21.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 66/1

21.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 66/2

—

uzimajući u obzir članak 228. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir članak 81. stavak 3. UFEU-a,

—

uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezin članak 24.,

—

uzimajući u obzir članke 8. i 20. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta, u kojima je naglašena obveza vlada da štite identitet djeteta, uključujući njegove ili njezine obiteljske odnose,

—

uzimajući u obzir Bečku konvenciju o konzularnim odnosima iz 1963., a posebno njezin članak 37. točku (b),

—

uzimajući u obzir Hašku konvenciju od 29. svibnja 1993. o zaštiti djece i suradnji u vezi s međudržavnim posvojenjem,

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 (1) (Bruxelles II.a),

—

uzimajući u obzir Program EU-a za prava djeteta (COM(2011)0060),

—

uzimajući u obzir smjernice utvrđene u dokumentu za razmatranje za 9. Europski forum o pravima djeteta,

—

uzimajući u obzir analizu sustava za zaštitu djece koju provodi Agencija za temeljna prava,

—

uzimajući u obzir brojne predstavke o postupcima tijela odgovornih za dobrobit djece, skrbništvu nad djecom, otmici djece i skrbi za djecu koje je zadnjih godina Odbor za predstavke primio od podnositelja iz raznih država članica EU-a, kao i preporuke iznesene u izvješćima o posjetima u svrhu utvrđivanja činjenica koji su provedeni u Njemačkoj (23. i 24. studenoga 2011.) (Jugendamt), Danskoj (20. i 21. lipnja 2013.) (socijalna služba) i Ujedinjenoj Kraljevini (5. i 6. studenoga 2015.) (posvojenje bez pristanka),

—

uzimajući u obzir ulogu i aktivnosti posrednika Europskog parlamenta za slučajeve međunarodnih otmica djece koje su proveli roditelji,

—

uzimajući u obzir članak 216. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da pri donošenju svih odluka povezanih s pitanjima skrbi za djecu, na svim razinama, najbolji interes djeteta mora biti na prvom mjestu;

B.

budući da EU može usvojiti mjere koje se odnose na obiteljsko pravo s prekograničnim implikacijama (članak 81. stavak 3. UFEU-a), među ostalim i u području posvajanja;

C.

budući da je povećana mobilnost unutar EU-a dovela do sve većeg broja pitanja povezanih s prekograničnom zaštitom djece, koja uključuju oduzimanje skrbništva;

D.

budući da pitanja povezana sa skrbništvom nad djecom znatno utječu na živote svih uključenih pojedinaca, kao i društva u cjelini, te da Uredba Bruxelles II.a ima svojih nedostataka, a njezina predstojeća revizija dobra je prilika za poboljšanje njezinih odredaba;

E.

budući da ostvarivanje temeljnog prava kao što je sloboda kretanja i boravka ne bi smjelo uključivati veću prijetnju pravu djeteta na obiteljski život;

F.

budući da djeca čiji roditelji ostvaruju svoje pravo na slobodu kretanja imaju pravo na održavanje redovitog osobnog odnosa i izravan kontakt sa svojim roditeljima, osim ako je to u suprotnosti s interesima djeteta, u skladu s člankom 24. Povelje o temeljnim pravima;

1.

podsjeća da velik broj primljenih predstavki o slučajevima povezanima s djecom ukazuje na postojanje ozbiljnog problema u provedbi Uredbe Bruxelles II.a;

2.

smatra da bi svi sustavi za zaštitu djece trebali uključivati transnacionalne i prekogranične mehanizme kojima se u obzir uzimaju posebnosti prekograničnih sporova;

3.

poziva države članice da uspostave sustave za praćenje i ocjenu (s relevantnim socioekonomskim statističkim podacima i podacima razvrstanim po državljanstvu) u sklopu nacionalnog okvira za koordinaciju prekograničnih slučajeva povezanih s djecom; preporučuje da Komisija koordinira prijenos informacija između nadležnih tijela država članica;

4.

poziva Vijeće da izvijesti o konkretnim mjerama koje države članice provode u cilju uspostave sinergija među nacionalnim sustavima za zaštitu djece u 28 država članica;

5.

poziva na jasno definiranje „uobičajenog boravišta” u revidiranoj Uredbi Bruxelles II.a;

6.

naglašava obvezu nacionalnih tijela, utvrđenu u Uredbi Bruxelles II.a, da u slučajevima povezanima s djecom priznaju i izvršavaju presude donesene u drugoj državi članici; poziva države članice da pojačaju i poboljšaju suradnju svojih pravosudnih tijela u slučajevima povezanima s djecom;

7.

poziva Komisiju i države članice da sufinanciraju i promiču uspostavu platforme za pružanje pomoći u predmetima u području obiteljskog prava građanima EU-a koji nisu državljani dotične države te jedinstvene europske telefonske podrške za slučajeve otmice ili zlostavljanja djece, kao i savjetovanje u vezi sa skrbi i postupcima posvojenja;

8.

poziva Komisiju da objavi jasan i lako dostupan vodič namijenjen građanima EU-a s praktičnim informacijama u vezi s institucijskim dogovorima o zaštiti djece, s posebnim naglaskom na posvojenju ili smještaju bez pristanka roditelja i pravima roditelja u različitim državama članicama;

9.

poziva države članice da usvoje preventivni pristup i da osiguraju primjerene i prikladno financirane politike kako bi se, gdje je to moguće, izbjeglo pokretanje postupka za određivanje skrbnika, uvođenjem postupaka za rano upozorenje i mehanizama za praćenje te pružanjem odgovarajuće podrške obiteljima kao primarnim skrbnicima, posebice u osjetljivim zajednicama u kojima postoji opasnost od socijalnog isključivanja;

10.

naglašava da se ispravna procjena pojedinačnih slučajeva u obiteljskim pitanjima ne bi smjela narušiti proračunskim rezovima kao posljedicom mjera štednje, posebno kad je riječ o kvaliteti socijalnih službi;

11.

poziva Komisiju i države članice da osiguraju specijalizirano osposobljavanje i obrazovanje za socijalne radnike i sve ostale stručnjake koji se bave prekograničnim slučajevima povezanima s djecom;

12.

poziva nadležna tijela države članice koja namjerava poslati socijalne radnike da istraže slučaj posvojenja ili smještaja u drugoj državi članici da o toj istrazi obavijeste tijela dotične države članice;

13.

poziva države članice da u okviru obiteljskih sudova ili tijela za prekogranično mirenje uspostave specijalizirana vijeća za obradu prekograničnih slučajeva povezanih s djecom; naglašava da je ključno ispravno praćenje stanja nakon presude, među ostalim i kad je riječ o kontaktu s roditeljima;

14.

poziva države članice da sustavno provode odredbe Bečke konvencije iz 1963. te da zajamče da se veleposlanstva ili konzularna predstavništva od samog početka obavještavaju o svim postupcima povezanim sa skrbi za djecu u koje su uključeni njihovi državljani te da imaju puni pristup relevantnim dokumentima; predlaže da se dopusti prisutnost konzularnih tijela u svim fazama postupka;

15.

poziva države članice da roditeljima zajamče pravo na redovito posjećivanje, osim u slučaju da je to suprotno interesu djeteta, te da im tijekom posjeta dopuste korištenje materinskog jezika s djecom;

16.

preporučuje da države članice, od samog početka i u svakoj fazi postupka povezanog s djecom, roditeljima osiguraju potpune i jasne informacije o postupku te o njegovim mogućim posljedicama; poziva države članice da roditelje obavijeste o pravilima o pravnoj potpori i pomoći, primjerice stavljanjem na raspolaganje popisa dvojezičnih specijaliziranih pravnika i nuđenjem usluga usmenog prevođenja, kako bi se izbjegli slučajevi u kojima roditelji daju svoj pristanak bez potpunog razumijevanja posljedica onoga na što su se obvezali; također preporučuje pružanje odgovarajuće potpore roditeljima s poteškoćama u čitanju i pisanju;

17.

preporučuje uspostavu minimalnih standarda za saslušanje djeteta u nacionalnim građanskim postupcima, u skladu s člankom 24. Povelje o temeljnim pravima;

18.

preporučuje odvojena saslušanja roditelja i djece u prisutnosti suca, stručnjaka ili socijalnog radnika, kako bi se izbjeglo utjecanje na dijete ili slučaj u kojem dijete proživljava sukob lojalnosti;

19.

preporučuje uspostavu pragova za trajanje svake faze u prekograničnim postupcima povezanima sa skrbi za djecu, kako bi članovi djetetove proširene obitelji imali dovoljno vremena da se pojave i prijave za posvajanje djeteta ili kako bi roditelji mogli prionuti na rješavanje svojih problema i predložiti održivu alternativu prije donošenja konačne odluke o posvojenju; smatra da se prije utvrđivanja svakog trajnog rješenja kao što je posvojenje, mora provesti pravilna ponovna ocjena situacije biološke obitelji;

20.

poziva države članice da roditeljima koji pate od ovisnosti o alkoholu ili drogama pruže razuman vremenski rok kako bi imali stvarnu mogućnost da se oporave prije nego što sud donese konačnu odluku o posvojenju njihova djeteta;

21.

poziva Komisiju da posveti posebnu pozornost preporukama o prekograničnom posredovanju koje je primila od svih relevantnih dionika na europskoj i nacionalnoj razini;

22.

izjavljuje da u EU-u ne postoji mehanizam za automatsko priznavanje domaćih rješenja o posvojenju djeteta izdanih u drugim državama članicama; poziva države članice i Komisiju da reguliraju priznavanje domaćih posvojenja, uzimajući u obzir najbolji interes djeteta te uz dužno poštovanje načela nediskriminacije;

23.

poziva države članice da potaknu države koje to još nisu učinile da potpišu Hašku konvenciju iz 1993., čime bi se zajamčilo da sva djeca uživaju iste standarde te pomoglo da se izbjegne postojanje paralelnog sustava s manjim brojem zaštitnih mjera; poziva države članice da pojednostave birokraciju u postupku priznavanja međunarodnih posvojenja koja su već priznata u nekoj drugoj državi članici;

24.

naglašava da je djeci, bez obzira na oblik dogovora o udomljavanju ili posvojenju, potrebno osigurati smještaj koji im nudi najbolje mogućnosti za održavanje veza s njihovom kulturnom sredinom te učenje i upotrebu materinskog jezika; poziva tijela država članica uključena u postupke povezane sa skrbi za djecu da učine sve što je u njihovoj moći kako bi izbjegla razdvajanje braće i sestara;

25.

poziva države članice da posvete posebnu pozornost i pruže potporu roditeljima, a posebno ženama, koji su bilo kao djeca bilo kao odrasle osobe bili žrtve nasilja u obitelji, kako bi se izbjeglo da ih se automatskim oduzimanjem skrbništva nad djecom ponovno viktimizira;

26.

poziva Komisiju da objavi rezultate postignute promicanjem prekogranične suradnje u slučajevima otmice djece, koju je proglasila prioritetom u Programu EU-a za prava djeteta;

27.

poziva Vijeće da izvještava o rezultatima postignutim u uspostavi sustava za upozorenje u slučajevima otmice djece s prekograničnim implikacijama te da na temelju smjernica Komisije sklopi relevantne sporazume o suradnji u vezi s prekograničnim slučajevima otmice;

28.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

21.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 66/6

—

uzimajući u obzir izvješće o radu Europske investicijske banke za 2014.,

—

uzimajući u obzir financijsko izvješće i statističko izvješće Europske investicijske banke za 2014.,

—

uzimajući u obzir tri izvješća za 2014. – izvješće o održivosti, izvješće o procjeni triju stupova za poslovanje EIB-a unutar EU-a te izvješće o rezultatima koje je Europska investicijska banka postigla izvan EU-a,

—

uzimajući u obzir godišnja izvješća za 2014. koja je izradio Revizorski odbor EIB-a,

—

uzimajući u obzir godišnje izvješće Grupe EIB-a o aktivnostima borbe protiv prijevara za 2014.,

—

uzimajući u obzir operativni plan Grupe EIB-a za razdoblje 2014. – 2016. (od 17. prosinca 2013.), korporativni operativni plan Europskog investicijskog fonda (EIF) za razdoblje 2014. – 2016. (iz prosinca 2013.) te operativni plan Grupe EIB-a za razdoblje 2015. –2017. (od 21. travnja 2015.),

—

uzimajući u obzir izvješće o provedbi politike transparentnosti EIB-a tijekom 2014.,

—

uzimajući u obzir izvješće o radu ureda glavnog dužnosnika EIB-a za praćenje usklađenosti za 2014.,

—

uzimajući u obzir članke 3. i 9. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

—

uzimajući u obzir članke 15., 126., 174., 175., 208., 209., 271., 308. i 309. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i njegov Protokol br. 5 o Statutu EIB-a,

—

uzimajući u obzir Unutarnji pravilnik Europske investicijske banke,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2014. o Europskoj investicijskoj banci (EIB) – godišnje izvješće za 2012. (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 30. travnja 2015. o Europskoj investicijskoj banci (EIB) – godišnje izvješće za 2013. (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. veljače 2014. o dugoročnom financiranju europskog gospodarstva (3) te Komunikaciju Komisije od 27. ožujka 2014. o dugoročnom financiranju europskoga gospodarstva (COM(2014)0168),

—

uzimajući u obzir Odluku br. 1080/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o vanjskom mandatu EIB-a za razdoblje 2007. – 2013. te Odluku br. 466/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. kojom se dodjeljuje jamstvo EU-a Europskoj investicijskoj banci protiv gubitaka u okviru financijskih operacija kojima se podržavaju investicijski projekti izvan Unije,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 670/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2012. o izmjeni Odluke br. 1639/2006/EZ o utvrđivanju Okvirnog programa za konkurentnost i inovacije (2007. – 2013.) te Uredbe (EZ) br. 680/2007 o utvrđivanju općih pravila za dodjelu financijske potpore Zajednice u području transeuropskih prometnih i energetskih mreža (u vezi s pilot-fazom Inicijative projektnih obveznica Europa 2020.),

—

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća iz listopada 2014. koji se izričito odnose na sudjelovanje EIB-a u novim investicijskim fondovima za poboljšanje energetske učinkovitosti i modernizaciju energetskih sustava u državama članicama s nižim prihodima,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 26. studenog 2014. o Planu ulaganja za Europu (COM(2014)0903),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2015. o Europskom fondu za strateška ulaganja, Europskom savjetodavnom centru za ulaganja i Europskom portalu projekata ulaganja i o izmjeni uredaba (EU) br. 1291/2013 i (EU) br. 1316/2013 (4),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. srpnja 2015. naslovljenu „Zajedničkim radom do novih radnih mjesta i rasta: uloga nacionalnih razvojnih banaka (NRB) u podupiranju Plana ulaganja za Europu” (COM(2015)0361),

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za proračune, Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i Odbora za regionalni razvoj (A8-0050/2016),

A.

budući da je temeljna zadaća EIB-a, kao banke EU-a, financijski podržati projekte u interesu Unije kojima se doprinosi uravnoteženom razvoju unutarnjeg tržišta, kao i socijalnoj, gospodarskoj i teritorijalnoj koheziji, čime se jačaju europske integracije, doprinosi većem zapošljavanju i konkurentnosti Unije;

B.

budući da sve aktivnosti koje financira EIB moraju biti u skladu s Ugovorima EU-a i sa sveobuhvatnim ciljevima i prioritetnim područjima EU-a, kao što je utvrđeno strategijom Europa 2020. te Instrumentom za rast i zapošljavanje;

C.

budući da EIB u cilju izvršavanja svoje zadaće daje zajmove i jamstva kojima se olakšava financiranje projekata u svim gospodarskim sektorima te pritom djeluje na neprofitnoj osnovi;

D.

budući da je financijska, gospodarska i socijalna kriza koja je započela 2008. prouzročila ozbiljan izostanak ulaganja te iznimno veliku nezaposlenost, osobito među mladim ljudima, te da se predviđa produljena stagnacija europskoga gospodarstva;

E.

budući da se i pojedinačne države članice i EU kao cjelina sada suočavaju s golemim izazovom nezabilježenim u čitavoj povijesti EU-a s obzirom na to da su primorani nositi se s masovnim priljevom migranata iz raznih regija svijeta;

F.

budući da u trenutnim okolnostima središnju ulogu EIB-a karakterizira suštinski novi oblik hitnog djelovanja u pogledu djelotvorne provedbe Plana ulaganja za Europu te učinkovitog rada Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) kao glavnog sredstva za poticanje rasta, otvaranje dostojanstvenih radnih mjesta te nadilaženje društvenih i teritorijalnih podjela unutar Unije;

G.

budući da Europski investicijski fond (EIF) ima ključnu ulogu u odgovoru Grupe EIB-a u pogledu rješavanja dugoročnih posljedica krize te također doprinosi oporavku europskoga gospodarstva pružanjem potpore malim i srednjim poduzećima;

H.

budući da EIB ne bi trebao biti samo financijska institucija nego i banka znanja i dobrih praksi koja savjetuje države članice i gospodarske dionike te doprinosi postizanju najveće moguće dodane vrijednosti fondova EU-a;

I.

budući da je financiranje poslovanja izvan EU-a koje provodi EIB namijenjeno podupiranju vanjskopolitičkih ciljeva EU-a u skladu s vrijednostima Unije te uz poštovanje održivih socijalnih i ekoloških standarda;

J.

budući da opseg i složenost zadaća s kojima je EIB trenutno suočen iziskuju da se dosljedno radi na strogom izbjegavanju financiranja projekata kojima se krše osnovne norme dobrog financijskog upravljanja, čime se narušava vjerodostojnost EIB-a kao javne financijske institucije besprijekorna ugleda čija je ocjena kreditne sposobnosti „AAA”;

1.

pozdravlja godišnja izvješća EIB-a za 2014. te postignuća koja su u njima izložena te svesrdno potiče EIB da nastavi sa svojim nastojanjima da se poveća niska razina ulaganja u EU-u;

2.

posebice pozdravlja činjenicu da je EIB 2014. financirao 285 000 malih i srednjih poduzeća i time zaštitio 3,6 milijuna radnih mjesta, te sklopio ugovore za ukupno 413 projekata unutar EU-a u vrijednosti od 69 milijardi EUR te za 92 nova projekta izvan EU-a u vrijednosti od ukupno 7,98 milijardi EUR; također pozdravlja činjenicu da je EIF iste godine dodijelio 3,3 milijarde EUR malim poduzećima preko svojih kapitalnih financiranja i jamstava, čime se obilježila uspješna provedba jednog od najambicioznijih poslovnih planova EIB-a u ukupnoj vrijednosti od 80,3 milijarde EUR u financijskim sredstvima Grupe EIB-a; pozdravlja činjenicu da je EIB 2014. dosegnuo najveći broj potpisanih ugovora od 2009., no smatra da se taj broj može dodatno povećati; podupire povećanje kapitala EIB-a za 10 milijardi EUR-a, oko čega su se 2012. složile sve države članice;

3.

međutim, opaža da je 2014. pet najjačih gospodarstava EU-a dobilo 59,4 % svih projekata za koje je EIB potpisao ugovore, dok su ostale 23 države članice dobile samo 30,3 % projekata; potiče EIB da, s obzirom na intenzitet i trenutnih i dugoročnih izazova s kojima se suočava Unija, provodi uravnoteženiju politiku kreditiranja prema državama članicama;

4.

poziva EIB da u fazi prije odobrenja pruži povećanu tehničku potporu državama članicama koje su bile manje uspješne u pogledu broja odobrenih projekata te potiče EIB da olakša razmjenu najboljih praksi između država članica u vezi s uspješnim razvojem projekata;

5.

poziva EIB da se usmjeri na ulaganja u realno gospodarstvo u cilju poticanja otvaranja radnih mjesta i rasta u EU-u;

6.

upozorava na drastično visoke stope nezaposlenosti u mnogim državama članicama, posebno među mladima, te apelira na EIB da takvu situaciju uzme u obzir pri provedbi svojih politika;

7.

naglašava da operacije treba usmjeravati na stvaranje ulaganja kojima se jača gospodarski oporavak i radna mjesta u proizvodnji, pritom vodeći računa o dostupnim sredstvima, te da ih treba popratiti stalnim pružanjem potpore državama članicama u smislu povećanja apsorpcijskih kapaciteta tamo gdje je to potrebno te stalnim nastojanjem da se izbjegne rizik od teritorijalne rascjepkanosti;

8.

napominje da nedovoljan kapacitet izrade projekata u javnom i privatnom sektoru te niska sposobnost zaduživanja u nekim državama članicama zajedno s trenutačnim stanjem na tržištu predstavlja ozbiljan izazov programu EIB-a za kreditiranje; stoga apelira na EIB da u svim ključnim područjima aktivnosti znatno poveća svoju tehničku pomoć te pruži intenzivnije financijsko savjetovanje, kao i da ih učini lako dostupnima svim državama članicama kako bi se dosegla mnogo viša razina sposobnosti generiranja rasta;

9.

pozdravlja to što je EIB u ex ante procjeni očekivanih rezultata investicijskih projekata koji su provedeni i unutar i izvan EU-a upotrijebio okvir za procjenu triju stupova te okvir za mjerenje rezultata;

10.

poziva EIB da mu prilikom procjenjivanja i ocjenjivanja projekata strogi prioritet bude dugoročan učinak ulaganja, ne samo u pogledu financijskih pokazatelja nego ponajprije i njihova doprinosa održivu razvoju i boljoj kvaliteti života u obliku dodatnih poboljšanja u području zapošljavanja, socijalnih standarda i okoliša;

11.

naglašava da bi se odobrenje financiranja projekata trebalo temeljiti na odgovarajućoj financijskoj analizi i analizi rizika, financijskoj održivosti i dobrom upravljanju proračunom; smatra da bi projekti za koje je odobreno financiranje sredstvima EIB-a trebali ponuditi jasnu dodanu vrijednost za europsko gospodarstvo;

12.

žali zbog toga što u izvješću o procjeni triju stupova nema informacija o stvarnim rezultatima operacija izvršenih 2014. unutar EU-a (u usporedbi s rezultatima ostvarenima izvan EU-a), bez obzira na to jesu li utemeljene na procjeni triju stupova ili na drugim relevantnim alatima, unatoč činjenici da je procjena triju stupova posebno osmišljena kako bi se poboljšala sposobnost EIB-a da provedbu nadzire praćenjem učinaka tijekom cijelog ciklusa projekta; očekuje da će se, kao rezultat tekućeg usklađivanja procjene triju stupova i mjerenja rezultata, početkom 2016. uspostaviti novi usklađeni okvir koji će biti prilagođeniji naknadnoj procjeni i izvještavanju o rezultatima projekata unutar i izvan EU-a i potpuno usklađen s pokazateljima za operacije EFSU-a te da će se taj okvir upotrijebiti u izradi izvješća EIB-a za 2015.; poziva na sustavno objavljivanje procjena pojedinačnih projekata;

13.

prima na znanje operativni plan EIB-a za razdoblje 2015. – 2017.; pozdravlja činjenicu da se tim planom prepoznaje različit tempo gospodarskog oporavka u državama članicama kao i to što se njime gospodarska i socijalna kohezija utvrđuje kao međusektorski politički cilj;

14.

uzima u obzir činjenicu da je EIB restrukturirao klasifikaciju svojih glavnih ciljeva javne politike za Grupu EIB-a u razdoblju 2015. – 2017. (inovacije i ljudski kapital, mala i srednja poduzeća i poduzeća srednje tržišne kapitalizacije, učinkovita infrastruktura i okoliš) tako da se razlikuje od formulacije ciljeva javne politike za razdoblje 2014. – 2016. (povećanje potencijala za rast i zapošljavanje, ekološka održivost, ekonomska i socijalna kohezija i konvergencija te borba protiv klimatskih promjena); napominje da su ciljevi javne politike usklađeni s razvojem gospodarskih okolnosti i u vezi s tim poziva EIB da zajamči poboljšanje tih dvaju međusektorskih ciljeva (u vezi s gospodarskom i socijalnom kohezijom te s klimatskom politikom) i povećanje planiranog postotka potpisanih ugovora u korist tih ciljeva;

15.

međutim, smatra da prezentacija aktivnosti EIB-a u izvješću o radu za 2014. nije u potpunosti u skladu s ciljevima javne politike za 2014.; nadalje, žali zbog nedostatka informacija o rezultatima koji su postignuti u okviru raznih financijskih instrumenata i inicijativa EIB-a koji su bili aktivni 2014.; preporučuje da se EIB prilikom priopćavanja informacija o svojim aktivnostima ponajprije usredotoči na učinak, a ne na obujam ulaganja;

16.

očekuje da će EIB doprinijeti reviziji strategije Europa 2020. na sredini razdoblja provedbe iznošenjem informacija o svojim aktivnostima te njihovu doprinosu postizanju ciljeva strategije;

17.

poziva EIB da 2015. razmotri mogućnost sastavljanja opsežnijeg izvješća o godišnjim aktivnostima koje će obuhvaćati detaljniju analizu te kojim će se primjereno sažeti informacije iz tematskih izvješća EIB-a i bolje zadovoljiti uvjeti iz članka 9. Statuta EIB-a;

18.

pozdravlja nove informacije iz radnog dokumenta o financijskim instrumentima priloženog nacrtu proračuna; međutim, izražava žaljenje zbog nedostatka općeg pregleda godišnjih sredstava za obveze i plaćanja dodijeljenih EIB-u te očekuje dodatne pojedinosti u tom pogledu;

19.

naglašava da ulaganja, strukturne reforme i dobra proračunska politika moraju biti dio cjelokupne strategije;

20.

pozdravlja to što je 2014. provedena inicijativa EIB-a pod nazivom „Vještine i radna mjesta – ulaganje za mlade” te potiče EIB da i dalje ulaže u obrazovanje, razvoj vještina i radna mjesta za mlade; poziva EIB da opsežno izvještava o rezultatima koje je postigao u okviru svoje inicijative „Ulaganje za mlade”, među ostalim i korištenjem pokazatelja kao što je održivo zapošljavanje koje proizlazi iz određenih operacija;

21.

pozdravlja činjenicu da je 2014. lansiran novi niz financijskih proizvoda u okviru InnovFina (Financiranja EU-a za inovatore), koji su dostupni svim inovatorima bez obzira na njihovu veličinu te da je pokrenuta savjetodavna služba InnovFina za velike istraživačko-razvojne projekte; također prima na znanje da je Grupa EIB-a 2014. uvela mandat za poboljšanje kapaciteta za preuzimanje rizika;

22.

napominje da je EIB 2014. zaključio ukupno 225 operacija unutar EU-a za promicanje inovacija i razvoja vještina (62 operacije u vezi s inovacijama te istraživanjem i razvojem za 9,6 milijardi EUR te 25 operacija u vezi s obrazovanjem i razvojem vještina za 4,4 milijarde EUR) te za mala i srednja poduzeća te poduzeća srednje tržišne kapitalizacije (138 operacija za 22,2 milijarde EUR);

23.

prima na znanje povećanje kapitala EIF-a 2014. u iznosu od 1,5 milijardi EUR te njegovo rekordno ulaganje u pružanje rizičnog financiranja za mala i srednja poduzeća u iznosu od 3,3 milijarde EUR, čime se zahvaljujući učinku financijske poluge povećao kapital od 14 milijardi EUR; poziva na to da se u godišnje izvješće EIB-a uvrsti sveobuhvatan i transparentan pregled operacija EIF-a;

24.

napominje da Grupa EIB-a financira mala i srednja poduzeća te poduzeća srednje tržišne kapitalizacije preko niza financijskih posrednika, čime se nastoje poboljšati uvjeti financiranja te pristup financiranju; poziva EIB da u skladu s time mnogo bliskije surađuje sa svojim financijskim posrednicima u državama članicama te da ih potakne da potencijalnim korisnicima prosljeđuju relevantne informacije kako bi uspostavili povoljno poslovno okružje u kojem bi se malim i srednjim poduzećima omogućio lakši pristup financiranju;

25.

napominje da su mala i srednja poduzeća u mnogim dijelovima Europe suočena s teškoćama pri pristupu potrebnom financiranju; u tom kontekstu pozdravlja povećani naglasak koji EIB stavlja na potporu malim i srednjim poduzećima; ističe važnu ulogu EIB-a u olakšavanju sklapanja partnerstava i jačanju potpornih mehanizama za financiranje aktivnosti mikropoduzeća, malih i srednjih poduzeća te inovativnih novoosnovanih poduzeća; nadalje, poziva EIB da pojača suradnju s regionalnim javnim institucijama kako bi se poboljšale mogućnosti financiranja malih i srednjih poduzeća;

26.

pozdravlja programe EIB-a za olakšavanje trgovine, posebno instrument za financiranje trgovine malih i srednjih poduzeća kojima se pružaju jamstva stranim bankama koje financiraju trgovinu malih i srednjih poduzeća, čime se doprinosi ponovnom uspostavljanju trgovinskih tokova i ublaženju ograničenja gotovinskog kolaterala i druge nove projekte u području financiranja trgovine usmjerene na države ozbiljno zahvaćene gospodarskom krizom ili prilagođena financijska rješenja kao što je europski mikrofinancijski instrument Progress namijenjen poticanju financijske uključenosti;

27.

poziva EIB da kao sastavni dio svoje savjetodavne funkcije izradi učinkovitu komunikacijsku politiku prema potencijalnim privatnim korisnicima; potiče EIB da pojača i proširi mrežu svojih ureda unutar EU-a;

28.

žali zbog toga što u izvješću o radu za 2014. nedostaju informacije o provedbi sporazuma iz srpnja 2014. između Komisije i EIF-a u okviru programa EU-a za konkurentnost poduzetništva te malih i srednjih poduzeća (COSME);

29.

napominje da je od 84 projekta povezana s okolišem za koje su ugovori potpisani 2014. unutar EU-a, u ukupnoj vrijednosti od 12,6 milijardi EUR, projektima održivog prijevoza pripala 5,1 milijarda EUR, projektima obnovljivih izvora energije te energetske učinkovitosti 3,7 milijardi EUR, a projektima zaštite okoliša 3,8 milijardi EUR; nadalje, napominje da je za zaključene operacije za međusektorski cilj klimatske politike dodijeljen ukupni iznos od 16,8 milijardi EUR odnosno 24 % ukupnog financiranja EIB-a unutar EU-a;

30.

prima na znanje da je 2014. potpora EIB-a razvoju kapaciteta za obnovljive izvore energije uglavnom bila usmjerena na pet najvećih gospodarstava EU-a, odnosno da su samo 42 milijuna EUR od 4,5 milijardi EUR za projekte obnovljivih izvora energije u 28 država članica EU-a potrošena u 13 novih država članica; dodaje da je slična koncentracija uočena u sektoru energetske učinkovitosti, gdje je od 2 milijarde EUR samo 148 milijuna EUR dodijeljeno 13 novim državama članicama; potiče na postupno povećanje udjela budućih ulaganja u razvoj kapaciteta za obnovljive izvore energije i sektor energetske učinkovitosti u novim državama članicama dok ne dosegne 30 % ukupnih ulaganja u tim područjima do 2020.; poziva na to da se uloži više truda u pružanje dodatne tehničke pomoći nacionalnim i regionalnim vlastima kako bi se poboljšali njihovi kapaciteti za pripremu izvedivih projekata koji će omogućiti više ulaganja u energetskom sektoru;

31.

pozdravlja to što su 2014. uvedeni novi inovativni mehanizmi za potporu klimatskoj politici kao što su Instrument privatnog financiranja energetske učinkovitosti te Instrument za financiranje prirodnog kapitala te očekuje od EIB-a da u svojim budućim izvješćima o radu izvještava o njihovoj provedbi;

32.

potiče EIB u pružanju potpore inicijativama kojima se EU-u pomaže da zadrži vodeću poziciju te da ispuni vlastite dugotrajne ambicije kada je riječ o tržištu ugljika u okviru klimatske i energetske politike do 2030., strategije za smanjenje emisija ugljika do 2050. te pregovora o klimatskim promjenama pod okriljem UN-a u cilju postizanja novog dogovora na globalnoj razini; poziva na preispitivanje udjela ulaganja EIB-a u klimatsku politiku, s obzirom na to da je već dosegnut udio od 25 %;

33.

prima na znanje zaokret prema razvoju tržišta zelenih obveznica i vodeću ulogu EIB-a u tome sa svojim „zelenim” obveznicama i obveznicama za klimatsku osviještenost, što pokazuje interes ulagača za financijske proizvode namijenjene održivom i niskougljičnom rastu otpornom na klimatske promjene; poziva EIB da 2016. preispita svoj standard emisijskog učinka u svjetlu strategije EU-a za smanjenje emisija ugljika do 2050.;

34.

pozdravlja to što je u rujnu 2015. objavljena klimatska strategija EIB-a – mobiliziranje financijskih sredstava za prelazak na niskougljično gospodarstvo otporno na klimatske promjene, te sažeto izvješće o evaluaciji operacija u okviru financiranja klimatske politike (ublažavanje) koje je EIB unutar EU-a provodio od 2010. do 2014.; poziva na primjenu pristupa SMART (specifičan, mjerljiv, ostvariv, pouzdan i pravodoban) u konkretnim akcijskim planovima koji se nastavljaju na klimatsku strategiju EIB-a do 2017.;

35.

napominje da je 19,9 milijardi EUR, ili 29 % ukupnog financiranja EIB-a unutar EU-a 2014. bilo namijenjeno operacijama za potporu koheziji; međutim, žali zbog toga što ne postoje informacije o broju projekata koje Grupa EIB-a podupire u relevantnim sektorima ili financijskim instrumentima i primijenjenim inicijativama u vezi s tim međusektorskim političkim ciljem;

36.

naglašava presudnu ulogu kohezijske politike u smanjenju neravnoteže među europskim regijama i poticanju europske integracije te u tom kontekstu ističe ključnu važnost pristupa na temelju uspješnosti; apelira na EIB da u svoja buduća godišnja izvješća uvrsti podrobne informacije o svom doprinosu i postignutim rezultatima u pogledu ostvarenja ciljeva kohezijske politike u okviru aktivnosti EIB-a;

37.

pozdravlja proširenu ulogu koju će Grupa EIB-a imati u provedbi kohezijske politike u programskom razdoblju 2014. – 2020.; vjeruje da je to korak u pravom smjeru kada je riječ o poboljšanju sinergija između EIB-a i europskih strukturnih i investicijskih fondova; poziva na poboljšanje njegovih aktivnosti u skladu s Protokolom UFEU-u (br. 28) o ekonomskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji; smatra da postoji potreba za jačanjem suradnje između Komisije, EIB-a te lokalnih i regionalnih tijela kako bi se zajamčila učinkovita uporaba financijskih instrumenata za poticanje teritorijalnog razvoja i kohezije; pozdravlja partnersku suradnju Komisije i EIB-a pri uspostavi savjetodavne platforme fi-compass; čvrsto vjeruje da ne treba pojednostavniti pravila kojima se uređuje potpora iz europskih strukturnih i investicijskih fondova namijenjena financijskim instrumentima u okviru EIB-a;

38.

posebno pozdravlja aktivnosti EIB-a u pogledu financiranja kojim se podupiru projekti infrastrukture i prijevoza u europskim regijama; ističe da se tim oblicima financijske potpore znatno povećavaju mogućnosti razvoja trgovine poticanjem rasta i konkurentnosti, posebno u područjima s nepovoljnim geografskim položajem;

39.

napominje da je 2014. EIB unutar EU-a potpisao ugovore za 104 projekta razvoja socijalne i gospodarske infrastrukture u ukupnoj vrijednosti od 20,2 milijarde EUR, od čega su projektima strateškog prijevoza (među ostalim i TEN-T-u) dodijeljene 8,2 milijarde EUR, projektima konkurentne i sigurne energije 7,5 milijardi EUR, a projektima gradske obnove (uključujući zdravstvo) 4,5 milijardi EUR;

40.

naglašava da je ulaganje u projekte održive infrastrukture ključno za poboljšanje konkurentnosti te ponovni rast i nova radna mjesta u Europi; stoga poziva na to da se financiranje EIB-a usmjeri na područja u kojima je zabilježena najviša stopa nezaposlenosti te na više projekata za izgradnju socijalne infrastrukture; ističe da bi sredstva EIB-a u prvom redu trebala biti usmjerena na zemlje koje zaostaju u pogledu kvalitete infrastrukture i razvoja, no pritom treba imati na umu načelo dobrog financijskog upravljanja i izvedivosti projekata;

41.

sa zabrinutošću primjećuje tendenciju financiranja infrastrukture kao što su ceste, čime se potiče potrošnja fosilnih goriva te je stoga protivno dugoročnih ciljevima Unije u pogledu prelaska na gospodarstvo bez ugljika; traži od EIB-a da u postupak odabira projekata koji će se financirati unutar i izvan Unije uključi obveznu ex ante procjenu ekološke, gospodarske i društvene dodane vrijednosti te traži da u svim ex ante i ex post procjenama aktivno sudjeluju dionici, lokalne, regionalne i nacionalne vlasti i predstavnici civilnog društva; usto poziva na javnu objavu i potpunu dostupnost rezultata tih procjena i korištenih pokazatelja;

42.

naglašava da se financiranjem velikih projekata često olakšava infiltracija poduzeća povezanih s organiziranim kriminalom; kritizira činjenicu da je EIB financirao izgradnju dijela autoceste poznatog kao zaobilaznica oko Mestrea (Passante di Mestre) koja je trenutno pod istragom zbog porezne prijevare; sa zabrinutošću primjećuje da EIB u tom pogledu nije odgovorio na zahtjeve u vezi sa zaštitom financijskih interesa EU-a istaknute u godišnjem izvješću za 2013.; još jedanput poziva EIB da ukine sve oblike financiranja tog projekta;

43.

naglašava važnost regionalnog razvoja i poziva EIB da poboljša dijalog i suradnju s regionalnim i lokalnim tijelima, bankama i agencijama; smatra da bi u tom kontekstu trebalo također podržavati prekograničnu suradnju;

44.

poziva EIB da u još većoj mjeri podupre projekte obuhvaćene makroregionalnim strategijama EU-a; ističe da je bitno i dalje pružati potporu održivim inovativnim gospodarskim sektorima u EU-u, kao i onim tradicionalnim; naglašava potrebu za međusobnim povezivanjem Europe, i to intermodalnim prijevozom i ulaganjima usmjerenima na konkretna područja; nadalje, poziva na uspostavu financijskih i investicijskih platformi kako bi se omogućilo objedinjavanje sredstava iz različitih izvora te mobilizacija ulaganja potrebnih za takve makroregionalne projekte;

45.

pozdravlja novi Europski fond za strateška ulaganja (EFSU); ističe da funkcioniranje EFSU-a treba biti učinkovito, potpuno transparentno i pravedno, u skladu s kriterijima utvrđenima njegovim mandatom i Uredbom te preporučuje blisku suradnju s Parlamentom i Revizorskim sudom, kao i njihov pregled operacija EFSU-a; naglašava da bi njegovi resursi trebali polučiti istinsku dodatnu vrijednost u usporedbi s uobičajenim operacijama koje financira EIB; podsjeća na to da EFSU također mora doprinijeti koheziji te poziva EIB da zajamči dosljednost i komplementarnost s ulaganjima iz europskih strukturnih i investicijskih fondova i drugih javnih fondova; poziva EIB da provede i dodatno razvije EFSU u uskoj suradnji sa suzakonodavcima, među ostalim pravovremenim i obvezujućim sklapanjem sporazuma između Parlamenta i EIB-a koji još nije dovršen;

46.

očekuje da će ciljevi EFSU-a biti u skladu s ciljevima javne politike EIB-a te da će razina ulaganja EIB-a 2016. biti prilagođena kako bi odražavala i operacije EFSU-a;

47.

naglašava da bi sve države članice trebale imati koristi od EFSU-a bez prethodne dodjele po sektorima i regijama te da bi EFSU trebao biti usklađen s regionalnim ili lokalnim investicijskim inicijativama koje su trenutačno u tijeku; naglašava da bi i mali projekti trebali imati koristi od financijskih sredstava EFSU-a;

48.

uviđa izazove koji proizlaze iz stvaranja portfelja strateških projekata EFSU-a te njihova brza stavljanja u funkciju; pozdravlja činjenicu da je EIB osnovao Europski savjetodavni centar za ulaganja, čija je svrha pružati tehničku pomoć i stručno znanje potencijalnim nositeljima projekata; očekuje da će mehanizam za pružanje tehničke pomoći učinkovito funkcionirati na lokalnoj i regionalnoj razini;

49.

preporučuje da države članice odrede nacionalne razvojne banke i da ostvare tješnju suradnju između EIB-a i nacionalnih razvojnih banaka, financijskih institucija i investicijskih platformi u cilju objedinjavanja i razmjene iskustava i znanja kako bi se djelovanja EIB-a bolje uskladila s političkim prioritetima država članica; podsjeća na to da je, uz apsolutnu transparentnost, potrebno dati prioritet usmjeravanju na postizanje rezultata kada je riječ o sudjelovanju nacionalnih razvojnih banaka i institucija u projektima EFSU-a;

50.

poziva EIB da spriječi neizravno korištenje EFSU-a kao sredstva za povećanje kapitala EIB-a; stoga poziva EIB da redovito preispituje svoje sudjelovanje u EFSU-u te da pokaže da su zadovoljeni uvjeti dodatnosti određeni člankom 5. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 2015/1017 te posebice da se ne istiskuju privatni izvori financiranja;

51.

zabrinut je zbog činjenice da su mnogi projekti odabrani u razdoblju prikupljanja projekata mogli pronaći pristup uobičajenim izvorima financiranja te da ne ispunjavaju načelo dodatnosti; napominje da je namjena jamstva EFSU-a bila omogućiti EIB-u da preuzme više rizika te da istovremeno zadrži svoju ocjenu kreditne sposobnosti „AAA”; naglašava da će vrlo pomno pratiti u kolikoj se mjeri EIB pridržava tog kriterija;

52.

očekuje od Grupe EIB-a da posebno vodi računa da djeluje u skladu s člankom 140. stavkom 6. Financijske uredbe, u kojemu se navodi da financijski instrumenti „ne smiju stvarati neopravdanu prednost, posebno u obliku neopravdanih dividendi ili dobiti za treće strane” s obzirom na bojazni da bi EFSU na neki način mogao doprinijeti „socijalizaciji rizika i privatizaciji profita” u svjetlu iskustva s financiranjem projekta Castor u Španjolskoj i projekta Passante di Mestre u Italiji;

53.

smatra da bi Inicijativu projektnih obveznica trebalo detaljno ocijeniti u pogledu njezina financijskog, socijalnog i ekološkog učinka; apelira na Komisiju da započne uključiv i otvoren postupak savjetovanja na razini EU-a, uz aktivno sudjelovanje predstavnika Europskog parlamenta, o budućnosti projektnih obveznica za razdoblje 2016. – 2020., i to prije konačnog završetka trenutačne pilot-faze navedene inicijative;

54.

pozdravlja obnovljeni mandat EIB-a za vanjsko kreditiranje u razdoblju 2014. – 2020., čime se pruža jamstvo EU-a za vanjske operacije EIB-a u iznosu do 30 milijardi EUR te pozdravlja njegove temeljne ciljeve, tj. razvoj lokalnog privatnog sektora, razvoj društvene i gospodarske infrastrukture te prilagodbu klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje;

55.

poziva EIB da obrati pozornost na treće zemlje i regije izvan EU-a koje su suočene sa sukobima i ekstremnim siromaštvom, pri čemu glavni cilj treba biti smanjenje razlika u razvoju EU-a i tih područja te doprinošenje programima potpore malim i srednjim poduzećima u zemljama trgovinskim partnerima, među ostalim pružanjem dovoljnih financijskih sredstava za Instrument za detaljno i sveobuhvatno područje slobodne trgovine za mala i srednja poduzeća, s posebnim naglaskom na zemlje u europskom susjedstvu na južnom Sredozemlju i na istoku; poziva EIB da surađuje s Afričkom razvojnom bankom na financiranju dugoročnih investicija u službi gospodarskog razvoja; pozdravlja činjenicu da se bespovratna sredstva EU-a sve više kombiniraju sa zajmovima EIB-a kako bi se postigli bolji rezultati na projektima u zemljama partnerima EU-a;

56.

snažno potiče EIB da nastavi aktivno promicati održivi rast i u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju kako bi se podupro održivi razvoj u cijelome svijetu; naglašava da EIB kao financijski ogranak Unije mora ispunjavati svoju ulogu u ostvarivanju ciljeva UN-a u pogledu održivoga razvoja; poziva na to da se razvojnom programu za razdoblje nakon 2015. posveti posebna pozornost tijekom preispitivanja na polovini razdoblja mandata EIB-a za vanjsko kreditiranje 2016. godine;

57.

podsjeća da je Europska investicijska banka (EIB) najveći strani zajmodavac u Turskoj i da je EIB nakon otvaranja pristupnih pregovora 2004. pojačao aktivnosti davanja zajmova u toj zemlji i tijekom proteklog desetljeća na raspolaganje stavio oko 23 milijarde EUR; žali zbog činjenice da je Turska, unatoč gospodarskoj krizi u EU-u koja ne popušta, trenutačno prva na popisu zemalja izvan EU-a po količini primljenih financijskih sredstava koja čine 3,5 % svih zajmova EIB-a u 2015.; poziva na snažnije uvjetovanje financiranja u pogledu poštovanja ljudskih prava i slobode izražavanja;

58.

potiče EIB da, kao odgovor na ozbiljne izazove koje stvara priljev migranata u Europu, osmisli i primijeni nužan sveobuhvatan pristup, pa i opsežnije operacije u zemljama podrijetla tog priljeva migranata te u zemljama koje izravno graniče s njima;

59.

poziva EIB da u vezi s time usmjeri svoje aktivnosti na podupiranje potreba za ulaganjem u gradsku, zdravstvenu, obrazovnu i socijalnu infrastrukturu, na poticanje gospodarskih aktivnosti kojima se otvaraju nova radna mjesta i na promicanje prekogranične suradnje između država članica i trećih zemalja;

60.

napominje da je EIB važan akter u promicanju vanjskopolitičkih prioriteta i ciljeva EU-a; preporučuje poboljšanu koordinaciju i suradnju između EIB-a te službi i instrumenata EU-a za vanjsku politiku; poziva na nastavak u poboljšanje sustavnih ex ante i ex post procjena gospodarskog, socijalnog i ekološkog učinka projekata koje podupire EIB u pogledu pridržavanja ciljeva ESVD-a i općih načela kojima se vodi vanjsko djelovanje Unije, kako je navedeno u članku 21. UEU-a Strateški okvir EU-a za ljudska prava i demokraciju te Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju; traži da se u pogledu ulaganja izvan EU-a sastavi detaljno izvješće o eventualnim gubicima te o tome kako se i u kojim slučajevima koristilo instrumentom za jamstvo; pozdravlja činjenicu da je EIB održao niz seminara o poslovanju i ljudskim pravima;

61.

poziva EIB da Europskom parlamentu i javnosti pruži detaljne informacije o financiranju koje provodi EIB i uspješnosti poslovnog pravobranitelja u Ukrajini;

62.

pozdravlja rješenje do kojeg se došlo sa Svjetskom bankom, a kojim se EIB-u omogućuje da pomogne Ukrajini u nabavi plina;

63.

namjerava i prije revizije na sredini razdoblja pomno nadzirati provedbu vanjskog mandata EIB-a, uzimajući također u obzir potencijalno izdvajanje dodatne 3 milijarde EUR; potvrđuje da je odlučan u svojoj namjeri da pomno preispita prva izvješća o završetku projekata koja će biti objavljena u skladu s mandatom o vanjskom financiranju za razdoblje 2014. – 2020.; traži da Europski revizorski sud izradi tematsko izvješće o rezultatima EIB-ova vanjskog kreditiranja i njegovoj usklađenosti s politikama EU-a;

64.

pozdravlja visoku kvalitetu aktive EIB-a, sa stopom loših kredita blizu 0 % (0,2 %) ukupnog kreditnog portfelja, te razborito upravljanje likvidnošću; smatra da je ključno da EIB zadrži svoju ocjenu kreditne sposobnosti „AAA” kako bi i dalje imao pristup međunarodnim tržištima kapitala po najboljim uvjetima financiranja;

65.

predlaže da EIB poboljša svoje kapacitete sektorske analize i da objavi objedinjene statističke podatke, kao i informacije u vezi s potprojektima, čime će se olakšati ciljani pristup određenim sektorima ili oblicima malih i srednjih poduzeća; ističe da je u godišnja izvješća EIB-a potrebno uvrstiti sveobuhvatniju i detaljniju analizu ulaganja prema pojedinačnim sektorima u EU-u kako bi se mogla utvrditi područja u kojima nedostaju ulaganja u odnosu na što je nužno za provođenje prioriteta EU-a; vjeruje da bi EIB trebao preispitati kapacitete svojih instrumenata za ulaganja kako bi ispravio njihove moguće nedostatke;

66.

ističe važnost koju EIB daje svojoj politici nulte tolerancije na prijevaru, korupciju i sklapanje tajnih dogovora te njegovu predanost jakom integritetu i etičkim načelima; u tom kontekstu pozdravlja činjenicu da je Vijeće EIB-a odobrilo ažuriranu politiku borbe protiv prijevara te godišnje izvješće Grupe EIB-a o aktivnostima borbe protiv prijevara za 2014.; očekuje od EIB-a da zaustavi daljnje isplate zajmova za projekte koji su trenutačno pod nacionalnom ili europskom istragom zbog korupcije;

67.

pozdravlja donošenje revidiranog okvira Grupe EIB-a za borbu protiv pranja novca i suzbijanje financiranja terorizma (AML-CFT) u srpnju 2014.; potiče EIB da održava dijalog s civilnim društvom o poboljšanju svoje politike u vezi s jurisdikcijama koje se ne pridržavaju poreznih propisa; poziva EIB da uspostavi novu politiku odgovornog oporezivanja počevši od revizije svoje politike o jurisdikcijama koje se ne pridržavaju poreznih propisa tijekom 2016.; poziva EIB da omogući izravno financiranje i financiranje putem posrednika ovisno o objavljivanju podataka o porezu po zemljama, u skladu s odredbom Direktive o kapitalnim zahtjevima IV za kreditne institucije, te objavljivanju podataka o stvarnom vlasništvu;

68.

poziva EIB da u pogledu ex ante procjena poduzeća čije su aktivnosti predmet pravosudne istrage ažurira svoje politike za suzbijanje pranja novca, financiranja terorizma i organiziranog kriminala;

69.

prima na znanje izvješće o provedbi politike transparentnosti EIB-a tijekom 2014.; ustraje u potrebi da se postigne najviša razina transparentnosti i institucijske odgovornosti tako da se anticipativno objave iscrpne i pouzdane informacije o proračunu te omogući pristup financijskim podacima povezanima s projektima koje financira EIB;

70.

poziva na maksimalnu transparentnost i javni karakter ugovora i podugovora te poziva na to da se Parlamentu omogući pristup informacijama i financijskoj dokumentaciji u svakom predmetu;

71.

potiče EIB da se strogo drži uvjeta iz javnog registra dokumenata o okolišu u okviru Aarhuške uredbe (EZ) br. 1367/2006 te da nastavi redovito izvještavati o svojim aktivnostima kreditiranja izvan EU-a u skladu s normama Inicijative za transparentnost međunarodne pomoći (IATI);

72.

ponavlja da bi EIB više dužne pažnje trebao posvetiti poboljšanju kvalitete informacija o krajnjim korisnicima te učinkovitijem sprječavanju transakcija s financijskim posrednicima koji su na lošem glasu u smislu transparentnosti, prijevare, korupcije, organiziranog kriminala, pranja novca te štetnih ekoloških i socijalnih učinaka ili im je sjedište u izvanteritorijalnim financijskim centrima ili poreznim oazama koji pribjegavaju agresivnom poreznom planiranju; poziva EIB da se ne koristi Inicijativom projektnih obveznica za financiranje aktivnosti u koje se infiltrirao organizirani kriminal; još jedanput naglašava da je potrebno da EIB zajedno s Komisijom sastavi javni popis strogih kriterija za odabir financijskih posrednika;

73.

poziva EIB da odredi stroža pravila u vezi sa sukobom interesa te jasne, stroge i transparentne kriterije za javno-privatna partnerstva koja primaju financijska sredstva kako bi se osiguralo da javni i privatni partneri osim investicijskog dijela projekata pravedno dijele i rizike koji prate ulaganja radi zaštite javnog interesa; poziva EIB da ojača bazu znanja za sudjelovanje vlada, regija i općina u strukturama javno-privatnih partnerstava te da im pruži smjernice;

74.

poziva EIB da zajamči da se od poduzeća koja sudjeluju u projektima koje EIB sufinancira traži da se pridržavaju načela jednakih plaća i transparentnosti plaća te načela rodne jednakosti kako je utvrđeno u Direktivi 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada; nadalje, ističe da bi pri odlučivanju o tome koje će projekte financirati EIB trebao uzeti u obzir mjere društveno odgovornog poslovanja koje provode poduzeća koja se natječu;

75.

smatra da bi se korisnim pokazalo redovito obavještavanje o troškovima upravljanja i naknadama za upravljanje EIB-a kao i o učinku financiranih projekata na zapošljavanje i dodanu gospodarsku vrijednost;

76.

preporučuje da se na internetskoj stranici EIB-a objave dokumenti koji nisu povjerljivi, kao što su korporativni operativni planovi za prethodne godine, međuinstitucijski sporazumi i memorandumi te drugi relevantni sporazumi, kao i da se redovito objavljuju zapisnici sa sastanaka upravljačkih tijela EIB-a, počevši od siječnja 2016.; smatra da je poboljšani javni pristup dokumentima ključan za transparentnost, odgovornost i integritet te institucije;

77.

pozdravlja preispitivanje politike EIB-a u vezi s mehanizmom za podnošenje pritužbi, koji je uveden u rujnu 2015. te javno savjetovanje koje je otvoreno za relevantne dionike; očekuje da će se tekućim preispitivanjem mehanizma za podnošenje pritužbi povećati i unaprijediti njegova neovisnost i djelotvornost te također doprinijeti većoj djelotvornosti i učinkovitosti Ureda za mehanizam za podnošenje pritužbi; poziva Upravljački odbor EIB-a da vodi računa o preporukama navedenog ureda i postupa u skladu s mišljenjima Europskog ombudsmana; poziva na stalnu razmjenu informacija između Ureda EIB-a za mehanizam za podnošenje pritužbi i Upravnog vijeća EIB-a; smatra da postoji potreba za ažuriranjem memoranduma o razumijevanju između EIB-a i Europskog ombudsmana kako bi Ombudsman mogao na aktivniji način provoditi vanjski nadzor nad EIB-om, poboljšati postupke praćenja te unaprijediti daljnju odgovornost EIB-a;

78.

pozdravlja godišnja izvješća za financijsku godinu 2014. koja je izradio Revizorski odbor EIB-a te apelira na nadležna tijela EIB-a da zajamče potpuno pridržavanje najboljih bonitetnih bankarskih praksi u područjima u kojima se potpuno pridržavanje nije provodilo 2014.; prima na znanje namjeru uprave EIB-a da preustroji kontrolne funkcije Banke; podržava zahtjev Revizorskog odbora za provedbeni plan u vezi s time te njegovu namjeru da pomno prati daljnji razvoj događaja; podržava činjenicu da je Revizorski odbor upozorio upravu i službe EIB-a da bi EIB trebao održati svoju razinu kapaciteta, a da pritom ne oslabi trenutačni okvir unutarnjeg nadzora;

79.

smatra da bi u godišnjim izvješćima EIB-a trebalo posvetiti veću pozornost rezultatima dovršenih projekata; u tom kontekstu poziva EIB da zajedno s projektnim partnerima odredi popis rezultata svakog dovršenog projekta, kojim će se procijeniti djelotvornost financiranja koje pruža EIB;

80.

prima na znanje činjenicu da je 27. listopada 2015. istekao Trostrani sporazum spomenut u članku 287. stavku 3. UFEU-a kojim se uređuje suradnja između EIB-a, Komisije i Revizorskog suda u pogledu kontrolnih metoda koje Sud primjenjuje na aktivnosti EIB-a kada je riječ o upravljanju sredstvima Unije i država članica; poziva te tri institucije da surađuju u procesu obnove i ažuriranja tog sporazuma te da se pobrinu da obnovljeni sporazum sadrži sve postojeće i sve nove instrumente i inicijative EIB-a koje obuhvaćaju javna sredstva EU-a ili Europskog razvojnog fonda; u tom kontekstu poziva da se Europskom revizorskom sudu daju veće ovlasti kako bi mogao temeljitije ocjenjivati prakse, instrumente i inicijative EIB-a u pogledu kreditiranja kada su izravno povezane s uporabom odobrenih sredstava iz proračuna EU-a te o njima podrobnije izvještavati;

81.

smatra da je zbog sve veće složenosti i rastućeg broja aktivnosti EIB-a, uz stalne nesigurnosti na financijskom tržištu, još potrebnije pronaći rješenja za uvođenje učinkovitog bonitetnog nadzora nad EIB-om; stoga žali zbog toga što ni Komisija ni EIB nisu uzeli u obzir prethodne prijedloge Parlamenta u pogledu uvođenja vanjskog regulatornog bonitetnog nadzora;

82.

potiče nastojanja obuhvaćenih strana u pogledu sastavljanja međuinstitucijskog sporazuma između Europskog parlamenta i EIB-a kojim bi se omogućilo poboljšanje suradnje između tih dviju institucija; poziva na redovit strukturiran dijalog predsjednika EIB-a i Europskog parlamenta kako bi se zajamčilo povećanje parlamentarnog nadzora nad aktivnostima EIB-a; nadalje, poziva EIB-a da u okviru tog međuinstitucijskog sporazuma pristane potpisati sporazum s Parlamentom kojim će se zastupnicima u Europskom parlamentu omogućiti postavljanje izravnih pitanja predsjedniku EIB-a uz dogovoren rok za odgovor, kao što je već slučaj s predsjednikom ESB-a;

83.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj investicijskoj banci te vladama i parlamentima država članica.

21.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 66/17

—

uzimajući u obzir Ženevske konvencije i ostale pravne instrumente za međunarodno humanitarno pravo,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima i ostale mehanizme Ujedinjenih naroda (UN) za zaštitu ljudskih prava,

—

uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnoga kaznenog suda,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 10. i 11. prosinca 2015. o pripremnom procesu za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu,

—

uzimajući u obzir članak 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) o usklađenosti razvojnih politika,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove od 8. prosinca 2009. o promicanju pridržavanja međunarodnoga humanitarnog prava,

—

uzimajući u obzir ažurirane Smjernice Europske unije za promicanje pridržavanja međunarodnoga humanitarnog prava (1),

—

uzimajući u obzir načela partnerstva (koja je prihvatila Globalna humanitarna platforma) od 12. srpnja 2007.,

—

uzimajući u obzir izvješće od 2. veljače 2016. koje je glavni tajnik UN-a sastavio za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu naslovljeno „Jedno čovječanstvo, zajednička odgovornost”,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 1998, usvojenu 12. srpnja 2011., i Rezoluciju 2143, usvojenu 7. ožujka 2014., o zaštiti djece pogođene oružanim sukobima,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a 64/290 od 9. srpnja 2010. o pravu na obrazovanje u kriznim situacijama,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. veljače 2016. o humanitarnoj situaciji u Jemenu (2), Rezoluciju od 4. veljače 2016. o sustavnom masovnom ubijanju vjerskih manjina koje provodi tzv. Islamska država (3), Rezoluciju od 26. studenoga 2015. o obrazovanju djece u izvanrednim situacijama i dugotrajnim krizama (4), Rezoluciju od 27. veljače 2014. o upotrebi naoružanih bespilotnih letjelica (5) i Rezoluciju od 16. prosinca 2015. o pripremama za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu: izazovi i mogućnosti za pružanje humanitarne pomoći (6),

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 1502 (2003) o nasilju nad humanitarnim radnicima i Rezoluciju 2175 (2014) o zaštiti civila u oružanim sukobima,

—

uzimajući u obzir Deklaraciju o sigurnim školama iz svibnja 2015., koja je otvorena za izražavanje potpore na Konferenciji o sigurnim školama koju je norveško Ministarstvo vanjskih poslova sazvalo u svibnju 2015. u Oslu, i povezane Smjernice za zaštitu škola i sveučilišta od vojne upotrebe tijekom oružanog sukoba,

—

uzimajući u obzir naputak za napade na škole i bolnice da se pomogne svima koji sudjeluju u praćenju, izvješćivanju i zastupanju, koji je 21. svibnja 2014. izdala posebna predstavnica glavnog tajnika UN-a za djecu i oružani sukob,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju od 10. prosinca 2015. s 32. međunarodne konferencije Crvenog križa i Crvenog polumjeseca o jačanju pridržavanja međunarodnoga humanitarnog prava,

—

uzimajući u obzir izvješće Međunarodnog odbora Crvenog križa o projektu „Zdravstvena skrb u opasnim situacijama” i njegovo izvješće o napadima na zdravstvene ustanove i osoblje,

—

uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da je međunarodna zajednica tijekom proteklih nekoliko godina svjedok uznemirujućeg trenda napada na bolnice i škole u oružanim sukobima diljem svijeta, poput najnovijih napada na zdravstvene ustanove Liječnika bez granica u Kunduzu (Afganistan) 3. listopada 2015., u Razahu (Jemen) 10. siječnja 2016. i u više sirijskih gradova zahvaćenih aktualnim sukobom; budući da je došlo do nezapamćenog porasta broja slučajeva uskraćivanja humanitarne pomoći i pristupa, pogubljenja civila i humanitarnih radnika, strašnih uvjeta pritvora te korištenja civila kao talaca ili robova; budući da su sve veće potrebe i izazovi, izostanak trajne predanosti i sve veći trošak humanitarne pomoći doprinijeli dostizanju granica u okviru sadašnjeg sustava humanitarne pomoći, i budući da su zbog toga brojne organizacije prisiljene privremeno obustaviti programe pomoći u hrani i pružanja skloništa te druge humanitarne akcije ključne za spašavanje života;

B.

budući da će se prvi Svjetski humanitarni sastanak na vrhu održati u Istanbulu 23. i 24. svibnja 2016.; budući da je glavni tajnik UN-a u svojem izvješću za Svjetski humanitarni sastanak na vrhu naslovljenom „Jedno čovječanstvo, zajednička odgovornost” skrenuo pozornost na „besramno i surovo narušavanje poštovanja međunarodnog prava o ljudskim pravima i međunarodnog humanitarnog prava” u oružanim sukobima, zbog čega postoji opasnost povratka u doba ratovanja bez ograničenja; budući da se u izvješću navodi da tom narušavanju dodatno doprinosi činjenica da se ne zahtijeva i ne promiče poštovanje tih normi te se ne podržavaju postojeći mehanizmi provedbe, nadzora i odgovornosti;

C.

budući da je svrha međunarodnoga humanitarnog prava, također poznatog kao prava oružanih sukoba, ublažavanje učinaka oružanih sukoba pružanjem zaštite onima koji u sukobu ne sudjeluju i reguliranjem sredstava i metoda ratovanja;

D.

budući da Vijeće sigurnosti UN-a ima jasnu ulogu u jamčenju poštovanja međunarodnog prava u pogledu zaštite svih humanitarnih radnika;

E.

budući da je potrebno poboljšati zaštitu humanitarnih radnika bez razlike između međunarodnog i lokalnog osoblja kada je riječ o sigurnosnim aranžmanima;

F.

budući da sve veća prisutnost nedržavnih aktera, terorističkih skupina i drugih subjekata u oružanim sukobima predstavlja izazov za primjenu međunarodnoga humanitarnog prava; budući da sve sukobljene strane, uključujući državne i nedržavne oružane snage, humanitarnim radnicima moraju zajamčiti potreban pristup ugroženim, sukobom zahvaćenim civilima kako bi im pomogli;

G.

budući da humanitarna načela čovječnosti, neutralnosti, nepristranosti i neovisnosti te temeljna pravila međunarodnoga humanitarnog prava i ljudska prava utvrđena Ženevskim konvencijama i njihovim dopunskim protokolima moraju biti u samoj srži svih humanitarnih inicijativa; budući da se raseljenim osobama mora pružiti zaštita te budući da neovisna pomoć mora prevagnuti;

H.

budući da su bolnice i medicinsko osoblje posebno zaštićeni međunarodnim humanitarnim pravom te budući da su namjerni napadi na civile i civilnu infrastrukturu izričito zabranjeni međunarodnim humanitarnim pravom i smatraju se teškom povredom tog prava;

I.

budući da su u Rimskom statutu Međunarodnoga kaznenog suda napadi na humanitarne radnike definirani kao ratni zločin; budući da se u Rimskom statutu također naglašava da je namjerno usmjeravanje napada na zgrade posvećene vjeri, obrazovanju, umjetnosti, znanosti ili karitativnim svrhama ili na povijesne spomenike ratni zločin;

J.

budući da su prostorije i imovina UN-a, uključujući škole i zdravstvene ustanove, nepovredive i zaštićene na temelju Konvencije o povlasticama i imunitetima Ujedinjenih naroda iz 1946.;

K.

budući da je Međunarodni odbor Crvenog križa također izjavio da je dužnost provođenja istrage u slučaju mogućih ratnih zločina pravno načelo međunarodnog običajnog humanitarnog prava koje se primjenjuje i na međunarodne i na nemeđunarodne oružane sukobe;

L.

budući da se neke oružane skupine protive sekularnom obrazovanju i obrazovanju djevojčica, ili tome da djevojčicama skrb pružaju muški članovi medicinskog osoblja, zbog čega otežavaju pristup tim uslugama; budući da opća atmosfera nesigurnosti kao rezultat sukoba također sprečava djecu, učitelje i medicinsko osoblje da pohađaju školu ili traže liječničku pomoć; budući da su žene i djeca suočeni s povećanim rizicima zbog raseljavanja i raspada uobičajenih zaštitnih i potpornih struktura; budući da se prema međunarodnom humanitarnom pravu djevojčicama i ženama žrtvama silovanja u ratu mora pružiti sva potrebna medicinska skrb bez izuzetaka; budući da je prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije nesiguran pobačaj jedan od triju glavnih uzroka smrtnosti majki; budući da zdravlje majki, pružanje psihološke pomoći silovanim ženama, obrazovanje i školovanje raseljene djece predstavljaju glavne izazove u izbjegličkim kampovima;

M.

budući da su od 14. ožujka 2016. nakon Konferencije o sigurnim školama održane u Oslu u svibnju 2015. Deklaraciju o sigurnim školama podržale 52 države, uključujući neke no ne i sve države članice EU-a;

N.

budući da je Vijeće za vanjske poslove prilikom usvajanja Smjernica EU-a za promicanje pridržavanja međunarodnoga humanitarnog prava istaknulo važnost učinkovitog pristupanja dugotrajno prisutnom problemu teških povreda podupiranjem odgovarajućih mehanizama pozivanja na odgovornost te je naglasilo ključnu ulogu koju Međunarodni kazneni sud može imati u slučajevima u kojima predmetna država ili više njih ne mogu ili nisu voljne izvršavati svoju nadležnost; budući da se Smjernicama EU-a „odgovarajuće radne skupine Vijeća” obvezuje na praćenje situacija u kojima se može primjenjivati međunarodno humanitarno pravo i, u tim slučajevima, na preporučivanje djelovanja za promicanje pridržavanja međunarodnoga humanitarnog prava (stavak 15 točka (a));

O.

budući da je od 2012. do 2015. Međunarodni odbor Crvenog križa organizirao opsežan postupak savjetovanja o tome kako ojačati pravnu zaštitu žrtava oružanog sukoba i kako poboljšati učinkovitost mehanizama za pridržavanje međunarodnoga humanitarnog prava;

P.

budući da se u ažuriranim Smjernicama EU-a za promicanje pridržavanja međunarodnoga humanitarnog prava upućuje na niz postupaka kojima EU s tim u vezi raspolaže u odnosima s trećim zemljama, uključujući politički dijalog, opće javne izjave, restriktivne mjere, suradnju s drugim međunarodnim tijelima, operacije upravljanja kriznim situacijama, individualnu odgovornost, osposobljavanje i kontrolu izvoza oružja;

Q.

budući da države sudionice 32. međunarodne konferencije Crvenog križa i Crvenog polumjeseca u prosincu 2015. naposljetku nisu postigle dogovor o novom mehanizmu koji su preporučili Međunarodni odbor Crvenog križa i vlada Švicarske radi jačanja pridržavanja međunarodnoga humanitarnog prava; budući da su države sudionice odlučile pokrenuti novi međuvladin proces kako bi se pronašli načini poboljšanja provedbe međunarodnoga humanitarnog prava, a rezultati predstavili na sljedećoj međunarodnoj konferenciji 2019.;

R.

budući da poglavlje za humanitarnu pomoć EU-a, koja je 2015. iznosila 909 milijuna EUR, predstavlja manje od 1 % ukupnog proračuna EU-a; budući da bi bolja povezanost između pomoći i dugoročne potpore bila jedan od načina smanjenja trenutačne neusklađenosti golemih humanitarnih potreba i dostupnih sredstava;

1.

ističe ključan doprinos međunarodnoga humanitarnog prava modernoj povijesti čovječanstva i poziva sve države članice UN-a da Svjetski humanitarni sastanak na vrhu iskoriste kao priliku da još jednom potvrde središnju ulogu međunarodnoga humanitarnog prava i zaštite koju ono pruža;

2.

izražava duboko žaljenje zbog nepoštovanja međunarodnoga humanitarnog prava i šokiran je i ozbiljno zabrinut zbog smrtonosnih napada na bolnice, škole i druge civilne mete, čija je učestalost u oružanim sukobima diljem svijeta sve alarmantnija i u kojima pacijenti, studenti, medicinsko i učiteljsko osoblje, humanitarni radnici, djeca i članovi obitelji postaju mete i žrtve; mišljenja je da nakon osuda međunarodne zajednice moraju uslijediti neovisne istrage i istinsko pozivanje na odgovornost; poziva države članice, institucije EU-a i potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da uvide prave razmjere ove krizne situacije i da upotrijebe sva sredstva kojima raspolažu kako bi se ovaj problem riješio;

3.

osuđuje napade na bolnice i škole, koji su zabranjeni međunarodnim pravom, i uviđa da bi se takva djela mogla smatrati teškim povredama Ženevskih konvencija iz 1949. i ratnim zločinima u skladu s Rimskim statutom Međunarodnoga kaznenog suda; izražava uvjerenje da se očuvanje zdravstvenih i obrazovnih ustanova kao neutralnog, zaštićenog prostora u situacijama oružanog sukoba mora zajamčiti provođenjem transparentnih, neovisnih i nepristranih istraga brutalnih napada koji su se dogodili i preuzimanjem istinske odgovornosti za zločine koje su počinile sve uključene strane; ističe da je važno poštovati razliku između humanitarnih i vojnih sudionika te da se humanitarno djelovanje ne smije preusmjeravati u vojne ili političke svrhe, čime se potkopava i ugrožava istinsko humanitarno djelovanje i humanitarni radnici;

4.

osuđuje činjenicu da se strane uključene u oružane sukobe koriste bolnicama i školama, čime ih zapravo pretvaraju u mete napada; podsjeća da oni koji koriste ljude ili imovinu koji su pod zaštitom kao ljudske štitove ili za kamuflažu također krše međunarodno humanitarno pravo;

5.

poziva sukobljene strane da poštuju osnovna načela međunarodnoga humanitarnog prava i da se suzdrže od namjernog usmjeravanja napada na civilnu infrastrukturu; ističe važnost poboljšanja sigurnosti humanitarnih radnika kako bi se djelotvornije reagiralo na napade; stoga traži od EU-a i njegovih država članica da od UN-a i Vijeća sigurnosti UN-a zatraže da zajamče zaštitu i lokalnim i međunarodnim humanitarnim radnicima;

6.

odaje počast hvalevrijednoj hrabrosti i posvećenosti međunarodnog i lokalnog medicinskog osoblja, nastavnika i humanitarnih radnika koji rade u područjima zahvaćenim sukobima;

7.

ističe da je pravo na zdravlje ljudsko pravo i poziva sve strane uključene u oružane sukobe da zajamče dostupnost, pristupačnost, prihvatljivost i kvalitetu medicinskih usluga tijekom oružanih sukoba; poziva na preuzimanje obveze na svjetskoj razini kako bi sigurnost žena i djevojčica bila zajamčena na samom početku svake krizne situacije ili izvanredne situacije, i to hvatanjem u koštac s rizikom od seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja, podizanjem razine osviještenosti o tome, poduzimanjem koraka za progon počinitelja takvih nedjela i davanjem ženama i djevojčicama pristupa čitavom rasponu zdravstvenih usluga u području spolnog i reproduktivnog zdravlja, pa i sigurnom pobačaju, tijekom humanitarnih kriza, umjesto da se takvo neljudsko postupanje produljuje, kako i nalaže međunarodno humanitarno pravo te Ženevske konvencije i njihovi dodatni protokoli;

8.

naglašava da je potrebna veća komplementarnost između humanitarne i razvojne pomoć kako bi se riješilo pitanje učinkovitosti i nedostatka sredstava za humanitarnu pomoć te da bi ona trebala biti usko povezana s povećanim sredstvima za razvojnu i humanitarnu pomoć; poziva Europsku uniju, njezine države članice i druge međunarodne donatore da na Svjetskom humanitarnom sastanku na vrhu u potpunosti prihvate sve predložene ključne obveze iz Programa za čovječanstvo, koji je usredotočen na ublažavanje humanitarnog učinka neprijateljstva i na omogućavanje humanitarnog djelovanja;

9.

poziva Europsku uniju i njezine države članice da od Vijeća sigurnosti UN-a zatraže da upotrijebi sva raspoloživa sredstva, kao što su ciljane mjere, organizacija posjeta u svrhu utvrđivanja činjenica ili osnivanje istražnih povjerenstava, ili pravosudne mehanizme, kao što je upućivanje Međunarodnom kaznenom sudu; traži da se u Vijeću sigurnosti ne koristi pravo veta kada se odlučuje o pitanjima na području humanitarnog djelovanja, da se ojača poštovanje normi međunarodnog prava koje omogućavaju zaštitu humanitarnih radnika, da se djela koja bi mogla predstavljati povrede tih normi sustavno istražuju i da se osumnjičeni za ta djela privedu pravdi;

10.

izražava žaljenje zbog toga što više partnera EU-a i njegovih država članica sudjeluje u teškom kršenju međunarodnoga humanitarnog prava; poziva EU da iskoristi sve raspoložive bilateralne instrumente ne bi li učinkovito promicao nastojanja svojih partnera da se pridržavaju međunarodnoga humanitarnog prava, među ostalim uz pomoć političkog dijaloga, te da, u slučaju da se tim dijalogom ne postignu rezultati, razmotri druge mjere u skladu sa Smjernicama EU-a o promicanju pridržavanja međunarodnoga humanitarnog prava;

11.

poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da pokrene inicijativu za uvođenje embarga EU-a na oružje državama koji su odgovorne za ozbiljno kršenje međunarodnoga humanitarnog prava, posebno u pogledu namjernih napada na civilnu infrastrukturu; ističe činjenicu da daljnje dopuštanje prodaje oružja tim zemljama predstavlja kršenje Zajedničkog stajališta Vijeća 2008/944/ZVSP od 8. prosinca 2008. (7);

12.

poziva Vijeće za vanjske poslove i potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da od voditelja misija EU-a i odgovarajućih predstavnika Unije (voditelji civilnih operacija EU-a, zapovjednici vojnih operacija EU-a i posebni predstavnici EU-a) zatraže da izvješćuju o slučajevima ozbiljnih povreda međunarodnoga humanitarnog prava;

13.

potiče Europsku uniju i njezine države članice da u potpunosti podupru poziv glavnog tajnika UN-a svim državama članicama UN-a da Svjetski humanitarni sastanak na vrhu iskoriste kao priliku da se ponovno obvežu na zaštitu civila i jamčenje ljudskih prava svima, poštujući, provodeći i promičući pravila na koja su već pristale; ističe važnost koju glavni tajnik UN-a pridaje jačanju međunarodnih istražnih i pravosudnih sustava, uključujući Međunarodni kazneni sud, kao nadopune nacionalnim okvirima, kako bi se stalo na kraj nekažnjavanju povreda međunarodnoga humanitarnog prava;

14.

uviđa važnost Smjernica EU-a za promicanje pridržavanja međunarodnoga humanitarnog prava, s obzirom na to da nijedna druga država ni organizacija nije usvojila sličan dokument; poziva EU-a i države članice da učinkovito provode Smjernice EU-a;

15.

poziva Vijeće za vanjske poslove i potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da se pobrinu za to da se politike i mjere EU-a povezane s međunarodnim humanitarnim pravom osmišljavaju na dosljedan i učinkovit način i da provedba Smjernica za međunarodno humanitarno pravo bude primarno u nadležnosti Radne skupine Vijeća za međunarodno javno pravo, kojom predsjeda Predsjedništvo Vijeća; u tom kontekstu naglašava da se Smjernicama EU-a „odgovarajuće radne skupine Vijeća” obvezuje na praćenje situacija u kojima se može primjenjivati međunarodno humanitarno pravo i, u tim slučajevima, na preporučivanje djelovanja za promicanje pridržavanja međunarodnoga humanitarnog prava; poziva EU i države članice da detaljnije izvješćuju o provedbi smjernica za specifične konfliktne situacije, posebno u Godišnjem izvješću EU-a o ljudskim pravima i demokraciji;

16.

podsjeća na stajalište iz Smjernica EU-a prema kojem po potrebi treba razmotriti mogućnost korištenja uslugama Međunarodne komisije za utvrđivanje činjenica, osnovane temeljem Dopunskog protokola I. uz Ženevske konvencije iz 1949., koja zahvaljujući svojoj sposobnosti utvrđivanja činjenica i posredničkoj funkciji može pomoći u promicanju poštovanja međunarodnoga humanitarnog prava; napominje da se usluge Međunarodne komisije za utvrđivanje činjenica dosad nisu koristile i poziva uključene strane da razmotre mogućnost njezine aktivacije; poziva sve države članice da priznaju nadležnost Međunarodne komisije za utvrđivanje činjenica;

17.

poziva na poboljšanje institucijskog prostora unutar kojeg međunarodna zajednica može rješavati zajedničke probleme povezane s provedbom međunarodnoga humanitarnog prava; pozdravlja obećanje EU-a i njegovih država članica Međunarodnom odboru Crvenog križa da će snažno podržati uspostavu učinkovitog mehanizma za jačanje pridržavanja međunarodnoga humanitarnog prava, ali poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da izvijesti Parlament o svojim ciljevima i strategiji za ostvarenje tog obećanja u predstojećem međuvladinu procesu kako bi se pronašli načini poboljšanja provedbe međunarodnoga humanitarnog prava, kako je dogovoreno na 32. međunarodnoj konferenciji Crvenog križa i Crvenog polumjeseca održanoj u prosincu 2015., čime bi se mogao učvrstiti sustav upravljanja u okviru međunarodnoga humanitarnog prava;

18.

pozdravlja praksu preuzimanja obveza koju su EU i države članice pokazale na konferenciji Međunarodnog odbora Crvenog križa; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da redovito izvješćuje o provedbi tih obveza, posebno uvođenjem detaljnog odjeljka u poglavlju o međunarodnom humanitarnom pravu u Godišnjem izvješću Vijeća za ljudska prava;

19.

poziva UN i EU da promiču kampanje kojima će se sve uključene strane, uključujući nedržavne oružane skupine, upoznati sa svojim obvezama u skladu s međunarodnim pravom, i da ispune svoje obveze pružanja humanitarne pomoći i zaštite osobama pod svojim utjecajem;

20.

poziva države članice da posluže kao primjer te da ispune svoje obećanje ratifikacije glavnih instrumenata međunarodnoga humanitarnog prava i ostalih relevantnih pravnih instrumenata koji utječu na međunarodno humanitarno pravo;

21.

još jednom izražava veliku zabrinutost zbog upotrebe naoružanih bespilotnih letjelica mimo međunarodnoga pravnog okvira te ustraje u svojem pozivu Vijeću da usvoji zajedničko stajalište EU-a o upotrebi naoružanih bespilotnih letjelica;

22.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Europske komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku UN-a, predsjedniku Opće skupštine UN-a te vladama država članica UN-a.

21.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 66/23

—

uzimajući u obzir članke 1., 10., 11. i 16. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 15. i 298. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir članke 41. i 42. Povelje o temeljnim pravima Europske unije,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (1),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice (2),

—

uzimajući u obzir svoje stajalište od 15. prosinca 2011. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (preinaka) (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2014. o javnom pristupu dokumentima (članak 104. stavak 7. Poslovnika), od 2011. do 2013. (4),

—

uzimajući u obzir presudu od 17. listopada 2013. u predmetu C-280/11 P, Vijeće Europske unije protiv Access Info Europe,

—

uzimajući u obzir paket Komisije za bolje donošenje propisa iz svibnja 2015.;

—

uzimajući u obzir političke smjernice predsjednika Junckera za Komisiju,

—

uzimajući u obzir izvješća Komisije, Vijeća i Parlamenta o primjeni Uredbe (EZ) br. 1049/2001 tijekom 2013. i 2014.,

—

uzimajući u obzir Zelenu knjigu Europske komisije o javnom pristupu dokumentima u posjedu institucija Europske zajednice iz 2007. godine,

—

uzimajući u obzir godišnje izvješće Europskog ombudsmana za 2014. godinu,

—

uzimajući u obzir članak 52. i članak 116. stavak 7. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za pravna pitanja (A8-0141/2016),

A.

budući da je potpuna transparentnost okosnica povjerenja građana u institucije Unije te da ona doprinosi boljem shvaćanju prava koja proizlaze iz pravnog poretka Unije te većoj osviještenosti i obaviještenosti o postupku odlučivanja u EU-u, uključujući pravilnu provedbu administrativnih i zakonodavnih postupaka;

B.

budući da je pravo na pristup dokumentima jedno od temeljnih prava zaštićenih Poveljom o temeljnim pravima i Ugovorima te se provodi Uredbom br.(EZ) br. 1049/2001 čiji je cilj, naročito, osigurati što lakšu primjenu tog prava te promicati dobre administrativne prakse za pristup dokumentima, jamčeći demokratski nadzor nad aktivnostima institucija i njihovu usklađenost s propisima sadržanima u Ugovorima;

1.

ističe da tri institucije mnoge od preporuka iz svoje rezolucije o javnom pristupu dokumentima za razdoblje od 2011. do 2013. godine nisu primijenile na odgovarajući način; izražava žaljenje, naročito, nad činjenicom da institucije i tijela EU-a nisu iz redova svojih upravljačkih struktura imenovale Službenika za transparentnost koji bi bio odgovoran za poštovanje odredaba i za poboljšanje praksi; potiče institucije da to što prije učine;

2.

podsjeća na to da se djelovanje institucija i politike EU-a moraju temeljiti na predstavničkoj demokraciji, kako je predviđeno u članku 10. stavku 10,1. UEU-a, te da se institucije EU-a moraju pobrinuti za poštovanje načela potpune transparentnosti te pravodobnu i točnu razmjenu informacija s građanima; naglašava činjenicu da je u članku 10. stavku 3. UEU-a participativna demokracija priznata kao jedno od glavnih načela EU-a, čime se ističe potreba da se odluke donose što bliže građanima; naglašava obvezu institucija da, u slučajevima kada građani u procesu donošenja odluka sudjeluju u vidu javnih savjetovanja, rezultate tih savjetovanja uzmu u obzir;

3.

podsjeća da, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001, transparentnost i potpuni pristup dokumentima u posjedu institucija moraju biti pravilo te da se, kako je već utvrđeno ustaljenom sudskom praksom Suda Europske unije, iznimke od tog pravila trebaju pravilno tumačiti uzimajući u obzir prevladavajući javni interes za njihovo objavljivanje i zahtjeve demokracije, uključujući izravnije sudjelovanje građana u postupku odlučivanja, legitimnost sustava upravljanja, učinkovitost i odgovornost prema građanima;

4.

smatra da institucije, agencije i ostala tijela Europske unije pri primjeni Uredbe (EZ) br. 1049/2001 i dalje ne uzimaju u potpunosti u obzir i ne poštuju pravila i promjene uvedene Ugovorom iz Lisabona i Poveljom o temeljnim pravima, posebno u pogledu participativne demokracije; prima na znanje i pozdravlja nedavne presude velikog vijeća Suda Europske unije u predmetima Digital Rights Ireland  (5) i Schrems  (6), u kojima se Sud pozvao na Povelju kada je Direktivu o zadržavanju podataka (7) i Odluku o sigurnoj luci (8) proglasio nevaljanima; naglašava da se sadašnji javni pristup dokumentima i upravljanje registrima dokumenata trebaju temeljiti na normama koje su na odgovarajući način u skladu s člancima 41. i 42. Povelje;

5.

naglašava da uz jamstvo transparentnosti ide i obveza poštovanja privatnosti i zaštite podataka;

6.

podsjeća da se svaka odluka kojom se javnosti uskraćuje pristup dokumentima mora temeljiti na jasno i strogo definiranim pravnim izuzećima koja su popraćena argumentiranim i konkretnim obrazloženjem, što omogućuje građanima da razumiju uskraćivanje pristupa i efektivno upotrijebe dostupne pravne lijekove;

7.

podsjeća da u svrhu postizanja odgovornog i legitimnog demokratskog političkog sustava u skladu s vladavinom prava građani moraju imaju pravo nadzirati i znati za:

smatra da je stoga potrebno objaviti elektronički registar u koji će se upisivati sve navedene stavke;

8.

potiče Komisiju da imenuje povjerenika zaduženog za transparentnost i javni pristup dokumentima; poziva potpredsjednika Komisije da u međuvremenu i u što kraćem roku predstavi ambiciozan akcijski plan u vezi s transparentnošću i javnim pristupom dokumentima te tako pokaže da je transparentnost kamen temeljac bolje zakonske regulative;

9.

žali zbog činjenice da je građanima i dalje otežan pristup informacijama u posjedu institucija EU-a zato što institucije nemaju zajedničku politiku kojoj bi bio cilj olakšati građanima pristup dokumentima i koja bi se temeljila na načelima potpune transparentnosti, komunikacije i izravne demokracije; poziva institucije, tijela, urede i agencije EU-a da nastave razvijati još proaktivniji pristup transparentnosti proaktivnim objavljivanjem što većeg broja dokumenata na što jednostavniji, pristupačniji, korisniku prilagođen način, prevođenjem dokumenata na zahtjev na druge službene jezike EU-a i uspostavljanjem prikladnog, jednostavnog i jeftinog sustava pristupa informacijama, uključujući digitalnim i elektroničkim putem, uzimajući u obzir potrebe osoba s invaliditetom; smatra, naročito, da pristup informacijama treba poboljšati pojednostavljenjem upotrebe sučelja i tražilica; poziva na uspostavljanje zajedničkog mjesta odakle će se pristupati portalima sve tri institucije koristeći se rezultatima pilot-projekta za uspostavu internetske platforme za proaktivno objavljivanje dokumenata institucija EU-a i usklađivanje portala za pretraživanje među odjelima iste institucije (uključujući glavne uprave Komisije); isto tako poziva institucije da nastave i intenziviraju rad na širenju znanja o zakonodavstvu i politikama EU-a; smatra da bi Unija u tu svrhu trebala u potpunosti iskoristiti potencijal koji pružaju nove tehnologije (društvene mreže, aplikacije za pametne telefone, itd.) kako bi osigurala potpun i jednostavan pristup informacijama;

10.

žali zbog toga što službeni dokumenti često imaju previsok stupanj klasificiranosti; ponavlja svoj stav da bi trebalo utvrditi jasna i jednoobrazna pravila za klasifikaciju i deklasifikaciju dokumenata; žali zbog toga što institucije bez pravog obrazloženja traže da njihovi sastanci budu zatvoreni za javnost; ponavlja svoj poziv institucijama da zahtjeve za održavanje sastanaka zatvorenih za javnost ocjenjuju i javno obrazlažu u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001; smatra da Parlament mora zahtjeve za održavanje sastanaka zatvorenih za javnost u Parlamentu ocjenjivati na pojedinačnoj osnovi; smatra da bi postupke klasifikacije i deklasifikacije dokumenata trebalo nadgledati neovisno nadzorno tijelo;

11.

poziva institucije, tijela i agencije EU-a na usvajanje bržih, manje zamršenih i pristupačnijih postupaka za rješavanje pritužbi o uskraćivanju pristupa; smatra da bi se proaktivnijim pristupom doprinijelo pružanju djelotvornije transparentnost i izbjegavanju nepotrebnih pravnih sporova koji mogu dovesti do nepotrebnih troškova i opterećenja i za institucije i za građane;

12.

potiče sve institucije da, sve dok se ne provede poželjna revizija Uredbe (EZ) br. 1049/2001, istu primjenjuju zajedno s popratnom sudskom praksom u potpunosti, poštujući slovo i duh tog akta te uzimajući u obzir izmjene nastale usvajanjem Ugovora iz Lisabona i Povelje o temeljnim pravima; poziva posebice Vijeće, uključujući njegova pripremna tijela, da u svjetlu predmeta Access Info Europe objavi zapisnike sa sastanaka radnih skupina Vijeća i druge dokumente, kao i imena država članica koje interveniraju i njihove prijedloge; poziva Parlament da, u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 1049/2001, sve dnevne redove i povratne bilješke sa sastanaka koordinatora odbora, Predsjedništva i Konferencije predsjednika učini dostupnima, zajedno, u načelu, sa svim dokumentima na koje se u tim dnevnim redovima upućuje, tako što će ih objaviti na svojoj internetskoj stranici;

13.

poziva sve institucije na primjenu strožih odredbi o transparentnosti iz Uredbe (EZ) br. 1367/2006 kad se tražene informacije odnose na okoliš te da se pridržavaju svojih obveza da informacije o okolišu objavljuju proaktivno;

14.

poziva sve institucije da procijene i prema potrebi preispitaju svoje unutarnje postupke za prijavljivanje nezakonitog djelovanja te poziva na zaštitu zviždača; posebno poziva Europsku komisiju da Europski parlament izvijesti o svojim iskustvima s novim pravilima za službenike EU-a o dojavama zviždača usvojenima 2012. godine te njihovim provedbenim mjerama;

15.

podsjeća da se nakon stupanja na snagu UEU-a i UFEU-a pravo na pristup dokumentima odnosi na sve institucije, tijela i agencije EU-a; stoga smatra da je potrebno hitno ažurirati Uredbu (EZ) br. 1049/2001 i provesti njezine suštinske izmjene u svjetlu odredbi ugovorâ i mjerodavne sudske prakse Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava; smatra, naročito, da je od ključne važnosti proširiti njezino područje primjene na sve europske institucije koje trenutačno nisu obuhvaćene, a to su Europsko vijeće, Europska središnja banka, Sud i sva tijela i agencije EU-a;

16.

žali zbog toga što u Vijeću još traje zastoj u reviziji Uredbe (EZ) br. 1049/2001 i nada se da će s tim u vezi uskoro doći do napretka; poziva Vijeće da zauzme konstruktivan stav te uzme u obzir navedeno stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. prosinca 2011. radi usvajanja Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća kojom se utvrđuju opća načela i ograničenja prava pristupa dokumentima institucija, tijela, ureda i agencija Unije;

17.

preporučuje uspostavljanje, između ostalog i na osnovi Uredbe (EZ) br. 1367/2006 i Uredbe (EZ) br. 1049/2001, jedinstvenog niza načela za uređenje pristupa dokumentima koji će građanima biti jasniji;

18.

žali zbog toga što je ostvaren slab napredak u provedbi Uredbe (EZ) br. 1049/2001 u pogledu obveze institucija, agencija i drugih tijela da vode registre svih dokumenata, kako je to predviđeno člancima 11 i 12 te, konačno, Ugovorom iz Lisabona i Poveljom o temeljnim pravima; poziva na usvajanje zajedničkog pristupa registrima te poziva one institucije EU-a koje još nisu uspostavile svoje registre dokumenata da to učine te da se provedu mjere kojima će se ujednačiti način klasificiranja i prezentiranja dokumenata institucija; u tom smislu, ponovno poziva da se, osim zajedničke pristupne točke dokumentima EU-a na portalima triju institucija, utvrde i zajednički postupci i kriteriji za registraciju i dodjeljivanje međuinstitucijskog koda svakom dokumentu kako bi se u konačnici mogao uspostaviti zajednički međuinstitucijski registar koji bi sadržavao i posebnu zajedničku bazu podataka o trenutačnom stanju u zakonodavnim predmetima;

19.

podsjeća da su institucije dužne, u skladu s člankom 1. točkom (c) i člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1049/2001, „promicati dobru administrativnu praksu u pristupu dokumentima” i „razviti dobru administrativnu praksu kako bi olakšale ostvarivanje prava na pristup zajamčenog (ovom) Uredbom”; naglašava da je transparentnost usko povezana s pravom na dobru upravu, kako se to spominje u članku 298 UFEU-a i članku 41. Povelje o temeljnim pravima, te ponavlja svoj poziv na usvajanje uredbe o upravnom postupku za administraciju samog EU-a (9);

20.

primjećuje da se u Ugovoru iz Lisabona više ne spominje zaštita učinkovitosti postupka donošenja odluka za zakonodavne akte;

21.

ističe da je transparentnost zakonodavnog postupka za građane od ključne važnosti; poziva sve institucije da učine dostupnima dokumente koji su dio zakonodavnog postupka ili su s njim povezani; posebno smatra da bi institucije EU-a trebale javnosti omogućiti pristup što većem broju dokumenata preko svojih internetskih stranica i razmotriti mogućnost upotrebe stranice Your Europe kao jedinstvenog portala dostupnog javnosti kako bi se uvid u dokumente pojednostavnio;

22.

prima na znanje istragu Europskog ombudsmana o takozvanim „trijalozima” koji su uvriježena praksa za usvajanje većine zakonodavstva EU-a; s tim u vezi poziva Europskog ombudsmana da u okviru nadležnosti utvrđenih Ugovorima i Statutom Europskog ombudsmana u potpunosti iskoristi svoje istražne ovlasti;

23.

podsjeća na to da je praksa trijaloga, iako nije formalno predviđena u ugovorima, postala priznato sredstvo za postizanje konsenzusa između suzakonodavaca i ubrzavanje zakonodavnog postupka utvrđenog u Ugovoru; primjećuje da se kao posljedica toga odbori za mirenje koriste samo u trećem čitanju kao krajnja mogućnost;

24.

žali zbog činjenice da građani nemaju nikakve ovlasti za nadziranje pregovora u okviru trijaloga; izražava zabrinutost zbog mogućih zloupotreba do kojih takva zakonodavna praksa može dovesti, a posebno u pogledu uvođenja novih zakonodavnih elemenata tijekom trijaloga bez prijedloga Komisije ili amandmana Parlamenta koji bi poslužili kao osnova, čime se mogu zaobići redovni zakonodavni postupak i kontrola javnosti;

25.

izražava žaljenje zbog činjenice da zbog curenja službenih i neslužbenih dokumenata vezanih uz trijalog interesne skupine koje imaju saznanja i dobre veze uživaju neravnopravan pristup dokumentima, a samim time i zakonodavnom postupku; napominje da bi do curenja dokumenata dolazilo u manjoj mjeri kad bi se dokumenti vezani uz trijalog odmah proaktivno objavljivali na lako dostupnoj platformi;

26.

podsjeća da je u okviru sudske prakse Suda Europske unije prepoznata opasnost od vanjskog pritiska i da se to može smatrati legitimnim razlogom za ograničavanje pristupa dokumentima koji se odnose na postupak donošenja odluka pod uvjetom da je vanjski pritisak sa sigurnošću utvrđen i da se dostave dokazi o postojanju razumno predvidljivog rizika da vanjski pritisak znatno utječe na odluku koja se treba donijeti (10); zabrinut je nad činjenicom da zbog sadašnje prakse prednost imaju lobisti koji odlučujućim fazama zakonodavnog postupka imaju širi pristup od opće javnosti;

27.

ističe da se, iako su trijalozi važni i djelotvorni, zbog postupaka koji se na njih trenutačno primjenjuju javlja zabrinutost u pogledu otvorenosti zakonodavnog postupka; poziva institucije koje u njima sudjeluju da osiguraju veću transparentnost neformalnih trijaloga kako bi osnažile demokraciju a građanima omogućile uvid u relevantne informacije na kojima se temelji neki zakonodavni akt, kao što je istaknuo Sud Europske unije u spojenim predmetima Švedska i Turco protiv Vijeća, ali da istodobno suzakonodavcima ostave dovoljno prostora za razmišljanje; poziva institucije EU-a da u nadležnom parlamentarnom odboru više izvješćuju o stanju pregovora u okviru trijaloga; smatra da se u slučajevima kada se u okviru trijaloga sastavljaju dokumenti poput dnevnih redova, sažetaka ishoda, zapisnika i općih stavova Vijeća, kada su dostupni, ti dokumenti odnose na zakonodavne postupke i da se s njima u načelu ne smije postupati drugačije nego s ostalim zakonodavnim dokumentima; smatra da popis sastanaka u okviru trijaloga i popisi gorenavedenih dokumenata trebaju biti izravno dostupni na internetskoj stranici Parlamenta; podsjeća da budući međuinstitucijski sporazum o boljoj izradi zakonodavstva sadrži bazu podataka o zakonodavnim predmetima te da će, ako se usvoji, u njemu biti riječi i o ispravnom postupanju s trijalozima;

28.

žali zbog činjenice da se, kad se za amandmane na plenarnoj sjednici evidentira supotpis najmanje 40 zastupnika, javno objavljuju imena samo nekoliko supotpisnika; smatra da bi trebalo objaviti imena svih supotpisnika;

29.

poziva Komisiju da bez daljnje odgode podnese prijedlog međuinstitucijskog sporazuma radi uspostave obveznog međuinstitucijskog registra interesnih skupina te lokalnih vlasti i regionalnih organizacija koje djeluju unutar institucija te da se tom pitanju da prioritet; poziva na uvrštavanje detaljnih informacija o tome tko predstavlja koju interesnu skupinu, u koju svrhu i s kojim financijskim sredstvima u taj registar;

30.

potiče zastupnike u Europskom parlamentu i predstavnike Vijeća da slijede praksu Komisije utvrđenu Odlukom od 25. studenog 2014. da objavljuje informacije o svojim sastancima ili sastancima svojeg osoblja sa zainteresiranim stranama i civilnim društvom;

31.

poziva Parlament da kao prvi korak u tom smislu onim zastupnicima u Europskom parlamentu koji žele izvijestiti o svojim kontaktima s lobistima stave na raspolaganje predložak za izvjestitelje koji bi se mogao priložiti njihovim izvješćima te osigura prostor za tu vrstu informacija na onim internetskim stranicama Parlamenta koje se odnose na pojedine zastupnike;

32.

podsjeća da je u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001 i u cilju jamčenja potpunog parlamentarnog, demokratskog i transparentnog nadzora potrebno omogućiti pristup i dokumentima sastavljenima u okviru postupka delegiranja ovlasti (delegirani akti) s obzirom na to da oni predstavljaju važan dio europskog zakonodavstva za koji se mora u potpunosti zajamčiti prikladna i transparentna parlamentarna i demokratska kontrola; u tom kontekstu posebno žali što nema transparentnosti u europskim nadzornim tijelima (EBA EIOPA, ESMA), što je posljedica činjenice da u njihov rad nisu uključeni suzakonodavci; sa žaljenjem primjećuje da još nije uspostavljen jedinstveni registar koji obuhvaća sve sekundarno zakonodavstvo i poziva Komisiju da ga bez odgode uspostavi;

33.

napominje da međunarodni sporazumi imaju obvezujući učinak i da utječu na zakonodavstvo EU-a te ističe potrebu da pregovori ostanu transparentni tijekom cijelog procesa, što znači da institucije trebaju objaviti pregovarački mandat dodijeljen pregovaraču EU-a, a da pritom ne oslabe njegovu pregovaračku poziciju; smatra da dokumenti koji se odnose na međunarodne sporazume u načelu moraju biti javni, ne dovodeći u pitanje legitimne izuzetke i ne ugrožavajući međusobno povjerenje zainteresiranih strana potrebno kako bi se postigli djelotvorni pregovori; izražava žaljenje zbog činjenice da Komisija i Vijeće sve dokumente koji se odnose na pregovore rutinski klasificiraju kao povjerljive i tako građanima ograničavaju pristup informacijama; ustraje u tome da je javnosti potrebno omogućiti pristup svim relevantnim dokumentima, pa tako i onima u vezi kojih je već postignut dogovor, s izuzetkom dokumenata koji se smatraju osjetljivima uz jasno obrazloženje koje se utvrđuje od slučaja do slučaja u skladu s člankom 9 Uredbe (EZ) br. 1049/2001;

34.

podsjeća Komisiju na njezinu obvezu neposrednog i potpunog izvješćivanja Parlamenta u svim fazama pregovora, u skladu s člankom 218 UFEU-a; poziva Komisiju da u svim fazama ocjenjuje koji se dokumenti i koje informacije mogu proaktivno objaviti;

35.

ističe da se transparentnošću jača načelo i doprinosi provedbi dobrog upravljanja, kako je utvrđeno člankom 41. Povelje i člankom 298. UFEU-a; stoga poziva institucije EU-a da osiguraju da se njihovim internim administrativnim postupcima ostvaruje taj cilj;

36.

poziva institucije EU-a da sastave zajedničke propise o vođenju administrativnih postupaka i postupaka za prezentiranje, klasifikaciju, deklasifikaciju, evidentiranje i objavljivanje administrativnih dokumenata; nada se da će se u kratkom roku podnijeti zakonodavni prijedlog o tom pitanju;

37.

žali zbog nedovoljne transparentnosti postupka slanja službene opomene ili postupaka zbog kršenja koji se pokreću protiv država članica; posebno poziva na to da dokumenti koje Komisija šalje državama članicama u okviru tih postupaka i odgovori na njih budu dostupni javnosti; nadalje, traži da se informacije koje se odnose na izvršenje presuda Suda Europske unije proaktivno javno objavljuju;

38.

poziva države članice da osiguraju potpunu dostupnost i stvarnu transparentnost informacija o pregovorima o nacionalnim i regionalnim operativnim programima;

39.

smatra da su potpuna transparentnost i dostupnost podataka ključne za sprečavanje i borbu protiv svih oblika zloupotrebe i prijevare; u tom pogledu poziva Komisiju da uvede obvezu objavljivanja podataka o svim korisnicima novca dobivenog iz strukturnih fondova, uključujući podugovaratelje; ponavlja da je potpuna transparentnost javnih rashoda u EU-u ključna za jamčenje odgovornosti i za borbu protiv korupcije;

40.

poziva Komisiju da prati kako države članice poštuju obveze pružanja informacija i izvješćivanja utvrđene u Uredbi (EU) br. 1303/2013 te da po potrebi odredi kazne u slučaju kršenja tih obveza;

41.

ističe da je, iako je postignut napredak u pogledu pružanja informacija na internetskim stranicama Parlamenta o različitim naknadama na koje zastupnici imaju pravo i o pravilima kojima se te naknade uređuju, tu politiku potrebno voditi uzimajući u obzir najbolje prakse nacionalnih parlamenata i mjere koje su već poduzeli pojedinačni zastupnici; stoga potiče sve zastupnike da se uključe u taj poduhvat proaktivnim objavljivanjem informacija o svojim konkretnim aktivnostima i rashodima kako bi Parlament i dalje bio predvodnik u nastojanjima da se postigne transparentnost i otvorenost u EU-u i kako bi se poboljšala javna odgovornost za javna sredstva;

42.

primjećuje da je ESB promijenio svoju politiku o transparentnosti te da sada objavljuje zapisnike sa sjednica Upravnog vijeća ESB-a, ali žali zbog činjenice da ESB u tom pogledu još uvijek zaostaje za drugim središnjim bankama u svijetu; očekuje da se provedu dodatne mjere kako bi se poboljšala transparentnosti njegovih komunikacijskih kanala;

43.

nadalje, nada se da će se ubuduće objavljivati svi dokumenti koji se odnose na odluke donesene u okviru postupka preispitivanja kvalitete imovine u cilju jamčenja jednakih uvjeta u cijelom EU-u; nada se da će se obveza transparentnosti primijeniti i na jedinstveni sanacijski mehanizam, u skladu s odgovarajućim odredbama Uredbe o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu koja je stupila na snagu 1. siječnja 2016.;

44.

poziva međuinstitucijski odbor iz članka 15. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 da bude aktivniji u svom radu te da izvještava nadležne odbore o temama o kojima raspravlja; poziva ga da se redovitije sastaje i da svoje interne rasprave i saslušanja otvori pozivanjem predstavnika civilnog društva, Europskog ombudsmana i Europskog nadzornika za zaštitu podataka te da uzima u obzir njihov doprinos; poziva odbor da se što prije uhvati u koštac s pitanjima navedenima u ovoj rezoluciji;

45.

smatra da je ključno da agencije EU-a primjenjuju zajedničku politiku u području sukoba interesa; primjećuje da je nekim slučajevima dosad primjenjivana politika da se objavljuju životopisi i izjave o financijskim interesima direktora i drugih osoba na višim rukovodećim položajima; sa zabrinutošću primjećuje, međutim, da se obveza objavljivanja životopisa i izjava o financijskim interesima ne primjenjuje na stručnjake; poziva agencije da prošire primjenu te obveze na stručnjake;

46.

traži od Komisije i poziva glavnog tajnika Europskog parlamenta da obavještavaju Parlament o provedbi preporuka iz ove rezolucije;

47.

poziva Komisiju da uskladi kriterije o objavljivanju korisnika strukturnih fondova EU-a;

48.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskom ombudsmanu, Europskom nadzorniku za zaštitu podataka i Vijeću Europe te vladama i parlamentima država članica.

21.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 66/30

—

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegovu preambulu i članke 3. i 6.,

—

uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, a posebno njezine članke 1., 3., 5., 27., 31., 32. i 33., 47.,

—

uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji,

—

uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a posebno njezin članak 4. stavak 1. kojim se zabranjuju ropstvo i prisilni rad te članak 14. kojim se zabranjuje diskriminacija,

—

uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda od 18. prosinca 1979. o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena,

—

uzimajući u obzir Europsku socijalnu povelju od 3. svibnja 1996., a posebno njezin dio I., dio II. i članak 3.,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 6. lipnja 2014. o strateškom okviru EU-a o zdravlju i sigurnosti na radu 2014. – 2020. (COM(2014)0332),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. listopada 2010. o radnicama u nesigurnom položaju (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2010. o netipičnim ugovorima, osiguranim profesionalnim putovima, fleksigurnosti i novim oblicima socijalnog dijaloga (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. rujna 2001. o uznemiravanju na radnom mjestu (3),

—

uzimajući u obzir izvješće Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) iz 2013. naslovljeno „Žene, muškarci i radni uvjeti u Europi”,

—

uzimajući u obzir izvješće Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta iz 2008. naslovljeno „Mjere za suzbijanje neprijavljenog rada u Europskoj uniji” i njezino izvješće iz 2013. naslovljeno „Suzbijanje neprijavljenog rada u 27 država članica i u Norveškoj: pristupi i mjere od 2008.”,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. svibnja 2007. o promicanju dostojanstvenog rada za sve (4),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 24. svibnja 2006. naslovljenu „Promicanje dostojanstvenog rada za sve – doprinos EU-a provedbi programa za dostojanstven rad u svijetu” (COM(2006)0249),

—

uzimajući u obzir izvješće Agencije za temeljna prava (FRA) iz 2015. naslovljeno „Teško iskorištavanje radnika: migracija radnika unutar Europske unije ili u Europsku uniju. Obveze država i prava žrtava”,

—

uzimajući u obzir izvješće Agencije za temeljna prava iz 2011. naslovljeno „Migranti u neregularnoj situaciji zaposleni u privatnom domaćinstvu: Izazovi vezani uz temeljna prava u Europskoj Uniji i zemljama članicama”,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (5),

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 16. listopada 2014. o razvijanju uslužnih djelatnosti za obitelji s ciljem povećanja stope zaposlenosti i promicanja ravnopravnosti spolova na radnom mjestu,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2015. o Strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015. (6),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2015. o napretku u području jednakosti žena i muškaraca u EU-u 2013. (7),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. studenog 2008. koja sadrži preporuke Komisiji u vezi s primjenom načela o jednakim plaćama za muškarce i žene (8),

—

uzimajući u obzir izvješće Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta iz 2007. naslovljeno „Radni uvjeti u Europskoj uniji: rodna perspektiva”,

—

uzimajući u obzir izvješće Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta iz 2014. naslovljeno „Sektor rezidencijalne skrbi: uvjeti rada i kvaliteta radnog mjesta”,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2014. o migranticama bez osobnih dokumenata u Europskoj uniji (9),

—

uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji od 18. prosinca 1990.,

—

uzimajući u obzir Europsku konvenciju o pravnom statusu radnika migranata od 24. studenog 1977.,

—

uzimajući u obzir Bečku konvenciju od 18. travnja 1961. o diplomatskim odnosima,

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom od 13. prosinca 2006.,

—

uzimajući u obzir izvješće Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta iz 2011. naslovljeno „Inicijative tvrtki za zaposlenike koji skrbe o djeci ili odraslima s invaliditetom”,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. rujna 2011. o položaju žena koje se bliže dobi za umirovljenje (10),

—

uzimajući u obzir zajedničko izvješće Odbora za socijalnu zaštitu i Europske komisije od 10. listopada 2014. naslovljeno „Odgovarajuća socijalna zaštita za potrebe dugoročne skrbi u društvu koje stari”,

—

uzimajući u obzir izvješće Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta iz 2015. naslovljeno „Rad i skrb: mjere za usklađivanje u vremenima demografskih promjena”,

—

uzimajući u obzir mišljenje Stručne skupine za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 26. svibnja 2010. o profesionalizaciji poslova u kućanstvu (11),

—

uzimajući u obzir Konvenciju br. 189 Međunarodne organizacije rada i Preporuku br. 201 o dostojnom radu za radnike u kućanstvu usvojene 16. lipnja 2011. na Međunarodnoj konferenciji rada Međunarodne organizacije rada,

—

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2014/51/EU kojom se države članice ovlašćuju da u interesu Europske unije ratificiraju Konvenciju Međunarodne organizacije rada o dostojnom radu za domaće radnike iz 2011. (Konvencija br. 189.) (12),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2011. o predloženoj Konvenciji Međunarodne organizacije rada dopunjenoj preporukom o radnicima zaposlenima u kućanstvima (13),

—

uzimajući u obzir izvješća Međunarodne organizacije rada IV(1) i IV(2) naslovljena „Dostojanstven rad za radnike u kućanstvu” sastavljena za 99. sjednicu Međunarodne konferencije rada održanu u lipnju 2010. te izvješća IV(1) i IV(2) (objavljena u dva sveska) naslovljena „Dostojanstven rad za radnike u kućanstvu” sastavljena za 100. sjednicu Međunarodne konferencije rada održanu u lipnju 2011.,

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0053/2016),

A.

budući da se prema Konvenciji br. 189 Međunarodne organizacije rada radnikom u kućanstvu smatra svaka osoba koja u okviru radnog odnosa obavlja poslove u kućanstvu, bez obzira na to radi li u jednom ili u više kućanstava, dok se osoba koja obavlja kućanske poslove samo povremeno ili sporadično te joj to nije zanimanje ne smatra radnikom u kućanstvu;

B.

budući da „njega” znači rad koji se obavlja u javnim ili privatnim institucijama ili u privatnom kućanstvu odnosno kućanstvima, u cilju pružanja osobne njege djeci, starijim ili bolesnim osobama ili osobama s invaliditetom; budući da njegu mogu pružati profesionalni njegovatelji koje mogu zapošljavati javni ili privatni subjekti ili obitelji ili koji mogu biti samozaposleni i/ili njegu također mogu pružati neprofesionalni njegovatelji koji su obično članovi obitelji;

C.

budući da naziv „radnici u kućanstvu i njegovatelji” uključuje različite grupe radnika, uključujući, ali ne ograničavajući se na, radnike koji stanuju u kućanstvu u kojem rade, vanjske radnike, radnike koji rade po nekoliko sati u više kućanstava, obiteljske radnike, dnevne ili noćne njegovatelje, dadilje, radnike „au pair” i vrtlare, čija se stvarnost i radni uvjeti mogu znatno razlikovati;

D.

budući da je prema podacima Međunarodne organizacije rada u sektoru rada u kućanstvu 2010. bilo zaposleno više od 52 milijuna radnika u cijelom svijetu te dodatnih 7,4 milijuna radnika u kućanstvu mlađih od 15 godina, što predstavlja između 5 % i 9 % svih zaposlenih u industrijaliziranim zemljama; budući da prema podacima Međunarodne organizacije rada većinu radnika u tom sektoru čine žene, koje su na svjetskoj razini 2010. predstavljale 83 % svjetske radne snage u kućanstvu, dok je u EU-u taj postotak iznosio 88 %, odnosno 2,5 milijuna žena; budući da taj sektor karakterizira znatan udio žena; budući da radnici u kućanstvu i njegovatelji uvelike doprinose ciljevima u pogledu jednakosti spolova u okviru strategije Europa 2020. jer mnogim obiteljima u EU-u omogućuju učinkovitu infrastrukturu za postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života;

E.

budući da profesionalizacija podrazumijeva da se radnicima u određenom sektoru priznaju prava u vezi sa zaposlenjem i prava na socijalnu zaštitu; budući da se profesionalizacija sektora rada u kućanstvu i njege može ostvariti kombinacijom javnog financiranja (porezne olakšice), socijalnog financiranja (obiteljski dodatak, potpore poduzećima, uzajamna društva i zdravstveno osiguranje, radnička vijeća itd.) i privatnog financiranja (privatne osobe koje plaćaju usluge);

F.

budući da su rad na crno i izrabljivanje rasprostranjeni u oba sektora;

G.

budući da su glavna obilježja rada u kućanstvu i njege sljedeća: nestabilnost zaposlenja, geografska mobilnost, ad hoc radno vrijeme, sezonski rad, smjene, nesigurnost radnog mjesta, povremeni rad i rad koji uglavnom nije prijavljen;

H.

budući da je prema podacima Međunarodne organizacije rada 29,9 % radnika u kućanstvu potpuno izuzeto iz nacionalnih zakona o radu te je do danas rad radnika u kućanstvu i njegovatelja u EU-u vrlo rijetko i nejednako reguliran u državama članicama, zbog čega se oni često ne smatraju tipičnim ili regularnim radnicima te stoga imaju vrlo ograničena radna prava i pristup socijalnoj skrbi (14);

I.

budući da se radnicima u kućanstvu i njegovateljima koji su izuzeti iz zakonodavstva o radu ne može jamčiti sigurno i zdravo radno okruženje i da su izloženi znatnoj diskriminaciji u pogledu razine prava i zaštite koja im se pruža u odnosu na opće standarde u državi; budući da povrh toga oni nemaju pravo sudjelovati u sindikatima ili drugim oblicima kolektivnog pregovaranja, nisu upućeni kako sudjelovati u njima ili se pak susreću s poteškoćama u takvom sudjelovanju, zbog čega su posebno ranjivi, posebno zbog ograničene razine socijalnog osiguranja (osobito u pogledu naknade za nezaposlene, osiguranja u slučaju bolesti ili nezgode, kao i rodiljnog i roditeljskog dopusta i drugih dopusta radi skrbi) i zbog toga što često nisu obuhvaćeni zaštitom od otpuštanja;

J.

budući da je poštovanje i primjena postojećih nacionalnih zakona o zaštiti radničkih prava radnika u kućanstvu i njegovatelja i dalje neriješeno pitanje u nekim državama članicama;

K.

budući da bi se odgovarajućom regulacijom u tom sektoru pridonijelo borbi protiv neprijavljenog rada;

L.

budući da su se sektorske potporne mjere, kao što su švedska porezna olakšica na usluge u području kućanskih poslova, francuski „bonovi za zaposlenje u uslužnim djelatnostima” ili belgijski „bonovi za uslužne djelatnosti”, pokazale učinkovitima u pogledu smanjenja stope neprijavljenog rada, poboljšanja radnih uvjeta i priznavanja regularnih radnih prava radnicima u kućanstvu i njegovateljima;

M.

budući da se procjenjuje da većinu njegovateljskih poslova u EU-u trenutačno obavljaju neformalni, neplaćeni njegovatelji koji se i sami mogu smatrati ranjivom skupinom zbog sve većeg pritiska koji se na njih vrši kako bi pružali sofisticiraniju i tehnički napredniju njegu; budući da žene čine 80 % njegovatelja i da to utječe na stopu zaposlenosti žena, ravnotežu između privatnog i poslovnog života, jednakost spolova i zdravo starenje;

N.

budući da su u sektoru rada u kućanstvu, u kojem su zaposlene većinom žene, stvoreni povoljni uvjeti za iskorištavanje radnika; budući da je riječ o teškom kršenju temeljnih prava protiv čega radnici u nezakonitoj situaciji i građani EU-a moraju biti zaštićeni;

O.

budući da je Agencija za temeljna prava rad u kućanstvu i njezi proglasila jednim od sektora u EU-u s najvećim rizikom od iskorištavanja radnika; budući da se to iskorištavanje često manifestira nepostojanjem formalnog ugovora ili ugovorima koji nisu istovjetni stvarnim zadaćama koje osoba obavlja, preniskim plaćama, neredovitim isplatama plaća, a često i neisplaćivanjem plaće, predugim radnim vremenom, nedostatkom godišnjeg odmora ili seksualnim, rasnim ili seksističkim zlostavljanjem;

P.

budući da se od radnika u kućanstvu često traži da rade prekovremeno i da 45 % njih nema pravo na tjedni dopust ili plaćeni godišnji odmor (15); budući da radnici i njegovatelji koji stanuju u kućanstvu u kojima rade imaju posebne odgovornosti i zadatke zbog kojih ne mogu odjedanput uzeti dovoljno dana za odmor;

Q.

budući da više od trećine radnica u kućanstvu nema pravo na rodiljni dopust ili na s njime povezana prava i doplatke (16) i da radnici u kućanstvu i njegovatelji u nekim državama članicama nemaju pravo na naknadu za nezaposlene;

R.

budući da su mnogi poslovi u području zdravlja i njege u nekim državama članicama i dalje loše plaćeni, da se za njih često ne nude formalni ugovori ili druga radnička prava te da nisu privlačni zbog visokog rizika od fizičkog i emocionalnog stresa, opasnosti od profesionalnog izgaranja i nemogućnosti napredovanja u karijeri; budući da se u tom sektoru nudi vrlo malo prilika za obuku i da su u njemu, štoviše, uglavnom zaposlene starije osobe, žene i migranti;

S.

budući da radnici u kućanstvu često rade u bijednim i opasnim uvjetima ili nisu prošli prikladnu obuku za posebne zadatke koji mogu dovesti do ozljeda na radu; budući da bi iste odredbe u pogledu zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu trebale biti zajamčene svim radnicima i njegovateljima u kućanstvu, bez obzira na vrstu zaposlenja, tj. za formalno zaposlene radnike i za radnike koje izravno zapošljavaju privatna kućanstva;

T.

budući da mjesto na kojem ti ljudi rade nije razlog za izuzeće poslodavaca od obveze ispunjavanja zahtjeva u pogledu zdravlja i sigurnosti te prevencije rizika, kao ni od obveze poštovanja privatnosti onih koji na mjestu rada moraju prenoćiti;

U.

budući da radnici „au pair” ulaze u skupinu radnika u kućanstvu koji se često ne smatraju regularnim radnicima; budući da mnoga izvješća pokazuju da to može dovesti do izrabljivanja, primjerice prisiljavanjem radnika „au pair” da rade prekomjeran broj sati; budući da se radnicima „au pair” mora pružiti zaštita istovjetna onoj koja se pruža ostalim radnicima u kućanstvu;

V.

budući da većinu radnika u kućanstvu i njegovatelja čine migrantice, koje su većinom u nereguliranoj situaciji, mnoge su maloljetne ili ulaze u kategoriju povremenih radnika ili radnika čija prava i kvalifikacije nisu priznati te koje često nisu upućene u svoja prava, imaju ograničen pristup javnim uslugama ili imaju poteškoća u pristupu tim uslugama, ne poznaju dovoljno dobro lokalni jezik i nisu socijalno uključene;

W.

budući da radnici migranti, poput radnika u kućanstvu, mogu biti izloženi višestrukoj diskriminaciji i da su u posebnoj opasnosti od nasilja i diskriminacije na temelju spola jer često rade u lošim i nepropisnim uvjetima; budući da treba poduzeti konkretne napore da se spriječi zlostavljanje takvih radnika, neredovita isplata njihovih plaća te nepošteni otkazi i seksualno zlostavljanje radnika i nasilje nad njima;

X.

budući da su migranti u nezakonitoj situaciji koji posao traže u kućanstvima posebno izloženi opasnosti od diskriminacije i iskorištavanja; budući da njihov nezakoniti status odvraća te osobe od toga da se brane i traže pomoć jer se boje da ne budu otkrivene i deportirane; budući da bezobzirni zaposlenici tu situaciju iskorištavaju;

Y.

budući da su radnice migrantice s neovlaštenim boravkom često izložene zabrinjavajućoj razini diskriminacije te da ne prijavljuju slučajeve zlostavljanja, nepravednog otpuštanja, neisplaćivanja plaća i nasilja, zbog nepoznavanja svojih prava, prepreka kao što su one jezične ili straha od uhićenja, ili gubitka posla;

Z.

budući da migrantice često donesu odluku ili se dovede do situacije da potraže zaposlenje u sektoru rada u kućanstvu ili njege jer se takva mjesta smatraju privremenima i ne zahtijevaju visoku razinu stručnosti;

AA.

budući da je sve veća potražnja za uslugama pomoći u kućanstvu i skrbi o djeci, osobama s invaliditetom i starijim osobama dovela do rasta udjela žena među migrantima koji dolaze u Europu;

AB.

budući da su migrantice često prisiljene raditi na crno;

AC.

budući da su neke vanjske agencije u određenim slučajevima povezane s trgovanjem ženama i s mrežama prisilnog rada ili drugim kriminalnim aktivnostima koje uključuju nezakonito zapošljavanje i različite oblike iskorištavanja žena; budući da prema podacima Eurostata 80 % prijavljenih žrtava trgovanja ljudima čine žene, pri čemu su 19 % njih žrtve radnog iskorištavanja, uključujući za potrebe rada u kućanstvu;

AD.

budući da se pozornost treba posvetiti dječjem radu, uznemiravanju i učestalom uskraćivanju radničkih prava u sektoru rada u kućanstvu;

AE.

budući da je integracija migranata u tržište rada važan korak prema socijalnoj i kulturnoj uključenosti;

AF.

budući da žene snose mnogo veću odgovornost za kućanske poslove nego muškarci te da se ta odgovornost ne cijeni novčano niti se priznaje njezina vrijednost; budući da je stopa zaposlenosti žena povezana s njihovim obiteljskim obvezama; budući da više od 20 milijuna europskih građana (od kojih dvije trećine čine žene) skrbe za odrasle uzdržavane osobe, zbog čega ne mogu biti zaposleni na puno radno vrijeme, što dovodi do povećanja razlike u plaćama među spolovima te dovodi žene koje su blizu umirovljenja u veću opasnost od siromaštva u starosti;

AG.

budući da, unatoč poznatom trendu prema kojem je gotovo 20 % europskog stanovništva starije od 65 godina i unatoč procjeni da će do 2050. taj udio doseći 25 %, oko 80 % vremena utrošenog na njegu starijih osoba ili osoba s invaliditetom (što bi značilo nekoliko dana tjedno ili svaki dan) i dalje ulažu neformalni i/ili obiteljski njegovatelji; također, unatoč sve većem broju njegovatelja u EU-u, najveći dio neslužbenih njegovatelja čine žene (obično supruge, sredovječne kćeri ili snahe) u dobi od 45 do 75 godina;

AH.

budući da su se zbog krize smanjila javna ulaganja u sektor njege te su zbog toga mnoge osobe, a najviše žene, bile prisiljene skratiti radno vrijeme ili se vratiti kućama kako bi se mogle brinuti za osobe kojima je potrebna njega, starije osobe, bolesne osobe ili djecu;

AI.

budući da sve veći broj starijih osoba, sve manji broj osoba radne dobi i ograničenja javnog proračuna znatno utječu na socijalne usluge i budući da će to utjecati i na osobe koje istovremeno rade i nekoga njeguju, često u otežanim okolnostima;

AJ.

budući da su financijska i socijalna kriza snažno pogodile njezine građane i stanovnike, povećale nesigurnost zaposlenja, siromaštvo, nezaposlenost i socijalnu isključenost te dovele do ograničenog pristupa ili nemogućnosti pristupa javnim i socijalnim uslugama;

AK.

budući da trenutačni politički modeli za dugoročnu skrb u većini država članica ne odgovaraju potrebama našeg društva koje stari te da većina država članica u okviru svojih političkih inicijativa još nije razmotrila pitanje demografskih promjena;

AL.

budući da su se znatno promijenile navike, običaji i oblici obitelji, zbog čega je potrebno sve više radnika u sektoru rada u kućanstvu te neminovno nastaju nove potrebe za skrbi i potporom u modernim kućanstvima, posebice za žene koje rade izvan kuće i obitelji samohranih roditelja;

AM.

budući da mnoge osobe kojima je potrebna njega žive u područjima u kojima nedostaju javne usluge, u izoliranim područjima ili u područjima koje karakteriziraju druge okolnosti koje otežavaju njihov pristup profesionalnim njegovateljima ili javnim ili privatnim ustanovama za njegu te budući da se o tim osobama katkad brinu neprofesionalni njegovatelji koji su često, ali ne i uvijek, članovi njihove obitelji;

AN.

budući da u više država članica ne postoji kvalitetna služba za pružanje njege koja bi bila dostupna svima bez obzira na prihode, tj. usluge moraju biti pristupačne i dostupne svim korisnicima i njihovim obiteljima;

AO.

budući da zbog sve dužih lista čekanja na usluge potpore i skrbi raste i ovisnost o radnicima i njegovateljima u kućanstvu, zbog čega su osobe koje ovise o tim uslugama često žrtve siromaštva i socijalne isključenosti;

AP.

budući da je pružanje primjerene zaštite osobama s invaliditetom, starijima, bolesnima, osobama kojima je potrebna njega i maloljetnicima temeljno načelo EU-a, a sektor rada u kućanstvu i njege ključan je kako bi se zajamčilo poštovanje tog načela;

AQ.

budući da je niz usluga potpore u kući i ustanovama te drugih usluga potpore zajednice, uključujući osobnu pomoć, uvršten u članke 19. i 26. Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom;

AR.

budući da cjenovno dostupne radnice u kućanstvu i njegovateljice imaju važnu gospodarsku i društvenu ulogu jer oslobađaju većinom druge žene, omogućujući im da razvijaju svoje karijere i uživaju u društvenom životu jer svojim poslodavcima omogućuju postizanje bolje ravnoteže između privatnog i poslovnog života te jer mnogim ljudima omogućuju da budu raspoloživi za zaposlenje;

AS.

budući da je taj sektor gospodarski važan i nudi mogućnost zaposlenja velikom dijelu radne snage, osobito niskokvalificiranim radnicima;

AT.

budući da je sektor rada u kućanstvu i njege sektor u kojem se otvaraju nova radna mjesta; budući da ta radna mjesta moraju biti visokokvalitetna jer radnici u tom sektoru svojim radom mnogima omogućavaju obavljanje gospodarskih i društvenih aktivnosti izvan doma;

AU.

budući da je u nekim državama članicama široko rasprostranjena praksa zapošljavanja radnika i njegovatelja u kućanstvu potpisivanjem bilateralnih sporazuma između radnika i vlasnika kućanstva ili uzdržavane osobe, a ne putem formalnih načina poput državnih struktura ili društava i poduzeća;

AV.

budući da radnici i njegovatelji u kućanstvu imaju pravo na dostojanstven život i na to da se vodi računa o njihovim potrebama za dobrim poslom, ravnotežom između obiteljskog i privatnog te poslovnog života, posebno kad je riječ o radnicima koji stanuju u kućanstvu u kojem rade, te da moraju imati jednaka socijalna i radna prava kao i ostali radnici;

AW.

budući da Konvencija br. 189 Međunarodne organizacije rada i Preporuka br. 201 o dostojnom radu za radnike u kućanstvu predstavljaju povijesni skup međunarodnih standarda čiji je cilj poboljšanje radnih uvjeta za desetke milijuna radnika u kućanstvu u cijelom svijetu; budući da većinu radnika u kućanstvu čine žene i da su nove norme iz Konvencije br. 189 Međunarodne organizacije rada važan korak u promicanju ravnopravnosti spolova u radnom okruženju i u jamčenju jednakih prava za žene te zakonske zaštite; budući da od 22 države koje su ratificirale tu Konvenciju samo su njih šest države članice EU-a (Belgija, Finska, Njemačka, Irska, Italija i Portugal);

AX.

budući da je cilj Konvencije br. 189 Međunarodne organizacije rada pravno priznavanje radnika u kućanstvu, proširivanje prava svih radnika u kućanstvu i sprečavanje kršenja njihovih prava i zlostavljanja;

AY.

budući da je 48 država već ratificiralo Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji (1990.) i da ju je još 18 država potpisalo, ali da je do danas nije potpisala ni ratificirala nijedna država članica EU-a;

AZ.

budući da radnici i njegovatelji u kućanstvu znatno doprinose sustavima socijalne zaštite, ali je njihova uloga često nedovoljno zastupljena, pogrešno shvaćena ili ignorirana ili izuzeta iz rasprava o reformama u tom području;

BA.

budući da se uvjeti zapošljavanja radnika u kućanstvu i njegovatelja uvelike razlikuju među državama članicama te mogu uključivati potplaćene radnike, neprijavljene radnike, radnike s neovlaštenim boravkom i radnike migrante bez ugovora, kao i slučajeve u kojima rad u kućanstvu i njega spadaju pod javne socijalne usluge ili privatne socijalne usluge koje pružaju poduzeća, agencije, udruge i zadruge ili slučajeve u kojima privatni subjekti izravno zapošljavaju radnike;

BB.

budući da su muškarci također zaposleni u sektoru rada u kućanstvu, osobito kao njegovatelji u EU-u, te im je stoga potrebno zajamčiti istu razinu zaštite i potpore kako bi se spriječila bilo kakva diskriminacija na temelju spola i kako bi se zajamčila jednakost u pogledu mogućnosti na tržištu rada, u skladu s člancima 19. i 153. UFEU-a;

BC.

budući da većina osoba koje zapošljavaju radnike u kućanstvu nije upoznata s njihovim obavezama i pravima;

BD.

budući da inspekcija rada često ne pokriva rad u kućanstvu zbog toga što se u većini država članica ne provodi nadzor nad tim sektorom;

BE.

budući da je pristup pravosudnim mehanizmima često otežan kad je riječ o slučajevima kršenja zakona o radu i žrtvama zlostavljanja ili iskorištavanja; budući da strah od, izoliranost na radnom mjestu i poteškoće u pristupu pravnoj pomoći mogu predstavljati ključnu prepreku migrantima koji rade u kućanstvu ili njezi, a koji se nalaze u nereguliranoj situaciji;

BF.

budući da su Direktivom o sigurnosti i zdravlju na radu (Direktiva 89/391/EEZ) obuhvaćeni radnici u kućanstvu i njegovatelji koji su službeno zaposleni, uz iznimku radnika koje su privatna kućanstva izravno zaposlila;

1.

smatra da postoji potreba da se na razini EU-a rad u kućanstvu i usluge njege priznaju kao pravi poslovi te da se prizna njihova vrijednost s obzirom na to da bi se priznavanjem tog radnog sektora vjerojatno doprinijelo smanjenju stope neprijavljenog rada te promicanju socijalne integracije, stoga poziva EU i države članice da usvoje zajedničke propise o radu u kućanstvu i njezi;

2.

poziva Komisiju da donese niz političkih mjera o radu u kućanstvu i njezi, kojima se utvrđuju smjernice za kvalitetu za oba sektora; smatra da bi se takve inicijative trebale usredotočiti na:

3.

pozdravlja predanost Komisije inicijativi o „novom početku za zaposlene roditelje i njegovatelje”;

4.

poziva države članice da uvedu obaveznu stručnu kvalifikaciju za određene vrste kućanskih poslova (skrb za starije osobe, djecu i osobe s invaliditetom) za koje su potrebne specifične vještine;

5.

vjeruje da sektora rada u kućanstvu i njege te njegova profesionalizacija mogu otvoriti radna mjesta i potaknuti rast te da je stoga potrebno zajamčiti poštenu naknadu; smatra da bi rješenja mogla biti dio modela socijalnih inovacija;

6.

vjeruje da će se profesionalizacijom statusa radnika koji pružaju usluge u kućanstvu povećati privlačnost tog sektora, poboljšati kvaliteta pruženih usluga i promicati pristojan i priznat rad;

7.

ističe važnost promicanja profesionalnog priznavanja vještina i kvalifikacija radnika u kućanstvu i njegovatelja u tom sektoru kako bi im se otvorile bolje mogućnosti za profesionalni razvoj, kao i omogućila posebna osposobljavanja za osobe koje rade sa starijima i djecom, kako bi se potaknulo otvaranje kvalitetnih radnih mjesta koja vode do kvalitetnog zapošljavanja i boljih radnih uvjeta, uključujući pružanje propisanih ugovora, pristup osposobljavanju i bolje društveno priznanje; prepoznaje važnost jamčenja vrednovanja i priznavanja stečenih vještina, kvalifikacija i radnog iskustva te promicanja razvoja karijere; smatra da je uspostava programa osposobljavanja i prekvalifikacije ključna kako bi se to postiglo;

8.

poziva Komisiju da potakne države članice da uspostave sustave za profesionalizaciju, osposobljavanje, kontinuirani razvoj vještina i priznavanje kvalifikacija radnica u kućanstvu i njegovateljica, uključujući pismenost (ako je primjenjivo), kako bi imale veće mogućnosti za osobni i profesionalni razvoj te razvoj karijere;

9.

u međuvremenu poziva države članice da reguliraju svaki radni odnos vlasnika kućanstva u svojstvu poslodavca i zaposlenika/radnika koji pruža plaćene usluge u kućanstvu poslodavca;

10.

poziva države članice da uspostave pravni okvir posvećen tom pitanju kako bi se omogućilo zakonito i organizirano zapošljavanje radnika u kućanstvu i njegovatelja te odredila prava i odgovornosti onih na koje se to odnosi, u cilju pružanja pravne sigurnosti radnicima u tom sektoru i njihovim potencijalnim poslodavcima; zahtijeva da se na odgovarajući način vodi računa o pojedinostima ugovora o radu i o činjenici da su mnogi poslodavci privatne osobe koje možda nisu upoznate s pravnim protokolima;

11.

poziva države članice na odlučno djelovanje u sektoru rada u kućanstvu i njege, koji gospodarstvu donosi veliku dodanu vrijednost, prepoznavanjem takvog rada kao punopravnog zanimanja i jamčenjem punih radničkih prava radnicima u kućanstvu i njegovateljima uz pomoć zakona o radu ili kolektivnih ugovora;

12.

podržava Konvenciju br. 189. Međunarodne organizacije rada o dostojnom radu dopunjenu Preporukom br. 201 jer se njome odgovara na potrebu da se radnike obuhvati zakonom o radu i zahtijevaju socijalna prava, nediskriminacija i jednako postupanje;

13.

potiče sve države članice da hitno ratificiraju Konvenciju br. 189 Međunarodne organizacije rada te da zajamče njezinu strogu primjenu kako bi se poboljšali radni uvjeti te da zajamče poštovanje članaka navedene Konvencije i Preporuke br. 201 Međunarodne organizacije rada iz 2011.; podsjeća da su vlade u skladu s Ustavom Međunarodne organizacije rada obvezne tu Konvenciju i Preporuku podnijeti nacionalnim zakonodavnim tijelima kako bi se promicale mjere za provedbu tih instrumenata te da je, kada je riječ o Konvenciji, poticanje ratifikacije dodatni cilj postupka podnošenja;

14.

smatra da bi ratificiranje od strane svih država članica predstavljalo važan korak prema promicanju i zaštiti ljudskih prava i snažan politički signal protiv svih oblika zlostavljanja, uznemiravanja i nasilja usmjerenih na sve radnike, a osobito radnice u kućanstvu;

15.

poziva države članice da uključe radnike i njegovatelje u kućanstvu u sve nacionalne zakone o radu, zdravstvenoj zaštiti, socijalnoj skrbi i osiguranju te u zakone protiv diskriminacije, priznajući njihov doprinos gospodarstvu i društvu. u tom pogledu potiče Komisiju da razmotri reviziju svih direktiva EU-a u sklopu kojih se radnicima i njegovateljima u domaćinstvu ne jamče prava koja uživaju ostale kategorije radnika;

16.

shvaća oklijevanje nekih država članica u donošenju propisa koji se odnose na privatnu sferu; usprkos tome smatra da će nedjelovanje imati snažne posljedice i za društvo i za dotične radnike; ističe da je zbog predviđenog rasta potražnje za njegovateljima, osobito u privatnim kućanstvima, takvo zakonodavstvo nužno kako bi se u potpunosti zaštitili takvi radnici; stoga poziva države članice i socijalne partnere da poduzmu mjere kako bi uspostavile odgovarajući i primjeren sustav za provođenje inspekcija u skladu s člankom 17. Konvencije br. 189 Međunarodne organizacije rada te odredile primjerene kazne za kršenje zakona i propisa o sigurnosti i zdravlju na radnom mjestu;

17.

poziva Komisiju i države članice da zajamče i uvedu primjerenu razinu zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu, na primjer zaštitu majčinstva, te da poduzmu mjere za sprječavanje nesreća na radu, ozljeda na radu i bolesti; naglašava da je potrebno poboljšati standarde za one koji su već zaposleni u tom sektoru uz pomoć programa osposobljavanja i prekvalificiranja usmjerenog na praksu; smatra da takvim osposobljavanjem treba biti obuhvaćeno upravljanje rizicima u vezi s držanjem i zadaćama koje zahtijevaju kretanje te biološkim i kemijskim rizicima, kao i korištenje pomoćne tehnologije;

18.

smatra da je borba protiv nesigurnog i neprijavljenog rada od ključne važnosti jer ta pojava snažno pogađa radnike u kućanstvu, a posebno radnice migrantice, te pogoršava njihov ionako osjetljiv položaj; ističe važnost iskorjenjivanja i kažnjavanja takvih praksi, uključujući dječji rad; u tom pogledu podupire rješavanje osjetljive situacije radnika i njegovatelja u kućanstvu u okvir Europske platforme za borbu protiv neprijavljenog rada; podsjeća da su ti radnici zbog neprijavljenog rada uskraćeni za socijalno osiguranje i da se negativan utjecaj takvog rada odražava na njihove radne uvjete u pogledu zdravlja i sigurnosti; stoga očekuje da će se Europskom platformom za borbu protiv neprijavljenog spriječiti neprijavljeni radi i odvratiti od njega, s obzirom na to da siva ekonomija predstavlja prijetnju sigurnosti radnih mjesta, utječe na kvalitetu njege i na radne uvjete mnogih neprijavljenih njegovatelja, ugrožava održivost sustava socijalne skrbi te smanjuje prihode od poreza koji idu u državnu blagajnu;

19.

poziva države članice da ulažu u nove i bolje načine sprečavanja i otkrivanja znatnog opsega neprijavljenog zapošljavanja u sektoru rada u kućanstvu i njege te borbe protiv toga, osobito kada je riječ o slučajevima trgovine ljudima i zlostavljanja radnika te slučajevima u kojima se poduzeća koja pružaju usluge u kućanstvu i usluge njege služe neprijavljenim i lažnim samozaposlenjem, kako bi se zaštitili radnici i promicao prijelaz s neprijavljenog na prijavljeni rad uz pomoć bolje zaštite te boljih i organiziranijih kontrola rada i mehanizama za provođenje inspekcija;

20.

potiče države članice da osiguraju dostupnost zakonitih migracijskih kanala prema EU-u te da uvedu ciljane programe zakonite migracije; ističe da države članice trebaju sklopiti bilateralne sporazume s državama iz kojih, prema statističkim podacima, potječu radnici i njegovatelji u kućanstvu kako bi se regulirao tijek slanja i primanja radnika, čime bi se pridonijelo suzbijanju mreža u području trgovanja ljudima i prisilnog rada, ali bi se ipak izbjegao fenomen socijalnog dampinga; poziva države članice da ratificiraju Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji koju je 18. prosinca 1999. usvojila Opća skupština Ujedinjenih naroda;

21.

poziva Komisiju i države članice da promiču programe regularizacije koji se temelje na poukama iz prošlih iskustava, kako bi radnici migranti u nereguliranoj situaciji bili manje izloženi iskorištavanju i zlostavljanju; potiče države članice da podrže i zaštite neprijavljene radnike i njegovatelje u kućanstvu kad odluče izići iz začaranog kruga „tajnog” rada;

22.

poziva Komisiju i države članice da promiču istraživanje slučajeva trgovanja ljudima radi iskorištavanja, posebno u području rada u kućanstvu, da poboljšaju mehanizam identifikacije i zaštite tih žrtava te da uključe nevladine organizacije, sindikate, tijela javne vlasti i sve građane u postupak otkrivanja slučajeva trgovanja ljudima i teškog iskorištavanja;

23.

traži od Komisije i država članica da prošire raspon instrumenata i mehanizama koji su uspostavljeni radi borbe protiv trgovanja ljudima, kao što su referalni mehanizmi ili dozvole za privremeni boravak, te da ih revidiraju u cilju proširenja područja njihove primjene na slučajeve teškog iskorištavanja radnika koji ne uključuju trgovanje ljudima;

24.

poziva države članice da u skladu s člankom 17. Konvencije br. 189 Međunarodne organizacije rada uspostave djelotvorne i dostupne mehanizme za podnošenje pritužbi i mjere za jamčenje poštovanja nacionalnih zakona i propisa za zaštitu radnika u kućanstvu; nadalje poziva države članice da razviju i uvedu mjere za inspekcije rada, provedbu i izdavanje kazni uvažavajući posebna obilježja rada u kućanstvu, u skladu s nacionalnim zakonima i propisima; traži da se, u mjeri u kojoj je to sukladno s nacionalnim zakonima i propisima, u sklopu tih mjera odredi u kojim se okolnostima može odobriti pristup kućanstvima, uz dužno poštovanje privatnosti; traži od država članica da u skladu s nacionalnim propisima razmotre uspostavu mehanizama kojima će se učinkovito odgovoriti na problem zlostavljanja, kao što su inspekcije na terenu ako se sumnja na zlostavljanje;

25.

izražava zabrinutost zbog manjka inspekcija u svrhu nadgledanja, praćenja i nadzora zapošljavanja radnica u kućanstvu i njegovateljica koje provode poduzeća i agencije za zapošljavanje te ponavlja da je potrebno povećati broj državnih inspektora i inspekcija kako bi se zajamčilo poštovanje zakona;

26.

poziva države članice da poduzmu potrebne napore za poboljšanje inspekcija i pronađu inovativne metode nadzora kojima se poštuje privatnost, posebno kad je riječ o privatnim kućanstvima u koja inspektori ne mogu ući bez sudskog naloga, te da inspektorima pruže odgovarajuće informacije i obuku kako bi se iskorijenilo zlostavljanje, iskorištavanje, uključujući financijsko iskorištavanje, te seksualno zlostavljanje radnika u kućanstvu i svako nasilje nad njima;

27.

poziva države članice da organiziraju kampanje za povećanje vidljivosti i razumijevanja koristi reguliranog rada u kućanstvu i njege među općom javnosti i privatnim tijelima kako bi se zajamčilo dostojanstvo te profesije i kako bi radnice u kućanstvu i njegovateljice dobile priznanje za važan rad i doprinos funkcioniranju društva; istovremeno poziva države članice da podižu razinu osviještenosti o prisutnosti teškog iskorištavanja u privatnim kućanstvima te da proglase nultu stopu tolerancije za iskorištavanje tih radnika;

28.

poziva države članice da pokrenu kampanje za podizanje razine osviještenosti o pravima i obvezama radnika u kućanstvu i njegovatelja te poslodavaca, kao i o rizicima i učinku iskorištavanja u sektoru rada u kućanstvu, te da promiču priznanje rada u kućanstvu i njege; predlaže državama članicama da razviju programe u okviru plana;

29.

poziva države članice da u suradnji sa socijalnim partnerima uspostave i poboljšaju informacijske kanale o pravima radnika u kućanstvu i njegovatelja te da svim radnicima zajamče najvišu razinu dostupnosti informacija; preporučuje, s tim u vezi, uspostavu informativnih točaka, vodeći se najboljim praksama u državama članicama, na regionalnoj i lokalnoj razini, telefonskih linija i internetskih stranica za pružanje pomoći i informacija, također u obliku kampanja o pravima radnika u kućanstvu i njegovatelja u svakoj državi članici na nacionalnom jeziku i drugim odgovarajućim jezicima; naglašava da organizacijama civilnog društva kao što su organizacije koje zastupaju žene i migrante treba biti omogućeno pružanje tih informacija; ističe da se ti instrumenti moraju razvijati na način da omogućuju dijeljenje najboljih praksi te pružanje relevantnih savjeta i smjernica potencijalnim poslodavcima, uključujući obitelji i agencije, te da predlošci ugovora o radu trebaju biti dostupni kako bi se poslodavcima omogućilo da izvrše svoje dužnosti;

30.

poziva na odlučno djelovanje u slučaju poduzeća u bilo kojem sektoru čiji se poslovni model oslanja na izrabljivanje ilegalnih radnika radi smanjenja operativnih troškova, povećanja zarade i istiskivanja iz tržišta poduzeća koja posluju po zakonu;

31.

naglašava važnost uloge koju sindikati mogu imati u organizaciji i informiranju radnika o njihovim pravima i obavezama; napominje da je to način da radnici u kućanstvu budu zajednički zastupljeni te da im se omogući kolektivno pregovaranje o ugovorima i obrana njihovih prava i interesa;

32.

poziva na dobro zastupanje socijalnih partnera na europskoj i nacionalnoj razini, a posebno sindikata, kako bi se ojačali sektorski kolektivni pregovori u skladu s nacionalnim praksama radi učinkovitog unaprjeđenja i primjene dostojnih radnih uvjeta u tim sektorima; također poziva na dobro zastupanje profesionalnih organizacija, organizacija koje rade s radnicima u kućanstvu i njegovateljima te ih zastupaju i drugih relevantnih organizacija civilnog društva te na to da se zajamči da su te organizacije u potpunosti svjesne izazova povezanim sa zaštitom radničkih prava žena koje rade kao radnice u kućanstvu i njegovateljice;

33.

žali zbog toga što su radnice u kućanstvu i njegovateljice i dalje slabo zastupljene u sindikalnim organizacijama u raznim državama članicama te ističe da je potrebno potaknuti te radnice da se pridruže sindikatima;

34.

također ističe važnost okupljanja poslodavaca u udruženja ili druge vrste organizacija na nacionalnoj razini jer smatra da će bez takvih organizacija poslodavaca biti uzaludni napori za ozakonjenje rada i njege u kućanstvu te poboljšanje radnih uvjeta i unaprjeđenje privlačnosti takvih poslova;

35.

napominje da privatni poslodavci koji su vlasnici kućanstava imaju ključnu ulogu u nadzoru pravednih radnih normi i prava; poziva države članice da zajamče dostupnost relevantnih informacija poslodavcima i zaposlenicima;

36.

poziva Komisiju da poduzme potrebne korake kako bi se bolje nadziralo i dokumentiralo osjetljivo i podcijenjeno zanimanje radnika i njegovatelja u kućanstvu te da predloži mjere za rješavanje problema;

37.

poziva Komisiju i nadležne europske agencije da provedu studiju kojom će se usporediti različiti sustavi reguliranog rada u kućanstvu i da prikupe podatke o situaciji u državama članicama; smatra da bi ti podaci trebali doprinijeti razmjeni dobrih praksi između država članica, naročito u cilju optimizacije borbe protiv iskorištavanja radnika i radnica u kućanstvu; također poziva Komisiju da izradi studiju o doprinosu njegovatelja i radnika u kućanstvu sustavima socijalne zaštite i gospodarstvima država članica;

38.

potiče razmjenu najboljih praksi među državama članicama kako bi se unaprijedilo djelovanje i učinak;

39.

smatra da se usvajanjem i prilagodbom najboljih praksi iz određenih država članica može postići stvaranje reguliranih oblika zapošljavanja radnika u kućanstvu i njegovatelja;

40.

poziva Komisiju i države članice da prikupe, analiziraju i objave pouzdane statističke podatke razvrstane prema dobi, spolu i nacionalnosti kako bi omogućile informirane rasprave uz traženje najboljih rješenja za profesionalizaciju sektora rada u kućanstvu te zahtjeva da Eurofound i OSHA preuzmu zadaću razrade metoda za pružanje zaštite, podnošenje pritužbi i podizanje osviještenosti;

41.

poziva Komisiju da uključi rasprave o stanju sektora radnika u kućanstvu i njegovatelja u program Odbora za zapošljavanje (EMCO);

42.

poziva Komisiju i države članice da se pri revidiranju i predlaganju relevantnih pravnih akata odnosno nacionalnog zakonodavstva pobrinu za to da se vodi računa o interesima radnika u kućanstvu i njegovatelja uz poštovanje nacionalnih nadležnosti;

43.

prepoznaje golem socijalni i gospodarski doprinos članova obitelji koji obavljaju posao njegovatelja i volontera (neformalna njega) te sve veće odgovornosti koje im se nameću kao rezultat manjeg broja dostupnih usluga ili rasta cijena tih usluga;

44.

napominje da se povećao broj osoba koje dugotrajno borave u ustanovama za njegu i da se pojačala socijalna isključenost osoba s invaliditetom u EU-u, što predstavlja izravno kršenje obveza EU-a prema Konvenciji UN-a o pravima osoba s invaliditetom i Europskoj strategiji za osobe s invaliditetom 2010. – 2020.;

45.

smatra da se moraju poticati prakse subvencionirane skrbi u kućanstvu poticanjem projekata za samostalan život kojima se osobama s invaliditetom daje mogućnost izbora i mogućnost angažiranja stručnih i kvalificiranih subjekata, a da istodobno budu u vlastitom domu, prije svega u slučajevima osoba s najtežim oblicima invaliditeta;

46.

naglašava potrebu da države članice zajamče lako dostupnu i cjenovno pristupačnu visokokvalitetnu i uključivu skrb za djecu, osobe s invaliditetom i starije osobe, pružanjem odgovarajućih financijskih sredstava, čime se razlozi za neslužbeno i nesigurno obavljanje tih poslova svode na najmanju moguću mjeru i poboljšava vrednovanje rada profesionalnih njegovatelja; naglašava potrebu da države članice uspostave službe za pomoć obiteljskim, formalnim i neformalnim njegovateljima;

47.

poziva države članice da promiču zapošljavanje u uslugama socijalne skrbi i da rade na povećanju privlačnosti sektora kao ostvarive mogućnosti za razvoj karijere;

48.

potiče države članice da ulažu u otvaranje stabilnih i visokokvalitetnih radnih mjesta u sektoru rada i njege u kućanstvu, među ostalim i uz pomoć sredstava iz fondova EU-a poput Europskog socijalnog fonda i Programa Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije;

49.

poziva Komisiju i države članice da potiču i promiču inovativna rješenja i ulaganja u socijalne usluge i usluge zdravstvene zaštite za koje je karakterističan veliki potencijal za otvaranje radnih mjesta, koje su ključne za zadovoljavanje potreba naših sve starijih društava i prilagodbu demografskim promjenama općenito te su potrebne za suzbijanje negativnih socijalnih posljedica krize;

50.

traži od Komisije da razmjenjuje informacije i najbolje prakse udruga i zadruga radnika u kućanstvu i njegovatelja uvrštenih u modele socijalne ekonomije u EU-u;

51.

poziva države članice da promiču osnivanje radničkih zadruga u sektorima njege i usluga u kućanstvu, pri čemu se posebna pozornost treba posvetiti ruralnim područjima, s obzirom na to da će to pozitivno utjecati na otvaranje kvalitetnih i održivih radnih mjesta, osobito za one radnike koji su suočeni s poteškoćama pri integraciji na tržište rada;

52.

poziva države članice da zajamče da mladi radnici u kućanstvu ne odustanu od školovanja zbog rada;

53.

poziva Komisiju da revidira Direktivu 2006/54/EZ o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (preinaka); također poziva države članice na dosljednu provedbu te Direktive;

54.

poziva države članice da razmotre poticaje za korištenje usluga prijavljenih radnika i njegovatelja u kućanstvu; potiče države članice da uvedu jednostavne sustave prijavljivanja kako bi odgovorile na problem neprijavljenog zapošljavanja i obeshrabrile ga, kako je preporučio Europski gospodarski i socijalni odbor u svojem mišljenju o razvijanju uslužnih djelatnosti za obitelj s ciljem povećanja stope zaposlenosti i promicanja ravnopravnosti spolova na radnom mjestu (SOC/508); preporučuje Komisiji da promiče razmjenu najboljih praksi među državama članicama vodeći se primjerima uspješnih modela koji su pozitivno utjecali na socijalna i radnička pitanja u tom sektoru, kao što su „bonovi za usluge” koje je uvela Belgija ili „bon za univerzalne usluge” u Francuskoj;

55.

smatra da bi bilo korisno prilagoditi zakonodavstvo u svrhu stvaranja fleksibilnih, ugovornih aranžmana između radnika u kućanstvu i njegovatelja te poslodavaca vlasnika kućanstava kako bi se objema stranama pomoglo pri korištenju/pružanju usluga u kućanstvu onako kako im najviše odgovara i istovremeno zajamčila zaštita radnika;

56.

predlaže državama članicama da podrže jasne propise o zakonitom zapošljavanju radnika u kućanstvu i njegovatelja dodjeljivanjem poticaja radnicima u kućanstvu i njihovim potencijalnim poslodavcima kako bi odabrali zakonit način zapošljavanja; također poziva države članice da uklone pravne prepreke koje trenutačno vode do smanjenja stope prijavljenog i izravnog zapošljavanja radnika u obiteljima;

57.

ponavlja poziv Parlamenta na strukturirani sektorski dijalog u sektoru pružanja njege (17);

58.

poziva države članice da izjednače status radnika „au pair” iz EU-a i onih koji nisu iz EU-a tako da im izdaju kombiniranu dozvolu za boravak i rad u kojoj su utvrđeni radno vrijeme, vrsta ugovora i uvjeti plaćanja; poziva države članice da ratificiraju Sporazum Vijeća Europe o zapošljavanju osoba koje obavljaju poslove za stan i hranu; zahtijeva od država članica da poboljšaju sustav akreditacije i nadzorne mehanizme u pogledu agencija za radnike „au pair”;

59.

ponavlja da je radnicima „au pair” potrebno službeno priznati zanimanje u skladu sa Sporazumom o zapošljavanju osoba koje obavljaju poslove za stan i hranu te povećati broj inspekcija kako te osobe ne bi postale neslužbene i jeftine zamjene za radnike u kućanstvu i njegovatelje;

60.

poziva Komisiju i države članice da zajamče da se radnike u kućanstvu i njegovatelje poštuje kao ljudska bića i da im se omogući postizanje ravnoteže između profesionalnog i privatnog života, kao i da ih se obuhvati Direktivom o radnom vremenu (2003/88/EZ), kako bi im se zajamčilo nužno vrijeme odmora i kako ih se ne bi prisiljavalo na prekomjeran rad;

61.

traži od država članica da donesu mjere za uspostavljanje ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života jer će se tako ženama pružiti potpora pri zadržavanju plaćenog zaposlenja te će se smanjiti kasnija razlika u mirovinama;

62.

poziva države članice da se pobrinu za to da radnici u kućanstvu i njegovatelji primaju mirovinske doprinose u skladu s nacionalnim zakonodavstvom;

63.

poziva države članice koje imaju nacionalne minimalne plaće da se pobrinu za to da plaće svih radnika u kućanstvu i njegovatelja budu barem jednake tom iznosu;

64.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Međunarodnoj organizaciji rada (ILO).

21.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 66/44

—

uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članak 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir članak 23. Povelje o temeljnim pravima Europske unije,

—

uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje odobrene na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama 1995., a posebno dio koji se odnosi na „Žene i medije”,

—

uzimajući u obzir zaključni dokument 23. posebne sjednice Opće skupštine UN-a iz 2000., u kojem se informacijske i komunikacijske tehnologije priznaju kao dostignuća kojima se predstavljaju nove mogućnosti za osnaživanje žena, ali koja sa sobom donose i potencijalne rizike,

—

uzimajući u obzir Deklaraciju o načelima i Ženevski Plan djelovanja donesene tijekom prve faze Svjetskog sastanka na vrhu o informacijskom društvu (WSIS) održanog 2003. u Ženevi,

—

uzimajući u obzir dokument o predanosti stvaranju informacijskog društva i Program za informacijsko društvo koji su usvojeni u Tunisu i obuhvaćaju financijske i međunarodne mehanizme za provedbu programa WSIS-a donesenih tijekom druge faze WSIS-a u Tunisu od 16. do 18. studenog 2005.,

—

uzimajući u obzir pozivanje na prava žena i jednakost spolova u Izjavi o provedbi zaključaka WSIS-a i s njima povezanu viziju WSIS+10 za WSIS nakon 2015.,

—

uzimajući u obzir rezultate foruma WSIS-a održanog u Ženevi od 25. do 29. svibnja 2015. na temu „Zajedničke inovacije: osposobljavanje informacijskih i komunikacijskih tehnologija za održiv razvoj”, u kojem je sudjelovalo izaslanstvo Odbora za prava žena i jednakost spolova,

—

uzimajući u obzir područja djelovanja Svjetskog sastanka na vrhu o informacijskom društvu (WSIS) iz 2014. koja su uparena s ciljevima održivog razvoja radi unapređenja sinergija između tih globalnih strategija, uključujući mjere za osnaživanje i promicanje društvene, ekonomske i političke uključenosti sviju do 2030., neovisno o dobi, invaliditetu, genetskim osobinama, spolu, seksualnoj orijentaciji, rodnom identitetu, boji kože, socijalnom ili etničkom podrijetlu, religiji ili vjeri ili ekonomskom ili bilo kojem drugom statusu,

—

uzimajući u obzir Strategiju Komisije za jednakost žena i muškaraca 2010. – 2015. (SEC(2010)1079) koja obuhvaća niz mjera povezanih sa ženama i internetom, osobito u pogledu IKT-a, te reviziju Strategije na sredini razdoblja,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2015. o Strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015. (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. rujna 2015. o osnaživanju djevojčica obrazovanjem u EU-u (2),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „EU 2020.: europska strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i potrošačka pitanja (EPSCO) iz lipnja 2014. o temi „Žene i gospodarstvo: ekonomska neovisnost iz perspektive rada na nepuno radno vrijeme i samozapošljavanja”, u kojima se navodi da se „Strategijom Europa 2020. utvrđuju brojna prioritetna područja rasta, uključujući bijelu ekonomiju te sektore znanosti i tehnologije. Kako bi se u potpunosti iskoristio europski potencijal za rast u tim područjima, važno je prevladati rodne stereotipe i boriti se protiv obrazovne i profesionalne segregacije”,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2015. o primjeni Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. svibnja 2012. s preporukama Komisiji o primjeni načela jednake plaće radnika i radnica za jednaki rad ili rad jednake vrijednosti (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2013. o iskorjenjivanju rodnih stereotipa u EU-u (5),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2013. o Digitalnom programu za rast, mobilnost i zapošljavanje (6), a posebno Veliku koaliciju za digitalne vještine i radna mjesta,

—

uzimajući u obzir mjeru 60 iz Digitalnog programa o poticanju žena na karijere povezane s IKT-om i povećanju udjela žena u sektoru IKT-a,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu” (COM(2015)0192),

—

uzimajući u obzir drugi stup strategije Komisije o jedinstvenom digitalnom tržištu koji ima za cilj stvoriti odgovarajuće uvjete i ravnopravno okružje za razvoj digitalnih mreža i inovativnih usluga, kao i treći stup kojim se podržava uključivo digitalno društvo u kojem građani posjeduju odgovarajuće vještine za iskorištavanje mogućnosti koje donosi internet i povećanje svojih izgleda za zapošljavanje,

—

uzimajući u obzir studiju Resornog odjela C Europskog parlamenta objavljenu 2015. pod naslovom „Studija o osnaživanju žena na internetu”,

—

uzimajući u obzir članak 7. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. (7) o promicanju ravnopravnosti žena i muškaraca i zabrani diskriminacije,

—

uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

—

uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje te, konkretnije, njihove ciljeve u pogledu odjeljka „Žene i mediji”, u kojemu se poziva na povećanje sudjelovanja žena u medijima i novim komunikacijskim tehnologijama te njihov pristup izražavanju i donošenju odluka u njima i s pomoću njih, kao i promicanje uravnotežene i nestereotipne slike žena u medijima,

—

uzimajući u obzir „Europski kodeks najboljih praksi za žene i IKT” iz 2013. koji je sastavila Komisija,

—

uzimajući u obzir svoju detaljnu analizu iz 2012. pod naslovom „Žene u sektoru IKT-a”,

—

uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za temeljna prava (FRA) naslovljeno „Nasilje nad ženama – istraživanje na razini EU-a. Glavni rezultati”, objavljeno u ožujku 2014.,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP (8),

—

uzimajući u obzir Strategiju EU-a za iskorjenjivanje trgovine ljudima za razdoblje 2012. – 2016. koju je izradila Komisija te izvješće na sredini razdoblja o njezinoj provedbi,

—

uzimajući u obzir politički ciklus EU-a o teškom i organiziranom kriminalu koji je započeo 2014. te prioritetno područje trgovanja ljudima,

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A8-0048/2016),

A.

budući da je digitalizacija revolucionirala i iz temelja promijenila način pristupanja ljudi informacijama, dostavljanja informacija, komuniciranja, druženja, učenja i rada jer se njome stvaraju nove mogućnosti sudjelovanja u javnim i političkim raspravama, u obrazovanju i na tržištu rada i novi izgledi za samoodređeni život te da ima golem gospodarski potencijal za Europsku uniju i šire; budući da digitalizacija nema samo utjecaj na tržišta nego na društvo u cjelini;

B.

budući da informacijsko društvo, potaknuto informacijskim i komunikacijskim tehnologijama (IKT), donosi ogromne mogućnosti za stvaranje i distribuciju bogatstva i znanja, kao što je na primjer pokazala industrija besplatnog softvera otvorenog koda koja je promijenila način na koji se softver proizvodi, distribuira, podržava i upotrebljava, omogućujući obogaćivanje digitalne uključenosti; budući da digitalizacija osim toga sadrži mogućnosti za fleksibilniju i raznovrsniju upotrebu vremena i prostora koje označuju napredak prema društvenim modelima koji pružaju više jednakosti; budući da istodobno digitalizacija tržišta rada može stvoriti nove dimenzije isključenosti, na primjer opasnost od gospodarskih, socijalnih, kulturoloških i rodnih segregacija;

C.

budući da su od sto razvojnih programera u Europi samo devet njih žene, da je samo 19 % menadžera u sektoru informacijskih i komunikacijskih tehnologija ženskog roda (u usporedbi s 45 % u drugim uslužnim sektorima) te da žene predstavljaju samo 19 % poduzetnika (u usporedbi s 54 % u drugim uslužnim sektorima) (9);

D.

budući da ti trendovi imaju velik potencijal za osnaživanje žena jer se njima omogućuje pristup informacijama i znanju koji nadilazi uobičajene načine te pruža platforma za izražavanje koja može druge potaknuti na djelovanje, čime se stvaraju nove mogućnosti interakcije i zauzimanja u pogledu zaštite prava i slobode žena, djevojčica i pripadnika LGBTI zajednice, ali i osoba s posebnim potrebama, kao što su osobe s invaliditetom; budući da aktivno sudjelovanje žena u informacijskom društvu nije samo pitanje pravednosti i jednakosti nego će se njime pridonijeti i poboljšanju socijalnih i gospodarskih uvjeta u društvu te konkurentnosti EU-a;

E.

budući da postoji znatna rodna razlika u pristupu profesionalnim i obrazovnim mogućnostima u vezi s informacijskim i komunikacijskim tehnologijama i u pogledu računalnih vještina; budući da digitalizacija ima snažan učinak na konzumaciju i distribuciju medija, naročito kada je riječ o mlađim korisnicima, pri čemu se otvaraju novi kanali i omogućuje uređenje medijskog krajolika koje nije toliko hijerarhijsko; budući da se digitalizacijom može pojednostavniti osnaživanje žena, ali isto tako dovesti do novih problema u vidu distribucije negativnih, ponižavajućih i stereotipnih slika žena;

F.

budući da su kanali digitalne komunikacije i društvene mreže od posebne važnosti za majke i očeve na roditeljskom dopustu, kao i za sve osobe koje rade kod kuće;

G.

budući da digitalizacija ima golem utjecaj na tržište rada s obzirom na to da se njome mijenjaju vrijednosni lanci i stvaraju nove mogućnosti zapošljavanja te fleksibilniji oblici rada; budući da mogućnosti fleksibilne organizacije rada i rada na daljinu koje donosi digitalizacija mogu služiti kao važan alat za jamčenje boljeg usklađivanja poslovnog i privatnog života žena i muškaraca; budući da ta fleksibilna organizacija rada može odigrati pozitivnu ulogu u doprinosu uključivanju na tržište rada skupina žena u nepovoljnom položaju; međutim, budući da su moguće negativne posljedice, koje ponajprije mogu pogoditi žene, kao što su narušavanje prava radnika i radnog vremena te okvira povezanih s profesionalnim i neprofesionalnim odgovornostima, što dovodi do rasta broja loše plaćenih i nesigurnijih vrsta zaposlenja;

H.

budući da unapređenje digitalnih vještina i informatičke pismenosti predstavlja jedinstvenu priliku da se poveća uključenost žena i djevojčica na tržištu rada, ali i osoba s posebnim potrebama kao što su osobe s invaliditetom; budući da bi povećanje broja žena u sektoru IKT-a, koji čini jedan od sektora s najvišim plaćama, moglo pridonijeti njihovom financijskom osnaživanju i njihovoj neovisnosti te pritom dovesti do smanjenja ukupne razlike u plaćama između spolova;

I.

budući da se na digitaliziranom tržištu rada odgovornost sve više prebacuje s poduzeća na pojedinca, što dovodi do promjene uvjeta socijalnog osiguranja samozaposlenih i honorarnih radnika; budući da se rezultati tih promjena jasno oblikuju političkim odlukama;

J.

budući da je u slučajevima višestrukih pojedinačnih ugovora s raznim poduzećima i institucijama otežan nadzor načela jednake plaće za jednak rad na jednakom radnom mjestu, što je od ključne važnosti za istinski jednako društvo;

K.

budući da bi se ulaskom većeg broja žena u sektor IKT-a potaklo tržište na kojem se očekuje manjak radne snage i na kojem bi jednako sudjelovanje žena dovelo do godišnje dobiti od oko 9 milijardi EUR u BDP-u EU-a; budući da su žene u programima studija informacijskih i komunikacijskih tehnologija i dalje veoma podzastupljene te čine samo oko 20 % diplomanata u tom području, uz samo 3 % diplomantica s diplomom iz područja IKT-a; budući da se žene suočavaju s brojnim teškoćama prilikom integracije u područje IKT-a i ostanka u njemu; budući da radno okruženje u kojem prevladavaju muškarci i u kojem udio žena iznosi samo 30 % pridonosi sklonosti mnogih žena napuštanju sektora IKT-a već u roku od nekoliko godina nakon završetka studija;

L.

budući da se u studiji pod naslovom „Žene u sektoru IKT-a” procjenjuje da će do 2020. u tom sektoru u Europi biti 900 000 nepopunjenih radnih mjesta; budući da sektor IKT-a raste velikom brzinom i da se svake godine otvara oko 120 000 novih radnih mjesta;

M.

budući da u sektoru IKT-a postoji veoma visoka vertikalna i horizontalna segregacija, kao i jaz između obrazovnih kvalifikacija žena i njihova položaja u tom sektoru; budući da žene čine manje od 20 % poduzetnika u sektoru IKT-a; budući da većina žena u sektoru IKT-a (54 %) radi na slabije plaćenim položajima niske razine stručnosti, pri čemu samo manjina (8 %) radi kao softverske inženjerke za što je potrebna visoka razina stručnosti; budući da su žene također podzastupljene u donošenju odluka u sektoru IKT-a, gdje su nadređene za samo 19,2 % zaposlenih, u usporedbi s njih 45,2 % u ostalim sektorima;

N.

budući da su žene u dobi od 55 i više godina posebno izložene riziku od nezaposlenosti i neaktivnosti na tržištu rada, pri čemu je prosječna stopa zaposlenosti žena u dobi od 55 do 64 godine u EU-u samo 42 %, u usporedbi s 58 % kada je riječ o muškarcima; budući da niska razina informatičke pismenosti i e-vještina dodatno pogoršava taj rizik; budući da bi poboljšanje digitalnih kompetencija žena u dobi od 55 i više godina i ulaganje u njih unaprijedilo njihove izglede za zapošljavanje i pružilo određenu razinu zaštite od isključivanja iz tržišta rada;

O.

budući da utjecaj seksizma i rodnih stereotipa predstavlja prepreku jednakosti žena i muškaraca i opterećenje za gospodarski razvoj i konkurentnost EU-a te se njima dodatno potiče već izraženi digitalni jaz među spolovima u područjima IKT-a, medija i povezanih sektora; budući da rodni stereotipi ženama otežavaju potpuni razvoj njihovih sposobnosti kao korisnica, inovatorica i tvoraca; budući da su potrebni jasna politička volja, konkretne radnje i sudjelovanje civilnog društva kako bi se to promijenilo;

P.

budući da su obrazovanje i osposobljavanje od ključne važnosti za osnaživanje žena u digitalnom dobu, a stoga i za održivo društvo u budućnosti; budući da se 60 % učenika u školama u EU-u nikada ne koristi digitalnom opremom u svojim učionicama; budući da je došlo do smanjenja ionako već niskog udjela žena među diplomantima u području IKT-a; budući da su žene veoma podzastupljene u studijima znanosti, tehnologije, inženjerstva i prirodoslovlja (STEM) te da oko polovina diplomantica ne radi u struci; budući da su žene i dalje nedovoljno zastupljene u inicijativama kao što su Tjedan kodiranja u EU-u, IKT za bolje obrazovanje, Udruženje čelnika novoosnovanih poduzeća u Europi (Startup Europe Leaders Club) i Velika koalicija za digitalna radna mjesta, koje su usmjerene na dodatno poticanje e-obrazovanja i e-vještina;

Q.

budući da promicanje digitalnih tehnologija i IKT-a, u skladu s ciljevima održivog razvoja, igra važnu ulogu u politici razvojne suradnje EU-a, posebno u socijalnom i ekonomskom osnaživanju žena i djevojčica te njihovom izvlačenju iz siromaštva;

R.

budući da digitalizacija potiče promicanje izravne demokracije preko interneta, što omogućuje veće uključivanje žena u politiku i bolji pristup informacijama;

S.

budući da zahvaljujući povezanosti digitalizacije i izravne demokracije žene imaju veće mogućnosti izravnog angažmana izvan tradicionalnih političkih okvira uz puno i opsežno sudjelovanje;

T.

budući da se IKT, kao i svaka tehnologija, može upotrijebiti i zloupotrijebiti u svrhu prijetnje ženama, ugrožavanja njihovih prava i sloboda te na koncu njihova osnaživanja, kao što je to slučaj s nasiljem i uhođenjem na internetu, trgovinom ljudima, govorom mržnje, poticanjem na mržnju, diskriminacijom i kršenjem temeljnih prava; budući da anonimnost na internetu pridonosi širenju tih oblika nasilja nad ženama; budući da kreatori politika, ali i poduzeća, trgovačka društva i organizacije civilnog društva, moraju utvrditi takve nove izazove i opasnosti te na odgovarajući način prionuti na njihovo rješavanje, ostavljajući prostora za razmjenu informacija na internetu;

U.

budući da se nove komunikacijske i informacijske tehnologije upotrebljavaju za stvaranje kanala i platformi koji olakšavaju određene oblike seksualnog iskorištavanja žena, koje obuhvaća i maloljetnice; budući da se digitalne platforme također upotrebljavaju za komercijalizaciju ženskih tijela; budući da su potrebni relevantni stručnjaci odgovorni za provedbu zakona koji će prepoznati transformativni učinak digitalizacije na te zločine; budući da je potrebno podići razinu svijesti među relevantnim obrazovnim stručnjacima o tim novim oblicima digitalnih prijetnji, osigurati sredstva EU-a i država članica za promicanje obrazovanja o sigurnoj i uljudnoj upotrebi interneta, kao i o rizicima od rodno uvjetovanog nasilja na internetu za dječake i djevojčice, te uključiti muškarce i dječake u borbu za iskorjenjivanje nasilja nad ženama i djevojčicama;

V.

budući da su digitalni načini komunikacije pridonijeli učestalosti govora mržnje i prijetnji upućenih ženama, pri čemu je od svoje adolescencije 18 % žena u Europi pretrpjelo neke oblike zlostavljanja od znanaca na internetu, a devet milijuna ljudi u Europi žrtve su nasilja preko interneta; budući da je došlo do povećanja broja prijetnji upućenih ženama, uključujući prijetnje smrću; budući da je društvena osviještenost javnosti i relevantnih stručnjaka, kao što su policijski službenici i učitelji, o digitalnim oblicima nasilja i dalje nedovoljna za osiguranje prikladnog sprečavanja, nadzora i odgovarajuće potpore žrtvama; budući da različiti oblici internetskog nasilja još uvijek nisu u cijelosti obuhvaćeni kaznenim zakonom niti određenim načinima i postupcima kaznenog progona u svim državama članicama; budući da postoje manjkavosti u reagiranju pravosudnog sustava; budući da se zlostavljači i mrzitelji rijetko prijavljuju, istražuju, kazneno progone i kažnjavaju; budući da je na razini EU-a potrebno prepoznati moguću prekograničnu prirodu zlostavljanja i nasilja na internetu;

W.

budući da se načelo jednakosti spolova pri izradi proračuna i rodno osviještena politika mogu upotrebljavati kao alati za unapređenje jednakosti spolova; budući da je potrebno uzeti u obzir stajališta koja se temelje na spolu u svim fazama rada Komisije na digitalizaciji u Europi kako bi se osiguralo da su žene predvodnice, a ne samo sudionice digitalnih trendova;

X.

budući da je niska razina sudjelovanja žena i djevojaka u obrazovanju i nakon toga u zapošljavanju u području IKT-a uzrokovana složenim međudjelovanjem rodnih stereotipa koje započinje u ranim fazama života i obrazovanja te se nastavlja u profesionalnoj karijeri; budući da su čimbenici koji ograničavaju sudjelovanje žena i djevojaka u obrazovanju i zaposlenju u području IKT-a: stalna borba sa stereotipima, podjela aktivnosti, hobija i igračaka na „tipično muške i ženske” koja počinje u najranijim fazama obrazovanja, relativan nedostatak ženskih uzora u sektoru IKT-a, kao i ograničena vidljivost žena u tom sektoru, posebno na vodećim položajima;

1.

potiče Komisiju i Vijeće da u potpunosti iskoriste potencijal informacijskog društva, IKT-a i interneta u cilju promicanja osnaživanja žena, prava i sloboda žena te jednakosti spolova, neovisno o dobi, invaliditetu, genetskim osobinama, spolu, seksualnoj orijentaciji, rodnom identitetu, boji kože, socijalnom ili etničkom podrijetlu, religiji ili vjeri ili ekonomskom statusu;

2.

ističe da je pristup internetu nova temeljna usluga potrebna svima, muškarcima, ženama, dječacima i djevojčicama: danas je internet ključni alat za svakodnevni život ljudi i njihove obiteljske i radne odnose, studiranje i učenje, za upravljanje u poduzećima, javnim upravama, institucijama i organizacijama i za funkcioniranje društvenih mreža i promicanje jednakih mogućnosti;

3.

poziva Komisiju da iskoristi i bolje usmjeri Digitalni program i Strategiju jedinstvenog digitalnog tržišta u cilju premošćivanja vrlo izraženog digitalnog jaza među spolovima u sektoru IKT-a i poticanja pune integracije žena u tom sektoru, posebno u pogledu tehničkih i telekomunikacijskih zanimanja, da promiče obrazovanje i osposobljavanje žena i djevojčica u informacijskim i komunikacijskim tehnologijama te u području STEM-a, poveća vidljivost žena u digitalnom okružju, unaprijedi jednakost spolova i sudjelovanje žena boljim pristupom financiranju, sustavno provodi procjene utjecaja na spolove i poštuje načelo jednakosti spolova pri izradi proračuna u svojemu radu na Digitalnom programu i Strategiji jedinstvenog digitalnog tržišta kako bi se moglo prikladno uključiti temeljno europsko načelo jednakosti žena i muškaraca te pruži potporu civilnom društvu i organizacijama žena u ostvarivanju uključivog interneta;

4.

poziva institucije EU-a i države članice da uključe rodnu perspektivu u sve digitalne inicijative i prepoznaju digitalnu moć kao pokretačku snagu novog, snažnijeg vala osviještenosti o rodnim pitanjima i jednakosti spolova; skreće pozornost Komisije na djelotvornost interneta za sredstva poput kampanja, foruma i pružanja vidljivosti ženskim uzorima, kojima se omogućuje ubrzanje postizanja jednakosti spolova; stoga traži od Komisije da razmotri mogućnost da žene budu predvodnice Digitalnog programa kako bi novo digitalno doba moglo postati pokretačka snaga za unapređenje jednakosti spolova;

5.

apelira na Komisiju da u predstojeću Strategiju za jednakost žena i muškaraca 2016. – 2020. uključi posebne mjere za potporu integraciji i sudjelovanju žena u informacijskom društvu i da snažno promiče mreže žena na internetu jer su one prikaz samoorganiziranog pristupa osnaživanju žena od dna prema vrhu te zaslužuju svu potporu koja im je potrebna da bi se dugoročno održale;

6.

prima na znanje Komunikaciju Komisije naslovljenu „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu”, ali žali zbog njezina uskog fokusa jer se njome podcjenjuje znatan potencijal koji digitalizacija može imati u smislu uključivog, jednakog i participativnog društva te se ne pridaje dovoljna pozornost mogućnostima koje ciljana potpora i financiranje infrastrukture mogu pružiti osnaživanju žena;

7.

poziva na stavljanje većeg naglaska na besplatan softver otvorenog koda u sektoru IKT-a i na digitalnom tržištu; smatra da je besplatan softver otvorenog koda ključan alat za promicanje jednakosti spolova i demokratizacije na digitalnom tržištu i u sektoru IKT-a; također naglašava potrebu rodne osviještenosti u sektoru otvorenog koda;

8.

poziva EU i države članice da izrade, podupru i provedu mjere koje promiču Ujedinjeni narodi i njihova tijela, posebno u okviru Pekinške deklaracije i Platforme za djelovanje te Svjetskog sastanka na vrhu o informacijskom društvu (WSIS), kako bi se na europskoj i svjetskoj razini težilo osnaživanju žena u digitalnom dobu; poziva države članice da surađuju i razmjenjuju najbolje prakse u vezi s promicanjem jednakog sudjelovanja žena u digitalnim trendovima diljem Europe;

9.

poziva države članice da u cilju ostvarivanja rodne jednakosti u informacijskom društvu i IKT-u uspostave višegodišnje planove usmjerene na sljedeće: porast pristupa žena informacijskom društvu, poboljšanje i povećanje korištenja žena informacijskim i komunikacijskim tehnologijama, dodjeljivanje važnijih uloga ženama u sektoru IKT-a, poticanje znanja žena o IKT-u s pomoću obrazovanja i osposobljavanja, promicanje zapošljavanja i poduzetničkog duha žena redovitom upotrebom interneta i digitalnih usluga, razvoj sadržaja na internetu koji promiču rodnu jednakost, poticanje neprekidne razmjene, širenja i dijeljenja vrijednosti jednakosti, promicanje pristupa i upotrebe IKT-a kao alata protiv rodne diskriminacije u područjima kao što je rodno nasilje, poticanje međunarodne suradnje, usklađivanje privatnog i poslovnog života te kreiranje, uvođenje, dijeljenje i ocjenjivanje politika i planova za jednakost;

10.

poziva Komisiju i države članice da bolje iskoriste znatan potencijal digitalizacije na svim razinama političkog sudjelovanja i uključivanja žena u postupke donošenja odluka, na primjer s pomoću elektroničkog glasovanja; ističe velike mogućnosti digitalizacije i inicijativa u vezi s e-upravom u pogledu pristupa informacijama, postupaka donošenja odluka, transparentnosti i veće odgovornosti vlasti; nadalje ističe da se informacijskim i komunikacijskim tehnologijama može uvelike povećati sposobnost žena da sudjeluju u ispitivanjima i forumima za raspravu te da anonimno podnose pritužbe i prijave;

11.

poziva Komisiju i države članice da promiču digitalizaciju u politici u cilju promicanja izravne demokracije, čime bi se omogućilo aktivnije sudjelovanje svih građana, nadilazeći stare okvire i prepreke koje ženama i podzastupljenim skupinama otežavaju da se afirmiraju u izbornim i institucionalnim kontekstima; nadalje poziva Komisiju i države članice da razmotre i dodatno razrade načine internetskog glasovanja na izborima, te da time uklone prepreke kojima su često posebno pogođene žene;

12.

poziva Komisiju da u potpunosti iskoristi program „Europa za građane” kako bi se posebno usredotočila na civilno društvo i organizacije žena koje djeluju u područjima povezanima s digitalizacijom i IKT-om radi poboljšanja uvjeta za civilno i demokratsko sudjelovanje žena te da posveti posebnu pozornost rodno specifičnim ciljevima u predstojećim evaluacijama provedbe;

13.

naglašava važnost koju novi mediji mogu imati za jačanje sudjelovanja žena u demokratskim procesima; poziva Komisiju i države članice da promiču cjelovito sudjelovanje žena u medijima, uključujući u upravnim, regulatornim i nadzornim tijelima kako bi se težilo uspostavi medijskog krajolika s većom razinom jednakosti spolova, koji će se boriti protiv spolnih stereotipa i lažne slike žena; nadalje potiče Komisiju da olakša stvaranje mreža između organizacija civilnog društva i strukovnih medijskih organizacija radi osnaživanja žena u smislu aktivnog sudjelovanja i da prepozna njihove posebne medijske potrebe;

14.

naglašava ključnu ulogu međunarodnog civilnog društva u upravljanju internetom ostvarenu na forumima kao što je Globalni forum za upravljanje internetom; poziva Komisiju i države članice da surađuju s organizacijama civilnog društva na nacionalnoj i međunarodnoj razini te im pružaju potporu i da unaprijede sudjelovanje i predstavljanje žena i djevojaka u svim takvim forumima i mrežama;

15.

smatra da bi se besplatnim pristupom za svih širokopojasnoj mreži, barem u javnim prostorima, poboljšale mogućnosti žena za korištenje digitalnih prilika i povećali njihovi izgledi za pristup tržištu rada, što bi pridonijelo i većem socijalnom uključivanju i pozitivnom razvoju u vezi s ekološkim i gospodarskim pitanjima; poziva Komisiju da prepozna važnost proširenja svog Digitalnog programa na ruralna područja kako neki građani, a posebno žene, ne bi bili isključeni i izolirani te kako bi digitalne mogućnosti bile dostupne svima;

16.

poziva Komisiju, države članice i socijalne partnere da promiču jednakost spolova u trgovačkim društvima iz sektora IKT-a i drugim relevantnim sektorima, predstavničkim tijelima i ustanovama za osposobljavanje, uključujući na rukovodećim položajima, te da pomno nadziru i prate ostvareni napredak, kao i da razmjenjuju najbolje prakse u tom području;

17.

poziva Komisiju i države članice da riješe pitanje izražene premale zastupljenosti žena u sektoru IKT-a, a posebno na rukovodećim položajima i u upravnim odborima; potiče Komisiju i države članice da prepoznaju da nacrt direktive o povećanju ravnoteže spolova među savjetodavnim članovima uprava trgovačkih društava uvrštenih na burzama te o povezanim mjerama pruža stvarnu mogućnost promjene kulture unutar tvrtki, što bi moglo imati učinak na svim hijerarhijskim razinama, pa stoga potiče deblokiranje Direktive u Vijeću; žurno podsjeća Komisiju na njezinu odgovornost za poduzimanje koraka kojima bi se riješio problem zastoja u Vijeću u vezi sa zakonodavstvom EU-a o transparentnosti i boljoj ravnoteži pri zapošljavanju na položaje na kojima se donose odluke;

18.

poziva države članice da riješe problem rodne neravnoteže u sektoru IKT-a isticanjem prednosti koje raznolikost ima za poslovanje i uvođenjem većeg broja snažnijih poticaja i za poduzeća i za žene, kao što su uzori i profesionalno usmjeravanje, a u cilju veće vidljivosti žena;

19.

apelira na Komisiju i države članice da zaštite temeljna prava radnika i osiguraju socijalnu zaštitu zaposlenika te da se bore protiv nepovoljnih uvjeta rada; potiče Komisiju da predloži, a države članice da razrade nove mehanizme zaštite prilagođene načinima rada i razvoja karijere koje oblikuje digitalizacija, uz pridavanje posebne pozornosti situaciji žena; naglašava važnost kolektivnog pregovaranja na svim razinama, posebno u područjima koja su veoma pogođena digitalizacijom kako bi se zajamčilo načelo jednake plaće za jednak rad i zaštitila kvaliteta i sigurnost radnog okružja za vrijeme digitalizacije; ističe da se moraju utvrditi opći okvirni uvjeti radi zaštite osobnih podataka zaposlenika;

20.

potiče Komisiju i države članice da prepoznaju puni potencijal fleksibilnosti koju nudi digitalizacija u području ravnoteže poslovnog i privatnog života ističući istodobno da je za digitalizaciju tržišta rada potrebno prilagođavanje politika tržišta rada i s njima povezanih sustava socijalnog osiguranja; poziva Komisiju i države članice da se u vezi s planom Komisije pod nazivom „Novi početak suočavanja s problemima uspostave ravnoteže između poslovnog i privatnog života s kojima se suočavaju zaposlene obitelji” utvrde mogućnosti i izazove digitalizacije s obzirom na uvjete rada i potrebu za prilagođavanjem radnog mjesta, razvojem vještina i mogućnostima cjeloživotnog učenja, posebno za radnike koji se moraju o nekome skrbiti; poziva države članice i Komisiju da ciljano ulažu i u prakse digitalnog rada kako bi se za sve ljude poboljšala ravnoteža između poslovnog i privatnog života;

21.

poziva Komisiju i države članice da podrže cjeloživotno učenje, osposobljavanje i programe namijenjene pripremi za bolju prilagodbu ili moguću promjenu karijere u skladu s rastućom potrebom za e-vještinama u mnogim različitim sektorima, uz pridavanja posebne pozornosti ženama u dobi od 55 ili više godina, kako bi ih se zaštitilo od isključenosti s tržišta rada;

22.

u kontekstu svih mjera poduzetih u tom području poziva na to da se birokratsko opterećenje poduzeća svede na najmanju moguću mjeru; ističe da prekomjerna birokracija može ugroziti prihvaćanje i dovesti do otpuštanja i preseljenja radnih mjesta; pozdravlja izvedive kompromise postignute dogovorom između poslodavaca i zaposlenika u državama članicama sa snažnom tradicijom suodlučivanja; smatra da je suodlučivanje model najbolje prakse za europska gospodarstva;

23.

napominje da je razlika u plaćama među spolovima i dalje jedno od glavnih pitanja u vezi s jazom među spolovima u sektoru IKT-a te stoga poziva države članice da napokon počnu s aktivnom provedbom preporuke Komisije o jačanju načela jednakih plaća za muškarce i žene transparentnošću i stalnim pozitivnim djelovanjem, po mogućnosti zakonodavstvom, te da uvedu mjere za transparentnost plaća i rodno neutralnu evaluaciju radnih mjesta; poziva Komisiju da se pozabavi pitanjem jednakih plaća u svojoj inicijativi iz programa rada za 2016. pod naslovom „Novi početak za zaposlene roditelje” s obzirom na to da se razlika u plaćama čak i povećava nakon ostvarivanja roditeljstva;

24.

ističe da razlika u plaćama žena i muškaraca dovodi do još veće razlike u mirovinama; ističe da je potrebno zajamčiti načelo jednake plaće za jednaki rad na istom radnom mjestu radi jamčenja pravednih i poštenih plaća, kako je istaknuo predsjednik Komisije Juncker;

25.

potiče države članice da uvedu porezne sustave i sustave socijalnih naknada kojima neće destimulirati drugog primatelja dohotka u kućanstvu da radi ili da radi više, s obzirom na to da su obično žene drugi primatelji dohotka i da radna mjesta u području IKT-a tu imaju veliku ulogu;

26.

ističe da i dalje postoje razlike u plaćama i u razvoju karijere muškaraca i žena kada je riječ o ženama koje rade u sektoru informacijskih i komunikacijskih tehnologija; ističe da se načelo jednake plaće za jednak rad na istom radnom mjestu kako bi se zajamčile pravedne i poštene plaće dovodi u pitanje, premda je ono jedan od temeljnih stupova socijalne pravde na tržištu rada te bi ga stoga trebalo prioritetno štititi; ponavlja da se ne smije dopustiti da se nejednakosti ukorijene u digitalnom gospodarstvu u pogledu jednakih plaća i razvoja karijere; ističe da će se većim sudjelovanjem žena na tržištu rada i povezanim ulaganjima u politike socijalne uključenosti doprinijeti smanjenju razlika u plaćama žena i muškaraca; naglašava važnost kolektivnog pregovaranja i u ekonomiji digitalnog tržišta u cilju zaštite kvalitete i sigurnosti radnih mjesta u doba digitalizacije;

27.

pozdravlja brojne mogućnosti i veću fleksibilnost koju digitalno doba pruža zaposlenicima i samozaposlenim osobama, uključujući mogućnosti za postizanje bolje ravnoteže između poslovnog i privatnog života, posebno kada je riječ o situaciji na tržištu rada u kojoj se nalaze roditelji male djece i osobe s invaliditetom; poziva Komisiju i države članice da se pozabave situacijom u pogledu fleksibilnosti rada i sigurnosti radnih mjesta koja je karakteristična za sektor IKT-a, ali istodobno ističe nove izazove koji su povezani s tim razvojem i poziva države članice da se pobrinu za postojanje odgovarajućih odredbi o socijalnoj zaštiti; zagovara pravo radnika da se „isključe” izvan dogovorenog radnog vremena;

28.

skreće pozornost na činjenicu da trend prelaska na fleksibilnije oblike rada koji uvjetuje digitalizacija može također dovesti do nestabilnih oblika zaposlenja; naglašava da psihički problemi povezani s poslom, kao što je sindrom izgaranja (burnout), koji su prouzročeni stalnom dostupnošću predstavljaju ozbiljan rizik; stoga se zalaže za potpuno pridržavanje propisanih razdoblja odmora za radnike i ističe da je potrebno poštovati dogovore o radnom vremenu u okviru ugovora o radu s fleksibilnim radnim vremenom kako bi se zadržale granice radnog vremena definirane zakonima o radu pojedinačnih država članicama;

29.

ističe da je važno zajamčiti rodno osviještenu politiku u sektoru obrazovanja promicanjem digitalne pismenosti i sudjelovanja žena i djevojčica u obrazovanju i osposobljavanju u području IKT-a uvrštavanjem kodiranja, novih medija i tehnologija u nastavne planove na svim razinama, kao i izvannastavnog informalnog i neformalnog obrazovanja, i u sve vrste obrazovanja i osposobljavanja, što vrijedi i za nastavnike, a u cilju smanjenja i uklanjanja razlika u digitalnim vještinama i poticanja djevojčica i djevojaka da se okrenu karijerama u području znanosti i IKT-a; u tom kontekstu naglašava važnost otvorenih obrazovnih sadržaja kojima se jamči bolji pristup obrazovanju za sve i razmjene najboljih praksi u integriranju rodne perspektive u obrazovanje u području IKT-a;

30.

potiče države članice da uvedu dobno primjereno obrazovanje u području IKT-a u ranim fazama škole s posebnim naglaskom na pružanje nadahnuća djevojčicama da razviju interes i talent u digitalnom području te potiče Komisiju i države članice da promiču obrazovanje djevojčica u područjima znanosti, tehnologije, inženjerstva i prirodoslovlja od malih nogu s obzirom na to da se djevojčice u ranoj fazi svog obrazovanja udaljuju od znanosti, tehnoloških predmeta, inženjerstva i matematike zbog rodnih stereotipa koji se s njima povezuju, nedostatka uzora i podjele aktivnosti i igračaka, što dovodi do podzastupljenosti žena u tim predmetima na fakultetima koja se, pak, odražava i na radnim mjestima; stoga naglašava da bi se s pitanjima rodnih stereotipa i digitalnog osposobljavanja trebalo suočiti počevši od sustava osnovnoškolskog obrazovanja preko svih faza obrazovanja sve do obrazovanja odraslih i osposobljavanja osoba koje su isključene s tržišta rada;

31.

potiče Komisiju i države članice da olakšaju obrazovanje i cjeloživotno učenje usmjereno posebno na starije žene za vrijeme njihova radnog vijeka i nakon njega, posebno onima koje imaju njegovateljske obveze i ženama koje su stavile karijeru na čekanje ili se vraćaju na radno mjesto kako ne bi bile zapostavljene u sve bržem prijelazu prema digitalizaciji;

32.

napominje da je obrazovanje u području digitalnih tehnologija, IKT-a i kodiranja u ranoj dobi posebno važno za osnaživanje djevojčica, poticanje da se bave tim područjem i prevladavanje rodnih stereotipa; naglašava da je rastuća zastupljenost žena u visokoškolskim studijima u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i prirodoslovlja (STEM) ključna za povećanje njihove zastupljenosti u digitalnom sektoru;

33.

poziva države članice da riješe problem jaza među spolovima u sektoru IKT-a dodatnim motiviranjem žena i stvaranjem struktura potpore, kao što su uzori, programi mentorstva i profesionalno usmjeravanje, radi povećanja vidljivosti žena; stoga poziva države članice da prilagode obrazovne sustave, prema potrebi, radi promicanja poučavanja i interesa u područjima STEM-a općenito i posebno za studentice;

34.

ističe vrijednost IKT-a, a posebno tečajeva osposobljavanja na internetu, za djevojčice i žene, ali i za osobe s posebnim potrebama, kao što su osobe s invaliditetom i stanovnici ruralnih i udaljenih područja, kao i za mogućnosti rada na daljinu kako bi se unaprijedilo obrazovanje među tim skupinama i povećale njihove mogućnosti financijske neovisnosti;

35.

napominje važnu ulogu i golem potencijal formalnog, informalnog i neformalnog obrazovanja u području umjetnosti i dizajna, kreativnih industrija i kulturnog sektora u osnaživanju žena i djevojčica i poticanju njihova uključivanja u digitalni sektor; stoga naglašava važnost povezivanja STEM-a s područjima ekonomije koja se sastoje od obrazovanja i umjetnosti, čime će STEM postati STEAM (znanost, tehnologija, inženjerstvo, umjetnost i prirodoslovlje);

36.

poziva Komisiju da promiče digitalne tehnologije kao instrument za smanjenje prepreka pri ulasku na tržište rada u okviru cjeloživotnog učenja te da odredi mjerila na razini EU-a za javna i privatna ulaganja u vještine u vidu postotka BDP-a;

37.

potiče države članice i Komisiju da promiču, posebno s pomoću informativnih kampanja i kampanja podizanja svijesti, sudjelovanje žena u poslovnim sektorima koji se stereotipski smatraju „muškima”, kao što je slučaj s digitalizacijom; naglašava potrebu organiziranja kampanja u vezi s podizanjem svijesti, osposobljavanjem i rodno osviještenom politikom za sve dionike uključene u politiku digitalizacije;

38.

pozdravlja Europski kodeks najboljih praksi za žene u području IKT-a te poziva na njegovu široku i aktivnu provedbu; pozdravlja uspostavu velike koalicije za digitalna radna mjesta na europskoj razini te potiče uključena poduzeća da poseban naglasak stave na zapošljavanje žena i jednake mogućnosti izgradnje njihovih karijera;

39.

poziva Komisiju i države članice da provedu programe namijenjene roditeljima kako bi ih približili informacijskim i komunikacijskim tehnologijama kojima se koriste njihova djeca u cilju unapređenja svijesti odraslih u pogledu mogućih susreta i odnosa koji se mogu pronaći na mreži i smanjenja generacijskog jaza koji postoji u sektoru IKT-a;

40.

ističe važnost unapređenja digitalnih vještina i pismenosti kako bi se ženama koje iz raznih razloga ne posjeduju te konkretne vještine olakšao pristup poduzećima u sektoru IKT-a; ističe da bi neuspjeh u tom pogledu rezultirao još nepovoljnijim položajem žena kada je riječ o pristupu tom sektoru; podsjeća da bi Europski socijalni fond mogao sudjelovati u financiranju tih tečajeva za osposobljavanje;

41.

naglašava važnost uvrštavanja kodiranja, novih medija i tehnologija u nastavne planove na svim razinama i ističe potencijal digitalnih vještina za smanjenje prepreka ulasku na tržište rada; ističe važnost stalnog dijaloga sa socijalnim partnerima kako bi se prevladala rodna neravnoteža u tom području;

42.

apelira na Komisiju da u okviru područja primjene Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta, a još konkretnije u vezi sa stvaranjem uključivog e-društva, poveća vidljivost žena, uspostavljanjem pilot-projekta u okviru Europskog internetskog sveučilišta posebno usredotočenog na IKT i tehničko inženjerstvo te uvođenjem prilagođenog stipendijskog programa za žene u području IKT-a i novih medija;

43.

poziva Komisiju i države članice, kao i poduzeća, da promiču jednakost spolova u području IKT-a prikupljanjem zbirnih podataka o upotrebi IKT-a raščlanjenih po spolu, razvojem ciljeva, pokazatelja i pragova za praćenje napretka pristupa žena IKT-u i promicanjem primjera najbolje prakse među poduzećima iz sektora IKT-a;

44.

poziva Komisiju i države članice da povećaju svoju potporu osnaživanju žena u digitalnim sektorima i IKT-u u razvojnoj suradnji i vanjskim odnosima EU-a promicanjem digitalnog obrazovanja i omogućivanjem ženskog poduzetništva s pomoću raznih alata, uključujući programe mikrofinanciranja i potporne mreže;

45.

poziva države članice i Komisiju da stave na raspolaganje sredstva kako bi se poboljšao pristup postojećim fondovima te da, po potrebi, ženama poduzetnicama stave na raspolaganje sredstva za osnivanje poslovnih subjekata u sektoru IKT-a i novih digitalnih poduzeća, kao i mreža za mentorstvo i uzajamnu razmjenu namijenjenih ženama, čime bi se potaknule inovacije i ulaganja unutar EU-a; potiče države članice da osiguraju prikladnu financijsku potporu i osposobljavanje ženama koje namjeravaju napraviti karijeru u području digitalizacije kako bi se i u tom sektoru potaknulo žensko poduzetništvo;

46.

smatra da treba obratiti posebnu pozornost pristupu žena financijskim sredstvima i uslugama, osobito u vezi s ciljem Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta koji se odnosi na stvaranje pravih uvjeta za inovativno i konkurentno okružje IKT-a i poboljšanje financijskih mogućnosti za MSP-ove i novoosnovana poduzeća; napominje važnost dostupnosti mikrofinanciranja za žensko poduzetništvo;

47.

poziva Komisiju da u vezi s Digitalnim programom pomno nadzire i procjenjuje primjenu rodno osviještene politike i načela jednakosti spolova pri izradi proračuna u okviru fondova EU-a te u skladu s člankom 7. Uredbe o zajedničkim odredbama o europskim fondovima (Uredba (EU) br. 1303/2013 od 17. prosinca 2013.) te poziva Komisiju i države članice da zajamče uključivanje organizacija žena u odbore koji nadziru financiranje programa kako bi se osigurala provedba ciljanih mjera za jačanje uloge žena u informacijskim i komunikacijskim tehnologijama; podsjeća na zalaganje Komisije za jednakost spolova pri izradi proračuna;

48.

poziva Komisiju da u vezi s Digitalnim programom uzme u obzir rodnu dimenziju pri analiziranju partnerskog sudjelovanja i izvještavanju o njemu;

49.

poziva Komisiju da u suradnji s Europskom investicijskom bankom pokrene programe potpore u vezi s ulaganjima u sektor IKT-a u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova, uključujući povoljne uvjete davanja kredita i zajmova trgovačkim društvima, organizacijama civilnog društva i novoosnovanim poduzećima u sektoru IKT-a u kojima žene čine najmanje 40 % zaposlenih;

50.

poziva Komisiju da podrži i promiče digitalnu poduzetničku kulturu za žene, da potiče i financijski podupire europsku platformu žena za umrežavanje i mentorstvo te da dodatno ojača ulogu žena u postojećim programima; potiče države članice, kao i poduzeća, da oblikuju politike za promicanje raznolikosti koje nadilaze usmjerenost na zapošljavanje žena radi promicanja održivog ekonomskog razvoja i vodstva;

51.

ističe važnu ulogu socijalnih poduzeća i alternativnih poslovnih modela, kao što su uzajamna društva i zadruge, u osnaživanju žena u digitalnom poduzetništvu te povećanju njihove zastupljenosti u digitalnom sektoru; poziva Komisiju i države članice da promiču inicijative u vezi sa socijalnim poduzećima usmjerene na osnaživanje žena i djevojčica u IKT-u;

52.

poziva Komisiju, države članice i sve dionike da više upotrebljavaju Veliku koaliciju za digitalna radna mjesta kako bi poduprli mjere za poboljšanje digitalnih vještina među ženama i djevojčicama, za poticanje zapošljavanja žena u sektoru IKT-a i jače širenje informacija o različitim dostupnim mogućnostima obrazovanja i stručnog usavršavanja;

53.

poziva na to da se utvrde problemi povezani s primjenom IKT-a i upotrebom interneta radi počinjenja kaznenih djela, prijetnji ženama, uznemiravanja ili nasilja nad njima utemeljenog na mizoginiji, homofobiji ili transfobiji ili bilo kojem drugom obliku diskriminacije; apelira na kreatore politika da se na odgovarajući način pozabave tim pitanjima, uzimajući u obzir posebne skupine žena kojima je zaštita potrebna iz višestrukih razloga te da zajamče uspostavu okvira koji će omogućiti učinkovito postupanje tijela kaznenog progona u vezi s kibernetičkim kriminalom, uzimajući u obzir izazove u vezi s anonimnošću na internetu i mogućom prekograničnom prirodom tih kaznenih djela i zlouporaba; poziva države članice da dodijele sredstva potrebna za provedbu zakona, to jest primjenu postojećih zakona protiv nasilja, zastrašivanja, zlostavljanja i uhođenja na internetu te govora mržnje;

54.

zahtijeva od Komisije da od država članica traži veće napore u progonu homofobnih i transfobnih zločina do kojih dolazi na internetu, kao i ispravnu primjenu važećeg zakonodavstva EU-a u tom području i u području prava žrtava;

55.

zahtijeva od Komisije da se pozabavi sa seksizmom i rodnim stereotipima u obrazovanju i medijima, i to kao dijela pročišćene direktive o jednakom postupanju;

56.

poziva Komisiju da izradi smjernice za svoju komunikaciju i komunikaciju agencija EU-a radi poboljšanja osnaživanja žena i borbe protiv stereotipa i seksizma te podzastupljenosti žena i lažne slike o njima;

57.

poziva Komisiju i države članice da pri provedbi budućeg zakonodavstva EU-a o zaštiti podataka uzmu u obzir promjene u situaciji žena i djevojčica koje su nastale zbog digitalizacije; ističe da voditelji obrade podataka osjetljive podatke mogu upotrijebiti samo u ograničene svrhe te da ih ni pod kojim uvjetima ne smiju dijeliti;

58.

poziva Komisiju i države članice da stave na raspolaganje potrebne resurse kako bi se zajamčilo poštovanje pravila o zaštiti osjetljivih podataka tijekom komunikacije na internetu;

59.

potiče Komisiju da poveća financijsku potporu Infrastrukturi za sigurnije digitalne usluge na internetu koja se financira Instrumentom za povezivanje Europe, a države članice da povećaju financiranje linija za pomoć mladim žrtvama zastrašivanja na internetu; ističe da je dvostruko vjerojatnija mogućnost da će žrtve biti djevojčice nego dječaci;

60.

zahtijeva od Komisije i od država članica da donesu mjere za zaštitu djevojčica od objavljivanja u digitalnom okružju koje ih može potaknuti na štetna ponašanja za njihovo fizičko i psihološko zdravlje; zahtijeva od Komisije da obnovi i proširi program „Safer Internet” (Sigurniji internet), posvećujući posebnu pažnju rodnom pitanju kao jednoj od potrebnih mjera za poboljšanje sigurnosti djevojčica u digitalnom svijetu;

61.

poziva Komisiju da pokrene i podrži programe za e-pismenost i osposobljavanje, kao i kampanje za podizanje razine svijesti, istodobno ukazujući na potencijalne rizike digitalnog svijeta i načine suočavanja s njima namijenjene relevantnim uključenim stranama, kao što su studenti na svim razinama obrazovanja, učitelji te obrazovni stručnjaci i policijski službenici; poziva Komisiju da promiče kampanje protiv seksizma i rodnih stereotipa u društvenim i digitalnim medijima i da upotrijebi potencijal digitalnih medija za iskorjenjivanje stereotipa;

62.

pozdravlja prijedlog Komisije o uključivanju odredbi o sprečavanju, potpori žrtvama, sigurnom povratku i ponovnoj integraciji, kao i ulozi interneta, u svoju Strategiju za iskorjenjivanje trgovine ljudima nakon 2016.; naglašava da je također potrebno riješiti problem zlostavljanja i uhođenja na internetu;

63.

poziva Komisiju i države članice da Europskom institutu za ravnopravnost spolova (EIGE) pruže dovoljno resursa i financijskih sredstava za provođenje istraživanja i prikupljanje podataka o boljem načinu upotrebe digitalnih usluga u korist žena i jednakosti spolova;

64.

poziva institucije, agencije i tijela EU-a, kao i države članice i njihova tijela kaznenog progona, da surađuju i konkretno koordiniraju svoja djelovanja protiv upotrebe IKT-a za počinjenje kaznenih djela trgovine ljudima te zastrašivanja i uhođenja na internetu s obzirom na to da su ona često prekogranične prirode te je koordinacija na razini EU-a ključna za njihov kazneni progon; poziva države članice da preispitaju i možda revidiraju kazneni zakon kako bi se jasno definirali i prepoznali novi oblici digitalnog nasilja, kao i zajamčila uspostava prikladnih načina kaznenog progona; poziva države članice da uspostave portale za izvješćivanje kako bi građani imali svoje sigurno i povjerljivo mjesto na internetu gdje mogu prijaviti zlostavljanje korisnika interneta; poziva na to da se ta pitanja obuhvate Strategijom EU-a o kibernetičkoj sigurnosti i djelovanjem Centra Europola za kibernetički kriminal; poziva Komisiju da promiče osposobljavanje i stvaranje kapaciteta u policiji i pravosudnim tijelima za pružanje potpore žrtvama u digitalnim pitanjima, kao i psihološke potpore tijekom sudskih postupaka povezanih s tim pitanjem;

65.

poziva Komisiju da što prije pripremi potrebne korake kako bi EU ratificirao Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, ne dovodeći u pitanje odgovornost EU-a da razmotri sve potrebne mjere za zaustavljanje i sprečavanje nasilja nad ženama u svim državama članicama i poziva države članice da ratificiraju Istanbulsku konvenciju koja je ključna za iskorjenjivanje nasilja nad ženama, uključujući digitalne oblike nasilja, jer uvodi usklađene pravne definicije i načine kaznenog progona kaznenih djela, kao što su trgovina ljudima i uhođenje, čije počinjenje olakšavaju nove komunikacijske tehnologije;

66.

zahtijeva od Komisije da što prije predstavi europsku strategiju protiv rodnog nasilja koja će sadržavati zakonodavni instrument i baviti se novim oblicima nasilja nad ženama i djevojčicama, kao što su virtualno zlostavljanje, upotreba ponižavajućih slika na internetu, raspačavanje privatnih fotografija i video snimki na društvenim mrežama bez pristanka upletenih osoba, itd.;

67.

poziva Komisiju i države članice da s većom pozornošću nadziru mamljenje preko interneta kojim teroristi regrutiraju mlade žene i prisiljavaju ih da se vjenčaju ili prostituiraju u trećim zemljama;

68.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

21.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 66/57

—

uzimajući u obzir zahtjev za ukidanje imuniteta Bolesławu G. Piechi koji je 29. listopada 2015. proslijedio glavni tužitelj Republike Poljske u vezi s kaznenim postupkom koji je pokrenuo poljski Glavni inspektorat cestovnog prometa (Główny Inspektor Transportu Drogowego) (ref. br. CAN-PST-SCW.7421.653220.2014.13.A.0475) i koji je objavljen na plenarnoj sjednici 23. studenoga 2015.,

—

nakon saslušanja Boleslawa G. Pieche u skladu s člankom 9. stavkom 5. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir članak 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

—

uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010., 6. rujna 2011. i 17. siječnja 2013. (1),

—

uzimajući u obzir članak 105. stavak 2. i članak 108. Ustava Republike Poljske te članak 7.b stavak 1. i članak 7.c stavak 1. poljskog zakona od 9. svibnja 1996. o obnašanju dužnosti zastupnika u Sejmu i Senatu,

—

uzimajući u obzir članak 5. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 9. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0152/2016),

A.

budući da je glavni tužitelj Republike Poljske proslijedio zahtjev glavnog poljskog inspektora za cestovni promet za ukidanje imuniteta Bolesławu G. Piechi, poljskom zastupniku u Europskom parlamentu, zbog prekršaja u smislu članka 92. točke (a) Prekršajnog zakona od 20. svibnja 1971., koji je u vezi s člankom 20. stavkom 1. Zakona od 20. lipnja 1997. o cestovnom prometu; budući da je navodno počinjeni prekršaj prekoračenje brzine vožnje u naseljenom mjestu;

B.

budući da prema članku 9. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije zastupnici u Europskom parlamentu na državnom području svoje države moraju uživati imunitet priznat zastupnicima parlamenta te države članice;

C.

budući da prema članku 105. stavku 2. i članku 108. Ustava Republike Poljske zastupnik u Sejmu ili Senatu ne može snositi kaznenu odgovornost bez odobrenja Sejma, odnosno Senata;

D.

budući da prema tome Europski parlament odlučuje treba li Bolesławu G. Piechi ukinuti imunitet;

E.

budući da je navodni prekršaj počinjen prije nego što je Bolesław G. Piecha postao zastupnikom u Europskom parlamentu; budući da je navodni prekršaj počinjen dok je Bolesław G. Piecha bio zastupnik u poljskom Senatu i da stoga nije izravno i jasno povezan sa zastupničkom funkcijom Bolesława G. Pieche u Europskom parlamentu;

F.

budući da je Bolesław G. Piecha poljskom Glavnom inspektoratu cestovnog prometa u odgovoru na službeno izvješće glavnog inspektora tog Inspektorata poslao izjavu u kojoj prihvaća platiti kaznu za prekršaj iz članka 92. točke (a) Prekršajnog zakona; budući da je stoga teško utvrditi postoje li dovoljno ozbiljne i osnovane indicije da je zahtjev podnesen s namjerom da se našteti političkom ugledu tog zastupnika (fumus persecutionis);

1.

odlučuje ukinuti imunitet Boleslawu G. Piechau;

2.

nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora nadležnom tijelu Republike Poljske i Bolesławu G. Piechi.

21.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 66/59

—

uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (12227/2014),

—

uzimajući u obzir nacrt Protokola (12226/2014),

—

uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 100. stavkom 2. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0035/2015),

—

uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir preporuku Odbora za promet i turizam (A8-0128/2016),

1.

daje suglasnost za sklapanje Protokola;

2.

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Gruzije.

21.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 66/60

—

uzimajući u obzir nacrt odluke Vijeća (12265/2014),

—

uzimajući u obzir nacrt Protokola (12264/2014),

—

uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 100. stavkom 2. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C8-0102/2015),

—

uzimajući u obzir članak 99. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 99. stavak 2. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir preporuku Odbora za promet i turizam (A8-0129/2016),

1.

daje suglasnost za sklapanje Protokola;

2.

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Države Izraela.

21.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 66/61

—

uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2015)0556),

—

uzimajući u obzir članak 3. stavke 4. i 5. Akta o pristupanju Republike Hrvatske, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0376/2015),

—

uzimajući u obzir članak 59. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0054/2016),

1.

prihvaća prijedlog Komisije;

2.

poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

3.

traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

4.

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

21.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 66/62

—

uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (10578/1/2015 – C8-0415/2015),

—

uzimajući u obzir obrazložena mišljenja litavskog parlamenta, rumunjskog senata i švedskog parlamenta, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se navodi da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2013. (1),

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 8. listopada 2013. (2),

—

uzimajući u obzir stajalište u prvom čitanju (3) o prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0027),

—

uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir članak 76. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje Odbora za promet i turizam (A8-0073/2016),

1.

prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;

2.

prima na znanje izjave Komisije priložene ovoj Rezoluciji;

3.

utvrđuje da je akt prihvaćen u skladu sa stajalištem Vijeća;

4.

predlaže da se akt navodi kao „Uredba Zīle-Matīss o Agenciji Europske unije za željeznice i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 881/2004” (4);

5.

nalaže svojem predsjedniku da potpiše akt s predsjednikom Vijeća u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

6.

nalaže svojem glavnom tajniku da potpiše akt nakon provjere jesu li svi postupci propisno zaključeni te da u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća pripremi njegovu objavu u Službenom listu Europske unije;

7.

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.