31.1.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 35/1

31.1.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 35/2

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije od 2. listopada 2015. naslovljeno „Petogodišnji pregled provedbe strategije EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020.” (COM(2015)0478),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije od 20. svibnja 2015. naslovljeno „Stanje prirode u Europskoj uniji: izvješće o stanju i kretanjima stanišnih tipova i vrsta obuhvaćenih Direktivom o pticama i Direktivom o staništima za razdoblje od 2007. do 2012. prema zahtjevu iz članka 17. Direktive o staništima i članka 12. Direktive o pticama” (COM(2015)0219),

—

uzimajući u obzir „Izvješće o otvorenom javnom savjetovanju u okviru provjere prikladnosti Direktive o pticama i Direktive o staništima” (1),

—

uzimajući u obzir istraživanje Eurobarometra objavljeno u listopadu 2015. o stavu Europljana o biološkoj raznolikosti („Posebno izvješće Eurobarometra br. 436”),

—

uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš naslovljeno „Europski okoliš – stanje i izgledi 2015. godine” („SOER 2015”),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 7. veljače 2014. o pristupu EU-a suzbijanju krijumčarenja divlje faune i flore (COM(2014)0064),

—

uzimajući u obzir završno izvješće stručnjaka u okviru Obzora 2020. iz skupine „Rješenja utemeljena na prirodi i vraćanje prirode u gradove” (Nature-Based Solutions and Re-Naturing Cities) naslovljeno „Ususret planu politike EU-a o istraživanju i inovacijama za rješenja utemeljena na prirodi i vraćanje prirode u gradove” (Towards an EU Research and Innovation policy agenda for Nature-Based Solutions and Re-Naturing Cities), objavljeno 2015. godine,

—

uzimajući u obzir instrument za financiranje prirodnog kapitala (NCFF), koji je dio financijskog instrumenta LIFE za mjere u vezi s okolišem i klimom,

—

uzimajući u obzir savjetovanje Komisije o budućoj inicijativi EU-a s motom „Bez neto gubitka biološke raznolikosti i usluga ekosustava”,

—

uzimajući u obzir 12. konferenciju stranaka potpisnica (COP 12) Konvencije UN-a o biološkoj raznolikosti, a osobito pregled postignutog napretka na sredini razdoblja u provedbi strateškog plana o biološkoj raznolikosti od 2011. do 2020. godine, uključujući i četvrto izdanje Pregleda globalne biološke raznolikosti, u cilju postizanja ciljeva iz Aichija u području biološke raznolikosti, te mjere za poboljšanje provedbe,

—

uzimajući u obzir Odluku X/34 o biološkoj raznolikosti donesenu na 10. konferenciji stranaka potpisnica (COP 10), kojom se naglašava važnost poljoprivredne biološke raznolikosti za sigurnost opskrbe hranom i prehranu, posebno s obzirom na klimatske promjene i ograničene prirodne resurse, kao što je prepoznato u Deklaraciji Svjetskog sastanka na vrhu o sigurnosti opskrbe hranom donesenoj 2009. u Rimu,

—

uzimajući u obzir zaključke sa sastanka Vijeća za okoliš održanog 12. lipnja 2014., a posebno namjeru EU-a i država članica da povećaju resurse radi ostvarenja ciljeva iz Hyderabada udvostručenjem ukupnih tokova financijskih sredstava povezanih s biološkom raznolikošću do 2015.;

—

uzimajući u obzir izvješće Tajništva Konvencije o biološkoj raznolikosti i Svjetske zdravstvene organizacije naslovljeno „Povezivanje globalnih prioriteta: biološka raznolikost i ljudsko zdravlje – pregled aktualnih znanja” (Connecting Global Priorities: Biodiversity and Human Health – A State of Knowledge Review), objavljeno 2015. godine,

—

uzimajući u obzir prijedlog rezolucije podnesen na 69. zasjedanju Opće skupštine UN-a o potvrdi programa razvoja nakon 2015. godine naslovljen „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030. godine” (Transforming our world: the 2030 Agenda for Sustainable Development),

—

uzimajući u obzir izvješća o ekonomskim aspektima ekosustava i biološke raznolikosti (TEEB), svjetskoj inicijativi čiji je cilj „veća vidljivost prirodnih vrijednosti”,

—

uzimajući u obzir Konvenciju o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES) i Konvenciju o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja (CMS),

—

uzimajući u obzir crveni popis ugroženih životinja Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta (2),

—

uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju o nadzoru i upravljanju brodskim balastnim vodama i talozima koju je donijela Međunarodna pomorska organizacija (IMO),

—

uzimajući u obzir zajedničku poljoprivrednu politiku nakon 2013., a posebno Uredbu (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike (3) i Uredbu (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (4),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ (5),

—

uzimajući u obzir Višegodišnji financijski okvir (VFO) 2014. – 2020.,

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 20. travnja 2012. naslovljenu „Naše životno osiguranje, naš prirodni kapital: Strategija EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020.” (6),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2013. o zelenoj infrastrukturi – unapređenje europskog prirodnog kapitala (7),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 28. travnja 2015. o novoj strategiji EU-a za šume i sektor koji se temelji na šumama (8),

—

uzimajući u obzir studiju Službe Europskog parlamenta za istraživanja iz travnja 2015. naslovljenu „Očuvanje biološke raznolikosti – politika EU-a i međunarodni sporazumi” (Safeguarding biological diversity – EU policy and international agreements),

—

uzimajući u obzir izvješće organizacije Forest Europe naslovljeno „Stanje europskih šuma 2015.” (9),

—

uzimajući u obzir studiju o nacionalnom zakonodavstvu i praksama u vezi s provedbom Direktive 92/43/EEZ Vijeća od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore, a posebno njezinog članka 6., koju je 2009. proveo njegov Resorni odjel za prava građana i ustavna pitanja,

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija usvojeno na 115. plenarnoj sjednici od 3. i 4. prosinca 2015. naslovljeno „Doprinos provjeri prikladnosti Direktive EU-a o pticama i Direktive EU-a o staništima”,

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0003/2016),

A.

budući da biološku raznolikost čini jedinstven spoj ekosustava, staništa, vrsta i gena na Zemlji o kojemu je čovjek izuzetno ovisan;

B.

budući da biološka raznolikost sama po sebi ima golemu vrijednost koju je potrebno zaštititi za dobrobit budućih generacija; budući da je biološka raznolikost također korisna za zdravlje ljudi te podrazumijeva golemu društvenu i gospodarsku vrijednost i budući da se društveno-gospodarski oportunitetni trošak neispunjavanja glavnog cilja u pogledu biološke raznolikosti procjenjuje na 50 milijardi EUR godišnje;

C.

budući da poljoprivreda ima veliku ulogu u postizanju ciljeva u području biološke raznolikosti; budući da nužnost učinkovite proizvodnje hrane za rastuće svjetsko stanovništvo te ciljevi energetske politike kojima se poziva na povećanu upotrebu biomase kao izvora energije postavljaju visoke zahtjeve pred poljoprivredu;

D.

budući da poljoprivredni i šumarski sektor pridonose održavanju biološke raznolikosti u kontekstu primjene postojećeg zakonodavstva;

E.

budući da je raznolikost biljnih vrsta i sorti koje tradicionalno uzgajaju mala i srednja poljoprivredna i obiteljska gospodarstva iznimno važna, kako u pogledu odgovora na razne potrebe i načine upotrebe u ruralnim zajednicama, tako i u pogledu smanjenja osjetljivosti usjeva na loše vremenske uvjete, nametnike i bolesti;

F.

budući da održivo i odgovorno obrađivanje zemlje i uzgoj stoke predstavljaju ključan doprinos očuvanju biološke raznolikosti;

G.

budući da se širom svijeta vrši velik pritisak na biološku raznolikost, što dovodi do nezaustavljivih promjena koje izrazito štete prirodi, društvu i gospodarstvu;

H.

budući da se u 11. cilju iz Aichija poziva na zaštitu najmanje 17 % kopnenih površina i unutrašnjih vodenih površina preko sustava zaštićenih područja kojima se učinkovito upravlja; budući da je udio europskih ekoregija u kojima je 17 % njihove površine unutar zaštićenih područja uvelike manji ako se izuzmu područja koja su zaštićena samo mrežom Natura 2000;

I.

budući da obnova ekosustava može pozitivno utjecati i na prilagodbu klimatskim promjenama i na ublažavanje njihovih posljedica;

J.

budući da najmanje osam od deset građana EU-a utjecaj gubitka biološke raznolikosti smatra ozbiljnim i da je 552 470 građana sudjelovalo u javnom savjetovanju o provjeri prikladnosti direktiva o prirodi, što je dosad najveći odaziv na neko savjetovanje Komisije; budući da prema istraživanju Eurobarometra građani žele dobivati više informacija o gubitku biološke raznolikosti i da većina nije upoznata s mrežom Natura 2000;

K.

budući da znatan broj predanih građana, koji djeluju ili na vlastitu inicijativu ili kao članovi lokalnih ili regionalnih akcijskih skupina, poduzimaju lokalne i regionalne mjere radi promicanja biološke raznolikosti te tako ostvaruju pozitivne rezultate u razmjerno kratkom vremenskom okviru;

L.

budući da 65 % građana EU-a živi unutar 5 km od područja koje je dio mreže Natura 2000, a njih 98 % unutar 20 km, što upućuje na to da ta područja potencijalno mogu pomoći u podizanju osviještenosti o biološkoj raznolikosti te u pružanju usluga ekosustava koje doprinose dobrobiti velikog dijela stanovništva EU-a;

M.

budući da politike u području biološke raznolikosti moraju u potpunosti biti u skladu s načelom supsidijarnosti kako bi se regionalne razlike u krajolicima i staništima u potpunosti poštovale;

N.

budući da je biološka raznolikost u najudaljenijim regijama i prekomorskim zemljama i područjima vrlo važna s obzirom na to da su to jedinstveni rezervati životinjskih i biljnih endemskih vrsta; budući da se Direktiva o pticama i Direktiva o staništima ipak ne primjenjuju u nekim od tih regija;

1.

pozdravlja reviziju na sredini razdoblja provedbe strategije o biološkoj raznolikosti te izvješća „Stanje prirode” i „SOER 2015”; ističe stratešku važnost tih izvješća za postizanje ciljeva EU-a u pogledu biološke raznolikosti;

2.

izražava ozbiljnu zabrinutost zbog neprestanog gubitka biološke raznolikosti; napominje da se postavljeni ciljevi za 2020. neće ostvariti bez znatnih dodatnih i trajnih napora; u isto vrijeme napominje da su znanstveni dokazi pokazali da bi europska priroda bila u puno gorem stanju da nije bilo pozitivnih utjecaja Direktive EU-a o pticama i Direktive EU-a o staništima te da ciljani i odgovarajuće financirani napori zaista daju pozitivne rezultate; ističe, međutim, da još uvijek postoji velik potencijal za poboljšanje;

3.

ističe da je uništavanje staništa najvažniji uzročnik gubitka biološke raznolikosti i da predstavlja poseban prioritet kada je riječ o rješavanju tog problema, što uključuje smanjenje degradacije i fragmentacije;

4.

ističe da se gubitak biološke raznolikosti ne odnosi samo na vrste i staništa, nego i na genetsku raznolikost; poziva Komisiju da razvije strategiju za očuvanje genetske raznolikosti;

5.

ističe ključnu ulogu biološke raznolikosti u postizanju ciljeva održivog razvoja, posebno cilja br. 14 („Očuvati i na održiv način koristiti oceane, mora i morske resurse”) te cilja br. 15 („Zaštititi, obnoviti i promicati održivo korištenje kopnenih ekosustava, održivo upravljati šumama, boriti se protiv dezertifikacije i zaustaviti degradaciju tla i poništiti njezine učinke te zaustaviti gubitak biološke raznolikosti”); podsjeća na to da je biološka raznolikost EU-a iznimno bogata, posebno zbog njegovih najudaljenijih regija te pridruženih prekomorskih zemalja i područja; stoga poziva EU da i dalje bude snažno predan daljnjem jačanju Konvencije o biološkoj raznolikosti i da zajamči njezinu učinkovitu provedbu;

6.

napominje da su fragmentacija, degradacija i uništenje staništa zbog prenamjene zemljišta, klimatskih promjena, neodrživih obrazaca potrošnje i korištenja pomorskog dobra među glavnim pokretačima i uzročnicima gubitka biološke raznolikosti u EU-u i izvan njegovih granica; stoga ističe da je potrebno utvrditi i odrediti pokazatelje kojima se znanstvenim metodama precizno mjeri stanje biološke raznolikosti u određenom području ili regiji te podržati promišljenu i održivu upotrebu resursa i unutar Unije i na globalnoj razini, što se odnosi i na zemlje u razvoju, te posebno apelira na EU da bolje uključi svoje međunarodne obveze u pogledu biološke raznolikosti u svoju strategiju u području klimatskih promjena i strategiju Europa 2020.; naglašava da bi gospodarstvo u kojem se učinkovitije iskorištavaju resursi i smanjenje pretjerane potrošnje mogli doprinijeti smanjenju ovisnosti EU-a o prirodnim resursima, posebno o onima izvan Europe; isto tako podsjeća na to da bi, kada je riječ o prilagodbi klimatskim promjenama i ublažavanju njihovih posljedica, pristupi koji se temelje na ekosustavima mogli biti isplativa alternativa tehnološkim rješenjima te da napredak u mnogim primijenjenim znanostima ovisi o dugoročnoj dostupnosti i raznolikosti prirodnih bogatstva;

7.

ističe ključnu ulogu snažnije političke volje na najvišoj razini za očuvanje biološke raznolikosti i zaustavljanje gubitka biološke raznolikosti; smatra da je ključno primijeniti postojeće zakonodavstvo te primijeniti i dodatno integrirati zaštitu biološke raznolikosti u druga područja politika; osobito poziva regionalne i lokalne vlasti u državama članicama da podignu osviještenost o biološkoj raznolikosti te da o njoj informiraju javnost;

8.

izražava žaljenje zbog činjenice da je u Europi približno četvrtina divljih vrsta u opasnosti od izumiranja te da su mnogi ekosustavi narušeni, što EU-u nanosi ozbiljnu društvenu i gospodarsku štetu;

9.

naglašava da se priroda i gospodarski razvoj međusobno ne isključuju; uvjeren je u to da priroda treba imati važnije mjesto u društvu, uključujući u gospodarstvu i privatnim poduzećima, kako bi se potaknuo održivi gospodarski rast i poduzele proaktivne mjere za zaštitu i obnovu okoliša te bolje upravljanje okolišem; smatra, posebice, da obveza smanjenja iskorištavanja resursa mora biti okosnica spajanja ekoloških i gospodarskih ciljeva;

10.

naglašava da gubitak biološke raznolikosti predstavlja poguban gospodarski trošak za društvo, koji dosad nije bio dostatno uključen u gospodarske i druge politike; smatra da je nužno prepoznati da je ulaganje u biološku raznolikost ključno u društveno-gospodarskom smislu; napominje da jedno od šest radnih mjesta u Europskoj uniji u nekoj mjeri ovisi o prirodi i biološkoj raznolikosti; naglašava da biološka raznolikost ima znatan potencijal za stvaranje novih vještina, radnih mjesta i poslovnih prilika; pozdravlja metode za mjerenje gospodarske vrijednosti biološke raznolikosti; smatra da ti instrumenti mogu doprinijeti povećanju osviještenosti, boljoj upotrebi dostupnih resursa i boljem donošenju odluka;

11.

poziva Komisiju da ojača ulogu koju biološka raznolikost i ekosustavi imaju u gospodarskim pitanjima u cilju prijelaza na zeleno gospodarstvo; potiče Komisiju da pojača poduzete mjere ekologizacije Europskog semestra; ističe da je biološka raznolikost opća društvena odgovornost koja se ne može temeljiti samo na javnim rashodima;

12.

mišljenja je da bi se gospodarska vrijednost biološke raznolikosti trebala odražavati u pokazateljima na temelju kojih se donose odluke, pri čemu se biološku raznolikost ne smije pretvoriti u puku robu na tržištu, te da se ti pokazatelji ne bi trebali odnositi samo na BDP; uvjeren je da će to pozitivno utjecati na ostvarenje ciljeva održivog razvoja; u tom pogledu poziva na sustavnu integraciju vrijednosti biološke raznolikosti u nacionalne računovodstvene sustave kao dio procesa praćenja ostvarenja ciljeva održivog razvoja;

13.

naglašava da EU i njegove države članice nisu ispunili ciljeve strategije o biološkoj raznolikosti za 2010.; poziva Komisiju da, s obzirom na nedovoljan napredak u ostvarenju ciljeva u vezi s biološkom raznolikosti za razdoblje do 2020., Parlamentu svake dvije godine podnese izvješće u kojem će Vijeće i Komisija izložiti aktualno stanje, navesti razloge neostvarenja ciljeva te strategiju za jamčenje buduće sukladnosti;

14.

poziva Komisiju i države članice da ostvarenju ciljeva za 2020. hitno daju veći prioritet; poziva na pristup koji uključuje više dionika i naglašava ključnu ulogu nacionalnih, regionalnih i lokalnih aktera i njihovo potpuno sudjelovanje u tom procesu; ističe ključnu ulogu financiranja, veće javne osviještenosti, razumijevanja i potpore u pogledu zaštite biološke raznolikosti; stoga smatra da je za postizanje tih ciljeva ključna dobra politika informiranja i rano uključivanje svih relevantnih aktera, uključujući društveno-gospodarske aktere;

15.

poziva EU da u skladu s načelima usklađenosti politika u interesu razvoja ublaži utjecaj koji njegovo djelovanje ima na gubitak biološke raznolikosti na globalnoj razini te da ostvari napredak u postizanju glavnih ciljeva i ispunjavanju obveza u pogledu zaštite biološke raznolikosti kako bi taj utjecaj smanjio ispod granica održivosti ekosustava; također poziva EU da pomogne zemljama u razvoju u njihovim naporima za očuvanje biološke raznolikosti i za jamčenje njezine održive uporabe;

16.

izražava žaljenje zbog sporog napretka država članica u provedbi zakonodavstva EU-a o zaštiti okoliša; naglašava da je potrebno pružiti više informacija o statusu provedbe u državama članicama;

17.

ističe da potpuna provedba i primjena direktiva o prirodi te izdvajanje odgovarajućih sredstava u tom području predstavljaju ključan preduvjet za jamčenje uspjeha strategije u cijelosti i za ostvarivanje njezinog glavnog cilja; poziva sve uključene strane da, s obzirom na malo vremena koje im je preostalo, daju sve od sebe da to i ostvare te da zajamče visoku razinu podrške;

18.

apelira na čelnike EU-a da poslušaju pola milijuna građana koji pozivaju na poštovanje i bolje provođenje naših strogih zakona o zaštiti prirode;

19.

poziva Komisiju da poboljša smjernice kojima bi trebalo olakšati punu provedbu i primjenu direktiva, u skladu s postojećom sudskom praksom; poziva Komisiju da veću važnost da dijalogu s državama članicama i svim relevantnim dionicima, uključujući društveno-gospodarske aktere, kako bi se potaknule razmjene najboljih praksi;

20.

potvrđuje da je jedna od glavnih koristi direktiva o prirodi razmjer u kojem pomažu osigurati jednake uvjete za sve u cijelom EU-u tako što pružaju osnovni standard za zaštitu okoliša koji sve države članice moraju zadovoljiti, u skladu sa zahtjevima za zajedničke standarde i načelom uzajamnog priznavanja u okviru jedinstvenog tržišta;

21.

napominje da je 2012. za samo 58 % područja unutar mreže Natura 2000 postojao plan upravljanja; zabrinut je zbog razlika u razinama provedbe; poziva države članice da privedu kraju određivanje kopnenih i morskih područja unutar mreže Natura 2000 i da izrade planove upravljanja u dogovoru sa svim dionicima;

22.

ističe da se za upravljanje područjima unutar mreže Natura 2000 u cijelom EU-u izdvaja najmanje 5,8 milijardi EUR, no da ta područja godišnje donesu ekološku i društveno-gospodarsku korist u vrijednosti od 200 do 300 milijardi EUR; poziva države članice da osiguraju transparentno upravljanje područjima unutar mreže Natura 2000;

23.

potvrđuje ključan doprinos koji će zaštićena morska područja uspostavljena u okviru mreže Natura 2000 pružiti u postizanju dobrog stanja okoliša kako je navedeno u Okvirnoj direktivi o pomorskoj strategiji te u ostvarenju globalnog cilja o zaštiti 10 % obalnih i morskih područja do 2020., kako je određeno 11. ciljem iz Aichija za biološku raznolikost; žali zbog toga što smo još uvijek daleko od ostvarivanja tog cilja;

24.

poziva Komisiju i države članice da intenziviraju prikupljanje podataka i praćenje staništa i vrsta, osobito u slučaju znatnih praznina, kako bi se ocijenio napredak u ostvarenju tih ciljeva;

25.

izražava zabrinutost zbog toga što još uvijek ne postoji detaljan uvid u to koliko konkretno sredstava svaka država članica izdvaja za očuvanje prirode; smatra da zbog toga imamo nepotpunu sliku stvarnog stanja; poziva Komisiju i države članice da bez odgode odrede i sastave odgovarajuće nacionalne proračunske linije;

26.

ponovno poziva EU da sufinancira upravljanje područjima unutar mreže Natura 2000 sredstvima koja trebaju dopunjavati sredstva iz fondova za ruralni razvoj, strukturnih fondova i fondova za ribarstvo te sredstva koja na raspolaganje stavljaju države članice;

27.

apelira na Komisiju i države članice da i dalje savjesno provode direktive o prirodi; ističe da se poštovanje i provedba zakonodavstva EU-a moraju poboljšati uz pomoć, primjerice, proporcionalnih, djelotvornih i odvraćajućih kazni;

28.

u tom smislu poziva na to da se ulože dodatni napori kako bi se zaustavili svi oblici nezakonitog ubijanja i hvatanja ptica te trgovine pticama i kako bi se riješili posljedični lokalni konflikti; poziva Komisiju i države članice da razviju nove instrumente za otkrivanje nezakonitih aktivnosti u područjima unutar mreže Natura 2000;

29.

poziva Komisiju da podnese konkretan prijedlog za razvoj transeuropske mreže za zelenu infrastrukturu (TEN-G) do 2017.; potiče na to da se zajednički, s državama članicama, razvije strategija za europske prijelaze za divlje životinje za ciljane vrste;

30.

poziva države članice koje to još nisu učinile da odmah razviju i provedu okvire za prioritetnu obnovu ekosustava;

31.

poziva države članice da kao prioritet postave cilj u sklopu kojeg se do 2020. godine treba obnoviti 15 % narušenih ekosustava i da za to iskoriste raspoloživa sredstva u okviru VFO-a; poziva Komisiju da pruži smjernice o tome kako primjenjivati takva sredstva za obnovu narušenih ekosustava i općenito za zaštitu biološke raznolikosti;

32.

skreće pozornost na važnost poljoprivrede i šumarstva za postizanje tog cilja i na činjenicu da su u području poljoprivrede i šumarstva potrebna održiva rješenja;

33.

prepoznaje štetne učinke onečišćenja zraka na biološku raznolikost i usluge ekosustava, pri čemu se kritično opterećenje u pogledu gnojidbe dušikom i kiselosti koristi kao pokazatelj pritiska na prirodne ekosustave i raznolikost vrsta;

34.

poziva Komisiju i države članice da ulažu u biološku raznolikost kako bi podržale kapacitete za inovativnost kod poduzeća, osobito u području ekološkog inženjerstva;

35.

napominje da je uključivanje očuvanja prirode u druga područja politika i dalje iznimno važno te ističe ključnu ulogu poljoprivrede i šumarstva u tom pogledu;

36.

naglašava da je očuvanje biološke raznolikosti ključno za proizvodnju hrane i hrane za životinje te da je stoga poljoprivrednicima od osobnog interesa; naglašava važnost pristupa koji uključuje više dionika i kojim se poljoprivrednike i šumare aktivno uključuje te ih se potiče da zajednički odgovaraju na te izazove;

37.

podsjeća da zajednička poljoprivredna politika (ZPP) već raspolaže instrumentima za obnovu, očuvanje i poboljšanje biološke raznolikosti, kao što su ekološki značajne površine; ističe da su obnova, očuvanje i poboljšanje ekosustava povezanih s poljoprivredom i šumarstvom, uključujući one u područjima unutar mreže Natura 2000, istaknuti kao jedan od šest ključnih prioriteta za ruralni razvoj u EU-u;

38.

sa žaljenjem napominje da mjerljivog poboljšanja stanja biološke raznolikosti u poljoprivredi još uvijek nema, ali uviđa da je još prerano za mjerenje stvarne djelotvornosti reformirane zajedničke poljoprivredne politike; pozdravlja plan Komisije da ocijeni napredak provedbe zajedničke poljoprivredne politike te potiče Komisiju i države članice da prate, ocjenjuju i, prema potrebi, povećaju učinkovitost mjera ekologizacije, uključujući procjenu fleksibilnosti država članica, i relevantnih mjera ruralnog razvoja u kontekstu zajedničke poljoprivredne politike; poziva Komisiju da uzme u obzir svoje zaključke pri reviziji zajedničke poljoprivredne politike na sredini razdoblja;

39.

poziva države članice da bolje iskoriste postojeće instrumente zajedničke poljoprivredne politike i kohezijske politike kako bi pomogle poljoprivrednicima i šumarima da postignu ciljeve u području biološke raznolikosti; naglašava da je potrebno promicati održivu uporabu biljnih genetskih resursa i tradicionalnih poljoprivrednih sorta uz održiva rješenja za poljoprivredu i šumarstvo;

40.

ističe da ekološki značajne površine trebaju u načelu biti područja za zaštitu i promicanje poljoprivredno-ekoloških procesa kao što su oprašivanje i očuvanje tla; traži od Komisije da objavi podatke o tome koliko država članica dopušta uporabu pesticida i gnojiva u tim ekološki značajnim površinama otkad je Uredba (EU) br. 1307/2013 stupila na snagu;

41.

poziva Komisiju da u interesu transparentnosti objavi obrazloženja koja su države članice dale u pogledu mjera ekologizacije koje su odabrale;

42.

ustraje u tome da Komisija i države članice trebaju zajamčiti preusmjeravanje financijskih sredstava u okviru ZPP-a sa subvencioniranja ekološki štetnih aktivnosti na financiranje održivih poljoprivrednih praksi i održavanje povezane biološke raznolikosti;

43.

ističe da je potrebno zaštiti poljoprivrednu biološku raznolikost u zemljama u razvoju kako bi se zajamčila sigurnost opskrbe hranom; stoga poziva Komisiju da u skladu s preporukama posebnog izvjestitelja UN-a o pravu na hranu ulaže u agroekologiju zemalja u razvoju;

44.

poziva Komisiju da promiče održivo upravljanje svjetskim šumama jamčenjem ekoloških procesa i biološke raznolikosti i produktivnosti šuma te poštovanjem prava autohtonog stanovništva u cilju očuvanja šumskih resursa; nadalje poziva Komisiju da zabrani uništavanje prirodnih šuma, da štiti ugrožene vrste te da zabrani toksične pesticide i sađenje genetski modificiranog drveća;

45.

poziva Komisiju da u sklopu svoje strategije za biološku raznolikost vodi više računa o tropskim šumama s obzirom na koncentraciju ekosustava, staništa i osjetljivih i posebno ugroženih vrsta koji se u njima nalaze, njihovu ključnu ulogu za uravnoteženost okoliša i klimu te njihovu društvenu i kulturnu važnost za autohtono stanovništvo;

46.

poziva države članice da razviju i provedu planove upravljanja šumama s ciljem poboljšanja stanja očuvanosti šumskih staništa i vrsta te poboljšanja dostupnosti informacija; traži od Komisije da razvije kriterije i norme za prikupljanje podataka o biološkoj raznolikosti šuma kako bi se zajamčila dosljednost i usporedivost;

47.

skreće pozornost na moguću prijetnju biološkoj raznolikosti koju predstavljaju rastuća potražnja za agrogorivima te sve intenzivniji pritisak na njihovu proizvodnju u zemljama u razvoju, pri čemu dolazi do prenamjene i degradacije staništa i ekosustava kao što su močvare i šume;

48.

apelira na to da se kriteriji socijalne i ekološke održivosti za proizvodnju biomase na dosljedan način uvrste u okvir utvrđen Direktivom o energiji iz obnovljivih izvora; smatra da je ključno razviti standarde održivosti za sve sektore u kojima postoji mogućnost korištenja biomase te izraditi kriterije održivog upravljanja šumama kako bi se zajamčilo da energija dobivena iz biomase ne pridonosi klimatskim promjenama ili da ne predstavlja dodatan uzrok prisvajanja zemljišta i nesigurnosti opskrbe hranom;

49.

sa zabrinutošću napominje da se 90 % palmina ulja koje se konzumira u svijetu proizvodi u Indoneziji i Maleziji u kojima se, kako bi se napravilo mjesta za velike plantaže akacije i uljane palme, spaljuju tresetne močvarne šume; ističe činjenicu da je prema studiji Svjetske banke Indonezija postala treća država po emisijama stakleničkih plinova, upravo zbog šumskih požara;

50.

poziva Komisiju i države članice da ispravno i pravovremeno provedu reformiranu zajedničku ribarstvenu politiku primjenjujući upravljanje ribarstvom temeljeno na ekosustavima kako bi se ostvario cilj najvišeg održivog prinosa, između ostalog promicanjem održivih i inovativnih metoda ulova; ističe važnost smanjenja onečišćenja kako bi se, između ostalog, zaštitili biološka raznolikost i stokovi u morima te podržao gospodarski rast uz pomoć plavog gospodarstva;

51.

naglašava da su morski ekosustavi i resursi iznimno važni kao temelj za održivi razvoj priobalnih zemalja; poziva države članice da u cijelosti provedu prethodno preuzete obveze i da surađuju s vladama na globalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini kako bi se ostvarilo znatno poboljšanje ambicioznosti i djelovanja radi ostvarenja pravičnog te ekonomski i ekološki održivog ribarstva;

52.

poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za to da EU preuzme vodeću ulogu u osiguravanju postizanja sporazuma u okviru Konvencije UN-a o pravu mora u vezi s očuvanjem i održivom upotrebom morske biološke raznolikosti koji nadilaze jurisdikcije država;

53.

poziva Komisiju da s državama članicama i trećim zemljama radi na poboljšanju provedbe Uredbe Vijeća (EZ) br. 1005/2008 o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu;

54.

poziva Komisiju i države članice da poboljšaju kvalitetu morskog okoliša EU-a provođenjem projekata usmjerenih na smanjenje kemijskog, fizičkog i mikrobiološkog onečišćenja optimiziranjem održivosti pomorskog prometa i zaštitom biološke raznolikosti, koja je neupitno ugrožena; u tom pogledu napominje da preko kanalizacijskih sustava, plovnih putova i odlagališta otpada uz obalu u oceanima svake godine završi 12,7 milijuna tona plastike (5 % ukupne proizvodnje), što narušava okoliš i biološku raznolikost cijelog planeta;

55.

poziva Komisiju da bez odgode i u skladu s člankom 4. Uredbe (EU) br. 1143/2014 sastavi točan i potpun popis invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Uniji, vodeći računa o tome da takav popis ne bi smio biti ograničen na fiksni broj vrsta te da bi trebao obuhvaćati potpune i dosljedne provedbene mjere, uz jamčenje odgovarajućih resursa, u cilju ispunjavanja zadanih ciljeva; naglašava važnost stalnog ažuriranja tog popisa i provođenja dodatnih procjena rizika za vrste kako bi zakonodavstvo o invazivnim stranim vrstama moglo ispuniti svoju ulogu snažne poluge;

56.

poziva sve države članice da ratificiraju Konvenciju o upravljanju balastnim vodama Međunarodne pomorske organizacije kako bi se spriječilo širenje invazivnih stranih vrsta pomorskim prijevozom i prijevozom unutarnjim vodama te kako bi se pridonijelo provedbi i ostvarenju tog cilja;

57.

poziva države članice da nadziru uvoz egzotičnih vrsta u svoje državno područje i da redovito o njima izvješćuju Komisiju i ostale države članice; poziva na stroža ograničenja u pogledu uvoza i osobnog posjedovanja ugroženih vrsta, uključujući primate, gmazove i vodozemce;

58.

poziva Komisiju i države članice da postupno ukinu subvencije koje su štetne za okoliš do 2020. te da se pobrinu za to da se ocjene takvih subvencija dovrše do 2016. i da se obveze izvješćivanja ugrade u relevantna područja sektorskih politika EU-a; poziva Komisiju i države članice da u potpunosti podrže i omoguće prijelaz na cirkularnu ekonomiju;

59.

poziva države članice koje to još nisu učinile da ratificiraju Protokol iz Nagoye o pristupu genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja prije konferencije stranaka i sastanka stranaka COP-MOP 2 u prosincu 2016.;

60.

podsjeća da EU na svjetskoj razini znatno doprinosi borbi protiv gubitka biološke raznolikosti te da je sa svojim državama članicama glavni donator sredstava namijenjenih njezinom očuvanju i najveći izvor službene razvojne pomoći za biološku raznolikost;

61.

pozdravlja vodeći projekt Komisije „Biološka raznolikost za život” (B4Life) za razdoblje od 2014. do 2020., ali smatra da EU mora povećati svoj doprinos sprječavanju globalnog gubitka biološke raznolikosti te poziva EU i države članice da ispune obveze preuzete u Hyderabadu i do 2015. udvostruče ukupne tokove financijskih sredstava u području biološke raznolikosti namijenjene zemljama u razvoju te da tu razinu financiranja održe barem do 2020.;

62.

ističe da kriminal povezan s divljim biljnim i životinjskim vrstama te gubitak staništa predstavljaju izravnu i primarnu prijetnju globalnoj biološkoj raznolikosti; uviđa da izostavljanje problema krijumčarenja divljih biljnih i životinjskih vrsta i nedostatak djelovanja u vezi sa sudjelovanjem EU-a na Konvenciji o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES) predstavljaju ozbiljan nedostatak u strategiji EU-a o biološkoj raznolikosti; naglašava prijeku potrebu usklađenog djelovanja kako bi se suzbila nezakonita trgovina divljim biljnim i životinjskim vrstama; poziva Komisiju da podnese ambiciozan akcijski plan za borbu protiv nezakonite trgovine divljim životinjama i biljkama i od njih dobivenim proizvodima, te poziva na poduzimanje sličnih mjera kako bi se riješio problem krčenja i degradacije šuma;

63.

ističe da su direktive o prirodi ključan element kada je riječ o politici u vezi s prirodom, ne samo u Europskoj uniji, nego i na međunarodnoj razini; smatra da se direktive o prirodi, zahvaljujući svom sažetom, koherentnom i dosljednom obliku, mogu smatrati pametnim donošenjem propisa avant la lettre;

64.

ističe da je Natura 2000 još uvijek relativno nova mreža i da njezin puni potencijal u velikoj mjeri još nije iskorišten; smatra da su direktive o prirodi i dalje relevantne i da najbolje prakse koje se primjenjuju pri njihovoj provedbi pokazuju njihovu djelotvornost; ističe izraženu fleksibilnost direktiva o prirodi, uključujući mogućnost prilagodbe u skladu s tehničkim i znanstvenim napretkom; napominje da su pametna provedba i međunarodna suradnja ključne za ostvarivanje ciljeva biološke raznolikosti;

65.

protivi se eventualnoj reviziji direktiva o prirodi jer bi se time dovela u pitanje provedba strategije o biološkoj raznolikosti, došlo bi do dugog razdoblja pravne nesigurnosti, pri čemu se javlja rizik slabljenja zakonske zaštite i financiranja, te bi se takav razvoj događaja negativno odrazio na prirodu, ljude i poduzeća; naglašava, u tom pogledu, da bi se aktualna provjera direktiva o prirodi u okviru Programa za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT) trebala usredotočiti na poboljšanje provedbe;

66.

uvjeren je da problemi u ostvarivanju ciljeva direktiva o prirodi i strategije o biološkoj raznolikosti u pravilu nisu nastali zbog zakonodavstva, već prije svega zbog nepotpune, neusklađene i neodgovarajuće primjene, provedbe i integracije u druga područja politika;

67.

ističe izraženu fleksibilnost direktiva o prirodi kojom se olakšava njihova provedba uz vođenje računa o gospodarskim, društvenim, kulturnim i regionalnim zahtjevima, kako je ustanovljeno Direktivom o staništima; unatoč tomu, potiče Komisiju da pojasni smjernice o tumačenju i provedbi tih direktiva kako bi se izbjegla i riješila sporna pitanja;

68.

poziva na pomno ispitivanje uloge velikih grabežljivaca i eventualno uvođenje mjera prilagodbe kako bi se očuvalo biološku raznolikost, kultivirani krajolik i stoljetnu tradiciju ispaše stoke u planinskim područjima;

69.

uviđa da zakonodavstvo Unije o prirodi pozitivno utječe na očuvanje ekosustava, staništa i vrsta u zaštićenim područjima; međutim, izražava žaljenje zbog toga što francuske najudaljenije regije, koje predstavljaju jedinstvene rezervate vrsta i ekosustava te znatan dio europske i svjetske biološke raznolikosti, nisu obuhvaćene tim zakonodavnim okvirom, niti bilo kojim drugim zakonodavnim okvirom prilagođenim njihovim posebnostima; ističe, međutim, uspjeh svih projekata u tim regijama koji se financiraju kroz program LIFE+ kao i uspjeh europske inicijative BEST za bolje očuvanje biološke raznolikosti i prilagodbu klimatskim promjenama u najudaljenijim regijama i prekomorskim zemljama i područjima;

70.

poziva Komisiju da, nastavljajući se na pripremno djelovanje inicijative BEST, uvede održivi mehanizam financiranja zaštite biološke raznolikosti u najudaljenijim regijama i prekomorskim zemljama i područjima;

71.

smatra da gubitak biološke raznolikosti izvan zaštićenih područja predstavlja nedostatak u strategiji; potiče Komisiju i države članice da prikupe informacije o takvim staništima i vrstama te da osmisle prikladne okvire za sprečavanje fragmentacije staništa i neto gubitka biološke raznolikosti i usluga ekosustava u suradnji s lokalnim tijelima i civilnim društvom;

72.

smatra da se takav okvir mora sastojati od niza dopunskih mjera kojima se rješavaju temeljni uzroci gubitka biološke raznolikosti i poboljšava integracija biološke raznolikosti u sektorske politike, uključujući poljoprivredu, šumarstvo, ribarstvo, energetiku i promet;

73.

potiče države članice da uz pomoć inicijativa urbanističkog planiranja zajamče pomno osmišljenu upotrebu prostora i odgovarajuću zaštitu mreže Natura 2000, da zajamče očuvanje otvorenih prostora, osobito odabirom stočarstva kao alternative napuštanju poljoprivrednih zemljišta zbog čega raste opasnost od prirodnih katastrofa kao što su lavine, klizanje terena i pomicanje tla, te uspostavu koherentne mreže plavo-zelene infrastrukture u ruralnim i urbanim područjima, uz istodobno stvaranje nužne pravne sigurnosti za gospodarske aktivnosti; traži od Komisije da izradi pregled najboljih praksi u tom području;

74.

smatra da je ključno da Komisija osmisli konkretne kriterije za instrument za financiranje prirodnog kapitala, kojim se mora zajamčiti da projekti imaju relevantne, pozitivne i znanstveno opipljive rezultate za biološku raznolikost, kako bi se raspoloživa sredstva djelotvornije koristila i kako bi bila bolje usmjerena; smatra da bi projekti LIFE trebali biti povezani s tokovima financiranja iz ostalih programa kao što su strukturni fondovi radi unaprjeđenja i ponavljanja rezultata uspješnih projekata diljem EU-a te stvaranja snažnijeg učinka umnožavanja;

75.

potiče Komisiju da produbi pristup financiranju biološke raznolikosti koji obuhvaća više fondova i poziva na bolje povezivanje različitih instrumenata financiranja;

76.

poziva Komisiju i države članice da poboljšaju usklađenost relevantnih sektorskih politika radi uključivanja ciljeva o biološkoj raznolikosti pri čemu je potrebno pobrinuti se za to da se sljedećim višegodišnjim financijskim okvirom zajamči da neće doći do neto ukupnog gubitka biološke raznolikosti i usluga ekosustava,

77.

poziva Komisiju da uspostavi skupinu na visokoj razini o prirodnom kapitalu kako bi se ti ciljevi ostvarili na način da im se zajamči veći politički značaj i prioritet;

78.

žali zbog činjenice da pravo EU-a o zaštiti okoliša nije podložno dosljednim i djelotvornim ekološkim inspekcijama i nadzoru radi otkrivanja i sprječavanja kršenja prava o zaštiti okoliša u različitim sektorima, uključujući kada je riječ o zaštićenim područjima za očuvanje prirode; pozdravlja pripremno djelovanje za uspostavu okvira EU-a za ekološke inspekcije te poziva Komisiju da podnese zakonodavni prijedlog bez daljnjeg odlaganja;

79.

ističe važnost inovacija, istraživanja i razvoja kada je riječ o postizanju ciljeva direktiva o prirodi te poziva Komisiju i države članice da se osobito usredotoče na povezanost između očuvanja biološke raznolikosti i pozitivnih učinaka na zdravlje ljudi i njihovo ekonomsko blagostanje te da koordiniraju mjere u području prikupljanja podataka; podsjeća da i dalje postoje velike praznine u znanju u vezi sa stanjem morskih ekosustava i ribolovnih resursa; poziva države članice da zajamče prikupljanje podataka o učinku ribarstva i akvakulture na širi okoliš i zajamče njihovu javnu dostupnost;

80.

poziva Komisiju i države članice da bez odlaganja pokrenu europsku inicijativu o oprašivačima, pri čemu je potrebno posebnu pozornost posvetiti otpornosti biljaka na nametnike, što utječe na pčele i druge oprašivače, na temelju politika koje su već primijenjene u državama članicama, te da bez daljnjeg odlaganja podnesu prijedloge u vezi s okvirnom direktivom o zaštiti tla, direktivom o pristupu pravosuđu i revidiranim pravnim okvirom EU-a o ekološkim inspekcijama;

81.

sa zabrinutošću naglašava da sve veći broj znanstvenih dokaza ukazuje na negativan učinak koji neonikotinoidni pesticidi mogu imati na ključne usluge kao što su oprašivanje i prirodno suzbijanje nametnika; poziva stoga Komisiju da zadrži zabranu upotrebe neonikotinoida;

82.

potiče Komisiju i države članice da u cijelosti primjenjuju načelo predostrožnosti pri odobravanju upotrebe živih modificiranih organizama i njihova uvođenja u okoliš kako bi se spriječio bilo kakav negativan učinak na biološku raznolikost;

83.

naglašava važnost programa LIFE za okoliš, a posebno potprograma Priroda i biološka raznolikost, za zaštitu i poboljšanje europske biološke raznolikosti;

84.

čvrsto vjeruje da se okoliš i inovacije međusobno nadopunjuju i osobito skreće pozornost na „rješenja utemeljena na prirodi” iz kojih proizlaze ekonomski i ekološki pametna rješenja koja nude odgovor na izazove kao što su klimatske promjene, nedostatak sirovina, zagađenje i antimikrobna otpornost; poziva relevantne dionike da se tim pitanjima posvete u okviru programa Obzor 2020.; poziva države članice da učinkovitije zajamče regulatorni prostor koji je potreban kako bi se omogućila primjena pametnih rješenja uz pomoć kojih će se postići pozitivni rezultati u području biološke raznolikosti;

85.

ističe neraskidivu povezanost pitanja u vezi s biološkom raznolikosti, klimatskim promjenama i nedostatkom sirovina; podsjeća na to da će ograničenje klimatskih promjena na manje od 2 Celzijeva stupnja u usporedbi s predindustrijskim razinama biti presudno za sprječavanje gubitka biološke raznolikosti; pritom podsjeća na to da cijeli niz ekosustava djeluje kao zaštita od prirodnih katastrofa i time doprinosi strategijama prilagodbe klimatskim promjenama i ublažavanja njihovih posljedica;

86.

traži od Komisije i država članica da o tome vode računa i pobrinu se za to da strategija EU-a o biološkoj raznolikosti za 2020. bude u potpunosti integrirana sa stajalištem EU-a u raspravama o novom sporazumu o klimatskim promjenama, pogotovo s obzirom na činjenicu da je, prema projektu ROBIN koji financira EU, biološka raznolikost dio rješenja za prilagodbu klimatskim promjenama i ublažavanju njihovih posljedica, posebno jer tropske šume imaju potencijal ublažavanja ukupnih emisija stakleničkih plinova za 25 %;

87.

poziva Komisiju da u međunarodne sporazume koje sklapa uvrsti pitanja povezana s okolišem i klimatskim promjenama te da provede ekološke analize o mogućnostima zaštite i poboljšanja biološke raznolikosti; ističe važnost sustavnog utvrđivanja i ocjenjivanja mogućih učinaka na biološku raznolikost; poziva Komisiju da poduzme daljnje korake u skladu s rezultatima studije pod nazivom „Utvrđivanje i ublaživanje negativnih učinaka potražnje za određenim proizvodima u EU-u na biološku raznolikost u trećim zemljama” tako da predloži načine na koje se može doprinijeti izbjegavanju ili minimiziranju gubitka globalne biološke raznolikosti prouzročenog određenim obrascima proizvodnje i potrošnje u EU-u;

88.

apelira na države članice da, u skladu s načelom predostrožnosti i načelom poduzimanja preventivnih mjera te vodeći računa o rizicima i negativnim učincima na klimu, okoliš i biološku raznolikost do kojih dolazi pri hidrauličkom frakturiranju radi crpljenja nekonvencionalnih ugljikovodika te vodeći računa o nedostacima utvrđenim u regulatornom režimu EU-a o aktivnostima vađenja plina iz škriljevca, ne odobravaju nove operacije hidrauličkog frakturiranja u EU-u;

89.

poziva Komisiju i države članice da zajamče provođenje plana iz Guadalupe donesenog u listopadu 2014. i da uvedu potrebne alate za zaštitu biološke raznolikosti u najudaljenijim regijama i prekomorskim zemljama i područjima;

90.

ističe globalnu ulogu strategije EU-a o biološkoj raznolikosti; poziva Komisiju da integrira odredbe o biološkoj raznolikosti u aktualne trgovinske pregovore i da integrira ciljeve u području biološke raznolikosti u trgovinske politike EU-a;

91.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

31.1.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 35/14

—

uzimajući u obzir predstavke građana Europske unije koji imaju teškoće u čitanju te posebice Predstavku br. 0924/2011 koju je podnio Dan Pescod (britanski državljanin), u ime Europskog saveza slijepih/Kraljevskog državnog instituta za slijepe osobe (European Blind Union (EBU)/Royal National Institute of Blind People (RNIB)), o pristupu slijepih osoba knjigama i drugim tiskanim proizvodima,

—

uzimajući u obzir Ugovor iz Marakeša za olakšanje pristupa objavljenim djelima slijepim i slabovidnim osobama te osobama koje se iz nekog drugog razloga ne mogu služiti standardnim tiskom,

—

uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD),

—

uzimajući u obzir članak 216. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da je Svjetska zdravstvena organizacija 2010. procijenila da je u Europi 2 550 000 slijepih osoba i 23 800 000 slabovidnih osoba, što ukupno čini 26 350 000 slijepih i slabovidnih osoba;

B.

budući da se u razvijenim zemljama u dostupnom obliku proizvodi samo 5 % knjiga, a u zemljama u razvoju čak manje od 1 %;

C.

budući da su države članice Europske unije članice Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom;

D.

budući da su u travnju 2014. države članice Europske unije potpisale Ugovor iz Marakeša čime su se politički obvezale da će ga ratificirati;

E.

budući da je Odbor UN-a o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD) u Zaključnim napomenama početnog izvješća Europske Unije o provedbi Konvencije Europsku uniju poticao da poduzme sve moguće mjere za ratifikaciju i provedbu Ugovora iz Marakeša u najbržem mogućem roku;

F.

budući da je u Komisiji predstavljen Prijedlog odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Ugovora iz Marakeša (COM(2014)0638);

1.

prisjeća se da se u člancima 24. i 30. Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom (UNCPRD) ističu prava osoba s invaliditetom na obrazovanje bez diskriminacije i na temelju jednakih mogućnosti te istodobno osigurava da zakoni kojima se štite prava na intelektualnog vlasništva ne tvore nerazumnu ili diskriminirajuću prepreku osobama s invaliditetom pri pristupu kulturalnim materijalima;

2.

s nezadovoljstvom ističe da sedam država članica EU-a tvori blokirajuću manjinu koja onemogućuje postupak ratifikacije Ugovora; poziva Vijeće i države članice da ubrzaju postupak ratifikacije, i to tako da on ne ovisi o reviziji pravnog okvira EU-a ili odluci Suda Europske unije;

3.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, državama članicama, Europskoj komisiji i Odboru UN-a o pravima osoba s invaliditetom.

31.1.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 35/15

—

uzimajući u obzir nacrt provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju FG72 (MST-FGØ72-2), sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (1), a posebno njezin članak 7. stavak 3. i članak 19. stavak 3.,

—

uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (2),

—

uzimajući u obzir činjenicu da je Stalni odbor za lanac prehrane i zdravlje životinja na koji se upućuje u članku 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 18. studenog 2015. glasovanjem odlučio da neće dati mišljenje,

—

uzimajući u obzir mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) od 16. srpnja 2015. (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2015. o Provedbenoj odluci Komisije (EU) 2015/2279 od 4. prosinca 2015. o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz NK603 × T25 (MON-ØØ6Ø3-6 × ACS-ZMØØ3-2), sastoje se ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (4),

—

uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

—

uzimajući u obzir članak 106. stavke 2. i 3. Poslovnika,

A.

budući da je Bayer CropScience AG 24. lipnja 2011. nadležnom tijelu u Belgiji podnio zahtjev u skladu s člancima 5. i 17. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 kojim traži odobrenje za stavljanje na tržište hrane, sastojaka hrane i hrane za životinje koji sadržavaju soju FG72, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje;

B.

budući da je kod genetski modificirane soje MST-FGØ72-2, kako je opisano u zahtjevu, eksprimiran protein 2mEPSPS, koji uzrokuje toleranciju na herbicide koji sadrže glifosat, i protein HPPD W336, koji uzrokuje toleranciju na herbicide koji sadrže izoksaflutol; budući da je 20. ožujka 2015. Međunarodna agencija za istraživanje raka, agencija Svjetske zdravstvene organizacije specijalizirana za rak, glifosat smjestila u kategoriju tvari koje su vjerojatno kancerogene za čovjeka (5);

C.

budući da je Stalni odbor 18. studenog 2015. glasovao o nacrtu provedbene odluke Komisije te da nije dao mišljenje;

D.

budući da je 22. travnja 2015. Komisija u obrazloženju svojeg zakonodavnog prijedloga o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 izrazila žaljenje zbog činjenice da je od stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Komisija donosila odluke o izdavanju odobrenja u skladu s mjerodavnim zakonodavstvom bez potpore u obliku mišljenja odbora država članica i da je vraćanje predmeta Komisiji kako bi ona donijela konačnu odluku, što je zapravo iznimka za postupak u cjelini, postalo standardno u postupku odlučivanja o izdavanju odobrenja za genetski modificiranu hranu i hranu za životinje;

E.

budući da je Parlament 28. listopada 2015. odbio zakonodavni prijedlog od 22. travnja 2015. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 (6) iz razloga što se, usprkos činjenici da se uzgoj nužno odvija na teritoriju jedne države članice, trgovina genetski modificiranim organizmima odvija izvan nacionalnih granica, što znači da bi nacionalna zabrana „prodaje i uporabe” koju je predložila Komisija mogla biti neprovediva bez ponovnog uvođenja graničnih kontrola pri uvozu; budući da je Parlament odbio zakonodavni prijedlog o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 i pozvao Komisiju da povuče svoj prijedlog i da podnese novi prijedlog;

1.

smatra da nacrt provedbene odluke Komisije nije u skladu sa zakonodavstvom Unije jer nije usklađen s ciljem Uredbe (EZ) br. 1829/2003 i Uredbe (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća (7), koji u skladu s općim načelima utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (8) podrazumijeva osiguranje temelja za jamstvo visoke razine zaštite ljudskog života i zdravlja, zdravlja i dobrobiti životinja, okoliša i interesa potrošača u pogledu genetski modificirane hrane i hrane za životinje, uz istodobno jamstvo učinkovitog funkcioniranja unutarnjeg tržišta;

2.

traži od Komisije da povuče svoj nacrt provedbene odluke;

3.

poziva Komisiju da na temelju Ugovora u funkcioniranju Europske unije predstavi novi zakonodavni prijedlog o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003, uzimajući u obzir pitanja koja se često postavljaju na nacionalnoj razini i koja se ne odnose samo na probleme u vezi sa sigurnošću genetski modificiranih organizama za zdravlje i okoliš;

4.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

31.1.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 35/17

—

uzimajući u obzir nacrt provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 87708 × MON 89788 (MON-877Ø8-9 × MON-89788-1), sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (1), a posebno njezin članak 7. stavak 3. i članak 19. stavak 3.,

—

uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (2),

—

uzimajući u obzir činjenicu da je Stalni odbor za lanac prehrane i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 glasovanjem 18. studenog 2015. odlučio da neće dati mišljenje,

—

uzimajući u obzir mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) od 18. lipnja 2015. (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2015. o Provedbenoj odluci Komisije (EU) 2015/2279 od 4. prosinca 2015. o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz NK603 × T25 (MON-ØØ6Ø3-6 × ACS-ZMØØ3-2), sastoje se ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (4),

—

uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

—

uzimajući u obzir članak 106. stavke 2. i 3. Poslovnika,

A.

budući da je Monsanto Europe S.A. 23. ožujka 2012. nadležnom tijelu u Nizozemskoj podnio zahtjev u skladu s člancima 5. i 17. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 kojim traži odobrenje za stavljanje na tržište hrane, sastojaka hrane i hrane za životinje koji sadržavaju soju MON 87708 × MON 89788, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje;

B.

budući da su kod genetski modificirane soje MON-877Ø8-9 × MON-89788-1, kako je opisano u zahtjevu, eksprimirani proteini DMO, koji uzrokuju toleranciju na herbicide čija je osnova aktivna tvar dikamba, i protein CP4 EPSPS, koji uzrokuje toleranciju na herbicide koji sadržavaju glifosat; budući da je Međunarodna agencija za istraživanje raka, agencija Svjetske zdravstvene organizacije specijalizirana za rak, 20. ožujka 2015. glifosat uvrstila u kategoriju tvari koje su vjerojatno kancerogene za čovjeka (5);

C.

budući da se o nacrtu provedbene odluke Komisije glasovalo u Stalnom odboru 18. studenog 2015. te o njemu nije usvojeno mišljenje;

D.

budući da je 22. travnja 2015. Komisija u obrazloženju svojeg zakonodavnog prijedloga o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 izrazila žaljenje zbog činjenice da je od stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 1829/2003 u skladu s mjerodavnim zakonodavstvom Komisija donosila odluke o izdavanju odobrenja bez potpore u obliku mišljenja odbora država članica i da je vraćanje predmeta Komisiji kako bi ona donijela konačnu odluku, što je zapravo iznimka za postupak u cjelini, postalo standardno u postupku odlučivanja o izdavanju odobrenja za genetski modificiranu hranu i hranu za životinje;

E.

budući da je Parlament 28. listopada 2015. (6) odbio zakonodavni prijedlog o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 od 22. travnja 2015. jer se usprkos činjenici da se uzgoj nužno odvija na teritoriju jedne države članice trgovina genetski modificiranim organizmima odvija izvan nacionalnih granica, što znači da bi nacionalna zabrana „prodaje i uporabe” koju je predložila Komisija mogla biti neprovediva bez ponovnog uvođenja graničnih kontrola pri uvozu; budući da je Parlament odbio zakonodavni prijedlog o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 te pozvao Komisiju da povuče svoj prijedlog i podnese novi;

1.

smatra da nacrt provedbene odluke Komisije nije u skladu sa zakonodavstvom Unije jer nije usklađen s ciljem Uredbe (EZ) br. 1829/2003 i Uredbe (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća (7), koji u skladu s općim načelima utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (8) podrazumijeva osiguranje temelja za jamstvo visoke razine zaštite ljudskog života i zdravlja, zdravlja i dobrobiti životinja, okoliša i interesa potrošača u pogledu genetski modificirane hrane i hrane za životinje, uz istodobno jamstvo učinkovitog funkcioniranja unutarnjeg tržišta;

2.

traži od Komisije da povuče svoj nacrt provedbene odluke;

3.

poziva Komisiju da na temelju Ugovora o funkcioniranju Europske unije podnese novi zakonodavni prijedlog o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 i da pritom vodi računa o pitanjima koja se često postavljaju na nacionalnoj razini i koja se ne odnose samo na probleme u vezi sa sigurnošću genetski modificiranih organizama za zdravlje i okoliš;

4.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

31.1.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 35/19

—

uzimajući u obzir nacrt provedbene odluke Komisije o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificiranu soju MON 87705 × MON 89788 (MON-877Ø5-6 × MON-89788-1), sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (1), a posebno njezin članak 7. stavak 3. i članak 19. stavak 3.,

—

uzimajući u obzir članke 11. i 13. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (2),

—

uzimajući u obzir činjenicu da je Stalni odbor za lanac prehrane i zdravlje životinja iz članka 35. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 glasovanjem 18. studenog 2015. odlučio da neće dati mišljenje,

—

uzimajući u obzir mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) od 16. srpnja 2015. (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2015. o Provedbenoj odluci Komisije (EU) 2015/2279 od 4. prosinca 2015. o odobravanju stavljanja na tržište proizvoda koji sadržavaju genetski modificirani kukuruz NK603 × T25 (MON-ØØ6Ø3-6 × ACS-ZMØØ3-2), sastoje se ili su proizvedeni od njega na temelju Uredbe (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (4),

—

uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

—

uzimajući u obzir članak 106. stavke 2. i 3. Poslovnika,

A.

budući da je Monsanto Europe S.A. 11. kolovoza 2011. nadležnom tijelu u Nizozemskoj podnio zahtjev u skladu s člancima 5. i 17. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 kojim traži odobrenje za stavljanje na tržište hrane, sastojaka hrane i hrane za životinje koji sadržavaju soju MON 87705 × MON 89788, sastoje se od nje ili su proizvedeni od nje;

B.

budući da genetski modificirana soja MON-877Ø5-6 × MON-89788-1, kako je opisano u zahtjevu, ima smanjenu ekspresiju enzima Δ12-desaturaze masne kiseline (FAD2) i tioesteraze palmitoil proteina nosača acila (FATB), što ima za posljedicu povećanje udjela oleinske kiseline i smanjenje udjela linolne kiseline, te da je kod nje eksprimiran protein CP4 EPSPS koji prouzročuje tolerantnost na herbicide koji sadržavaju glifosat; budući da je Međunarodna agencija za istraživanje raka, agencija Svjetske zdravstvene organizacije specijalizirana za rak, 20. ožujka 2015. glifosat smjestila u kategoriju tvari koje su vjerojatno kancerogene za čovjeka (5);

C.

budući da se o nacrtu provedbene odluke Komisije glasovalo u Stalnom odboru 18. studenog 2015. te o njemu nije izdano mišljenje;

D.

budući da je 22. travnja 2015. Komisija u obrazloženju svojeg zakonodavnog prijedloga o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 izrazila žaljenje zbog činjenice da je od stupanja na snagu Uredbe (EZ) br. 1829/2003 u skladu s mjerodavnim zakonodavstvom donosila odluke o izdavanju odobrenja bez potpore u obliku mišljenja odbora država članica i da je vraćanje predmeta Komisiji kako bi ona donijela konačnu odluku, što je zapravo iznimka za postupak u cjelini, postalo standardno u postupku odlučivanja o izdavanju odobrenja za genetski modificiranu hranu i hranu za životinje;

E.

budući da je Parlament 28. listopada 2015. (6) odbio zakonodavni prijedlog o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 od 22. travnja 2015. jer se usprkos činjenici da se uzgoj nužno odvija na teritoriju jedne države članice trgovina genetski modificiranim organizmima odvija izvan nacionalnih granica, što znači da bi nacionalna zabrana „prodaje i uporabe” koju je predložila Komisija mogla biti neprovediva bez ponovnog uvođenja graničnih kontrola pri uvozu; budući da je Parlament odbio zakonodavni prijedlog o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 te je pozvao Komisiju da povuče svoj prijedlog i da podnese novi prijedlog;

1.

smatra da nacrt provedbene odluke Komisije nije usklađen s pravom Unije, tj. nije kompatibilan s ciljem Uredbe (EZ) br. 1829/2003 i Uredbe (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća (7), koji, u skladu s općim načelima utvrđenim u Uredbi (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (8), podrazumijeva osiguranje temelja za jamstvo visoke razine zaštite života i zdravlja ljudi, zdravlja i dobrobiti životinja, okoliša i interesa potrošača u pogledu genetski modificirane hrane i hrane za životinje, uz istovremeno jamstvo učinkovitog funkcioniranja unutarnjeg tržišta;

2.

traži od Komisije da povuče svoj nacrt provedbene odluke;

3.

poziva Komisiju da na temelju Ugovora o funkcioniranju Europske unije podnese novi zakonodavni prijedlog o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1829/2003 i da pritom vodi računa o pitanjima koja se često postavljaju na nacionalnoj razini i koja se ne odnose samo na probleme u vezi sa sigurnošću genetski modificiranih organizama za zdravlje i okoliš;

4.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

31.1.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 35/21

—

uzimajući u obzir Opći sporazum o trgovini uslugama (GATS) (1), koji je stupio na snagu u siječnju 1995. kao rezultat Kruga pregovora iz Urugvaja u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO),

—

uzimajući u obzir izvješće od 21. travnja 2011. o posebnom zasjedanju o trgovini uslugama koje je veleposlanik Fernando de Mateo, predsjednik Vijeća WTO-a za trgovinu uslugama, podnio Odboru WTO-a za trgovinske pregovore (2),

—

uzimajući u obzir izjavu skupine „Really Good Friends of Services” (RGF) od 5. srpnja 2012. (3),

—

uzimajući u obzir direktive EU-a za pregovore o Sporazumu o trgovini uslugama (TiSA) koje je Vijeće donijelo 8. ožujka 2013. i s kojih je skinulo oznaku tajnosti te ih objavilo 10. ožujka 2015. (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. srpnja 2013. o početku pregovora o višestranom sporazumu u sektoru usluga (5),

—

uzimajući u obzir političke smjernice predsjednika Junckera od 15. srpnja 2014., upućene novoj Komisiji i naslovljene „Novi početak za Europu: moj program za zapošljavanje, rast, pravednost i demokratske promjene”,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 14. listopada 2015. naslovljenu „Trgovina za sve: Prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici” (COM(2015)0497),

—

uzimajući u obzir završno izvješće o zatečenom stanju od 17. srpnja 2014. koje je za Komisiju sastavio Ecorys, naslovljeno „Procjena učinka trgovine na održivi razvoj kao potpora pregovorima o plurilateralnom Sporazumu o trgovini uslugama (TiSA)” (6),

—

uzimajući u obzir pregovaračke dokumente koje su podnijele sve strane TiSA-e, posebno one s kojih je Komisija skinula oznaku tajnosti te ih objavila 22. srpnja 2014., uključujući prvotnu ponudu EU-a (7),

—

uzimajući u obzir izjavu povjerenice Malmström od 5. veljače 2015. o mobilnosti pacijenata u TiSA-i (8),

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu EU-a i SAD-a od 20. ožujka 2015. o javnim uslugama (9) u kontekstu pregovora o TiSA-i i TTIP-u,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije,

—

uzimajući u obzir članak 39. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), članak 8. Povelje o temeljnim pravima Europske unije koji se odnosi na zaštitu osobnih podataka te članak 12. Opće deklaracije o ljudskim pravima,

—

uzimajući u obzir članke 2. i 3. (UEU) te članak 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), kojima se promiče jednakost između žena i muškarca kao jedna od temeljnih vrijednosti EU-a,

—

uzimajući u obzir članke 14. i 106. (UFEU) te Protokol 26. o uslugama od općeg interesa,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2003. o Općem sporazumu o trgovini uslugama (GATS) unutar WTO-a, uključujući kulturnu raznolikost (10),

—

uzimajući u obzir članak 21. UEU-a,

—

uzimajući u obzir članke 207. i 218. (UFEU),

—

uzimajući u obzir načelo usklađenosti politika u interesu razvoja navedeno u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija o lokalnoj i regionalnoj dimenziji Sporazuma o trgovini uslugama (TiSA) (CDR 2700/2015),

—

uzimajući u obzir članak 108. stavak 4. i članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu te mišljenja Odbora za razvoj, Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za industriju, istraživanje i energetiku, Odbora za promet i turizam, Odbora za regionalni razvoj, Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove te Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0009/2016),

A.

budući da bi se pregovorima o TiSA-i trebala postići učinkovita međunarodna regulativa, a ne smanjenje domaće regulative;

B.

budući da bi, unatoč činjenici da je u odnosu na svoj aktualan oblik i postojeće članice koje sudjeluju u pregovorima TiSA plurilateralan sporazum, trebalo težiti k tome da sklopljeni sporazum dosegne kritičnu masu kako bi mogao poprimiti multilateralnu dimenziju u okviru WTO-a;

C.

budući da se svakim trgovinskim sporazumom moraju pružiti veća prava i niže cijene europskim potrošačima te više radnih mjesta i bolja zaštita radnika; budući da se tim sporazumima također mora doprinijeti održivom razvoju, promicati društveno odgovorno poslovanje na globalnoj razini i izjednačiti uvjete za europska poduzeća; budući da bi trgovinskom politikom trebalo doprinijeti Programu za dostojanstven rad Međunarodne organizacije rada i Programu UN-a za održivi razvoj do 2030. te je potpuno uskladiti s njima;

D.

budući da svaki trgovinski sporazum mora omogućiti otvaranje tržišta našim poduzećima u inozemstvu te služiti kao sigurnosna mreža našim građanima u EU-u; budući da se sporazumom TiSA treba povećati pristup stranim tržištima, promicati najbolje prakse i oblikovati proces globalizacije kako bi se zajamčilo da se njemu odražavaju vrijednosti, načela, i interesi EU-a i da on pomaže poduzećima iz EU-a da napreduju u doba globalnih lanaca vrijednosti; budući da prava potrošača, kao i socijalni i okolišni standardi, nisu prepreka trgovini, nego su sastavni elementi strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast o kojima se ne pregovara; budući da se trgovinskom politikom EU-a moraju podupirati ciljevi gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije iz članka 174. UFEU-a; budući da se pružanje usluga u EU-u temelji na načelima univerzalnog pristupa, kvalitete, sigurnosti, dostupnosti i jednakog postupanja koji trebaju biti zajamčeni u svakom trenutku u svim gradovima i regijama; budući da EU treba promicati rodnu jednakost na međunarodnoj razini;

E.

budući da je u kontekstu globalizacije, digitalizacije te trenda prelaska na trgovinu uslugama koji se odvijaju u našim gospodarstvima i međunarodnoj trgovini potrebno smjesta politički djelovati radi poboljšanja međunarodnih propisa; budući da EU ima ključan interes u jačanju globalnih trgovinskih pravila za upravljanje lancima globalne opskrbe; budući da je multilateralni trgovinski sustav i dalje najučinkovitiji okvir za postizanje otvorene i pravedne trgovine diljem svijeta;

F.

budući da je TiSA prilika da EU, čiji udio u globalnom izvozu usluga iznosi 25 %, a trgovinski višak za 2013. 170 milijardi EUR, učvrsti svoj položaj najvećeg svjetskog izvoznika usluga; budući da se vrijednost izvoza usluga EU-a tijekom posljednjih deset godina udvostručila i 2014. godine dosegla vrijednost od 728 milijardi EUR; budući da je u uslužnim sektorima zaposleno blizu 70 % radne snage EU-a i da usluge čine 40 % vrijednosti robe izvezene iz Europe; budući da će uslužni sektori biti zaslužni za 90 % novih radnih mjesta koja će se u EU-u otvoriti između 2013. i 2025. godine; budući da taj sporazum ima potencijal da potakne otvaranje radnih mjesta u EU-u;

G.

budući da je trgovina uslugama pokretač zapošljavanja i rasta u EU-u, što se može pojačati TiSA-om;

H.

budući da su mnoga važna tržišta, ne samo u gospodarstvima u usponu, i dalje zatvorena za europska poduzeća; budući da nepotrebne prepreke trgovini uslugama, koje bi, ako bismo ih pretvorili u carine, iznosile 15 % za Kanadu, 16 % za Japan, 25 % za Republiku Koreju, 44 % za Tursku i 68 % za Kinu, i dalje sprječavaju europska poduzeća da u potpunosti iskoriste prednosti svoje konkurentnosti; budući da je EU, u kojemu ograničenje usluga izraženo kao carina iznosi samo 6 %, znatno više otvoren u usporedbi s većinom svojih partnera; budući da EU treba iskoristiti svoj položaj najvažnijeg uvoznika i izvoznika usluga kako bi se preko uzajamnog pristupa tržištu i poštenog tržišnog natjecanja pobrinuo da se primjenjuju jednaki uvjeti;

I.

budući da necarinske prepreke, koje u prosjeku čine više od 50 % troška prekograničnih usluga, nerazmjerno utječu na mala i srednja poduzeća koja su odgovorna za trećinu izvoza usluga EU-a te kojima često nedostaje osoblja i financijskih sredstava za prevladavanje tih prepreka; budući da bi uklanjanje nepotrebnih prepreka olakšalo međunarodne aktivnosti malih i srednjih poduzeća pod uvjetom da je moguće ukloniti te prepreke, a da se ne ugrozi ostvarivanje ciljeva javne politike na kojima počivaju; budući da treba zadržati mjere potrebne za postizanje legitimnih ciljeva javne politike;

J.

budući da se globalizacijom lanaca vrijednosti povećava udio uvoza i u domaćoj proizvodnji i u izvozu; budući da su trgovina robom i trgovina uslugama međusobno povezane i da su potrebna pravila na globalnoj razini kako bi se moglo upravljati tim lancima opskrbe; budući da su u kontekstu globalnih lanaca vrijednosti obvezujuće temeljne međunarodne norme još potrebnije kako bi se izbjegla daljnja utrka prema dnu, kao i socijalni i ekološki damping;

K.

budući da se povjerenje građana u trgovinsku politiku EU-a mora potaknuti jamčenjem ne samo povoljnih ishoda u smislu zapošljavanja i stvaranja bogatstva za građane i poduzeća, nego i jamčenjem najviše razine transparentnosti, angažmana i odgovornosti, održavanjem trajnog dijaloga sa socijalnim partnerima, civilnim društvom, lokalnim i regionalnim tijelima i drugim relevantnim dionicima te određivanjem jasnih smjernica u pregovorima;

L.

budući da se većina obveza u rasporedu EU-a odnosi na nacionalno zakonodavstvo država članica; budući da ispunjavanje obveza posebno utječe na regionalnu i lokalnu vlast;

M.

budući da zaštita podataka nije gospodarsko opterećenje, već izvor gospodarskoga rasta; budući da je ključno vratiti povjerenje u digitalni svijet; budući da je prijenos podataka prijeko potreban za trgovinu uslugama, ali da se njime nikada ne smije ugroziti pravna stečevina EU-a o zaštiti podataka i pravu na privatnost;

N.

budući da je Parlament u svojoj Rezoluciji od 4. srpnja 2013. o početku pregovora o višestranom sporazumu u sektoru usluga od Komisije zatražio „da nastavi s namjerama za pripremu procjene učinka održivosti”;

O.

budući da će se TiSA-om obuhvatiti kretanje fizičkih osoba među državama koje su strane sporazuma te da se u tom pogledu sa svim europskim građanima treba jednako postupati u pogledu pristupa teritorijima drugih ugovornih strana sporazuma;

P.

budući da Parlament preko postupka suglasnosti ima posljednju riječ u pogledu trgovinskih sporazuma te da će njegovi zastupnici odlučivati samo o tome hoće li odobriti ili odbiti TiSA-u nakon što pregovori završe; budući da bi ratifikacija u nekim državama članicama mogla zahtijevati ratifikaciju regionalnih parlamenata i/ili parlamentarnih domova koji predstavljaju regionalnu razinu;

Q.

budući da Parlament zadržava pravo izražavanja svojeg mišljenja nakon razmatranja svakog budućeg prijedloga teksta ili nacrta TiSA-e;

1.

U kontekstu tekućih pregovora o Sporazumu o trgovini uslugama Komisiji daje sljedeće preporuke:

2.

traži od Komisije da u potpunosti uzme u obzir ovu Rezoluciju i da ponudi odgovor na nju u roku od šest mjeseci od njezina usvajanja;

3.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, koja sadržava preporuke Europskog parlamenta, proslijedi Komisiji, te da je radi obavijesti proslijedi Vijeću, vladama i parlamentima država članica te vladama i parlamentima svih strana TiSA-e.

31.1.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 35/35

—

uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članak 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir članak 23. Povelje o temeljnim pravima Europske unije,

—

uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje koje su usvojene 15. rujna 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i zaključne dokumente koji su iz njih proizašli, a koji su usvojeni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda: Peking + 5 (2000.), Peking + 10 (2005.), Peking + 15 (2010.) i Peking + 20 (2015.),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 21. veljače 1996. naslovljenu „Uvođenje jednakih mogućnosti za žene i muškarce u sve aktivnosti i politike Zajednice” (COM(1996)0067) u kojoj se ona obvezuje na „promicanje jednakosti žena i muškaraca u svim svojim aktivnostima i politikama na svim razinama”, čime je zapravo utvrdila načelo rodne osviještenosti,

—

uzimajući u obzir Europski pakt za jednakost spolova (2011. – 2020.) koji je u ožujku 2011. usvojilo Vijeće Europske unije,

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije o istraživanju od 21. rujna 2010. naslovljeno „Ocjena dobrih i loših strana Strategije za jednakost žena i muškaraca 2010. – 2015”,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. ožujka 2010. naslovljenu „Veća predanost jednakosti žena i muškaraca: Ženska povelja” (COM(2010)0078),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 21. rujna 2010. naslovljenu „Strategija za jednakost žena i muškaraca 2010. – 2015.” (COM(2010)0491),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2015. o Strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015. (1),

—

uzimajući u obzir analizu javnog savjetovanja o „Jednakosti između muškaraca i žena u EU-u” objavljenu u listopadu 2015.,

—

uzimajući u obzir novi „Plan: novi početak suočavanja s problemima uspostave ravnoteže između poslovnog i privatnog života u zaposlenim obiteljima”, paket zakonodavnih i nezakonodavnih prijedloga koji je Komisija objavila u kolovozu 2015.,

—

uzimajući u obzir ishod sjednice Savjetodavnog odbora Europske komisije za jednake mogućnosti žena i muškaraca održane 26. studenog 2015.,

—

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 3. prosinca 2015. naslovljen „Strateška suradnja za jednakost spolova 2016. – 2019.” (SWD(2015)0278),

—

uzimajući u obzir zaključke donesene na sjednici Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača (EPSCO) od 7. prosinca 2015., a osobito stavak 35.,

—

uzimajući u obzir izjavu trija predsjedatelja EU-a (Nizozemska, Slovačka i Malta) od 7. prosinca 2015. o jednakosti spolova,

—

uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o novoj strategiji za prava žena i jednakost spolova u Europi nakon 2015. (O-000006/2016 – B8-0103/2016),

—

uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da je jednakost spolova jedna od temeljnih vrijednosti EU-a, kao što je ustanovljeno Ugovorima i Poveljom o temeljnim pravima, i da se EU obvezao integrirati je u sve svoje aktivnosti, te budući da je jednakost spolova kao strateški cilj ključna za postizanje ukupnih ciljeva strategije Europa 2020. u području rasta, zapošljavanja i socijalne uključenosti;

B.

budući da je pravo na jednako postupanje temeljno pravo prepoznato u Ugovorima Europske unije i duboko ukorijenjeno u europsko društvo i budući da je nužno za njegov daljnji razvoj te se treba primjenjivati u zakonodavstvu, praksi, sudskoj praksi i u svakodnevnom životu;

C.

budući da je EU u prošlosti poduzeo neke važne korake u cilju jačanja prava žena i jednakosti spolova, ali je tijekom zadnjih desetak godina na razini EU-a došlo do usporavanja političkog djelovanja i reformi u području jednakosti spolova; budući da prošla strategija Komisije za jednakost žena i muškaraca za razdoblje 2010. – 2015. nije bila dovoljno sveobuhvatna da bi se njome pridonijelo jednakosti spolova na europskoj i međunarodnoj razini te budući da ciljevi planirani u okviru te strategije nisu bili učinkovito ostvareni; budući da se novom strategijom za razdoblje nakon 2015. treba dati novi poticaj i dovesti do konkretnih mjera usmjerenih na jačanje prava žena i promicanje jednakosti spolova;

D.

budući da se u ocjeni Strategije za razdoblje 2010. – 2015. i u stajalištima dionika, sadržanim u izvješću Komisije o istraživanju naslovljenom „Ocjena dobrih i loših strana Strategije za jednakost žena i muškaraca 2010. – 2015”, naglašava da je potrebno dodatno ojačati strateški pristup usvojen 2010.;

E.

budući da je Parlament u svojoj rezoluciji od 9. lipnja 2015. jasno pozvao na donošenje nove, zasebne strategije za jednakost spolova i prava žena za razdoblje nakon 2015.; budući da su rezultati javnog savjetovanja pokazali da se 90 % ispitanika zalaže za novu strategiju;

F.

budući da Vijeće EPSCO u svojim zaključcima od 7. prosinca 2015. (stavak 35.) poziva Komisiju da „usvoji novu strategiju, u obliku komunikacije, za jednakost spolova nakon 2015.”; budući da se u svojoj izjavi od 7. prosinca 2015. trio predsjedatelja EU-a obvezao da će Vijeću EPSCO dostaviti nacrt zaključaka Vijeća o strategiji EU-a za jednakost spolova nakon 2015.;

1.

podsjeća da u skladu s člankom 2. UEU-a i Poveljom o temeljnim pravima Komisija ima obvezu djelovati u cilju promicanja jednakosti spolova;

2.

podsjeća da je Komisija u prošlosti snažno podržala jasnu, transparentnu, legitimnu i javnu Komunikaciju o strategiji za jednakost žena i muškaraca, koju su podržale sve institucije EU-a, na najvišoj političkoj razini;

3.

izražava žaljenje zbog činjenice da strategija EU-a za jednakost spolova nakon 2015. u programu rada Komisije za 2016. objavljenom u studenom 2015. nije konkretno spomenuta; žali zbog činjenice da je Komisija 3. prosinca 2015. objavila samo radni dokument službi naslovljen „Strateška suradnja za jednakost spolova 2016. – 2019.” te tako predstavila interni dokument na nižoj razini pri čemu je i ograničila trajanje povezanog djelovanja;

4.

pozdravlja činjenicu da je Komisija u kolovozu 2015. objavila svoj „Plan: novi početak suočavanja s problemima uspostave ravnoteže između poslovnog i privatnog života u zaposlenim obiteljima”, paket zakonodavnih i nezakonodavnih prijedloga; .;

5.

poziva države članice da preuzmu potpunu odgovornost za poboljšanje provedbe načela jednakog postupanja i jednakih mogućnosti za muškarce i žene na nacionalnoj razini;

6.

žali zbog toga što Vijeće za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača (EPSCO) 7. prosinca 2015. nije usuglasilo službeni stav u pogledu nekoliko pitanja kojima se zagovara jednakost spolova, uključujući Direktivu o ženama u upravnim odborima koju Parlament dugo očekuje;

7.

pozdravlja pristup koji je Komisija usvojila u spomenutom radnom dokumentu službi o strateškoj suradnji za jednakost spolova, ali izražava žaljenje zbog manjka konkretnih referentnih vrijednosti i zasebnog proračuna, bez kojih se napredak u pogledu ciljeva i pokazatelja ne može izmjeriti niti ostvariti;

8.

poziva Komisiju da ponovno razmotri svoju odluku i usvoji komunikaciju o novoj strategiji za jednakost spolova i prava žena za razdoblje 2016 – 2020. u kojoj će se pozabaviti pitanjima jednakosti spolova tekoja će biti u skladu s međunarodnim programom, poglavito zaključnim dokumentom s posebne sjednice UN-a Peking + 20 iz 2015. i novim okvirom za „Jednakosti spolova i jačanje položaja žena: promijeniti život djevojaka i žena uz pomoć vanjskih odnosa EU-a 2016. – 2020.”;

9.

poziva Komisiju da surađuje s Parlamentom i Vijećem te poziva na održavanje sastanka na vrhu na razini EU-a o jednakosti spolova i pravima žena kako bi se ustanovilo u kojoj je mjeri postignut napredak te na preuzimanje obnovljenih obveza u okviru predstojeće sjednice Vijeća EPSCO u ožujku 2016.;

10.

podsjeća da provedba propisa i političkih instrumenata EU-a mora biti u skladu s načelima supsidijarnosti i „dodane vrijednosti”, da ujednačena pravila nisu uvijek nužna za praktično i konkurentno funkcioniranje unutarnjeg tržišta te da Komisija mora uzeti u obzir administrativna opterećenja proizašla iz njezinih zakonodavnih prijedloga i različite kulturne kontekste i postupke u različitim državama članicama;

11.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i vladama država članica.

31.1.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 35/38

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Istočnom partnerstvu, Ukrajini i Ruskoj Federaciji,

—

uzimajući u obzir izvješća Misije za procjenu ljudskih prava na Krimu koju provodi Ured OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava i visoki povjerenik OESS-a za nacionalne manjine,

—

uzimajući u obzir odluke Europskog vijeća (od 21. ožujka, 27. lipnja i 16. srpnja 2014.) o nametanju sankcija Ruskoj Federaciji kao odgovor na nezakonito pripojenje Krima,

—

uzimajući u obzir „Izvješće o stanju ljudskih prava u Ukrajini – od 16. kolovoza do 15. studenoga 2015.” Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava,

—

uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a br. 68/262 od 27. ožujka 2014. naslovljenu „Teritorijalna cjelovitost Ukrajine”,

—

uzimajući u obzir izvješće organizacije Freedom House naslovljeno „Sloboda u svijetu 2016.” u kojem se stanje političkih i građanskih sloboda na nezakonito pripojenom Krimu ocjenjuje kao „neslobodno”,

—

uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da je Ruska Federacija nezakonito pripojila Krim i Sevastopolj i tako prekršila međunarodno pravo, uključujući i Povelju UN-a, Helsinški završni akt, Memorandum iz Budimpešte iz 1994. i Ugovor o prijateljstvu, suradnji i partnerstvu između Ruske Federacije i Ukrajine iz 1997.;

B.

budući da su tijekom nezakonitog pripojenja Krima Ruskoj Federaciji u ožujku 2014. Ukrajinci, uključujući krimske Tatare, i ukrajinska vojska pokazali veliku hrabrost i odanost Ukrajini i mirno se usprotivili agresivnom činu pripojenja; budući da nekoliko međunarodnih organizacija i skupina boraca za ljudskih prava osuđuje činjenicu da je od okupacije i nezakonitog pripojenja poluotoka od strane Ruske Federacije početkom 2014. ozbiljno ograničena zaštita ljudskih prava;

C.

budući da su zabilježena ciljana kršenja prava nad zajednicom Tatara, koja se u većini usprotivila ruskom pripajanju i bojkotirala tzv. referendum 16. ožujka 2014., osobito provedbom neodređenog i preširoko definiranog ruskog zakonodavstva protiv ekstremista u cilju zastrašivanja ili ušutkivanja protivnika; budući da ta kršenja prava uključuju otmice, prisilna nestajanja, nasilje, mučenja i izvansudska pogubljenja u kojima de facto vlasti nisu provele istragu ni pokrenule kazneni progon;

D.

budući da je čelnicima krimskih Tatara, kao što su Mustafa Džemilijev, član ukrajinskog parlamenta Verhovne Rade, i Refat Čubarov, predsjednik Medžlisa, bio zabranjen dolazak na Krim; budući da im je to trenutačno dopušteno, ali pod kaznom uhićenja; budući da je ruski sud izdao uhidbeni nalog za Mustafu Džemilijeva koji je ranije proveo 15 godina u sovjetskim zatvorima zbog svojeg zalaganja da se njegovu narodu omogući povratak u svoju domovinu na Krimu;

E.

budući da su svim vjerskim zajednicama, uključujući i kršćanske crkve koje ne ovise o Moskvi, ograničene aktivnosti; budući da su te poteškoće posljedica strogih ograničenja slobode udruživanja, izvlaštenja, neproduživanja dokumenata i redovitih pretraga u preostalim prostorijama tih vjerskih organizacija;

F.

budući da pojedinci koji su odbili uzeti rusko državljanstvo nakon pripojenja doživljavaju diskriminaciju i ozbiljne probleme u svim sferama političkog, društvenog i gospodarskog života;

G.

budući da Rusija OESS-u, UN-u i Vijeće Europe, a pogotovo nevladinim organizacijama za ljudska prava i neovisnim novinarima, ograničava pristup na Krim; budući da je zbog nemogućnosti pristupa nadzor nad poštovanjem ljudskih prava i izvješćivanje o tomu na Krimu vrlo otežano;

H.

budući da je cijela populacija krimskih Tatara, autohtonog krimskog naroda, 1944. prisilno deportirana u druge dijelove tadašnjeg SSSR-a i da do 1989. nisu imali pravo na povratak; budući da je 12. studenoga 2015. ukrajinska Verhovna Rada usvojila rezoluciju u kojoj deportaciju krimskih Tatara 1944. priznaje kao genocid i da je 18. svibnja proglasila Danom sjećanja;

1.

ponavlja svoju čvrstu predanost suverenosti i teritorijalnoj cjelovitosti Ukrajine u njezinim međunarodno priznatim granicama te njezinom slobodnom i suverenom opredjeljenju za europski put; podsjeća na svoju strogu osudu nezakonitog pripojenja krimskog poluotoka od strane Rusije i na predanost Europske unije, njezinih država članica i međunarodne zajednice potpunoj provedbi politike nepriznavanja nezakonitog pripojenja Krima; također naglašava da je jedan od preduvjeta za ponovnu uspostavu suradnje s Ruskom Federacijom, što uključuje obustavu s tim povezanih sankcija, ponovna uspostava ukrajinske kontrole nad poluotokom;

2.

oštro osuđuje neviđene razine kršenja ljudskih prava nad stanovništvom Krima, osobito nad krimskim Tatarima koji ne prihvaćaju nametnutu vladavinu tzv. lokalnih vlasti, posebno pod izgovorom borbe protiv ekstremizma i terorizma;

3.

osuđuje stroga ograničenja slobode izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja, među ostalim i na tradicionalnim prigodnim događajima kao što su godišnjica deportacije krimskih Tatara za vrijeme Staljinova režima u Sovjetskom Savezu i kulturna okupljanja krimskih Tatara; naglašava da, u skladu s međunarodnim pravom, Tatari, kao autohtoni narod Krima, imaju pravo na održavanje i jačanje svojih zasebnih političkih, pravnih, gospodarskih, društvenih i kulturnih ustanova; poziva na poštovanje Medžlisa kao legitimnog predstavničkog tijela zajednice krimskih Tatara i na suzdržavanje od bilo kakvog uznemiravanja i sustavnog progona njegovih članova; izražava zabrinutost zbog kršenja njihovih prava i sloboda u pogledu imovine, zastrašivanja i zatvaranja, kao i nepoštovanja njihovih građanskih, političkih i kulturnih prava; s jednakom zabrinutošću primjećuje ograničavajuće uvjete za ponovnu registracije medijskih kuća, kao i za organizacije civilnog društva;

4.

poziva ruske i de facto lokalne vlasti da djelotvorno, nepristrano i transparentno istraži sve slučajeve nestajanja i mučenja osoba kao i kršenja ljudskih prava od strane policije i paravojnih snaga aktivnih na Krimskom poluotoku od veljače 2014.;

5.

podsjeća da Ruska Federacija kao okupacijska sila ima odgovornost da zajamči sigurnost cjelokupnog stanovništva i poštovanje ljudskih, kulturnih i vjerskih prava autohtonih Tatara i svih drugih manjina na Krimu te da poštuje pravni poredak na Krimu;

6.

podsjeća da je institucijama i neovisnim stručnjacima iz OESS-a, Ujedinjenih naroda i Vijeća Europe bio u potpunosti ili djelomično uskraćen pristup na Krimski poluotok te da im je stoga, unatoč njihovim ovlastima za obavljanje takvih aktivnosti na Krimu, bio onemogućen nadzor nad stanjem ljudskih prava;

7.

poziva vlasti Ruske Federacije i de facto vlasti na Krimu, koje su obvezane međunarodnim humanitarnim pravom i međunarodnim pravom o ljudskim pravima, da međunarodnim institucijama i neovisnim stručnjacima iz OESS-a, Ujedinjenih naroda i Vijeća Europe, kao i svim nevladinim organizacijama za ljudska prava i medijske kuće koje žele doći na Krim te procijeniti stanje i izvijestiti o njemu, omoguće nesmetan pristup na Krim; poziva Vijeće i Europsku službu za vanjsko djelovanje da izvše pritisak na Rusiju u tom pogledu; pozdravlja odluku glavnog tajnika Vijeća Europe o slanju svojeg posebnog predstavnika za ljudska prava na Krim jer je to bio prvi posjet nakon ruskog pripojenja te se očekuje da će se njime dobiti novi uvid u stanje na terenu; sa zanimanjem iščekuje njegove nalaze; naglašava da bi svaka međunarodna prisutnost na terenu trebala biti koordinirana s Ukrajinom;

8.

pozdravlja ukrajinsku inicijativu za uspostavu međunarodnog mehanizma za pregovore o ponovnoj uspostavi ukrajinskog suvereniteta na Krimu u formatu „Ženeva plus”, što bi trebalo uključivati izravni angažman EU-a; poziva Rusiju da započne pregovore s Ukrajinom i drugim stranama o okončanju okupacije Krima, da opozove embargo na trgovinu i energiju te da ukine izvanredno stanje na Krimu;

9.

žali zbog prepreka s kojima se suočavaju čelnici Tatara pri povratku na Krim i zbog njihova progona, kao i zbog rastućeg i neprihvatljivog pritiska na druge članove Medžlisa; također žali zbog nezakonitog zatvaranja medijske kuće ATR koja ima istaknutu ulogu unutar zajednice krimskih Tatara; poziva Europsku komisiju da produlji nužnu financijsku pomoć koja je potrebna za sigurno funkcioniranje tog i drugih medija u egzilu u Ukrajini; smatra da je zatvaranje škola i razreda krimskih Tatara i ograničavanje korištenja jezikom ozbiljno ograničavanje osnovnih prava članova zajednice kao što je i činjenica da je ukrajinski uklonjen iz javnog prostora;

10.

poziva na očuvanje višekulturne sredine na Krima i na puno poštovanje ukrajinskog, tatarskog i drugih manjinskih jezika i posebnih kultura;

11.

žali zbog postupanja de facto uprave u cilju onemogućavanja rada Medžlisa krimskih Tatara, najvišeg izvršnog i predstavničkog tijela krimskih Tatara, zatvaranjem njegova sjedišta i oduzimanjem njegove imovine, kao i drugim činovima zastrašivanja;

12.

osuđuje redovite napade na neovisne medije, novinare i aktiviste civilnog društva na Krimu; žali zbog toga što Ruska Federacija ukrajinskim građanima na Krimu prisilno nameće ruske putovnice; također osuđuje i praksu prema kojoj de facto vlasti stanovništvu Krima nameću rusko državljanstvo;

13.

ponavlja svoju potporu odluci EU-a o zabrani uvoza robe podrijetlom s Krima osim ako je popraćena potvrdom o podrijetlu izdanom od strane ukrajinskih vlasti, kao i potporu restriktivnim mjerama koje se odnose na izvoz određene robe i tehnologije, ulaganje, trgovinu i usluge na Krimu; poziva Vijeće da nastavi s provedbom tih sankcija do završetka procesa potpune reintegracije Krima u pravni poredak Ukrajine;

14.

poziva Rusku Federaciju da istraži sve slučajeve mučenja zatvorenika nezakonito lišenih slobode na Krimu, da oslobodi zatvorenike među kojima su Oleg Sencov i Oleksandr Kolčenko, kao i zamjenik predsjednika Medžlisa Ahtem Čiigoz, Mustafa Degermendži i Ali Asanov koji su uhićeni na Krimu jer su mirno prosvjedovali protiv okupacije te da im zajamči siguran povratak u Ukrajinu; poziva Rusku Federaciju da okonča politički motivirane progone disidenata i građanskih aktivista; osuđuje njihovo naknadno odvođenje u Rusiju i prisilno dodjeljivanje ruskog državljanstva;

15.

osuđuje militarizaciju Krimskog poluotoka koja ima vrlo nepovoljan utjecaj na gospodarski i socijalni život, kao i prijetnje Rusije da će rasporediti nuklearno oružje na Krimu, što predstavlja ozbiljnu prijetnju regionalnoj, europskoj i svjetskoj sigurnosti; ponavlja svoj poziv za povlačenje svih ruskih snaga s Krima i iz istočne Ukrajine;

16.

naglašava da bi se gospodarska suradnja, kao i nabave robe i usluga između Ukrajine i privremeno okupiranog Krimskog poluotoka, trebala odvijati unutar pravnog okvira Ukrajine i da bi je trebale poštovati sve strane, čime bi se izbjegle sve negativne posljedice za stanovništvo Krima; poziva vlasti da, u slučaju nepoštovanja takvog ponašanja, istraže i zaustave takva kršenja prava;

17.

izražava ozbiljnu zabrinutost zbog stanja zajednice LGBTI na Krimu, koje se znatno pogoršalo nakon ruskog pripojenja, kao i zbog represivnih mjera i prijetnji od strane de facto vlasti i paravojnih skupina;

18.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije / visokoj predstavnici, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, predsjedniku, vladi i parlamentu Ukrajine, Vijeću Europe, OSSS-u, predsjedniku, vladi i parlamentu Ruske Federacije te Medžlisu krimskih Tatara.

31.1.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 35/42

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Bahreinu, osobito onu od 9. srpnja 2015. o Bahreinu, a posebno o slučaju Nabila Radžaba (1),

—

uzimajući u obzir Bahreinsko neovisno istražno povjerenstvo osnovano kraljevskom uredbom radi istrage i izvještavanja o događajima u Bahreinu u veljači 2011. i njihovim posljedicama, a koje je svoj izvještaj objavilo u studenom 2011. godine,

—

uzimajući u obzir da je 27. siječnja 2016. predsjednik Nacionalnog instituta za ljudska prava dr. Abdulaziz Abul ministru vanjskih poslova generalu pukovniku šeiku Rašidu bin Abdulahu al-Kalifi podnio drugo godišnje izvješće za 2014. godinu,

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu 33 države o Bahreinu objavljenu 14. rujna 2015. na 30. sjednici Vijeća UN-a za ljudska prava,

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu o Bahreinu posebnog izvjestitelja UN-a za položaj branitelja ljudskih prava, posebnog izvjestitelja UN-a za promicanje i zaštitu prava na slobodu mišljenja i izražavanja te posebne izvjestiteljice UN-a za prava na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja od 16. srpnja 2015. godine,

—

uzimajući u obzir izvještaj Bahreinskog neovisnog istražnog povjerenstva iz studenog 2011. godine,

—

uzimajući u obzir poziv na trenutačno puštanje na slobodu dr. Abduldžalila al-Singacea, zatvorenika zbog svojih uvjerenja, koji štrajka glađu,

—

uzimajući u obzir odluku ministarskog vijeća Arapske lige, koje se sastalo u Kairu 1. rujna 2013., o osnivanju panarapskog suda za ljudska prava u Manami, glavnom gradu Bahreina,

—

uzimajući u obzir Sporazum o suradnji između Europske unije i Vijeća za suradnju zemalja Perzijskog zaljeva iz 1988. godine,

—

uzimajući u obzir smjernice EU-a o smrtnoj kazni kako su izmijenjene 12. travnja 2013.,

—

uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. godine, Konvenciju protiv mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja te Arapsku povelju o ljudskim pravima, kao i činjenicu da je Bahrein potpisnik svih tih dokumenata,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju br. 68/178 Opće skupštine UN-a i Rezoluciju br. 25/7 Vijeća UN-a za ljudska prava o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda u borbi protiv terorizma,

—

uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da je Bahrein ključni partner Europske unije u Perzijskom zaljevu, između ostalog i u područjima političkih i ekonomskih odnosa, energetike i sigurnosti; budući da je dodatno produbljivanje partnerstva u našem zajedničkom interesu kako bi se bolje odgovorilo na buduće izazove;

B.

budući da bahreinske vlasti od početka ustanka 2011. godine sve više primjenjuju represivne mjere protiv mirnih prosvjednika na osnovi optužbi za terorizam, a da te mjere uključuju i smrtnu kaznu; budući da su 2015. godine bahreinski sudovi izrekli sedam novih smrtnih kazni;

C.

budući da su bahreinske vlasti 18. veljače 2014. uhitile Muhameda Ramadana, 32-godišnjeg zaposlenika aerodromske službe sigurnosti, zbog navoda da je zajedno s ranije uhićenim Husainom Alijem Musom sudjelovao u bombaškom napadu u Al Dairu 14. veljače 2014. u kojem je jedan pripadnik službe sigurnosti ubijen, a više ih je ranjeno;

D.

budući da je, prema navodima, Muhamed Ramadan uhićen bez naloga i da obojica kažu da su prije priznavanja krivnje teško pretučeni i mučeni, ali da su zatim pred javnim tužiteljem svoja priznanja povukli; budući da su priznanja navodno dobivena mučenjem bila glavni dokaz u sudskim postupcima protiv g. Ramadana i g. Muse;

E.

budući da je 29. prosinca 2014. Bahreinski kazneni sud g. Ramadana i g. Musu osudio na smrt; budući da su oni osuđeni zajedno s još deset okrivljenika od kojih su devetorici izrečene kazne zatvora u trajanju od šest godina, a jedan je osuđen na kaznu doživotnog zatvora; budući da se sud u obrazloženju smrtne kazne pozvao na bahreinski zakon o borbi protiv terorizma;

F.

budući da je smrtne kazne izrečene g. Ramadanu i g. Musi 16. studenog 2015. potvrdio i Kasacijski sud, najviši bahreinski prizivni sud, unatoč tome što su oni povukli svoja priznanja i ponovili da je priznanje krivnje dobiveno mučenjem; budući da bahreinski sudovi nisu razmotrili njihove tvrdnje i da čak nisu ni pokrenuli istragu;

G.

budući da je g. Ramadan tek jedna od deset osoba koje u Bahreinu čekaju na izvršenje smrtne kazne i prva osuđena na smrt od 2011. godine; budući da je g. Ramadan jedan od prvih koji je iscrpio sve pravne mogućnosti za ulaganje žalbe i da mu prijeti pogubljenje u najskorije vrijeme; budući da je poznato da u slučaju g. Ramadana nije provedena istraga o navodima o mučenju;

H.

budući da je 14. kolovoza 2014. pet stručnjaka UN-a za ljudska prava bahreinskoj vladi izrazilo zabrinutost zbog navoda o protupravnom oduzimanju slobode, pritvoru i mučenju devetoro bahreinskih državljana, uključujući i g. Ramadana, te njihovu osudu u sudskim postupcima koji nisu održani u skladu s međunarodnim standardima pravednog suđenja i zakonitog postupanja;

I.

budući da je više nevladinih organizacija koje se bave ljudskim pravima prikupilo dokumentirane dokaze o nepravednim suđenjima i primjeni mučenja i smrtnih kazni u Bahreinu, što predstavlja kršenje raznih međunarodnih konvencija, između ostalog i Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima kojem je Bahrein pristupio 2006. godine;

J.

budući da je Bahreinsko neovisno istražno povjerenstvo, koje je u Kraljevini Bahrein uspostavljeno 29. lipnja 2011. kraljevskom uredbom br. 28 radi istrage i izvještavanja o događajima u Bahreinu u veljači 2011. godine, donijelo niz preporuka o ljudskim pravima i političkim reformama;

K.

budući da se među 26 preporuka Bahreinskog neovisnog istražnog povjerenstva nalazila i preporuka da se preinače smrtne kazne izrečene za djela iz veljače i ožujka 2011. godine; budući da je to bila jedna od dvije preporuke koje su u potpunosti provedene, što je bio pozitivan korak prema ukidanju smrtne kazne;

L.

budući da su te preporuke navele vladu Bahreina na to da nakon 2012. osnuje tri tijela – Ured pučkog pravobranitelja u okviru Ministarstva unutarnjih poslova, Posebnu jedinicu za istrage u okviru Ureda glavnog tužitelja te Komisiju za prava zatvorenika i pritvorenika – sa zajedničkim mandatom da se okonča primjena mučenja u ustanovama za ispitivanje i pritvorskim i zatvorskim ustanovama;

M.

budući da se brojnim nedavno poduzetim mjerama bahreinskih vlasti dijelu stanovništva Bahreina i dalje krše i ograničavaju ljudska prava i slobode, posebno pravo pojedinaca na miran prosvjed, slobodu izražavanja i digitalnu slobodu; budući da se aktivisti koji se bore za ljudska prava neprestano suočavaju sa sustavnim napadima, uznemiravanjem i pritvaranjem;

N.

budući da se prema izvješćima u Bahreinu još uvijek nalazi velik broj ljudi zatvorenih zbog svojih uvjerenja;

O.

budući da prema izvješćima bahreinske sigurnosne snage i dalje muče zatvorenike;

1.

izražava zabrinutost i razočaranje zbog toga što se Bahrein vratio praksi izricanja smrtne kazne; poziva na ponovno uvođenje moratorija na smrtnu kaznu kao prvog koraka prema njezinu ukidanju; poziva vladu Bahreina, a posebno Nj. V. šeika Hamada bin Isu al-Kalifa da Muhamedu Ramadanu udijeli kraljevsko pomilovanje ili da mu preinači kaznu;

2.

oštro osuđuje kontinuiranu primjenu mučenja i ostalih oblika okrutnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja zatvorenika, što ih provode sigurnosne snage; izuzetno je zabrinut zbog tjelesnog i duševnog integriteta zatvorenika;

3.

izražava zabrinutost zbog toga što se u Bahreinu zakoni o borbi protiv terorizma primjenjuju za kažnjavanje političkih mišljenja i uvjerenja i sprečavanje građana da se bave političkim aktivnostima;

4.

naglašava obvezu da se borcima za ljudska prava osigura zaštita i dopusti im se da svoj posao obavljaju bez ometanja, zastrašivanja ili uznemiravanja;

5.

primjećuje stalne napore vlade Bahreina u cilju reformiranja kaznenog zakona i zakonskih postupaka te potiče nastavak tog procesa; potiče vladu Bahreina da se pridržava međunarodnih standarda o pravu na pravedno suđenje i zakonito postupanje te da poštuje minimalne međunarodne standarde kako je utvrđeno u člancima 9. i 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima;

6.

poziva nadležna tijela da hitno pokrenu neovisnu istragu navoda o mučenju, da kazne osumnjičene počinitelje i ukinu sve osuđujuće presude izrečene na osnovi priznanja dobivenih mučenjem;

7.

podsjeća bahreinske vlasti da je u skladu s člankom 15. Konvencije protiv mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja zabranjena upotreba izjava dobivenih mučenjem kao dokaza u bilo kojem postupku; poziva na hitnu ratifikaciju Fakultativnog protokola uz Konvenciju protiv mučenja i Drugog fakultativnog protokola uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima kojima je cilj ukidanje smrtne kazne;

8.

poziva vladu Bahreina da odmah objavi otvoreni poziv posebnom izvjestitelju UN-a za mučenje da posjeti zemlju i da zajamči neometan pristup zatvorenim osobama i svim pritvorskim i zatvorskim ustanovama;

9.

prima na znanje preporuke pučkog pravobranitelja, Komisije za prava zatvorenika i pritvorenika i Nacionalnog instituta za ljudska prava, osobito u pogledu prava pritvorenika i uvjeta u zatvorima, uključujući navodno zlostavljanje i mučenje; međutim, poziva vladu Bahreina da zajamči neovisnost Ureda pučkog pravobranitelja i Komisije za prava zatvorenika i pritvorenika te da zajamči neovisnost Posebne jedinice za istrage u odnosu na Ured glavnog tužitelja;

10.

ističe važnost potpore Bahreinu, osobito glede pravosuđa, kako bi se zajamčilo poštovanje međunarodnih standarda u vezi s ljudskim pravima; snažno potiče uspostavu radne skupine EU-a i Bahreina za ljudska prava;

11.

poziva bahreinske vlasti da ukinu samovoljnu zabranu putovanja Nabilu Radžabu i da odbace sve postojeće optužbe povezane sa slobodom govora za koje se on trenutačno tereti;

12.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, vladi i parlamentu Kraljevine Bahrein te članicama Vijeća za suradnju zemalja Perzijskog zaljeva.

31.1.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 35/46

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o stanju u Kini, posebno Rezoluciju od 16. prosinca 2015. o odnosima EU-a i Kine (1) i Rezoluciju od 13. ožujka 2014. o prioritetima EU-a za 25. sjednicu Vijeća UN-a za ljudska prava (2),

—

uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 7. siječnja 2016. o nestanku pojedinaca povezanih s izdavačkom kućom Mighty Current u Hong Kongu,

—

uzimajući u obzir izjavu ESVD-a od 29. siječnja 2016. o zabrinutosti EU-a zbog stanja ljudskih prava u Kini,

—

uzimajući u obzir godišnje izvješće Komisije za 2014. o Posebnom upravnom području Hong Kongu, objavljeno u travnju 2015.,

—

uzimajući u obzir uspostavu diplomatskih odnosa između EU-a i Kine 6. svibnja 1975.,

—

uzimajući u obzir strateško partnerstvo EU-a i Kine započeto 2003.,

—

uzimajući u obzir Strateški program suradnje do 2020. između EU-a i Kine dogovoren 21. studenoga 2013.,

—

uzimajući u obzir pregovore o novom sporazumu o partnerstvu i suradnji koji su obustavljeni,

—

uzimajući u obzir novi zakon o nacionalnoj sigurnosti koji je stalni odbor Svekineskog narodnog kongresa donio 1. srpnja 2015. te drugi nacrt novog zakona o upravljanju stranim nevladinim organizacijama objavljen 5. svibnja 2015.,

—

uzimajući u obzir dijalog EU-a i Kine o ljudskim pravima započet 1995. i njegov 34. krug održan 30. studenoga i 1. prosinca 2015. u Pekingu,

—

uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima od 16. prosinca 1966.,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

—

uzimajući u obzir zaključna zapažanja Odbora Ujedinjenih naroda za ljudska prava o trećem periodičnom izvješću o Hong Kongu, Kina, koja je Odbor donio na svojoj 107. sjednici (11. – 28. ožujka 2013.),

—

uzimajući u obzir zaključna zapažanja Odbora Ujedinjenih naroda protiv mučenja o petom periodičnom izvješću o Kini, koja je Odbor donio na svojem 1391. i 1392. sastanku, održanom 2., odnosno 3. prosinca 2015.,

—

uzimajući u obzir Temeljni zakon Posebnog upravnog područja Narodne Republike Kine Hong Konga (u daljnjem tekstu „Temeljni zakon”), posebno članke o osobnim slobodama i slobodi tiska, i hongkonšku Povelju o pravima,

—

uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da su tijekom protekla četiri mjeseca pod nerazjašnjenim okolnostima nestala petorica izdavača (Lui Bo, Gui Minhai, Zhang Zhiping, Lin Rongji i Lee Po), od kojih su četvorica rezidenti Hong Konga, a jedan je nerezident, i koji su povezani s izdavačkom kućom Mighty Current i njezinom knjižarom, koja je prodavala književna djela kritički nastrojena prema Pekingu; budući da su dvojica od njih građani EU-a – Gui Minhai, švedski državljanin, i Lee Po, britanski državljanin; budući da je u siječnju 2016. potvrđeno da se oba građanina EU-a nalaze u kontinentalnoj Kini, i budući da postoji sumnja da su ondje i preostala trojica; budući da se Leeu Pou 23. siječnja 2016. na tajnoj lokaciji u kontinentalnoj Kini privremeno pridružila supruga; budući da izrazito zabrinjava činjenica da i dalje nema informacija o njihovu stanju i tome gdje se nalaze;

B.

budući da su prema uvjerljivim navodima medija petoricu izdavača otele vlasti kontinentalne Kine, što brine i zakonodavce, organizacije koje se bave ljudskim pravima i brojne građane; budući da je, konkretno, Lee Po otet u Hong Kongu, dok je Giu Minhai nestao iz svojeg doma na Tajlandu;

C.

budući da su se 10. siječnja 2016. tisuće prosvjednika okupile na ulicama Hong Konga zahtijevajući od gradskih vlasti da objasne nestanak petorice izdavača; budući da je tim nestancima tijekom 2013. i 2014. prethodio niz nasilnih napada na hongkonške novinare kritički nastrojene prema Pekingu;

D.

budući da Hong Kong poštuje i štiti slobodu govora, izražavanja i objavljivanja; budući da je u Hong Kongu objava bilo kakvog materijala kojim se kritizira kinesko vodstvo legalna, premda je u kontinentalnoj Kini zabranjena; budući da se načelom „jedna zemlja, dva sustava” Hong Kongu jamči autonomija u odnosima s Pekingom u pogledu tih sloboda koje su utvrđene člankom 27. Temeljnog zakona;

E.

budući da su objavljene informacije prema kojima su 14 izdavača i 21 publikacija u Hong Kongu definirani kao mete u internom dokumentu Komunističke stranke iz travnja 2015., u kojemu je izložena strategija za „istrebljenje” zabranjenih knjiga na njihovu izvoru u Hong Kongu i Makau; budući da su zbog straha od odmazde neki prodavači knjiga u Hong Kongu s polica maknuli knjige koje kritiziraju Kinu;

F.

budući da vlada kontinentalne Kine strogo ograničava i kriminalizira slobodu izražavanja, posebno cenzurom; budući da vlada zahvaljujući „velikom vatrozidu” na kineskom internetu može cenzurirati sve politički neprihvatljive informacije; budući da Kina i dalje strogo ograničava slobodu izražavanja te se popularnost knjiga koje kritiziraju Kinu među čitateljima u kontinentalnoj Kini smatra prijetnjom društvenoj stabilnosti;

G.

budući da je 17. siječnja 2016. Gui Minhai dao izjavu za medije u kontinentalnoj Kini u kojoj je ustvrdio da je dobrovoljno otputovao u kontinentalnu Kinu te je priznao da je u prošlosti bio osuđen zbog vožnje u pijanom stanju, što se doimalo kao iznuđeno priznanje;

H.

budući da su i švedske i britanske vlasti zatražile punu potporu kineskih vlasti u zaštiti prava dvojice svojih državljana kao i ostalih „nestalih” pojedinaca;

I.

budući da je Odbor UN-a protiv mučenja izrazio ozbiljnu zabrinutost zbog stalnih navoda iz raznih izvora o ustaljenoj praksi nezakonitog pritvaranja na nepotvrđenim i neslužbenim pritvornim objektima, takozvanim crnim zatvorima; budući da je također izrazio ozbiljnu zabrinutost zbog stalnih navoda koji upućuju na to da je praksa mučenja i zlostavljanja još uvijek duboko usađena u kaznenopravni sustav, koji se pretjerano oslanja na priznanja kao osnovu za osuđujuće presude;

J.

budući da je Kina službeno i nominalno prihvatila univerzalnost ljudskih prava te da se u posljednja tri desetljeća uključila u međunarodni okvir za ljudska prava potpisavši široki raspon sporazuma o ljudskim pravima, čime je postala dio međunarodnog pravnog i institucionalnog okvira za ljudska prava;

K.

budući da se člankom 27. Temeljnog zakona, koji služi kao de facto ustav Hong Konga, jamči „sloboda govora, tiska i objavljivanja, sloboda udruživanja, okupljanja, mimohoda i demonstracija”; budući da su Temeljnim zakonom, koji su dogovorili Kina i Ujedinjena Kraljevina, ta prava zajamčena na razdoblje od 50 godina koje završava 2047.;

L.

budući da je 17. sastanak na vrhu između EU-a i Kine, održan 29. lipnja 2015., podigao bilateralne odnose na novu razinu i budući da se u svojem strateškom okviru za ljudska prava i demokraciju EU obvezuje da će ljudska prava postaviti u središte svojih odnosa sa svim trećim zemljama, uključujući strateške partnere;

M.

budući da EU i Kina od 1995. vode dijaloge o ljudskim pravima i budući da obje strane ljudska prava smatraju važnim dijelom međusobnih bilateralnih odnosa;

N.

budući da je prema 21. godišnjem izvješću (srpanj 2014.) Udruge novinara Hong Konga 2014. bila najlošija godina u pogledu slobode govora u Hong Kongu u proteklih nekoliko desetljeća; budući da su neki novinari fizički napadnuti ili otpušteni, dok su drugi koji su izrazili kritička stajališta premješteni na manje osjetljiva područja;

1.

izražava ozbiljnu zabrinutost zbog činjenice da se ne zna kako su i gdje se nalaze petorica nestalih izdavača; poziva na hitnu objavu detaljnih informacija o tome kako su i gdje se nalaze Lee Po i Gui Minhai te poziva da ih se odmah pod sigurnim uvjetima pusti na slobodu i da im se omogući pravo na komunikaciju; poziva na trenutačno oslobađanje svih drugih osoba koje su samovoljno uhićene zbog ostvarivanja prava na slobodu izražavanja i objavljivanja u Hong Kongu, uključujući preostalu trojicu izdavača;

2.

poziva kinesku vladu da bez odgode izvijesti o svim informacijama u vezi s nestalim izdavačima i da odmah započne uključiv i transparentan dijalog i komunikaciju o tom pitanju između vlasti u kontinentalnoj Kini i vlasti u Hong Kongu; prima na znanje kao pozitivan pomak poruku Leea Poa i njegovo ponovno spajanje sa suprugom;

3.

poziva mjerodavne vlasti u Kini i Hong Kongu te na Tajlandu da istraže i razjasne okolnosti nestanaka u skladu s vladavinom prava i da, u mjeri u kojoj je to moguće, pomognu da se izdavači sigurno vrate kući;

4.

izražava zabrinutost zbog optužbi da tijela kaznenopravnog progona kontinentalne Kine djeluju u Hong Kongu; podsjeća da bi djelovanje tijela kaznenopravnog progona kontinentalne Kine predstavljalo kršenje Temeljnog zakona; smatra da to ne bi bilo u skladu s načelom „jedna zemlja, dva sustava”; poziva Kinu da poštuje jamstva autonomije koja su Hong Kongu dodijeljena Temeljnim zakonom;

5.

oštro osuđuje sve slučajeve kršenja ljudskih prava, posebno samovoljna uhićenja, izručenja, iznuđena priznanja, tajna pritvaranja, pritvor u izolaciji i kršenja slobode objavljivanja i izražavanja; podsjeća da se mora zaštititi neovisnost književnih urednika, novinara i blogera; poziva na to da se smjesta obustave kršenja ljudskih prava i političko zastrašivanje;

6.

osuđuje ograničenja i kriminalizaciju slobode izražavanja i žali zbog postroženja ograničenja slobode izražavanja; poziva kinesku vladu da prestane kočiti slobodan protok informacija, među ostalim ograničenjem upotrebe interneta;

7.

izražava zabrinutost zbog skorašnjeg usvajanja nacrta kineskog zakona o upravljanju stranim nevladinim organizacijama, s obzirom na to da bi se tim zakonom u njegovu trenutačnom obliku drastično otežale aktivnosti kineskog civilnog društva te bi se znatno ograničile sloboda udruživanja i izražavanja u toj zemlji, među ostalim onemogućavanjem djelovanja „prekomorskih nevladinih organizacija” koje nisu registrirane pri kineskom ministarstvu javne sigurnosti i zabranom provincijskim uredima za javnu sigurnost da financiraju kineske pojedince ili organizacije te zabranom kineskim skupinama da provode „aktivnosti” u ime ili s ovlaštenjem neregistriranih prekomorskih nevladinih organizacija, uključujući one sa sjedištem u Hong Kongu i Makau; poziva kineske vlasti da bitno revidiraju taj nacrt zakona kako bi bio u skladu s međunarodnim standardima u području ljudskih prava, uključujući međunarodne obveze koje je preuzela Narodna Republika Kina;

8.

izražava zabrinutost zbog novog nacrta zakona o kibersigurnosti, kojim bi se podržale i institucionalizirale prakse cenzuriranja i nadziranja kiberprostora, te zbog donesenog zakona o nacionalnoj sigurnosti i nacrta zakona o borbi protiv terorizma; prima na znanje bojazan kineskih reformističkih odvjetnika i boraca za građanska prava da će se tim zakonima dodatno ograničiti sloboda izražavanja i da će biti sve više autocenzure;

9.

smatra da postojeći čvrsti odnosi EU-a i Kine moraju ponuditi učinkovitu platformu za promišljen, sadržajan i otvoren dijalog o ljudskim pravima koji se temelji na uzajamnom poštovanju;

10.

ističe da se EU zauzima za jačanje demokracije, uključujući vladavinu prava, neovisnosti pravosuđa, temeljnih sloboda i prava, transparentnosti te slobode informiranja i izražavanja u Hong Kongu;

11.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladi i parlamentu Narodne Republike Kine te izvršnom dužnosniku i skupštini Posebnog upravnog područja Hong Konga.

31.1.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 35/50

—

uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva sa sastanka Europskog vijeća u Solunu od 19. i 20. lipnja 2003. o perspektivi pristupanja zemalja zapadnog Balkana Europskoj uniji,

—

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2008/213/EZ od 18. veljače 2008. o načelima, prioritetima i uvjetima sadržanim u Europskom partnerstvu sa Srbijom i o stavljanju izvan snage Odluke 2006/56/EZ (1),

—

uzimajući u obzir mišljenje Komisije od 12. listopada 2011. o zahtjevu Srbije za članstvo u Europskoj uniji (SEC(2011)1208),

—

uzimajući u obzir Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica i Republike Srbije koji je stupio na snagu 1. rujna 2013.,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 1244 (1999), savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde od 22. srpnja 2010. o pitanju sukladnosti jednostrane deklaracije o nezavisnosti Kosova s međunarodnim pravom te Rezoluciju Opće skupštine UN-a A/RES/64/298 od 9. rujna 2010. koja je potvrdila sadržaj mišljenja i pozdravila spremnost EU-a da potiče dijalog između Srbije i Kosova,

—

uzimajući u obzir izjavu i preporuke s četvrte sjednice Parlamentarnog odbora Europske unije i Srbije za stabilizaciju i pridruživanje održane 7. i 8. listopada 2015.,

—

uzimajući u obzir ishod konferencije na visokoj razini o istočnosredozemnoj/zapadnobalkanskoj ruti održane 8. listopada 2015. u Luxembourgu,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove o mjerama za rješavanje izbjegličke i migracijske krize od 9. studenog 2015. te zaključke Vijeća za vanjske poslove o migraciji od 12. listopada 2015.,

—

uzimajući u obzir plan od 17 točaka usvojen na sastanku o zapadnobalkanskoj migracijskoj ruti koji su 25. listopada 2015. održali čelnici država članica EU-a i država koje nisu članice EU-a, a koje se suočavaju s priljevom izbjeglica i migranata,

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije o napretku Srbije za 2015. od 10. studenog 2015. godine (SWD(2015)0211),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2015. o izvješću o napretku Srbije za 2014. (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. travnja 2015. povodom Međunarodnog dana Roma o rasnoj netrpeljivosti prema Romima u Europi i priznanje na razini EU-a dana sjećanja na genocid nad Romima u Drugom svjetskom ratu (3),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 15. prosinca 2015. o proširenju te procesu stabilizacije i pridruživanja,

—

uzimajući u obzir rad Davida McAllistera kao stalnog izvjestitelja za Srbiju u Odboru za vanjske poslove,

—

uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da je 28. lipnja 2013. Europsko vijeće odlučilo započeti pristupne pregovore sa Srbijom; budući da je prva međuvladina konferencija održana 21. siječnja 2014.; budući da je analitički pregled dovršen u ožujku 2015.; budući da je Srbija u rujnu 2015. okupila cjelovit pregovarački tim;

B.

budući da je u izvješću o Srbiji za 2015. Komisija, ocijenivši njezina nastojanja da ispuni kriterije iz Kopenhagena i uvjete u okviru procesa stabilizacije i pridruživanja, ustvrdila da je Srbija napredovala prema europskoj integraciji; budući da je Komisija primijenila nov pristup izvješćivanju kojim se dotičnim državama pružaju mnogo jasnije smjernice o područjima na koja se moraju usredotočiti;

C.

budući da Srbija, kao svaka država koja teži članstvu u EU-u, mora biti ocijenjena na temelju vlastitog uspjeha u ispunjavanju i provođenju istog skupa kriterija te usklađivanja s njim te s obzirom na to da vremenski raspored pristupnih pregovora ovisi o kvaliteti nužnih reformi i predanosti njihovu provođenju;

D.

budući da je Srbija poduzela važne korake prema normalizaciji odnosa s Kosovom, što je rezultiralo Prvim sporazumom o načelima za normalizaciju odnosa od 19. travnja 2013.; budući da su 25. kolovoza 2015. postignuta četiri važna sporazuma; budući da se napredak u pristupnim pregovorima Srbije mora ostvariti usporedno s napretkom u postupku normalizacije odnosa s Kosovom u skladu s pregovaračkim okvirom; budući da su napori i dalje potrebni za konačno smirenje tih odnosa; budući da je izuzetno važno da obje strane u cijelosti provode sve sporazume;

E.

budući da je Srbija u srpnju 2015. postala 33. država sudionica Mehanizma EU-a za civilnu zaštitu;

F.

budući da je EU naglasio da je potrebno osnažiti gospodarsko upravljanje, vladavinu prava i kapacitete javne uprave u svim zemljama zapadnog Balkana;

G.

budući da je EU stavio vladavinu prava u središte politike proširenja;

H.

budući da je u siječnju 2015. Srbija preuzela predsjedanje Organizacijom za europsku sigurnost i suradnju (OESS);

1.

pozdravlja otvaranje pregovora i poglavlja 32. (financijski nadzor) i 35. (ostala pitanja – točka I.: postupak normalizacije odnosa s Kosovom) na međuvladinoj konferenciji u Bruxellesu 14. prosinca 2015.; pozdravlja predanost koju Srbija neprekidno pokazuje prema procesu europskih integracija; poziva Srbiju da u domaćoj javnosti aktivno promiče tu stratešku odluku; sa zadovoljstvom napominje da je Srbija započela ambiciozan program reformi; poziva Srbiju da se odlučno uhvati ukoštac sa strukturnim i socioekonomskim reformama; potiče Srbiju da pri provođenju svojih reformi posebnu pozornost posveti mladima;

2.

pozdravlja pripreme Srbije za učinkovit početak pristupnih pregovora i zaključivanje analitičkog pregleda te pripremu i podnošenje sveobuhvatnih akcijskih planova za poglavlje 23. (pravosuđe i temeljna prava) i 24. (pravda, sloboda i sigurnost); izražava nadu da će se ta poglavlja otvoriti početkom 2016.; ističe da su iscrpni pregovori o poglavljima 23. i 24. nužni za ostvarivanje reformi koje se moraju provesti u području pravosuđa, temeljnih prava, pravde, slobode i sigurnosti; podsjeća da će se napredak u tim područjima morati odvijati usporedno s napretkom u cjelokupnim pregovorima; naglašava da su pregovori o poglavlju 35. od ključne važnosti za napredak Srbije prema integraciji u EU-u; u tom pogledu smatra da je potpuna normalizacija odnosa između Srbije i Kosova važan uvjet za pristupanje Srbije EU-u;

3.

naglašava da je temeljita provedba zakonodavstva i politika i dalje ključni pokazatelj uspješnosti procesa integracije; potiče političke vođe Srbije da nastave provoditi reforme potrebne za usklađivanje sa standardima EU-a; poziva Srbiju da unaprijedi planiranje, koordinaciju i praćenje provedbe novog zakonodavstva i politika;

4.

pozdravlja napredak Srbije kad je riječ o poslovnom okruženju, smanjenju proračunskog deficita i tržištu rada, uključujući radno zakonodavstvo i politiku zapošljavanja; potiče srbijanske vlasti da nastave poboljšavati ulagačku klimu u cijeloj Srbiji, socijalno i gospodarski približe sve regije, zajamče zaštitu stranih ulaganja i riješe dugotrajne ulagačke sporove te, priznajući napredak u restrukturiranju javnih poduzeća, ističe važnost relevantnog dodatnog napredovanja i transparentnosti postupka privatizacije; ističe da Srbija treba uskladiti svoje zakonodavstvo o nadzoru nad državnim potporama s pravnom stečevinom;

5.

pozdravlja napredak u pogledu gospodarskih reformi, što je poboljšalo proračunsku situaciju Srbije, te poziva Komisiju da nastavi podupirati vladu u planovima za provođenje dodatnih reformi, posebice u vezi s rješavanjem fiskalnih neravnoteža i reformi glavnih sektora gospodarstva;

6.

pohvaljuje konstruktivan pristup Srbije migracijskoj krizi; međutim, napominje da bi se trebao potaknuti konstruktivan pristup sa susjednim zemljama; napominje da je Srbija ključan i koristan partner EU-a na Balkanu te je stoga neophodno da joj EU pruži sredstva i odgovarajuću financijsku pomoć; pozitivno ocjenjuje znatne napore koje je Srbija uz potporu EU-a i međunarodnu potporu uložila u pružanje skloništa i humanitarne pomoći za državljane trećih zemalja; poziva Srbiju da što prije poveća svoje prihvatne kapacitete; napominje da su nužne sveobuhvatne reforme kako bi se cijeli sustav azila racionalizirao i uskladio s pravnom stečevinom EU-a i međunarodnim standardima; napominje da je Srbija poduzela daljnje mjere kako bi riješila neutemeljene zahtjeve za azil koje su građani Srbije podnijeli u državama članicama EU-a i državama pridruženim Schengenu; poziva Srbiju da doprinosi daljnjem smanjenju broja neutemeljenih zahtjeva; ističe da je broj kapaciteta i sredstava za reintegraciju povratnika ograničen;

7.

poziva Srbiju da poveća napore i postupno uskladi svoju vanjsku i sigurnosnu politiku s politikom EU-a, uključujući svoju politiku o Rusiji; u svjetlu toga, provođenje zajedničkih vojnih vježbi Srbije i Rusije smatra žalosnim; pozdravlja aktivno sudjelovanje Srbije u međunarodnim mirovnim operacijama;

8.

ističe ključnu važnost načela vladavine prava; naglašava ključnu važnost neovisnog pravosuđa; konstatira da je postignut određen napredak u području pravosuđa, točnije u usvajanju pravila za ocjenjivanje rada sudaca i tužitelja, ali političko uplitanje i dalje je prisutno u velikoj mjeri; napominje da profesionalna sudska tijela zahtijevaju da im se pruže odgovarajuća sredstva; poziva vlasti da provedu nacionalnu strategiju za reformu pravosuđa kako je utvrđeno u akcijskom planu za poglavlje 23., da osiguraju neovisnost pravosuđa te da sucima i tužiteljima omoguće rad bez političkog uplitanja; poziva vladu da donese novi zakon o besplatnoj pravnoj pomoći te uvede pravne promjene za rješavanje kvalitete i dosljednosti pravosudne prakse i pravosudnog obrazovanja; izražava zabrinutost zbog stalnog postojanja neriješenih sudskih predmeta unatoč programu Vrhovnog kasacijskog suda za smanjenje njihova broja, te potiče Srbiju da poduzme dodatne korake kako bi se povećalo povjerenje u pravosuđe;

9.

podsjeća vladu Srbije da u cijelosti i bez diskriminacije provede zakon o rehabilitaciji; predlaže vladi Srbije da dodatno izmijeni zakon o povratu imovine kako bi se otklonile sve proceduralne prepreke i pravna ograničenja u vezi s povratom u naturi;

10.

primjećuje da su korupcija i organizirani kriminalitet široko rasprostranjeni u regiji te također predstavljaju prepreku demokratskom, socijalnom i gospodarskom razvoju Srbije; prima na znanje određen napredak ostvaren u borbi protiv korupcije, koja je ipak i dalje uzrok zabrinutosti u Srbiji, zahvaljujući kontinuiranoj provedbi zakonodavstva i donošenju zakona o zaštiti zviždača; ističe da je potrebno napraviti evidenciju istraga i optužnica u slučajevima korupcije, uključujući slučajeve korupcije na visokoj razini te koordinirati i nadzirati potpunu provedbu strategije za suzbijanje korupcije kako je utvrđeno u akcijskom planu za poglavlje 23. u svim ključnim institucijama; poziva vlasti da Agenciji za borbu protiv korupcije i Vijeću za borbu protiv korupcije omoguće da u cijelosti i učinkovito provode svoj mandat te da državne institucije prate njihove preporuke; smatra da su regionalna strategija i pojačana suradnja između svih zemalja u regiji ključni za učinkovitije rješavanje tih pitanja; poziva akademske ustanove da zajedno s državnim nadležnim tijelima i javnim dužnosnicima donesu pravila u tom području kako bi se istražili postojeći slučajevi plagiranja te spriječili budući takvi slučajevi;

11.

poziva srbijanske vlasti da u kaznenom zakonu izmijene dio o gospodarskom kriminalu i korupciji i provedu te izmjene kako bi se uspostavio vjerodostojan i predvidljiv okvir kaznenog zakona; još jednom ponavlja svoju duboku zabrinutost u vezi s odredbama i provođenjem članka 234. kaznenog zakona o zloupotrebi odgovornih položaja; još jedanput poziva na neovisnu i temeljitu reviziju reklasificiranih predmeta povezanih sa zlouporabom odgovornih položaja kako bi se dugotrajni nepravedni kazneni progoni mogli odmah odbaciti;

12.

napominje da je potrebno uložiti više napora u borbu protiv organiziranog kriminaliteta te da se mora uspostaviti evidencija konačnih presuda kako je utvrđeno u akcijskom planu za poglavlje 24.; poziva Komisiju i države članice da pruže potporu stručnjacima kako bi se uspostavio institucijski okvir i steklo stručno znanje za učinkovitu borbu protiv organiziranog kriminaliteta; u tom pogledu poziva na izravnu suradnju između tijela kaznenog progona Srbije i Kosova i ureda za vezu u Beogradu i Prištini;

13.

prima na znanje trud uložen u poboljšanje savjetodavnog postupka u parlamentu i daljnje povećanje uključenosti parlamenta u pregovarački proces za pristupanje EU-u; i dalje je zabrinut zbog široke primjene hitnih postupaka u donošenju zakonodavnih akata, uključujući akte u vezi s postupkom pridruživanja EU-u, jer se tijekom takvih postupaka nije uvijek moguće u dovoljnoj mjeri savjetovati s dionicima i sa širom javnošću; ističe da se nadzor parlamenta nad izvršnom vlašću treba dodatno pojačati; naglašava važnost aktivnog i konstruktivnog sudjelovanja oporbe u postupku donošenja odluka i u demokratskim institucijama; ističe da financiranje političkih stranaka mora biti transparentno i u skladu s najvišim međunarodnim normama;

14.

naglašava važnost djelovanja organizacija civilnog društva u demokratskom društvu; napominje da se suradnja vlade i organizacija civilnog društva poboljšala; potiče srbijanske vlasti da poduzmu dodatne mjere kako bi se osigurao transparentan dijalog između civilnog društva i državnih institucija te povećala istinska uključenost predstavnika civilnog društva i nacionalnih manjina u postupak donošenja odluka; poziva nadležna tijela da zajamče odgovarajuću financijsku potporu za učinkovito funkcioniranje organizacija civilnog društva; poziva na pravodobnu i transparentnu komunikaciju s građanima, organizacijama i širom javnošću o razvoju događaja u pogledu procesa pristupnih pregovora te poziva na to da se širokom spektru njihovih predstavnika omogući sudjelovanje u tom procesu;

15.

ponavlja svoj poziv srbijanskoj vladi da razmotri sve preporuke misija za promatranje izbora OESS-a/ODIHR-a, posebice one kojima se jamči transparentnost financiranja kampanja i izbornog postupka; poziva nadležna tijela da na odgovarajući način istraže slučajeve nasilnih ispada te navode o zastrašivanju i nepravilnostima do kojih je došlo tijekom općinskih izbora i drugih događanja povezanih s kampanjama;

16.

ponovno ističe važnost nezavisnih regulatornih tijela, među kojima je i državni pravobranitelj, u osiguravanju nadzora nad izvršnom vlašću i njezine odgovornosti; poziva vlasti da državnom pravobranitelju pruže punu političku i administrativnu potporu za rad i da ga ne izlažu neutemeljenim kritikama;

17.

pozdravlja usvajanje sveobuhvatnog akcijskog plana za reformu javne uprave, zakona o inspekcijskom nadzoru, nacionalne strategije osposobljavanja lokalne vlasti i zakona o maksimalnom broju zaposlenih u javnom sektoru te poziva da se te reforme odmah provedu; ističe potrebu za depolitizacijom i profesionalizacijom javne uprave i transparentnijim postupcima zapošljavanja i otpuštanja kako bi se zajamčila stručnost, neutralnost i kontinuitet javne uprave;

18.

pozdravlja činjenicu da Srbija raspolaže odgovarajućim pravnim i institucijskim okvirom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda; no napominje da i dalje postoje nedostaci u njegovoj provedbi, posebice u pogledu suzbijanja diskriminacije ugroženih skupina, među kojima su osobe s invaliditetom, osobe zaražene HIV-om/AIDS-om i pripadnici zajednice LGBTI; pozdravlja uspješno održanje Povorke ponosa 20. rujna 2015.; ističe, međutim, da diskriminacija i nasilje nad pripadnicima zajednice LGBTI i dalje izazivaju zabrinutost; s tim u vezi potiče vladu da razmotri preporuku CM/Rec(2010)5 Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama; izražava zabrinutost zbog brojnih napada na pripadnike ugroženih skupina koji još nisu u potpunosti istraženi; štoviše, izražava zabrinutost zbog stalnog problema obiteljskog nasilja; poziva vlasti da aktivno promiču poštovanje ljudskih prava za sve;

19.

izražava zabrinutost zbog činjenice da nije postignut napredak u poboljšanju stanja u vezi sa slobodom govora i medija; sa zabrinutošću ističe stalni politički pritisak koji ugrožava nezavisnost medija, što rezultira sve većom autocenzurom medija; zabrinut je što se novinari u svom poslu suočavaju s političkim pritiskom, zastrašivanjem, nasiljem i prijetnjama; poziva vlasti da istraže sve slučajeve napada na novinare i medije, koji su potakli snažne prosvjede Međunarodnog udruženja novinara; ponavlja da nove zakone o medijima treba provesti u cijelosti; ističe potrebu za potpunom transparentnošću vlasništva nad medijima i financiranja medija te nediskriminacijom u pogledu državnog oglašavanja;

20.

iznimno je zabrinut zbog ponovljenih slučajeva curenja informacija u medije u pogledu tekućih kaznenih istraga, čime se krši pretpostavka nedužnosti; poziva srbijanske vlasti da ozbiljno istraže niz istaknutih slučajeva u kojima su mediji objavili dokaze navodnih prijestupa;

21.

naglašava važnost vijeća nacionalnih manjina u njihovoj ulozi promicanja prava nacionalnih manjina i njihove demokratske naravi te također potiče njihovo odgovarajuće i provjerljivo financiranje; pozdravlja predanost Srbije sastavljanju posebnog akcijskog plana za nacionalne manjine, koji će omogućiti daljnji napredak u provedbi i razvoju praksi i pravnog okvira u pogledu nacionalnih manjina; ponovno poziva Srbiju da osigura održavanje razine stečenih prava i ovlasti u postupku njihova pravnog usklađivanja s odlukama Ustavnog suda Republike Srbije te potiče na donošenje zakona o vijećima nacionalnih manjina što je prije moguće u svrhu razjašnjenja njihova pravnog statusa i sigurnosti njihove nadležnosti; izražava duboku zabrinutost zbog prekida prijenosa programa na jezicima manjina nakon najavljene privatizacije medija; poziva Srbiju da u cijeloj zemlji poveća svoje napore kad je riječ o učinkovitoj i dosljednoj provedbi zakonodavstva o zaštiti manjina i nediskriminaciji nacionalnih manjina, što se odnosi na obrazovanje, osobito kad je riječ o pravovremenom financiranju i prevođenju udžbenika na materinske jezike manjina, uporabu jezika manjina, zastupljenost nacionalnih manjina u državnoj upravi i predstavničkim tijelima na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini te pristup medijima i vjerskim obredima na jezicima manjina; poziva srbijansku vladu da provede sve međunarodne ugovore i bilateralne sporazume o pravima manjina;

22.

napominje da kulturna raznolikost Vojvodine također doprinosi identitetu Srbije; ističe da se autonomija Vojvodine ne bi trebala smanjivati te da se zakon o sredstvima Vojvodine treba usvojiti bez odgode kako je propisano ustavom;

23.

poziva srbijanske vlasti da provedu konkretne mjere za poboljšanje položaja Roma, osobito u pogledu izdavanja osobnih dokumenata, obrazovanja, smještaja, zdravstvene skrbi i zapošljavanja; nadalje, poziva srbijanske vlasti da osiguraju jednaku zastupljenost Roma u javnim institucijama i javnom životu, uključujući posvećivanje posebne pozornosti uključivanju Romkinja; naglašava da je potrebno dodatno osnažiti politiku integracije Roma i na učinkovit način riješiti problem diskriminacije, uzimajući u obzir nasilje nad mnogim predstavnicima manjinskih nevladinih organizacija; stoga se raduje mjerama u okviru predstojeće strategije i akcijskog plana za uključenje Roma; u tom svjetlu pozdravlja Deklaraciju iz Prištine, kojom se vlade te međunarodne i međuvladine organizacije, kao i organizacije civilnog društva, pozivaju da temeljito primjenjuju načela nediskriminacije i jednakosti u pogledu rada i djelovanja na promoviranju i poštovanju prava Roma;

24.

cijeni konstruktivan pristup koji srbijanska vlada zauzima u odnosima sa susjednim zemljama s obzirom na to da se njime omogućava znatan napredak u ostvarivanju i regionalne suradnje i čvršćih odnosa s EU-om te poziva Srbiju da nastavi poboljšavati svoje dobrosusjedske odnose; poziva Srbiju da nastavi promicati dobrosusjedske odnose i mirno rješavanje sporova, što uključuje promicanje ozračja tolerancije, osuđivanje svih oblika govora mržnje ili ratne retorike te uzdržavanje od gesta poput javnih dočeka pojedinaca osuđenih za ratne zločine; napominje da neriješene sporove i pitanja, osobito granične sporove, pitanja sukcesije, povrata kulturnih dobara i otvaranja jugoslavenskih arhiva, treba riješiti u skladu s međunarodnim pravom i utvrđenim načelima, uključujući provedbom pravno obvezujućih sporazuma, između ostalog sporazuma o pitanju sukcesije, te da bilateralne sporove treba riješiti u ranim fazama postupka pridruživanja u skladu s međunarodnim pravom; ističe konstruktivnu ulogu Srbije u okviru Berlinskog procesa te inicijative „Zapadnobalkanska šestorka” i njezina programa povezanosti; pozdravlja ostale inicijative usredotočene na budućnost zapadnog Balkana, osobito proces Brdo, koji je dokazano važan okvir i za političku i tehnološku suradnju, te smatra da konkretna suradnja u područjima od obostranog interesa može doprinijeti stabilizaciji zapadnog Balkana; pozdravlja, u tom pogledu, prvi zajednički ministarski sastanak Srbije i Bosne i Hercegovine održan 4. studenoga 2015. u Sarajevu; poziva Srbiju da nastavi promicati stabilizaciju i institucionalno jačanje Bosne i Hercegovine s pomoću postojećih kontakata i dobrosusjedskih odnosa s tom državom; ponovno poziva srpske vlasti da poduzmu daljnje mjere za prekograničnu suradnju sa susjednim državama članicama EU-a, što se odnosi i na programe prekogranične i transnacionalne suradnje 2014. – 2020. i strategiju EU-a za dunavsku regiju; pozdravlja ideju pokretanja pregovora za potpisivanje sporazuma o dobrosusjedskim odnosima sa svojim susjedima te se nada da će to dovesti do pozitivnijeg razvoja u regionalnom kontekstu; pozdravlja sastanak premijera Bugarske, Rumunjske i Srbije o suradnji u pitanjima energetske i prometne infrastrukture;

25.

potiče Srbiju da i dalje surađuje s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju, u duhu pomirenja i dobrosusjedskih odnosa; ističe važnost sveobuhvatne nacionalne strategije za postupanje s ratnim zločinima u zemlji; poziva vlasti da nastave raditi na pronalasku nestalih osoba, na pripremi mehanizma odštete za žrtve i njihove obitelji, što je važan preduvjet za pomirenje, čime se osigurava pravo obiteljima žrtava da doznaju sudbinu nestalih članova svoje obitelji; ističe da se zakon o civilnim žrtvama treba usvojiti bez nepotrebnog odgađanja imajući u vidu da postojeće zakonodavstvo ne priznaje nekoliko skupina žrtava ratnih zločina; napominje da i dalje postoje određene kontroverze, osobito u kontekstu različitih interpretacija novije povijesti; ponovno izražava svoju potporu inicijativi REKOM, regionalnoj komisiji za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava počinjenima u bivšoj Jugoslaviji;

26.

pozdravlja objavu nacrta nacionalne strategije za ratne zločine kojom se određuju planovi za rješavanje kaznenog progona zločina počinjenih tijekom 1990-ih godina u bivšoj Jugoslaviji; naglašava potrebu za jačanjem i depolitizacijom srbijanskih institucija koje se bave ratnim zločinima; poziva Srbiju da uvede učinkovit sustav zaštite svjedoka i žrtava te da žrtvama i njihovim obiteljima zajamči pravo na odštetu; poziva na bolju regionalnu suradnju u predmetima povezanima s ratnim zločinima; ponavlja svoj poziv Srbiji da u duhu pomirenja i dobrosusjedskih odnosa zajedno s Komisijom i susjedima ponovno ispita svoje zakonodavstvo o nadležnosti u postupcima u pogledu ratnih zločina;

27.

pozdravlja stalan angažman Srbije u postupku normalizacije odnosa s Kosovom i dovršavanje ključnih sporazuma 25. kolovoza 2015., točnije sporazuma o udruženju/zajednici općina s većinskim srpskim stanovništvom na Kosovu, energetskim pitanjima, telekomunikacijama i mostu Mitrovica; poziva Srbiju da brzo provede svoj dio tih sporazuma te da konstruktivno surađuje s Kosovom u izradi i provedbi budućih sporazuma; napominje da je postignut napredak u područjima kao što su policijska i civilna zaštita, osiguranje vozila, carina, dogovori o suradnji i katastarski podaci; ponavlja da bi se napredak u dijalogu trebao mjeriti njegovom provedbom na terenu; poziva Srbiju i Kosovo da se suzdrže od negativne retorike i da u dobroj vjeri i pravovremeno nastave s cjelovitom provedbom već postignutih sporazuma te da odlučno nastave postupak normalizacije odnosa; poziva na stalne napore vlada i institucija EU-a da komuniciraju i objašnjavaju odredbe postignutih sporazuma kako bi se albanska i srpska zajednica na Kosovu bolje povezale; pohvaljuje napore poslovne zajednice, na čelu s gospodarskim komorama, koja doprinosi normalizaciji odnosa uključujući se u dijalog između gospodarskih komora Srbije i Kosova u svrhu svladavanja prepreka poslovanju između dviju strana i olakšavanja kontakta i suradnje između trgovačkih društava; poziva Komisiju da u budućnosti podrži održavanje i razvoj tih aktivnosti; potiče Srbiju i Kosovo da pronađu nova područja rasprave o kojima će voditi dijalog u cilju poboljšanja života ljudi i sveobuhvatne normalizacije odnosa; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) da procijeni koliko učinkovito obje strane ispunjavaju svoje obveze; poziva Srbiju da djeluje u duhu dobrosusjedskih odnosa te izražava nadu da odbijen zahtjev Kosova za članstvo u UNESCO-u neće otežati njihov dijalog i daljnju integraciju Kosova u regionalne i međunarodne organizacije te da će se nastaviti suradnja i napori u cilju zaštite kulturne baštine; poziva Beograd i Prištinu da održavaju dobrosusjedske odnose; pozdravlja činjenicu da je dijalog između srbijanskog premijera Vučića i kosovskog premijera Mustafe nastavljen 27. siječnja 2016.; napominje da se među temama o kojima su raspravljali nalaze međusobno priznavanje sveučilišnih i stručnih diploma te poboljšanje cestovnih i željezničkih veza; ističe da će napredak na terenu koristiti cijeloj regiji;

28.

podržava, u kontekstu Berlinskog procesa, osnivanje Foruma civilnog društva zemalja zapadnog Balkana, koji predstavnicima civilnog društva iz regije pruža priliku za razmjenu ideja, izražavanje razloga za zabrinutost i osmišljavanje konkretnih preporuka za donositelje odluka, te poziva na nastavak tog procesa na sljedećem sastanku na vrhu u Parizu 2016. kao i na organizaciju pripremnih radionica namijenjenih organizacijama civilnog društva u regiji;

29.

naglašava da Srbija kao ugovorna stranka Energetske zajednice i dalje treba aktivno sudjelovati u radu institucija te zajednice i nastaviti s provedbom pravne stečevine kako bi se uspostavili održivi i sigurni energetski sustavi; poziva vlasti da počnu provoditi ciljeve istaknute u strategiji razvoja energetskog sektora, s obzirom na to da nema značajnih ulaganja u sektoru obnovljivih izvora energije; potiče Srbiju da razvija konkurentnost na tržištu plina te da poduzima mjere kojima će se poboljšati usklađivanje s pravnom stečevinom u području obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti, te poziva Srbiju da se više usredotoči na zelenu energiju; poziva Komisiju da podrži vladu Srbije u njezinim naporima da smanji ovisnost države o uvozu energenata i da diversificira srbijanske izvore plina; primjećuje da nedavno doneseni paket IPA II. za 2015. između ostalog uključuje program od 155 milijuna EUR za financiranje velikih regionalnih infrastrukturnih projekata u sektoru energije i prijevoza na zapadnom Balkanu; potiče Srbiju da se uskladi s prosječnim preuzetim obvezama u EU-u kad je riječ o klimatskim promjenama i dogovoru postignutome u Parizu na konferenciji COP 21;

30.

poziva srbijansku vladu da, u skladu s važnosti Europske grupacije za teritorijalnu suradnju (EGTS) za daljnji razvoj prekogranične suradnje između država članica EU-a i njihovih susjeda, pruži potreban pravni okvir koji bi omogućio sudjelovanje Srbije u takvim grupacijama;

31.

izražava zabrinutost zbog neizvršavanja provedbe zakonodavstva o otpadu i poziva srbijanske vlasti da pojačaju napore u svrhu zatvaranja i čišćenja nezakonitih odlagališta te da izrade vjerodostojnu politiku smanjenja otpada u skladu s Okvirnom direktivom o otpadu;

32.

pozdravlja plan za obnovu, nadogradnju i modernizaciju dijelova željezničke mreže i potiče srbijanske vlasti da nastave s dodatnim poboljšanjem javnog prijevoza u suradnji sa susjednim zemljama;

33.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladi i parlamentu Srbije.

31.1.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 35/58

—

uzimajući u obzir zaključke Predsjedništva sa sastanka Europskog vijeća u Solunu 19. i 20. lipnja 2003. o perspektivi pristupanja zemalja zapadnog Balkana Europskoj uniji,

—

uzimajući u obzir odluku Vijeća od 22. listopada 2012. o davanju ovlasti Komisiji da započne s pregovorima o okvirnom sporazumu s Kosovom u vezi sa sudjelovanjem u programima Unije,

—

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 28. lipnja 2013. o donošenju odluke o odobravanju otvaranja pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju između EU-a i Kosova,

—

uzimajući u obzir Prvi sporazum o načelima kojima se uređuje normalizacija odnosa, koji su 19. travnja 2013. potpisali predsjednici vlada Hasim Thaçi i Ivica Dačić te Akcijski plan za provedbu od 22. svibnja 2013.,

—

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2014/349/ZVSP od 12. lipnja 2014. o izmjeni Zajedničke akcije 2008/124/ZVSP o Misiji Europske unije za uspostavu vladavine prava na Kosovu, EULEX KOSOVO,

—

uzimajući u obzir potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između EU-a i Kosova 27. listopada 2015. i njegovu ratifikaciju koju je Skupština Kosova izvršila 2. studenoga 2015.,

—

uzimajući u obzir izvješća glavnog tajnika Ujedinjenih naroda o tekućim aktivnostima Privremene administrativne misije UN-a na Kosovu (UNMIK) i događajima povezanima s time, uključujući posljednje izvješće od 3. studenoga 2015.,

—

uzimajući u obzir produljenje mandata Posebnog predstavnika EU-a za Kosovo Samuela Žbogara do 28. veljače 2017.,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 10. studenoga 2015. naslovljenu „Strategija proširenja EU-a” (COM(2015)0611),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 15. prosinca 2015. o proširenju te procesu stabilizacije i pridruživanja,

—

uzimajući u obzir zaključke sa sastanaka Vijeća za opće poslove od 7. prosinca 2009., 14. prosinca 2010. i 5. prosinca 2011. u kojima je istaknuto i ponovno potvrđeno da bi i Kosovo, ne dovodeći u pitanje stajalište država članica o njegovu statusu, trebalo imati koristi od dogledne liberalizacije viznog režima kad se ispune svi uvjeti,

—

uzimajući u obzir početak dijaloga o vizama u siječnju 2012., plan za liberalizaciju viznog režima iz lipnja 2012. te drugo izvješće Komisije od 24. srpnja 2014. o napretku Kosova u ispunjavanju uvjeta iz plana za liberalizaciju viznog režima (COM(2014)0488) i misiju stručnjaka koju je u srpnju 2015. poslala Komisija,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 1244 (1999), savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde od 22. srpnja 2010. o sukladnosti jednostranog proglašenja neovisnosti Kosova s međunarodnim pravom te rezoluciju Opće Skupštine UN-a br. 64/298 od 9. rujna 2010. u kojoj je potvrđen sadržaj mišljenja Međunarodnog suda pravde i pozdravljena spremnost EU-a da omogući dijalog između Srbije i Kosova,

—

uzimajući u obzir zajedničke izjave s međuparlamentarnih sastanaka Europskog parlamenta i Kosova od 28. i 29. svibnja 2008., 6. i 7. travnja 2009., 22. i 23. lipnja 2010., 20. svibnja 2011., 14. i 15. ožujka 2012., 30. i 31. listopada 2013. te 29. i 30. travnja 2015.,

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije o napretku Kosova za 2015. od 10. studenoga 2015. godine (SWD(2015)0215),

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije,

—

uzimajući u obzir rad Ulrike Lunacek kao stalne izvjestiteljice Odbora za vanjske poslove o Kosovu,

—

uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da 110 od 193 države članice UN-a, uključujući 23 od 28 država članica EU-a, priznaje neovisnost Kosova;

B.

budući da je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između EU-a i Kosova potpisan 27. listopada 2015. te da ga je Skupština Kosova ratificirala 2. studenoga 2015.; budući da je Europski parlament dao svoju suglasnost 21. siječnja 2016.;

C.

budući da se (potencijalne) države kandidatkinje ocjenjuju na temelju vlastitih zasluga te budući da raspored pristupanja ovisi o brzini i kvaliteti provedbe nužnih reformi;

D.

budući da je EU u više navrata isticao svoju spremnost da pomogne gospodarskom i političkom razvoju Kosova s pomoću jasne europske perspektive koja je u skladu s europskom perspektivom regije;

E.

budući da je EU stavio vladavinu prava u središte svoje politike proširenja;

F.

budući da je EU naglasio potrebu da se osnaže gospodarsko upravljanje, vladavina prava i kapacitet javne uprave u svim zemljama zapadnog Balkana;

G.

budući da mandat EULEX-a istječe 14. lipnja 2016.; budući da je strateška revizija misije EULEX-a na Kosovu još u tijeku;

1.

pozdravlja potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između EU-a i Kosova od 27. listopada 2015. kao prvog ugovornog odnosa, ali i njegovu brzu ratifikaciju koju je Skupština Kosova provela 2. studenoga 2015.; naglašava da se Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju otvara put za integraciju Kosova u EU, nudi snažan poticaj za provedbu i institucionalizaciju reformi te omogućuje uspostava suradnje s EU-om u brojnim područjima u cilju poboljšanja političkog dijaloga i uže trgovinske integracije kao i jačanja odnosa sa susjednim zemljama te doprinošenja stabilnosti u regiji; poziva vladu Kosova da se usredotoči na provedbu sveobuhvatnih reformi potrebnih kako bi ispunila svoje obveze u okviru Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju;

2.

pozdravlja to što je Komisija usvojila paket mjera za potporu reformama i regionalnoj suradnji na zapadnom Balkanu – paket koji odražava predanost EU-a pružanju potpore procesu političkih i gospodarskih reformi u zemljama koje su na putu prema pristupanju EU-u;

3.

ističe da je cilj Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju promicanje europskih normi u područjima kao što su tržišno natjecanje, javna nabava, intelektualno vlasništvo i zaštita potrošača te uspostavljanje područja slobodne trgovine kao konkretnog koraka prema gospodarskoj integraciji Kosova u EU;

4.

pozdravlja napredak koji je 2015. ostvaren pri postizanju sporazuma u okviru procesa normalizacije odnosa između Kosova i Srbije, osobito sporazuma u vezi s uspostavom Udruženja/Zajednice općina sa srpskom većinom na Kosovu, energetskim pitanjima, mostom Mitrovicë/Mitrovica te sporazuma o telekomunikacijama od 25. kolovoza 2015., o osiguranju vozila iz lipnja 2015. i o pravosuđu iz veljače 2015.; podupire kontinuirane napore koje potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku ulaže u posredovanje između Srbije i Kosova u cilju normalizacije njihovih odnosa, koja još nije u potpunosti ostvarena; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje da izvrši detaljnu i sveobuhvatnu ocjenu provedbe svih dosad potpisanih sporazuma vezano uz donošenje zakona na terenu te da o tome redovito obavještava Europski parlament i parlamente Kosova i Srbije; apelira na potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da utvrdi propuste i da od uključenih strana zatraži da ispunjavaju svoje obveze te poziva Srbiju i Kosovo da se suzdrže od negativne retorike, da u dobroj vjeri i pravovremeno nastave s potpunom provedbom svih dosad postignutih sporazuma, kao i da odlučno nastave provoditi proces normalizacije odnosa; naglašava da su trajan i konstruktivan dijalog između Prištine i Beograda te potpuna provedba postignutih sporazuma ključni za normalizaciju njihovih odnosa; pozdravlja činjenicu da je dijalog između srbijanskog premijera Vučića i kosovskog premijera Mustafe nastavljen 27. siječnja 2016.; napominje da se među temama o kojima su raspravljali nalaze međusobno priznavanje sveučilišnih i stručnih diploma te poboljšanje cestovnih i željezničkih veza; ističe da će napredak na terenu koristiti cijeloj regiji;

5.

zabrinut je zbog velikog broja nestalih osoba iz ratnog razdoblja i neznatnog napretka koji je postignut u tom pogledu; poziva na potpunu međudržavnu suradnju u tom području, imajući na umu da je potpuna suradnja u ustanovljivanju istine o nestalim osobama ključna za uzajamno pomirenje;

6.

prima na znanje odluku Ustavnog suda o uspostavi Udruženja srpskih općina; poziva na cjelovitu i predanu provedbu svih postignutih sporazuma; poziva na poštovanje vladavine prava, žali zbog toga što oporbene snage nisu iskoristile tu obustavu kako bi nastavile parlamentarni dijalog te potiče sve političke snage da djeluju konstruktivno u interesu svoje zemlje, njezinih demokratskih institucija i građana; smatra da je potpuno poštovanje vladavine demokracije, političkog dijaloga i neometanog rada parlamenta presudno za provedbu svih aspekata reformskog programa Kosova; oštro osuđuje nasilna ometanja rada Skupštine, poziva na sprječavanje novih nasilnih prosvjeda u Skupštini te ističe da bi se izabrani zastupnici u Skupštini trebali sastajati i raspravljati o pitanjima uz puno poštovanje prema toj instituciji; ističe da bi vlada trebala poštovati rezolucije i odluke parlamenta te da bi trebala izvješćivati, u skladu sa zahtjevom zakonodavnog tijela, prije odlučivanja o potpisivanju sporazuma s drugim državama; u vezi s tim pozdravlja prijedlog od 20. studenoga 2015. koji su kvalitetno izradila dva kosovska parlamentarca, jedan član koalicije, a drugi oporbe; poziva sve političke aktere da nastave politički dijalog kako bi se stvari pokrenule s mrtve točke i pronašlo provedivo rješenje kako bi Skupština Kosova ponovno počela normalno funkcionirati; poziva sve vođe s Kosova da ovoj situaciji pridaju iznimnu važnost i djeluju odgovorno, imajući na umu da Skupštinu biraju građani Kosova za građane Kosova; vrlo je zabrinut zbog opetovanih činova nasilja te poziva tijela kaznenog progona da izvrše svoje dužnosti u potpunom skladu s propisima o kaznenim postupcima; sa zabrinutošću prima na znanje događaje koji su doveli do uhićenja nekih zastupnika u parlamentu te poziva na istragu mogućih zlouporaba ovlasti povezanih s provedenim uhićenima; potiče Skupštinu Kosova da objasni pravila o ukidanju imuniteta njezinim članovima; prima na znanje zahtjev pučkog pravobranitelja upućen državnom odvjetništvu u Prištini za pokretanje istrage u vezi s intervencijom policije 28. studenoga 2015.;

7.

naglašava da Skupština treba postati učinkovitija i poštovati vlastiti poslovnik u svim okolnostima te da bi vlada trebala poštovati taj poslovnik; ističe da je potrebno ojačati nadzornu ulogu Skupštine te posebno poziva Skupštinu da što prije donese zakonodavne akte kojima se Odboru za integraciju u EU daje veća uloga u procesu integracije Kosova te kojima se predviđa puno sudjelovanje oporbe u tom procesu; potiče Skupštinu da se redovito savjetuje s Venecijanskom komisijom tijekom razmatranja zakonodavstva te da je uključi u taj postupak; naglašava hitnu potrebu za imenovanjem stručnih članova regulatornih i nadzornih tijela na temelju zasluga te transparentnih i nepolitičkih postupaka odabira kako bi se osiguralo propisno funkcioniranje državne uprave;

8.

prima na znanje da pet država članica nije službeno priznalo Kosovo te smatra da bi se daljnjim priznavanjem moglo doprinijeti jačanju stabilnosti u regiji, dodatno olakšati normalizaciju odnosa između Srbije i Kosova te povećati vjerodostojnost EU-a u pogledu njegove vanjske politike; u tom pogledu smatra pozitivnom odluku pet država članica koje nisu priznale Kosovo da u Vijeću olakšaju odobrenje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju; poziva sve države članice da učine što je više moguće kako bi potpomognule gospodarske i međuljudske kontakte te društvene odnose svojih građana s građanima Kosova u duhu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju te uspostave službenih ugovornih odnosa; pozdravlja to što je Kosovo podnijelo prvi program gospodarskih reformi, što će biti prvi korak u produbljivanju gospodarskog dijaloga s EU-om;

9.

izražava zadovoljstvo radom kosovskih nadležnih tijela na suzbijanju trenda neregularne migracije koja je svoj vrhunac doživjela na početku 2015.; ističe da bi kratkoročne mjere čiji je cilj odvraćanje stanovništva od napuštanja zemlje trebale biti popraćene socioekonomskim razvojem i otvaranjem radnih mjesta kako bi se građane potaknulo da ostanu na Kosovu i izgrade budućnost u vlastitoj zemlji; uvjeren je da bi se liberalizacijom viznog režima također moglo doprinijeti suzbijanju neregularne imigracije s obzirom na to da bi se time omogućili međuljudski kontakti i otvorila mogućnost građanima da putuju u inozemstvo radi turizma ili posjeta rođacima i prijateljima, a da ne moraju prolaziti kroz dugotrajne i skupe postupke dobivanja viza, te bi se uklonio osjećaj izoliranosti kod građana; ponovno naglašava da je potencijalno opasno da Kosovo predugo bude jedini teritorij u regiji koji je „zarobljen” i „izoliran”; također poziva Prištinu da poduzme učinkovite mjere za borbu protiv kriminalnih mreža koje trguju ljudima; smatra da bi proglašavanje Kosova sigurnom zemljom podrijetla na zajedničkom popisu EU-a sigurnih zemalja podrijetla moglo pomoći u borbi protiv neregularne migracije;

10.

pozdravlja napredak u provedbi Akcijskog plana za liberalizaciju viza; poziva vlasti da brzo i u cijelosti primijene sve potrebne kriterije; poziva Komisiju da intenzivnije radi na liberalizaciji viznog režima Kosova; spreman je poduprijeti bezvizni režim za Kosovo i poziva Vijeće da ga žurno podupre čim Komisija pravodobno ustanovi jesu li zadovoljeni svi tehnički kriteriji; istovremeno izražava potrebu za time da se nastavi s potragom za osobama koje se bave trgovinom i krijumčarenjem ljudi te s kaznenim progonom tih osoba kako bi ih se odvratilo od tih nezakonitih aktivnosti; potiče sve institucije EU-a, a posebno Komisiju, da ubrzaju postupak liberalizacije viznog režima za Kosovo te potiče kosovske vlasti da izvrše svoje obveze i primijene preostale referentne vrijednosti kako bi Kosovo tijekom 2016. postalo dio bezviznog režima i kako bi se na taj način narod Kosova približio EU-u;

11.

potiče nastavak rasprava o okvirnom sporazumu kojim bi se Kosovu omogućilo sudjelovanje u programima EU-a;

12.

pozdravlja donošenje paketa zakonskih mjera o ljudskim pravima kojim se jačaju institucionalni temelji za nadziranje zaštite i poštovanja ljudskih prava; ističe da je provedba tih zakona od iznimne važnosti; posebno pozdravlja osnivanje ureda i imenovanje pučkog pravobranitelja, pogotovo u cilju postizanja društvenog povjerenja u kosovskom društvu; međutim žali zbog činjenice da ga u njegovom djelovanju ograničava problem neadekvatnih prostorija te poziva nadležna tijela da mu brzo osiguraju nove prostorije za rad, u skladu s Pariškim načelima; poziva vlasti da sve postojeće nezavisne institucije i regulatorna tijela učine potpuno funkcionalnima;

13.

sa zabrinutošću prima na znanje činjenicu da je politička volja vlasti da istinski surađuju s civilnim društvom i dalje vrlo slaba; poziva vlasti da u dobroj vjeri provedu zakonski okvir za suradnju s civilnim društvom, posebno pružanjem svih potrebnih sredstava zajedničkom savjetodavnom vijeću; poziva Ured EU-a da podupre i po potrebi omogući takvo savjetovanje;

14.

nadalje, pozdravlja donošenje Zakona o zaštiti od diskriminacije u svibnju 2015. te mandat koji je dan pučkom pravobranitelju da obnaša dužnost tijela za ravnopravnost; i dalje je zabrinut zbog niske razine procesuiranja i istraživanja slučajeva govora mržnje, posebno onih u kojima je govor mržnje usmjeren na zajednicu LGBTI i manjine; podupire savjetodavnu i koordinacijsku skupinu za prava zajednice LGBTI u njezinu aktivnom praćenju tih slučajeva i problema;

15.

pozdravlja donošenje Zakona o rodnoj ravnopravnosti te poziva kosovske vlasti da u svojim politikama daju prednost rodnim pitanjima te da se pobrinu da nadležna tijela i organi svojim djelovanjem budu primjer drugima; zabrinut je zbog strukturnih izazova koji priječe primjenu tog zakona; i dalje je zabrinut zbog slabe zastupljenosti žena na ključnim položajima; zabrinut je zbog činjenice da nije postignut nikakav napredak u borbi protiv obiteljskog i rodnog nasilja; poziva vlasti da javno potiču i uspostavljaju zaštitne mehanizme te osiguravaju utočište za žene koje odluče prekinuti šutnju i prijaviti obiteljsko nasilje; izražava zabrinutost zbog činjenice da mali broj žena posjeduje imovinu; poziva vlasti da djelotvorno zajamče da se štite prava vlasništva za žene, među ostalim tako da službene osobe zadužene za katastar ili zemljišne knjige registriraju sve suvlasnike zemljišta ili nekretnine, ali i provođenjem informativne kampanje;

16.

izražava zabrinutost zbog iznimno ograničenog napretka koji je u protekloj godini postignut u području slobode izražavanja; zabrinut je zbog toga što se novinari pri obavljanju svojeg posla suočavaju s nasiljem i prijetnjama te ističe potrebu za jačanjem zaštite novinara sustavnim reagiranjem, javnom osudom napada na novinare, brzim istragama i pravovremenim donošenjem presuda u slučajevima napada na novinare; ističe da je potreban daljnji napredak u području neovisnosti medija; poziva vlasti da, nakon temeljitog i sveobuhvatnog postupka javnog savjetovanja, brzo popune sustavne praznine u zakonodavstvu i na taj način osiguraju slobodu medija, imajući posebno u vidu transparentnost u vlasništvu nad medijima i održivost javne radiotelevizije; potiče vlasti da učinkovito provedu zakonodavstvo u području klevete, govora mržnje i sramoćenja;

17.

podsjeća na to da Kosovo i Srbija moraju pronaći održiva rješenja za izbjeglice, u skladu sa spoznajama Agencije UN-a za izbjeglice (UNHCR) u tom pogledu, te u skladu s izvješćem iz 2014. posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava interno raseljenih osoba;

18.

konstatira da su potrebni dodatni napori kako bi se potpunom provedbom relevantnog zakonodavstva zaštitila i u praksi zajamčila prava svih etničkih manjina na Kosovu, uključujući romsku, aškalijsku i egipatsku zajednicu, kao i goransku zajednicu, imajući u vidu najbolje prakse iz regije i iz država članica EU-a; poziva vlasti na nacionalnoj i lokalnoj razini da ulože veće napore u provedbu donesenih zakona i na taj način doprinosu daljnjem razvoju multietničkog društva, posebno u odnosu na probleme obrazovanja i zaposlenosti manjina, te u cilju sprječavanja izravne i neizravne diskriminacije; pozdravlja „Prištinsku deklaraciju” kojom se pozivaju vlade, međunarodne, međuvladine organizacije i organizacije civilnog društva da temeljito primijene načela nediskriminacije i jednakosti prilikom rada i djelovanja na promicanju i poštovanju prava Roma i borbe protiv netrpeljivosti prema Romima na zapadnom Balkanu;

19.

ponovno izražava svoju zabrinutost zbog izostanka vidljivog napretka u borbi protiv korupcije na visokoj razini i organiziranog kriminala te u uspostavi evidencije o sudskim postupcima i osudama; ističe da je organizirani kriminal i dalje velik problem; primjećuje da vlada Kosova mora jasno i izričito pokazati da se zemlja sustavno bori protiv korupcije na svim razinama; poziva vlasti da žurno donesu sveobuhvatan i strateški pristup za borbu protiv sustavne korupcije koja je i dalje znatna prepreka na putu demokratskog, socijalnog i gospodarskog razvoja Kosova; poziva kosovsku Agenciju za borbu protiv korupcije da pokrene nove istrage i poziva državno odvjetništvo da obrađuje slučajeve koje mu upućuje Agencija za borbu protiv korupcije; ističe da je za borbu protiv korupcije i zaštitu temeljnih prava ključno da su sudski postupci transparentni; dodatno ističe ulogu i odgovornost političke elite u borbi protiv korupcije;

20.

pozdravlja povećane napore i snažnu predanost u borbi protiv terorizma te potiče provedbu strategije za borbu protiv terorizma; apelira na vlasti da se uhvate u koštac s uzrocima radikalizacije, posebno s visokom nezaposlenošću mladih i nasilnim ekstremizmom; pozdravlja sudjelovanje Kosova u koaliciji za borbu protiv terorizma i mjere koje vlasti poduzimaju kako bi spriječile radikalizaciju mladih; poziva vlasti da pomno prate i spriječe mobilizaciju potencijalnih islamskih stranih boraca i terorista; pozdravlja činjenicu da u Ustavu Kosova stoji načelo prema kojem je Kosovo sekularna država koja je nepristrana u vjerskim pitanjima;

21.

napominje da se prema riječima kosovskog ministra unutarnjih poslova otprilike 300 državljana Kosova pridružilo redovima džihadista u Siriji i Iraku i da se veliki broj njih već vratio na Kosovo; pozdravlja mjere koje poduzima vlada, a koje propisuju zatvorske mjere za državljane koji su sudjelovali u terorističkim pothvatima;

22.

konstatira da je donošenjem nekih relevantnih zakonodavnih akata ostvaren određen napredak u pravosuđu; ističe potrebu za njihovom brzom, konkretnom i učinkovitom provedbom; i dalje je vrlo zabrinut zbog spore primjene pravde, velikog broja neriješenih predmeta, nedostatka sredstava u pravosuđu, niske razine odgovornosti pravosudnih dužnosnika i mogućnosti političkog utjecanja na pravosudne strukture, što još nije adekvatno riješeno u zakonodavstvu, te ističe važnost potpuno funkcionalnog pravosudnog sustava s utvrđenim pravilima u pogledu trajanja sudskih postupaka; pozdravlja poduzete korake u integraciji pravosuđa na sjeveru zemlje s obzirom na to da je imenovano nekoliko kosovskih srpskih sudaca i tužitelja; poziva političke vlasti da na jasan način pokažu punu potporu neovisnosti sudaca i javnih tužitelja koji su i dalje meta pokušaja da se utječe na tekuće istrage i sudske postupke; poziva vlasti da izmijene Ustav kako bi zajamčile da većinu članova kosovskoga sudskog vijeća biraju njihovi kolege u skladu s preporukama Venecijanske komisije;

23.

poziva Kosovo da slijedi zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku EU-a;

24.

prima na znanje donošenje ustavnih amandmana u svrhu osnivanja stručnih komora i stručnog ureda tužiteljstva; pozdravlja dovršenje pregovora između Kosova i Nizozemske o sporazumu o državi domaćinu te očekuje da stručne komore što prije budu potpuno funkcionalne te da stručni ured tužiteljstva raspolaže s dovoljno osoblja za izvršenje svojih zadaća; poziva stručne komore i stručni ured tužiteljstva da se ugledaju na iskustvo i najbolje primjere prakse Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u skladu s odgovarajućim ustavnim odredbama o njihovu osnivanju; poziva kosovske vlasti da potpuno surađuju s novim sudom; poziva EU i njegove države članice da pruže dovoljna sredstva za funkcioniranje komora;

25.

smatra da revizija EULEX-a i njegovo moguće postupno ukidanje moraju ići ruku pod ruku s jačanjem i širenjem mandata posebnog predstavnika EU-a kako bi se zajamčilo da raspolaže s dovoljno kapaciteta za aktivnosti praćenja, mentorstva i savjetovanja, pa i za osnaživanje procesa integracije Kosova u EU, borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije te kazneni progon ratnih zločina; u međuvremenu poziva na povećanu učinkovitost te potpunu transparentnost i odgovornost misije EULEX-a za vrijeme trajanja mandata; prima na znanje zaključke Vijeća iz prosinca 2015. u pogledu mandata EULEX-a te poziva Kosovo da doprinese potpunom i neometanom izvršenju obnovljenog mandata EULEX-a; naglašava da se u reviziji mandata moraju primijeniti zaključci i preporuke iz izvješća profesora Jean-Paula Jacquéa sastavljenog nakon iznošenja navoda o korupciji unutar EULEX-a; potiče EULEX da postigne sporazum s Privremenom administrativnom misijom Ujedinjenih naroda na Kosovu (UNMIK) o predaji otvorenih spisa mjerodavnim kosovskim vlastima; poziva države članice da ustupe dobro obučene i kvalificirane stručnjake na potrebno razdoblje i zajamče njihovu ponovnu integraciju u nacionalne službe nakon završetka njihove misije;

26.

izražava žaljenje zbog činjenice da je prijava Kosova za članstvo u UNESCO-u odbijena, što je također posljedica aktivnog opstruiranja koje je provodila Srbija i koje proturječi njezinom obvezivanju na razvoj dobrosusjedskih odnosa, ali i posljedica nedostatka usuglašenosti među državama članicama; pozdravlja donošenje zakona o zaštiti povijesnog naslijeđa u Prizrenu te poziva na njegovu cjelovitu primjenu, ističući ipak da je gradska baština ugrožena zbog raširene nezakonite gradnje; pozdravlja činjenicu da je obnovljeno nekoliko srpskih vjerskih i kulturnih lokaliteta koji su nažalost uništeni 2004., među ostalim i pravoslavna katedrala, te poziva na nastavak obnove srpske vjerske i kulturne baštine; u vezi s tim poziva zainteresirane strane, među ostalim kosovske vlasti, srpsku vladu, srpsku zajednicu na Kosovu i Srpsku pravoslavnu crkvu, da osmisle sustav za promicanje, zaštitu i očuvanje kulturne i vjerske baštine Kosova, s kojom bi se trebalo postupati kao sa zajedničkom europskom baštinom; pozdravlja činjenicu da je kosovskim Ustavom utvrđena obveza Kosova da čuva i štiti svoju kulturnu i vjersku baštinu te poziva na poduzimanje dodatnih napora za zaštitu prava svih vjerskih manjina, među ostalim i kosovskih kršćana; ističe činjenicu da bi pristupanje međunarodnim i regionalnim organizacijama i mehanizmima trebalo biti prioritet Kosova; podsjeća u tom kontekstu na važnost poštovanja sporazuma postignutog u vezi s regionalnom suradnjom; smatra da će osnivanje Regionalnog ureda za suradnju mladih zapadnog Balkana (u okviru Berlinskog procesa), koji mnogi aktivno promiču, donijeti pozitivne rezultate, posebno u pogledu odnosa između mladih iz Srbije i Kosova;

27.

podržava, u kontekstu Berlinskog procesa, osnivanje Foruma civilnog društva zemalja zapadnog Balkana, koji predstavnicima civilnog društva iz regije pruža priliku za razmjenu ideja, izražavanje razloga za zabrinutost i osmišljavanje konkretnih preporuka za donositelje odluka, te poziva na nastavak tog procesa na sljedećem sastanku na vrhu u Parizu 2016. kao i na organizaciju pripremnih radionica namijenjenih organizacijama civilnog društva u regiji;

28.

pozdravlja poziv Skupštini Kosova na trajno sudjelovanje, na svim razinama i pod jednakim uvjetima, u aktivnostima i sastancima Parlamentarne skupštine Procesa suradnje u jugoistočnoj Europi (SEECP-PA), kako je odlučeno u svibnju 2015., te smatra da je to važan doprinos regionalnom parlamentarnom dijalogu; žali zbog toga što Skupština Kosova nije prihvaćena kao punopravni član u drugim regionalnim inicijativama parlamentarne suradnje kao što je konferencija parlamentarnih odbora za europske integracije zemalja obuhvaćenih procesom stabilizacije i pridruživanja jugoistočne Europe (COSAP) te mreža parlamentarnih odbora za gospodarsku, financijsku i europsku integraciju zapadnog Balkana (NPC); poziva sve parlamente iz regije da usvoje uključiviji pristup u pogledu zahtjeva Skupštine Kosova za članstvo u regionalnim inicijativama, čime će pridonijeti jačanju regionalne suradnje;

29.

ponavlja svoj poziv Kosovu da dovrši izradu zakonodavnog okvira za javnu službu te da u potpunosti primijeni strateški okvir za javnu upravu i akcijski plan; poziva vlasti da stanu na kraj politizaciji javne uprave, promiču profesionalizaciju na temelju zasluga u svim javnim ustanovama te da zajamče dobro financijsko upravljanje javnim ustanovama i transparentnost nadzora koji Skupština provodi nad izvršenjem proračuna;

30.

naglašava važnost povećanog financiranja projekata za kosovske nevladine organizacije koje žele unaprijediti načela dobrog upravljanja, povećati transparentnost i odgovornost, osnažiti institucionalne mehanizme unutar pravosudnog sustava, dodatno konsolidirati institucionalnu i socijalnu demokraciju te uložiti više truda u zaštitu i promicanje prava marginaliziranih skupina i etničkih manjina;

31.

ponovno ističe svoju zabrinutost zbog visoke stope nezaposlenosti, posebno među mladima i ženama, te osuđuje opću diskriminaciju žena u društvu i na tržištu rada; ističe potrebu da se mladim ljudima na Kosovu pruže izgledi za budućnost; poziva vladu Kosova da se usredotoči na rješavanje problema nedostatka stručne radne snage na tržištu rada, na uklanjanje svih administrativnih prepreka koje bi mogle dovesti diskriminacijskih praksi te na poboljšanje ukupnog poslovnog okružja u zemlji, posebno za mala i srednja poduzeća; poziva Komisiju da pruži dodatnu pomoć mladim poduzetnicima u okviru sredstava iz Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) te da se posebno usredotoči na tečajeve osposobljavanja, radionice te razmjenu znanja, uključujući mjere za olakšavanje povezivanja s poduzetnicima iz država članica EU-a, kao i da pritom poduzme sve moguće napore kako bi se spriječio odljev mozgova, posebno nakon stupanja na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju;

32.

ističe da su strukturne reforme i dalje ključne za poticanje mogućeg rasta i produktivnosti te za jačanje fleksibilnosti i konkurentnosti gospodarstva Kosova; podržava zaključak Komisije da bi Kosovo trebalo ojačati svoj srednjoročni fiskalni okvir, poboljšati transparentnost javnih financija, preusmjeriti proračunske rashode prema mjerama rasta te usmjeriti izravna strana ulaganja i doznake u sektore proizvodnje; poziva Kosovo da ubrza restrukturiranje javnih poduzeća, poboljša stečajne postupke i postupke zbog insolventnosti te da se manje oslanja na carine širenjem svoje domaće porezne osnovice i osuvremenjivanjem sustava prikupljanja prihoda;

33.

ističe da je napredak reformi tržišta rada, zajedno s reformama u obrazovnom sustavu, ključan za pitanje visokih stopa nezaposlenosti i niskih stopa sudjelovanja na tržištu rada; naglašava da je potrebno nastaviti truditi se kako bi obrazovni sustav bio više u skladu s potrebama tržišta rada, posebno s pomoću izmjena okvira kurikula za osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje; nadalje ističe važnost proširenja sustava strukovnog obrazovanja, što mora biti popraćeno aktivnim politikama na tržištu rada;

34.

napominje da se Kosovo nalazi u ranoj fazi razvoja funkcionalnog gospodarstva; pozdravlja činjenicu da je postignut određen napredak u području industrije te malih i srednjih poduzeća; snažno potiče nastavak smanjenja opterećenja za mala i srednja poduzeća te ističe potrebu da se provede regulatorna procjena učinka u pogledu malih i srednjih poduzeća, kao i da se podupru novoosnovana i inovativna poduzeća koja predstavljaju visoku dodanu vrijednost u cilju poticanja poduzetničke aktivnosti koja će donijeti i društvenu i gospodarsku korist; poziva Komisiju da pruži dodatnu pomoć mladim poduzetnicima u okviru sredstava iz programa IPA, uključujući mjere za olakšavanje povezivanja s poduzetnicima iz država članica EU-a i uključivanje kosovskih udruga poduzetnika u Europsku konfederaciju mladih poduzetnika, posebno nakon stupanja na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju; potiče kosovske institucije da stvore prilike za ulaganje i financiranje za socijalna i održiva poduzeća kako bi se riješio izazov suočavanja s društvenim problemima i jamčenja održivog rasta;

35.

ponavlja da je važno pobrinuti se da se Kosovu što prije dodijeli poseban međunarodni pozivni broj jer će to pomoći u postizanju dodatne međunarodne vidljivosti Kosova; poziva Međunarodnu telekomunikacijsku uniju da nastavi s tim sporazumom;

36.

naglašava važnost poštovanja osjetljivosti svake zajednice pri upućivanju poziva, kao što je bio slučaj s generalom Dikovićem, te apelira na KFOR da surađuje s kosovskim vlastima kako ne bi postupao na način kojim se vrijeđa sjećanje na žrtve te šteti dijalogu Prištine i Beograda; podsjeća na to da uredi za vezu i na Kosovu i u Srbiji moraju biti odgovarajuće obaviješteni o tim posjetima 48 sati prije njihova odvijanja;

37.

prima na znanje poboljšanje infrastrukture za cestovni prijevoz i mobilnost, a osobito autocesta, te nedavno donošenje paketa IPA II. za 2015. koji obuhvaća veliki projekt infrastrukture željeznice na Kosovu; međutim, žali zbog visokih troškova gradnje; nada se da nedavni ugovor o zajmu za modernizaciju kosovskog dijela željezničke mreže na europskoj ruti 10 koji su potpisali Kosovo i Europska investicijska banka može potaknuti sveobuhvatni plan za poboljšanje javnog prijevoza i obnavljanje željezničke infrastrukture; u tom pogledu pozdravlja dogovor premijera Ise Mustafe i Aleksandra Vučića od 27. siječnja 2016. o započinjanju rasprave o izravnim zračnim i željezničkim vezama između Kosova i Srbije; imajući u vidu da je Komisija odredila plan povezivanja jednim od svojih najvećih prioriteta i ključnim čimbenikom za gospodarski razvoj regije, poziva vlasti Kosova da zajamče potpunu i brzu provedbu tehničkih standarda i neobvezujućih mjera u području prijevoza koje su dogovorene tijekom sastanka na vrhu zemalja zapadnog Balkana održanog 2015. u Beču;

38.

izražava zabrinutost zbog trenutačnog nesigurnog stanja u opskrbi energijom Kosova, što negativno utječe na svakodnevni život stanovništva; ističe da su trenutačna učestalost gubitka struje i povezana komercijalna šteta izuzetno visoke zbog dotrajalih mreža te poziva na opsežne reforme za poboljšanje energetske učinkovitosti i sigurnosti opskrbe ulaganjem u obnovu postojećih električnih mreža jer je postojanje funkcionalne električne mreže preduvjet za domaća i strana poduzeća koja žele poslovati na Kosovu; apelira na Ured za regulaciju energetskog sektora da pokaže veću fleksibilnost u dodjeli licencija i autorizacija novim poslovnim ulagačima u sektor obnovljive energije; prima na znanje sporazum postignut o izgradnji elektrane Novo Kosovo zajedno s američkim poduzećem Contour Global, koja će imati kapacitet proizvodnje od 500 MW i poziva na transparentan postupak popraćen procjenom učinka projekta na društvo i okoliš u potpunom skladu s normama EU-a;

39.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje te vladi i nacionalnoj Skupštini Kosova.

31.1.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 35/66

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Libiji, a posebno one od 15. rujna 2011. (1), 22. studenog 2012. (2), 18. rujna 2014. (3) i 15. siječnja 2015. (4),

—

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2013/233/ZVSP od 22. svibnja 2013. o osnivanju misije Europske unije za pomoć u integriranom upravljanju granicama u Libiji (EUBAM Libya),

—

uzimajući u obzir odluku o pokretanju operacije EU NAVFOR Sophia 18. svibnja 2015. u cilju identifikacije, zapljene i uništavanja plovila i utvrđivanja imovine kojom se koriste ili za koju se sumnja da su se njome koristili krijumčari migranata ili trgovci ljudima,

—

uzimajući u obzir nedavne izjave Federice Mogherini, potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, o Libiji, a posebno one od 30. travnja, 26. i 27. svibnja, 30. lipnja, 12. srpnja, 17. kolovoza, 13. i 22. rujna, 9. listopada, 14. i 17. prosinca 2015. te 7., 11. i 18. siječnja 2016.,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Libiji od 18. siječnja 2016.,

—

uzimajući u obzir libijski politički sporazum koji je potpisan 17. prosinca 2015. u Skhiratu u Maroku,

—

uzimajući u obzir zajedničko priopćenje od 13. prosinca 2015. s ministarskog sastanka o Libiji održanom u Rimu, a koje su potpisali Alžir, Kina, Egipat, Francuska, Njemačka, Italija, Jordan, Maroko, Rusija, Katar, Saudijska Arabija, Španjolska, Tunis, Turska, Ujedinjeni Arapski Emirati, Ujedinjena Kraljevina, Sjedinjene Američke Države, Europska unija, Ujedinjeni narodi, Liga arapskih država i Afrička unija,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2259 (2015) o stanju u Libiji usvojenu jednoglasno 23. prosinca 2015.,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. srpnja 2015. o pregledu europske politike susjedstva (5),

—

uzimajući u obzir nacionalnu konferenciju libijskih plemena održanu u srpnju 2011. u Tripoliju na kojoj je zatraženo da se zakonom o općoj amnestiji okonča građanski rat,

—

uzimajući u obzir sastanak političkih čelnika i aktivista u Alžiru 11. ožujka 2015.,

—

uzimajući u obzir izjavu vlada Alžira, Francuske, Njemačke, Italije, Maroka, Španjolske, Tunisa, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Ujedinjene Kraljevine i Sjedinjenih Američkih Država u kojoj se izražava potpora libijskoj vladi nacionalnog jedinstva,

—

uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.

budući da je pod Gadafijevom diktaturom Libija imala najveći arsenal oružja na južnoj obali Sredozemnog mora i da je nakon pada diktatora postala glavno polazište za trgovinu nezakonitim oružjem i njegovo krijumčarenje te područje opskrbe svih terorista i ekstremista u regiji Sahel (Mali, Niger, Nigerija), kao i oporbenih pokreta u Sudanu, Čadu i Siriji;

B.

budući da su Libijci u veljači 2011. tijekom Arapskog proljeća izašli na ulice i da je došlo do devetomjesečnog građanskog sukoba; budući da je NATO podržao pobunjenike koji su bili izloženi općem državnom progonu i da je ta podrška bila ključna u rušenju Gadafijeva režima;

C.

budući da je libijsko društvo i prije državnog udara, a posebno nakon njega, uvijek bilo organizirano na temelju plemenskog sustava; budući da plemenski savezi među etničkim zajednicama (većinski Arapi te berberska, tubujska i tuareška manjina) i dalje imaju važnu ulogu u previranjima u današnjoj Libiji;

D.

budući da su u mnoge paravojne postrojbe koje su se borile protiv Gadafija prodrijeli islamisti koji su postupno preuzeli i kontrolu nad njima te da su neke od njih imale presudnu ulogu u sukobima; budući da su u relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a Daiš, Ansar al-Šarija i al-Kaida proglašeni terorističkim organizacijama i sve su prisutne u Libiji;

E.

budući da je u kolovozu 2012. Nacionalno prijelazno vijeće predalo vlast Općem nacionalnom kongresu, izabranom parlamentu koji je odabrao privremenog šefa države; budući da su u lipnju 2014. glasači izabrali novi parlament u obliku Zastupničkog doma, koji je zamijenio Opći nacionalni kongres i preselio se u Tobruk; budući da se ubrzo nakon toga prijašnji Opći nacionalni kongres, kojim je dominiralo Muslimansko bratstvo, ponovno sastao i izabrao vlastitog premijera, čime je doveo u pitanje ovlasti Zastupničkog doma, i to u vrijeme borbi tijekom kojih se vlast promijenila čak i u glavnom gradu Tripoliju; budući da obje zaraćene strane navodno primaju pomoć od vanjskih sila, pri čemu Zastupnički dom u Tobruku prima potporu Egipta, Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, dok su Turska i Katar na strani novog Općeg nacionalnog kongresa u Tripoliju;

F.