Službeni list C 443/22.

(1) SL L 347, 20.12.2013., str. 50.

(5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0078.

(6) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0304.

(7) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0599.

(8) Govor predsjedavatelja Vijeća guvernera EIB-a tijekom Europskog međuparlamentarnog tjedna 2014., 21. siječnja 2014.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/18

P7_TA(2014)0394

Pogodno okruženje za poduzeća, poslovne djelatnosti i novoosnovana poduzeća za stvaranje radnih mjesta

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. Kako Europska unija može doprinijeti stvaranju pogodnog okruženja za poduzeća, poslovne djelatnosti i novoosnovana poduzeća kako bi se stvorila nova radna mjesta? (2013/2176(INI))

(2017/C 443/04)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

—	uzimajući u obzir Akt o malom poduzetništvu (COM(2008)0394),

—	uzimajući u obzir rad Komisijine skupine neovisnih zainteresiranih strana na visokoj razini o administrativnim teretima,

—	uzimajući u obzir izvješće Komisije „Smanjenje regulatornog opterećenja za MSP-e – prilagođavanje propisa EU-a potrebama mikropoduzeća” (COM(2011)0803),

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o prikladnosti propisa EU-a (COM(2013)0685),

—	uzimajući u obzir Akcijski plan za poduzetništvo do 2020. Komisije,

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije „Akcijski plan za poboljšanje pristupa financiranju za mala i srednja poduzetništva” (COM(2011)0870),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. veljače 2013. o poboljšanju pristupa financiranju za mala i srednja poduzeća (1),

—	uzimajući u obzir Direktivu o borbi protiv kašnjenja u plaćanju (Direktiva 2000/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća),

—	uzimajući u obzir anketu koju je provelo Vijeće europskih poslodavaca u metalskoj industriji, inženjerstvu i novim tehnologijama (CEEMET) pod naslovom „Fleksibilni ugovori o zapošljavanju kao odgovor na promjenjive tržišne okolnosti i ispunjavanje potreba zaposlenika” (2),

—	uzimajući u obzir novi Program za zapošljavanje i socijalne inovacije (EaSI) koji će, između ostaloga, produljiti potporu izdavateljima mikrokredita u sklopu postojećeg Europskog mikrofinancijskog instrumenta Progress,

—	uzimajući u obzir izvješće Eurofounda iz siječnja 2013. naslovljeno „Rođeni u globalnom okruženju: potencijal za otvaranje radnih mjesta u novim međunarodnim poduzećima”,

—	uzimajući u obzir izvješće Eurofounda iz 2013. naslovljeno „Javna politika i potpora restrukturiranju MSP-ova”,

—	uzimajući u obzir izvješće Eurofounda iz 2010. naslovljeno „Mjere za stvaranje radnih mjesta”,

—	uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenja Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i Odbora za regionalni razvoj (A7-0101/2014),

A.	budući da se vrijeme potrebno za osnivanje poduzeća u Europi razlikuje među državama članicama i kreće se od 4 do 40 dana što može utjecati na stvaranje radnih mjesta;

B.	budući da je ustanovljeno da različiti čimbenici uključujući stroža pravila tržišta rada u nekim državama članicama imaju negativan utjecaj na stvaranje radnih mjesta, dok kombinacija fleksibilnosti i sigurnosti radnog mjesta može osigurati mnogo povoljniji okvir;

C.	budući da jedinstveno tržište i potencijal europskih ljudskih resursa mogu imati ključnu ulogu u postizanju ciljeva strategije Europa 2020. povezanih sa zapošljavanjem;

D.	budući da su MSP-i okosnica gospodarstva EU-a i imaju veliki potencijal za stvaranje radnih mjesta s obzirom na to da su zaslužni za 85 % novih radnih mjesta;

E.	budući da 20,7 milijuna MSP-a čini više od 67 % radnih mjesta u privatnom sektoru u EU-u, a mikropoduzeća čine 30 %;

F.	budući da trošak usklađivanja s regulatornim obvezama po zaposleniku za MSP-ove može biti i do deset puta veći nego za velika poduzeća (COM(2011)0803);

budući da se zbog financijske krize i kreditne krize koja je nastala uslijed krize MSP-i suočavaju s iznimno visokim troškovima kredita i smanjenom dostupnošću kredita; budući da prema Institutu za međunarodne financije manja poduzeća u perifernim državama članicama plaćaju od 4 do 6 postotnih bodova više za kredite banaka nego srodna poduzeća u središnjoj Europi, zbog čega su u znatno nepovoljnijem položaju i čime se ograničavaju izgledi za gospodarsku obnovu i neto stvaranje novih radnih mjesta u regiji;

H.	budući da su tržišta korporativnih obveznica, dionica i sekuritizacije i dalje relativno nerazvijena u usporedbi s drugim gospodarstvima, a nebankovno financiranje i dalje uglavnom nedostupno MSP-ima, čime se ugrožava njihov potencijal za rast i stvaranje novih radnih mjesta;

I.	budući da je djelotvorno pružanje usluga ključno za budući rast, inovacije i stvaranje novih radnih mjesta;

budući da su naši mladi većinom izolirani s tržišta rada, a njihove su vještine neiskorištene jer se bore za potplaćena radna mjesta i rad na određeno vrijeme, unatoč tome što imamo najobrazovaniju generaciju mladih u povijesti Europe te što su države članice uložile ogromne iznose u njihovo obrazovanje i osposobljavanje;

K.	budući da je Europski socijalni fond imao važnu ulogu u pomaganju državama članicama u pružanju prilika i osposobljavanju nezaposlenih kako bi se vratili na tržište rada;

budući da je stopa nezaposlenosti za mlade Europljane između 15 i 24 godine (1524) dosegla neodrživu razinu od 23 %, a u državama članicama koje je kriza najviše pogodila premašila je 50 %; budući da ta masovna nezaposlenost mladih dovodi do velikog odljeva mozgova te značajno umanjuje našu sposobnost za održivi rast u budućnosti;

M.	budući da EU-u prijeti „rast bez stvaranja novih radnih mjesta”, koji će dodatno naštetiti socijalnoj i gospodarskoj strukturi naših društava te dugoročnim izgledima za ravnopravnu konkurentnost EU-a unutar globaliziranoga gospodarstva temeljenog na znanju;

Stvaranje radnih mjesta

zabrinut je zbog troškova, složenosti i vremena uloženog u osnivanje poduzeća u nekim dijelovima Europske unije jer sve to može negativno utjecati na buduće stvaranje radnih mjesta; vjeruje da, ako EU želi poboljšati svoju konkurentnosti i stvoriti više radnih mjesta, države članice moraju pojednostaviti i ubrzati taj postupak, ponuditi odgovarajuću pomoć i podržati mjere te smanjiti troškove povezane s njim;

napominje da mlada poduzeća koja se nakon osnivanja brzo i intenzivno prošire u međunarodno okruženje pokazuju obećavajući doprinos gospodarstvu time što sama stvaraju inovacije, potiču inovacije u drugim poduzećima, uključuju se u međunarodne opskrbne lance te stvaraju održiva i kvalitetna radna mjesta; napominje, međutim, da se ta poduzeća u fazi osnivanja suočavaju s velikim izazovima koje treba brzo savladati dok istovremeno imaju nisku razinu kapitala te bi im stoga od koristi bile jeftine, jednostavne i brze procedure osnivanja;

primjećuje da su globalni trendovi donijeli pritisak konkurentnosti, ali i prilike za poduzeća; naglašava potrebu da države članice postave pravilni regulatorni i porezni okvir kako bi potaknule stvaranje radnih mjesta, a pritom osigurale sigurno radno okružje;

vjeruje da se za stvaranje pogodnijeg okruženja u svrhu otvaranja radnih mjesta države članice moraju, po potrebi uz potporu Unije, uspostaviti reforme potrebne koje će obuhvatiti sljedeće čimbenike: vještine, razine kvalifikacije, poduzetništvo, utjecaj demografskih promjena, pristup tržištu, financije, tržište rada, prava na radnome mjestu, administrativni troškovi i bolji propisi;

naglašava važnost istraživanja i inovacija za poboljšanje konkurentnosti, produktivnosti, održivosti i potencijala stvaranja radnih mjesta europskih malih i srednjih poduzeća te primjećuje znatnu usredotočenost programa Obzor 2020. i EIT-a na stvaranje i podupiranje inovativnih malih i srednjih poduzeća s visokim rastom;

naglašava mogućnost zapošljavanja u zelenoj ekonomiji što bi prema procjenama Komisije samo u sektorima energetske učinkovitosti i energije iz obnovljivih izvora do 2020. moglo stvoriti 5 milijuna radnih mjesta, pod uvjetom da se provedu ambiciozne klimatske i energetske politike; poziva države članice da osiguraju dovoljan stupanj ulaganja u te sektore, predvide buduće vještine radnika te jamče kvalitetu „zelenih radnih mjesta”;

napominje važnu ulogu sporazuma EU-a o slobodnog trgovini u stvaranju i održavanju ulaganja i radnih mjesta u državama članicama EU-a;

zauzima stajalište da postupan razvoj i produbljivanje unutarnjeg tržišta EU-a otvaraju mnoge znatne nove prilike za poduzeća svih veličina, što jasno odražava nužnost fleksibilnih okvirnih odredbi za promicanje poduzetništva i samozapošljavanja, dok je za njegovo neometano funkcioniranje potreban paket minimalnih regulatornih standarda, osobito u vezi s javnim zdravljem i sigurnošću, zdravljem i sigurnošću na radnom mjestu, sigurnošću hrane i zaštitom okoliša;

Vještine

smatra da je EU suočen s ozbiljnim nedostatkom vještina i njihovim nesukladnostima u nekim područjima i sektorima, što sprječava gospodarski rast i ostvarenje strategije Europa 2020.; napominje da u EU-u postoji više od 1,85 milijuna nepopunjenih radnih mjesta; zabrinut je zbog najnovijih rezultata istraživanja vještina odraslih (PIAAC) koje provodi OECD uz potporu Glavne uprave Komisije za obrazovanje i kulturu, koji su pokazali da 20 % radno sposobnog stanovništva EU-a ima slabo razvijene pismenost i vještinu računanja te da 25 % odraslih ne vlada vještinama za učinkovitu uporabu informacijskih i komunikacijskih tehnologija;

10.

primjećuje trend stručnih radnih mjesta, u skladu s kojim će gotovo 90 % očekivanih novih radnih mjesta do 2020., stvorenih ili oslobođenih, zahtijevati srednju ili visoku stručnost;

11.

vjeruje da bi aktivna politika za promicanje stručnog osposobljavanja i daljnjeg obučavanja radnika, trajne obuke, partnerstva škola i poduzeća i stažiranja mogla omogućiti bolju usklađenost vještina koje traže poduzeća;

12.

prepoznaje, s obzirom na manjak kvalificirane radne snage, prednosti koje cjeloživotno učenje i slobodno kretanje radnika u EU-u mogu ponuditi u rješavanju potražnje radne snage;

13.

naglašava da, pored izvrsnosti, inovacije i ljudskih resursa koji čine komparativne prednosti Unije, smanjenje ulaganja u istraživanje, obrazovanje i osposobljavanje zajedno s osobito visokim stopama nezaposlenosti u pojedinačnim državama članicama u eurozoni prisiljava mnoge Europljane da potraže zaposlenje na drugim tržištima rada; naglašava da je odljev mozgova najveća prepreka rastu, većoj konkurentnosti Unije i mjerama za promicanje poduzetništva;

14.

vjeruje da bi se obrazovni sustav i sustav stručnog osposobljavanja nekih država članica trebao bolje prilagoditi potrebama poduzeća kad je riječ o vještinama i s njima se uskladiti; zabrinuto primjećuje da će 2015. procijenjeni nedostatak kvalificiranog osoblja u području informacijske i komunikacijske tehnologije u EU-u porasti između 384 000 i 700 000 te da ponuda tzv. STEM vještina (znanstvenih, tehnoloških, inženjerskih i matematičkih) neće biti dovoljna za sve veće potrebe poduzeća u nadolazećim godinama, a opadanje udjela žena u tim područjima ne rješava se na pravi način; zalaže se za poticanje država članica na uspostavu dvostrukih obrazovnih sustava s težnjom na STEM predmetima (znanost, tehnologija, inženjering, matematika) te na promicanje ponovno obučavanje i daljnje usavršavanje radnika, posebno onih sa slabim ili zastarjelim vještinama;

15.

naglašava značenje dvostrukog sustava obrazovanja, s naglaskom na STEM predmete i kombinaciju prakse u strukovnim školama i pripravništva u poduzećima budući da se to pokazalo najučinkovitijim za lakši prijelaz iz škole na tržište rada;

16.

pozdravlja Komunikaciju Komisije „Otvaranje obrazovanja” čiji je cilj osigurati da mladi usvoje digitalne vještine;

17.

vjeruje da je neophodno u osnovne obrazovne sustave uvesti podučavanje vještina poduzetništva i programa za učenje o načinu djelovanja, funkcioniranja i međudjelovanja tržišnog, gospodarskog i financijskog sustava; vjeruje da je dobro pripremljen poslovni plan prvi korak prema uspješnijem pristupu financiranju i održivosti; poziva Komisiju i države članice da uključe financijsko obrazovanje i savjetovanja o osnivanju poduzeća u svoje obrazovne programe te da ulaganje u poduzetničko učenje smatraju resursom; s time u vezi podupire program „Erasmus za mlade poduzetnike” namijenjen promicanju poduzetničke kulture i razvoju jedinstvenog tržišta i konkurentnosti;

18.

naglašava potrebu da se ubrza prijelaz iz škole na posao omogućujući na taj način mladima da što prije uđu na tržište rada te izbjegnu rizik fenomena nezaposlenosti, neškolovanja i neusavršavanja (NEET);

19.

ukazuje da se europskim strukturnim i investicijskim fondovima podupiru tijela i dionici na lokalnoj, nacionalnoj i regionalnoj razini kako bi se uz pomoć suradnje sa znanstvenim i istraživačkim ustanovama između ostalog pospješilo učenje na temelju rada, istraživanje i inovacije te poboljšala konkurentnost mikro (pogotovo samostalnih poslovnih djelatnosti), malih i srednjih poduzeća te na taj način riješili trenutačni gospodarski i društveni izazovi, osobito visoka stopa nezaposlenosti;

20.

naglašava da se mjerama za poticanje rasta, inovacija i stvaranja radnih mjesta u održivoj ekonomiji moraju jamčiti zdravstvene i sigurnosne norme te da se mora osigurati ravnoteža između ekonomskih i socijalnih zahtjeva, podržavajući pritom između ostalog pametnu specijalizaciju i poštujući ekosustav, kako bi se stvorila dostojanstvena, dobro plaćena radna mjesta u svim područjima EU-a; naglašava, u tom smislu, važnost uključivanja poslovnih djelatnosti i obrazovnog sektora uz pomoć prekograničnih projekata, suradnje među sveučilištima i kvalitetnim obrazovnim ustanovama, kao i stvaranja inovativnih „klastera”; poziva da se olakša pristup programima lokalnog i regionalnog financiranja stručnog usavršavanja;

21.

smatra da će dovršenje jedinstvenog digitalnog tržišta pogodovati potpori i razvoju malih i srednjih poduzeća; smatra nužnim osigurati dostupnost potrebnog kvalificiranog osoblja u informacijskim i komunikacijskim tehnologijama te omogućiti da europska javnost posjeduje digitalne vještine koje su potrebne za korištenje informacijskim i komunikacijskim tehnologijama;

22.

ističe da je za rješavanje manjka stručnih kadrova, s kojim je Europa trenutno suočena, potrebno hitno ubrzati pristup žena osposobljavanju i zapošljavanju u znanstvenim i tehnološkim zanimanjima, naročito u sektoru novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija;

23.

poziva na inicijative koje će poticati partnerstva između poduzeća, istraživačkih centara i sveučilišta te Europljanima pružiti nužne vještine za pristup radnim mjestima vezanima uz informacijske i komunikacijske tehnologije, energetiku i visokotehnološku proizvodnju;

Poduzetništvo

24.

zabrinut je što je broj građana EU-a koji žele biti samostalno zaposleni pao s 45 % na 37 % u posljednje tri godine, s tim da se otprilike polovica boji bankrota, a više od 50 % kaže da je teško prikupiti dovoljno informacija o tome kako osnovati poduzeće; smatra da je rast MSP-a povezan s poduzetništvom; naglašava da novoosnovana poduzeća i samozapošljavanje stvaraju mogućnosti zapošljavanja te pomažu u stvaranju snažnih industrijskih i uslužnih sektora te se stoga zalaže da se potiče države članice u promicanju poduzetničkog načina razmišljanja i vještina na različitim razinama obrazovanja te da se na sveučilištima i stručnim studijima uvedu savjetovanja za osnivanje poduzeća; sa zabrinutošću ističe da je među poduzetnicima u Europi tek 30 % žena; naglašava nužnost promicanja ženskog poduzetništva olakšanjem pristupa tehničkim i znanstvenim mrežama te mrežama poslovne podrške te razvojem programa obuke/mentorstva za poduzetnice;

25.

primjećuje da faktor „rizika” povezan sa samozapošljavanjem te negativni učinak nedavne ekonomske krize na uvjete zajmova odvraćaju od poduzimanja takvih poduzetničkih akcija; sukladno tome preporučuje da države članice razmotre usvajanje mjera za izjednačavanje sigurnosne mreže socijalne zaštite za samostalne djelatnike bez narušavanja fleksibilnosti ove posebne vrste aktivnosti;

26.

sa zabrinutošću ističe da su financijska kriza i recesija koja je uslijedila teško pogodile mnoge europske MSP-ove te da je velik broj poduzeća završio u stečaju, a da poduzeće nije dobio priliku za novi početak; naglašava važnost pogodnog regulatornog okvira koji bi pogodovao zdravog restrukturiranju, a time i zadržavanju radnih mjesta; pozdravlja Komisijin akcijski plan za poduzetništvo kojim se podupiru napori država članica da se olakša preživljavanje dobrih poduzeća te da se pruži druga prilika poštenim poduzetnicima, budući da će to imati pozitivan učinak na stvaranje radnih mjesta; stoga potiče Komisiju da iznese pregled svih mjera poduzetih u različitim državama članicama s ciljem unapređenja poduzetničke klime; naglašava da su države članice odgovorne da u potpunosti iskoriste potporu Komisije za unapređenje poduzetničke klime; pozdravlja napore Komisije u informiranju građana i poduzeća o mogućnostima financiranja putem objava kao što su „Pregled financijskih propisa” i „Mogućnosti financiranja za razdoblja od 2007. do 2013.”;

27.

pozdravlja program za konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća (COSME) te instrument za financiranje malih i srednjih poduzetnika predviđen u okviru programa Obzor 2020.; žali, međutim, zbog činjenice da je proračun za program COSME te za mala i srednja poduzeća u programu Obzor 2020. u okviru višegodišnjeg financijskog okvira ograničen;

28.

posebno pozdravlja posebne mjere predviđene u okviru programa COSME koje su namijenjene poboljšanju okvirnih uvjeta za poduzeća, osobito mala i srednja poduzeća, olakšavanju pristupa financiranju i tržištima te promicanju poduzetništva i poduzetničke kulture; ističe da je stabilno i jasno regulatorno okruženje ključno za promicanje razvoja poduzetništva u Europi; očekuje da će se mjere i aktivnosti kojima se promiče poduzetništvo na europskoj ili nacionalnoj razini odnositi na sve vrste poduzeća, uključujući zadruge, obrtnike, slobodna zanimanja i društvena poduzeća; posebno pozdravlja kontinuiranu podršku vlasničkom i dužničkom financiranju u okviru programa Obzor 2020. i programa COSME;

29.

vjeruje da mladi poduzetnici omogućuju inovacije i stvaranje radnih mjesta; naglašava potrebu za povezivanjem iskusnih mentora s potencijalnim mladim poduzetnicima te lakšim stvaranjem struktura potpore u inovativnim novoosnovanim poduzećima; pozdravlja sustave kao sto je Erasmus za mlade poduzetnike, namijenjene pomaganju novim poduzetnicima u stjecanju odgovarajućih vještina upravljanja poduzećima i vjeruje da bi takve programe trebalo dalje poticati kako bi se većem broju poduzetnika pomoglo da razviju i stvore radna mjesta; poziva države članice da promiču praktične aspekte školovanja poduzetnika u programima kao što su školski projekti i obvezne prakse; poziva Komisiju i države članice da to uzmu u obzir prilikom provedbe programa COSME; pozdravlja jačanje Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT), kojemu je jasni cilj do 2020. godine 10,000 studenata magistarskih i 10,000 studenata doktorskih studija poučiti poduzetničkim i inovativnim vještinama;

30.

poziva na potporu programima mobilnosti EU-a za poduzetnike kao što je Erasmus za mlade poduzetnike te uključivanje obrazovanja o poduzetništvu u nacionalne nastavne programe razmjenom najboljih primjera iz prakse;

31.

napominje važnost uspostave i poticanja poslovnih inkubatora, koji mladim poduzetnicima omogućuju iskušavanje svojih ideja, upoznavanje s poslovnim mrežama te pomoć u ostvarivanju kontakata s potencijalnim partnerima, klijentima i ulagačima; vjeruje da financiranje EU-a može imati ključnu ulogu te naglašava da je uspjeh projekata i sveučilišnih programa koje financira EU, kao što je Mreža vještina za poduzeća i zapošljivost Birminghama (BSEEN) u UK-u koju financira Europski fond za regionalni razvoj i kojom se potiču poduzetništvo i poduzetničke vještine pružanjem mentorstva, intenzivne potpore novoosnovanim poduzećima i inkubatorskom prostoru za nove poslovne pothvate, ključan za stvaranje budućih radnih mjesta;

32.

ukazuje na činjenicu da radnici u mnogim europskim poduzećima, suočeni s opasnošću od zatvaranja, mogu preuzeti vlasništvo nad tim poduzećima putem zadruga; poziva na razmatranje mogućih novih načina potpore putem Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji i Europske investicijske banke onim tvrtkama koje su u ključnim sektorima u okviru strategije Europa 2020.;

33.

zabrinut je zbog fenomena lažnog samozapošljavanja u Europskoj uniji; poziva države članice da usvoje posebne politike da to spriječe, kao što su dostatne prilike za zapošljavanje ili bolje inspekcije rada;

34.

poziva države članice da promiču kulturu internacionalizacije putem informiranja, predstavljanja primjera dobrih praksi te osiguravanja platforme za razmjenu informacija; potiče ih da omoguće razvoj vještina na području poduzetništva s međunarodnim predznakom, promiču transparentnost glede dostupnih alata potpore za novoosnovana poduzeća, podupiru umrežavanje i razmjene koje povezuju mlade poduzetnike s mogućim ulagačima i poslovnim partnerima te da osiguraju operativno savjetovanje i potporu čak i nakon faze osnivanja kako bi im pomogli u prevladavanju kritičnih prvih godina te osigurali poticaje za zapošljavanje;

35.

naglašava važnost omogućavanja poduzetničkog obrazovanja za mlade Europljane i poticanja poduzetničkog načina razmišljanja; u tom kontekstu primjećuje značajnu ulogu Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT) u promicanju poduzetničke kulture kroz obrazovanje, obuku i praksu; primjećuje da sve EIT-ove zajednice znanja i inovacija aktivno promiču poduzetništvo u svojim područjima razvojem nastavnih programa koji spajaju izvrsnost u znanosti i inovacijama s poduzetničkim vještinama i iskustvima, time pripremajući poduzetnike sutrašnjice te potiču postojeće poslovne djelatnosti na inovativan i poduzetnički pristup;

36.

tvrdi da je za socijalnu koheziju EU-a iznimno važno riješiti problem visokih stopa nezaposlenosti u EU-u, osobito među mladima i ostalim ugroženim skupinama, potičući regionalnu konkurentnost i zapošljavanje te stvarajući poduzetnički duh; poziva stoga države članice da se pri korištenju europskih strukturnih i investicijskih fondova usmjere na stvaranje održivih radnih mjesta i poslovnih prilika osiguravajući pogodno okruženje i odgovarajući regulatorni okvir za mikro, mala i srednja poduzeća, poslovne djelatnosti i novoosnovana poduzeća;

37.

ističe da europski strukturni i investicijski fondovi imaju važnu ulogu u podupiranju konkretnih projekata s ciljem unapređenja poduzetničkih i kreativnih vještina ljudi, uključujući mlade; naglašava da je potrebno da sve države članice i regije u potpunosti iskoriste tu mogućnost za rješavanje problema nezaposlenosti mladih; naglašava da bi, kad je riječ o europskim strukturnim i investicijskim fondovima lokalne i regionalne vlasti trebale posebno obraćati pozornost na poticanje poduzetništva na lokalnoj i regionalnoj razini, s težištem na nova poduzeća koja osnivaju mladi;

38.

pozdravlja rast socijalnog gospodarstva zadnjih godina kao novog oblika poduzetništva u Europskoj uniji; posebno za mlade; poziva države članice na razvoj strategija i programa za promicanje socijalnog gospodarstva;

Demografska struktura

39.

vjeruje da bi, s obzirom na sve rašireniji fenomen starenja stanovništva, trebalo poticati države članice da promiču, između ostalog zbog solidarnosti među generacijama, zadržavanje starijih radnika, žena i muškaraca, na tržištu rada vrednujući iskustvo; naglašava da starija radna snaga i dulji radni vijek mogu pozitivno doprinijeti oporavku i budućem rastu; stoga naglašava važnost cjeloživotnog učenja, posebno za starije radnike; naglašava naposljetku da su stariji ljudi važni s obzirom na prenošenje znanja i iskustva na mlađe generacije;

40.

vjeruje u važnost promicanja poduzetništva starijih osoba kao načina uključivanja starijeg stanovništva sa znatnim poslovnim iskustvom u proces inovacija, time produljujući njihov radni vijek i zadržavajući nužne vještine na tržištu rada;

41.

poziva države članice na učinkovitu primjenu zakonodavstva EU-a koje na radnome mjestu zabranjuje diskriminaciju na temelju dobi, invaliditeta, seksualne orijentacije, religije ili vjere;

42.

prepoznaje važnost razmatranja situacije ljudi koji moraju usklađivati posao i obiteljski život;

Pristup tržištu

43.

naglašava da se prilike koje izravno pruža jedinstveno tržište EU-a moraju koristiti za ubrizgavanje novog života u gospodarstva Europe otvaranjem granica, ukidanjem postojećih prepreka koje sprečavaju mobilnost radnika i stvaranjem novih poslovnih prilika i radnih mjesta;

44.

poziva da se preostale barijere prekograničnom pružanju usluga uklone, što će im omogućiti da stvore više radnih mjesta;

45.

naglašava da je malim i srednjim poduzećima veličina ipak bitna, te da im veći opseg omogućava da lakše podnose gospodarske cikluse, produbljuju stručnost, nalaze nove klijente i tržišta, povezuju se s globalnim lancima opskrbe, lakše ostvaruju bankovne kredite i proširuju izvore financiranja, čime stvaraju više radnih mjesta; vjeruje da bi Komisija i države članice trebale poticati obrazovanje vlasnika malih i srednjih poduzeća koji žele proširiti svoje poslovanje u području menadžmenta i poslovnih strategija; naglašava važnost pomaganja malim i srednjim poduzećima da se povežu s neiskorištenim stranim tržištima preusmjeravanjem postojećih javnih agencija na suradnju s bankama i udruženjima malih i srednjih poduzeća prema tom cilju;

46.

naglašava da uvođenje prikladnih i fleksibilnih okvirnih odredaba jedinstvenog tržišta za promicanje poduzetništva i potporu malim i srednjim poduzećima koja su gospodarska okosnica Unije ne smije ni u kojim okolnostima ići nauštrb minimalnih europskih standarda rada i temeljnih radničkih prava;

47.

primjećuje da je ključno osigurati potporu malim i srednjim poduzećima čiji je cilj prodrijeti u međunarodne okvire preko srednjoročnih i dugoročnih zajmova i kapitalnih ulaganja te poučiti ih kako pristupiti financiranju trgovine;

48.

primjećuje važnost digitalnoga gospodarstva u stvaranju radnih mjesta, osobito kad se poveže sa sektorima u kojima je Europa uvriježeno jaka, npr. u stvaralačkim industrijama, kulturnoj baštini i turizmu;

49.

ističe da je slobodna i poštena konkurencija na jedinstvenom tržištu, potpomognuta zajedničkim socijalnim standardima, od ključne važnosti za poticanje rasta i inovacija, a time i povećanja zaposlenosti u Uniji;

Financije

50.

primjećuje da su bankovni zajmovi još uvijek najčešći izvor financiranja u Europi; vjeruje, međutim, da postoji stvarna korist u novim oblicima financiranja pomoću inovativnih sustava i putova koji ne uključuju bankarstvo, npr. grupno financiranje, poslovni anđeli za mala i srednja poduzeća, pozajmljivanje „peer to peer”, mikrozajmovi, agencije za lako dostupne mikro kredite i drugi alati, koji mogu biti ključni izvori ulaganja za novoosnovana poduzeća i mala i srednja poduzeća radi stvaranja rasta i radnih mjesta; vjeruje da bi novi oblici financiranja bili korisni mladim, dinamičnim poduzećima koji zbog svoje „mladosti” teško dolaze do standardnih izvora financiranja; naglašava da takvi novi oblici financiranja ne bi trebali biti ograničeni na novoosnovana poduzeća i faze rasta te da bi poticanje alternativnih tržišta kapitala također bilo korisno za ostvarivanje pozitivnih rezultata i za društva i za njihove zaposlenike, na primjer u slučajevima restrukturiranja;

51.

smatra izuzetno važnim da države članice provedu Direktivu 2011/7/EU o suzbijanju zakašnjelih plaćanja u poslovnim transakcijama, u okviru koje, s obzirom na transakcije između poduzeća i javnih tijela, ugovorno razdoblje plaćanja ne smije prijeći rokove utvrđene u članku 4. stavku 3. osim ako nije drugačije izričito dogovoreno u ugovoru te uz uvjet da je objektivno opravdano u svjetlu posebne prirode ili svojstava ugovora, te da ni u kojem slučaju ne prelazi 60 kalendarskih dana;

52.

ističe da mala i srednja poduzeća koja nisu usmjerena na inovacije ili su već osnovana, a nastoje se proširiti na nova tržišta ili prenijeti svoje vlasništvo često također trebaju državnu potporu u svrhu osiguravanja potrebnog financiranja;

53.

naglašava da je kohezijska politika za razdoblje 2014. – 2020. važno i djelotvorno sredstvo za stvaranje pametnog, održivog i uključivog rasta i postizanje ciljeva strategije Europa 2020. uz podupiranje, širokim spektrom mjera i inovativnim financijskim instrumentima, osnivanja i razvoja malih i srednjih poduzeća, uključujući mikropoduzeća, koji su glavni pokretači za stvaranje radnih mjesta u EU-u;

54.

pozdravlja inicijative kojima se građanima, organizacijama i poduzećima, posebno malim i srednjim poduzećima, olakšava pristup potpori EU-a preko jedinstvenog višejezičnog portala na kojemu se pružaju informacije o strukturnim fondovima, uključujući Europski socijalni fond, Obzor 2020. i COSME; pozdravlja također napore europske poduzetničke mreže na ovom području; vjeruje da se ipak mora učiniti više na razumljivom i detaljnom informiranju postojećih i potencijalnih poduzetnika o mogućnostima financiranja preko usluge „sve na jednom mjestu” diljem regija te na poticanju financijskih posrednika na pojačano korištenje dostupnih izvora financiranja;

55.

traži bolju koordinaciju mehanizama financiranja EU-a, uključujući strukturnih fondova, EFRR-a, programa Obzor 2020. i ulaganja EIB-a, posebno u pogledu financiranja inovativnih malih ili srednjih poduzeća, i traži procjenu trenutačnih prepreka zbog kojih su u nekoliko država članica banke propustile prebaciti sredstva i jamstva za zajmove malim i srednjim poduzećima i realnom gospodarstvu;

56.

ističe važnost istraživanja i inovacija za poboljšanje konkurentnosti, produktivnosti, održivosti i potencijala stvaranja radnih mjesta europskih malih i srednjih poduzeća i primjećuje znatnu usredotočenost programa Obzor 2020. i EIT-a na stvaranje i podupiranje inovativnih malih i srednjih poduzeća s visokim rastom;

57.

pozdravlja stvaranje instrumenta za financiranje malih i srednjih poduzeća u okviru programa Obzor 2020. koji malim i srednjim poduzećima omogućuje pristup financijskoj i nefinancijskoj potpori za provedbu inovativnih ideja; poziva Komisiju da od 2014. uvede taj instrument na način najpovoljniji za mala i srednja poduzeća, tj. preko jedinstvene namjenske agencije, čime bi se omogućilo stvarno prijavljivanje projekata „odozdo prema gore” i podupiranje svih vrsta inovacija, uključujući netehnološke i društvene inovacije;

58.

ističe da se poduzeća ipak često suočavaju s problemima glede pronalaženja novca za financiranje svojih istraživanja, razvijanje novih proizvoda ili pristup novim tržištima;

59.

podupire inicijative EU-a koje malim i srednjim poduzećima pomažu u lakšem pristupu većim financijskim resursima, s obzirom na to da mladim i inovativnim društvima olakšavaju i ubrzavaju put do financijskih sredstava te potiče države članice na usvajanje mehanizama za poticanje inovacija (na primjer, mehanizama poreznog kredita za financiranje istraživanja i inovacija) i ispravljanja nejednakosti između država članica; podupire inicijative koje pružaju potporu poduzetnicima čija su poduzeća propala nudeći im drugu priliku i ne odvraćajući ih od preuzimanja rizika;

60.

pozdravlja pojednostavljenje metoda povrata u sklopu Komisijina prijedloga Uredbe o zajedničkim odredbama o strukturnim fondovima s obzirom na važnost tih instrumenata u mnogim regijama u pogledu promicanja poduzetništva i vještina; traži od Komisije da nadzire pristup malih i srednjih poduzeća sredstvima Zajednice te da o tome izvještava Parlament;

61.

zauzima stajalište da su javno ulaganje i državna potpora osnivanju i kontinuiranom radu poduzeća od ključne važnosti; vjeruje da bi države članice trebale zahtijevati zaštitne mjere i jamstva od društava koja se osnivaju u svakoj državi članici i primaju javnu potporu, u cilju očuvanja radnih mjesta;

Tržište rada

62.

čvrsto vjeruje da bi poduzeća mogla stvarati više radnih mjesta ako postoje pravi uvjeti, uključujući pristup visokokvalificiranoj radnoj snazi, ravnotežu između profesionalnog i privatnog života, razumne troškove i poreze te održavanje administrativnih i regulatornih opterećenja na minimum;

63.

ukazuje na važnost fleksigurnosti na radnom mjestu koja s jedne radnicima daje odmjerenu sigurnost, a s druge strane omogućava gospodarskim subjektima da fleksibilno reagiraju na promjene na tržištu;

64.

smatra uvođenje takozvanih trenera za mlade u agencijama za zapošljavanje važnim korakom prema smanjenju broja mladih koji ne uspiju preći iz škole na tržište rada;

65.

vjeruje da države članice moraju uložiti više u ljudski kapital te da moraju bolje reagirati na potrebe tržišta rada, posebno osiguravanjem snažnih poveznica između svijeta obrazovanja i rada, osiguravanjem pravih informacija, savjeta i vodstva za mlade kako bi odabrali dobru karijeru, te poticanjem stažiranja i učenja na temelju rada, kao i ponovnim osposobljavanjem zaposlenika i omogućavanjem cjeloživotnog učenja;

66.

smatra da postoji širok prostor za povećanje uključenosti relevantnih socijalnih partnera i tijela u formuliranje dugoročne strategije za mala i srednja poduzeća, što je jedini način za prepoznavanje nepravilnosti, formuliranje inteligentnog i fleksibilnog zakonodavstva, izbjegavanje rascjepkanosti tržišta i promicanje stvaranja i razvoja održivog i kvalitetnog zapošljavanja;

67.

poziva Komisiju i države članice da stvore održive programe prijelaza iz visokog obrazovanja i strukovnog osposobljavanja na tržište rada, posebno za mlade stručnjake bez iskustva;

68.

poziva države članice da, uz gospodarske i regulatorne poticajne mehanizme, nastave provoditi političke mjere kojima se oblikuju kulturni i obrazovni sustavi uspostavom partnerstava te mreža za razmjenu između različitih obrazovnih institucija na svim razinama i društava kako bi se smanjio trenutačni nerazmjer između akademskog svijeta i tržišta te olakšala mobilnost istraživača sa sveučilišta u poduzeća i time poticale inovacije;

Mala i srednja poduzeća te mikropoduzeća

69.

smatra da su mala i srednja poduzeća glavni pokretači inovacija i gospodarskog rasta u EU-u te da imaju ključnu ulogu u otvaranju putova prema zapošljavanju radnika svih dobi, žena i muškaraca; žali zbog toga što su u mnogim državama članicama oni isključeni iz javnog istraživanja, inovacija i razvojne politike;

70.

ističe važnost malih i srednjih poduzeća ne samo u stvaranju, nego i u zadržavanju radnih mjesta;

71.

ističe da više od 20 milijuna malih i srednjih poduzeća u EU-u predstavlja 99 % poslovnih djelatnosti te da su ona ključni pokretač gospodarskog rasta, inovacija, zapošljavanja i socijalne integracije;

72.

smatra da mjere javne politike imaju važnu ulogu u pružanju potpore i poticaja za stvaranje i razvoj malih i srednjih poduzeća (npr. povoljnim zajmovima, savjetodavnim uslugama o javnim inicijativama i zakonodavstvu, inkubatorima i akceleratorima, klasterima, uredima za prijenos tehnologije, programima obuke i mentorstva itd.); smatra da umrežavanje i razmjena najboljih primjera iz prakse u tom pogledu imaju važnu ulogu; vjeruje da je nematerijalna i nefinancijska potpora poput pristupa znanju i informacijama, financijskog obrazovanja i poslovnih mreža nužna za nove poduzetnike te mala i srednja poduzeća u razvoju njihovih poslovnih djelatnosti; smatra da je za poticanje unutarnjeg tržišta i trgovine među malim poslovnim djelatnostima osobito važno osigurati međusobno priznavanje strukovnih kvalifikacija i interoperabilnost različitih trgovinskih regulatornih sustava;

73.

smatra da je inovacija kod malih i srednjih poduzeća važan put prema stvaranju radnih mjesta; ističe da je za uspješno sudjelovanje u sustavu inovacija bitno da mala i srednja poduzeća imaju odlučujuću ulogu u svojim inovativnim aktivnostima te da se potpora bolje prilagodi njihovim stvarnim potrebama;

74.

naglašava načelo „prvo misli namalo”; prepoznaje koristi prekogranične e-trgovine u pružanju novih prilika malim i srednjim poduzećima za pristup jedinstvenom tržištu, stvaranje prilika za zapošljavanje, smanjenje troškova i globalno natjecanje;

75.

naglašava mogućnosti koje nude informacijske i komunikacijske tehnologije u povećanju produktivnosti i konkurentnosti; naglašava potrebu da se oslobodi potencijal jedinstvenog digitalnog tržišta te ukazuje na to da su se troškovi osnivanja inovativnog poduzeća koje se bavi informacijskim i komunikacijskim tehnologijama u posljednjih 10 godina smanjili 100 puta, uglavnom zahvaljujući veoma brzoj i rasprostranjenoj širokopojasnoj povezivosti, računalstvu u oblaku, softverima otvorenog koda, otvorenim podacima i pristupu informacijama u javnom sektoru;

76.

ističe da je e-vlada osobito korisna za poduzetnike (osobito mala i srednja poduzeća koja se često suočavaju s nesavladivim preprekama prilikom prekograničnog poslovanja unutar EU-a) budući da podrazumijeva smanjene administrativne troškove i opterećenja, povećanu produktivnost, učinkovitost, konkurentnost, transparentnost, otvorenost, djelotvornost politike, dostupnost i pojednostavljenje postupaka;

77.

vjeruje da nedostatak odgovarajuće zaštite malih i srednjih poduzeća u mnogim slučajevima može onemogućiti poslovanje i usporiti gospodarski rast te također može obeshrabriti poduzetnike da poduzimaju rizike, što će utjecati na njihovu sposobnost rasta i stvaranja radnih mjesta;

78.

primjećuje da su glavne prepreke novoosnovanim poduzećima koje utječu na razvoj malih i srednjih poduzeća s velikim rastom težak pristup financiranju i njegov trošak, manjak znanja o propisima, neizravni troškovi rada, ograničen pristup izvoznim tržištima, prosječan rok isplate i nedostatak vještina;

79.

pozdravlja uvođenje „testa za mala i srednja poduzeća” i predanost Komisije predlaganju blažih regulatornih propisa za mala i srednja poduzeća i izuzeća mikropoduzeća na temelju svakog slučaja zasebno, bez ugrožavanja zdravlja, sigurnosti i standarda zapošljavanja; vjeruje da treba uvesti olakšavajuće mjere u cijelom nizu zakonodavnih prijedloga, npr. duže vrijeme provedbe, učinkovite i djelotvorne inspekcije, smjernice za pojednostavljenje papirologije poduzeća, ali bez stvaranja dvaju razreda tržišta rada;

80.

pozdravlja inicijative kao što su projekt CREATE koji se bavi preprekama rastu i stvaranju radnih mjesta te konkurentnosti za mala i srednja poduzeća u ruralnim područjima;

81.

vjeruje da se države članice moraju poticati, primjerice preko europske mreže predstavnika malih i srednjih poduzeća, na dijeljenje najboljih slučajeva prakse kad je riječ o inovativnim načinima za stvaranje radnih mjesta smanjenjem birokracije i papirologije te poboljšanjem komunikacije, osobito za mala i srednja poduzeća i mikropoduzeća;

82.

potiče Komisiju i države članice da pomognu lokalnim vlastima i udruženjima malih i srednjih poduzeća u promicanju lokalne proizvodnje i kvalitete proizvoda, na primjer stvaranjem poslovnih klastera za zajedničke istraživačke i razvojne projekte;

83.

vjeruje da se i organizacije koje zastupaju mala i srednja poduzeća trebaju poticati na prekogranično dijeljenje najboljih praksi u inovativnim načinima smanjivanja birokracije i papirologije;

84.

izražava žaljenje što reforme tržišta rada koje se provode u raznim državama članicama za posljedicu imaju radnike koji više nisu zaštićeni kolektivnim ugovorima, posebno u malim i srednjim poduzećima; smatra da svako poboljšanje fleksibilnosti rada treba biti popraćeno odgovarajućom zaštitom radnika;

85.

vjeruje da treba poboljšati okvir za sudjelovanje malih i srednjih poduzeća u javnoj nabavi;

86.

primjećuje da u velikom broju država članica postoji nedostatak potpore i/ili nedostatak regulatornog okvira za osiguravanje odgovarajućih uvjeta za mlada i inovativna društva i novoosnovana poduzeća te naglašava potrebu za boljom koordinacijom različitih europskih, nacionalnih, regionalnih i lokalnih politika te instrumenata za mala i srednja poduzeća;

87.

ističe potrebu za jačanjem pravila EU-a u pogledu sljedivosti proizvoda u svrhu suzbijanja krivotvorenja te stvaranja djelotvornih načina poticanja razvoja malih i srednjih poduzeća.

Bolja regulacija

88.

naglašava potrebu za djelotvornim i jasno formuliranim odredbama koje se mogu jednostavno primijeniti i pomoći svim sudionicima, uključujući poduzetnike, da djeluju u okviru vladavine prava i koje omogućavaju i poduzetnicima i zaposlenicima da imaju koristi od prilika i zaštite koje pruža zakonodavstvo o zapošljavanju, zdravstvu i sigurnosti;

89.

ističe potrebu za većom integracijom politika Unije u korist malih i srednjih poduzeća (MSP-a) glede inovacija, rasta, konkurentnosti, internacionalizacije, poduzetništva, produktivnosti resursa, smanjenja birokracije, kvalitete ljudskih resursa i društvene odgovornosti te odgovornosti za okoliš;

90.

uzima u obzir mjere Komisije za razmatranje rezultata pregleda deset najproblematičnijih zakona za mala i srednja poduzeća, što će pomoći poduzećima da stvore više prilika za zapošljavanje; vjeruje da Komisija žurno treba dati prednost poboljšanju tih odredbi na načine koji rješavaju brige malih i srednjih poduzeća; vjeruje da postoji potreba osiguranja da EU i države članice u političkom postupku uzmu u obzir konkretne potrebe i mjere potpore za poduzeća, posebice mala i srednja poduzeća te mikropoduzeća;

91.

ističe da mlada trgovačka društva koja se nakon faze osnivanja brzo i intenzivno internacionaliziraju korisno pridonose gospodarstvu stvaranjem inovacija, poticanjem drugih društava na inovacije, sudjelovanjem u međunarodnim opskrbnim lancima i stvaranjem održivog visokokvalitetnog zapošljavanja; ipak primjećuje da bi tim društvima koristili jeftini, jednostavni i brzi postupci osnivanja poduzeća budući da se tijekom faze osnivanja zbog niskih razina kapitala suočavaju sa znatnim izazovima;

92.

naglašava da se zdravlje i sigurnost na radnom mjestu i zaštita radnika ne mogu smatrati opterećujućim propisima; poziva Komisiju da pojednostavi administrativna opterećenja stalno osiguravajući zdravlje i sigurnost na radnom mjestu i jamčeći da mala i srednja poduzeća imaju odgovarajuće znanje i sredstva za propisno upravljanje radnim okruženjem zaposlenika;

93.

primjećuje novu zdravstvenu i sigurnosnu strategiju; nada se da će se usredotočiti na sprječavanje, upotrebljivost, pojašnjenje, pojednostavljenje i bolju provedbu postojećeg zakonodavstva kako bi se osigurali zdravlje i sigurnost radnika;

94.

pozdravlja smanjenje naknada za registriranje u sustav REACH za mala i srednja poduzeća, iako naknade predstavljaju dio sveukupnih troškova usklađivanja; ipak je iznimno zabrinut zbog toga što su se podcijenile početne procjene troškova sustava REACH i ta razlika već iznosi više od 1 milijardu eura te će nastaviti rasti;

95.

ističe potrebu za poboljšanjem sveukupne poslovne učinkovitosti kroz projekte i instrumente koji omogućavaju suočavanje s izazovom energetskog oporavka s ciljem poticanja smanjenja energetskih troškova;

96.

ističe da su odredbe uredbi za razdoblje kohezijske politike 2014. – 2020. namijenjene smanjivanju administrativnog opterećenja za mikro, mala i srednja poduzeća, osobito u pogledu zapošljavanja nezaposlenih osoba, čime se doprinosi stvaranju boljih uvjeta za stvaranje radnih mjesta; poziva države članice da uklone prepreke boljoj provedbi europskih strukturnih i investicijskih fondova u korist malih, srednjih i mikro poduzeća;

Preporuke

97.

poziva Komisiju i države članice da djeluju brzo i ambiciozno kako bi smanjili regulatorno opterećenje malih i srednjih poduzeća, osiguravajući pritom da se sva predložena rješenja temelje na dokazima i da poštuju zdravlje i sigurnost te članak 9. UFEU-a;

98.

poziva Komisiju i države članice da potpuno iskoriste potencijal stvaranja radnih mjesta u zelenom gospodarstvu izradom strategije Renesansa u industriji za održivu Europu (RISE) koja ide za tehnološkim, poslovnim i socijalnim inovacijama prema trećoj industrijskoj revoluciji, uključujući prodor modernizacije sa smanjenim udjelom CO2; tvrdi da će se strategijom RISE stvoriti nova tržišta, poslovni modeli i kreativni poduzetnici, nova radna mjesta i dostojan rad, te da će uz gospodarsku dinamičnost, povjerenje i konkurentnost pripomoći industrijskoj obnovi; vjeruje da su energetska učinkovitost i učinkovito korištenje resursa ključni stupovi takve strategije;

99.

smatra da bi prijedlog Komisije da mikropoduzeća trebaju biti izuzeta iz područja primjene budućih prijedloga zakonodavstva, osim ako ne postoji potreba da budu obuhvaćena, mogao biti odgovarajući pristup;

100.

poziva Komisiju da osigura da su nacionalne organizacije malih i srednjih poduzeća dio novoosnovanih mreža predstavnika malih i srednjih poduzeća i Skupštine malih i srednjih i poduzeća te da su primjereno informirane o inicijativama EU-a i političkim prijedlozima; naglašava da je u tom kontekstu jednako važna uloga europskih informacijskih centara koji do sada nisu uspjeli pružiti uslugu koja je ispunila očekivanja i potrebe europskih poduzeća;

101.

poziva države članice da promiču učenje jezika preko cjeloživotnog učenja (strukovno osposobljavanje) za zaposlenike malih i srednjih poduzeća i mikropoduzeća, kao sredstvo poboljšanja pristupa tih poduzeća jedinstvenom tržištu i sudjelovanja u njemu;

102.

traži od Komisije da malim i srednjim poduzećima osigura lakši pristup strukturnim fondovima, posebno ublažavanjem zahtjeva za predfinanciranje projekata, smanjivanjem uvjeta sufinanciranja, boljim ciljanjem različitih vrsta MSP-a, zatvaranjem rupa u financiranju između ciklusa natječaja i podupiranjem izgradnje kapaciteta za financiranje MSP-a;

103.

preporučuje zastupnicima u Parlamentu da u potpunosti iskoriste Upravu za procjenu utjecaja i dodanu vrijednost kako bi se pomno ispitali troškovi, koristi i druge posljedice predloženog nacrta zakonodavstva o malim i srednjim poduzećima, a posebno stvaranju radnih mjesta;

104.

poziva Komisiju i države članice da budu strože pri procjeni učinka buduće i postojeće regulacije na mala i srednja poduzeća te na konkurentnost općenito;

105.

podsjeća države članice na njihovu obvezu temeljem Akta o malom poduzetništvu, da omoguće pokretanje poduzeća unutar najviše 48 sati; poziva države članice da u tom kontekstu učine sve kako bi postigle ciljeve zapošljavanja koji su sadržani u strategiji Europa 2020.;

106.

poziva Komisiju da razmotri sve utvrđene negativne učinke koje zakonodavstvo EU-a ima na poduzeća i njihovu sposobnost stvaranja radnih mjesta, posebno u pogledu nedostatka znanja, sveukupne percepcije i nedostatka potpore praktičnoj primjeni zakonodavstva EU-a; poziva Komisiju da poboljša informiranje malih i srednjih poduzeća;

107.

poziva Komisiju da u kontekstu programa REFIT provjeri je li provedba zakonodavstva u skladu s njegovom namjenom te da prepozna područja gdje postoje nedosljednosti ili nedjelotvorne mjere koje utječu na mogućnosti zapošljavanja;

108.

Ističe najnoviji trend trgovačkih društava, povratak proizvodnje i usluga u Europu, te mogućnosti za otvaranje novih radnih mjesta koje to donosi; vjeruje da se gospodarstvima EU-a pruža jedinstvena prilika za ubrzanje trenda vraćanja proizvodnje i radnih mjesta u izvornu državu te poziva države članice i Komisiju da razmotre pružanje podrške, uključujući mogućnost uspostave usluge „sve na jednom mjestu”, kako bi pomogle poduzećima u iskorištavanju mogućnosti koje im se nude vraćanjem proizvodnje u izvornu državu;

109.

poziva države članice i Komisiju da podrže samostalno zapošljavanje, po mogućnosti prekogranično zapošljavanje, osobito među ženama i mladima, stvaranjem klime i razvijanjem obrazovnog sustava i sustava socijalne zaštite koji će potaknuti poduzetnike da osnivaju i razvijaju svoja poduzeća te da stvaraju nova radna mjesta, na primjer, promicanjem poduzetništva među studentima i stručnjacima;

110.

izražava nadu da će poduzetništvo imati istaknutiju ulogu u nadolazećim godinama; primjećuje da će o tome trebati promisliti, posebno u vezi s provedbom Akcijskog plana za poduzetništvo do 2020.; smatra da je razvoj poduzetničkog duha i vještina održiv put naprijed na području stvaranja radnih mjesta, osnivanja poduzeća i poslovnih inovacija; predlaže Komisiji da 2017. proglasi Europskom godinom poduzetništva;

111.

poziva socijalne partnere da prihvate pametne regulatorne alate, povećaju upotrebu procjena učinka u svojim pregovorima i da sporazume kojima se predlažu zakonodavne mjere upute Odboru za procjenu učinka Komisije;

112.

ustraje na uravnoteženom pristupu Uredbe o zaštiti podataka u zaštiti privatnosti podataka, istodobno stimulirajući digitalno gospodarstvo, stvaranje radnih mjesta i rast;

113.

poziva EU da surađuje s državama članicama, sveučilištima, istraživačkim institucijama i poduzećima na koordinaciji i iskorištavanju izvora financiranja EU-a (kao što su Europski socijalni fond, Europski fond za regionalni razvoj, COSME, Obzor 2020. i Erasmus+) radi promicanja poduzetničke kulture, osobito među ženama i mladima, radi razvijanja i nadogradnje kvalifikacija i vještina koje su potrebne na tržištu rada te radi potpore stvaranju novih poduzeća;

114.

poziva EU i države članice da surađuju na uvođenju poduzetničkih vještina u kurikulume svih faza obrazovanja;

115.

poziva EU da s državama članicama, školama i sveučilištima radi na provođenju obrazovanja koje se zasniva na otvorenim tehnologijama;

o o

116.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0036.

(2) http://www.ceemet.org/en/News/News/CEEMET-Survey-Flexible-employment-contracts-responding-to-changing-market-circumstances-and-meeting-employee-needs.htm

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/31

P7_TA(2014)0395

Upućivanje radnika u okviru pružanja usluga

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o novim tehnologijama i otvorenim obrazovnim resursima (2013/2182(INI))

(2017/C 443/05)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir članke 165. i 166. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 14. Povelje o temeljnim pravima Europske unije;

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. rujna 2013. naslovljenu „Otvaranje obrazovanja inovativnom podučavanju i učenju s pomoću novih tehnologija i otvorenih obrazovnih resursa” (COM(2013)0654) i popratni radni dokument službi Komisije o analizi i utvrđivanju inovativnog podučavanja i učenja za sve pomoću novih tehnologija i otvorenih obrazovnih resursa u Europi (SWD(2013)0341),

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 11. srpnja 2013. naslovljenu „Europsko visoko obrazovanje u svijetu” (COM(2013)0499),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa „Erasmus+: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport” te stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ (1),

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 24. veljače 2014. o učinkovitom i inovativnom obrazovanju i osposobljavanju s ciljem ulaganja u vještine – podrška europskom semestru za 2014. (2)

—	uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju neformalnog i informalnog učenja (3),

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 14. veljače 2011. o ulozi obrazovanja i osposobljavanja u provedbi strategije Europa 2020. (4),

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 11. svibnja 2010. o društvenoj dimenziji obrazovanja i osposobljavanja (5),

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 11. svibnja 2010. o internacionalizaciji visokog obrazovanja (6),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. listopada 2013. o ponovnom promišljanju obrazovanja (7),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2013. o digitalnom programu za rast, mobilnost i zapošljavanje: vrijeme je za prelazak u višu brzinu (8),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2012. o obrazovanju, osposobljavanju i o strategiji Europa 2020. (9),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. travnja 2012. o modernizaciji europskoga sustava visokog obrazovanja (10),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. listopada 2011. o programu za nove vještine i nova radna mjesta (11),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2011. o inicijativi Mladi u pokretu – okvir za poboljšanje europskih sustava obrazovanja i osposobljavanja (12),

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 26. veljače 2014. (13),

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 31. siječnja 2014. (14),

—	uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A7-0249/2014),

A.	budući da sustavi obrazovanja i osposobljavanja trebaju biti usmjereni na postizanje jednakih mogućnosti u učenju i na ispunjavanje sve veće potrebe za neprestanim osuvremenjivanjem znanja i vještina te na sve veće međunarodnog tržišta rada, imajući u cilju veću učinkovitost i jednakost;

B.	budući da je cilj strategije Europa 2020. poticanje inovacija, stvaranje novih prilika za rad, poboljšanje socijalne kohezije i postavljanje čvrstih temelja za održiv i uključiv rast na području EU-a pomoću visokokvalificirane radne snage koja ima pravo na jednak pristup obrazovanju;

budući da se visoka razina nezaposlenosti, posebno među mladima, uključujući one sa sveučilišnom diplomom, podudara sa znatnim brojem slobodnih radnih mjesta u Europi koja se ne mogu popuniti, što upućuje na znatno pomanjkanje vještina za čije bi uklanjanje, među ostalim, bili najpogodniji modeli dvojnog sustava strukovnog osposobljavanja; budući da 2012. 15,8 % mladih ljudi u EU-u nije bilo u radnom odnosu, obrazovnom sustavu niti na stručnom usavršavanju (NEET) te su zbog toga u opasnosti da budu isključeni iz tržišta rada zbog sve veće neusklađenosti vještina;

D.	budući da se očekuje da će se do 2020. za 90 % radnih mjesta zahtijevati digitalne vještine i budući da će do 2015. postojati gotovo 900 000 nepopunjenih radnih mjesta povezanih sa strukom informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) na području EU-a;

E.	budući da se očekuje da će se broj diplomanata na sveučilištima učetverostručiti do 2030. godine;

budući da 18-28 % učenika na području EU-a ima vrlo malo mogućnosti za pristup internetu i njegovu uporabu u školi ili od kuće; budući da se samo 30 % učenika na području EU-a može smatrati digitalno kompetentnima; budući da samo 20 % učenika u EU-u podučavaju nastavnici koji podupiru digitalni način podučavanja i upoznati su s njim; budući da 70 % nastavnika u EU-u smatra da nisu dovoljno upoznati s digitalnim načinom podučavanja te bi željeli nastaviti razvijati svoje vještine IKT-a; budući da 40 % Europljana u dobi između 16 –74 godine posjeduje niske ili nikakve vještine IKT-a;

budući da otvoreni obrazovni resursi mogu imati ključnu ulogu u olakšavanju cjeloživotnog učenja za sve učenike i u poboljšanju kvalitete sadržaja i širenju pružatelja formalnih i neformalnih obrazovnih usluga te da stoga istodobno digitalno manjkav obrazovni sustav može kočiti razvoj znanja i vještina učenika;

H.	budući da EU još nije potpuno procijenio potencijal koji nude informacijske i komunikacijske tehnologije u smislu kulturnog i obrazovnog bogatstva i raznolikosti, pristupa informacijama i razmjena dobrih praksi;

I.	budući da modernizacija obrazovnih sustava u Europi zahtijeva ulaganja u obrazovne strukture visoko opremljene informacijskim i komunikacijskim tehnologijama;

J.	budući da je stoga ključno da širokopojasni internet postane šire zastupljen uključujući i ruralna, planinska i udaljena područja država članica;

K.	budući da bi u školama trebalo djecu i mlade podučavati praktičnom korištenju, ali i kritičkom sagledavanju digitalnih tehnologija i interneta;

Mogućnosti i izazovi

pozdravlja Komunikaciju Komisije kojom se utvrđuje program Unije na području otvorenih obrazovnih resursa, u čijem se središtu nalazi potencijal tih resursa za omogućivanje lakšeg pristupa obrazovanju i jednakog sudjelovanja u obrazovanju te za njihovu daljnju diversifikaciju, te priznaje važnost otvorenih obrazovnih resursa u sve više digitalnom društvu; smatra da pojava europskog okvira za razvoj otvorenih obrazovnih resursa može omogućiti poboljšanje obrazovnih sustava država članica;

primjećuje da bi radi ostvarivanja koristi od otvorenih obrazovnih resursa trebalo poduprijeti djelovanje koje vodi prema univerzalnom digitalnom obrazovanju, usmjerenu na dobre prakse i njihovo promicanje u raznim okruženjima;

naglašava da otvoreni obrazovni resursi stvaraju mogućnosti učenja i podučavanja na inovativan način i za pojedince, poput nastavnika, studenata i učenika svih dobi, i za obrazovne ustanove i ustanove za osposobljavanje; poziva obrazovne ustanove da dalje procijene moguću korist otvorenih obrazovnih resursa u obrazovnom sustavu i u smislu mogućnosti stvaranja organizacijskog okruženja u kojem su takve organizacije dobrodošle, pounutrene, primijenjene te ih se promiče; poziva zato države članice i regije, u okviru strategija pametne specijalizacije, da uspostave centre izvrsnosti za inovacije i pokretanje poslovanja iskorištavajući u cijelosti potencijal informacijskih i komunikacijskih tehnologija;

žali zbog nerazlikovanja u Komunikaciji Komisije između obrazovnih razina s obzirom na uvođenje novih tehnologija i digitalnih sadržaja u svrhe učenja i podučavanja; ističe da učenici stječu različite vještine i kompetencije ovisno o njihovoj dobi te da nastavni planovi i metode učenja stoga variraju prema obrazovnoj razini;

primjećuje da osiguranje kvalitete ima ključnu ulogu u povećanju pouzdanosti otvorenih obrazovnih resursa i njihove uporabe; potiče istraživanje i širenje dobrih praksi radi učinkovitije uporabe otvorenih obrazovnih resursa, ulažući posebno u područje metodološkog eksperimentiranja, meta-vještina (refleksivne, proaktivne vještine i vještine kritičkog razmišljanja) te vještina komuniciranja; ističe da istraživanje također treba poticati u smislu metoda procjene stečenih vještina na tim tečajevima, što se ne može ograničiti na stručnu procjenu ili automatizirane sustave kako je uobičajeno u zajednicama u praksi;

potvrđuje činjenicu da se otvoreni obrazovni resursi većinom proizvode na ograničenom broju jezika, a stvaraju ih najvećim dijelom, iako ne isključivo, visoka učilišta (posebno u slučaju Masovnih otvorenih internetskih tečajeva (MOOC)); potiče institucije za obrazovanje i osposobljavanje na svim razinama diljem država članica, kao i druge relevantne dionike, na stvaranje otvorenih obrazovnih resursa na vlastitim jezicima kako bi se iskoristio cjelokupni potencijal digitalne tehnologije i višejezičnosti; podsjeća da dostupnost, pristupačnost i inovativnost materijala ima ključnu ulogu u uporabi materijala za e-učenje u obrazovanju;

ističe da se IKT i otvoreni obrazovni resursi zasad većinom upotrebljavaju u visokoškolskom obrazovanju; potiče, po potrebi, njihovu uporabu u osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju te u stručnom usavršavanju i drugim neformalnim okruženjima za učenje u kojima učenje usredotočeno na učenika uz korištenje IKT-a ima veliki potencijal;

primjećuje da je točna kontekstualizacija ključan faktor za učinkovito djelovanje obrazovnih softvera; ističe da ovaj postupak mora biti prikladno uključen u postupke podučavanja i učenja te se njime moraju uzeti u obzir pedagoški ciljevi i ciljevi nastavnog plana, alati te pojedinačni putovi učenja;

naglašava potrebu za olakšanim priznavanjem znanja i vještina stečenih pomoću otvorenih obrazovnih resursa kroz nastavak dijaloga s dionicima i poziva države članice na uključivanje prikladnih mjera u sklopu svojih nacionalnih okvira kvalifikacija za vrednovanje takvog načina učenja;

10.

naglašava da je potrebno pojednostavniti priznavanje kvalifikacija stečenih u inozemstvu kako bi se smanjenjem birokratskog tereta potaknula i olakšala uporaba otvorenih obrazovnih resursa i Masovnih otvorenih internetskih tečajeva;

11.

ističe činjenicu da je dostupnost besplatnih visokokvalitetnih i prikladnih nastavnih materijala na internetu te mogućnost pristupa tim materijalima ključna;

12.

ističe potrebu usklađivanja postojećih ograničenja i iznimaka u vezi s autorskim pravima u svrhu ilustriranja za nekomercijalno podučavanje kako bi se omogućilo korištenje otvorenih obrazovnih resursa i prekogranično učenje na daljinu te omogućilo europskim platformama natjecanje na globalnoj razini stvaranjem ekonomija razmjera;

13.

potiče Komisiju da uputi prijedlog revizije Direktive 2001/29/EZ s ciljem uspostave usklađenog i fleksibilnog sustava autorskih i srodnih prava u EU-u, koji je primjeren digitalnom dobu te se njime potvrđuje opća vrijednost pristupa obrazovanju;

14.

potiče države članice na istraživanje predviđenog potencijala otvorenih obrazovnih resursa za smanjivanje javnih i privatnih troškova obrazovanja, osobito trošak obrazovnih materijala, ne zanemarivši pritom kvalitetu;

15.

primjećuje važnost osiguravanja održivih modela za stvaranje otvorenih obrazovnih resursa i Masovnih otvorenih internetskih tečajeva; poziva Komisiju da podupre daljnje istraživanje njihova oblikovanja, uporabe i korištenja, u dijalogu s dionicima;

16.

potvrđuje da se otvoreni obrazovni resursi trebaju usvojiti tako da potiču razvoj rješenja za učenje u 21. stoljeću te da stvore nove poslovne mogućnosti za male i srednje inovativne europske pružatelje usluga rješenja za učenje;

17.

poziva države članice da pojačaju neformalno obrazovanje o sigurnosti na internetu te da u školama osiguraju pravila za sigurnost na internetu pružanjem odgovarajuće izobrazbe za nastavnike;

18.

poziva države članice da u školama osiguraju koordinirano i napredno obrazovanje o sigurnosti na internetu; primjećuje da se na roditelje i pravne skrbnike treba gledati kao na partnere u osiguravanju sigurnosti na internetu te preporučuje da se razviju dodatne strategije koje će biti usmjerene na njih, čime će se ojačati uloga roditeljskog posredovanja; ističe činjenicu da ovi napori trebaju biti usmjereni jačanju samostalnosti mladih ljudi kako bi preuzeli odgovornost za svoje postupke na internetu te razvili e-vještine; ustraje u tome da se osigura zaštita fizičkog i psihičkog integriteta pojedinca te privatnost nastavnika te učenika i studenata koji se koriste otvorenim obrazovnim resursima;

19.

poziva Komisiju da podupre razmjenu dobrih praksi između država članica u formalnom i neformalnom obrazovnom sektoru u odnosu na sigurnosti na internetu, stvaranje odgovarajućeg obrazovnog sadržaja i stvaranje javno-privatnih partnerstava s ciljem uključivanja mladih ljudi, njihovih roditelja i nastavnika te svih onih koji rade s mladima, uključujući nevladine organizacije uključene u mrežu Sigurniji internet;

Vještine nastavnika te učenika i studenata

20.

primjećuje da nove tehnologije i otvoreni obrazovni sustavi omogućuju interaktivnije učenje te su korisni alati za stavljanje učenika u središte obrazovnog procesa;

21.

ističe da nastavnici na svim razinama obrazovanja imaju ključnu ulogu u vezi s olakšanim pristupom nastavnim materijalima na internetu te njihovom uporabom među učenicima te u vezi s pomoći pri stjecanju digitalnih vještina;

22.

naglašava nužnost što brže i bolje tehničke opremljenosti za sve učenike, kao i nužan pristup širokopojasnom internetu;

23.

podsjeća na iznimnu važnost visokokvalitetnog osposobljavanja nastavnika i instruktora koje se mora nadopuniti obveznim stručnim usavršavanjem tijekom cijeloga radnog vijeka usmjerenim na inovativne metode podučavanja te podučavanje učenika o pristupima obrazovanju („učiti učenje”);

24.

poziva države članice na pružanje potpore nastavnicima u njihovu stručnom razvoju omogućujući im pristup modernim nastavnim planovima i programima tijekom njihova početnog obrazovanja te omogućujući im osposobljavanje tijekom službe koje će im osigurati potrebne kompetencije za korištenje digitalno potpomognutim metodama podučavanja;

25.

izričito naglašava dokazane prednosti europskih inozemnih iskustava za nastavnike i instruktore, npr. u okviru programa „Erasmus+”, te traži masovno proširenje tog i drugih sličnih programa;

26.

ističe da su osnovna razina pismenosti i matematičke vještine, uz meta-vještine i komunikacijske vještine, kao i generičke vještine poput kritičkog razmišljanja te učenja kako treba učiti, preduvjet za uspješan razvoj digitalnih vještina i uporabu internetskih obrazovnih materijala, poput otvorenih obrazovnih resursa; u tom kontekstu, poziva Komisiju na nastavak procjenjivanja učinka digitalnih i/ili nastavnih materijala na internetu na uspjeh u učenju učenika prema njihovoj dobi i obrazovnoj razini;

27.

prepoznaje važnost tradicionalnih načina podučavanja i učenja te poziva Komisiju da podupre daljnja istraživanja o tome mogu li i na koji način otvoreni obrazovni resursi i Masovni otvoreni internetski tečajevi poboljšati rezultate učenja pojedinaca kao dodatak tradicionalnim metodama podučavanja ili kao njihov sastavni dio;

28.

podsjeća da inovativne metode podučavanja olakšane IKT-om i otvorenim obrazovnim resursima pridonose razvoju socijalnih i generičkih vještina poput kritičkog razmišljanja, donošenja odluka, vještina komunikacije i rješavanja problema, koji su ključni za zapošljavanje i ostvarenje tržišta rada;

29.

ističe da cilj politika obrazovanja ponajprije treba biti pomoći učenicima da razviju ključne kognitivne i socijalne vještine; poziva Komisiju na nastavak procjenjivanja učinka uvođenja digitalnih uređaja i sadržaja na učenike u pedagoške svrhe, istodobno osiguravajući njihov fizički i psihološki integritet;

30.

ističe da se otvoreni obrazovni resursi usmjereni na potrebe odraslih učenika trebaju razviti tako da osiguraju više mogućnosti cjeloživotnog učenja za niže kvalificirane europske građane, imajući na umu da mnogi učenici posjeduju niske vještine IKT-a;

31.

naglašava činjenicu da su digitalne vještine i znanje ključni za građane u informacijskom društvu koje teži postati najdinamičnije svjetsko gospodarstvo temeljeno na znanju;

32.

primjećuje da se digitalna pismenost otvaranjem novih kanala za komunikaciju i obrazovanje odražava pozitivno na jačanje socijalne kohezije, osobnog razvoja, međukulturnog dijaloga i aktivnog građanstva;

33.

naglašava činjenicu da IKT i obrazovni materijal na internetu, uključujući otvorene obrazovne resurse mogu poduprijeti načine podučavanja i učenja stranih jezika na svim razinama obrazovanja i osposobljavanja; ističe da je socijalna interakcija preduvjet za učenje stranog jezika;

34.

potiče države članice da također poboljšaju i prodube digitalne vještine uključivanjem programiranja u svoje odgovarajuće nastavne planove kako bi se potaknula gospodarska konkurentnost te učenici opremili pravim vještinama za tržište rada budućnosti;

35.

ponavlja da je neprestano osuvremenjivanje znanja i vještina ključno za uspješno uključivanje u tržište rada te primjećuje da otvoreni obrazovni resursi mogu pridonijeti olakšavanju cjeloživotnog učenja koje je nužno za održavanje konkurentnosti na tržištu rada; potiče rodno uravnoteženiju uporabu IKT-a s ciljem osiguravanja da žene koje su na određeno vrijeme izvan tržišta rada (primjerice zbog rodiljskog dopusta ili drugih obiteljskih obveza radi njegovanja) također mogu imati koristi od ove vrste osposobljavanja kako bi nadogradile svoje vještine i obrazovale se, poboljšavajući svoje buduće prilike za ponovno zapošljavanje na tržištu rada;

36.

ističe da javne knjižnice i obrazovni centri mogu ponuditi besplatan pristup računalima i internetu te osposobljavanje na internetskim resursima;

Širenje dosega

37.

ističe važnost omogućivanja pristupa obrazovanju i osposobljavanju te IT opremi svim učenicima i studentima, uključujući i osobe s invaliditetom, osobe iz ugroženih sredina, mlade koji se trenutno ne obrazuju, ne rade niti usavršavaju te osobe iz zemljopisno udaljenih regija, kao i bilo koga tko se želi usavršiti;

38.

primjećuje, još jedanput, da nemaju svi građani jednak pristup informacijskim i komunikacijskim tehnologijama u pogledu cijena i kvalitete usluge te da, općenito govoreći, gradske regije dobivaju bolju uslugu od ruralnih regija, stvarajući time digitalnu podjelu štetnu za jednake mogućnosti građana gdje god se nalazili na području Europske unije;

39.

naglašava rastuću važnost obrazovanja odraslih, posebno u okviru stručnih kvalifikacija tijekom cijeloga radnog vijeka, te zahtijeva priznavanje, jačanje i poticanje svih organizacija za obrazovanje odraslih diljem Europe;

40.

ponovno potvrđuje prednosti učenja za više generacija i upućuje na velike potencijale obrazovanja koji se nude kroz digitalno učenje i besplatne materijale za učenje i podučavanje, kao i u pogledu na sve širi pristup općem i strukovnom obrazovanju za sve dobne skupine;

41.

potvrđuje da su nove tehnologije i otvoreni obrazovni resursi, posebno MOOC, omogućili pristup institucijama za obrazovanje i osposobljavanje tisućama učenika i studenata s područja Unije, uključujući i one u najudaljenijim regijama te diljem svijeta; prepoznaje da obrazovanje i znanje sada s lakoćom putuju preko granica, što povećava potencijal za međunarodnu suradnju i pomaže promicanju europskih obrazovnih institucija kao centara za inovacije i razvoj novih tehnologija;

42.

primjećuje da je važno držati primjerenu ravnotežu između kvalitete i pristupačnosti obrazovanja; ističe činjenicu da se nove tehnologije mogu upotrijebiti kako bi se uvjerilo da pristupačnije obrazovanje ne znači smanjena kvaliteta obrazovanja;

43.

primjećuje da se EU nalazi u opasnosti da počne zaostajati za drugim dijelovima svijeta, poput Sjedinjenih Američkih Država ili Azije, gdje su ulaganja u istraživanja i razvoj, nove tehnologije i otvorene obrazovne resurse iznimno visoka; ustraje na tome da Unija mora temeljiti svoju snagu na kulturnoj i lingvističkoj raznolikosti i prilagoditi ulaganja u materijale za e-učenje, uključujući otvorene obrazovne resurse, te u nove tehnologije za bolju potporu svojeg stanovništva;

44.

podsjeća da nove tehnologije mogu pridonijeti konkurentnosti europskog obrazovanja na globalnoj sceni, ponuditi mogućnosti internacionalizacije europskoga visokog obrazovanja te time posljedično povećati privlačnost Europe kao obrazovnog odredišta;

45.

naglašava da otvoreni obrazovni resursi mogu pridonijeti poboljšanju kvalitete obrazovanja u Europi; potiče u vezi s tim na suradnju s obrazovnim institucijama diljem svijeta, posebice u Sjedinjenim Državama;

46.

ponavlja da uspješne strategije otvorenih obrazovnih resursa i Masovni otvoreni internetski tečajevi mogu poduprijeti strategije internacionalizacije poboljšanjem kvalitete i vidljivosti europskih (visoko)obrazovnih institucija te privlačenjem učenika i istraživača u sve većem globalnom natjecanju za talent;

47.

poziva države članice da promiču suradnju i sinergiju na području cjeloživotnog učenja, a osobito na olakšavanje pristupa obrazovanju te na prilagodbu i modernizaciju nastavnih planova i programa obrazovnih institucija u skladu s mogućnostima i ponudama digitalnog učenja koje sve više napreduju te pomoću besplatnih materijala za učenje i podučavanje („Open Educational Resources”) kako bi se mogle suočavati s novim izazovima suvremenog svijeta;

48.

potiče čvršću suradnju među europskim institucijama za obrazovanje i osposobljavanje te s međunarodnim organizacijama i dionicima kako bi se omogućilo bolje razumijevanje novih metoda podučavanja i učenja te učinak IKT-a na obrazovanje; potiče razvoj zajedničkih platformi namijenjenih takvu načinu suradnje;

49.

naglašava da uporaba novih tehnologija u obrazovanju treba biti dobro ciljana kako bi se odgovorilo na potrebe tržišta rada i nadvladalo sadašnje pomanjkanje vještina; naglašava potrebu za poboljšanom komunikacijom i suradnjom između institucija za obrazovanje i osposobljavanje te poslovnog sektora;

50.

primjećuje da nove tehnologije i e-učenje imaju dodanu vrijednost u pružanju iskustva međunarodnog učenja onima koji ne sudjeluju u shemama mobilnosti;

51.

ističe da se na području Unije nedovoljno iskorištava potencijal digitalnih tehnologija u obrazovanju i osposobljavanju; strahuje da bi takva situacija mogla dovesti do daljnje rascjepkanosti pristupa podučavanju i učenju; poziva države članice da primijene načela jednakosti na nova tržišta budući da otvoreni obrazovni resursi trebaju ostati alat kojim se širi pristup obrazovanju, a ne postati samo ekonomski pokušaj;

52.

naglašava da je digitalna tehnologija važan alat za učenje za građanstvo jer pojednostavljuje sudjelovanje mnogih građana koji žive u perifernim područjima, a posebno mladih, čime im se omogućuje da potpuno iskoriste slobodu izražavanja i komunikacije preko interneta;

Doprinos programa EU-a

53.

pozdravlja pokretanje novog portala Open Education Europa na svim jezicima EU-a, koji pruža jedinstven pristup europskim otvorenim obrazovnim resursima te poziva na snažan razvoj i promicanje portala u državama članicama;

54.

primjećuje da je prikladna digitalna infrastruktura temeljena na popularnim tehnologijama u širokoj uporabi preduvjet za dosezanje najvećeg mogućeg broja učenika i studenata s pristupom otvorenim obrazovnim resursima;

55.

traži od Europske komisije da jedanput godišnje organizira europsku konferenciju za prostorno planiranje kako bi se osiguralo da su svim građanima, gdje god se nalazili na području EU-a, dostupne usluge informacijskih i komunikacijskih tehnologija;

56.

ističe da lokalne i regionalne vlasti moraju odigrati ključnu ulogu u razvoju infrastrukture, širenju i objavljivanju raznih mjera široj javnosti, uključujući ostale lokalne dionike, te širenju i provedbi odgovarajućih europskih inicijativa na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini;

57.

poziva države članice te lokalna i regionalna tijela da koriste raspoloživa financijska sredstva iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova kako bi smanjili digitalnu podjelu područja unapređenjem infrastruktura i mreža te poduprli osposobljavanje u informacijskim i komunikacijskim tehnologijama te njihovu ispravnom korištenju, uzimajući u obzir potrebe obrazovnih institucija, posebno u ruralnim i udaljenim regijama; primjećuje da pametna i sveobuhvatna uporaba financijskih sredstava EU-a zahtijeva sinergiju između različitih programa i alata. uključujući program Erasmus+, program Obzor 2020. te strukturne i investicijske fondove;

58.

poziva Komisiju da potiče razmjenu dobrih praksi među državama članicama te među obrazovnim institucijama, pozivajući se na postojeće projekte i iskustva;

59.

pozdravlja inicijativu Komisije da razvije pokazatelje kako bi pomno nadzirala uključivanje IKT-a u institucije za podučavanje i osposobljavanje te podupire provođenje kvantitativnih istraživanja diljem Unije;

60.

poziva Komisiju da promiče i proširi mrežu i djelovanje Europske školske mreže;

61.

cijeni to što će svi obrazovni materijali sastavljeni uz potporu programa Erasmus+ biti dostupni javnosti uz predočenje otvorenih licencija; potiče slične prakse u sklopu drugih programa Unije, uključujući široko uvođenje otvorenog pristupa u okviru programa Obzor 2020.;

62.

ističe činjenicu da programi Erasmus+ i Obzor 2020. mogu igrati ključnu ulogu u stvaranju otvorenih obrazovnih resursa preko zajednica u praksi, poput zajednice nastavnika u školama koji se koriste platformom eTwinning; potiče proširenje uporabe tih platformi na područje drugih obrazovnih sektora;

o o

63.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(2) SL C 62, 4.3.2014., str. 4.

(3) SL C 398, 22.12.2012., str. 1.

(4) SL C 70, 4.3.2011., str. 1.

(5) SL C 135, 26.5.2010., str. 2.

(6) SL C 135, 26.5.2010., str. 12.

(7) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0433.

(8) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0377.

(9) SL C 353 E, 3.12.2013., str. 56.

(10) SL C 258 E, 7.9.2013., str. 55.

(11) SL C 131 E, 8.5.2013., str. 87.

(12) SL C 377 E, 7.12.2012., str. 77.

(13) Još nije objavljeno u Službenom listu.

(14) Još nije objavljeno u Službenom listu.

Srijeda, 16. travnja 2014.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/39

P7_TA(2014)0429

Pravo Europskog parlamenta na istragu

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta o detaljnim odredbama o izvršavanju prava Europskog parlamenta na istragu i o stavljanju izvan snage Odluke 95/167/EZ, Euratom, EZUČ Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (2009/2212(INL))

(2017/C 443/06)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir treći stavak članka 226. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članke 41. i 48. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A7-0352/2011),

prihvaća kao svoj prijedlog uredbe tekst usvojen 23. svibnja 2012. (1);

poziva Vijeće i Komisiju da daju svoju suglasnost za prijedlog;

poziva Vijeće i Komisiju da, ako ne mogu dati svoju suglasnost za prijedlog u trenutnom obliku, nastave pregovore s novoizabranim Parlamentom, prihvaćajući napredak ostvaren u ranijim pregovorima na političkoj razini i tijekom neformalnih kontakata na tehničkoj razini, posebice s obzirom na pitanje povjerljivosti i postupanje s povjerljivim i drugim informacijama;

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 264 E, 13.9.2013., str. 41.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/40

P7_TA(2014)0430

Odnosi Europskog parlamenta s nacionalnim parlamentima

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o odnosima Europskog parlamenta s nacionalnim parlamentima (2013/2185(INI))

(2017/C 443/07)

Europski parlament,

—

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegovu preambulu, članak 4. stavak 3. (lojalna suradnja Unije i država članica), članak 5. (dodjeljivanje nadležnosti i supsidijarnost), članak 10. stavak 1. (predstavnička demokracija) i stavak 2. (predstavljanje građana EU-a) te članak 12. (uloga nacionalnih parlamenata),

—	uzimajući u obzir Protokol br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji, posebno njegovu preambulu i glavu II. o međuparlamentarnoj suradnji, te Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, koji su priloženi Ugovoru iz Lisabona,

—

uzimajući u obzir svoje rezolucije od 12. lipnja 1997. o odnosima Europskog parlamenta s nacionalnim parlamentima (1), od 7. veljače 2002. o odnosima Europskog parlamenta s nacionalnim parlamentima u okviru europske integracije (2) te od 7. svibnja 2009. o razvoju odnosa Europskog parlamenta s nacionalnim parlamentima u okviru Ugovora iz Lisabona (3),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. veljače 2014. o prikladnosti propisa EU-a, supsidijarnosti i proporcionalnosti – 19. izvješće o boljoj izradi zakonodavstva za 2011. (4),

—	uzimajući u obzir završne preporuke od 20. prosinca 2011. Upravljačke skupine za odnose s nacionalnim parlamentima u okviru Ugovora iz Lisabona,

—	uzimajući u obzir godišnja izvješća Komisije o odnosima Europske komisije s nacionalnim parlamentima, posebno izvješće za 2012. (COM(2013)0565),

—	uzimajući u obzir zaključke Konferencije predsjednika parlamenata Europske unije sa sastanaka održanih nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona (5), posebno sa sastanaka održanih u Varšavi 2012. i Nikoziji 2013.,

—	uzimajući u obzir doprinose sastancima i zaključke sastanaka Konferencije parlamentarnih odbora za poslove Unije parlamenata Europske unije (COSAC) od stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, posebno sastanak L COSAC-a održanog u Vilniusu 2013., kao i polugodišnja izvješća COSAC-a (6),

—	uzimajući u obzir 20. polugodišnje izvješće COSAC-a, posebno odjeljke o demokratskoj legitimnosti EU-a i ulozi parlamenata te o političkom dijalogu i europskim izborima 2014.,

—	uzimajući u obzir doprinos nacionalnih parlamenata tijekom sastanka predsjedatelja COSAC-a održanog u grčkom parlamentu u Ateni 26. i 27. siječnja 2014.,

—	uzimajući u obzir smjernice o međuparlamentarnoj suradnji koje je Konferencija predsjednika nacionalnih parlamenata EU-a donijela na svom sastanku 21. srpnja 2008. u Lisabonu,

—

uzimajući u obzir zaključke međuparlamentarnih konferencija o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici (ZVSP) i zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici (ZSOP) od 9. i 10. rujna 2012. u Pafosu (Cipar), od 24. do 26. ožujka 2013. u Dublinu (Irska) i od 4. do 6. rujna 2013. u Vilniusu (Litva) te doprinos međuparlamentarne konferencije o gospodarskom i financijskom upravljanju EU-a predviđene člankom 13. Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju od 16. i 17. listopada 2013. u Vilniusu (Litva),

—	uzimajući u obzir svoje rezolucije od 12. prosinca 2013. o ustavnim problemima višerazinskog upravljanja u Europskoj uniji (7) i o odnosima Europskog parlamenta s institucijama koje predstavljaju nacionalne vlade (8),

—	uzimajući u obzir izvješće naslovljeno „Prema istinskoj ekonomskoj i monetarnoj uniji” koje su 5. prosinca 2012. predstavili predsjednici Van Rompuy, Juncker, Barroso i Draghi,

—	uzimajući u obzir zaključke sjednica Europskog vijeća od 13. i 14. prosinca 2012., od 24. i 25. listopada 2013. te od 19. i 20. prosinca 2013.,

—	uzimajući u obzir članak 130. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2014. o provedbi Ugovora iz Lisabona u odnosu na Europski parlament (9),

—	uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A7-0255/2014),

A.	budući da u skladu s UEU-om, aktualni institucionalni ustroj Europske unije treba promatrati kao stadij u procesu stvaranja sve tješnje unije započetom osnivanjem Europskih zajednica;

budući da se prema načelu lojalne suradnje Unija i njezine države članice međusobno poštuju i uzajamno si pomažu pri izvršavanju zadaća koje proizlaze iz Ugovora i budući da države članice omogućuju izvršavanje zadaća Unije i suzdržavaju se od bilo kakvih mjera koje bi mogle ugroziti ostvarenje ciljeva Unije;

C.	budući da se člankom 12. UEU-a, kojim su obuhvaćene aktivnosti nacionalnih parlamenata osnažuje načelo lojalne suradnje tvrdnjom da nacionalni parlamenti aktivno doprinose dobrom funkcioniranju Unije;

D.	budući da se načelom dodjeljivanja određuju nadležnosti Unije, koje se izvršavaju u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti, te budući da sve institucije EU-a zajedno s nacionalnim parlamentima nastoje zajamčiti da su zakonodavni akti u skladu s načelom supsidijarnosti;

E.	budući da se demokratska legitimnost i odgovornost moraju jamčiti na svim razinama donošenja i provođenja odluka, kao i u međusobnim interakcijama tih razina;

budući da se funkcioniranje Unije temelji na predstavničkoj demokraciji i na dvostrukoj demokratskoj legitimnosti koja proizlazi iz Europskog parlamenta, čije zastupnike biraju izravno građani, i država članica, koje u Vijeću predstavljaju njihove vlade, a koje su pak demokratski odgovorne svojim nacionalnim parlamentima i građanima;

budući da su Europski parlament i nacionalni parlamenti, svaki na svojem području djelovanja, potpornji dvostruke demokratske legitimnosti Unije, Europski parlament kao institucija koja izravno zastupa građane EU-a, a nacionalni parlamenti kao nacionalne institucije kojima su vlade zastupljene u Vijeću izravno odgovorne;

H.	budući da u skladu s tim nacionalni parlamenti ne predstavljaju „treći dom” zakonodavnog sustava EU-a, već zapravo služe kao sredstvo kojim im Vijeće, kao drugi dom Unije, odgovara za svoje djelovanje;

I.	budući da je stoga primjereno prihvatiti taj konstruktivni pristup nacionalnih parlamenata koji se očituje kroz slanje takvih doprinosa;

J.	budući da bi nacionalni parlamenti trebali izgraditi čvrste i skladne strukture povezane s EU-om kako bi pospješili svoje veze s europskim institucijama i stekli veću stručnost u pitanjima europskih poslova;

K.	budući da u aktualnom stadiju europske integracije nacionalni parlamenti imaju posebnu ulogu u učvršćenju „europske svijesti” u državama članicama i približavanju građana EU-u;

L.	budući da međuparlamentarna suradnja može imati presudnu ulogu u poticanju procesa europske integracije omogućivanjem razmjene informacija, zajedničkog razmatranja pitanja, uzajamno korisnog dijaloga i jednostavnijeg prijenosa zakonodavstva EU-a u nacionalno zakonodavstvo;

budući da bi nakon uspostave međuparlamentarne konferencije o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici (ZVSP) i zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici (ZSOP) te međuparlamentarne konferencije o ekonomskom upravljanju, kao i konsolidiranja uloge međuparlamentarnih sjednica odbora kao omiljenog načina suradnje, COSAC trebao ostati forum za redovitu razmjenu stajališta, informacija i najboljih praksi u vezi s praktičnim aspektima parlamentarnog nadzora

budući da bi se Europski parlament trebao više uključiti u „politički dijalog”, posebno osnaženi dijalog u sklopu Europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika, koji je Europska komisija uspostavila s nacionalnim parlamentima, osobito s obzirom na međuovisnost odluka Europskog parlamenta i odluka nacionalnih parlamenata;

O.	budući da su se u izmjenama Poslovnika uzele u obzir odredbe Ugovora iz Lisabona u vezi s ulogom nacionalnih parlamenata u EU-u;

P.	budući da bi se trebalo primiti na znanje trenutnu ulogu Konferencije predsjednika nacionalnih parlamenata EU-a u međuparlamentarnoj suradnji;

I. Nacionalni parlamenti i demokratska legitimnost Unije

pozdravlja odredbe Ugovora kojima se nacionalnim parlamentima daje niz prava i zadaća kako bi im se omogućilo da aktivno doprinose dobrom funkcioniranju Unije; mišljenja je da se ta prava i zadaće odnose na:

(a)

aktivno sudjelovanje u poslovima EU-a (ovlast ratifikacije ugovora, sudjelovanje u konvencijama prema članku 48. UEU-a, nadzor nad nacionalnim vladama, nadzor poštovanja načela supsidijarnosti, mogućnost protivljenja zakonodavstvu u iznimnim okolnostima, prijenos zakonodavstva EU-a u nacionalno zakonodavstvo);

(b)	politički dijalog (međuparlamentarna suradnja i uzajamna razmjena informacija s europskim institucijama, posebno s Europskim parlamentom);

ističe da se dvostruka demokratska legitimnost Unije, kao unije građana i država članica, u zakonodavnom postupku EU-a ostvaruje kroz Europski parlament i Vijeće; smatra da je potrebno da stajališta koja nacionalne vlade zauzimaju u Vijeću odražavaju stajališta njihovih nacionalnih parlamenata kako bi države članice bile zastupljene u EU-u na jedinstven i doista demokratski način;

ističe da nacionalni parlamenti i Europski parlament moraju osigurati istinsku legitimnost i odgovornost na nacionalnoj razini, odnosno na razini EU-a; podsjeća na načelo izneseno u zaključcima sjednice Europskog vijeća iz prosinca 2012. da „tijekom cijeloga procesa opći cilj i dalje bude osigurati demokratsku legitimnost i odgovornost na razini na kojoj se odluke donose i provode”;

čestita nacionalnim parlamentima na poduzimanju mjera za:

(a)	unaprjeđenje mehanizama usmjeravanja i nadzora radi postizanja veće dosljednosti;

(b)	prethodno usmjeravanje svojih ministara i nacionalnih vlada kad je riječ o njihovu radu u Vijeću i Europskom vijeću, u skladu s nacionalnim ustavnim okvirom;

(c)	kontrolu stajališta ministara i nacionalnih vlada u Vijeću i Europskom vijeću u skladu s nacionalnim ustavnim okvirom;

(d)	djelotvorno usmjeravanje i nadzor provedbe direktiva i uredbi;

(e)	poticanje Vijeća na poboljšanje transparentnosti odluka o zakonodavnim aktima, osobito tijekom pripremne faze zakonodavnog postupka, u cilju smanjenja nejednake količine informacija dostupnih Europskom parlamentu i Vijeću;

(f)	ocjenjivanje odnosa između odbora Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata;

priznaje ulogu odbora Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata u zakonodavnom postupku EU-a;

stoga žali zbog nedostatka transparentnosti prilikom donošenja takvih rasprava i zbog nedostatka ravnoteže u protoku informacija između Europskog parlamenta i Vijeća; traži od Vijeća da primjenjuje iste norme transparentnosti onima koje jamči Europski parlament, posebno tijekom izrade nacrta zakonodavnih akata;

smatra da nedostatak transparentnosti rasprava u Vijeću, posebice o zakonodavnim aktima, vladama otežava preuzimanje stvarne odgovornosti prema svojim nacionalnim parlamentima;

napominje da je tijekom nadzora poštovanja načela supsidijarnosti prag predviđen člankom 7. stavkom 3. Protokola br. 2 do sada premašen dva puta; podsjeća da svrha mehanizma ranog upozoravanja nije blokiranje europskog procesa odlučivanja, već poboljšanje kvalitete zakonodavstva Unije, posebno osiguravajući da EU djeluje u okviru svojih nadležnosti;

stoga smatra da praćenje usklađenosti s načelom supsidijarnosti koje provode nacionalni parlamenati i europskih institucija ne treba predstavljati neopravdano ograničenje, već mehanizam kojim se jamče nadležnosti nacionalnih parlamenata. jer se time doprinosi definiranju oblika i sadržaja korisnih zakonodavnih aktivnosti EU-a;

10.

smatra da mehanizam ranog upozoravanja treba promatrati kao jedan od instrumenata kojim se jamči djelotvorna suradnja između europskih i nacionalnih institucija i na taj se način služiti njime;

11.

pozdravlja činjenicu da se u praksi taj mehanizam koristi također kao kanal savjetovanja i dijaloga za suradnju između raznih institucija u višerazinskom sustavu EU-a;

12.

smatra da institucije trebaju uzeti u obzir obrazložena mišljenja nacionalnih parlamenata kako bi jasnije razumjele način na koji najbolje ostvariti ciljeve predviđene zakonodavnim aktima i traži od Komisije da bez odgode i detaljno odgovara na obrazložena mišljenja i doprinose nacionalnih parlamenata;

II. Međuparlamentarni odnosi i postupak europske integracije

13.

ponavlja da međuparlamentarna suradnja na razini EU-a ne zamjenjuje uobičajeni parlamentarni nadzor koji provodi Europski parlament u skladu s nadležnostima koje su mu dodijeljene Ugovorima i koji nacionalni parlamenti provode nad europskim aktivnostima svojih vlada; smatra da su njegovi ciljevi:

(a)	poticanje razmjene informacija i najboljih praksi između nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta kako bi im se omogućilo da izvršavaju djelotvorniji nadzor i veći doprinos bez dovođenja u pitanje njihovih pojedinih nadležnosti;

(b)	jamčenje da parlamenti mogu u potpunosti izvršavati svoje ovlasti u pitanjima povezanima s EU-om;

(c)	promicanje istinske europske parlamentarne i političke dimenzije;

14.

smatra međuparlamentarne sastanke „mjestima objedinjenja” europskih i nacionalnih politika kojima se omogućuje njihovo prožimanje na uzajamnu korist; smatra da je glavna svrha tih sastanaka omogućiti nacionalnim parlamentima da u nacionalnim raspravama u obzir uzmu i europsku perspektivu, a Europskom parlamentu da u europskim raspravama uzme u obzir nacionalne perspektive;

15.

skreće pozornost na činjenicu da se novi europski međuparlamentarni sustav trenutačno još uvijek oblikuje i da treba odražavati pristup utemeljen na konsenzusu u skladu s člankom 9. glave II. Protokola br.1 priloženog Ugovoru iz Lisabona u skladu s kojim se Europskom parlamentu i nacionalnim parlamentima povjerava zajednička zadaća utvrđivanja konsenzusa o organiziranju i promicanju međuparlamentarne suradnje u Uniji, iako je svaki pokušaj izrade zajedničkog okvira za sve međuparlamentarne suradnje za sada preuranjen;

16.

pozdravlja mjere koje su poduzete u skladu s preporukama skupine za nadzor odnosa s nacionalnim parlamentima, od stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona radi osnaživanja suradnje između nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta, posebice u pogledu planiranja međuparlamentarnih sjednica i povećanja njihovog broja (50 od 2010.), dostavljanja podnesaka (obrazloženih mišljenja i doprinosa) zastupnicima nacionalnih parlamenata i relevantnim političkim tijelima nacionalnih parlamenata, uvođenja videokonferencija, promicanja bilateralnih posjeta, tehničkih poboljšanja Međuparlamentarne razmjene informacija o EU-u (IPEX), povećanja broja projekata suradnje u okviru Europskog centra za parlamentarna istraživanja i dokumentaciju (ECPRD), posjeta administrativnih službenika i razmjene informacija i najboljih praksi; smatra da se tim mjerama doprinosi većoj učinkovitosti i usredotočenosti međuparlamentarnih odnosa te da doprinose parlamentarnoj demokratizaciji;

17.

ističe da se međuparlamentarne sjednice trebaju organizirati u bliskoj suradnji s nacionalnim parlamentima radi jačanja njihove djelotvornosti i kvalitete; stoga preporučuje da se u najranijoj mogućoj fazi uključe u izradu nacrta dnevnog reda za međuparlamentarne sjednice;

18.

smatra da bi se razvoj međuparlamentarnih sjednica trebao temeljiti na praktičnim mjerama kojima bi se uzele u obzir posebne značajke svih vrsta sastanka;

19.

čestita na djelotvornosti međuparlamentarnih sjednica odbora i poziva na jačanje suradnje među izvjestiteljima za pojedina zakonodavna pitanja;

20.

pozdravlja djelotvorne sjednice klubova zastupnika i europskih političkih stranaka kao dio sporazuma međuparlamentarne suradnje u EU-u; poziva na daljnje podupiranje tih sastanaka kao učinkovitog sredstva za razvoj autentične europske političke svijesti;

21.

pozdravlja ulogu IPEX-a, ponajprije kao platforme za razmjenu informacija u vezi s postupcima parlamentarnog nadzora, neovisno o jezičnim preprekama do kojih bi moglo doći; poziva nacionalne parlamente da obrate posebnu pozornost na načelo višejezičnosti kako dijalog među parlamentima bio što učinkovitiji;

22.

ističe da međuparlamentarna suradnja mora biti otvorena i uključiva te iskazuje zabrinutost zbog jednostrane organizacije međuparlamentarnih sastanaka na koje se određeni parlamenti ne pozivaju, a koji se organiziraju bez pravih konzultacija kako bi se bez konsenzusadonijela stajališta o pitanjima koja se tiču EU-a;

23.

ustvrđuje da su „politički dijalog” (uspostavljen Barrosovom inicijativom 2006.) i mehanizam ranog upozoravanja dvije strane iste medalje; primjećuje razvoj širokog raspona odnosa nacionalnih parlamenata s Europskom komisijom i stvaranje „pojačanog političkog dijaloga” kao dijela Europskog semestra za koordinaciju ekonomskih politika;

III. Razvoj događaja i prijedlozi

24.

predlaže da se razvije razumijevanje između nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta koje bi moglo biti osnova učinkovitoj suradnji u skladu s člankom 9. Protokola br. 1 priloženog Ugovoru iz Lisabona i s člankom 130. Poslovnika;

25.

poziva na redovito održavanje tematskih i djelotvornih sjednica klubova zastupnika i europskih političkih stranaka u okviru međuparlamentarne suradnje EU-a;

26.

ističe da se međuparlamentarnom suradnjom uvijek mora nastojati povezati prave osobe u pravom trenutku oko prave teme na smislen način kako bi se omogućilo da dodana vrijednost stvarnog dijaloga i prave rasprave bude od koristi u slučaju odluka donesenih u raznim područjima odgovornosti;

27.

smatra da bi COSAC trebao ostati forum za redovitu razmjenu stajališta, informacija i najboljih praksi u vezi s praktičnim aspektima parlamentarnog nadzora;

28.

podsjeća da se dogovorom predsjednika nacionalnih parlamenata EU-a s njihove konferencije u Nikoziji u travnju 2013.u pogledu konferencije o gospodarskom upravljanju koja je utemeljena na članku 13. Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju, predviđa niz mjera za tu konferenciju i dovršetak pregleda tih mjera 2015. na Konferenciji predsjednika nacionalnih parlamenata EU-a u Rimu; stoga smatra da bi bilo kakav postupak za usvajanje praktičnih mjera za konferenciju o gospodarskom upravljanju prije tog pregleda bio preuranjen te bi ga stoga trebalo izbjegavati;

o o

29.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1) SL C 200, 30.6.1997., str. 153.

(2) SL C 284 E, 21.11.2002., str. 322.

(3) SL C 212 E, 5.8.2010., str. 94.

(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0061.

(5) http://www.ipex.eu/IPEXL-WEB/euspeakers/getspeakers.do

(6) http://www.cosac.eu/

(7) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0598.

(8) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0599.

(9) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0249.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/46

P7_TA(2014)0431

Provedbene mjere za sustav vlastitih sredstava ***

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o nacrtu Uredbe Vijeća (EU, Euratom) o provedbenim mjerama za sustav vlastitih sredstava Europske unije (05600/2014 – C7-0047/2014 – 2011/0184(APP))

(Posebni zakonodavni postupak – suglasnost)

(2017/C 443/08)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir nacrt Uredbe Vijeća (05600/2014),

—	uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s četvrtim stavkom članka 311. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (C7–0047/2014),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 29. ožujka 2007. o budućnosti vlastitih sredstava Europske unije (1),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. lipnja 2011. o ulaganju u budućnost: novi Višegodišnji financijski okvir za konkurentnu, održivu i uključivu Europu (2),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2012. o Višegodišnjem financijskom okviru i vlastitim sredstvima (3),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 23. listopada 2012. s ciljem postizanja pozitivnog ishoda u postupku odobrenja Višegodišnjeg financijskog okvira (4)

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. ožujka 2013. o zaključcima Europskog vijeća od 7. i 8. veljače 2013. u vezi s Višegodišnjim financijskim okvirom (5),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. srpnja 2013. o političkom dogovoru o Višegodišnjem financijskom okviru 2014. – 2020. (6),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 16. travnja 2014. o provedbenim mjerama za sustav vlastitih sredstava Europske unije (7),

—	uzimajući u obzir činjenicu da se Ugovorom prvi put zahtijeva suglasnost Parlamenta u vezi s provedbenim mjerama za sustav vlastitih sredstava Unije;

—	uzimajući u obzir članak 81. stavak 1. prvi i treći podstavak Poslovnika,

—	uzimajući u obzir preporuku Odbora za proračune (A7-0269/2014),

daje suglasnost za nacrt Uredbe Vijeća;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0078.

(6) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0304.

(7) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0434.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/47

P7_TA(2014)0434

Provedbene mjere za sustav vlastitih sredstava

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o provedbenim mjerama za sustav vlastitih sredstava Europske unije (2014/2020(INI))

(2017/C 443/09)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Odluke Vijeća (05600/2014),

—	uzimajući u obzir Komisijin prijedlog Uredbe Vijeća (COM(2011)0740),

—	uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s trećim stavkom članka 311. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7-0047/2014),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 29. ožujka 2007. o budućnosti vlastitih sredstava Europske unije (1),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. lipnja 2011. pod naslovom „Ulaganje u budućnost: novi višegodišnji financijski okvir za konkurentnu, održivu i uključivu Europu” (2),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2012. o višegodišnjem financijskom okviru i vlastitim sredstvima (3),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 23. listopada 2012. s ciljem postizanja pozitivnog ishoda u postupku odobrenja višegodišnjeg financijskog okvira (4),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. ožujka 2013. o zaključcima Europskog vijeća od 7. i 8. veljače 2013. u vezi s višegodišnjim financijskim okvirom (5),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. srpnja 2013. o političkom sporazumu oko Višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020. (6),

—	uzimajući u obzir drugi podstavak članka 81. stavka 1. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A7-0270/2014),

A.	budući da prema članku 311. UFEU-a, Vijeće uredbama, u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom, utvrđuje provedbene mjere za sustav vlastitih sredstava Unije u onoj mjeri u kojoj se to predviđa odlukom kojom se utvrđuju odredbe o sustavu vlastitih sredstava Unije;

B.	budući da se člankom 311. UFEU-a također određuje da se proračun u cijelosti financira iz vlastitih sredstava te omogućuje Vijeću uspostavu novih kategorija vlastitih sredstava ili ukidanje postojećih kategorija, osiguravajući time pravnu osnovu za detaljnu reformu sustava vlastitih sredstava;

budući da je Parlament neprestano tražio da se financiranje proračuna EU-a vrati na pravi sustav vlastitih sredstava, kako je određeno Ugovorom; budući da je redovito isticao nedostatke i ograničenja postojećeg sustava vlastitih sredstava, nedostatak transparentnosti i veliku složenost koji ga čine potpuno nerazumljivim europskim građanima, koji na kraju snose posljedice;

budući da se nacionalni doprinosi proračunu EU-a temeljeni na BND-u, koji danas iznose do otprilike 74 % ukupnog prihoda EU-a ne mogu smatrati pravim vlastitim sredstvima jer su to jednostavno prijenosi iz državnih blagajni u proračun EU-a; budući da su se izvori temeljeni na PDV-u, koji iznose otprilike 11 % prihoda EU-a, razvijali na takav način da ih se doživljava nacionalnim doprinosom proračunu EU-a; budući da je ta situacija tijekom desetljeća potaknula logiku „pravedne dobiti” koja je očito također prevladala u zaključcima Europskog vijeća od 7. i 8. veljače 2013. o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2014. – 2020. te je u velikoj mjeri spriječila strukturnu reformu proračuna EU-a;

E.	budući da su zbog mjera štednje, unatoč neosporivoj koristi koju primaju iz programa financiranih iz proračuna EU-a, države članice nesklone povećanju svojih doprinosa proračunu EU-a te s obzirom na to da je u ovom slučaju sustav izravnih vlastitih sredstava jedino održivo rješenje;

budući da je Parlament dosljedno iskazivao svoju potporu prijedlozima Komisije, predstavljenima u lipnju 2011., koji su – smanjenjem udjela nacionalnih doprinosa proračunu EU-a do najviše 40 %, ukidanjem trenutačnog, čisto statističkog, doprinosa na temelju PDV-a i njegovim zamjenjivanjem istinskim sredstvima koja se temelje na PDV-u, stvaranjem jednog novog i pravog vlastitog sredstva i zamjenjivanjem svih rabata i mehanizama korekcije sustavom plaćanja paušalnih iznosa za razdoblje 2014. – 2020. – krenuli u pravom smjeru usklađivanjem prihodne strane proračuna EU-a sa sadržajem i duhom Ugovora i koji su kao takvi otpočetka dobili veliku većinu u Parlamentu;

budući da je unatoč svom nezadovoljstvu zbog nemogućnosti Vijeća da napreduje u reformiranju sustava vlastitih sredstava Parlament konačno dao suglasnost Uredbi o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2014. – 2020. u studenom 2013., sukladno sporazumu s Vijećem o Zajedničkoj deklaraciji o uspostavi skupine na visokoj razini za vlastita sredstva; budući da se tom prilikom litavsko predsjedništvo obvezalo organizirati uvodni sastanak te skupine 18. i 19. prosinca 2013.; budući da se, zbog odgode donošenja odluke unutar Vijeća o njihovim trima kandidatima za skupinu na visokoj razini, ovaj sastanak nije održao do travnja 2014.;

budući da je cilj skupine na visokoj razini za vlastita sredstva donijeti prvu procjenu trenutačnih nedostataka sustava do kraja 2014. s konačnim ishodom 2016. koji se procjenjuje na međuinstitucionalnoj konferenciji uz sudjelovanje nacionalnih parlamenata; budući da bi skupina na visokoj razini trebala ispitati sve vidove reforme sustava vlastitih sredstava s ciljem pribavljanja Komisiji potrebnih sredstava kako bi se procijenilo isplati li se pokretati nove inicijative o vlastitim sredstvima paralelno s postizbornim pregledom/revizijom VFF-a za razdoblje 2014. – 2020. (koji se treba pokrenuti najkasnije do kraja 2020.) i predlaganja uspješne reforme za razdoblje obuhvaćeno višegodišnjim financijskim okvirom za razdoblje nakon 2020.;

pozdravlja sporazum Vijeća kojim se utvrđuju provedbene mjere za vlastita sredstva Unije kako je predviđeno Ugovorom o funkcioniranju Europske unije;

žali međutim zbog odluke Vijeća da vrati odredbe koje se odnose na izračun sredstava BND-a u Odluku o vlastitim sredstvima; smatra da ovo znači propuštenu priliku za sakupljanjem svih provedbenih odredbi u jednom dokumentu te da člankom 311. Ugovora iz Lisabona nije dano opravdano objašnjenje za tu podjelu;

žali što Vijeće nije bilo u mogućnosti učiniti nikakav napredak u reformiranju sustava vlastitih sredstava na temelju zakonodavnih prijedloga koje je iznijela Komisija;

ponavlja svoj poziv na reformu sustava vlastitih sredstava Europske unije kojim bi on postao jednostavan, transparentan, pošten vidljiv i razumljiv građanima EU-a, jačajući time vezu europskih građana s europskim projektima te istodobno smanjujući opterećenje državnih blagajni država članica;

polaže velika očekivanja u rad skupine na visokoj razini za vlastita sredstva, za koju smatra da nudi jedinstvenu mogućnost da se nadvlada trenutačan zastoj reforme sustava vlastitih sredstava; pozdravlja prvi sastanak skupine na visokoj razini održan 3. travnja 2014. očekuje da će se, usprkos znatnom kašnjenju u organizaciji uvodnog sastanka, skupina na visokoj razini pridržavati postavljenih ciljeva i kalendara određenih zajedničkom izjavom o osnivanju skupine na visokoj razini o vlastitim sredstvima;

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 67 E, 18.3.2010., str. 16.

(5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0078.

(6) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0304.

Četvrtak, 17. travnja 2014.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/49

P7_TA(2014)0455

Pregovori o Sporazumu o strateškom partnerstvu između EU-a i Japana

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2014. s preporukom Europskog parlamenta Vijeću, Komisiji i Europskoj službi za vanjsko djelovanje o pregovorima o Sporazumu o strateškom partnerstvu EU-a i Japana (2014/2021(INI))

(2017/C 443/10)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prvi bilateralni sastanak na vrhu održan u Haagu 1991. i usvajanje zajedničke deklaracije o odnosima između EZ-a i Japana,

—

uzimajući u obzir 10. bilateralni sastanak na vrhu održan u Bruxellesu 2011. i usvajanje akcijskog plana EU-a i Japana pod naslovom „Oblikovanje naše zajedničke budućnosti”, uključujući ciljeve promicanja mira i sigurnosti, jačanja gospodarskog i trgovinskog partnerstva, suočavanja s globalnim i društvenim izazovima i zbližavanja ljudi i kultura,

—	uzimajući u obzir pregovore o sporazumu o strateškom partnerstvu EU-a i Japana koje je odobrilo Vijeće 29. studenog 2012. i koji su pokrenuti u Bruxellesu 25. ožujka 2013.,

—	uzimajući u obzir pregovore o sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Japana koji su pokrenuti 25. ožujka 2013.

—	uzimajući u obzir 21. sastanak na vrhu između EU-a i Japana održan u Tokiju 19. studenog 2013.,

—	uzimajući u obzir smjernice o vanjskoj i sigurnosnoj politici EU-a u istočnoj Aziji, koje je odobrilo Vijeće 15. lipnja 2012.,

—	uzimajući u obzir svoje rezolucije od 3. veljače 2009. o drugom strateškom pregledu energetske politike (1) i od 24. ožujka 2011. o stanju u Japanu, a osobito o stanju uzbune u nuklearnim elektranama (2),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 7. listopada 2010. o strateškim ciljevima EU-a za konferenciju o biološkoj raznolikosti u Nagoji od 18. do 29. listopada 2010. (3),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 16. veljače 2012. o smrtnoj kazni u Japanu (4),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 11. svibnja 2011. o trgovinskim odnosima EU-a i Japana (5),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 10. prosinca 2013. koja sadrži preporuku Europskog parlamenta Vijeću, Komisiji i Europskoj službi za vanjsko djelovanje o pregovorima o Sporazumu o strateškom partnerstvu EU-a i Kanade (6)

—	uzimajući u obzir katastrofalan potres i kasniji tsunami koji je razorio značajne dijelove japanske obale 11. ožujka 2011. te izazvao uništenje nuklearnog postrojenja u Fukushimi,

—	uzimajući u obzir članak 90. stavak 4. i članak 48. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A7-0244/2014),

A.	budući da je Japan strateški partner EU-a od 2003.;

B.	budući da EU i Japan dijele posebnu odgovornost za potporu miru i napretku u svijetu koji se brzo mijenja;

budući da EU i Japan već surađuju na nizu polja kao što su miroljubiva uporaba nuklearne energije, suradnja na području carinskih režima i pravne pomoći u kaznenim stvarima, znanost i tehnologija, internetska sigurnost, akademska i istraživačka suradnja, kontakti poslovnih zajednica i promicanje međuljudskih kontakata;

D.	budući da EU i Japan dijele vrijednosti demokracije, vladavine prava i promicanja ljudskih prava, svega što bi trebalo činiti temeljni dio bilo kojeg sporazuma između dviju strana kojim se nastoji osigurati čvrsti okvir za taj odnos;

E.	budući da se doprinos Japana međunarodnoj sigurnosti i stabilnosti, kao države koja proaktivno doprinosi miru, koji se temelji na načelu međunarodne suradnje povećao;

budući da su Japan i Organizacija sjevernoatlantskog ugovora (NATO) u travnju 2013. potpisali svoju prvu zajedničku političku deklaraciju, u kojoj su se osvrnuli na upravljanje krizama, napore u pružanju pomoći u slučaju katastrofa i velikih nesreća, operacije za podršku miru, kibernetičku obranu i pomorsku sigurnost kao na moguća područja suradnje;

budući da je Japan također aktivan član Azijske razvojne banke (ADB), Afričke razvojne banke (AFDB), Međuameričke razvojne banke (IADB), Gospodarske i socijalne komisije Ujedinjenih naroda za Aziju i Pacifik (UNESCAP) i mnogih drugih specijaliziranih agencija UN-a, Azijsko-europskog sastanka (ASEM) i Azijskog dijaloga za suradnju (ACD); budući da je Japan također član Svjetske trgovinske organizacije (WTO) od njezina osnivanja 1995. te da je član Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD), Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD), Međunarodne banke za obnovu i razvoj (IBRD) te skupina G8 i G20;

H.	budući da između Japana i njegovih susjeda Kine, Rusije i Južne Koreje postoji napetost u vezi s otocima u pomorskim područjima istočne Azije;

upućuje sljedeće preporuke Vijeću, Komisiji i Europskoj službi za vanjsko djelovanje:

O pregovorima o sporazumu o strateškom partnerstvu

(a)	da dodatno ojačaju odnose EU-a i Japana pravodobnim dovršenjem pregovora o sveobuhvatnom sporazumu o strateškom partnerstvu; da definiraju istinski stratešku dimenziju sporazuma kako bi je se razlikovalo od drugih političkih i okvirnih sporazuma;

(b)	da nastoje osigurati dugoročan okvir za bliskiji odnos kojime bi se znatno doprinijelo produbljivanju političkih, gospodarskih i kulturnih odnosa s opipljivim rezultatima za građane obiju regija te da obrate posebnu pažnju na usklađivanje gospodarskih politika na globalnoj razini;

(c)	da znatno povećaju broj dijaloga o bilateralnoj suradnji i sektorskih dijaloga te njihov opseg;

Politički dijalog

(d)

da ponovno potvrde zajedničke vrijednosti, ciljeve i odgovornosti za promicanje svjetskog mira, stabilnosti, parlamentarne demokracije, održivog razvoja i snažnog multilateralnog sustava; da nastave zajedno djelovati prema jačanju i reformiranju Ujedinjenih naroda, uključujući i Vijeće sigurnosti; da uvaže činjenicu da je svijet višepolaran te da ga sve više karakterizira rastući politički značaj mnoštva regionalnih i nacionalnih dionika, uključujući EU i Japan, te da zatraže pojačanu suradnju i koordinaciju na međunarodnoj sceni;

(e)

da prodube i poboljšaju suradnju u vezi s političkim, sigurnosnim, mirnodopskim pitanjima, uključujući dijeljenje informacija, sprječavanje širenja oružja, razoružanje, uklanjanje oružja za masovno uništenje, kibernetičku sigurnost i borbu protiv međunarodnog kriminala poput trgovanja ljudima i drogom, piratstva i terorizma;

(f)	da se obvežu kao vodeći donatori globalne razvojne pomoći na bliskiju suradnju i usklađivanje razvoja politika i djelovanja za ispunjavanje Milenijskih razvojnih ciljeva, kod kojih je bitan aspekt ljudske sigurnosti;

(g)	da istraže opseg jačanja suradnje u globalnim sigurnosnim pitanjima, uključujući upravljanje krizom i napore za očuvanje mira;

(h)

da surađuju u civilnim operacijama upravljanja kriznim situacijama, civilnoj zaštiti, reagiranju na prirodne i katastrofe i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanje, humanitarnoj pomoći i djelovanju za obnovu nakon krize; da jačaju bilateralnu i međunarodnu suradnju na smanjenju rizika od katastrofa;

(i)	da izraze veliku zabrinutost država članica zbog razornih posljedica nuklearne katastrofe u Fukushimi; da zahtijevaju od japanske vlade da obavijesti što je točnije i opsežnije moguće o dostupnim podacima o stanju na mjestu reaktora i razinama onečišćenja;

(j)	da potpomažu u sklopu drugih multilateralnih okvira, kao što su UN, G8, G20, Svjetska trgovinska organizacija (WTO) i Međunarodni monetarni fond (IMF); da poduzmu zajedničke napore u promicanju globalnog gospodarskog oporavka, stvaranja radnih mjesta i multilateralnih pravila trgovanja;

(k)	da povećaju konkretnu suradnju na projektima povezanima sa sigurnošću u strateškim regijama kao što su Bliski istok, Afrika i središnja Azija, na temelju dosadašnje uspješne suradnje;

(l)	da surađuju na provedbi odluka UN-ove konferencije Rio+20 kako bi se postigao održiv razvoj;

Regionalni dijalozi

(m)	da podupru uključivanje Zajednice naroda jugoistočne Azije (ASEAN) i da istaknu ulogu Regionalnog foruma ASEAN-a i sastanka na vrhu istočne Azije u promicanju uzajamnog razumijevanja u Aziji i povezivanju s partnerima za dijalog iz drugih regija, uključujući EU;

(n)	da naglase da je odnos Japana s njegovim susjedima ključan za stabilnost i sigurnost u istočnoj Aziji i za svjetsku sigurnost u cjelini;

(o)

da se podsjete da su stabilnost i popuštanje napetosti u istočnoj Aziji u znatnoj mjeri također u interesu Europe; da potaknu sve uključene strane da smanje napetosti u Istočnom kineskom moru mirnim dijalogom na temelju međunarodnog prava i konvencija, da se suzdrže od uporabe sile ili prijetnji uporabom sile i da postignu dogovor o mjerama za uklanjanje napetosti u slučaju nepredviđenih incidenata; da istaknu važnost izgradnje povjerenja i preventivne diplomacije; da naglase da je sloboda međunarodne plovidbe od ključne važnosti za međunarodnu trgovinu i da se mora poštovati;

(p)	da nastave raditi na postizanju dugotrajnog mira i sigurnosti na Korejskom poluotoku bez nuklearne tehnologije te da zahtijevaju od Demokratske Narodne Republike Koreje (DNRK) napuštanje svih postojećih nuklearnih programa;

Ljudska prava i temeljne slobode

(q)	da ponovno potvrde zajedničke vrijednosti u pogledu ljudskih prava, demokracije, temeljnih sloboda, dobrog upravljanja i vladavine prava te da surađuju u svrhu promicanja i zaštite tih vrijednosti u svijetu;

(r)	da započnu dijalog s japanskom vladom o moratoriju na smrtnu kaznu s ciljem njezina konačnog ukidanja;

(s)	da promiču jednakost spolova kao ključnog elementa demokracije;

(t)

da pregovorima osiguraju odredbu u sporazumu koja bi uključivala uzajamne uvjete i političke klauzule o ljudskim pravima i demokraciji kao ponovne potvrde uzajamne predanosti tim vrijednostima; da usvoje odgovarajuće zaštite kojima bi se osigurala sigurnost sporazuma i onemogućilo bilo kojoj strani da zlouporabi mehanizam obustave; da ustraju na tome da takva uvjetovanost čini dio Sporazuma o strateškom partnerstvu s Japanom u duhu zajedničkog pristupa EU-a tom pitanju;

Gospodarska suradnja, suradnja u zaštiti okoliša, znanstvena suradnja i kulturna suradnja

(u)	da uvrste opsežan okvir o suradnji na području znanosti, tehnologije, poduzetništva i istraživanja kako bi se unaprijedio potencijal za inovacije; da surađuju u pronalaženju inovativnih rješenja za prometna pitanja;

(v)	da istraže mogućnosti bliskije suradnje na sustavima za satelitsku navigaciju;

(w)

da osnaže bilateralnu trgovinu i suradnju na mjerama kojima se promiču sigurne, pouzdane i održive energetske politike, energetska učinkovitost, obnovljivi izvori energije, regulatorni okviri za nuklearnu sigurnost i stres testovi za nuklearna postrojenja, energetska istraživanja, uključujući projekt Međunarodnog termonuklearnog eksperimentalnog reaktora (ITER) te hvatanje i skladištenje ugljika;

(x)	da dodatno surađuju na osmišljavanju hitnih, sveobuhvatnih i održivih globalnih mjera za suočavanje s klimatskim promjenama, uključujući duboke rezove globalnih emisija stakleničkih plinova svih strana;

(y)	da surađuju u održivom upravljanju ribljim fondovima;

(z)	da promiču suradnju na globalnom gospodarenju rijetkim zemnim i drugim kritičnim sirovinama i njihovom istraživanju;

(aa)	da istaknu da je kibernetički prostor važan za promicanje slobode izražavanja i pravednog društvenog razvitka;

(ab)	da promiču svijest javnosti o partnerima i prisutnost partnera u javnosti u tuđoj regiji; da osnaže bilateralne kulturne i akademske razmjene, razmjene mladih i međuljudske kontakte;

(ac)	da razmjenjuju iskustva i najbolje prakse u pogledu suočavanja s potrebama aktivnog društva sve veće starosti;

(ad)	da pristupe rješavanju pitanja zdravstva kao posebnog područja suradnje i zajedničkih napora uspostavom instrumenata za povezivanje i razmjenu najvrsnijeg raspoloživog znanja iz područja medicine, uključujući biotehnologiju, kako bi se odgovorilo na zdravstvene izazove sve starijih društava;

Ostale odredbe

(ae)	da se savjetuju s Europskim parlamentom u vezi s odredbama o parlamentarnoj suradnji;

(af)	da uključe jasna mjerila i obvezujuće rokove za provedbu sporazuma o strateškom partnerstvu te osiguraju mehanizme praćenja, uključujući redovna izvješća Europskom parlamentu;

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju s preporukom Europskog parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i Europskoj službi za vanjsko djelovanje te Vladi i parlamentu Japana.

(2) SL C 247 E, 17.8.2012., str. 20.

(3) SL C 371 E, 20.12.2011., str. 14.

(4) SL C 249 E, 30.8.2013., str. 63.

(5) SL C 377 E, 7.12.2012., str. 19.

(6) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0532.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/53

P7_TA(2014)0456

Vjerske slobode i kulturna raznolikost

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2014. o vanjskoj politici EU-a u svijetu kulturnih i vjerskih razlika (2014/2690(RSP))

(2017/C 443/11)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir članke 2. i 21. Ugovora o Europskoj uniji i Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

—	uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima i Povelju Europske unije o temeljnim pravima, osobito njezine članke 10. i 22.,

—	uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena,

—	uzimajući u obzir Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,

—	uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

—	uzimajući u obzir Konvenciju UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja,

—

uzimajući u obzir rezolucije UN-a o slobodi vjere ili uvjerenja te o uklanjanju svih oblika netolerancije i diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja, posebice Rezoluciju Opće skupštine A/RES/67/179 od 20. prosinca 2012. te Rezoluciju Vijeća za ljudska prava A/HRC/22/20/L.22 od 22. ožujka 2013.,

—	uzimajući u obzir strateški okvir EU-a za ljudska prava i demokraciju (11855/2012) te akcijski plan za njegovo provođenje koji je Vijeće za vanjske poslove usvojilo 25. lipnja 2012.,

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 20. studenog 2008. o promicanju kulturne raznolikosti i međukulturnog dijaloga u vanjskim poslovima Unije i njezinih država članica,

—	uzimajući u obzir Europsku agendu za kulturu (COM(2007)0242) čiji je cilj promicanje svijesti o kulturnoj raznolikosti i vrijednostima EU-a, dijaloga s civilnim društvom i razmjene dobrih praksi,

—	uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 2. veljače 2012. o dosljednoj politici prema režimima na koje EU primjenjuje restriktivne mjere (1),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2011. o kulturnim dimenzijama vanjskog djelovanja EU-a (2),

—	uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 13. lipnja 2013. o nacrtu Smjernica EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja (3) te Smjernice EU-a o promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja koje je Vijeće za vanjske poslove donijelo 24. lipnja 2013.,

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 11. prosinca 2012. o strategiji digitalne slobode u vanjskoj politici EU-a (4),

—	uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A.	budući da je EU zasnovan na načelima ljudskih prava, vladavine prava i demokracije ugrađenima u Povelju o temeljnim pravima Europske unije te da je Unija voljna te pravno i moralno dužna promicati i braniti te vrijednosti u vanjskim poslovima sa svim ostalim državama;

budući da se u članku 21. Ugovora o Europskoj Uniji uvažava da se Europska unija u svojem međunarodnom djelovanju vodi načelima „demokracije, vladavine prava, univerzalnosti i nedjeljivosti ljudskih prava i temeljnih sloboda, poštovanja ljudskog dostojanstva, načela jednakosti i solidarnosti te poštovanja načela iz Povelje Ujedinjenih naroda i međunarodnog prava”;

C.	budući da je pojam kulturnih i vjerskih razlika često dovodio do sukoba različitih skupina te su ga čelnici i režimi zlorabili kako bi postigli svoje ciljeve, čime su dodatno poticali sukobe;

D.	budući da razumijevanje vjerske i kulturne raznolikosti kojim se omogućuje uključenost, uzajamno poštovanje i razumijevanje različitih svjetonazora predstavlja snažno sredstvo poticanja snošljivosti i pomirenja nakon sukoba te pomoć u poticanju poštovanja ljudskih prava i demokracije;

budući da su u današnje doba globalizacije narodi, države i civilizacije aktivno međusobno povezani te da su pravila i norme kojima se upravlja funkcioniranjem gospodarskih i političkih sustava sve uže isprepletene te se suočavaju sa zajedničkim izazovima, kao što su klimatske promjene, terorizam i siromaštvo, a istodobno odražavaju nacionalne identitete i kulturne razlike čije je pravilno razumijevanje ključno za međunarodni dijalog zasnovan na toleranciji;

F.	budući da sve civilizacije iznimno cijene nacionalnu kulturnu baštinu koja čini osnovu kulturnog identiteta građana;

Načela vanjske politike EU-a

potvrđuje da je poštovanje kulturne raznolikosti i tolerancije prema različitim načelima i uvjerenjima, zajedno s mjerama za suzbijanje svih oblika ekstremizma i borbu protiv nejednakosti, i dalje nužan sastavni dio uspješne izgradnje mirnog međunarodnog poretka utemeljenoga na univerzalnim zajedničkim demokratskim vrijednostima;

ponavlja svoje uvjerenje da pri obrani svojih interesa u svijetu Unija svoju politiku uvijek mora temeljiti na promicanju temeljnih vrijednosti na kojima je zasnovana (demokraciji, vladavini prava, ljudskim pravima, socijalnoj pravdi i borbi protiv siromaštva) te na poštovanju drugih zemalja;

ustraje na tome da zaštita osoba koje pripadaju ranjivim skupinama kao što su etničke i vjerske manjine, promicanje prava žena i njihovo osnaživanje, zastupanje i sudjelovanje u gospodarskim, političkim i društvenim procesima te borba protiv svih oblika nasilja i diskriminacije na osnovi spola ili spolne orijentacije moraju biti među ciljevima EU-a u vanjskim odnosima;

smatra da je pristup obrazovanju u svim njegovim oblicima, posebno kroz sjećanje na prošle događaje, poznavanje povijesti i promicanje kulturne razmjene, nužan za razumijevanje i poštovanje vjere i kulturne baštine;

poziva EU na promicanje ratifikacije i provedbe ključnih međunarodnih sporazuma o ljudskim pravima, uključujući one o pravima žena i sve nediskriminirajuće sporazume, ključnih konvencija o radničkim pravima, kao i regionalnih instrumenata za ljudska prava; očekuje brzu ratifikaciju Europske konvencije o ljudskim pravima nakon donošenja konačne odluke Suda;

poziva EU na promicanje ratifikacije i provedbe Konvencije UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja;

naglašava da bi EU, koji je u prošlosti postigao opipljive rezultate u borbi protiv smrtne kazne, trebao zauzeti odlučniji stav te pozvati institucije i države članice da nastave svoju političku predanost tome cilju i pojačaju napore kako bi se smrtna kazna zauvijek ukinula u cijelom svijetu;

smatra da su stabilne i moderne demokracije u kojima funkcionira vladavina prava instrument mira, međunarodne suradnje i volje za konstruktivno suočavanje s globalnim problemima te smatra da je u interesu EU-a aktivno promicati političku kulturu slobode, tolerancije, otvorenosti i sekularizma, kao i razvoja demokratskih institucija diljem svijeta;

posebno primjećuje da su prijelaz na demokraciju u brojnim državama diljem svijeta tijekom protekla dva desetljeća te nedavne pobune u arapskom svijetu pokazali da su težnje demokraciji, socijalnoj pravdi, ljudskom dostojanstvu i jednakom sudjelovanju univerzalna pokretačka snaga unutar i između različitih kulturnih i vjerskih tradicija te da ih ne treba promatrati isključivo kao pitanje od važnosti za Zapad;

10.

smatra da se pojam kulturnih i vjerskih razlika često upotrebljava kao opravdanje autoritarnih režima i radikalnih nedržavnih aktera za očita kršenja ljudskih prava;

11.

odbacuje esencijalistička viđenja kultura kao fiksnih subjekata; smatra da globalizacija i sve veća interakcija između ljudi iz različitih kulturnih i vjerskih sredina može dovesti do razvoja i jačanja zajedničke jezgre univerzalnih vrijednosti;

12.

podsjeća na to da poštovanje i obrana manjih i manjinskih kultura te promicanje njihove mogućnosti miroljubivog izražavanja uz poštovanje ljudskih prava predstavljaju način otklanjanja viđenja kulturnih razlika kao sukoba nepomirljivih blokova te promicanja mira i stabilnosti;

13.

naglašava da bi uključivo obrazovanje trebalo imati važnu ulogu u razvojnoj politici, upravljanju kriznim situacijama i stabilizaciji nakon sukoba;

14.

naglašava da je poštovanje vjerskih sloboda važno načelo vanjske politike koje pridonosi održivosti međunarodnih odnosa te promiče suradnju između nacija na temelju čovječnosti, tolerancije i uzajamnog priznavanja;

15.

odbacuje zastupanje i širenje fundamentalističkih vjerskih doktrina usmjerenih na razaranje i kršenje prava pojedinih zajednica;

16.

izražava zabrinutost zbog širenja netolerancije i snažno osuđuje nasilje protiv vjerskih zajednica, uključujući kršćane, muslimane, židove i bahaiste čija se temeljna ljudska prava u različitim zemljama krše isključivo zbog njihove vjere; posebno snažno osuđuje brojne pokušaje zatvaranja ili uništenja crkava, džamija, sinagoga i ostalih vjerskih objekata diljem svijeta;

17.

naglašava važnost kulturne diplomacije, kulturne suradnje te obrazovne i kulturne razmjene u prenošenju vrijednosti koje sačinjavaju europsku kulturu te u unapređivanju interesa EU-a i njegovih država članica; ističe potrebu za djelovanjem EU-a kao koherentnog svjetskog igrača s globalnom perspektivom i globalnom odgovornošću;

Uloga EU-a u sustavu UN-a i multilateralnim forumima

18.

priznaje da bi trenutačna struktura sustava UN-a, a posebice Vijeća sigurnosti, trebala prikladnije odražavati raznolikost globalnih sudionika;

19.

ipak napominje da su Unija i njezine države članice uspjele pronaći zajedničko polazište za dijalog i suradnju u postizanju zajedničkih rješenja s državama članicama UN-a koja nadilaze kulturne i vjerske razlike; također napominje da napetosti i zastoji koji otežavaju razvoj takvih rješenja proizlaze iz protivljenja država i strana uključenih u sukobe takvim sporazumima iz strateških razloga, a ne na temelju sukobljenih moralnih vrijednosti;

20.

naglašava važnost foruma za koordinaciju kojima je cilj promicanje dijaloga i uzajamnog razumijevanja među kulturama i vjerama; unatoč tome, smatra da bi trebalo ocijeniti djelotvornost tih foruma te razmotriti načine pospješivanja njihova učinka;

21.

prepoznaje vrijednost parlamentarne diplomacije i ističe djelovanje parlamentarnih skupština međunarodnih organizacija za promicanje međukulturnog i međuvjerskog dijaloga; u vezi s tim, pozdravlja inicijative kao što je preporuka Parlamentarne skupštine Unije za Mediteran (ožujak 2012., Rabat) o sastavljanju nacrta „Mediteranske povelje vrijednosti”;

Izazovi vjerskih utjecaja u međunarodnoj političkoj areni

22.

sa zabrinutošću primjećuje da, osim opasnosti koju terorističke mreže predstavljaju za Uniju i ostatak svijeta, ekstremističke vjerske skupine koje se koriste nasiljem kao sredstvom za poticanje mržnje i netolerancije te utjecaja na društvo i zakonodavstvo s ciljem ograničavanja ljudskih prava i temeljnih sloboda potkopavaju načela koja Unija promiče u svojoj vanjskoj i razvojnoj politici te imaju otvorenu ili tajnu potporu određenih država;

23.

smatra da bi EU trebao biti odlučniji u svojoj potpori promicanju i zaštiti ljudskih prava te socijalnih i političkih prava putem civilnog društva, kao i otvorenijih i uključivijih tumačenja vjerskih dogmi u državama čije vlade promiču ili toleriraju fundamentalistička i isključiva stajališta o vjeri i kulturi;

24.

primjećuje da su u mnogim neeuropskim zemljama, čak i onima u kojima se tolerira različitost vjerskih izričaja, sekularizam i ateistički ili agnostički svjetonazor ipak često izloženi pravnoj ili društvenoj diskriminaciji te da se ateisti suočavaju s prijetnjama, pritiscima i opasnostima i trebalo bi im osigurati jednaku zaštitu kao i drugim vjerskim manjinama u okviru programa i politika EU-a; ističe da sloboda savjesti i vjeroispovijedi podrazumijeva pravo na vjersko uvjerenje i praksu, ali i njihovo odsustvo, pravo izbora ili promicanja vjerskih uvjerenja kao sastavnog dijela slobode izražavanja te pravo promjene ili odbacivanja osobnih uvjerenja; očekuje da će u inicijativama EU-a za međukulturni dijalog biti prisutni svi navedeni aspekti;

25.

predlaže da se vjerski vođe triju abrahamskih religija (židovstva, kršćanstva i islama) upuste u međuvjerski dijalog, u duhu jedinstva i tolerancije za sve svoje različito organizirane izričaje;

Vjerodostojnost, koherentnost i dosljednost politika EU-a

26.

smatra da učinkovitost djelovanja EU-a počiva na primjernosti i usklađenosti njegove unutarnje prakse i vanjskog djelovanja;

27.

poziva sve države članice da stave izvan snage postojeće zakone koji proturječe temeljnim slobodama vjere i savjesti te slobodi izražavanja;

28.

naglašava važnost toga da EU u svojem vanjskom djelovanju promiče poštovanje slobode izražavanja, slobode vjere ili uvjerenja, slobode tiska te slobode pristupa medijima i novim informacijskim tehnologijama te da aktivno štiti i promiče digitalne slobode;

29.

poziva na dosljednu politiku EU-a o ljudskim pravima temeljenu na zajedničkim temeljnim standardima i konstruktivnom pristupu usmjerenom na rezultate; ističe da bi se EU pri suočavanju s kršenjima ljudskih prava trebao koristiti svim raspoloživim instrumentima, uključujući sankcije;

30.

potvrđuje svoju potporu tome da svi sporazumi EU-a s trećim državama uključuju uzajamnu uvjetovanost i političke klauzule o ljudskim pravima i demokraciji kao zajedničke potvrde obostrane predanosti tim vrijednostima te, neovisno o stanju zaštite ljudskih prava u dotičnoj državi, odgovarajuće mjere zaštite za osiguravanje nemogućnosti zlouporabe mehanizama obustave od obiju strana;

Preporuke Europskoj službi za vanjsko djelovanje i Europskoj komisiji

31.

poziva ESVD i delegacije EU-a diljem svijeta da prodube suradnju s trećim zemljama i regionalnim organizacijama u promicanju međukulturnih i međuvjerskih dijaloga;

32.

očekuje da će predstavnici EU-a u svojim političkim izjavama jasno dati do znanja da netolerantna tumačenja bilo koje religije ili vjere koja dopuštaju nasilje i represiju nad sljedbenicima drugih uvjerenja nisu u skladu s vrijednostima EU-a i univerzalnim ljudskim pravima te im se mora usprotiviti jednako odlučno kao i bilo kojem represivnom političkom režimu;

33.

poziva EU da kultura postane još snažnijim dijelom političkog dijaloga s partnerskim državama i regijama diljem svijeta promicanjem kulturne razmjene i sustavnim integriranjem kulture u razvojne programe i projekte; s tim u vezi, naglašava potrebu za pojednostavljivanjem unutarnjih postupaka Komisije u raznim glavnim upravama koje se bave vanjskim odnosima (vanjska politika, proširenje, trgovina i razvoj), obrazovanjem, kulturom i digitalnim programom;

34.

naglašava važnost primjerenog osposobljavanja osoblja EU-a u tu svrhu i ističe relevantno djelovanje mnogih organizacija kao što su Zaklada Anna Lindh i Centar za dijalog KAICIID u Beču;

35.

prepoznaje da su internet i komunikacijske tehnologije ključni pri omogućavanju olakšavanja slobode izražavanja, pluralizma, razmjene informacija, obrazovanja, ljudskih prava, razvoja, slobode okupljanja, demokracije, međukulturnih i međuvjerskih kontakata i uključenosti, čime se potiče tolerancija i razumijevanje; stoga poziva Komisiju da provede preporuke navedene u izvješću o strategiji digitalne slobode u vanjskoj politici Europske Unije;

36.

ističe višestruke mogućnosti za promicanje međukulturnog i međuvjerskog dijaloga kao i načela i vrijednosti EU-a koje pružaju nove tehnologije; potiče voditelje delegacija EU-a da u potpunosti iskoriste digitalne diplomatske alate aktivnom i stalnom prisutnošću u društvenim medijima; poziva ESVD da istraži mogućnosti novih virtualnih programa;

o o

37.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku Europske unije za ljudska prava i vladama država članica.

(1) SL C 239 E, 20.8.2013., str. 11.

(2) SL C 377 E, 7.12.2012., str. 135.

(3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0279.

(4) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2012)0470.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/58

P7_TA(2014)0457

Zemlje Istočnog partnerstva, a posebno destabilizacija istočne Ukrajine

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2014. o ruskom pritisku na Istočno partnerstvo, a posebno o destabilizaciji istočne Ukrajine (2014/2699(RSP))

(2017/C 443/12)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o europskoj politici susjedskih odnosa i Istočnom partnerstvu te o Ukrajini, s posebnim osvrtom na rezolucije od 27. veljače 2014. o stanju u Ukrajini (1) i od 13. ožujka 2014. o ruskoj invaziji Ukrajine (2),

—	uzimajući u obzir svoje stajalište usvojeno na prvom čitanju 3. travnja 2014. s ciljem donošenja Uredbe (EU) br. …/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenju ili ukidanju carina na robu podrijetlom iz Ukrajine (3),

—	uzimajući u obzir zaključke s izvanrednog sastanka Vijeća za vanjske poslove na temu Ukrajine održanog 3. ožujka 2014. i na zaključke sa sastanaka Vijeća za vanjske poslove održanih 17. ožujka i 14. travnja 2014.,

—	uzimajući u obzir izjavu čelnika država ili vlada o Ukrajini od 6. ožujka 2014.,

—	uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća o Ukrajini od 20. ožujka 2014.,

—	uzimajući u obzir zaključke sa sastanka na vrhu održanog u Vilniusu 28. i 29. studenog 2013.,

—	uzimajući u obzir Rezoluciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 9. travnja 2014. o „nedavnim događajima u Ukrajini: prijetnje funkcioniranju demokratskih institucija”,

—	uzimajući u obzir Rezoluciju Opće skupštine UN-a od 27. ožujka 2014. pod nazivom „Teritorijalni integritet Ukrajine” (4),

—	uzimajući u obzir zajedničku izjavu sa sastanka čelnika zemalja skupine G7 u Haagu od 24. ožujka 2014.,

—	uzimajući u obzir članak 110. stavke 2. i 4. Poslovnika,

budući da je 16. ožujka 2014. u Autonomnoj Republici Krimu i gradu Sevastopolju organiziran nezakoniti i nelegitimni referendum, koji je održan pod kontrolom ruskih vojnih postrojbi; budući da su ruske vlasti i zakonodavci, unatoč međunarodnoj osudi referenduma, ubrzano proveli pripojenje ukrajinskog poluotoka, protivno međunarodnom pravu;

budući da se posljednjih nekoliko dana u istočnoj i južnoj Ukrajini održava ograničen broj proruskih demonstracija; budući da su proruski separatisti, u većini slučajeva predvođeni ruskim posebnim postrojbama, zauzeli zgrade lokalne uprave u Harkovu, Lugansku i Donjecku; budući da su ti elementi, pod vodstvom skupine zvane „Ruski sektor” okupirali zgradu lokalne vlade u Donjecku, proglasili stvaranje suverene „Narodne Republike Donjeck”, neovisne od Kijeva, te najavili referendum o odcjepljenju regije koji bi se trebao održati najkasnije 11. svibnja 2014.;

budući da su 12. i 13. travnja 2014. u nizu koordiniranih racija policijske postaje i zgrade vlade u Slovjanjsku, Kramatorsku, Krasnij Limanu, Mariupolju, Jenakijevu i drugim gradovima u regiji Donjeck napali i zauzeli dobro naoružani, neidentificirani zamaskirani napadači za koje se vjeruje da ih predvode ruske posebne postrojbe; budući da je barem jedan policajac poginuo te ih je nekolicina ranjena tijekom sukoba;

D.	budući da postoji rizik da bi Rusija mogla iskoristiti svako daljnje pogoršanje nasilne destabilizacije u istočnoj i južnoj Ukrajini kao lažnu izliku za daljnju vojnu agresiju, sprječavanje predsjedničkih izbora i prisilnu federalizaciju Ukrajine kao preteču podjeli Ukrajine;

E.	budući da Rusija i dalje zadržava velik broj borbenih vojnih postrojbi duž ukrajinsko-ruske granice, unatoč obećanju o povlačenju radi smanjenja napetosti; budući da postoji ozbiljna mogućnost da bi Rusija mogla pokušati ponoviti „krimski scenarij”;

F.	budući da Rusija kontinuirano krši svoje međunarodne obveze poput onih koje proizlaze iz Povelje UN-a, Helsinškog završnog akta, Statuta Vijeća Europe i posebno Memoranduma iz Budimpešte o sigurnosnim jamstvima za Ukrajinu iz 1994.;

budući da je EU usvojio gospodarski paket u znak podrške Ukrajini koji također uključuje makrofinancijsku pomoć i autonomne trgovinske mjere; budući da će Ukrajina uskoro finalizirati sporazum s Međunarodnim monetarnim fondom o planu potpore; budući da su se uvjeti povezani s tim sporazumom do sada čuvali kao povjerljivi;

budući da se socijalna i gospodarska situacija države i dalje pogoršava, između ostalog zbog ruske destabilizacije i trgovinskih ograničenja; budući da rašireno siromaštvo ostaje jedan od najtežih socioekonomskih problema u Ukrajini; budući da je u skladu s nedavnim izvješćem UN-a stopa siromaštva u Ukrajini oko 25 %, pri čemu 11 milijuna ljudi zarađuje manje nego što je u skladu s ondašnjim socijalnim standardom;

I.	budući da su 21. ožujka 2014. EU i Ukrajina potpisali političke odredbe Sporazuma o pridruživanju, obvezujući se na potpisivanje ostatka sporazuma, kojim je obuhvaćen i detaljan i sveobuhvatan sporazum o slobodnoj trgovini, što prije moguće;

budući da je za smirenje stanja, smanjenje napetosti, sprečavanje izmicanja krize kontroli i osiguravanje mirnog ishoda potrebno snažno međunarodno diplomatsko djelovanje na svim razinama te proces koji bi bio plod pregovora; budući da EU mora pružiti učinkovit odgovor kako bi Ukrajini i svim drugim istočnim susjednim zemljama omogućio primjenu vlastite suverenosti i vlastite teritorijalne cjelovitosti bez neopravdanog vanjskog pritiska;

K.	budući da je odmah nakon što je Krim pripojen, Vrhovni Sovjet separatističke regije Pridnjestrovlje u Moldovi poslao službeni zahtjev Ruskoj Federaciji da razmotri pripajanje Pridnjestrovlja;

budući da se nastavlja ruska okupacija gruzijskih regija Abhazije i Činvale/Južne Osetije, kojom se krše temeljne norme i načela međunarodnog prava; budući da su se etničko čišćenje i prisilne demografske promjene dogodili u područjima pod učinkovitim nadzorom okupatorskih sila, koje snose odgovornost za kršenja ljudskih prava u tim područjima;

budući da je Rusija Ukrajini povećala cijenu plina s 268 USD na 486 USD po tisući kubičnih metara od 1. travnja 2014., jednostrano ukidajući popust koji je Ukrajina dobivala kao dio Harkovskog sporazuma koji je uređivao najam sevastopoljske pomorske baze te u posljednjih nekoliko dana, zabranila uvoz ukrajinskih mliječnih proizvoda na rusko državno područje; budući da je Ruska federacija također proizvoljno primijenila jednostrana trgovinska ograničenja na proizvode iz Gruzije i Moldove;

budući da rusko pripajanje krimskog poluotoka izvan svake sumnje predstavlja kršenje međunarodnog prava kojim se potkopava povjerenje u međunarodne instrumente, uključujući sporazume o razoružanju i neširenju nuklearnog naoružanja; budući da bi nova utrka u naoružavanju mogla dovesti do daljnjeg zaoštravanja sukoba; budući da je potrebno spriječiti takvu opasnu situaciju koja bi se lako mogla oteti kontroli;

najoštrije osuđuje sve veću destabilizaciju i provokacije na istoku i jugu Ukrajine; odbacuje sve pripreme za nezakonite referendume slične onome na Krimu; upozorava da bi se sve veća destabilizacija i sabotaže koje su uzrokovali proruski, naoružani, osposobljeni i dobro usklađeni separatisti pod vodstvom ruskih posebnih postrojbi mogle upotrijebiti kao lažna izlika za rusku vojnu intervenciju, sprječavanje predsjedničkih izbora i prisilnu federalizaciju kao preteča podjeli Ukrajine;

izražava najozbiljniju zabrinutost zbog situacije koja se brzo pogoršava i prolijevanja krvi u istočnoj i južnoj Ukrajini; potiče Rusiju da odmah povuče svoju potporu nasilnim separatistima i naoružanim paravojnim skupinama koji su preuzeli zgrade u Slovjanjsku, Donjecku i drugim gradovima, da prekine sa svim provokativnim aktivnostima namijenjenim izazivanju nemira i daljnjoj destabilizaciji situacije, da ukloni sve vojne postrojbe s istočne granice Ukrajine te da radi na mirnom rješavanju krize političkim i diplomatskim sredstvima; izražava svoju potpunu podršku i solidarnost s ukrajinskom vladom koja pokušava ponovno uspostaviti vlast u zaposjednutim gradovima, pozdravlja suzdržan i odmjeren način na koji se ukrajinska vlada nosi s trenutnom fazom krize te podsjeća da ukrajinske vlasti imaju puno pravo iskoristiti sve potrebne mjere, uključujući pravo na samoobranu kako je utvrđeno člankom 51. Povelje UN-a; upozorava Rusiju da ne smije koristiti legitimno pravo Ukrajine da brani svoj teritorijalni integritet kao izliku za pokretanje sveobuhvatne vojne invazije;

čvrsto ponavlja svoju potporu suverenosti, teritorijalnoj cjelovitosti i političkoj neovisnosti Ukrajine i svih zemalja Istočnog partnerstva; smatra da ruski čin agresije predstavlja teško kršenje međunarodnog prava i njezinih međunarodnih obveza koje proizlaze iz Povelje UN-a, Helsinškog završnog akta, Statuta Vijeća Europe i Memoranduma iz Budimpešte o sigurnosnim jamstvima iz 1994., te bilateralnih obveza koje proizlaze iz bilateralnog Sporazuma o prijateljstvu, suradnji i partnerstvu iz 1997.;

naglašava da u Ukrajini u posljednje vrijeme uopće nisu prijavljeni napadi na Ruse, etničke Ruse ili druge manjine, kao ni njihovo zastrašivanje ili diskriminacija, što potvrđuju vjerodostojni međunarodni promatrači poput UN-a, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) i Vijeća Europe;

uvjeren je da pozivanje Rusije na pravo da se koristi svim sredstvima radi zaštite ruske manjine u trećim zemljama, kako je izjavio predsjednik Putin u svojem govoru 18. ožujka 2014., nema uporište u međunarodnom pravu i u suprotnosti je s temeljnim načelima međunarodnog ponašanja u 21. stoljeću te istovremeno predstavlja prijetnju poslijeratnom europskom redu; poziva Vijeće Ruske Federacije da odmah povuče svoj mandat za uporabu sile na ukrajinskom tlu;

naglašava kako je potrebno da EU i njegove države članice jednoglasno nastupe u razgovoru s Rusijom; smatra da trenutačna situacija zahtijeva od Vijeća da pojača drugu fazu i da se pripremi za treću fazu sankcija (gospodarske sankcije), koje se moraju smjesta početi primjenjivati; nadalje ponovno upućuje poziv Vijeću na brzu primjenu embarga na oružje i tehnologiju s dvojnom namjenom;

poziva na mjere protiv ruskih trgovačkih društava i njihovih podružnica, posebno u energetskom sektoru, kao i ruskih ulaganja i imovine u EU-u te na preispitivanje svih sporazuma s Rusijom kako bi ih se eventualno opozvalo;

traži od EU-a da podupire Ukrajinu u međunarodnim tijelima, posebno međunarodnim pravosudnim tijelima, ako Ukrajina odluči pokrenuti postupke protiv Rusije zbog povrede njezine suverenosti i teritorijalne cjelovitosti;

naglašava hitnu potrebu da Rusija sudjeluje u konstruktivnom dijalogu s aktualnom legitimnom Vladom Ukrajine te podupire aktivni angažman EU-a u diplomatskim naporima za smirivanje krize; iščekuje četverostrani sastanak između Visoke predstavnice EU-a, državnog tajnika SAD-a i ministara vanjskih poslova Rusije i Ukrajine te se nada da on može doprinijeti u smanjenju napetosti i olakšavanju pronalaženja sveobuhvatnog i trajnog diplomatskog rješenja krize; naglašava, međutim, da jedino sam ukrajinski narod može odlučivati o budućnosti Ukrajine koristeći demokratski, uključiv i transparentan postupak;

10.

ističe da je činjenica da je Parlamentarna skupština Vijeća Europe ruskom izaslanstvu oduzela pravo glasa te da je Opća skupština Ujedinjenih naroda usvojila rezoluciju kojom osuđuje rusko pripajanje Krima nedvosmislen znak rastuće izolacije Ruske Federacije na međunarodnoj razini koji bi ruske vlasti trebale ozbiljno uzeti u obzir ako Rusija želi zadržati mjesto pouzdanog aktera na međunarodnoj sceni;

11.

poziva na uvođenje gospodarskih, trgovinskih i financijskih ograničenja u pogledu Krima i njegovog separatističkog vodstva; smatra da bi se ta ograničenja trebala brzo provesti na temelju analiza pravnih posljedica pripajanja Krima koje je izradila Komisija;

12.

ponovno izražava zabrinutost zbog sudbine zajednice Tatara na Krimu te sigurnosti i ostvarivanja prava pripadnika zajednice koja govori ukrajinski jezik; naglašava odgovornost Ruske Federacije da, u skladu s Četvrtom ženevskom konvencijom, zaštiti sve civile u okupiranim područjima;

13.

pozdravlja slanje posebne promatračke misije OESS-a u čija je zadaća prikupljanje informacija o neuobičajenim vojnim aktivnostima i provokacijama kojima je cilj destabilizirati postojeće stanje, kao i nadziranje poštovanja ljudskih prava i prava manjina u Ukrajini, te poziva na njezino proširenje; žali, međutim, što misija nema osiguran pristup Krimu, na kojemu su se odvili brojni slučajevi kršenja ljudskih prava, uključujući nasilje nad novinarima i njihovim obiteljima; žali zbog toga što vijesti o napadima na novinare dolaze i iz istočne Ukrajine;

14.

Nadalje, poziva Ured OESS-a za demokratske institucije i ljudska prava da uspostavi misiju za temeljito promatranje izbora, a isto tako i Parlament i EU da sveobuhvatno prate izbore; poziva na održavanje predsjedničkih izbora 25. svibnja 2014., uz potpuno poštovanje međunarodnih standarda; odbacuje sve vanjske pritiske za odgađanje tih izbora;

15.

pozdravlja namjeru ukrajinske Vlade da održi rane parlamentarne izbore;

16.

u načelu pozdravlja ideju o održavanju nacionalnog referenduma o budućem statusu i teritorijalnoj strukturi Ukrajine koji je predložio privremeni predsjednik Oleksandr Turchynov u svojem televizijskom obraćanju od 14. travnja 2014.;

17.

pozdravlja nedavnu rezoluciju ukrajinskog Parlamenta u kojoj se poziva na trenutačno razoružanje svih nezakonitih snaga za samoobranu te očekuje njezinu provedbu;

18.

pozdravlja spremnost Vijeća da pomogne Ukrajini na području reforme sektora civilne sigurnosti i podrži policijske snage i vladavinu prava te da razmotri sve mogućnosti, uključujući moguće slanje misije ZSOP-a, kao i mogućnost slanja promatračke misije EU-a;

19.

izražava snažnu potporu Ukrajini i njezinom narodu u ovim teškim trenucima; pozdravlja potpisivanje političkih poglavlja sporazuma o pridruživanju i kasnije donošenje unilateralnih trgovinskih mjera; poziva na potpisivanje cjelovitog sporazuma o pridruživanju/detaljnog i sveobuhvatnog sporazuma o slobodnoj trgovini što je prije moguće, a prije isteka unilateralnih trgovinskih mjera;

20.

pozdravlja najavu ambicioznog programa gospodarskih i socijalnih reformi ukrajinske Vlade te naglašava da je ključno da se one brzo provedu kako bi se stabiliziralo i prevladalo kritično financijsko stanje u zemlji; pozdravlja odluku međunarodnih financijskih institucija i EU-a da Ukrajini osiguraju znatnu kratkoročnu i dugoročnu financijsku pomoć; podsjeća na potrebu organiziranja i koordiniranja međunarodne donatorske konferencije koju bi trebala sazvati Komisija i koja bi se trebala održati što prije;

21.

podržava uvjet EU-a u vezi s prijeko potrebnim strukturnim reformama za pomoć pri stvaranju povoljnijih uvjeta za održiv gospodarski rast, poboljšanju upravljanja javnim financijama, razvoju mreže socijalne sigurnosti i rješavanju problema korupcije; poziva Komisiju na transparentnost prilikom korištenja sredstava EU-a i provođenje učinkovitog nadzora;

22.

upozorava na ozbiljno gospodarsko i socijalno stanje u zemlji; poziva na donošenje mjera kojima bi se dopunile strukturne reforme u cilju ublažavanja trenutne situacije, posebno u vezi s najranjivijim skupinama stanovništva;

23.

potiče Ukrajinu da nastavi ostvarivati napredak u provođenju političke reforme, a posebno ustavne reforme, koja bi trebala biti tema sveobuhvatne i iscrpne rasprave između svih sastavnica ukrajinskog društva; pozdravlja voljnost ukrajinske Vlade da provede svoje obveze u pogledu osiguravanja reprezentativnosti Vladinih struktura koje bi trebale odražavati regionalnu raznolikost, zatim osiguravanja potpune zaštite prava osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama, usklađenosti zakonodavstva te zemlje na području borbe protiv diskriminacije sa standardima EU-a, i provođenja istrage u svim slučajevima kršenja ljudskih prava i slučajevima nasilja kao i borbe protiv ekstremizma;

24.

pozdravlja odluku Komisije da osnuje skupinu za podršku Ukrajini koja će raditi na provedbi „Europskog programa reformi”;

25.

podržava napore ukrajinske Vlade da, u uskoj suradnji s OESS-om i Vijećem Europe, osigura poštovanje legitimnih prava stanovništva koje govori ruski jezik i drugih kulturnih, nacionalnih i jezičnih manjinskih skupina, u skladu s odredbama Europske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima i Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina;

26.

ponavlja poziv na osnivanje neovisne komisije za provođenje istrage o ubojstvima u Kijevu i tragičnim događajima na Majdanu, uključujući snažnu međunarodnu komponentu, i to pod nadzorom Međunarodnog savjetodavnog odbora Vijeća Europe; pozdravlja uključivanje treće strane u taj odbor i održavanje njegove prve sjednice 9. travnja 2014.;

27.

pozdravlja potpisivanje političkih odredbi sporazuma o pridruživanju i očekuje da će se brzom provedbom autonomnih trgovinskih povlastica koje je EU usvojio premostiti jaz do potpisivanja ostatka tog sporazuma, koji uključuje detaljni i sveobuhvatni sporazum o slobodnoj trgovini;

28.

pozdravlja donošenje početnih mjera Komisije kojima se Ukrajini omogućuje da se suoči s energetskom krizom ako Rusija prekine opskrbu te države plinom te poziva Vijeće i Komisiju da pomognu Kijevu i daju mu podršku u naporima za rješavanje dugotrajnog spora s Moskvom na području opskrbe plinom; naglašava hitnu potrebu za snažnom zajedničkom politikom energetske sigurnosti (energetska unija) u cilju smanjenja ovisnosti EU-a o ruskoj nafti i plinu te osiguravanja raznolike opskrbe energijom, za punom provedbom trećeg energetskog paketa te za mogućnošću obustave uvoza plina po potrebi; smatra da se plinovod Južni tok ne bi smio graditi te da bi se trebali osigurati drugi izvori opskrbe; uvjeren je da će pomoć EU-a Ukrajini za osiguranje povratnog protoka plina daljnjom diversifikacijom, većom energetskom učinkovitošću i učinkovitim vezama s EU-om omogućiti Ukrajini da se odupre političkim i gospodarskim pritiscima; u vezi s tim podsjeća na stratešku ulogu Energetske zajednice, kojom Ukrajina predsjeda u 2014.;

29.

poziva Vijeće da hitno ovlasti Komisiju za ubrzanje procesa vizne liberalizacije s Ukrajinom u skladu s primjerom Republike Moldove kako bi se postigao napredak u uvođenju bezviznog režima; u međuvremenu poziva na trenutačno uvođenje privremenih, vrlo jednostavnih i jeftinih postupaka izdavanja viza na razini EU-a i država članica;

30.

ističe da je nužno na odgovarajući način odgovoriti na zabrinutost Rusije procesom pridruživanja Ukrajine i drugih istočnih susjeda EU-a te objasniti stanje kako bi se smanjio strah od novih geopolitičkih podjela na europskom kontinentu; naglašava da svaka zemlja ima pravo na vlastite političke odluke, no dijalogom EU-a s njegovim istočnim partnerima nastoji se proširiti blagostanje i povećati politička stabilnost, od čega će i Ruska Federacija u konačnici imati koristi;

31.

ponavlja da sporazumi o pridruživanju s Ukrajinom i drugim zemljama Istočnog partnerstva ne predstavljaju ostvarenje konačnog cilja u odnosima tih zemalja s EU-om; u vezi s tim ističe da, u skladu s člankom 49. Ugovora o Europskoj uniji, Gruzija, Moldova i Ukrajina, kao i bilo koja druga europska zemlja, imaju europsku perspektivu i mogu podnijeti zahtjev za članstvo u Uniji pod uvjetom da poštuju načela demokracije, temeljne slobode, ljudska prava i prava manjina te da osiguraju vladavinu prava;

32.

poziva Vijeće da potpiše sporazume o pridruživanju/detaljne i sveobuhvatne sporazume o slobodnoj trgovini između EU-a i njegovih država članica s Republikom Moldovom i Gruzijom; odobrava prijedlog odluke Vijeća o privremenoj primjeni Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Republike Moldove te EU-a i Republike Gruzije odmah nakon njihova potpisivanja; potiče Glavno tajništvo Vijeća Europske unije da ograniči postupke obavješćivanja nakon potpisivanja Ugovora o pridruživanju, tako da privremena primjena može stupiti na snagu što je prije moguće nakon potpisivanja; iznosi svoju namjeru da, ako se ispune svi zahtjevi i potom potpišu sporazumi o pridruživanju, nastavi s punom ratifikacijom Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Republike Moldove te EU-a i Republike Gruzije što je prije moguće i prije kraja trenutačnog mandata Komisije; poziva da se tim zemljama dodijeli potrebna dodatna financijska pomoć; stoga poziva na iskren i otvoren dijalog s Ruskom Federacijom radi ulaganja svih mogućih napora u razvoj sinergija koje imaju za cilj ostvarenje koristi za zemlje Istočnog partnerstva;

33.

izražava posebnu zabrinutost zbog ponovne nestabilnosti u separatističkoj regiji Pridnjestrovlju u Moldovi; smatra da nedavni zahtjev samoproglašene vlasti u Tiraspolu od 16. travnja 2014. za priznavanje Pridnjestrovlja kao neovisne države od strane Rusije predstavlja opasan i neodgovoran korak; podsjeća da je takozvani referendum u autonomnoj teritorijalnoj jedinici Gagauziji bio protivan moldovskom ustavu i stoga nezakonit; ponovno izražava potpunu podršku teritorijalnoj cjelovitosti Moldove i poziva sve strane da hitno nastave dijalog u skladu s okvirom 5+2, te poziva na poboljšavanje statusa EU-a u pregovaračkog partnera, težeći pronalaženju mirnog i održivog rješenja problema;

34.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama država članica, predsjednicima, vladama i parlamentima Ukrajine, Gruzije i Moldove, Vijeću Europe, OESS-u te predsjedniku, Vladi i Parlamentu Ruske Federacije.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0170.

(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0248.

(3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0285.

(4) A/RES/68/262.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/64

P7_TA(2014)0458

Pregovori o Sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2014. o trenutnom stanju u provedbi Sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama (2013/2989(RSP))

(2017/C 443/13)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Smjernice za multinacionalna poduzeća Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD-a) i Trojnu deklaraciju o načelima za multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku Međunarodne organizacije rada (ILO-a),

—	uzimajući u obzir Ministarsku deklaraciju s Četvrte ministarske konferencije Svjetske trgovinske organizacije (WTO-a), usvojenu 14. studenog 2001. u Dohi te, posebno, odredbe o posebnom i diferenciranom tretmanu (PDT-u) iz njezinog stavka 44.,

—	uzimajući u obzir Sporazum o suradnji iz 1995. između Europske zajednice i Socijalističke Republike Vijetnam (u daljnjem tekstu „Vijetnam”) te Sporazum o partnerstvu i suradnji potpisan 27. lipnja 2012.,

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 4. listopada 2006. naslovljenu „Globalna Europa: natjecanje u svijetu. Doprinos strategiji EU-a za rast i radna mjesta” (COM(2006)0567),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. srpnja 2007. o Sporazumu o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva i pristupu lijekovima (1),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. svibnja 2007. o globalnoj Europi – vanjskim aspektima konkurentnosti (2),

—	uzimajući u obzir pregovaračke direktive Vijeća od 23. travnja 2007. po kojima se Komisija ovlašćuje za vođenje pregovora o Sporazumu o slobodnoj trgovini sa Savezom država jugoistočne Azije (ASEAN-om),

—	uzimajući u obzir strateški plan Republike Vijetnam (2007. – 2013.) (3),

—	uzimajući u obzir svoje prethodne Rezolucije o Vijetnamu, posebice onu od 1. prosinca 2005. o stanju ljudskih prava u Kambodži, Laosu i Vijetnamu (4) te onu od 18. travnja 2013. o Vijetnamu, osobito kada je riječ o slobodi izražavanja (5),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2010. o ljudskim pravima i socijalnim i ekološkim standardima u međunarodnim trgovinskim sporazumima (6),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. travnja 2011. o budućoj europskoj politici međunarodnih ulaganja (7),

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 9. studenog 2010. naslovljenu „Trgovina, rast i svjetski poslovi – trgovinska politika kao osnovna komponenta strategije Europa 2020.” (COM(2010)0612),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. rujna 2011. o novoj europskoj trgovinskoj politici u okviru Strategije Europa 2020. (8),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2011. o preprekama trgovini i ulaganju (9),

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 21. veljače 2012. naslovljenu „Prepreke u trgovini i ulaganju” (COM(2012)0070),

—	uzimajući u obzir izjavu Komisije na sjednici u travnju 2014. o Sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama,

—	uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,

budući da multilateralni trgovinski sustav utemeljen na pravilima i uspostavljen kroz Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) predstavlja najprikladniji okvir za pravnu regulaciju i promicanje otvorene i poštene trgovine te budući da multilateralni pregovori ne isključuju bilateralne sporazume WTO+, koji se mogu uskladiti s njima;

budući da su pregovaračke direktive Komisije za sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama priložene uz odobrenje Vijeća od 23. travnja 2007. za pokretanje pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini sa Savezom država Jugoistočne Azije (ASEAN-om) te se nastavljaju na suglasnost Vijeća s prikazom utvrđivanja okvira u kojem su navedeni zajednički ciljevi obiju pregovaračkih strana, odnosno za jačanje postojećih bilateralnih trgovinskih odnosa; podsjeća na činjenicu da su prvotni cilj bili pregovori o sporazumu o slobodnoj trgovini s regijom ASEAN-a; podupire stoga mogućnost pregovora o sveobuhvatnim sporazumima sa zemljama regije ASEAN (što je korak prema konačnom cilju pregovora o Sporazumu o slobodnoj trgovini između regija u budućnosti);

budući da su pregovori o Sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i Vijetnama službeno pokrenuti 26. lipnja 2012. u Bruxellesu te budući da su se 8. studenog 2013., nakon petog kruga pregovora, dvije pregovaračke strane obvezale na ulaganje zajedničkog napora u pogledu zaključivanja pregovora do kraja 2014.;

D.	budući da su trgovinski odnosi između EU-a i Vijetnama ugrađeni u okvir Sporazuma o partnerstvu i suradnji, koji je potpisan 27. lipnja 2012. i koji osigurava učinkovitu okosnicu za bilateralne trgovinske i investicijske odnose;

budući da su EU i Vijetnam razvili uspješan bilateralni dijalog u pogledu ljudskih prava; budući da bi u okviru toga trebalo uložiti maksimalne napore kako bi se spriječilo opadanje razine zaštite ljudskih prava u Vijetnamu; budući da bi se ljudskim pravima trebalo pristupati kao ključnom elementu trgovinske politike EU-a; budući da se EU u kontekstu svojeg strateškog okvira i akcijskog plana za ljudska prava i demokraciju obvezao provoditi procjene učinka na ljudska prava, uključujući trgovinske sporazume koji imaju značajan gospodarski, društveni i ekološki učinak;

budući da je proteklo desetljeće bilo vrlo uspješno za Vijetnam, s neprekinutim rastom BDP-a od oko 8 % godišnje, a vrhunac je bio pristup Vijetnama WTO-u 11. siječnja 2007. te budući da je država od tada izložena negativnom djelovanju globalne gospodarske krize koja vodi oštrom padu izvoza, smanjenju priljeva izravnih stranih ulaganja (ISU-a) i inozemnih novčanih doznaka;

budući da je u proteklih deset godina EU zadržao negativnu trgovinsku bilancu s Vijetnamom, što pokazuje i drugo tromjesečje 2013. s ukupnom vrijednošću trgovinskih transakcija od 13,4 milijardi eura, pri čemu uvoz u EU iz Vijetnama iznosi 10,5 milijardi eura, a izvoz iz EU-a u Vijetnam 2,8 milijardi eura; budući da ovo predstavlja oštar pad u usporedbi s ukupnom vrijednošću trgovinskih transakcija u 2012. koje su iznosile ukupno 23,871 milijardi eura, pri čemu na uvoz iz Vijetnama u EU otpada 18,520 milijardi eura, a na izvoz u Vijetnam iz EU-a 5,351 milijardi eura;

budući da industrija proizvodnje odjeće i tekstila ne čini samo najveći jedinstveni izvor zapošljavanja u službenom sektoru s izravnom radnom snagom od više od 2 milijuna ljudi, nego je i najvažniji izvozni sektor; budući da se u sektoru elektroničkih sklopova, drugom vodećem proizvodnom sektoru po izvozu, zapošljava oko 120 000 radnika;

budući da je Vijetnam do sada ratificirao samo pet od osam temeljnih konvencija Međunarodne organizacije rada (ILO); budući da nije ratificirao Konvenciju ILO-a br. 87 o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje, Konvenciju br. 98 o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje i Konvenciju br. 105 o ukidanju prisilnog rada;

budući da se Vijetnam, kao korisnik općeg sustava povlastica EU-a, nalazi na 32. mjestu kao trgovinski partner EU-a te na 5. po veličini unutar ASEAN-a, a EU je 2. najveći trgovinski partner Vijetnama nakon Kine i ispred SAD-a te najveći vijetnamski izvor ISU-a, sudjelujući sa 6,5 % u ukupnoj količini ISU-a u državi u 2012.; budući da, unatoč tome, potencijal vijetnamskog ISU-a u EU-u ostaje u velikoj mjeri neiskorišten;

budući da se obje pregovaračke strane nadaju ostvarenju velike koristi od ukidanja carinskih i necarinskih zapreka trgovini i budući da obje strane trebaju težiti postizanju dobrih rezultata u vezi s liberalizacijom trgovine uslugama i osnivanja poduzeća, razvijajući sustav prikladne i učinkovite zaštite, provedbe i izvršavanja prava na intelektualno vlasništvo, uključujući patente i dizajne, žigove ili uslužne žigove, autorska i srodna prava, zemljopisne oznake, među ostalim oznake podrijetla za poljoprivredne i prehrambene proizvode;

L.	budući da obje pregovaračke strane trebaju uložiti zajedničke napore u osiguranje i promicanje zakonite trgovine lijekovima (originalnim i generičkim) u okviru odredbi Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva i fleksibilnosti koje se njime dopuštaju;

budući da bi se obje pregovaračke strane trebale i dalje služiti mehanizmima zaštite trgovine poštujući u potpunosti postojeća pravila WTO-a kako bi se izbjegla primjena WTO-ovih mehanizama ta rješenje sporova te postići suglasje o djelotvornoj bilateralnoj klauzuli o zaštiti ili drugoj jednakovrijednoj mjeri za prikladnu zaštitu svojih industrija od štete ili opasnosti od štete zbog naglog porasta izvoza, posebice u njihovim osjetljivim sektorima, koja bi se mogla utvrditi odgovarajućom procjenom učinka, uključujući učinak na ljudska prava;

pozdravlja stalni napredak u pregovorima o Sporazumu o slobodnoj trgovini, posebno u poglavljima o olakšavanju carine i trgovine, o tehničkim preprekama trgovini i tržišnom nadmetanju te činjenicu što Komisija redovno izvještava Parlament o trenutnom stanju; podsjeća da je odobrenje Parlamenta za Sporazum o slobodnoj trgovini obvezatno (10), te da Komisija i Vijeće ne smiju predlagati nikakvu privremenu primjenu Sporazuma o slobodnoj trgovini prije nego što EP na nju pristane;

čvrstog je stajališta da poštovanje prava radnika i sindikata mora biti ključan čimbenik svih trgovinskih sporazuma koje EU potpiše s trećim zemljama; poziva vijetnamsku vladu da poštuje sve svoje obveze koje joj nalažu temeljne konvencije ILO-a koje je ratificirala te da bez odgađanja ratificira i primijeni ostale temeljne konvencije; ponavlja da prava radnika i sindikata moraju biti univerzalna i primjenjivati se na sve radnike, uključujući one u posebnim gospodarskim zonama;

očekuje da Vijeće i Komisija ozbiljno uzmu u obzir zahtjeve Parlamenta onako kako su izraženi u ovoj Rezoluciji prije zaključivanja Sporazuma o slobodnoj trgovini koji mora biti usklađen s pravilima i obvezama WTO-a; smatra da će uspješan Sporazum o slobodnoj trgovini objema pregovaračkim stranama donijeti uravnotežen skup prednosti te pridonijeti stvaranju i očuvanju radnih mjesta;

poziva obje pregovaračke strane da u potpunosti poštuju obveze prema WTO-u u duhu liberalizacije trgovine; istovremeno naglašava njihovu obvezu da otklone nedosljedne mjere i prakse WTO-a kako bi se postigao ambiciozan sporazum;

pozdravlja pozitivna očekivanja istaknuta u prikazu procjene dosega koji pokazuju da će Sporazum o slobodnoj trgovini povećati cjelokupni izvoz i uvoz i za EU i za Vijetnam te pružiti mogućnosti za buduće tokove ISU-a; poziva stoga Vijetnam na značajno ukidanje carinskih tarifa, u pogledu prosječnih tarifa za pristup tržištu za nepoljoprivredne proizvode, te u pogledu poljoprivrednih tarifa;

naglašava, međutim, da bi cilj industrijske trgovine trebao biti potpuno uzajamno ukidanje carina, poštujući određeni stupanj asimetrije uključujući također odgovarajuća prijelazna razdoblja u provedbi, i da svako moguće odstupanje od ovog cilja treba ograničiti i podvrgnuti nadzoru; vjeruje da bi ukidanje carina trebalo obuhvatiti sektore koji su važni jednoj od strana;

potiče obje pregovaračke strane na poštovanje prava druge strane da donese zakonske propise, uključujući one o pružanju javnih usluga, i da osigura da njihove uredbe ne ometaju bilateralnu trgovinu neopravdanim necarinskim zaprekama trgovini; poziva stoga i EU i Vijetnam da razviju učinkovita pravila za posredovanje kako bi se spriječila pojava neopravdanih zakonskih prepreka trgovini te uklonile postojeće poticanjem usklađivanja s međunarodnim standardima ili njihova ispunjavanja;

smatra da bi se Komisija posebno trebala usredotočiti na to da osigura da jedna od prednosti budućeg sporazuma budu čvrste i izvršive mjere provjere kojima bi se zajamčilo da samo proizvođači iz EU-a i Vijetnama imaju koristi od sporazuma, uz potpuno poštovanje povlaštenih pravila o podrijetlu o kojima bi se pregovaralo; poziva također na pojednostavljenje pravila EU-a o podrijetlu, ne umanjujući strogoću trenutačnog sustava, kako bi ih gospodarski subjekti i carinska uprava lakše primjenjivali i kako bi se Vijetnamu omogućilo da izvuče punu korist iz ukidanja carina;

primjećuje da Vijetnam ima ofenzivne interese u pogledu liberalizacije prema načinu 4. Općeg sporazuma o trgovini uslugama i zaključka Sporazuma o uzajamnom priznavanju kojim se državljanima Vijetnama i EU-a priznaju stručne kvalifikacije, dok EU ima ofenzivne interese u pogledu liberalizacije pristupa tržištu i nacionalnog tretmana prema načinu 1., 2. i 3. za većinu usluga; smatra da je suzbijanje ofenzivnih interesa EU-a nužno da bi se prema načinu 4. dopustio privremeni boravak potrebnih kvalificiranih stručnjaka, te olakšalo razlikovanje tog boravišta od nacionalnih politika za strane radnike na tržištu rada svake strane;

10.

poziva EU i Vijetnam da se u okviru sporazuma o slobodnoj trgovini usuglase o pravednom i nepristranom postupanju prema svim ulagačima i pružateljima usluga u sektoru bankarstva, osiguranja, prava, računovodstva, prijevoza, distribucije, trgovine na veliko i trgovine na malo; podsjeća na činjenicu da je za financijske usluge također važno osigurati prikladnu politiku radi smanjenja sustavnog rizika, borbe protiv pranja novca i ostvarivanja što veće razine zaštite potrošača, te ojačati pravila i prakse poštenog tržišnog natjecanja između domaćih i stranih ulagača i pružatelja usluga, između ostalog smanjenjem, pa i potpunim uklanjanjem, postojećih ograničenja dioničkog kapitala te ukidanjem ograničenja za osnivanje poduzeća i stjecanje dozvola; predlaže da Komisija pregovara o strogim i obvezujućim odredbama o transparentnosti i pravednom tržišnom natjecanju kako bi postigla da se jednaki uvjeti primjenjuju i između privatnih poduzeća i poduzeća u javnom vlasništvu;

11.

snažno potiče Vijetnam na izradu odgovarajućeg zakonodavstva za zaštitu podataka kako bi dosegao status zemlje s prikladnom razinom zaštite, a da pritom ne postavlja prepreke korištenju fleksibilnostima koje se dopuštaju Sporazumom o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva, na taj način dopuštajući ili omogućujući prijenos osobnih podataka iz EU-a na temelju i u okviru zakonodavstva EU-a te pojačavajući time protok bilateralnih podataka i trgovinu preko povezanih usluga kao što je elektroničko poslovanje;

12.

poziva Komisiju i vijetnamske vlasti na pregovore o učinkovitom i transparentnom sustavu javne nabave radi osiguranja poštenog tržišnog natjecanja između privatnih i javnih poduzeća pri sklapanju ugovora o javnoj nabavi, te radi osiguranja što veće pokrivenosti, uključujući poduzeća iz javnog sektora, uzimajući u obzir međusobne posebnosti i potrebe;

13.

potiče Komisiju da osigura smanjenje i redovni nadzor korištenja poticaja i drugih povlastica, poput povoljnih uvjeta za poduzeća iz javnog sektora i domaća poduzeća u Vijetnamu čime se narušava natjecanje s europskim državama, posebno u sektorima koji su važni za izvoznu politiku Vijetnama; također potiče Komisiju da pregovara o disciplinskim mjerama čiji je cilj osiguranje ravnopravnosti između javnih i privatnih sudionika tržišta iz EU-a i Vijetnama;

14.

smatra da posebnu pozornost u sporazumu o slobodnoj trgovini treba usmjeriti na razvoj poslovnih mogućnosti malih i srednjih poduzeća (MSP-a) te da to ulaganje u MSP-e i od strane njih treba poticati radi podrške u financiranju tržišno usmjerenih lokalnih projekata i zajedničkih ulaganja u obnovljivu energiju i trgovinu ekološkom robom i tehnologijama; traži da se uspostavi transparentniji i predvidljiviji zakonodavni okvir za europske ulagače u Vijetnamu i da se osiguraju pravedni uvjeti konkurentnosti između vijetnamskih i europskih poduzeća;

15.

potiče obje pregovaračke strane u osiguranju dobrog ishoda Sporazuma o slobodnoj trgovini u pogledu liberalizacije trgovine u proizvodnoj industriji, među ostalim osiguranjem učinkovite provedbe i izvršavanja prava na intelektualno vlasništvo, uključujući patente i dizajne, žigove, autorska prava i srodna prava za proizvedena dobra;

16.

smatra da bi se Sporazumom o slobodnoj trgovini trebale poštovati osjetljive točke u trgovini poljoprivrednim i ribljim proizvodima, no da to ne bi trebalo spriječiti uzajamno otvaranje tržišta u komplementarnim područjima te ističe da će novi tržišni pristup podlijegati iscrpnoj provedbi zaštite intelektualnog vlasništva, obuhvaćajući također zemljopisne oznake podrijetla za poljoprivredne i prehrambene proizvode, te sanitarne i fitosanitarne mjere, u interesu proizvođača i kupaca; ustraje na tome da se ničim u sporazumu ne smije uskraćivati pristup povoljnim generičkim lijekovima;

17.

zahtijeva transparentno i učinkovito međudržavno rješavanje sporova i, prema potrebi, umetanje odredbi o rješavanju sporova između ulagača i države u Sporazum o slobodnoj trgovini radi osiguranja zaštite dospjelih ulaganja i odvraćanja ulagača od podnošenja neozbiljnih tužbi; smatra da bi se svaki mehanizam rješavanja sporova između ulagača i države trebao, u onoj mjeri u kojoj je to moguće, temeljiti na pravilima Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovinsko pravo (UNCITRAL) ili pravilima Međunarodnog centra za rješavanje investicijskih sporova (ICSID), ili na bilo kojim drugim bilateralnim pravilima koja se temelje na međunarodnim normama i konvencijama te da bi također trebao imati odgovarajući pravni okvir i podlijegati strogim kriterijima transparentnosti;

18.

stoga traži da se osigura da se ugovorom o ulaganju ne ograniči napredak obiju strana u ratificiranju i potpunoj provedbi međunarodnih sporazuma o ljudskim pravima, konvencija ILO-a i multilateralnih sporazuma o okolišu;

19.

zahtijeva uključivanje standarda za dobrobit životinja u poglavlje Sporazuma o slobodnoj trgovini o sanitarnim i fitosanitarnim mjerama ili u zasebno poglavlje s jednakim provedbenim odredbama;

20.

očekuje da se u Sporazum o slobodnoj trgovini uključi obvezujuće i provedivo poglavlje o održivom razvoju u kojem bi bila iskazana zajednička obveza Vijetnama i EU-a za promicanje poštovanja i provedbe međunarodnih sporazuma o ljudskim pravima, poput osam temeljnih konvencija ILO-a i ključnih višestranih sporazuma o okolišu, uključujući Konvenciju o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES), te postupanja u skladu s njima, uz mjere za slučajeve kršenja kojima bi se predvidjelo sudjelovanje organizacija civilnog društva koje predstavljaju gospodarske, društvene i ekološke interesne skupine u praćenju pregovora o Sporazumu o slobodnoj trgovini, provedbi poglavlja o održivom razvoju i nadzoru te provedbe, i kojima bi se potaknula poduzeća da preuzmu prakse korporativne društvene odgovornosti, uzimajući u obzir međunarodno dogovorena načela i instrumente poput smjernica OECD-a za multinacionalna poduzeća i glavnih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, kao i načela UN-a za odgovorno ulaganje i izvještavanje, te da riješe neriješena pitanja kao što je skrb za domaće i divlje životinje;

21.

traži da to poglavlje o održivom razvoju bude obuhvaćeno institucionalnom i pravnom poveznicom koju je potrebno stvoriti između Sporazuma o slobodnoj trgovini i sporazuma o suradnji kako bi se uključila mogućnost obustave Sporazuma o slobodnoj trgovini u slučaju teškog kršenja ljudskih prava;

22.

poziva Komisiju da primijeni pristup temeljen na uvjetovanosti kako bi potpisivanje sporazuma o slobodnoj trgovini ponudila u zamjenu za konkretan napredak na području ljudskih prava i drugih temeljnih prava;

23.

pozdravlja društveno-gospodarski napredak Vijetnama u okviru reforme Doi Moi te podržava njegove neprekidne napore za daljnja poboljšanja društva; pozdravlja stoga kandidaturu Vijetnama, koju je potvrdio ASEAN, za članstvo u Vijeću za ljudska prava Ujedinjenih naroda za razdoblje 2014. – 2016. i odluku Vlade Vijetnama od 27. kolovoza 2013. o dostavljanju memoranduma s dobrovoljnim obećanjima i obvezivanjem na doprinos u promicanju i zaštiti ljudskih prava te na taj način poticanju održivog razvoja na svom teritoriju i u odnosu na svoje partnere; potiče vijetnamsku vladu da sustavno ispunjava ta obećanja i obveze i da uspješno spriječi i poboljša situaciju u pogledu nedavnih kršenja ljudskih prava i uskraćivanja temeljnih sloboda;

24.

naglašava da su ljudska prava, demokracija i sigurnost bitni čimbenici cjelokupnog odnosa između EU-a i Vijetnama; stoga poziva obje strane da osiguraju aktivan razvoj dijaloga o otvorenim pitanjima, s posebnim naglaskom na slobodu govora pojedinaca, slobodu medija, kao i na vjersku slobodu;

25.

potiče Komisiju da što prije izvrši procjenu učinka na ljudska prava, kako je zatražio Europski parlament u svojoj Rezoluciji o ljudskim pravima te socijalnim i ekološkim standardima u međunarodnim trgovinskim sporazumima od 25. studenog 2010. (11) kako bi se predvidjeli „sveobuhvatni trgovinski pokazatelji temeljeni na ljudskim pravima te ekološkim i socijalnim standardima”, te u skladu s Izvješćem posebnog izvjestitelja UN-a o pravu na hranu;

26.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, parlamentima država članica te vladi i parlamentu Vijetnama

(1) SL C 175 E, 10.7.2008., str. 591.

(2) SL C 102 E, 24.4.2008., str. 128.

(3) http://eeas.europa.eu/sp/index_en.htm#V

(4) SL C 285 E, 22.11.2006., str. 129.

(5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0189.

(6) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 31.

(7) SL C 296 E, 2.10.2012., str. 34.

(8) SL C 56 E, 26.2.2013., str. 87.

(9) SL C 168 E, 14.6.2013., str. 1.

(10) Članak 218. stavak 6. točka (a) podtočka (v) UFEU-a.

(11) SL C 99 E, 3.4.2012., str. 31.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/70

P7_TA(2014)0459

Daljnji koraci Komisije nakon savjetovanja „Top 10” s malim i srednjim poduzećima o propisima EU-a

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2014. o postupku savjetovanja „Top Ten” i smanjivanju opterećenja koje se propisima EU-a nameće malim i srednjim poduzetnicima (2013/2711(RSP))

(2017/C 443/14)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir Europsku povelju o malom poduzetništvu koju je Europsko vijeće usvojilo na sastanku u Feiri 19. i 20. lipnja 2000.,

—	uzimajući u obzir Preporuku Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikro poduzetnika i malih i srednjih poduzetnika (1),

—	uzimajući u obzir izvješće Komisije od 23. studenog 2011. pod nazivom „Smanjenje regulatornog opterećenja za MSP-e – prilagođavanje propisa EU-a potrebama mikro poduzeća” (COM(2011)0803),

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 23. veljače 2011. naslovljenu „Revizija Zakona o malom gospodarstvu za Europu” (COM(2011)0078),

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020. – Strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije za uredbu Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenog 2011. o Programu za konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća (2014. – 2020.) (COM(2011)0834),

—	uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 14. i 15. ožujka 2013. i zaključke Vijeća za konkurentnost od 26. i 27. rujna 2013.,

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 18. lipnja 2013. pod naslovom „Mjere praćenja Komisije na temelju savjetovanja ‘Top 10’ s malim i srednjim poduzetnicima o propisima Europske unije” (COM(2013)0446),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 7. ožujka 2013. naslovljenu „Pametno donošenje propisa – odgovor na potrebe malih i srednjih poduzetnika” (COM(2013)0122) i priloženi radni dokument službi Komisije „Praćenje pametnog donošenja propisa za male i srednje poduzetnike i savjetovanje u vezi s njim” (SWD(2013)0060),

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. listopada 2013. naslovljenu „Prikladnost i uspješnost programa Europske unije (REFIT): rezultati i sljedeći koraci” (COM(2013)0685 završna verzija),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2012. naslovljenu „Mali i srednji poduzetnici: konkurentnost i poslovne mogućnosti” (2),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 5. veljače 2013. o poboljšanom pristupu financiranju malih i srednjih poduzeća (3),

—	uzimajući u obzir članak 115. stavak 5. i članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A.	budući da je poticanje pružanja potpore konkurentnosti, održivosti te potencijal za zapošljavanje malih i srednjih poduzeća (MSP-a) horizontalan napor koji presijeca različita politička područja;

B.	budući da MSP-i trpe nerazmjernu štetu zbog nepotrebnog opterećenja jer su ograničeni u svojim mogućnostima i budući da su se zakonodavci Europske unije stoga obvezali na načelo „počnimo od najmanjih”;

C.	budući da 20,7 milijuna MSP-a zapošljava više od 65 % postojeće radne snage u privatnom sektoru i da su MSP-i među najinovativnijim poduzećima te da su najuspješniji na području otvaranja radnih mjesta i gospodarskog rasta;

D.	budući da u skladu s anketom Eurobarometra 74 % Europljana smatra da EU stvara preveliku birokraciju;

E.	budući da gotovo trećina administrativnog opterećenja iz zakonodavstva EU-a prvenstveno proizlazi iz nesrazmjerne i neučinkovite nacionalne provedbe, drugim riječima, moglo bi se uštedjeti do 40 milijardi eura kad bi države članice učinkovitije prenosile zakonodavstvo EU-a;

F.	budući da poduzeća mogu otvarati radna mjesta pod uvjetom da su ostvareni odgovarajući uvjeti, a to su, između ostalog, administrativna pojednostavljenja, pristup financiranju, vještinama, znanju i kvalificiranoj radnoj snazi i pružanje potpore njihovim naporima u području inovacije;

G.	budući da su mala i srednja poduzeća često u konkurentski nepovoljnom položaju u odnosu na velike industrijske sudionike u smislu oporezivanja, normizacije, javne nabave, intelektualnog vlasništva i financiranja istraživanja i inovacija;

H.	budući da je Europska komisija u prethodnih pet godina odbila 5 590 pravnih zahtjeva, čime je smanjila troškove za poslovanje za više od 27 milijardi eura;

I.	budući da Europska komisija ostvaruje regulatornu i administrativnu učinkovitost putem svog programa REFIT, procjena utjecaja, provjera konkurentnosti, provjera prikladnosti, savjetovanja „Top Ten”, pregleda uspješnosti malih i srednjih poduzetnika i testiranja malih i srednjih poduzetnika;

J.	Budući da su na razini Unije, kao što je to naglasilo Europsko vijeće, propisi neophodni radi zajamčenog ostvarivanja političkih ciljeva EU-a, uključujući odgovarajuće funkcioniranje jedinstvenog tržišta;

budući da je Parlament u nekoliko prigoda, primjerice u svojoj prethodno navedenoj rezoluciji od 23. listopada 2012. izjavio da pojednostavljenje propisa EU-a ne bi trebalo zadirati u temeljne uvjete EU-a vezane za zdravlje i sigurnost na radnom mjestu, temeljna prava radnika EU-a ili temeljna načela zakonodavstva EU-a o okolišu;

L.	budući da je većina zakonodavnih mjera „Top Ten” utvrđenih u Komunikaciji Komisije o ovom pitanju već bila u postupku u vrijeme objave Komunikacije; budući da su neki od zakonodavnih prijedloga već su bili izneseni u vrijeme savjetovanja „Top Ten” a neki su dosad već zaključeni;

M.	budući da administrativne zapreke sprečavaju MSP-e u tome da potpuno iskorištavaju pogodnosti jedinstvenog tržišta;

N.	budući da se ovom Rezolucijom neće komentirati pojedinačne aktivnosti praćenja, to će se činiti u drugim prigodama, već će se usredotočiti na metodu rada koju primjenjuje Komisija;

pozdravlja Komisijinu inicijativu „Top Ten” kao dio provedbe programa REFIT i uzima u obzir obećanje da ovo nije jednokratan napor već bi trebao biti redovan dio trajnog postupka provjere; no naglašava da bi Komisija trebala intenzivirati napore koje ulaže u rješavanje problema regulatornog opterećenja koje su MSP-i istaknuli tijekom postupka savjetovanja; također naglašava da se pristupom „Top Ten” ne smije zamijeniti sustavan i horizontalan politički pristup svođenju administrativnog opterećenja na najnižu moguću razinu koje proizlazi iz propisa EU-a te se njime ne bi smjelo dovoditi u pitanje ciljeve i učinkovitost odgovarajućeg zakonodavstva;

stoga naglašava potrebu za načelom „počnimo od najmanjih” za veću usredotočenost politike Unije na inovacije, rast, internacionalizaciju, produktivnost, smanjenje birokracije, kvalitetu ljudskih resursa i društvenu odgovornost;

u tom pogledu također pozdravlja predanost Komisije u usvajanju pametnog donošenja propisa kao sastavnog dijela ciklusa donošenja odluka i osobito u prihvaćanju programa REFIT kao trajnog programa koji će se ažurirati svake godine;

poziva Komisiju da hitno pojača svoje napore kako bi zajamčila da se mali i srednji poduzetnici, osobito oni inovativni, potaknu na razvoj pojednostavljivanjem regulatornog okvira i pružanjem ciljane pomoći na svim političkim područjima;

poziva Komisiju da pri izradi zakonodavstva na transparentan i ispravan način provodi testiranja MSP-; smatra da automatsko izuzimanje mikropoduzeća nije ispravan pristup te podupire razvoj rješenja po mjeri i pojednostavljenih sustava za mala i srednja poduzeća ako se može pokazati da se njima ne umanjuje djelotvornost zakonodavstva i ne potiče fragmentacija ili otežava pristup malih i srednjih poduzeća unutarnjem tržištu;

poziva Komisiju da pojednostavi pretjerane administrativne formalnosti istodobno zadržavajući potrebne odredbe kojima se jamči sigurnost, zdravlje i zaštita na radnom mjestu i kojima se od poduzeća zahtijeva da svojim zaposlenicima zajamče odgovarajuće radno okruženje

potiče Komisiju i države članice da osiguraju jednostavan pristup financiranju i tržištima te da smanje regulatorno opterećenje koje čini jednu od najvećih zapreka stvaranju i razvoju malih i srednjih poduzeća;

smatra da je vrlo važno za države članice da provode Direktivu 2011/7/EU o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama u kojoj se navodi da kad su u pitanju poslovne transakcije između poduzeća i javnih tijela ugovorno razdoblje plaćanja ne smije prijeći rokove utvrđene u članku 4. stavku 3. osim ako nije drukčije izričito dogovoreno u ugovoru te uz uvjet da je objektivno opravdano u svjetlu posebne prirode ili svojstava ugovora, te da ni u kojem slučaju ne prelazi 60 kalendarskih dana;

pozdravlja činjenicu da će Komisija odsad uključiti pregled uspješnosti malih i srednjih poduzetnika u godišnji pregled uspješnosti programa REFIT; smatra da je to korak u pravom smjeru ako zahtjeve malih i srednjih poduzetnika dodatno uključi u širu provedbu regulatornog pojednostavljenja, pri čemu ne ugrožava učinkovitost zakonodavstva ili stvara dodatne slojeve birokracije; poziva Komisiju da te instrumente uredi putem sveobuhvatne procjene utjecaja; međutim naglašava da to spajanje ni na koji način ne bi smjelo umanjiti posebnu pažnju koju Komisija u svojim procesima posvećuje malim i srednjim poduzetnicima;

10.

naglašava činjenicu da bi se planiranim godišnjim pregledom stanja trebalo učinkovito pratiti zakonodavni i provedbeni napredak na razini EU-a i na nacionalnoj razini u pogledu malih i srednjih poduzetnika; vjeruje da će se tim pregledom stanja pomoći malim i srednjim poduzetnicima u procjeni troškova administrativnog opterećenja koje proizlazi iz zakonodavstva na razini EU-a ili na nacionalnoj razini te da će omogućiti lakši nadzor i tako olakšati konstruktivno sudjelovanje malih i srednjih poduzetnika u budućim savjetovanjima;

11.

međutim naglašava da bi bilo koje naknadno ocjenjivanje bilo lakše kada bi prethodne procjene bile propisno obavljene i kada bi u obzir uzele sve aspekte; smatra da bi trebalo unaprijediti kulturu procjene utjecaja u svim europskim institucijama, osobito kada zakonodavni prijedlozi EU-a utječu na male i srednje poduzetnike i samozaposlene osobe; poziva Komisiju da procijeni dodanu vrijednost davanja veće neovisnosti i snažnijih ovlasti odboru za procjenu utjecaja; nadalje, preporučuje da Parlament bolje iskoristi svoju procjenu utjecaja i sredstva provjere malih i srednjih poduzetnika, osobito prije unošenja znatnih promjena u prijedloge Komisije; poziva Komisiju da objavi godišnju izjavu o ukupnom neto trošku poslovanja iz novih prijedloga;

12.

vjeruje da bi opterećenja nastala zbog novih prijedloga trebalo kompenzirati najmanje jednako tolikim smanjenjem;

13.

poziva Komisiju i države članice da razviju internetsku aplikaciju na kojoj uprava navodi jesu li i u kojoj mjeri mali i srednji poduzetnici pogođeni predstojećim zakonodavstvom, kao primjerice German Mittelstandsmonitor koji jednostavnim sustavom semafora označava jesu li mali i srednji poduzetnici vrlo vjerojatno (crveno), vjerojatno (žuto) ili nisu (zeleno) pogođeni predstojećim zakonodavstvom;

14.

pozdravlja zahtjev Vijeća, u njegovim zaključcima od 14. i 15. ožujka 2013., za daljnjim radnjama u cilju smanjenja sveukupnog administrativnog opterećenja na razini EU-a i na nacionalnoj razini;

15.

izražava žaljenje što mali i srednji poduzetnici još nisu uspjeli iskoristiti potencijal jedinstvenog tržišta i podsjeća na to da je samo 25 % malih i srednjih poduzetnika uključeno u EU27 izvoz; poziva Komisiju i države članice da surađuju kako bi unaprijedili integraciju jedinstvenog tržišta te da učine još više kako bi razmijenili najbolje prakse vezane za jednostavnu papirologiju i postigli bolju regulatornu suradnju u državama članicama; pozdravlja zaključak Razvojnog plana iz Dohe na devetoj ministarskoj konferenciji u prosincu 2013.i nada se da će se tim sporazumom pridonijeti većim mogućnostima za trgovinu, osobito u pogledu malih i srednjih poduzetnika; u tom smislu pozdravlja namjeru Komisije da predloži deklaraciju o standardnom PDV-u te smatra da svaka standardizacija obrazaca za prijavu PDV-a ne bi trebala biti složenija od najjednostavnijeg obrasca koji zamjenjuje;

16.

potiče države članice da nadgledaju provedbu programa REFIT i „Top Ten” koji se provode na razini EU-a te da osiguraju da je administrativno i regulatorno opterećenje za male i srednje poduzetnike smanjeno i na nacionalnoj razini; nadalje, naglašava činjenicu da države članice mogu biti osobito učinkovite u smanjenju regulatornog opterećenja za male i srednje poduzetnike izbjegavanjem prekomjerne regulacije prilikom prenošenja europskih direktiva u nacionalno zakonodavstvo; poziva države članice da iskoriste mogućnost ublažavanja nepotrebnog opterećenja za male i srednje poduzetnike na onim područjima na kojima to zakonodavstvo dopušta;

17.

naglašava činjenicu da države članice mogu biti osobito učinkovite po pitanju uklanjanja administrativnog opterećenja za male i srednje poduzetnike i izbjegavanja prekomjerne regulacije prilikom prenošenja europskih direktiva u nacionalno zakonodavstvo; poziva države članice da smanje formalnosti za mala i srednja poduzeća kada je to odobreno zakonodavstvom EU-a;

18.

pozdravlja uvođenje testa za MSP-e pri čemu žali zbog činjenice što su ga samo neke države članice uključile u svoje nacionalne postupke donošenja odluka;

19.

podsjeća na svoje stajalište o općem izuzeću mikro poduzetnika od zakonodavstva EU-a kako je utvrđeno gore navedenom rezolucijom Europskog parlamenta od 23. listopada 2012., u skladu s kojom bi se izuzeće trebalo primijeniti jedino u slučaju kada na temelju pojedinačnih slučajeva pravilno testiranje malih i srednjih poduzetnika može pokazati da se posebne potrebe mikro poduzetnika ne mogu ispuniti prilagođenim rješenjima ili ublaženim režimima; naglašava da opće izuzeće mikro poduzetnika često uključuje rizik da mali i srednji poduzetnici budu pokriveni kolažom nacionalnih zakona što bi izazvalo rascjepkanost i otežalo njihov pristup unutarnjem tržištu;

20.

pozdravlja činjenicu što je Komisija produžila mandat Skupine na visokoj razini o administrativnim opterećenjima do listopada 2014. prema zahtjevu Europskog parlamenta u svojoj gore spomenutoj rezoluciji od 23. listopada 2012. i sukladno programu COSME;

21.

uzima na znanje zaključak iz odgovora malih i srednjih poduzeća sastavljenih tijekom postupka savjetovanja „Top 10” prema kojem je direktiva o radnom vremenu složena i nefleksibilna te u mnogo slučajeva zahtijeva od malih i srednjih poduzeća da pribave specijaliziranu pravnu pomoć koja je skupa; poziva Komisiju da hitno provede detaljnu procjenu utjecaja;

22.

preporučuje da bi se gdje je moguće, u cilju smanjenja opterećenja koje proizlazi iz zakonodavstva o zdravlju i sigurnosti, trebalo koristiti blažim regulatornim sustavom za poduzeća s niskim rizikom;

23.

preporučuje da iznosi pristojbi iz uredbe REACH za mala i srednja poduzeća te mikro poduzeća budu razmjerni;

24.

traži od Komisije da ubrza obradu svih zahtjeva u vezi s uredbama REACH te da osobito ubrza zahtjeve malih i srednjih te mikro poduzeća; poziva Komisiju da malim i srednjim te mikro poduzećima omogući odgovarajuće vodstvo kako bi im se pomoglo u registraciji uspješnih zahtjeva;

25.

Smatra savjetovanje „Top Ten” korisnim a rezultat savjetovanja važnim znakom malih i srednjih poduzetnika i organizacija koje ih predstavljaju; poziva Komisiju da nastavi redovito obavljati ovu djelatnost putem Eurobarometra; međutim, primjećuje značajnu neravnotežu u geografskoj raspodjeli reakcija na savjetovanje „Top Ten”; poziva Komisiju da osigura naknadno ocjenjivanje razloga koji uzrokuju takvu neuravnoteženost kao i da osigura da prikupljene informacije nisu pristrane zbog nepoznavanja problema ili drugih čimbenika koji bi mogli iskriviti prikupljene povratne informacije;

26.

očekuje da sljedeće povjerenstvo održi odgovornost za „pametno donošenje propisa” unutar nadležnosti ureda predsjednika te ga potiče da unaprijedi ulogu izaslanika malih i srednjih poduzetnika; u skladu s tim poziva Komisiju da zajamči da nacionalne organizacije malih i srednjih poduzeća čine dio nedavno uspostavljene mreže izaslanika malih i srednjih poduzeća te da je skupština malih i srednjih poduzeća uredno obaviještena o inicijativama EU-a;

27.

ustraje na tome da bi sljedeća Komisija trebala zacrtati europski cilj prema kojem bi se do 2020. ostvarilo smanjenje od 30 % u troškovima koji su povezani s administrativnim i regulatornim opterećenjima za mala i srednja poduzeća;

28.

upozorava na rizik za lokalnu i regionalnu konkurentnost te za individualno poduzetništvo u slučaju da napori za smanjenje prekomjerne regulacije umjesto toga rezultiraju povećanjem maksimalne usklađenosti ili da jedna veličina odgovara svakom zakonodavstvu;

29.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 124, 20.5.2003., str. 36.

(2) SL C 68 E, 7.3.2014., str. 40.

(3) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0036.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/75

P7_TA(2014)0460

Pakistan: nedavni slučajevi progona

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2014. o Pakistanu: nedavni slučajevi progona (2014/2694(RSP))

(2017/C 443/15)

Europski parlament,

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o ljudskim pravima i demokraciji u Pakistanu, posebno rezolucije od 12. ožujka 2014. o regionalnoj ulozi Pakistana i političkim odnosima s EU-om (1), od 10. listopada 2013. o nedavnim slučajevima nasilja nad kršćanima i njihovog progona, posebno u Peshawaru (2), od 10. ožujka 2011. o Pakistanu, posebno o ubojstvu Shabhaza Bhattija (3), od 20. siječnja 2011. o položaju kršćana u kontekstu slobode vjeroispovijesti (4) i od 20. svibnja 2010. o vjerskim slobodama u Pakistanu (5),

—	uzimajući u obzir članak 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948.,

—	uzimajući u obzir članak 18. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

—	uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije / visoke predstavnice Catherine Ashton o napadu na kršćansku zajednicu u Peshawaru od 23. rujna 2013. i izjavu o ubojstvu Shahbaza Bhattija od 2. ožujka 2011.,

—	uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjeroispovijesti i uvjerenja iz 1981.,

—	uzimajući u obzir izvješća posebnog izvjestitelja UN-a o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja,

—	uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o neovisnosti sudaca i odvjetnika (Dopuna: Misija u Pakistan) od 4. travnja 2013.,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2013. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima u svijetu 2012. godine te politiku Europske unije o navedenom pitanju (6) koja osuđuje progone kršćana i drugih vjerskih manjina,

—	uzimajući u obzir petogodišnji plan angažmana između EU-a i Pakistana od ožujka 2012. u kojemu su navedeni prioriteti kao što su dobro upravljanje i dijalog o ljudskim pravima te usko vezani drugi strateški dijalog EU-a i Pakistana od 25. ožujka 2014.,

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Pakistanu od 11. ožujka 2013. koji ponavljaju očekivanja EU-a o promicanju i poštovanju ljudskih prava i osuđuju sve činove nasilja, uključujući i nasilje nad vjerskim manjinama (7)

—	uzimajući u obzir članak 122. stavak 5. i članak 110. stavak 4. Poslovnika,

A.	budući da je kršćanski par, Shafqat Emmanuel i Shagufta Kausar, osuđen na smrt 4. travnja 2014. zato što je navodno poslao SMS poruku kojom vrijeđaju proroka Muhameda; budući da je par porekao odgovornost i izjavio da je telefon s kojeg je poruka poslana izgubljen prije slanja same poruke;

budući da je Sawan Masih, pakistanski kršćanin iz Lahorea, osuđen na smrt 27. ožujka 2014. zbog bogohuljenja protiv proroka Muhameda; budući da je javna objava optužbi protiv Masiha izazvala snažne prosvjede u kršćanskoj četvrti Joseph Colony u Lahoreu, u kojoj su mnoge zgrade, uključujući i dvije crkve, spaljene;

budući da je Asia Bibi, kršćanka iz Punjaba uhićena u lipnju 2009. i osuđena zbog bogohuljenja na smrtnu kaznu u studenome 2010.; budući da je njezina žalba na presudu nakon nekoliko godina napokon pristigla do visokog suda u Lahoreu; budući da su za vrijeme prva dva saslušanja u siječnju i ožujku 2014. predsjedavajući suci navodno bili na dopustu;

D.	budući da je 2012. godine oslobođena četrnaestogodišnja kršćanska djevojčica Rimsha Masih, pogrešno optužena za oskvrnuće Kurana, nakon razotkrivanja lažne optužbe i uhićenja pravog počinitelja; budući da su, međutim, ona i njezina obitelj morali napustiti zemlju;

budući da su kršćani koji čine oko 16 % stanovništva Islamske Republike Pakistana žrtve predrasuda i mjestimičnih naleta nasilnih skupina; budući da većina pakistanskih kršćana vodi neizvjestan život, često u strahu od optužbi za bogohuljenje što je optužba koja može izazvati val javnog nasilja; budući da je nekoliko drugih kršćana optuženih za bogohuljenje trenutačno u zatvoru;

F.	budući da je u siječnju 2014. Mohammad Asghar, državljanin Ujedinjene Kraljevine s mentalnom bolešću koji živi u Pakistanu, uhićen nakon što je navodno slao pisma različitim službenicima tvrdeći da je prorok, osuđen na smrt;

budući da je drugi državljanin Ujedinjene Kraljevine, član vjerske zajednice Ahmaddiya, tek nedavno pušten uz jamčevinu nakon što je uhićen 2012. pod optužbom da je citirao Kuran, što se smatra bogohulnim činom ako se radi o članovima zajednice Ahmaddiya koji nisu priznati kao muslimani i zabranjeno im je „ponašati se kao muslimani” prema odjeljku 298-C kaznenog zakona;

budući da su u posljednjih nekoliko mjeseci izvršeni napadi na pet hinduističkih hramova u različitim dijelovima pokrajine Sindh (u Tharparkaru, Hyderabadu i Larkani) te su tri hinduistička dječaka optužena za bogohuljenje i trenutačno su pritvoreni u Badinu (Sindh) jer su sprejem nacrtali neke znakove prigodom slavlja blagdana Holi, hinduističkog festivala boja;

budući da su zbog porasta sektaškog nasilja u Pakistanu naročito članovi zajednice Shia Hazara žrtve ubojstva i prisilnog iseljavanja na dnevnoj osnovi; budući da je navodno više od 10 000 hinduista pobjeglo iz pokrajine s obzirom na to da su otmice za otkupninu postale rutina u posljednje tri godine;

budući da pakistanski zakoni o bogohuljenju vjerskim manjinama otežavaju slobodno izražavanje ili otvoreno sudjelovanje u vjerskim aktivnostima; budući da već nekoliko godina postoji svjetska zabrinutost zbog primjene navedenih zakona jer su optužbe često motivirane poravnavanjem računa, ekonomskom dobiti ili vjerskom nesnošljivosti i potiču kulturu dijeljenja pravde dajući ruljama prostor za uznemiravanje i napade; budući da mehanizmi UN-a za ljudska prava zahtijevaju od Pakistana da ukine zakone o bogohuljenju ili da barem smjesta primjeni zaštitne mjere kako bi se spriječila zlouporaba zakona kojima se građanima, koji su često iz manjinskih zajednica, nanosi zlo;

K.	budući da je samo 2013. prijavljeno više stotina ubojstva iz časti; budući da ona predstavljaju samo najvidljivije oblike nasilja nad ženama s obzirom na visoku stopu obiteljskog nasilja i prisilnih brakova;

L.	budući da Pakistan ima važnu ulogu u poticanju stabilnosti u južnoj Aziji te bi stoga trebao voditi primjerom jačajući vladavinu prava i ljudska prava;

M.	budući da je Europska unija nedavno Pakistanu odobrila status u općem sustavu povlastica (GSP+) koji ovisi o provedbi primjenjivih konvencija o ljudskim pravima;

izražava duboku zabrinutost zbog oštrog porasta vjerskog nasilja i vjerske nesnošljivosti prema manjinama i napada na vjerske objekte, uključujući kršćanske crkve, te neprestanog ugnjetavanja žena u Pakistanu;

zabrinut je zbog posljedica koje takvo nasilje ima na budući razvoj pakistanskoga društva u cjelini u pogledu društveno-gospodarskih izazova s kojima se ta zemlja suočava; ističe da je u dugoročnom interesu Pakistana da svi njegovi državljani osjećaju veću sigurnost;

izražava duboku zabrinutost zbog toga što su kontroverzni zakoni o bogohuljenju otvoreni za zloupotrebu koja može utjecati na ljude svih vjeroispovijesti u Pakistanu; izražava osobitu zabrinutost zbog toga što je primjena zakona o bogohuljenju, kojima su se javno suprotstavljali pokojni ministar Shahbaz Bhatti i pokojni guverner Salman Taseer, trenutačno u porastu, a cilj su kršćani i druge vjerske manjine u Pakistanu;

podsjeća pakistanske vlasti na njihovu obvezu prema međunarodnom pravu da poštuju slobodu izražavanja i slobodu mišljenja, savjesti, vjere i vjerovanja; poziva pakistanske vlasti da oslobode zatvorenika osuđene zbog bogohuljenja i da ukinu smrtne presude na osnovi žalbe; poziva pakistanske vlasti da jamče neovisnost sudova, vladavinu prava i zakonitost postupanja u skladu s međunarodnim normama o sudskim postupcima; nadalje poziva pakistanske vlasti da pruže odgovarajuću zaštitu svima koji su upleteni u slučajeve bogohuljenja, između ostalog i štićenjem sudaca od vanjskog pritiska, obranom optuženih, njihovih obitelji i zajednica od nasilnih skupina te iznalaženjem rješenja za oslobođene krivnje koji se ne mogu vratiti u mjesta iz kojih potječu;

oštro osuđuje primjenu smrtne kazne u svim okolnostima; poziva pakistansku Vladu da hitno pretvori de facto moratorij na smrtnu kaznu u stvarno ukinuće smrtne kazne;

poziva pakistansku Vladu da izvrši temeljitu reviziju zakona o bogohuljenju i njihovu trenutačnu primjenu, kako je utvrđena u odjeljcima 295. i 298. Kaznenog zakona, na navodne činove bogohuljenja, posebno u svjetlu nedavnih smrtnih presuda; potiče vlasti da odole pritisku vjerskih skupina i nekih oporbenih političkih snaga koje se zalažu za zadržavanje tih zakona;

apelira na vlasti da ubrzaju reforme medresa sastavljanjem osnovnog obrazovnog plana i programa kojim se ispunjavaju međunarodni standardi uz poseban naglasak na uklanjanju iz programa gradiva kojim se potiče mržnja i uvođenjem učenja o snošljivosti prema različitim zajednicama i religijama u osnovni obrazovni plan i program; poziva Komisiju da poduzme sljedeće mjere na temelju prethodnih zahtjeva za reviziju udžbenika koje financira EU, a koji sadržavaju govor mržnje;

hitno apelira na pakistansku Vladu i parlament da uvedu reforme u službeni pravosudni sustav kako bi se obeshrabrilo pribjegavanje neslužbenim strukturama kao što su džirge i pančajati te da znatno poveća financijsku pomoć i ljudske resurse u pravosuđu, posebno na razini prvostupanjskih sudova;

oštro osuđuje sve činove nasilja nad vjerskim zajednicama te sve vrste diskriminacije i nesnošljivosti zbog vjere ili vjerovanja; poziva pakistansku Vladu da intervenira kako bi zaštitila žrtve vjerski motiviranog nasilja skupina i da posebno zabrani javni govor mržnje te potiče sve Pakistance da surađuju na promicanju i jamčenju snošljivosti i uzajamnog razumijevanja; snažno potiče pakistanske vlasti da sudski progone odgovorne za huškanje i lažne optužbe za bogohuljenje;

10.

napominje da su sloboda vjeroispovijesti i prava manjina zajamčena pakistanskim ustavom; pozdravlja mjere koje je pakistanska Vlada poduzela od studenog 2008. u interesu vjerskih manjina kao što je određivanje petpostotne kvote za manjine na državnim radnim mjestima, priznavanje nemuslimanskih javnih blagdana i proglašenje nacionalnog dana manjina;

11.

snažno potiče pakistansku Vladu da međutim poveća napore usmjerene k boljem međuvjerskom razumijevanju, da aktivno rješava vjersko neprijateljstvo koje iskazuju sudionici u društvu, da suzbija vjersku nesnošljivost, činove nasilja i zastrašivanja i da djeluje protiv percepcije nekažnjavanja;

12.

duboko je zabrinut zbog nepovoljnog položaja manjinskih žena i djevojčica koje često trpe dvostruko, posebno zbog prakse prisilnog preobraćenja i ciljanog seksualnog nasilja; snažno potiče pakistanske vlasti da unaprijede sustav zaštite, progona i odštete;

13.

naglašava da je pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere temeljno ljudsko pravo; iskazuje zabrinutost zbog nedavne tendencije da se u Pakistanu ograničuje sloboda mišljenja, izražavanja i informiranja blokiranjem i kontroliranjem često posjećivanih internetskih usluga; poziva Vladu da prestane s cenzurom interneta i da preispita i nacrt zakona o borbi protiv terorizma i nacrt zakona o nevladinim organizacijama, kojim bi se silno suzila neovisnost i sloboda djelovanja nevladinih organizacija, a to bi moglo dovesti do prekida rada međunarodno povezanih nevladinih organizacija u Pakistanu;

14.

ističe važnu ulogu koju Pakistan ima u poticanju stabilnosti u cijeloj regiji; potiče Pakistan da preuzme konstruktivnu ulogu u promicanju sigurnog Afganistana i stoga snažno potiče pakistansku Vladu da ojača poštovanje temeljnih ljudskih prava u vlastitoj zemlji te u cijeloj regiji;

15.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Europske komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku UN-a, Vijeću UN-a za ljudska prava te Vladi i parlamentu Pakistana.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0208.

(2) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0422.

(3) SL C 199 E, 7.7.2012., str. 179.

(4) SL C 136 E, 11.5.2012., str. 53.

(5) SL C 161 E, 31.5.2011., str. 147.

(6) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0575.

(7) http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/EN/foraff/135946.pdf

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/79

P7_TA(2014)0461

Sirija: položaj pojedinih ranjivih zajednica

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2014. o Siriji: stanje u nekim zajednicama u nepovoljnom položaju (2014/2695(RSP))

(2017/C 443/16)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Siriji, posebno Rezoluciju od 6. veljače 2014. o stanju u Siriji (1),

—	uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 14. travnja 2014. i 20. siječnja 2014. o Siriji,

—	uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Catherine Ashton od 15. ožujka 2014. o 3. godišnjici sirijskog ustanka te od 8. travnja 2014. u pogledu ubojstva jezuitskog svećenika patera Van der Lugta u Homsu, u Siriji,

—	uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

—	uzimajući u obzir Ženevske konvencije iz 1949. i njihove dodatne protokole,

—	uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

—	uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjeroispovijesti i uvjerenja iz 1981.,

—	uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2139 od 22. veljače 2014.,

—	uzimajući u obzir izvješće nezavisne međunarodne istražne komisije za Sirijsku Arapsku Republiku od 12. veljače 2014.,

—	uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona od 7. travnja 2014. o Siriji,

—	uzimajući u obzir izjavu koordinatorice za pružanje hitne pomoći i zamjenice glavnog tajnika UN-a za humanitarna pitanja Valerie Amos od 28. ožujka 2014. o Siriji,

—	uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima iz 1950. i Povelju Europske unije o temeljnim pravima iz 2000.,

—	uzimajući u obzir Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda,

—	uzimajući u obzir članak 122. stavak 5. i članak 110. stavak 4. Poslovnika,

budući da je stalna žestoka kriza u Siriji uzrokovala humanitarnu katastrofu neviđenu u novijoj povijesti, s više od 150 000 stradalih, od kojih je najviše civila, više od 6,5 milijuna ljudi raseljenih unutar zemlje i više od 2,6 milijuna sirijskih izbjeglica, većinom u Libanonu, Turskoj, Jordanu, Iraku i Egiptu; budući da se etničke i vjerske manjine u ovoj krizi nalaze u posebno nepovoljnu položaju;

budući da su sirijsko stanovništvo oduvijek činile brojne etničke zajednice, uključujući Arape, Aramejce, Armence, Asirce, Adigejce, Kurde i Turkmene, kao i vjerske zajednice, među kojima su muslimani, kršćani i Druzi; budući da ni jedna vjerska ili etnička zajednica u Siriji nije pošteđena u trogodišnjem sukobu, koji sve više zadobiva dimenziju vjerskog ekstremizma;

budući da su te zajednice uvijek bile dio sirijskog društva, pridonoseći njegovu razvoju i napretku, između ostaloga svojim zalaganjem na području obrazovanja, zdravlja i kulture; budući da one stoga imaju važnu ulogu u demokratizaciji Sirije te trebaju sudjelovati u svakoj raspravi o budućnosti zemlje i u svakom postupku mirenja;

budući da je donedavno većina tih zajednica nastojala izbjeći zauzimanje strana u sukobu, prepoznavajući potrebu za promjenom režima u Siriji, no strahujući od toga da će se, ako Vlada bude zbačena, naći na meti sunitskih džihadskih pobunjenika, koji pozivaju na uspostavu Islamske države, ili drugih;

budući da je Assadovim režimom namjerno potaknuta polarizacija sekti kao njegova strategija preživljavanja, koja je potpirila prikrivene i do sada uvelike potisnute napetosti među zajednicama; budući da je sve veća prisutnost i prodiranje islamističkih ekstremista i džihadista na svim stranama u sukobu potaknulo opravdanu zabrinutost među manjinskim zajednicama u državi; budući da sve dublji raskol između sunita i šijita u Siriji također utječe na odnose među zajednicama u susjednim državama;

budući da je nizozemski jezuitski svećenika pater Frans van der Lugt, koji je više desetljeća živio u Siriji te je bio poznat po tome što je odbijao napustiti opkoljeni grad Homs, pretučen i smrtno ustrijeljen 7. travnja 2014.; budući da je glavni tajnik UN-a osudio taj nečovječan čin nasilja nad čovjekom koji je stajao uz sirijski narod tijekom opsada i sve većih teškoća; budući da su drugi kršćani ostali u samostanu u kojem je pater Van der Lugt ubijen i međunarodna zajednica zabrinuta je za njihovu sigurnost, kao i za sigurnost mnogih civila koji su još uvijek zarobljeni u gradu Homsu;

budući da je pater Paolo Dall'Oglio nestao u srpnju 2013., a biskupa Bulosa Jazigija iz grčke ortodoksne crkve i biskupa Johannu Ibrahima iz asirske ortodoksne crkve u travnju 2013. iz njihova automobila pored grada Aleppa na sjeveru države otela naoružana osoba; budući da je njihova sudbina još uvijek nepoznata;

budući da su borbe između snaga vladajućeg režima i pobunjeničkih boraca, uključujući skupine povezane s Al-Kaidom, krajem ožujka 2014. dovele do evakuacije velike većine stanovništva Kassaba, armenskoga grada na sirijsko-turskoj granici; budući da su izvješća o broju žrtava tijekom tih događanja proturječna;

I.	budući da najnovija izvješća iz Sirije pokazuju da su pobunjenici iz skupine Al-Nusra Front povezane s Al-Kaidom zauzeli nekoliko kršćanskih i kurdskih sela na turskoj granici, kao što je kurdski grad Ein-Al-Arab/Kobane;

budući da su palestinski izbjeglice i dalje osobito ranjiva skupina u krizi u Siriji; budući da mnogi od njih žive u opkoljenim područjima, naročito u kampu Jarmuk, koji sirijski režim i razne naoružane skupine i dalje žestoko napadaju, što uzrokuje nečovječnu patnju 18 000 Palestinaca koji se nalaze na tom području; budući da gotovo svih 540 000 palestinskih izbjeglica u Siriji hitno treba pomoć, od kojih je polovica raseljena unutar zemlje te je suočena s iznimnim teškoćama ili sve većim ograničenjima pri pokušaju bijega u Egipat, Jordan ili Libanon;

budući da su žene i djeca suočeni s agresijom, seksualnim napadima i nasiljem na temelju spola, zlostavljanju i nedostatku temeljnih dobara i usluga u stalnoj krizi u Siriji; budući da je među sirijskim izbjeglicama prekomjeran broj žena i djece; budući da se od 2011. godine gotovo 3 milijuna djece u Siriji ne školuje, a najmanje 500 000 popisanih izbjeglica dječje dobi u susjednim državama nije upisano u školu;

budući da su branitelji ljudskih prava, intelektualci, vjerske ličnosti, novinari i aktivisti iz civilnog društva i dalje žrtve žestoke krize u Siriji; budući da je dobitnica nagrade Saharov za 2011. Razan Zejtuna, koja je oteta u Dumi zajedno sa svojim suprugom i dvoje drugih boraca za ljudska prava prije više od četiri mjeseca, i dalje zarobljena na nepoznatom mjestu;

M.	budući da su politički i vjerski vođe dužni boriti se na svim razinama protiv ekstremizma i terorizma i promicati uzajamno poštovanje među pojednicima te vjerskim i etničkim skupinama;

budući da je prema međunarodnom humanitarnom pravu i međunarodnim propisima o ljudskim pravima zabranjeno napadanje pojedinaca ili skupina na temelju vjerskog ili etničkog identiteta, kao i civila koji ne sudjeluju u sukobima; budući da takva djela mogu činiti ratne zločine i zločine protiv čovječnosti; budući da se u Rezoluciji Vijeća sigurnosti UN-a 2139 istaknula potreba okončavanja prakse nekažnjavanja kršenja međunarodnog humanitarnog prava i kršenja ljudskih prava te je ponovno potvrđeno da se oni koji su u Siriji počinili takva djela ili su odgovorni za njih moraju privesti pravdi;

izražava golemu zaprepaštenost dosad nezabilježenom razinom ljudske patnje i gubitka života te iskazuje solidarnost s obiteljima svih nevinih žrtava u sirijskom sukobu; oštro osuđuje kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava u okviru režima predsjednika al-Asada i djelovanja paravojnih skupina sklonih vlastima; osuđuje svaku zloporabu i svaku povredu međunarodnog humanitarnog prava za koju su odgovorne naoružane skupine koje se protive režimu; oštro osuđuje sve veći broj terorističkih napada koje izvršavaju ekstremističke organizacije i pojedinci u toj zemlji;

uvjeren je da se trajno rješenje trenutačne krize u Siriji može postići samo političkim procesom pod vodstvom Sirije kojim će biti obuhvaćene sve strane i koji će se događati uz potporu međunarodne zajednice; žali zbog činjenice da mirovni pregovori trenutačno propadaju jer ih sirijski režim opstruira te hitno traži da sve upletene strane i međunarodna zajednica sve svoje napore ulože u poticanje novih pregovora kojima će se prekinuti taj pokolj; ističe važnost sudjelovanja i doprinosa svih strana sirijskoga društva u tom procesu, što podrazumijeva i etničke i vjerske manjine, te naglašava presudnu ulogu manjina u očuvanju jedinstvene kulturne baštine i tradicije međukulturnog, međuetničkog i međuvjerskog suživota u Siriji, uz nastojanje da se stvori snažno i živo društvo za buduće naraštaje Sirijaca;

ponavlja da su prava manjina nerazdvojivo povezana s poštovanjem drugih temeljnih ljudskih prava i sloboda, kao što su prava na slobodu, sigurnost, jednakost i slobodu izražavanja;

oštro osuđuje nedavne napade na određene vjerske i etničke zajednice u Siriji, i to kršćane, Armence i Kurde, te poziva sve upletene strane da zaustave svo djelovanje kojemu je svrha poticanje međuetničkog i međuvjerskog sukoba; ističe da svi sudionici u sukobu imaju dužnost da zaštite sve brojne manjine u toj zemlji; međutim priznaje da su napadi na određene ugrožene zajednice samo jedan od načina na koje se odražava sirijski građanski rat;

najoštrije osuđuje ubojstvo patera Fransa van der Lugta, što je nečovječan čin nasilja nad čovjekom koji je stajao uz narod Sirije tijekom opsada i sve većih teškoća; odaje počast njegovu radu koji se protezao i izvan opkoljenoga grada Homsa i zahvaljujući kojem stotine civila i dalje primaju pomoć za svoje svakodnevne potrebe preživljavanja;

snažno potiče sve strane u sukobu da se strogo pridržavaju međunarodnog humanitarnog prava i međunarodnog prava o ljudskim pravima te poziva na zaštitu svih ugroženih zajednica, između ostalog i dopuštanjem pristupa humanitarnoj pomoći i prekidanjem svih opsada naseljenih područja, pa i Staroga grada u Homsu; ponovno poziva na uspostavu sigurnih utočišta duž tursko-sirijske granice, a možda i unutar Sirije, te na stvaranje humanitarnih koridora kao zadaće međunarodne zajednice;

osuđuje napad na armenski grad Kassab; podupire sve napore na lokalnoj razini da se izbjegne i suzbije vjersko nasilje u područjima pod nadzorom pobunjenika i u većinski kurdskim područjima; snažno potiče aktualne i buduće sirijske vlasti da pruže pouzdanu i učinkovitu zaštitu ugroženim zajednicama u zemlji i da zajamče njihov siguran i neometan povratak u domove te dovođenje pred lice pravde počinitelja napada na njih i suđenje u sklopu propisanog zakonskog postupka;

poziva na to da se posveti posebna pozornost osjetljivom položaju palestinskih izbjeglica u Siriji, a osobito neljudskim životnim uvjetima Palestinaca koji su smješteni u izbjegličkom kampu Jarmuk; ponavlja svoj poziv svim uključenim stranama u sukob da omoguće Agenciji Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA) i drugim međunarodnim organizacijama za pomoć bezuvjetan pristup tom izbjegličkom kampu kao i drugim područjima pod opsadom radi olakšavanja izrazite patnje tamošnjih stanovnika; odaje priznanje Agenciji Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku i njezinom djelovanju u Siriji te poziva na povećanu međunarodnu potporu njezinim aktivnostima;

poziva međunarodnu zajednicu i EU da posvete posebnu pozornost patnji i potrebama žena i djece u krizom zahvaćenoj Siriji; osobito poziva na nultu stopu tolerancije prema ubijanju, otmicama i novačenju djece kao i na jačanje humanitarne pomoći u području podrške traumatiziranim žrtvama;

10.

podsjeća na neodložnu potrebu da se oslobode svi politički zatvorenici, aktivisti civilnog društva, humanitarni radnici, vjerski dostojanstvenici (uključujući i otac Paolo Dall'Oglio, grčki pravoslavni episkop Boulos Yazigi i asirski pravoslavni episkop Johna Ibrahim), novinari i fotografi koje drže zatočenima režimske snage i pobunjenički borci, i da pruži tijelima nezavisnog nadzora pristup svim mjestima pritvora; potiče još jednom EU i države članice da poduzmu sve moguće napore kojima bi se osiguralo oslobađanje dobitnice nagrade Saharov za 2011. Razan Zeitouneh i svih ostalih aktivista za ljudska prava, uključujući i internetskog aktivista Bassela Safadija Khartabila;

11.

uvjeren je da se u Siriji ne može uspostaviti mir bez preuzimanja odgovornosti za zločine koji su počinjeni tijekom sukoba, uključujući i one na vjerskoj ili etničkoj osnovi; ponavlja svoj poziv da se pitanje stanja u Siriji uputi Međunarodnom kaznenom sudu i podupire sve inicijative usmjerene u tom pravcu; odaje priznanje radu Nezavisne međunarodne istražne komisije u Sirijskoj Arapskoj Republici i drugim međunarodnim sudionicima koji rade na sakupljaju i očuvanju velikog broja svjedočanstva o ozbiljnim zločinima koje su počinile režimske snage i neke pobunjeničke skupine u Siriji te poziva na djelovanje kako bi se počinitelji priveli pravdi;

12.

izražava duboku zabrinutost zbog podjele Sirije i njezinih posljedica za stabilnost i sigurnost regije, posebno u Libanonu i Iraku; duboko je zabrinut zbog visokog broja sirijskih izbjeglica u susjednim zemljama, posebno u Libanonu gdje je, prema UNHCR-u, broj sirijskih izbjeglica premašio milijun, ne uključujući desetke tisuća koji se nisu registrirali pri agenciji, a istovremeno 12 000 ljudi tjedno je u bijegu iz Sirije u Libanon; duboko je zabrinut zbog stalnog vala izbjeglica koji pogađa Jordan, Tursku, Irak i Egipat; potiče Europsku uniju i njezine države članice da nastave pružati značajnu humanitarnu pomoć stanovništvu koje je pogođeno sirijskim sukobom;

13.

nalaže svojem predsjedniku da proslijedi ovu rezoluciju potpredsjednici / Visokoj predstavnici, Vijeću, Komisiji, parlamentima i vladama država članica, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, posebnom predstavniku UN-a i Arapske lige u Siriji, parlamentu i vladi Egipta, parlamentu i vladi Iraka, parlamentu i vladi Jordana, parlamentu i vladi Libanona, parlamentu i vladi Turske, glavnom tajniku Vijeća za suradnju arapskih država u Perzijskom zaljevu te svim stranama uključenima u sukob u Siriji.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0099.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/83

P7_TA(2014)0462

Stanje u Sjevernoj Koreji

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2014. o stanju u Sjevernoj Koreji (Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji) (2014/2696(RSP))

(2017/C 443/17)

Europski parlament,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvenciju o pravima djeteta i Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, čija je stranka Demokratska Narodna Republika Koreja,

—	uzimajući u obzir Konvenciju protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja iz 1984.

—	uzimajući u obzir svoje rezolucije od 14. ožujka 2013. o nuklearnim prijetnjama i ljudskim pravima u Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji (1), od 24. svibnja 2012. o stanju izbjeglica iz Sjeverne Koreje (2) te od 8. srpnja 2010. o Sjevernoj Koreji (3),

—

uzimajući u obzir izjavu glasnogovornika potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Cathrine Ashton od 19. kolovoza 2013. o nedavnim međukorejskim sporazumima i od 5. lipnja 2013. o protjerivanju devetero Sjevernokorejaca iz Laosa te izjavu Cathrine Ashton od 13. ožujka 2013. o nuklearnim prijetnjama i ljudskim pravima u Sjevernoj Koreji,

—	uzimajući u obzir izjavu Demokratske Narodne Republike Koreje od 13. ožujka 2013. da je prekinula primirje iz 1953. te da „nije ograničena deklaracijom Sjeverne i Južne Koreje o nenasilju”,

—	uzimajući u obzir rezolucije Vijeća za ljudska prava UN-a od 26. ožujka 2014. i 21. ožujka 2013. kao i rezoluciju Opće skupštine UN-a od 18. prosinca 2013. o stanju ljudskih prava u Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji,

—	uzimajući u obzir istražno povjerenstvo o ljudskim pravima u Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji koje je 21. ožujka 2013. osnovalo Vijeće za ljudska prava UN-a,

—	uzimajući u obzir članak 122. stavak 5. i članak 110. stavak 4. Poslovnika,

A.	budući da je istražni odbor UN-a istražio „sustavno, rašireno i ozbiljno kršenje ljudskih prava” u Sjevernoj Koreji te je 7. veljače 2014. objavio izvješće;

budući da profesionalne, temeljite i sveobuhvatne metode rada koje je primijenio istražni odbor mogu poslužiti kao primjer budućim misijama za utvrđivanje činjenica koje zatraži Vijeće za ljudska prava UN-a u slučajevima kada vlade odbijaju sve vrste suradnje, kao što je to bio slučaj sa Demokratskom Narodnom Republikom Korejom;

budući da je Demokratska Narodna Republika Koreja nakon osnivanja istražnog odbora izjavila da ona taj odbor „u potpunosti ne prihvaća i ne poštuje”, odbila zahtjev tog odbora da posjeti tu zemlju te odbila suradnju na bilo koji drugi način; budući da je režim Demokratske Narodne Republike Koreje općenito odbio suradnju s UN-om te odbacio sve rezolucije Vijeća za ljudska prava UN-a koje se tiču ljudskih prava u Sjevernoj Koreji; budući da je odbila suradnju s posebnim izvjestiteljem UN-a o stanju ljudskih prava u zemlji te odbila svu vrtu suradnje Visokog povjerenika UN-a za ljudska prava;

D.	budući da je Sjeverna Koreja 2003. zaustavila dijalog između Europske Unije i Demokratske Narodne Republike Koreje;

budući da je istražni odbor došao do zaključka da je u „Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji došlo do sustavne, raširene i ozbiljne povrede ljudskih prava dok u mnogim slučajevima pronađeni slučajevi lošeg postupanja spadaju u zločine protiv čovječnosti koji se temelje na državnim politikama te se „uopće ne mogu usporediti s ničime u suvremenom svijetu”;

budući da zločini protiv čovječnosti obuhvaćaju uništenje, ubojstva, porobljavanje, mučenje, kaznu zatvora, silovanje, prisilne pobačaje i druge oblike seksualnih zločina, progone na političkoj, religioznoj, rasnoj i spolnoj osnovi, prisilno preseljenje stanovništva, prisilni nestanak osoba te neljudski čin svjesnog uzrokovanja dugoročnog izgladnjivanja; budući da zločini protiv čovječnosti i dalje traju u Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji jer se politike, institucije i prakse nekažnjavanja ne mijenjaju;

G.	budući da u zaključku istražnog odbora stoji da „nevjerojatne okrutnosti” koje su počinjene na stotinama tisuća bivših i sadašnjih zatvorenika u zatvorskim logorima „podsjećaju na stravu u logorima totalitarnih država osnovanih u dvadesetom stoljeću”;

H.	budući da izvješće pokazuje da u Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji država ima apsolutnu kontrolu nad svakim aspektom života građana, apsolutni monopol nad informacijama, kretanju unutar i izvan zemlje te društvenim životom (društveno-politički sustav Songbun);

I.	budući da je država čak proširila svoje represivno djelovanje izvan granica države sustavnim otmicama i uskraćivanjem povratka više od 200 000 ljudi iz drugih zemalja, od kojih su mnogi nakon toga prisilno nestali;

J.	budući da je diskriminacija i nasilje nad ženama rašireno kao i javna premlaćivanja i seksualni napadi na žene od strane javnih dužnosnika; budući da su žene i djevojke izložene trgovini ljudima i prisilnoj prostituciji;

s izuzetnom zabrinutošću upozorava na rezultate istrage Istražnog odbora UN-a i podržava njegove preporuke;

ponavlja snažnu osudu državne represije koju cijelo desetljeće na sustavan način provode sadašnji i bivši vrhovni vođe Demokratske Narodne Republike Koreje i njihova državna uprava te poziva DNRK da hitno stane na kraj slučajevima teškog, sveobuhvatnog i sustavnog kršenja ljudskih prava vlastitog naroda;

naglašava činjenicu da se navedeni slučajevi kršenja ljudskih prava, od kojih mnogi predstavljaju zločin protiv čovječnosti, već predugo odvijaju pod budnim okom međunarodne zajednice te poziva države članice EU-a i sve članice Opće skupštine Ujedinjenih naroda da patnji sjevernokorejskog naroda daju središnje mjesto u svojim političkim programima i osiguraju djelovanje u skladu s preporukama Istražnog odbora;

uvjeren je da je došlo vrijeme da međunarodna zajednica poduzme konkretne mjere za okončanje nekažnjivosti krivaca; zahtijeva da se osobe koje snose najveću odgovornost za zločine protiv čovječnosti počinjene u DNRK-u pozovu na odgovornost, izvedu pred Međunarodni kazneni sud te da im se izreknu ciljane kazne;

od Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) traži da se pobrine da se provedba preporuka Istražnog odbora uvrsti kao stalna točka u dnevni red dijaloga o ljudskim pravima i drugih sastanaka s trećim zemljama, a posebno dijaloga s Rusijom i Kinom; nadalje, od ESVD-a i posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava traži da se svi veleposlanici ESVD-a upoznaju s izvješćem Istražnog odbora i shvate da im je zadaća osigurati međunarodnu potporu mjera Vijeća sigurnosti UN-a, kako je preporučio Istražni odbor UN-a;

poziva Vladu DNRK-a da ispuni svoje obveze u skladu s instrumentima za zaštitu ljudskih prava, čiji je potpisnik, kao i da u potpunosti surađuje s humanitarnim organizacijama, neovisnim promatračima poštovanja ljudskih prava i posebnim izvjestiteljem UN-a za stanje ljudskih prava u DNRK-u, omogućujući im, između ostalog, ulazak u zemlju;

poziva ESVD i države članice da iskažu podršku visokoj povjerenici UN-a za ljudska prava u uvođenju posebnih struktura za osiguranje odgovornosti za počinjene zločine stalnim prikupljanjem dokaza i dokumentacije;

poziva DNRK da smjesta i trajno okonča javna i tajna pogubljenja te da ukine smrtnu kaznu; poziva DNRK da, osim toga, okonča izvansudska pogubljenja, prisilne nestanke i kolektivne kazne, da zatvori sve zatvorske kampove, oslobodi političke zatvorenike i omogući svojim građanima da slobodno putuju, i unutar zemlje i izvan nje; poziva DNRK da omogući slobodu izražavanja i medijsku slobodu kako nacionalnim tako i međunarodnim medijima, a svojim građanima necenzurirani pristup internetu;

zahtijeva od Vlade DNRK-a da stavi na raspolaganje sve informacije o državljanima trećih zemalja za koje se sumnja da su ih tijekom proteklih desetljeća oteli sjevernokorejski državni agenti i da za osobe koje su i dalje u zatočeništvu smjesta osiguraju povratak u matične zemlje;

10.

izražava posebnu zabrinutost zbog stalnog nedostatka hrane u zemlji i njegovog utjecaja na ostvarivanje gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava stanovništva; poziva Komisiju da nastavi s provođenjem postojećih programa humanitarne pomoći i održavanjem komunikacijskih kanala s DNRK-om te da osigura sigurnu isporuku te pomoći ciljanim skupinama stanovništva; poziva vlasti DNRK-a da svim građanima osiguraju pristup hrani i humanitarnoj pomoći na temelju potreba, u skladu s humanitarnim načelima; osim toga, traži od DNRK-a da svoje resurse ulaže u poboljšanje zastrašujućih životnih uvjeta svojeg naroda umjesto u daljnju izgradnju vojnog arsenala i nuklearnog programa;

11.

poziva sve članice UN-a, a posebno Narodnu Republiku Kinu, da pomognu državljanima Sjeverne Koreje koji uspiju pobjeći iz zemlje osiguravajući im pravo ostanka, zajedno s pravnom zaštitom i osnovnim uslugama jednakima onima koje pružaju vlastitim građanima te da se, iznad svega, suzdrže od bilo kakvog oblika suradnje s državnom upravom DNRK-a u izručenju i vraćanju državljana Sjeverne Koreje u matičnu zemlju;

12.

pozdravlja sve humanitarne projekte između dviju Koreja, poput ponovnih sastanaka razdvojenih sjevernokorejskih i južnokorejskih obitelji, kojima se na konkretan način može olakšati patnja stanovnika te obje vlade poziva na poduzimanje više inicijativa te vrste;

13.

poziva UN, na prijedlog njegovog Istražnog odbora, da sazove političku konferenciju na visokoj razini između sudionika Korejskog rata u cilju postizanja konačnog mirovnog rješenja rata i uspostavljanja postupka za jačanje suradnje, koji bi bio sličan, primjerice, Helsinškom sporazumu;

14.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Vladi DNRK-a, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, parlamentima država članica, glavnom tajniku UN-a, Vijeću za ljudska prava UN-a, članovima Istražne komisije UN-a za ljudska prava u DNRK-u, uključujući posebnog izvjestitelja, Vladi i Parlamentu Republike Koreje, Vladi i Parlamentu Ruske Federacije, Vladi i Parlamentu Japana te Vladi Narodne Republike Kine.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0096.

(2) SL C 264 E, 13.9.2013., str. 94.

(3) SL C 351 E, 2.12.2011., str. 132.

II. Informacije

INFORMACIJE INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

Europski parlament

Utorak, 15. travnja 2014.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/86

P7_TA(2014)0348

Zahtjev za zaštitu zastupničkog imuniteta Alexandera Mirskog

Odluka Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o zahtjevu za zaštitu imuniteta i povlastica Alexandera Mirskog (2014/2026(IMM))

(2017/C 443/18)

Europski parlament,

—

uzimajući u obzir zahtjev Alexandera Mirskog od 14. veljače 2014., najavljen na plenarnoj sjednici 24. veljače 2014., za zaštitu imuniteta i povlastica u vezi s parničnim postupkom koji se odvija pred Građanskim odjelom Senata Vrhovnog suda Republike Latvije (dalje u tekstu: Vrhovni sud) (ref. C17129611),

—	uzimajući u obzir članak 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije te članak 6. stavak 2. Akta od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima,

—	uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 12. svibnja 1964., 10. srpnja 1986., 15. i 21. listopada 2008., 19. ožujka 2010. i 6. rujna 2011. (1),

—	uzimajući u obzir doslovno izvješće s plenarne sjednice održane 4. travnja 2011.,

—	uzimajući u obzir članak 5. stavak 2. te članke 6.a i 7. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A7-0273/2014),

budući da je zastupnik u Europskom parlamentu Alexander Mirsky zatražio zaštitu svog zastupničkog imuniteta u odnosu na parnični postupak koji se odvija pred Vrhovnim sudom Republike Latvije; budući da se navedeni postupak vodi u vezi s odlukom Građanskog odjela Okružnog suda u Rigi (dalje u tekstu: Okružni sud u Rigi) kojom se od Alexandera Mirskog traži da povuče izjavu danu 4. travnja 2011. u govoru u Europskom parlamentu i da navodno oštećenim tužiteljima plati 1 000 LVL na ime naknade neimovinske štete;

B.	budući da prema članku 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije zastupnici u Europskom parlamentu ne mogu biti podvrgnuti nikakvom obliku ispitivanja, zadržavanja ili sudskog postupka zbog izraženih mišljenja ili glasanja pri obnašanju svojih dužnosti;

C.	budući da izvršavajući svoje ovlasti u vezi s povlasticama i imunitetima, Parlament postupa tako da očuva svoj integritet kao demokratska zakonodavna skupština i osigura nezavisnost zastupnika u obnašanju dužnosti;

budući da je Sud pojasnio da je u suštini svrha članka 8. Protokola, u svjetlu cilja zaštite slobode govora i neovisnosti zastupnika u Europskom parlamentu te u svjetlu teksta tog članka koji izričito upućuje na glasanje i izražena mišljenja zastupnika, ta da se primjenjuje na izjave zastupnika upravo u prostorima Europskog parlamenta (2);

budući da imunitet iz članka 8. Protokola, s obzirom na to da se njime želi zaštiti sloboda govora i neovisnost zastupnika u Europskom parlamentu, treba smatrati apsolutnim imunitetom koji isključuje bilo kakav sudski postupak zbog izraženog mišljenja ili glasanja pri obnašanju parlamentarnih dužnosti (3);

F.	budući da imunitet u odnosu na pravne postupke koji uživaju zastupnici u Europskom parlamentu uključuje i imunitet za parnične postupke;

G.	budući da se zahtjev Alexandera Mirskog odnosi na pravni postupak koji je protiv njega pokrenut zbog izjava danih u jednominutnom govoru na plenarnoj sjednici 4. travnja 2011.; budući da je Alexander Mirsky u trenutku davanja predmetnih izjava nepobitno bio zastupnik u Europskom parlamentu;

budući da je Gradski sud u Jūrmali ispravno utvrdio da Alexander Mirsky uživa imunitet dodijeljen zastupnicima u Europskom parlamentu člankom 8. Protokola i da je stoga odbacio zahtjev tužitelja; budući da je, nasuprot tome, Okružni sud u Rigi u potpunosti zanemario primjenu te odredbe; budući da je nacionalni sud dužan primjenjivati primarno zakonodavstvo EU-a;

budući da pravni postupak protiv Alexandera Mirskog pred Vrhovnim sudom Republike Latvije još uvijek traje i da pravomoćna presuda može biti u njegovu korist; budući da bi, međutim, u slučaju da Vrhovni sud potvrdi presudu Okružnog suda u Rigi, to značilo da latvijske vlasti krše primarno zakonodavstvo EU-a;

J.	budući da se presudom Okružnog suda u Rigi zapravo krše povlastice i imuniteti Alexandera Mirskog; budući da se okolnostima predmetnog slučaja upravo ograničava izražavanje mišljenja u obnašanju parlamentarnih dužnosti;

odlučuje zaštititi imunitet i povlastice Alexandera Mirskog;

poziva Komisiju da intervenira kod latvijskih vlasti radi primjene primarnog zakonodavstva EU-a, točnije, članka 8. Protokola br. 7 o povlasticama i imunitetima Europske unije, odnosno da po potrebi na osnovi članka 258. Ugovora o funkcioniranju Europske unije pokrene postupak za utvrđivanje povrede zakonodavstva Unije;

nalaže svojem predsjedniku da odmah proslijedi ovu Odluku i izvješće nadležnog odbora nadležnom tijelu Republike Latvije i Alexanderu Mirskom.

(1) Presuda Suda od 12. svibnja 1964., Wagner/Fohrmann i Krier, 101/63, ECLI:EU:C:1964:28; Presuda Suda od 10. srpnja 1986., Wybot/Faure i drugi, 149/85, ECLI:EU:C:1986:310; Presuda Općeg suda od 15. listopada 2008., Mote/Parlament, T-345/05, ECLI:EU:T:2008:440; Presuda Suda od 21. listopada 2008., Marra/De Gregorio i Clemente, C 200/07 et C-201/07, ECLI:EU:C:2008:579; Presuda Općeg suda od 19. ožujka 2010., Gollnisch/Parlament, T-42/06, ECLI:EU:T:2010:102; Presuda Suda od 6. rujna 2011., Patriciello, C 163/10, ECLI: EU:C:2011:543.

(2) Gore navedeni predmet C-163/10, Patriciello, stavak 29.

(3) Gore navedeni spojeni predmeti C-200/07 I C-201/07, Marra protiv De Gregorija i Clementea, stavak 27.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/88

P7_TA(2014)0396

Glasovanju se u slučaju postupka o imunitetu zastupnika (tumačenje Poslovnika)

Odluka Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o glasovanju u slučaju postupka o imunitetu zastupnika (tumačenje članka 166., članka 167. stavka 1. i članka 195. stavka 3. Poslovnika) (2014/2028(REG))

(2017/C 443/19)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir pismo predsjednika Odbora za ustavna pitanja od 9. travnja 2014.,

—	uzimajući u obzir članak 211. svog Poslovnika,

odlučuje dodati sljedeće tumačenje članku 166., članku 167. stavku 1. i članku 195. stavku 3. svog Poslovnika:

„Odredbe članka 166., članka 167. stavka 1. i članka 195. stavka 3. o poimeničnom glasovanju se u slučaju postupka o imunitetu zastupnika ne odnose na izvješća predviđena člankom 6.b stavkom 2., ili člankom 7. stavcima 3., 6. i 8.”

nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i Komisiji radi obavijesti.

Srijeda, 16. travnja 2014.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/89

P7_TA(2014)0408

Izmjene Poslovnika Parlamenta koje se odnose na parlamentarna pitanja

Odluka Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o izmjenama Poslovnika Parlamenta koje se odnose na parlamentarna pitanja (2013/2083(REG))

(2017/C 443/20)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir pismo svojeg predsjednika s danom 13. veljače 2013.,

—	uzimajući u obzir članke 211. i 212. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A7-0123/2014),

odlučuje u Poslovnik unijeti niže navedene izmjene;

odlučuje da će te izmjene stupiti na snagu prvog dana prve sjednice osmog parlamentarnog saziva;

donosi odluku da se sustav glasovanja uspostavljen izmjenama za određivanje zastupnika kojima je dopušteno postaviti pitanje ocjenjuje nakon pokusnog razdoblja od jedne godine od početka osmog parlamentarnog saziva;

nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i Komisiji radi obavijesti.

Amandman 1

Poslovnik Europskog parlamenta

Članak 116.

Tekst na snazi	Izmjena
1. Na svakoj sjednici održava se vrijeme za pitanja Komisiji u terminima koje odredi Parlament na prijedlog Konferencije predsjednika.	1. Na svakoj sjednici održava se vrijeme za pitanja Komisiji u trajanju od 90 minuta koje se odnosi na jednu posebnu horizontalnu temu ili više njih koje utvrđuje Konferencija predsjednika jedan mjesec prije sjednice .
2. Pojedini zastupnik tijekom svake sjednice može postaviti samo jedno pitanje Komisiji .	2. Resori povjerenika koje je Konferencija predsjednika pozvala da sudjeluju povezani su s tom posebnom horizontalnom temom ili više njih na koje im se trebaju postaviti pitanja . Broj povjerenika ograničen je na dva po sjednici s mogućnošću dodavanja treće osobe, što ovisi o posebnoj horizontalnoj temi ili temama odabranima za vrijeme za pitanja.
3. Pitanja se u pisanom obliku podnose predsjedniku koji odlučuje o njihovoj dopuštenosti i o redoslijedu kojim će se obrađivati. Podnositelj pitanja se odmah obavještava o ovoj odluci.
4. Detaljni postupak vodi se u skladu sa smjernicama utvrđenima u prilogu ovom Poslovniku (17).	3. Vrijeme za pitanja održava se u skladu sa sustavom glasovanja čije su pojedinosti utvrđene u prilogu ovom Poslovniku (17).
5 . U skladu sa smjernicama koje je ustanovila Konferencija predsjednika može se održati posebni aktualni sat s Vijećem, s predsjednikom Komisije, s potpredsjednikom Komisije/Visokim predstavnikom Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i s predsjednikom Eurogrupe.	4 . U skladu sa smjernicama koje je ustanovila Konferencija predsjednika može se održati posebni aktualni sat s Vijećem, s predsjednikom Komisije, s potpredsjednikom Komisije/Visokim predstavnikom Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i s predsjednikom Eurogrupe.

Amandman 2

Poslovnik Europskog parlamenta

Članak 117. – stavak 1.

Tekst na snazi	Izmjena
1. Svaki zastupnik može postaviti pitanja predsjedniku Europskog vijeća, Vijeću, Komisiji ili potpredsjedniku Komisije/Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i na njih tražiti pisani odgovor, u skladu sa smjernicama utvrđenima u prilogu ovom Poslovniku (18). Za sadržaj pitanja odgovorni su isključivo njihovi podnositelji.	1. Svaki zastupnik može postaviti pitanja predsjedniku Europskog vijeća, Vijeću, Komisiji ili potpredsjedniku Komisije/Visokom predstavniku Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i na njih tražiti pisani odgovor, u skladu s kriterijima utvrđenima u prilogu ovom Poslovniku (18). Za sadržaj pitanja odgovorni su isključivo njihovi podnositelji.

Amandman 3

Poslovnik Europskog parlamenta

Članak 117. – stavak 2.

Tekst na snazi	Izmjena
2. Pitanja se u pisanom obliku podnose predsjedniku , koji ih prosljeđuje primateljima . U slučaju dvojbi oko dopuštenosti pitanja odlučuje predsjednik. Podnositelj pitanja obavještava se o njegovoj odluci.	2. Pitanja se podnose predsjedniku. U slučaju dvojbi oko dopuštenosti pitanja odlučuje predsjednik. Odluka predsjednika ne temelji se isključivo na odredbama iz priloga navedenog u stavku 1. nego općenito na odredbama ovog Poslovnika. Podnositelja pitanja obavještava se o odluci predsjednika .

Amandman 4

Poslovnik Europskog parlamenta

Članak 117. – stavak 2.a (novi)

Tekst na snazi	Izmjena
	2a. Pitanja se podnose u elektroničkom formatu. Svaki zastupnik može podnijeti najviše pet pitanja mjesečno.
	Dodatna se pitanja mogu iznimno podnijeti u obliku papirnatog dokumenta koji osobno podnosi i potpisuje dotični zastupnik u odgovarajućoj službi Glavnog tajništva Parlamenta.
	Nakon razdoblja koje istječe jednu godinu nakon početka osmog parlamentarnog saziva Konferencija predsjednika provodi procjenu sustava dodatnih pitanja.

Amandman 7

Poslovnik Europskog parlamenta

Članak 117. – stavak 4. – podstavak 3.

Tekst na snazi	Izmjena
Zastupnici navode vrstu pitanja koja podnose. Konačnu odluku donosi predsjednik.	Briše se.

Amandman 8

Poslovnik Europskog parlamenta

Članak 117. – stavak 5.

Tekst na snazi	Izmjena
5. Pitanja i odgovori objavljuju se u Službenom listu Europske unije .	5. Pitanja i odgovori objavljuju se na internetskoj stranici Parlamenta .

Amandman 9

Poslovnik Europskog parlamenta

Članak 118. – stavak 1.

Tekst na snazi	Izmjena
1. Svaki zastupnik može u skladu sa smjernicama utvrđenima u prilogu ovom Poslovniku Europskoj središnjoj banci postaviti pitanja i na njih tražiti pisani odgovor (19).	1. Svaki zastupnik može u skladu s kriterijima utvrđenima u prilogu ovom Poslovniku Europskoj središnjoj banci postaviti najviše šest pitanja mjesečno i na njih tražiti pisani odgovor (19). Za sadržaj pitanja odgovorni su isključivo njihovi podnositelji.

Amandman 10

Poslovnik Europskog parlamenta

Članak 118. – stavak 2.

Tekst na snazi	Izmjena
2. Pitanja se u pisanom obliku podnose predsjedniku nadležnog odbora, koji ih prosljeđuje Europskoj središnjoj banci .	2. Pitanja se u pisanom obliku podnose predsjedniku nadležnog odbora, koji o njima obavještava Europsku središnju banku . U slučaju dvojbi oko dopuštenosti pitanja odlučuje predsjednik. Podnositelja pitanja obavještava se o odluci predsjednika.

Amandman 11

Poslovnik Europskog parlamenta

Članak 118. – stavak 3.

Tekst na snazi	Izmjena
3. Pitanja i odgovori objavljuju se u Službenom listu Europske unije .	3. Pitanja i odgovori objavljuju se na internetskoj stranici Parlamenta .

Amandman 12

Poslovnik Europskog parlamenta

Prilog II.

Tekst na snazi

Izmjena

Postupanje tijekom vremena za pitanja u skladu s člankom 116 .

Postupanje tijekom vremena za pitanja s Komisijom .

Smjernice

1.	Zastupnici koji postavljaju pitanje jednome od povjerenika odabiru se glasovanjem na sljedeći način:

1.	Pitanja su dopuštena samo

—	glasačka kutija postavlja se na ulaz u vijećnicu jedan sat prije početka vremena za pitanja;

—	ako su jezgrovita i sastavljena tako da omogućavaju kratke odgovore ;

—	zastupnici koji žele postaviti pitanje upisuju svoje ime na obrazac i ubacuju ga u glasačku kutiju ;

—	ako su u nadležnosti i djelokrugu odgovornosti primatelja te ako su od općeg interesa ;

—	zastupnici koji žele postaviti pitanje smiju predati samo jedan obrazac ;

—	ako se, u slučaju posebnih pitanja Vijeću, odnose osobito na izvršavanje ovlasti određivanja, koordinacije ili provođenja politike Unije, ili na njegove ovlasti u okviru postupaka imenovanja, ili se odnose na funkcioniranje institucija, tijela ili ureda Unije ili na reviziju Ugovora ;

—	predsjednik otvara vrijeme za pitanja i zatvara glasačku kutiju ;

—	ako od određene institucije ne zahtijevaju prethodno detaljno proučavanje ili istraživanje;

—	predsjednik izvlači obrasce jedan po jedan i poziva odabranog zastupnika da postavi svoje pitanje nadležnom povjereniku.

—	ako su precizno formulirana i odnose se na određeni predmet;

Taj zastupnik ima na raspolaganju jednu minutu za postavljanje pitanja, a povjerenik dvije minute za davanje odgovora. Zastupnik može postaviti dodatno pitanje u trajanju od 30 sekundi, koje se izravno odnosi na glavno pitanje. Povjerenik potom ima na raspolaganju dvije minute za davanje dodatnog odgovora.

—	ako ne sadrže tvrdnje ili mišljenja;

3.	Pitanja i dodatna pitanja moraju biti izravno povezana s odabranom posebnom horizontalnom temom. Predsjednik može odlučiti o dopuštenosti.

—	ako se ne odnose na strogo osobne stvari;

—	ako nemaju za cilj pribavljanje dokumenata ili statističkih podataka;

—	ako su u obliku pitanja.

2.	Pitanje nije dopušteno ako je dnevnim redom već predviđeno u raspravi u kojoj sudjeluje dotična institucija ili ako se odnosi na izvršavanje zakonodavne i proračunske funkcije Vijeća iz prve rečenice članka 16. stavka 1. Ugovora o Europskoj uniji.

Pitanje nije dopušteno ako je u protekla tri mjeseca postavljeno identično ili slično pitanje te je na njega odgovoreno ili ako se samo traže informacije o daljnjem postupanju po određenoj rezoluciji Parlamenta koje je Komisija već navela u pisanom priopćenju o daljnjem postupanju, osim ako nije došlo do novog razvoja događaja ili ako podnositelj pitanja ne traži dodatne informacije. U prvom slučaju primjerak pitanja i odgovora daje se podnositelju pitanja.

Dodatna pitanja

4.	Svaki zastupnik može nakon odgovora na svako pitanje postaviti jedno dodatno pitanje te može postaviti najviše dva dodatna pitanja.

5.	Na dodatna pitanja primjenjuju se pravila o dopuštenosti utvrđena ovim smjernicama.

6.	Predsjednik odlučuje o dopuštenosti dodatnih pitanja i ograničava njihov broj tako da svaki zastupnik koji je postavio pitanje može na njega dobiti odgovor.

Čak i ako dodatno pitanje ispunjava navedene uvjete dopuštenosti, predsjednik nije dužan dopustiti postavljanje pitanja:

(a)	ako bi to moglo omesti uobičajeno odvijanje vremena za pitanja ili,

(b)	ako je glavno pitanje na koje se dodatno pitanje odnosi već dovoljno obuhvaćeno drugim dodatnim pitanjima ili,

(c)	ako dodatno pitanje nema izravne veze s glavnim pitanjem.

Odgovori na pitanja

7.	Institucija se brine o tome da njezini odgovori budu jezgroviti i odnose se na sadržaj pitanja.

8.	Ako to sadržaj pitanja dopušta, predsjednik nakon savjetovanja s podnositeljima pitanja može odlučiti da dotična institucija treba na pitanja istovremeno odgovoriti.

9.	Na pitanje se može odgovoriti samo ako je nazočan podnositelj pitanja ili ako je prije početka vremena za pitanja pisanim putem izvijestio predsjednika o imenu svojeg zamjenika.

10.	Ako ni podnositelj pitanja ni njegov zamjenik nisu nazočni, pitanje se ne razmatra.

11.

Ako zastupnik postavi pitanje, ali niti on niti njegov zamjenik nisu nazočni tijekom vremena za pitanja, predsjednik pisanim putem podsjeća zastupnika da mu je dužnost biti nazočan tijekom vremena za pitanja ili imati zamjenika. Ako predsjednik takvo pismo mora poslati triput u razdoblju od 12 mjeseci, dotični zastupnik na šest mjeseci gubi pravo postavljanja pitanja tijekom vremena za pitanja.

12.	Na pitanja na koja se ne odgovori zbog nedostatka vremena odgovara se u skladu s prvim podstavkom članka 117. stavka 4., osim ako podnositelji pitanja ne traže primjenu članka 117. stavka 3.

13.	Postupak za pisane odgovore reguliran je člankom 117. stavcima 3. i 5.

Rokovi

14.	Pitanja se postavljaju najmanje tjedan dana prije početka vremena za pitanja. Na pitanja koja nisu postavljena u tom roku može se odgovarati tijekom vremena za pitanja ako se upitana institucija s time složi.

Pitanja koja su proglašena dopuštenima dijele se zastupnicima i šalju dotičnim institucijama.

Preporuke

(izvadak iz rezolucije Parlamenta od 13. studenog 1986.)

Europski parlament,

1.	preporučuje strožu primjenu smjernica koje se odnose na postupanje tijekom vremena za pitanja u skladu s člankom 43 . (27) , a posebno točke 1. tih smjernica koja se odnosi na dopuštenost;

2.	preporučuje češću uporabu ovlasti dodijeljenih predsjedniku Europskog parlamenta člankom 43. stavkom 3. (28) da pitanja razvrsta prema temama; međutim, smatra da bi tako trebala biti raspoređena samo pitanja koja su na prvoj polovici popisa pitanja podnesenih za određenu sjednicu;

preporučuje u vezi s dodatnim pitanjima da bi u pravilu predsjednik podnositelju pitanja trebao dopustiti jedno dodatno pitanje te jedno ili najviše dva dodatna pitanja zastupnicima koji po mogućnosti pripadaju drugom klubu i/ili su iz druge države članice od one iz koje je podnositelj glavnog pitanja; podsjeća na to da dodatna pitanja moraju biti jezgrovita i u obliku pitanja te predlaže da ne bi trebala trajati dulje od 30 sekundi;

4.	poziva Komisiju i Vijeće, u skladu s točkom 7. ovih smjernica, da osiguraju odgovore koji su jezgroviti te se odnose na sadržaj pitanja.

Amandman 13

Poslovnik Europskog parlamenta

Prilog III. – naslov

Tekst na snazi	Izmjena
Smjernice u vezi s pitanjima za pisani odgovor u skladu s člancima 117. i 118.	Kriteriji u vezi s pitanjima za pisani odgovor u skladu s člancima 117. i 118.

Amandman 14

Poslovnik Europskog parlamenta

Prilog III. – stavak 1. – alineja 2.

Tekst na snazi

Izmjena

—	su u nadležnosti i djelokrugu odgovornosti primatelja i od općeg su interesa;

—	su isključivo u okviru granica nadležnosti institucija utvrđenih relevantnim ugovorima te u djelokrugu odgovornosti primatelja i od općeg su interesa;

Amandman 15

Poslovnik Europskog parlamenta

Prilog III. – stavak 1. – alineja 3.a (nova)

Tekst na snazi

Izmjena

—	ne sadrže više od 200 riječi;

Amandman 16

Poslovnik Europskog parlamenta

Prilog III. – stavak 1. – alineja 5.a (nova)

Tekst na snazi

Izmjena

—	ne sadrže više od tri potpitanja.

Amandman 17

Poslovnik Europskog parlamenta

Prilog III. – stavak 2.

Tekst na snazi

Izmjena

2.	Ako pitanje nije u skladu s ovim smjernicama, Glavno tajništvo podnositelju pitanja daje savjet o tome kako se pitanje može postaviti da bude dopušteno .

2.	Na zahtjev podnositelja pitanja Glavno tajništvo daje im savjet o tome kako se u pojedinom slučaju pridržavati kriterija utvrđenih u stavku 1 .

Amandman 18

Poslovnik Europskog parlamenta

Prilog III. – stavak 3.

Tekst na snazi

Izmjena

Ako je u prethodnih šest mjeseci postavljeno identično ili slično pitanje te je na njega odgovoreno ili ako se samo traže informacije o daljnjem postupanju po određenoj rezoluciji Parlamenta koje je Komisija već navela u pisanom priopćenju o daljnjem postupanju, Glavno tajništvo podnositelju pitanja šalje primjerak prethodnog pitanja i odgovora. Ponovljeno se pitanje primatelju šalje samo ako podnositelj pitanja navede novi značajan razvoj događaja ili traži dodatne informacije .

Ako je u prethodnih šest mjeseci postavljeno identično ili slično pitanje te je na njega odgovoreno ili ako se samo traže informacije o daljnjem postupanju po određenoj rezoluciji Parlamenta koje je Komisija već navela u pisanom priopćenju o daljnjem postupanju, Glavno tajništvo podnositelju pitanja šalje primjerak prethodnog pitanja i odgovora. Ponovljeno se pitanje primatelju šalje samo ako predsjednik tako odluči u svjetlu novog značajnog razvoja događaja i kao odgovor na obrazložen zahtjev podnositelja .

Amandman 19

Poslovnik Europskog parlamenta

Prilog III. – stavak 4.

Tekst na snazi

Izmjena

4.	Ako se pitanjem traže činjenični ili statistički podaci koji su već dostupni u knjižnici Parlamenta, ona izvještava zastupnika o tome pa zastupnik može povući pitanje .

4.	Ako se pitanjem traže činjenični ili statistički podaci koji su već dostupni službama Parlamenta za istraživanja , ne šalje ga se primatelju nego tim službama, osim ako predsjednik drukčije ne odluči na zahtjev podnositelja .

Amandman 20

Poslovnik Europskog parlamenta

Prilog III. – stavak 5.

Tekst na snazi

Izmjena

5.	Na povezana pitanja može se istovremeno odgovoriti.

5.	Povezana pitanja Glavno tajništvo može objediniti u jedno pitanje i na njih istovremeno odgovoriti.

(17) Vidi Prilog II.

(18) Vidi Prilog III.

(19) Vidi Prilog III.

(27) Sad članak 116.

(28) Sad članak 116. stavak 3.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/98

P7_TA(2014)0409

Izmjena članka 90. Poslovnika Parlamenta koji se odnosi na međunarodne sporazume

Odluka Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o izmjeni članka 90. Poslovnika Europskog parlamenta o međunarodnim sporazumima (2013/2259(REG))

(2017/C 443/21)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir pismo predsjednika Odbora za vanjske poslove od 29. siječnja 2013. i pismo predsjednika Odbora za međunarodnu trgovinu od 13. veljače 2013. upućenih predsjedniku Odbora za ustavna pitanja,

—	uzimajući u obzir članke 211. i 212. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A7-0253/2014),

odlučuje u Poslovnik unijeti niže navedene izmjene;

podsjeća da će te izmjene stupiti na snagu prvog dana sljedeće sjednice;

nalaže svom predsjedniku da ovu odluku proslijedi Vijeću i Komisiji radi obavijesti.

Amandman 1

Poslovnik Europskog parlamenta

Članak 90. – stavak 4.

Tekst na snazi	Izmjena
4. U svakoj fazi pregovora Parlament može, na temelju izvješća nadležnog odbora i nakon razmatranja mogućih relevantnih prijedloga podnesenih u skladu s člankom 121., prihvatiti preporuke i zahtijevati da se one uzmu u obzir prije sklapanja dotičnog međunarodnog sporazuma.	4. U svakoj fazi pregovora te od zaključivanja pregovora do zaključivanja međunarodnog sporazuma Parlament može, na temelju izvješća nadležnog odbora i nakon razmatranja mogućih relevantnih prijedloga podnesenih u skladu s člankom 121., prihvatiti preporuke i zahtijevati da se one uzmu u obzir prije sklapanja tog međunarodnog sporazuma.

Amandman 2

Poslovnik Europskog parlamenta

Članak 90. – stavak 5.

Tekst na snazi	Izmjena
5. Nakon zaključivanja pregovora, ali prije potpisivanja sporazuma, Parlamentu se podnosi nacrt sporazuma u svrhu dobivanja mišljenja ili suglasnosti . Na postupak suglasnosti primjenjuje se članak 81.	5. Zahtjevi koje Vijeće podnese Parlamentu u svrhu dobivanja njegove suglasnosti ili njegova mišljenja predsjednik upućuje nadležnom odboru na razmatranje u skladu s člankom 81. ili člankom 43. stavkom 1 .

Amandman 3

Poslovnik Europskog parlamenta

Članak 90. – stavak 6.

Tekst na snazi	Izmjena
6. Prije glasovanja o suglasnosti nadležni odbor, klub zastupnika ili najmanje jedna desetina zastupnika mogu predložiti da Parlament traži mišljenje Suda o usklađenosti međunarodnog sporazuma s Ugovorima. Ako Parlament prihvati takav prijedlog, glasovanje o suglasnosti odgađa se dok Sud ne dostavi svoje mišljenje (15).	6. Prije glasovanja nadležni odbor, klub zastupnika ili najmanje jedna desetina zastupnika mogu predložiti da Parlament traži mišljenje Suda o usklađenosti međunarodnog sporazuma s Ugovorima. Ako Parlament prihvati takav prijedlog, glasovanje se odgađa dok Sud ne dostavi svoje mišljenje (15).

(15) Vidi također tumačenje u članku 128.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/100

P7_TA(2014)0410

Izmjena Poslovnika Europskog parlamenta kako bi se predvidjela mogućnost elektroničkih potpisa

Odluka Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o izmjeni Poslovnika Europskog parlamenta kako bi se predvidjela mogućnost elektroničkih potpisa (2014/2011(REG))

(2017/C 443/22)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir pismo predsjednika Konferencije predsjednika odbora od 10. prosinca 2013.,

—	uzimajući u obzir članke 211. i 212. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A7-0175/2014),

odlučuje u Poslovnik unijeti niže navedene izmjene;

podsjeća da će te izmjene stupiti na snagu prvog dana sljedeće sjednice;

nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Vijeću i Komisiji radi obavijesti.

Amandman 1

Poslovnik Europskog parlamenta

Članak 148.a (novi)

Tekst na snazi	Izmjena
	Članak 148.a
	Elektroničko postupanje s dokumentima
	Dokumenti Parlamenta mogu se pripremati, potpisivati i dostavljati u elektroničkom obliku. Predsjedništvo je dužno odlučiti o tehničkim značajkama i izgledu elektroničkog oblika.

Amandman 2

Poslovnik Europskog parlamenta

Članak 156. – stavak 1. – tumačenje koje se pojavljuje nakon podstavka 2.

Tekst na snazi	Izmjena
Amandmani se u okviru pilot-projekta u koji je uključen ograničen broj parlamentarnih odbora mogu elektronski potpisati pod uvjetom da su, kao prvo, odbori uključeni u projekt dali pristanak za to, te da su, kao drugo, primijenjene prikladne mjere koje jamče istovjetnost potpisa.	Briše se.

III Pripremni akti

EUROPSKI PARLAMENT

Utorak, 15. travnja 2014.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/101

P7_TA(2014)0340

Neulaganju prigovora na delegirani akt: Fond za europsku pomoć najugroženijima

Odluka Europskog parlamenta od 13. ožujka 2014. o neulaganju prigovora na delegiranu Uredbu Komisije o dopuni Uredbe (EU) br. 223/2014 od 11. ožujka 2014. Europskog parlamenta i Vijeća o Fondu za europsku pomoć najugroženijima (C(2014)1627 – 2014/2676(DEA))

(2017/C 443/23)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir delegiranu Uredbu Komisije (C(2014)1627),

—	uzimajući u obzir pismo Komisije od 13. ožujka 2014. kojim od Europskog parlamenta traži da izjavi kako neće ulagati prigovor na delegiranu Uredbu,

—	uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja predsjedniku Konferencije predsjednika odbora od 18. ožujka 2014.,

—	uzimajući u obzir članak 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 223/2014 (1), a posebno njezine članke 32. stavke 8. i 9., članak 34. stavke 7. i 8. i članak 62. stavak 4.,

—	uzimajući u obzir članak 87.a stavak 6. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir činjenicu da nije bilo uloženih prigovora tijekom razdoblja utvrđenog u članku 87.a stavku 6. trećoj i četvrtoj alineji Poslovnika, koje je isteklo 3. travnja 2014.,

A.	budući da je opetovano naglašavano koliko je nužno da Fond za europsku pomoć najugroženijima počne funkcionirati bez odgode;

izjavljuje da ne ulaže prigovor na delegiranu Uredbu Komisije;

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 72, 12.3.2014., str.1.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/102

P7_TA(2014)0341

Sanacija kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju banaka ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi ujednačenih pravila i ujednačenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog mehanizma sanacije i jedinstvenog fonda za sanaciju banaka te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (COM(2013)0520 – C7-0223/2013 – 2013/0253(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/24)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0520),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0223/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje Švedskog parlamenta podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 6. studenog 2013. (1),

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 17. listopada 2013. (2),

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 27. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za pravna pitanja i Odbora za ustavna pitanja (A7-0478/2013),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju (3);

prima na znanje izjavu Vijeća priloženu ovoj Rezoluciji

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu

(2) SL C 67, 6.3.2014., str. 58.

(3) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 6. veljače 2014.(Usvojeni tekstovi P7_TA(2014)0095).

P7_TC1-COD(2013)0253

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 806/2014)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Vijeća

Potpisnici Međuvladinog sporazuma o prijenosu i objedinjavnaju doprinosa Jedinstvenom sanacijskom fondu spremni izjaviti svoju namjeru pravodobnog dovršenja procesa ratifikacije u skladu s vlastitim nacionalnim zahtjevima kako bi se Jedinstvenom sanscijskom mehanizmu omogućilo da bude potpuno operativan do 1. siječnja 2016.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/105

P7_TA(2014)0343

Tehnička pravila za plovila unutarnje plovidbe ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju tehničkih pravila za plovila unutarnje plovidbe i stavljanju izvan snage Direktive 2006/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (COM(2013)0622 – C7-0266/2013 – 2013/0302(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/25)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0622),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0266/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 21. siječnja 2014. (1),

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 31. siječnja 2014. (2),

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam (A7-0145/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 177, 11.6.2014., str. 58.

(2) SL C 126, 26.4.2014., str. 48.

P7_TC1-COD(2013)0302

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/…/EU Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju tehničkih pravila za plovila unutarnje plovidbe i stavljanju izvan snage Direktive 2006/87/EZ

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 91. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)	Direktivom 2006/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) utvrđuju se usklađeni uvjeti za izdavanje tehničkih svjedodžbi za plovidbu plovila unutarnjim plovnim putovima širom mreže unutarnjih plovnih putova Unije.

(2)	Tehnička pravila za plovila koja plove rijekom Rajnom utvrđuje Središnja komisija za plovidbu Rajnom (CCNR).

(3)

Tehnička pravila utvrđena u prilozima Direktivi 2006/87/EZ najvećim dijelom uključuju odredbe sadržane u Pravilniku o inspekcijskim pregledima brodova koji plove Rajnom, u verziji koju je 2004. odobrio CCNR. Uvjeti i tehnička pravila za izdavanje svjedodžbi za unutarnju plovidbu, u skladu s člankom 22. Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom, redovito se ažuriraju i smatra se da odražavaju postojeća tehnološka razvojna postignuća.

(4)

Održavanjem dva različita skupa pravila, onih za svjedodžbe koje se izdaju S obzirom na različite pravne i vremenske okvire za postupke donošenja odluka, teško je očuvati jednakovrijednost svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu izdanih u skladu s Direktivom 2006/87/EZ i svjedodžbi izdanih u skladu s člankom 22. Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom te onih za svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu, ne osigurava se . Stoga nije osigurana zakonska izvjesnost i , a to može imati nepovoljan učinak na sigurnost plovidbe . [Am. 1]

(5)	Kako bi se postigla usklađenost na razini Unije te spriječilo narušavanje tržišnog natjecanja i neujednačenost razina sigurnosti, potrebno je primjenjivati i redovito ažurirati ista tehnička pravila za cjelokupnu mrežu unutarnjih plovnih putova Unije.

(6)

S obzirom da je CCNR razvio veliko stručno znanje u postavljanju i ažuriranju tehničkih pravila za brodove unutarnje plovidbe, to znanje treba trebalo bi u potpunosti upotrijebiti za unutarnje plovne putove u Uniji. Službe Komisije i CCNR 2013. su potpisali Administrativni sporazum kako bi ojačali svoju suradnju, osobito u pogledu razvoja tehničkih pravila u vezi s brodovima unutarnje plovidbe. Unutar toga okvira dogovoreno je da će se osnovati odbor (CESTE) za osmišljavanje tehničkih standarda na području unutarnje plovidbe na koje se Unija i CCNR mogu pozivati u svojim vlastitim odredbama. [Am. 2]

(7)	Svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu kojima se potvrđuje potpuna usklađenost s tehničkim pravilima trebaju biti valjane na svim unutarnjim plovnim putovima Unije.

(8)	Uvjete za izdavanje dopunskih svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu od strane država članica za plovidbu na plovnim putovima 1. i 2. zone (ušća rijeka) te za plovidbu na plovnim putovima 4. zone treba bolje uskladiti.

(9)

U interesu sigurnosti potrebno je postići visoku razinu usklađenosti standarda, i to na takav način da ne dođe do smanjenja sigurnosnih standarda na unutarnjim plovnim putovima Unije. Državama članicama treba, međutim, dopustiti da, nakon savjetovanja s Komisijom, utvrde posebne odredbe o dodatnim ili umanjenim tehničkim pravilima za određene zone, pod uvjetom da te mjere budu ograničene na točno određena područja navedena u Prilozima III. i IV.

(10)	Države članice trebale bi imati mogućnost odstupati od odredaba ove Direktive u pojedinim slučajevima koji se odnose na plovne putove koji nisu povezani s unutarnjim plovnim putovima drugih država članica ili na pojedina plovila koja djeluju isključivo unutar nacionalnih plovnih putova.

(11)	Po odobrenju Komisije, državama članicama trebalo bi se dopustiti odstupanje od odredaba ove Direktive za pojedina plovila kako bi se omogućili alternativni pristupi, promicale inovacije ili spriječili nerazumni troškovi.

(12)

Svjedodžba Unije za unutarnju plovidbu treba trebalo bi se izdati plovilu koje je prošlo tehnički pregled izvršen prije puštanja plovila u plovidbu. Taj tehnički pregled koristi Tim tehničkim pregledom trebalo bi se koristiti za provjeru udovoljava li plovilo tehničkim pravilima utvrđenim u ovoj Direktivi. Nadležna tijela država članica trebaju imati imat će pravo u bilo koje doba izvršiti dodatni pregled kako bi provjerili podudara li se fizičko stanje plovila sa svjedodžbom Unije za unutarnju plovidbu. [Am. 3]

(13)	Potrebno je, u određenim vremenskim rokovima i u skladu s kategorijom plovila, odrediti razdoblje valjanosti svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu, za svaki pojedinačni slučaj.

(14)	Potrebno je utvrditi detaljne odredbe o zamjeni, obnovi, produljenju valjanosti i izdavanju nove svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu, u određenim granicama, kako bi se održala visoka razina sigurnosti unutarnje plovidbe.

(15)	Mjere utvrđene Direktivom 2009/100/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) trebaju ostati na snazi za plovila koja nisu obuhvaćena ovom Direktivom.

(16)	Potrebno je primijeniti prijelazni režim za plovila u upotrebi koja, kada se podvrgnu prvom tehničkom pregledu u skladu s revidiranim tehničkim pravilima utvrđenim ovom Direktivom, još ne posjeduju svjedodžbu Unije za unutarnju plovidbu.

(17)	Potrebno je izdati obvezujuće administrativne upute kako bi se donijela detaljna pravila o usklađenoj primjeni tehničkih zahtjeva.

(18)

Potrebno je uzeti u obzir izmjene tehničkih pravila, radi Kako bi se osigurala visoka razina sigurnosti i učinkovitosti unutarnje plovidbe i jednakovrijednosti očuvala jednakovrijednost svjedodžbi za unutarnju plovidbu, potrebno je kontinuirano ažurirati tehnička pravila definirana u prilozima ovoj Direktivi kako bi se uzeli u obzir znanstveni i tehnički napredak i tehnički standardi na području unutarnje plovidbe . Kako bi se to postiglo, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije treba se trebalo bi dodijeliti Komisiji, kako bi mogla donositi priloge u pogledu prilagodbe priloga ovoj Direktivi u skladu sa znanstvenim i tehničkim napretkom znanstvenom i tehničkom napretku ili razvojnim postignućima u na ovome području koja i unapređivanju tehničkih standarda koji proizlaze iz rada međunarodnih organizacija, posebno onog CCNR-a. Posebno je važno da Komisija tijekom pripremnih radnji vrši na otvoren i transparentan način provodi odgovarajuće savjetovanje sa svim relevantnim dionicima , između ostalog i na stručnoj razini. Tijekom Prilikom pripreme i sastavljanja delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati istodobno da se relevantne dokumente istovremeno , pravovremeno i odgovarajuće podastiranje relevantnih dokumenata prikladno dostavi Europskom parlamentu i Vijeću. [Am. 4]

(18a)

Komisija bi posebice trebala donositi delegirane akte kako bi uvela tehnička pravila za brodove s pogonom na ukapljeni prirodni plin (UPP) kako bi omogućila učinkovito i sigurno cirkuliranje takvih brodova u unutarnjim vodama. [Am. 5]

(19)

Kako bi se omogućili alternativni pristupi, promicale inovacije, spriječili nerazumni troškovi, osigurao učinkovit postupak izdavanja svjedodžbi ili uzimale u obzir regionalne okolnosti, Komisiji treba dodijeliti provedbene ovlasti u pogledu odobravanja određenih odstupanja od tehničkih pravila za pojedina plovila, odobravanja klasifikacijskih društava i odobravanja dodatnih ili umanjenih tehničkih pravila za plovila koja djeluju u pojedinim zonama nepovezanim s unutarnjim plovnim putovima neke druge države članice. Te ovlasti treba izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(19a)

Kako bi se osigurao odgovarajući okvir za usklađivanje i suradnju s međunarodnim organizacijama nadležnima za plovidbu unutarnjim plovnim putovima, osobito s CCNR-om i kako bi se osigurao razvoj jedinstvenih tehničkih standarda za unutarnju plovidbu na koje bi se Unija i međunarodne organizacije mogle pozivati, ova bi Direktiva trebala biti podložna pregledu, posebice u pogledu učinkovitosti mjera koje se njome uvode, kao i mehanizama za suradnju s međunarodnim organizacijama koje su nadležne za unutarnju plovidbu kako bi se postigao jedinstven skup tehničkih standarda. [Am. 6]

(20)	Direktivu 2006/87/EZ treba stoga staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Klasifikacija plovnih putova

Za potrebe ove Direktive, unutarnji plovni putovi Unije razvrstavaju se na sljedeći način:

(a)

1., 2., 3. i 4. zona:

i.	1. i 2. zona: plovni putovi navedeni u Prilogu I. poglavlju 1.;

ii.	3. zona: plovni putovi navedeni u Prilogu I. poglavlju 2.;

iii.	4. zona: plovni putovi navedeni u Prilogu I. poglavlju 3.

(b)	R zona: oni plovni putovi navedeni u točki (a) za koje se svjedodžbe trebaju izdati u skladu s člankom 22. Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom s obzirom na to da se taj članak formulira kada ova Direktiva stupi na snagu.

Članak 2.

Definicije i područje primjene

1. U smislu ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)	„plovilo”: brod ili plutajuće postrojenje;

(b)	„brod”: brod unutarnje plovidbe ili morski brod;

(c)	„tegljač”: brod posebno izgrađen za obavljanje tegljenja;

(d)	„gurač”: brod posebno izgrađen za poriv potiskivanog sastava;

(e)	„putnički brod”: izletnički brod ili brod s kabinama, izgrađen i opremljen za prijevoz više od 12 putnika;

(f)	„plutajuće postrojenje”: plutajući objekt opremljen radnim uređajima, kao što su dizalice, jaružala, zabijači stupova ili dizala;

(g)	„plovilo za rekreaciju”: brod, osim putničkog broda, namijenjen za sport i razonodu;

(h)	„istisnina vode”: uronjeni obujam broda, u m3;

(i)	„duljina (L)”: najveća duljina trupa broda u metrima, isključujući kormilo i tangun;

(j)	„širina (B)”: najveća širina trupa u metrima, izmjerena na vanjskom rubu oplate boka (isključujući bočne kotače, bokobran i slično);

(k)	„gaz (T)”: vertikalna udaljenost u metrima od najniže točke trupa ne uzimajući u obzir kobilicu ili druge fiksno pričvršćene dijelove do vodne linije maksimalnog gaza;

(l)	„klasifikacijsko društvo”: klasifikacijsko društvo koje je odobreno u skladu s kriterijima i postupcima iz članka 9.;

(m)	„svjedodžba Unije za unutarnju plovidbu”: svjedodžba koju brodu unutarnje plovidbe izdaje nadležno tijelo, a kojom se potvrđuje usklađenost s tehničkim pravilima ove Direktive.

2. Ova se Direktiva primjenjuje na sljedeća plovila:

(a)	plovila dužine (L) 20 metara ili više;

(b)	plovila kojima je umnožak dužine (L), širine (B) i gaza (T) volumen od 100 m3 ili više.

3. Ova se Direktiva također primjenjuje na sljedeća plovila:

(a)	tegljače i gurače namijenjene za tegljenje ili guranje plovila navedenih u stavku 1. ili plutajućih postrojenja, ili za pomicanje takvih plovila ili plutajućih postrojenja bočno;

(b)	plovila namijenjena za prijevoz putnika koja uz posadu prevoze više od 12 putnika;

(c)	plutajuća postrojenja.

4. Ova se Direktiva ne primjenjuje na sljedeća plovila:

(a)

trajekte;

(b)	ratne brodove;

(c)

pomorske brodove, uključujući pomorske tegljače i gurače koji:

i.	rade ili su smješteni na vodama s plimom i osekom;

ii.

rade privremeno na unutarnjim plovnim putovima pod uvjetom da imaju:

—

potvrdu kojom potvrđuju sukladnost s Međunarodnom konvencijom o zaštiti ljudskih života na moru (SOLAS) iz 1974. ili slično, potvrdu kojom se dokazuje sukladnost s Međunarodnom konvencijom o teretnim linijama iz 1966. ili slično te Međunarodnu potvrdu o sprečavanju naftnog zagađenja (IOPP) kojom se dokazuje sukladnost s Međunarodnom konvencijom o sprečavanju onečišćenja s brodova (MARPOL) iz 1973. ili

—	u slučaju putničkih brodova koji nisu obuhvaćeni svim Konvencijama navedenim u prvoj alineji, potvrdu o sigurnosnim pravilima i standardima za putničke brodove izdanu u skladu s Direktivom 2009/45/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7) ili

—	u slučaju plovila za rekreaciju koja nisu obuhvaćena svim Konvencijama navedenim u prvoj alineji, potvrdu države čiju zastavu brod vije.

Članak 3.

Obveza posjedovanja svjedodžbe

1. Plovilo koje radi na unutarnjim plovnim putovima Unije navedenim u članku 1. mora posjedovati:

(a)

kada radi na plovnom putu zone R:

—	ili svjedodžbu izdanu u skladu s člankom 22. Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom ili

—

svjedodžbu Unije za unutarnju plovidbu kojom se potvrđuje potpuna sukladnost plovila, ne dovodeći u pitanje prijelazne odredbe Priloga II., s tehničkim pravilima kako su određena u Prilogu II., za koje je utvrđena ekvivalentnost s tehničkim pravilima iznesenim u primjeni Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom, prema primjenjivim pravilima i postupcima;

(b)	kada radi na drugim plovnim putovima, svjedodžbu Unije za plovidbu unutarnjim plovnim putovima uključujući, kada je to potrebno, specifikacije navedene u članku 5.

2. Svjedodžba Unije za unutarnju plovidbu sastavlja se prema obrascu navedenom u Prilogu V. dijelu I. te se izdaje u skladu s ovom Direktivom. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 24. kojima se taj obrazac mijenja, ako to bude neophodno radi uzimanja u obzir znanstvenog i tehničkog napretka, pojednostavljenja administrativnih zahtjeva ili uzimanja u obzir razvojnih postignuća u ovome području koja proizlaze iz rada međunarodnih organizacija, posebno onog CCNR-a.

Članak 4.

Dopunske svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu

1. Sva plovila koja posjeduju važeću svjedodžbu izdanu u skladu s člankom 22. Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom mogu, sukladno odredbama članka 5. stavka 5. ove Direktive, ploviti plovnim putovima Unije sa samo ovom svjedodžbom.

2. Međutim, sva plovila koja posjeduju svjedodžbu iz stavka 1. trebaju imati i dopunsku svjedodžbu Unije za unutarnju plovidbu:

(a)	kada plove plovnim putovima 3. i 4. zone, ako žele iskoristiti mogućnost smanjenja tehničkih pravila na tim plovnim putovima;

(b)

kada plove plovnim putovima 1. i 2. zone ili, što se putničkih brodova tiče, kada plove plovnim putovima 3. zone koji nisu povezani s unutarnjim plovnim putovima druge države članice, ako je dotična država članica usvojila dodatna tehnička pravila za te plovne putove, u skladu s člankom 5. stavcima 1., 2. i 3.

3. Dopunske svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu sastavljaju se prema obrascu navedenom u Prilogu V. dijelu II. i izdaju ih nadležna tijela nakon pokazivanja svjedodžbe iz stavka 1. i pod uvjetima iznesenim od strane tijela nadležnih za predmetne plovne putove. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte kojima se taj obrazac mijenja, ako to bude neophodno radi uzimanja u obzir znanstvenog i tehničkog napretka, pojednostavljenja administrativnih zahtjeva ili uzimanja u obzir razvojnih postignuća u ovome području koja proizlaze iz rada međunarodnih organizacija, posebno onog CCNR-a.

Članak 5.

Dodatna ili umanjena tehnička pravila za pojedine zone

1. Države članice mogu, nakon savjetovanja s Komisijom, i kada je to moguće prema uvjetima iz Revidirane konvencije o plovidbi Rajnom, usvojiti dodatna tehnička pravila uz ona iz Priloga II. za plovila koja plove plovnim putovima 1. i 2. zone unutar svog državnog područja.

2. U pogledu putničkih brodova koji plove vodnim putovima 3. zone unutar njezinog državnog područja, koji nisu povezani s unutarnjim plovnim putovima neke druge države članice, svaka država članica može zahtijevati dodatna tehnička pravila u odnosu na ona iz Priloga II. Države članice mogu donijeti takva nova, dodatna tehnička pravila u skladu s postupkom iz stavka 3. Dodatna pravila mogu obuhvatiti samo elemente navedene u Prilogu III.

3. Država članica obavješćuje Komisiju o predloženim dodatnim pravilima najmanje šest mjeseci prije predviđenog datuma njihova stupanja na snagu te o tome obavješćuje ostale države članice.

Komisija odobrava dodatna tehnička pravila putem provedbenih akata donesenih u skladu s postupkom savjetovanja iz članka 25. stavka 2.

4. Sukladnost s dodatnim pravilima navodi se u svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu iz članka 3. ili, u slučaju kada se primjenjuje članak 4. stavak 2., u dodatnoj svjedodžbi Unije za plovidbu unutarnjim plovnim putovima. Takav dokaz sukladnosti priznaje se na plovnim putovima Unije u odgovarajućim zonama.

5. Ako bi primjena prijelaznih odredaba navedenih u Prilogu II. poglavlju 24.a rezultirala smanjenjem postojećih nacionalnih sigurnosnih standarda, država članica ne mora primijeniti te prijelazne odredbe u pogledu putničkih brodova koji plove na njezinim unutarnjim plovnim putovima koji nisu povezani s unutarnjim plovnim putovima neke druge države članice. U tim okolnostima država članica može zahtijevati da plovila koja plove njezinim unutarnjim plovnim putovima koji nisu povezani s drugim plovnim putovima budu u potpunosti sukladna s tehničkim pravilima navedenim u Prilogu II. počevši od 30. prosinca 2008.

Država članica koja koristi mogućnost iz prvog podstavka obavješćuje Komisiju i druge države članice o svojoj odluci te dostavlja Komisiji pojedinosti o relevantnim nacionalnim standardima koji se primjenjuju na putničke brodove što plove njezinim unutarnjim plovnim putovima.

Sukladnost sa zahtjevima države članice za plovidbu njezinim unutarnjim plovnim putovima, koji nisu povezani s plovnim putovima drugih država članica, specificira se u svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu iz članka 3. ili, u slučaju kada se primjenjuje članak 4. stavak 2., u dopunskoj svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu.

6. Plovila koja plove samo na plovnim putovima 4. zone ispunjavaju uvjete za snižena pravila navedena u Prilogu II. za sve plovne putove u toj zoni. Udovoljavanje tim sniženim uvjetima navodi se u svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu iz članka 3.

7. Države članice mogu, nakon savjetovanja s Komisijom, dopustiti djelomičnu primjenu tehničkih pravila ili postaviti manje stroga tehnička pravila od onih iz Priloga II. za plovila koja plove samo na plovnim putovima 3. i 4. zone unutar njihovog državnog područja.

Manje stroga ili djelomična primjena tehničkih pravila može obuhvatiti samo elemente navedene u Prilogu IV. U slučajevima kada tehničke karakteristike plovila odgovaraju manje strogim tehničkim pravilima ili njihovoj djelomičnoj primjeni, to se navodi u svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu ili, kada se primjenjuje članak 4. stavak 2., u dopunskoj svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu.

Države članice obavješćuju Komisiju o manje strogim tehničkim pravilima ili djelomičnoj primjeni tehničkih pravila iz Priloga II. najmanje šest mjeseci prije njihova stupanja na snagu i o tome obavješćuju ostale države članice.

Članak 6.

Odstupanja

1. Države članice mogu odobriti odstupanja od cijele ili od dijelova ove Direktive za:

(a)	plovila, tegljače, gurače i plutajuća postrojenja koji plove plovnim putovima koji nisu povezani unutarnjim plovnim putovima s plovnim putovima neke druge države članice;

(b)	plovila čija nosivost ne prelazi 350 tona ili plovila nenamijenjena za prijevoz roba koja imaju istisninu manju od 100 m3, a koja su napravljena prije 1. siječnja 1950. i djeluju isključivo unutar nacionalnih plovnih putova.

2. Države članice mogu odobriti za plovidbu unutar njihovih nacionalnih plovnih putova odstupanja od jedne ili više odredaba ove Direktive za ograničena putovanja od lokalnog interesa ili unutar lučkih područja. Odstupanja i putovanja ili područja za koja važe navedena su u svjedodžbi plovila.

3. Države članice obavješćuju Komisiju o odstupanjima odobrenim u skladu sa stavcima 1. i 2. i o tome obavješćuju ostale države članice.

4. Bilo koja država članica koja, kao rezultat odstupanja odobrenih u skladu sa stavcima 1. i 2., nema plovilo podložno odredbama ove Direktive koje plovi na njezinim plovnim putovima, ne mora udovoljavati odredbama članaka 8., 9. i 11.

Članak 7.

Izdavanje svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu

1. Svjedodžba Unije za unutarnju plovidbu izdaje se plovilu čija je kobilica položena od [datum prenošenja ove Direktive], nakon tehničkog pregleda prije puštanja u plovidbu izvršenog za provjeru udovoljava li plovilo tehničkim pravilima iz Priloga II.

2. Svjedodžba Unije za unutarnju plovidbu izdaje se plovilima isključenim iz područja primjene Direktive Vijeća 82/714/EEZ (8), ali obuhvaćenim ovom Direktivom u skladu s člankom 2. stavcima 2. i 3., nakon tehničkog pregleda provedenog po isteku trenutačne svjedodžbe plovila, no ni u kojem slučaju nakon 30. prosinca 2018., kako bi se provjerilo udovoljava li plovilo tehničkim pravilima iz Priloga II.

Svako nepoštivanje tehničkih pravila iz Priloga II. navodi se u svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu. Ako nadležna tijela smatraju da ti nedostaci ne predstavljaju očitu opasnost, plovilo iz prvog podstavka ovoga članka može nastaviti ploviti dok se ti dijelovi ili područja plovila, koji nisu udovoljavali pravilima, ne zamijene ili promijene, nakon čega bi ti dijelovi i područja udovoljavali tehničkim pravilima iz Priloga II.

3. Očita opasnost u smislu ovog članka odnosi se prije svega na pravila koja se tiču ispravnosti konstrukcije broda, plovidbe ili mogućnosti manevriranja ili posebnih karakteristika plovila u skladu s tehničkim pravilima iz Priloga II. Izuzeća dozvoljena za tehnička pravila iz Priloga II. ne smatraju se nedostacima koji čine otvorenu opasnost.

Zamjena postojećih dijelova identičnim dijelovima ili dijelovima iste tehnologije i dizajna tijekom rutinskih popravaka i održavanja, ne smatra se zamjenom u smislu ovog članka.

4. Sukladnost plovila s dodatnim pravilima navedenim u članku 5. stavcima 1., 2. i 3. provjerava se, ako je to potrebno, tijekom tehničkih pregleda predviđenih u stavcima 1. i 2. ovog članka, ili tijekom tehničkog pregleda izvedenog na zahtjev vlasnika plovila.

Članak 8.

Nadležna tijela

1. Svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu mogu izdati izdaju nadležna tijela država članica. [Am. 7]

2. Svaka država članica sastavlja popis kojim se naznačuje koja su njezina tijela nadležna za izdavanje svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu i o tome obavješćuje Komisiju i ostale države članice.

3. Nadležna tijela vode upisnik svih svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu koje izdaju u skladu s obrascem iz Priloga VI. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 24. kojima se taj obrazac mijenja, radi uzimanja u obzir znanstvenog i tehničkog napretka, pojednostavljenja administrativnih zahtjeva ili uzimanja u obzir razvojnih postignuća u ovome području koja proizlaze iz rada drugih međunarodnih organizacija, posebno onoga CCNR-a.

Članak 9.

Provođenje tehničkih pregleda

1. Tehničke preglede navedene u članku 7. provode nadležna tijela. Ta tijela ne moraju podvrgnuti cijela ili dijelove plovila tehničkom pregledu kada je iz važeće potvrde izdane od strane priznatog klasifikacijskog društva očito da plovilo zadovoljava, u potpunosti ili djelomično, tehnička pravila iz Priloga II.

2. Komisija donosi provedbene akte kojima se odobravaju klasifikacijska društva koja ispunjavaju kriterije navedene u Prilogu VII. ili povlači odobrenje, u skladu s postupkom utvrđenim u stavcima 3. i 4. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom savjetovanja iz članka 25. stavka 2.

3. Zahtjev za odobrenje Komisiji podnosi država članica u kojoj klasifikacijsko društvo ima sjedište ili podružnicu ovlaštenu za izdavanje potvrda da plovilo udovoljava pravilima iz Priloga II. u skladu s ovom Direktivom. Tom se zahtjevu prilažu sve informacije i dokumentacija potrebni za provjeru jesu li ispunjeni kriteriji za odobrenje.

Svaka država članica može zahtijevati održavanje sastanka ili dostavu dodatnih informacija ili dokumentacije.

4. Svaka država članica može podnijeti Komisiji zahtjev za povlačenjem odobrenja ako smatra da klasifikacijsko društvo više ne ispunjava kriterije iz Priloga VII. Zahtjevu za povlačenjem prilažu se dokumenti koji služe kao dokaz.

5. Do njihovog odobrenja u skladu s ovom Direktivom, klasifikacijska društva koja su priznata, odobrena i ovlaštena od države članice u skladu s Direktivom Vijeća 94/57/EZ (9) smatraju se odobrenima samo za brodove koji plove isključivo na plovnim putovima te države članice.

6. Komisija prvi put do … (*1) objavljuje i ažurira popis klasifikacijskih društava odobrenih u skladu s ovim člankom. [Am. 8]

7. Svaka država članica sastavlja popis kojim se naznačuje koja su njezina tijela nadležna za provođenje tehničkih pregleda i o tome obavješćuje Komisiju i ostale države članice.

8. Svaka država članica mora udovoljavati posebnim pravilima u pogledu inspekcijskih tijela i zahtjeva za inspekcijski pregled iz Priloga II.

Članak 10.

Valjanost svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu

1. Razdoblje valjanosti svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu koje se izdaju novoizgrađenim brodovima u skladu s odredbama ove Direktive određuje nadležno tijelo, u trajanju najviše:

(a)	pet godina za putničke brodove;

(b)	deset godina za sva ostala plovila.

Razdoblje valjanosti upisuje se u svjedodžbu Unije za unutarnju plovidbu.

2. Za brodove koji su već u upotrebi prije tehničkog inspekcijskog pregleda, nadležno tijelo određuje razdoblje valjanosti svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu za svaki slučaj posebno, u skladu s rezultatima pregleda. Međutim, valjanost ne smije prelaziti razdoblja navedena u stavku 1.

3. Svaka država članica može, u slučajevima navedenim u Prilogu II., izdati privremene svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu. Privremene svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu sastavljaju se prema obrascu navedenom u Prilogu V. dijelu III. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 24. kojima se taj obrazac mijenja, radi uzimanja u obzir znanstvenog i tehničkog napretka, pojednostavljenja administrativnih zahtjeva ili uzimanja u obzir razvojnih postignuća u ovome području koja proizlaze iz rada drugih međunarodnih organizacija, posebno onog CCNR-a.

Članak 11.

Zamjena svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu

Svaka država članica utvrđuje uvjete pod kojima se može zamijeniti valjana svjedodžba Unije za unutarnju plovidbu koja je izgubljena ili oštećena.

Članak 12.

Obnova svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu

1. Svjedodžba Unije za unutarnju plovidbu obnavlja se nakon isteka njezinog roka valjanosti u skladu s uvjetima utvrđenima u članku 7.

2. Za obnovu svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu, na plovila se primjenjuju prijelazne odredbe iz Priloga II. poglavlja 24. i 24.a, pod tamo navedenim uvjetima.

Članak 13.

Produženje valjanosti svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu

Valjanost svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu može se iznimno produžiti bez tehničkog pregleda u skladu s Prilogom II., od strane tijela koje ju je izdalo ili obnovilo. Produženje se označuje u svjedodžbi.

Članak 14.

Izdavanje novih svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu

U slučaju većih promjena ili popravaka koji utječu na konstrukcijsku čvrstoću plovila, plovidbu ili mogućnost manevriranja ili na posebne karakteristike plovila u skladu s Prilogom II., to se plovilo prije bilo kakve daljnje plovidbe ponovno podvrgava tehničkom pregledu predviđenom u članku 7. Nakon tog pregleda izdaje se nova svjedodžba Unije za unutarnju plovidbu s tehničkim karakteristikama plovila ili se izmjenjuje postojeća svjedodžba. Ako se svjedodžba izda u državi članici koja nije država koja je izdala ili obnovila prvobitnu svjedodžbu, nadležno tijelo koje je izdalo ili obnovilo svjedodžbu obavješćuje se o tome u roku od mjesec dana.

Članak 15.

Odbijanje izdavanja ili obnavljanja i opoziv svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu

1. Bilo kakva odluka o odbijanju izdavanja ili obnavljanja svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu mora biti utemeljena. Vlasnika plovila obavješćuje se o tome te ga se informira o žalbenom postupku i njegovim rokovima u predmetnoj državi članici.

2. Svaku važeću svjedodžbu Unije za unutarnju plovidbu može opozvati nadležno tijelo koje ju je izdalo ili obnovilo ako plovilo više ne udovoljava tehničkim uvjetima navedenim u toj svjedodžbi.

Članak 16.

Dodatni pregledi

1. Nadležna tijela države članice mogu bilo kada provjeriti posjeduje li plovilo važeću svjedodžbu prema uvjetima iz ove Direktive te udovoljava li zahtjevima navedenim u toj svjedodžbi ili predstavlja očitu opasnost za osobe na brodu, okoliš ili sigurnost plovidbe. Nadležna tijela poduzimaju potrebne mjere u skladu sa stavcima 2. do 5.

2. Ako nadležna tijela takvim inspekcijskim pregledom utvrde da se svjedodžba ne nalazi na plovilu ili da svjedodžba koja se nalazi na plovilu nije valjana, ili da plovilo ne ispunjava zahtjeve navedene u svjedodžbi, ali da ta nevaljanost ili neispunjavanje zahtjeva ne predstavljaju očitu opasnost, vlasnik plovila ili njegov predstavnik mora poduzeti sve potrebne mjere da ispravi tu situaciju. Tijelo koje je izdalo ili zadnje obnovilo svjedodžbu obavješćuje se u roku od sedam dana.

3. Ako tijela inspekcijskim pregledom utvrde da plovilo predstavlja očitu opasnost za osobe na brodu, okoliš ili sigurnost plovidbe, mogu spriječiti nastavak plovidbe plovila dok se ne poduzmu potrebne mjere za rješavanje situacije.

Također mogu propisati mjere koje će plovilu, prema potrebi po završetku prijevoza, omogućiti siguran nastavak plovidbe do mjesta gdje će se obaviti inspekcijski pregled ili popravak. Tijelo koje je izdalo ili zadnje obnovilo svjedodžbu obavješćuje se u roku od sedam dana.

4. Država članica koja je spriječila nastavak plovidbe broda ili je obavijestila vlasnika o namjeri da to učini ako se ne isprave utvrđeni nedostaci, o odluci koju je donijela ili koju namjerava donijeti obavješćuje nadležno tijelo države članice koje je izdalo ili zadnje obnovilo svjedodžbu u roku od sedam dana.

5. Svaka odluka o prekidu plovidbe plovila, donesena u provedbi ove Direktive, mora se detaljno obrazložiti. O tome se odmah obavješćuje dotična strana, koja se istodobno obavješćuje o žalbenim postupcima koji su joj na raspolaganju prema važećem zakonodavstvu u državama članicama i o njihovim vremenskim rokovima.

Članak 17.

Jedinstveni europski identifikacijski broj broda

Nadležno tijelo koje je izdalo svjedodžbu Unije za unutarnju plovidbu upisuje u tu svjedodžbu Unije za unutarnju plovidbu jedinstveni europski identifikacijski broj broda u skladu s Prilogom II. poglavljem 2.

Članak 18.

Jednakovrijednosti i odstupanja

1. Države članice mogu zatražiti od Komisije da donese provedbene akte kojima se dopuštaju odstupanja ili priznaje jednakovrijednost tehničkih specifikacija za pojedina plovila s obzirom na:

a)	upotrebu ili postavljanje na plovilu drugih materijala, uređaja ili dijelova opreme ili primjenu drugih projektnih aspekata ili drugih rješenja nego što su ona uvrštena u Prilog II;

b)	izdavanje svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu za potrebe probne plovidbe u ograničenom razdoblju, uključujući nove tehničke specifikacije koje odstupaju od zahtjeva iz Priloga II. dijela II., ako te specifikacije osiguravaju jednakovrijednu sigurnost;

c)	primjenu, od strane inspekcijskih tijela, odstupanja u pogledu prostora koji se daju na korištenje osobama smanjene pokretljivosti na putničkim brodovima, ako se primjena specifičnih pravila iz Priloga II. poglavlja 15. smatra teško izvedivom ili iziskuje nerazumne troškove;

d)	korištenje drugih sredstava za gašenje požara a ne onih navedenih u Prilogu II. poglavlju 10.;

e)	korištenje ugrađenih protupožarnih sustava za zaštitu predmeta;

f)	primjenu Priloga II. poglavlja 24. na plovila koja su nakon preinake duža od 110 m;

g)	odstupanja od pravila utvrđenih u Prilogu II. poglavljima 24. i 24.a nakon isteka prijelaznih odredbi, ako je ta pravila teško tehnički primjenjivati ili ako bi njihova primjena mogla proizvesti nesrazmjerne troškove;

h)	priznavanje standarda za sustave koji raspršuju manje količine vode od onih iz Priloga II. poglavlja 10.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom savjetovanja iz članka 25. stavka 2.

2. Nadležna tijela država članica upisuju jednakovrijednosti i odstupanja iz stavka 1. točaka (a) do (g) u svjedodžbu Unije za unutarnju plovidbu. O tome se obavješćuje Komisija i druge države članice.

3. Do donošenja provedbenih akata iz točke (a) stavka 1. , nadležna tijela mogu izdavati privremene svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu u skladu s člankom 10. stavkom 2.

U tom slučaju, nadležna tijela u roku od jednog mjeseca od izdavanja privremene svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu izvješćuju Komisiju i druge države članice o imenu i europskom identifikacijskom broju broda, vrsti odstupanja i državi u kojoj je plovilo upisano ili u kojoj mu je matična luka.

4. Komisija objavljuje upisnik opreme za radarsku navigaciju i pokazivača brzine okretaja odobrenih u skladu s Prilogom II.

Članak 19.

Priznavanje svjedodžbi o sposobnosti broda za plovidbu iz trećih zemalja

Unija vodi pregovore s trećim zemljama radi osiguranja međusobnog priznavanja svjedodžbi o sposobnosti broda za plovidbu između Unije i trećih zemalja.

Do zaključenja takvih sporazuma nadležna tijela države članice mogu priznati svjedodžbe o sposobnosti broda za plovidbu iz trećih zemalja, za plovidbu na plovnim putovima te države članice.

Izdavanje svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu plovilima iz trećih zemalja izvodi se u skladu s člankom 7. stavkom 1.

Članak 20.

Daljnja primjena Direktive 2009/100/EZ

Za plovila koja se nalaze izvan područja primjene članka 2. stavaka 2. i 3. ove Direktive, ali koja su obuhvaćena člankom 1. točkom (a) Direktive 2009/100/EZ, primjenjuju se odredbe te Direktive.

Članak 21.

Prijelazne odredbe o korištenju dokumenata

Dokumenti koji se nalaze izvan područja primjene ove Direktive, a izdala su ih nadležna tijela država članica u skladu s Direktivom 2006/87/EZ prije stupanja na snagu ove Direktive, ostaju na snazi do isteka njihove valjanosti.

Članak 22.

Prilagodba priloga

1. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 24. koji se tiču prilagodbe Priloga I., II., III., IV. i VII znanstvenom i tehnološkom napretku ili razvojnim postignućima na ovom području koji proizlaze iz rada međunarodnih organizacija, posebno onog CCNR-a, kako bi se osiguralo da se dvije svjedodžbe iz članka 3. stavka 1. točke (a) izdaju na temelju tehničkih pravila koja jamče jednaku razinu sigurnosti, ili kako bi se uzeli u obzir slučajevi iz članka 5.

Komisija do 31. prosinca 2017. donosi delegirane akte u skladu s člankom 24. o uvođenju posebnih pravila za brodove s pogonom na ukapljeni prirodni plin (UPP) u članak 19.ba Priloga II. [Am. 9]

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 24. koji se tiču obvezujućih administrativnih uputa o detaljnoj primjeni tehničkih pravila utvrđenih u Prilogu II. kako bi se osiguralo usklađeno tumačenje tih pravila ili kako bi se uzele u obzir najbolje prakse razvijene na razini Unije ili proizašle iz rada međunarodnih organizacija, posebnog onog CCNR-a.

Donoseći takve delegirane akte, Komisija osigurava da tehnička pravila koja moraju biti zadovoljena za izdavanje svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu, priznate za plovidbu Rajnom, udovoljavaju razini sigurnosti jednakoj onoj potrebnoj za izdavanje svjedodžbe iz članka 22. Revidirane konvencije za plovidbu Rajnom.

2. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 24. kako bi se ažurirala upućivanja u ovoj Direktivi na pojedine odredbe Priloga II, kako bi se uzele u obzir izmjene izvršene u tom Prilogu.

Članak 23.

Privremeni zahtjevi

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 24. kako bi se osigurala privremena tehnička pravila za plovila da bi se omogućila ispitivanja s ciljem poticanja inovacija i tehničkog napretka. Takvi su zahtjevi valjani najviše tri godine.

Članak 24.

Delegiranje

1. Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje delegiranih akata podložnih uvjetima iz ovoga članka.

2. Delegiranje ovlasti Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članaka 3., 4., 8., 10., 22. i 23. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vremensko razdoblje od [datum stupanja Direktive na snagu] pet godina od … (*2) . Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće ovom produljenju ne usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja . [Am. 10]

3. Europski parlament i Vijeće mogu u svako doba opozvati delegiranje ovlasti iz članaka 3., 4., 8., 10., 22. i 23. Odluka o opozivu označava prestanak delegiranja ovlasti navedene u toj odluci. Ona proizvodi učinke sljedećeg dana od dana objave odluke u Službenom listu Europske unije ili od nekog kasnijeg dana koji je naveden u odluci. Ona ne utječe na valjanost nijednog delegiranog akta koji je već na snazi.

4. Čim donese delegiran akt, Komisija istodobno o tom obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

5. Delegiran Delegirani akt donesen u skladu s člancima 3., 4., 8., 10., 22. i 23. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni ili Vijeće nemaju ne iznesu primjedbe u roku razdoblju od dva mjeseca nakon što ih Komisija obavijesti obavješćivanja Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako su prije isteka tog razdoblja i Europski parlament i Vijeće mogu produžiti obavijestili Komisiju da neće iznositi prigovore. To se razdoblje produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća . [Am. 12]

Članak 25.

Odborski postupak

1. Komisiji pomaže Odbor uspostavljen u skladu s člankom 7. Direktive Vijeća 91/672/EEZ (10) (dalje u tekstu: Odbor). Taj Odbor treba biti odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Prilikom pozivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011. Ako mišljenje Odbora treba dobiti u pismenom postupku, njegov predsjednik može odlučiti prekinuti postupak bez rezultata unutar vremenskog razdoblja za dostavljanje mišljenja.

Članak 26.

Sankcije

Države članice određuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na povrede nacionalnih odredaba donesenih u skladu s ovom Direktivom i poduzimaju potrebne mjere kako bi se osigurala njihova provedba. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Članak 26.a

Revizija

Prije … (*3) i svake tri godine nakon toga Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću kojim se ocjenjuje djelotvornost mjera uvedenih ovom Direktivom, osobito u pogledu usklađivanja tehničkih pravila i razvoja tehničkih standarda za unutarnju plovidbu. U izvješću se također daje ocjena mehanizama za suradnju s međunarodnim organizacijama koje su nadležne za unutarnju plovidbu. Izvješće je po potrebi popraćeno zakonodavnim prijedlogom za dodatno usuglašavanje suradnje i usklađivanja pri uvođenju standarda na koje se može pozivati u pravnim aktima Unije. [Am. 13]

Članak 27.

Prenošenje

1. Države članice koje imaju unutarnje plovne putove navedene u članku 1. donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom s učinkom od 1. siječnja 2015. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose takve odredbe, one prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 28.

Stavljanje izvan snage

Direktiva 2006/87/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2015.

Upućivanja na direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu.

Članak 29.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 30.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama koje imaju unutarnje plovne putove iz članka 1.

Sastavljeno u …

Za Europski parlament

Predsjednik

Za Vijeće

Predsjednik

(1) SL C 177, 11.6.2014., str. 58.

(2) SL C 126, 26.4.2014., str. 48.

(3) Stajalište Europskog parlamenta od 15. travnja 2014.

(4) Direktiva 2006/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o utvrđivanju tehničkih pravila za plovila unutarnje plovidbe i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 82/714/EEZ (SL L 389, 30.12.2006., str. 1.).

(5) Direktiva 2009/100/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o uzajamnom priznavanju svjedodžbi o sposobnosti za plovidbu plovila unutarnje plovidbe (SL L 259, 2.10.2009., str. 8.).

(6) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(7) Direktiva 2009/45/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o sigurnosnim pravilima i normama za putničke brodove (SL L 163, 25.6.2009., str. 1.).

(8) Direktiva Vijeća 82/714/EEZ od 4. listopada 1982. o utvrđivanju tehničkih pravila za plovila unutarnje plovidbe (SL L 301, 28.10.1982., str. 1.), (Direktiva stavljena izvan snage Direktivom 2006/87/EZ).

(9) Direktiva Vijeća 94/57/EZ od 22. studenoga 1994. o zajedničkim pravilima i normama organizacije za pregled i nadzor brodova te odgovarajuće djelatnosti pomorskih uprava (SL L 319, 12.12.1994., str. 20.).

(*1) G odinu dana od datuma stupanja na snagu ove Direktive.

(*2) Datum stupanja na snagu ove Direktive.

(10) Direktiva Vijeća 91/672/EEZ od 16. prosinca 1991. o uzajamnom priznavanju nacionalnih svjedodžbi zapovjednika za prijevoz putnika i robe unutarnjim vodnim putovima (SL L 373, 31.12.1991., str. 29.).

(*3) T ri godine nakon dana stupanja na snagu ove Direktive.

POPIS PRILOGA

Prilog I.

Popis unutarnjih plovnih putova Unije geografski podijeljenih u 1., 2., 3. i 4. zonu

U Prilog II, sljedeće poglavlje ubacuje se: POGLAVLJE 19.ba POSEBNA PRAVILA KOJA SE PRIMJENJUJU NA BRODOVE S POGONOM NA UKAPLJENI PRIRODNI PLIN (UPP) (prazno) [Am. 14]

Prilog II.

Minimalni tehnički zahtjevi za plovila na unutarnjim plovnim putovima 1., 2., 3. i 4. Zone

Prilog III.

Područja mogućih dodatnih tehničkih zahtjeva za brodove na unutarnjim plovnim putovima 1. i 2. zone

Prilog IV.

Područja mogućih smanjenih tehničkih zahtjeva za brodove na unutarnjim plovnim putovima 3. i 4. zone

Prilog V.

Obrazac svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu

Prilog VI.

Obrazac upisnika svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu

Prilog VII.

Klasifikacijska društva

Prilozi nisu navedeni u potpunosti u ovom konsolidiranom tekstu. Molimo pogledajte prijedlog Komisije COM(2013)0622, Dio 2. i 3.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/121

P7_TA(2014)0344

Pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 515/97 od 13. ožujka 1997. o uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i o suradnji potonjih s Komisijom radi osiguravanja pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima (COM(2013)0796 – C7-0421/2013 – 2013/0410(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/26)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0796),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 33. stavak 325. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0421/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda od 25. veljače 2014. (1),

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A7-0241/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, kao što je navedeno u nastavku;

zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 94, 31.3.2014., str. 1.

P7_TC1-COD(2013)0410

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. …/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 515/97 o uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i o njihovoj suradnji s Komisijom radi osiguravanja pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 33. i 325.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2)

budući da:

(1)	Kako bi se osiguralo da se Uredbom Vijeća (EZ) br. 515/97 (3) obuhvate sva moguća kretanja robe u vezi s carinskim teritorijem Unije, primjereno je objasniti definiciju carinskog zakonodavstva u vezi s pojmovima ulaska i izlaska robe.

(2)	S ciljem dodatnog poboljšanja upravnih i kaznenih postupaka za rješavanje nepravilnosti, potrebno je osigurati da se dokazi dobiveni uzajamnom pomoći mogu smatrati prihvatljivima u postupcima pred upravnim i sudskim tijelima države članice podnositelja zahtjeva.

(3)

Komunikacija Komisije od 8. siječnja 2013. o upravljanju carinskim rizicima i sigurnosti lanca opskrbe uviđa hitnu potrebu za poboljšanjem kvalitete i dostupnosti podataka za upotrebu u analizi rizika prije dolaska robe na carinu, posebice za učinkovitim utvrđivanjem i ublažavanjem rizika sigurnosti i osiguranja na nacionalnoj razini i razini Unije, u sklopu Zajedničkog okvira za upravljanje rizikom utvrđenog člankom 13. stavkom 2. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 (4). Objedinjavanje podataka o kretanjima kontejnera u analizi rizika prije dolaska robe na carinu znatno će poboljšati vidljivost lanca opskrbe te će uvelike unaprijediti kapacitet Unije i država članica da provjere usmjeravaju na pošiljke visokog rizika, olakšavajući tok zakonite trgovine.

(4)

S ciljem povećanja jasnosti, ujednačenosti , učinkovitosti, dosljednosti i transparentnosti, potrebno je konkretnije definirati tijela koja bi trebala imati pristup registrima utvrđenima na temelju ove Uredbe (EZ) br. 515/97; u tu će se svrhu utvrditi jedinstvena referencija na nadležna tijela. [Am. 1]

(5)

Podaci koji se odnose na kretanja kontejnera omogućuju utvrđivanje prijevare i trendova rizika s obzirom na robu koja je ušla na carinsko područje Unije i izašla iz njega. Takvi podaci služe za pružanje pomoći u sprečavanju, istraživanju i kaznenom gonjenju postupaka koji predstavljaju ili za koje se čini da predstavljaju povredu carinskog zakonodavstva te za pružanje pomoći nadležnim tijelima u upravljanju carinskim rizicima definiranima člankom 4. točkom 25. Uredbe (EEZ) br. 2913/92. Kako bi se prikupio i koristio čim potpuniji komplet podataka, istodobno izbjegavajući potencijalno negativne učinke na mala i srednja poduzeća u sektoru špedicije, nužno je da pružatelji usluga iz javnog i privatnog sektora aktivni u međunarodnom lancu opskrbe Komisiji predaju podatke o kretanju kontejnera sve dok prikupljaju takve podatke u elektroničkim formatima svojim sustavima za praćenje opreme ili dok imaju pristup takvim podacima.

(5.a)

Informacije dobivene iz Komisijine procjene utjecaja od 25. studenog 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 515/97 u pogledu razmjera problema pokazuju da bi prijevare u vezi s lažnom izjavom o podrijetlu mogle iznositi godišnji gubitak od gotovo 100 milijuna EUR za EU27. Države članice zabilježile su 2011. 1905 slučajeva utvrđenih prijevara i drugih nepravilnosti u vezi s krivim opisom robe što je iznosilo štetu od 107,7 milijuna EUR. Ta brojka pokriva samo štetu koju su otkrile države članice i Komisija. Stvarni razmjer problema znatno je veći jer nema dostupnih informacija o procijenjenih 30 000 otkrivenih slučajeva moguće prijevare. [Am. 2]

(5.b)

Unija ima odgovornost boriti se protiv carinske prijevare i stoga pridonijeti cilju unutarnjeg tržišta da se na njemu trguje sigurnim proizvodima s autentičnim certifikatima o podrijetlu kako bi se osigurala visoka razina zaštite potrošača. [Am. 3]

(6)

S obzirom na povećanje razmjera carinske prijevare, ključno je istovremeno povećati otkrivanje i sprječavanje na nacionalnoj razini i na razini Unije. Otkrivanje prijevare, utvrđivanje trendova rizika i provedba učinkovitih postupaka upravljanja rizikom uvelike ovise o identifikaciji i unakrsnoj analizi važnih operativnih kompleta podataka. Stoga je na razini Europske unije važno utvrditi registar koji sadržava podatke o uvozu , izvozu i provozu roba, uključujući provoz roba unutar država članica i izravni izvoz. U tu bi svrhu države članice trebale dopustiti sustavno repliciranje podataka o uvozu, izvozu i provozu robe iz sustava kojima upravlja Komisija te bi trebale Komisiji najranije moguće dostaviti podatke u vezi s provozom robe unutar države članice . Komisija bi svake godine trebala dostaviti Europskom parlamentu i izravnim izvozom. Vijeću rezultate dobivene iz tog registra . Do … (*1) Komisija bi trebala izvršiti procjene kako bi se ocijenila izvedivost proširenja podataka sadržanih u registru uključenjem podataka o uvozu i provozu robe kopnom ili zrakom i potreba za proširenjem podataka sadržanih u registru uključenjem podataka o izvozu. [Am. 4]

(7)

Za provedbu članka 18.b Uredbe (EZ) br. 515/97, Komisija je kreirala nekoliko tehničkih sustava koji omogućuju pružanje tehničke pomoći, osposobljavanja ili aktivnosti priopćivanja i drugih operativnih aktivnosti državama članicama. Ovi tehnički sustavi trebaju biti izričito navedeni u ovoj Uredbi te obuhvaćeni zahtjevima o zaštiti podataka.

(8)

Uvođenje e-Carine 2011. godine, nakon čega isprave koje dokazuju uvoz i izvoz više ne čuvaju carinska tijela, nego gospodarski subjekti, uzrokovalo je kašnjenja u provođenju istraga Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) u području carine jer je OLAF-u za pribavljanje ovih isprava potrebno posredništvo navedenih tijela. Nadalje, trogodišnji rok zastare, primjenjiv na carinske isprave u posjedu tijela, dodatno ograničava uspješno provođenje istraga. Kako bi se ubrzalo provođenje istraga u području carine, Komisija bi , u određenim okolnostima i nakon slanja obavijesti državama članicama, trebala imati pravo izravno zatražiti isprave koje dokazuju uvozne i izvozne deklaracije od dotičnih gospodarskih subjekata. Navedeni Dotični gospodarski subjekti trebali bi biti informirani o vrsti postupka koja se primjenjuje. Ti gospodarski subjekti trebali bi imati obvezu pravovremeno predati Komisiji zatražene isprave , nakon prethodne obavijesti Komisije državama članicama . [Am. 5].

(9)	Kako bi se osigurala povjerljivost i veća sigurnost unesenih podataka, trebalo bi donijeti odredbu o ograničavanju pristupa unesenim podacima samo određenim korisnicima i samo u određene svrhe . [Am. 6]

(10)

Kako bi se osigurala ažuriranost informacija te transparentnost i pravo subjekata podataka na informiranost koji su sadržani u Uredbi (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (5) i Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6), trebalo bi uvesti mogućnost objave na internetu ažuriranih popisa nadležnih tijela kojima su države članice i odjeli Komisije dopustili pristup Carinskom informatičkom sustavu (CIS).

(11)	Uredba (EZ) br. 45/2001 uređuje obradu osobnih podataka koju provode institucije, tijela, uredi i agencije Unije.

(12)	Kako bi se unaprijedila ujednačenost nadgledanja zaštite podataka, Europski nadzornik za zaštitu podataka trebao bi blisko surađivati sa Zajedničkim nadzornim tijelom uspostavljenim Odlukom Vijeća 2009/917/PUP (7) s ciljem postizanja koordinacije revizija CIS-a.

(13)

Odredbe kojima se uređuje pohrana podataka u CIS-u često rezultiraju neopravdanim gubitkom informacija; to je posljedica toga što države članice ne provode sustavno godišnje revizije zbog povezanog administrativnog opterećenja i nedostatka odgovarajućih resursa, posebice ljudskih resursa . Stoga je potrebno pojednostavniti postupak koji uređuje pohranu zadržavanje podataka u CIS-u ukidanjem obveze godišnjeg revidiranja podataka i određivanjem maksimalnog razdoblja zadržavanja u trajanju od 10 godina, što odgovara razdobljima utvrđenima za registre osnovane na temelju ove Uredbe. Ovo Međutim to se ne bi trebalo primjenjivati na rok zastare, kao što je utvrđeno u članku 221. stavku 3. (EEZ) br. 2913/92 Razdoblje zadržavanja potrebno zbog dugih postupaka obrade nepravilnosti i jer su ovi podaci potrebni za provođenje zajedničkih carinskih djelovanja i istraga. Nadalje, da bi se zaštitila pravila o zaštiti podataka, Europski nadzornik za zaštitu podataka trebao bi biti obaviješten o slučajevima kada su osobni podaci pohranjeni u CIS-u na razdoblje dulje od pet godina. [Am. 7]

(14)

Kako bi se dodatno poboljšale mogućnosti analiziranja prijevare i olakšalo provođenje istraga, podaci koji se odnose na datoteke trenutačnih istraga pohranjene u Identifikacijsku bazu podataka carinske evidencije (FIDE) trebali bi biti anonimni godinu dana od zadnjeg pregleda i sačuvani u obliku u kojemu identifikacija subjekta podataka više nije moguća.

(15)

S obzirom na to da ciljeve poboljšanja upravljanja carinskim rizicima definirane člankom 4. točkama 25. i 26. te člankom 13. stavkom 2. Uredbe (EEZ) br. 2913/92 ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(16)

Pružatelji usluga iz javnog i privatnog sektora aktivni u međunarodnom lancu opskrbe koji su u trenutku stupanja ove Uredbe na snagu obvezani obvezama privatnih ugovora o dostavi podataka o kretanjima kontejnera trebali bi imati pravo okoristiti se odgođenom primjenom članka 18.c kako bi ponovno pregovarali svoje ugovore i osigurali da budući ugovori budu usklađeni s obvezom pružanja podataka Komisiji.

(17)	Uredba (EZ) br. 515/97 Komisiji daje ovlasti provođenja nekih od odredaba te Uredbe; kao posljedica stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, ovlasti dane Komisiji tom Uredbom trebaju biti usklađene s člancima 290. i 291. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

(18)

Kako bi se dopunili određeni elementi Uredbe (EZ) br. 515/97 koji nisu ključni i posebice kako bi se kreirao jednostavan i strukturiran registar CSM-ova, ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebala bi biti delegirana Komisiji s obzirom na događaje za koje treba prijaviti CMS-ove, minimalne podatke o kojima valja izvijestiti u CSM-ovima i učestalost izvješćivanja.

(19)

Kako bi se dopunili određeni elementi Uredbe (EZ) br. 515/97 koji nisu ključni i posebice kako bi se specificirale informacije koje valja uključiti u CIS, ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebala bi biti delegirana Komisiji s obzirom na određivanje radnji koje se odnose na primjenu poljoprivrednog zakonodavstva za koju treba uvesti informacije u središnju bazu podataka CIS-a.

(20)	Osobito je važno da Komisija provede prikladna savjetovanja tijekom pripremnih radnji, uključujući i ona na stručnoj razini. Kada priprema i sastavlja delegirane akte, Komisija bi trebala osigurati istodoban, pravodoban i prikladan prijenos odgovarajućih isprava Europskom parlamentu i Vijeću.

(21)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu Uredbe (EZ) br. 515/97, provedbene ovlasti trebale bi se dodijeliti Komisiji s obzirom na obrazac datuma i metodu prijenosa CSM-ova. Te ovlasti treba provoditi u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (8). Za donošenje provedbenih akata trebao bi se upotrebljavati postupak ispitivanja.

(22)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu Uredbe (EZ) br. 515/97, provedbene ovlasti trebale bi se dodijeliti Komisiji s obzirom na posebne elemente koje valja uključiti u CIS pod svaku od kategorija navedenu u stavkama (a) do (h) članka 24. Te ovlasti treba provoditi u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća. Za donošenje provedbenih akata trebao bi se upotrebljavati postupak ispitivanja. Posebni elementi koje valja uključiti u CIS temeljit će se na onima popisanima u Prilogu Uredbi Komisije (EZ) br. 696/98 (9),

(23)	Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka koji je donio mišljenje 11. ožujka 2014.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 515/97 mijenja se kako slijedi:

U članku 2. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)

prva alineja zamjenjuje se sljedećom:

„—

„carinsko zakonodavstvo” znači skup odredaba Unije i s njim povezane delegirane i provedbene akte kojima se uređuje ulaz, izlaz, uvoz, izvoz, provoz i prisutnost robe kojom se trguje između država članica i trećih zemalja te među državama članicama u slučaju robe koja nema status robe iz Unije u smislu članka 28. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije ili robe koja je podložna dodatnim provjerama ili istraživanjima s ciljem dokazivanja njezina statusa robe Unije,”

(b)

dodaje se sljedeća alineja:

„—	‚pružatelji„ javni ili privatni pružatelji usluga u javnom ili privatnom sektoru aktivni u međunarodnom lancu opskrbe” znači vlasnici, pošiljatelji, primatelji, špediteri, nositelji , proizvođači i ostali uključeni posrednici ili osobe uključene u međunarodni lanac opskrbe.”[Am. 8]

Članak 12. zamjenjuje se sljedećim:

„Isprave, ovjereni prijepisi isprava, potvrde, svi instrumenti službeni akti i odluke koje proizlaze iz upravnih tijela, izvješća i svi obavještajni podaci koje su službenici primatelja zahtjeva dobili i koji su priopćeni podnositelju zahtjeva tijekom pomoći predviđene člancima 4. do 11. mogu se smatrati prihvatljivim dokazima u upravnim i sudskim postupcima države članice podnositelja zahtjeva jednako kao da su dobiveni u državi članici u kojoj se izvršavaju postupci.”[Am. 9]

(2.a)

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 16.a

Isprave, ovjereni prijepisi isprava, potvrde, svi instrumenti ili odluke koje proizlaze iz upravnih tijela, izvješća i svi obavještajni podaci koje su službenici država članica dobili i koji su priopćeni drugoj državi članici tijekom pomoći predviđene člancima 13. do 15. mogu se smatrati prihvatljivim dokazima u upravnim i sudskim postupcima države članice koja prima podatke jednako kao da su dobiveni u državi članici u kojoj se izvršavaju postupci.” [Am. 10]

2.b

U prvom podstavku članka 18. stavka 1 umeće se sljedeća alineja:

„—	kršenje carinskog zakonodavstva iznad praga koji je odredila Komisija.” [Am. 11]

2.c

Završna rečenica prvog podstavka članka 18. stavka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„ona što je moguće prije, ali u svakom slučaju unutar najviše tri tjedna, Komisiji priopćuju, bilo na svoju vlastitu inicijativu ili kao odgovor na obrazloženi zahtjev Komisije, sve relevantne informacije, bilo u obliku dokumenata ili njihovih preslika ili izvadaka, potrebne za utvrđivanje činjenica kako bi Komisija mogla koordinirati mjere koje poduzimaju države članice.” [Am. 12]

2.d

Članak 18. stavak 4. podstavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„4. Kada Komisija smatra da je u jednoj ili više država članica došlo do nepravilnosti, ona o tome obavješćuje dotičnu državu članicu ili države članice, a ta država članica ili te države članice prvom prilikom, ali najkasnije nakon tri tjedna od kada je primljena informacija, provode istragu kojoj mogu prisustvovati i službenici Komisije prema uvjetima utvrđenima u članku 9. stavku 2. i članku 11. ove Uredbe.” [Am. 13]

Članak 18.a mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Ne dovodeći u pitanje nadležnosti država članica, u svrhu upravljanja rizikom propisanim člankom 4. točkama 25. i 26. te člankom 13. stavkom 2. Uredbe (EEZ) br. 2913/92 i u cilju pomaganja tijelima navedenima u članku 29. prilikom otkrivanja kretanja robe koja je predmet radnji u potencijalnom kršenju carinskog i poljoprivrednog zakonodavstva te prijevoznih sredstava, uključujući kontejnere, korištenih u tu svrhu, Komisija utvrđuje registar podataka dobivenih od pružatelja usluga u javnom ili privatnom sektoru koji su aktivni u međunarodnom lancu opskrbe i njime upravlja. Ta će tijela moći izravno pristupati tom registru. Ona osiguravaju da se informacije sadržane u tom registru koje se tiču interesa pružatelja usluga država članica koriste samo u svrhe ove Uredbe. ”[Am. 14]

(b)

Stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. U upravljanju tim registrom Komisija je ovlaštena:

(a)

pristupati sadržajima ili izdvajati i pohranjivati sadržaje podataka bilo kojim sredstvima ili u bilo kojem obliku i podacima se koristiti u svrhe upravnih ili sudskih postupaka u skladu sa zakonodavstvom primjenjivim na prava intelektualnog vlasništva. Komisija uspostavlja primjerene zaštite od proizvoljnog uplitanja javnih tijela, uključujući tehničke i organizacijske mjere i zahtjeve za transparentnošću prema subjektima podataka. Subjekti podataka imaju pravo pristupa i ispravka u vezi s podacima obrađenima u tu svrhu; [Am. 15]

(b)	uspoređivati i suprotstavljati podatke kojima se može pristupati ili koji se mogu izdvojiti iz registra, označavati ih, dopuniti ih drugim izvorima podataka i analizirati ih u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (*2);

(c)	učiniti podatke iz ovog registra dostupnima svim tijelima navedenima u članku 29. tehnikama elektroničke obrade podataka.”

(*2) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca pri obradi osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice te slobodnom protoku takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1).”"

(c)

Dodaje se sljedeći točke 5. i 6. dodaju se stavak :

„5. Europski nadzornik za zaštitu podataka nadgleda sukladnost ovog registra s Uredbom (EZ) br. 45/2001.

Komisija primjenjuje odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere kako bi zaštitila osobne podatke od slučajnog ili nezakonitog uništavanja, slučajnog gubitka ili neovlaštenog objavljivanja, promjene i pristupa ili bilo kojeg drugog neovlaštenog oblika obrade. [Am. 16]

6. Ne dovodeći u pitanje Uredbu 45/2001, Komisija može prenijeti, podložno sporazumu pružatelja usluga iz javnog i privatnog sektora aktivnih u međunarodnom lancu opskrbe podatke navedene u članku 18.a stavku 3. međunarodnim organizacijama i/ili institucijama/agencijama EU-a uključujući Svjetsku carinsku organizaciju, Međunarodnu pomorsku organizaciju, Međunarodnu organizaciju za civilno zrakoplovstvo te Međunarodnu udrugu zračnih prijevoznika, kao i Europol, koje pridonose zaštiti financijski interesa Unije i pravilnoj primjeni carinskog zakonodavstva s kojima je Komisija zaključila relevantni sporazum ili memorandum o razumijevanju. [Am. 17]

Podaci se prenose prema ovom stavku samo za opće potrebe ove Uredbe, također uključujući i zaštitu financijskih interesa Unije, i/ili za potrebu upravljanja rizikom, kako je utvrđeno člankom 4. točkama 25. i 26. te člankom 13. stavkom 2. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 (*3). [Am. 18]

Sporazum ili memorandum o razumijevanju na temelju kojeg se može obaviti Prijenos podataka prema ovom stavkom uključuje, između ostalog, stavku poštuje načela zaštite podataka, kao što su mogućnost da se subjekti podataka koriste svojim pravom pristupa i ispravke te da traže upravni i sudski pravni lijek te neovisan nadzorni mehanizam kako bi se osiguralo poštivanje jamstava za zaštitu podataka. [Am. 19]

Podaci dobiveni od pružatelja usluga iz javnog i privatnog sektora aktivnih u međunarodnom lancu opskrbe čuvaju se samo onoliko vremena koliko je neophodno da bi se ostvarila svrha zbog koje su bili uključeni i ne smiju biti pohranjeni više od deset godina. Ako su osobni podaci pohranjeni na razdoblje dulje od pet godina, Europski nadzornik za zaštitu podataka mora biti obaviješten o tome.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 43. za izmjenu popisa međunarodnih organizacija i/ili institucija/agencija Unije koje pridonose zaštiti financijskih interesa Unije i pravilnoj primjeni carinskog zakonodavstva. [Am. 20]

Komisija se savjetuje s poslovnim predstavnicima o razvoju delegiranih akata iz ovog stavka. [Am. 21]

(*3) Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 302, 19.10.1992., str. 1).”"

Članak 18.b mijenja se kako slijedi:

(a)

Stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Komisija može davati osigurava stručnu, tehničku ili logističku pomoć, osposobljavanje ili aktivnosti priopćavanja ili druge operativne potpore učiniti dostupnima državi članici i za postizanje ciljeva ove Uredbe i za provođenje dužnosti država članica u okviru provedbe carinske suradnje navedenoj u članku 87. UFEU-aKomisija u tu svrhu utvrđuje odgovarajuće tehničke sustave.”[Am. 22]

(b)	Dodaje se sljedeći stavak 3.: „3. Europski nadzornik za zaštitu podataka nadgleda sukladnost svih tehničkih sustava navedenih u ovom članku s Uredbom (EZ) br. 45/2001.” [Am. 23]

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 18.c

1. Pružatelji usluga iz javnog i privatnog sektora aktivni u međunarodnom lancu opskrbe navedeni u članku 18.a stavku 1. Pomorski prijevoznici koji pohranjuju podatke o kretanju i statusu kontejnera ili imaju pristup takvim podacima o tome izvješćuju Komisiju Porukama o statusu kontejnera („CSM-ovi”). [Am. 24]

2. Traženi CSM-ovi izvješćuju se u bilo kojoj od sljedećih situacija: za kontejnere određene za to da ih na carinski teritorij Unije dovedu brodom iz treće zemlje; [Am. 25]

(a)	kontejneri određeni za to da ih na carinski teritorij Unije dovedu vozilom iz treće zemlje; [Am. 25]

(b)	kontejneri koji vozilom odlaze iz carinskog teritorija Unije u treću zemlju. [Am. 26]

3. Traženi CSM-ovi izvješćuju o događajima navedenima u članku 18.f u mjeri u kojoj su poznati pružateljima usluga iz javnog i privatnog sektora aktivnim u međunarodnom lancu opskrbe koji izvješćuju i za koje su podaci stvoreni ili prikupljeni u elektroničkoj opremi za praćenje kontejnera . [Am. 27]

4. Komisija će osnovati registar navedenih CSM-ova, „Registar CSM-ova”, i njime upravljati. Registar CSM-ova dio je registra iz članka 18.a i ne sadrži osobne podatke. [Am. 28]

Članak 18.d

1. Ako je kontejner, uključujući kontejnere koji neće biti ispražnjeni u Uniji, namijenjen da brodom stigne na carinsko područje Unije iz treće zemlje, javni ili privatni pružatelji usluga koji podliježu obvezi iz članka 18.c stavka 1. dostavljaju CSM-ove za sve situacije koje se odvijaju od trenutka kada se prijavi da je kontejner prazan prije njegova pristizanja na carinsko područje Unije pa sve dok se ponovno ne prijavi da je kontejner prazan.

2. U slučajevima kada određeni CSM-ovi potrebni za utvrđivanje situacije praznog kontejnera nisu dostupni u elektroničkoj evidenciji ni u jednom trenutku, pružatelj dostavlja CSM-ove za situacije koje se odvijaju najmanje tri mjeseca prije fizičkog dolaska na carinsko područje Unije pa sve do jednog mjeseca nakon ulaska na carinsko područje Unije ili, do dolaska na odredište izvan carinskog područja Unije, ovisno o tome što je ranije.

Članak 18.e

1. Ako kontejner plovilom odlazi iz carinskog područja Unije prema trećoj zemlji, javni ili privatni pružatelji usluga koji podliježu obvezi iz članka 18.c stavka 1. dostavljaju CSM-ove za sve situacije koje se odvijaju od trenutka kada se prijavi da je kontejner u carinskom području Unije prazan pa sve dok se ne prijavi da je kontejner prazan izvan carinskog područja Unije.

2. U slučajevima kada određeni CSM-ovi potrebni za utvrđivanje situacije praznog kontejnera nisu dostupni u elektroničkoj evidenciji ni u jednom trenutku, pružatelj može dostaviti CSM-ove za situacije koje se odvijaju tijekom najmanje posljednja tri mjeseca nakon izlaska kontejnera iz carinskog područja Unije.

Članak 18.f

1. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte na temelju članka 43. o utvrđivanju situacija u vezi sa statusom kontejnera za koje se dostavljaju CSM-ovi u skladu s člankom 18.c, minimalnih podatkovnih elemenata koje treba dostaviti u CSM-ovima te učestalosti podnošenja.

2. Komisija provedbenim aktima donosi odredbe o formatu podataka u CSM-ovima te o metodi prijenosa CSM-ova , te u vezi s obvezama se mogu odnositi na kontejnere dovezene u Uniju zbog preusmjeravanja . Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja navedenim u članku 43.a stavku 2. [Am. 29]

2.a U skladu s člankom 18.a stavkom 1. Komisija provedbenim aktom uspostavlja sredstva s pomoću kojih će se postići sporazum pružatelja usluga prije prijenosa njihovih podnesenih CSM-ova drugim organizacijama ili tijelima. [Am. 30]

2.b Komisiju se potiče na blisko savjetovanje s predstavnicima industrije kontejnerskoga linijskog brodarstva u vezi s razvojem delegiranih i provedbenih akata iz ovog članka. Oni mogu biti pozvani da sudjeluju na relevantnim sastancima odbora i stručnih skupina koji se koriste za razvoj takvih akata. [Am. 31]

Članak 18.g

1. Komisija uspostavlja i upravlja registrom koji sadržava podatke o uvozu, izvozu i provozu robe, uključujući provoz unutar države članice, kako je utvrđeno u prilozima 37. i 38. Uredbi Komisije (EEZ) br. 2454/93 (*4) („Registar uvoza, izvoza i provoza”). Države članice ovlašćuju Komisiju da sustavno iznosi podatke koji se odnose na uvoz , izvoz i provoz iz izvora kojima upravlja Komisija na temelju Uredbe (EEZ) br. 2913/92. Države članice u najkraćem mogućem roku dostavljaju Komisiji podatke o provozu robe unutar države članice i o izravnom izvozu. Informacije pružene o fizičkim ili pravnim osobama koriste se isključivo u svrhe ove Uredbe. [Am. 32]

2. Registar se upotrebljava za pružanje pomoći u sprečavanju, istraživanju i kaznenom gonjenju postupaka koji predstavljaju, ili za koje se čini da predstavljaju, povrjeđivanje carinskog zakonodavstva te za potrebe upravljanja rizikom, uključujući carinski nadzor koji se temelji na riziku, kako je utvrđeno člankom 4. točkama 25. i 26. te člankom 13. stavkom 2. Uredbe (EEZ) br. 2913/92.

3. Registar je dostupan isključivo odjelima Komisije i nacionalnim tijelima iz članka 29. Unutar Komisije i nacionalnih tijela samo su imenovani analitičari ovlašteni obrađivati osobne podatke sadržane u tom registru.

Ne dovodeći u pitanje Uredbu (EZ) br. 45/2001, Komisija može prenijeti, podložno sporazumu države članice koja ih dostavlja, odabrane podatke dobivene u skladu s postupkom navedenim u stavku 1. međunarodnim organizacijama i/ili institucijama/agencijama EU-a koje uključujući Svjetsku carinsku organizaciju, Međunarodnu pomorsku organizaciju, Međunarodnu organizaciju za civilno zrakoplovstvo i Međunarodnu udrugu zračnih prijevoznika, kao i Europol, koji pridonose zaštiti financijskih interesa Unije i pravilnoj primjeni carinskog zakonodavstva i s kojima je Komisija zaključila relevantni sporazum ili memorandum o razumijevanju. [Am. 33]

Podaci se prenose u skladu s tim stavkom samo za opće potrebe ove Uredbe, uključujući i zaštitu financijskih interesa Unije, i/ili za potrebu upravljanja rizikom, kako je utvrđeno člankom 4. točkama 25. i 26. te člankom 13. stavkom 2 Uredbe (EEZ) br. 2913/92.

Sporazum ili memorandum o razumijevanju na temelju kojeg se može obaviti prijenos podataka u skladu s tim stavkom uključuje, između ostalog, načela zaštite podataka, kao što su mogućnost da se subjekti podataka koriste svojim pravom pristupa i ispravka te da traže upravni i sudski pravni lijek te neovisan nadzorni mehanizam kako bi se osiguralo postupanje po jamstvima za zaštitu podataka.

3.a Komisija jednom godišnje Europskom parlamentu i Vijeću predstavlja rezultate dobivene iz tog registra, na temelju članka 51.a. [Am. 34]

4. Uredba (EZ) br. 45/2001 primjenjuje se na obradu osobnih podataka koju provodi Komisija u kontekstu podataka uključenih u taj registar. [Am. 35]

Komisija se smatra voditeljem podataka u smislu članka 2.d Uredbe (EZ) br. 45/2001.

Registar uvoza, izvoza i provoza podliježe prethodnoj provjeri Europskog nadzornika za zaštitu podataka u skladu s člankom 27. Uredbe (EZ) br. 45/2001. [Am. 36]

Podaci sadržani u registru uvoza, izvoza i provoza čuvaju se samo onoliko vremena koliko je neophodno da bi se ostvarila svrha u koju su bili uključeni i ne smiju biti pohranjeni više od deset godina. Ako su osobni podaci pohranjeni na razdoblje dulje od pet godina, Europski nadzornik za zaštitu podataka mora o tome biti obaviješten.

5. Registar uvoza, izvoza i provoza ne uključuje posebne kategorije podataka u smislu članka 10. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 45/2001.

Članak 18.h

1. Komisija može , slijedom zahtjeva države članice iz stavka 1.a ovog članka te u skladu s člankom 14. Uredbe (EEZ) br. 2913/92, dobiti izravno od gospodarskih subjekata popratne dokumente o uvoznim i izvoznim provoznim deklaracijama i za koje su popratne dokumente stvorili ili prikupili gospodarski subjekti , s obzirom na istrage u vezi s provedbom carinskog zakonodavstva, kako je utvrđeno člankom 2. stavkom 1. ove Uredbe bilo izričitim odobrenjem države članice ili prešutnim odobrenjem iz članka 18.h stavka 1.b ove Uredbe Komisija obavještava sve države članice u kojima će se vjerojatno provoditi naknadne istražne radnje o zahtjevu usporedno sa zahtjevom u izradi. Komisija pruža državi članici u kojoj gospodarski subjekt ima poslovni nastan primjerak zahtjeva usporedno sa zahtjevom u izradi. Komisija u roku od tjedan dana od primitka odgovora pruža primjerke odgovora i popratnih dokumenata gospodarskog subjekta državi članici u kojoj gospodarski subjekt ima poslovni nastan. [Am. 38]

1.a Slijedom zahtjeva Komisije državi članici za popratne dokumente o uvoznim ili provoznim deklaracijama, država članica u skladu s člankom 14. Uredbe (EEZ) br. 2913/92, ima tri tjedna da napravi nešto od sljedećeg:

—	odgovori na zahtjev i pruži traženu dokumentaciju;

—	obavijesti Komisiju da je država članica zatražila dokumentaciju od gospodarskog subjekta;

—	zatraži, iz operativnih razloga, dodatna dva tjedna za ispunjavanje zahtjeva; ili

—	odbije zahtjev i obavijesti Komisiju da zahtjev nije bilo moguće ispuniti putem mogućih postupaka, na primjer jer gospodarski subjekt nije pružio zatražene informacije ili jer je sudska vlast države članice donijela odluku o odbijanju u skladu s člankom 3. ove Uredbe. [Am. 39]

1.b Ako država članica ne:

—	odgovori s traženim dokumentima;

—	obavijesti Komisiju da je država članica zatražila dokumente od gospodarskog subjekta;

—	zatraži, iz operativnih razloga, dodatna dva tjedna za ispunjavanje zahtjeva; ili

—	odbije zahtjev

unutar tog početnog razdoblja od tri tjedna, smatra se da je dala prešutno odobrenje Komisiji da zahtijeva popratne dokumente o uvoznim i provoznim deklaracijama izravno od gospodarskog subjekta. [Am. 40]

2. Unutar rokova u kojima su gospodarski subjekti obvezni čuvati relevantnu dokumentaciju, gospodarski subjekti dužni su na zahtjev dostaviti Komisiji informacije navedene u stavku 1. u roku od tri tjedna. [Am. 41]

(*4) Uredba Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 253, 11.10.1993., str. 1).”"

5.a

Članak 21. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. S nalazima i informacijama dobivenim tijekom misija Zajednice iz članka 20. ove Uredbe, a posebno s dokumentima koje predaju nadležna tijela dotičnih trećih zemalja, kao i s informacijama dobivenim tijekom upravne istrage, uključujući istragu služba Komisije, postupa se u skladu s člankom 45. ove Uredbe.” [Am. 42]

6.	U članku 23. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim: „4. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 43. o utvrđivanju tih postupaka u vezi s primjenom poljoprivrednih odredaba koje zahtijevaju uvođenje informacija u CIS.”

U članku 25. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Komisija provedbenim aktima donosi odredbe o stavkama koje treba uključiti u CIS u vezi sa svakom od kategorija iz članka 24. točaka od (a) do (h) u mjeri u kojoj je to potrebno za ostvarivanje cilja toga Sustava. Osobni podaci ne smiju se pojavljivati u kategorijama iz članka 24. točke (e). Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja navedenim u članku 43.a stavku 2.”

Članak 29. mijenja se kako slijedi:

(a)

Stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Pristup podacima koji su sadržani u CIS-u rezerviran je isključivo za nacionalna tijela koja imenuje svaka država članica i za odjele koje imenuje Komisija. Ta su nacionalna tijela carinska tijela, ali mogu uključivati i druga tijela koja su u skladu sa zakonom, propisima i postupanjima u predmetnoj državi članici nadležna za postupanje s ciljem navedenim u članku 23. stavku 2. [Am. 43]

Partner CIS-a koji pruža podatke ima pravo odlučiti koje od gore navedenih tijela može imati pristup podacima koje je uključio u CIS.”

(b)

Stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Svaka država članica Komisiji šalje popis svojih imenovanih nadležnih tijela koja imaju izravan pristup podacima CIS-a te za svako tijelo podatke o tome kojim podacima smije imati pristup i u koju svrhu.

Komisija o tome obavještava druge države članice. Ona također provjerava popis imenovanih nacionalnih tijela protiv nerazmjernih imenovanja i obavještava sve države članice o sličnim pojedinostima u vezi s odjelima Komisije ovlaštenima da imaju pristup CIS-u.

Popis nacionalnih tijela i odjela Komisije imenovanih na taj način objavljuje Komisija za informaciju u Službenom listu Europske unije, a sljedeća ažuriranja popisa Komisija objavljuje na internetu.”

9.	U članku 30. stavku 3. treći podstavak zamjenjuje se sljedećim: „Popis tijela ili odjela imenovanih na taj način Komisija objavljuje na internetu.”

9.a

U članku 30. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4. Podaci dobiveni iz CIS-a mogu se, uz prethodno odobrenje države članice koja ih je uključila u sustav te podložno svim uvjetima koje ona nameće, priopćiti nacionalnim tijelima radi uporabe, osim one iz stavka 2., trećim zemljama i međunarodnim ili regionalnim organizacijama i/ili agencijama Unije koje pridonose zaštiti financijskih interesa Unije i ispravnoj primjeni carinskog zakonodavstva. Svaka država članica poduzima posebne mjere kako bi osigurala zaštitu takvih podataka kada se oni prenose ili pružaju odjelima izvan njezinoga državnog područja.

Odredbe iz prvoga stavka primjenjuju se mutatis mutandis na Komisiju ako je ona te podatke unijela u sustav.” [Am. 44]

10.	Naslov poglavlja 4. zamjenjuje se slijedećim: „Poglavlje 4. Pohrana podataka”.

11.

Članak 33. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 33

„Podaci sadržani u CIS-u čuvaju se samo onoliko vremena koliko je neophodno da bi se ostvarila svrha u koju su bili uključeni i ne smiju biti pohranjeni više od deset godina. Ako su osobni podaci pohranjeni na razdoblje dulje od pet godina, Europski nadzornik za zaštitu podataka mora o tome biti obaviješten.”[Am. 45]

12.

Članak 37. mijenja se kako slijedi:

(a)	Stavak 3.a zamjenjuje se sljedećim: „3a. Ova Uredba detaljizira i nadopunjuje Uredbu (EZ) br. 45/2001. Europski nadzornik za zaštitu podataka nadgleda sukladnost CIS-a s Uredbom (EZ) br. 45/2001.”

(b)

Dodaje se sljedeći stavak 5.:

„5. Europski nadzornik za zaštitu podataka surađuje sa Zajedničkim nadzornim tijelom, uspostavljenim na temelju Odluke Vijeća 2009/917/PUP (*5), svaki djelujući u okviru svojih nadležnosti, a u cilju osiguravanja usklađenog nadzora i revizije CIS-a.”

(*5) Odluka Vijeća 2009/917/PUP od 30. studenoga 2009. o upotrebi informacijskih tehnologija u carinske svrhe (SL L 323, 10.12.2009., str. 20.).”"

13.

Članak 38. mijenja se kako slijedi:

(a)	U stavku 1. briše se točka (b).

(b)

Stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Posebice, i države članice i Komisija poduzimaju mjere:

(a)	sprečavanja pristupa neovlaštenim osobama instalacijama kojima se koristi za obradu podataka;

(b)	zaštite podataka i medija s podacima od čitanja, kopiranja, izmjene ili brisanja koje provode neovlaštene osobe;

(c)	sprečavanja neovlaštenog unosa podataka i svakog neovlaštenog pregledavanja, izmjene ili brisanja podataka;

(d)	sprečavanja pristupa neovlaštenim osobama podacima u CIS-u pomoću opreme za prijenos podataka;

(e)	jamčenja da, s obzirom na korištenje CIS-om, ovlaštene osobe imaju pravo pristupa samo onim podacima za koje su nadležne;

(f)	jamčenja da je moguće provjeriti i ustanoviti kojim se tijelima podaci mogu prenijeti opremom za prijenos podataka;

(g)	jamčenja da je moguće provjeriti i ustanoviti ex post facto koji su podaci bili uvršteni u CIS, kada i tko ih je uvrstio te nadgledati ispitivanje;

(h)	sprečavanja neovlaštenoga čitanja, kopiranja, izmjene ili brisanja podataka tijekom prijenosa podataka i transporta medija s podacima.”

(c)

Stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Komisija provjerava da su provedena pretraživanja bila odobrena i da su ih proveli ovlašteni korisnici. Provjerava se Razina provjere ovisi o opsegu područja koje treba provjeriti, težini prekršaja i očekivanom pogođenom iznosu prihoda, ali uvijek iznosi najmanje 1 % svih provedenih pretraživanja. Zapis takvih pretraživanja i provjera unosi se u sustav, a njega se koristi samo za gore navedene provjere. Briše se nakon šest mjeseci.”[Am. 46]

14.

Članak 41.d mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Rok pohrane podataka ovisi o zakonima, propisima i postupcima države članice koja pruža podatke. Država članica koja pruža podatke ocjenjuje potrebu za zadržavanjem podataka. Maksimalna i nekumulativna razdoblja koja se računaju od datuma unosa podataka u istražni dosje i koja se ne smiju premašiti jesu sljedeća: [Am. 47]

(a)

podaci koji se odnose na dosjee istraga u tijeku ne mogu se čuvati dulje od tri godine ako nije otkriveno nijedno djelo kojem se povređuje carinsko ili poljoprivredno zakonodavstvo; podaci se moraju prikazivati u anonimnom obliku prije isteka tog vremenskog roka ako je prošla jedna godina od posljednjeg opažanja;

(b)	podaci o upravnim ili kriminalističkim istragama u okviru kojih je otkriveno djelo kojim je povrijeđeno carinsko ili poljoprivredno zakonodavstvo, ali u tom pogledu nije donesena nijedna upravna odluka, izrečena presuda ili naložena novčana ili upravna kazna, ne mogu se čuvati dulje od šest godina;

(c)	podaci o upravnim ili kriminalističkim istragama na temelju kojih je donesena upravna odluka, izrečena presuda ili naložena novčana ili upravna kazna ne mogu se čuvati dulje od deset godina.”

(b)	Stavak 3. zamjenjuje se sljedećim: „3. Komisija podatke anonimnima čini anonimnima ili ih briše čim istekne maksimalni rok čuvanja predviđen u stavku 1.”[Am. 48]

15.

Članak 43. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji u skladu s uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 18. a stavka 6., članka 18. f stavka 1. , članka 18.g stavka 3. i članka 23. stavka 4. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vremensko razdoblje od … (*6) [dd/mm/gggg] [ umetnite datum stupanja na snagu ove Uredbe ]. [Am. 49]

3. Ovlast donošenja delegiranih akata iz članka 18. a stavka 6., članka 18. f stavka 1. , članka 18.g stavka 3. i članka 23. stavka 4. Europski parlament ili Vijeće mogu opozvati u bilo kojem trenutku. Odluka o opozivu ukida delegiranje ovlasti utvrđeno u toj odluci. Stupa na snagu sljedećeg dana nakon objave Odluke u Službenom listu Europske unije ili kasnije kako je ondje utvrđeno. Ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već stupili na snagu. [Am. 50]

4. Čim donese delegirani akt, Komisija istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

5. Delegirani akt donesen na temelju članka 18. a stavka 6., članka 18. f stavka 1. , članka 18.g stavka 3. i članka 23. stavka 4. stupa na snagu samo ako Europski parlament i Vijeće ne ulože prigovor u roku od dva mjeseca od obavijesti Europskom parlamentu i Vijeću o tom aktu ili ako su Europski parlament i Vijeće prije isteka tog roka obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovor. Taj se rok produžuje na dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”[Am. 51]

(*6) Datum stupanja na snagu ove Uredbe. "

16.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 43.a

1. Komisiji pomaže odbor. Taj odbor jest odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011. Europskog parlamenta i Vijeća (*7).

2. Kada se poziva na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.”

(*7) Uredba (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”"

Članak 1.a

Do … (*8) Komisija provodi procjenu:

—	potrebe proširenja podataka sadržanih u registru iz članka 18.a Uredbe (EZ) br. 515/97 uključenjem podataka o izvozu i

—	izvedivosti proširenja podataka sadržanih u registru iz članka 18.a Uredbe (EZ) br. 515/97 uključenjem podataka o uvozu i provozu robe zrakom i kopnom. [Am. 52]

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Za javne i privatne pružatelje usluga koji su, u trenutku kada ova Uredba stupa na snagu, obvezani privatnim ugovorima koji ih sprečavaju u ispunjenju njihovih obveza utvrđenih u članku 18.c stavku 1. Uredbe (EZ) br. 515/97, ova Uredba proizvodi potrebni provedbeni i delegirani akti iz članka 18.f stavka 1. i članka 18.f stavka 2. Uredbe (EZ) br. 515/97 proizvode učinak jednu najranije godinu dana nakon stupanja na snagu. [Am. 53]

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u …,

Za Europski parlament

Predsjednik

Za Vijeće

Predsjednik

(1) SL C 94, 31.3.2014., str.1.

(2) Stajalište Europskog parlamenta od 15. travnja 2014.

(3) Uredba Vijeća (EZ) br. 515/97 od 13. ožujka 1997. o uzajamnoj pomoći upravnih tijela država članica i o suradnji potonjih s Komisijom radi osiguravanja pravilne primjene propisa o carinskim i poljoprivrednim pitanjima (SL L 82, 22.3.1997., str.1).

(4) Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 302, 19.10.1992., str. 1).

(*1) Dvije godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe.

(5) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str.2).

(6) Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31).

(7) Odluka Vijeća 2009/917/PUP od 30. studenoga 2009. o upotrebi informacijske tehnologije u carinske svrhe.(SL L 323, 10.12.2009., str. 20).

(8) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13).

(9) Uredba Komisije (EZ) br. 696/98 od 27. ožujka 1998. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 515/97 o uzajamnoj pomoći među upravnim tijelima država članica i o suradnji između potonjih i Komisije radi osiguravanja pravilne primjene zakona o carinskim i poljoprivrednim stvarima (SL L 96, 28.3.1998., str. 22).

(*8) Dvije godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/136

P7_TA(2014)0345

Informacije u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o izmijenjenom prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (kodificirani tekst) (COM(2013)0932 – C7-0006/2014 – 2010/0095(COD))

(Redovni zakonodavni postupak – kodifikacija)

(2017/C 443/27)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2010)0179) i izmijenjeni prijedlog COM(2013)0932),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 114., 337. i 43. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0006/2014),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenja Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

—	uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 20. prosinca 1994. o ubrzanom načinu rada za službenu kodifikaciju zakonodavnih tekstova (2),

—	uzimajući u obzir članke 86. i 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A7-0247/2014),

A.	budući da se, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, ovaj prijedlog odnosi samo na kodifikaciju postojećih tekstova, bez njihovih suštinskih izmjena;

donosi sljedeće stajalište u prvom čitanju;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) Mišljenje od 14. srpnja 2010. (SL C 44, 11.2.2011., str. 142.) i mišljenje od 26. veljače 2014. – (nije još objavljeno u Službenom listu).

(2) SL C 102, 4.4.1996., str. 2.

P7_TC1-COD(2010)0095

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/…/EU Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (kodificirani tekst)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 114. , 337. i 43.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenja Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)	Direktiva 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) doživjela je brojne značajne izmjene (4); budući da bi u interesu jasnoće i svrhovitosti spomenutu Direktivu trebalo kodificirati.

(2)	Unutarnje tržište obuhvaća prostor bez unutarnjih granica u kojemu je osigurano slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala; budući da je stoga zabrana količinskog ograničenja kretanja robe kao i mjera koje imaju jednak učinak jedno od osnovnih načela Zajednice.

(3)	S ciljem promicanja nesmetanog funkcioniranja unutarnjeg tržišta trebalo bi osigurati najveću moguću transparentnost nacionalnih inicijativa za utvrđivanje tehničkih propisa.

(4)	Prepreke trgovini koje proizlaze iz tehničkih propisa za proizvode mogu se dopustiti samo ako su nužne za zadovoljenje bitnih zahtjeva i kada su opravdane javnim interesom čije su glavno jamstvo.

(5)

Bitno je da Komisija prije donošenja tehničkih odredaba ima na raspolaganju potrebne informacije; budući da se od država članica, u skladu s člankom 4. stavkom 3. Ugovora o Europskoj Uniji (UEU, zahtijeva da Komisiji olakšaju tu zadaću te je stoga trebaju obavijestiti o svojim projektima u području tehničkih propisa.

(6)	Sve države članice također trebaju biti obaviještene o tehničkim propisima koje planiraju donijeti druge države članice.

(7)

Cilj unutarnjega tržišta je stvoriti okruženje koje potiče konkurentnost poduzetnika; budući da je osiguravanje veće količine informacija jedan od načina da se poduzetnicima pomogne da bolje iskoriste prednosti tog tržišta; budući da je stoga potrebno predvidjeti redovitu objavu naslova priopćenih nacrta i utvrditi odredbe o povjerljivosti tih nacrta kako bi se gospodarskim subjektima omogućilo da ocijene utjecaj tehničkih propisa koje predlažu druge države članice.

(8)	U interesu pravne sigurnosti primjereno je da države članice javno obznane donošenje nacionalnog tehničkog propisa u skladu sa službenim postupkom utvrđenim u ovoj Direktivi.

(9)

Tehnički propisi za proizvode obuhvaćaju mjere čija je svrha osigurati pravilno funkcioniranje tržišta odnosno njegov daljnji razvoj, koje uključuju povećanje transparentnosti nacionalnih namjera i proširenje kriterija i uvjeta na temelju kojih se ocjenjuje potencijalni učinak predloženih propisa na tržište.

(10)	Stoga je potrebno ocijeniti sve zahtjeve koji su utvrđeni za pojedini proizvod i uzeti u obzir trendove nacionalnih postupaka regulacije proizvoda.

(11)	Zahtjevi koji se odnose na životni ciklus proizvoda nakon njegova stavljanja na tržište uključuju i zahtjeve različite od tehničkih specifikacija, koji bi mogli utjecati na slobodu kretanja proizvoda odnosno stvoriti prepreke pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta.

(12)

Potrebno je pojasniti pojam de facto tehničkog propisa; budući da posebno odredbe kojima javna vlast upućuje na tehničke specifikacije i druge zahtjeve odnosno potiče na njihovo poštovanje, kao i odredbe o proizvodima koje se povezuju s javnom vlašću, u javnom interesu tim zahtjevima odnosno specifikacijama daju veću obvezujuću vrijednost od one koju bi oni inače imali na temelju svoga privatnog podrijetla.

(13)	Komisiji i državama članicama također treba dati dovoljno vremena da predlože izmjene planirane mjere kako bi se uklonile odnosno smanjile prepreke slobodnom kretanju robe do kojih bi mogla dovesti ta mjera.

(14)	Predmetna država članica kod utvrđivanja konačnog teksta predviđene mjere mora uzeti u obzir te izmjene.

(15)

Unutarnjemu tržištu svojstveno je da Komisija donosi, odnosno predlaže donošenje obvezujućih akata Zajednice, posebno u slučajevima kada države članice ne mogu provesti načelo uzajamnog priznavanja; budući da je utvrđeno određeno privremeno razdoblje mirovanja kako bi se spriječilo da države članice uvođenjem nacionalnih mjera ugroze donošenje obvezujućih akata Zajednice za koje je nadležan Europski parlament i Vijeće odnosno Komisija u tom istom području.

(16)	Predmetna država članica mora, na temelju općih obveza utvrđenih u članku 4. stavku 3. UFEU, odgoditi provedbu planirane mjere do isteka roka koji je potreban da se zajednički ispitaju predložene izmjene, odnosno da se izradi zakonodavnog akta ili donese obvezujući akt Komisije.

(17)	Nakon što Vijeće donese stajalište u prvom čitanju o prijedlogu Komisije države članice trebale bi se suzdržati od donošenja tehničkih propisa kako bi Europskom parlamentu i Vijeću olakšale donošenje mjera Zajednice.

(18)	Potrebno je uspostaviti stalni odbor čije članove imenuju države članice i koji ima zadaću surađivati u nastojanjima Komisije da se umanje negativni učinci na slobodno kretanje.

(19)	Ova Direktiva ne smije utjecati na obveze država članica u pogledu rokova iz Priloga III. dijela B za prijenos direktiva u unutarnje pravo ,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

1. Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

a)	„proizvod”, svaki industrijski i poljoprivredni proizvod, uključujući proizvode ribarstva;

„usluga”, svaka usluga informacijskog društva, to jest svaka usluga koja se obično pruža uz naknadu, na daljinu, elektronskim sredstvima te na osobni zahtjev primatelja usluga.

Za potrebe ove definicije:

i.	„na daljinu” znači da se usluga pruža bez da su strane istodobno prisutne,

ii.

„elektronskim sredstvima” znači da se usluga na početku šalje i prima na odredištu pomoću elektroničke opreme za obradu (uključujući digitalnu kompresiju) i pohranu podataka te u potpunosti šalje, prenosi i prima telegrafski, radio vezom, optičkim sredstvima ili ostalim elektromagnetskim sredstvima,

iii.	„na osobni zahvat primatelja usluga” znači da se usluga pruža prijenosom podataka na osobni zahtjev.

Indikativna lista usluga koje ova definicija ne obuhvaća nalazi se u Prilogu I;

„tehnička specifikacija”, specifikacija sadržana u dokumentu kojim se utvrđuju svojstva koja mora imati određeni proizvod, kao što su razine kakvoće, radne značajke, sigurnost ili dimenzije, uključujući zahtjeve koji se odnose na naziv pod kojim se proizvod prodaje, terminologiju, simbole, ispitivanje i metode ispitivanja, pakiranje, obilježavanje i označivanje te postupke ocjene sukladnosti proizvoda.

Izraz „tehnička specifikacija” također obuhvaća proizvodne metode i postupke koji se koriste kod poljoprivrednih proizvoda iz članka 38. stavka 1. Ugovora, proizvoda namijenjenih prehrani ljudi i životinja te lijekova kako je definirano u članku 1. Direktive 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) kao i proizvodne metode i postupke koji se koriste kod drugih proizvoda, ako oni imaju učinak na svojstva tih proizvoda;

„ostali zahtjevi”, zahtjev za proizvod različit od tehničke specifikacije koji utječe na životni ciklus proizvoda nakon njegova stavljanja na tržište, a posebno je uveden radi zaštite potrošača odnosno okoliša, kao što su uvjeti uporabe, recikliranja, ponovne uporabe i odlaganja, ako ti uvjeti mogu značajno utjecati na sastav ili prirodu proizvoda, odnosno njegovu prodaju;

„propis o uslugama”, zahtjev opće naravi koji se odnosi na uspostavljanje i obavljanje uslužnih djelatnosti u okviru značenja iz točke (b), posebno odredbi koje se odnose na pružatelja usluga, usluge i primatelja usluga, isključujući sva pravila koja nisu izričito usmjerena na usluge definirane u toj točki.

Za potrebe ove definicije:

i.	smatra se da se neki propis izričito odnosi na usluge informacijskog društva kada je, s obzirom na njegovo obrazloženje i praktični dio, specifičan cilj i svrha svih ili nekih njegovih pojedinačnih odredbi regulirati takve usluge na eksplicitan i ciljani način,

ii.	neće se smatrati da je neki propis izričito usmjeren na usluge informacijskog društva ako na te usluge utječe samo posredno i uzgredno;

„tehnički propis”, tehničke specifikacije i ostali zahtjevi ili propisi koji se odnose na usluge, uključujući odgovarajuće administrativne odredbe pridržavanje kojih je obavezno, de jure ili de facto, kada je riječ o stavljanju na tržište, pružanju neke usluge, poslovnom nastanu nekog operatera usluga ili korištenju u nekoj državi članici ili najvećem dijelu iste, kao i zakonima i drugim propisima država članica, osim onih navedenih u članku 7. koji zabranjuju proizvodnju, uvoz, marketing ili korištenje nekog proizvoda ili zabranjuju pružanje ili korištenje neke usluge ili poslovni nastan kao operatera usluga.

De facto tehnički propisi uključuju:

zakone i druge propise neke države članice koji se odnose na tehničke specifikacije ili druge zahtjeve ili propise o uslugama ili na profesionalne kodekse ili kodekse prakse koji se sa svoje strane odnose na tehničke specifikacije ili druge zahtjeve ili propise o uslugama, pridržavanje kojih ostavlja dojam usklađenosti s obvezama što ih nameću gore spomenuti zakoni i drugi propisi,

ii.	dobrovoljne sporazume u kojima je ugovorna stranka neko državno tijelo, a koji u općem interesu osiguravaju poštovanje tehničkih specifikacija ili drugih zahtjeva ili propisa koji se odnose na usluge, uz izuzeće specifikacija iz natječaja za javne nabave,

iii.

tehničke specifikacije ili druge zahtjeve ili pravila o uslugama povezane s fiskalnim ili financijskim mjerama koje utječu na potrošnju proizvoda ili usluga kroz poticanje pridržavanja takvih tehničkih specifikacija ili drugih zahtjeva ili propisa o uslugama; nisu uključene tehničke specifikacije ili drugi zahtjevi ili propisi o uslugama povezani s nacionalnim sustavima socijalnog osiguranja.

Ovo uključuje tehničke propise koje nameću službe imenovane od strane država članica, a koji se nalazi na popisu uspostavljenom i ažuriranom prema potrebi od strane Komisije u okviru Odbora spomenutog u članku 2.

Isti postupak koristi se također za izmjenu te liste;

„nacrt tehničkog propisa”, tekst neke tehničke specifikacije ili drugog zahtjeva ili propisa o uslugama, uključujući administrativne odredbe, formulirane s ciljem njihova donošenja ili donošenja u obliku nekog tehničkog propisa, koji je u fazi pripreme tijekom koje se još uvijek mogu napraviti bitne izmjene.’

2. Ova se Direktiva ne odnosi na:

a)	usluge radijskog emitiranja;

b)	usluge televizijskog emitiranja obuhvaćene člankom 1. stavkom 1. točkom (e) Direktive 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća (6).

3. Ova se Direktiva ne primjenjuje na pravila koja se odnose na pitanja obuhvaćena zakonodavstvom Zajednice iz područja telekomunikacijskih usluga, kako su predviđene Direktivom 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7).

4. Ova se Direktiva ne primjenjuje na pravila koja se odnose na pitanja obuhvaćena zakonodavstvom Zajednice iz područja financijskih usluga, kako se netaksativno navedene u popisu koji se nalazi u Prilogu II. ovoj Direktivi.

5. Uz izuzetak članka 5. stavka 3., ova se Direktiva ne primjenjuje na pravila koja donesu ili budu donesena za uređena tržišta u smislu Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8) ili od strane ili u korist drugih tržišta ili tijela koja se bave klirinškim poslovima ili namirom na tim tržištima.

6. Ova se Direktiva ne primjenjuje na mjere koje države članice uvode na temelju Ugovora radi zaštite osoba, posebno radnika, prilikom uporabe proizvoda, ako te mjere ne utječu na proizvode.

Članak 2.

Uspostavlja se stalni odbor koji se sastoji od predstavnika država članica koji u svome radu mogu zatražiti pomoć stručnjaka odnosno savjetnika; predsjedatelj odbora je predstavnik Komisije.

Odbor izrađuje svoj poslovnik.

Članak 3.

1. Odbor se sastaje najmanje dvaput godišnje.

Odbor se sastaje u posebnom sastavu kako bi razmotrio pitanja koja se odnose na usluge informacijskog društva.

2. Komisija odboru podnosi izvješće o provedbi i primjeni postupaka utvrđenih u ovoj Direktivi i podnosi prijedloge s ciljem uklanjanja postojećih odnosno predvidljivih prepreka trgovini.

3. Odbor daje mišljenje o informacijama i prijedlozima iz stavka 2. i može u tom pogledu posebno predložiti da Komisija:

a)	prema potrebi osigura da države članice u pitanju najprije između sebe odluče o odgovarajućim mjerama kako bi se izbjeglo stvaranje prepreka trgovini;

b)	poduzme sve potrebne mjere;

c)	odredi područja u kojima se usklađivanje čini nužnim te prema potrebi provede odgovarajuće usklađivanje.

4. Komisija se mora savjetovati s odborom:

a)	prilikom odlučivanja o stvarnom sustavu koji će se primjenjivati na razmjenu informacija predviđenu ovom Direktivom kao i svim izmjenama tog sustava;

b)	prilikom nadziranja primjene sustava uspostavljenog ovom Direktivom.

5. Komisija se može savjetovati s Odborom o svim prednacrtima tehničkih propisa koje primi.

6. Pitanja u vezi s provedbom ove Direktive mogu se dostaviti odboru na zahtjev predsjedatelja ili države članice.

7. Rad odbora kao i informacije koje mu se dostavljaju su povjerljive.

Međutim, odbor i nacionalne vlasti mogu, uz provedbu potrebnih mjera predostrožnosti, zatražiti stručno mišljenje fizičkih i pravnih osoba, uključujući osobe iz privatnog sektora.

8. Kada je riječ o propisima koji se odnose na usluge, Komisija i Odbor mogu se savjetovati s fizičkim ili pravnim osobama iz industrije ili iz akademske zajednice, a kada je to moguće i predstavničkim tijelima koja su sposobna dati stručno mišljenje o socijalnim i društvenim ciljevima i posljedicama bilo kojeg nacrta propisa koji se odnosi na usluge te uzeti u obzir njihov savjet kad god se to od njih traži.

Članak 4.

Države članice dostavljaju Komisiji u skladu s člankom 5. stavkom 1. sve zahtjeve dostavljene institucijama za normizaciju za pripremu tehničkih specifikacija ili norme za određene proizvode sa svrhom donošenja tehničkih propisa za takve proizvode kao nacrta tehničkih propisa i navode razloge za njihovo donošenje.

Članak 5.

1. Pridržavajući se članka 7., države članice Komisiji bez odlaganja dostavljaju sve nacrte tehničkih propisa, osim ako se njima u cijelosti prenosi tekst međunarodne ili europske norme, u kom su slučaju dovoljne informacije o toj normi; one Komisiji istodobno dostavljaju obrazloženje u kojemu navode razloge za donošenje tehničkog propisa, ako to već nije pojašnjeno u nacrtu.

Države članice, tamo gdje je to primjereno i ako to nisu ranije učinile, istodobno dostavljaju i tekst osnovnih zakonodavnih odnosno regulatornih odredaba koje se prvenstveno i izravno tiču dotičnih propisa, ako je poznavanje tog teksta potrebno za ocjenu implikacija nacrta tehničkog propisa.

Država članica ponovno dostavlja nacrt u skladu s gore navedenim uvjetima iz prvog i drugog podstavka ovog stavka svaki put kada unese izmjene kojima se značajno mijenja njegov opseg ili skraćuje prvobitni raspored provedbe odnosno utvrđuju dodatne specifikacije i zahtjevi ili postojeće specifikacije i zahtjevi čine restriktivnijima.

Ne dovodeći u pitanje odredbe iz Glave VIII Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, ako se nacrtom posebno želi ograničiti prodaja odnosno uporaba kemijske tvari, pripravka ili proizvoda zbog javnog zdravlja odnosno zaštite potrošača ili okoliša, države članice također šalju sažetak svih relevantnih podataka o toj tvari, pripravku odnosno proizvodu te poznatim i raspoloživim nadomjescima odnosno upute na te podatke, ako su te informacije raspoložive, te priopćuju očekivane učinke mjere na javno zdravlje, zaštitu potrošača i okoliša, zajedno s analizom rizika koja se prema potrebi obavlja u skladu s općim načelima ocjene rizika kemijskih tvari, kako je navedeno u relevantnom dijelu Odjeljka II.3 Priloga XV Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (9).

Komisija o nacrtu i svim dokumentima koji su joj dostavljeni bez odlaganja obavješćuje ostale države članice; ona nacrt može uputiti i odboru iz članka 2. radi dobivanja njegova mišljenja te prema potrebi i odboru koji je nadležan za predmetno područje.

Kada su u pitanju tehničke specifikacije ili drugi zahtjevi ili pravila o uslugama iz treće točke drugog podstavka točke (f) stavka 1. članka 1., Komisija i države članice mogu dostaviti svoje podrobne primjedbe i mišljenja samo u vezi s aspektom mjere koji bi mogao ometati trgovinu, ali ne i u vezi s fiskalnim odnosno financijskim aspektima mjere.

2. Komisija i države članice svoje primjedbe dostavljaju državi članici koja je poslala nacrt tehničkog propisa; ta država članica ih prilikom izrade tehničkog propisa uzima u obzir u najvećoj mogućoj mjeri.

3. Države članice Komisiji bez odlaganja dostavljaju konačan tekst tehničkog propisa.

4. Informacije koje se dostavljaju na temelju ovog članka nisu povjerljive, osim ako država članica koja ih je dostavila to izričito zahtijeva. Svi se takvi zahtjevi obrazlažu.

U tom slučaju odbor iz članka 2. i državna tijela mogu zatražiti stručni savjet fizičkih i pravnih osoba iz privatnog sektora nakon što provedu odgovarajuće mjere predostrožnosti.

5. Ako je nacrt tehničkog propisa sastavni dio mjera koje se Komisiji dostavljaju u fazi nacrta na temelju nekog drugog akta Zajednice, države članice informacije iz stavka 1. mogu dostaviti na temelju tog drugog akta, ali pritom moraju formalno naznačiti da se informacije dostavljaju i za potrebe ove Direktive.

Ako se Komisija ne očituje o nacrtu tehničkog propisa na temelju ove Direktive, to ne dovodi u pitanje odluke koje bi se mogle donijeti na temelju drugih akata Zajednice.

Članak 6.

1. Države članice odgađaju usvajanje nacrta tehničkog propisa do isteka roka od tri mjeseca od dana kada je Komisija primila informacije iz članka 5. stavka 1.

2. Države članice odgađaju:

—	za 4 mjeseca donošenje nacrta tehničkog propisa u obliku dobrovoljnog sporazuma u smislu druge točke drugog podstavka točke (f) stavka 1. članka 1,

—	ne dovodeći u pitanje stavke 3., 4. i 5., za šest mjeseci donošenje bilo kojeg drugog nacrta tehničkog propisa (osim nacrta propisa o uslugama),

od datuma kada Komisija primi priopćenje spomenuto u članku 5. stavku 1. ako Komisija ili druga država članica u roku od tri mjeseca od tog datuma dostavi detaljno mišljenje o tome da bi predviđena mjera mogla stvoriti prepreke slobodnom kretanju robe u okviru unutarnjeg tržišta,

—

ne dovodeći u pitanje stavke 4. i 5., za četiri mjeseca od donošenja bilo kojeg nacrta pravila o uslugama, od datuma kada Komisija primi priopćenje spomenuto u članku 5. stavku 1. ako Komisija ili druga država članica u roku od tri mjeseca od tog datuma dostavi detaljno mišljenje o tomu da bi predviđena mjera mogla stvoriti prepreke slobodnom kretanju usluga ili slobodi poslovnog nastana operatera usluga u okviru unutarnjeg tržišta.

Što se nacrta propisa o uslugama tiče, podrobna mišljenja Komisije ili država članica ne smiju utjecati na mjere kulturne politike, posebno u audiovizualnoj sferi, koje bi države članice mogle usvojiti u skladu s pravom Zajednice, uzimajući u obzir svoje lingvističke razlike, specifične nacionalne i regionalne karakteristike te kulturnu baštinu.

Država članica o kojoj je riječ podnosi izvješće Komisiji o postupku koji predlaže kako bi se takva podrobna mišljenja prihvatila. Komisija daje svoj komentar na tu reakciju.

U odnosu na propise koji se odnose na usluge, ta država članica, kada je to primjereno, navodi razloge zbog kojih se takva podrobna mišljenja ne mogu uzeti u obzir.

3. Uz izuzetak nacrta propisa o uslugama, države članice odgađaju donošenje nacrta tehničkog propisa za dvanaest mjeseci od datuma kada Komisija primi priopćenje navedeno u članku 5. stavku 1. ako u roku od tri mjeseca od toga datuma Komisija najavi svoju namjeru da predloži i usvoji neku direktivu, propis ili odluku o tom pitanju u skladu s člankom 288. UFEU.;

4. Države članice odgađaju usvajanje nacrta tehničkog propisa do isteka roka od 12 mjeseci od datuma kada je Komisija primila informacije iz članka 5. stavka 1. ako u roku od tri mjeseca od toga datuma Komisija obznani da se nacrt tehničkog propisa odnosi na pitanje koje je obuhvaćeno prijedlogom direktive, uredbe ili odluke, koji je podnijela Europskom parlamentu i Vijeću u skladu s člankom 288. UFEU.

5. Ako Vijeće zauzme stajalište u prvom čitanju u razdoblju mirovanja iz stavaka 3. i 4., taj se rok, podložno stavku 6., produžuje na 18 mjeseci.

6. Obveze iz stavaka 3., 4. i 5. prestaju:

a)	kada Komisija obavijesti države članice da je odustala od prijedloga za donošenje obvezujućeg akta Zajednice odnosno donošenja takvog akta;

b)	kada Komisija obavijesti države članice da je povukla nacrt odnosno prijedlog;

c)	kada Komisija ili Europski parlament i Vijeće donese obvezujući akt Zajednice.

7. Stavci od 1. do 5. ne primjenjuju se u slučajevima kada je:

neka država članica zbog hitnih razloga nastalih zbog ozbiljnih i nepredvidljivih okolnosti koje se odnose na zaštitu javnog zdravlja i sigurnosti, zaštitu životinja ili očuvanje biljaka, ili na propise o uslugama kao i zbog državne politike, posebno zaštite maloljetnika, obavezna pripremiti tehničke propise u vrlo kratkom vremenu kako bi ih odmah donijela i uvela bez mogućnosti ikakvih konzultacija, ili

b)	neka država članica zbog hitnih razloga nastalih zbog ozbiljnih okolnosti koje se odnose na zaštitu sigurnosti i integriteta financijskog sustava, posebno zaštitu deponenata, investitora i osiguranih osoba, obavezna odmah donijeti i provesti pravila o financijskim uslugama.

U priopćenju navedenom u točki 5., ta država članica navodi razloge hitnosti mjera koje je poduzela. Komisija, što je prije moguć, e daje svoje mišljenje o ovom priopćenju. Poduzima odgovarajuće korake u slučajevima kada se ovaj postupak nepravilno koristi. Komisija redovito obavješćuje Europski parlament.

Članak 7.

1. Članci 5. i 6. ne primjenjuju se na zakone i druge propise država članica te dobrovoljne sporazume na osnovi kojih države članice:

a)	poštuje obvezujuće akte Zajednice rezultat čega je donošenje tehničkih specifikacija ili propisa koji se odnose na usluge;

b)	ispunjava obveze koje nastaju na temelju međunarodnih sporazuma i čiji rezultat je donošenje zajedničkih tehničkih specifikacija ili pravila koja se odnose na usluge u Zajednici;

c)	koriste zaštitne klauzule predviđene obvezujućim aktima Zajednice;

d)	primjenjuju članak 12. stavak 1. Direktive 2001/95/EZ/ Europskog parlamenta i Vijeća (10),

e)	isključivo provode odluke Suda Europske Unije;

f)	ograničiti se na izmjene nekog tehničkog propisa u smislu točke (f) stavka 1. članka 1., u skladu sa zahtjevom Komisije, radi uklanjanja neke prepreke trgovini ili, kada je riječ o pravilima koja se odnose na usluge, slobodnom kretanju usluga ili slobodi poslovnog nastana operatera usluga.

2. Članak 6. ne primjenjuje se na zakone i druge propise država članica kojima se zabranjuje proizvodnja ako oni ne sprečavaju slobodno kretanje proizvoda.

3. Stavci od 3. do 6. članka 6. ne odnose se na dobrovoljne sporazume navedene u drugoj točci drugog podstavka točke (f) stavka 1. članka 1.

4. Članak 6. ne odnosi se na tehničke specifikacije ili druge zahtjeve ili pravila koja se odnose na usluge spomenute u trećoj točci drugog podstavka točke (f) stavka 1. članka 1. (ii).

Članak 8.

Komisija svake dvije godine podnosi Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru izvješće o rezultatima primjene ove Direktive.

Komisija objavljuje godišnje statističke podatke o primljenim obavijestima u Službenom listu Europske unije.

Članak 9.

Kada države članice donose tehnički propis, taj propis prilikom njegove službene objave sadrži uputu na ovu Direktivu ili se uz njega navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Članak 10.

Direktiva 98/34/EZ, izmijenjena aktima navedenim u Prilogu III. dijelu A se stavlja izvan snage, ne dovodeći u pitanje obveze država članica u vezi s rokovima za prijenos navedenih direktiva koji su utvrđeni u Prilogu III. dijelu B Direktive koja je stavljena izvan snage i u u Prilogu III. dijelu B ove Direktive.

Upućivanja na direktive i odluke stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom utvrđenom u Prilogu IV.

Članak 11.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 12.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u,

Za Europski parlament

Predsjednik/Predsjednica

Za Vijeće

Predsjednik/Predsjednica

(1) Mišljenje od 14. srpnja 2010. (SL C 44, 11.2.2011., str. 142.) i mišljenje od 26. veljače 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2) Stajalište Europskog parlamenta od 15. travnja 2014.

(3) Direktiva 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih normi i propisa te pravila o uslugama informacijskog društva (SL L 204, 21.7.1998., str. 37).

(4) Vidi Prilog III, dio A.

(5) Direktiva 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu (SL L 311, 28.11.2001., str. 67).

(6) Direktiva 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) (SL L 95, 15.4.2010., str. 1).

(7) Direktiva 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva) (SL L 108, 24.4.2002., str. 33).

(8) Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ (SL L 145, 30.4.2004., str. 1).

(9) Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 1).

(10) Direktiva 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2001. o općoj sigurnosti proizvoda (SL L 11, 15.1.2002., str. 4).

PRILOG I

Indikativna lista usluga koje nisu obuhvaćene člankom 1. točkom (b) drugim podstavkom

1. USLUGE KOJE SE NE PRUŽAJU „NA DALJINU”

Usluge koje se pružaju u fizičkoj prisutnosti pružatelja i primatelja, čak i kada se koriste elektroničke naprave:

(a)	medicinski pregledi ili tretmani u liječničkoj ordinaciji kod kojih se koristi elektronička oprema u fizičkoj prisutnosti pacijenta;

(b)	konzultiranje elektroničkog kataloga u nekom dućanu u prisutnosti kupca;

(c)	rezervacija avionskih karata u putničkoj agenciji kada je kupac fizički prisutan, pomoću mreže računala;

(d)	elektroničke igre na raspolaganju u video-igraonici kada je korisnik fizički prisutan.

2. USLUGE KOJE SE NE PRUŽAJU „ELEKTRONIČKIM SREDSTVIMA”

—

usluge čiji sadržaj je materijalan čak i kada se pružaju putem elektroničkih naprava:

(a)	automati za izdavanje gotovine ili karata (novčanice, željezničke karte);

(b)	pristup cestovnim mrežama, parkiralištima automobila itd., naplate za korištenje, čak i kada se elektroničke naprave nalaze na ulazu/izlazu koje kontrolira pristup i/ili osiguravaju točno plaćanje,

—	samostalne (off-line) usluge: distribucija CD romova ili programska podrška (softver) na disketama,

—

usluge koje se ne pružaju putem sustava elektronske obrade/inventure:

(a)	usluge glasovne telefonij,

(b)	usluge telefaksa/teleksa,

(c)	usluge koje se pružaju glasovnom telefonijom ili faksom,

(d)	liječničke konzultacije telefonom/telefaksom,

(e)	konzultacije odvjetnika telefonom/telefaksom,

(f)	neposredni marketing telefonom/telefaksom.

3. USLUGE KOJE SE NE PRUŽAJU „NA OSOBNI ZAHTJEV PRIMATELJA USLUGA”

Usluge koje se pružaju prijenosom podataka bez da simultani primitak osobno traži neograničeni broj individualnih primatelja (transmisija s jedne točke na više točaka):

(a)	usluge televizijskog emitiranja (uključujući usluge na zahtjev – near-video on-demand usluge), obuhvaćene točkom (e) stavka 1. članka 1. Direktive 2010/13/EU;

(b)	usluge radijskog emitiranja;

(c)	teletekst.

PRILOG II

Indikativna lista financijskih usluga obuhvaćenih člankom 1. stavkom 4.

—	Investicijske usluge

—	Poslovi osiguranja i reosiguranja

—	Bankovne usluge

—	Poslovi povezani s mirovinskim fondovima

—	Usluge povezane s trgovanjem budućnicama ili opcijama

Takve usluge posebno uključuju:

(a)	investicijske usluge spomenute u Prilogu Direktivi 2004/39/EZ; usluge poduzeća koja se bave zajedničkim ulaganjima;

(b)	usluge obuhvaćene aktivnostima koje podliježu međusobnom priznavanju, navedene u Prilogu I. Direktivi 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (1);

(c)	poslovi osiguranja i reosiguranja navedeni u Direktivi 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2).

(1) Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipanj 2013. o pristupu aktivnostima kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru kreditnih institucija i investicijskih društava, koja izmjenjuje Direktivu 2002/87/EZ i stavlja izvan snage direktive 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338).

(2) Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (preinačeno) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1).

PRILOG III

Dio A

Direktive s listom naknadnih izmjena koje su stavljene izvan snage

(predviđeno člankom 10.)

Direktiva 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 204, 21.7.1998., str. 37.)
Direktiva 98/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 217, 5.8.1998., str. 18.)
Prilog II, dio 1, glava H Pristupnog ugovora 2004 (SL L 236, 23.9.2003., str. 68.)	Isključivo samo upućivanje na točku 2. Direktive 98/34/EZ
Direktiva 2006/96/EZ Vijeća (SL L 363, 20.12.2006., str. 81.)	Isključivo samo upućivanje na članak 1. Direktive 98/34/EZ
Uredba (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 316, 14.11.2012., str. 12.)	Isključivo članak 26. stavak 2.

Dio B

Rokovi za prijenos u unutarnje pravo

(predviđeno člankom 10.)

Direktiva	Rokovi za prenošenje
98/34/EZ	—
98/48/EZ	5. kolovoz 1999.
2006/96/EZ	1. siječanj 2007.

PRILOG IV

KORELACIJSKA TABLICA

Direktiva 98/34/EZ	Ova Direktiva
Članak 1., prvi podstavak, uvodna rečenica	Članak 1., stavak 1., uvodna rečenica
Članak 1., prvi podstavak, točka (1)	Članak 1., stavak 1., točka (a)
Članak 1., prvi podstavak, točka (2), prvi podstavak	Članak 1., stavak 1., točka (b), prvi podstavak
Članak 1., prvi podstavak, točka (2), drugi podstavak, prva alineja	Članak 1., stavak 1., točka (b), drugi podstavak, točka (i)
Članak 1., prvi podstavak, točka (2), drugi podstavak, druga alineja	Članak 1., stavak 1., točka (b), drugi podstavak, točka (ii)
Članak 1., prvi podstavak, točka (2), drugi podstavak, treća alineja	Članak 1., stavak 1., točka (b), drugi podstavak, točka (iii)
Članak 1., prvi podstavak, točka (2), treći podstavak	Članak 1., stavak 1., točka (b), treći podstavak
Članak 1., prvi podstavak, točka (2), četvrti podstavak, uvodna rečenica	Članak 1., stavak 2., uvodna rečenica
Članak 1., prvi podstavak, točka (2), četvrti podstavak, prva alineja	Članak 1., stavak 2., točka (a)
Članak 1., prvi podstavak, točka (2), četvrti podstavak, druga alineja	Članak 1., stavak 2., točka (b)
Članak 1., prvi podstavak, točka (3)	Članak 1., stavak 1., točka (c)
Članak 1., prvi podstavak, točka (4)	Članak 1., stavak 1., točka (d)
Članak 1., prvi podstavak, točka (5), prvi podstavak	Članak 1., stavak 1., točka (e), prvi podstavak
Članak 1., prvi podstavak, točka (5), drugi podstavak	Članak 1., stavak 3.
Članak 1., prvi podstavak, točka (5), treći podstavak	Članak 1., stavak 4.
Članak 1., prvi podstavak, točka (5), četvrti podstavak	Članak 1., stavak 5.
Članak 1., prvi podstavak, točka (5), peti podstavak, uvodna rečenica	Članak 1., stavak 1., točka (e), drugi podstavak, uvodna rečenica
Članak 1., prvi podstavak, točka (5), peti podstavak, prva alineja	Članak 1., stavak 1., točka (e), drugi podstavak, točka (i)
Članak 1., prvi podstavak, točka (5), peti podstavak, druga alineja	Članak 1., stavak 1., točka (e), drugi podstavak, točka (ii)
Članak 1., prvi podstavak, točka (11), prvi podstavak	Članak 1., stavak 1., točka (f), prvi podstavak
Članak 1., prvi podstavak, točka (11), drugi podstavak, uvodna rečenica	Članak 1., stavak 1., točka (f), drugi podstavak, uvodna rečenica
Članak 1., prvi podstavak, točka (11), drugi podstavak, prva alineja	Članak 1., stavak 1., točka (f), drugi podstavak, točka (i)
Članak 1., prvi podstavak, točka (11), drugi podstavak, druga alineja	Članak 1., stavak 1., točka (f), drugi podstavak, točka (ii)
Članak 1., prvi podstavak, točka (11), drugi podstavak, treća alineja	Članak 1., stavak 1., točka (f), drugi podstavak, točka (iii)
Članak 1., prvi podstavak, točka (11), treći podstavak	Članak 1., stavak 1., točka (f), treći podstavak
Članak 1., prvi podstavak, točka (11), četvrti podstavak	Članak 1., stavak 1., točka (f), četvrti podstavak
Članak 1., prvi podstavak, točka (12)	Članak 1., stavak 1., točka (g)
Članak 1., drugi podstavak	Članak 1., stavak 6.
Članak 5.	Članak 2.
Članak 6., stavak 1. i 2.	Članak 3., stavak 1. i 2.
Članak 6., stavak 3., uvodna rečenica	Članak 3., stavak 3., uvodna rečenica
Članak 6., stavak 3., druga alineja	Članak 3., stavak 3., točka (a)
Članak 6., stavak 3., treća alineja	Članak 3., stavak 3., točka (b)
Članak 6., stavak 3., četvrta alineja	Članak 3., stavak 3., točka (c)
Članak 6., stavak 4., uvodna rečenica	Članak 3., stavak 4., uvodna rečenica
Članak 6., stavak 4., točka (c)	Članak 3., stavak 4., točka (a)
Članak 6., stavak 4., točka (d).,	Članak 3., stavak 4., točka (b)
Članak 6., stavak.5. do 8.	Članak 3., stavak.5. do 8.
Članak 7.	Članak 4.
Članak 8.	Članak 5.
Članak 9., stavak 1. do 5.	Članak 6., stavak 1. do 5.
Članak 9., stavak 6., uvodna rečenica	Članak 6., stavak 6., uvodna rečenica
Članak 9., stavak 6., prva alineja	Članak 6., stavak 6., točka (a)
Članak 9., stavak 6., druga alineja	Članak 6., stavak 6., točka (b)
Članak 9., stavak 6., treća alineja	Članak 6., stavak 6., točka (c)
Članak 9., stavak 7., prvi podstavak, uvodna rečenica	Članak 6., stavak 7., prvi podstavak, uvodna rečenica
Članak 9., stavak 7., prvi podstavak, prva alineja	Članak 6., stavak 7., prvi podstavak, točka (a)
Članak 9., stavak 7., prvi podstavak, druga alineja	Članak 6., stavak 7., prvi podstavak, točka (b)
Članak 9., stavak 7., drugi podstavak	Članak 6., stavak 7., drugi podstavak
Članak 10., stavak 1., uvodna rečenica	Članak 7., stavak 1., uvodna rečenica
Članak 10., stavak 1., prva alineja	Članak 7.., stavak 1., točka (a)
Članak 10., stavak 1., druga alineja	Članak 7., stavak 1., točka (b)
Članak 10., stavak 1., treća alineja	Članak 7., stavak 1., točka (c)
Članak 10., stavak 1., četvrta alineja	Članak 7., stavak 1., točka (d)
Članak 10., stavak 1., peta alineja	Članak 7., stavak 1., točka (e)
Članak 10., stavak 1., šesta alineja	Članak 7., stavak 1., točka (f)
Članak 10., stavak 2., 3. i 4.	Članak 7., stavak 2., 3. i 4.
Članak 11., prva rečenica	Članak 8., prvi podstavak
Članak 11., druga rečenica	Članak 8., drugi podstavak
Članak 12.	Članak 9.
Članak 13.	—
—	Članak 10.
Članak 14.	Članak 11.
Članak 15.	Članak 12.
Prilog III	—
Prilog IV	—
Prilog V	Prilog I
Prilog VI	Prilog II
—	Prilog III
—	Prilog IV

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/151

P7_TA(2014)0346

Pristupanje Hrvatske Konvenciji iz 1990. o ukidanju dvostrukog oporezivanja *

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o preporuci za Odluku Vijeća o pristupanju Hrvatske Konvenciji od 23. srpnja 1990. o ukidanju dvostrukog oporezivanja u vezi s usklađivanjem dobiti povezanih poduzeća (COM(2013)0586 – C7-0381/2013 – 2013/0308(CNS))

(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)

(2017/C 443/28)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir preporuku Komisije Vijeću (COM(2013)0586),

—	uzimajući u obzir članak 3. stavak 4. i 5. Akta o pristupanju Hrvatske, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7-0381/2013),

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A7-0214/2014),

odobrava izmijenjenu preporuku Komisije;

poziva Vijeće da obavijesti Parlament ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

poziva Vijeće da, prilikom donošenja odluke o datumu stupanja na snagu Konvencije od 23. srpnja 1990. o ukidanju dvostrukog oporezivanja u vezi s usklađivanjem dobiti povezanih poduzeća, u obzir uzme zabrinutost Parlamenta u vezi s potrebom smanjenja poreznog opterećenja poreznih obveznika na najmanju moguću mjeru;

traži od Vijeća da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava znatno izmijeniti preporuku Komisije;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i nacionalnim parlamentima Hrvatske i drugih država članica.

Amandman 1

Prijedlog Odluke

Članak 3.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Arbitražna konvencija, kako je izmijenjena Protokolom od 25. svibnja 1999., Konvencijama od 21. prosinca 1995. i 8. prosinca 2004., Odlukom 2008/492/EZ te ovom Odlukom, stupa na snagu na XXX[datum] između Hrvatske i svake od ostalih država članica Europske unije.	Arbitražna konvencija, kako je izmijenjena Protokolom od 25. svibnja 1999., Konvencijama od 21. prosinca 1995. i 8. prosinca 2004., Odlukom 2008/492/EZ te ovom Odlukom, stupa na snagu na … (*1) između Hrvatske i svake od ostalih država članica Europske unije.

(*1) Dan nakon objavljivanja Odluke u Službenom listu Europske unije.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/152

P7_TA(2014)0347

Uspostava zajedničkog poduzeća Shift2Rail *

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Vijeća o uspostavi zajedničkog poduzeća Shift2Rail (COM(2013)0922 – C7-0034/2014 – 2013/0445(NLE))

(Savjetovanje)

(2017/C 443/29)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2013)0922),

—	uzimajući u obzir članke 187. i 188. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7-0034/2014),

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0259/2014),

prihvaća prijedlog Komisije s izmjenama;

poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

traži od Vijeća da se savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

Amandman 1

Prijedlog Uredbe

Uvodna izjava 3.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(3)

Uredbom (EU) br. …/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od … 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanje i inovacije Obzor 2020. za razdoblje od 2014. do 2020. („Okvirni program Obzor 2020.”) (12) želi se povećati učinak napora u pogledu istraživanja i inovacija povezivanjem sredstava EU-a i privatnog sektora u javno-privatna partnerstva (JPP) u područjima u kojima istraživanje i inovacije mogu doprinijeti ciljevima Unije u pogledu konkurentnosti u širem smislu i pomoći u suočavanju s društvenim izazovima . Uključenost Unije u ta partnerstva može biti u obliku financijskih doprinosa zajedničkim poduzećima osnovanima na temelju članka 187. Ugovora.

(3)

Cilj Uredbe (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (12) („Okvirni program Obzor 2020.”) postizanje je većeg učinka na istraživanje i inovacije povezivanjem financiranja u okviru okvirnog programa Obzor 2020. i sredstava privatnog sektora u javno-privatnim partnerstvima u ključnim područjima u kojima istraživanje i inovacije mogu pridonijeti širim ciljevima Unije u pogledu konkurentnosti , pojačati privatna ulaganja te pomoći rješavanju društvenih izazova. Ta bi se partnerstva trebala temeljiti na dugoročnoj obvezi, uključujući uravnotežen doprinos svih partnera, biti odgovorna za postizanje svojih ciljeva te u skladu sa strateškim ciljevima Unije koji se odnose na istraživanje, razvoj i inovacije . Upravljanje tim partnerstvima i njihovo djelovanje trebalo bi biti otvoreno, transparentno, djelotvorno i učinkovito te bi trebalo omogućiti sudjelovanje brojnim dionicima aktivnima u svojim specifičnim područjima na temelju dugoročne obveze. Uključenost Unije u tim partnerstvima može biti u obliku financijskih doprinosa zajedničkim poduzećima osnovanima na temelju članka 187. Ugovora u skladu s Odlukom br . 1982/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12a) („Sedmi okvirni program”).

Amandman 2

Prijedlog Uredbe

Uvodna izjava 4.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(4)	U skladu s Odlukom Vijeća (EU) br. …/2013. od … 2013. o osnivanju posebnog programa za provedbu Obzora 2020. (2014. – 2020.) (13) moguće je pružiti podršku zajedničkim poduzećima osnovanima u okviru Okvirnog programa Obzor 2020. pod uvjetima utvrđenima u toj Odluci.

(4)	U skladu s Uredbom (EU) br. 1291/2013. i Odlukom Vijeća 2013/743/EU (13) moguće je pružiti podršku zajedničkim poduzećima osnovanima u okviru Okvirnog programa Obzor 2020. pod uvjetima utvrđenima u toj Odluci.

Amandman 3

Prijedlog Uredbe

Uvodna izjava 7.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(7)

Zajedničko poduzeće Shfit2Rail (u daljnjem tekstu: „zajedničko poduzeće S2R”) trebalo bi biti javno-privatno partnerstvo usmjereno poticanju i boljoj koordinaciji ulaganja Unije u istraživanje i inovacije u željezničkom sektoru u cilju ubrzavanja i olakšavanja prelaska na integriranije, učinkovitije, održivije i privlačnije željezničko tržište EU-a u skladu s poslovnim potrebama željezničkog sektora i općim ciljem postizanja jedinstvenog europskog željezničkog prostora. Točnije, zajedničko poduzeće S2R trebalo bi doprinijeti posebnim ciljevima utvrđenima Bijelom knjigom iz 2011. i Četvrtim željezničkim paketom, uključujući bolju učinkovitost željezničkog sektora u korist javne blagajne, znatno proširenje ili modernizaciju kapaciteta željezničke mreže kako bi se željeznici omogućilo da bude uspješan konkurent i da preuzme znatno veći udjel putničkog i teretnog prometa, poboljšanje kvalitete usluga željezničkog prijevoza odgovaranjem na potrebe putnika i špeditera, uklanjanje tehničkih prepreka koje ometaju interoperabilnost sektora te smanjenje negativnih vanjskih učinaka povezanih sa željezničkim sektorom. Napredak zajedničkog poduzeća S2R u smjeru tih ciljeva treba mjeriti u usporedbi s ključnim pokazateljima učinka.

(7)

Zajedničko poduzeće Shfit2Rail (u daljnjem tekstu: „zajedničko poduzeće S2R”) trebalo bi biti javno-privatno partnerstvo usmjereno poticanju i boljoj koordinaciji ulaganja Unije u istraživanje i inovacije u željezničkom sektoru , uz istodobno stvaranje novih prilika za zapošljavanje, u cilju ubrzavanja i olakšavanja prelaska na integriranije, korisnicima pristupačnije, učinkovitije, održivije i privlačnije željezničko tržište EU-a u skladu s poslovnim potrebama željezničkog sektora i općim ciljem postizanja jedinstvenog europskog željezničkog prostora. Točnije, zajedničko poduzeće S2R trebalo bi doprinijeti posebnim ciljevima utvrđenima Bijelom knjigom iz 2011. i Četvrtim željezničkim paketom, uključujući bolju učinkovitost željezničkog sektora u korist javne blagajne, znatno proširenje ili modernizaciju kapaciteta željezničke mreže kako bi se željeznici omogućilo da bude uspješan konkurent i da preuzme znatno veći udjel putničkog i teretnog prometa, poboljšanje kvalitete usluga željezničkog prijevoza odgovaranjem na potrebe putnika i špeditera, uklanjanje tehničkih prepreka koje ometaju interoperabilnost sektora te smanjenje negativnih vanjskih učinaka povezanih sa željezničkim sektorom. Napredak zajedničkog poduzeća S2R u smjeru tih ciljeva treba mjeriti u usporedbi s ključnim pokazateljima učinka.

Amandman 4

Prijedlog Uredbe

Uvodna izjava 7.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(7a)

Zajedničko poduzeće S2R trebalo bi poslovati na otvoren i transparentan način pružajući pravodobno sve važne informacije odgovarajućim tijelima i promičući svoje aktivnosti, uključujući mjere informiranja i širenja široj javnosti. Poslovnici tijela zajedničkog poduzeća S2R trebali bi biti javno dostupni.

Amandman 5

Prijedlog Uredbe

Uvodna izjava 11.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(11a)

Program Obzor 2020. trebao bi doprinijeti premošćivanju jaza u području istraživanja i inovacija unutar Unije poticanjem sinergija s europskim strukturnim i investicijskim fondovima (ESIF).. Stoga bi zajedničko poduzeće S2R trebalo nastojati razviti blisku interakciju s ESIF-om koji posebno može pomoći jačanju lokalnih, regionalnih i nacionalnih istraživačkih i inovacijskih sposobnosti na području zajedničkog poduzeća S2R i poduprijeti napore u vezi s pametnom specijalizacijom.

Amandman 6

Prijedlog Uredbe

Uvodna izjava 12.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(12)	Kako bi se ti ciljevi ostvarili, zajedničko poduzeće S2R trebalo bi pružiti financijsku podršku , uglavnom u obliku bespovratnih poticaja članovima i najprimjerenijim mjerama poput nabave ili dodjele bespovratnih sredstava nakon poziva za podnošenje prijedloga.

(12)

Kako bi se ti ciljevi ostvarili te zajamčilo pošteno sudjelovanje drugih poduzeća (posebice malih i srednjih poduzeća) i drugih ulagatelja te podržala modernizacija integriranog europskog željezničkog sektora , zajedničko poduzeće S2R trebalo bi otvorenim i transparentnim mjerama pružiti doprinos EU-a , uglavnom u obliku bespovratnih poticaja članovima, poput nabave ili dodjele bespovratnih sredstava nakon otvorenog i transparentnog poziva za podnošenje prijedloga.

Amandman 7

Prijedlog Uredbe

Uvodna izjava 12.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(12a)

Kako bi se ostvario opći cilj Okvirnog programa Obzor 2020. u pogledu postizanja jednostavnijeg i usklađenijeg europskog okruženja za financiranje istraživanja i inovacija, zajednička poduzeća trebala bi uspostaviti jednostavne modele upravljanja i izbjegavati skupove pravila koji se razlikuju od onih Okvirnog programa Obzor 2020.

Amandman 8

Prijedlog Uredbe

Uvodna izjava 13.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(13)	Zajedničko poduzeće S2R trebalo bi poslovati transparentno tako da dostavlja sve relevantne dostupne informacije svojim odgovarajućim tijelima te promiče svoje aktivnosti na jednak način.

(13)

Zajedničko poduzeće S2R trebalo bi poslovati otvoreno i transparentno te uspostaviti mehanizam savjetovanja sa svim zainteresiranim sudionicima koji se koriste robama i uslugama željezničkog sektora tako da dostavlja sve relevantne dostupne informacije svojim odgovarajućim tijelima te promiče svoje aktivnosti na jednak način.

Amandman 9

Prijedlog Uredbe

Uvodna izjava 13.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(13a)

Zajedničko poduzeće S2R također bi se trebalo koristiti elektroničkim sredstvima kojima upravlja Komisija kako bi se osigurala otvorenost i transparentnost te kako bi se olakšalo sudjelovanje. Stoga bi i pozive za dostavu prijedloga zajedničkog poduzeća S2R trebalo objaviti na jedinstvenom portalu za sudionike, kao i putem drugih elektroničkih sredstava širenja Obzora 2020. kojima upravlja Komisija. Nadalje, relevantne podatke o, između ostaloga, prijedlozima, podnositeljima zahtjeva, bespovratnim sredstvima i sudionicima zajedničko poduzeće S2R trebalo bi, u odgovarajućem formatu i učestalošću koja odgovara Komisijinim obvezama izvješćivanja, staviti na raspolaganje za uključivanje u elektroničke sustave Obzora 2020. za izvješćivanje i širenje kojima upravlja Komisija.

Amandman 10

Prijedlog Uredbe

Uvodna izjava 14.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(14a)

Ne dovodeći u pitanje privremeno ocjenjivanje navedeno u članku 11. i u skladu s člankom 32. Uredbe (EU) br. 1291/2013 i kao dio privremenog ocjenjivanja u okviru programa Obzor 2020., zajednička poduzeća kao poseban instrument financiranja Okvirnog programa Obzor 2020. trebala bi biti podvrgnuta dubinskoj procjeni koja uključuje, između ostalog, analizu otvorenosti, transparentnosti i učinkovitosti javno-privatnih partnerstava na temelju članka 187. UFEU-a;

Amandman 11

Prijedlog Uredbe

Uvodna izjava 16.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(16)

Sudjelovanje u neizravnim aktivnostima koje financira zajedničko poduzeće S2R treba biti u skladu s Uredbom (EU) br. … /2013 Europskog Parlamenta i Vijeća od … 2013. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje i širenje rezultata u „Okvirnom programu za istraživanje i inovacije (2014. – 2020.) – Obzor 2020” (16)

(16)

Sudjelovanje u neizravnim mjerama koje financira zajedničko poduzeće S2R treba biti u skladu s Uredbom (EU) br. 1290/2013 Europskog Parlamenta i Vijeća (16). Zajedničko poduzeće S2R trebalo bi, nadalje, na temelju odgovarajućih mjera koje je donijela Komisija osigurati dosljednu primjenu tih pravila.

Amandman 12

Prijedlog Uredbe

Uvodna izjava 16.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(16a)

Zajedničko poduzeće S2R trebalo bi pri klasifikaciji tehnoloških istraživanja, razvoja proizvoda i demonstracijskih aktivnosti uzeti u obzir definicije OECD-a u vezi s razinom tehnološke spremnosti.

Amandman 13

Prijedlog Uredbe

Uvodna izjava 20.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(20a)

Imajući u vidu ukupni cilj Okvirnog programa Obzor 2020. glede postizanja većeg pojednostavljenja i usklađenosti, svi pozivi na podnošenje prijedloga u okviru zajedničkog poduzeća S2R trebali bi uzimati u obzir trajanje Okvirnog programa Obzor 2020.

Amandman 14

Prijedlog Uredbe

Uvodna izjava 21.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(21)

U skladu s člankom 287 . stavkom 1. Ugovora, osnivačkim aktom tijela, ureda ili agencija koje osniva Unija, može se Revizorskom sudu onemogućiti ispitivanje računovodstvene evidencije svih prihoda i rashoda tih tijela, ureda ili agencija. U skladu s člankom 60. stavkom 5. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, financijska izvješća tijela iz članka 209 . Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 mora provjeriti neovisno revizorsko tijelo koje, među ostalim, daje mišljenje o pouzdanosti financijskih izvješća te zakonitosti i pravilnosti osnovnih transakcija.

(21)

S obzirom na posebnu narav i trenutačni status zajedničkih poduzeća te kako bi se osigurao kontinuitet sa Sedmim okvirnim programom, zajednička poduzeća trebala bi i dalje podlijegati zasebnoj razrješnici . Izuzećem iz članka 60. stavka 7. i članka 209. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, razrješnicu za izvršenje proračuna zajedničkog poduzeća S2R trebao bi stoga davati Europski parlament prema preporuci Vijeća . Stoga se zahtjevi za izvještavanje iz članka 60. stavka 5. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 ne bi trebali primjenjivati na doprinos Unije zajedničkom poduzeću S2R, ali bi se trebali uskladiti, koliko je moguće, s onima koji su predviđeni za tijela sukladno članku 208. navedene Uredbe. Reviziju financijskih izvješća i zakonitosti i pravilnosti osnovnih transakcija trebao bi provesti Revizorski sud .

Amandman 15

Prijedlog Uredbe

Uvodna izjava 23.a (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(23a)

S obzirom na važnost neprestanih inovacija za konkurentnost prometnog sektora Unije te na broj zajedničkih poduzeća na tom području, trebalo bi pravodobno izraditi analizu primjerenosti napora zajedničkog istraživanja na području prometa, posebice s obzirom na privremeno ocjenjivanje Okvirnog programa Obzor 2020.

Amandman 16

Prijedlog Uredbe

Članak 1. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

1. Radi koordinacije ulaganja Unije u istraživanje i inovacije u europskom željezničkom sektoru i upravljanja njima osniva se zajedničko poduzeće u smislu članka 187. Ugovora („zajedničko poduzeće Shift2Rail” ili „zajedničko poduzeće S2R”) do 31. prosinca 2024. Kako bi se u obzir uzelo trajanje Okvirnog programa Obzor 2020., pozivi na podnošenje prijedloga u okviru zajedničkog poduzeća S2R pokreću se najkasnije do 31. prosinca 2020. U opravdanim slučajevima pozive za dostavu prijedloga može se objaviti do 31. prosinca 2021.

Amandman 17

Prijedlog Uredbe

Članak 2. – stavak 1. – točka b

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(b)

doprinos postizanju jedinstvenog europskog željezničkog prostora, bržem i jeftinijem prelasku na privlačniji, konkurentan, učinkovit i održiv europski željeznički sustav te modalnom prelasku s cestovnog i zračnog na željeznički prijevoz s pomoću obuhvatnog i koordiniranog pristupa ispunjavanju potreba u pogledu istraživanja i inovacija željezničkog sustava i njegovih korisnika. Taj pristup obuhvaća željeznička vozila, infrastruktura i upravljanje prometom za tržišne segmente teretnog i dugolinijskog, regionalnog, lokalnog i gradskog prometa te intermodalne veze između željezničkog i ostalih vrsta prijevoza, čime se putnicima pružaju cjelovita rješenja njihovih potreba za putovanjem i prijevozom željeznicom – od podrške pri transakcijama do pomoći tijekom putovanja;

(b)

doprinos postizanju jedinstvenog europskog željezničkog prostora, bržem i jeftinijem prelasku na privlačniji, pristupačan (uključujući i za osobe sa smanjenom pokretljivošću), konkurentan, učinkovit i održiv europski željeznički sustav te modalnom prelasku s cestovnog i zračnog na željeznički prijevoz te razvoju snažnog i konkurentnog europskog sektora željezničke industrije s pomoću obuhvatnog i koordiniranog pristupa ispunjavanju potreba u pogledu istraživanja i inovacija željezničkog sustava i njegovih korisnika. Taj pristup obuhvaća željeznička vozila, infrastruktura i upravljanje prometom za tržišne segmente teretnog i dugolinijskog, regionalnog, lokalnog i gradskog prometa te intermodalne veze između željezničkog i ostalih vrsta prijevoza, čime se putnicima pružaju cjelovita rješenja njihovih potreba za putovanjem i prijevozom željeznicom – od podrške pri transakcijama do pomoći tijekom putovanja;

Amandman 18

Prijedlog Uredbe

Članak 2. – stavak 1. – točka d

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(d)	djelovanje kao središnja referentna točka u pogledu aktivnosti istraživanja i inovacija povezanih sa željeznicom koje se financiraju na razini EU-a koordiniranjem projekata i dostavljanjem relevantnih informacija svim dionicima;

(d)	središnja uloga u pogledu mjera istraživanja i inovacija povezanih sa željeznicom koje se financiraju na razini EU-a koordiniranjem projekata i dostavljanjem relevantnih informacija svim dionicima;

Amandman 19

Prijedlog Uredbe

Članak 2. – stavak 1. – točka e

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(e)

aktivno promicanje sudjelovanja i bliskog uključivanja svih relevantnih dionika cjelokupnog željezničkog vrijednosnog lanca i izvan željezničke industrije, osobito proizvođača željezničke opreme (željezničkih vozila i upravljačkih sustava vlakova) i njihovog opskrbnog lanca, upravitelja infrastrukture, željezničkih prijevoznika (u putničkom i teretnom prometu), društava za lizing željezničkih vozila, agencija za certifikaciju, predstavnika radnika, udruženja profesionalaca, udruženja korisnika (u putničkom i teretnom prometu) te relevantnih znanstvenih institucija ili relevantne znanstvene zajednice. Potiče se uključivanje malih i srednjih poduzeća kako je definirano Preporukom Komisije 2003/361/EC (20).

(e)

aktivno promicanje sudjelovanja i bliskog uključivanja svih relevantnih dionika cjelokupnog željezničkog vrijednosnog lanca i izvan željezničke industrije, osobito proizvođača željezničke opreme (željezničkih vozila i upravljačkih sustava vlakova te sustava upravljanja prometom ) i njihovog opskrbnog lanca, upravitelja infrastrukture, željezničkih prijevoznika (u putničkom i teretnom prometu), društava za leasing željezničkih vozila, agencija za certifikaciju, udruženja profesionalaca, udruženja korisnika (u putničkom i teretnom prometu) te relevantnih znanstvenih institucija ili relevantne znanstvene zajednice. Potiče se uključivanje malih i srednjih poduzeća kako je definirano Preporukom Komisije 2003/361/EC (20).

Amandman 20

Prijedlog Uredbe

Članak 2. – stavak 1. – točka ea (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(ea)	provoditi mjere koje promiču sudjelovanje malih i srednjih poduzetnika, sveučilišta i istraživačkih centara. U tom se smislu trebaju prepoznati i rješavati prepreke koje onemogućuju sudjelovanje novih sudionika u zajedničkom poduzeću S2R;

Amandman 21

Prijedlog Uredbe

Članak 2. – stavak 1. – točka eb (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(eb)

težiti postizanju komplementarnosti i bliskih sinergija s europskim strukturnim i investicijskim fondovima kako bi se pomoglo zatvoriti rascjep u sektoru istraživanja i inovacija u Europi. Ako je moguće, promicati interoperabilnost između Okvirnog programa Obzor 2020. i navedenih fondova te poticati zajedničko ili kombinirano financiranje. U tom će smislu mjere biti usmjerene ka potpunom iskorištavanju potencijala kvalificiranog kadra u Europi, tako poboljšavajući gospodarski i društveni utjecaj istraživanja i inovacija te će se one razlikovati, ali istovremeno nadopunjavati politike i mjere europskih strukturnih i investicijskih fondova.

Amandman 22

Prijedlog Uredbe

Članak 3. – stavak 1. – uvodni dio

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Maksimalni financijski doprinos Unije inicijativi Shift2Rail iznosi 450 milijuna EUR , uključujući doprinose Europskog udruženja slobodne trgovine, isplaćeno odobrenim sredstvima općeg proračuna Unije koja su dodijeljena Posebnom programu Obzor 2020. kojim se provodi Okvirni program Obzor 2020. u skladu s odgovarajućim odredbama članka 58. stavka 1. točke (c) podtočke (iv.) i članaka 60 . i 61. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 za tijela iz članka 209 . te Uredbe. Taj iznos uključuje:

Maksimalni financijski doprinos Unije inicijativi Shift2Rail iznosi 450 milijuna EUR , uključujući doprinose država članica Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA) , isplaćeno odobrenim sredstvima općeg proračuna Unije koja su dodijeljena Posebnom programu Obzor 2020. kojim se provodi Okvirni program Obzor 2020. u skladu s odgovarajućim odredbama članka 58. stavka 1. točke (c) podtočke (iv.) i članaka 60 . i 61. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 za tijela iz članka 209 . te Uredbe. Taj iznos uključuje:

Amandman 23

Prijedlog Uredbe

Članak 3. – stavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
2. Iz ostalih instrumenata Unije mogu se dodijeliti dodatna sredstva kao dopuna doprinosu iz stavka 1 . radi potpore aktivnostima za primjenu zrelih ishoda zajedničkog poduzeća S2R.	2. Iz ostalih instrumenata Unije mogu se dodijeliti dodatna sredstva kao dopuna doprinosu iz stavka 1 . radi potpore mjerama za primjenu zrelih inovativnih ishoda zajedničkog poduzeća S2R.

Amandman 24

Prijedlog Uredbe

Članak 3. – stavak 4. – točka d i da (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(d)	dogovori u pogledu pružanja potrebnih podataka kako bi se osiguralo da Komisija može sastaviti svoju politiku u području istraživanja i inovacija te ispuniti svoje obveze širenja i izvješćivanja;

(d)	dogovori u pogledu pružanja potrebnih podataka kako bi se osiguralo da Komisija može ispuniti svoje obveze širenja i izvješćivanja; uključujući na jedinstvenom portalu za sudionike, kao i putem drugih elektroničkih sredstava širenja Obzora 2020. kojima upravlja Komisija;

(da)	odredbe za objavljivanje poziva za dostavu prijedloga zajedničkog poduzeća S2R također na jedinstvenom portalu za sudionike, kao i putem drugih elektroničkih sredstava širenja Obzora 2020. kojima upravlja Komisija.

Amandman 25

Prijedlog Uredbe

Članak 4. – stavak 4.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

4. U svrhu vrednovanja doprinosa u naravi iz stavka 2. točke (b) i članka 15. stavka 3. točke (b) Statuta iz Priloga I ., troškovi se utvrđuju u skladu s uobičajenom praksom troškovnog računovodstva predmetnih subjekata, u skladu s mjerodavnim računovodstvenim standardima države u kojoj subjekt ima poslovni nastan i u skladu s mjerodavnim međunarodnim računovodstvenim standardima / međunarodnim standardima financijskog izvješćivanja. Troškove potvrđuje neovisni vanjski revizor kojeg imenuje predmetni subjekt. Zajedničko poduzeće S2R potvrđuje vrednovanje doprinosa . U slučaju preostalih nejasnoća zajedničko poduzeće S2R može izvršiti reviziju vrednovanja kako je navedeno u članku 20. Statuta.

4. U svrhu vrednovanja doprinosa iz stavka 2. točke (b) i članka 15. stavka 3. točke (b) Statuta iz Priloga I ., troškovi se utvrđuju u skladu s uobičajenom praksom troškovnog računovodstva predmetnih subjekata, u skladu s mjerodavnim računovodstvenim standardima države u kojoj subjekt ima poslovni nastan i u skladu s mjerodavnim međunarodnim računovodstvenim standardima / međunarodnim standardima financijskog izvješćivanja. Troškove potvrđuje neovisni vanjski revizor kojeg imenuje predmetni subjekt. Zajedničko poduzeće S2R može potvrditi metodu vrednovanja u slučaju svake nesigurnosti koja proizlazi iz dobivanja ovlaštenja . U svrhe ove Uredbe, zajedničko poduzeće S2R niti bilo koje tijelo Unije ne vrši reviziju troškova dodatnih aktivnosti.

Amandman 26

Prijedlog Uredbe

Članak 4. – stavak 6.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

6. Nastavno na stavak 5., Komisija može okončati, proporcionalno smanjiti ili suspendirati financijski doprinos Unije zajedničkom poduzeću S2R ili pokrenuti postupak likvidacije iz članka 23. stavka 2. Statuta iz Priloga I. ako ti članovi ili njihovi povezani subjekti ne daju doprinose, daju samo djelomične doprinose ili naknadne doprinose iz stavka 2. Odlukom Komisije ne ugrožava se povrat prihvatljivih troškova članova ili zajedničkog poduzeća S2R koji su već nastali ili preuzeti do trenutka priopćenja zajedničkom poduzeću o spomenutoj odluci.

Amandman 27

Prijedlog Uredbe

Članak 5. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Zajedničko poduzeće S2R donosi svoja posebna financijska pravila u skladu s člankom 209 . Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbe (EU) br. … [Delegirana uredba o Oglednoj financijskoj uredbi za tijela iz članka 209. Financijske uredbe].	Ne dovodeći u pitanje članak 12. zajedničko poduzeće S2R donosi svoja posebna financijska pravila u skladu s člankom 209 . Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbom (EU) br. … [Delegirana uredba o Oglednoj financijskoj uredbi za tijela javno-privatnog partnerstva].

Amandman 28

Prijedlog Uredbe

Članak 6. – stavak 2. – podstavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Upravni odbor u skladu s člankom 110 . Pravilnika o osoblju donosi odluku na temelju članka 2 . stavka 1. Pravilnika o osoblju i članka 6 . Uvjeta zapošljavanja ostalih službenika kojom se relevantne ovlasti tijela za imenovanje delegiraju izvršnom direktoru i definiraju uvjeti pod kojima se delegiranje ovlasti može suspendirati.

Amandman 29

Prijedlog Uredbe

Članak 9. – stavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
2. U slučaju izvanugovorne odgovornosti, zajedničko poduzeće S2R, u skladu s općim načelima koja su zajednička svim pravima država članica, nadoknađuje svu štetu koju je prouzročilo njegovo osoblje tijekom izvršavanja svojih dužnosti.	2. U slučaju izvanugovorne odgovornosti, zajedničko poduzeće S2R, u skladu s općim načelima koja su zajednička svim pravima država članica, nadoknađuje svu štetu koju je prouzročilo njegovo osoblje ili članovi upravnog odbora tijekom izvršavanja svojih dužnosti.

Amandman 30

Prijedlog Uredbe

Članak 11. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

1. Komisija do 31. prosinca 2017. provodi privremeno vrednovanje zajedničkog poduzeća S2R. Komisija dostavlja zaključke tog vrednovanja i svoja zapažanja Europskom parlamentu i Vijeću do 30 . lipnja 2018 .

1. Komisija do 30. lipnja 2017. uz pomoć neovisnih stručnjaka provodi privremeno vrednovanje zajedničkog poduzeća S2R, uključujući ocjenjivanje uključenosti malih i srednjih poduzeća i otvorenosti njima, kao i administrativnog funkcioniranja zajedničkog poduzeća S2R s posebnim naglaskom na suočavanje s administrativnim izazovima ili opterećenjima. Komisija sastavlja izvješće o tom vrednovanju koje sadržava zaključke tog vrednovanja i zapažanja Komisije. Komisija to izvješće dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću do 31. prosinca 2017. Rezultati privremenog vrednovanja poduzeća S2R uzimaju se u obzir kod temeljite procjene i privremenog vrednovanja iz članka 32 . Uredbe (EU) br . 1291/2013.

Amandman 31

Prijedlog Uredbe

Članak 12. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
1. Razrješnica za izvršenje proračuna u pogledu doprinosa Unije zajedničkom poduzeću S2R dio je razrješnice koju Europski parlament preporukom Vijeća daje Komisiji u skladu s postupkom predviđenim člankom 319. Ugovora.	1. Odstupajući od članka 60. stavka 7. i članka 209. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, razrješnicu za izvršenje proračuna zajedničkog poduzeća S2R daje Europski parlament preporukom Vijeća u skladu s postupkom predviđenim financijskim pravilima zajedničkog poduzeća S2R.

Amandman 32

Prijedlog Uredbe

Članak 12. – stavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
2. Zajedničko poduzeće S2R u potpunosti surađuje s institucijama uključenima u postupak davanja razrješnice te, prema potrebi, dostavlja sve potrebne dodatne podatke. U tom se smislu od njega može zatražiti da bude zastupljeno na sastancima s odgovarajućim institucijama ili tijelima i da pomaže dužnosniku Komisije za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti.	Briše se.

Amandman 33

Prijedlog Uredbe

Članak 14. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
1. Ne dovodeći u pitanje članak 19. stavak 4. Statuta iz Priloga I., zajedničko poduzeće S2R osoblju Komisije, ostalim osobama koje ono ili ona ovlasti i Revizorskom sudu odobrava pristup svojim lokacijama i prostorima te informacijama, uključujući informacije u elektroničkom obliku koji su potrebne za provedbu revizija.	1. Zajedničko poduzeće S2R osoblju Komisije, ostalim osobama koje ono ili ona ovlasti i Revizorskom sudu odobrava pristup svojim lokacijama i prostorima te informacijama, uključujući informacije u elektroničkom obliku koji su potrebne za provedbu revizija.

Amandman 34

Prijedlog Uredbe

Članak 14. – stavak 5.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	5a. Osoblje zajedničkog poduzeća, izvršni direktor i članovi upravnog odbora bez odlaganja obavještavaju Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) o svakom slučaju prijevare o kojem su stekli saznanja pri izvršavanju svojih dužnosti ili ovlasti bez snošenja bilo kakve odgovornosti u tom pogledu.

Amandman 35

Prijedlog Uredbe

Članak 17. – stavak 1.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	Kako bi se ostvario opći cilj Okvirnog programa Obzor 2020. u pogledu postizanja jednostavnijeg i usklađenijeg europskog okruženja za financiranje istraživanja i inovacija, zajednička poduzeća izbjegavaju skupove pravila koji se razlikuju od onih Okvirnog programa Obzora 2020.

Amandman 36

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 1. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

„Pridruženi član” je pravni subjekt ili grupacija ili konzorcij pravnih subjekata s poslovnim nastanom u državi članici ili zemlji pridruženoj Okvirnom programu Obzor 2020. koji je odabran u skladu s postupkom utvrđenim člankom 4. stavkom 2., koji ispunjuje uvjete utvrđene člankom 4. stavcima 3. i 4. i koji je prihvatio postojeći Statut potpisivanjem izjave o suglasnosti;

„Pridruženi član” znači pravni subjekt ili grupacija ili konzorcij pravnih subjekata s poslovnim nastanom u državi članici ili zemlji pridruženoj Okvirnom programu Obzor 2020. koji je odabran u skladu s postupkom utvrđenim člankom 4. stavkom 2., koji ispunjuje uvjete utvrđene člankom 4. stavcima 3. i 4. i koji je prihvatio postojeći Statut potpisivanjem izjave o suglasnosti nakon odluke tijela odgovornog za upravljanje njime ;

Amandman 37

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 1. – stavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

2.	„Ostali član osnivač” odnosi se na prinosnike navedene u Prilogu II. koji su se pojedinačno obvezali na vlastiti doprinos u iznosu od najmanje 30 milijuna EUR tijekom trajanja zajedničkog poduzeća S2R te prihvatili postojeći Statut potpisivanjem izjave o suglasnosti;

„Ostali član osnivač” odnosi se na pojedinačne pravne subjekte koji su se , na temelju zajedničke vizije, pojedinačno obvezali na vlastiti doprinos u iznosu od najmanje 30 milijuna EUR tijekom trajanja zajedničkog poduzeća S2R te prihvatili postojeći Statut potpisivanjem izjave o suglasnosti nakon odluke tijela odgovornog za upravljanje njime. Članovi osnivači navedeni su u Prilogu II. ;

Amandman 38

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 1. – stavak 3. – uvodni dio

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

„Programi inovacija” ili „PI” odnosi se na tematska područja oko kojih je strukturiran glavni plan S2R-a iz stavka 4. Programi inovacija biraju se zbog svojeg kapaciteta da se s pomoću njih najbolje ostvare koristi u pogledu učinka za jedno operativno okruženje ili više njih te odražava pristup željezničkom sustavu. Neovisno o odluci upravnog odbora o izmjeni ove strukture, glavnim planom S2R-a treba predvidjeti uspostavu najmanje pet sljedećih programa inovacija:

„Programi inovacija” ili „PI” odnosi se na tematska područja oko kojih je strukturiran glavni plan S2R-a iz stavka 4. Programi inovacija biraju se zbog svojeg kapaciteta da se s pomoću njih najbolje ostvare koristi u pogledu učinka za jedno operativno okruženje ili više njih te odražava pristup željezničkom sustavu te pristup usmjeren prema kupcu . Njihovo utvrđivanje omogućuje i razvoj i ispitivanje pionirskih inovativnih ideja. Neovisno o odluci upravnog odbora o izmjeni ove strukture, glavnim planom S2R-a treba predvidjeti uspostavu najmanje pet sljedećih programa inovacija:

Amandman 39

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 1. – stavak 3. – točka a

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(a)	ekonomični i pouzdani vlakovi velikog kapaciteta;

(a)	ekonomični i pouzdani vlakovi , uključujući vlakove velikog kapaciteta i brze vlakove ;

Amandman 40

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 1. – stavak 3. – točka c

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(c)	ekonomični i pouzdana infrastruktura velikog kapaciteta;

(c)	ekonomična, održiva i pouzdana infrastruktura velikog kapaciteta;

Amandman 41

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 2. – točka h

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(h)	prikupljanje zahtjeva korisnika i definiranje standarda interoperabilnosti na temelju kojih bi se ulaganja u istraživanje i razvoj u pronalaženje operativnih i tržišnih rješenja;

(h)	prikupljanje zahtjeva korisnika i definiranje specifikacija i tehničkih standarda interoperabilnosti na temelju kojih bi se ulaganja u istraživanje i razvoj usmjeravala u pronalaženje operativnih i tržišnih rješenja;

Amandman 42

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 2. – točka j

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(j)

ostvarivanje i razvijanje bliske i dugoročne suradnje među Unijom, željezničkom proizvođačkom industrijom i ostalim dionicima potrebne za razvoj pionirskih inovacija i osiguranje snažnog tržišnog uzleta inovativnih rješenja, uključujući zajednicu željezničkih prijevoznika i ostalih dionika iz željezničkog sektora te sudionika izvan tradicionalnog željezničkog sektora;

(j)

ostvarivanje i razvijanje bliske i dugoročne suradnje među Unijom, željezničkom proizvođačkom industrijom i ostalim dionicima potrebne za razvoj pionirskih inovacija i osiguranje snažnog tržišnog uzleta inovativnih rješenja, uključujući organizacije koje predstavljaju korisnike, zajednicu željezničkih prijevoznika i ostalih privatnih i javnih dionika iz željezničkog sektora , uključujući i regionalnu razinu, te sudionika izvan tradicionalnog željezničkog sektora;

Amandman 44

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 2. – točka ka (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(ka)	povezivanje sa širokim rasponom dionika, uključujući istraživačke organizacije i sveučilišta;

Amandman 45

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 3. – stavak 2.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

2.a

Ako član zajedničkog poduzeća S2R ne ispuni svoje obveze u pogledu vlastitoga dogovorenog financijskog doprinosa, izvršni direktor o tome sastavlja izvješće i određuje razuman rok za ispravljanje propusta. Ako se situacija ne riješi unutar tog roka, izvršni direktor saziva sastanak upravnog odbora kako bi se odlučilo da li članu koji nije ispunio svoje obveze treba ukinuti članstvo ili treba poduzeti bilo kakvu drugu mjeru sve dok ne ispuni obveze. Upravni odbor može za početak obustaviti glasačko pravo svim članovima koji krše vlastite obveze, nakon što se te članove saslušalo i nakon što im je dana prilika da dovedu stvari u red.

Amandman 46

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 4. – stavak 2.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Pridruženi članovi zajedničkog poduzeća S2R biraju se otvorenim, nediskriminirajućim i natjecateljskim pozivom za prijavu. Prvi poziv za prijavu pridruženih članova objavljuje se najkasnije u roku od tri mjeseca nakon uspostave zajedničkog poduzeća S2R. Svi dodatni pozivi za prijavu zasnivaju se na potrebi za ključnim sposobnostima za provedbu glavnog plana S2R-a. Svi pozivi objavljuju se na web-mjestu S2R-a te se o njima obavješćuje putem skupine predstavnika država i ostalim kanalima kako bi se osiguralo najšire moguće sudjelovanje u interesu ostvarivanja ciljeva glavnog plana S2R-a. Zajedničko poduzeće S2R potiče sudjelovanje malih i srednjih poduzeća i sudionika cjelokupnog željezničkog vrijednosnog lanca te izvan tradicionalnog željezničkog sektora.

Pridruženi članovi zajedničkog poduzeća S2R biraju se otvorenim, nediskriminirajućim i natjecateljskim pozivom za prijavu koji objavljuje Komisija te podliježu transparentnoj procjeni upravnog odbora . Taj postupak procjene i odabira uzima u obzir, među ostalim, važnost i moguću dodanu vrijednost podnositelja zahtjeva za ostvarivanje ciljeva zajedničkog poduzeća S2R , financijsku stabilnost podnositelja zahtjeva i sve potencijalne sukobe interesa u odnosu na ciljeve zajedničkog poduzeća S2R .

Amandman 47

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 4. – stavak 2.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

2.a

Uzimajući u obzir rezultate ocjenjivanja, Komisija donosi konačnu odluku o odabiru pridruženih članova s ciljem da se zajamči geografska ravnoteža, kao i uravnoteženo sudjelovanje malih i srednjih poduzeća, istraživačke zajednice i sudionika iz cjelokupnog željezničkog vrijednosnog lanca, uključujući izvan tradicionalnog željezničkog sektora.

Amandman 48

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 4. – stavak 5.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

5.	Svaki član može otkazati svoje članstvo u zajedničkom poduzeću S2R. Otkaz stupa na snagu i postaje neopozivim šest mjeseci od obavijesti ostalim članovima. Od tog trenutka bivši član oslobađa se svih obveza osim onih koje je zajedničko poduzeće S2R odobrilo ili preuzelo prije otkazivanja članstva.

Svaki član može otkazati svoje članstvo u zajedničkom poduzeću S2R. Otkaz stupa na snagu i postaje neopozivim šest mjeseci od obavijesti ostalim članovima. Od tog trenutka bivši član oslobađa se svih obveza osim onih koje je zajedničko poduzeće S2R odobrilo ili preuzelo prije otkazivanja članstva. U takvim slučajevima otvara se račun u svrhu podmirenja financijskih obveza između člana koji istupa iz članstva i zajedničkog poduzeća S2R.

Amandman 49

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 4. – stavak 6.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

6.	Članstvo u zajedničkom poduzeću S2R ne može se prenijeti na treću stranu bez prethodne jednoglasne suglasnosti upravnog odbora.

6.	Članstvo u zajedničkom poduzeću S2R ne može se prenijeti na treću stranu bez prethodne jednoglasne suglasnosti upravnog odbora. Komisija je obaviještena o toj suglasnosti i ima pravo prigovora.

Amandman 50

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 6. – točka c

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(c)

najmanje jednog predstavnika pridruženih članova po programu inovacija iz članka 1. stavka 3. Te će predstavnike određivati upravni odbor zajedničkog poduzeća S2R u cilju osiguranja uravnotežene zastupljenosti sudionika iz cjelokupnog željezničkog vrijednosnog lanca te izvan tradicionalnog željezničkog sektora.

(c)

najmanje jednog predstavnika pridruženih članova po programu inovacija iz članka 1. stavka 3. Pridruženi član koji kao pojedinačni pravni subjekt ispunjava kriterije navedene u klauzuli 1. stavku 2. [znači vlastiti doprinos od barem 30 milijuna] te doprinosi postizanju ciljeva iz članka 2. stavka 2. točaka (a), (b) i (c) predstavljen je u upravnom odboru. Druge predstavnike određuje upravni odbor zajedničkog poduzeća S2R u cilju osiguranja uravnotežene zastupljenosti sudionika , u smislu teritorijalne zastupljenosti i jamčenja zastupljenosti cjelokupnog željezničkog vrijednosnog lanca te izvan tradicionalnog željezničkog sektora. Najmanje dvoje od njih trebali bi biti predstavnici željezničkih prijevoznika.

Amandman 51

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 7. – stavak 5. – podstavak 5.

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Predstavnik Europske agencije za željeznice i predsjednik ili potpredsjednik skupine predstavnika država sudjeluju na sjednicama upravnog odbora kao promatrači .	Predstavnik Europske agencije za željeznice sudjeluje na sjednicama upravnog odbora kao promatrač .

Amandman 52

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 7. – stavak 5. – podstavak 5.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	Predsjednik ili potpredsjednik skupine predstavnika država ima pravo biti nazočan sjednicama upravnog odbora kao promatrač i sudjelovati u njegovim raspravama, ali nema glasačko pravo.

Amandman 53

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 7. – stavak 5. – podstavak 5.b (novi)

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	Predsjednik znanstvenog odbora, kada se god raspravlja o pitanjima u okviru nadležnosti tog odbora, ima pravo biti nazočan sjednicama upravnog odbora kao promatrač i sudjelovati u njegovim raspravama, ali nema glasačko pravo.

Amandman 54

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 8. – stavak - 1. (novi)

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
	Komisija u okviru svoje uloge u upravnom odboru nastoji osigurati koordinaciju između djelatnosti zajedničkog poduzeća S2R i odgovarajućih djelatnosti Okvirnog programa Obzora 2020. u cilju promicanja sinergija kod utvrđivanja prioriteta obuhvaćenih zajedničkim istraživanjem.

Amandman 55

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 8. – stavak 1. – točka ca (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(ca)

odlučuje o konačnom sastavu upravnog odbora, posebice odabirom predstavnika pridruženih članova, osim onih koji ispunjavaju kriterije iz klauzule 1. stavka 2.; Konačna odluka trebala bi osigurati uravnoteženo sudjelovanje malih i srednjih poduzeća i sudionika cjelokupnoga željezničkog vrijednosnog lanca, uključujući i izvan tradicionalnoga željezničkog sektora;

Amandman 56

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 8. – stavak 1. – točka na (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(na)	osigurava transparentnost izbora svih sporazuma o podugovaranju koji mogu biti uspostavljeni u okviru ove Uredbe

Amandman 57

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 9. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

1.	Izvršnog direktora imenuje upravni odbor na temelju popisa kandidata koje je predložila Komisija nakon otvorenog i transparentnog postupka odabira .

Izvršnog direktora imenuje upravni odbor na temelju postignuća i dokumentiranih administrativnih i upravljačkih vještina, kao i relevantnih kompetencija i iskustva, s popisa kandidata koji predlaže Komisija nakon javnog i transparentnog natječaja nakon objave poziva za iskazivanje interesa u Službenom listu Europske unije i drugdje . Europski parlament ima pravo prigovora.

Prije imenovanja, kandidat kojeg je izabrao upravni odbor odgovara na pitanja članova Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i Odbora za proračunski nadzor Europskog parlamenta.

Amandman 58

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 10. – stavak 4. – točka ga (nova)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(ga)	redovito izvješćuje skupinu predstavnika država i znanstveni odbor o svim pitanjima vezanima uz njihovu savjetodavnu ulogu;

Amandman 59

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 11. – uvodni dio

Tekst koji je predložila Komisija	Izmjena
Europska agencija za željeznice ima u upravnom odboru status promatrača te doprinosi definiciji provedbe glavnog plana S2R-a, osobito obavljanjem sljedećih savjetodavnih zadaća:	Europska agencija za željeznice doprinosi definiciji provedbe glavnog plana S2R-a, osobito obavljanjem sljedećih savjetodavnih zadaća:

Amandman 60

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 11. – točka a

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(a)	predlaganje mogućih izmjena glavnog plana S2R-a i godišnjih planova rada, osobito kako bi se osiguralo obuhvaćanje potreba za istraživanjem koje se odnose na ostvarivanje jedinstvenog europskog željezničkog prostora;

(a)	predlaganje mogućih izmjena glavnog plana S2R-a i godišnjih planova rada, osobito kako bi se osiguralo obuhvaćanje potreba za istraživanjem koje se odnose na ostvarivanje jedinstvenog europskog željezničkog prostora te utvrdila njihova relevantnost za ciljeve iz članka 2. stavka 2. ;

Amandman 61

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 11. – točka b

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(b)	predlaganje tehničkih standarda za aktivnosti istraživanja, razvoja i vrednovanja nakon savjetovanja s dionicima iz članka 2. stavka 1. točke (e) ove Uredbe u cilju jamstva interoperabilnosti i sigurnosti rezultata

(b)	predlaganje smjernica za aktivnosti istraživanja i razvoja koje dovode do tehničkih standarda nakon savjetovanja s dionicima iz članka 2. stavka 1. točke (e) ove Uredbe u cilju jamstva interoperabilnosti i sigurnosti rezultata;

Amandman 62

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 13. – stavak 5. – točka a

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(a)	statusa relevantnih nacionalnih i regionalnih programa istraživanja i inovacija i određivanjem mogućih područja suradnje, uključujući uvođenje odgovarajućih tehnologija;

(a)	statusa relevantnih nacionalnih i regionalnih programa istraživanja i inovacija i određivanja mogućih područja suradnje, uključujući uvođenje odgovarajućih tehnologija radi ostvarivanja koristi od sinergija ;

Amandman 63

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 13. – stavak 5.a (novi)

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

5.a	Skupina predstavnika država redovno prima informacije, između ostalog, o sudjelovanju u aktivnostima koje financira zajedničko poduzeće S2R, o ishodu svakog poziva na podnošenje prijava i provedbe projekta, o sinergijama s ostalim relevantnim programima Unije te izvršenju proračuna S2R.

Amandman 64

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 13. – stavak 6.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

Skupina predstavnika država može dati, vlastitom inicijativom, preporuke zajedničkom poduzeću S2R o tehničkim, upravljačkim i financijskim pitanjima, osobito kada su to pitanja nacionalnog ili regionalnog interesa. Zajedničko poduzeće S2R obavješćuje skupinu predstavnika o daljnjim postupcima u pogledu tih preporuka.

6.	Skupina predstavnika država može dati, vlastitom inicijativom, preporuke upravnom odboru o tehničkim, upravljačkim i financijskim pitanjima, osobito kada su to pitanja nacionalnog ili regionalnog interesa. Upravni odbor obavješćuje skupinu predstavnika o daljnjim postupcima u pogledu tih preporuka.

Amandman 65

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 14. – stavak 1.

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

1.	Za obavljanje zadaća predviđenih člankom 2. upravni odbor zajedničkog poduzeća može uspostaviti ograničeni broj radnih skupina za provođenje aktivnosti koje im delegira upravni odbor. Te se skupine sastoje od stručnjaka te djeluju transparentno.

Za obavljanje zadaća predviđenih člankom 2. upravni odbor zajedničkog poduzeća može uspostaviti ograničeni broj radnih skupina za provođenje aktivnosti koje im delegira upravni odbor. Te se skupine sastoje od stručnjaka s relevantnom stručnošću uključujući iz istraživačkih organizacija, malih i srednjih poduzeća te željezničkih prijevoznika te djeluju transparentno.

Amandman 66

Prijedlog Uredbe

Prilog I. – klauzula 15. – stavak 3. – točka b

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

(b)	doprinosima u naravi ostalih članova ili njihovih povezanih subjekata koji se sastoje od troškova nastalih pri provedbi neizravnih aktivnosti, umanjenih za doprinos zajedničkog poduzeća S2R i sve druge doprinose Unije tim troškovima.

(b)	doprinosima u naravi ili novcu ostalih članova i njihovih povezanih subjekata koji se sastoje od troškova nastalih pri provedbi neizravnih aktivnosti, umanjenih za doprinos zajedničkog poduzeća S2R i sve druge doprinose Unije tim troškovima.

Amandman 67

Prijedlog Uredbe

Prilog 1 – klauzula 19

Tekst koji je predložila Komisija

Izmjena

1.	Izvršni direktor upravnom odboru podnosi godišnje izvješće o izvršavanju svojih zadaća u skladu s financijskim pravilima zajedničkog poduzeća S2R.

1.	Izvršni direktor upravnom odboru podnosi godišnje izvješće o izvršavanju svojih zadaća u skladu s financijskim pravilima zajedničkog poduzeća S2R.

2.	Izvršni direktor do 15. veljače svake godine podnosi upravnom odboru na odobrenje godišnje izvješće o radu u pogledu napretka koji je zajedničko poduzeće S2R postiglo u prethodnoj kalendarskoj godini, osobito u vezi s godišnjim planom rada. U izvješću se, među ostalim, navode informacije o:

U roku od dva mjeseca od zaključivanja svake financijske godine izvršni direktor podnosi upravnom odboru na odobrenje godišnje izvješće o radu u pogledu napretka koji je zajedničko poduzeće S2R postiglo u prethodnoj kalendarskoj godini, osobito u vezi s godišnjim planom rada. U izvješću se, među ostalim, navode informacije o:

(a)	istraživanjima, inovacijama i ostalim provedenim aktivnostima i o odgovarajućim rashodima;

(a)	istraživanjima, inovacijama i ostalim provedenim aktivnostima i o odgovarajućim rashodima;

(b)	aktivnostima o kojima se podnosi izvješće, uključujući raščlanjivanje u skladu s vrstom sudionika, uključujući mala i srednja poduzeća, i zemljom;

(b)	aktivnostima o kojima se podnosi izvješće, uključujući raščlanjivanje u skladu s vrstom sudionika, uključujući mala i srednja poduzeća, i zemljom;

(c)	djelovanjima odabranima za financiranje uz raščlanjivanje u skladu s vrstom sudionika, uključujući mala i srednja poduzeća, i zemljom te navođenje doprinosa zajedničkog poduzeća S2R pojedinačnim sudionicima i mjerama.

(c)	djelovanjima odabranima za financiranje uz raščlanjivanje u skladu s vrstom sudionika, uključujući mala i srednja poduzeća, i zemljom te navođenje doprinosa zajedničkog poduzeća S2R pojedinačnim sudionicima i mjerama.

Nakon što upravni odbor odobri godišnje izvješće o radu, ono se dostavlja skupini predstavnika država te se objavljuje.

3.	Zajedničko poduzeće S2R podnosi godišnje izvješće Komisiji u skladu s člankom 60. stavkom 5. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

3.	Do 1. ožujka iduće financijske godine voditelj računovodstva zajedničkog poduzeća S2R šalje privremeno izvješće voditelju računovodstva Komisije i Revizorskom sudu.

4.	Financijska izvješća zajedničkog poduzeća S2R provjerava neovisno revizorsko tijelo u skladu s člankom 60. stavkom 5. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

Financijska izvješća zajedničkog poduzeća S2R ne podliježu provjerama Revizorskog suda .

Do 31 . ožujka iduće financijske godine zajedničko poduzeće S2R Europskom parlamentu, Vijeću i Revizorskom sudu šalje izvješće o proračunskom i financijskom upravljanju.

Po primitku zapažanja Revizorskog suda o privremenim izvještajima zajedničkog poduzeća S2R u skladu s člankom 148. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, voditelj računovodstva sastavlja konačne poslovne knjige zajedničkog poduzeća S2R te ih izvršni direktor podnosi upravnom odboru radi davanja mišljenja.

Upravni odbor dostavlja mišljenje o konačnim poslovnim knjigama zajedničkog poduzeća S2R.

Izvršni direktor do 1. srpnja nakon svake financijske godine konačne poslovne knjige, zajedno s mišljenjem upravnog odbora, šalje Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu.

Konačna poslovne knjige objavljuju se u Službenom listu Europske unije do 15. studenoga sljedeće godine.

Izvršni direktor do 30. rujna Revizorskom sudu šalje odgovor na njegova zapažanja iz godišnjeg izvješća. Izvršni direktor također dostavlja taj odgovor upravnom odboru.

Izvršni direktor Europskom parlamentu, na njegov zahtjev, podnosi sve podatke potrebne za nesmetanu primjenu postupka davanja razrješnice za predmetnu financijsku godinu u skladu s člankom 165. stavkom 3. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

(12) SL … [Okvirni program Obzor 2020.]

(12) Uredba (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ (SL L 347, 20.12.2013., str. 104.).

(12a) Odluka br. 1982/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o Sedmom okvirnom programu Europske zajednice za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.) (SL L 412, 30.12.2006., str. 1.).

(13) SL … [Posebni program Obzor 2020.]

(13) Odluka Vijeća 2013/743/EU od 3. prosinca 2013. o osnivanju Posebnog programa za provedbu Okvirnog programa za istraživanje i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage odluka 2006/971/EZ, 2006/972/EZ, 2006/973/EZ, 2006/974/EZ i 2006/975/EZ (SL L 347, 20.12.2013., str. 965.).

(16) SL … [Pravila za sudjelovanje u Obzoru 2020.]

(16) Uredba (EU) br. 1290/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje u Okvirnom programu za istraživanje i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i širenje njegovih rezultata te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1906/2006 (SL L 347, 20.12.2013., str. 81.).

(20) Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikro, malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/178

P7_TA(2014)0349

Upotreba sredstava Europskog fonda za prilagodbe globalizaciji – zahtjev EGF/2012/007 IT/VDC tehnologija

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u skladu s točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju (zahtjev EGF/2012/007 IT/VDC Technologies iz Italije) (COM(2014)0119 – C7-0089/2014 – 2014/2025(BUD))

(2017/C 443/30)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2014)0119 – C7-0089/2014),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1927/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o osnivanju Europskog fonda za prilagodbe globalizaciji (1), (Uredba o EGF-u),

—	uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje od 2014. do 2020. (2), a posebno njezin članak 12.,

—	uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju (3) (Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013.), a posebno njegovu točku 13.,

—	uzimajući u obzir postupak trijaloga iz točke 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013.,

—	uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A7-0261/2014),

A.	budući da je Europska unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima pogođenima posljedicama velikih strukturnih promjena u svjetskim trgovinskim tokovima te kako bi im se pomoglo pri ponovnom uključivanju na tržište rada;

budući da bi financijska pomoć Unije otpuštenim radnicima trebala biti dinamična i stavljena na raspolaganje što brže i učinkovitije, u skladu sa Zajedničkom izjavom Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije usvojenom tijekom sastanka mirenja 17. srpnja 2008. te uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. u pogledu donošenja odluka o mobilizaciji EGF-a;

budući da je Italija predala zahtjev EGF/2012/007 IT/VDC Technologies za financijski doprinos EGF-a, nakon 1 164 otkaza u društvu VDC Technologies SpA i kod jednog dobavljača s 1 146 radnika kojima su namijenjene mjere koje sufinancira EGF tijekom referentnog razdoblja od 26. veljače 2012. do 25. lipnja 2012.;

D.	budući da zahtjev ispunjava kriterije prihvatljivosti utvrđene Uredbom o EGF-u;

slaže se s Komisijom da su uvjeti iz članka 2. točke (a) Uredbe o EGF-u ispunjeni i da Italija stoga ima pravo na financijski doprinos u skladu s tom Uredbom;

primjećuje da su talijanske vlasti predale zahtjev za financijski doprinos EGF-a 31. kolovoza 2012. i žali što je Europska komisija svoju procjenu učinila dostupnom tek 5. ožujka 2014.; žali zbog dugog trajanja razdoblja ocjenjivanja od 19 mjeseci i smatra da je to kašnjenje proturječno cilju Europskog fonda za prilagodbe globalizaciji kojim se nastoji osigurati brza pomoć otpuštenim radnicima;

smatra da su otkazi u društvu VDC Technologies SpA i kod jednog dobavljača (proizvodnja televizora, monitora i ekrana te klimatizacijskih jedinica) povezani s velikim strukturnim promjenama u tokovima svjetske trgovine nastalima zbog globalizacije, upućujući na ozbiljne ekonomske smetnje u sektoru proizvodnje električne opreme zbog pojačane konkurencije iz trećih zemalja, posebno Kine;

primjećuje da se pri reformiranju trgovinske politike EU-a, u pogledu liberalizacije i instrumenata za zaštitu trgovine, valja osloniti na spoznaje iz brojnih zahtjeva za mobilizaciju EGF-a koji se temelje na kriteriju globalizacije u danom sektoru;

napominje da 1 164 otkaza o kojima je riječ, zajedno s 54 otkaza iz istog razloga prije i poslije četveromjesečnog referentnog razdoblja, imaju izrazito negativan učinak na tržište rada i gospodarsko stanje u pogođenom području u regiji treće razine NUTS-a ITI45 Frosinone u regiji druge razine NUTS-a ITI4 Lacij;

pozdravlja činjenicu da su talijanska nadležna tijela, radi pružanja brze pomoći radnicima, odlučila pokrenuti provedbu personaliziranih usluga za pogođene radnike 30. studenog 2012., devet mjeseci prije podnošenja zahtjeva EGF-u i mnogo prije konačne odluke o odobravanju sredstava EGF-a za predloženi usklađeni paket;

napominje da usklađeni paket personaliziranih usluga koji će se sufinancirati obuhvaća mjere za ponovno uključivanje 1 146 otpuštenih radnika na tržište rada, kao što su profesionalno usmjeravanje/procjena vještina, osposobljavanje, usluge za pojedince, potpora za poduzetništvo, dodatak za zapošljavanje, naknada za sudjelovanje;

pozdravlja činjenicu da su se talijanska nadležna tijela savjetovala sa socijalnim partnerima, uključujući sindikate (CGIL, USB, CISAL, CISL, UIL, UGL), o mjerama za ponovno uključivanje otpuštenih radnika na tržište rada te da će se tijekom raznih razdoblja provedbe EGF-a te u pristupu EGF-u primjenjivati politika jednakosti žena i muškaraca i načelo nediskriminacije;

ističe da paket sadrži razne oblike financijskih naknada: naknadu za radnike koji žive s osobama kojima je potrebna skrb, naknadu za mobilnost i naknadu za sudjelovanje; ističe relativno visoki iznos poticaja za zapošljavanje (6 000 EUR po radniku), ali pozdravlja činjenicu da se poticaj isplaćuje samo ako se radnicima ponudi ugovor o radu na neodređeno ili ugovor o radu na određeno vrijeme od 24 mjeseca;

10.

pozdravlja savjetovanje sa socijalnim partnerima (sindikati CGIL USB, CISAL, CISL, UIL, UGL) u vezi s usklađenim paketom prilagođenih usluga i aktiviranje lokalne mreže za podršku u koju su se uključili razni lokalni partneri, te to što će se tijekom različitih faza primjene EGF-a i u pristupu EGF-u provoditi politika ravnopravnosti žena i muškaraca, kao i načelo nediskriminacije;

11.

podsjeća na važnost povećanja mogućnosti zapošljavanja svih radnika prilagođenim programima osposobljavanja i priznavanjem sposobnosti i vještina koje je radnik usvojio tijekom profesionalne karijere; očekuje da se osposobljavanje ponuđeno u usklađenom paketu prilagodi potrebama otpuštenih radnika, ali i stvarnom poslovnom okruženju;

12.

pozdravlja činjenicu da se predviđa osposobljavanje za sve radnike kojima je paket EGF-a namijenjen; međutim, žali što prijedlog Komisije ne opisuje područja i sektore za koje će se osposobljavanje nuditi;

13.

primjećuje da informacije o usklađenom paketu personaliziranih usluga koji se treba financirati iz EGF-a sadrže informacije o komplementarnosti s mjerama koje se financiraju iz strukturnih fondova; naglašava da su talijanske vlasti potvrdile da prihvatljive aktivnosti ne primaju pomoć iz drugih financijskih instrumenata Unije; ponavlja poziv Komisiji da predstavi usporednu procjenu tih podataka u svojim godišnjim izvješćima kako bi se osiguralo potpuno poštovanje postojećih odredbi te kako bi se zajamčilo da Unija neće dvostruko financirati usluge;

14.

naglašava da se u skladu s člankom 6. Uredbe o EGF-u osigurava potpora EGF-a otpuštenim radnicima kako bi ponovno dobili stalno zaposlenje; nadalje naglašava da se sredstvima EGF-a mogu sufinancirati samo aktivne mjere na tržištu rada koje vode trajnom, dugoročnom zaposlenju; ponavlja da pomoć EGF-a ne smije zamijeniti aktivnosti za koje su prema nacionalnom pravu ili kolektivnim ugovorima nadležna društva, ni mjere za restrukturiranje društava ili sektora;

15.

pozdravlja sporazum koji su postigli Europski parlament i Vijeće u vezi s novom Uredbom o EGF-u za razdoblje od 2014. do 2020., i to kad je riječ o ponovnom uvođenju kriterija za mobilizaciju fonda u slučaju krize, o povećanju financijskog doprinosa Unije na 60 % ukupnog procijenjenog troška predloženih mjera, o povećanju učinkovitosti pri postupanju sa zahtjevima za mobilizaciju EGF-a u Komisiji te kad to čine Europski parlament i Vijeće skraćenjem vremena za procjenu i odobrenje, o proširenju popisa prihvatljivih mjera i korisnika uvrštenjem samozaposlenih osoba i mladih te o financiranju poticaja za osnivanje vlastitih poduzeća;

16.

odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

17.

nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

18.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 406, 30.12.2006., str.1.

(2) SL L 347, 20.12.2013., str.884.

(1) SL L 406, 30.12.2006., str. 1.

PRILOG:

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u skladu s točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju (zahtjev EGF/2012/007 IT/VDC Technologies iz Italije)

(Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci 2014/254/EU

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/182

P7_TA(2014)0350

Mobilizacija Europskog fonda za prilagodbe – zahtjev EGF/2012/004 ES/Grupo Santana

Rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbe globalizaciji u skladu s točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (zahtjev EGF/2012/004 ES/Grupo Santana iz Španjolske) (COM(2014)0116 – C7-0101/2014 – 2014/2027(BUD))

(2017/C 443/31)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2014)0116 – C7-0101/2014),

—	uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1927/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o osnivanju Europskog fonda za prilagodbe globalizaciji (1) (Uredba o EGF-u),

—	uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. (2), a posebno njezin članak 12.,

—	uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (3) (MIS od 2. prosinca 2013.), a posebno njegovu točku 13.,

—	uzimajući u obzir postupak trijaloga iz točke 13. MIS-a od 2. prosinca 2013.,

—	uzimajući u obzir pismo Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A7-0260/2014),

A.	budući da je Europska unija uspostavila zakonodavne i proračunske instrumente kako bi pružila dodatnu potporu radnicima koji su pogođeni posljedicama velikih strukturnih promjena u svjetskim trgovinskim tokovima te kako bi im se pomoglo pri reintegraciji na tržište rada;

budući da bi financijska pomoć Unije otpuštenim radnicima trebala biti dinamična i stavljena na raspolaganje što je brže i učinkovitije moguće, u skladu sa Zajedničkom izjavom Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije usvojenom tijekom sastanka mirenja 17. srpnja 2008. te uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. u pogledu donošenja odluka o mobilizaciji EGF-a;

budući da je Španjolska podnijela zahtjev EGF/2012/004 ES/Grupo Santana (4) za financijski doprinos EGF-a nakon 330 otpuštanja u društvu Grupo Santana i njegovih 15 dobavljača i daljnjih proizvođača, pri čemu su mjere sufinancirane od strane EGF-a namijenjene za 285 radnika u referentnom razdoblju od 15. studenog 2011. do 15. ožujka 2012.,

D.	budući da zahtjev ispunjava kriterije prihvatljivosti utvrđene Uredbom o EGF-u;

slaže se s Komisijom da su uvjeti iz članka 2. točke (c) Uredbe o EGF-u ispunjeni i da Španjolska stoga ima pravo na financijski doprinos u skladu s tom Uredbom;

uzima na znanje pojašnjenja Komisije da su 330 otpuštanja unutar referentnog razdoblja i dodatnih 689 otpuštanja povezana s istim postupkom kolektivnog otpuštanja, čime se, uz vrlo osjetljivu gospodarsku i socijalnu situaciju u regiji, ispunjavaju uvjeti za izniman slučaj u skladu s člankom 2. točkom c Uredbe o EGF-u;

primjećuje da su španjolske vlasti podnijele zahtjev za financijski doprinos iz EGF-a 16. svibnja 2012. te žali što je Europska komisija svoju ocjenu objavila tek 5. ožujka 2014.; žali zbog dugog trajanja razdoblja ocjenjivanja od 22 mjeseca i smatra da je to kašnjenje proturječno cilju Europskog fonda za prilagodbe globalizaciji kojim se nastoji osigurati brza pomoć otpuštenim radnicima;

smatra da su otpuštanja u društvu Grupo Santana i njegovih 15 dobavljača te daljnjih proizvođača povezana s velikim strukturnim promjenama u svjetskim trgovinskim tokovima zbog globalizacije, što se odnosi na smanjenje udjela EU-a u svjetskoj proizvodnji motornih vozila te na brzi porast u azijskim tržištima iz kojih su proizvođači EU-a u manjoj mogućnosti izvući korist;

primjećuje da je tih 330 otpuštanja zajedno sa 689 otpuštanja uslijed istog uzroka prije i nakon četveromjesečnog referentnog razdoblja imalo znatan negativan utjecaj na zaposlenost i gospodarstvo na lokalnoj razini i razini NUTS III te se time pogoršalo otprije slabo gospodarsko stanje na pogođenom području;

primjećuje da je riječ o još jednom zahtjevu za pomoć iz EGF-a u pogledu otpuštanja u automobilskom sektoru te da je za taj sektor pristiglo najviše zahtjeva za pomoć iz EGF-a, njih 17, koji su podneseni bilo zbog krize bilo zbog globalizacije; ističe da se u tom novom zahtjevu koji se odnosi na automobilsku industriju očituje potreba za industrijskom strategijom Unije te se njime pokazuje na koji se način EGF-om pomaže radnicima u okviru procesa restrukturiranja;

pozdravlja činjenicu da se regija Andaluzija, u kojoj je stopa nezaposlenosti mnogo veća od nacionalnog prosjeka i prosjeka Unije, ponovno koristi pomoći iz EGF-a; ukazuje na činjenicu da se sredstvima iz EGF-a već pomoglo radnicima poduzeća Delphi smještenog u Andaluziji (zahtjev EGF/2008/002 ES/Delphi);

pozdravlja činjenicu da su španjolske vlasti, radi brze pomoći radnicima, odlučile pokrenuti provedbu personaliziranih usluga za pogođene radnike 1. kolovoza 2011., deset mjeseci prije podnošenja zahtjeva za EGF i dugo prije konačne odluke o odobravanju sredstava EGF-a za predloženi usklađeni paket;

primjećuje da se usklađenim paketom personaliziranih usluga za koji se traži sufinanciranje obuhvaćaju mjere za reintegraciju 285 otpuštenih radnika u zaposlenje, kao što su strukovno osposobljavanje na radnom mjestu, savjetovanje za poslovne projekte, aktivna pomoć pri traženju posla i usklađivanje vještina i poslova;

10.

pozdravlja činjenicu da ponuđeno osposobljavanje traje prilično dugo i da će se nadopuniti aktivnostima na radnom mjestu; pozdravlja činjenicu da će osposobljavanje biti prilagođeno potrebama za vještinama i kvalifikacijama poduzeća koja nastaju u poslovnom parku, što je dio mjera osiguranih uz mjere financiranja iz EGF-a;

11.

u tom kontekstu pozdravlja činjenicu da je grad Linares, teško pogođen zatvaranjem društva Santana (i njegovih dobavljača), koji je bio najveći poslodavac u gradu, usvojio globalni i sveobuhvatni pristup koji se očituje u strategiji obnove poslovnog parka društva Grupo Santana ne bi li tako privukao nove ulagače; smatra da će se zahvaljujući tomu što je grad Linares odlučio poboljšati uvjete za poduzeća pojačati učinak mjera EGF-a u pogledu radnika;

12.

pozdravlja činjenicu da se grad Linares o paketu mjera savjetovao sa socijalnim partnerima (sindikatima MCA-UGT Andalucía and Federación de la industria de CCOO-Andalucía) i da oni nadziru provedbu tih mjera, te da će se tijekom različitih faza primjene EGF-a i u pristupu Fondu provoditi politika ravnopravnosti žena i muškaraca, kao i načelo nediskriminacije;

13.

14.

ističe da će se iz EGF-a osigurati „plaća za osposobljavanje”, koja će iznositi 150 % minimalne španjolske plaće; pozdravlja međutim činjenicu da je Komisija potvrdila da se tom plaćom neće nadomjestiti naknada za nezaposlene osobe te će se ona osigurati povrh te naknade, koja se isplaćuje u skladu s nacionalnim zakonodavstvom; u tom kontekstu naglašava da će se novom uredbom o EGF-u za razdoblje 2014. – 2020. ograničiti financijske naknade na najviše 35 % ukupnih troškova mjera te sukladno tomu naknade koje će se osigurati usklađenim paketom za ovu vrstu zahtjeva neće doseći toliko visok iznos u okviru nove uredbe;

15.

pozdravlja inicijative španjolskih regionalnih tijela i lokalnih tijela grada Linaresa da se uloži u industrijske objekte i promociju obnovljenog industrijskog područja kako bi se privukla nova poduzeća i diversificirala industrijska struktura umjesto usredotočenosti na automobilski sektor; naglašava da za te napore nije podnesen zahtjev za sufinanciranje EGF-a te se oni financiraju iz regionalnih i lokalnih proračuna uz ozbiljna ograničenja nakon gubitka poreznih prihoda zbog zatvaranja pogona;

16.

primjećuje da informacije o usklađenom paketu personaliziranih usluga koji se treba financirati iz EGF-a sadrže informacije o komplementarnosti s mjerama koje se financiraju iz strukturnih fondova; naglašava da su španjolske vlasti potvrdile da prihvatljive mjere ne primaju pomoć od drugih financijskih instrumenata Unije; ponavlja poziv Komisiji da predstavi usporednu procjenu tih podataka u svojim godišnjim izvješćima kako bi se osiguralo potpuno poštovanje postojećih uredbi te kako bi se zajamčilo da Unija neće dvostruko financirati usluge;

17.

naglašava da se u skladu s člankom 6. Uredbe o EGF-u osigurava potpora EGF-a otpuštenim radnicima kako bi ponovno dobili stalno zaposlenje; nadalje naglašava da se sredstvima EGF-a mogu sufinancirati samo aktivne mjere na tržištu rada koje vode trajnom, dugoročnom zaposlenju; ponavlja da pomoć EGF-a ne smije zamijeniti aktivnosti za koje su prema nacionalnom pravu ili kolektivnim ugovorima nadležna poduzeća, niti mjere za restrukturiranje poduzeća ili sektora;

18.

pozdravlja dogovor koji su postigli Europski parlament i Vijeće u vezi s novom Uredbom o EGF-u za razdoblje od 2014. do 2020. da se ponovno uvedu kriteriji za mobilizaciju fonda u slučaju krize, da se poveća financijski doprinos Unije na 60 % ukupnog procijenjenog troška predloženih mjera, da se poveća učinkovitost pri postupanju sa zahtjevima za mobilizaciju EGF-a u Komisiji te u Europskom parlamentu i Vijeću skraćenjem vremena za procjenu i odobrenje, da se proširi popis prihvatljivih mjera i korisnika uvrštenjem samozaposlenih osoba i mladih i da se financiraju poticaji za osnivanje vlastitih poduzeća;

19.

odobrava Odluku priloženu ovoj Rezoluciji;

20.

nalaže svojem predsjedniku da potpiše ovu Odluku zajedno s predsjednikom Vijeća te da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

21.

nalaže svojem predsjedniku, da ovu Rezoluciju, zajedno s njezinim Prilogom, proslijedi Vijeću i Komisiji.

(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.

(1) SL C 99, 31.3.2011., str. 1.

(4) Santana Motor S.A.U.; Santana Motor Andalucía S.L.U. i Santana Militar S.L.U.

PRILOG

ODLUKA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbe globalizaciji u skladu s točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (zahtjev EGF/2012/004 ES/Grupo Santana iz Španjolske)

Tekst ovog priloga nije naveden ovdje budući da odgovara konačnom aktu, Odluci 2014/253/EU)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/186

P7_TA(2014)0351

Sustavi depozitnih jamstava ***II

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju s ciljem donošenja Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima osiguranja depozita [preinaka] (05199/1/2014 – C7-0094/2014 – 2010/0207(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

(2017/C 443/32)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (05199/1/2014 – C7-0094/2014),

—	uzimajući u obzir obrazložena mišljenja danskog parlamenta, oba doma njemačkog parlamenta i švedskog parlamenta, podnesena u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se tvrdi da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 16. veljače 2011. (1),

—	uzimajući u obzir svoje stajalište u prvom čitanju (2) o prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2010)0368),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 72. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje u Odboru za ekonomsku i monetarnu politiku (A7-0216/2014),

prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;

utvrđuje da je akt prihvaćen u skladu sa stajalištem Vijeća;

nalaže svojem predsjedniku da u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniraju Europske unije potpiše akt s predsjednikom Vijeća;

nalaže glavnom tajniku da, nakon što se provjeri da su svi postupci propisno dovršeni i u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća, potpiše akt te dogovori njegovu objavu u Službenom listu Europske unije;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(2) SL C 249 E, 30.8.2013., str. 81.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/187

P7_TA(2014)0352

„Čista energija za promet: europska strategija za alternativna goriva” I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja. 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju infrastrukture za alternativna goriva (COM(2013)0018 – C7-0022/2013 – 2013/0012(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/33)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0018),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0022/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 22. svibnja 2013. (1),

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 4. srpnja 2013. (2),

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 26. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenje Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0444/2013),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 271, 19.9.2013, str. 111.

(2) SL C 280, 27.9.2013, str. 66.

P7_TC1-COD(2013)0012

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/…/EU Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/94/EU)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/188

P7_TA(2014)0353

Dimenzije i masa cestovnih vozila koja prometuju unutar Zajednice ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 96/53/EZ od 25. srpnja 1996. o utvrđivanju najvećih dopuštenih dimenzija u unutarnjem i međunarodnom prometu te najveće dopuštene mase u međunarodnom prometu za određena cestovna vozila koja prometuju unutar Zajednice (COM(2013)0195 – C7-0102/2013 – 2013/0105(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/34)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0195),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0102/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2013. (1),

—	nakon savjetovanja s Odborom regija,

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam (A7-0256/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 327, 12.11.2013., str. 133.

P7_TC1-COD(2013)0105

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive (EU) br. …/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 96/53/EZo utvrđivanju najvećih dopuštenih dimenzija u unutarnjem i međunarodnom prometu te najveće dopuštene mase u međunarodnom prometu za određena cestovna vozila koja prometuju unutar Zajednice

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 91.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

djelujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

U Bijeloj knjizi „Plan za jedinstveni europski prometni prostor – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima”, objavljenoj 2011 naglašava se potreba smanjenja emisija stakleničkih plinova, posebno emisija ugljikova dioksida (CO2) do 2050. za 60 % u usporedbi s razinama iz 1990, a do 2020. za 20 %. [Am. 1]

(1a)	S obzirom na to da trenutačno nije uspostavljena politika za rješavanje problema rasta emisija CO2 iz kamiona, Komisija bi trebala razmotriti uvođenje standarda učinkovitosti potrošnje goriva za kamione i time proširiti svoj zakonodavni pristup u odnosu na aute i kombije. [Am. 2]

(2)	U tom je kontekstu u Bijeloj knjizi predložena izmjena Direktive Vijeća 96/53/EZ (3) s ciljem smanjenja potrošnje energije i emisija stakleničkih plinova, kako bi se zakonodavstvo prilagodilo tehnološkom razvoju i promjenjivim potrebama tržišta te pojednostavio intermodalni prijevoz.

(3)

Tehnološki napredak uključuje mogućnost priključivanja sklopivih aerodinamičnih naprava ili naprava na uvlačenje na stražnji dio vozila, uglavnom prikolica ili poluprikolica, ali koje onda prelaze najveću dopuštenu dužinu u skladu s Direktivom 96/53/EZ. Ta se oprema može ugraditi čim ta Direktiva stupi na snagu, s obzirom na to da su proizvodi već dostupni na tržištu i već su u uporabi na drugim kontinentima. . Isto vrijedi za energetski apsorbirajuće aerodinamičke naprave i branike podvozja koji se postavljaju bočno u području kotača i u stražnjem dijelu ispod prikolica, poluprikolica i vozila. Oni mogu uvelike poboljšati energetsku učinkovitost vozila te također znatno smanjiti rizik od ozljeda za ostale sudionike u prometu. Ovom Direktivom također bi se trebale potaknuti i olakšati inovacije u oblikovanju vozila i prijevoznih jedinica. [Am. 3]

(3a)

Komisija bi trebala razviti pristup za smanjivanje praznog hoda u teretnom cestovnom prijevozu u okviru mjera koje se odnose na „mase i dimenzije”, kao i minimalne mjere za usklađivanje za cestovnu kabotažu kako bi se izbjegle dampinške prakse. Nadalje, revizija Direktive 1999/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) (Direktive o eurovinjeti) također treba biti upotrijebljena kako bi se pokazao napredak u procjenjivanju vanjskih troškova i kako bi se propisala internalizacija vanjskih troškova za teška teretna vozila. Komisija bi prije 1. siječnja 2015. trebala iznijeti prijedlog izmjene Direktive o eurovinjeti. [Am. 4]

(4)

Teška teretna vozila odgovorna su za otprilike 26 % emisija CO2 u cestovnom prijevozu u Europi, a njihova učinkovitost potrošnje goriva gotovo da se nije poboljšala u posljednjih 20 godina. Poboljšana aerodinamika kabina motornih vozila omogućila bi također znatna poboljšanja znatna poboljšanja energetske učinkovitosti vozila, zajedno s napravama spomenutima u gore navedenoj uvodnoj izjavi 3. . i hitno je potrebna kako bi se smanjile emisije vozila u sektoru teretnog cestovnog prijevoza. Međutim, poboljšanje nije moguće postići u okviru trenutačnih najvećih dopuštenih dužina utvrđenih Direktivom 96/53/EZ bez smanjenja nosivosti vozila i ugrožavanja ekonomske ravnoteže tog sektora. Stoga je potrebno uvesti izuzeće iz najveće dopuštene dužine. Sva takva izuzeća ne smiju se upotrebljavati za povećanje nosivosti vozila. [Am. 5]

(5)

U svojim političkim smjernicama o sigurnosti cestovnog prometa za razdoblje 2011. – 2020. Komisija je utvrdila mjere za povećanje sigurnosti vozila i bolju zaštitu nezaštićenih sudionika u prometu. Važnost vidljivosti za vozače motornih vozila također je istaknuta u izvješću Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi Direktive 2007/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5). Nova konstrukcija kabina također će doprinijeti unapređenju sigurnosti cestovnog prometa smanjenjem mrtvog kuta u vozačevom vidnom polju, uključujući vidno polje ispod vjetrobranskog stakla i bočno , čime će se spasiti životi mnogih nezaštićenih sudionika u prometu poput pješaka i biciklista. Nova konstrukcija kabine trebala bi stoga nakon odgovarajućeg prijelaznog razdoblja postati obvezna. Nova konstrukcija također bi mogla trebala uključivati strukture za apsorpciju energije u slučaju sudara. Potencijalnim povećanjem prostora kabine također bi se poboljšala udobnost i sigurnost vozača. [Am. 6]

(6)

Aerodinamične Prije stavljanja na tržište aerodinamičke naprave i njihova ugradnja u vozila moraju se testirati prije stavljanja na tržište u skladu s postupkom testiranja za mjerenje aerodinamičkih performansi koji izrađuje Komisija . U tu svrhu države članice izdaju certifikate koje će priznavati druge države članice. Komisija bi trebala izraditi detaljne tehničke smjernice o primjeni i uvjetima za certifikate. [Am. 7]

(6a)

U Bijeloj knjizi o prometu predviđa se da bi 30o% cestovnog tereta koji se prevozi na udaljenosti veće od 300 km trebalo do 2030. prijeći na drugi način prijevoza kao što je željeznički ili vodeni prijevoz, a do 2050. više od 50o% prometa, čemu bi trebali doprinijeti učinkoviti i zeleni koridori za teretni promet. Za postizanje tog cilja bit će potrebno razviti odgovarajuću infrastrukturu. Europski parlament odobrio je taj cilj u svojoj rezoluciji od 15. prosinca 2011. o Planu za realizaciju jedinstvenog europskog prometnog prostora – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima. [Am. 8] (6)

(6b)	Revizija Direktive 96/53/EZ pružit će mogućnost za poboljšanje sigurnosti i udobnosti vozača uzimajući u obzir uvjete utvrđene Direktivom Vijeća 89/391/EEZ (7) (Direktiva o okviru zaštite zdravlja i sigurnosti na radu) kako bi se ispunili ciljevi Bijele knjige o prometu objavljene 2011. [Am. 9]

(7)

Duža vozila smiju se upotrebljavati u prekograničnom prometu ako dvije države članice o kojima je riječ to već dopuštaju i ako su ispunjeni uvjeti za izuzeće u skladu s člankom 4. stavcima 3., 4. i 5. Direktive. Europska komisija već je dala smjernice za primjenu članka 4. Direktive. Prijevozne djelatnosti iz članka 4. stavka 4. ne utječu znatno na međunarodno tržišno natjecanje ako je njihovo prekogranično obavljanje ograničeno na dvije države članice u kojima je to moguće zbog postojeće infrastrukture i zadovoljenih zahtjeva sigurnosti cestovnog prometa. Na taj se način uspostavlja ravnoteža između prava država članica da u skladu s načelom supsidijarnosti odlučuju o prometnim rješenjima koja su prilagođena njihovim posebnim okolnostima te potrebe da te mjere ne naruše unutarnje tržište. Odredbe članka 4. stavka 4. objašnjene su u vezi s time. [Am. 10]

(8)

Uporaba alternativnih pogona koji ne rade na fosilna goriva i stoga ne zagađuju okoliš ili ga zagađuju manje, kao na primjer električni ili hibridni pogon za teška teretna vozila ili autobuse (uglavnom u gradskim ili prigradskim područjima), dovodi do dodatne mase vozila koja se ne bi smjela uzimati u obzir pri izračunu nosivosti vozila kako ne bi nastale ekonomske posljedice za sektor cestovnog prometa. Vozilima opremljenima tehnologijom za manju emisiju ugljičnog diokisda trebalo bi dopustiti prekoračenje najveće dopuštene mase do jedne tone, ovisno o masi potrebnoj za tu tehnologiju. Međutim dodatnom masom ne smije se povećati nosivost vozila. Načelo tehnološke neutralnosti treba se poštovati. [Am. 11]

(9)

U Bijeloj knjizi o prometu također se naglašava da treba pratiti kretanja u intermodalnom prijevozu, pogotovo na području kontejnerskog prijevoza u kojem se sve više upotrebljavaju 13,7 metarski kontejneri. Oni se prevoze željeznicom ili unutarnjim plovnim putovima. No cestovnim dionicama intermodalnih putova danas se može koristiti ako obje države članice i prijevoznici slijede složene administrativne postupke ili ako ti kontejneri imaju patentirane užlijebljene rubove, s čime su povezani visoki troškovi. Povećanjem dužine vozila koja ih prevoze za 15 cm mogli bi se ukloniti ti administrativni postupci za prijevoznike te bi se mogao olakšati intermodalni prijevoz, ne dovodeći u pitanje infrastrukturu i druge sudionike u cestovnom prometu te bez rizika za njih. Tih 15 cm malo je povećanje u odnosu na dužinu zglobnog kamiona (16,50 m) i kao takvo ne predstavlja dodatni rizik za sigurnost cestovnog prometa. Međutim, u političkoj smjernici Bijele knjige o prometu to je povećanje dopušteno samo za intermodalni prijevoz u kojem cestovna dionica ne prelazi 300 km za prijevoz koji uključuje dionicu željezničkog, riječnog ili morskog prijevoza. Ta se udaljenost smatra dovoljno velikom za povezivanje industrijske ili poslovne lokacije s teretnim terminalom ili riječnom lukom. Za povezivanje morske luke i potporu razvoju morskih autocesta moguća je veća udaljenost za kratki pomorski prijevoz unutar Europe. [Am. 12]

(10)

Kako bi se dalje promicao intermodalni prijevoz i uzela u obzir masa 13,7-metarskih kontejnera u neopterećenom stanju, odredba kojom se dopušta prometovanje 44-tonskih skupova vozila s 5 ili 6 osovina koji prevoze 12-metarske kontejnere u intermodalnom prijevozu trebala bi se proširiti na skupove vozila koji prevoze 13,7-metarske kontejnere.

(11)

Od donošenja Direktive 96/53/EZ prosječna težina putnika autobusa i njihove prtljage znatno se povećala, što je, s obzirom na ograničenja težine koja Direktiva nameće, dovelo do postupnog smanjenja broja putnika koji se prevoze. Potreba promicanja javnog prijevoza pred privatnim prijevozom u interesu bolje energetske učinkovitosti znači da je potrebno ponovno uspostaviti prethodni broj putnika autobusa, vodeći računa i o povećanju njihove težine i težine njihove prtljage. To se može učiniti povećanjem najveće dopuštene mase za autobuse s dvije osovine u granicama koje svejedno osiguravaju da ne dolazi do oštećenja infrastrukture zbog brže erozije.

(12)

Tijela odgovorna za provedbu zahtjeva u vezi s cestovnim prometom primjećuju velik broj povreda, katkad ozbiljnih, pogotovo u vezi s masom vozila za prijevoz. Ta situacija proizlazi iz nedovoljnog broja pregleda izvedenih u skladu s Direktivom 96/53/EZ ili iz njihove neučinkovitosti. Nadalje, postupci i pravila za preglede razlikuju se među državama članicama, što stvara pravnu nesigurnost za vozače vozila koja se upotrebljavaju za prometovanje u više država članica Unije. Nadalje, prijevoznici koji ne poštuju odgovarajuća pravila imaju znatnu konkurentsku prednost pred konkurentima koji poštuju pravila i pred drugim načinima prijevoza. Ta situacija stvara zapreku urednom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i predstavlja rizik za sigurnost cestovnog prometa . Stoga je važno da države članice povećaju učestalost i učinkovitost izvedenih pregleda, bilo ručnih pregleda bilo predselekcije za ručne preglede , temeljenih na sustavu stupnjevanja rizika . [Am. 13]

(13)

Danas su dostupna jednostavna mobilna ili fiksna tehnološka rješenja koja inspektorima omogućuju napraviti predselekciju vozila za koja postoji sumnja da su prekršila propise, a da ih pritom ne moraju zaustavljati, što manje šteti protoku prometa, manje je zahtjevno i omogućuje optimalne sigurnosne uvjete. Neke se naprave mogu ugraditi u teška teretna vozila i dati vozaču mogućnost provjere je li njegovo vozilo u skladu sa zakonom. Te naprave u vozilima mogu također slati svoje podatke inspektorima ili automatskom sustavu za kontrolu na cesti uz pomoć mikrovalnog komunikacijskog sučelja, bez potrebe zaustavljanja vozila. U postupku predselekcije trebao bi postojati najniži prag od jednog vaganja na prijeđenih 2 000 kilometara kako bi se osigurala učinkovitost pregleda na cesti na teritoriju Unije jer bi to omogućilo da se svako vozilo provjeri u statističkom prosjeku svaka tri dana.

(14)

Opažanje velikog broja kršenja odredbi Direktive 96/53/EZ može se u velikoj mjeri pripisati činjenici da kazne za kršenje tih pravila, koje su propisane zakonodavstvom država članica, nemaju odvraćajući učinak ili uopće nisu uspostavljene. Tu slabu točku dodatno oslabljuje širok raspon upravnih kazni koje se primjenjuju u različitim državama članicama. Kako bi se te slabosti otklonile, razine i kategorije upravnih kazni za kršenje Direktive 96/53/EZ trebalo bi uskladiti na razini Unije. Te kazne trebale bi biti učinkovite, proporcionalne, odvraćajuće, i nediskriminirajuće . [Am. 14]

(15)

Inspekcijska tijela u državama članicama moraju moći razmjenjivati informacije kako bi provjere težine vozila ili skupa vozila postale učinkovitije na međunarodnoj razini te kako bi olakšala neometani rad tih provjera, posebice utvrđivanja prekršitelja, opisa prekršaja i primijenjenih kazni te radi dobroga glasa dotičnog poduzeća. Kontaktna točka određena u skladu s člankom 18. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (8) mogla bi poslužiti kao instrument za tu razmjenu informacija.

(16)

Europski parlament i Vijeće trebaju biti redovito obaviješteni o kontrolama cestovnog prometa koje izvode države članice. Te informacije, koje države članice pružaju preko svojih pojedinačnih kontaktnih točaka, omogućit će Komisiji da zajamči da prijevoznici poštuju ovu Direktivu i utvrdi je li potrebno razviti dodatne prisilne mjere. [Am. 15]

(16a)

Komisija bi trebala preispitati Prilog I. Direktivi 96/53/EZ i izvijestiti o njegovoj primjeni, uzimajući u obzir, među ostalim, učinke na međunarodno tržišno natjecanje, raspodjelu načina prijevoza, troškove prilagodbe infrastrukture i ekološke i sigurnosne ciljeve Europske unije utvrđene u Bijeloj knjizi o prometu iz 2011. godine. [Am. 16]

(17)

Komisija treba biti ovlaštena donositi delegirane akte, u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kako bi se utvrdili uvjeti uvedeni za nove aerodinamične naprave i branike podvozja koji se stavljaju bočno i na stražnji dio vozila ili za konstrukciju novih motornih vozila s ciljem revizije europskog postupka homologacije iz Direktive 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9) u okviru propisa UNECE-a , kao i za tehničke specifikacije kako bi se osigurala potpuna interoperabilnost uređaja za vaganje u vozilu i smjernice za postupke vaganja vozila u prometu. Osobito je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada obavi odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija osigurava da se odgovarajući dokumenti istodobno, pravodobno i primjereno dostave Europskom parlamentu i Vijeću. U tim savjetovanjima trebale bi sudjelovati zainteresirane strane kao što su proizvođači, vozači, udruge za cestovnu sigurnost, prometna tijela i centri za osposobljavanje . Komiisija objavljuje izvješće o rezultatima savjetovanja. Zainteresirane strane trebale bi imati dovoljno vremena za usklađivanje s tim uvjetima. [Am. 17]

(18)

S obzirom na to da države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri postići ciljeve ove Direktive, nego se oni mogu, zbog opsega i učinaka ove Direktive, bolje postići na razini Unije, Unija može poduzeti potrebne mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je navedeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti iz istog članka, ovom se Direktivom ne prekoračuje ono što je nužno za postizanje tog cilja.

(19)	Direktivu 96/53/EZ stoga treba izmijeniti na odgovarajući način,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Direktiva 96/53/EZ mijenja se kako slijedi:

(1)	Upućivanje na Direktivu Vijeća 70/156/EEC zamijenjuje se s upućivanjem na Direktivu 2007/46/EZ.

(2)

Sljedeće definicije dodaju se prvom podstavku članka 2.:

—

„vozilo na hibridni pogon” tehnologija s niskim udjelom ugljika” znači tehnologija koja ne ovisi u potpunosti o fosilnim naftnim izvorima u opskrbi vozila energijom i koja znatno doprinosi dekarbonizaciji prometnog sustava . Izvorima su obuhvaćeni: vozilo u smislu značenja Direktive 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (10) , koje je opremljeno jednim električnim pogonskim motorom ili više njih koji nisu stalno priključeni na mrežu te jednim pogonskim motorom s unutarnjim sagorijevanjem ili više njih;

—	električna energija,

—

vodik,

—	sintetička goriva,

—	napredna biogoriva,

—	prirodni plin, uključujući biometan, u plinovitom stanju (stlačeni prirodni plin – CNG) i tekućem stanju (ukapljeni prirodni plin – LNG) i

—	otpadna toplina. [Am. 18]

—

„električno vozilo” znači vozilo u smislu značenja Direktive 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007.o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (11) , koje je opremljeno jednim električnim pogonskim motorom ili više njih koji nisu stalno priključeni na mrežu; [Am. 19]

—	„intermodalna prijevozna utovarna jedinica” znači jedinica koja pripada jednoj od sljedećih kategorija: kontejneru, izmjenjivom sanduku ili poluprikolici; [Am. 20 Ova izmjena primjenjuje se u cijelom zakonodavnom tekstu]

(2)

članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a)	Riječ „nacionalni” briše se iz stavka 1. točaka (a) i (b). [Am. 21]

(b)

Prva rečenica drugog podstavka članka 4. stavka 4. zamjenjuje se sljedećom:

„Smatra se da prijevozne djelatnosti ne utječu znatno na međunarodno tržišno natjecanje u prometnom sektoru ako se obavljaju na državnom području države članice ili, za prekogranične djelatnosti, samo između dviju susjednih država članica koje su usvojile mjere u okviru primjene ovog stavka i ako je ispunjen jedan od uvjeta iz točaka (a) i (b):” [Am. 22]

(3)	Članak 4. stavak 6 se briše., .

(4)

Članak 5. mijenja se kako slijedi:

(a)	Riječi „Ne dovodeći u pitanje članak 4. stavak 6.:” brišu se.

(b)	Točka (b) se briše.

(5)

Članak 8. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 8.

1. S ciljem poboljšanja aerodinamičnosti vozila ili skupova vozila, vozila ili skupovi vozila opremljeni napravama koje ispunjavaju uvjete navedene u nastavku smiju premašiti najviše dopuštene duljine utvrđene u točki 1.1 Priloga I. za najviše 500 mm . Jedina svrha premašivanja je povećanje aerodinamičnosti vozila napravama koje se priključuju na stražnji dio vozila ili skupova vozila. [Am. 23]

2. Zahtjevi u vezi s radnim karakteristikama i sigurnošću koje naprave navedene u prvom stavku moraju ispuniti jesu sljedeći:

—	znatno poboljšanje aerodinamičnosti vozila,

—

u pogledu sigurnosti cestovnog prometa i sigurnosti intermodalnog prijevoza, posebno:

(i)	siguran priključak naprava na način koji smanjuje kojim se jamči da ne postoji rizik od njihova odvajanja tijekom vremena [Am. 24]

(ii)	dnevne i noćne oznake u skladu s pravilima homologacije o postavljanju uređaja za osvjetljavanje i svjetlosnu signalizaciju, učinkovite i pri lošim vremenskim uvjetima, koje drugim sudionicima u prometu omogućuju vidljivost vanjskih kontura vozila [Am. 25]

(iii)

dizajn koji ograničava rizik za druga vozila i njihove putnike u slučaju sudara,

(iv)	naprava ne povećava znatno rizik od prevrtanja zbog bočnih udara vjetra;

(iva)

dizajn koji ne utječe na vozačevu sposobnost viđenja stražnjeg dijela vozila, [Am. 26]

—

integraciju u postojeće mreže, posebno

(i)	održavanje sposobnosti manevriranja vozila ili skupova vozila na gradskim i međugradskim cestovnim infrastrukturama,

(ii)	uključivanje prikolica i poluprikolica u željezničke, riječne i pomorske jedinice tijekom intermodalnih prijevoznih djelatnosti,

(iii)

te se naprave mogu lako sklopiti, uvući ili ukloniti te naprave. [Am. 27]

Premašivanjem najvećih dopuštenih dužina ne povećava se kapacitet nosivost vozila ili skupova vozila. [Am. 28]

3. Prije nego što se stave na tržište, dodatne aerodinamičke naprave i njihovo postavljanje na vozila moraju odobriti države članice koje u okviru Direktive 2007/46/EZ. Europskog parlamenta i Vijeća (*1) . Države članice u tu svrhu izdaju certifikat kojim se potvrđuje sukladnost sa zahtjevima iz gore navedenog stavka 2. i navodi da naprava znatno pridonosi poboljšanju aerodinamičnosti. Certifikati izdani u jednoj državi članici priznaju se u drugim državama članicama. [Am. 29]

4. Komisija je u skladu s člankom 16. ovlaštena donositi delegirane akte kojima se dopunjuju zahtjevi iz stavka 2. U njima se utvrđuju tehničke karakteristike, najniže razine radnih karakteristika, ograničenja u vezi s konstrukcijom vozila i postupci za izdavanje ispitnog certifikata iz stavka 3. Delegirani akti prvi se put donose najkasnije dvije godine nakon objave ove Direktive. [Am. 30]

Pri izvršavanju svojih ovlasti Komisija jamči povezanost s pravnim aktima Unije o homologaciji. [Am. 31]

5. Do donošenja delegiranih akata, vozila ili skupovi vozila opremljeni aerodinamičnim napravama na stražnjoj strani, koji ispunjavaju zahtjeve iz stavka 2. i koji su ispitani u skladu sa stavkom 3., mogu prometovati ako njihova dužina ne premašuje dužinu iz Priloga I. točke 1.1. za više od dva metra. Ta se prijelazna mjera primjenjuje od datuma stupanja na snagu ove Direktive. [Am. 32]

(*1) Direktiva 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (SL L 263, 9.10.2007., str. 1).”"

(6)	Članak 8. stavak (a) briše se.

(7)

Članak 9. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 9.

1. S ciljem poboljšanja aerodinamičnosti i sigurnosti cestovnog prometa vozila ili skupova vozila, vozila ili skupovi vozila koji zadovoljavaju kriterije iz dolje navedenog stavka 2. mogu premašiti najveće dopuštene dužine navedene u točki 1.1. Priloga I. Glavna svrha tih premašivanja je omogućiti izradu traktorskih kabina kojima se povećava aerodinamičnost vozila ili skupova vozila i povećava sigurnost cestovnog prometa za nezaštićene sudionike u prometu te za vozila pri sudaru u stražnji dio vozila . [Am. 33]

2. Zahtjevi u vezi s radnim karakteristikama i sigurnošću koje kabine navedene u prvom stavku moraju ispuniti su sljedeći:

—	poboljšana aerodinamičnost vozila,

—

povećana sigurnost prometa na cestama i sigurnost intermodalnog prijevoza, pogotovo kako bi se osiguralo da prednji dio kabine

(i)	osigurava poboljšava izravnu vidljivost kako bi se vozaču bolju omogučila bolja vidljivost nezaštićenih sudionika u prometu, posebno smanjenjem mrtvih točala ispod vjetrobranskog stakla i oko cijele kabine te, prema potrebi, ugrađivanjem dodatne opreme kao što su ogledala i sustavi kamera, [Am. 34]

(ii)	smanjuje štetu u slučaju sudara s drugim vozilima i poboljšava apsorpciju energije postavljanjem sustava za upravljanje prometnim nesrećama koji apsorbira energiju, , [Am. 35]

(iia)

poboljšava zaštitu pješaka prilagodbom prednje konstrukcije kako bi se rizik pregaženja u slučaju sudara s nezaštićenim sudionicima u prometu sveo na najmanju moguću mjeru poticanjem bočnog skretanja nezaštićenih sudionika , [Am. 36]

—	sposobnost manevriranja vozila ili skupova vozila na infrastrukturi te bez ograničenja uporabe vozila na intermodalnim terminalima,

—	udobnost i sigurnost vozača radi poboljšanja uvjeta na radnom mjestu . [Am. 37]

Premašivanjem najvećih dopuštenih dužina ne povećava se nosivost vozila ili skupova vozila.

(2a) S ciljem poboljšanja sigurnosti i udobnosti vozača i, naposljetku, kako bi se osiguralo poboljšanje sigurnosti cestovnog prometa za vozila iz područja primjene ove Direktive, uvjeti sigurnosti i udobnosti iz članka 9. stavka 2. koje vozačke kabine trebaju zadovoljiti jesu sljedeći:

—	zadovoljavanje uvjeta utvrđenih u Direktivi 89/391/EEZ (*2) o okviru zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, kojom se uspostavlja hijerarhija mjera za sprečavanje koje su namijenjene uklanjanju izvora trešnje cijeloga tijela i mišićno-koštanih poremećaja;

—	opremanje vozačke kabine sigurnosnim značajkama, od kojih je prva siguran izlaz iz kabine u slučaju požara;

—	prilagodba uvjetima sigurnosti i udobnosti za vozačka sjedala i ležajeve povećanjem veličine vozačke kabine uzimajući u obzir izvanredne situacije. [Am. 38]

3. Prije nego što se nove konstrukcije motornih vozila stave na tržište, države članice ispituju njihovu aerodinamičnost i sigurnost u okviru Direktive 2007/46/EZ i u tu svrhu izdaju certifikat kojim se potvrđuje usklađenost sa zahtjevima iz stavka 2. Ispitivanje aerodinamičnosti tih vozila usklađeno je s odgovarajućim pravilima za mjerenje aerodinamičnosti koja je pripremila Komisija. Certifikati o ispitivanju izdani u jednoj državi članici priznaju se u drugim državama članicama. [Am. 39]

3a. Nova vozila kategorije N2 i N3 i skupovi vozila upotrebljavaju kabine koje zadovoljavaju sigurnosne zahtjeve iz članka 9. stavka 2. od [sedam godina od stupanja na snagu ove Direktive. [Am. 40]

4. Komisija je u skladu s člankom 16. te u skladu s postojećim propisima UNECE-a ovlaštena donositi delegirane akte kojima se dopunjuju zahtjevi iz stavka 2. koje nove traktorske kabine moraju ispunjavati. U njima se utvrđuju tehničke karakteristike, najniže razine sigurnosnih i aerodinamičkih karakteristika, ograničenja u vezi s konstrukcijom vozila i postupci za izdavanje ispitnog certifikata iz stavka 3. Delegirani akti prvi se put donose najkasnije dvije godine nakon objave ove Direktive. [Am. 41]

(*2) Direktiva Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (SL L 183, 29.6.1989., str. 1).”“ "

(8)	U članku 10., riječi „od datuma iz članka 11.” zamjenjuju se riječima „17. rujna 1997.”.

(9)

Članak 10.a zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 10.a

Najveće dopuštene mase vozila na hibridni pogon ili isključivo električni pogon opremljenih tehnologijama s niskim udjelom ugljika navedene su u Prilogu I. točki 2.3.4 .2.3.1. [Am. 42]

Međutim, vozila na hibridni ili električni pogon opremljena tehnologijama s niskim udjelom ugljika moraju biti u skladu s ograničenjima utvrđenima u Prilogu I. točki 3.: najveća dopuštena masa osovine”. [Am. 43]

(10)

Članak 11. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 11.

Najveće dopuštene dimenzije utvrđene u Prilogu I. točkama 1.1. i 1.6. mogu se prekoračiti za 15 cm u slučaju vozila ili skupova vozila koji prevoze 13,7-metarske kontejnere ili izmjenjive sanduke ako je cestovni prijevoz kontejnera ili izmjenjivog sanduka dio intermodalne kombinirane prijevozne djelatnosti. [Am. 44]

U smislu ovog članka i točke 2.2.2. podtočke (c) Priloga I., intermodalna prijevozna djelatnost uključuje barem željeznički, riječni ili pomorski prijevoz. Također uključuje cestovnu dionicu u svom početnom ili završnom dijelu. Svaka od tih cestovnih dionica kraća je od 300 km na državnom području Europske unije ili se proteže do najbližih terminala između kojih postoje redovne linije. Prijevozna djelatnost također se smatra intermodalnim prijevozom ako uključuje pomorski promet na kratke udaljenosti unutar Europe, bez obzira na početni ili završni dio cestovnog prijevoza. Početni i završni cestovni dio prijevozne djelatnosti koja uključuje pomorski promet na kratke udaljenosti unutar Europe obuhvaća kretanje od točke utovara robe do najbliže odgovarajuće morske luke za početnu dionicu i/ili, po potrebi, između najbliže odgovarajuće morske luke i točke istovara robe za završnu dionicu. Komisija do 2017. prema potrebi donosi zakonodavni prijedlog za izmjenu Direktive Vijeća 92/106/EEZ (*3) , a posebno postojeće definicije kombiniranog prijevoza, kako bi se uzeo u obzir razvoj kontejnerizacije i radi omogućivanja razvoja učinkovita intermodalnog prijevoza. [Am. 45]

(*3) Direktiva Vijeća 92/106/EEZ od 7. prosinca 1992. o utvrđivanju zajedničkih pravila za određene vrste kombiniranog prijevoza robe između država članica (SL L 368, 17.12.1992., str. 38.).” "

(11)

Članak 12. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 12.

1. Države članice uspostavljaju sustav za predselekciju, usmjeravanje i izvršavanje kontrole vozila ili skupova vozila u prometu, kako bi se zajamčilo poštovanje zahtjeva ove Direktive. [Am. 46

Države članice jamče da se informacije o broju i ozbiljnosti kršenja ove Direktive koja počini pojedino poduzeće unose u sustav stupnjevanja rizika uspostavljen prema članku 9. Direktive 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (*4) .[Am. 47]

Pri utvrđivanju koja će vozila biti podvrgnuta kontrolama države članice mogu ponajprije odabrati vozila kojima upravljaju poduzeća s visokorizičnim profilom iz Direktive 2006/22/EZ. Vozila za kontrole mogu se odabrati i nasumce. [Am. 48]

2. Nakon isteka razdoblja od dvije godine od stupanja na snagu ove Direktive, države članice mjere masu vozila ili skupova vozila koja prometuju. Svrha tih mjera predselekcije jest povećati učinkovitost kontrola i identificirati vozila koja su vjerojatno prekršila propise i koja bi trebalo ručno kontrolirati. Te se mjere mogu poduzeti uz pomoć automatiziranih sustava postavljenih na infrastrukturi ili sustava u vozilu koji su postavljeni u skladu sa stavkom 6. Automatizirani sustavi moraju omogućiti identifikaciju vozila za koja se sumnja da su prekoračila najveću dopuštenu masu. Budući da se ti automatizirani sustavi trebaju koristiti samo u svrhe predselekcije, a ne za utvrđivanje prekršaja, ne moraju ih odobriti države članice. Sustavi u vozilu mogu se integrirati s digitalnim tahografima postavljenima u vozilima u skladu s Uredbom (EU) br. 165/2014. Europskog parlamenta i Vijeća (*5) [Am. 49]

3. Države članice poduzimaju određen broj predselekcijskih mjera koje odgovaraju barem jednom vaganju na prosječno 2 000 prijeđenih kilometara godišnje.

4. Države članice osiguravaju da nadležna tijela razmjenjuju informacije koje su potrebne da te kontrole postanu učinkovitije na razini EU-a i kako bi se olakšalo njihovo odvijanje, posebno putem nacionalne kontaktne točke odgovorne za razmjenu informacija s drugim državama članicama. Potrebne informacije uključuju posebno identitet počinitelja, opis počinjenih prekršaja i propisanih kazni te ugled dotičnog poduzeća. Kontaktna točka određena je u skladu s člankom 18. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (*6).

5. Vozila za koja se nakon postupka predselekcije provedenog sukladno stavku 2. sumnja da su prekomjerne mase, podliježu najmanje jednoj od sljedećih mjera:

(i)	kontroli na cesti uz uporabu odobrenih uređaja za mjerenje nakon presretanja vozila,

(ii)	dostavljanju obavijesti prijevoznom poduzeću o sumnji na preopterećenje vozila,

(iii)

kontroli prostorija prijevoznog poduzeća, posebno u slučaju opetovanog kršenja nakon dostavljanja obavijesti iz točke ii.

6. U skladu sa stavkom 1., države članice potiču opremanje nova vozila kategorija N2 i N3 skupova vozila opremaju se sustavima napravama za vaganje u vozilu (ukupna masa i osovinsko opterećenje) kojima kako bi se u svakom trenutku omogućilo omogućuje slanje podataka o masi iz vozila u kretanju tijelu koje provodi kontrole na cesti ili je zaduženo za uređenje prijevoza robe od [pet godina od stupanja na snagu ove Direktive] . Slanje podataka provodi se s pomoću sučelja koje je utvrđeno normama CEN DSRC (*7) EN 12253, EN 12795, EN 12834, EN 13372 i ISO 14906. Informacije su dostupne i vozaču. [Am. 50]

7. Komisija je u skladu s člankom 16. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:

—

dodatnih tehničkih specifikacija kako bi se osigurala potpuna interoperabilnost opreme za vaganje u vozilu na razini Unije navedene gore u stavku 6., tako da nadležna tijela svih država članica mogu komunicirati na isti način s vozilima i skupovima vozila registriranima u bilo kojoj državi članici i, prema potrebi, razmjenjivati dobivene informacije s nadležnim tijelima drugih država članica.

—

postupaka predselekcijskih provjera iz stavka 2. ovog članka, tehničkih specifikacija, zahtjeva za preciznošću i uputa za uporabu opreme korištene za te predselekcijske provjere. Ti su postupci, specifikacije i upute za uporabu namijenjeni za osiguravanje provedbe provjera na jednak način u svim državama članicama, osiguravajući time jednako postupanje prema svim prijevoznicima na cijelom teritoriju Unije.

—	zajedničke postupke i specifikacije za postizanje dostatnu razinu pouzdanosti, čime se omogućuje uporaba sustava u vozilu za provođenje odredaba ove Direktive, a posebno članka 13. [Am. 51]

7a. Komisija procjenjuje jesu li sustavi u vozilu, kada su povezani s digitalnim tahografom, korisni za provedbu ostalog zakonodavstva u vezi s cestovnim prometom. Komisija prema potrebi iznosi zakonodavne prijedloge".[Am. 52]

(*4) Direktiva 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o minimalnim uvjetima za provedbu Uredbi Vijeća (EEZ) br. 3820/85 i (EEZ) br. 3821/85 o socijalnom zakonodavstvu koje se odnosi na aktivnosti cestovnog prijevoza i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 88/599/EEZ (SL L 102, 11.4.2006., str. 35). "

(*5) Uredba (EU) br. 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o tahografima u cestovnom prometu, stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 o tahografu u cestovnom prometu i izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet (SL L 60, 28.2.2014., str.1.). "

(*6) Uredba (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/26/EZ (SL L 300, 14.11.2009., str. 51)."

(*7) DSRC komunikacijski sustav kratkog dometa putem satelita”"

(12)

Članak 13. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 13.

1. Povrede ove Direktive podijeljene su u različite kategorije prema svojoj ozbiljnosti.

2. Za prekoračenje najveće dopuštene mase iz točaka 2., 3., 4.1. i 4.3. Priloga I. za manje od 2 5 % prijevoznom poduzeću šalje se pisano upozorenje koje može dovesti do kazne ako je ona predviđena nacionalnim zakonodavstvom; [Am. 53]

3. Prekoračenje najveće dopuštene mase iz točaka 2., 3.,4.1. i 4.3. Priloga I. za 2 5 do 15 10 % smatra se lakšim prekršajem u smislu ove Direktive te dovodi do novčane kazne. Kontrolna tijela mogu također radi istovara onemogućiti daljnje kretanje vozila dok ne postigne najveću dopuštenu masu; [Am. 54]

4. Prekoračenje najveće dopuštene mase iz točaka 2., 3., 4.1. i 4.3. Priloga I. za 10 do 20 15 % smatra se teškim prekršajem u smislu ove Direktive. Takvo prekoračenje dovodi do novčane kazne i trenutačnog zaustavljanja vozila radi istovara dok vozilo ne postigne najveću dopuštenu masu. [Am. 55]

5. Prekoračenje najveće dopuštene mase iz točaka 2., 3., 4.1. i 4.3. Priloga I. za više od 15 20 % smatra se teškim prekršajem u smislu ove Direktive zbog povećanog rizika za ostale sudionike u prometu. Takvo prekoračenje dovodi do kazne i trenutačnog zaustavljanja vozila radi istovara dok vozilo ne postigne najveću dopuštenu masu. Postupak koji dovodi do gubitka dobrog ugleda prijevoznog poduzeća provodi se u skladu s člankom 6. Uredbe (EZ) br. 1071/2009 [Am. 56]

6. Za prekoračenje najveće dopuštene dužine , visine ili širine za manje od 1 2 % najvećih dopuštenih dimenzija iz točke 1. Priloga I., prijevoznom poduzeću šalje se pisano upozorenje koje može dovesti do kazne ako je ona predviđena nacionalnim zakonodavstvom. [Am. 57]

7. Prekoračenje najveće dopuštene duljine , visine ili širine bilo tereta na vozilu ili samog vozila za 1 do 10 % 2 do 20 % najvećih dopuštenih dimenzija iz točke 1. Priloga I. dovodi do novčane kazne za prijevoznika . Kontrolna tijela onemogućuju daljnje kretanje vozila do istovara ako je do prekoračenja dužine ili širine došlo zbog tereta ili dok prijevozno poduzeće ne dobije posebnu dozvolu u skladu s člankom 4. stavkom 3.;[Am. 58]

8. Prekoračenje najveće dopuštene dužine , visine ili širine tereta na vozilu ili bilo samog vozila za više od 2 1 0 % najvećih dopuštenih dimenzija iz točke 1. Priloga I. smatra se teškim prekršajem u smislu ove Direktive zbog povećanog rizika za ostale sudionike u prometu. Takvo prekoračenje dovodi do novčane kazne, za prijevoznika , a nadzorne vlasti trenutačno onemogućuju daljnje kretanje vozila do istovara ako je do prekoračenja duljine ili širine došlo zbog tereta ili dok prijevozno poduzeće ne dobije posebnu dozvolu u skladu s člankom 4. stavkom 3. Postupak koji dovodi do gubitka dobrog ugleda prijevoznog poduzeća provodi se u skladu s člankom 6. Uredbe (EZ) br. 1071/2009. [Am. 59]

9. Kazne iz stavaka 3., 4., 5., 7. i 8. učinkovite su, razmjerne i odvraćajuće.”

(13)

Dodaje se sljedeći članak:

„Članak 14.

Pri prijevozu kontejnera otpremnik prije utovara daje cestovnom prijevozniku kojemu je povjerio prijevoz kontejnera pisanu izjavu u kojoj navodi bruto masu kontejnera koji se prevozi. Ta se izjava također može poslati u elektroničkom obliku. Bez obzira na njegov oblik, dokument u kojem se navodi bruto masa kontejnera potpisuje osoba koju je za to ovlastio otpremnik. Ako je informacija o bruto masi kontejnera manjkava ili netočna, otpremnik snosi jednaku odgovornost kao i cestovni prijevoznik u slučaju prekoračenja najveće dopuštene mase vozila. [Am. 60]

U intermodalnim prijevoznim djelatnostima informacija o bruto masi utovarenog kontejnera daje se sljedećoj strani koja preuzima kontejner.” [Am. 61]

(14)

Dodaje se sljedeći članak:

„Članak 15.

Države članice svake dvije godine u prvom kvartalu kalendarske godine šalju Komisiji izvješće o kontrolama provedenim u prethodne dvije kalendarske godine, rezultatima tih kontrola te o kaznama propisanim za prekršitelje. Komisija izrađuje analizu tih izvješća te je u drugom kvartalu kalendarske godine šalje Europskom parlamentu i Vijeću.”

15)

Dodaje se sljedeći članak:

„Članak 16.

1. Ovlast usvajanja delegiranih akata dodijeljena Komisiji podliježe uvjetima utvrđenima ovim člankom.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 8. stavka 4., članka 9. stavka 5. i članka 12. stavka 7. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje od pet godina od [datum stupanja na snagu ove Direktive]. Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produžuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produženju ne usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja. [Am. 62]

3. Europski parlament ili Vijeće mogu u svakom trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 8. stavka 4., članka 9. stavka 5. i članka 12. stavka 7. Odlukom o opozivu prestaje delegiranje ovlasti iz te odluke. Poništenje proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u spomenutoj odluci. Ono ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Delegirani akt donesen u skladu s člankom 8. stavkom 4., člankom 9. stavkom 5. i člankom 12. stavkom 7. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće na njega ne ulože nikakav prigovor u roku od dva mjeseca od primanja obavijesti o tom aktu ili ako prije isteka toga razdoblja i Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da ne namjeravaju uložiti nikakav prigovor. Taj se rok može produljiti za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”

(15.a)

Dodaje se sljedeći članak

„Članak 16.a

Komisija do 2016. izvršava reviziju Priloga I. Direktivi 96/53/EZ te Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o njegovoj provedbi. Na temelju tog izvješća Komisija prema potrebi podnosi zakonodavni prijedlog propisno popraćen procjenom utjecaja. To izvješće sastavlja se najmanje šest mjeseci prije zakonodavnog prijedloga.” [Am. 63]

(15.b)

Dodaje se sljedeći članak

„Članak 16.b..

Komisija do 1. siječnja 2016. završava reviziju ove Direktive i, prema potrebi, na temelju te revizije i procjene učinka, do 1. siječnja 2017. podnosi Europskom parlamentu i Vijeću prijedlog za propisivanje sigurnosnih zahtjeva utvrđenih u članku 9. stavku 2. za sva nova vozila kategorije M2 i M3.” [Am. 64]

(16)

Prilog I. mijenja se kako slijedi:

(-a)

Sljedeća se alineja dodaje točki 1.1.:

—	„natovarena vozila za prijevoz vozila: 20,75 m” [Am. 65]

(a)

Točka 1.2. podtočka (b) zamjenjuje se sljedećim:

–(b)	„nadogradnje klimatiziranih vozila ili vozila koja prevoze klimatizirane intermodalne prijevozne jedinice: 2,60 m”

(aa)

Točka 1.4. zamjenjuje se sljedećom:

1.4

„troosovinsko motorno vozilo s dvo- ili troosovinskom poluprikolicom, koje u intermodalnom prijevozu prevozi jednu ili više intermodalnih prijevoznih jedinica, uz ukupnu najveću dužinu od 12,1 ili 13,7 metara: 44 tone. Zbog komadne prirode gotovih vozila, kao što su novi auti utovareni na specijalizirana vozila za prijevoz, takva natovarena vozila za prijevoz mogu premašiti dimenzije iz točke 1.1. u mjeri u kojoj im to dopuštaju nacionalni propisi i infrastruktura i sve dok ta vozila za prijevoz vozila poštuju u cijelosti gore navedene točke kada su prazna. ”[Am. 66]

(b)

Točka 2.2.2. podtočka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)	dvoosovinsko ili troosovinsko motorno vozilo s poluprikolicom s dvije ili tri osovine, kojom se u intermodalnom prijevozu prevozi jedna ili više intermodalnih prijevoznih utovarnih jedinica, uz ukupnu najveću duljinu od 13,7 metara: 44 tone . [Am. 70]”

(c)

Točka 2.3.1. zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	dvoosovinska motorna vozila osim autobusa: 18 tona” „dvoosovinska motorna vozila osim autobusa, na hibridni ili električni pogon: 19 tona” [Am. 67]

„(b)	dvoosovinski autobusi: 19 19,5 tona”[Am. 68]

(ca)

Dodaje se sljedeća točka:

„2.3.4.

Vozila opemljena tehnologijom s niskim udjelom ugljika:

Najveća dopuštena masa je ona navedena u točkama 2.3.1., 2.3.2. 2.3.3.ili 2.4., uvećana za dodatnu masu potrebnu za tehnologiju s niskim udjelom ugljika, koja ne prelazi jednu tonu. Dodatna masa navodi se u službenim registracijskim dokumentima motornog vozila koje izdaje država članica u kojoj je vozilo registrirano. U slučaju da ta informacija nedostaje, primjenjuju se vrijednosti iz točaka 2.3.1., 2.3.2., 2.3.3. ili 2.4.” [Am. 69]

Članak 2.

1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije 18 mjeseci od datuma objave u Službenom listu Europske Unije. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih propisa.

Kada države članice donesu te propise, one prilikom njihove službene objave sadrže upućivanje na ovu Direktivu ili se uz nju navodi takva upućivanje. Države članice određuju načine upućivanja.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredbi nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 3.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 4.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u,

Za Europski Parlament

Predsjednik

Za Vijeće

Predsjednik

(1) SL C 327, 12.11.2013., str. 133.

(2) Stajalište Europskog parlamenta od 15. travnja 2014.

(3) Direktiva Vijeća 96/53/EZ od 25. srpnja 1996. o utvrđivanju najvećih dopuštenih dimenzija u unutarnjem i međunarodnom prometu te najveće dopuštene mase u međunarodnom prometu za određena cestovna vozila koja prometuju unutar Zajednice (SL L 235, 17.9.1996., str. 59).

(4) Direktiva 1999/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 1999. o naknadama koje se naplaćuju za korištenje određenih infrastruktura za teška teretna vozila (SL L 187, 20.7.1999., str. 42.).

(5) Direktiva 2007/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o naknadnom postavljanju zrcala na teška teretna vozila registrirana u Zajednici (SL L 184, 14.7.2007., str. 25.).

(6) SL C 168 E, 14.6.2013., str. 72.

(7) Direktiva Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (SL L 183, 29.6.1989., str. 1.).

(8) Uredba (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/26/EZ (SL L 300, 14.11.2009., str. 51.).

(9) Direktiva 2007/46/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (SL L 263, 9.10.2007., str. 1.).

(10) SL L 263, 9.10.2007., str. 1.

(11) SL L 263, 9.10.2007., str. 1.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/202

P7_TA(2014)0354

Okvir za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni direktiva Vijeća 77/91/EEZ i 82/891/EZ, direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ i 2011/35/EU i Uredbe (EU) br. 1093/2010 (COM(2012)0280 – C7-0136/2012 – 2012/0150(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/35)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0280),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0136/2012),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 29. studenog 2012. (1),

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 12. prosinca 2012. (2),

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 20. prosinca 2013. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za proračune i Odbora za pravna pitanja (A7-0196/2013),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 39, 12.2.2013., str. 1.

(2) SL C 44, 15.2.2013., str. 68.

P7_TC1-COD (2012)/0150

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/…/EU Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća

(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/59/EU)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/203

P7_TA(2014)0355

Subjekti za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni i dopuni Direktive 2009/65/EZ o usklađivanju zakona i drugih propisa koji se odnose na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) u odnosu na funkcije depozitara, politike primitaka i kazne (COM(2012)0350 – C7-0178/2012 – 2012/0168(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/36)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0350),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 53. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0178/2012),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 11. siječnja 2013. (1),

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 19. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A7-0125/2013),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju (2);

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 96, 4.4.2013., str. 18.

(2) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 3. srpnja 2013. (Usvojeni tekstovi P7 TA(2013)0309).

P7_TC1-COD(2012)0168

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2009/65/EZ o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) u pogledu poslova depozitara, politika nagrađivanja i sankcija

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/91/EU)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/204

P7_TA(2014)0356

Računi za obavljanje platnog prometa ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o usporedivosti naknada vezanih uz račune za obavljanje platnog prometa, prebacivanje računa za obavljanje platnog prometa i pristup računima za obavljanje platnog prometa s osnovnim svojstvima (COM(2013)0266 – C7-0125/2013 – 2013/0139(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/37)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0266),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojim je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0125/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 19. studenoga 2013. (1)

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 18. rujna 2013. (2),

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 4. travnja 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za pravne poslove (A7-0398/2013),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju (3),

zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stav Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 51, 22.2.2014., str. 3

(2) SL C 341, 22.11.2013., str. 40.

(3) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 12. prosinca 2013. (Usvojeni tekstovi P7_TA(2013)0587).

P7_TC1-COD(2013)0139

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/…/EU Europskog parlamenta i Vijeća o usporedivosti naknada povezanih s računima za plaćanje, prebacivanju računa za plaćanje i pristupu računima za plaćanje s osnovnim uslugama

(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/92/EU)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/205

P7_TA(2014)0357

Dokumenti s ključnim informacijama za investicijske proizvode ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o dokumentima s ključnim informacijama za investicijske proizvode (COM(2012)0352 – C7-0179/2012 – 2012/0169(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/38)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0352),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0179/2012),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 11. prosinca 2012. (1),

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 14. studenog 2012. (2),

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 4. travnja 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A7-0368/2013),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju (3);

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 70, 9.3.2013., str. 2.

(2) SL C 11, 15.1.2013., str. 59.

(3) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 20. studenoga 2013. (Usvojeni tekstovi P7_TA(2013)0489).

P7_TC1-COD(2012)0169

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. …/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o dokumentima s ključnim informacijama za upakirane investicijske proizvode za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode (PRIIP-ovi)

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 1286/2014)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/206

P7_TA(2014)0358

Sud Europske unije: broj sudaca Općeg suda ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o nacrtu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Protokola o Statutu Suda Europske unije povećanjem broja sudaca Općeg suda (02074/2011 – C7-0126/2012 – 2011/0901B(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/39)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir zahtjev Suda podnesen Europskom parlamentu i Vijeću (02074/2011),

—	uzimajući u obzir prvi stavak članka 254. i drugi stavak članka 281. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na osnovu kojih je nacrt akta podnesen Parlamentu (C7-0126/2012),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavke 3. i 15. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Komisije (COM(2011)0596),

—	uzimajući u obzir dopis Suda od 8. svibnja 2012.,

—	uzimajući u obzir dopis Komisije od 30. svibnja 2012.,

—	uzimajući u obzir stavke 2. i 3. svoje zakonodavne Rezolucije od 5. srpnja 2012. o nacrtu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Protokola o Statutu Suda Europske unije i njegov Prilog I. (1),

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A7-0252/2013),

Usvaja kao svoje stajalište u prvom čitanju tekst usvojen 12. prosinca 2013. (2);

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Sudu, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 349 E, 29.11.2013., str. 555.

(2) Usvojeni tekstovi P7_TA(2013)0581.

P7_TC1-COD(2011)0901B

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. …/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Protokola o Statutu Suda Europske unije povećanjem broja sudaca Općeg suda [Am. 1]

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 19. stavak 2.,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 254. prvi stavak i članak 281. drugi stavak,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegov članak 106.a stavak 1.,

uzimajući u obzir zahtjev Suda,

uzimajući u obzir mišljenje Komisije,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da:

▌

(5)	kao rezultat postupnog proširenja nadležnosti od osnivanja Suda, broj predmeta pred Općim sudom stalno raste;

(6)	broj predmeta pred Općim sudom godinama postojano raste, što je s vremenom dovelo do povećanja broja predmeta o kojima taj sud rješava i do produženja trajanja postupaka;

(7)	produženje trajanja postupaka nije prihvatljivo s točke gledišta strana u sporu, posebno u svjetlu uvjeta iz članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda;

(8)	stanje u kojem se Opći sud našao ima strukturne uzroke povezane s povećanjem broja i vrste zakonodavnih i regulatornih akata institucija, tijela, ureda i agencija Europske unije te s opsegom i složenošću predmeta pred Općim sudom, posebno onih koji se odnose na tržišno natjecanje i državne potpore;

(9)	zbog toga bi trebalo poduzeti odgovarajuće mjere za poboljšanje stanja, a mogućnost povećanja broja sudaca Općeg suda, što je predviđeno Ugovorima, jedna je od mjera da se količina predmeta o kojima se trenutačno rješava i pretjerano trajanje postupaka pred Općim sudom smanje u kratkom roku;

(9a)	tim mjerama bi također trebalo osigurati trajno rješenje pitanja država članica porijekla sudaca budući da se sadašnje rješenje, po kojem se iz svake države članice imenuje po jedan sudac, ne može primijeniti u slučaju kad je broj sudaca veći od broja država članica;

(9b)

na osnovi članka 19. stavka 2. Ugovora o Europskoj uniji, Opći sud uključuje najmanje jednog suca iz svake države članice. Kako to već osigurava odgovarajuću zemljopisnu ravnotežu i zastupljenost nacionalnih pravnih sustava, dodatne suce trebalo bi imenovati isključivo na temelju profesionalnih i osobnih razloga, vodeći računa o njihovom poznavanju pravnih sustava Europske unije i država članica. Unatoč tome, iz iste države članice smjela bi biti najviše dva suca,

▌

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Protokol br. 3 o Statutu Suda Europske unije mijenja se kako slijedi:

▌

(6a.)

Prvi stavak članka 47. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 9.a, članci 14. i 15., članak 17. stavci prvi, drugi, četvrti i peti i članak 18. primjenjuju se na Opći sud i njegove članove”.

(7.)

▌Članak 48. ▌zamjenjuje se sljedećim :

„Opći sud sastoji se od po jednog suca iz svake države članice i 12 dodatnih sudaca. Iz iste države članice mogu biti najviše dva suca.

Svi suci imaju isti status i ista prava i obveze.

Kada se svake tri godine provodi djelomična zamjena sudaca, naizmjence se izmjenjuje polovica sudaca ako je broj sudaca paran, a ako je broj sudaca neparan naizmjence se izmjenjuje paran i neparan broj sudaca, pri čemu ovaj posljednji odgovara parnom broju sudaca minus jedan.”

(7a)	. Umeće se sljedeći članak: „Članak 48.a Za suce koje imenuju države članice pravo imenovanja ima vlada dotične države članice.”

(7b).

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 48.b

1. Dodatni suci imenuju se bez obzira na državu članicu porijekla kandidata.

2. U postupku imenovanja jednog ili više 12 dodatnih sudaca, prijave mogu podnositi sve države članice. Osim toga, sudac koji se povlači s dužnosti iz Općeg suda može sam sebe kandidirati pisanim podneskom upućenim predsjedniku odbora iz članka 255. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

3. Tijekom postupka imenovanja jednog ili više 12 dodatnih sudaca, odbor iz članka 255. Ugovora o funkcioniranju Europske unije daje mišljenje o prikladnosti kandidata za obavljanje dužnosti suca Općeg suda. Odbor tom mišljenju prilaže popis kandidata s najprikladnijom visokom razinom iskustva sastavljen prema redoslijedu prikladnosti. Popis sadrži imena najmanje dvostrukog broja kandidata u odnosu na broj sudaca koji treba imenovati suglasnošću vlada država članica, pod uvjetom da postoji dovoljan broj prikladnih kandidata.”

▌

Članak 3.

1. Ova Uredba stupa na snagu prvog dana u mjesecu nakon objave ▌ u Službenom listu Europske unije.

2. Dvanaest dodatnih sudaca imenovanih na temelju ove Uredbe, a nakon njezina stupanja na snagu, preuzimaju dužnost odmah nakon polaganja prisege.

Mandat šestorice tih sudaca, odabranih ždrijebom, traje šest godina od prve djelomične izmjene sastava Općeg suda nakon stupanja na snagu ove Uredbe. Mandat ostale šestorice sudaca traje šest godina od druge djelomične izmjene sastava Općeg suda nakon stupanja na snagu ove Uredbe.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u … …

Za Europski parlament

Predsjednik

Za Vijeće

Predsjednik

(1) Stajalište Europskog parlamenta usvojeno 15. travnja 2014.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/209

P7_TA(2014)0359

Uvođenje interoperabilnog sustava eCall (ePoziv) u cijeloj Europskoj uniji ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju interoperabilnog sustava eCall (ePoziv) u cijeloj Europskoj uniji (COM(2013)0315 – C7-0173/2013 – 2013/0166(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/40)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0315),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0173/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 19. rujna 2013. (1),

—	nakon savjetovanja s Odborom regija,

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 19. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam te mišljenja Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A7-0482/2013),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 341, 21.11.2013., str. 47.

P7_TC1-COD(2013)0166

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Odluke br. …/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju interoperabilne usluge e-poziva (eCall) na području cijele Europske unije

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Odluki 585/2014/EU)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/210

P7_TA(2014)0360

Mjere za smanjivanje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velike brzine ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama za smanjivanje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velike brzine (COM(2013)0147 – C7-0082/2013 – 2013/0080(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/41)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0147),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0082/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

–uzimajući u obzir obrazložena mišljenja nizozemskog Zastupničkog doma, rumunjskog Zastupničkog doma, švedskog Parlamenta i Zastupničkog doma Ujedinjene Kraljevine, podnesena u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti u kojem se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. srpnja 2013. (1),

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 3. srpnja 2013. (2),

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 28. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0455/2013),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 327, 12.11.2013., str. 102.

(2) SL C 280, 27.9.2013., str. 50.

P7_TC1-COD(2013)0080

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/…/EU Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama za smanjenje troškova postavljanja elektroničkih komunikacijskih mreža velikih brzina

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/61/EU)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/211

P7_TA(2014)0361

Prijevoz unutarnjim plovnim putovima ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 718/1999 o politici Zajednice u odnosu na kapacitet flote s ciljem promicanja prijevoza unutarnjim plovnim putovima (COM(2013)0621 – C7-0265/2013 – 2013/0303(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/42)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0621),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 91. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0265/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 21. siječnja 2014. (1),

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 31. siječnja 2014. (2),

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 7. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7-0142/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.

(2) Još nije objavljeno u Službenom listu.

P7_TC1-COD(2013)0303

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br …/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 718/1999 o politici Zajednice u odnosu na kapacitet flote s ciljem promicanja prijevoza unutarnjim plovnim putovima

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredba (EU) br. 546/2014)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/212

P7_TA(2014)0362

Poljoprivredni proizvodi na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o informiranju i promotivnim mjerama za poljoprivredne proizvode na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama (COM(2013)0812 – C7-0416/2013 – 2013/0398(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/43)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0812),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 42. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0416/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	nakon savjetovanja s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom,

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 2. travnja 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A7-0217/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, kao što je navedeno u nastavku;

zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku/svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

P7_TC1-COD(2013)0398

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća o mjerama informiranja i promocije u vezi s poljoprivrednim proizvodima koje se provode na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 3/2008

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 1144/2014)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/213

P7_TA(2014)0363

Program istraživanja i razvoja u području aktivnog i potpomognutog života ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Europske unije u Programu istraživanja i razvoja u području aktivnog i potpomognutog života, koji poduzima više država članica (COM(2013)0500 – C7-0219/2013 – 2013/0233(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/44)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0500),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 185. i 188. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0219/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 10. prosinca 2013. (1),

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 26. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za prava žena i jednakost spolova (A7-0076/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu

P7_TC1-COD(2013)0233

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Odluke br. …/2014 /EU Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Unije u Programu istraživanja i razvoja u području aktivnog i potpomognutog života, koji zajednički poduzima više država članica

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Odluci 554/2014/EU)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/214

P7_TA(2014)0364

Mala i srednja poduzeća koja provode istraživanja ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Unije u programu za istraživanje i razvoj koji je zajednički poduzelo nekoliko država članica s ciljem podupiranja malih i srednjih poduzeća koja provode istraživanja (COM(2013)0493 – C7-0220/2013 – 2013/0232(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/45)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0493),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 185. i drugi stavak članka 188. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0220/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. prosinca 2013. (1),

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 26. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0077/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.

P7_TC1-COD(2013)0232

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Odluke br…./2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Unije u Programu za istraživanje i razvoj koji zajednički poduzima više država članica s ciljem podupiranja malih i srednjih poduzeća koja se bave istraživanjem i razvojem

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Odluci br. 553/2014/EU.)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/215

P7_TA(2014)0365

Europski program za istraživanje i inovacije u području mjeriteljstva ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Europske unije u Europskom programu za istraživanje i inovacije u području mjeriteljstva koji zajednički poduzima nekoliko država članica (COM(2013)0497 – C7-0221/2013 – 2013/0242(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/46)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0497),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 185. i članak 188. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0221/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. prosinca 2013. (1),

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 26. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0063/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.

P7_TC1-COD(2013)0242

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Odluke br…./2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Unije u Europskom programu za istraživanje i inovacije u području mjeriteljstva (EMPIR) koji zajednički poduzima više država članica

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Odluci br. 555/2014/EU.)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/216

P7_TA(2014)0366

Program partnerstva europskih zemalja i zemalja u razvoju u području kliničkih studija ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Unije u drugom Programu partnerstva europskih zemalja i zemalja u razvoju u području kliničkih studija koji zajednički poduzima više država članica (COM(2013)0498 – C7-0222/2013 – 2013/0243(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/47)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0498),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 185. i drugi paragraf članka 188. ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0222/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. prosinca 2013. (1),

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 26. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0064/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.

P7_TC1-COD(2013)0243

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Odluke br…./2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Unije u drugom Programu partnerstva europskih zemalja i zemalja u razvoju u području kliničkih studija (EDCTP2) koji zajednički poduzima više država članica

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Odluci br. 556/2014/EU.)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/217

P7_TA(2014)0367

Europski nalog za zamrzavanje računa ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o stvaranju europskog naloga za zamrzavanje računa kako bi se pojednostavila prekogranična naplata duga u građanskim i trgovačkim stvarima (COM(2011)0445 – C7-0211/2011 – 2011/0204(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/48)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0445),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i točke (a), (e) i (f) članka 81. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0211/2011),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 26. travnja 2012. (1)

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 6. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenje Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A7-0227/2013),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 191, 29.6.2012., str. 57.

P7_TC1-COD(2011)0204

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća . o uspostavi postupka za europski nalog za blokadu računa kako bi se pojednostavila prekogranična naplata duga u građanskim i trgovačkim stvarima

(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 655/2014.)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/218

P7_TA(2014)0368

Otkrivanje nefinancijskih i drugih podataka od strane velikih trgovačkih društava i grupa ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ o otkrivanju nefinancijskih i drugih podataka od strane velikih trgovačkih društava i grupa (COM(2013)0207 – C7-0103/2013 – 2013/0110(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/49)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0207),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 50. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0103/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje estonskog Parlamenta, podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2013. (1),

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 26. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za razvoj, Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za industriju, istraživanje i energetiku, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A7-0006/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 327, 12.11.2013., str. 47.

P7_TC1-COD(2013)0110

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive (EU) br. …./2014 Europskog parlamenta i Vijeća. o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/95/EU)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/219

P7_TA(2014)0369

Uvjeti za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar trgovačkog društva ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva (COM(2010)0378 – C7-0179/2010 – 2010/0209(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/50)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Parlamentu i Vijeću (COM(2010)0378),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i točke (a) i (b) članka 79. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7–0179/2010),

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 4. svibnja 2011. (1),

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 31. ožujka 2011. (2),

—	uzimajući u obzir to što se predstavnik Vijeća pismom od 27. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članke 55. i 37. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7-0170/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, kao što je navedeno u nastavku;

prihvaća zajedničku izjavu Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

prima na znanje izjave Komisije priložene ovoj Rezoluciji;

poziva Komisiju da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 218, 23.7.2011., str. 101.

(2) SL C 166, 7.6.2011., str. 59.

P7_TC1-COD(2010)0209

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/…/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15.svibnja. 2014 o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja u okviru premještaja unutar društva

(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/66/EU)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

JOINT STATEMENT BY PARLIAMENT, THE COUNCIL AND THE COMMISSION

This Directive establishes an autonomous mobility scheme providing for specific rules, adopted on the basis of points (a) and (b) of Article 79(2) TFEU, regarding the conditions of entry, stay and freedom of movement of a third-country national for the purpose of work as an intra-corporate transferee in Member States other than the one that issued the intra-corporate transferee permit, which are to be considered as a lex specialis with respect to the Schengen acquis.

Parliament and the Council take note of the Commission's intention to examine whether any action needs to be taken in order to enhance legal certainty as regards the interaction between the two legal regimes, and in particular to examine the need for updating the Schengen Handbook.

COMMISSION STATEMENTS

1) Statement on the definition of specialist:

The Commission considers that the definition of „specialist” in point (f) of Article 3 of this Directive is in line with the equivalent definition („person possessing uncommon knowledge”) used in the EU’s schedule of specific commitments of the WTO’s General Agreement on Trade in Services (GATS). The use of the word „specialised” instead of „uncommon” does not entail any change or extension of the GATS definition and is only adapted to the language now in use.

2) Statement on the bilateral agreements referred to in points (c) and (d) of Article 18(2):

The Commission will monitor the implementation of points (c) and (d) of Article 18(2) of this Directive in order to assess the possible impact of the bilateral agreements referred to in that Article on the treatment of intra-corporate transferees and on the application of Regulation (EU) No 1231/2010 and take, where necessary, any appropriate measure.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/222

P7_TA(2014)0370

Zajedničko poduzeće „Clean Sky 2” *

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Vijeća o zajedničkom poduzeću „Clean Sky 2” (COM(2013)0505 – C7-0255/2013 – 2013/0244(NLE))

(Savjetovanje)

(2017/C 443/51)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2013)0505),

—	uzimajući u obzir članak 187. i članak 188. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7-0255/2013),

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0083/2014),

prihvaća prijedlog Komisije s izmjenama;

poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

traži od Vijeća da se savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

P7_TC1-NLE(2013)0244

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe Vijeća (EU) br.…./2014 o osnivanju Zajedničkog poduzeća „Clean Sky 2”

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi Vijeća (EU) br. 558/2014.)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/223

P7_TA(2014)0371

Zajedničko poduzeće za bioindustriju *

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Vijeća o zajedničkom poduzeću za bioindustriju (COM(2013)0496 – C7-0257/2013 – 2013/0241(NLE))

(Savjetovanje)

(2017/C 443/52)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2013)0496),

—	uzimajući u obzir članak 187. i članak 188. stavak 1. Ugovora o Europskoj uniji, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7-0257/2013),

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za regionalni razvoj (A7-0092/2014),

prihvaća prijedlog Komisije s izmjenama;

poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

traži od Vijeća da se savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

P7_TC1-NLE(2013)0241

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe Vijeća (EU) br. …/2014. o osnivanju zajedničkog poduzeća za bioindustriju

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi Vijeća (EU) br. 560/2014.)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/224

P7_TA(2014)0372

Zajedničko poduzeće SESAR *

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 219/2007 o uspostavljanju zajedničkog poduzeća za razvoj nove generacije Europskog sustava upravljanja zračnim prometom (SESAR) u vezi s produženjem trajanja zajedničkog poduzeća do 2024. (COM(2013)0503 – C7-0254/2013 – 2013/0237(NLE))

(Savjetovanje)

(2017/C 443/53)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2013)0503),

—	uzimajući u obzir članke 187. i 188. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7-0254/2013),

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za promet i turizam (A7-0062/2014),

prihvaća prijedlog Komisije s izmjenama;

poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

traži od Vijeća da se savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

P7_TC1-NLE(2013)0237

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe Vijeća (EU) br. …/2014. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 219/2007 o uspostavljanju zajedničkog poduzeća za razvoj nove generacije Europskog sustava upravljanja zračnim prometom (SESAR) vezano za produženje trajanja zajedničkog poduzeća do 2024.

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi Vijeća (EU) br. 721/2014.)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/225

P7_TA(2014)0373

Zajedničko poduzeće za inicijativu za inovativne lijekove 2 *

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Vijeća o Zajedničkom poduzeću za inicijativu za inovativne lijekove 2 (COM(2013)0495 – C7-0259/2013 – 2013/0240(NLE))

(Savjetovanje)

(2017/C 443/54)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2013)0495),

—	uzimajući u obzir članak 187. i prvi stavak članka 188. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7-0259/2013),

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0105/2014),

prihvaća prijedlog Komisije s izmjenama;

poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

traži od Vijeća da se savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

P7_TC1-NLE(2013)0240

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe Vijeća (EU) br. …/2014. o osnivanju zajedničkog poduzeća za inicijativu za inovativne lijekove 2

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi Vijeća (EU) br. 557/2014)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/226

P7_TA(2014)0374

Zajedničko poduzeće ECSEL *

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Vijeća o zajedničkom poduzeću ECSEL (COM(2013)0501 – C7-0258/2013 – 2013/0234(NLE))

(Savjetovanje)

(2017/C 443/55)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2013)0501),

—	uzimajući u obzir članak 187. i članak 188. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i skladu s kojima se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7–0258/2013),

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za proračunski nadzor (A7-0074/2014),

prihvaća prijedlog Komisije s izmjenama;

poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

traži od Vijeća da se savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

P7_TC1-NLE(2013)0234

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe Vijeća (EU) br. …/2014 o osnivanju zajedničkog poduzeća ECSEL

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi Vijeća (EU) br. 561/2014)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/227

P7_TA(2014)0375

Zajedničko poduzeće za gorivne ćelije i vodik 2 *

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Vijeća o zajedničkom poduzeću za gorive ćelije i vodik 2 (COM(2013)0506 – C7-0256/2013 – 2013/0245(NLE))

(Savjetovanje)

(2017/C 443/56)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije Vijeću (COM(2013)0506),

—	uzimajući u obzir članak 187. i članak 188. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7-0256/2013),

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0094/2014),

prihvaća prijedlog Komisije s izmjenama;

poziva Komisiju da shodno tomu izmijeni svoj prijedlog u skladu s člankom 293. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

traži od Vijeća da se savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti prijedlog Komisije;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću i Komisiji.

P7_TC1-NLE(2013)0245

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe Vijeća (EU) br. …/2014. o osnivanju Zajedničkog poduzeća za gorivne članke i vodik 2

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi Vijeća (EU) br. 559/2014)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/228

P7_TA(2014)0376

Međuinstitucionalni sporazum o registru transparentnosti

Odluka Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o sklapanju međuinstitucionalnog sporazuma o registru transparentnosti 2014/2010(ACI))

(2017/C 443/57)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir sjednicu Predsjedništva Parlamenta od 13. siječnja 2014. na kojoj su odobrene preporuke koje je 12. prosinca 2013. donijela međuinstitucijska radna skupina na visokoj razini za reviziju registra transparentnosti,

—	uzimajući u obzir nacrt međuinstitucionalnog sporazuma između Europskog parlamenta i Europske komisije o registru transparentnosti za organizacije i samozaposlene osobe koje sudjeluju u stvaranju i provedbi politike EU-a (dalje u tekstu „izmijenjeni sporazum”),

—	uzimajući u obzir članak 11. stavke 1. i 2. Ugovora o Europskoj uniji,

—	uzimajući u obzir članak 295. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir odluku od 11. svibnja 2011. o sklapanju međuinstitucionalnog sporazuma između Europskog parlamenta i Komisije o zajedničkom registru transparentnosti (1),

—	uzimajući u obzir međuinstitucionalni sporazum od 23. lipnja 2011. između Europskog parlamenta i Europske komisije o uvođenju registra transparentnosti za organizacije i samozaposlene osobe koje sudjeluju u stvaranju i provedbi politike EU-a (dalje u tekstu „Sporazum od 23. lipnja 2011.”) (2),

—	uzimajući u obzir članak 127. stavak 1. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A7-0258/2014),

A.	budući da u članku 11. stavku 2. UEU-a stoji: „Institucije održavaju otvoren, transparentan i redovit dijalog s predstavničkim udrugama i civilnim društvom”;

B.	budući da je za transparentnost tog dijaloga potrebno dobro funkcioniranje zajedničkog registra organizacija i osoba koje nastoje utjecati na postupke stvaranja i provedbe politike EU-a;

C.	budući da su u rezoluciji Parlamenta od 8. svibnja 2008. o razvoju okvira za aktivnosti zastupnika interesnih skupina (lobista) u institucijama Europske unije (3) utvrđena načela na temelju kojih je Parlament započeo pregovore s Komisijom o zajedničkom registru transparentnosti;

D.	budući da se navedenom odlukom od 11. svibnja 2011. potvrđuju pravila i okvir o registru transparentnosti za organizacije i samozaposlene osobe koje sudjeluju u stvaranju i provedbi politike EU-a;

E.	budući da neregulirano i netransparentno lobiranje predstavlja znatnu prijetnju oblikovanju politike i javnom interesu

žali zbog činjenice što prijedlog izmjene Sporazuma od 23. lipnja 2011. neće rezultirati uvođenjem obveznog registra transparentnosti; stoga ponavlja svoj zahtjev za obvezan upis u registar u vezi s provođenjem aktivnosti lobiranja u institucijama Europske unije, kako je već navedeno u spomenutoj rezoluciji od 8. svibnja 2008. i odluci od 11. svibnja 2011.;

smatra da predložena izmjena Sporazuma od 23. lipnja 2011. u ovom trenutku predstavlja samo djelomični korak naprijed;

poziva Komisiju da do kraja 2016. podnese zakonodavni prijedlog za uvođenje obveznog registra na temelju članka 352. UFEU-a;

traži od Komisije da u okviru svih budućih prijedloga sveobuhvatne reforme Ugovora podnese prijedlog bilo izmjene članka 298. UFEU-a bilo prikladne posebne pravne osnove kojom se omogućuje uvođenje obveznog registra u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom;

smatra da bi buduće revizije registra transparentnosti trebale biti što transparentnije i uključivije, da bi u njih trebao biti u potpunosti uključen njegov nadležni odbor i da bi se njima trebalo omogućiti snažno sudjelovanje civilnog društva;

čvrsto zahtijeva da sljedeća revizija registra transparentnosti bude popraćena javnim savjetovanjem;

smatra da bi u svakom slučaju daljnju procjenu registra transparentnosti trebalo dovršiti najkasnije do kraja 2017.;

prepoznaje ulogu Vijeća od uvođenja registra transparentnosti i pozdravlja činjenicu da se Vijeće, kao promatrač, uključilo u postupak revizije Sporazuma od 23. lipnja 2011.; međutim, kako bi se osigurala transparentnost u svim stadijima postupka donošenja zakona na razini Unije, ponavlja svoj poziv Vijeću da se pridruži registru transparentnosti što je prije moguće;

pozdravlja poboljšanje detaljnih pravila o podacima koji se dostavljaju u skladu s izmijenjenim sporazumom, koji bi se trebao primjenjivati na način da se ustraje u otkrivanju identiteta svih klijenata koje zastupaju organizacije i samozaposlene osobe koje sudjeluju u postupcima stvaranja i provedbe politike Europske unije te jasnim povezivanjem svih aktivnosti obuhvaćenih registrom s dotičnim klijentima;

10.

smatra da kod tumačenja „neprimjerenog ponašanja” u smislu točke (b) Kodeksa ponašanja priloženog izmijenjenom sporazumu, osim opće prihvaćenih načela opisanih u Kodeksu, osobito u njegovim točkama (c), (f) ili (g), taj izraz uključuje:

—	uplitanje u privatno područje ili osobni život donositelja odluka, npr. slanjem darova na kućnu adresu donositelja odluka ili prilaženje donositeljima odluka na njihovoj kućnoj adresi ili preko rodbine ili prijatelja;

—	provođenje ili svako aktivno promicanje aktivnosti na području komunikacije s institucijama Europske unije i članovima ili osobljem tih institucija koje bi lako mogle naštetiti funkcionalnosti komunikacijskih sustava institucija, osobito u slučajevima kada se takve aktivnosti provode anonimno;

—	nenavođenje interesa ili klijenata koji se zastupaju pri uspostavi kontakta sa zastupnikom u Europskom parlamentu ili dužnosnikom ili drugim osobljem Parlamenta u vezi sa zakonodavnim postupkom;

—	korištenje uslugama „paravanskih skupina”, tj. organizacija koje skrivaju interese i strane koje zastupaju, pri čemu te strane nisu upisane u registar transparentnosti, kao i uslugama predstavnika trećih zemalja ako izravno ili neizravno provode aktivnosti lobiranja;

—	nuđenje ili davanje financijske, materijalne ili potpore u vidu osoblja zastupnicima Europskog parlamenta ili njihovim asistentima;

11.

smatra da bi se Kodeks ponašanja priložen Sporazumu od 23. lipnja 2011. i Kodeks ponašanja zastupnika u Europskom parlamentu u vezi s financijskim interesima i sukobom interesa trebali izmijeniti kako zastupnici ne bi sklapali nikakve sporazume niti stupali u ugovorne odnose s vanjskim tijelom radi financiranja ili izravnog zapošljavanja suradnika zastupnika;

12.

pozdravlja jasnije definicije kojima se opisuju iznimke u vezi s aktivnostima odvjetničkih društava od područja primjene;

13.

očekuje da će takve jasnije definicije doprinijeti daljnjem upisivanju u registar i dovesti do boljeg razumijevanja značenja obuhvaćenih aktivnosti odvjetničkih društava kako bi ona mogla iskoristiti poticajne mjere registra transparentnosti te na transparentan način sudjelovati u postupku donošenja odluka;

14.

čvrsto zahtijeva da odvjetnička društva upisana u registar transparentnosti navedu sve klijente u čije ime provode obuhvaćene aktivnosti;

15.

poziva Europsku komisiju na podjednako ambiciozno djelovanje kad je riječ o uvođenju poticajnih mjera za one koji se upisuju u registar radi intenzivnijeg sudjelovanja u registru transparentnosti; smatra da bi te poticajne mjere mogle obuhvaćati:

a)	osiguravanje pokroviteljstva za događaje koje organizira organizacija koja je obuhvaćena područjem primjene registra transparentnosti samo za organizacije upisane u registar;

b)	smanjenje broja sastanaka s neregistriranim organizacijama ili zastupnicima interesnih skupina,

c)	razmatranje postavljanja ograničenja za sudjelovanje neregistriranih organizacija u savjetodavnim tijelima i stručnim skupinama Komisije,

d)	poticanje povjerenika te dužnosnika i drugih zaposlenika Komisije na odbijanje poziva na događaje koje organiziraju neregistrirane organizacije,

e)	ograničavanje mogućnosti priređivanja ili zajedničkog priređivanja događaja u prostorima Komisije samo na organizacije upisane u registar;

16.

pozdravlja nedavne odluke odvjetničkih komora Bruxellesa i Pariza kojima se utvrđuju razlike između pravosudnih aktivnosti odvjetnika i drugih aktivnosti koje ulaze u područje primjene registra transparentnosti; nadalje, poziva Vijeće odvjetničkih komora Europe da potakne svoje članove na usvajanje sličnih mjera;

17.

prima na znanje da u nekim državama članicama postoje zakonske odredbe o pravilima kojima se uređuje obavljanje profesionalne djelatnosti, kojima se posebice odvjetnička društva objektivno gledajući sprečava u tome da se upišu u registar transparentnosti i time otkriju informacije o svojim klijentima potrebne za upis u registar; no također zamjećuje znatan rizik da se te zakonske odredbe također mogu zlorabiti kako bi se izbjeglo objavljivanje informacija koje su potrebne radi ispravnog upisa u registar; u tom pogledu pozdravlja vidljivu spremnost strukovnih organizacija na partnersku suradnju kojom u interesu profesije žele osigurati da se takvo uskraćivanje informacija ograniči isključivo na slučajeve koji su zakonodavstvom objektivno dopušteni; poziva Komisiju i predsjednika Europskog parlamenta da na temelju te spremnosti osiguraju konkretne rezultate koji će se što prije uključiti u izmijenjeni sporazum;

18.

pozdravlja namjeru Predsjedništva da uvede znatan broj poticajnih mjera kako bi unaprijedilo sudjelovanje u registru transparentnosti;

19.

s ciljem potpune primjene tih mjera, poziva Predsjedništvo da razmotri sljedeće konkretne prijedloge kako bi ih uključilo u svoje relevantne odluke:

poticanje dužnosnika i drugih zaposlenika Europskog parlamenta da, kada im pristupi zastupnik organizacije ili osoba koja provodi aktivnosti koje ulaze u područje primjene registra transparentnosti, provjere je li dotična organizacija upisana u registar, a ako nije, da je potaknu na upis prije sastajanja s njezinim zastupnikom;

b)	ograničavanje pristupa prostorijama Europskog parlamenta neregistriranim organizacijama ili osobama;

c)	dopuštanje da se događaji zajednički organiziraju i/ili priređuju s organizacijama ili osobama koje ulaze u područje primjene registra transparentnosti samo ako su te organizacije ili osobe upisani u registar;

d)	dopuštanje zastupnicima organizacija ili osobama koje ulaze u područje primjene registra transparentnosti da na saslušanjima pred parlamentarnim odborom sudjeluju u svojstvu govornika u diskusiji samo ako su upisani u registar;

e)	uskraćivanje pokroviteljstva Europskog parlamenta za svaki događaj koji organizira organizacija koja ulazi u područje primjene registra transparentnosti na slučajeve u kojima je ta organizacija upisana u registar;

f)	pojačani oprez kad je u pitanju pružanje pogodnosti Parlamenta paravanskim organizacijama trećih zemalja koje ne poštuju vrijednosti Europske unije;

20.

od Predsjedništva zatijeva standardizirani obrazac kako bi izvjestitelji dobrovoljno mogli objavljivati „zakonodavni otisak”. Zakonodavni otisak obrazac je koji se prilaže izvješćima koja su sastavili zastupnici a u kojem se navode svi lobisti s kojima su se izvjestitelji zaduženi za dotični predmet sastali u postupku sastavljanja izvješća, a što je značajno utjecalo na samo izvješće;

21.

traži od bivših zastupnika u Europskom parlamentu da se pridržavaju mjerodavnih odredbi (4) pri provedbi aktivnosti koje ulaze u područje primjene registra transparentnosti; smatra da se bivši zastupnici pri provedbi takvih aktivnosti ne bi smjeli koristiti zastupničkom propusnicom kako bi ušli u prostore Europskog parlamenta; od Predsjedništva zahtijeva da Konferenciji predsjednika iznese prijedlog o prikladnim mjerama za sprečavanje zloupotrebe povlastica na koje bivši zastupnici imaju pravo;

22.

traži od zajedničkog tajništva registra transparentnosti da u redovitim razmacima dostavi izvješće o funkcioniranju sustava poticaja, s krajnjim ciljem uvođenja obveznog registra;

23.

naglašava da neregistriranim organizacijama ili osobama podobnim za registraciju i od kojih se očekuje da se registriraju, čak i ako je izostanak njihovog upisa u registar samo privremen, neće biti dostupni novi poticaji i prednosti povezane s upisom;

24.

pozdravlja i podupire ulogu izvaninstitucijskih subjekata u praćenju transparentnosti institucija Europske unije;

25.

smatra da treba ojačati strukturu i ljudske resurse zajedničkog tajništva registra transparentnosti kako bi se provele nove odredbe iz izmijenjenog sporazuma, riješili postupci za upozorenja i istragu i rješavanje pritužbi te poboljšali postupci za provjeru pouzdanosti informacija koje dostave podnositelji zahtjeva za upis u registar;

26.

očekuje da će godišnje izvješće o vođenju zajedničkog registra transparentnosti sadržavati analizu ostvarenog napretka u pogledu obuhvaćenosti i kvalitete unosa;

27.

potiče Komisiju da pri obnašanju funkcije koordiniranja registra transparentnosti pomno nadzire pravilnu primjenu izmijenjenog sporazuma;

28.

odobrava izmijenjeni sporazum u nastavku i odlučuje ga priložiti svojem Poslovniku;

29.

nalaže svojem predsjedniku da zajedno s predsjednikom Europske komisije potpiše izmijenjeni sporazum te da ga da na objavu u Službenom listu Europske unije;

30.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku, uključujući i njezin prilog, radi obavijesti proslijedi Vijeću i Komisiji te parlamentima država članica.

(1) SL C 377 E, 7.12.2012., str. 176.

(2) SL L 191, 22.7.2011., str. 29.

(3) SL C 271 E, 12.11.2009., str. 48.

(4) Kako je utvrđeno na redovitoj sjednici kvestora održanoj 19. travnja 2012., PV QUAEST

PRILOG

SPORAZUM EUROPSKOG PARLAMENTA I EUROPSKE KOMISIJE O REGISTRU TRANSPARENTNOSTI ZA ORGANIZACIJE I SAMOZAPOSLENE OSOBE KOJE SUDJELUJU U OBLIKOVANJU I PROVEDBI POLITIKE EU-A

Europski parlament i Europska komisija (u daljnjem tekstu „strane”),

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, posebno njegov članak 11. stavke 1. i 2., Ugovor o funkcioniranju Europske unije, posebno njegov članak 295. i Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (u daljnjem tekstu „Ugovori”),

budući da stvaratelji europske politike ne djeluju odvojeno od civilnog društva, nego održavaju otvoreni, transparentni i redoviti dijalog s predstavničkim udrugama i civilnim društvom;

budući da su strane pregledale zajednički „registar transparentnosti” (u daljnjem tekstu „registar”) osnovan sporazumom između Europskog parlamenta i Europske komisije od 23. lipnja 2011. o osnivanju registra transparentnosti za organizacije i samozaposlene osobe koje sudjeluju u oblikovanju i provedbi politike Europske unije (1) u skladu sa stavkom 30. tog sporazuma.

SPORAZUMJELE SU SE KAKO SLIJEDI:

I. Načela registra

Osnivanje i rad registra ne utječe i ne dovodi u pitanje ciljeve Europskog parlamenta izražene u njegovoj rezoluciji od 8. svibnja 2008. o razvoju okvira za aktivnosti zastupnika interesa (lobista) u institucijama Europske unije (2) te u njegovoj odluci od 11. svibnja 2011. o zaključivanju međuinstitucionalnog sporazuma između Europskog parlamenta i Komisije o zajedničkom registru transparentnosti (3).

Pri radu registra poštuju se opća načela prava Unije, uključujući načela proporcionalnosti i nediskriminacije.

Pri radu registra poštuje se pravo zastupnika u Europskom parlamentu na obnašanje njihove parlamentarne dužnosti bez ograničenja.

Rad registra ne zadire u ovlasti ili nadležnosti strana niti utječe na njihove organizacijske ovlasti.

Strane nastoje slično postupati prema svim subjektima koji se bave sličnim aktivnostima i osigurati ravnopravno postupanje pri upisu organizacija i samozaposlenih osoba koje sudjeluju u oblikovanju i provedbi politike Unije.

II. Struktura registra

Struktura registra sadrži sljedeće:

(a)	odredbe o području primjene registra, aktivnostima koje registar obuhvaća, definicijama, poticajima i izuzećima;

(b)	kategorije koje podliježu upisu (Prilog 1.);

(c)	podatke koji se traže od osoba koje se upisuju, uključujući obveze koje se odnose na otkrivanje financijskih podataka (Prilog 2.);

(d)	kodeks ponašanja (Prilog 3.);

(e)	mehanizme upozorenja, pritužbi i mjera koje se primjenjuju u slučaju nepridržavanja Kodeksa ponašanja, uključujući postupak rješavanja upozorenja te postupak istrage i postupanja po pritužbi (Prilog 4.);

(f)	smjernice za primjenu s praktičnim informacijama za registrirane.

III. Područje primjene registra

Obuhvaćene aktivnosti

Područje primjene registra obuhvaća sve aktivnosti osim onih koje nisu navedene u stavcima 10. do 12., koje se obavljaju radi izravnog ili neizravnog utjecanja na oblikovanje ili provedbu politike te na postupke odlučivanja institucija EU-a, bez obzira na mjesto njihova provođenja i korišteni kanal ili način komunikacije, na primjer uporabu vanjskih usluga, medija, ugovora sa stručnim posrednicima, trustova mozgova, platforma, foruma, kampanja i lokalnih inicijativa.

Za potrebe ovog sporazuma „izravno utjecanje” znači utjecanje putem izravnog kontakta ili komunikacije s institucijama EU-a ili druga radnja nastavno na takve aktivnosti, a „neizravno utjecanje” znači utjecanje putem posrednih prijenosnika utjecaja, poput medija, javnog mišljenja, konferencija ili društvenih događaja, koji ciljaju na institucije EU-a.

Te aktivnosti posebice uključuju:

—	održavanje kontakta sa zastupnicima i njihovim pomoćnicima, dužnosnicima ili drugim osobljem institucija EU-a;

—	pripremu, slanje i dostavljanje pisama, informativnog materijala ili dokumenata za raspravu i zauzimanje stajališta;

—	organizaciju događaja, susreta, promotivnih aktivnosti, konferencija ili društvenih događaja te slanje pozivnica zastupnicima i njihovim pomoćnicima, dužnosnicima ili drugom osoblju institucija EU-a; i

—	dobrovoljne doprinose i sudjelovanje na službenim savjetovanjima ili saslušanjima o predviđenim zakonodavnim aktima ili drugim pravnim aktima EU-a i sudjelovanje na drugim otvorenim savjetovanjima.

Očekuje se upis u registar svih organizacija i samozaposlenih osoba, bez obzira na njihov pravni status, koje se bave aktivnostima iz područja primjene registra neovisno o tome jesu li one u tijeku ili su u fazi pripreme.

Svaka aktivnost obuhvaćena registrom koju na temelju ugovora obavlja posrednik koji pruža pravne i druge stručne savjete čini posrednika i njegovog klijenta podobnim za upis u registar. Takvi posrednici prijavljuju sve klijente s takvim ugovorima kao i prihod po klijentu za aktivnosti zastupanja iz Priloga 2. točke II.C.2.B. Ova obveza ne oslobađa klijente od dužnosti upisa u registar i dužnosti da u procjenu vlastitih troškova uključe troškove svih aktivnosti koje je izveo posrednik na temelju ugovora .

Aktivnosti koje nisu obuhvaćene

Organizacija je podobna za upis u registar samo ako provodi aktivnosti obuhvaćene registrom koje imaju za posljedicu izravnu ili neizravnu komunikaciju s institucijama EU-a. Organizacija koju se smatra nepodobnom može se brisati iz registra.

10.

Aktivnosti u vezi s pružanjem pravnih i drugih stručnih savjeta nisu obuhvaćene registrom u sljedećim slučajevima:

—	uključuju savjetovanje i kontakte s javnim tijelima kako bi se klijentu bolje objasnio opća pravna situacija ili njegov posebni pravni položaj ili kako bi ga savjetovali o prikladnosti ili dopuštenosti pravnih ili upravnih radnji u okviru postojećeg zakonskog i regulatornog okruženja;

—	sastoje se od savjeta pruženih klijentima kako bi im pomogli osigurati usklađenost njihovih aktivnosti s relevantnim pravom;

—	sastoje se od analiza i istraživanja pripremljenih za klijente o potencijalnom učinku bilo koje zakonodavne ili regulatorne promjene u vezi s njihovim pravnim položajem ili područjem aktivnosti;

—	uključuju zastupanje u okviru postupka mirenja ili posredovanja kako bi se izbjegao spor pred sudskim ili upravnim tijelom; ili

—	ako se odnose na ostvarivanje temeljnog prava klijenta na pravedno suđenje, uključujući pravo na obranu u upravnom postupku, kao što je postupak koji vode odvjetnici ili drugi stručnjaci koji u njemu sudjeluju.

Ako su društvo i njegovi savjetnici uključeni u svojstvu strana u poseban pravni ili upravni predmet ili postupak, svaka aktivnost koja je s time izravno povezana i kojom se kao takvom ne nastoji promijeniti postojeći pravni okvir nije obuhvaćena registrom. Ovaj se stavak odnosi na sve sektore poslovanja u Europskoj uniji.

No sljedeće aktivnosti vezane za pružanje pravnih i drugih stručnih savjeta obuhvaćene su registrom kada im je svrha utjecati na institucije EU-a, njihove članove i njihove pomoćnike ili njihove dužnosnike ili ostalo osoblje:

—	pružanje potpore zastupanjem ili posredovanjem ili pružanje materijala za zagovaranje, uključujući argumentaciju i izradu nacrta; i

—	pružanje taktičkih ili strateških savjeta, uključujući i pokretanje pitanja čiji opseg i vrijeme postavljanja ima namjeru utjecati na institucije EU-a, članove i njihove pomoćnike, dužnosnike institucija ili ostalo osoblje.

11.

Aktivnosti socijalnih partnera kao sudionika socijalnog dijaloga (sindikati, udruge poslodavaca itd.) kada djeluju u skladu s ulogom koja im je dodijeljena Ugovorima nisu obuhvaćeni registrom. Ovaj se stavak uz nužne izmjene odnosi na svaki subjekt koji na temelju Ugovora ima posebnu institucionalnu ulogu;

12.

Aktivnosti kojima se odgovara na izravne i pojedinačne zahtjeve institucija EU-a ili članova Europskog parlamenta, kao što su ad hoc ili redovni zahtjevi za činjenice, podatke ili stručna znanja, nisu obuhvaćeni registrom.

Posebne odredbe

13.

Registar se ne primjenjuje na crkve i vjerske zajednice. Međutim, očekuje se upis u registar njihovih predstavništava ili pravnih subjekata, ureda i mreža osnovanih kako bi zastupale crkve i vjerske zajednice u odnosima s institucijama EU-a te njihove udruge.

14.

Registar se ne primjenjuje na političke stranke. Međutim, očekuje se upis u registar svih organizacija koje one osnuju ili podupiru, a bave se aktivnostima obuhvaćenim registrom .

15.

Registar se ne primjenjuje na službe vlada država članica, vlade trećih zemalja, međunarodne međuvladine organizacije i njihove diplomatske misije.

16.

Ne očekuje se upis u registar regionalnih javnih tijela i njihovih predstavništava, ali mogu to učiniti ako to žele. Očekuje se upis bilo koje udruge ili mreže osnovane kako bi kolektivno zastupala regije.

17.

Očekuje se upis u registar svih javnih vlasti ispod nacionalne razine osim onih iz stavka 16., kao što su lokalne i općinske vlasti ili gradovi ili njihova predstavništva, udruge ili mreže.

18.

Očekuje se upis u registar mreža, platformi ili drugih oblika zajedničke aktivnosti bez pravnog statusa ili pravne osobnosti, ali koji de facto čine izvor organiziranog utjecaja i bave se aktivnostima obuhvaćenim registrom. Članovi takvih oblika zajedničke aktivnosti određuju predstavnika za rad u svojstvu osobe za kontakt odgovorne za održavanje kontakta sa „Zajedničkim tajništvom registra transparentnosti (ZTRS)”.

19.

Aktivnosti koje treba uzeti u obzir u procjenjivanju podobnosti za upis u registar aktivnosti su one koje se (izravno ili neizravno) odnose na sve institucije, agencije i tijela Unije, kao i njihove članove i njihove pomoćnike, dužnosnike i ostalo osoblje. Takve aktivnosti ne uključuju aktivnosti koje su usmjerene na države članice, a osobito ne uključuju aktivnosti usmjerene na njihova stalna predstavništva u Europskoj uniji.

20.

Mreže, savezi, udruge ili platforme na europskoj razini potiču se na stvaranje zajedničkih i transparentnih smjernica za svoje članove utvrđujući aktivnosti obuhvaćene registrom . Očekuje se da objave te smjernice .

IV. Pravila koja se primjenjuju na osobe koje se upisuju u registar

21.

Upisom u registar dotične organizacije i osobe:

—	pristaju da podaci koje daju radi upisa u registar budu javni;

—	obvezuju se da će djelovati u skladu s kodeksom ponašanja utvrđenim u Prilogu 3. i da će po potrebi dostaviti tekst svih profesionalnih kodeksa ponašanja kojima su obvezane (4);

—	jamče da su podaci koje su dale radi upisa u registar točni i pristaju surađivati s administrativnim zahtjevima za dodatnim informacijama i ažuriranjima;

—	pristaju da se po svim upozorenjima ili pritužbama u vezi s njima postupa na osnovi pravila kodeksa ponašanja utvrđenih u Prilogu 3.;

—	pristaju da se na njih primjenjuju sve mjere u slučaju kršenja kodeksa ponašanja iz Priloga 3. i prihvaćaju da se na njih mogu primijeniti mjere predviđene Prilogom 4. u slučaju nepridržavanja pravila kodeksa ponašanja;

—	primaju na znanje činjenicu da strane moraju otkriti prepisku i druge dokumente koji se odnose na aktivnosti osoba upisanih u registar, na zahtjev i u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (5).

V. Provedba

22.

Glavni tajnici Europskog parlamenta i Europske komisije odgovorni su za nadziranje sustava i svih glavnih operativnih aspekata i zajedničkim dogovorom poduzimaju mjere nužne za provedbu ovog sporazuma.

23.

Premda se registar vodi zajednički, strane su slobodne nezavisno upotrebljavati registar za vlastite posebne namjene.

24.

Radi provedbe sustava, službe Europskog parlamenta i Europske komisije održavaju zajedničku operativnu strukturu osmišljenu kao „Zajedničko tajništvo registra transparentnosti” (ZTRS). ZTRS čini skupina dužnosnika Europskog parlamenta i Europske komisije na osnovi dogovora koji su usuglasile nadležne službe. Aktivnosti ZTRS-a koordinira načelnik odjela u Glavnom tajništvu Komisije. Zadaće ZTRS-a uključuju stvaranje smjernica za provedbu, unutar granica ovog sporazuma, kako bi se olakšalo da osobe upisane u registar dosljedno tumače pravila, i olakšao nadzor nad kvalitetom sadržaja registra. Tajništvo se koristi dostupnim administrativnim resursima za provođenje provjera kvalitete sadržaja registra, pri čemu se međutim podrazumijeva da su registrirane osobe u konačnici odgovorni za informacije koje su dali.

25.

Strane provode odgovarajuće projekte osposobljavanja i unutarnje komunikacije kako bi se njihovi članovi i osoblje upoznali s registrom i s postupcima upozorenja i pritužbe.

26.

Strane poduzimaju sve odgovarajuće mjere prema van kako bi podigle razinu obaviještenosti o registru i promicale njegovu upotrebu.

27.

Niz osnovnih statističkih podataka dobivenih iz baze podataka registra objavljuje se redovito na internetskoj stranici registra transparentnosti Europa i dostupni su uz pomoć tražilice prilagođene korisniku. Javni sadržaj te baze podataka dostupan je na zahtjev u elektroničkim, računalno čitljivim formatima.

28.

Glavni tajnici Europskog parlamenta i Europske komisije podnose svoja godišnja izvješća o radu registra nadležnom potpredsjedniku Europskog parlamenta i Europske komisije. Godišnje izvješće sadrži podatke o registru, njegovu sadržaju i razvoju te se svake godine objavljuje za prethodnu kalendarsku godinu.

VI. Mjere koje se primjenjuju na osobe upisane u registar koje ispunjavaju uvjete prihvatljivosti

29.

Propusnice za pristup prostorijama Europskog parlamenta izdavat će se pojedincima koji predstavljaju ili rade za organizacije na koje se primjenjuje registar samo ako su te organizacije ili osobe upisane u registar. Međutim, upisom u registar ne stječe se automatski pravo na tu propusnicu. Izdavanje i kontrola dugoročnih propusnica za pristup prostorijama Europskog parlamenta i dalje je unutarnji postupak Parlamenta pod njegovom vlastitom odgovornošću.

30.

Strane nude poticaje u okviru svoje upravne vlasti kako bi potaknule upis unutar okvira uspostavljenog ovim sporazumom.

Poticaji koje Europski parlament nudi osobama upisanima u registar mogu uključivati:

—	daljnje olakšavanje pristupa njegovim prostorijama, zastupnicima i njihovim pomoćnicima, njegovim dužnosnicima i ostalom osoblju;

—	odobrenje za organiziranje ili zajedničko održavanje događaja u njegovim prostorijama;

—	lakše priopćavanje informacija, uključujući posebne popise za slanje poruka e-pošte;

—	sudjelovanje u svojstvu govornika na saslušanjima pred parlamentarnim odborima;

—	pokroviteljstvo Europskog parlamenta.

Poticaji koje Europska komisija nudi osobama upisanima u registar mogu uključivati:

—	mjere koje se tiču priopćavanja informacija osobama upisanima u registar prilikom pokretanja javnih savjetovanja;

—	mjere o stručnim skupinama i drugim savjetodavnim tijelima;

—	posebne popise za slanje poruka e-pošte;

—	pokroviteljstvo Europske komisije.

Strane obavještavaju osobe koje su upisane u registar o posebnim poticajima koje su im dostupne.

VII. Mjere u slučaju nepridržavanja Kodeksa ponašanja

31.

Svaka osoba može podnijeti upozorenje i pritužbu ispunjavanjem standardnog obrasca za kontakt dostupnog na internetskoj stranici registra o mogućem nepridržavanju kodeksa ponašanja utvrđenom u Prilogu 3. S upozorenjima i žalbama posupa se u skladu s postupcima utvrđenima u Prilogu 4.

32.

Mehanizam upozoravanja je alat kojim se nadopunjuju provjere kvalitete koje provodi ZTRS u skladu sa stavkom 24. Svaka osoba može podnijeti upozorenje na činjenične pogreške u vezi s informacijama koje pružaju osobe upisane u registar. Upozorenja se također mogu uložiti na nepodobne upise.

33.

Bilo koja osoba može podnijeti formalnu pritužbu ako, osim činjeničnih pogrešaka, postoji sumnja na nepridržavanje kodeksa ponašanja od strane osobe koja je upisana u registar. Pritužbe se moraju potkrijepiti činjenicama koje se tiču sumnje u nepridržavanje Kodeksa ponašanja.

ZTRS istražuje sumnje u nepridržavanje vodeći računa o načelima proporcionalnosti i dobrog upravljanja. Namjerno nepridržavanje kodeksa ponašanja od strane osoba upisanih u registar ili njihovih predstavnika ima za posljedicu primjenu mjera utvrđenih u Prilogu 4.

34.

U slučaju kada ZTRS u okviru postupaka iz stavaka 31. do 33. utvrdi opetovanu nesuradnju, neprimjerno ponašanje ili ozbiljno kršenje kodeksa ponašanja, dotična osoba upisana u registar uklanja se iz njega na razdoblje od godine dana ili dvije godine te će se ta mjera javno navesti u registru kao što je utvrđeno u Prilogu 4.

VIII. Sudjelovanje drugih institucija i tijela

35.

Europsko vijeće i Vijeće pozvani su pridružiti se registru. Druge institucije, tijela i agencije EU-a i same se potiču na uporabu okvira uspostavljenog ovim sporazumom kao referentnim instrumentom za svoje odnose s organizacijama i samozaposlenim osobama koje sudjeluju u oblikovanju i provedbi politike EU-a.

IX. Završne odredbe

36.

Ovim se sporazumom zamjenjuje sporazum između Europskog parlamenta i Europske komisije od 23. lipnja 2011. čiji učinci prestaju važiti na dan početka primjene ovog sporazuma.

37.

Registar se preispituje 2017.

38.

Ovaj sporazum stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije. Primjenjuje se od… (*1) ili od 1. siječnja 2015., ovisno o tome koji od ta dva datuma nastupi ranije.

Očekuje se da subjekti koji su na datum primjene ovog sporazuma već upisani izmijene svoj upis u roku od tri mjeseca nakon toga datuma kako bi upis zadovoljavao nove zahtjeve koji proizlaze iz ovog sporazuma.

Sastavljeno u

Za Europski parlament

Predsjednik

Za Europsku komisiju

Potpredsjednik

(1) SL L 191, 22.7.2011., str. 29.

(2) SL C 271 E, 12.11.2009., str. 48.

(3) SL C 377 E, 7.12.2012., str. 176.

(4) Profesionalni kodeks ponašanja u skladu s kojim je dotična osoba upisana u registar obvezana može nametati obveze koje su strože od zahtjeva iz Kodeksa ponašanja utvrđenih u Prilogu 3.

(5) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskoga parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.).

(*1) SL: molimo umetnite datum: tri mjeseca nakon stupanja na snagu ovog sporazuma.

Prilog 1.

„Registar transparentnosti”

Organizacije i samozaposlene osobe koje sudjeluju u oblikovanju i provedbi politike EU-a

Kategorije

Značajke/napomene

I -	Pružatelji usluga savjetovanja/odvjetnička društva/samozaposleni savjetnici

Potkategorija

Pružatelji usluga savjetovanja

Poduzeća koja se u ime klijenata bave djelatnostima vezanima uz zagovaranje, lobiranje, promicanje, javna pitanja i odnose s tijelima javne vlasti.

Potkategorija

Odvjetnički uredi

Poduzeća koja se u ime klijenata bave djelatnostima vezanima uz zagovaranje, lobiranje, promicanje, javna pitanja i odnose s tijelima javne vlasti.

Potkategorija

Samozaposleni savjetnici

Samozaposleni savjetnici ili odvjetnici koji se u ime klijenata bave djelatnostima vezanima uz zagovaranje, lobiranje, promicanje, javna pitanja i odnose s tijelima javne vlasti. Ova je potkategorija namijenjena upisu subjekata koji uključuju samo jednu osobu.

II -	Interni lobisti i trgovinska/poslovna/strukovna udruženja

Potkategorija

Poduzeća i skupine poduzeća

Poduzeća ili skupine poduzeća (s pravnim statusom ili bez njega) koje se interno, za svoj račun, bave djelatnostima vezanima uz zagovaranje, lobiranje, promicanje, javne poslove i odnose s tijelima javnih vlasti.

Potkategorija

Trgovinska i strukovna udruženja

Organizacije (koje same ostvaruju ili ne ostvaruju profit) koje zastupaju poduzeća ili mješovite skupine i platforme koje ostvaruju profit.

Potkategorija

Sindikati i stručna udruženja

Zastupanje interesa radnika, zaposlenika, zanata ili zanimanja.

Potkategorija

Ostale organizacije uključujući:

—	subjekte koji organiziraju događaje (profitni i neprofitni);

—	medije vezane za interese ili subjekte usmjerene na istraživanja povezana s privatnim interesima koji ostvaruju profit;

—	ad-hoc koalicije i privremene strukture (s članovima koji ostvaruju profit).

III -

Nevladine organizacije

Potkategorija

Nevladine organizacije, platforme, mreže, ad-hoc koalicije i privremene strukture i druge slične organizacije.

Neprofitne organizacije (s pravnim statusom ili bez njega), koje su nezavisne od tijela javnih vlasti ili trgovinskih organizacija. Uključuje zaklade, dobrotvorne udruge itd.

Bilo koji takav subjekt čiji članovi ostvaruju profit mora se upisati u II. kategoriju.

IV -	Trustovi mozgova, istraživanje i akademske ustanove

Potkategorija

Trustovi mozgova i istraživačke ustanove

Specijalizirani trustovi mozgova i istraživačke ustanove koje se bave aktivnostima i politikom Europske unije.

Potkategorija

Akademske ustanove

Ustanove čiji je glavni cilj obrazovanje, ali koje se bave aktivnostima i politikom Europske unije.

V -	Organizacije koje zastupaju crkve i vjerske zajednice

Potkategorija

Organizacije koje zastupaju crkve i vjerske zajednice

Pravni subjekti, uredi, mreže ili udruge osnovane radi zastupanja.

VI -	Organizacije koje zastupaju lokalna, regionalna i općinska tijela, druge javne ili javno-privatne subjekte itd.

Potkategorija

Regionalne strukture

Ne očekuje se upis samih regija i njihovih predstavništava, ali mogu to učiniti ako to žele. Očekuje se upis nacionalnih udruženja ili mreža osnovanih kako bi kolektivno zastupala regije.

Potkategorija

Ostala podnacionalna javna tijela

Očekuje se upis svih drugih javnih vlasti ispod nacionalne razine, kao što su gradovi, lokalne i općinske vlasti ili njihovih predstavništava te nacionalnih udruženja ili mreža.

Potkategorija

Transnacionalna udruženja i mreže javne regionalne vlasti ili ostale javne vlasti ispod nacionalne razine

Potkategorija

Drugi javni ili javno-privatni subjekti, stvoreni zakonom u svrhu djelovanja u interesu javnosti

Obuhvaća druge organizacije s javnim ili mješovitim (javno-privatnim) statusom.

Prilog 2.

Podaci koje dostavljaju osobe koje se upisuju u registar

I. OPĆI I OSNOVNI PODACI

a)	ime(na) organizacije, adresa sjedišta te, po potrebi, adresa u Bruxellesu, Luxembourgu ili Strasbourgu ako je primjenjivo, broj telefona, adresa e-pošte, internetska stranica;

ime osobe koja je pravno odgovorna za organizaciju i ime direktora organizacije ili njezina izvršnog direktora ili, akoj e primjenjivo, glavne osobe za kontakt za aktivnosti obuhvaćene registrom (tj. voditelja europskih poslova.); imena osoba kojima je odobren pristup prostorijama Europskog parlamenta (1);

broj osoba (članova, članova osoblja itd.) uključenih u aktivnosti obuhvaćene registrom i broj osoba koje se koriste propusnicom za pristup prostorijama Europskog parlamenta te količina vremena koju svaka osoba u skladu sa sljedećim postocima stalne aktivnosti na takve aktivnosti potroši: 25 %, 50 %, 75 % ili 100 %;

d)	ciljevi/ovlasti – područja interesa – aktivnosti – zemlje u kojima se aktivnosti obavljaju – povezanost s mrežama – opći podaci na koje se primjenjuje registar;

e)	članstvo i, po potrebi, broj članova (osoba i organizacija).

II. POSEBNE INFORMACIJE

A. AKTIVNOSTI OBUHVAĆENE REGISTROM

Posebni se podaci pružaju o glavnim zakonodavnim prijedlozima ili politikama usmjerenim na aktivnosti osobe upisane u registar, a koji su obuhvaćeni registrom. Može se upućivati na druge posebne aktivnosti kao što su događaji ili objave.

B. VEZE S INSTITUCIJAMA EU-A

a)	Članstvo u skupinama visoke razine, savjetodavnim odborima, stručnim skupinama, drugim strukturama i platformama koje podupire EU itd.

b)	Članstvo u Europskom parlamentu ili sudjelovanje u njegovim međuklubovima ili forumima o gospodarskim djelatnostima itd.

C. FINANCIJSKI PODACI VEZANI ZA AKTIVNOSTI OBUHVAĆENE REGISTROM

Sve osobe upisane u registar pružaju:

a)	Procjenu godišnjih troškova vezanih za aktivnosti obuhvaćene registrom. Financijski podaci pokrivaju cijelo godišnje financijsko poslovanje i odnose se na zadnju zaključenu financijsku godinu od dana upisa u registar ili godišnje obnove podataka o upisu u registar.

b)	Iznos i izvor financijskih sredstava dobivenih od institucija EU-a tijekom posljednje zaključene financijske godine od datuma upisa u registar ili obnove podataka o upisu u registar. Ti će podaci odgovarati podacima koje pruža Europski sustav financijske transparentnosti (2).

Pružatelji usluga savjetovanja/odvjetnički uredi/samozaposleni savjetnici (kategorija I Priloga 1.) trebaju navesti i:

Promet za koji su zaslužne aktivnosti obuhvaćene registrom u skladu sa sljedećom tablicom:

Godišnji promet djelatnosti zastupanja u €

0 – 99 999

100 000 – 499 999

500 000 – 1 000 000

> 1 000 000

Popis svih klijenata u čije se ime provode aktivnosti obuhvaćene registrom. Prihodi od klijenata za aktivnosti predstavljanja popisuju se u skladu sa sljedećom tablicom:

Godišnja zarada djelatnosti zastupanja po klijentu u €

0 – 9 999

10 000 – 24 999

25 000 – 49 999

50 000 – 99 999

100 000 – 199 999

200 000 – 299 999

300 000 – 399 999

400 000 – 499 999

500 000 – 599 999

600 000 – 699 999

700 000 – 799 999

800 000 – 899 999

900 000 – 1 000 000

> 1 000 000

Također se očekuje upis klijenata. Izjava o financijskim interesima koju o svojim klijentima daju profesionalni pružatelji usluga savjetovanja, odvjetnički uredi i samozaposleni savjetnici (popis i tablica) ne oslobađa dotične klijente obveze da te ugovorene djelatnosti uključe u svoje izjave kako ne bi došlo do preniske procjene njihovih prijavljenih financijskih izdataka.

Interni lobisti i trgovinska/poslovna/strukovna udruženja (kategorija II Priloga 1.) dodatno navode:

promet za koji su zaslužne aktivnosti obuhvaćene registrom, uključujući iznose manje od 10 000 EUR.

Nevladine organizacije – trustovi mozgova, istraživačke i akademske ustanove – organizacije koje zastupaju crkve i vjerske zajednice – organizacije koje zastupaju lokalne, regionalne i općinske vlasti, ostali javni ili javno-privatni subjekti itd. (kategorije III. do VI. Priloga 1.) dodatno pružaju:

a)	ukupni proračun organizacije

b)	specifikaciju glavnih iznosa i izvora financija.

(1) Osobe upisane u registar mogu zatražiti pravo na pristup prostorijama Europskog parlamenta na kraju postupka upisivanja. Imena pojedinaca koji dobiju propusnice za pristup prostorijama Europskog parlamenta unose se u registar. Međutim, upisom u registar ne stječe se automatski pravo na tu propusnicu.

(2) http://eeas.europa.eu/eastern/index_en.htm

Prilog 3.

Kodeks ponašanja

Strane smatraju da bi se svi zastupnici interesa koji s njima komuniciraju, bilo samo jednokratno ili češće i bez obzira na to jesu li upisani u registar ili ne, trebali ponašati u skladu s ovim kodeksom ponašanja.

U okviru svojih odnosa s institucijama Europske unije te s njihovim članovima, dužnosnicima i ostalim osobljem, zastupnici interesa:

(a)	uvijek navode svoje ime i po potrebi identifikacijski broj registracije i subjekt ili subjekte koje zastupaju ili za koje rade; navode interese, ciljeve ili krajnje ciljeve koje promiču i, po potrebi, točno navode klijente ili članove koje zastupaju;

(b)	ne dobivaju niti pokušavaju dobiti informacije ili odluke na nepošten način ili pribjegavajući nepotrebnom pritisku ili neprimjerenom ponašanju;

(c)

u odnosima s trećim stranama ne pozivaju se na svoj službeni odnos s Europskom unijom ili s bilo kojom od njezinih institucija, a značenje upisa u registar ne predstavljaju lažno na način koji bi mogao dovesti u zabludu treću stranu ili dužnosnike ili drugo osoblje Unije, niti koriste logotipove institucija EU-a bez izričite dozvole;

(d)

pri upisu u registar, a zatim i u okviru svojih aktivnosti na koje se primjenjuje registar, osiguravaju da su, prema svojim saznanjima, podaci koje pružaju potpuni, ažurirani i ne navode na pogrešne zaključke; slažu se da su sve navedene informacije podložne reviziji te da će surađivati s administrativnim zahtjevima za dodatnim informacijama i ažuriranjima;

(e)	trećim stranama ne prodaju primjerke dokumenata dobivenih od institucija EU-a;

(f)	u načelu poštuju provedbu i izbjegavaju ometanje primjene svih pravila, kodeksa i praksi dobrog upravljanja koje određuju institucije EU-a;

(g)	članove institucija Europske unije, dužnosnike ili ostalo osoblje Europske unije, ili pomoćnike ili pripravnike tih članova ne potiču na kršenje pravila i normi ponašanja kojima podliježu;

(h)	pri zapošljavanju bivših dužnosnika ili ostalog osoblja EU-a ili pomoćnika ili pripravnika članova institucija EU-a poštuju obvezu ovih zaposlenika da se pridržavaju pravila i zahtjeva u vezi s povjerljivosti kojima podliježu;

(i)	prije stupanja u ugovorne veze s bilo kojom osobom iz pratnje dodijeljene zastupniku ili zastupnicima u Europskom parlamentu ili njezina zapošljavanja dobivaju pristanak tih zastupnika;

(j)	pridržavaju se svih propisa o pravima i odgovornostima bivših članova Parlamenta i Komisije;

(k)	sve koje zastupaju obavještavaju o svojim obvezama prema institucijama Unije.

Kako bi dobile osobnu neprenosivu propusnicu za pristup prostorijama Parlamenta, osobe koje su upisane u registar pri Europskom parlamentu:

(l)	u zgradama Parlamenta cijelo vrijeme nose propusnicu na vidljivom mjestu;

(m)	strogo se pridržavaju važećeg Poslovnika Parlamenta;

(n)	prihvaćaju da je bilo koja odluka o zahtjevu za pristup Europskom parlamentu isključivo pravo Parlamenta, a ne automatska posljedica pristupanja registru.

Prilog 4.

Postupci upozorenja te istrage i postupanja po pritužbi

I. UPOZORENJA

Svatko može uložiti upozorenje ZTRS-u u vezi s informacijama sadržanima u registru i nevažećim upisima ispunjavanjem standardnog obrasca dostupnog na internetskim stranicama registra.

Upozorenja koja se odnose na podatke sadržane u registru smatrat će se pritužbama zbog kršenja točke (d) kodeksa ponašanja iz Priloga 3 (1). Dotična osoba upisana u registar morat će ažurirati podatke ili dostaviti objašnjenje ZTRS-u o razlogu zbog kojega podatke nije potrebno ažurirati. Ako dotična osoba upisana u registar ne surađuje, mogu se primijeniti mjere iz tablice mjera (redovi 2. – 4.) s kraja ovog Priloga.

II. PRITUŽBE

Prva faza: Podnošenje pritužbe

Svatko može podnijeti pritužbu ZTRS-u ispunjavanjem standardnog obrasca dostupnog na internetskoj stranici registra. Taj obrazac sadržava sljedeće informacije:

(a)	osobu upisanu u registar koja je predmet pritužbe;

(b)	ime i kontaktne podatke podnositelja pritužbe;

(c)	pojedinosti o navodnom kršenju kodeksa ponašanja, uključujući dokumente ili druge materijale koji podupiru pritužbu, naznaku o tome je li prouzročena bilo kakva šteta podnositelju pritužbe i razloge za sumnju u namjerno nepridržavanje.

Ne razmatraju se anonimne pritužbe.

Podnositelj pritužbe navodi odredbe kodeksa ponašanja za koje tvrdi da su prekršene. Utvrdi li ZTRS iz same pritužbe da je kršenje za koje je podnesena pritužba od početka očito nenamjerno, ta se pritužba može rekategorizirati u „upozorenje”.

Kodeks ponašanja se primjenjuje isključivo na odnose između zastupnika interesa i institucija EU-a te se ne može upotrebljavati za reguliranje odnosa između trećih strana ili osoba upisanih u registar.

Druga faza: Dopuštenost

Po zaprimanju pritužbe ZTRS:

(a)	potvrđuje zaprimanje pritužbe podnositelju pritužbe unutar 5 radnih dana;

(b)	utvrđuje spada li pritužba u opseg djelovanja registra, kao što je opisano u Kodeksu ponašanja u Prilogu 3. i gore navedenoj prvoj fazi;

(c)

provjerava dokaze podnesene za utvrđivanje osnovanosti pritužbe, bez obzira na to je li riječ o dokumentima, ostalim materijalima ili osobnim iskazima; načelno bi se svi dokazi trebali pribaviti od osobe upisane u registar u vezi koje se podnosi pritužba, iz isprave koju je izdala treća strana ili iz javno dostupnih izvora. Sami vrijednosni sudovi koje iznese podnositelj pritužbe ne mogu se smatrati dokazom;

(d)	na temelju analize iz točaka (b) i (c) odlučuje o dopuštenosti pritužbe.

Ako se pritužba ocijeni nedopuštenom, podnositelja pritužbe ZTRS o tome obavješćuje pisanim putem, uz obrazloženje svoje odluke.

Ako se pritužba ocijeni dopuštenom, ZTRS obavještava podnositelja pritužbe i osobu upisanu u registar protiv koje se podnosi pritužba o odluci i postupku koji slijedi kako je utvrđeno niže u tekstu.

Treća faza: Rješavanje dopuštene pritužbe – ispitivanje i privremene mjere

Dotičnu osoba upisanu u registar ZTRS obavještava o sadržaju pritužbe i navodno prekršenoj odredbi/odredbama i poziva je da unutar 20 radnih dana podnese svoje stajalište kao odgovor na pritužbu. U prilogu odgovoru, u istome roku osoba upisana u registar može podnijeti memorandum zastupničke profesionalne organizacije, osobito za regulirane profesije ili organizacije koje podliježu profesionalnom kodeksu ponašanja.

Nepoštivanje roka iz stavka 7. dovodi do privremene suspenzije iz registra osobe upisane u registar sve do obnove suradnje.

Sve informacije prikupljene tijekom istrage pregledava ZTRS, koji može odlučiti saslušati osobu upisanu u registar u vezi s kojom se podnosi pritužba, podnositelja pritužbe ili oboje.

10.

Dokaže li se pregledom materijala da je pritužba neutemeljena, ZTRS obavještava obje strane o takvoj odluci, navodeći pritom razloge iz kojih je tako odlučio.

11.

Ako se utvrdi osnovanost pritužbe, upisanu osobu privremeno se isključuje iz registra u očekivanju poduzimanja koraka radi rješavanja problema (vidi dolje četvrtu fazu) i protiv nje se može donijeti više dodatnih mjera u rasponu od brisanju iz registra i po potrebi ukidanja svakog prava na pristup prostorijama Europskog parlamenta u skladu s unutarnjim postupcima te institucije (vidi petu fazu i redove 2. – 4. u dolje navedenoj tablici mjera), posebice u slučajevima nesuradnje.

Četvrta faza: Rješavanje dopuštene pritužbe – rješavanje

12.

Ako se potvrdi osnovanost pritužbe i utvrde se problematična pitanja, ZTRS u suradnji s dotičnom osobom upisanom u registar poduzima sve korake potrebne za rješavanje problema.

13.

Ako dotična osoba upisana u registar surađuje, za svaki pojedinačni slučaj ZTRS dodjeljuje razuman vremenski rok za rješavanje pritužbe.

14.

Ako je uočeno moguće rješenje problema i osoba upisana u registar surađuje u provedbi tog rješenja, upis te osobe upisane u registar ponovo se aktivira i pritužba se zaključuje. ZTRS obavještava osobu upisanu u registar i podnositelja pritužbe o takvoj odluci navodeći razloge za nju.

15.

Ako je utvrđeno moguće rješenje problema, a osoba upisana u registar ne surađuje u provedbi tog rješenja, ta se osoba briše iz registra (vidi 2. i 3. red dolje navedene tablice mjera). ZTRS obavještava osobu upisanu u registar i podnositelja pritužbe o takvoj odluci navodeći razloge za nju.

16.

Ako moguće rješavanje tog problema zahtijeva odluku treće strane, uključujući tijelo u pojedinoj državi članici, konačna odluka ZTRS-a suspendira se do trenutka donošenja takve odluke.

17.

Ako osoba upisana u registar ne surađuje unutar 40 radnih dana od obavijesti o pritužbi u skladu sa stavkom 7., primjenjuju se mjere u slučaju nepridržavanja (vidi stavke 19. do 22. pete faze i redove 2. – 4. dolje navedene tablice mjera).

Peta faza: Rješavanje dopuštene pritužbe – mjere koje se provode u slučaju nepridržavanja kodeksa ponašanja

18.

U slučaju da dotična osoba upisana u registar odmah provede ispravke, podnositelj pritužbe i osoba upisana u registar primaju od ZTRS-a pisanu potvrdu činjenica i njihovih ispravaka (vidi 1. red dolje navedene tablice mjera).

19.

Nereagiranje osobe upisane u registar u roku od 40 dana utvrđenom u stavku 17. dovodi do brisanja iz registra (vidi 2. red dolje navedene tablice mjera) i gubitka pristupa svim poticajima povezanima s upisom u registar.

20.

Ako je uočeno neprimjereno ponašanje, osoba upisana u registar briše se iz registra (vidi 3. red dolje navedene tablice mjera) i gubi pristup svim poticajima vezanima za upis.

21.

U slučajevima iz stavaka 19. i 20. osoba upisana u registar može se ponovno upisati u registar ako su uklonjeni razlozi koji su doveli do njezina brisanja iz registra.

22.

Ako je uočeno opetovana i namjerna nesuradnja ili neprimjereno ponašanje, ili ozbiljno nepridržavanje (vidi 4. red dolje navedene tablice mjera), ZTRS usvaja odluku o zabrani ponovnog upisa za razdoblje od jedne ili dvije godine, ovisno o težini slučaja.

23.

ZTRS obavještava dotičnu osobu upisanu u registar i podnositelja pritužbe o svakoj mjeri donesenoj u skladu sa stavcima 18. do 22. ili redovima 1. – 4. dolje navedene tablice mjera.

24.

Ako mjera koju donese ZTRS rezultira dugoročnim brisanjem iz registra (vidi 4. red dolje navedene tablice mjera), dotična osoba upisana u registar može, unutar 20 radnih dana od obavijesti, glavnim tajnicima Europskog parlamenta i Europske komisije predati obrazloženi zahtjev za ponovnim razmatranjem te mjere.

25.

Nakon isteka roka od 20 dana ili nakon što su glavni tajnici donijeli konačnu odluku, obavještavaju se relevantni potpredsjednici Europskog parlamenta i Europske komisije te se mjera javno navodi u registru.

26.

Ako odluka o zabrani ponovnog upisa na određeno vrijeme uključuje ukidanje mogućnosti zahtijevanja dozvole pristupa Europskom parlamentu kao zastupniku interesa, glavni tajnik Europskog parlamenta predaje prijedlog Kolegiju kvestora, kojim ga poziva da odobri ukidanje dozvole pristupa dotične osobe ili osoba za to vremensko razdoblje.

27.

ZTRS u svojim odlukama o mjerama koje se primjenjuju u skladu s ovim Prilogom poštuje načela proporcionalnosti i dobrog upravljanja. Njegove aktivnosti koordinira načelnik odjela u Glavnom tajništvu Europske komisije, a one ulaze u nadležnost glavnih tajnika Europskog parlamenta i Europske komisije, koji se o tim aktivnostima pravodobno obavještavaju.

Tablica raspoloživih mjera u slučaju nepridržavanja Kodeksa ponašanja

Vrsta nepridržavanja (brojevi se odnose na gore navedene stavke)

Mjera

Objava mjere u registru

Formalna odluka o ukidanju prethodno odobrenog prava na pristup prostorijama Europskog parlamenta

Nepridržavanje, odmah ispravljeno (18.)

Pisana obavijest u kojoj se navode činjenice i njihovo ispravljanje.

Nesuradnja sa ZTRS-om (19. i 21.)

Brisanje iz registra, deaktivacija dozvole za pristup prostorijama Europskog parlamenta te ukidanje drugih poticaja

Neprimjereno ponašanje (20. i 21.)

Brisanje iz registra, deaktivacija dozvole za pristup prostorijama Europskog parlamenta te ukidanje drugih poticaja

Opetovana i namjerna nesuradnja ili opetovano neprimjereno ponašanje (22.) i/ili ozbiljno nepridržavanje.

a)	Brisanje iz registra na jednu godinu i formalno ukidanje prava na pristup Parlamentu (kao ovlaštenom predstavniku interesnih skupina);

b)	Brisanje iz registra na dvije godine i formalno ukidanje prava na pristup Parlamentu (kao ovlaštenom predstavniku interesnih skupina);

Da, odlukom glavnih tajnika Europskog parlamenta i Europske komisije.

Da, odlukom Kolegija kvestora.

(1) Točkom (d) od zastupnika interesa zahtijeva se da u okviru svojih odnosa s institucijama Europske unije i s njihovim članovima, dužnosnicima i ostalim osobljem, „pri upisu u registar, a zatim i u okviru svojih aktivnosti na koje se primjenjuje registar, osiguraju da su, prema svojim saznanjima, podaci koje pružaju potpuni, ažurirani i ne navode na pogrešne zaključke” i da „se slažu da su sve navedene informacije podložne reviziji te da pristaju na suradnju s administrativnim zahtjevima za dodatnim informacijama i ažuriranjima;”.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/249

P7_TA(2014)0379

Poboljšanje mobilnosti radnika unaprjeđivanjem stjecanja i očuvanja prava na dopunsku mirovinu ***II

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju s ciljem donošenja Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o minimalnim zahtjevima za poboljšanje mobilnosti radnika između država članica unaprjeđivanjem stjecanja i očuvanja prava na dopunsku mirovinu (17612/1/2013 – C7-0059/2014 – 2005/0214(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

(2017/C 443/58)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (17612/1/2013 – C7-0059/2014),

—	uzimajući u obzir svoje stajalište u prvom čitanju (1) o prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2005)0507),

—	uzimajući u obzir izmijenjeni prijedlog Komisije (COM(2007)0603),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 72. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje u Odboru za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7-0188/2014),

odobrava stajalište Vijeća u prvom čitanju;

izjavljuje da je akt usvojen u skladu sa stajalištem Vijeća;

nalaže svojem predsjedniku da u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniraju Europske unije potpiše akt s predsjednikom Vijeća;

nalaže glavnom tajniku da potpiše akt nakon što se provjeri da su svi postupci propisno dovršeni i da u dogovoru s glavnim tajnikom Vijećate dogovori njegovu objavu u Službenom listu Europske unije;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 146 E, 12.6.2008., str. 216.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/250

P7_TA(2014)0380

Zakon o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja, biljnom reproduktivnom materijalu i sredstvima za zaštitu bilja ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o službenom nadzoru i ostalim službenim aktivnostima koje se provode kako bi se osigurala primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i biljnom reproduktivnom materijalu, sredstvima za zaštitu bilja te o izmjenama uredbi (EZ) br. 999/2001, 1829/2003, 1831/2003, 1/2005, 396/2005, 834/2007, 1099/2009, 1069/2009, 1107/2009, uredbi (EU) br. 1151/2012, [….]/2013 i direktiva 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ, 2008/120/EZ i 2009/128/EZ (Uredba o službenom nadzoru) (COM(2013)0265 – C7-0123/2013 – 2013/0140(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/59)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0265),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 43. stavak 2., članak 114. i članak 168. stavak 4. točku (b), Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0123/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje luksemburške Nacionalne skupštine, u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojem se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti;

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 16. listopada 2013. (1),

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 29. studenog 2013. (2),

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenje Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A7-0162/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 67, 6.3.2014., str. 166.

(2) SL C 114, 15.4.2014., str. 96.

P7_TC1-COD(2013)0140

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. …/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o službenom nadzoru i ostalim službenim aktivnostima koje se provode kako bi se osigurala primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, biljnom zdravstvu sredstvima za zaštitu bilja te izmjenama Uredbi (EZ) br. 999/2001, 1829/2003, 1831/2003, 1/2005, 396/2005, 834/2007, 1099/2009, 1069/2009, 1107/2009, Uredbi (EU) br. 1151/2012, …./2013 (*1) i Direktiva 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ, 2008/120/EZ i 2009/128/EZ (Uredba o službenom nadzoru) [Am. 1]

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 43. stavak 2., članak 114. i članak 168. stavak 4. točku b,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Ugovorom o funkcioniranju Europske unije se utvrđuje da se u određivanju i provedbi svih politika i djelatnosti Zajednice osigurava visoki stupanj zaštite zdravlja ljudi. Taj bi se cilj, između ostalog, trebao postići mjerama iz veterinarskog i fitosanitarnog područja čiji je neposredni cilj zaštita zdravlja ljudi.

(2)	Prema Ugovoru Unija je dužna doprinijeti postizanju visoke razine zaštite potrošača mjerama koje donosi u kontekstu uspostave unutarnjeg tržišta.

(3)

Zakonodavstvo Unije omogućuje skup usklađenih pravila kako bi se osiguralo da je hrana i hrana za životinje sigurna i zdravstveno ispravna te da se aktivnosti koje mogu utjecati na sigurnost prehrambenog lanca ili zaštitu interesa potrošača u vezi s hranom i informacijama o hrani provode u skladu sa specifičnim zahtjevima. Pravila Unije također osiguravaju visoku razinu zdravlja ljudi i životinja i biljaka te dobrobiti životinja u cijelom prehrambenom lancu te svim područjima djelatnosti gdje je glavni cilj sprječavanje mogućeg širenja bolesti životinja koje su u nekim slučajevima prenosive na ljude ili organizama štetnih za bilje ili biljne proizvode, te osiguravaju zaštitu okoliša od rizika koji mogu nastati zbog genetski modificiranih organizama i sredstava za zaštitu bilja. Pravila Unije također jamče identitet i kvalitetu biljnog reproduktivnog materijala. Pravilna primjena tih pravila, u daljnjem tekstu „zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu”, pridonosi funkcioniranju unutarnjeg tržišta. [Am. 2]

(4)

Osnovna pravila Unije u vezi s propisima o hrani i hrani za životinje propisana su Uredbom (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (4). Osim ovih pravila, detaljniji propisi o hrani i hrani za životinje obuhvaćaju različita područja kao što su prehrana životinja, uključujući ljekovitu hranu za životinje, higijenu hrane i hrane za životinje, zoonoze, nusproizvode životinjskog podrijetla, ostatke lijekova za veterinarsku upotrebu, zagađivače, nadzor i suzbijanje bolesti životinja s učinkom na ljudsko zdravlje, označavanje hrane i hrane za životinje, sredstva za zaštitu bilja, aditive u hrani i hrani za životinje, vitamine, mineralne soli, elemente u tragovima i ostale aditive, materijale koji dolaze u dodir s hranom, zahtjeve u vezi s kvalitetom i sastavom, vodu za piće, ionizaciju, nove vrste hrane i genetski modificirane organizme.

(5)

Cilj zakonodavstva Unije o zdravlju životinja jest osigurati visoke standarde zdravlja ljudi i životinja u Uniji i racionalan razvoj poljoprivrede i akvakulture te povećati produktivnost. To je zakonodavstvo potrebno kako bi se pridonijelo uspostavljanju unutarnjeg tržišta životinja i životinjskih proizvoda te kako bi se spriječilo širenje zaraznih bolesti koje se tiču Unije. Obuhvaća područja kao što je trgovina unutar Unije, ulazak u Uniju, iskorjenjivanje bolesti, veterinarski nadzor i obavješćivanje o bolestima, te pridonosi sigurnosti hrane i hrane za životinje.

(6)

U članku 13. Sporazuma životinje su priznate kao svjesna bića. Prema zakonodavstvu Unije o dobrobiti životinja vlasnici životinja, držatelji životinja i relevantna tijela dužni su poštovati zahtjeve za dobrobit životinja koji jamče humani tretman i izbjegavanje nepotrebne boli i patnje. Takva se pravila temelje na znanstvenim dokazima i mogu neizravno poboljšati kvalitetu i sigurnost hrane i hrane za životinje.

(7)

Zakonodavstvo Unije o biljnom zdravstvu regulira ulazak, nastanak i širenje štetnih organizama koji ne postoje ili nisu rašireni u Uniji. Njegov je cilj zaštititi zdravlje nasada u Uniji te javnih i privatnih zelenih površina i šuma, uz istovremenu zaštitu bioraznolikosti i okoliša u Uniji i jamčenje kvalitete i sigurnosti hrane i hrane za životinje biljnog podrijetla.

(8)

Zakonodavstvo Unije o biljnom reproduktivnom materijalu regulira proizvodnju namijenjenu prodaji i stavljanje na tržište biljnog reproduktivnog materijala poljoprivrednih, biljnih, šumskih, voćnih i ukrasnih vrsta te vinske loze. Cilj tih pravila jest osigurati identitet, zdravlje i kvalitetu biljnog reproduktivnog materijala za njegove korisnike te produktivnost, raznovrsnost, zdravlje i kvalitetu poljoprivredno-prehrambenog lanca, kao i pridonijeti zaštiti bioraznolikosti i okoliša. [Am. 3]

(9)	Zakonodavstvo Unije o organskoj proizvodnji i označavanju organskih proizvoda pruža osnovu za održivi razvoj organske proizvodnje te nastoji pridonijeti zaštiti prirodnih resursa, bioraznolikosti i dobrobiti životinja te razvoju ruralnih područja.

(10)

Zakonodavstvo Unije o politikama kvalitete poljoprivrednih proizvoda i namirnica određuje proizvode i namirnice koji se uzgajaju i proizvode u skladu s točnim specifikacijama uz poticanje raznovrsne poljoprivredne proizvodnje, zaštitu naziva proizvoda i informiranje potrošača o posebnom karakteru poljoprivrednih proizvoda i namirnica.

(11)

Zakonodavstvo Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu temelji se na načelu da su gospodarski subjekti u svim fazama proizvodnje, obrade i distribucije unutar tvrtki koje su pod njihovim nadzorom dužni osigurati ispunjavanje zahtjeva postavljenih zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu koji su relevantni za njihove aktivnosti.

(12)	Za primjenu zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu odgovorne su države članice čija nadležna tijela organiziranjem službenog nadzora nadziru i provjeravaju djelotvorno ispunjavanje i primjenu zahtjeva Unije.

(13)

Uredbom (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (5) utvrđuje se jedinstveni zakonodavni okvir za organiziranje službenog nadzora. Taj je okvir znatno poboljšao učinkovitost službenog nadzora, primjenu zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu i razinu zaštite od rizika za zdravlje ljudi, životinja i bilja te dobrobiti životinja u Uniji, kao i razinu zaštite okoliša od rizika koji mogu nastati od genetski modificiranih organizama i sredstava za zaštitu bilja. Također je pružio konsolidirani pravni okvir za podupiranje integriranog pristupa provođenju službenog nadzora kroz cijeli poljoprivredno-prehrambeni lanac.

(14)

U zakonodavstvu Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu postoji niz odredaba čija primjena nije uređena Uredbom (EZ) br. 882/2004 ili je njom uređena samo dijelom. Posebna pravila službenog nadzora održavala su se osobito u zakonodavstvu Unije o biljnom reproduktivnom materijalu i Uredbi (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. godine kojom se utvrđuju zdravstvena pravila u vezi s nusproizvodima životinjskog podrijetla i od njih dobivenih proizvoda koji nisu namijenjeni ljudskoj konzumaciji, stavljajući izvan snage Uredbu (EZ) br. 1774/2002 (6) . Biljno zdravstvo uglavnom nije obuhvaćeno Uredbom (EZ) br. 882/2004 jer su određena pravila o službenom nadzoru propisana u Direktivi Vijeća 2000/29/EZ od 8. svibnja 2000. godine o zaštitnim mjerama protiv uvođenja u Zajednicu organizama štetnih za biljke ili biljne proizvode te njihova širenja unutar Zajednice (7) . [Am. 4]

(15)	Direktiva Vijeća 96/23/EZ (8) također donosi vrlo detaljan skup pravila kojima se između ostalog određuje minimalna učestalost službenog nadzora i posebne mjere koje će se usvojiti u slučaju nesukladnosti.

(16)

Kako bi se racionalizirao i pojednostavnio cjelokupni zakonodavni okvir te istodobno postigla bolja regulacija, pravila primjenjiva na službeni nadzor u posebnim područjima trebalo bi integrirati u jedinstveni zakonodavni okvir za službeni nadzor trebalo bi snažnije integrirati ako u pogledu nadzornih djelatnosti slijede isti cilj . U tu svrhu Uredbu (EZ) br. 882/2004 i ostale akte koji trenutno uređuju službeni nadzor u posebnim područjima treba staviti izvan snage i zamijeniti ih ovom Uredbom. [Am. 5]

(17)

Cilj ove Uredbe trebao bi biti uspostavljanje usklađenog okvira Unije za organiziranje službenog nadzora i ostalih aktivnosti u cijelom poljoprivredno-prehrambenom lancu; uzimajući u obzir pravila o službenim nadzorima propisana Uredbom (EZ) br. 882/2004 i relevantnim sektorskim zakonodavstvom te iskustvom njihove primjene.

(18)

Za provjeru sukladnosti pravila o zajedničkoj organizaciji tržišta poljoprivrednih proizvoda (ratarskih kultura, vina, maslinovog ulja, voća i povrća, hmelja, mlijeka i mliječnih proizvoda, junetine i teletine, ovčetine i kozetine te meda) već postoji dobro organizirani sustav nadzora. Stoga se ova Uredba ne bi trebala odnositi na provjeru sukladnosti s odredbama Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 (9) osim dijela II. glave II. poglavlja I. te Uredbe . [Am. 6]

(19)

Određene definicije trenutno određene Uredbom (EZ) br. 882/2004 trebalo bi prilagoditi kako bi se u obzir uzelo šire područje primjene ove Uredbe, kako bi ih se povezalo s onima određenima u ostalim aktima Unije te kako bi se pojasnilo ili, po potrebi, zamijenilo terminologiju s različitim značenjem u različitim sektorima.

(20)

Prema zakonodavstvu Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu nadležnim tijelima zemalja članica povjeravaju se posebni zadaci koje trebaju izvršiti posebno za zaštitu zdravlja životinja i biljaka te dobrobiti životinja te za zaštitu okoliša u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja te kako bi se osigurao identitet i visoka kvaliteta biljnog reproduktivnog materijala. To su zadaci od javnog interesa koje nadležna tijela država članica trebaju izvršavati u svrhu eliminiranja, kontroliranja ili smanjivanja mogućih rizika za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, ili rizika za okoliš. Te aktivnosti, koje uključuju odobravanje proizvoda, istraživanje, nadzor i praćenje u epidemiološke svrhe te iskorjenjivanje i obuzdavanje bolesti, kao i druge zadatke za kontroliranje bolesti, uređene su istim sektorskim pravilima koja se primjenjuju kroz službeni nadzor. [Am. 7]

(21)

Države članice trebaju imenovati nadležna tijela u svim područjima koja su u području primjene ove Uredbe. Iako su države članice najprimjerenije za donošenje odluke o tome koje nadležno tijelo imenovati za koje područje te na kojoj upravnoj razini, također treba imenovati jedno tijelo koje će u svakom području osiguravati koordiniranu komunikaciju s nadležnim tijelima drugih država članica i s Komisijom.

(22)

Državama članicama treba omogućiti da na nadležna tijela prenesu odgovornost za službeni nadzor u vezi s pravilima Unije, uključujući pravila koja se tiču stranih vrsta koje svojim invazivnim karakterom mogu naštetiti poljoprivrednoj proizvodnji ili okolišu, osim onih koja nisu u području primjene ove Uredbe.

(23)

Za provođenje službenog nadzora radi provjere pravilne primjene zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu i drugih službenih aktivnosti koje su povjerene tijelima država članica zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu države članice trebale bi imenovati nadležna javna tijela koja djeluju u javnom interesu te osiguravaju kvalitetu, dosljednost i djelotvornost službenog nadzora . Imenovano nadležno tijelo ili imenovana nadležna tijela, trebala bi biti financijski i materijalno pravilno opremljena te bi države članice trebale moći zajamčiti njihovu nepristranost i profesionalnost osiguravajući njihovu neovisnost od svih subjekata koji posluju u poljoprivredno-prehrambenom lancu . [Am. 8]

(24)

Za pravilnu primjenu unutar područja primjene ove Uredbe potrebno je odgovarajuće poznavanje takvih pravila i pravila ove Uredbe. Stoga je važno da se osoblje koje provodi službeni nadzor i ostale službene aktivnosti redovito educira o primjenjivom zakonodavstvu u svom području nadležnosti, kao i obvezama koje proizlaze iz ove Uredbe.

(24.a)

Revizije koje obavljaju nadležna tijela ili koje se obavljaju na zahtjev nadležnih tijela kako bi se osiguralo poštovanje odredaba ove Uredbe, mogu se temeljiti na međunarodnim standardima ako zahtjevi tih standarda odgovaraju zahtjevima ove Uredbe. [Am. 9]

(25)	Gospodarski subjekti trebali bi imati pravo žalbe na odluke koje donose nadležna tijela. Nadležna tijela moraju o tom pravu obavijestiti gospodarske subjekte . [Am. 10]

(26)

Nadležna tijela trebaju osigurati da osoblje odgovorno za službeni nadzor, osim u slučajevima interne obveze izvještavanja, ne otkriva informacije stečene tijekom takvog nadzora kada su te informacije obuhvaćene profesionalnom tajnom. Ako ne postoji viši interes koji opravdava takvo otkrivanje, čuvanje profesionalne tajne trebalo bi se odnositi na informacije koje bi ugrozile svrhu inspekcija, istraga ili revizija, zaštitu poslovnih interesa i zaštitu sudskih postupaka i pravnih savjeta. U slučaju sumnje da postoji rizik za zdravlje ljudi ili životinja, ili da postoji drugo teško kršenje propisa o hrani, nadležna tijela trebala bi poduzeti primjerene korake za informiranje javnosti. Mjere koje se poduzimaju trebale bi biti proporcionalne s razmjerom kršenja, posebno pri navođenju naziva proizvoda ili naziva dotičnih poduzeća. Nadležna tijela mogu objaviti činjenice o rezultatima službenog nadzora koji se odnose na pojedine gospodarske subjekate kad je gospodarskom subjektu na kojeg se nadzor odnosi omogućeno davanje primjedbi na nadzor prije otkrivanja i te su primjedbe uzete u obzir te su objavljene istodobno i zajedno s informacijama koje objavljuju nadležna tijela. Potreba za poštovanjem profesionalne tajne ne dovodi u pitanje obvezu obavješćivanja javnosti kada postoji osnovana sumnja da hrana ili hrana za životinje može predstavljati rizik za zdravlje u skladu s člankom 10. Uredbe (EZ) br. 178/2002. Ova Uredba ne bi smjela utjecati na obvezu nadležnih tijela da obavijeste javnost u slučajevima kad postoji osnovana sumnja da hrana ili hrana za životinje može predstavljati rizik za zdravlje ljudi ili životinja u skladu s člankom 10. Uredbe (EZ) br. 178/2002 te na pravo pojedinaca na zaštitu osobnih podataka kako je predviđeno u Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10). [Am. 11]

(27)

Nadležna tijela trebaju redovito provoditi službeni nadzor u svim sektorima i u vezi sa svim gospodarskim subjektima, aktivnostima, životinjama i robama koje uređuje zakonodavstvo Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu. Nadležna tijela trebaju odrediti učestalost službenog nadzora uzimajući u obzir potrebu za prilagođavanjem nadzora očekivanom riziku i razini sukladnosti u različitim situacijama. Međutim, u nekim slučajevima zakonodavstvo Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu zahtijeva provođenje službenog nadzora bez obzira na razinu rizika ili očekivanu nesukladnost zbog izdavanja službenog certifikata ili atesta koji je preduvjet za stavljanje u prodaju ili kretanje životinja ili robe. U takvim je slučajevima učestalost službenog nadzora zadana potrebama za certificiranjem ili atestiranjem.

(28)	Kako bi se očuvala djelotvornost službenog nadzora pri provjeri sukladnosti, prije provođenja nadzora ne bi se smjela izdavati upozorenja, osim kada to zahtijeva priroda aktivnosti službenog nadzora, posebno u slučaju revizije.

(29)

Službeni nadzor treba biti temeljit i djelotvoran te osigurati pravilnu primjenu zakonodavstva Unije. Budući da službeni nadzor gospodarskim subjektima može predstavljati teret, nadležna tijela pri organiziranju i provođenju aktivnosti službenog nadzora trebala bi uzeti u obzir njihove interese i navedeni teret ograničiti na ono što je neophodno za provođenje učinkovitog i djelotvornog službenog nadzora.

(29.a)

Službeni nadzor trebale bi izvršavati osobe koje nisu ni u kakvom sukobu interesa, posebno one koje izravno ili preko supružnika ne obavljaju gospodarsku aktivnost koja podliježe propisanom službenom nadzoru. [Am. 12]

(30)

Nadležna tijela države članice trebaju provoditi službeni nadzor uz istu razinu brige bez obzira jesu li pravila koja se provode primjenjiva na aktivnosti koje se tiču teritorija te države članice ili na aktivnosti koje utječu na sukladnost sa zakonodavstvom Unije o životinjama i robi koja će se premještati ili stavljati na tržište u drugoj državi članici ili izvoziti izvan Unije. U slučaju izvoza od nadležnih tijela u skladu sa zakonodavstvom Unije može se zahtijevati da provjere sukladnost životinja i robe sa zahtjevima propisanima od strane treće države kojoj su te životinje ili roba namijenjeni.

(31)

Kako bi se osiguralo da se pravila Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu pravilno primjenjuju, nadležna tijela trebaju biti ovlaštena za provođenje službenog nadzora u svim fazama proizvodnje, obrade i distribucije životinja i robe na koju se ta pravila odnose. Kako bi se osiguralo temeljito i djelotvorno provođenje službenog nadzora, nadležna tijela također trebaju biti ovlaštena za provođenje službenog nadzora u svim fazama proizvodnje i distribucije robe, tvari, materijala ili predmeta koji nisu uređeni pravilima o poljoprivredno-prehrambenom lancu (na primjer, lijekovi za veterinarsku upotrebu) ako je to neophodno da bi se potpuno istražilo moguće kršenje tih pravila te utvrdio uzrok tih kršenja.

(32)

Nadležna tijela djeluju u interesu gospodarskih subjekata i javnosti tako da odgovarajućim izvršnim radnjama dosljedno čuvaju i štite visoke standarde zaštite koji su uspostavljeni zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu te osiguravaju da je sukladnost tih pravila utvrđena službenim nadzorom u cijelom poljoprivredno-prehrambenom lancu. Nadležna tijela bi stoga trebala odgovarati gospodarskim subjektima i javnosti za učinkovitost i djelotvornost službenog nadzora koji provode. Trebaju osigurati pristup informacijama koje se tiču organizacije i provedbe službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti te redovito objavljivati informacije u vezi sa službenim nadzorom i njegovim rezultatima. Nadležna tijela također bi u skladu s određenim uvjetima trebala biti ovlaštena za objavljivanje ili stavljanje na raspolaganje informacija o ocjenama pojedinih gospodarskih subjekata na temelju rezultata službenog nadzora.

(33)

Iznimno je važno da nadležna tijela osiguraju i provjere djelotvornost i dosljednost službenog nadzora koji provode. U tu bi svrhu trebali djelovati na temelju pismenih dokumentiranih postupaka i osoblju koje provodi službeni nadzor osigurati detaljne informacije i upute. Također trebaju imati prikladne postupke i mehanizme za neprekidno provjeravanje djelotvornosti i dosljednosti vlastitog djelovanja te poduzeti popravne radnje kada se utvrde nedostaci.

(34)

Radi lakšeg utvrđivanja nesukladnosti i usmjeravanja popravnih radnji od strane gospodarskog subjekta, rezultat službenog nadzora u kojem se ustanovi kršenje važećih propisa potrebno je zabilježiti u izvješću. Primjerak tog izvješća trebao bi se poslati i gospodarskom subjektu. Kad je za službeni nadzor potrebna stalna ili redovita prisutnost osoblja nadležnih tijela radi praćenja aktivnosti gospodarskog subjekta, sastavljanje izvješća o svakoj pojedinoj inspekciji ili posjetu gospodarskom subjektu bilo bi nerazmjerno. U takvim slučajevima izvješća bi trebalo pripremati toliko često da su nadležna tijela i gospodarski subjekt redovito informirani o razini sukladnosti i bez odgode obaviješteni o svim utvrđenim nedostacima. Nadalje, u svrhu smanjenja administrativnog opterećenja trebalo bi biti dovoljno da se rezultati službenog nadzora na točkama granične kontrole zabilježe u zajedničkom zdravstvenom ulaznom dokumentu. [Am. 13]

(35)	Gospodarski subjekti trebaju potpuno surađivati s nadležnim i delegiranim tijelima kako bi im se osiguralo neometano provođenje službenog nadzora i omogućilo izvršavanje ostalih službenih aktivnosti.

(36)

Ovom se Uredbom uspostavlja jedinstveni zakonodavni okvir za organiziranje službenog nadzora radi provjere sukladnosti s pravilima o poljoprivredno-prehrambenom lancu u svim područjima koja ta pravila obuhvaćaju. U nekima od tih područja zakonodavstvo Unije utvrđuje detaljne zahtjeve kojih se treba pridržavati koji zahtijevaju posebne vještine i načine provođenja službenog nadzora. Kako bi se izbjegle različite prakse primjene koje bi mogle prouzročiti neujednačenu zaštitu zdravlja ljudi, životinja i biljaka, dobrobiti životinja te okoliša u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, poremetiti funkcioniranje unutarnjeg tržišta životinja i robe na području primjene ove Uredbe te narušiti tržišno natjecanje, Komisija treba biti u mogućnosti nadopuniti pravila utvrđena ovom Uredbom usvajanjem posebnih pravila službenog nadzora koja će zadovoljavati potrebe nadzora u tim područjima.

Spomenuta pravila trebaju utvrditi posebne zahtjeve za provođenje službenog nadzora i minimalnu učestalost takvog nadzora, specifične ili dodatne mjere uređene ovom Uredbom koje nadležna tijela trebaju poduzimati u vezi s nesukladnošću, posebne odgovornosti i zadatke nadležnih tijela uz one koje su uređene Uredbom te posebne kriterije za pokretanje mehanizama administrativne pomoći uređene ovom Uredbom. U nekim slučajevima takva dodatna pravila mogu postati neophodna za osiguravanje detaljnijeg okvira za provođenje službenog nadzora u vezi s hranom i hranom za životinje, kada se pojave nove informacije o rizicima za zdravlje ljudi ili životinja ili za okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, ukazujući da u nedostatku zajedničkih specifikacija za provođenje službenih nadzora u svim državama članicama nadzor ne bi donio očekivanu razinu zaštite od tih rizika, na način kako je uređeno zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu.

(37)

Nadležnim tijelima treba omogućiti da neke od svojih zadataka delegiraju na druga tijela. Potrebno je utvrditi odgovarajuće uvjete koji bi jamčili očuvanje nepristranosti, kvalitete i dosljednosti službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti. Delegirano tijelo posebno treba biti ovlašteno u skladu s ISO standardom za provođenje inspekcija.

(38)

Kako bi se osigurala pouzdanost i dosljednost službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti u cijeloj Uniji, metode koje se upotrebljavaju za uzorkovanje i laboratorijske analize, ispitivanje i dijagnosticiranje trebaju zadovoljavati najnovije znanstvene standarde i posebne analitičke, ispitivačke i dijagnostičke potrebe danog laboratorija te ponuditi točne i pouzdane analitičke, ispitivačke i dijagnostičke rezultate. Ako je dostupno više metoda iz različitih izvora, kao što su Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO), Europska i mediteranska organizacija za zaštitu bilja (EPPO), Međunarodna konvencija o zaštiti bilja (IPPC), Svjetska organizacija za zdravlje životinja (OIE), Europska unija i nacionalni referentni laboratoriji ili nacionalna pravila, potrebno je uspostaviti jasna pravila za odabir metode koja će se upotrebljavati.

(39)

Gospodarski subjekti na čijim se životinjama ili robi provodi uzorkovanje, analiziranje, testiranje ili dijagnosticiranje u kontekstu službenog nadzora trebaju imati pravo zatražiti drugo stručno mišljenje, što treba uključivati uzimanje drugog uzorka u svrhu druge analize, ispitivanja ili dijagnoze, ako takvo drugo uzorkovanje nije tehnički neizvedivo ili nerelevantno. To bi posebno bio slučaj kada je prevalencija opasnosti u životinji ili robi posebno niska ili je njena distribucija posebno rijetka ili neredovita. Iz tog razloga IPPC odbija upotrebu drugih uzoraka za ocjenjivanje prisutnosti karantenskih organizama u biljkama ili biljnim sredstvima.

(40)

U svrhu provođenja službenog nadzora trgovine koja se odvija na internetu ili preko drugih sredstava trgovine na daljinu, nadležnim tijelima treba omogućiti pribavljanje uzoraka putem anonimnih narudžbi (poznato i kao tajno kupovanje) koje je potom moguće analizirati, ispitati ili podvrgnuti provjeri sukladnosti. Nadležna tijela trebaju poduzeti sve korake kako bi zaštitila prava gospodarskih subjekata na drugo stručno mišljenje.

(41)

Laboratoriji koje su nadležna tijela odredila za provođenje analiza, ispitivanja i dijagnosticiranja uzoraka uzetih u okviru službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti trebaju posjedovati stručnost, opremu, infrastrukturu i osoblje za izvršavanje takvih zadataka prema najvišim standardima. Kako bi se osigurali točni i pouzdani rezultati, ti laboratoriji trebaju biti ovlašteni za upotrebu ovih metoda u skladu s normom EN ISO/IEC 17025 o „Općim zahtjevima za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija”. Akreditaciju dodjeljuje nacionalno akreditacijsko tijelo koje djeluje u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(42)

Akreditacija je najbolji instrument osiguranja vrhunskog djelovanja službenih laboratorija, ali je i složen i skup postupak koji bi nerazmjerno opteretio laboratorij u slučajevima kada je metoda laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja posebno jednostavna i ne zahtijeva posebne postupke ili opremu, kao kod otkrivanja trihinele inspekcijom, te u slučajevima kada se izvršene analize ili ispitivanja tiču isključivo kvalitete biljnog reproduktivnog materijala i, u određenim uvjetima, u slučajevima kada laboratorij samo izvršava analize, ispitivanja ili dijagnoze u okviru drugih službenih aktivnosti, a ne u okviru službenog nadzora.

(43)

Kako bi se osigurala fleksibilnost i proporcionalnost u pristupu, posebno za laboratorije za zdravlje životinja ili biljaka, treba predvidjeti usvajanje odstupanja da bi se određenim laboratorijima dopustilo da ne budu akreditirani za sve metode koje upotrebljavaju. Osim toga, akreditiranje laboratorija za sve metode koje kao službeni laboratorij treba upotrijebiti u nekim slučajevima možda neće biti odmah dostupno kada se trebaju upotrijebiti nove ili nedavno izmijenjene metode te u slučajevima novih rizika ili u hitnim situacijama. Stoga bi i određenim uvjetima službenim laboratorijima trebalo dozvoliti da izvršavaju analize, ispitivanja i dijagnoze za nadležna tijela prije nego što steknu relevantnu akreditaciju.

(44)

Službeni nadzor koji se provodi na životinjama i robi koja ulazi u Uniju iz trećih zemalja od ključne je važnosti za osiguravanje sukladnosti sa zakonodavstvom primjenjivim unutar Unije i posebno s pravilima za zaštitu zdravlja ljudi, životinja i biljaka te okoliša u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja u cijeloj Uniji. Taj službeni nadzor treba po potrebi provoditi prije ili nakon puštanja životinja ili robe u slobodni promet u Uniji. Učestalost službenog nadzora treba odgovarati rizicima za zdravlje, dobrobit životinja i okoliš koji životinje i roba koji ulaze u Uniju mogu predstavljati, uzimajući u obzir povijest sukladnosti sa zahtjevima usvojenima u pravilima Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu, već provedeni nadzor tih životinja i robe u predmetnim trećim zemljama i jamstva treće zemlje da životinje i roba izvezeni u Uniju zadovoljavaju zahtjeve uređene zakonodavstvom Unije.

(45)

S obzirom na rizike koje predstavljaju određene životinje ili roba za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš, nad njima je potrebno provesti posebni službeni nadzor po ulasku u Uniju. Prema trenutnim pravilima Unije potrebno je provesti službeni nadzor na granicama Unije kako bi se provjerilo jesu li zadovoljeni standardi u vezi sa zdravljem ljudi i životinja te dobrobiti životinja koji su primjenjivi na životinje, proizvode životinjskog podrijetla, zametne proizvode i nusproizvode životinjskog podrijetla te jesu li biljke i proizvodi biljnog podrijetla sukladni s fitosanitarnim zahtjevima. Povećani nadzor po ulasku u Uniju provodi se i na određenoj robi kada to novi ili poznati rizici zahtijevaju. Ova bi uredba trebala obuhvatiti specifičnosti takvog nadzora koje trenutno uređuju odredbe Direktive Vijeća 97/78/EZ (12), Direktive Vijeća 91/496/EEZ (13), Direktive Vijeća 2000/29/EZ (14) i Uredbe Komisije (EZ) br. 669/2009 (15).

(46)

Kako bi se povećala učinkovitost sustava službenog nadzora Unije, osiguralo optimalno dodjeljivanje resursa službenog nadzora dodijeljenih graničnoj kontroli te olakšala primjena zakonodavstva Unije o prehrambenom lancu, potrebno je uspostaviti zajednički integrirani sustav službenog nadzora na točkama granične kontrole koji će zamijeniti trenutne fragmentirane okvire nadzora, da bi se obradile sve pošiljke koje se s obzirom na potencijalni rizik moraju nadzirati pri ulasku u Uniju.

(47)	Službeni nadzor koji se provodi na točkama granične kontrole treba uključivati provjere dokumenata i identiteta svih pošiljaka te fizičke provjere, pri čemu učestalost ovisi o riziku koji predstavlja svaka pošiljka životinja ili robe.

(48)

Učestalost fizičkih provjera treba odrediti i izmijeniti na temelju rizika za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u vezi s genetski modificiranih organizmima i sredstvima za zaštitu bilja. Ovaj bi pristup nadležnim tijelima trebao omogućiti da resurse za nadzor dodijele tamo gdje je rizik najveći. Učestalost provjera identiteta također treba biti smanjena ili ograničena na provjeru službenog žiga pošiljke kada je to opravdano smanjenim rizikom pošiljaka koje ulaze u Uniju. Pri provjeri identiteta i fizičkoj provjeri treba primijeniti pristup temeljen na riziku, uz potpunu upotrebu dostupnih skupova podataka i informacija te računalnih sustava za prikupljanje i upravljanje podacima.

(49)

U određenim slučajevima službeni nadzor koji obično provode nadležna tijela na točkama granične kontrole mogu provoditi i druga tijela na drugim kontrolnim točkama, pod uvjetom da se jamče visoke razine zaštite zdravlja ljudi, životinja i biljaka, dobrobiti životinja i zaštite okoliša u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja.

(50)

U svrhu organiziranja učinkovitog sustava službenog nadzora, pošiljke koja dolaze iz trećih zemalja koje zahtijevaju nadzor pri ulasku u Uniju trebaju imati zajednički zdravstveni ulazni dokument (CHED) koji se upotrebljava za prethodno obavješćivanje o dolasku pošiljaka na točku granične kontrole i za evidentiranje rezultata službenog nadzora i odluka koje nadležna tijela poduzimaju u vezi s pošiljkom na koje se dokument odnosi. Gospodarski subjekt isti dokument treba upotrijebiti za dobivanje odobrenja carinskih tijela nakon provođenja svih službenih nadzora.

(51)

Službeni nadzor životinja i robe koja ulazi u Uniju iz trećih zemalja treba provoditi na točkama granične kontrole koje države članice određuju u skladu sa skupom minimalnih zahtjeva. Određivanje tih subjekata treba povući ili privremeno povući kada više nisu u skladu s tim zahtjevima ili kada njihove aktivnosti mogu predstavljati rizik za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u vezi s genetski modificiranih organizmima i sredstvima za zaštitu bilja.

(52)

Kako bi se zajamčila jednaka primjena službenog nadzora pošiljaka koje dolaze iz trećih zemalja, potrebno je uspostaviti zajednička pravila kojima će se uređivati radnje koje nadležna tijela i gospodarski subjekti trebaju poduzimati u slučaju da sumnjaju u nesukladnost te u vezi s nesukladnim pošiljkama i pošiljkama koje mogu predstavljati rizik za zdravlje ljudi, životinja i biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja.

(53)

Kako bi se izbjegle nedosljednosti i nepotrebno ponavljanje službenog nadzora, omogućilo pravovremeno identificiranje pošiljaka koje se podvrgavaju službenom nadzoru na točkama granične kontrole te zajamčilo da se nadzor učinkovito provodi, potrebno je osigurati suradnju i razmjenu informacija među nadležnim tijelima i drugim relevantnim tijelima koja obrađuju pošiljke koje dolaze iz trećih zemalja.

(54)

Od država članica trebalo bi zahtijevati da osiguraju stalnu dostupnost odgovarajućih financijskih sredstava za potrebno osoblje i opremu nadležnih tijela koja provode službeni nadzor i druge službene aktivnosti. Iako su gospodarski subjekti prvenstveno dužni osigurati da svoje aktivnosti izvršavaju u skladu s pravilima Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu, sustav vlastite kontrole koji uspostave u tu svrhu potrebno je nadopuniti namjenskim sustavom službenog nadzora kojim svaka država članica osigurava djelotvorni nadzor tržišta u cijelom poljoprivredno-prehrambenom lancu. Takav je sustav po prirodi složen i za njega su potrebna velika sredstva te bi za njega trebalo osigurati stabilan priljev sredstava za službeni nadzor na razini koja će u danom trenutku odgovarati potrebama provedbe. Kako bi se smanjila ovisnost sustava službenog nadzora o javnim financijama, nadležna tijela trebala bi moći prikupljati naknade ili pristojbe za troškove za pokrivanje troškova koji nastaju pri provođenju službenog nadzora nad određenim gospodarskim subjektima i za određene aktivnosti za koje je prema zakonodavstvu Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu potrebna registracija ili odobrenje u skladu s pravilima Unije o higijeni hrane i hrane za životinje ili pravilima kojima se uređuje zdravlje bilja. Naknade ili pristojbe za troškove također bi se trebale prikupljati od gospodarskih subjekata kako bi se nadoknadili troškovi službenog nadzora koji se obavlja radi izdavanja službenog certifikata ili atesta te troškovi službenog nadzora koji provode nadležna tijela na točkama granične kontrole. [Am. 14]

(55)

Naknade trebaju pokriti troškove nadležnih tijela u provođenju službenog nadzora, ali ne smiju biti veće od njih. Takve je troškove potrebno izračunati na temelju svakog pojedinog službenog nadzora ili na temelju svih službenih nadzora koji se provode u određenom vremenskom razdoblju. Ako se naknade primjenjuju na temelju stvarnih troškova pojedinog službenog nadzora, gospodarski subjekti s dobrim rezultatima sukladnosti trebali bi ukupno imati manja davanja u odnosu na nesukladne subjekte jer bi trebali imati manji broj službenih nadzora. U svrhu promicanja sukladnosti sa zakonodavstvom Unije među svim gospodarskim subjektima, bez obzira na metodu (na temelju stvarnih troškova ili paušalno) koju svaka država članica odabere za izračun naknada, kada se izračunavaju na temelju ukupnih troškova nadležnih tijela kroz određeno vremensko razdoblje te se naplaćuju svim gospodarskim subjektima bez obzira jesu li podvrgnuti službenom nadzoru tijekom referentnog razdoblja, te je naknade potrebno izračunati tako da se nagrade subjekti s trajno dobrim rezultatima sukladnosti sa zakonodavstvom Unije o prehrambenom lancu.

(56)

Izravni ili neizravni povrat naknada koje nadležna tijela prikupe trebao bi biti zabranjen jer bi gospodarske subjekte koji ne dobiju povrat stavilo u nepovoljan položaj te potencijalno narušilo tržišno natjecanje. Međutim, kako bi se pružila potpora mikro poduzećima, njih bi trebalo izuzeti iz plaćanja naknada koje se prikupljaju u skladu s ovom Uredbom.

(57)	Financiranje službenog nadzora naknadama koje se prikupljaju od gospodarskih subjekata treba biti potpuno transparentno, kako bi građani i tvrtke mogli razumjeti metodu i podatke koji se upotrebljavaju za određivanje naknada te biti obaviješteni o upotrebi prihoda od naknada.

(58)

Pravila Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu uspostavljaju slučajeve kada stavljanje na tržište ili kretanje određenih životinja ili robe treba biti popraćeno službenim certifikatom koji potpisuje dužnosnik za potvrđivanje. Primjereno je uspostaviti zajednički skup pravila koja uređuju obveze nadležnih tijela i dužnosnika za potvrđivanje u vezi s izdavanjem službenih certifikata te značajke koje službeni certifikati trebaju imati kako bi osigurali pouzdanost.

(59)

U drugim slučajevima pravila iz područja primjene ove Uredbe određuju da gospodarski subjekti pod nadzorom službenih nadzornika nadležnih tijela ili sama nadležna tijela trebaju izdati službenu etiketu, službeni znak ili drugi službeni atest za stavljanje na tržište ili kretanje određenih životinja ili robe. Prikladno je utvrditi minimalni skup pravila koji će osigurati da se izdavanje službenih atesta izvršava u skladu s odgovarajućim jamstvima pouzdanosti.

(60)

Službeni nadzor i druge službene aktivnosti trebaju se temeljiti na analitičkim, ispitivačkim i dijagnostičkim metodama koje zadovoljavaju najviše znanstvene standarde i nude točne, pouzdane i usporedive rezultate u cijeloj Uniji. Stoga je potrebno neprekidno poboljšavati metode koje upotrebljavaju službeni laboratoriji, kao i kvalitetu i ujednačenost analitičkih, ispitivačkih i dijagnostičkih podataka koji tim metodama nastaju. U tu svrhu Komisiji treba omogućiti da odredi referentne laboratorije Europske unije i osloni se na njihovu stručnu pomoć u svim područjima prehrambenog lanca gdje postoji potreba za preciznim i pouzdanim analitičkim, ispitivačkim i dijagnostičkim rezultatima. Referentni laboratoriji Europske unije posebno trebaju osigurati da nacionalni referentni laboratoriji i službeni laboratoriji dobiju najnovije informacije o dostupnim metodama te organizirati ili aktivno sudjelovati u međulaboratorijskim usporedbenim ispitivanjima te ponuditi programe osposobljavanja za nacionalne referentne laboratorije ili službene laboratorije.

(60.a)

Uredbom (EZ) br. 1829/2003 (16) i (EZ) br. 1831/2003 (17) Europskog parlamenta i Vijeća dodjeljuju se referentnom laboratoriju Europske unije za genetički modificiranu hranu i hranu za životinje odnosno referentnom laboratoriju Europske unije za dodatke hrani za životinje posebni zadaci u okviru postupka za odobrenje genetički modificirane hrane ili hrane za životinje, ili dodataka hrani za životinje koji se posebno odnose na provjeru, ocjenjivanje i validaciju metode otkrivanja ili analize koju predlaže podnositelj zahtjeva. Iskustvo pokazuje da je poznavanje i stručno znanje pri provjeri, ocjenjivanju i validaciji metoda u kontekstu postupaka za odobrenje ključno kako bi se osigurao visokokvalitetan i napredan doprinos učinkovitosti službenog nadzora. Laboratoriji određeni u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 i Uredbom (EZ) br. 1831/2003 trebali bi stoga djelovati kao referentni laboratoriji Europske unije za potrebe ove Uredbe. [Am. 16]

(61)

Za provođenje službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti na području dobrobiti životinja nadležna tijela trebala bi imati pristup ažuriranim, pouzdanim i dosljednim tehničkim podacima, rezultatima istraživanja, novim tehnikama i stručnom znanju koji su potrebni za ispravnu primjenu važećeg zakonodavstva Unije u tim područjima. U tu svrhu Komisiji bi trebalo omogućiti da odredi referentne centre Europske unije za dobrobit životinja i osloni se na njihovu stručnu pomoć. [Am. 17]

(62)

Kako bi se ostvarili ciljevi ove Uredbe i doprinijelo neometanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta čime se osigurava povjerenje potrošača u to tržište, trebalo bi učinkovito i dosljedno progoniti nepoštovanje zakonodavstva Unije o prehrambenom lancu, za koje su potrebne izvršne mjere u više od jedne države članice. Sustav brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (RASFF) uspostavljen člankom 50. Uredbe (EZ) br. 178/2002 nadležnim tijelima već omogućuje brzu razmjenu i širenje informacija o ozbiljnim izravnim ili neizravnim rizicima za zdravlje ljudi u vezi s hranom ili hranom za životinje ili ozbiljnim rizicima za zdravlje ljudi ili životinja ili za okoliš u vezi s hranom za životinje, ili u slučaju prijevare s hranom, kako bi se omogućilo brzo poduzimanje mjera za suzbijanje tih rizika. Međutim, iako taj instrument omogućuje pravodobno djelovanje u svim državama članicama u vezi sa suzbijanjem određenih ozbiljnih rizika u cijelom prehrambenom lancu, ne može omogućiti djelotvornu prekograničnu pomoć i suradnju među nadležnim tijelima kako bi se osiguralo da se nepoštovanje zakonodavstva Unije o poljoprivredno prehrambenom lancu s prekograničnom dimenzijom djelotvorno progoni ne samo u državi članici gdje je kršenje prvo utvrđeno, već i u državi članici iz koje potječe. Administrativna pomoć i suradnja trebala bi posebno omogućiti nadležnim tijelima da razmjenjuju informacije, otkrivaju, istražuju i poduzimaju učinkovite i proporcionalne radnje za progon prekograničnih kršenja pravila o poljoprivredno-prehrambenom lancu. [Am. 18]

(63)

Potrebno je na odgovarajući način pratiti zahtjeve za administrativnom pomoći i sve obavijesti. Kako bi se olakšala administrativna pomoć i suradnja, od država članica trebalo bi zahtijevati da odrede jedno ili više tijela za vezu koja će pomagati i koordinirati komunikaciju između nadležnih tijela u različitim državama članicama. Kako bi se usmjerila i pojednostavnila suradnju među državama članicama, Komisija bi trebala donijeti provedbene akte koji uspostavljaju specifikacije tehničkih alata koji će se upotrebljavati, postupaka za komunikaciju među tijelima za vezu i standardni format za zahtjeve za pomoć, obavijesti i odgovore.

(64)

Od svake države članice trebalo bi zahtijevati da uspostavi i redovito ažurira višegodišnji nacionalni plan nadzora (MANCP) koji će obuhvaćati sva područja zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu i sadržavati informacije o strukturi i organizaciji njenih sustava službenog nadzora. Takvi planovi predstavljaju instrument kojim svaka država članica treba osigurati da se službeni nadzor provodi učinkovito i na temelju rizika na cijelom teritoriju države i kroz cijeli poljoprivredno-prehrambeni lanac te u skladu s ovom Uredbom.

(65)

Kako bi se zajamčila dosljednost i potpunost višegodišnjih nacionalnih planova nadzora države članice trebaju odrediti jedno tijelo odgovorno za njihovu koordiniranu pripremu i primjenu. Radi promicanja dosljednog, jedinstvenog i integriranog pristupa službenom nadzoru, Komisiji treba dati ovlast da donese pravila u vezi s višegodišnjim nacionalni planovima nadzora koja bi trebala odrediti prioritete službenog nadzora, djelotvorne postupke nadzora, kriterije za kategoriziranje rizika i pokazatelje uspješnosti za ocjenjivanje planova.

(66)

Od država članica trebalo bi se zahtijevati podnošenje godišnjih izvješća Komisiji s podacima o aktivnostima nadzora i provedbi višegodišnjih nacionalnih planova nadzora. Kako bi se olakšalo prikupljanje i prijenos usporedivih podataka, daljnju upotrebu tih podataka u statistikama na razini cijele Unije i priprema izvješća Komisije o radu službenog nadzora u cijeloj Uniji, Komisiji bi trebalo omogućiti da donese provedbene akte u vezi s uspostavljanjem standardnih predložaka obrazaca za godišnja izvješća.

(67)

Stručnjacima Komisije trebalo bi omogućiti provođenje nadzora u državama članicama radi provjere primjene zakonodavstva Unije i funkcioniranja nacionalnih sustava nadzora te nadležnih tijela. Nadzor od strane Komisije također bi trebao služiti za istragu i prikupljanje podataka o praksama primjene ili problemima, hitnim slučajevima i novom razvoju događaja u državama članicama.

(68)

Životinje i roba iz trećih zemalja trebali bi ispunjavati iste zahtjeve koji se odnose na životinje i robu u Uniji ili zahtjeve prepoznate kao najmanje jednakovrijedne u vezi s ciljevima pravila Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu. Ovo je načelo utvrđeno u članku 11. Uredbe (EZ) br. 178/2002 prema kojemu hrana i hrana za životinje uvezena u Uniju mora zadovoljavati relevantne zahtjeve propisa Unije o hrani ili zahtjeve koji se smatraju barem jednakovrijednima. Posebni zahtjevi za primjenu tog načela uređeni su pravilima Unije o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje, kojima se zabranjuje uvođenje u Uniju određenih štetnih organizama koji nisu prisutni (ili su prisutni u ograničenom opsegu) u Uniji, pravilima Unije kojima se utvrđuju zahtjevi za zdravlje životinja, koji dopuštaju ulazak životinja i određenih proizvoda životinjskog podrijetla u Uniju samo iz trećih zemalja koje se nalaze na popisu određenom u tu svrhu te pravilima Unije o organizaciji službenog nadzora proizvoda životinjskog podrijetla koji su namijenjeni prehrani ljudi, koja također uređuju uspostavljanje popisa trećih zemalja iz kojih takvi proizvodi mogu ući u Uniju. U vezi s biljnim reproduktivnim materijalom uspostavljen je sustav istovjetnosti prema kojem su treće zemlje iz kojih se biljni reproduktivni materijal smije uvoziti ovlaštene i popisane.

(69)

Kako bi se osiguralo da životinje i roba koja ulazi u Uniju iz trećih zemalja zadovoljava sve zahtjeve utvrđene zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu ili zahtjeve koji se smatraju istovjetnima, uz zahtjeve uspostavljene pravilima Unije o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje, pravilima Unije koja utvrđuju zahtjeve za zdravlje životinja te pravilima Unije koja utvrđuju posebna higijenska pravila za hranu životinjskog podrijetla da bi se osiguralo da su zadovoljeni zahtjevi uređeni zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu u vezi s fitosanitarnim i veterinarskim pitanjima, Komisiji bi se trebalo omogućiti da uspostavi uvjete za ulazak životinja i robe u Uniju u mjeri koja je neophodna da bi se osiguralo da te životinje i roba zadovoljavaju sve relevantne zahtjeve zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu ili istovrsne zahtjeve. Takvi se uvjeti trebaju primjenjivati na životinje, robu ili kategorije životinja ili robe iz svih trećih zemalja ili iz određenih trećih zemalja i njihovih regija.

(70)

U posebnim slučajevima kada postoje dokazi da određene životinje ili roba koja dolazi iz trećih zemalja, skupine trećih zemalja ili njihovih regija predstavlja rizik za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka ili za okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja ili postoje dokazi da postoji raširena ozbiljna nesukladnost sa zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu, Komisiji treba omogućiti da donese mjere za suzbijanje takvih rizika.

(71)

Djelotvornost i učinkovitost službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti, a u konačnici i sigurnost i zdravlje ljudi, životinja i biljaka te zaštita okoliša, također ovisi o dostupnosti osposobljenog osoblja nadzornim tijelima s odgovarajućim poznavanjem svih pitanja relevantnih za pravilnu primjenu zakonodavstva Unije. Komisija treba osigurati odgovarajuće, namjensko osposobljavanje radi promicanja jedinstvenog pristupa službenom nadzoru i drugim službenim aktivnostima koje provode nadležna tijela. Radi promicanja poznavanja zakonodavstva Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu i zahtjeva u trećim zemljama takvo osposobljavanje treba usmjeriti i prema nadležnim tijelima u trećim zemljama.

(72)	Radi promicanja razmjene iskustva i najboljih praksi među nadležnim tijelima, Komisiji također treba omogućiti da u suradnji s državama članicama organizira programe za razmjenu osoblja koje obavlja službeni nadzor ili druge službene aktivnosti.

(73)

Radi djelotvornog provođenja službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti važno je da se nadležnim tijelima u državama članicama, Komisiji i po potrebi gospodarskim subjektima omogući brza i učinkovita razmjena podataka i informacija u vezi sa službenim nadzorom ili njegovim rezultatima. U skladu sa zakonodavstvom Unije uspostavljeno je nekoliko informacijskih sustava kojima upravlja Komisija kako bi se omogućilo rukovanje i upravljanje tim podacima i informacijama putem računalnih i internetskih alata na razini Unije. Sustav namijenjen evidentiranju i praćenju rezultata službenog nadzora (sustav TRACES, Trade Control and Expert System), uspostavljen je Odlukom Komisije 2003/24/EZ (18) i trenutno se upotrebljava za upravljanje podacima i informacijama o životinjama i proizvodima životinjskog podrijetla te službenom nadzoru nad njima. Taj sustav trebalo bi nadograditi i prilagoditi kako bi se omogućilo njegovo korištenje za svu robu za koju se zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu utvrđuju posebni zahtjevi ili modaliteti službenog nadzora. Postoje također namjenski računalni sustavi za brzu razmjenu informacija među državama članicama i s Komisijom o rizicima koji mogu nastati u prehrambenom lancu ili rizicima za zdravlje životinja i bilja. Člankom 50. Uredbe (EZ) br. 178/2002 uspostavljen je sustav brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje, Uredbom (EU) …/… (*2) sustav za obavješćivanje i izvješćivanje o mjerama za bolesti s popisa i o prijevari s hranom , a člankom 97. Uredbe (EU) … /… (*3) sustav za obavješćivanje i izvješćivanje o prisutnosti štetnih organizama i obavješćivanje o nesukladnostima. Svi takvi sustavi trebali bi djelovati skladno i dosljedno kako bi se iskoristile sinergije između različitih sustava, izbjeglo udvostručavanje, pojednostavnio njihovo djelovanje i povećala učinkovitost. [Am. 19]

(74)

Radi podupiranja učinkovitijeg upravljanja službenim nadzorom, Komisija treba uspostaviti računalni informacijski sustav uz integriranje i nadogradnju, po potrebi, svih relevantnih postojećih informacijskih sustava, kako bi omogućila upotrebu naprednih komunikacijskih i certifikacijskih alata te najučinkovitiju upotrebu podataka i informacija koje se odnose na službeni nadzor. Da bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje zahtjeva za informacijama pri oblikovanju takvog računalnog sustava treba uzeti u obzir potrebu da se osigura, kada je to primjereno, kompatibilnost takvog računalnog sustava s drugim informacijskim sustavima javnih tijela preko kojih se relevantni podaci razmjenjuju ili čine dostupnima. Osim toga, treba propisati mogućnost upotrebe elektroničkog potpisa u smislu Direktive 1999/93/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (19), u skladu s Digitalnim programom za Europu.

(74.a)

Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje i troškovi nadzora te kako bi se Uniji i njenim državama članicama omogućila učinkovita elektronička komunikacija u trgovinskim odnosima s trećim zemljama, potrebno je da pri razmjeni elektroničkih certifikata ili drugih elektroničkih podataka, Komisija i nadležna tijela država članica upotrebljavaju međunarodno standardiziran jezik, strukturu poruka i protokole razmjene koji se temelje na smjernicama za elektroničku certifikaciju u standardiziranom jeziku za označavanje (eXtensible Markup Language, format XML) koji je razvio konzorcij za Mrežu (World Wide Web, WC3) i sigurne mehanizme za razmjenu između nadležnih tijela kako to predviđa Centar UN-a za unapređivanje trgovine i elektroničkog poslovanja (UN/CEFACT). [Am. 20]

(75)

Nadležna tijela trebaju istražiti slučajeve sumnji u nesukladnost sa zakonodavstvom Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu i po utvrđivanju nesukladnosti odrediti njeno podrijetlo i opseg, kao i odgovornosti gospodarskog subjekta. Također trebaju poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da gospodarski subjekti isprave nepravilnosti te kako bi se spriječila daljnja nesukladnost.

(76)

Provjera sukladnosti sa zakonodavstvom o poljoprivredno-prehrambenom lancu kroz službeni nadzor od ključne je važnosti kako bi se osiguralo da se ciljevi tog zakonodavstva djelotvorno ostvaruju u cijeloj Uniji. Nedostaci u sustavima nadzora države članice mogu znatno omesti ostvarivanje tih ciljeva i dovesti do pojave rizika za zdravlje ljudi, životinja i biljaka, dobrobit životinja te okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, bez obzira na sudjelovanje ili odgovornost gospodarskih ili drugih subjekata, ili dovesti do ozbiljne raširene nesukladnosti s pravilima prehrambenog lanca. Komisiji stoga treba omogućiti da reagira na ozbiljne pogreške u sustavu nadzora države članice donošenjem mjera usmjerenih na zaustavljanje širenja ili otklanjanje tih rizika iz poljoprivredno-prehrambenog lanca do potrebnih radnji koje treba poduzeti dotična država članica kako bi ispravila nedostatak u sustavu nadzora.

(77)

Povrede pravila trebale bi podlijegati djelotvornim, odvraćajućim i razmjernim sankcijama na nacionalnoj razini u cijeloj Uniji. Da bi novčane kazne važeće za međunarodne povrede bile dovoljno odvraćajuće, trebale bi biti toliko visoke da bi vjerojatno nadoknadile barem dvostruko veće od ekonomske koristi koju bi prekršitelj prekršajem ostvario. Od država članica također bi trebalo zahtijevati da primjenjuju odgovarajuće kaznene i/ili administrativne sankcije, ili oboje, kad gospodarski subjekti ne surađuju tijekom službenog nadzora. [Am. 21]

(77.a)

Trebalo bi uzeti u obzir posebne potrebe zemalja u razvoju, posebno najmanje razvijenih zemalja, kojima bi trebalo pružiti podršku pri organizaciji službenog nadzora kako bi mogle ispuniti uvjete za uvoz životinja i robe u Uniji. [Am. 22]

(78)

Ova Uredba obuhvaća područja koja su već obuhvaćena određenim aktima koji su već na snazi. Kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje i uspostavio dosljedan zakonodavni okvir, sljedeći akti trebaju biti stavljeni izvan snage i zamijenjeni ovom Uredbom: Direktiva Vijeća 89/608/EEZ (20); Direktiva Vijeća 89/662/EEZ (21); Direktiva Vijeća 90/425/EEC (22); Direktiva Vijeća 91/496/EEZ; Odluka Vijeća 92/438/EEZ (23); Direktiva Vijeća 96/23/EZ; Direktiva Vijeća 96/93/EZ (24); Direktiva Vijeća 97/78/EZ i Uredba (EZ) br. 882/2004. i Uredba (EZ) br. 854/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. godine o utvrđivanju posebnih pravila za organizaciju službenog nadzora proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih za prehranu ljudi (25) . [Am. 23]

(79)

Kako bi se osigurala dosljednost izmjene je potrebno primijeniti na sljedeće akte: Uredbu (EZ) br. 999/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (26); Uredbu Vijeća (EZ) br. 1/2005 (27); Uredbu (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća (28); Uredbu Vijeća (EZ) br. 834/2007 (29); Uredbe (EZ) br. 1069/2009; Uredbu Vijeća (EZ) br. 1099/2009 (30); Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (31); Uredbu (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (32); Direktivu Vijeća 98/58/EZ (33); Direktivu 1999/74/EZ (34); Uredbu (EZ) br. 1829/2003; Uredbu (EZ) br. 1831/2003; Direktivu Vijeća 2007/43/EZ (35); Direktivu Vijeća 2008/119/EZ (36); Direktivu Vijeća 2008/120/EZ (37); Direktivu 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (38). [Am. 24]

(80)

Uredba (EU) br. [.…]/… (*4) 2013 donosi okvir za financiranje radnji i mjera od strane Unije u cijelom poljoprivredno-prehrambenom lancu u područjima u višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje od 2014. do 2020. godine. Cilj nekih od tih akata i mjera je poboljšati provođenje službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti u Uniji. Uredbu (EU) br. [.…]/… (*5) 2013 potrebno je izmijeniti kako bi se u obzir uzele promjene koje ova Uredba donosi u Uredbi (EZ) br. 882/2004.

(81)

Kako bi se izmijenile upute na europske norme i kako bi Prilozi II i III ove Uredbe u obzir uzeli zakonodavne, tehničke i znanstvene trendove te kako bi se ova Uredba dopunila posebnim pravilima o službenom nadzoru i drugim službenim aktivnostima u područjima koja obuhvaća, uključujući, između ostaloga, pravila o kvalifikacijama i osposobljavanju osoblja, dodatnim odgovornostima i zadacima nadležnih tijela, slučajevima kada nije potrebno akreditiranje laboratorija, određenim izuzećima od obaveze službenog nadzora na granicama, kriterijima za određivanje učestalosti provjera identiteta i fizičkih provjera, uspostavljanju uvjeta koje određene životinje i roba koja ulazi u Uniju iz trećih zemalja moraju zadovoljavati, dodatnim zahtjevima i zadacima referentnih laboratorija i centara Europske Unije, dodatnim zahtjevima za nacionalne referentne laboratorije, kriterijima za kategoriziranje rizika i pokazatelje uspješnosti višegodišnjih nacionalnih planova nadzora te planove hitnih mjera za hranu i hranu za životinje usvojene na temelju članka 55. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002, Komisiji bi trebalo dodijeliti ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Od osobite je važnosti da Komisija u svom pripremnom radu provede odgovarajuća savjetovanja uključujući savjetovanja na razini stručnjaka. Kod pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati istodobno, pravodobno i prikladno dostavljanje relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(82)

Komisiji treba dodijeliti provedbene ovlasti kako bi se osigurali jednaki uvjeti za primjenu ove Uredbe u vezi s imenovanjem referentnih laboratorija i centara Europske unije za biljni reproduktivni materijal i dobrobit životinja donošenje programa nadzora koji Komisija provodi u državama članicama te provođenje pojačanog službenog nadzora u slučaju kršenja pravila poljoprivredno-prehrambenog lanca koji zahtijeva koordiniranu pomoć i naknadno praćenje od strane Komisije.

(83)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za primjenu ove Uredbe, uključujući, između ostalog, pravila i modalitete u vezi revizije, formata certifikata i drugih dokumenata, uspostavljanja računalnih sustava upravljanja informacijama, suradnje između gospodarskih subjekata i nadležnih tijela, carinskih i drugih tijela, metoda uzorkovanja i laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnosticiranja, kao i njihove potvrde i tumačenja, sljedivosti, popisivanja proizvoda i robe koja podliježe nadzoru, kao i popisivanja država ili regija koje mogu izvoziti određene životinje i robu u Uniju, prethodnog obavješćivanja o pošiljkama, razmjeni informacija, točkama granične kontrole, izolacije i karantene, odobravanja nadzora prije izvoza koji provode treće zemlje, mjera ograničavanja rizika ili zaustavljanja proširene ozbiljne nesukladnosti u vezi s određenim životinjama ili robom koja dolazi iz trećih zemalja ili njihovih regija, prepoznavanja trećih zemalja ili regija koje nude jamstva istovrsna onima koja se primjenjuju u Uniji te njihovo stavljanje izvan snage, aktivnosti osposobljavanja i programa razmjene osoblja među državama članicama, Komisiji treba dodijeliti provedbene ovlasti. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (39).

(84)

S obzirom na to da cilje ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države člčanice, odnosno osigurati usklađeni pristup u vezi s provođenjem službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti kojima se osigurava promjena pravila Unije o poljoprivredno-prehrambenom lancu, nego se zbog njegonog učinka, složenosti, prekograničnog i međunarodnog karaktera om na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj Uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Glava I.

Predmet, područje primjene i definicije

Članak 1.

Sadržaj i područje primjene

1. Ovom se Uredbom utvrđuju pravila za:

(a)	provođenje službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti od strane nadležnih tijela država članica;

(b)	financiranje službenog nadzora;

(c)	administrativnu pomoć i suradnju među državama članicama radi pravilne primjene pravila iz stavka 2.;

(d)	nadzor koji Komisija provodi u državama članicama i trećim zemljama;

(e)	donošenje uvjeta koje moraju zadovoljiti životinje i roba koji ulaze u Uniju iz trećih zemalja;

(f)	uspostavljanje računalnog informacijskog sustava za upravljanje informacijama i podacima u vezi sa službenim nadzorom.

2. Ova se Uredba primjenjuje na službeni nadzor kojim se provjerava sukladnost sa sljedećim pravilima, bilo da su uspostavljena na razini Unije ili od strane država članica za primjenu zakonodavstva Unije u navedenim područjima:

(a)

pravila o hrani i sigurnosti hrane, kvaliteti hrane i zdravstvenoj ispravnosti hrane u bilo kojoj fazi proizvodnje, obradi i distribuciji hrane, uključujući pravila kojima se jamče poštene prakse u trgovini i zaštita potrošačkih interesa i podataka te pravila o proizvodnji i upotrebi materijala i proizvoda koji su namijenjeni kontaktu s hranom;

(b)	pravila o namjernom otpuštanju genetski modificiranih organizama u okoliš i njihovoj kontroliranoj upotrebi;

(c)	pravila o hrani za životinje i sigurnosti hrane za životinje u svim fazama proizvodnje, obrade i distribucije te upotrebu hrane za životinje, uključujući pravila kojima se jamče poštene prakse u trgovini te zaštita zdravlja potrošača, potrošačkih interesa i podataka;

(d)	pravila o zahtjevima u vezi sa zdravljem životinja;

(e)	pravila kojima je cilj spriječiti i umanjiti rizike za zdravlje ljudi i životinja koji proizlaze iz nusproizvoda životinjskog podrijetla i od njih dobivenih proizvoda;

(ea)	s pravilima za sprečavanje i čim veće smanjivanje antimikrobne otpornosti kod životinja i ljudi te u okolišu;

(f)	pravila o zahtjevima za dobrobit životinja;

(g)	pravila o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje;

(h)	pravila o proizvodnji koja je namijenjena stavljanju na tržište te stavljanju na tržište biljnog reproduktivnog materijala;

(i)	pravila kojima se uređuju zahtjevi za stavljanje na tržište i upotrebu sredstava za zaštitu bilja i održivu upotrebu pesticida;

(j)	pravila o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda;

(k)	pravila o upotrebi i označavanju zaštićenih oznaka podrijetla, zaštićenih geografskih oznaka i zajamčenih tradicionalnih posebnosti.

(ka)	s pravilima o nadzoru određenih tvari i njihovih ostataka u živim životinjama i životinjskim proizvodima. [Am. 25, 26 i 27]

3. Ova se uredba također primjenjuje na provođenje službenog nadzora kojim se provjerava sukladnost sa zahtjevima koji su uređeni pravilima iz stavka 2. koji su primjenjivi na životinje i robu:

(a)	koja ulazi u Uniju iz trećih zemalja;

(b)	koja se izvozi u treće zemlje.

4. Ova se Uredba ne primjenjuje na službeni nadzor za provjeru sukladnosti s:

(a)	Uredbom (EK) br. 1234/2007 u područjima koja su različita od onih iz dijela II. glave II. poglavlja I. te Uredbe . No ova se Uredba primjenjuje na službeni nadzor zaštićenih oznaka podrijetla i zaštićenih geografskih oznaka za vino ; [Am. 28]

(b)	Direktivom 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća (40),

(ba)	Direktivom 2001/82/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (41) . [Am. 29]

5. Članci 3., 4., 5. i 7., članak 11. stavak 2. i 3., članak14., članci 30. do 33., članci 36. do 41., članak 76., glave III. i IV. te članci 129. i 136. ove Uredbe također se primjenjuju na druge službene aktivnosti koje provode nadležna tijela u skladu s ovom Uredbom ili pravilima iz stavka 2. ovog članka.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1.)

„službeni nadzor” znači svaki oblik nadzora, uključujući također provjeru zahtjeva u pogledu životinja i robe iz trećih zemalja namijenjenih za izvoz u treće zemlje, koji nadležna tijela provode za provjeru sukladnosti s: [Am. 30]

(a)	ovom Uredbom;

(b)	pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(2.)

„druge službene aktivnosti” znači sve aktivnosti osim službenog nadzora koje nadležna tijela provode u skladu s:

(a)	ovom Uredbom;

(b)	pravilima iz članka 1. stavka 2. , osim točke (g), za osiguravanje primjene tih pravila; [Am. 31]

(3.)	„propisi o hrani” ima značenje propisi o hrani prema definiciji iz članka 3. točke 1.Uredbe (EZ) br. 178/2002;

(4.)	„propisi o hrani za životinje” znači zakoni, propisi i administrativne odredbe o hrani općenito i sigurnosti hrane posebno, na razini Unije ili nacionalnoj razini; njima su obuhvaćene sve faze proizvodnje, prerade i distribucije hrane za životinje kao i upotreba hrane za životinje;

(5.)

„nadležna tijela” znači:

(a)

središnja tijela države članice odgovorna za organiziranje i provedbu službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti, kao npr. izdavanja certifikata i atesta, imenovanja laboratorija, razmjene informacija u smislu suradnje javnih tijela te odlučivanja o mjerama za rješavanje kršenja pravila ove Uredbe i pravila iz članka 1. stavka 2.; [Am. 32]

(b)	sva druga tijela kojima je ta odgovornost dodijeljena;

(c)	po potrebi, odgovarajuća tijela trećih zemalja;

(6.)	„životinje” znači životinje prema definiciji iz točke 1. članka 4. stavka 1. Uredbe (EU) br. …/… (*6) uz iznimku „kućnih ljubimaca” ; [Am. 33]

(7.)	„roba” znači svaka roba za koju vrijedi jedno ili više pravila iz članka 1. stavka 2., ne uključujući životinje;

(8.)	„hrana” znači hrana prema definiciji iz članka 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

(9.)	„hrana za životinje” znači hrana za životinje prema definiciji iz točke 4. članka 3. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

(10.)

„nusproizvodi životinjskog podrijetla” znači nusproizvodi životinjskog podrijetla prema definiciji iz točke 1. članka 3. Uredbe (EZ) br. 1069/2009;

(11.)

„izvedeni proizvodi” znači izvedeni proizvodi prema definiciji iz točke 2. članka 3. Uredbe (EZ) br. 1069/2009;

(12.)

„štetni organizmi” znači štetni organizmi prema definiciji iz članka 1. stavka 1. Uredbe (EU) br. …/… (*7);

(13.)

„bilje” znači bilje prema definiciji iz točke 1. članka 2. Uredbe (EU) br. …/… (*8);

14.	„biljni reproduktivni materijal” znači biljni reproduktivni materijal prema definiciji iz točke 2. članka 3. Uredbe (EU) br. XXX/XXXX [ broj, datum, naziv te u fusnoti uputu na Službeni list za Uredbu o proizvodnji i stavljanju na tržište biljnog reproduktivnog materijala ]; [Am. 34]

(15.)

„sredstva za zaštitu bilja” znači sredstva za zaštitu bilja iz članka 2. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1107/2009; za potrebe ove Uredbe „sredstvima za zaštitu bilja” smatraju se i aktivne tvari iz članka 2. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 te druge tvari ili pripravci iz članka 2. stavka 3. te Uredbe; [Am. 35]

16.

„strane vrste” znači vrste, podvrste ili niže taksonomske kategorije koje su uvedene izvan svog prošlog ili trenutnog prirodnog područja rasprostranjenosti i uključuju sve dijelove, gamete, sjeme, jajašca ili reproduktivni materijal tih vrsta, kao i sve hibride, sorte ili pasmine koje mogu preživjeti i razmnožavati se; [Am. 36]

(17.)

„proizvodi životinjskog podrijetla” znači proizvodi životinjskog podrijetla prema definiciji iz točke 8.1 Priloga I. Uredbi (EZ) br. 853/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (42);

(18.)

„zametni proizvodi” znači zametni proizvodi prema definiciji iz točke 25. članka 4. stavka 1. Uredbe (EU) br. …/… (*9);

(19.)

„biljna sredstva” znači biljna sredstva prema definiciji iz točke 2. članka 2. Uredbe (EU) br. …/… (*10);

(20.)

„drugi predmeti” znači drugi predmeti prema definiciji iz točke 4. članka 2. Uredbe (EU) br. …/… (*11);

(21.)

„procjena rizika” znači procjena rizika prema definiciji iz točke 11. članka 3. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

(22.)

„dužnosnik za potvrđivanje” znači:

(a)	svaki dužnosnik nadležnih tijela ovlašten za potpisivanje službenih certifikata tih tijela;

(b)	kada je to uređeno pravilima iz članka 1. stavka 2. – svaka druga osoba koju je nadležno tijelo ovlastilo za potpisivanje službenih certifikata;

(23.)

„službeni certifikat” znači svaki papirnati ili elektronički dokument koji potpiše dužnosnik za potvrđivanje i koji osigurava jamstvo sukladnosti s jednim ili više zahtjeva koji su uređeni pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(24.)

„nesukladnost” znači nesukladnost s:

(a)	ovom Uredbom;

(b)	pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(25.)

„službeni atest” znači svaka naljepnica, oznaka ili drugi oblik ovjere koji izdaju gospodarski subjekti pod namjenskim službenim nadzorom nadležnih organia ili sami nadzorni organi i koji osigurava jamstvo sukladnosti s jednim ili više zahtjeva koji su uređeni pravilima iz članka 1. stavka 2.;[Am. 37]

(26.)

„gospodarski subjekt” znači svaka fizička i pravna osoba na koju se odnosi jedna ili više obveza iz pravila iz članka 1. stavka 2., osim nadležnih tijela i drugih tijela koja su odgovorna za službeni nadzor i druge službene aktivnosti;

(27.)

„pošiljka” znači skupina životinja ili količina robe iste vrste, razreda ili opisa koju pokriva isti službeni certifikat, službeni atest ili bilo koji drugi dokument, koja se prevozi istim prijevoznim sredstvom i ima isto podrijetlo; može se sastojati od jedne ili više serija;

(28.)

„inspekcijski pregled” znači oblik službenog nadzora koji uključuje pregled:

(a)	životinja ili robe;

(b)	aktivnosti koje nadziru gospodarski subjekti iz područja primjene pravila iz članka 1. stavka 2. te opreme, prijevoznih sredstava, tvari, materijala, sredstava za zaštitu bilja i mjera predostrožnosti koji se upotrebljavaju za obavljanje tih aktivnosti; [Am. 38]

(c)	mjesta na kojima gospodarski subjekti izvršavaju svoje aktivnosti;

(ca)	dokumentacijom iz točaka (a), (b) i (c); [Am. 39]

(29.)„

točka granične kontrole” znači nadzorni centar i pripadajući objekti koje je država članica odredila za provođenje službenog nadzora iz članka 45. stavka 1.; [Am. 40]

(30.)

„revizija” znači sustavno i neovisno preispitivanje kojim se treba utvrditi jesu li radnje i s njima povezani rezultati u skladu s planiranim mjerama, provode li se te mjere djelotvorno i jesu li prikladne za ostvarenje ciljeva;

(31.)

„ocjena” znači klasifikacija gospodarskih subjekata prema ocjeni njihove sukladnosti s kriterijima ocjenjivanja;

(32.)

„službeni veterinar” znači veterinar kojega imenuju nadležna tijela i koji ima odgovarajuće kvalifikacije za provođenje službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti u skladu s:

(a)	ovom Uredbom;

(b)	pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(33.)

„opasnost” znači svako sredstvo ili uvjet koji može imati štetni utjecaj na zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš;

(34.)

„tvari sa specifičnim rizikom” znači tkiva prema definiciji iz točke g članka 3. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 999/2001;

(35.)

„duga vožnja” znači vožnja prema definiciji iz točke (m) članka 2. Uredbe (EZ) br. 1/2005;

(36.)

„izlazna točka” znači točka granične kontrole ili bilo koje drugo mjesto koje je država članica odredila kao mjesto na kojem životinje iz područja primjene Uredbe (EZ) br. 1/2005 napuštaju carinsko područje Unije;

(37.)

„oprema za upotrebu pesticida” znači svaki uređaj prema definiciji iz točke 4. članka 3. Direktive 2009/128/EZ;

(38.)

„delegirano tijelo” znači neovisna treća strana kojoj su nadležna tijela dodijelila posebne zadatke u vezi sa službenim nadzorom i drugim službenim aktivnostima ; [Am. 43]

(39.)

„nadzorno tijelo za ekološku proizvodnju ” znači organizacija javne uprave države članice na koju su nadležna tijela u cjelini ili dijelom prenijela svoje nadležnosti za nadzor i certifikaciju u sektoru ekološke proizvodnje, u vezi s Uredbom (EZ) br. 834/2007, uključujući po potrebi odgovarajuće tijelo treće zemlje ili tijelo koje djeluje u trećoj zemlji; [Am. 44]

(40.)

„postupci za provjeru nadzora” znači uspostavljeni mehanizmi i radnje koje nadležna tijela izvršavaju kako bi se osigurala dosljednost i djelotvornost službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti;

(41.)

„pregled usklađenosti” znači oblik službenog nadzora pri kojem se provodi planirani niz promatranja ili mjerenja kako bi se dobio pregled stanja usklađenosti ove Uredbe i pravila iz članka 1. stavka 2.;

(42.)

„ciljani pregled usklađenosti” znači oblik službenog nadzora koji uključuje praćenje jednog ili više gospodarskih subjekata i njihovih aktivnosti;

(43.)

„sustav nadzora” znači sustav koji uključuje nadležna tijela i resurse, strukture, dogovore i postupke uspostavljene u državi članici kako bi se osiguralo da se službeni nadzor provodi u skladu s ovom Uredbom i pravilima iz članaka 15. do 24.;

(44.)

„istovjetnost” ili „istovjetno” znači sustavi koji su uglavnom isti i služe za postizanje istih ciljeva ; [Am. 45]

(a)	sposobnost različitih sustava ili mjera da postignu iste ciljeve; [Am. 46]

(b)	različiti sustavi ili mjere sposobne postići iste ciljeve; [Am. 47]

(45.)

„ulazak u Uniju” znači unos životinja i robe u jedno od područja navedenih u Prilogu I.;

(46.)

„provjera dokumentacije” znači provjera službenih certifikata, službenih atesta i ostalih dokumenata, uključujući komercijalne dokumente, koji moraju pratiti pošiljku u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2., članka 54. stavka 1. ili primjenom akata donesenih u skladu s člankom 75. stavkom 3., člankom125. stavkom 4., člankom 127. stavkom 1. i člankom 128. stavkom 1.;

(47.)

„provjera identiteta” znači vizualni inspekcijski pregled kojim se provjerava odgovaraju li sadržaj i oznake pošiljke, uključujući oznake na životinjama, plombe i prijevozno sredstvo, informacijama navedenima u službenim certifikatima, atestima i drugim pratećim dokumentima;

(48.)

„fizička provjera”znači provjera životinja ili robe i po potrebi provjera pakiranja, prijevoznog sredstva, oznaka i temperature, uzorkovanje za analizu, ispitivanja ili dijagnosticiranje te sve druge provjere potrebne kako bi se provjerila sukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(49.)

„pretovar” znači kretanje robe ili životinja koji podliježu službenom nadzoru iz članka 45. stavka 1. koja dolazi pomorskim ili zračnim prijevozom iz treće zemlje te se s plovila ili zrakoplova pod carinskim nadzorom prenosi na drugo plovilo ili zrakoplov u istoj luci ili zračnoj luci radi pripreme za daljnje putovanje; [Am. 48]

(50.)

„tranzit” znači kretanje iz jedne treće države u drugu treću državu s prijevozom pod carinskim nadzorom kroz jedan od teritorija navedenih u Prilogu I. ili iz jednog od teritorija navedenih u Prilogu I. u drugi teritorij naveden u Prilogu I. s prijevozom kroz teritorij treće države;

(51.)

„carinski nadzor” znači radnja definirana u članku 4. stavku 13. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 (43);

(52.)

„carinska kontrola” znači carinska kontrola definirana u članku 4. stavku 14. Uredbe (EEZ) br. 2913/92;

(53.)

„službeno zadržavanje” znači postupak kojim nadležna tijela osiguravaju da se životinje i roba koji podliježu službenom nadzoru ne premještaju i da se na njih ne primjenjuju neovlaštene izmjene dok se ne donese odluka o njihovu odredištu; to obuhvaća skladištenje od strane gospodarskih subjekata u skladu s uputama i pod nadzorom nadležnih tijela; [Am. 49]

(54.)

„dodatni službeni nadzor” znači nadzor koji izvorno nije bio predviđen i koji je naložen na temelju saznanja iz prethodnog službenog nadzora ili drugih službenih aktivnosti;

(55.)

„službeno potvrđivanje” znači postupak kojim nadležna tijela izdaju potvrdu o sukladnosti s jednim ili više zahtjeva uređenih pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(56.)

„plan nadzora” znači opis koji utvrđuju nadležna tijela i sadrži informacije o strukturi i organizaciji sustava službenog nadzora i njegovog provođenja te detaljni plan službenog nadzora koji će se provoditi u svakom od područja iz članka 1. stavka 2. tijekom određenog vremenskog razdoblja;

(57.)

„dnevnik vožnje” znači dokument određen u točkama 1. do 5. Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1/2005.

(57.a)

„službeni pomoćnik” znači osoba koja je u skladu s Prilogom III. ovoj Uredbi kvalificirana za djelovanje u tom svojstvu, koju je imenovalo nadležno tijelo i koja radi pod nadzorom i odgovornošću službenog veterinara. [Am. 50]

GLAVA II.

Službeni nadzor i druge službene aktivnosti u državama članicama

Poglavlje I.

Nadležna tijela

Članak 3.

Imenovanje nadležnih tijela

1. Za svako područje koje je uređeno pravilima iz članka 1. stavka 2. države članice imaju nadležno tijelo ili tijela koja su odgovorna za planiranje, organiziranje i po potrebi provođenje službenog nadzora. [Am. 51]

2. Ako za isto područje država članica raspolaže s više od jednog nadležnog tijela, na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, ili ako su nadležna tijela imenovana u skladu sa stavkom 1. ovlaštena za prijenos određenih dužnosti službenog nadzora na druga javna tijela, mora se osigurati da se : [Am. 52]

(a)	uspostave postupci kojima se osigurava učinkovita i djelotvorna koordinacija među svim uključenim tijelima te dosljednost i djelotvornost službenog nadzora ili drugih službenih aktivnosti na cijelom svom teritoriju; [Am. 53]

(b)

imenuje jedno tijelo koje je odgovorno za koordinaciju suradnje i kontakte s Komisijom i drugim državama članicama u vezi sa službenim nadzorom i drugim službenim aktivnostima koje se provode u svakom od sektora koji definira država članica tako da se obuhvate sva područja iz članka 1. stavka 2. [Am. 54]

3. Nadležna tijela koja su odgovorna za provjeravanje sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (j) mogu prenijeti posebne zadatke službenog nadzora na jedno ili više nadzornih tijela za ekološku proizvodnju . U takvim slučajevima svakom od njih dodjeljuju šifru. [Am. 55]

4. Države članice izvješćuju Komisiju i druge države članice o bilo kakvim promjenama u podacima za kontakt:

(a)	nadležnih tijela koja su imenovana u skladu sa stavkom 1.;

(b)	pojedinačnih tijela koja su imenovana u skladu s točkom (b) stavka 2.;

(c)	nadzornih tijela za ekološke proizvode iz stavka 3.;

(d)	delegiranih tijela iz članka 25. stavka 1.

Informacije iz prvog podstavka također su javno dostupne.

5. Države članice mogu prenijeti nadležnim tijelima iz stavka 1. odgovornost za provođenje nadzora za provjeru sukladnosti ili za primjenu pravila, uključujući ona koja se tiču posebnih rizika koji mogu nastati zbog prisutnosti stranih vrsta u Uniji, osim onih iz članka 1. stavka 2. [Am. 56]

6. S pomoću provedbenih akata Komisija može odrediti načine na koje će se informacije iz stavka 4. staviti na raspolaganje javnosti. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 141. stavka 2. Načini na koji se informacije iz stavka 4. stavljaju na raspolaganje javnosti u svakom slučaju uključuju objavljivanje na internetu. . [Am. 57]

Članak 4.

Opće obveze nadležnih tijela

1. Nadležna tijela:

(a)	imaju uspostavljene postupke kako bi osigurala djelotvornost i prikladnost službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti;

(b)	imaju uspostavljene mehanizme kako bi osigurala nepristranost, neovisnost, kvalitetu, dosljednost i jedinstvo ciljeva službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti na svim razinama; ni u kojem slučaju ne bi trebala biti povezana s gospodarskim subjektima koje nadziru ili ovisna o njima;

(c)	imaju uspostavljene postupke kako bi osigurali da je osoblje koje provodi službeni nadzor i druge službene aktivnosti nepristrano, da nije u sukobu interesa te da nema nedopustive veze s pomoću kojih ostvaruje ekonomsku korist ili koje bi mogle ugroziti njegovu nepristranost ;

(d)	imaju odgovarajuće laboratorijske kapacitete za analizu, ispitivanje i dijagnosticiranje ili pristup istima;

(e)	raspolažu dovoljnim brojem neovisnog, odgovarajuće kvalificiranog i iskusnog osoblja (u pogledu zahtjeva za nadzor na temelju članka 1. stavaka 1. i 2.) ili imaju pristup takvom osoblju tako da se službeni nadzor i druge službene aktivnosti mogu provoditi potpuno, učinkovito i djelotvorno;

(f)	raspolažu s prikladnim i propisno održavanim objektima i opremom kako bi osigurala da osoblje može učinkovito i djelotvorno provoditi službeni nadzor i druge službene aktivnosti;

(g)	imaju pravne ovlasti za provođenje službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti te poduzimanje radnji uređenih ovom Uredbom i pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(h)	imaju uspostavljene pravne postupke kako bi osigurala da osoblje ima pristup prostorijama i dokumentaciji gospodarskih subjekata kako bi moglo propisno obaviti svoje zadatke;

(i)	imaju planove hitnih mjera i spremni su ih provoditi u slučaju nužde, po potrebi u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2.

2. Osoblje koje provodi službeni nadzor i ostale službene aktivnosti:

(-a)	službeno je osoblje zaposleno pri nadležnim tijelima ili neovisnom javnom tijelu koje je nadležno tijelo ovlastilo za provedbu službenog nadzora ili drugih službenih aktivnosti.

(a)	za svoje područje nadležnosti dobiva odgovarajuće osposobljavanje koje im omogućuje stručno izvršavanje svojih dužnosti te dosljedno provođenje službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti;

(b)	se dalje obrazuje na svom području nadležnosti i da prema potrebi dobiva redovitu dodatnu izobrazbu;

(c)	dobiva osposobljavanje za predmete određene u poglavlju I. Priloga II. te obveza nadležnih tijela u skladu s ovom Uredbom.

Nadležna tijela razvijaju i provode programe osposobljavanja kako bi osigurala da osoblje koje provodi službeni nadzor i ostale službene aktivnosti dobije osposobljavanje iz točaka (a), (b) i (c).

3. Kako bi se osiguralo da osoblje nadležnih tijela iz stavka 1. točke (e) i stavka 2. posjeduje potrebne kvalifikacije, vještine i znanje, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 139. u vezi s pravilima za posebne zahtjeve u vezi s kvalifikacijama i osposobljavanjem takvog osoblja, uz poštovanje znanstvenog i tehničkog znanja koje je potrebno za provođenje službenog nadzora i drugih aktivnosti u svakom od područja iz članka 1. stavka 2.

4. Kad je, u okviru aktivnosti koje provodi nadležno tijelo , više jedinica nadležno za provođenje službenog nadzora ili drugih službenih aktivnosti, među različitim jedinicama osigurava se učinkovita i djelotvorna koordinacija i suradnja. [Am. 58 i 341]

Članak 5.

Revizije nadležnih tijela

1. Nadležna tijela provode unutarnje revizije i poduzimaju odgovarajuće mjere u odnosu na njihove rezultate kako bi se osigurala sukladnost s ovom Uredbom.

Revizije:

(a)	su predmet neovisnog pregleda;

(b)	se provode transparentno.

2. Na obrazloženi zahtjev nadležna tijela stavljaju na raspolaganje Komisiji rezultate revizija iz stavka 1. [Am. 59]

3. Komisija može pomoću provedbenih akata utvrditi pravila za provođenje revizija iz stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 6.

Odluke nadležnih tijela u vezi s fizičkim i pravnim osobama

U skladu s nacionalnim zakonima fizičke i pravne osobe imaju pravo žalbe na odluke koje nadležna tijela donose u vezi s njima u skladu s člankom 53., člankom 64. stavkom 3. i 5., člankom 65., člankom 134. stavkom 2. i člankom 135. stavkom 1. i 2.

Članak 7.

Obveze osoblja nadležnih tijela u vezi s povjerljivošću podataka

1. Nadležna tijela od članova svog osoblja zahtijevaju da ne otkrivaju podatke, osim u okviru nadležnog tijela, do kojih su došli pri izvršavanju svojih dužnosti u okviru službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti za koje zbog njihove prirode vrijedi obveza čuvanja poslovne tajne.

2. Ako ne postoji viši javni interes za otkrivanje podataka, ili se otkrivanje zahtijeva drugim zakonodavstvom Unije, informacije za koje vrijedi obveza čuvanja poslovne tajne iz stavka 1. obuhvaćaju informacije čije bi otkrivanje štetilo:

(a)	svrsi inspekcijskih pregleda, istraga ili revizija;

(b)	zaštiti komercijalnih interesa fizičke ili pravne osobe;

(c)	sudskim postupcima koji su u tijeku i pravnom savjetovanju;

(ca)	postupku donošenja odluka nadležnih tijela.

2.a Pri utvrđivanju postoji li viši javni interes za otkrivanje, nadležna tijela uzimaju u obzir, među ostalim, sljedeće elemente:

(a)	moguće rizike za zdravlje ljudi, životinja i bilja ili za okoliš;

(b)	vrstu, ozbiljnost i opseg takvih rizika kako bi osigurala da je objavljivanje razmjerno u danim okolnostima;

3. Ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 2. nadležna tijela objavljuju informacije o rezultatima službenog nadzora u vezi s pojedinim gospodarskim subjektima ili ih na neki drugi način stavljaju na raspolaganje javnosti ako su zadovoljeni sljedeći uvjeti:

(a)	gospodarskom subjektu na kojeg se službeni nadzor odnosi mora se omogućiti da prije objavljivanja komentira informacije koje nadležno tijelo namjerava objaviti;

(b)	u informacijama, koje su objavljene ili su na drugi način stavljene na raspolaganje javnosti, uzimaju se u obzir primjedbe dotičnog gospodarskog subjekta ili se objavljuju ili otkrivaju istodobno i zajedno s tim primjedbama.

3.a Nadležna tijela osiguravaju da su sve informacije koje se objavljuju ili stavljaju na raspolaganje javnosti u skladu s ovim člankom točne te da se ako se u naknadno dokaže da nisu točne, na primjeren način isprave. [Am. 60]

Poglavlje II.

Službeni nadzor

Članak 8.

Opća pravila o službenom nadzoru

1. Nadležna tijela redovito provode službeni nadzor nad svim poduzećima na temelju rizika te dovoljno učestalo, uzimajući u obzir: [Am. 61]

(a)

utvrđene rizike povezane s:

(i)	životinjama i robom;

(ii)	aktivnosti i mjere predostrožnosti koje nadziru gospodarski subjekti; [Am. 62]

(iii)

mjestom izvršavanja aktivnosti ili operacija gospodarskih subjekata;

(iv)

upotrebu proizvoda, postupaka, materijala, dodataka hrani za životinje ili tvari koje mogu utjecati na sigurnost i zdravstvenu ispravnost hrane, sigurnost hrane za životinje, zdravlje životinja ili dobrobit životinja, zdravlje bilja ili u slučaju genetički modificiranih organizama i sredstava za zaštitu bilja, mogu biti štetne za okoliš; [Am. 63]

(iva)

mogućnost da će potrošači biti dovedeni u zabludu u pogledu vrste, kvalitete ili tvari proizvoda i/ili mogućnost da će potrošači pretrpjeti financijski gubitak kao rezultat dobivanja obmanjujućih podataka od gospodarskog subjekta. [Am. 64]

(ivb)

zahtjeve u pogledu postupaka u skladu s člankom 1. stavkom 2. točkom (j); [Am. 65]

(b)	dosadašnje rezultate službenog nadzora poduzeća i njihovu sukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2.; [Am. 66]

(c)

pouzdanost i rezultate vlastitog nadzora koji provode gospodarski subjekti ili treća strana na njihov zahtjev u svrhu utvrđivanja sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. Prijenos informacija o tom vlastitom nadzoru upotrebljava se što je moguće više tako da se opterećenje za gospodarske subjekte svede na najmanju moguću mjeru ; [Am. 67]

(ca)	očekivanja potrošača u pogledu vrste, kvalitete i sastava hrane i robe; [Am. 68]

(d)	sve informacije koje mogu ukazati na nesukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2.

(da)	privatne programe za osiguranje kvalitete koje uspostavljaju gospodarski subjekti, a certificiraju i revidiraju neovisna i priznata certifikacijska tijela. [Am. 69]

2. Nadležna tijela provode službeni nadzor redovito i dovoljno učestalo kako bi utvrdila moguća hotimična kršenja pravila iz članka 1. stavka 2., radi provjere sukladnosti sa zahtjevima i kriterijima za postupak u skladu s člankom 1. stavkom 2. točkom (j), uzimajući u obzir, uz kriterije iz stavka 1., informacije u vezi s takvim mogućim hotimičnim kršenjima koje se razmjenjuju kroz mehanizme upravne pomoći iz glave IV. i sve druge informacije koje ukazuju na mogućnost takvog kršenja. [Am. 70]

2.a Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. radi utvrđivanja jedinstvene najmanje učestalosti za obavljanje nadzora iz stavaka 1. i 2. Po potrebi, takva najmanja učestalost, utemeljena na riziku, određuje se na različit način za svaki proizvod, postupak ili aktivnost koji podliježu službenom nadzoru u skladu s ovom Uredbom. [Am. 71]

3. Službeni nadzor proveden prije stavljanja na tržište ili kretanja određenih životinja i robe u svrhu izdavanja službenih certifikata ili atesta koji su potrebni u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2. kao uvjet za stavljanje na tržište ili kretanje životinja ili robe provodi se u skladu s:

(a)	pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(b)	delegiranim aktima koje je donijela Komisija u skladu s člancima 15. do 24.

4. Službeni nadzor provodi se bez prethodnog upozorenja, osim u sljedećim slučajevima:

(a)	gospodarskog subjekta je potrebno ranije obavijestiti; [Am. 72]

(b)	takav je službeni nadzor zatražio gospodarski subjekt. Takav najavljeni nadzor ne zamijenjuje standardni nadzor bez prethodnog upozorenja. [Am. 73]

(ba)	provode se revizije za provjeru zahtjeva u skladu s člankom 1. stavkom 2. točkom (j). [Am. 74]

5. Službeni nadzor provodi se tako da se administrativno opterećenje i ometanje poslovanja za gospodarske subjekte svedu na nužnu najmanju moguću mjeru, a da to ne utječe negativno na kvalitetu nadzora ; u tu svrhu ako isti gospodarski subjekt tijekom istog razdoblja podliježe različitim službenim nadzorima, nadležno tijelo ih objedinjuje. Ako se na gospodarske subjekte primjenjuju različiti službeni nadzori, države članice osiguravaju koordinirani pristup radi kombiniranja postojećih mjera nadzora. [Am. 75]

6. Nadležna tijela provode službeni nadzor jednako pažljivo bez obzira na to jesu li životinje i roba:

(a)	dostupni na tržištu Unije, bilo da dolaze iz države članice u kojoj se provodi službeni nadzor ili iz druge države članice;

(b)	predviđene za izvoz iz Unije;

(c)	ili ulaze u Uniju iz trećih zemalja.

7. U mjeri u kojoj je potrebno za organiziranje službenog nadzora, odredišne države članice od gospodarskih subjekata kojima se životinje ili roba dostavljaju iz druge države članice zahtijevaju da prijave dolazak takvih životinja ili robe. [Am. 76]

Članak 9.

Osobe, postupci, aktivnosti, metode i tehnike koji podliježu službenom nadzoru [Am. 77]

U mjeri koja je potrebna za utvrđivanje sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. nadležna tijela provode službeni nadzor:

(a)	životinja i robe u svim fazama proizvodnje, prerade , stavljanja na tržište i distribucije; [Am. 78]

(b)	tvari, materijala ili drugih predmeta koji mogu utjecati na značajke ili zdravlje životinja i robe u svim fazama proizvodnje, obrade i distribucije; [Am. 79]

(c)	gospodarskih subjekata te aktivnosti i djelatnosti koje nadziru, njihovih prostorija , obradivih površina, usjeva i postupaka, skladištenja, prijevoza i upotrebe robe te držanja životinja. [Am. 80]

(ca)	cjelokupne dokumentacije (i u elektroničkom obliku) u vezi s primarnom djelatnošću ili prijevozom. [Am. 81]

Članak 10.

Transparentnost službenog nadzora

1. Nadležna tijela provode službeni nadzor uz visoku razinu transparentnosti i relevantne informacije u vezi s organiziranjem i provođenjem službenog nadzora čine javno dostupnima.

Također osiguravaju redovito , barem godišnje, objavljivanje informacija o:

(a)	vrsti, broju i konačnom ishodu službenog nadzora;

(b)	vrsti i broju utvrđenih nesukladnosti;

(c)	vrsti i broju slučajeva u kojima su nadležna tijela poduzela mjere u skladu s člankom 135.;

(d)	vrsti i broju slučajeva u kojima su određene kazne iz članka 136. [Am. 82]

2. Kako bi se osigurala ujednačena primjena pravila iz stavka 1. ovog članka, Komisija provedbenim aktima utvrđuje i po potrebi ažurira državama članicama osigurava odgovarajuće smjernice, uključujući prijedlog za standardizirani oblik izvještavanja, što u kojem će se informacije iz tog stavka objaviti. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2. svakom slučaju uključuje objavu tih smjernica na internetu. [Am. 83]

3. Nadležna tijela imaju pravo objavljivati ili na drugi način činiti dostupnim javnosti informacije o ocjeni pojedinih gospodarskih subjekata na temelju rezultata službenog posljednja četiri službena nadzora ako su zadovoljeni sljedeći uvjeti:

(a)	kriteriji ocjenjivanja su objektivni, transparentni i javno dostupni;

(b)	uspostavljeni su odgovarajući mehanizmi kako bi se osigurala dosljednost i transparentnost postupka ocjenjivanja.

(ba)	kod negativnih rezultata bez odgode se provodi naknadni nadzor. [Am. 84]

3a. Kako bi se omogućila usporedivost sustava ocjenjivanja među državama članicama, Komisija je ovlaštena delegiranim aktima i nakon savjetovanja s dionicima utvrditi smjernice za utvrđivanje objektivnih kriterija za uspostavu sustava ocjenjivanja koje se stavljaju na raspolaganje državama članicama da bi se njima mogle služiti na dobrovoljnoj osnovi. [Am. 85]

Članak 11.

Dokumentirani nadzorni postupci i postupci za provjeravanje nadzora

1. Nadležna tijela provode službeni nadzor u skladu s dokumentiranim postupcima.

Ti postupci obuhvaćaju predmetna područja za nadzorne postupke određene u poglavlju II. Priloga II. i sadrže detaljne upute za osoblje koje provodi službeni nadzor.

2. Nadležna tijela imaju uspostavljene postupke za provjeravanje dosljednosti i djelotvornosti službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti koje provode.

3. Nadležna tijela:

(a)	poduzimaju popravne radnje u svim slučajevima kada se postupcima iz stavka 2. utvrde nedostaci u dosljednosti i djelotvornosti službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti;

(b)	po potrebi ažuriraju dokumentirane postupke iz stavka 1.

Članak 12.

Izvještaji o službenim kontrolama Pohranjivanje i izvješća o službenom nadzoru [Am. 86]

1. Nadležna tijela sastavljaju izvješća pohranjuju i dokumentiraju podatke o svakom službenom nadzoru koji provode. su provela . Ona sastavljaju izvješće o provedenom nadzoru prilikom kojeg je utvrđeno kršenje ove Uredbe ili propisima iz članka 1. stavka 2. [Am. 87]

Ta izvješća sadrže:

(a)	opis svrhe službenog nadzora;

(b)	primijenjene metode nadzora;

(c)	rezultate službenog nadzora;

(d)	po potrebi radnje koje službena tijela zahtijevaju od gospodarskog subjekta kao rezultat službenog nadzora.

2. Nadležna tijela gospodarskom subjektu nad kojim se provodi službeni nadzor pružaju primjerak izvješća uz stavka 1.

3. Kada službeni nadzor zahtijeva stalnu ili redovitu prisutnost osoblja ili predstavnika nadležnih tijela u prostorijama gospodarskog subjekta, izvješća iz stavka 1. sastavljaju se toliko često da nadležna tijela i gospodarski subjekt mogu biti:

(a)	redovito obaviješteni o razini sukladnosti;

(b)	odmah obaviješteni o svim nedostacima ili nesukladnostima koje se utvrde pri službenom nadzoru.

3a. Rezultati službenih nadzora na točkama granične kontrole pohranjuju se prema članku 54. stavku 2.b u zajednički zdravstveni ulazni dokument. [Am. 88]

Članak 13.

Službeni nadzor, metode i tehnike

1. Nadležna tijela provode službeni nadzor nadzornim metodama i tehnikama koje po potrebi uključuju pregled usklađenosti, ciljani pregled usklađenosti, provjeru, inspekcijske preglede, revizije, uzorkovanje, analizu, dijagnozu i ispitivanje.

2. Službeni nadzor po potrebi uključuje sljedeće: [Am. 89]

(a)	pregled sustava nadzora koje su uspostavili gospodarski subjekti i dobivenih rezultata;

(b)

inspekcijski pregled:

(i)	objekata primarnih proizvođača sirovina i drugih tvrtki, uključujući njihovo okruženje, poslovne prostorije, opremu, postrojenja i strojeve, prijevoz i njihove životinje i robu;

(ii)	sirovina, sastojaka, pomoćnih sredstava u obradi i drugih proizvoda koji se upotrebljavaju za pripremu i proizvodnju robe ili za hranjenje ili liječenje životinja;

(iia)

materijale koji dolaze u dodir s hranom; [Am. 90]

(iii)

poluprerađenih proizvoda;

(iv)	proizvoda i postupaka za čišćenje i održavanje te sredstava za zaštitu bilja;

(v)	označavanja, prezentacije i oglašavanja;

(c)	nadzor higijenskih uvjeta u prostorijama gospodarskog subjekta;

(d)	ocjenu postupaka dobre proizvodne prakse, dobre higijenske prakse, dobre poljoprivredne prakse te analize opasnosti i kritičnih kontrolnih točaka (HACCP);

(e)	pregled dokumenata , sljedive evidencije i drugih zapisa koji mogu biti relevantni za ocjenjivanje sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2.; [Am. 91]

(f)	razgovore s gospodarskim subjektima i njihovim osobljem;

(g)	očitavanje vrijednosti koje su zabilježili instrumenti gospodarskih subjekata;

(h)	nadzor koji se provodi s instrumentima nadležnih tijela kako bi se provjerila mjerenja koja su izvršili gospodarski subjekti;

(i)	sve druge aktivnosti potrebne za utvrđivanje nesukladnosti.

2a. Kod posebnih pravila za provođenje službenog nadzora uvijek se uzimaju u obzir ne samo mogući rizici za zdravlje nego i očekivanja potrošača u vezi sa sastavom hrane i vjerojatnost prijevarnih postupaka. [Am. 326]

Članak 14.

Obveze gospodarskih subjekata

1. U mjeri u kojoj je to neophodno za provođenje službenog nadzora ili drugih službenih aktivnosti, gospodarski subjekti na zahtjev nadležnih tijela osoblju nadležnih tijela i u slučaju delegiranja određenih zadataka osoblju na ovlaštenim pozicijama u pogledu službenih nadzora u skladu s člankom 25., omogućuju pristup svojim: [Am. 92]

(a)	prostorijama;

(b)	računalnim sustavima za upravljanje informacijama;

(c)	životinjama i robi;

(d)

odgovarajućim dokumentima i svim ostalim relevantnim informacijama , uključujući rezultate mogućih vlastitih ispitivanja, koje su relevantne za izvršavanje takvog nadzora ili aktivnosti i vrstu nadzora iz članka 13 . stavka 2. Svaki gospodarski subjekt mora biti u stanju navesti najmanje svaki subjekt koji ga opskrbljuje i sve subjekte kojima je on dobavljač. [Am. 93]

2. Tijekom službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti gospodarski subjekti pomažu osoblju nadležnih tijela i opunomoćenim tijelima u skladu s člankom 25., u obavljanju njihovih zadataka nadzora . Gospodarski subjekti besplatno stavljaju na raspolaganje nadležnim tijelima dostatnu količinu uzoraka . [Am. 94]

3. Gospodarski subjekt koji je odgovoran za pošiljku:

(a)	u potpunosti surađuje s nadzornim tijelima kako bi se osiguralo učinkovito provođenje službenog nadzora ili drugih službenih aktivnosti;

(b)	čini dostupnima bez odgađanja sve zatražene informacije u vezi s pošiljkom na papiru ili u elektroničkom obliku. [Am. 95]

4. Komisija putem provedbenih akata može utvrditi pravila:

(a)	uspostavljanja utvrđivanja modaliteta za pristup nadležnih tijela i opunomoćenih tijela u skladu s člankom 25 računalnim sustavima za upravljanje informacijama iz stavka 1. točke (b); [Am. 96]

(b)	suradnje između gospodarskih subjekata i nadležnih tijela kako je navedeno u stavku 3.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 15.

Posebna pravila o službenom nadzoru i postupanju nadležnih tijela u vezi s proizvodnjom proizvoda životinjskog podrijetla koji su namijenjeni prehrani ljudi

-1. Službeni nadzor koji se provodi radi provjere sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. u odnosu na proizvode životinjskog podrijetla koji su namijenjeni prehrani ljudi uvijek uključuje provjeru sukladnosti s Uredbama (EZ) br. 852/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (44) , (EZ) br. 853/2004 i (EZ) br. 1069/2009, kako je primjereno, i po potrebi barem sljedećim stavkama:

(a)	projektiranjem i održavanjem prostora i opreme;

(b)	osobnom higijenom;

(c)	postupcima koji se temelje na sustavu HACCP;

(d)	postupcima unutarnjeg nadzora;

(e)	provjerom sukladnosti osoblja s primjenjivim zahtjevima;

(f)	provjerom evidencije i pratećih dokumenata hrane, hrani za životinje i svih tvari ili materijala koji ulaze i izlaze iz objekta;

(g)	uzimanjem u obzir svih dokaza o prisutnosti prijevara.

1. Službeni nadzor proizvodnje iz stavka 1. koji se odnosi na proizvodnju mesa uključuje:

(a)	provjeru zdravstvenog stanja i dobrobiti životinja prije klanja od strane koju vrši službeni veterinar ili službeni pomoćnik koji radi pod odgovornošću službenog veterinara ili pod njegovom nadležnošću veterinara,

(b)

službeni nadzor od strane veterinara ili službenog pomoćnika koji radi pod njegovom nadležnošću odgovornošću službenog veterinar u klaonicama, rasjekaonicama i pogonima za preradu i objektima za preradu divljači kako bi se provjerila sukladnost sa zahtjevima koji se primjenjuju na:

(i)	higijenu pri proizvodnji mesa;

(ii)	prisutnost ostataka veterinarskih lijekova u proizvodima životinjskog ili biljnog podrijetla koji su namijenjeni prehrani ljudi;

(iii)

preradu i zbrinjavanje nusproizvoda životinjskog podrijetla i tvari sa specifičnim rizikom;

(iv)	zdravlje i dobrobit životinja.

1a. Za potrebe službenog nadzora iz stavka 2.:

(a)	barem jedan službeni veterinar prisutan je tijekom pregleda prije i poslije klanja ili, u slučaju objekata za obradu divljači, tijekom pregleda nakon odstrela;

(b)	u rasjekavaonicama pri obradi mesa prisutan je službeni veterinar ili službeni pomoćnik, onoliko često koliko je potrebno za postizanje ciljeva ove Uredbe.

1b. Nakon službenog nadzora iz stavka 2., službeni veterinar provodi aktivnosti i mjere u skladu s člankom 135. glede životinja, njihove dobrobiti i odredišta mesa ili se one provode pod njegovom odgovornošću.

2. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. u vezi s posebnim pravilima za provođenje službenog nadzora proizvoda životinjskog podrijetla koji su namijenjeni prehrani ljudi i životinja koje su namijenjene proizvodnji takvih proizvoda kako bi se provjerila sukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2. točaka (a), (c), (d) i (e) koja se primjenjuju na te proizvode i životinje te za postupcima nadležnih tijela nakon službenog nadzora. Ti delegirani akti utvrđuju pravila o:

(a)	posebnim odgovornostima i zadacima nadležnih tijela uz one koji su navedeni u stavku 1. i člancima 4., 8. i 9., članku 10. stavku 1., člancima11., 12. i 13., članku 34. stavku 1. i 2. te članku 36.;

(b)

(c)

slučajevima i uvjetima u kojima primjereno kvalificirano i osposobljeno osoblje klaonice , zaposleno pod nadzorom službenog veterinara u jedinici koja je izdvojena i neovisna od proizvodnih jedinica pogona, može sudjelovati pomagati u službenom nadzoru te obliku veterinaru prilikom provođenja službenog nadzora iz stavka 2. vezano uz proizvodnju mesa peradi i dvojezubaca te oblikovanju i primjeni ispitivanja za ocjenjivanje njihovog učinkovitosti njihova rada;

(d)	slučajevima kada nadležna tijela u vezi s posebnim nesukladnostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 135. stavka 2. ili dodatne mjere uz one predviđene tim stavkom;

(e)

kriterijima za određivanje kada na temelju analize rizika , uvjeta i učestalosti službenih pregleda koje vrši službeni veterinar ne mora biti prisutan u klaonicama s niskim kapacitetom poizvodnje i objektima za preradu divljači tijekom službenog nadzora iz stavka 1. . poštujući minimalne zahtjeve utvrđene u stavku 1.a točki (a).

Kada u slučaju rizika koji se ne mogu djelotvorno riješiti bez zajedničkih specifikacija za službeni nadzor ili postupke nadležnih tijela, nakon tog službenog nadzora to zahtijevaju imperativni razlozi hitnosti, na delegirane akte usvojene na temelju ovog stavka primjenjuje se postupak predviđen člankom 140.

3. Pri usvajanju delegiranih akata utvrđenih stavkom 2. Komisija uzima u obzir:

(a)	iskustvo koje su nadležna tijela i prehrambeni gospodarski subjekti stekli u primjeni postupaka iz članka 5. Uredbe (EZ) br. 852/2004 (b) znanstveni i tehnološki napredak;

(c)	očekivanja potrošača u vezi sa sastavom hrane i promjene u prehrambenim navikama;

(d)	rizike za zdravlje ljudi i životinja povezane s mesom i drugim proizvodima životinjskog podrijetla koji su namijenjeni prehrani ljudi.

(da)	sve dokaze o prisutnosti prijevara.

4. Ako to ne sprječava ostvarivanje ciljeva u vezi sa zdravljem ljudi i životinja u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2. točaka (a), (c), (d) i (e), koja se primjenjuju na proizvode životinjskog podrijetla koji su namijenjeni prehrani ljudi te životinje koje su namijenjene proizvodnji takvih proizvoda, Komisija pri donošenju delegiranih akata iz stavka 2. također uzima u obzir sljedeće elemente:

(a)	potrebu da se olakša primjena delegiranih akata u malim tvrtkama delegirani akti budu razmjerni naravi i veličini malih poduzeća te da osiguraju učinkovitu primjenu ; [Am. 97]

(b)	potrebu da se omogući trajna upotreba tradicionalnih metoda u svim fazama proizvodnje, obrade ili distribucije hrane;

(c)	potrebe prehrambenih tvrtki u regijama za koje vrijede posebna geografska ograničenja.

Članak 16.

Posebna pravila o službenom nadzoru i postupcima nadležnih tijela u vezi s ostacima određenih tvari u hrani i hrani za životinje

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. zakonodavne prijedloge u vezi s pravilima o službenom nadzoru koji se provodi kako bi se provjerila sukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (a) koja se primjenjuju na određene tvari čija upotreba na usjevima ili životinjama ili za proizvodnju ili obradu hrane i hrane za životinje može dovesti do ostataka tih tvari u hrani ili hrani za životinje te postupaka nadležnih tijela nakon službenog nadzora. U tim se delegiranim aktima zakonodavnim prijedlozima uzima u obzir potreba da se osigura najmanja moguća razina službenog nadzora kako bi se spriječila upotreba tih tvari koja je u suprotnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (a) te se utvrđuju pravila o: [Am. 327]

(a)	jednakim posebnim zahtjevima za provođenje službenog nadzora i jednakoj najmanjoj učestalosti takvog službenog nadzora, uzimajući u obzir, osim kriterija iz članka 8. stavka 1., posebne opasnosti i rizike u vezi s nedozvoljenim tvarima te neovlaštenoj upotrebi dozvoljenih tvari;

(b)	posebnim dodatnim kriterijima i posebnim dodatnim sadržajem uz one utvrđene u članku 108. za pripremu relevantnih dijelova višegodišnjeg nacionalnog plana nadzora iz članka 107. stavka 1.;

(c)	slučajevima u kojima nadležna tijela u vezi s posebnim nesukladnostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 135. stavka 2. ili dodatne mjere pored onih koje su navedene u tom stavku.

Članak 17.

Posebna pravila o službenom nadzoru i postupcima nadležnih tijela u vezi sa životinjama, proizvodima životinjskog podrijetla, zametnim proizvodima, nusproizvodima životinjskog podrijetla i izvedenim proizvodima [Am. 98]

1. Službeni nadzor životinja uključuje:

(a)	preispitivanje mjera za zaštitu od bioloških i kemijskih opasnosti po zdravlje ljudi i životinja;

(b)	preispitivanje mjera za zaštitu životinja, ne dovodeći u pitanje članak 18.;

(c)	preispitivanje mjera za suzbijanje ili iskorjenjivanje zaraznih bolesti. [Am. 99]

2 . Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. zakonodavne prijedloge u vezi s posebnim pravilima za provođenje službenog nadzora životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, zametnih proizvoda, nusproizvoda životinjskog podrijetla i izvedenih proizvoda kako bi provjerila sukladnost s pravilima Unije iz članka 1. stavka 2. točaka (d) i (e) te postupcima nadležnih tijela nakon službenog nadzora. Takvim se delegiranim aktima zakonodavnim prijedlozima uzimaju u obzir rizici za zdravlje životinja vezani uz životinje, proizvode životinjskog podrijetla i zametne proizvode te rizici za zdravlje ljudi i životinja vezani uz nusproizvode životinjskog podrijetla i izvedene proizvode te se utvrđuju pravila o: [Am. 100]

(a)	posebnim odgovornostima i zadacima nadležnih tijela uz one koji su navedeni u člancima 4., 8. i 9., članku 10. stavku 1., člancima 11., i 12. i 13., te u članku 34. stavku 1. i 2. te članku 36.; [Am. 101]

(b)

jednakim posebnim zahtjevima za provođenje službenog nadzora i jednakoj najmanjoj učestalosti takvog službenog nadzora, uzimajući u obzir, osim kriterija iz članka 8. stavka 1., potrebu za otklanjanjem specifičnih opasnosti i rizika za zdravlje životinja provođenjem službenog nadzora kako bi se provjerila sukladnost s mjerama sprječavanja i suzbijanja bolesti koje su utvrđene u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (d);

(c)	slučajevima u kojima nadležna tijela u vezi s posebnim nesukladnostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 135. stavka 2. ili dodatne mjere pored onih koje su navedene u tom stavku.

Članak 18.

Posebna pravila o službenom nadzoru i postupcima nadležnih tijela u vezi sa zahtjevima za dobrobit životinja

1. Osim općih pravila o službenom nadzoru predviđenih člankom 8., službeni nadzor za provjeru sukladnosti s pravilima kojima se uređuju zahtjevi za dobrobit životinja u slučaju njihova prijevoza uključuje: [Am. 102]

(a)	pri dugim vožnjama među državama članicama i trećim zemljama provođenje službenog nadzora prije utovara kako bi se provjerilo jesu li životinje prikladne za prijevoz;

(b)

pri dugim vožnjama domaćih kopitara koji nisu registrirani kopitari i domaće životinje iz vrsta goveda, ovaca, koza i svinja među državama članicama i trećim zemljama:

(i)	službeni nadzor dnevnika vožnje za provjeru je li dnevnik vožnje realan i ukazuje li na sukladnost s Uredbom (EZ) br. 1/2005;

(ii)	službeni nadzor za provjeru ima li prijevoznik koji je naveden u dnevniku vožnje valjano odobrenje, certifikat za prijevozna sredstva za dugu vožnju te certifikate o osposobljenosti vozača i pomoćnog osoblja;

(c)

na točkama granične kontrole iz članka 57. stavka 1. i na izlaznim točkama:

(i)	službeni nadzor prikladnosti životinja koje se prevoze i prijevoznih sredstava radi provjere sukladnosti s Poglavljem II. i po potrebi Poglavljem VI. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 1/2005 ; [Am. 103]

(ii)

službeni nadzor za provjeru jesu radi provjere poštuju li prijevoznici sukladni s primjenjivim međunarodnim sporazumima primjenjive međunarodne sporazume, uključujući Europsku konvenciju o zaštiti životinja tijekom međunarodnog prijevoza, i imaju li valjanja odobrenja i certifikate o osposobljenosti vozača i pomoćnog osoblja; [Am. 104]

(iii)

službeni nadzor za provjeru jesu li se domaći kopitari i domaće životinje iz vrsta goveda, ovaca, koza i svinja prevozili ili će se prevoziti u dugim vožnjama.

(iiia)

ako se službenim nadzorom iz točke (c) (i) ovog stavka utvrdi da životinje, po mišljenju nadležnog tijela, nisu sposobne za prijevoz, one se istovaruju, napajaju, hrane i odmaraju i po potrebi im se pruža veterinarska pomoć sve dok ne budu sposobne nastaviti putovanje; [Am. 105]

(ca)

u slučaju duge vožnje između država članica i trećih zemalja, službeni nadzor proveden nasumično ili ciljano u bilo kojoj fazi duge vožnje kako bi se provjerilo da je navedeno vrijeme vožnje stvarno i da je vožnja u skladu s Uredbom (EZ) br. 1/2005, a posebno da su vrijeme provedeno na putu i razdoblja odmora u skladu s ograničenjima iz Poglavlja V. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 1/2005; [Am. 106]

2. Kada se u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (f) zahtijeva ispunjavanje određenih neizmjerljivih normi dobrobiti životinja ili donošenje određenih praksi pridržavanje kojih se ne može djelotvorno provjeriti isključivo upotrebom metoda i tehnika iz članka 13., provođenje službenog nadzora za provjeru sukladnosti s tim pravilima može obuhvaćati upotrebu posebnih pokazatelja dobrobiti životinja u slučajevima i pod uvjetima koji se donose u skladu sa stavkom 3. točkom (f).

3. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte zakonodavne prijedloge u skladu s člankom 139. u vezi s pravilima za provođenje službenog nadzora za provjeru sukladnosti s pravilima Unije iz članka 1. stavka 2. točke (f). U tim se delegiranim aktima zakonodavnim prijedlozima uzima u obzir rizik za dobrobit životinja u vezi s poljoprivrednim aktivnostima i prijevozom, klanjem i usmrćivanjem životinja te se utvrđuju pravila o: [Am. 107]

(a)	posebnim odgovornostima i zadacima nadležnih tijela uz one koji su navedeni u stavku 1. i članku 4., člancima 8. i 9., članku 10. stavku 1., te člancima 11. do 13., članku 34. stavku 1. i 2. te članku 36.; [Am. 108]

(b)

jednakim posebnim zahtjevima za provođenje službenog nadzora i jednakoj najmanjoj učestalosti takvog službenog nadzora, uzimajući u obzir, osim kriterija iz članka 8. stavka 1., rizik povezan s različitim životinjskim vrstama i prijevoznim sredstvima te potrebu za sprječavanjem nesukladnih praksi te ograničavanjem patnje životinja;

(c)	slučajevima u kojima nadležna tijela u vezi s posebnim nesukladnostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 135. stavka 2. ili dodatne mjere pored onih koje su navedene u tom stavku;

(d)	provjeri zahtjeva u vezi s dobrobiti životinja na točkama granične kontrole i izlaznim točkama te minimalne zahtjeve koji su primjenjivi za te izlazne točke;

(e)	posebnim kriterijima i uvjetima za aktiviranje mehanizama upravne pomoći iz Glave IV.;

(f)

slučajevima i uvjetima kada službeni nadzor za provjeru sukladnosti sa zahtjevima u vezi s dobrobiti životinja može uključivati uključuje upotrebu posebnih pokazatelja dobrobiti životinja koji se temelje na mjerljivim kriterijima za ocjenjivanje radne uspješnosti na temelju znanstvenih i tehničkih dokaza. [Am. 109]

Članak 19.

Posebna pravila o službenom nadzoru i postupcima nadležnih tijela u vezi s biljnim zdravstvom

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. zakonodavne prijedloge u vezi s posebnim pravilima za provođenje službenog nadzora biljaka, biljnih proizvoda i drugih predmeta kako bi se provjerila sukladnost s pravilima Unije iz članka 1. stavka 2. točke (g) koji se primjenjuje na takvu robu te postupaka nadležnih tijela nakon tog službenog nadzora. U tim se delegiranim aktima zakonodavnim prijedlozima uzimaju u obzir rizici povezani s biljkama, biljnim proizvodima i drugim predmetima u vezi s posebnim organizmima koji su štetni za bilje ili gospodarskim subjektima te se utvrđuju pravila o: [Am. 328]

(a)	posebnim odgovornostima i zadacima nadležnih tijela uz one koji su navedeni u članku 4., člancima 8. i 9., članku 10. stavku 1., člancima 11.do 13., članku 34. stavku 1. i 2. te članku 36.;

(b)

jednakim posebnim zahtjevima za provođenje službenog nadzora uvođenja i kretanja unutar Unije određenih biljaka, biljni proizvoda i drugih predmeta na koje se odnose pravila iz članka 1. stavka 2. točke (g) te jednakoj najmanjoj učestalosti takvog službenog nadzora, uzimajući u obzir, osim kriterija iz članka 8. stavka 1., posebne opasnosti i rizike za biljno zdravstvo u vezi s posebnim biljkama, biljnim proizvodima i drugim predmetima određenog podrijetla;

(c)

jednakoj učestalosti službenog nadzora koji nadležna tijela provode nad gospodarskim subjektima koji su ovlašteni izdavati biljne putovnice u skladu s člankom 79. stavkom 1. Uredbe (EU) br. …/… (*12) uzimajući u obzir, osim kriterija iz članka 8. stavka 1., činjenicu jesu li ti gospodarski subjekti proveli plan upravljanja fitosanitarnim rizikom iz članka 86. Uredbe (EU) br. …/… (*13) za biljke, biljne proizvode i druge predmete koje proizvode;

(d)	slučajevima u kojima nadležna tijela u vezi s posebnim nesukladnostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 135. stavka 2. ili dodatne mjere pored onih koje su navedene u tom stavku.

Članak 20.

Posebna pravila o službenom nadzoru i postupcima nadležnih tijela u vezi s biljnim reproduktivnim materijalom

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. u vezi s posebnim pravilima za provođenje službenog nadzora biljaka, biljnog reproduktivnog materijala kako bi se provjerila sukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (h) koji se primjenjuje na takvu robu te postupcima nadležnih tijela nakon službenog nadzora. Ti delegirani akti utvrđuju pravila o:

(a)	posebnim odgovornostima i zadacima nadležnih tijela uz one koji su navedeni u člancima 4., 8. i 9., članku 10. stavku 1., člancima 11., 12. i 13., članku 34. stavku 1. i 2. te članku 36.;

(b)	jednakim posebnim zahtjevima za provođenje službenog nadzora uzimajući u obzir, osim kriterija iz članka 8. stavka 1., rizike povezane sa zdravljem, identitetom, kvalitetom i sljedivošću određenih kategorija biljnog reproduktivnog materijala ili specifičnih rodova ili vrsta.

(c)	posebnim kriterijima i uvjetima za aktiviranje mehanizama upravne pomoći iz Glave IV.;

(d)	slučajevima u kojima nadležna tijela u vezi s posebnim nesukladnostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 135. stavka 2. ili dodatne mjere pored onih koje su navedene u tom stavku. [Am. 110]

Članak 21.

Posebna pravila o službenom nadzoru i postupcima nadležnih tijela u vezi s genetski modificiranim organizmima i genetski modificiranom hranom i hranom za životinje

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. zakonodavne prijedloge u vezi s posebnim pravilima za provođenje službenog nadzora genetski modificirane hrane i hrane za životinje za provjeravanje sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točaka (a), (b) i (c) te postupcima nadležnih tijela nakon službenog nadzora. U tim se delegiranim aktima zakonodavnim prijedlozima uzima u obzir potreba da se osigura najmanja moguća razina službenog nadzora kako bi se spriječilo kršenje tih pravila te se utvrđuju pravila o: [Am. 111]

(a)	posebnim odgovornostima i zadacima nadležnih tijela uz one koji su navedeni u članku 4., člancima 8. i 9., članku 10. stavku 1., člancima 11.do 13., članku 34. stavku 1. i 2. te članku 36.;

(b)

jednakim posebnim zahtjevima za provođenje službenog nadzora i jednakoj najmanjoj učestalosti takvog službenog nadzora nad:

(i)	prisutnosti na tržištu genetski modificiranih organizama i genetski modificirane hrane i hrane za životinje koja nije odobrena u skladu s Direktivom 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (45) ili Uredbom (EZ) br. 1829/2003;

(ii)

uzgojem genetski modificiranih organizama i ispravnom primjenom plana praćenja iz članka 13. stavka 2. točke (e) Direktive 2001/18/EZ te članka 5. stavka 5. i članka 17. stavka 5. Uredbe (EZ) 1829/2003 , uključujući minimalne mjere za praćenje i nadzor mogućih učinaka na zdravlje, zdravlje životinja i okoliš ; [Am. 112]

(iii)

kontroliranoj upotrebi genetski modificiranih mikroorganizama;

(iiia)

minimalne mjere koje se odnose na nadzor i izvještavanje namijenjene sprječavanju nenamjerne prisutnosti genetski modificiranih organizama u skladu s člankom 26.a Direktive 2001/18/EZ [Am. 113]

(c)	okolnosti u kojima nadležna tijela u vezi s posebnim slučajevima nesukladnosti trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 135. stavka 2. ili dodatne mjere pored onih koje su navedene u tom stavku.

Članak 22.

Posebna pravila o službenom nadzoru i postupcima nadležnih tijela u vezi sa sredstvima za zaštitu bilja

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte zakonodavne prijedloge u skladu s člankom 139. u vezi s pravilima za provođenje službenog nadzora za provjeru sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (i). [Am. 114]

U tim se delegiranim aktima zakonodavnim prijedlozima uzimaju u obzir rizici koje sredstva za zaštitu bilja mogu predstavljati za zdravlje ljudi i životinja ili za okoliš te se utvrđuju pravila o: [Am. 115]

(a)	posebnim odgovornostima i zadacima nadležnih tijela uz one koji su navedeni u članku 4., člancima 8. i 9., članku 10. stavku 1., člancima 11.do 13., članku 34. stavku 1. i 2. te članku 36.;

(b)

jednakim posebnim zahtjevima za provođenje službenog nadzora i jednakoj najmanjoj učestalosti takvog službenog nadzora u vezi s proizvodnjom, stavljanjem na tržište, ulaskom u Uniju, označavanjem, pakiranjem, prijevozom, skladištenjem , usporednom trgovinom i upotrebom sredstava za zaštitu bilja, uzimajući u obzir, osim kriterija iz članka 8. stavka 1., potrebu da se osigura sigurno sigurna i održiva upotreba sredstava za zaštitu bilja te suzbije nezakonita trgovina takvim proizvodima; [Am. 116]

(c)	jednakim posebnim zahtjevima za provođenje inspekcijskog pregleda upotrebe pesticida i jednakoj najmanjoj učestalosti takvog nadzora;

(ca)	jednakim posebnim zahtjevima za uspostavu registra ili baze podataka o proizvodnji, pakiranju i skladišnim kapacitetima; [Am. 117]

(d)	slučajevima kada nadležna tijela u vezi s posebnim nesukladnostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 135. stavka 2. ili dodatne mjere uz one predviđene tim stavkom;

(e)	oblikovanju sustava ovjeravanja kako bi se nadležnim tijelima pomoglo pri inspekcijskom pregledu opreme za upotrebu pesticida;

(f)	prikupljanju informacija, praćenju i izvješćivanju u vezi sa sumnjom u trovanje sredstvima za zaštitu bilja;

(g)	prikupljanju informacija te praćenju i izvješćivanju o krivotvorenim sredstvima za zaštitu bilja i nezakonitoj trgovini sredstvima za zaštitu bilja.

Članak 23.

Posebna pravila o službenom nadzoru i postupcima nadležnih tijela u vezi s ekološkim proizvodima i zaštićenim oznakama podrijetla, zaštićenim geografskim oznakama i zajamčenim tradicionalnim posebnostima

1. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. u vezi s posebnim pravilima za provođenje službenog nadzora za provjeravanje sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točaka (j) i (k) te postupcima nadležnih tijela nakon službenog nadzora.

2. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u vezi skladu s člankom 27. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 834/2007 za provjeravanje sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (j), te postupcima nadležnih tijela nakon službenog nadzora. Tim delegiranim aktima iz stavka 1. utvrđuju se pravila o: [Am. 118]

(a)

posebnim odgovornostima i zadacima gospodarskih subjekata, nadležnih tijela , delegiranih tijela kako bi se osiguralo poštivanje odredaba Uredbe (EZ) br. 834/2007, uz one koji su navedeni u članku 4., člancima 8. i 9., članku 10. stavku 1., članacima11. do 13., članku 34. stavku 1. i 2. te članku 36. i uz članke 25., 29., 30. i 32. za odobravanje i nadzor delegiranih tijela; [Am. 119]

(b)	dodatnim zahtjevima uz one iz članka 8. stavka 1. za ocjenu rizika te za određivanje učestalosti službenog nadzora i po potrebi uzorkovanja, uzimajući u obzir rizik pojave nesukladnosti;

(c)	najmanjoj učestalosti službenog nadzora gospodarskih subjekata kako je definirano u članku 2. točki (d) Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 te slučajevima i uvjetima u kojima se određeni gospodarski subjekti izuzimaju iz određenog službenog nadzora;

(d)

dodatnim metodama i tehnikama službenog nadzora uz one iz članka 13. i članka 33. stavaka 1. do 5. te posebnim zahtjevima za provođenje službenog nadzora kojim se osigurava sljedivost ekoloških proizvoda u svim fazama proizvodnje, pripreme i distribucije te sukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (j);

(e)	dodatnim kriterijima uz one navedene u članku 135. stavku 1. drugom podstavku i članku 30. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 834/2007 u vezi s potrebnim mjerama u slučaju pojave nesukladnosti te dodatnim mjerama uz one navedene u članku 135. stavku 2.;

(f)	dodatnim zahtjevima uz one iz članka 4. stavka 1. točke (f) u vezi s objektima i opremom koja je potrebna za provođenje službenog nadzora te dodatnim uvjetima i obvezama uz one iz članaka 25. do 30. i članka 32. za delegiranje zadataka službenog nadzora;

(g)	dodatnim obvezama u vezi s izvješćivanjem uz one iz članaka 12. i 31. za nadležna tijela, nadzorna tijela za ekološke proizvode i delegirana tijela odgovorna za službeni nadzor;

(h)	posebnim kriterijima i uvjetima za aktiviranje mehanizama upravne pomoći iz Glave IV.

3. U vezi s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (j) delegiranim aktima iz stavka 1. utvrđuju se pravila o:

(a)	dodatnim zahtjevima, metodama i tehnikama uz one iz članaka 11. i 13. za provođenje službenog nadzora kako bi se provjerila sukladnost sa specifikacijama proizvoda i zahtjevima za označavanje;

(b)	dodatnim metodama i tehnikama uz one iz članka 13. za provođenje službenog nadzora kojima se osigurava sljedivost proizvoda iz područja primjene pravila iz članka 1. stavka 2. točke (k) u svim fazama proizvodnje, pripreme i distribucije te sukladnost s tim pravilima;

(c)	posebnim dodatnim kriterijima i posebnim dodatnim sadržajem uz one utvrđene u članku 108. za pripremu relevantnih dijelova višegodišnjeg nacionalnog plana nadzora iz članka 107. stavka 1. te posebnom dodatnom sadržaju izvješća iz članka 112.;

(d)	posebnim kriterijima i uvjetima za aktiviranje mehanizama upravne pomoći iz glave IV.;

(e)	posebnim mjerama koje treba poduzeti uz one iz članka 135. stavka 2. u slučaju nesukladnosti i ozbiljne ili ponavljajuće nesukladnosti.

4. Delegirani akti iz stavaka 2. i 3. po potrebi odstupaju od odredbi ove Uredbe iz navedenih stavaka. [Am. 120]

Članak 24.

Posebna pravila o službenom nadzoru i postupcima nadležnih tijela u slučajevima novoutvrđenih rizika u vezi s hranom i hranom za životinje

1. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. zakonodavne prijedloge u vezi s posebnim pravilima za provođenje službenog nadzora nad određenim kategorijama hrane i hrane za životinje kako bi se provjerila sukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2. točaka (a) do (e) te postupcima nadležnih tijela nakon službenog nadzora. Ti se delegirani akti zakonodavni prijedlozi odnose na novoutvrđene rizike koje hrana ili hrana za životinje mogu predstavljati za zdravlje ljudi ili životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja za okoliš, ili sve takve rizike koji proizlaze iz novih obrazaca proizvodnje ili upotrebe hrane i hrane za životinje ili rizike koji se ne mogu djelotvorno riješiti bez zajedničkih specifikacija za službeni nadzor te za postupke nadležnih tijela nakon službenog nadzora te utvrđuju pravila o: [Am. 121]

(a)	posebnim odgovornostima i zadacima nadležnih tijela uz one koji su navedeni u članku 4., člancima 8. i 9., članku 10. stavku 1., člancima 11.do i 13., članku 34. stavku 1. i 2. te članku 36.;

(b)	jednakim posebnim zahtjevima za provođenje službenog nadzora i jednakoj najmanjoj učestalosti takvog službenog nadzora, uzimajući u obzir, osim kriterija iz članka 8. stavka 1., posebne opasnosti i rizike u vezi sa svakom kategorijom hrane i hrane za životinje i različite postupke rukovanja;

(c)	slučajevima u kojima nadležna tijela u vezi s posebnim nesukladnostima trebaju poduzeti jednu ili više mjera iz članka 135. stavka 2. ili dodatne mjere pored onih koje su navedene u tom stavku.

2. Kada u slučaju ozbiljnih rizika za zdravlje ljudi i životinja ili za okoliš to zahtijevaju imperativni razlozi hitnosti, na delegirane akte usvojene na temelju stavka 1. primjenjuje se postupak predviđen člankom 140.

Članak 24.a

Posebne odredbe o službenom nadzoru i mjerama nadležnih tijela u vezi s tvarima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom.

Komisija može biti ovlaštena donositi provedbene akte u skladu s člankom 139. o pravilima vršenja službenog nadzora i mjerama koje poduzimaju nadležna tijela u vezi s tvarima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom. [Am. 122]

Poglavlje III.

Delegiranje posebnih zadataka nadležnih tijela

Članak 25.

Delegiranje posebnih zadataka službenog nadzora od strane nadležnih tijela

1. Nadležna tijela određene zadatke službenog nadzora mogu delegirati na jedno ili više delegiranih tijela ili fizičkih osoba u skladu s uvjetima iz članaka 26. i 27. Nadležna tijela na fizičke osobe ne delegiraju određene zadatke službenog nadzora koji se odnose na službeni nadzor koji se obavlja radi provjere sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (j). [Am. 123]

2. Nadležna tijela ne delegiraju odluku u vezi s mjerama iz članka 135. stavka 1. točke (b) te članka 135. stavaka 2. i 3.

Prvi se podstavak ne odnosi na mjere koje treba poduzeti u skladu s člankom 135. ili pravilima iz članka 23. stavka 2. točke (e) nakon provođenja službenog nadzora za provjeravanje sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (j). [Am. 124]

3. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o uspostavljanju posebnih zadataka službenog nadzora koji se ne smiju delegirati kako bi se očuvala neovisnost ili osnovne funkcije nadležnih tijela.

4. Kada nadležna tijela delegiraju posebne zadatke službenog nadzora za provjeravanje sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točke (j) na jedno ili više delegiranih tijela, svakom delegiranom tijelu i dodjeljuju šifru i imenuju tijela odgovorna za odobravanje delegiranih tijela i nadzor nad njima.

Članak 26.

Uvjeti za delegiranje posebnih zadataka službenog nadzora na delegirana tijela

Delegiranje posebnih zadataka na delegirano tijelo iz članka 25. stavka 1. obavlja se u pisanom obliku i uz sljedeće uvjete:

(a)

delegiranje sadrži precizan opis:

(i)	posebnih zadataka službenog nadzora koje delegirano tijelo može izvršavati;

(ii)	uvjeta pod kojima može izvršavati te zadatke;

(b)

delegirano tijelo:

(i)	posjeduje stručnost, opremu i infrastrukturu potrebnu za izvršavanje posebnih zadataka službenog nadzora koji su mu delegirani;

(ii)	raspolaže dovoljnim brojem odgovarajuće kvalificiranog i iskusnog osoblja;

(iii)

je nepristrano , neovisno, nije ga izravno ili neizravno zaposlio gospodarski subjekt nad kojim izvršava aktivnosti nadzora i ni na koji način nije u sukobu interesa s obzirom na izvršavanje posebnih zadataka službenog nadzora koji su mu delegirani; [Am. 125]

(iv)	djeluje i ovlašteno je u skladu s normom EN ISO/IEC 17020 „Zahtjevi za rad različitih vrsta tijela koja provode inspekciju” ili drugom normom ako je relevantnija za te delegirane zadatke;

(iva)

ima dostatne ovlasti za vršenje službenog nadzora koji mu je povjeren; [Am. 126]

(c)	uspostavljeni su postupci kojima se osigurava učinkovita i djelotvorna koordinacija između nadležnih tijela koja delegiraju i delegiranih tijela.

Članak 27.

Uvjeti za delegiranje posebnih zadataka službenog nadzora na fizičke osobe

Nadležna tijela određene zadatke službenog nadzora mogu delegirati na jednu ili više fizičkih osoba ako to dopuštaju pravila iz članaka 15. do 24. Takvo se delegiranje obavlja pisanim putem.

Članak 26. odnosi se na delegiranje posebnih zadataka službenog nadzora na fizičke osobe, uz iznimku točke (b) podtočaka (ii) i (iv).

Članak 28.

Obveze delegiranog tijela i fizičke osobe na koje se prenose posebni zadaci službenog nadzora

Delegirana tijela ili fizičke osobe na koje su preneseni posebni zadaci službenog nadzora u skladu s člankom 25. točkom 1.:

(a)	obavješćuju o rezultatima službenog nadzora koji su proveli nadležna tijela koja su delegirala posebne zadatke službenog nadzora redovito i kada to nadležna tijela zahtijevaju;

(b)	odmah obavješćuju nadležna tijela koja su delegirala posebne zadatke službenog nadzora uvijek kada rezultati službenog nadzora ukazuju na nesukladnost ili vjerojatnu nesukladnost.

Članak 29.

Obveze nadležnih tijela koja delegiraju posebne zadatke službenog nadzora

Nadležna tijela koja posebne zadatke službenog nadzora prenose na delegirana tijela ili fizičke osobe u skladu s člankom 25. stavkom 1.:

(a)	po potrebi periodično i nenajavljeno organiziraju revizije i inspekcijske preglede tih tijela ili osoba; [Am. 127]

(b)

u potpunosti ili dijelom i bez odgode povlače delegiranje kada:

(i)	po reviziji ili inspekcijskom pregledu iz točke (a) postoje dokazi da navedena delegirana tijela ili fizičke osobe pravilno ne izvršavaju posebne zadatke službenog nadzora koji su im delegirani;

(ii)	delegirano tijelo ili fizička osoba ne uspijeva poduzeti odgovarajuću i pravovremenu radnju kako bi se otklonili nedostaci utvrđeni tijekom revizije i inspekcijskog pregleda iz točke (a).

(iia)

pokazalo se da je neovisnost ili nepristranost delegiranih tijela ili fizičkih osoba dovedena u pitanje [Am. 128]

Članak 30.

Uvjeti za delegiranje posebnih zadataka vezanih uz druge službene aktivnosti

1. Nadležna tijela mogu delegirati posebne zadatke vezane uz druge službene aktivnosti na jedno ili više delegiranih tijela ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	pravila iz članka 1. stavka 2. ne zabranjuju takvo delegiranje;

(b)	ispunjeni su uvjeti utvrđeni u članku 26. s iznimkom točke (b) podtočke (iv).

2. Nadležna tijela mogu delegirati posebne zadatke vezane uz druge službene aktivnosti na jednu ili više fizičkih osoba ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	pravila iz članka 1. stavka 2. dopuštaju takvo delegiranje;

(b)	ispunjeni su uvjeti utvrđeni u članku 26. s iznimkom točke (b) podtočaka (ii) i (iv).

Članak 31.

Obveze delegiranog tijela i fizičke osobe na koje se prenose posebni zadaci vezani uz druge službene aktivnosti

Delegirano tijelo ili fizička osoba na koje su posebni zadaci vezani uz druge službene aktivnosti preneseni u skladu s člankom 30.:

(a)	o rezultatima drugih službenih aktivnosti koje su proveli obavješćuju nadležna tijela koja su delegirala posebne zadatke vezane uz druge službene aktivnosti redovito i kada to nadležna tijela zahtijevaju;

(b)	odmah obavješćuju nadležna tijela koja su delegirala posebne zadatke službenog vezane uz druge službene aktivnosti uvijek kada rezultati drugih službenih aktivnosti ukazuju na nesukladnost ili vjerojatnu nesukladnost.

Članak 32.

Obveze nadležnih tijela koja delegiraju posebne zadatke vezane uz druge službene aktivnosti

Nadležna tijela koja posebne zadatke vezane uz druge službene aktivnosti prenose na delegirana tijela ili fizičke osobe u skladu s člankom 30.:

(a)	po potrebi organiziraju revizije i inspekcijske preglede tih tijela ili osoba; [Am. 129]

(b)

u potpunosti ili dijelom i bez odgode povlače delegiranje kada:

(i)	po reviziji ili inspekcijskom pregledu iz točke (a) postoje dokazi da navedena delegirana tijela ili fizičke osobe ne izvršavaju pravilno posebne zadatke vezane uz druge službene aktivnosti koje su im delegirane;

(ii)	delegirana tijela ili fizičke osobe ne uspijevaju poduzeti odgovarajuću i pravovremenu radnju kako bi se otklonili nedostaci utvrđeni tijekom revizije i inspekcijskog pregleda iz točke (a).

Poglavlje IV.

Uzorkovanje, analize, ispitivanja i dijagnoze

Članak 33.

Metode uzorkovanja, analiza, ispitivanja i dijagnoza

1. Metode koje se upotrebljavaju za uzorkovanje i laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnoze tijekom službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti sukladne su s pravilima Unije kojima se utvrđuju metode ili kriteriji za ocjenjivanje radne uspješnosti za te metode.

2. Ako pravila Unije iz stavka 1. ne postoje, u okviru službenog nadzora službeni laboratoriji upotrebljavaju primjenjuju najnovije metode za svoje posebne analitičke, ispitivačke i dijagnostičke potrebe, uzimajući u obzir sljedećim redoslijedom : [Am. 130]

(a)	najnovije dostupne metode koje su u skladu s relevantnim međunarodno priznatim pravilima ili protokolima, uključujući one koje prihvaća Europski odbor za standardizaciju (CEN);

(b)	ako ne postoje pravila ili protokoli iz točke (a), relevantne metode koje su razvili ili ih preporučuju referentni laboratoriji Europske unije te su potvrđene u skladu s međunarodno prihvaćenim znanstvenim protokolima;

(c)	ako ne postoje pravila ili protokoli iz točke (a), ni metode iz točke (b), metode koje su u skladu s relevantnim pravilima uspostavljenima na nacionalnoj razini;

(d)	ako ne postoje pravila ili protokoli iz točke (a), metode iz točke (b), ni nacionalna pravila iz točke (c), relevantne metode koje su razvili ili ih preporučuju nacionalni referentni laboratoriji te su potvrđene u skladu s međunarodno prihvaćenim znanstvenim protokolima; ili

(e)	ako ne postoje pravila ili protokoli iz točke (a), metode iz točke (b), nacionalna pravila iz točke (c), ni metode iz točke (d), relevantne metode koje su potvrđene u skladu s međunarodno prihvaćenim znanstvenim protokolima.

3. U okviru pregleda usklađenosti, ciljanog pregleda usklađenosti i drugih službenih aktivnosti, sve metode iz Odstupajući od stavka 2. mogu se upotrebljavati ako ne postoje pravila Unije iz stavka 1. , u okviru aktivnosti pregleda, ciljanog pregleda i drugih službenih aktivnosti, mogu se upotrebljavati sve metode iz stavka 2. Isto se pravilo primjenjuje na ostale službene aktivnosti. [Am. 131]

4. Kada Ako su hitno potrebne laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnoze , u iznimnim slučajevima zbog razvoja izvanredne situacije, i ne postoji nijedna metoda iz stavaka 1. i 2., relevantni nacionalni referentni laboratorij ili, ako takav nacionalni referentni laboratorij ne postoji, bilo koji drugi laboratorij imenovan određen u skladu s člankom 36. stavkom 1. do potvrde odgovarajuće metode u skladu s međunarodno prihvaćenim znanstvenim protokolima može upotrebljavati druge metode koje nisu navedene u stavcima 1. i 2. ovog članka. [Am. 132]

5. Kada je to moguće, metode koje se upotrebljavaju u laboratorijskim analizama određuju se prema odgovarajućim kriterijima predviđenima u Prilogu III.

6. Uzimanje, rukovanje i označavanje uzoraka obavlja se tako da se jamči njihova pravna, znanstvena i tehnička valjanost. Količina uzetog uzorka mora biti takva da po potrebi omogućuje dobivanje drugog stručnog mišljenja, ako gospodarski subjekt to zahtijeva u skladu s člankom 34. [Am. 133]

6a. Za proizvode životinjskog podrijetla moraju se razviti i obavezno utvrditi metode kojima je cilj utvrditi i slijediti rasplodni materijal kloniranih životinja kao i potomke kloniranih životinja i proizvode nastale od takvih životinja. [Am. 134]

7. Komisija putem provedbenih akata može , ako to nije već drugačije uređeno, utvrditi pravila o: [Am. 135]

(a)	metodama koje će se upotrebljavati za uzorkovanje i laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnoze;

(b)	kriterijima za ocjenjivanje radne uspješnosti, analitičkim, ispitivačkim ili dijagnostičkim parametrima, mjernoj nesigurnosti i postupcima potvrđivanja tih metoda;

(c)	interpretiranju analitičkih, ispitivačkih i dijagnostičkih rezultata.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 34.

Drugo stručno mišljenje

1. Nadležna tijela osiguravaju da gospodarski subjekti čije životinje ili roba se uzorkuje, analizira, ispituje ili dijagnosticira u okviru službenog nadzora imaju pravo zatražiti drugo stručno mišljenje , ako je to relevantno i tehnički izvedivo . Trošak tog stručnog mišljenja snosi gospodarski subjekt. [Am. 136]

Takvo pravo:

(a)	gospodarskom subjektu uvijek omogućuje da zatraži pregled dokumenata uzorkovanja, analize, ispitivanja ili dijagnoze od strane drugog stručnjaka kojeg je imenovao referentni laboratorij, ili ako to nije moguće, neki drugi jednakovrijedan službeni laboratorij ; [Am. 137]

(b)

kada je to relevantno i tehnički izvedivo, posebno s obzirom na prevalenciju i raširenost opasnosti za životinje i robu, kvarljivost uzoraka ili robe te količinu raspoloživog supstrata, gospodarskom subjektu omogućuje da zatraži , a nadležno tijelo obvezuje da osigura : [Am. 138]

(i)	uzimanje dovoljnog broj uzoraka koji se dijele na tri dijela za prvu analizu i, po potrebi, za drugo stručno mišljenje na zahtjev subjekta, zatim još jednu konačnu analizu ako postoji nepodudarnost između prethodne dvije analize ; ili [Am. 139]

(ii)	kada nije moguće uzeti dovoljan broj uzoraka kako je navedeno u točki (i), provođenje druge neovisne analize, ispitivanja ili dijagnoze uzorka.

1a. Rukovanje uzorcima i njihovo označavanje vrši se tako da se zajamči njihova pravna i tehnička valjanost. [Am. 140]

2. Molba gospodarskog subjekta za drugo stručno mišljenje u skladu sa stavkom 1. ne utječe na obvezu nadležnih tijela da brzo djeluju kako bi uklonili ili obuzdali rizike za zdravlje ljudi, životinja i biljaka ili dobrobit životinja ili za okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2. i ovom Uredbom.

3. Komisija provedbenim aktima može utvrditi postupke jednake primjene pravila iz stavka 1. i predstavljanja i rukovanja molbama za drugo stručno mišljenje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 35.

Uzorkovanje životinja i robe koja se prodaje preko sredstava za komuniciranje na daljinu

1. U slučaju životinja i robe koja se prodaje preko sredstava za komuniciranje na daljinu za potrebe službenog nadzora mogu se upotrijebiti uzorci koje su nadležna tijela naručila od gospodarskih subjekata bez otkrivanja svog identiteta.

2. Kad nadležna tijela dobiju uzorke, poduzimaju sve korake kako bi osigurala da gospodarski subjekti od kojih su ti uzorci naručeni u skladu sa stavkom 1.: [Am. 141]

(a)	budu informirani da su takvi uzorci uzeti u okviru službenog nadzora i po potrebi se analiziraju ili ispituju u svrhu takvog službenog nadzora; i

(b)	kada se uzorci iz stavka 1. analiziraju ili ispituju, imaju pravo zatražiti drugo stručno mišljenje, kako je navedeno u članku 34. stavku 1.

Članak 36.

Imenovanje službenih laboratorija

1. Nadležna tijela imenuju službene laboratorije za izvršavanje laboratorijskih analiza, ispitivanja i dijagnoza na uzorcima koji se uzimaju tijekom službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti u državama članicama na čijem teritoriju nadležna tijela djeluju ili u drugim državama članicama.

2. Nadležna tijela mogu kao službeni laboratorij imenovati laboratorij koji se nalazi u drugoj državi članici ako su zadovoljeni sljedeći uvjeti:

(a)	uspostavljeni su odgovarajući postupci u okviru kojih mogu provoditi revizije i inspekcijske preglede iz članka 38. stavka 1. ili provođenje takvih revizija i inspekcijskih pregleda prenijeti na nadležna tijela države članice u kojoj se laboratorij nalazi;

(b)	taj su laboratorij nadležna tijela države članice u kojoj se nalazi već imenovala kao službeni laboratorij.

3. Imenovanje se obavlja u pisanom obliku i uključuje detaljni opis:

(a)	zadataka koje laboratorij izvršava kao službeni laboratorij;

(b)	uvjeta prema kojima izvršava te zadatke;

(c)	postupaka koji su potrebni kako bi se osigurala učinkovita i djelotvorna koordinacija i suradnja između laboratorija i nadležnih tijela.

4. Nadležna tijela kao službeni laboratorij mogu imenovati samo laboratorij koji:

(a)	posjeduje stručnost, opremu i infrastrukturu potrebnu za izvršavanje analiza, ispitivanja ili dijagnoza na uzorcima;

(b)	raspolaže dovoljnim brojem odgovarajuće kvalificiranog, osposobljenog i iskusnog osoblja;

(c)	je neovisan, nepristran i nije u sukobu interesa s obzirom na izvršavanje svojih zadataka kao službenog laboratorija službeni laboratorij ; [Am. 142]

(d)	može pravovremeno isporučiti rezultate analize, ispitivanja ili dijagnoze uzoraka koji su uzeti tijekom službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti;

(e)	djeluje u skladu s normom EN ISO/IEC 17025 o „Općim zahtjevima za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija” te ga je u skladu s tom normom ocijenilo i ovlastilo nacionalno akreditacijsko tijelo koje djeluje u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008. [Am. 143]

5. Opseg ocjenjivanja i akreditiranja službenih laboratorija iz stavka 4. točke (e): [Am. 144]

(a)	obuhvaća sve metode laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja koje laboratorije treba upotrebljavati za analize, ispitivanja ili dijagnoze kada djeluje kao službeni laboratorij;

(b)	može se sastojati od jedne ili više metoda laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja, ili skupina metoda;

(c)

može se definirati fleksibilno, kako bi opseg akreditiranja obuhvaćao prilagođene verzije metoda koje je službeni laboratorij koristio kada je dobio akreditaciju ili nove metode na temelju potvrđivanja samog laboratorija, bez posebnog ocjenjivanja od strane nacionalnog akreditacijskog tijela prije upotrebe tih prilagođenih ili novih metoda.

Kada službeni laboratorij imenovan u Uniji u skladu sa stavkom 1. posjeduje stručnost, opremu, infrastrukturu i osoblje potrebno za obavljanje novih ili posebno neuobičajenih laboratorijskih analiza, ispitivanja ili dijagnoza, nadležna tijela od laboratorija ili dijagnostičkog centra koji ne ispunjava zahtjeve iz stavaka 3. i 4. ovog članka mogu zatražiti da obave takve analize, ispitivanja i dijagnoze.

Članak 37.

Obveze službenih laboratorija

1. Službeni laboratoriji odmah obavješćuju nadležna tijela kada rezultati analize, ispitivanja ili dijagnoze obavljene na uzorcima ukazuju na nesukladnost ili vjerojatnu nesukladnost gospodarskog subjekta.

2. Službeni laboratoriji na zahtjev referentnog laboratorija Europske unije ili nacionalnog referentnog laboratorija sudjeluju u međulaboratorijskim usporedbenim ispitivanjima koji se organiziraju za analize, ispitivanja ili dijagnoze koje obavljaju kao službeni laboratoriji.

3. Službeni laboratoriji čine javno dostupnim popis metoda koje se koriste za analize, ispitivanja ili dijagnoze koje obavljaju u okviru službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti.

Članak 38.

Revizije i inspekcijski pregledi službenih laboratorija

1. Nadležna tijela organiziraju revizije ili inspekcijske preglede službenih laboratorija koje su imenovali u skladu s člankom 36. stavkom 1.:

(a)

redovito;

(b)	uvijek kada smatraju da je potrebna revizija ili inspekcijski pregled.

2. Nadležna tijela odmah povlače imenovanje službenog laboratorija u potpunosti ili za određene zadatke kada službeni laboratorij ne poduzme odgovarajuće i pravovremene korektivne mjere nakon što rezultati revizije ili inspekcijskog pregleda iz stavka 1. otkriju bilo što od sljedećeg:

(a)	službeni laboratorij više ne ispunjava uvjete iz članka 36. stavka 4. i 5.;

(b)	ne ispunjava obveze iz članka 37.;

(c)	nije dovoljno uspješan u međulaboratorijskim usporedbenim ispitivanjima iz članka 37. stavka 2.

Članak 39.

Odstupanja od uvjeta obaveznog ocjenjivanja i akreditiranja za određene službene laboratorije [Am. 145]

1. Odstupanjem od točke (e) članka 36. stavka 4. nadležna tijela mogu imenovati sljedeće službene laboratorije bez obzira ispunjavaju li uvjete iz te točke:

(a)

laboratorije:

(i)	čija je jedina aktivnost otkrivanje trihinele u mesu;

(ii)	koji za otkrivanje trihinele upotrebljavaju samo metode iz članka 6. Uredbe Komisije (EZ) br. 2075/2005 (46);

(iii)

koji otkrivanje trihinele u mesu obavljaju pod nadzorom nadležnih tijela ili službenog laboratorija koji je imenovan u skladu s člankom 36. stavkom 1. te ocijenjen i akreditiran u skladu s normom EN ISO/IEC 17025 o „Općim zahtjevima za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija” za upotrebu metoda iz točke (a), podtočke (ii) ovog stavka; [Am. 146]

(b)	laboratorije koji obavljaju analize ili ispitivanja za provjeravanje sukladnost s pravilima o biljnom reproduktivnom materijalu iz članka 1. stavka 2. točke (h); [Am. 147]

(c)

laboratorije koji samo obavljaju analize, ispitivanja ili dijagnoze u okviru drugih službenih aktivnosti, pod uvjetom da:

(i)	upotrebljavaju samo metode laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnosticiranja iz članka 33. stavka 1. i članka 33. stavka 2. točaka (a), (b) i (c);

(ii)	obavljaju analize, ispitivanja ili dijagnoze pod nadzorom nadležnih tijela ili nacionalnih referentnih laboratorija u vezi s metodama koje upotrebljavaju;

(iii)

redovito sudjeluju u međulaboratorijskim usporednim ispitivanjima koja organiziraju referentni nacionalni laboratoriji u vezi s metodama koje upotrebljavaju;

(iv)	imaju uspostavljen sustav osiguravanja kvalitete kako bi se osigurali točni i pouzdani rezultati metoda laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnosticiranja koji se upotrebljavaju.

2. Kada metode koje upotrebljavaju laboratoriji iz stavka 1. točke (c) zahtijevaju potvrdu rezultata laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnoze, potvrdnu laboratorijsku analizu, ispitivanje ili dijagnozu obavlja službeni laboratorij koji ispunjava zahtjeve iz članka 36. stavka 4 točke (e).

3. Službeni laboratoriji imenovani u skladu sa stavkom 1. točkama (a) i (c) nalaze se u državama članicama na čijem se teritoriju nalaze i nadležna tijela koja su ih imenovala.

Članak 40.

Ovlasti za donošenje odstupanja od uvjeta obaveznog ocjenjivanja i akreditiranja svih metoda laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnoze koje upotrebljavaju službeni laboratoriji [Am. 148]

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o slučajevima i uvjetima u kojima nadležna tijela u skladu s člankom 36. stavkom 1. mogu kao službene laboratorije imenovati laboratorije koji ne ispunjavaju uvjete iz članka 36. stavka 4. točke (e) u vezi sa svim metodama koje upotrebljavaju, pod uvjetom da ti laboratoriji ispunjavanju sljedeće uvjete:

(a)	djeluju te su ocijenjeni i akreditirani u skladu s normom EN ISO/IEC 17025 za upotrebu jedne ili više metoda koje su slične i reprezentativne za druge metode koje upotrebljavaju;

(b)	redovito i znatno upotrebljavaju metode za koje su dobili akreditaciju iz točke (a).

Članak 41.

Privremena odstupanja od uvjeta obaveznog ocjenjivanja i akreditiranja službenih laboratorija za službene laboratorije [Am. 149]

1. Odstupajući od članka 36. stavka 5. točke (a), nadležna tijela u skladu s člankom 36. stavkom 1. postojeći službeni laboratorij mogu privremeno imenovati kao službeni laboratorij za upotrebu metode laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja za koje nije dobio akreditaciju iz članka 36. stavka 4. točke (e):

(a)	kada se upotreba te metode po novome zahtijeva prema pravilima Unije;

(b)	kada promjene metode koja se upotrebljava zahtijevaju novu akreditaciju ili proširenje opsega akreditacije koju je službeni laboratorij dobio;

(c)	u slučajevima kada potreba za upotrebom metode proizlazi iz hitne situacije ili novog rizika za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja; ili

(ca)	ako procjena tijela za akreditaciju i odluka istog tijela još nisu dostupne. [Am. 150]

2. Privremeno imenovanje iz stavka 1. podliježe sljedećim uvjetima:

(a)	službeni laboratorij već je akreditiran u skladu s normom EN ISO/IEC 17025 za upotrebu metode koja je slična onoj koja nije obuhvaćena opsegom te akreditacije;

(b)	u službenom laboratoriju postoji sustav osiguravanja kvalitete kako bi se osigurali točni i pouzdani rezultati upotrebe metode koja nije u opsegu postojeće akreditacije;

(c)	analize, ispitivanja i dijagnoze po toj metodi obavljaju se pod nadzorom nadležnih tijela ili nacionalnih referentnih laboratorija.

3. Privremeno imenovanje iz stavka 1. nije dulje od jedne godine i može se obnoviti za dodatnu godinu dana.

4. Službeni laboratoriji imenovani u skladu sa stavkom 1. ovog članka nalaze se u državama članicama na čijem se teritoriju nalaze i nadležna tijela koja su ih imenovala.

Članak 41.a

Službeni nadzor životinja i robe uvezene u Uniju obavlja se u skladu s mogućim rizicima i može se izvršiti na graničnim točkama kontrole u skladu s odjeljkom 2. ovog poglavlja kako bi se ispitalo poštovanje važećih propisa o određenim životinjama ili robama ili se može obaviti na nekom prikladnom mjestu u skladu s odjeljkom I. ovog poglavlja. [Am. 151]

Poglavlje V.

Službeni nadzor životinja i robe koja ulazi u Uniju

Odjeljak I.

Životinje i roba koja ne podliježe posebnom službenom nadzoru na granicama

Članak 42.

Službeni nadzor životinja i robe koja ne podliježe posebnom službenom nadzoru na granicama

1. Nadležna tijela redovito provode službeni nadzor životinja i robe koja ulazi u Uniju kako bi utvrdila sukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2.

Službeni nadzor životinja i robe na koje nije primjenjiv članak 45. provodi se dovoljno učestalo uzimajući u obzir:

(a)	rizike za zdravlje ljudi, životinja i biljaka, dobrobit životinja i okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja povezane s različitim vrstama životinja i robe;

(aa)	vjerojatnost prijevara koje bi mogle obmanuti potrošače u smislu njihovih očekivanja u vezi s naravi, kvalitetom i sastavom hrane i robe; [Am. 152]

(b)

povijest sukladnosti sa zahtjevima koji su utvrđeni pravilima iz članka 1. stavka 2. koja su primjenjiva na navedene životinje i robu:

(i)	treće države i utvrđivanja podrijetla;

(ii)	izvoznika;

(iii)

gospodarskog subjekta koji je odgovoran za pošiljku;

(c)	nadzor koji je već proveden nad navedenim životinjama i robom;

(d)	jamstva u vezi s podrijetlom koja nadležna tijela treće države daju u vezi sa sukladnosti životinja i robe sa zahtjevima koji su utvrđeni pravilima iz članka 1. stavka 2. ili sa zahtjevima koji su priznati kao barem jednakovrijedni tim zahtjevima.

2. Službeni nadzor iz stavka 1. provodi se na odgovarajućem mjestu unutar carinskog područja Unije, uključujući:

(a)	točku ulaska u Uniju;

(b)	točku granične kontrole;

(c)	točku puštanja u slobodni promet u Uniji;

(d)	skladišta i prostorije gospodarskog subjekta koji je odgovoran za pošiljku.

3. Nadležna tijela na točkama granične kontrole i drugim točkama ulaska u Uniju provode službeni nadzor nad sljedećim kada imaju razloga smatrati da njihov ulazak u Uniju može predstavljati rizik za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja:

(a)	prijevoznim sredstvima, čak i kada su prazna;

(b)	ambalažom.

4. Nadležna tijela također mogu provoditi službeni nadzor nad robom koja se stavlja u jedan od carinskih postupaka koji su utvrđeni u članku 4. stavku 16. točkama (a) do (g) Uredbe (EEZ) br. 2913/92.

Članak 43.

Vrste službenog nadzora životinja i robe koja ne podliježe posebnom službenom nadzoru na granicama

1. Službeni nadzor iz članka 42. stavka 1.:

(a)	uvijek uključuje provjeru dokumenata;

(b)	uključuje identitet i fizičke provjere ovisno o riziku za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u vezi s genetski modificiranih organizmima i sredstvima za zaštitu bilja.

2. Nadležna tijela obavljaju fizičke provjere iz stavka 1. točke (b) u odgovarajućim uvjetima koji omogućuju pravilno provođenje istraga.

3. Kada provjere dokumenata i identiteta te fizičke provjere iz stavka 1. pokažu da životinje i roba nisu u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2., primjenjuju se članak 64. stavci 1., 3., 4. i 5., članci 65.do 67., članak 69. stavci 1. i 2. te članak 70. stavci 1. i 2.

4. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o slučajevima i uvjetima u kojima nadležna tijela mogu zatražiti od gospodarskih subjekata da najave dolazak određene robe koja ulazi u Uniju.

Članak 44.

Uzorci životinja i robe koji ne podliježu posebnom službenom nadzoru na granicama

1. Kada se uzimaju uzorci životinja i robe, nadležna tijela:

(a)	obavješćuju carinska tijela i odnosne gospodarske subjekte;

(b)	odlučuju mogu li se životinje ili roba pustiti prije nego što rezultati analize, ispitivanja ili dijagnoze koja se izvršava na uzorcima budu dostupni, pod uvjetom da je osigurana sljedivost životinja ili robe.

2. Komisija putem provedbenih akata:

(a)	uspostavlja potrebne mehanizme kako bi se osigurala sljedivost životinja i robe iz stavka 1. točke (b);

(b)	utvrđuje dokumente koji moraju pratiti životinje ili robu iz stavka 1. kada nadležna tijela uzimaju uzorke.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Odjeljak II.

Službeni nadzor životinja i robe na točkama granične kontrole

Članak 45.

Životinje i roba podložna službenom nadzoru na točkama granične kontrole

1. Nadležna tijela za utvrđivanje sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. na točkama granične kontrole provode službeni nadzor prvog dolaska u Uniju svake pošiljke koja sadrži sljedeće kategorije životinja i robe koja ulazi u Uniju iz trećih zemalja:

(a)	životinje;

(b)	proizvode životinjskog podrijetla, hranu koja sadrži proizvode životinjskog podrijetla, zametne proizvode i nusproizvode životinjskog podrijetla; [Am. 153]

(c)	biljke, biljne proizvode i druge predmete i materijale koji mogu sadržavati ili širiti organizme štetne za bilje kako je navedeno na popisima koji su utvrđeni u skladu s člankom 68. stavkom 1. i člankom 69. stavkom 1. Uredbe (EU) br. …/… (*14);

(d)

robu podrijetlom iz određenih trećih zemalja za koje je Komisija provedbenim aktima iz stavka 2. točke (b) odlučila da je potrebno privremeno povećati službeni nadzor nad njihovim ulaskom u Uniju zbog poznatog ili novog rizika ili dokaza o mogućoj raširenoj ozbiljnoj nesukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(e)

životinje i robu koja je podložna hitnim mjerama iz akata koji su doneseni u skladu s člankom 53. Uredbe (EZ) br. 178/2002, člankom 249. Uredbe (EU) br. …/… (*15) ili člankom 27. stavkom 1., člankom 29. stavkom 1., člankom 40. stavkom 2., člankom 41. stavkom 2., člankom 47. stavkom 1., člankom 49. stavkom 2. i člankom 50. stavkom 2. Uredbe (EU) br. …/… (*16) prema kojima je pošiljke takvih životinja i robe koje su identificirane pomoću njihovih šifri uz kombinirane nomenklature potrebno podvrgnuti službenom nadzoru pri njihovom ulasku u Uniju;

(f)	životinje i robu za čiji su ulazak u Uniju utvrđeni uvjeti ili mjere putem akata koji su doneseni u skladu s člankom 125., odnosno 127., ili u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2. prema kojima je potrebno utvrditi sukladnost s tim uvjetima ili mjerama pri ulasku životinja ili robe u Uniju.

2. Komisija putem provedbenih akata:

(a)	utvrđuje popise s pojedinostima o životinjama i robi koja pripada kategoriji iz stavka 1. točaka (a) i (b) te šiframa iz kombinirane nomenklature;

(b)	utvrđuje popis robe koja pripada kategoriji iz stavka 1. točke (d) uz navođenje njenih šifri iz kombinirane nomenklature te ga po potrebi ažurira u vezi s rizicima koji su navedeni u toj točki.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

3. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o izmjenama kategorija pošiljki iz stavka 1. kako bi uključila druge proizvode koji bi mogli povećati rizike za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka ili za okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja.

4. Ako akti kojima se utvrđuju mjere ili uvjeti iz stavka 1. točaka (d), (e) i (f) ne navode drugačije, ovaj je članak primjenjiv i na pošiljke kategorija životinja i robe iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c) kada nisu komercijalne prirode.

Članak 46.

Životinje i roba izuzeta iz službenog nadzora na točkama granične kontrole

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o pravilima kojima se utvrđuju slučajevi i uvjeti u kojima se sljedeće kategorije životinja i robe izuzimaju iz članka 45.:

(a)	roba koja se šalje kao komercijalni ili trgovački uzorak ili kao izlošci koji nisu namijenjeni prodaji; [Am. 154]

(b)	životinje i roba za znanstvene namjene; [Am. 155]

(c)	roba u prijevoznim sredstvima u međunarodnom prometu koja nije istovarena, a namijenjena je za opskrbu posade i putnika;

(d)	roba koja čini dio osobne prtljage putnika, a namijenjena je za njihovu osobnu potrošnju;

(e)	male pošiljke robe koje se šalju fizičkim osobama i nisu namijenjene za prodaju;

(f)	kućni ljubimci prema definiciji iz točke 10. članka 4. stavka 1. Uredbe (EU) br. XXX/XXXX [ broj Uredbe o zdravlju životinja ]; [Am. 156]

(g)	termički obrađena roba koja ne prelazi količine koje će se odrediti tim delegiranim aktima;

(h)	sve druge kategorije životinja ili robe za koje nije potreban nadzor na točkama granične kontrole s obzirom na rizik koji predstavljaju.

Članak 47.

Službeni nadzor na točkama granične kontrole

1. Nadležna tijela provode službeni nadzor nad pošiljkama koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. po dolasku pošiljke na točku granične kontrole. Takav službeni nadzor obuhvaća provjeru dokumenata i identiteta te fizičku provjeru.

2. Sve pošiljke koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. podliježu provjeri dokumenata i identiteta.

3. Učestalost fizičkih provjera koje se obavljaju nad pošiljkama koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. ovisi o riziku koji svaka životinja, roba ili kategorija životinja ili robe predstavlja za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u slučaju genetski modificiranih organizama i sredstava za zaštitu bilja.

4. Fizičke provjere za provjeravanje sukladnosti sa zahtjevima u vezi s biljnim zdravstvom koji su utvrđeni pravilima iz članka 1. stavka 2. obavlja ili nadzire osoblje koje posjeduje propisne veterinarske ili fitosanitarne kvalifikacije koje su u tu svrhu imenovala nadležna tijela.

Kada se takve provjere provode nad životinjama ili proizvodima životinjskog podrijetla , provodi ih kvalificirani službeni veterinar ili se provode pod njegovim nadzorom. kojemu može pomagati posebno obučeno pomoćno osoblje, pri čemu je veterinar i dalje odgovoran za provedeni nadzor . [Am. 157]

5. Nadležna tijela na točkama granične kontrole sistematično provode službeni nadzor nad pošiljkama životinja koje se prevoze i nad prijevoznim sredstvima kako bi se provjerila sukladnost sa zahtjevima u vezi s dobrobiti životinja koji su utvrđeni pravilima iz članka 1. stavka 2. Nadležna tijela uspostavljaju postupke kojima se daje prioritet službenom nadzoru nad životinjama koje se prevoze te smanjuje kašnjenje takvog nadzora.

6. Komisija putem provedbenih akata može utvrditi modalitete predstavljanja pošiljki koje sadrže kategorije robe iz članka 45. stavka 1., podjedinica koje čine pojedinačnu pošiljku i najveći broj takvih podjedinica u svakoj pošiljci, uzimajući u obzir potrebu da se jamči brzo i učinkovito rukovanje pošiljkama i službeni nadzor koji obavljaju nadležna tijela.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 48.

Certifikati i dokumenti koji prate pošiljke i razdvojene pošiljke

1. Izvorni službeni certifikati ili dokumenti, ili njihove elektroničke verzije, koji prema pravilima iz članka 1. stavka 2. moraju pratiti pošiljke koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. te se daju nadležnim tijelima na točki granične kontrole, koja ih tamo i čuvaju.

2. Nadležna tijela na točki granične kontrole gospodarskom subjektu koji je odgovoran za pošiljku izdaju ovjereni primjerak službenih certifikata ili dokumenata iz stavka 1. u elektroničkom obliku ili, ako je pošiljka razdvojena, pojedinačno ovjerene primjerke takvih certifikata ili dokumenata u pisanom ili elektroničkom obliku.

3. Pošiljke se ne razdvajaju dok se ne provede službeni nadzor i dok se zajednički zdravstveni ulazni dokument (CHED) iz članka 54. ne ispuni u skladu s člankom 54. stavkom 4. i člankom 55. stavkom 1.

Članak 49.

Posebna pravila za službeni nadzor na točkama granične kontrole

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o pravilima kojima se utvrđuje sljedeće:

(a)	slučajevi i uvjeti u kojima nadležna tijela na točki granične kontrole mogu odobriti daljnji prijevoz pošiljki koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. do konačnog odredišta dok se ne dobiju rezultati fizičke provjere, ako je takva provjera potrebna;

(b)	vremenska ograničenja i modaliteti za izvršavanje provjera dokumenata i identiteta te fizičkih provjera pretovarenih pošiljki koje sadrže kategorije robe iz članka 45. stavka 1.;

(c)	slučajevi i uvjeti u kojima se provjere identiteta i fizičke provjere pretovarenih pošiljki i životinja koje stižu zračnim ili morskim putem i nastavljaju putovanje istim prijevoznim sredstvom mogu izvršavati na točki granične kontrole koja nije točka prvog ulaska u Uniju;

(d)

slučajevi i uvjeti u kojima se tranzit pošiljki koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. može odobriti te na njima provesti posebni službeni nadzor na točkama granične kontrole; uključujući slučajeve i uvjete njihovog skladištenja u posebno odobrenim slobodnim ili carinskim skladištima.

Članak 50.

Pojedinosti provjera dokumenata i identiteta te fizičkih provjera

Kako bi osigurala jednaku provedbu pravila utvrđenih u člancima 47., 48. i 49., Komisija putem provedbenih akata utvrđuje pojedinosti postupaka koje je potrebno izvršiti tijekom provjera dokumenata i identiteta te fizičkih provjera iz navedenih pravila i nakon tih provjera, da bi se osiguralo učinkovito provođenje tog službenog nadzora. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 51.

Službeni nadzor koji se ne provodi na točkama granične kontrole prvog ulaska

1. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte Nadležna tijela mogu izvršavati provjere identiteta i fizičke provjere pošiljaka koje sadrže životinje i robe iz članka 45. stavka 1. koje u Uniju ulaze iz trećih zemalja na točkama kontrole koje nisu točke granične kontrole pod uvjetom da te kontrolne točke ispunjavaju zahtjeve iz članka 62. stavka 3. i provedbenih akata koji su usvojeni u skladu s člankom 139. o pravilima kojima se utvrđuju slučajevi i uvjeti u kojima: 62. stavkom 4. [Am. 158]

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o pravilima kojima se utvrđuju slučajevi i uvjeti u kojima:

(a)

nadležna tijela mogu izvršavati provjere identiteta i fizičke provjere pošiljaka koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. na točkama granične kontrole pod uvjetom da te kontrolne točke ispunjavaju zahtjeve iz članka 62. stavka 3. i provedbenih akata koji su usvojeni u skladu s člankom 62. stavkom 4.; [Am. 159]

(b)	se fizička provjera pošiljaka na kojima je već obavljena provjera dokumenata i identiteta na točki granične kontrole prvog ulaska može izvršiti na drugoj točki granične kontrole u drugoj državi članici;

(c)

nadležna tijela mogu prenijeti na carinska tijela ili druga javna tijela posebne zadatke nadzora vezano uz:

(i)	pošiljke iz članka 63. stavka 2.;

(ii)	osobnu prtljagu putnika;

(iii)

naručenu robu koja se kupuje male pošiljke koje se šalju privatnim osobama ili koje su kupljene na daljinu (telefonski, poštom ili putem interneta) . [Am. 160]

(iiia)

kućni ljubimci koji ispunjavaju uvjete utvrđene člankom 5. Uredbe (EU) br. 576/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (47) . [Am. 161]

2. Članak 54. stavak 2. točka (b), članak 55. stavak 2. točka (a) i članci 57. i 58., članci 60. i 61., članak 62. stavci 3. i 4. primjenjivi su na kontrolne točke iz stavka 1. točke (a).

Članak 52.

Učestalost provjera identiteta i fizičkih provjera

1. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o pravilima kojima se utvrđuju kategorije životinja i robe te uvjeti u kojima se odstupanjem od članka 47. stavka 2. i uzimajući u obzir smanjeni rizik, provjere identiteta pošiljaka koje sadrže životinje i robu iz članka 45. stavka 1.:

(a)	se izvršavaju rjeđe;

(b)	su ograničene na provjeravanje službene plombe pošiljke, ako je takva plomba prisutna.

2. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o pravilima kojima se utvrđuju:

(a)

kriteriji i postupci za određivanje i mijenjanje minimalnih učestalosti fizičkih provjera pošiljaka koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) te njihovog prilagođavanja stupnju rizika koji je povezan s tim kategorijama, uzimajući u obzir: [Am. 162]

(i)	informacije koje je Komisija prikupila u skladu s člankom 124. stavkom 1.;

(ii)	rezultat nadzora koji su proveli stručnjaci Komisije u skladu s člankom 115. stavkom 1.;

(iii)

dosadašnje rezultate gospodarskih subjekata u vezi sa sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(iv)	podatke i informacije prikupljene putem sustava za upravljanje informacijama iz članka 130.;

(v)	dostupne znanstvene ocjene; te

(vi)	sve druge informacije u vezi s rizikom koji se povezuje s kategorijama životinja i robe.

(b)	uvjeti u kojima države članice mogu povećati učestalost fizičkih provjera utvrđenih u skladu s točkom (a) kako bi se u obzir uzeli lokalni čimbenici rizika;

(c)	postupci osiguravanja da se minimalna učestalost fizičkih provjera koja je utvrđena u skladu s točkom (a) primjenjuje pravovremeno i jednako. [Am. 163]

3. Komisija putem provedbenih akata utvrđuje sljedeća pravila o:

(a)	minimalne učestalosti fizičkih provjera za kategorije robe iz članka 45. stavka 1. točke (d); [Am. 164]

(b)	minimalne učestalosti fizičkih provjera za kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. točaka (e) i (f) ako to nije već utvrđeno u aktima iz navedenih točaka. [Am. 165]

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 53.

Odluke o pošiljkama

1. Nadležna tijela nakon provođenja službenog nadzora donose odluku o svakoj pošiljci koja sadrži kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1., u kojoj navodi je li pošiljka sukladna s pravilima iz članka 1. stavka 2. te po potrebi s primjenjivim carinskim postupkom.

2. Odluke nakon fizičke provjere za provjeravanje sukladnosti sa zahtjevima za zdravlje i dobrobit životinja ili zahtjevima za biljno zdravstvo donosi osoblje koje posjeduje odgovarajuće veterinarske ili fitosanitarne kvalifikacije te su ga za tu namjenu imenovala nadležna tijela.

Odluke o pošiljkama životinja i proizvoda životinjskog podrijetla donosi ili nadzire službeni veterinar kojem može pomagati posebno obučeno pomoćno osoblje, no veterinar je i dalje odgovoran za provedeni nadzor . [Am. 166]

2a. Odluke o pošiljkama životinja i proizvoda životinjskog porijekla bilježe se u zajednički zdravstveni ulazni dokument. [Am. 167]

Članak 54.

Upotreba zajedničkog zdravstvenog ulaznog dokumenta od strane gospodarskog subjekta i nadležnih tijela

1. Za svaku pošiljku koja sadrži kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. gospodarski subjekt koji je odgovoran za pošiljku ispunjava zajednički zdravstveni ulazni dokument u kojem navodi informacije potrebne za trenutačnu i potpunu identifikaciju pošiljke i njenog odredišta.

2. Zajednički zdravstveni ulazni dokument upotrebljavaju:

(a)	gospodarski subjekti koji su odgovorni za pošiljke koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. kako bi nadležna tijela točke granične kontrole unaprijed obavijestili o dolasku tih pošiljaka;

(b)

nadležna tijela točke granične kontrole za:

(i)	evidentiranje rezultata provedenog službenog nadzora i svih odluka koje su donesene na tom temelju, uključujući odluku o odbijanju pošiljke;

(ii)	informacije iz točke (i) šalju preko sustava TRACES ili elektroničkom razmjenom sa sustavom TRACES . [Am. 168]

2a. gospodarski subjekti i nadležna tijela iz stavka 2. mogu se također koristiti i nacionalnim informacijskim sustavom za unošenje podataka u sustav TRACES. [Am. 169]

3. Prije ulaska pošiljke u Uniju gospodarski subjekti u skladu sa stavkom 2. točkom (a) unaprijed obavješćuju nadležna tijela na točkama granične kontrole ispunjavanjem i unošenjem relevantnog dijela zajedničkog zdravstvenog ulaznog dokumenta u sustav TRACES.

4. Nadležna tijela na točki granične kontrole dovršavaju bilježe odluku o pošiljci u zajednički zdravstveni ulazni dokument čim je proveden sav službeni nadzor koji se zahtijeva člankom 47. stavkom 1.

(a)	se provedu svi službeni nadzori iz članka 47. stavka 1.;

(b)	su dostupni rezultati fizičkih provjera, kada su takve provjere potrebne;

(c)	se donese odluka o pošiljci u skladu s člankom 53. i upiše u zajednički zdravstveni ulazni dokument. [Am. 170]

Članak 55.

Upotreba zajedničkog zdravstvenog ulaznog dokumenta od strane carinskih tijela

1. Za stavljanje pošiljaka koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. pod nadzor ili kontrolu carinskih tijela, uključujući ulazak ili rukovanje u slobodnim zonama ili carinskim skladištima, gospodarski subjekt carinskim tijelima mora predati zajednički zdravstveni ulazni dokument ili njegovu elektroničku verziju, koji je pravilno dovršen od strane nadležnih tijela na točki granične kontrole.

2. Carinska tijela:

(a)	ne dozvoljavaju stavljanje pošiljke u carinski postupak koji je različit od onoga koji su naznačila nadležna tijela točke granične kontrole;

(b)	dozvoljavaju puštanje pošiljke u slobodni promet tek nakon predavanja propisno dovršenog zajedničkog zdravstvenog ulaznog dokumenta kojim se potvrđuje da je pošiljka u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2.

3. Kada se izrađuje carinska deklaracija za pošiljku koja sadrži kategorije životinja ili robe iz članka 45. stavka 1., a zajednički zdravstveni ulazni dokument nije prisutan, carinska tijela zadržavaju pošiljku i odmah obavješćuju nadležna tijela točke granične kontrole. Nadležna tijela poduzimaju potrebne mjere u skladu s člankom 64. stavkom 5.

Članak 56.

Format, rokovi i posebna pravila za upotrebu zajedničkog zdravstvenog ulaznog dokumenta

1. Komisija putem provedbenih akata utvrđuje pravila o:

(a)	formatu zajedničkog zdravstvenog ulaznog dokumenta i uputama za njegovo predavanje i upotrebu;

(b)	minimalnom roku za prethodnu obavijest o pošiljkama od strane gospodarskih subjekata kako je utvrđeno u točki (a) članka 54. stavka 2. kako bi se nadležnim tijelima točke granične kontrole omogućilo provođenje službenog nadzora pravovremeno i djelotvorno.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

2. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139 o pravilima kojima se utvrđuju slučajevi i uvjeti u kojima zajednički zdravstveni ulazni dokument treba pratiti pošiljke koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. do odredišta. Primjerak zajedničkog zdravstvenog ulaznog dokumenta u svakom slučaju priložen je uz pošiljke koje sadrže kategorije životinja ili robe iz članka 45. stavka 1. sve do odredišta. [Am. 171]

Članak 57.

Određivanje točaka granične kontrole

1. Države članice imenuju točke granične kontrole za provođenje službenog nadzora nad jednom ili više kategorija životinja i robe iz članka 45. stavka 1.

2. Države članice obavješćuju Komisiju najmanje tri mjeseca prije određivanja točke granične kontrole. Ta obavijest uključuje sve informacije koje Komisija treba da provjeri ispunjava li predložena točka granične kontrole minimalne zahtjeve utvrđene u članku 62.

3. U roku od tri mjeseca od primanja obavijesti iz stavka 2. Komisija obavješćuje državu članicu:

(a)	je li određivanje predložene točke granične kontrole ovisno o povoljnom ishodu nadzora koji provode stručnjaci Komisije u skladu s člankom 115. kako bi provjerili sukladnost s minimalnim zahtjevima utvrđenima u članku 62.;

(b)	o datumu takvog nadzora.

4. Država članica odgađa određivanje točke granične kontrole dok je Komisija ne obavijesti o povoljnom ishodu nadzora.

Članak 58.

Popisivanje točaka granične kontrole

1. Svaka država članica na internetu objavljuje ažurne popise točaka granične kontrole na svom teritoriju, uz navođenje sljedećih informacija o svakoj točki granične kontrole:

(a)	podataka za kontakt i radnom vremenu;

(b)	točne lokacije i radi li se o lučnoj, zrakoplovnoj, željezničkoj ili cestovnoj ulaznoj točki;

(c)	kategorija životinja i robe iz članka 45. stavka 1. koje su u njenom opsegu djelovanja;

(d)	opreme i prostorija koje su dostupne za provođenje službenog nadzora nad svakom kategorijom životinja i robe za koju je određena;

(e)	godišnjoj količini obrađenih životinja i robe za svaku kategoriju životinja i robe iz članka 45. stavka 1. za koju je određena.

2. Komisija putem provedbenih akata utvrđuje format, kategorije, kratice za oznake i druge informacije koje će države članice upotrebljavati na popisima točaka granične kontrole.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 59.

Povlačenje odobrenja i ponovno određivanje postojećih subjekata granične kontrole

1. Odobrenje točaka granične kontrole u skladu s člankom 6. Direktive 97/78/EZ i člankom 6. Direktive 91/496/EEZ te određivanje točaka ulaska u skladu s člankom 5. Uredbe (EZ) br. 669/2009 i člankom 13. točkom (c) stavkom 4. Direktive 2000/29/EZ se povlači.

2. Države članice u skladu s člankom 57. stavkom 1. mogu kao točke granične kontrole ponovno odrediti točke granične kontrole, određene točke ulaska i točke ulaska iz stavka 1. pod uvjetom da su ispunjeni minimalni zahtjevi iz članka 62.

3. Članak 57. stavci 2. i 3. ne primjenjuju se na ponovno određivanje iz stavka 2.

Članak 60.

Povlačenje odobrenja za točke granične kontrole

1. Kada točke granične kontrole više ne ispunjavaju zahtjeve iz članka 62. države članice:

(a)	povlače odobrenje iz članka 57. stavka 1. za sve ili za određene kategorije životinja i robe za koju su točke granične kontrole određene;

(b)	uklanjaju ih s popisa iz članka 58. stavka 1. za kategorija životinja i robe za koju je odobrenje povučeno.

2. Države članice obavješćuju Komisiju i druge države članice o povlačenju odobrenja za točku granične kontrole kako je utvrđeno u stavku 1. te razlozima takvog povlačenja.

3. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o slučajevima i uvjetima u kojima se točke granične kontrole za koje je odobrenje povučeno samo djelomično u skladu sa stavkom 1. točkom (a) mogu ponovno odrediti odstupanjem od članka 57.

Članak 61.

Suspenzija odobrenja za točke granične kontrole

1. Država članica odmah suspendira odobrenje za točku granične kontrole i naređuje zaustavljanje njenih aktivnosti za sve ili za određene kategorije životinja i robe za koju je odobrenje izdano u slučajevima kada takve aktivnosti mogu uzrokovati rizik za zdravlje ljudi ili životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja. [Am. 172]

2. Države članice odmah obavješćuju Komisiju i druge države članice o svakoj suspenziji odobrenja za točku granične kontrole i razlozima takve suspenzije.

3. Države članice navode suspenziju odobrenja za točku granične kontrole u popisima iz članka 58. stavka 1.

4. Države članice ukidaju suspenziju iz stavka 1. čim:

(a)	nadležna tijela utvrde da rizik iz stavka 1. više ne postoji;

(b)	obavijeste Komisiju i druge države članice o informacijama na temelju kojih je suspenzija ukinuta.

5. Komisija putem provedbenih akata može utvrditi postupke za razmjenu informacija i komuniciranje iz stavka 2. i stavka 4. točke (b).

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 62.

Minimalni zahtjevi za točke granične kontrole

1. Točke granične kontrole su u neposrednoj blizini točke ulaska u Uniju i na mjestu koje je propisno opremljeno da ga carinska tijela mogu odrediti u skladu s člankom 38. stavkom 1. Uredbe (EEZ) br. 2913/92. [Am. 173]

2. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. o slučajevima i uvjetima u kojima točka granične kontrole može biti na određenoj udaljenosti od točke ulaska u Uniju, u skladu s posebnim geografskim ograničenjima.

3. Točke granične kontrole imaju:

(a)	dovoljan broj odgovarajuće kvalificiranog osoblja;

(b)	prostorije prikladne za prirodu i količinu kategorija životinja i robe kojom se rukuje;

(c)	opremu i prostorije koje omogućuju provođenje službenog nadzora nad svakom kategorijom životinja i robe za koju je točka granične kontrole određena;

(d)	uspostavljene postupke kojima se po potrebi jamči pristup drugoj opremi, prostorijama i uslugama koje su potrebne za postupanje u skladu s člancima 63., 64. i 65. u slučajevima sumnje, nesukladnih pošiljaka ili pošiljaka koje predstavljaju rizik;

(e)	planove mjera u slučajevima izvanrednih okolnosti kojima se osigurava neometano provođenje službenog nadzora i djelotvorno postupanje u skladu s člancima 63, 64 i 65. u slučajevima nepredvidivih i neočekivanih uvjeta ili događaja;

(f)	tehnologiju i opremu koja je potrebna za učinkoviti rad sustava TRACES te po potrebi računalne sustave za upravljanje informacijama koji su potrebni za rukovanje i razmjenu podataka i informacija;

(g)	pristup uslugama službenih laboratorija koji mogu osigurati analitičke, ispitivačke i dijagnostičke rezultate u odgovarajućim rokovima te su opremljeni informatičkim alatima kojima rezultate analiza, ispitivanja ili dijagnoza koje se izvršavaju po potrebi mogu unositi u sustav TRACES;

(h)	odgovarajuće postupke za pravilno rukovanje različitim kategorijama životinja i robe te za sprječavanje rizika koji mogu nastati uslijed križnih onečišćenja;

(i)	postupke za ispunjavanje relevantnih standarda biološke sigurnosti kako bi se spriječilo širenje bolesti u Uniju.

4. Komisija putem izvedbenih akata može detaljnije odrediti zahtjeve koji su utvrđeni u stavku 3. kako bi se obuhvatile posebne značajke i logističke potrebe u vezi s provođenjem službenog nadzora te postupanje u skladu s člankom 64. stavcima 3. i 5. te člankom 65. u vezi s različitim kategorijama životinja i robe iz članka 45. stavka 1.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Odjeljak III.

Postupanje u slučaju sumnje u nesukladnost i nesukladnost životinja i robe iz trećih zemalja

Članak 63.

Sumnja u nesukladnost i pojačavanje službenog nadzora

1. U slučaju sumnje u nesukladnost pošiljki koje sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. s pravilima iz članka 1. stavka 2. nadležna tijela provode službeni nadzor ili delegiraju tu odgovornost na druga nadležna tijela kako bi potvrdila ili uklonila tu sumnju. [Am. 174]

2. Pošiljke životinja i robe za koje gospodarski subjekti nisu prijavili da sadrže kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. podliježu službenom nadzoru od strane nadležnih tijela kada imaju razloga vjerovati da su takve kategorije životinja ili robe prisutne u pošiljci.

3. Nadležna tijela pošiljke iz stavaka 1. i 2. službeno zadržavaju dok ne dobiju rezultate službenog nadzora koji je predviđen u tim stavcima.

Po potrebi te se pošiljke izoliraju ili stavljaju u karantenu, a životinjama se pruža zaštita, hrana, voda i liječenje do primanja rezultata službenog nadzora.

4. Kada nadležna tijela imaju razloga sumnjati u nedozvoljeno ponašanje gospodarskog subjekta ili na temelju službenog nadzora smatraju da su pravila iz članka 1. stavka 2. ozbiljno ili opetovano prekršena, po potrebi uz mjere iz članka 64. stavka 3. pojačavaju službeni nadzor nad pošiljkama istog podrijetla ili namjene. [Am. 175]

5. Nadležna tijela putem sustava TRACES obavješćuju Komisiju i države članice o svojoj odluci o provođenju službenog nadzora u skladu sa stavkom 4., uz navođenje navodnog nedozvoljenog ponašanja ili ozbiljnog ili opetovanog kršenja.

6. Komisija putem provedbenih akata uspostavlja postupke za koordiniranu provedbu pojačanog službenog nadzora iz stavaka 4. i 5. od strane nadležnih tijela.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 64.

Mjere u slučajevima nesukladnih pošiljaka koje ulaze u Uniju iz trećih zemalja

1. Nadležna tijela službeno zadržavaju sve Kad nadležno tijelo kao rezultat službenog nadzora provedenog na točkama granične kontrole u skladu s člankom 45. utvrdi da pošiljke životinja ili robe koje ulaze u Uniju iz trećih zemalja koje nisu sukladne s pravilima iz sa zahtjevima na temelju članka 1. stavka 2. , ono sastavlja izvješće ili odluku: „Nesukladna pošiljka” ili „negativan nadzor” što se bilježi u zajednički zdravstveni ulazni dokument. Nadalje, nadležna tijela službeno zadržavaju navedenu pošiljku životinja ili robe te zabranjuju njihov njezin ulazak u Uniju. [Am. 176]

Po potrebi sve se takve pošiljke ili dio njih izoliraju ili stavljaju u karantenu, a životinje koje se u njoj nalaze čuvaju se i liječe u odgovarajućim uvjetima dok se ne donese daljnja odluka. Treba također imati na umu posebne zahtjeve u vezi s ostalom robom. [Am. 177]

2. Komisija putem provedbenih akata utvrđuje modalitete za izolaciju i stavljanje u karantenu iz stavka 1. drugog podstavka.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

3. Ako je to moguće,Nadležna tijela saslušaju gospodarskog subjekta koji je odgovoran za pošiljku. Nadležno tijelo to može propustiti učiniti ako je potrebna trenutna odluka jer bi odgađanje takve odluke bilo opasno ili u je to u javnom interesu. Nadležna tijela bez odgode mu naređuju gospodarskom subjektu da: [Am. 178]

(a)	uništi pošiljku ili dio pošiljke po potrebi , humano u slučaju živih životinja, u skladu s pravilima iz članka člankom 1. stavka stavkom 2. uništiti ; ili [Am. 179]

(b)	ponovno otpremi pošiljku izvan Unije u potpunosti ili djelomično, u skladu s člankom 70. stavcima 1. i 2. , poslati na mjesto izvan Unije ; ili [Am. 180]

(c)

pošiljku u potpunosti ili djelomično posebno obrade obraditi, u skladu s člankom 69. stavcima 1. i 2., ili poduzmu poduzeti bilo koju drugu mjeru kako bi se osigurala sukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2. te po potrebi pošiljku odredi u namijeniti za svrhu koja je drugačija od izvorno predviđene. [Am. 181]

4. Nadležna tijela o svakoj odluci o zabrani ulaska pošiljke u skladu sa stavkom 1. i bilo kojoj naredbi izdanoj u skladu sa stavcima 3. i 5. te stavkom 65. odmah obavješćuju:

(a)

Komisiju;

(b)	nadležna tijela drugih država članica;

(c)	carinska tijela;

(d)	nadležna tijela trećih država podrijetla;

(e)	gospodarskog subjekta koji je odgovoran za pošiljku.

Ta se obavijest šalje putem računalnog sustava za upravljanje informacijama iz članka 130. stavka 1.

5. Ako se pošiljka koja sadrži kategorije životinja i robe iz članka 45. stavka 1. ne preda na službeni nadzor iz tog članka ili se ne preda u skladu sa zahtjevima koji su utvrđeni u člancima 48. stavcima 1. i 3. i članku 54. stavcima 1., 2. i 3. ili s pravilima koja su donesena u skladu s člankom 46., člankom 47. stavkom 6., člankom 49., člankom 51. stavkom 1. i člankom 56., nadležna tijela naređuju zadržavanje ili opoziv pošiljke te njeno službeno zadržavanje bez odgode.

Stavci 1., 3. i 4. ovog članka primjenjuju se na takve pošiljke.

Članak 65.

Mjere koje treba poduzeti u vezi sa životinjama i robom koja ulazi u Uniju slučajevima pokušaja unošenja u Uniju nesukladnih pošiljaka iz trećih zemalja i predstavlja koje predstavljaju rizik [Am. 182]

Kada službeni nadzor ukaže da pošiljka životinja ili robe predstavlja rizik za zdravlje ljudi ili životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, takva se pošiljka izolira ili stavlja u karantenu, a životinje iz nje se čuvaju i liječe u odgovarajućim uvjetima do donošenja daljnje odluke. [Am. 183]

Nadležna tijela službeno zadržavaju navedenu pošiljku te bez odgode:

(a)

naređuju nalažu gospodarskom subjektu da po potrebi uništi pošiljku, po potrebi humano u slučaju živih životinja, u skladu s pravilima iz članka 1. stavka člankom 1. stavkom 2. te poduzme sve mjere koje su potrebne kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš; ili [Am. 184]

(b)	pošiljku predaju na posebnu obradu u skladu s člankom 69. stavcima 1. i 2.

Članak 66.

Daljnje postupanje po odlukama u vezi s nesukladnim pošiljkama koje ulaze u Uniju iz trećih zemalja

1. Nadležna tijela:

(a)	poništavaju službene certifikate i druge dokumente koji prate pošiljke nad kojima se već provode mjere u skladu s člankom 64. stavcima 3. i 5. te člankom 65.;

(b)	surađuju u skladu s glavom IV. kako bi poduzela dodatne mjere koje su potrebne da bi se spriječilo ponovno uvođenje u Uniju pošiljki kojima je ulazak odbijen u skladu s člankom 64. stavkom 1.

2. Nadležna tijela u državi članici u kojoj se službeni nadzor službena kontrola provodi nadziru primjenu mjera koje su određene u skladu s člankom 64. stavcima 3. i 5. te člankom 65. kako bi se osiguralo da pošiljka ne šteti zdravlju ljudi, životinja ili biljaka, dobrobiti životinja ili okolišu, dok se te mjere primjenjuju ili dok se čeka primjena tih mjera. [Am. 185]

Po potrebi takva se primjena provodi pod nadzorom nadležnih tijela druge države članice.

Članak 67.

Neprovođenje mjera koje su gospodarskom subjektu naložila nadležna tijela

1. Gospodarski subjekt provodi sve mjere koje nadležna tijela nalože u skladu s člankom 64. stavcima 3. i 5. te člankom 65. bez odgode , a u slučaju proizvoda i najkasnije u roku od šezdeset dana od dana kada nadležna tijela obavijeste gospodarskog subjekta gospodarski subjekt o svojoj odluci u skladu s člankom 64. stavkom 4. [Am. 186]

2. Ako po isteku roka od šezdeset dana gospodarski subjekt ne poduzme nikakve radnje, nadležna tijela također nalažu:

(a)	da se pošiljka uništi ili da se nad njom provede neka druga odgovarajuća mjera;

(b)	u slučajevima iz članka 65. da se pošiljka uništi u odgovarajućim objektima koji se nalaze što bliže točki granične kontrole te da se poduzmu sve mjere koje su potrebne kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja i okoliš.

3. Nadležna tijela mogu produljiti rok iz stavaka 1. i 2. ovog članka za toliko vremena koliko je potrebno da se dobiju rezultati drugog stručnog mišljenja iz članka 34. pod uvjetom da to nema negativnih učinaka na zdravlje ljudi, životinja i biljaka, dobrobit životinja i okoliš u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja.

Članak 68.

Usklađenost primjene članaka 64. i 65.

Komisija putem provedbenih akata utvrđuje pravila o osiguranju usklađenosti odluka i mjera te naloga koje nadležna tijela izdaju u skladu s člancima 64. i 65. na svim točkama granične kontrole iz članka 57. stavka 1. i kontrolnim točkama iz članka 51. stavka 1. točke (a), u obliku uputa koje nadležna tijela moraju poštovati pri rješavanju uobičajenih ili opetovanih situacije nesukladnosti ili rizika.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 69.

Posebna obrada pošiljaka

1. Posebna obrada pošiljaka iz članka 64. stavka 3. točke (c) i članka 65. točke (b) po potrebi može uključivati:

(a)	obradu ili preradu, po potrebi uključujući dekontaminaciju, ali ne i razrjeđivanje, tako da pošiljka ispunjava zahtjeve pravila iz članka 1. stavka 2. ili zahtjeve treće države ponovne otpreme;

(b)	sve druge načine obrade primjerene za sigurnu prehranu životinja ili ljudi ili za druge namjene.

2. Posebna obrada iz stavka 1.:

(a)	izvršava se djelotvorno i osigurava otklanjanje svih rizika za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, dobrobit životinja ili okoliš u vezi s genetski modificiranih organizmima i sredstvima za zaštitu bilja;

(b)	dokumentira se i izvršava pod nadzorom nadležnih tijela;

(c)	ispunjava zahtjeve utvrđene u pravilima iz članka 1. stavka 2.

3. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. u vezi sa zahtjevima i uvjetima u kojima se izvršava posebna obrada iz stavka 1.

Ako ne postoje pravila usvojena putem delegiranih akata, takva posebna obrada izvršava se u skladu s nacionalnim pravilima.

Članak 70.

Ponovna otprema pošiljaka

1. Nadležna tijela omogućuju ponovnu otpremu pošiljaka ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	odredište je dogovoreno s gospodarskim subjektom koji je odgovoran za pošiljku;

(b)	gospodarski subjekt koji je odgovoran za pošiljku je o razlozima i okolnostima odbijanja ulaska navedene pošiljke životinja ili robe u Uniju prvo obavijestio nadležna tijela treće države podrijetla ili treće zemlje odredišta, ako su različite;

(c)	ako treća zemlja odredišta nije treća zemlja podrijetla, nadležna tijela treće zemlje odredišta su obavijestila nadležna tijela države članice da su spremna prihvatiti pošiljku;

(d)	u slučaju pošiljaka životinja ponovna otprema je u skladu sa zahtjevima za dobrobit životinja.

2. Uvjeti stavka 1. točaka (b) i (c) ne primjenjuju se na pošiljke koje sadrže kategorije robe iz članka 45. stavka 1. točke (c).

3. Komisija putem provedbenih akata određuje postupke za razmjenu informacija i obavijesti iz stavka 1.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

3a. Države članice koje primaju uvoz, odobren slijedom kontrola provedenih prije izvoza, moraju redovito provjeravati je li uvoz u skladu sa zahtjevima Unije. [Am. 187]

Članak 71.

Odobravanje nadzora prije izvoza koji provode treće zemlje

1. Komisija putem provedbenih akata odobrava posebni nadzor prije izvoza koji treća zemlja provodi nad pošiljkama životinja i robe prije izvoza u Uniju kako bi se provjerilo zadovoljavaju li izvezene pošiljke zahtjeve pravila iz članka 1. stavka 2. Odobrenje se primjenjuje samo na pošiljke s podrijetlom iz navedene treće zemlje i može se izdati za jednu ili više kategorija životinja ili robe.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

2. U odobrenju iz stavka 1. navodi se:

(a)	najveća učestalost službenog nadzora koji provode službena tijela država članica pri ulasku pošiljaka u Uniju, ako nema razloga za sumnju u nesukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2. ili nedozvoljeno ponašanje;

(b)	službeni certifikat koji mora pratiti pošiljke koje ulaze u Uniju;

(c)	primjer takvih certifikata;

(d)	nadležna tijela treće zemlje koja su odgovorna za provođenje nadzora prije izvoza;

(e)	po potrebi, sva delegirana tijela na koja nadležna tijela mogu prenijeti određene zadatke. Takvo delegiranje može se odobriti samo ako zadovoljava kriterije članaka 25. do 32. ili istovrsne uvjete.

3. Odobrenje iz stavka 1. može se izdati trećoj državi samo ako dostupni dokazi i po potrebi nadzor Komisije koji je proveden u skladu s člankom 119. pokazuju da sustav službenog nadzora treće države može osigurati:

(a)	da pošiljke životinja ili robe koje se izvoze u Uniju ispunjavaju zahtjeve pravila iz članka 1. stavka 2. ili istovrsne zahtjeve;

(b)	da nadzor koji je proveden u trećoj zemlji prije otpreme u Uniju dovoljno djelotvoran da zamijeni ili smanji učestalost provjera dokumenata i identiteta te fizičkih provjera koje su utvrđene u pravilima iz članka 1. stavka 2.

4. Nadležna tijela ili delegirano tijelo navedeno u odobrenju:

(a)	odgovorni su za kontakte s Unijom;

(b)	osiguravaju da službeni certifikati iz stavka 2. točke (b) prate svaku pošiljku koja se nadzire.

5. Komisija putem provedbenih akata uspostavlja detaljna pravila i kriterije za odobravanje nadzora prije izvoza koji provode treće zemlje u skladu sa stavkom 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 72.

Nesukladnost i povlačenje odobrenja nadzora prije izvoza koji provode treće zemlje

1. Kada službeni nadzor pošiljaka koje sadrže kategorije životinja i robe za koje je odobren posebni nadzor prije izvoza u skladu s člankom 71. stavkom 1. otkrije ozbiljnu i opetovanu nesukladnost s pravilima iz članka 1. stavka 2., države članice odmah:

(a)	putem sustava TRACES obavješćuju obavještavaju Komisiju i druge države članice te dotične gospodarske subjekte, a to podrazumijeva i mjere koje treba primijeniti, te traže administrativnu pomoć u skladu s postupcima koji su uspostavljeni u glavi IV.; [Am. 188]

(b)	povećava broj službenih nadzora pošiljki iz relevantnih trećih zemalja i, po potrebi, za omogućivanje pravilnog analitičkog pregleda situacije, zadržava opravdan broj uzoraka u primjerenim uvjetima skladištenja.

2. Komisija može, putem provedbenih akata, povući odobrenje predviđeno člankom 71. stavkom 1. kada se nakon službenih nadzora na koje upućuje stavak 1., zahtjevi utvrđeni člankom 71. stavcima 3. i 4. pokaže da više nisu zadovoljeni.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 73.

Suradnja tijela koja se odnosi na pošiljke koje ulaze u Uniju iz trećih zemalja

1. Nadležna tijela, carinska tijela i druga tijela država članica blisko surađuju kako bi osigurala provođenje službenih nadzora pošiljaka životinja i roba koje ulaze u Uniju u skladu s zahtjevima iz ove Uredbe.

U tu svrhu, nadležna tijela, carinska tijela i druga tijela:

(a)	jamče uzajamni pristup informacijama koje su relevantne za organizaciju i provođenje vlastitih aktivnosti u vezi sa životinjama i robama koje ulaze u Uniju;

(b)	osiguravaju pravovremenu razmjenu takvih informacija, uključujući sredstva za elektronički prijenos.

1a. Carinska tijela puštaju samo one pošiljke sa životinjama i robom iz članka 45. za koje je nadležno tijelo na točki granične kontrole provelo službenu kontrolu iz članka 47. i donijelo odluku evidentiranu u zajedničkom zdravstvenom ulaznom dokumentu. [Am. 189]

2. Komisija, putem provedbenih akata, donosi jednoobrazna pravila o mjerama suradnje koje nadležna tijela, carinska tijela i druga tijela na koje upućuje stavak 1. moraju uspostaviti kako bi osigurali:

(a)	pristup nadležnih tijela informacijama koje su potrebne za neposrednu i potpunu identifikaciju pošiljki životinja i roba koje ulaze u Uniju i podložne su službenim nadzorima na postajama graničnog nadzora u skladu s člankom 45. stavkom 1.;

(b)	uzajamno ažuriranje, razmjenom informacija ili sinkronizacijom relevantnih baza podataka, informacija o pošiljkama životinja i roba koje ulaze u Uniju, a koje su prikupila nadležna tijela, carinska tijela i druga tijela;

(c)	brzo priopćavanje odluka koje su ta tijela donijela na temelju informacija na koje upućuje točka (a) i točka (b).

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 74.

Suradnja tijela koja se odnosi na pošiljke koje nisu podložne posebnim nadzorima na granicama

1. U slučaju pošiljaka životinja i roba, osim onih koje su podložne nadzoru na ulasku u Uniju, kako je propisano člankom 45. stavkom 1., a za koje je podnesena carinska deklaracija za puštanje u slobodan promet u skladu s člankom 4. stavkom 17. i člancima 59. do 83. Uredbe (EEZ) br. 2913/92, primjenjuju se stavci 2., 3. i 4.

2. Carinska tijela obustavljaju puštanje pošiljke u slobodan promet kada smatraju da pošiljka može predstavljati rizik za zdravlje ljudi, životinja i biljaka, rizik za dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizik za okoliš, te o takvim obustavama odmah obavještavaju nadležna tijela.

3. Pošiljka čije je puštanje u slobodan promet obustavljeno sukladno stavku 2. pušta se u slobodan promet ukoliko, u roku od tri radna dana od obustave, nadležna tijela ne zatraže od carinskih tijela da nastave s obustavom ili ne obavijeste carinska tijela da ne postoji rizik.

4. Kada nadležna tijela smatraju da postoji rizik za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, rizik za dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizik za okoliš:

(a)	nalažu carinskim tijelima da ne puste pošiljku u slobodni promet te da sljedeću izjavu uvrste u komercijalnu fakturu koja se prilaže uz pošiljku i uz bilo koje druge relevantne popratne dokumente: „Proizvod predstavlja rizik – puštanje u slobodan promet nije odobreno – Uredba (EU) br. …/… (*17)”;

(b)	ne dopušta se ni jedan drugi carinski postupak bez suglasnosti nadležnih tijela;

(c)	primjenjuju se članak 64. stavci 1., 3., 4. i 5., članci 65. do 67., članak 69. stavci 1. i 2. i članak 70. stavci 1. i 2.

5. U slučaju pošiljaka životinja i roba, osim onih koje su podložne nadzoru na ulasku u Uniju, kako je propisano člankom 45. stavkom 1., a za koje nije podnesena carinska deklaracija za puštanje u slobodan promet, carinska tijela, kada smatraju da pošiljka može predstavljati rizik za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, rizik za dobrobit životinja ili, u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizik za okoliš, prenosi sve relevantne informacije carinskim tijelima u državama članicama koje su krajnja odredišta.

Članak 75.

Pravila o posebnim službenim nadzorima i mjerama koje se poduzimaju nakon provođenja takvih nadzora

1. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 139. u vezi s pravilima za provođenje posebnih službenih nadzora i donošenje mjera u slučaju nesukladnosti, kako bi pojasnila specifičnosti sljedećih kategorija životinja i roba ili načina i sredstava njihovog prijevoza:

(a)	pošiljke svježih proizvoda ribarstva koji se iskrcavaju izravno u lukama koje su imenovale države članice u skladu s člankom 5. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1005/2008 (48) sa ribarskih plovila koja plove pod zastavom treće zemlje;

(b)	pošiljke divljači s kožom i krznom;

(c)	pošiljke u kategoriji roba iz članka 45. stavka 1. točke (b) koje su isporučene plovilima koja napuštaju Uniju, s ili bez pohranjivanja u za to posebno predviđenim slobodnim ili carinskim skladištima, a namijenjene su opskrbi brodova ili potrošnji od strane posade i putnika;

(d)	drvena ambalaža; [Am. 190]

(e)	hrana i hrana za životinje, a koja je namijenjena za hranidbu tih životinja;

(f)	životinje i robe naručene putem prodaje na daljinu i isporučene iz treće zemlje na adresu u Uniji, kao i zahtjevi za obavještavanje koji su potrebni kako bi se omogućilo pravilno provođenje službenih nadzora;

(g)	biljni proizvodi koji zbog svog sljedećeg odredišta mogu dovesti do opasnosti širenja infektivnih ili zaraznih bolesti životinja;

(h)	pošiljke kategorija životinja i roba iz članka 45. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) podrijetlom iz Unije i na povratku u nju, nakon što im je odbijen ulazak u treću zemlju;

(i)	rasute robe koje ulaze u Uniju iz treće zemlje, bez obzira na to potječu li sve iz te treće zemlje;

(j)	pošiljke roba iz članka 45. stavka 1. koje dolaze s teritorija Hrvatske i provoze se preko teritorija Bosne i Hercegovine kod Neuma („neumski koridor”) prije ponovnog ulaska na teritorij Hrvatske preko ulaznih mjesta na Kleku ili Zatonu Doli;

(k)	životinje i robe koje su izuzete od odredbi članka 45. u skladu s člankom 46.

2. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 139. u vezi s uvjetima za praćenje prijevoza i prispijeća pošiljki određenih životinja i roba, od postaje graničnog nadzora na ulasku do objekta u mjestu odredišta u Uniji ili postaje graničnog nadzora na izlasku.

3. Komisija može, putem provedbenih akata, utvrditi pravila u vezi s:

(a)	modelom službenih certifikata i pravila za izdavanje takvih certifikata;

(b)	formatom popratnih dokumenata za kategorije životinja ili roba iz stavka 1.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Poglavlje VI.

Financiranje službenih nadzora i drugih službenih aktivnosti

Članak 76.

Opća pravila

1. Države članice omogućuju nadležnim tijelima raspolaganje odgovarajućim financijskim sredstvima kako bi osigurali osoblje te drugim sredstvima koju su potrebna za provođenje službenih nadzora i drugih službenih aktivnosti. U tu svrhu prikupljaju naknade ili pristojbe ili osiguravaju sredstva iz općeg oporezivanja.

2. Osim naknada naplaćenih u skladu s člankom 77. države članice mogu naplaćivati naknade za pokrivanje troškova nastalih prilikom provođenja službenih nadzora, osim onih iz članka 77. stavaka 1. i 2.

3. Ovo se poglavlje također primjenjuje u slučaju prenošenja posebnih zadataka službenih nadzora u skladu s člankom 25.

4. Države članice se savjetuju s dotičnim subjektima o metodama koje se upotrebljavaju za obračun naknada predviđenih člankom 77. ili pristojbi . [Am. 191]

Članak 77.

Obvezne naknade ili pristojbe

1. Kako bi osigurali da nadležna tijela raspolažu sa odgovarajućim sredstvima za provođenje službenih nadzora, nadležna tijela naplaćuju mogu naplaćivati naknade za pokrivanje nekih ili svih troškova koji nastaju u vezi sa:

(a)

službenim nadzorima koji se provode kako bi provjerili poštuju li sljedeći subjekti pravila iz članka 1. stavka 2.:

(i)	subjekti u poslovanju s hranom kako je utvrđeno u članku 3. stavku 3. Uredbe (EZ) br. 178/2002 koji su registrirani ili odobreni, odnosno, registrirani i odobreni, u skladu s člankom 6. Uredbe (EZ) br. 852/2004;

(ii)	subjekti u poslovanju s hranom za životinje kako je utvrđeno u članku 3. stavku 6. Uredbe (EZ) br. 178/2002 koji su registrirani ili odobreni u skladu s člankom 9. i člankom 10. Uredbe (EZ) br. 183/2005 Europskog parlamenta i Vijeća (49);

(iii)

profesionalni subjekti kako je utvrđeno u članku 2. točki 7. Uredbe (EZ) br. …/… (*18);

(iv)	profesionalni subjekti kako je utvrđeno u članku 3. točki 6. Uredbe (EZ) br. XXX/XXXX [ broj Uredbe o proizvodnji i stavljanju na tržište biljnog reprodukcijskog materijala ];

(b)	službenim nadzorima koji se provode u vezi s izdavanjem službenih certifikata ili zbog nadgledanja izdavanja službenih atesta;

(c)

službenim nadzorima koji se provode radi provjere zadovoljavanja uvjeta:

(i)	za dobivanje i zadržavanje odobrenja kako je predviđeno člankom 6. Uredbe (EZ) br. 852/2004 ili člancima 9. i 10. Uredbe (EZ) br. 183/2005;

(ii)	za dobivanje i zadržavanje odobrenja iz članaka 84., 92. i 93. Uredbe (EZ) br. …/… (*19);

(iii)

za dobivanje i zadržavanje odobrenja iz članaka 25. Uredbe (EZ) br. XXX/XXXX [ broj Uredbe o proizvodnji i stavljanju na tržište biljnog reprodukcijskog materijala ];

(d)	službenim nadzorima koje provode nadležna tijela na postajama graničnog nadzora ili mjestima nadzora iz članak 51. stavka 1. točke (a).

2. Za potrebe stavka 1. službeni nadzori iz točke (a) tog stavka uključuju službene nadzore koji se provode radi provjere sukladnosti s mjerama koje je donijela Komisija u skladu s člankom 137. ove Uredbe, člankom 53. Uredbe (EZ) br. 178/2002, člankom 27. stavkom 1., člankom 29. stavkom 1., člankom 40. stavkom 2., člankom 41. stavkom 2., člankom 47. stavkom 1., člankom 49. stavkom 2. i člankom 50. stavkom 2. Uredbe (EU) br. …/… (*20), člankom 41. i člankom 144. Uredbe (EZ) br. XXX/XXXX [ broj Uredbe o proizvodnji i stavljanju na tržište biljnog reprodukcijskog materijala ] i Dijelom VI. Uredbe (EU) br. …/… (*21), osim ako odluka kojom se uspostavljaju te mjere ne nalaže drugačije.

3. Za potrebe stavka 1.:

(a)

službeni nadzori iz točke (a) tog stavka ne uključuju službene nadzore koji se provode radi provjere poštivanja privremenih ograničenja, zahtjeva ili drugih mjera za nadzor bolesti koje su donijela nadležna tijela u skladu s člankom 55. stavkom 1., članckom 56., člancima 61. i 62. člancima 64. i 65., člankom 68. stavkom 1. i člankom 69. i pravilima koja su donesena u skladu s člankom 55. stavkom 2., člancima 63. i 67. i člankom 68. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. …/… (*22) i člankom 16. Uredbe (EZ) br. …/… (*23);

(aa)

službeni nadzor iz točke (a) tog stavka ne uključuje nadzor koji se obavlja na razini primarne proizvodnje kako je definirana člankom 3. stavkom 17. Uredbe (EZ) br. 178/2002, uključujući nadzor prerade na poljoprivrednim gospodarstvima. To uključuje nadzor za provjeru sukladnosti s propisanim zahtjevima za upravljanje u području javnog zdravlja, zdravlja životinja, zdravlja bilja i dobrobiti životinja u skladu s člankom 93. Uredbe (EU) br. 1306/2013; [Am. 192, 343,314 i 316]

(b)	službeni nadzori iz točaka (a) i (b) tog stavka ne uključuju službene nadzore koji se provode radi provjere sukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2. točaka (j) i (k).

Članak 78.

Troškovi

1. Nadležna tijela naplaćuju naknade su kod izračuna naknada ili pristojbi ovlaštena u skladu s člankom 77. zbog nadoknađivanja sljedećih troškova uvažavati sljedeće kriterije :

(a)	plaća djelatnika, uključujući pomoćno osoblje koje sudjeluje u provođenju , ako ona odgovara stvarnim troškovima službenih nadzora, troškova u skladu s točkom (b) članka 79. stavka 1. , osim njihovog socijalnog i mirovinskog osiguranja;

(b)	troška objekata i opreme, uključujući troškove održavanja i osiguranja;

(c)	troškova potrošnog materijala, usluga i alata;

(d)	troška osposobljavanja osoblja iz točke (a), uz izuzetak osposobljavanja koje je potrebno za stjecanje kvalifikacije koja je uvjet prilikom zapošljavanja od strane nadležnih tijela;

(e)	putnih troškova osoblja za obavljanje službenih nadzora iz točke (a) i troškove povezane te troškova povezanih s dnevnicama izračunatih u skladu s člankom 79. stavkom 2. ;

(f)	troškova uzorkovanja i laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnostike.

2. Ako nadležna tijela koja naplaćuju obavezne naknade ili pristojbe u skladu s člankom 77. provode i druge aktivnosti, prilikom obračunavanja naknade obračuna obaveznih naknada ili pristojbi uzima se u obzir samo dio elemenata troška kontrola iz stavka 1. ovoga članka, a koji nastaje tijekom službenih nadzora iz članka 77. stavka 1. [Am. 193]

Članak 79.

Izračun obaveznih naknada ili pristojbi

1. Naknade ili pristojbe koje se naplaćuju u skladu s člankom 77.:

(a)

utvrđuju se u paušalnom iznosu na temelju ukupnih troškova službenih nadzora koje nadležna tijela provode u određenom razdoblju i primjenjuju se na sve subjekte, neovisno o tome provodi li se službeni nadzor tijekom referentnog razdoblja u odnosu na svaki od subjekata koji su podložni plaćanju; kod utvrđivanja visine naknada koje se naplaćuju za svaki sektor, djelatnost i kategoriju subjekata, nadležna tijela uzimaju u obzir učinak koji vrsta i opseg djelatnosti u pitanju i relevantni činitelji rizika imaju u raspodjeli ukupnih troškova tih službenih nadzora; ili

(b)

se obračunavaju na temelju stvarnih troškova svakog pojedinog službenog nadzora i primjenjuju se na subjekte koji su podložni takvom službenom nadzoru; takva pristojba ne smije premašiti stvarne troškove provedenih službenih nadzora i može biti djelomično ili u potpunosti iskazana kao funkcija vremena koje je osoblje nadležnih tijela odradilo tijekom provođenja službenih nadzora.

2. Putni troškovi na iz članka 78. stavka 1. točke (e) uzimaju se obzir prilikom obračunavanja obračuna naknada ili pristojbi iz članka 77. stavka 1. bez diskriminacije među subjektima na osnovu udaljenosti njihovih prostorija od lokacije nadležnih tijela.

3. Kada se naknade ili pristojbe obračunavaju u skladu sa stavkom 1. točkom (a), naknade ili pristojbe koje naplaćuju nadležna tijela u skladu s člankom 77. ne smiju premašiti ukupne troškove nastale prilikom provođenja službenih nadzora tijekom razdoblja iz stavka 1. točke (a). [Am. 194]

Članak 80.

Smanjenje naknada ili pristojbi za subjekte koji dosljedno poštivaju pravila

Kada se naknade ili pristojbe utvrđuju u skladu s člankom 79. stavkom 1. točkom (a), visina naknade ili pristojbe koja se primjenjuje na svaki od subjekata određuje se uzimajući u obzir evidenciju o subjektovom poštivanju poštovanju pravila iz članka 1. stavka 2., kako je i ustanovljeno tijekom službenih nadzora kontrola , tako da su naknade za subjekte koji dosljedno poštivaju poštuju pravila niže od onih koje se primjenjuju na ostale subjekte. [Am. 195]

Članak 81.

Primjena naknada naknade ili pristojbi

1. Subjekti primaju potvrdu o plaćanju naknade ili pristojbe predviđene člankom 77. stavkom 1.

2. Naknade ili pristojbe naplaćene u skladu s člankom 77. stavkom 1. točkom (d) plaća subjekt odgovoran za pošiljku ili njegov zastupnik. [Am. 196]

Članak 82.

Povrat naknada i izuzeće za mikro poduzeća

1. Nema izravnog ili neizravnog povrata naknade predviđenih člankom 77., osim ako nisu nepropisno naplaćene.

2. Poduzeća koja zapošljavaju manje od 10 ljudi i čiji godišnji prihod ili godišnja ukupna bilanca ne prelazi 2 milijuna EUR izuzimaju se od plaćanja naknada predviđenih člankom 77.

3. Troškovi iz članaka 77., 78. i 79. ne uključuju troškove nastale pri provođenju službenih nadzora u poduzećima iz stavka 2.

Države članice mogu od plaćanja naknada i doprinosa za troškove iz članka 77. izuzeti mala i srednja poduzeća koja ispunjavaju određene objektivne i nediskriminirajuće kriterije [Am. 197, 315 i 348]

Članak 83.

Transparentnost

1. Nadležna tijela osiguravaju najvišu razinu transparentnosti:

(a)	metoda i podataka koji se upotrebljavaju za utvrđivanje naknada ili pristojbi predviđenih člankom 77. stavkom 1.;

(b)	upotrebe uporabe sredstava prikupljenih naplaćivanjem takvih naknada , uključujući broj provedenih kontrola ;

(c)	uvođenja mjera kojima se osigurava učinkovitu i štedljivu upotrebu sredstava prikupljenih naplaćivanjem takvih naknada ili pristojbi .

2. Svako nadležno tijelo daje na uvid javnosti sljedeće informacije za svako referentno razdoblje:

(a)	troškove nadležnog tijela za koje naknada dospijeva u skladu s člankom 77. stavkom 1. navodeći stavke takvih troškova prema djelatnosti iz članka 77. stavka 1. i prema elementima troška iz članka 78. stavka 1.;

(b)	iznos naknada ili pristojbi predviđenih člankom 77. stavkom 1. koje se primjenjuju na svaku od kategorija subjekata i na svaku od kategorija službenih nadzora kontrola ;

(c)	metodu koja se upotrebljava za utvrđivanje naknada ili pristojbi predviđenih člankom 77. stavkom 1. uključujući podatke i procjene koje se upotrebljavaju za utvrđivanje paušalnog iznosa naknada ili pristojbi iz točke (a) članka 79. stavka 1. točke (a);

(d)	kada se primjenjuje članak 79. stavak 1. točka (a), metodu koja se upotrebljava za usklađivanje visine naknada ili pristojbi u skladu s člankom 80.;

(e)	ukupni iznos naknada ili pristojbi koji odgovara izuzeću iz članka 82. stavka 2. [Am. 198]

Članak 84.

Troškovi koji nastaju pri dodatnim službenim nadzorima i provedbenim mjerama proizlaze iz dodatnih službenih nadzora i provedbenih mjera

Nadležna tijela naplaćuju naknade ili pristojbe radi pokrivanja dodatnih troškova koji su nastali pri: [Am. 199]

(a)

dodatnim službenim nadzorima:

(i)	koji su postali nužni nakon otkrivanja nesukladnosti tijekom službenog nadzora koji je proveden u skladu s ovom Uredbom;

(ii)	koji se provode radi procjene opsega i učinka nesukladnosti ili zbog provjere otklanjanja nesukladnosti;

(b)	službenim nadzorima koji se provode na zahtjev subjekta;

(c)	korektivnim mjerama koje poduzimaju nadležna tijela ili treća strana na zahtjev nadležnih tijela, kada subjekt nije proveo korektivne mjere kako su naredila nadležna tijela u skladu s člankom 135. u svrhu otklanjanja nesukladnosti;

(d)

službenim nadzorima i mjerama koje provode nadležna tijela u skladu s člancima 64. do 67., člancima 69. i 70. te korektivnim mjerama koje provode treće strane na zahtjev nadležnih tijela u slučajevima kada subjekt nije proveo korektivne mjere kako su naredila nadležna tijela u skladu s člankom 64. stavcima 3. i 5., člankom 65. i člankom 67.

Poglavlje VII.

Službeno potvrđivanje

Članak 85.

Opći zahtjevi u vezi sa službenim potvrđivanjem

1. U skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2. službeno potvrđivanje ima oblik:

(a)	službenog certifikata; ili

(b)	službenog atesta.

(ba)	službene potvrde o zdravlju. [Am. 200]

2. Kada nadležna tijela prenose posebne zadatke u vezi s izdavanjem službenih certifikata ili službenih atesta ili u vezi s službenim nadzorom iz članak 90. stavak 1. takvo se prenošenje usklađuje s članancima 25. do 32.

Članak 86.

Službeni certifikati

1. Kada pravila iz članak 1. stavak 2. nalažu izdavanje službenog certifikata, primjenjuju se članci 87., 88. i 89.

2. Članci 87. do 89. primjenjuju se i na službene certifikate koji su potrebni u svrhu izvoza pošiljaka životinja i roba u treće zemlje.

2a. u pogledu izdavanja službenog certifikata za proizvode iz članka 1. stavka 2. točke (j), osim pridržavanja članka 85. stavka 2., delegirano tijelo djeluje i ovlašteno je u skladu s normom EN ISO/IEC 17065: 2012. [Am. 201]

Članak 87.

Potpisivanje i izdavanje službenih certifikata

1. Službene certifikate izdaju nadležna ili delegirana tijela u skladu s člancima 25 . do 32. [Am. 202]

2. Nadležna tijela imenuju dužnosnike za potvrđivanje koji su ovlašteni za potpisivanje službenih certifikata. Dužnosnici za potvrđivanje:

(a)	nisu u sukobu interesa u odnosu na predmet certificiranja i djeluju neovisno i nepristrano; [Am. 203]

(b)	dobivaju odgovarajuću izobrazbu o pravilima, poštivanje kojih je predmet ovjeravanja u službenom certifikatu te o odredbama ovog poglavlja.

3. Službene certifikate potpisuje dužnosnik za potvrđivanje te iste izdaje na temelju sljedećih osnova:

(a)

izravno saznanje dužnosnika za potvrđivanje o činjenicama i podacima relevantnim za potvrđivanje, a do kojeg je došao:

(i)	putem službenih nadzora; ili

(ii)	pribavljanjem drugog službenog certifikata koji je izdalo nadležno tijelo;

(b)	činjenice i podaci relevantni za potvrđivanje koji su poznati drugoj osobi koju su u tu svrhu ovlastila nadležna tijela i pod čijom nadzorom djeluje, uz uvjet da dužnosnik za potvrđivanje može provjeriti točnost takvih činjenica i podataka;

(c)	činjenice i podaci relevantni za potvrđivanje koji su dobiveni putem sustava samonadzora subjekta, a koje su nadopunili i potvrdili rezultati redovnih službenih nadzora, kada dužnosnik za potvrđivanje smatra da su time ispunjeni uvjeti za izdavanje službenog certifikata.

4. Službene certifikate potpisuje dužnosnik za potvrđivanje i izdaje ih samo na temelju stavka 3. točke (a) kada pravila iz članka 1. stavka 2. tako nalažu.

Članak 88.

Jamstva pouzdanosti za službene certifikate

1. Službeni certifikati:

(a)	se ne potpisuju od strane dužnosnika za potvrđivanje ako nisu ispunjeni ili su nepotpuni;

(b)	su sastavljeni na jednom od službenih jezika institucija Unije koji poznaje dužnosnik za potvrđivanje i, kada je to potrebno, na jednom od službenih jezika države članice odredišta;

(c)	su vjerodostojni i točni;

(d)	omogućuju identifikaciju osobe koja ih je potpisala i datuma izdavanja ; [Am. 204]

(e)	omogućuju jednostavnu provjeru povezanosti između certifikata , tijela koje ga izdaje i pošiljke, skupine ili pojedinačne životinje ili robe obuhvaćene certifikatom. [Am. 205]

2. Nadležna tijela poduzimaju sve potrebne mjere za sprječavanje i kažnjavanje izdavanja lažnih ili obmanjujućih službenih certifikata ili zloupotrebe službenih certifikata. Takve mjere uključuju prema potrebi:

(a)	privremenu suspenziju dužnosnika za potvrđivanje s njegovih dužnosti;

(b)	opoziv ovlaštenja za potpisivanje službenih certifikata;

(c)	sve druge potrebne mjere kojima se sprječava ponavljanje prekršaja iz prve rečenice ovog stavka.

Članak 89.

Provedbene ovlasti za službene certifikate

Komisija može, putem provedbenih akata, utvrditi pravila za jednoobraznu primjenu članaka 87. i 88. u vezi s:

(a)	modelom službenih certifikata i pravila za izdavanje takvih certifikata;

(b)	mehanizmima te zakonskim i tehničkim mjerama kojima se osigurava izdavanje točnih i pouzdanih službenih certifikata i sprječava rizik od prijevare;

(c)	postupcima koje treba slijediti u slučaju opoziva službenih certifikata te za izradu zamjenskih certifikata;

(d)	pravilima za izradu ovjerenih preslika službenih certifikata;

(e)	formatima popratnih dokumenata životinja i roba nakon provođenja službenih nadzora;

(f)	pravilima za izdavanje elektroničkih certifikata i pravilima za upotrebu elektroničkih potpisa.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 90.

Službeni atesti

1. Kada pravila iz članka 1. stavka 2. nalažu da službene ateste izdaje subjekt pod službenim nadzorom nadležnih tijela ili sama nadležna tijela, primjenjuju se stavci 2., 3. i 4. ovoga članka.

2. Službeni atesti:

(a)	su vjerodostojni i točni;

(b)	su sastavljeni na jednom od službenih jezika institucija Unije; ili na jednom od službenih jezika države članice [Am. 206]

(c)	kada se odnose na pošiljku ili skupinu, omogućuju provjeru povezanosti između službenog atesta i te pošiljke ili skupine.

3. Nadležna tijela osiguravaju da osoblje koje provodi službene nadzore nadgledanja postupka potvrđivanja ili u slučaju kada službene potvrde izdaju nadležna tijela, osoblje uključeno u izdavanje tih službenih potvrda:

(a)	bude neovisno, nepristrano i ne bude u sukobu interesa u odnosu na predmet ovjeravanja u službenim atestima; [Am. 207]

(b)

dobije odgovarajuću izobrazbu o:

(i)	pravilima, sukladnost sa kojima je predmet ovjeravanja u službenim atestima;

(ii)	pravilima utvrđenima ovom Uredbom.

4. Nadležna tijela provode redovite službene nadzore kako bi provjerila:

(a)	pridržavaju li se subjekti koji izdaju ateste uvjeta utvrđenih pravilima iz članka 1. stavka 2.;

(b)	izdaje li se atest na temelju relevantnih, točnih i provjerljivih činjenica i podatka.

Glava III.

Referentni laboratoriji i centri

Članak 91.

Imenovanje referentnih laboratorija Europske unije

1. Komisija može, putem provedbenih akata, imenovati imenuje referentne laboratorije Europske unije za područja koja su uređena pravilima iz članka 1. stavka 2. kada učinkovitost službenih nadzora ovisi o kvaliteti, jednoobraznosti ujednačenosti i pouzdanosti: [Am. 208]

(a)	analitičkih, ispitnih i dijagnostičkih metoda koje se upotrebljavaju u službenim laboratorijima imenovanim u skladu s člankom 36. stavkom 1.;

(b)	o rezultatima analiza, ispitivanja i dijagnostike koji se vrše u tim službenim laboratorijima.

2. Imenovanja predviđena stavkom 1.:

(a)	slijede postupak javnog odabira;

(b)	redovito se razmatraju. revidiraju svakih pet godina . [Am. 209]

(ba)	obavljaju samo za laboratorije koji imaju pismo potpore tijela nadležnog za predmetno područje . [Am. 317]

2a. Komisija može, kad to smatra primjerenim, odrediti više od jednog referentnog laboratorija za istu bolest i na taj način poticati rotaciju nacionalnih laboratorija koji ispunjavaju uvjete iz stavka 3. ovog članka. [Am. 210]

3. Referentni laboratoriji Europske unije:

(a)	posluju u skladu s normom EN ISO/IEC 17025 o „Općim zahtjevima za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija” te ih u skladu s tom normom procjenjuju i akreditiraju nacionalna akreditacijska tijela koja posluju u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008;

(b)	neovisni su, nepristrani i nisu u sukobu interesa u vezi s izvršavanjem svojih zadataka kao referentni laboratoriji Europske unije; [Am. 211]

(c)	raspolažu s osobljem koje ima odgovarajuću kvalifikaciju i osposobljeno je za analitičke, ispitne i dijagnostičke tehnike koje se primjenjuju u području njihove struke te pomoćnim osobljem, kada je to potrebno;

(d)	posjeduju ili imaju pristup infrastrukturi, opremi i proizvodima potrebnim za izvršavanje zadataka koji su im dodijeljeni;

(e)	osiguravaju da njihovo osoblje dobro poznaje međunarodne norme i prakse te da u svom radu vode računa o najnovijim dostignućima u istraživanju na nacionalnoj i međunarodnoj razini i razini Unije;

(f)	su opremljeni za izvršavanje zadataka u izvanrednim situacijama;

(g)	kada je to potrebno, opremljeni su u skladu sa relevantnim biosigurnosnim normama;

(ga)	surađuju po potrebi s istraživačkim centrima Europske unije i službama Komisije pri razvoju visokih standarda analitičkih, ispitivačkih i dijagnostičkih metoda; [Am. 212]

(gb)	može primiti financijski doprinos Unije u skladu s Odlukom Vijeća 90/424/EEZ (50); [Am. 213]

(gc)	osigurati da njihovo osoblje poštuje povjerljivost određenih poslova, rezultata ili komunikacije; [Am. 214]

3a. Odstupajući od stavaka 1. i 2. ovog članka, referentne laboratorije iz članka 32. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 i članka 21. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 čine referentni laboratoriji Europske unije sa zadaćama i odgovornostima iz članka 92. ove Uredbe za:

(a)	GMO te genetski modificiranu hranu i hranu za životinje;

(b)	aditive hrani za životinje. [Am. 215]

Članak 92.

Odgovornosti i zadaci referentnih laboratorija Europske unije

1. Referentni laboratoriji Europske unije doprinose unapređenju i usklađivanju analitičkih, ispitnih i dijagnostičkih metoda koje upotrebljavaju službeni laboratoriji imenovani u skladu s člankom 36. stavkom 1. te podataka koji se dobivaju primjenom analitičkih, ispitnih i dijagnostičkih metoda.

2. Referentni laboratoriji Europske unije su odgovorni, u skladu sa godišnjim ili višegodišnjim radnim programima koje je odobrila Komisija, za sljedeće zadatke:

(a)	osiguravanje nacionalnim referentnim laboratorijima podataka o analitičkim, ispitnim i dijagnostičkim metodama, uključujući referentne metode;

(aa)	besplatno osigurati referentni materijal za neograničenu upotrebu, u odnosu na zdravlje životinja, sojeve i serume, nacionalnim referentnim laboratorijima kako bi se olakšala prilagodba i usklađivanje metoda analize, testiranja i dijagnostike; [Am. 216]

(b)

koordiniranje primjene metoda iz točke (a) od strane nacionalnih referentnih laboratorija i, prema potrebi, od strane drugih službenih laboratorija, a osobito, organiziranjem redovitih međulaboratorijskih usporedbenih ispitivanja i osiguravanjem odgovarajućeg praćenja takvih usporedbenih ispitivanja u skladu, kada je to moguće, s međunarodno prihvaćenim protokolima; nadležna tijela obavještavaju o praćenju i rezultatima tih međulaboratorijskih usporedbenih ispitivanja; [Am. 217]

(c)	koordiniranje praktičnih mjera potrebnih za primjenu novih analitičkih, ispitnih i dijagnostičkih metoda za laboratorije te obavješćivanje nacionalnih referentnih laboratorija o napretku na ovom području;

(d)	besplatno provođenje programa osposobljavanja za osoblje iz nacionalnih referentnih laboratorija i, ako je potrebno, osiguravanje programa osposobljavanja za osoblje drugih službenih laboratorija, kao i stručnjaka iz trećih zemalja; [Am. 218]

(e)	pružanje znanstvene i tehničke podrške Komisiji unutar dosega njihove misije;

(f)	pružanje informacija nacionalnim referentnim laboratorijima o relevantnim nacionalnim i međunarodnim znanstvenim istraživanjima te onima na razini Unije;

(g)	suradnju sa laboratorijima u trećim zemljama te s Europskom agencijom za sigurnost hrane, Europskom agencijom za lijekove i Europskim centrom za prevenciju i nadzor bolesti, unutar dosega njihove misije;

(h)

aktivno pomaganje u dijagnosticiranju pojave bolesti koje se prenose hranom, zoonoza ili bolesti životinja u državama članicama ili štetnika bilja, postavljanjem potvrdne dijagnoze, karakterizacijom i provođenjem taksonomskog ili epizoološkog istraživanja patogenih izolata ili uzoraka štetnika; [Am. 219]

(i)	koordiniranje ili provođenje ispitivanja radi provjere kvalitete dijagnostičkih reagensa koji se upotrebljavaju za dijagnosticiranje bolesti životinja, zoonoza ili bolesti koje se prenose hranom;

(j)

kada je to relevantno za područje njihove nadležnosti, ustanovljavaju i održavaju:

(i)	referentne kolekcije štetnika bilja ili referentnih sojeva patogenih uzročnika; [Am. 220]

(ii)	referentne kolekcije materijala koji dolaze u neposredan dodir s hranom, a koji se upotrebljavaju za usmjeravanje analitičke opreme i dostavljanje tih uzoraka nacionalnim referentnim laboratorijima;

(iii)

ažurirani popis raspoloživih referentnih tvari i reagensa te proizvođača i dobavljača takvih tvari i reagensa.

2a. Primjenjuju se stavci 1. i 2. ovog članka, ne dovodeći u pitanje članak 32. podstavak 1. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 i pravila donesena na temelju članka 32. stavaka 4. i 5. navedene Uredbe te članak 21. podstavak 1. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 i pravila donesena na temelju članka 21. stavaka 3. i 4. navedene Uredbe. [Am. 221]

3. Referentni laboratoriji Europske unije objavljuju popis nacionalnih referentnih laboratorija koje su imenovale države članice u skladu s člankom 98. stavkom 1.

Članak 92.a

1. Komisija, putem delegiranih akata, imenuje referentni laboratorij Europske unije za izvornost hrane.

2. Države članice mogu imenovati nacionalne referentne laboratorije kao dio mreže laboratorija koji rade unutar Unije. [Am. 222]

Članak 93.

Imenovanje referentnih centara Europske unije za biljni reprodukcijski materijal

1. Komisija može, putem provedbenih akata, imenovati referentne centre Europske unije koji podupiru aktivnosti Komisije, država članica i Europske agencije za biljnu raznolikost (EPVA) u vezi s primjenom pravila iz članka 1. stavka 2. točke (h).

2. Imenovanja predviđena stavkom 1.:

(a)	slijede postupak javnog odabira;

(b)	redovito se razmatraju.

3. Referentni centri Europske unije za biljni reprodukcijski materijal:

(a)	posjeduju visoku razinu znanstvenog i tehničkog stručnog znanja u području inspekcije, uzorkovanja i ispitivanja biljnog reprodukcijskog materijala;

(b)	raspolažu osobljem koje ima odgovarajuću kvalifikaciju i osposobljeno je u područjima iz točke (a) te pomoćnim osobljem, kada je potrebno;

(c)	posjeduju ili imaju pristup infrastrukturi, opremi i proizvodima potrebnim za izvršavanje zadataka koji su im dodijeljeni;

(d)	osiguravaju da njihovo osoblje dobro poznaje međunarodne norme i prakse u područjima navedenim u točki (a), te da u svom radu vode računa o najnovijim dostignućima u istraživanju na nacionalnoj i međunarodnoj razini i razini Unije. [Am. 223]

Članak 94.

Odgovornosti i zadaci referentnih centara Europske unije za biljni reprodukcijski materijal

Referentni centri Europske unije imenovani u skladu s člankom 93. stavkom 1. odgovorni su, u skladu s godišnjim ili višegodišnjim radnim programima koje je odobrila Komisija, za sljedeće zadatke:

(a)

osiguravanje znanstvenog i tehničkog stručnog znanja, unutar dosega njihove misije, za:

(i)	terenske inspekcije, uzorkovanje i ispitivanje koje se provodi radi certificiranja biljnog reprodukcijskog materijala;

(ii)	ispitivanja nakon certificiranja biljnog reprodukcijskog materijala;

(iii)

ispitivanja biljnog reprodukcijskog materijala u kategorijama standardnog materijala;

(b)	organiziranje usporedbenih ispitivanja i terenskih pokusa na biljnom reprodukcijskom materijalu;

(c)	provođenje programa osposobljavanja za osoblje nadležnih tijela i stručnjaka iz trećih zemalja;

(d)	doprinošenje razvoju ispitnih protokola u svrhu certificiranja i nakon certificiranja biljnog reprodukcijskog materijala, kao i pokazatelja uspješnosti u certificiranju biljnog reprodukcijskog materijala;

(e)	širenje rezultata istraživanja i tehničkih inovacija u područjima unutar dosega njihove misije. [Am. 224]

Članak 95.

Imenovanje referentnih centara Europske unije za dobrobit životinja

1. Komisija može, putem provedbenih akata, imenovati imenuje referentne centre Europske unije koji podupiru aktivnosti Komisije i država članica u vezi s primjenom pravila iz članka 1. stavka 2. točke (f). [Am. 225]

2. Imenovanja predviđena stavkom 1.:

(a)	slijede postupak javnog odabira;

(b)	redovito se razmatraju.

3. Referentni centri Europske unije za dobrobit životinja:

(a)

imaju osoblje koje je propisno osposobljeno i visoku razinu znanstvenog i tehničkog stručnog znanja u području ljudsko-životinjskih odnosa, ponašanja životinja, fiziologije životinja, zdravlja i prehrane životinja u vezi s dobrobiti životinja, te aspektima dobrobiti životinja u vezi s upotrebom životinja u gospodarske i znanstvene svrhe , uzimajući u obzir etničke aspekte ; [Am. 226]

(b)	raspolažu osobljem koje ima odgovarajuću kvalifikaciju i osposobljeno je za područja iz točke (a) i u području etičke problematike koja se odnosi na životinje te s pomoćnim osobljem, kada je potrebno; [Am. 227]

(c)	posjeduju ili imaju pristup infrastrukturi, opremi i proizvodima potrebnim za izvršavanje zadataka koji su im dodijeljeni;

(d)	osiguravaju da njihovo osoblje dobro poznaje međunarodne norme i prakse u područjima navedenim u točki (a), te da u svom radu vode računa o najnovijim dostignućima u istraživanju na nacionalnoj i međunarodnoj razini i razini Unije.

Članak 96.

Odgovornosti i zadaci referentnih centara Europske unije za dobrobit životinja

Referentni centri Europske unije imenovani u skladu s člankom 95. stavkom 1. odgovorni su, u skladu s godišnjim ili višegodišnjim radnim programima koje je odobrila Komisija, za sljedeće zadatke:

(a)	osiguravanje znanstvenog i tehničkog stručnog znanja unutar dosega njihove misije nacionalnim znanstvenim mrežama za pomoć ili tijelima na koja upućuje članak 20. Uredbe (EZ) br. 1099/2009;

(b)	osiguravanje znanstvenog i tehničkog stručnog znanja za razvoj i primjenu pokazatelja dobrobiti životinja iz članka 18. stavka 3. točke (f);

(ba)	koordiniranje mreže institucija s priznatim znanjem o dobrobiti životinja koja bi mogla pomoći nadležnim tijelima i dionicima u provedbi važećeg zakonodavstva Unije. [Am. 228]

(c)	razvijanje ili koordiniranje razvoja doprinos razvoju i koordiniranju metoda za procjenu razine dobrobiti životinja i metoda za njezino poboljšanje dobrobiti životinja; [Am. 229]

(d)	provođenje koordiniranje provođenja znanstvenih i tehničkih istraživanja o dobrobiti životinja koje se upotrebljavaju u gospodarske ili znanstvene svrhe; [Am. 230]

(e)	provođenje programa osposobljavanja za osoblje nacionalnih znanstvenih mreža za pomoć ili za tijela iz točke (a) ili za osoblje nadležnih tijela i stručnjaka iz trećih zemalja;

(f)	širenje rezultata istraživanja i tehničkih inovacija i suradnja s istraživačkim tijelima Unije u područjima unutar dosega njihove misije.

Članak 96.a

Određivanje referentnih centara Europske unije za autentičnost i cjelovitost poljoprivredno-prehrambenog lanca

1. Komisija može provedbenim aktima odrediti referentne centre Unije koji podupiru aktivnosti Komisije i država članica za sprečavanje, otkrivanje i suzbijanje namjernog kršenja pravila iz članka 1. stavka 2.

2. Određivanje iz stavka 1. provodi se postupkom javnog odabira i redovito se preispituje.

3. Referentni centri Europske unije za autentičnost i cjelovitost poljoprivredno-prehrambenog lanca:

(a)

imaju visoku razinu znanstvenog i tehničkog stručnog znanja u područjima utvrđenim pravilima iz članka 1. stavka 2. i u forenzičnoj znanosti koja se primjenjuje u tim područjima, te prema tome sposobnost razvijanja ili koordiniranja istraživanja na najnaprednijim razinama u pogledu autentičnosti i cjelovitosti robe, te sposobnost razvijanja, primjenjivanja i validacije metoda koje se trebaju upotrebljavati za otkrivanje namjernih kršenja pravila iz članka 1. stavka 2.;

(b)	raspolažu osobljem koje ima odgovarajuću kvalifikaciju i osposobljeno je u područjima iz točke (a) te potrebnim pomoćnim osobljem;

(c)	posjeduju ili imaju pristup infrastrukturi, opremi i proizvodima potrebnim za izvršavanje zadataka koji su im dodijeljeni;

(d)	osiguravaju da njihovo osoblje dobro poznaje međunarodna pravila i prakse u područjima navedenim u točki (a), te da u svojim radnim aktivnostima vode računa o najnovijim dostignućima u istraživanju na nacionalnoj razini, na razini Unije i međunarodnoj razini. [Am. 231]

Članak 96.b

Odgovornost i zadaće referentnih centara Europske unije za autentičnost i cjelovitost poljoprivredno-prehrambenog lanca

Referentni centri Europske unije određeni u skladu s člankom 96.a stavkom 1. odgovorni su, u skladu s godišnjim ili višegodišnjim radnim programima koje je odobrila Komisija, za sljedeće aktivnosti:

(a)	pružanje specifičnog znanja o autentičnosti i cjelovitosti robe i metoda za otkrivanje namjernih kršenja pravila iz članka 1. stavka), u vezi s forenzičnim znanostima koje se primjenjuju na područja utvrđena takvim pravilima;

(b)	pružanje posebnih analiza za utvrđivanje segmenata poljoprivredno-prehrambenog lanca koji bi mogli biti predmetom namjernih i gospodarski motiviranih kršenja odredaba iz članka 1. stavka 2,. te pružanje pomoći pri izradi posebnih tehnika službenog nadzora te protokola;

(c)	po potrebi obavljanje zadaća iz članka 92. stavka 2. točaka (a) do (g);

(d)	po potrebi, stvaranje i očuvanje zbirki ili baza podataka provjerenih referentnih materijala koji se trebaju upotrebljavati za provjeru autentičnosti i cjelovitosti robe;

(e)	širenje rezultata istraživanja i tehničkih inovacija u područjima koja su u okviru njihovih aktivnosti. [Am. 232]

Članak 97.

Obveze Komisije

1. Komisija objavljuje i ažurira, kada je to potrebno, popis:

(a)	referentnih laboratorija Europske unije u skladu s člankom 91.;

(b)	referentnih centara Europske unije za biljni reprodukcijski materijal u skladu s člankom 93.; [Am. 233]

(c)	referentnih centara Europske unije za dobrobit životinja u skladu s člankom 95.

2. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 139. u vezi s utvrđivanjem zahtjeva, odgovornosti i zadataka za referentne laboratorije Europske unije, referentne centre Europske unije za biljni reprodukcijski materijal i referentne centre Europske unije za dobrobit životinja, dodatno onima utvrđenima uz one utvrđene u članku 91. stavku 3., članku 92., članku 93. stavku 3., članku 95. stavku 3. i članku 96. [Am. 234]

3. Referentni laboratoriji Europske unije i referentni centri Europske unije su podložni nadzorima Komisije radi provjere sukladnosti sa zahtjevima iz članka 91. stavka 3., članka 92., članka 93. stavka 3., članka 95. stavka 3. i članka 96. [Am. 235]

4. Ako nadzori Komisije iz stavka 3. pokazuju nesukladnost s zahtjevima propisanim člankom 91., stavkom 3., člankom 92., člankom 95. stavkom 3. i člankom 96., Komisija, nakon zaprimanja primjedbi referentnog laboratorija Europske unije ili referentnih centra Europske unije:

(a)	opoziva imenovanje tog laboratorija ili centra; ili

(b)	poduzima bilo koju drugu odgovarajuću mjeru.

Članak 98.

Imenovanje nacionalnih referentnih laboratorija

1. Države članice imenuju jedan ili više nacionalnih referentnih laboratorija za svaki referentni laboratorij Europske unije imenovan u skladu s člankom 91. stavkom 1.

Država članica može imenovati laboratorij koji je smješten u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji koja je ugovorna stranka Europske udruge slobodne trgovine (EFTA).

Jedan laboratorij može biti imenovan nacionalnim referentnim laboratorijem za više država članica.

2. Zahtjevi predviđeni člankom 36. stavkom 4. točkom (e), člankom 36. stavkom 5., člankom 38. i člankom 41. stavkom 1. točkom (a) i točkom (b), člankom 41. stavkom 2. i člankom 41. stavkom 3. primjenjuju se na nacionalne referentne laboratorije.

3. Nacionalni referentni laboratoriji:

(a)	neovisni su, nepristrani i nisu u sukobu interesa u vezi s izvršavanjem svojih zadataka kao nacionalni referentni laboratoriji; [Am. 236]

(b)	raspolažu s osobljem koje ima odgovarajuću kvalifikaciju i osposobljeno je za analitičke, ispitne i dijagnostičke tehnike koje se primjenjuju u području njihove struke te pomoćnim osobljem, kada je to potrebno;

(c)	posjeduju ili imaju pristup infrastrukturi, opremi i proizvodima potrebnim za izvršavanje zadataka koji su im dodijeljeni;

(d)	osiguravaju da njihovo osoblje dobro poznaje međunarodne norme i prakse u područjima navedenim u točki (a), te da u svom radu vode računa o najnovijim dostignućima u istraživanju na nacionalnoj i međunarodnoj razini i razini Unije;

(e)	su opremljeni za izvršavanje zadataka u izvanrednim situacijama;

(f)	kada je to potrebno, opremljeni su u skladu s relevantnim biosigurnosnim normama.

4. Države članice:

(a)	priopćavaju naziv i adresu svakog nacionalnog referentnog laboratorija Komisiji, relevantnom referentnom laboratoriju Europske unije i drugim državama članicama;

(b)	daju te informacije na uvid javnosti;

(c)	ažuriraju te informacije kada je to potrebno.

5. Države članice koje imaju više od jednog nacionalnog referentnog laboratorija za referentni laboratorij Europske unije osiguravaju da takvi laboratoriji blisko surađuju kako bi se osigurala učinkovita koordinacija među njima, s drugim nacionalnim laboratorijima i s referentnim laboratorijem Europske unije.

6. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 139. u vezi s utvrđivanjem zahtjeva za nacionalne referentne laboratorije uz one utvrđenim stavcima 2. i 3.

6.a Primjenjuje se ovaj članak ne dovodeći u pitanje članak 32. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 i pravila donesena na temelju članka 32. stavaka 4. i 5. navedene Uredbe te Prilog II. Uredbi (EZ) br. 1831/2003 i pravila donesena na temelju članka 21. stavaka 3. i 4. navedene Uredbe. [Am. 237]

Članak 99.

Odgovornosti i zadaci nacionalnih referentnih laboratorija

1. Nacionalni referentni laboratoriji, u području svoje nadležnosti:

(a)	surađuju sa referentnim laboratorijima Europske unije, te sudjeluju u provođenju programa osposobljavanja i međulaboratorijskih usporedbenih ispitivanja koje organiziraju ovi laboratoriji;

(b)	koordiniraju aktivnosti službenih laboratorija imenovanih u skladu s člankom 36. stavkom 1. u cilju usklađivanja i unapređivanja analitičkih, ispitnih ili dijagnostičkih metoda za laboratorije i njihove primjene;

(c)	kada je to potrebno, organiziraju međulaboratorijska usporedbena ispitivanja između službenih laboratorija, osiguravaju odgovarajuće praćenje takvih ispitivanja i obavještavaju nadležna tijela o rezultatima ispitivanja i praćenju;

(d)	osiguravaju prosljeđivanje informacija koje im dostavljaju referentni laboratoriji Europske unije nadležnim tijelima i službenim laboratorijima;

(e)	osiguravaju unutar dosega svoje misije znanstvenu i tehničku podršku nadležnim tijelima za provedbu koordiniranih planova nadzora donesenih u skladu s člankom 111.;

(f)	kada je to potrebno, utvrđuju i ažuriraju popis raspoloživih referentnih tvari i reagensa te proizvođača i dobavljača takvih tvari i reagensa.

(fa)

aktivno pomažu u dijagnosticiranju pri izbijanju, na nacionalnom teritoriju, bolesti životinja, bolesti koje se prenose hranom ili zoonoza provođenjem potvrdne dijagnoze, karakterizacijom i provođenjem epizoološkog ili taksonomskog istraživanja patogenih izolata ili uzoraka štetnika kako je utvrđeno u članku 92. stavku 2. točki (h) za nacionalne referentne laboratorije Unije. [Am. 238]

2. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 139. u vezi s utvrđivanjem odgovornosti i zadataka za nacionalne referentne laboratorije dodatno onima predviđenih stavkom 1.

2.a Primjenjuje se ovaj članak ne dovodeći u pitanje članak 32. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 i pravila donesena na temelju članka 32. stavaka 4. i 5. navedene Uredbe te Prilog II. Uredbi (EZ) br. 1831/2003 i pravila donesena na temelju članka 21. stavaka 3. i 4. navedene Uredbe. [Am. 239]

Glava IV.

Upravna pomoć i suradnja

Članak 100.

Opća pravila

1. Nadležna tijela u dotičnim državama članicama pružaju jedna drugoj upravnu pomoć u skladu s člancima 102. do 105. kako bi se osigurala ispravna primjena pravila iz članka 1. stavka 2. u slučajevima koji su relevantni u više od jedne države članice.

2. Upravna pomoć uključuje, prema potrebi, sudjelovanje nadležnih tijela države članice u službenim terenskim nadzorima koje provode nadležna tijela druge države članice. [Am. 240]

3. Odredbe ove Glave ne dovode u pitanje nacionalne propise:

(a)	koji se primjenjuju na izdavanje isprava koje su predmet sudskih postupaka ili se na njih odnose;

(b)	koji služe za zaštitu fizičkih ili pravnih osoba s gospodarskim interesima.

4. Sva priopćenja između nadležnih tijela u skladu s člancima 102. do 105. su u pisanom obliku.

5. Kako bi usmjerila i pojednostavnila razmjenjivanje priopćenja, Komisija, putem provedbenih akata, utvrđuje standardni format za:

(a)	zahtjeve za pomoć predviđene člankom 102. stavkom 1.;

(b)	priopćavanje čestih i ponavljajućih obavijesti i odgovora.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2. [Am. 241]

5.a Komunikacijom nadležnih tijela koja se obavlja u skladu s odredbama ovog članka ne dovodi se u pitanje Uredba Komisije (EU) br. 16/2011 (51) u vezi s komunikacijama putem Sustava brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje. [Am. 242]

Članak 101.

Tijela za suradnju

1. Svaka država članica imenuje jedno ili više tijela za suradnju koja su odgovorna za razmjenu priopćenja između nadležnih tijela u skladu s člancima 102. do 105.

2. Imenovanje tijela za suradnju ne isključuje izravni kontakt, razmjenu informacija ili suradnju između osoblja nadležnih tijela u različitim državama članicama.

3. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 139. u vezi s utvrđivanjem minimalnih zahtjeva koja su tijela za suradnju, imenovana u skladu sa stavkom 1., dužna poštivati.

4. Države članice priopćavaju Komisiji i drugim državama članicama podatke o svojim tijelima za suradnju imenovanim u skladu sa stavkom 1. i bilo koju naknadnu promjenu tih podataka.

5. Na svojim internetskim stranicama Komisija objavljuje i ažurira popis tijela za suradnju koji su joj dostavile države članice u skladu sa stavkom 4.

6. Sve zahtjeve za pomoć u skladu s člankom 102. stavkom 1., te obavijesti i priopćenja u skladu s člancima 103., 104. i 105. tijelo za suradnju prenosi tijelu za suradnju u državi članici koja je primalac zahtjeva ili obavijesti.

7. Komisija, putem provedbenih akata, utvrđuje specifikaciju tehničkih alata i postupke za komunikaciju između tijela za suradnju imenovanih u skladu sa stavkom 1.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2. [Am. 243]

Članak 102.

Podnošenje zahtjeva za pomoć

1. Kada nadležna tijela u državi članici smatraju da su za provođenje službenih nadzora ili za učinkovito praćenje takvih nadzora na njihovom teritoriju potrebni podaci i informacije od nadležnih tijela druge države članice, ona podnose obrazloženi zahtjev za upravnu pomoć nadležnim tijelima te države članice. Nadležna tijela primatelji zahtjeva:

(a)	odmah potvrđuju primitak zahtjeva;

(b)	u roku od deset 15 dana od primitka zahtjeva navode rok koji im je potreban za informirani odgovor na zahtjev; [Am. 244]

(c)	odmah provode službene nadzore ili istrage koje osiguravaju nadležnim tijelima podnositeljima zahtjeva sve potrebne informacije i dokumente koji im omogućuju da donesu informirane odluke i provjere sukladnost s propisima Unije na teritoriju njihove nadležnosti.

2. Dokumenti se mogu proslijediti u njihovom originalnom obliku ili se mogu pribaviti prijepisi.

3. Do sporazuma između nadležnih tijela podnositelja zahtjeva i nadležnih tijela primatelja zahtjeva, osoblje koje je imenovalo prvospomenuto tijelo, može biti prisutno tijekom provođenja službenih nadzora i istraga iz stavka 1. točke (c) ovoga članka, a koje provode nadležna tijela primatelji zahtjeva.

U takvim slučajevima osoblje nadležnih tijela podnositelja zahtjeva:

(a)	je u svakom trenutku u mogućnosti predočiti pisanu punomoć koja potvrđuje njihov identitet i službeno svojstvo;

(b)	ima pristup istim prostorijama i dokumentima kao i osoblje nadležnih tijela primatelja zahtjeva, njihovim posredovanjem, a isključivo u svrhu provođenja upravne istrage;

(c)	ne smiju, na vlastitu inicijativu, upotrebljavati svoje ovlasti u istrazi dodijeljenoj službenicima nadležnih tijela primatelja zahtjeva.

Članak 103.

Pomoć bez podnošenje zahtjeva

1. Kada nadležna tijela u državi članici saznaju za nesukladnosti i ako te nesukladnosti mogu imati posljedice za drugu državu članicu, ona takve informacije odmah priopćavaju nadležnim tijelima te druge države članice bez da se to od njih zatraži.

2. Nadležna tijela primatelji obavijesti sukladno stavku 1.:

(a)	odmah potvrđuju primitak obavijesti;

(b)

u roku od deset 15 radnih dana od dana primitka obavijesti navode: [Am. 245]

(i)	koje istrage namjeravaju provesti; ili

(ii)	razloge zbog kojih smatraju da istrage nisu potrebne;

(c)	kada smatraju da su istrage iz točke (b) potrebne, istražuju predmet i odmah obavještavaju nadležna tijela obavještavatelje o rezultatima i, prema potrebi, poduzetim mjerama.

Članak 104.

Pomoć u slučaju nepridržavanja

1. Kada tijekom službenih nadzora koji se provode na životinjama ili robama podrijetlom iz druge države članice nadležna tijela utvrde da takve životinje ili robe nisu sukladne s pravilima iz članka 1. stavka 2. tako da predstavljaju rizik za zdravlje ljudi, životinja i biljaka, za dobrobit životinja ili u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja rizik za okoliš, odnosno predstavljaju ozbiljno kršenje tih pravila, ona odmah o tome obavještavaju nadležna tijela države članice otpreme i bilo koju drugu državu članicu u pitanju kako bi im omogućili da poduzmu odgovarajuće istrage.

1.a Druge dotične države članice navedene u stavku 1. u slučaju povrede Uredbe (EZ) br. 1/2005 uključuju:

(a)	državu članicu koja je izdala odobrenje prijevozniku:

(b)	ako je nedostatak u prijevoznom sredstvu uključen u nepoštovanje uvjeta Uredbe, država članica koja je izdavala potvrdu o odobrenju prijevoznog sredstva:

(c)	ako je vozač uključen u nepoštovanje uvjeta Uredbe, država članica koja je izdala izdavanje potvrde o osposobljenosti vozača; [Am. 246]

2. Nadležna tijela primatelji obavijesti odmah:

(a)	potvrđuju primitak obavijesti;

(b)	navode koje istrage namjeravaju provesti;

(c)	istražuju predmet, poduzimaju sve potrebne mjere i informiraju obavještačka nadležna tijela o prirodi istrage i provedenim službenim nadzorima, o donesenim odlukama i razlozima za njihovo donošenje.

(ca)	obavijestiti sve odgovarajuće dionike u pitanju, kao što je utvrđeno u nacionalnim kriznim planovima po pitanju sigurnosti hrane; [Am. 247]

3. Ako obavještačka nadležna tijela smatraju da nadležna tijela primatelji obavijesti nisu provela istrage ili poduzela mjere koje adekvatno rješavaju utvrđene nesukladnosti, ona traže od nadležnih tijela primatelja obavijesti da upotpune provedene službene nadzore ili poduzete mjere. U tim slučajevima:

(a)	nadležna tijela dvaju država članica dogovaraju zajednički pristup s ciljem da na odgovarajući način riješe problem nesukladnosti, uključujući provođenje zajedničkih službenih nadzora i istraga u skladu s člankom 102. stavkom 3.;

(b)	odmah obavještavaju Komisiju kada nisu u mogućnosti postići dogovor u vezi s odgovarajućim mjerama.

4. Kada se prilikom službenih nadzora koji se provode na životinjama ili robama podrijetlom iz drugih država članica ponavljaju slučajevi nesukladnosti sa pravilima iz članka 1. stavka 2., nadležna tijela države članice odredišta odmah o tome obavještavaju Komisiju i nadležna tijela ostalih država članice.

Članak 105.

Pomoć trećih zemalja

1. Kad nadležna tijela prime informacije iz treće zemlje koje ukazuju na nesukladnost ili rizik za zdravlje ljudi, životinja i biljaka, za dobrobit životinja ili u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizik za okoliš, ona odmah:

(a)	javljaju takve informacije nadležnim tijelima u drugim dotičnim državama članicama;

(b)	priopćavaju takve informacije Komisiji u slučajevima kada su ili bi mogle biti relevantne na razini Unije.

2. Podaci prikupljeni tijekom službenih nadzora i istraga koje se provode u skladu s ovom Uredbom, mogu se priopćiti trećim zemljama iz stavka 1. pod uvjetom da:

(a)	nadležna tijela koja su pribavila informacije daju svoju suglasnost za takvo priopćavanje;

(b)	da se treća zemlja obvezala pružiti pomoć potrebnu za prikupljanje dokaza o praksama koje nisu ili za koje se čini da nisu sukladne s pravilima Unije ili koje predstavljaju rizik za ljude, životinje, bilje ili za okoliš;

(c)	da se poštuju relevantni propisi Unije i nacionalni propisi koji su primjenjivi na priopćavanje osobnih podataka trećim zemljama.

Članak 106.

Koordinirana pomoć i praćenje od strane Komisije

1. Komisija odmah započinje s koordiniranjem mjera i radnji koje su poduzela nadležna tijela u skladu s ovom Glavom kada:

(a)	Komisija raspolaže informacijama koje izvještavaju o aktivnostima koje nisu ili se čini da nisu sukladne s pravilima iz članka 1. stavka 2. i takve aktivnosti imaju ili bi mogle imati posljedice na više od jedne države članice; ili

(b)	Komisija raspolaže informacijama koje ukazuju da se iste ili slične aktivnosti koje nisu ili se čini da nisu u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2. možda odvijaju u više od jedne države članice; i

(c)	nadležna tijela u dotičnim državama članicama se ne uspijevaju dogovoriti u vezi s odgovarajućim mjerama za rješavanje nesukladnosti s pravilima iz članka 1. stavka 2.

2. U slučajevima iz stavka 1. Komisija može:

(a)	poslati inspekcijski tim da na licu mjesta provede službeni nadzor u suradnji s državom članicom u pitanju;

(b)	zatražiti, putem provedbenih akata, da nadležna tijela u državi članici otpreme i, po potrebi, u drugim državama članicama u pitanju na odgovarajući način pooštre službene nadzore i izvijeste ju o mjerama koje su poduzele;

(c)	poduzeti bilo koju drugu odgovarajuću mjeru u skladu s pravilima iz članka 1. stavka 2.

3. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 139. radi utvrđivanja pravila za brzu razmjenu informacija u slučajevima iz stavka 1.

Glava V.

Planiranje i obavješćivanje

Članak 107.

Višegodišnji nacionalni planovi nadzora (VNPN) i jedinstveno tijelo koje je nadležno za VNPN

1. Države članice osiguravaju da nadležna tijela provode službene nadzore uređene ovom Uredbom na temelju višegodišnjeg nacionalnog plana nadzora čije se izrada i provedba koordiniraju na cijelom njihovom teritoriju.

2. Države članice imenuju jedno tijelo odgovorno ili tijela odgovorna za: [Am. 248]

(a)	koordinaciju u izradi plana iz stavka 1. između svih nadležnih tijela koja su odgovorna za službene nadzore;

(b)	osiguravanje cjelovite i dosljedne provedbe takvog plana.

Članak 108.

Sadržaj višegodišnjih nacionalnih planova nadzora

1. Višegodišnji nacionalni planovi nadzora izrađuju se na način da osiguraju:

(a)	da se službeni nadzori planiraju u svim područjima utvrđenim pravilima iz članka 1. stavka 2. te u skladu s kriterijima utvrđenim u članku 8. i pravilima predviđenim člancima 15. do 24.;

(b)	postoji učinkovita prioritizacija službenih nadzora i učinkovita raspodjela sredstava za nadzor.

2. Višegodišnji nacionalni planovi nadzora sadržavaju opće podatke o ustroju i organizaciji sustava službenih nadzora u dotičnoj državi članici za svaki predmetni sektor i sadržavaju najmanje sljedeće podatke o: [Am. 249]

(a)	strateškim ciljevima višegodišnjeg nacionalnog plana nadzora i o načinu na koji prioritizacija službenih nadzora i raspodjela sredstava utječu na te ciljeve;

(b)	kategorizaciji rizičnosti službenih nadzora;

(c)	imenovanju nadležnih tijela i određivanju njihovih zadataka na središnjoj, regionalnoj i lokalnoj razini, te sredstvima kojima ta tijela raspolažu;

(d)	kada je to potrebno, prenošenju zadataka delegiranim tijelima;

(e)	općoj organizaciji i upravljanju službenim nadzorom na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, uključujući službeni nadzor u pojedinim poslovnim jedinicama;

(f)	sustavima nadzora koji se primjenjuju na različite sektore i koordinaciji između različitih službi nadležnih tijela odgovornih za službene nadzore u tim sektorima;

(g)	postupcima i mjerama koje je potrebno uspostaviti kako bi se osigurala sukladnost sa obvezama nadležnih tijela predviđenih člankom 4. stavkom 1.;

(h)	osposobljavanju osoblja nadležnih tijela;

(i)	dokumentiranim postupcima predviđenim člankom 11. stavkom 1.;

(j)	organizaciji i provođenju kriznih planova u skladu s pravilima na koja upućuje članak 1. stavak 2.;

(k)	organizaciji suradnje i uzajamne pomoći između nadležnih tijela u državama članicama.

Članak 109.

Izrada i provedba višegodišnjih planova nadzora

1. Države članice osiguravaju da višegodišnji nacionalni plan nadzora predviđen člankom 107. stavkom 1. bude dostupan javnosti, uz iznimku onih dijelova plana čije otkrivanje bi moglo narušiti učinkovitost službenih nadzora.

1.a Višegodišnji nacionalni planovi nadzora mogu biti izrađeni uz savjetovanje s relevantnim operaterima, s ciljem osiguravanja pristupa službenim nadzorima koji se temelji na procjeni rizika. [Am. 250]

2. Višegodišnji nacionalni plan nadzora ažurira se svaki put kada je potrebno prilagoditi ga izmjenama pravila iz članka 1. stavka 2. i redovito se razmatra uzimajući u obzir najmanje sljedeće činitelje:

(a)	pojavu novih bolesti, štetnika bilja ili drugih rizika za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, ili biljaka ili životinja, dobrobiti životinja ili u vezi s genetski modificiranim organizmima i sredstvima za zaštitu bilja, rizik za okoliš; [Am. 251]

(b)	značajne promjene u ustroju, upravljanju ili poslovanju nadležnih tijela u državi članici;

(c)	rezultate službenog nadzora država članica;

(d)	rezultate nadzora koje je provela Komisija u državi članici u skladu s člankom 115. stavak 1.;

(e)	znanstvena dostignuća;

(f)	rezultate službenih nadzora koje su provela nadležna tijela treće zemlje u državi članici.

3. Na zahtjev, države članice dostavljaju Komisiji ažuriranu inačicu svog višegodišnjeg nacionalnog plana nadzora.

Članak 110.

Prenesene ovlasti za višegodišnje nacionalne planove nadzora

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 139. u vezi s višegodišnjim nacionalnim planovima nadzora predviđenim člankom 107. stavkom 1.

Tim delegiranim aktima utvrđuju se pravila o:

(a)	kriterijima za kategorizaciju rizičnosti djelatnosti subjekta;

(b)	prioritetima za službene nadzore na temelju kriterija utvrđenih člankom 8. i pravilima predviđenih člancima 15. do 24.;

(c)	postupcima za povećanje, u najvećoj mogućoj mjeri, učinkovitosti službenih nadzora;

(d)	glavnim pokazateljima uspješnosti koji nadležna tijela primjenjuju u procjeni višegodišnjeg nacionalnog plana nadzora i njegove provedbe. [Am. 252]

Članak 111.

Koordinirani planovi nadzora i prikupljanje informacija i podataka

U cilju provođenja procjene velikih razmjera na razini Unije o stanju primjene pravila iz članka 1. stavka 2. ili utvrđivanju prevalencije određenih opasnosti na cijelom teritoriju Unije, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 139. u vezi s:

(a)	izradom, organizacijom i provedbom koordiniranih planova nadzora ograničenog trajanja za jedno od područja utvrđenoga utvrđenih pravilima iz članka 1. stavka 2.; [Am. 253]

(b)	organizaciju, na ad hoc načelu, prikupljanja podataka i informacija koje se odnose na primjenu posebnog skupa pravila iz članka 1. stavka 2. ili na učestalost određenih rizika. [Am. 254]

(ba)	uloga dionika u razvoju i provedbi koordiniranih planova nadzora. [Am. 255]

Članak 112.

Godišnje izvješće država članica

1. Do 30. lipnja svake godine svaka država članica Komisiji dostavlja izvješće koje sadrži:

(a)	sve izmjene koje je unijela u višegodišnji nacionalni plan nadzora da bi uzela u obzir čimbenike iz članka 109. stavka 2.;

(b)	rezultate službenog nadzora koji je obavila protekle godine sukladno svom višegodišnjem nacionalnom planu nadzora;

(c)	vrste i broj predmeta nepoštivanja odredaba nepoštovanja pravila iz članka 1. stavka 2. koje su tijekom protekle godine otkrile nadležne institucije , određenih prema sektoru te s primjerenom razinom detaljnosti ; [Am. 256]

(d)	mjere poduzete da bi se osiguralo učinkovito funkcioniranje njenog višegodišnjeg nacionalnog plana nadzora uključujući provedbene radnje i rezultate tih mjera.

(da)	informacije o naknadama navedenim u stavku 2. članka 83. o transparentnosti. [Am. 257]

2. Da bi osigurala jedinstvenu prezentaciju godišnjih izvješća iz stavka 1., Komisija, sukladno provedbenim aktima, usvaja i po potrebi ažurira standardne obrasce za dostavu informacija i podataka iz stavka 1.

Ti provedbeni akti, kad god je to moguće, omogućuju upotrebu standardnih obrazaca koje je Komisija usvojila za podnošenje drugih izvješća o provedenim službenom nadzoru koje nadležne institucije moraju dostaviti Komisiji u skladu s odredbama iz članka 1. stavka 2.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 113.

Godišnja izvješća Komisije

1. Komisija do 31. prosinca svake druge godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe, javnosti stavlja na raspolaganje godišnje izvješće o djelatnosti službenog službenih nadzora u državama članicama, uzimajući u obzir: [Am. 258]

(a)	godišnja izvješća koja su podnijele države članice u skladu sa člankom112 s člankom 112 . , koja uključuju informacije o naknadama navedenima u stavku 2. članku 83. o transparentnosti ; [Am. 259]

(b)	rezultate Komisijinog nadzora koji se obavlja u skladu sa člankom115. stavkom 1.;

(c)	svi ostali relevantni podaci.

2. Godišnje izvješće iz stavka 1. može, kad je primjereno, uključiti uključuje preporuke o mogućim poboljšanjima službenih sustava nadzora u državama članicama i posebnih službenih nadzora u određenim područjima. [Am. 260]

Članak 114.

Planovi za upravljanje krizom uzrokovanom hranom i hranom za životinje

1. Za provedbu općeg plana za upravljanje krizom predviđenog u članku 55. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002, države članice izrađuju operativne krizne planove za hranu i hranu za životinje u kojima predviđaju mjere koje se moraju provesti bez odgode kad se utvrdi da hrana ili hrana za životinje predstavlja ozbiljnu opasnost za ljude ili životinje bilo izravno bilo putem okoliša.

2. Krizni planovi za hranu i hranu za životinje iz stavka 1. definiraju:

(a)	nadležne institucije koje trebaju biti uključene,

(b)	ovlasti i odgovornosti tijela iz točke (a);

(c)	putove i postupke razmjene informacija između nadležnih tijela i eventualno drugih zainteresiranih stranaka.

3. Države članice redovito pregledaju svoje krizne planove za hranu i hranu za životinje da bi uzele u obzir izmjene u organizaciji nadležnih tijela i iskustva sakupljena provođenjem plana i simulacijskih vježbi.

4. Komisija je u skladu s člankom 139. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:

(a)	pravila za donošenje kriznih planova iz stavka 1. u dosegu koji je potreban da bi se osigurala dosljedna i učinkovita primjena općeg plana za krizna stanja iz članka 55. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002;

(b)	ulogu sudionika u donošenju i provođenju tih kriznih planova.

Glava VI.

Aktivnosti Unije

Poglavlje I.

Nadzor Komisije

Članak 115.

Nadzor Komisije u državama članicama

1. Komisijini stručnjaci provode nadzor u svakoj državi članici da bi:

(a)	provjerili poštivanje odredbi iz članka 1. stavka 2. i odredbi ove Uredbe;

(b)	provjerili djelovanje nacionalnih sustava nadzora i nadležnih tijela koja njima upravljaju;

(c)

istraživali i prikupljali podatke:

(i)	o službenom nadzoru i primjeni u praksi;

(ii)	o važnim ili opetovanim problemima u primjeni ili provođenju odredbi iz članka 1. stavka 2.;

(iii)

o kriznim situacijama, novim problemima ili novim uvjetima u državama članicama.

2. Nadzor iz stavka 1. ovog članka organizira se u suradnji s nadležnim tijelima država članica te se obavlja redovito.

3. Nadzor iz stavka 1. može uključivati provjere na licu mjesta. Komisijini stručnjaci mogu pratiti osoblje nadležnog tijela tijekom vršenja službenog nadzora.

4. Stručnjaci iz država članica mogu pružati pomoć Komisijinim stručnjacima. Državni stručnjaci koji prate Komisijine stručnjake imaju jednaka prava pristupa kao Komisijini stručnjaci.

Članak 116.

Izvješća Komisije o provedenom nadzoru njenih stručnjaka u državama članicama

1. Komisija:

(a)	priprema nacrt izvješća o nalazima nadzora provedenog u skladu sa člankom 115. stavkom 1.,

(b)	šalje državi članici u kojoj je nadzor obavljen primjerak nacrta izvješća iz točke (a) da iznese primjedbe,

(c)	uzima u obzir primjedbe države članice na koju se odnosi točka (b) prilikom izrade konačnog izvješća o nalazima nadzora koji su proveli njeni stručnjaci u državama članicama u skladu sa člankom 115. stavkom 1.,

(d)	javno objavljuje konačno izvješće iz točke (c) i primjedbe države članice iz točke (b)

2. Kad je prikladno, Komisija u svojim konačnim izvještajima iz stavka 1. može preporučiti korektivne ili preventivne mjere koje trebaju poduzeti države članice radi rješavanja specifičnih ili sustavnih nedostataka utvrđenih prilikom nadzora njenih stručnjaka provedenog u skladu sa člankom 115. stavkom 1.

Članak 117.

Program nadzora Komisije u državama članicama

1. Komisija putem provedbenih akata:

(a)	donosi godišnji ili višegodišnji program nadzora koji trebaju obaviti njeni stručnjaci u državama članicama u skladu sa člankom 115. stavkom 1.,

(b)	na kraju svake godine priopćuje državama članicama godišnji program nadzora ili bilo koju izmjenu višegodišnjeg programa nadzora u sljedećoj godini.

2. Komisija može, u skladu s provedbenim propisima putem provedbenih akata , dopuniti svoj program nadzora uzimajući kako bi se u obzir promjene uzeo razvoj situacije u područjima na koja se primjenjuju odredbe pravila iz članka 1. stavka 2. Svaka takva izmjena priopćuje se državama članicama dovoljno unaprijed . [Am. 261]

Članak 118.

Obveze država članica u vezi s nadzorom Komisije

Države članice:

(a)	poduzimaju odgovarajuće mjere praćenja u svrhu otklanjanja bilo kakvih posebnih ili sustavnih nedostataka utvrđenih tijekom nadzora koji su proveli Komisijini stručnjaci u skladu sa člankom 115. stavkom 1.,

(b)	pružaju svu potrebnu pomoć i ustupaju svu dokumentaciju, te daju drugu tehničku podršku koju stručnjaci Komisije zatraže da bi mogli učinkovito i djelotvorno provoditi nadzor;

(c)	osiguravaju pristup stručnjacima Komisije svim prostorijama ili dijelovima prostorija te podacima, uključujući računalne sustave, važnima za obavljanje njihovih dužnosti.

Članak 119.

Nadzor komisije u trećim zemljama

1. Komisijini stručnjaci mogu provoditi nadzor u trećim zemljama radi:

(a)	provjere sukladnosti ili jednakovrijednosti zakonodavstva i sustava trećih država uključujući službeno potvrđivanje i izdavanje službenih potvrda, službenih etiketa, službenih oznaka i drugih službenih uvjerenja u skladu s uvjetima utvrđenim u odredbama članka 1. stavka 2.;

(b)	provjere kapaciteta sustava nadzora treće zemlje da bi se osiguralo da pošiljke životinja i robe koje se izvoze u Uniju odgovaraju relevantnim zahtjevima utvrđenim odredbama članka 1. stavka 2. ili zahtjevima koji su priznati kao barem jednakovrijedni;

(c)	prikupljanja informacija i podataka da bi utvrdila uzroke ponavljanja ili pojave problema u vezi s izvozom životinja i robe iz treće zemlje.

2. Nadzor iz stavka 1. posebno uzima u obzir:

(a)	zakonodavstvo treće zemlje;

(b)	organizaciju nadležnih tijela treće zemlje, njihove ovlasti i neovisnost, nadzor kojem su podložne te ovlasti koje imaju za učinkovito osiguranje primjenjivih propisa;

(c)	izobrazba osoblja za obavljanje službenih nadzora;

(d)	sredstva, uključujući analitička sredstva, testiranje i dijagnostičke sadržaje na raspolaganju nadležnim tijelima;

(e)	postojanje i provedba dokumentiranih postupaka nadzora i sustava nadzora koji se temelje na prioritetima;

(f)	prema potrebi, stanje u vezi sa zdravljem životinja, zoonozama i biljnim zdravstvom kao i postupke za obavješćivanje Komisije i nadležnih međunarodnih tijela u slučaju izbijanja bolesti životinja i štetnika bilja; [Am. 263]

(g)	opseg i postupak službenog nadzora izvedenog na životinjama, biljkama i njihovim proizvodima koji dolaze iz ostalih trećih zemalja;

(h)	jamstva koje treća zemlja može dati u vezi s poštivanjem ili jednakovrijednosti uvjeta utvrđenih u odredbama iz članka 1. stavka 2.

3. Da bi se olakšala učinkovitost i djelotvornost nadzora iz stavka 1., Komisija može prije izvođenja takvog nadzora zatražiti da predmetna treća zemlja dostavi:

(a)	podatke iz članka 124. stavka 1.;

(b)	kad je potrebno, pisanu evidenciju o službenom nadzoru koje provodi.

4. Komisija može imenovati stručnjake iz država članica kao pomoć njenim stručnjacima tijekom nadzora iz stavka 1.

Članak 120.

Učestalost nadzora Komisije u trećim zemljama

O učestalosti nadzora koji Komisija provodi u trećim zemljama odlučuje se na temelju:

(a)	procjene rizika od životinja i robe koje se iz njih izvoze u Uniju;

(b)	odredbi iz članka 1. stavka 2.;

(c)	opsega i vrste životinja i robe koja ulazi u Uniju iz predmetne treće zemlje;

(d)	rezultata nadzora koje su već proveli Komisijini stručnjaci ili druga inspekcijska tijela;

(e)	rezultata službenog nadzora životinja i robe koja ulazi u Uniju iz treće zemlje i svih ostalih službenih nadzora koje su provela nadležna tijela država članica;

(f)	informacija dobivenih od Europske agencije za sigurnost hrane ili sličnih tijela;

(g)

informacija dobivenih od međunarodno priznatih tijela kao što su:

(i)	Svjetska zdravstvena organizacija;

(ii)	Komisija Codex Alimentarius;

(iii)

Svjetska organizacija za zdravlje životinja;

(iv)	Europska i mediteranska organizacija za zaštitu bilja;

(v)	Tajništvo Međunarodne konvencije za zaštitu bilja;

(vi)	Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj;

(vii)

Gospodarska komisija Ujedinjenih naroda za Europu;

(viii)

Tajništvo Protokola o biološkoj sigurnosti (Kartagenski protokol) uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti;

(h)	dokaza o pojavi bolesti ili drugih okolnosti koje mogu izazvati da životinje ili roba uvezeni u Uniju iz treće zemlje predstavljaju rizik za zdravlje ili okoliš;

(ha)	vjerojatnost prijevarnih postupaka koji bi mogli obmanuti potrošače u smislu njihovih očekivanja u vezi s prirodom, kvalitetom i sastavom hrane i robe; [Am. 264]

(i)	potrebe da se istraži ili reagira na izvanredne okolnosti u pojedinim trećim zemljama.

Članak 121.

Izvješća Komisije o nadzoru njenih stručnjaka u trećim zemljama

Komisija izvješćuje o nalazima svakog nadzora provedenog u skladu sa člancima 119. i 120.

Njeno izvješće, kad je primjereno, sadrži preporuke.

Komisija će učiniti svoja izvješća javno dostupnima.

Članak 122.

Program nadzora Komisije u trećim zemljama

Komisija unaprijed obavješćuje države članice o svome programu nadzora u trećim zemljama i potom ih izvješćuje o rezultatima. Komisija može izmijeniti taj program da bi uzela u obzir promjene u područjima na koja se primjenjuju odredbe iz članka 1. stavka 2. Svaka takva izmjena priopćuje se državama članicama.

Članak 123.

Nadzor trećih zemalja u državama članicama

1. Države članice izvješćuju Komisiju o:

(a)	predviđenom nadzoru nadležnih tijela trećih zemalja na njihovom području;

(b)	predviđenom rasporedu i opsegu tog nadzora.

2. Komisijini stručnjaci mogu sudjelovati u nadzoru iz stavka 1. na zahtjev bilo kojeg od sljedećih tijela:

(a)	nadležnih tijela država članica u kojima se provode ti nadzori;

(b)	nadležnih tijela trećih zemalja koja provode taj nadzor.

Sudjelovanje Komisijinih stručnjaka i konačni raspored i opseg nadzora iz stavka 1. organizira se u uskoj suradnji između Komisije i nadležnih tijela države članice u kojoj se taj nadzor provodi.

3. Sudjelovanje Komisijinih stručnjaka u nadzoru iz stavka 1. služi posebice za:

(a)	pružanje savjeta o odredbama iz članka 1. stavka 2.;

(b)	pružanje informacija i podataka na razini Unije koji mogu biti korisni za nadzor koji obavljaju nadležna tijela treće zemlje;

(c)	osiguranje ujednačenosti nadzora koji provode nadležna tijela trećih zemalja.

Poglavlje II.

Uvjeti ulaska životinja i robe u Uniju

Članak 124.

Informacije o sustavu nadzora trećih zemalja

1. Komisija traži od trećih zemalja koje namjeravaju izvoziti životinje i robu u Uniju da dostave sljedeće točne i ažurirane podatke o općoj organizaciji i upravljanju sanitarnim i fitosanitarnim sustavima nadzora na njihovom području:

(a)	o sanitarnim ili fitosanitarnim propisima usvojenim ili predloženim na njenom području;

(b)	postupcima procjene rizika i čimbenika koji su uzeti u obzir prilikom procjene rizika i određivanja primjerene razine sanitarne ili fitosanitarne zaštite;

(c)	svakom nadzoru i inspekcijskom postupku i mehanizmu uključujući, kad je to važno, postupke na životinjama ili robi koji dolaze iz ostalih trećih zemalja;

(d)	mehanizmima službenog potvrđivanja;

(e)	kad je prikladno, svim mjerama poduzetim u skladu s preporukama iz članka 121. stavka 2.;

(f)	kad su relevantni, rezultatima službenog nadzora koji je proveden na životinjama i robi koji su bili namijenjeni izvozu u Uniju;

(g)	kad su relevantni, podacima o promjenama izvršenima na strukturi i funkcioniranju sustava nadzora usvojenima radi ispunjenja Unijinih sanitarnih ili fitosanitarnih zahtjeva ili preporuke iz članka121. stavka 2.

2. Zahtjev za podacima iz stavka 1. mora biti razmjeran, voditi računa o prirodi životinja i robe koje se izvoze u Uniju i posebnim uvjetima i strukturi treće zemlje.

Članak 125.

Dodatni uvjeti za ulazak životinja i robe u Uniju

1. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 139. o uvjetima koje trebaju ispunjavati životinje i roba iz trećih zemalja kod ulaska u Uniju a kojima je potrebno osigurati da životinje i roba ispunjavaju relevantne zahtjeve utvrđene odredbama iz članka 1. stavka 2. uz iznimku članka 1. stavka 2. točaka (d), (e), (g) i (h) i članka 6. Uredbe (EZ) br. 853/2004 ili uvjeta koji su priznati barem kao jednakovrijedni.

2. Uvjeti iz stavka 1. definiraju životinje i robu navođenjem njihovog koda iz kombinirane nomenklature, a mogu uključivati:

(a)	uvjet da određene životinje i roba ulaze u Uniju samo iz treće zemlje ili regije treće zemlje koja se nalazi na popisu koji je za tu namjenu sastavila Komisija;

(b)	uvjet da se pošiljke određenih životinja i robe iz trećih zemalja otpremaju iz ili su dobivene ili pripremljene u objektima koji ispunjavaju relevantne uvjete iz stavka 1. ili uvjete koji su priznati barem kao jednakovrijedni;

(c)	uvjet da su pošiljke određenih životinja i robe popraćeni službenim certifikatom, službenim atestom ili bilo kojim drugim dokazom da su pošiljke u skladu s relevantnim uvjetima iz stavka 1. ili uvjetima koji su priznati barem kao jednakovrijedni;

(d)	obvezu dostavljanja dokaza iz točke (c) u posebnom obliku;

(e)	bilo koji drugi uvjet potreban da bi se osiguralo da su određene životinje i roba jamče jednaku razinu zaštite zdravlja te okoliša u pogledu genetski modificiranih organizama i sredstava za zaštitu bilja kao onu koju jamče uvjeti u skladu s uvjetima iz stavka 1. [Am. 266]

3. Kad neizbježni hitni razlozi to zahtijevaju, u slučaju opasnosti za zdravlje ljudi, zdravlje životinja ili za okoliš u pogledu GMO-a i sredstava za zaštitu bilja koja prijeti od životinja i robe koja u Uniju ulazi iz trećih zemalja,, postupak u skladu s člankom 140. primjenjuju se na delegirane akte donesene na temelju stavka 1.

4. Komisija može, u skladu s provedbenim aktima, propisati odredbe koje se odnose na oblik i vrstu službenih potvrda, službenih uvjerenja ili dokaza koje zahtijeva u skladu s odredbama predviđenim u stavku 2. točki (c).

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 126.

Uključivanje na popis trećih zemalja iz članka 125. stavka 2. točke (a)

1. Uključivanje treće zemlje ili njene regije na popis iz članka 125. stavka 2. točke (a) mora biti izvršeno u skladu sa stavcima 2. i 3. ovoga članka.

2. Komisija, u skladu s provedbenim aktima, odobrava zahtjev koji joj je u tu svrhu podnijela treća zemlja uz odgovarajući dokaz i jamstvo da životinje i roba iz te treće zemlje ispunjavaju sve relevantne zahtjeve iz članka 125. stavka 1. ili jednakovrijedne zahtjeve. Ti se provedbeni akti donose i usvajaju u skladu s postupkom pregleda iz članka 141. stavka 2.

3. Komisija odlučuje o zahtjevu iz stavka 2. uzimajući u obzir, kad je primjereno:

(a)	zakonodavstvo treće zemlje u predmetnom sektoru;

(b)	strukturu i organizaciju nadležnih tijela treće zemlje i njezinih službi nadzora, ovlasti kojima raspolažu, jamstva koja mogu pružiti u primjeni i provedbi zakonodavstva treće zemlje koje se primjenjuje na predmetni sektor te pouzdanost službenih postupaka potvrđivanja;

(c)	obavljanje primjerenog službenog nadzora koji obavljaju nadležna tijela trećih zemalja i drugih aktivnosti radi procjene opasnosti za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, za dobrobit životinja ili za okoliš s obzirom na GMO i sredstva za zaštitu bilja;

(d)	redovitost i brzinu treće zemlje u pružanju informacija o opasnosti za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, za dobrobit životinja ili za okoliš s obzirom na GMO i sredstva za zaštitu bilja;

(e)

jamstvima koja je dala treća zemlja da:

(i)	uvjeti koji se primjenjuju na objekte iz kojih se životinje ili proizvodi izvoze u Uniju ispunjavaju uvjete jednake onima iz članka125. stavka 1.;

(ii)	je popis objekata iz točke (i) sastavljen i ažuriran;

(iii)

popis objekata iz točke (i) i njegove ažurirane verzije budu priopćene Komisiji bez odlaganja;

(iv)	su objekti iz točke (i) predmet redovitog i učinkovitog nadzora nadležnih tijela treće zemlje;

(f)	sve druge informacije ili podatke o sposobnosti treće zemlje da osigura da ulazak u Uniju samo onih životinja ili robe koje nude stupanj zaštite isti ili jednakovrijedan onom koji omogućuju uvjeti iz članka 125. stavka 1.

Članak 127.

Uspostava posebnih mjera za ulazak u Uniju određenih životinja i robe

1. Kada, u slučajevima osim onih iz članka 53. Uredbe (EZ) br. 178/2002, članka 249. Uredbe (EZ) br. …/… (*24) i članka 27. stavka 1., članka 29. stavak stavka 1., članka 40. stavka 2, članka 41. stavka 2., članka 47. stavka 1., članka 49. stavak stavka 2. i članka 50. stavka 2. Uredbe (EU) br. …/… (*25), postoje dokazi da ulazak u Uniju određenih životinja ili robe porijeklom iz treće zemlje, njene regije ili skupine trećih zemalja može predstavljati opasnost za zdravlje ljudi ili životinja ili bilja ili, s obzirom na genetski modificirane organizme i proizvode za zaštitu bilja, za okoliš, ili kad postoje dokazi da je rašireno ozbiljno nepoštivanje pravila iz članka 1. stavka 2., Komisija usvaja, putem delegiranih akata u skladu s provedbenim aktima, člankom 139. , mjere potrebne da ograniče se ograniči takav rizik ili završe završi s otkrivenim nepoštivanjem. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2. nepoštovanjem. [Am. 267]

2. Mjere iz stavka 1. ovoga članka identificiraju životinje i robe na temelju njihovih kodova iz kombinirane nomenklature, a mogu uključivati:

(a)	zabranu ulaska u Uniju životinja i robe iz stavka 1. podrijetlom ili poslane iz tih trećih zemalja ili njihovih regija;

(b)	uvjet da su životinje i roba iz stavka 1., podrijetlom ili poslane iz određenih trećih zemalja ili njihovih regija, prije otpreme podvrgnute određenom liječenju ili nadzoru;

(c)	uvjet da se životinje i roba iz stavka 1., podrijetlom ili poslane iz određenih trećih zemalja ili njihovih regija, nakon ulaska u Uniju podvrgnu određenom liječenju ili nadzoru;

(d)

uvjet da su pošiljke životinja i robe iz stavka 1., podrijetlom ili poslane iz određenih trećih zemalja ili njihovih regija, popraćene službenim certifikatom, službenim atestom ili bilo kojim drugim dokazom da pošiljka udovoljava uvjetima utvrđenim odredbama članka 1. stavka 2. ili zahtjevima koji su priznati barem kao jednakovrijedni;

(e)	uvjet da se dokaz iz točke (d) dostavi u skladu s posebnim oblikom;

(f)	druge mjere potrebne da se ograniči rizik.

3. Kod donošenja mjera iz stavka 2., uzet će se u obzir:

(a)	podaci prikupljeni u skladu s člankom 124.;

(b)	sve druge informacije koje su predmetne treće zemlje dostavile;

(c)	kad je potrebno, rezultate nadzora u skladu s člankom 119. stavkom 1.

4. U slučaju opravdanih, izuzetno hitnih razloga koji se odnose na zdravlje ljudi i životinja ili, u pogledu genetski modificiranih organizama i sredstava za zaštitu bilja, na zaštitu okoliša, Komisija usvaja odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 141. stavka 3.

Članak 128.

Jednakovrijednost

1. U područjima na kojima se primjenjuju odredbe iz članka 1. stavka 2. uz izuzetak članka 1. stavka 2. točaka (d), (e), (g) i (h), Komisija može, u skladu s provedbenim aktima, priznati da su mjere primijenjene u trećoj zemlji ili njenim regijama jednakovrijedne uvjetima utvrđenim tim odredbama na temelju:

(a)	temeljitog pregleda informacija i podataka dobivenih od predmetne treće zemlje u skladu sa člankom124. stavkom 1.;

(b)	kad je prikladno, zadovoljavajućeg ishoda nadzora obavljenog u skladu s člankom119. stavkom 1.;

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

2. Provedbeni akti iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će modalitete ulaska životinja i robe u Uniju iz predmetne treće zemlje ili njenih regija, a mogu uključivati:

(a)	prirodu i sadržaj službenih potvrda ili uvjerenja koja moraju pratiti životinje ili robu;

(b)	posebne uvjete koji se primjenjuju na ulazak životinja ili robe u Uniju i službenog nadzora koji se obavlja prilikom ulaska u Uniju;

(c)	kad je potrebno, postupak za sastavljanje i izmjenu popisa regija ili objekata u predmetnoj trećoj zemlji iz koje je dopušten ulaz životinja i robe u Uniju.

3. Komisija će, u smislu provedbenih akata, bez odgode ukinuti provedbene akte iz stavka 1. kad se bilo koji od uvjeta za priznavanje jednakovrijednosti prestane ispunjavati.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Članak 128.a

Potpora zemljama u razvoju

1. S ciljem osiguravanja da zemlje u razvoju mogu poštovati ovu Uredbu, mogu se poduzeti mjere te ih se može provoditi dok god imaju dokaziv učinak, kako bi se pružila potpora sljedećim aktivnostima:

—	poštovanje uvjeta kojima se uređuje ulazak životinja i roba u Uniju;

—	izrada nacrta smjernica o organizaciji službenog nadzora proizvoda koji su namijenjeni izvozu u Uniju;

—	slanje stručnjaka Europske unije ili države članice u zemlje u razvoju kako bi pomogli s organizacijom službenog nazora;

—	uključivanje osoblja nadzora iz zemalja u razvoju u programe usavršavanja ili tečajeve obuke.

2. Komisija je u skladu s člankom 139. ovlaštena donositi delegirane akte kojima određuje posebne odredbe koje obuhvaćaju oblike podrške za zemlje u razvoju navedene u stavku 1. [Am. 268]

Poglavlje III.

Osposobljavanje djelatnika nadležnih tijela

Članak 129.

Obuka i razmjena osoblja nadležnih tijela

1. Komisija može organizirati organizira obrazovne aktivnosti za djelatnike nadležnih tijela i, kad je to prikladno, za osoblje drugih tijela država članica uključenih u istrage mogućih povreda odredaba ove Uredbe i odredbi pravila iz članka1. stavka 2. [Am. 269]

Komisija može te aktivnosti organizirati organizira u suradnji s državama članicama. [Am. 270]

2. Obrazovne aktivnosti iz stavka 1. olakšavaju postizanje usklađenog obavljanja službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti u zemljama članicama. One uključuju, kad je potrebno, obuku iz:

(a)	ove Uredbe i odredbi iz članka 1. stavka 2.;

(b)	metoda i tehnika nadzora relevantnih za službeni nadzor i druge službene aktivnosti nadležnih tijela;

(c)	metoda i tehnika proizvodnje, prerade i marketinga.

3. Obrazovne aktivnosti iz stavka 1. mogu pohađati djelatnici nadležnih tijela trećih zemalja i mogu se organizirati izvan Unije.

4. Nadležna tijela moraju osigurati da se znanja stečena kroz obrazovne aktivnosti iz stavka 1. šire prema potrebama i na odgovarajući način upotrebljavaju u aktivnostima za osposobljavanje djelatnika iz članka 4. stavaka 2. i 3.

Obrazovne aktivnosti namijenjene širenju tih znanja uključene su u programe obrazovanja navedene u članku 4. stavku 2.

5. Komisija može u suradnji s državama članicama organizirati programe za razmjenu djelatnika nadležnih tijela koji obavljaju službeni nadzor ili druge službene aktivnosti između dvije ili više država članica.

Takva razmjena se može vršiti putem privremenog premještaja zaposlenika nadležnih tijela jedne zemlje članice u drugu ili putem razmjene takvih djelatnika između relevantnih nadležnih tijela.

6. Komisija na temelju provedbenih akata utvrđuje pravila za organizaciju obrazovnih aktivnosti iz stavka 1. i programa iz stavka 5.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

Poglavlje IV.

Informacijski sustavi za upravljanje

Članak 130.

Informacijski sustavi za upravljanje službenim nadzorom (IMSOC)

1. Komisija uspostavlja i upravlja računalnim informacijskim sustavom upravljanja čija za integrirano djelovanje mehanizama i alata uz pomoć kojih se podaci, informacije i dokumenti vezani uz službeni nadzor automatski prosljeđuju iz baza podataka u državama članicama, uz pomoć kojih se njima upravlja i rukuje podacima, informacijama i dokumentima vezanim uz službeni nadzor te automatski razmjenjuje („IMSOC”) , vodeći računa o postojećim nacionalnim sustavima . [Am. 271]

1.a Prilikom prosljeđivanja elektroničkih certifikata ili drugih elektroničkih dokumenata, Komisija i države članice koriste standardne međunarodne programske jezike, strukture poruka i protokole prijenosa te sigurne postupke prijenosa. [Am. 272]

2. IMSOC:

(a)	u potpunosti integrira i pruža potrebne nadopune sustavu TRACES kao što je utvrđeno Odlukom 2003/24/EC;

(b)

u potpunosti integrira i pruža potrebne nadopune postojećem kompjuteriziranom sustavu kojim upravlja Komisija, a upotrebljava se za brzu razmjenu podataka, informacija i dokumenata koji se odnose na opasnost za ljude, zdravlje i dobrobit životinja i zdravlje bilja, kao što je utvrđeno člankom 50. Uredbe (EZ) br. 178/2002, člankom 20. Uredbe (EU) br. …/… (*26) i člankom 97. Uredbe (EU) br. …/… (*27);

(c)	omogućuje odgovarajuće poveznice između sustava TRACES i sustava navedenih u točki (b) da bi, u slučaju potrebe, omogućio učinkovitu razmjenu i ažuriranje podataka između tih sustava i između sustava TRACES i tih sustava.

2.a Pri razmjeni elektroničkih podataka, poput elektroničkih certifikata, Komisija i nadležna tijela država članica upotrebljavaju međunarodno standardiziran jezik, strukturu poruka i protokole razmjene. [Am. 273]

Članak 131.

Opće funkcije sustava IMSOC

IMSOC:

(a)

omogućuje računalnu obradu i razmjenu informacija, podataka i dokumenata potrebnih za obavljanje službenog nadzora, koji proizlaze iz obavljanja službenog nadzora ili nadgledanja obavljanja ili ishoda službenog nadzora u svim slučajevima u kojima odredbe iz članka 1. stavka 2. i delegiranih akata iz članaka 15. do 24. predviđaju razmjenu takvih informacija, podataka i dokumenata između nadležnih tijela, između nadležnih tijela i Komisije, a u slučaju potrebe i s drugim nadležnim tijelima i gospodarskim subjektima;

(b)	osigurava mehanizam za razmjenu podataka i informacija u skladu s glavom IV.;

(c)	pruža alat za prikupljanje i upravljanje izvješćima o službenom nadzoru koje države članice dostavljaju Komisiji;

(d)

omogućuje, u proizvodnji, rukovanju i prijenosu, uključujući njihov elektronički oblik, plan puta iz članka 5. stavka 4. Uredbe (EZ) br. 1/2005, evidenciju na temelju navigacijskog sustava iz članka 6. stavka 9. Uredbe (EZ) 1/2005, službene potvrde i zajednički zdravstveni ulazni dokument iz članka 54. ove Uredbe.

Članak 132.

Upotreba sustava IMSOC u slučaju životinja i robe koji podliježu posebnom službenom nadzoru

1. U slučaju životinja ili robe čije kretanje unutar Unije ili stavljanje na tržište podliježe posebnim uvjetima ili postupcima utvrđenim odredbama iz članka 1. stavka 2., IMSOC nadležnim tijelima na mjestu otpreme i drugim nadležnim tijelima za obavljanje službenog nadzora nad tim životinjama ili robom omogućuje, u stvarnom vremenu, razmjenu podataka, informacija i dokumenata o životinjama ili robi koji se kreću iz jedne zemlje članice u drugu i o obavljenom službenom nadzoru.

Prvi podstavak ne primjenjuje se na robu koja podliježe pravilima iz članka 1. stavka 2. točaka (g) i (h).

Međutim, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 139. o tome kada i u kojoj mjeri se prvi podstavak primjenjuje na robu iz drugog podstavka.

2. U slučaju izvezenih životinja i robe na koje se primjenjuju odredbe Unije o izdavanju certifikata za izvoz, IMSOC nadležnim tijelima na mjestu otpreme i drugim tijelima nadležnim za obavljanje službenog nadzora omogućuje, u stvarnom vremenu, razmjenu podataka, informacija i dokumenata o takvim životinjama i robi i ishodu nadzora obavljenog na tim životinjama i robi.

3. U slučaju životinja ili robe koji podliježu službenom nadzoru iz glave II. poglavlja V. odjeljaka I. i II., IMSOC:

(a)

nadležnim tijelima na graničnim nadzornim točkama i drugim nadležnim tijelima odgovornima za obavljanje službenog nadzora nad tim životinjama ili robom omogućuje razmjenu, u stvarnom vremenu, podataka, informacija i dokumenata o tim životinjama i robi te nadzoru obavljenom nad tim životinjama ili robom;

(b)

nadležnim tijelima na graničnim nadzornim točkama omogućuje dijeljenje i razmjenu relevantnih podataka, informacija i dokumenata s carinskim tijelima i drugim tijelima nadležnim za obavljanje nadzora nad životinjama ili robom koja ulazi u Uniju iz trećih zemalja te s gospodarskim subjektima koji sudjeluju u postupcima ulaska u skladu s odredbama donesenim na temelju članka 14. stavak 4. i članka 73. stavka 2. kao i drugih relevantnih odredbi;

(c)	podupiru i vrše postupke iz članka 52. stavka 2. točke (a) i članka 63. stavka 6.

Članak 133.

Nadležnost pri donošenju odredbi o funkcioniranju sustava IMSOC

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 139. o:

(a)	tehničkim specifikacijama i posebnim odredbama o funkcioniranju IMSOC-a i njegovih sastavnica;

(b)	rješenjima za izuzetne okolnosti koja će se primjenjivati u slučaju nedostupnosti bilo koje funkcije IMSOC-a;

(c)	slučajevima u kojima i uvjetima pod kojima predmetnim trećim zemljama i međunarodnim organizacijama može biti omogućen djelomičan pristup funkcijama IMSOC-a i modalitetima takvog pristupa;

(d)	slučajevima u kojima i uvjetima pod kojima se izuzetna upotreba sustava TRACES može odobriti povremenim korisnicima;

(e)	odredbama o elektroničkom sustavu na temelju kojih nadležna tijela moraju prihvatiti elektroničke potvrde koje su izdala nadležna tijela trećih zemalja.

Glava VII.

Izvršne radnje

Poglavlje I.

Radnje nadležnih tijela i kazne

Članak 134.

Opće obveze nadležnih tijela u izvršnim radnjama

1. Kada postupaju u skladu s ovim poglavljem, nadležna tijela daju prednost radnjama koje treba poduzeti radi uklanjanja ili ograničavanja rizika za zdravlje ljudi, životinja i biljaka, dobrobiti životinja i okoliša u pogledu genetski modificiranih organizama i sredstava za zaštitu bilja. S obzirom na učestalost prijevare u prehrambenom sektoru, veći je naglasak na postupke suzbijanja koji obmanjuju potrošače u pogledu prirode ili kvalitete hrane koju kupuju i konzumiraju. [Am. 336]

2. U slučaju sumnje na kršenje propisa, nadležna tijela obavljaju istragu da bi potvrdila ili uklonila tu sumnju.

3. Kad je potrebno, u tu svrhu istraga iz stavka 2. uključuje:

(a)	obavljanje pojačanog službenog nadzora životinja, robe i gospodarskih subjekata tijekom primjerenog razdoblja , u skladu s vrstom rizika. [Am. 274]

(b)	prema potrebi, službeno zadržavanje životinja i robe te bilo koje zabranjene tvari ili proizvoda.

Članak 135.

Istrage i mjere u slučaju utvrđenog kršenja propisa

1. Kada se utvrdi kršenje propisa nadležna tijela:

(a)	obavljaju sve daljnje istrage potrebne za određivanje podrijetla i opsega kršenja propisa i utvrđivanja odgovornosti gospodarskog subjekta;

(b)	poduzimaju primjerene mjere kojima jamče da će gospodarski subjekt prekinuti s kršenjem i spriječiti uspostaviti sustave kako bi spriječio njegovo daljnje pojavljivanje. [Am. 275]

Pri odlučivanju koje će mjere poduzeti, nadležno tijelo mora voditi računa o prirodi kršenja i dosadašnji odnos gospodarskog subjekta prema ispunjavanju propisa.

2. Kada postupaju u skladu s odredbama stavka 1. nadležna tijela, prema potrebi:

(a)	naređuju ili obavljaju ispitivanja na životinjama;

(aa)	gdje ishod službenog nadzora dnevnika vožnje predviđenog člankom 18. stavkom 1. točkom (b) podtočkom (i.) nije zadovoljavajući, zahtijevaju od organizatora da izmijeni raspored predviđene duge vožnje kako bi bio u skladu s Uredbom (EZ) br. 1/2005.; [Am. 276]

(b)	naređuju istovar, prijenos na drugo prijevozno sredstvo, držanje u odgovarajućem smještaju uz odgovarajuću skrb o životinjama, vrijeme karantene, odgodu klanja životinja , da se mora zatražiti veterinarsku pomoć ako je to potrebno ; [Am. 277]

(c)	naređuju ispitivanja robe, promjenu etikete ili ispravljanje informacija koje treba dati potrošačima;

(d)	ograničavaju ili zabranjuju stavljanje na tržište, kretanje, ulazak u Uniju ili izvoz životinja i robe, zabranjuju njihov povratak u državu članicu iz koje su otpremljeni ili naređuju njihov povratak u državu članicu iz koje su otpremljeni;

(e)	naređuju da gospodarski subjekt poveća učestalost vlastitih nadzora;

(ea)	zahtijevaju da gospodarski subjekti koji obavljaju klanje životinja ili bilo koju povezanu aktivnost iz područja primjene Uredbe (EZ) br. 1099/2009 izmjene svoje standardne operativne postupke i, posebice, uspore ili zaustave proizvodnju; [Am. 278]

(f)	naređuju da određene djelatnosti predmetnog gospodarskog subjekta podliježu povećanom ili sustavnom službenom nadzoru;

(g)	naređuju opoziv, povlačenje, uklanjanje i uništenje robe odobravajući, prema potrebi, upotrebu robe u druge svrhe od onih za koje je prvobitno bila namijenjena;

(h)	naređuju izolaciju ili zatvaranje na odgovarajuće vremensko razdoblje sveukupnog ili djelomičnog poslovanja predmetnog gospodarskog subjekta ili njegovih objekata, poslovnih udjela ili drugih prostora;

(i)	naređuju prestanak na odgovarajuće razdoblje svih ili dijela djelatnosti predmetnog gospodarskog subjekta i, kad je primjereno, internetskih stranica preko kojih djeluje ili zapošljava;

(j)	naređuju oduzimanja ili povlačenja obustavljanje ili povlačenje odobrenja za predmetni objekt, pogon, poslovne udjele poljoprivredno gospodarstvo ili prijevozna sredstva ili odobrenja ovlaštenja prijevoznika ili certifikata o osposobljenosti vozača ; [Am. 279]

(k)	naređuju klanje ili usmrćivanje životinja pod uvjetom da je to najprikladnija mjera za zaštitu zdravlja ljudi i zdravlje i dobrobiti životinja;

(l)	poduzimaju sve druge mjere koje nadležna tijela smatraju potrebnima za osiguranje poštivanja odredbi članka 1. stavka 2.

3. Nadležna tijela dostavljaju predmetnom gospodarskom subjektu ili njegovom predstavniku:

(a)	pisanu obavijest o svojoj odluci glede radnje ili mjere koje treba poduzeti u skladu sa stavcima 1. i 2. i razloge za tu odluku; i

(b)	poduku o pravu na žalbu na tu odluku i propisanim postupcima i rokovima.

4. Sve troškove iz ovog članka snosit će odgovorni gospodarski subjekt

Članak 136.

Sankcije

1. Države članice propisuju pravila o sankcijama za kršenje ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi jamčile njihovu primjenu. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, razmjerne i s učinkom odvraćanja. Države članice o tim odredbama obavješćuju Komisiju do datuma iz članka 162. stavka 1. drugog podstavka, te je bez odlaganja obavješćuju o svim njihovim naknadnim izmjenama.

Neovisno o financijskoj prednosti koju se željelo ostvariti, težina sankcija trebala bi također odražavati stupanj rizika od narušavanja zdravlja potrošača. [Am. 280]

2. Države članice omogućuju osiguravaju da financijske sankcije koje se primjenjuju na namjerna kršenja odredaba ove Uredbe i pravila iz članka 1. stavka 2. budu barem nadoknade ekonomsku dobit ostvarenu dvostruko veće od ekonomske dobiti koju se htjelo ostvariti kršenjem. [Am. 281]

3. Države članice moraju posebice osigurati primjenu sankcija u sljedećim slučajevima:

(a)	kad gospodarski subjekti ne surađuju tijekom službenog nadzora ili drugih službenih postupaka

(b)	lažne ili obmanjujuće službene certifikacije i izjava ; [Am. 282]

(c)	lažnog izdavanja ili upotrebe službenih potvrda, službene etikete, službenih oznaka i drugih službenih uvjerenja.

(ca)	ako je narušeno zdravlje potrošača. [Am. 283]

Članak 136.a

Prijavljivanje kršenja

1. Države članice osiguravaju da nadležna tijela uspostave učinkovite i pouzdane mehanizme kako bi se potaknulo prijavljivanje potencijalnih ili stvarnih kršenja ove Uredbe i nacionalnih mjera koje se odnose na ovu Uredbu nadležnim tijelima.

2. Mehanizmi iz stavka 1. uključuju barem sljedeće:

(a)	specifične postupke za primanje prijava o kršenju te daljnje aktivnosti u vezi s tim prijavama;

(b)	u najmanju ruku primjerenu zaštitu od odmazde, diskriminacije ili drugih oblika nepoštenog ponašanja za zaposlenike institucija koji prijave kršenja počinjena unutar institucije;

(c)	zaštitu osobnih podataka koji se tiču i osobe koja prijavi kršenja i fizičke osobe koja je navodno odgovorna za kršenje, u skladu s Direktivom 95/46/EZ;

(d)	jasna pravila koja osiguravanju da je povjerljivost zajamčena u svim slučajevima u vezi s osobom koja prijavi prekršaje počinjene unutar institucije, osim kada nacionalni zakon, u kontekstu dodatnih istraga ili naknadnih sudskih postupaka, zahtijeva razotkrivanje.

3. Države članice zahtijevaju od institucija da imaju odgovarajuće postupke kojima njihovi zaposlenici mogu interno prijaviti kršenje preko specifičnog, nezavisnog i autonomnog kanala. Takav kanal može se osigurati i kroz aranžmane koje osiguraju socijalni partneri. Primjenjuje se ista zaštita koja je navedena u stavku 2. točkama (b), (c) i (d). [Am. 284]

Poglavlje II.

Provedbene mjere Unije

Članak 137.

Ozbiljan propust u sustavu nadzora države članice

1. Kad Komisija ima dokaz o ozbiljnim propustima u sustavima nadzora u državi članici i takav propust može predstavljati mogući i rasprostranjen rizik za zdravlje ljudi, životinja ili bilja, dobrobit životinja ili za okoliš s obzirom na genetski modificirane organizme i sredstva za zaštitu bilja ili značajnu povredu odredbi iz članka 1.stavka 2. usvojit će, u skladu s provedbenim aktima, jednu ili nekoliko od sljedećih mjera koje će se primjenjivati dok se ne otkloni propust u sustavu nadzora:

(a)	zabranu stavljanja na tržište ili prijevoza, premještanja ili nekog drugog postupanja s određenim životinjama ili robom na koje se odnosi propust službenog sustava nadzora;

(b)	posebne uvjete djelatnosti, životinja ili robe iz točke (a);

(c)	obustavu obavljanja službenog nadzora u graničnim nadzornim uredima ili drugim nadzornim uredima na koje se odnosi propust u sustavu službenog nadzora ili zatvaranje takvih graničnih nadzornih ureda ili drugih nadzornih ureda;

(d)	druge odgovarajuće privremene mjere potrebne da ograniče taj rizik do otklanjanja propusta u sustavu nadzora.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 141. stavku 2.

2. Mjere iz stavka 1. donose se tek nakon što predmetna država članica nije poboljšala situaciju na zahtjev i u roku koji je odredila Komisija.

3. U slučaju opravdanih hitnih razloga koji se odnose na zdravlje ljudi i životinja ili na zaštitu okoliša u pogledu genetski modificiranih organizama i proizvoda za zaštitu bilja, Komisija usvaja odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 141. stavka 3.

Glava VIII.

Zajedničke odredbe

Poglavlje I.

Postupovne odredbe

Članak 138.

Izmjena priloga i upute na europske norme

1. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 139. u vezi s izmjenama Priloga II. i III. ovom Pravilniku kako bi se uzele u obzir promjene u odredbama iz članka 1. stavka 2., tehnički napredak i znanstvena dostignuća.

2. U svrhu ažuriranja pozivanja na europske norme iz točke (b) podtočke (iv) članka 26., točke (e) članka 36. stavka 4. i točke (a) članka 91. stavka 3., Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata kojima se mijenjaju ta pozivanja u slučaju kad ih mijenja Europski ured za normizaciju (CEN).

Članak 139.

Izvršavanje ovlasti

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata Delegiranje ovlasti iz članka 15. stavka 2., članka 17., članka 23. stavka 1., članka 23. stavka 2., članka 24.a, članka 25. stavka 3., članka 40., članka 43. stavka 4., članka 45. stavka 3., članka 46., članka 49., članka 51. stavka 1., članka 52. stavaka 1. i 2., članka 56. stavka 2., članka 60. stavka 3., članka 62. stavka 2., članka 69. stavka 3., članka 75. stavaka 1. i 2., članka 97. stavka 2., članka 98. stavka 6., članka 99. stavka 2., članka 101. stavka 3., članka 106. stavka 3., članka 111., članka 114. stavka 4.,i članka 125. stavka 1., članka 127. stavka 1., članka 128.a stavka 2., članka 132. stavka 1. trećeg podstavka, članka 133., članka 138. stavaka 1. i 2., članka 143. stavka 2., članka 144. stavka 3. i članka 153. stavka 3. delegira dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje od dana pet godina od … (*28). Komisija sastavlja izvješće u pogledu delegiranja ovlasti najkasnije devet mjeseci prije isteka petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće ne usprotive tom produljenju najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja. [Am. 285]

2.a Za razdoblje u kojem se te delegirane ovlasti izvršavaju osobito je važno da Komisija u okviru pripremnog rada održi odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na stručnoj razini. Kod pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati istodobno, pravodobno i prikladno dostavljanje relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću. [Am. 286]

3. Delegiranje ovlasti iz članka iz članka 15. stavka 2., članka 17.,, članka 23. stavka 1., članka 23. stavka 2., članka 24.a, članka 25. stavka 3., članka 40., članka 43. stavka 4., članka 45. stavka 3., članka 46., članka 49., članka 51. stavka 1., članka 52. stavaka 1. i 2., članka 56. stavka 2., članka 60. stavka 3., članka 62. stavka 2., članka 69. stavka 3., članka 75. stavaka 1. i 2., članka 97. stavka 2., članka 98. stavka 6., članka 99. stavka 2., članka 101. stavka 3., članka 106. stavka 3., članka 111., članka 114. stavka 4., članka 125. stavka 1., članka 127. stavka 1., članka 128. stavka 2., članka 132. stavka 1. trećeg podstavka, članka 133., članka 138. stavaka 1. i 2., članka 143. stavka 2., članka 144. stavka 3., i članka 153. stavka 3. mogu opozvati u bilo kojem trenutku Europski parlament ili Vijeće. Odlukom o opozivu prestaje vrijediti delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Poništenje proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Delegirani akt donesen u skladu s člankom 15. stavkom 2., člankom 17., člankom 23. stavkom 1., člankom 24.a, člankom 25. stavkom (3), člankom 40., člankom 43. stavkom 4., člankom 45. stavkom 3., člankom 46., člankom 49., člankom 51. stavkom 1., člankom 52. stavcima 1. i 2., člankom 56. stavkom 2., člankom 60. stavkom 3., člankom 62. stavkom 2., člankom 69. stavkom 3., člankom 75. stavcima 1. i 2., člankom 97. stavkom 2., člankom 98. stavkom 6., člankom 99. stavkom 2., člankom 101. stavkom 3., člankom 106. stavkom 3., člankom 111., člankom 114. stavkom 4. i člankom 125. stavkom 1.,člankom 127. stavkom 1., člankom 128.a stavkom 2., člankom 132. stavkom 1. trećim podstavkom, člankom 133., člankom 138. stavcima 1. i 2., člankom 143. stavkom 2., člankom 144. stavkom 3. i, člankom 153. stavkom 3. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće nisu iznijeli prigovor u roku od dva mjeseca od obavijesti Europskom parlamentu i Vijeću o tom aktu ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće imati prigovor. To se razdoblje produžuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 140.

Hitni postupak

1. Delegirani akti, doneseni prema ovome članku, stupaju na snagu bez odlaganja i primjenjuju se sve dok se ne uloži prigovor u skladu sa stavkom 2. U priopćenju Europskome parlamentu i Vijeću o delegiranom aktu navode se razlozi za upotrebu hitnog postupka.

2. Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na delegirani akt u skladu s postupkom navedenim u članku 139. stavku 5. U tom slučaju nakon priopćenja odluke Europskog parlamenta ili Vijeća o ulaganju prigovora, Komisija bez odlaganja opoziva akt.

Članak 141.

Odbor

1. Komisiji pomaže Stalni odbor za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje osnovan temeljem članka 58. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002. Taj Odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011. To se primjenjuje osim u slučajevima koje obuhvaća članak 23. kojim je propisano da Komisiji pomažu odbori osnovani na temelju Uredbe (EZ) br. 834/2007, Uredbe (EU) br. 1151/2012 o prehrambenim proizvodima sa zaštićenim oznakama zemljopisnog podrijetla, zaštićenim oznakama izvornosti i proizvodima koji su garantirano tradicionalni specijaliteti, Uredbe (EZ) br. 1234/2007 o oznakama vina sa zaštićenim oznakama zemljopisnog podrijetla i zaštićenim oznakama izvornosti te Uredbe (EZ) br. 110/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (52) o zemljopisnim oznakama jakih alkoholnih pića. [Am. 287]

2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Kada se mišljenje odbora treba dobiti pisanim postupkom, taj se postupak završava bez ishoda ako do roka za dostavljanje mišljenja predsjedatelj odbora tako odluči ili to zatraži obična većina članova odbora.

3. Pri upućivanju na taj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s člankom 5.

Poglavlje II.

Prijelazne i završne odredbe

Članak 142.

Stavljanje izvan snage

1. Uredba (EZ) br. 882/2004, Direktive 89/608/EEC i 96/93/EZ i Odluka 92/438/EEZ ukidaju se s danom … (*29).

Međutim, članci 14. do 17. i 26. do 29. Uredbe (EZ) br. 882/2004 nastavljaju se primjenjivati do … (*30) .

Određivanje svakog referentnog laboratorija Europske unije iz Priloga VII. Uredbi (EZ) br. 882/2004 primjenjuje se i dalje do određivanja referentnog laboratorija Europske unije u svakom od obuhvaćenih područja u skladu s člankom 91. stavkom 2. ove Uredbe. [Am. 288]

1.a Određivanje svakog referentnog laboratorija Europske unije iz Priloga VII. Uredbi (EZ) br. 882/2004 primjenjuje se i dalje sve do trenutka određivanja referentnog laboratorija Europske unije u svakom od obuhvaćenih područja u skladu s člankom 91. stavkom 2. ove Uredbe, ne dovodeći u pitanje njezin članak 91. stavak 3.a. [Am. 289]

2. Uredba (EZ) br. 854/2004 i Direktive 89/662/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ, 96/23/EZ i 97/78/EZ prestaju važiti od … (*31). [Am. 290]

3. Pozivanja na akte koji su prestali važiti tumači se kao pozivanje na ovu Uredbu, a u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga IV.

Članak 143.

Prijelazne mjere koje se odnose na stavljanje izvan snage Direktiva 91/496/EEZ i 97/78/EZ

1. Mjerodavne odredbe Direktive 91/496/EEZ i 97/78/EZ koje reguliraju pitanja iz članka 45. stavka 2., članka 46., članka 49. točaka (b), (c) i (d), članka 52. stavaka 1. i 2., članka 56. stavka1. točke (a) ove Uredbe primjenjivat će se do dana koji će se odrediti u delegiranom aktu usvojenom u skladu sa stavkom 2.

2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu sa člankom 139. koji se odnose na dan od kojeg odredbe iz stavka 1. ovoga članka prestaju važiti. Taj dan je dan početka primjene odgovarajućih pravila koji će se donijeti u skladu s delegiranim ili provedbenim aktima iz članka 45. stavka 2, članka 46., točaka (b), (c) i (d) članka 49., članka 52. stavaka 1. i 2., članka 56. stavka 1. točke (a) ove Uredbe.

Članak 144.

Prijelazne mjere koje se odnose na stavljanje izvan snage Direktive 96/23/EZ

1. Nadležna tijela nastavljaju obavljati službeni nadzor potreban za otkrivanje prisustva tvari i skupine ostataka navedenih u Prilogu I. Direktivi 96/23/EZ, u skladu s Prilogozima II., III. i IV. toj Direktivi do dana koji će biti određen u delegiranom aktu usvojenom u skladu sa stavkom 3.

2. Članak 29. stavci 1. i 2. Direktive 96/23/EZ nastavlja se primjenjivati do dana koji će se odrediti u delegiranom aktu usvojenom u skladu sa stavkom 3.

3. Komisija je u skladu sa člankom 139. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se odnose na dan na koji nadležna tijela prestaju obavljati službeni nadzor u skladu s odredbama iz stavka 1. i na koji se članak 29. stavci 1. i 2. Direktive 96/23/EZ prestaje primjenjivati. Taj dan je dan početka primjene odgovarajućih odredbi koje će biti donesene sukladno s delegiranim ili provedbenim aktima iz članaka 16. i 111. ove Uredbe.

Članak 145.

Izmjene Direktive 98/58/EZ

Direktiva 98/58/EZ izmjenjuje se kako slijedi:

(a)

Članak 2. mijenja se kako slijedi:

(i)	točka 3. briše se;

(ii)	dodaje se sljedeći drugi podstavak: „Definicija ‚nadležnih tijela’ utvrđenih u) članku 2. točki (5). Uredbe (EU) br. …/… (*32) također se primjenjuje.”;

(b)

Članak 6. mijenja se kako slijedi:

(i)	stavak 1. briše se;

(ii)

stavak 2. zamijenjen je sljedećim:

„2.

Države članice dostavljaju Komisiji do 30. lipnja svake godine godišnje izvješće za prethodnu godinu o pregledima koje je izvršilo nadležno tijelo u svrhu provjere poštivanja zahtjeva ove Direktive. Izvješće je popraćeno analizom najozbiljnijih nalaza o kršenju i nacionalnim akcijskim planom za sprečavanje ili smanjenje njegove pojave u predstojećim godinama. Komisija dostavlja sažetke tih izvješća državama članicama.”;

(c)	stavak 3. točka (a) se briše;

(d)	Članak 7. se briše.

Članak 146.

Izmjene Direktive 1999/74/EZ

Direktiva 1999/74/EZ ovime se mijenja kako slijedi:

(a)

Članak 8. mijenja se kako slijedi:

(i)	stavak 1. briše se;

(ii)

stavak 2. zamijenjen je sljedećim:

„Države članice Komisiji dostavljaju do 30. lipnja svake godine godišnje izvješće za prethodnu godinu o pregledima koje je izvršilo nadležno tijelo u svrhu provjere ispunjavanja zahtjeva ove Direktive. Izvješće je popraćeno analizom najozbiljnijih nalaza o kršenju i nacionalnim akcijskim planom za sprečavanje ili smanjenje njegove pojave u predstojećim godinama. Komisija dostavlja sažetke tih izvješća državama članicama.”

(iii)

stavak 3. točka (a) se briše;

(b)	Članak 9. se briše.

Članak 147.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 999/2001

Uredba (EZ) br. 999/2001 izmjenjuje se kako slijedi:

(a)	članci 19. i 21. se brišu;

(b)	u Prilogu X. poglavlja A i B se brišu.

Članak 148.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 1829/2003

Uredba (EZ) br. 1829/2003 izmjenjuje se kako slijedi:

(a)

Članak 32. mijenja se kako slijedi:

(i)	prvi i drugi podstavak se brišu

(ii)

treći podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Podnositelji zahtjeva za odobrenje genetski modificirane hrane i hrane za životinje doprinose snošenju troškova rada referentnog laboratorija Europske unije i nacionalnih referentnih laboratorija određenih u skladu s člankom 91. stavkom 1. i člankom 98. stavkom 1. Uredbe (EU) br. XXX/XXX [ broj ove Uredbe ] za to područje.”

(iii)

u petom podstavku riječi „i prilog”" se brišu.

(iv)	u šestom podstavku riječi „i prilagodbe priloga”" se brišu.

(b)	Prilog se briše. [Am. 291]

Članak 149.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 1831/2003

Uredba (EZ) br. 1831/2003 izmjenjuje se kako slijedi:

(a)	u članku 7. stavak 3. točka (f) zamjenjuje se sljedećim: „pisanu izjavu da je podnositelj zahtjeva poslao tri uzorka aditiva hrani za životinje izravno u referentni laboratorij Europske unije iz članka 21.”

(b)

Članak 21. mijenja se kako slijedi:

(i)	prvi, treći i četvrti stavak se brišu;

(ii)

stavak 2. zamijenjen je sljedećim:

„Podnositelji zahtjeva za odobrenje aditiva doprinose pokrivanju troškova rada referentnog laboratorija Europske unije i nacionalnih referentnih laboratorija određenih u skladu s člankom 91. stavkom 1. i člankom 98. stavkom 1. Uredbe (EU) br. XXX/XXX [ broj ove Uredbe ] za to područje.”

(c)	Prilog II. se briše. [Am. 292]

Članak 150.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 1/2005

Uredba (EZ) br. 1/2005 mijenja se kako slijedi:

(a)

Članak 2. mijenja se kako slijedi:

(i)	točke (d), (f), (i) i (p) se brišu;

(ii)	dodaje se sljedeći drugi podstavak: „Definicije ‚nadležna tijela’, ‚granični nadzorni ured’, ‚službeni veterinar’ i ‚izlazna točka’ određeni u točkama (5), (29), (32), i (36) članka 2. Uredbe (EU) br …/… (+) (33) također se primjenjuju.”; (33) SL L …, …, str. …"

(b)	Članci 14. do16. , članak 21., članak 22. stavak 2., članci 23. i 24. i članak 26. nastavljaju se brišu; primjenjivati dok se ne utvrde zakonodavni prijedlozi iz članka 18. [Am. 293]

(c)

Članak 27. mijenja se kako slijedi:

(i)	stavak 1. briše se;

(ii)

stavak 2. zamijenjen je sljedećim:

„2. Države članice dostavljaju Komisiji do 30. lipnja svake godine godišnje izvješće za prethodnu godinu o pregledima koje je izvršilo nadležno tijelo u svrhu provjere ispunjavanja zahtjeva ove Direktive. Izvješće je popraćeno analizom najvećih propusta i akcijskim planom za njihovo rješavanje”;

(d)	Članak 28. se briše.

Članak 151.

Izmjene i prijelazne mjere Uredbe (EZ) br. 396/2005

1. Uredba (EZ) br. 396/2005 izmjenjuje se kako slijedi:

(a)	članci 26. i 27., članak 28. stavci 1. i 2. i članak 30. se brišu;

(b)	uvodna rečenica članka 31. stavka 1. mijenja se i glasi: „1. Države članice dostavljaju Komisiji, nadležnom tijelu i drugim državama članicama do 30. lipnja svake godine sljedeće informacije iz prošle kalendarske godine:”;

2. članak 26., članak 27. stavak 1. i članak 30. Uredbe (EZ) br. 396/2005 primjenjuju se i dalje se primjenjuje do dana koji će se odrediti u delegiranom aktu usvojenom primjene odgovarajućih pravila koja će biti utvrđena u skladu sa stavkom 3. zakonodavnim prijedlozima iz članka 16 . ove Uredbe. [Am. 294]

3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 139. koji se odnose na dan od kojeg se članak 26., članak 27. stavak 1. i članak 30. iz stavka 2. ovoga članka prestaju primjenjivati. Taj dan je dan početka primjene odgovarajućih odredbi koji će biti donesene u skladu s delegiranim aktima iz članka 16. ove Uredbe. [Am. 295]

Članak 152.

Izmjene Direktive 2007/43/EZ

Direktiva 2007/43/EZ ovime se mijenja kako slijedi:

(a)

Članak 2. mijenja se kako slijedi:

(i)	u stavku 1. točke (c) i (d) se brišu;

(ii)	dodaje se sljedeći stavak 3.: „3. Definicije ‚nadležna tijela’ i ‚službeni veterinar’ određene u točkama (5) i (32) članka 2. Uredbe (EU) br. …/… (+) (34) također se primjenjuju.”; (34) SL L …, …, str. …"

(b)

Članak 7. mijenja se kako slijedi:

(i)	stavak 1. briše se;

(ii)

stavak 2. zamijenjen je sljedećim:

„2. Države članice Komisiji dostavljaju do 30. lipnja svake godine godišnje izvješće za prethodnu godinu o pregledima koje je izvršilo nadležno tijelo u svrhu provjere ispunjavanja zahtjeva ove Direktive. Izvješće je popraćeno analizom najozbiljnijih nalaza o kršenju i nacionalnim akcijskim planom za sprečavanje ili smanjenje njegove pojave u predstojećim godinama. Komisija dostavlja sažetke tih izvješća državama članicama.”;

Članak 153.

Izmjene i pripadajuće prijelazne mjere Uredbe (EZ) br. 834/2007

1. Uredba (EZ) br. 834/2007 izmjenjuje se kako slijedi:

(a)

Članak 2. mijenja se kako slijedi:

(i)

točka (n) zamjenjuje se sljedećim:

„(n)	‚nadležna tijela’ znači nadležna tijela kako je definirano u članku 2. točki (5) Uredbe (EU) br. …/… (+) (*35).”;

(*35) SL L …, …, str. …"

(ii)	točka (o) se briše;

(iii)

točka (p) zamjenjuje se sljedećim:

„(p)	‚nadzorno tijelo’ znači delegirano tijelo kako je definirano u točki (38) članka 2. Uredbe (EU) br. …/… (+)”;

(b)	u točki (a) članka 24. stavka 1. „članak 27. stavak 10.” zamjenjuje se s „Članak 3. stavak 3. i članak 25. stavak 4. Uredbe (EU) br. …/… (+)”;

(c)

Članak 27. mijenja se kako slijedi:

(i)	stavak 1. zamijenjen je sljedećim: 1. „Službeni nadzor u svrhu provjere poštivanja ove Uredbe obavlja se u skladu s Uredbom (EZ) br. 882/2004”;

(ii)	stavci 2. od 3 .do 6. te stavci 8. i 14. se brišu; [Am. 296]

(d)	u članku 29. stavku 1. „članak 27. stavak 4;” zamjenjuje se s „članak 3. stavak 3. i članak 25. stavak 4. Uredbe (EU) br. …/… (+)”;

(e)	u članku 30. briše se stavak 2.

2. Članak Stavci od 3. do 14. članka 27. i članak 30. stavak 2. članka 30. Uredbe (EZ) br. 834/2007 primjenjuju se i dalje do dana koji će se odrediti u delegiranom aktu donijetom donesenom u skladu sa stavkom 3. [Am. 297 i 298]

3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu sa člankom 139. koji se odnose na dan od kojeg se odredbe iz stavka 2. prestaju primjenjivati. Taj dan je dan od kojeg se primjenjuju odgovarajuće odredbe koje će se donijeti u skladu s delegiranim aktima iz članka 23. stavka 2. ove Uredbe.

Članak 154.

Izmjene Direktive 2008/119/EZ

Direktiva 2008/119/EZ ovime se mijenja kako slijedi:

(a)

Članak 2. mijenja se kako slijedi:

(i)	točka 2. briše se;

(ii)	dodaje se sljedeći drugi podstavak: „Definicija ‚nadležna tijela’ kako je određena u članku 2. točki (5) Uredbe (EU) br. …/… (+) (36) primjenjuje se i ovdje.”; (36) SL L …, …, str. …"

(b)

Članak 7. mijenja se kako slijedi:

(i)	stavci 1. i 2. brišu se;

(ii)

stavak 3. zamijenjen je sljedećim:

„3. Države članice dostavljaju Komisiji do 30. lipnja svake godine godišnje izvješće za prethodnu godinu o pregledima koje je izvršilo nadležno tijelo u svrhu provjere poštivanja zahtjeva ove Direktive. Izvješće je popraćeno analizom najozbiljnijih nalaza o kršenju i nacionalnim akcijskim planom za sprečavanje ili smanjenje njegove pojave u predstojećim godinama. Komisija dostavlja sažetke tih izvješća državama članicama.”;

(c)	Članak 9. se briše.

Članak 155.

Izmjene Direktive 2008/120/EZ

Direktiva 2008/120/EZ ovime se mijenja kako slijedi:

(a)

Članak 2. mijenja se kako slijedi:

(i)	točka 10. briše se;

(ii)	dodaje se sljedeći drugi podstavak: „Definicija ‚nadležna tijela’ kako je određena u članku 2. točki (5) Uredbe (EU) br. …/… (+) (37) primjenjuje se i ovdje.”; (37) SL L …, …, str. …"

(b)

Članak 8. mijenja se kako slijedi:

(i)	stavci 1. i 2. brišu se;

(ii)

stavak 3. zamijenjen je sljedećim:

(c)	Članak 10. se briše.

Članak 156.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 1099/2009

Uredba (EZ) br. 1099/2009 izmjenjuje se kako slijedi:

(a)

Članak 2. mijenja se kako slijedi:

(i)	točka (q) se briše;

(ii)	dodaje se sljedeći drugi podstavak: „Osim definicija navedenih u prvom podstavku, definicija ‚nadležna tijela’ kako je određena u članku 2. točki (5) Uredbe (EU) br. …/… (+) (38) primjenjuje se i ovdje.”; (38) SL L …, …, str. …"

(b)	Članak 22. se briše.

Članak 157.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 1069/2009

Uredba (EZ) br. 1069/2009 izmjenjuje se kako slijedi:

(a)

Članak 3. mijenja se kako slijedi:

(i)	točke 10. i 15. se brišu;

(ii)	dodaje se sljedeći drugi podstavak: „Definicija ‚nadležna tijela’ i ‚prijelaz’ kako su određene u točkama (5) i (50) članka 2. Uredbe (EU) br. …/… (+) (39) primjenjuju se i ovdje.”; (39) SL L …, …, str. …"

(b)	Članci 45., 49. i 50. se brišu.

Članak 158.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 1107/2009

Članak 68. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 mijenja se kako slijedi:

(a)	prvi stavak zamjenjuje se sljedećim: „Države članice završavaju i dostavljaju Komisiji do 30. lipnja svake godine izvješće o opsegu i rezultatima službenog nadzora koji se provodi u cilju provjere poštivanja ove Uredbe.”;

(b)	drugi i treći stavak se brišu.

Članak 159.

Izmjene i prijelazne mjere Direktive 2009/128/EZ

1. Direktiva 2009/128/EZ ovime se mijenja kako slijedi:

(a)	u članku 8., stavak 1., stavak 2. drugi podstavak i stavci 3., 4., 6. i 7. se brišu;

(b)	Prilog II. se briše.

2. Stavak 1., stavak 2. drugi podstavak stavka 2. i stavci 3., 4. i 6. članka 8. te Prilog II. Direktivi Direktive 2009/128/EZ primjenjuju se i dalje se primjenjuju do dana koji će se odrediti u delegiranom aktu usvojenom primjene odgovarajućih pravila koja će biti utvrđena u skladu sa stavkom 3. zakonodavnim prijedlozima iz članka 22 . ove Uredbe. [Am. 299]

3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu sa člankom 139. koji se odnose na dan od kojeg se odredbe iz stavka 2. prestaju primjenjivati. Taj dan je dan od kad se primjenjuju odgovarajuće odredbe koje će se donijeti u skladu s delegiranim aktima iz članka 22. ove Uredbe. [Am. 300]

Članak 160.

Izmjene Uredbe (EU) br. 1151/2012

Uredba (EU) br. 1151/2012 mijenja se kako slijedi:

(a)

Članak 36. mijenja se kako slijedi:

(i)	naslov se mijenja kako slijedi: „Sadržaj službenog nadzora”;

(ii)	stavci 1. i 2. brišu se;

(iii)

u stavku 3. uvodna rečenica mijenja se kako slijedi:

„3. službeni nadzor obavljen u skladu s Uredbom (EU) br. …/… (+) (*40) obuhvaća:”;

(*40) SL L …, …, str. …"

(b)

Članak 37. mijenja se kako slijedi:

(i)

u stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se kako slijedi:

„1. Kod zaštićenih oznaka podrijetla, zaštićenog zemljopisnog podrijetla i tradicionalnih specijaliteta koji jamče da su označeni proizvodi podrijetlom iz Unije, provjeru usklađenosti sa specifikacijom proizvoda prije stavljanja proizvoda na tržište obavljaju:

(a)	nadležna tijela određena u skladu sa člankom 3. Uredbe (EU) br. …/… (+) ili

(b)	ovlaštena tijela u smislu točke 38. članka 2. Uredbe (EU) br. …/… (+)”;

(ii)	u stavku 3. prvi podstavak se briše;

(iii)

u stavku 4. riječi „točke 1. i 2.” zamjenjuju se riječima: „stavak 2.”;

(c)	Brišu se članci 38. i 39.

Članak 161.

Izmjene Uredbe (EU) br. [….]/2013 (+)

Uredba (EU) br. …/2013 (+) mijenja se kako slijedi:

(a)

Članak 29. mijenja se kako slijedi:

(i)	naslov se mijenja kako slijedi: „Referentni laboratoriji i centri Europske unije”;

(ii)

stavak 1. zamijenjen je sljedećim:

„1. Za pokriće troškova proizašlih iz provedbe programa rada koje je odobrila Komisija, potpora se može dodijeliti:

(a)	referentnim laboratorijima Europske unije iz članka 91. Uredbe (EU) br. …/… (+) (*41);

(b)	referentnim centrima Europske unije za biljni reprodukcijski materijal iz članka 93. te Uredbe; [Am. 301]

(c)	referentnim centrima Europske unije za dobrobit životinja iz članka 95. te Uredbe.

(ca)	referentni centri Europske unije za autentičnost i cjelovitost poljoprivredno-prehrambenog lanca.

(*41) SL L …, …, str. …”;"

(iii)

u stavku 2. točka (a) se mijenja kako slijedi:

„(a)	troškovi djelatnika, bez obzira na njihov status, izravno uključenih u djelatnosti laboratorija ili centara koje oni provode u svojstvu referentnog laboratorija ili centra Unije;”;

(b)

dodaje se sljedeći članak 29a:

„Članak 29a

Akreditacija nacionalnog referentnog laboratorija za zdravlje bilja

Potpore se mogu dodijeliti nacionalnim referentnim laboratorijima iz članka 98. Uredbe (EU) br. …/… (+) za troškove nastale u postupku dobivanje akreditacije prema normi EN ISO/IEC 17025 za upotrebu metoda laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnoza radi provjere poštivanja odredbi o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.

2.	Potpore iz stavka 1. mogu se mogu dodijeliti pojedinom nacionalnom referentnom laboratoriju u svakoj državi članici Europske unije za svaki referentni laboratorija laboratorij za zdravlje bilja do tri godine nakon njegovog imenovanja referentnim laboratorijem Europske unije.”[Am. 303]

Članak 162.

Stupanje na snagu i primjena

1. Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana nakon objave u Službenom listu Europske unije.

Osim ako nije drugačije predviđeno u stavcima 2. do 5., primjenjuje se od … (+).

Najkasnije godinu dana nakon stupanja na snagu ove Uredbe Komisija pruža sveobuhvatan dokument o smjernicama kako bi pomogao gospodarskim subjektima i nacionalnim tijelima da uspješno provode ovu Uredbu. [Am. 304]

1.a Najkasnije pet godina nakon stupanja na snagu ove Uredbe, Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću kako bi predstavila iskustvo stečeno primjenom ove Uredbe i posebno uzima u obzir smanjenje administrativnog tereta na privatni sektor te učinkovitost i uspješnost kontrola koje provode nadležna tijela. [Am. 305]

2. Na području koje pokrivaju odredbe iz članka 1. stavka 2. točke (g), ova Uredba se primjenjuje od … (+) uz sljedeće iznimke:

(a)	Članci 91. i 92. i članci 97.do 99. primjenjuju se u skladu sa stavkom 1.;

(b)	Članak 33. stavci 1, 2., 3. i 4., članak 36.stavak 4. točka (e) i članak 36. stavak 5. primjenjuju se od … (+).

3. Na području koje pokrivaju odredbe iz članka 1. stavka 2. točke (h) ova Uredba se primjenjuje od [ dan početka primjene Uredbe o proizvodnji i stavljanju na tržište biljnog reprodukcijskog materijala ] uz sljedeće iznimke:

(a)	Članci 93., 94. i 97. primjenjuju se u skladu sa stavkom 1.;

(b)	Članak 33. stavci 1, 2., 3. i 4., primjenjuju se od [ dan stupanja na snagu ove Uredbe + 5 godina ]. [Am. 306]

4. Članak 15. stavak 1., članak 18. stavak 1., članci 45. do 62. i članci 76. do 84., članak 150. točka (b), članak 152. točka (b) i točka (c) podtočka (i), članak 154. točka (b) podtočka (i), te članak 155. točka (b) podtočka (i) te članak 156. točka (b) primjenjuju se od … (+). Članak 150. točka (b) i članak 156. točka (b) ne primjenjuju se dok ne stupe na snagu delegirani akti koji ih zamjenjuju. [Am. 307]

5. Članak 161. primjenjuje se od … (+).

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u

Za Europski parlament

Predsjednik

Za Vijeće

Predsjednik

(*1) Broj Uredbe o utvrđivanju odredaba za upravljanje rashodima vezanima za prehrambeni lanac, zdravlje i dobrobit životinja, i vezanima za zdravlje biljaka te biljni i reproduktivni materijal.

(1) SL C 67, 6.3.2014., str. 166.

(2) SL C 114, 15.4.2014., str. 96.

(3) Stajalište Europskog parlamenta od 15. travnja 2014.

(4) Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.).

(5) Uredba (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenim kontrolama koje se provode radi provjeravanja poštivanja propisa o hrani i hrani za životinje te propisa o zdravlju i dobrobiti životinja (SL L 165, 30.4.2004., str. 1.).

(6) SL L 300, 14.11.2009., str. 1.

(7) SL L 169, 10.7.2000., str. 1.

(8) Direktiva Vijeća 96/23/EZ od 29. travnja 1996. godine o mjerama za nadzor određenih tvari i njihovih ostataka u živim životinjama i životinjskim proizvodima te stavljanje izvan snage Direktiva 85/358/EEZ i 86/469/EEZ te Odluka 89/187/EEZ i 91/664/EEZ (SL L 125, 23.5.1996., str. 10.).

(9) Uredba Vijeća (EZ) br. 1234/2007 od 22. listopada 2007. godine kojom se uspostavlja zajednička organizacija poljoprivrednih tržišta i posebne odredbe za određene poljoprivredne proizvode (Jedinstvena uredba o ZOT-u) (SL L 299, 16.11.2007., str. 1.).

(10) Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(11) Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 Tekst značajan za EGP (SL L 218, 13.8.2008., str. 30.).

(12) Direktiva Vijeća 97/78/EZ od 18. prosinca 1997. godine koje utvrđuju načela organiziranja veterinarskih provjera proizvoda koji ulaze u Zajednicu iz trećih zemalja (SL L 24, 30.1.1998., str. 9.)

(13) Direktiva Vijeća 91/496/EEZ od 15. srpnja 1991. godine koje utvrđuju načela uređivanja organiziranja veterinarskih provjera životinja koje ulaze u Zajednicu iz trećih zemalja i izmjenjuju Direktive 89/662/EEZ, 90/425/EEZ i 90/675/EEZ (SL L 268, 24.9.1991., str. 56.)

(14) Direktiva Vijeća 2000/29/EZ od 8. svibnja 2000. o zaštitnim mjerama protiv unošenja u Zajednicu organizama štetnih za bilje ili biljne proizvode i protiv njihovog širenja unutar Zajednice (SL L 169, 10.7.2000., str.1.).

(15) Uredba Komisije (EZ) br. 669/2009 od 24. srpnja 2009. o provedbi Uredbe (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na povećanu razinu službenih kontrola uvoza određene hrane za životinje i hrane neživotinjskoga podrijetla te o izmjeni Odluke 2006/504/EZ (SL L 194, 25.7.2009., str. 11.)

(16) Uredba (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (SL L 268, 18.10.2003., str. 1.).

(17) Uredba (EZ) br. 1831/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o dodacima hrani za životinje (SL L 268, 18.10.2003., str. 29).

(18) Odluka Komisije 2003/24/EZ od 30. prosinca 2002. godine o razvoju integriranog računalnog veterinarskog sustava (SL L 8, 14.1.2003., str. 44).

(*2) Broj, datum, naslov, a u bilješci uputa na SL za Uredbu o zdravlju životinja

(*3) Broj, datum, naslov, a u bilješci uputa na SL za Uredbu o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.

(19) Direktiva 1999/93/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 1999. o okviru Zajednice za elektronički potpis (SL L 13, 19.1.2000., str. 12.).

(20) Direktiva Vijeća 89/608/EEZ od 21. studenoga 1989. godine o uzajamnoj pomoći između upravnih tijela država članica i suradnji između njih i Komisije radi osiguranja ispravne primjene zakonodavstva o veterinarskim i zootehničkim pitanjima (SL L 351, 21.12.1989., str. 34.).

(21) Direktiva Vijeća 89/662/EEZ od 11. prosinca 1989. godine o veterinarskim pregledima u trgovini unutar Zajednice s ciljem uspostave unutarnjeg tržišta (SL L 395, 30.12.1989., str. 13.).

(22) Direktiva Vijeća 90/425/EEC od 26. lipnja 1990. godine o veterinarskim i zootehničkim kontrolama pri trgovini određenim živim životinjama i proizvodima unutar Zajednice radi uspostave unutarnjeg tržišta (SL L 224, 18.8.1990., str. 29.).

(23) Odluka Vijeća 92/438/EEZ od 13. srpnja 1992. godine o uvođenju računalne tehnologije u veterinarskom uvoznom postupku (projekt SHIFT), kojom se izmjenjuju Direktive 90/675/EEZ, 91/496/EEZ, 91/628/EEZ i Odluka 90/424/EEZ te stavlja izvan snage Odluka 88/192/EEZ (SL L 243, 25.8.1992., str. 27.).

(24) Direktiva Vijeća 96/93/EZ od 17. prosinca 1996. godine o certificiranju životinja i proizvoda životinjskog podrijetla (SL L 13, 16.1.1997., str. 28.).

(25) SL L 139, 30.4.2004., str. 206.

(26) Uredba (EZ) br. 999/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. godine o utvrđivanju pravila za sprečavanje, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija (SL L 147, 31.5.2001., str. 1.).

(27) Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2005 od 22. prosinca 2004. godine o zaštiti životinja tijekom prijevoza i s prijevozom povezanih postupaka i o izmjeni Direktive 64/432/EEZ i 93/119/EZ i Uredbe (EZ) br. 1255/97 (SL L 3, 5.1.2005., str. 1.).

(28) Uredba (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. veljače 2005. godine o maksimalnim razinama pesticida u ili na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla i o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ (SL L 70, 16.3.2005., str.1.).

(29) Uredbu Vijeća (EZ) br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. godine o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 2092/91 (SL L 189, 20.7.2007., str. 1.).

(30) Uredbu Vijeća (EZ) br. 1099/2009 od 24. rujna 2009. godine o zaštiti životinja u trenutku usmrćivanja (SL L 303, 18.11.2009., str.1.).

(31) Uredbu (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. godine o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage Direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL L 309, 24.11.2009., str. 1.).

(32) Uredba (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. godine o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (SL L 343, 14.12.2012., str.1.).

(33) Direktiva Vijeća 98/58/EZ od 20. srpnja 1998. godine o zaštiti životinja držanih radi uzgoja (SL L 221, 8.8.1998., str. 23.).

(34) Direktiva 1999/74/EZ od 19. srpnja 1999. godine o minimalnim standardima za zaštitu kokoši nesilica (SL L 203, 3.8.1999., str. 53.).

(35) Direktiva Vijeća 2007/43/EZ od 28. lipnja 2007. godine o određivanju minimalnih pravila za zaštitu pilića koji se uzgajaju za proizvodnju mesa (SL L 182, 12.7.2007., str. 19.).

(36) Direktiva Vijeća 2008/119/EZ od 18. prosinca 2008. godine o određivanju minimalnih uvjeta zaštite teladi (SL L 10, 15.1.2009., str. 7.).

(37) Direktiva Vijeća 2008/120/EZ od 18. prosinca 2008. godine o određivanju minimalnih uvjeta zaštite svinja (SL L 47, 18.2.2009., str. 5.).

(38) Direktiva 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. godine o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida (SL L 309, 24.11.2009., str. 71.).

(*4) Broj, datum, naziv, a u bilješci uputa na Službeni list za Uredbu o odredbama za upravljanje troškovima u vezi s prehrambenim lancem, zdravljem i dobrobiti životinja te u vezi sa zdravljem biljaka i biljnog reproduktivnog materijala

(*5) Broj, datum, naziv, a u bilješci uputa na Službeni list za upravljanje troškovima u vezi s prehrambenim lancem, zdravljem i dobrobiti životinja te u vezi sa zdravljem biljaka i biljnog reproduktivnog materijala.

(39) Uredb (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. godine kojom se uređuju pravila i opća načela u vezi s mehanizmima kojima države članice kontroliraju izvršavanje provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(40) Direktivom 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. godine o zaštiti životinja koje se upotrebljavaju u znanstvene svrhe (SL L 276, 20.10.2010., str. 33.).

(41) Direktivom 2001/82/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenog 2001. o zakoniku Zajednice o veterinarsko-medicinskim proizvodima (SL L 311, 28.11.2001., str.1.).

(*6) Broj Uredbe o zdravlju životinja.

(*7) Broj Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.

(*8) Broj Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.

(42) Uredba (EZ) br. 853/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. godine o posebnim higijenskim pravilima za hranu životinjskog podrijetla (SL L 139, 30.4.2004., str. 55.).

(*9) Broj uredbe o zdravlju životinja.

(*10) Broj Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.

(*11) Broj Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.

(43) Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 302, 19.10.1992., str. 1.).

(44) Uredba (EZ) br. 852/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o higijeni hrane (SL L 139, 30.4.2004., str.1.).

(*12) Broj Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.

(*13) Broj Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.

(45) Direktiva 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. ožujka 2001. godine o namjernom otpuštanju genetski modificiranih organizama u okoliš i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/220/EEZ (SL L 106, 17.4.2001., str. 1.).

(46) Uredba Komisije (EZ) br. 2075/2005 od 5. prosinca 2005. kojom se utvrđuju posebna pravila o službenom nadzoru trihinele u mesu (SL L 338, 22.12.2005., str. 60.).

(*14) Broj Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.

(*15) Broj Uredbe o zdravlju životinja.

(*16) Broj Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.

(47) Uredba (EU) br. 576/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o nekomercijalnom premještanju kućnih ljubimaca i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 998/2003 (SL L 178, 28.6.2013., str.1.).

(*17) Broj ove Uredbe.

(48) Uredba Vijeća (EZ) br. 1005/2008 od 29. rujna 2008. kojom se uspostavlja sustav Zajednice za sprječavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, a kojom se izmjenjuju i dopunjuju Uredbe (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1936/2001 i (EZ) br. 601/2004 i opozivaju Uredbe (EZ) br. 1093/94 i (EZ) br. 1447/1999 (SL L 286, 29.10.2008., str. 1.).

(49) Uredba (EZ) br. 183/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. siječnja 2005. kojom se utvrđuju higijenski zahtjevi za hranu za životinje (SL L 35, 8.2.2005., str. 1.).

(*18) Broj Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.

(*19) Broj Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.

(*20) Broj Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.

(*21) Broj Uredbe o zdravlju životinja.

(*22) Broj Uredbe o zdravlju životinja.

(*23) Broj Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.

(50) Odluka Vijeća 90/424/EEZ od 26. lipnja 1990. o troškovima u području veterine. (SL L 224, 18.8.1990., str. 19.).

(51) Uredba Komisije (EU) br. 16/2011 od 10. siječnja 2011. o provedbenim mjerama za Sustav brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (SL L 6, 11.1.2011., str. 7.).

(*24) Broje Uredbe o zdravlju životinja.

(*25) Broj Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.

(*26) Broj Uredbe o zdravlju životinja.

(*27) Broj Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.

(*28) Datum stupanja na snagu ovog akta o izmjeni.

(52) Uredbe (EZ) br. 110/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o definiciju, opisivanju, prezentiranju, označavanju i zaštiti zemljopisnih oznaka jakih alkoholnih pića i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1576/89 (SL L 39, 13.2.2008., str. 16.).

(*29) Datum stupanja na snagu ove Uredbe + 1 godina.

(*30) Datum stupanja na snagu ove Uredbe + 3 godine.

(*31) Datum stupanja na snagu ove Uredbe + 3 godine.

(*32) Broj ove Uredbe.

(+) Broj ove Uredbe.

(+) Broj ove Uredbe

(+) Broj ove Uredbe.

(+) Broj Uredbe kojom se donose odredbe za upravljanje troškovima vezanima za lanac hrane za životinje, zdravlje i dobrobit životinja i zdravlje bilja i biljni reprodukcijski material.

(+) Broj ove Uredbe.

(+) Datum stupanja na snagu ove Uredbe + 1 godina.

(+) Datum primjene Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.

(+) Datum stupanja na snagu ove Uredbe + 5 godina.

(+) Datum stupanja na snagu ove Uredbe + 3 godine.

(+) Datum stupanja na snagu ove Uredbe

PRILOG I.

PODRUČJA NA KOJA SE ODNOSI ČLANAK 2. TOČKA 45.

1.	Državno područje Kraljevine Belgije

2.	Državno područje Republike Bugarske

3.	Državno područje Češke Republike

4.	Državno područje Kraljevine Danske izuzev Farskih otoka i Grenlanda

5.	Državno područje Savezne Republike Njemačke

6.	Državno područje Republike Estonije

7.	Državno područje Irske

8.	Državno područje Helenske Republike

9.	Državno područje Kraljevine Španjolske izuzev Ceute i Melille

10.	Državno područje Francuske Republike

11.	Državno područje Talijanske Republike

12.	Državno područje Republike Cipra

13.	Državno područje Republike Latvije

14.	Državno područje Republike Litve

15.	Državno područje Velikog Vojvodstva Luksemburga

16.	Državno područje Mađarske

17.	Državno područje Republike Malte

18.	Državno područje Kraljevine Nizozemske u Europi

19.	Državno područje Republike Austrije

20.	Državno područje Republike Poljske

21.	Državno područje Portugalske Republike

22.	Državno područje Rumunjske

23.	Državno područje Republike Slovenije

24.	Državno područje Slovačke Republike

25.	Državno područje Republike Finske

26.	Državno područje Kraljevine Švedske

27.	Državno područje Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske

Za potrebe službenog nadzora koji obavljaju nadležna tijela radi provjere poštivanja odredbi iz članka 1. stavka 2. točke (g) i drugih službenih djelatnosti koje se obavljaju u skladu s člankom 1. stavkom 2. točkom (g) pozivanje na treće zemlje će se tumačiti kao pozivanje na treće zemlje i na državna područja iz Priloga I. Uredbi (EU) br. …/… (*1), a pozivanja na područje Unije će se tumačiti kao pozivanje na područje Unije bez državnih područja navedenih u tom Prilogu

(*1) Broj Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.

PRILOG II.

OBUKA DJELATNIKA NADLEŽNIH TIJELA

POGLAVLJE I.: SADRŽAJ OBUKE DJELATNIKA KOJI OBAVLJAJU SLUŽBENI NADZOR I DRUGE SLUŽBENE RADNJE:

1.	različite metode i tehnike nadzora kao što su inspekcija, provjere, pregled usklađenosti, ciljani pregled usklađenosti, uzorkovanje i laboratorijska analiza, dijagnostika i ispitivanje

2.	nadzorni postupci

3.	odredbe iz članka 1. stavka 2.

4.	procjena kršenja odredbi iz članka 1. stavka 2.

5.	opasnosti u proizvodnji, preradi i distribuciji životinja i robe

5.a	Rizici koje antimikrobna otpornost predstavlja za zdravlje ljudi i životinja. [Am. 309]

6.	različite faze proizvodnje, prerade i distribucije , kao i mogući rizici za ljudsko zdravlje , i prema ljudi i po potrebi za zdravlje životinja i biljaka, dobrobit životinja, okoliša te za identitet i kvalitetu biljnog reprodukcijskog materijala okoliš. [Am. 310]

7.	ocjena primjene postupaka iz sustava HACCP i dobre poljoprivredne prakse

8.	sustavi upravljanja poput programa osiguranja kvalitete kojima upravljaju gospodarski subjekti i njihova ocjena u mjeri u kojoj su bitni za uvjete navedene u odredbama iz članka 1. stavka 2.

9.	službeni sustavi potvrđivanja

10.	postupanja u hitnim slučajevima uključujući komunikaciju između država članica i Komisije

11.	sudski postupci i posljedice službenog nadzora

12.

ispitivanje pismene, dokumentarne građe i drugih evidencija uključujući i one koje se odnose na međulaboratorijske usporedne testove, akreditacije i procjene rizika koji mogu biti relevantni za ocjenu poštivanja odredbi iz članka 1. stavka 2.; time se mogu obuhvatiti i financijski i komercijalni aspekti.

13.	nadzorni postupci i zahtjevi za ulazak u Uniju životinja i robe koji dolaze iz trećih zemalja.

14.	svaki drugi sadržaj koji omogućuje da se službeni nadzor obavlja u skladu s ovom Uredbom.

POGLAVLJE II.: TEMATSKA PODRUČJA ZA NADZORNE POSTUPKE:

1.	organizacija nadležnih tijela i odnos između središnjih nadležnih tijela i tijela kojima su dodijeljeni poslovi obavljanja službenog nadzora ili druge službene radnje

2.	odnos između nadležnih tijela i ovlaštenih tijela ili fizičkih osoba na koje su preneseni poslovi koji se odnose na službeni nadzor ili druge službene radnje

3.	izjava o ciljevima koji se žele postići

4.	zadaci, odgovornosti i dužnosti djelatnika

5.	uzimanje uzoraka, metode i tehnike nadzora uključujući laboratorijske analize, testiranje i dijagnoze, tumačenje rezultata i dosljedne odluke

6.	programi za pregled usklađenosti i ciljani pregled usklađenosti

7.	međusobna pomoć u slučaju da službeni nadzor zahtijeva poduzimanje mjera više od jedne države članice

8.	mjere koje treba poduzeti nakon službenog nadzora

9.	suradnja s drugim službama i odjelima koji mogu imati bitne odgovornosti ili s gospodarskim subjektima

10.	ocjena prikladnosti metoda uzimanja uzoraka i laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnoza

11.	ostale djelatnosti ili podaci potrebni za učinkovito provođenje službenog nadzora.

Prilog III.a

SLUŽBENI POMOĆNICI

1.	Jedino one osobe koje su završile izobrazbu i položile ispit u skladu sa sljedećim zahtjevima nadležno tijelo može imenovati službenim pomoćnicima.

Nadležno tijelo mora se pobrinuti za provedbu takvih ispita. Da bi mogli pristupiti ispitu, kandidati moraju dokazati da su završili:

(a)	najmanje 500 sati teoretske izobrazbe i najmanje 400 sati praktične izobrazbe iz područja koja su navedena u stavku 5.; te

(b)	dodatnu izobrazbu koja je potrebna da bi službeni pomoćnici mogli stručno obavljati svoje dužnosti.

3.	Praktična izobrazba iz stavka 2. točke (a) mora se odvijati u klaonicama i rasjekavaonicama pod nadzorom službenog veterinara te na poljoprivrednim gospodarstvima i u drugim odgovarajućim objektima.

Izobrazba i ispiti moraju se ponajprije odnositi na crveno meso i meso peradi. Međutim, osobe koje su završile izobrazbu za jedno od ova dva područja te položile odgovarajući ispit trebaju proći samo skraćenu izobrazbu da bi polagale ispit iz drugog područja. Izobrazba i ispiti trebaju se, prema potrebi, odnositi na slobodnoživuću divljač, divljač iz uzgoja i dvojezupce.

Izobrazba za službene pomoćnike mora obuhvaćati sljedeća područja, a ispitima se moraju potvrditi stečena znanja iz tih područja:

(a)

vezano za poljoprivredna gospodarstva:

(i.)

teoretski dio:

—	upoznatost s organizacijom poljoprivredne industrije, metodama proizvodnje, međunarodnom trgovinom itd.,

—	dobre prakse u stočarstvu,

—	temeljno znanje o bolestima, naročito o zoonozama – virusima, bakterijama, parazitima itd.,

—	praćenje bolesti, uporaba lijekova i cjepiva, testiranje na ostatke,

—	higijenska i zdravstvena kontrola,

—	dobrobit životinja na gospodarstvu i tijekom prijevoza,

—	zahtjevi zaštite okoliša – u zgradama, na poljoprivrednim gospodarstvima i općenito,

—	važeći zakoni, propisi i administrativne odredbe,

—	interesi potrošača i kontrola kakvoće;

(ii.)

praktični dio:

—	posjeti različitim vrstama poljoprivrednih gospodarstava u kojima se primjenjuju različite uzgojne metode,

—	posjeti proizvodnim objektima,

—	promatranje utovara i istovara životinja,

—	laboratorijske vježbe,

—	veterinarski pregledi,

—	dokumentacija;

(b)

vezano za klaonice i rasjekavaonice:

(i.)

teoretski dio:

—	poznavanje organizacije mesne industrije, metoda proizvodnje, međunarodne trgovine i tehnologije klanja životinja i rasijecanja mesa,

—	osnovno znanje o higijeni i dobroj higijenskoj praksi, a naročito o industrijskoj higijeni, higijeni klanja, rasijecanja i skladištenja te higijeni rada,

—	sustav HACCP i provjera postupaka koji se temelje na sustavu HACCP,

—	dobrobit životinja pri istovaru nakon prijevoza i u klaonici,

—	osnovno znanje o anatomiji i fiziologiji zaklanih životinja,

—	osnovno znanje o patologiji zaklanih životinja,

—	osnovno znanje o patološkoj anatomiji zaklanih životinja,

—	odgovarajuće znanje o prenosivim spongiformnim encefalopatijama i drugim važnim zoonozama i

—	uzročnicima zoonoza,

—	poznavanje metoda i postupaka klanja, pregleda, pripreme, zamatanja, pakiranja i prijevoza svježeg mesa,

—	osnovno znanje o mikrobiologiji,

—	pregled ante mortem,

—	pregled na trihinelozu,

—	pregled post mortem,

—	administrativni poslovi,

—	poznavanje važećih zakona, propisa i administrativnih odredbi,

—	pitanja vezana uz prijevare;

(ii.)

praktični dio:

—	identifikacija životinja,

—	provjera dobi životinja,

—	pregled i ocjenjivanje zaklanih životinja,

—	post mortem pregled u klaonici,

—	pregled na trihinelozu,

—	utvrđivanje životinjske vrste pregledavanjem tipičnih dijelova životinje,

—	utvrđivanje dijelova zaklanih životinja kod kojih je došlo do promjena te sastavljanje bilježaka o tomu,

—	kontrola higijene, uključujući nadzorni pregled vezan uz dobru higijensku praksu i postupke koji se temelje na sustavu HACCP,

—	bilježenje rezultata ante mortem pregleda,

—	uzorkovanje,

—	sljedivost mesa,

—	dokumentacija.

6.	Službeni pomoćnici moraju redovitim sudjelovanjem u aktivnostima stalnog obrazovanja i praćenjem stručne literature osuvremenjivati svoje znanje i biti u tijeku s najnovijim dostignućima. Službeni pomoćnik mora, kad god je to moguće, svake godine sudjelovati u aktivnostima stalnog obrazovanja.

7.	Osobe koje su već imenovane službenim pomoćnicima moraju posjedovati odgovarajuće znanje o područjima iz stavka 5. Prema potrebi, to znanje moraju steći u okviru stalnog obrazovanja. U tu svrhu, nadležno tijelo treba poduzeti odgovarajuće korake

8.	Međutim, ako službeni pomoćnici obavljaju jedino uzorkovanje i analize vezane uz preglede na trihinelozu, nadležno tijelo treba osigurati da oni steknu izobrazbu potrebnu jedino za te poslove. [Am. 311]

PRILOG III.

KARAKTERIZACIJA METODA ANALIZE

Metode analize i mjerenje rezultata trebaju ispunjavati sljedeće kriterije:

(a)	točnost (istinitost i preciznost);

(b)	primjenjivost (raspon matrice i koncentracije);

(c)	granica otkrivanja;

(d)	limit kvantifikacije;

(e)	preciznost;

(f)	ponovljivost;

(g)	obnovljivost;

(h)	iskorištenje;

(i)	selektivnost;

(j)	osjetljivost;

(k)	linearnost;

(l)	mjerna nesigurnost:

(m)	ostali kriteriji odabrani prema potrebi.

Vrijednosti preciznosti iz stavka 1. točke (e) dobivaju se ili na temelju zajedničkih ispitivanja koja su provedena u skladu s nekim međunarodno priznatim protokolom o zajedničkim ispitivanjima (npr. ISO 5725 „Točnost (istinitost i preciznost) mjernih metoda i rezultata”) ili, ako su određeni kriteriji rezultata analitičkih metoda, na temelju testova o ispunjavanju kriterija. Vrijednosti ponovljivosti i obnovljivosti izražavaju se u međunarodno priznatom obliku (npr. intervali pouzdanosti 95 % kako ih definira ISO 5725 „Točnost (istinitost i preciznost) mjernih metoda i rezultata”). Rezultati međulaboratorijskih usporednih testova se objavljuju ili im se pristupa bez ograničenja.

3.	Treba davati prednost metodama analize koje se mogu jedinstveno primjenjivati na različite skupine proizvoda nasuprot metodama koje se mogu primijeniti samo na pojedine proizvode.

4.	U situacijama kad metode analize mogu biti potvrđene u samo jednom laboratoriju treba ih potvrditi u skladu s međunarodno prihvaćenim znanstvenim protokolima ili smjernicama ili, ako su određeni kriteriji rezultata analitičkih metoda, na temelju testova o ispunjavanju kriterija.

5.	Metode analize usvojene prema ovoj Uredbi treba urediti prema standardnoj shemi za metode analize koju preporučuje ISO.

PRILOG IV.

KORELACIJSKA TABLICA IZ ČLANKA 142. STAVKA 3.

1. Uredba (EZ) br. 882/2004

Uredba (EZ) br. 882/2004	Ova Uredba
Članak 1. stavak 1. prvi podstavak	Članak 1. stavak 1.
Članak 1. stavak 1. drugi podstavak	Članak 1. stavak 2.
Članak 1. stavak 2.	Članak 1. stavak 4.
Članak 1. stavak 3.	—
Članak 1. stavak 4.	—
Članak 2.	Članak 2.
Članak 3. stavak 1.	Članak 8. stavak 1.
Članak 3. stavak 2.	Članak 8. stavak 4.
Članak 3. stavak 3.	Članak 9.
Članak 3. stavak 4.	Članak 8. stavak 6.
Članak 3. stavak 5.	Članak 8. stavak 6.
Članak 3. stavak 6.	Članak 8. stavak 7.
Članak 3. stavak 7.	—
Članak 4. stavak 1.	Članak 3. stavak 1.
Članak 4. stavak 2.	Članak 4. stavak 1. točke (a), (c), (d), (e), (f), (g) i (i)
Članak 4. stavak 3.	Članak 3. stavak 2.
Članak 4. stavak 4.	Članak 4. stavak 1. točka (b)
Članak 4. stavak 5.	Članak 4. stavak 4.
Članak 4. stavak 6.	Članak 5. stavak 1.
Članak 4. stavak 7.	Članak 5. stavak 3.
Članak 5. stavak 1. prvi podstavak	Članak 25. stavak 1.
Članak 5. stavak 1. drugi podstavak	Članak 25. stavak 3.
Članak 5. stavak 1. treći podstavak	Članak 25. stavak 2. prvi podstavak
Članak 5. stavak 2. točke (a), (b), (c) i (f)	Članak 26.
Članak 5. stavak 2. točka (d)	—
Članak 5. stavak 2. točka (e)	Članak 28.
Članak 5. stavak 3.	Članak 29.
Članak 5. stavak 4.	—
Članak 6.	Članak 4. stavci 2. i 3.
Članak 7. stavak 1. prvi podstavak	Članak 10. stavak 1. prvi podstavak
Članak 7. stavak 1. drugi podstavak, točka (a)	Članak 10. stavak 1. drugi podstavak
Članak 7. stavak 1. drugi podstavak točka (b)	—
Članak 7. stavak 2., prva rečenica	Članak 7. stavak 1.
Članak 7. stavak 2., druga rečenica	—
Članak 7. stavak 2. treća rečenica	—
Članak 7. stavak 3.	Članak 7. stavci 2. i 3.
Članak 8. stavak 1.	Članak 11. stavak 1.
Članak 8. stavak 2.	Članak 4. stavak 1. točka (h)
Članak 8. stavak 3. točka (a)	Članak 11. stavak 2.
Članak 8. stavak 3. točka (b)	Članak 11. stavak 3.
Članak 8. stavak 4.	—
Članak 9. stavak 1.	Članak 12. stavak 1. prvi podstavak
Članak 9. stavak 2.	Članak 12. stavak 1. drugi podstavak
Članak 9. stavak 3.	Članak 11. stavak 2.
Članak 10.	Članak 13.
Članak 11. stavak 1.	Članak 33. stavci 1. i 2.
Članak 11. stavak 2.	—
Članak 11. stavak 3.	Članak 33. stavak 5.
Članak 11. stavak 4.	Članak 33. stavak 7.
Članak 11. stavak 5.	Članak 34. stavak 1. prvi podstavak i stavak 2.
Članak 11. stavak 6.	Članak 34. stavak 1. točka (b) podtočka i.
Članak 11. stavak 7.	Članak 33. stavak 6.
Članak 12. stavak 1.	Članak 36. stavak 1.
Članak 12. stavak 2.	Članak 36. stavak 4. točka (e)
Članak 12. stavak 3.	Članak 36. stavak 5. točka (e)
Članak 12. stavak 4.	Članak 38. stavak 2.
Članak 13.	Članak 114.
Članak 14. stavak 1.	—
Članak 14. stavak 2.	Članak 43. stavak 3.
Članak 14. stavak 3.	—
Članak 15. stavak 1.	Članak 42. stavak 1. prva rečenica
Članak 15. stavak 2.	Članak 42. stavci 2. i 4.
Članak 15. stavak 3.	Članak 42. stavci 2. i 4.
Članak 15. stavak 4.	—
Članak 15. stavak 5.	Članak 45. stavak 1. točka (d), članak 45. stavak 2. točka (b) i članak 52. stavak 3. prva rečenica
Članak 16. stavak 1.	Članak 43. stavak 1.
Članak 16. stavak 2.	Članak 42. stavak 1. druga rečenica
Članak 16. stavak 3. prva rečenica	Članak 43. stavak 2.
Članak 16. stavak 3. druga rečenica	Članak 33. stavak 6.
Članak 17. stavak 1. prva alineja	Članak 57. stavak 1.
Članak 17. stavak 1. druga alineja	Članak 54. stavak 1., stavak 2. točka (a), stavak 3. i članak 56. stavak 1.
Članak 17. stavak 2.	—
Članak 18.	Članak 63, stavci 1., 2. i 3.
Članak 19. stavak 1.	Članak 64. stavci 1. i 3.
Članak 19. stavak 2. točka (a)	Članak 65.
Članak 19. stavak 2. točka (b)	Članak 64. stavak 5.
Članak 19. stavak 3.	Članak 64. stavak 4.
Članak 19. stavak 4.	Članak 6.
Članak 20.	Članak 69.
Članak 21. stavak 1.	Članak 70. stavak 1.
Članak 21. stavak 2.	Članak 67.
Članak 21. stavak 3.	Članak 64. stavak 1.
Članak 21. stavak 4.	Članak 64. stavak 4.
Članak 22.	Članak 84. točka (d)
Članak 23. stavak 1.	Članak 71. stavak 1.
Članak 23. stavak 2.	Članak 71. stavak 2. i članak 72.
Članak 23. stavak 3.	Članak 71. stavak 3.
Članak 23. stavak 4.	Članak 71. stavak 2.
Članak 23. stavak 5.	Članak 71. stavak 4. točka (a)
Članak 23. stavak 6.	Članak 71 stavak 2. točka (c) i stavak 4. točka (b)
Članak 23. stavak 7.	Članak 72.
Članak 23. stavak 8.	Članak 72.
Članak 24. stavak 1.	Članak 73. stavak 1.
Članak 24. stavak 2.	Članak 55.
Članak 24. stavak 3.	Članak 44.
Članak 24. stavak 4.	Članak 74.
Članak 25. stavak 1.	—
Članak 25. stavak 2. točka (a)	—
Članak 25. stavak 2. točka (b)	Članak 75. stavak 1. točka (e)
Članak 25. stavak 2. točka (e)	Članak 75. stavak 1. točka (f)
Članak 25. stavak 2. točka (d)	Članak 46. točke (c) i (d) i članak 75. stavak 1. točke (e) i (k)
Članak 25. stavak 2. točka (e)	—
Članak 25. stavak 2. točka (f)	Članak 68.
Članak 25. stavak 2. točka (g)	Članak 75. stavak 1. točka (h)
Članak 25. stavak 2. točka (h)	Članak 44. stavak 2. točka (b)
Članak 26.	Članak 76. stavak 1.
Članak 27. stavak 1.	Članak 76. stavak 2.
Članak 27. stavak 2.	Članak 77.
Članak 27. stavak 3.	—
Članak 27. stavak 4.	Članak 79. stavak 1.
Članak 27. stavak 5.	—
Članak 27. stavak 6.	—
Članak 27. stavak 7.	—
Članak 27. stavak 8.	Članak 81. stavak 2.
Članak 27. stavak 9.	Članak 82. stavak 1.
Članak 27. stavak 10.	—
Članak 27. stavak 11.	Članak 81. stavak 1.
Članak 27. stavak 12. prva rečenica	Članak 83.
Članak 27. stavak 12. druga rečenica	—
Članak 28.	Članak 84.
Članak 29.	—
Članak 30. stavak 1. točka (a)	Članak 86.
Članak 30. stavak 1. točka (b)	Članak 89. točka (a)
Članak 30. stavak 1. točka (c)	Članak 87. stavak 2.
Članak 30. stavak 1. točka (d)	Članak 89. točke (b) i (f)
Članak 30. stavak 1. točka (e)	Članak 89. točka (c)
Članak 30. stavak 1. točka (f)	Članak 89. točka (d)
Članak 30. stavak 1. točka (g)	Članak 89. točka (e)
Članak 30. stavak 2. točka (a)	Članak 88. stavak 1. točka (e)
Članak 30. stavak 2. točka (b)	Članak 88. stavak 1. točka (e)
Članak 30. stavak 3.	—
Članak 31.	—
Članak 32. stavak 1. točka (a)	Članak 92. stavak 2. točka (a)
Članak 32. stavak 1. točka (b)	Članak 92. stavak 2. točka (b)
Članak 32. stavak 1. točka (e)	Članak 92. stavak 2. točka (e)
Članak 32. stavak 1. točka (d)	Članak 92. stavak 2. točka (d)
Članak 32. stavak 1. točka (e)	Članak 92. stavak 2. točka (e)
Članak 32. stavak 1. točka (f)	Članak 92. stavak 2. točka (g)
Članak 32. stavak 2. točka (a)	Članak 92. stavak 2. točke (a), (b) i (c)
Članak 32. stavak 2. točka (b)	Članak 92. stavak 2. točka (h)
Članak 32. stavak 2. točka (e)	Članak 92. stavak 2. točka (d)
Članak 32. stavak 2. točka (d)	Članak 92. stavak 2. točka (g)
Članak 32. stavak 2. točka (e)	Članak 92. stavak 2. točka (d)
Članak 32. stavak 3	Članak 91. stavak 3. točka (a)
Članak 32. stavak 4. točka (a)	Članak 91. stavak 3. točka (e)
Članak 32. stavak 4. točka (b)	Članak 91. stavak 3. točka (d)
Članak 32. stavak 4. točka (e)	Članak 91. stavak 3. točka (d)
Članak 32. stavak 4. točka (d)	Članak 7.
Članak 32. stavak 4. točka (e)	Članak 91. stavak 3. točka (e)
Članak 32. stavak 4. točka (f)	Članak 92. stavak 2. točka (j) podtočka iii
Članak 32. stavak 4. točka (g)	Članak 91. stavak 3. točka (e)
Članak 32. stavak 4. točka (h)	Članak 91. stavak 3. točka (f)
Članak 32. stavak 5.	Članak 97. stavak 1.
Članak 32. stavak 6.	Članak 97. stavak 2.
Članak 32. stavak 7.	—
Članak 32. stavak 8. prva rečenica	Članak 97. stavak 3.
Članak 32. stavak 8. druga rečenica	Članak 97. stavak 4.
Članak 32. stavak 9.	—
Članak 33. stavak 1.	Članak 98. stavak 1.
Članak 33. stavak 2.	Članak 99. stavak 1.
Članak 33. stavak 3.	Članak 98. stavak 2.
Članak 33. stavak 4.	Članak 98. stavak 4.
Članak 33. stavak 5.	Članak 98. stavak 5.
Članak 33. stavak 6.	Članak 99. stavak 2.
Članak 33. stavak 7.	—
Članak 34. stavak 1.	Članak 100. stavak 1.
Članak 34. stavak 2.	Članak 100. stavci 1. i 2.
Članak 34. stavak 3.	Članak 100. stavak 3.
Članak 35. stavak 1.	Članak 101. stavak 1.
Članak 35. stavak 2.	Članak 101. stavak 4.
Članak 35. stavak 3.	Članak 101. stavak 2.
Članak 35. stavak 4.	—
Članak 36. stavak 1.	Članak 102. stavak 1. točka (e)
Članak 36. stavak 2. prva rečenica	—
Članak 36. stavak 2. druga rečenica	Članak 102. stavak 2.
Članak 36. stavak 3. prvi podstavak	Članak 102. stavak 3. prva rečenica
Članak 36. stavak 3. drugi podstavak	—
Članak 36. stavak 3. treći podstavak prva rečenica	Članak 102. stavak 3. točka (e)
Članak 36. stavak 3. treći podstavak druga rečenica	Članak 102. stavak 3. točka (b)
Članak 36. stavak 4.	Članak 102. stavak 3. točka (a)
Članak 37. stavak 1.	Članak 103. stavak 1.
Članak 37. stavak 2.	Članak 103. stavak 2.
Članak 38. stavak 1.	Članak 104. stavak 1.
Članak 38. stavak 2.	Članak 104. stavak 2. točka (e)
Članak 38. stavak 3.	Članak 104. stavak 3.
Članak 39. stavak 1.	Članak 105. stavak 1.
Članak 39. stavak 2.	Članak 105. stavak 2.
Članak 40. stavak 1.	Članak 106. stavak 1.
Članak 40. stavak 2.	—
Članak 40. stavak 3.	Članak 106. stavak 2.
Članak 40. stavak 4.	—
Članak 41.	Članak 107. stavak 1.
Članak 42. stavak 1. točka (a)	—
Članak 42. stavak 1. točka (b)	Članak 109. stavak 2.
Članak 42. stavak 1. točka (e)	Članak 109. stavak 3.
Članak 42. stavak 2.	Članak 108. stavak 2.
Članak 42. stavak 3.	Članak 109. stavak 2.
Članak 43. stavak 1. prva rečenica	Članak 110. prvi podstavak
Članak 43. stavak 1. druga rečenica	Članak 110. drugi podstavak
Članak 43. stavak 1. točka (a)	—
Članak 43. stavak 1. točka (b)	Članak 110. točke (a) i (b)
Članak 43. stavak 1. točka (e)	Članak 110. točke (b) i (c)
Članak 43. stavak 1. točke (d) do (j)	—
Članak 43. stavak 1. točka (k)	Članak 110. točka (d)
Članak 43. stavak 2.	—
Članak 44. stavak 1.	Članak 112. stavak 1.
Članak 44. stavak 2.	—
Članak 44. stavak 3.	Članak 112. stavak 1.
Članak 44. stavak 4. prvi podstavak, prva rečenica	Članak 113. stavak 1.
Članak 44. stavak 4. prvi podstavak druga rečenica	Članak 113. stavak 2.
Članak 44. stavak 5.	—
Članak 44. stavak 6.	Članak 113. stavak 1.
Članak 45. stavak 1.	Članak 115. stavci 1., 2. i 4.
Članak 45. stavak 2.	—
Članak 45. stavak 3.	Članak 116.
Članak 45. stavak 4.	Članak 117.
Članak 45. stavak 5.	Članak 118.
Članak 45. stavak 6.	—
Članak 46. stavak 1. prva rečenica	Članak 119. stavak 1.
Članak 46. stavak 1. druga rečenica	Članak 119. stavak 4.
Članak 46. stavak 1. treća rečenica	Članak 119. stavak 2.
Članak 46. stavak 2.	Članak 119. stavak 3.
Članak 46. stavak 3.	Članak 120.
Članak 46. stavak 4.	—
Članak 46. stavak 5.	—
Članak 46. stavak 6.	Članak 121.
Članak 46. stavak 7.	Članak 122.
Članak 47. stavak 1.	Članak 124. stavak 1. točke (a) do (e)
Članak 47. stavak 2.	Članak 124. stavak 2.
Članak 47. stavak 3.	Članak 124. stavak 1. točke (f) i (g)
Članak 47. stavak 4.	—
Članak 47. stavak 5.	—
Članak 48. stavak 1.	Članak 125. stavak 1.
Članak 48. stavak 2.	Članak 125. stavak 2.
Članak 48. stavak 3.	Članak 126. stavci 1. i 2.
Članak 48. stavak 4.	Članak 126. stavak 3.
Članak 48. stavak 5. prva rečenica	Članak 126. stavak 3. točka (f)
Članak 48. stavak 5. druga i treća rečenica	—
Članak 49.	Članak 128.
Članak 50.	—
Članak 51. stavak 1.	Članak 129. stavci 1. i 2.
Članak 51. stavak 2.	Članak 129. stavak 3.
Članak 51. stavak 3.	—
Članak 52.	Članak 123.
Članak 53.	Članak 111.
Članak 54. stavak 1.	Članak 135. stavak 1.
Članak 54. stavak 2.	Članak 135. stavak 2.
Članak 54. stavak 3.	Članak 135. stavak 3.
Članak 54. stavak 4.	Članak 103. stavak 1.
Članak 54. stavak 5.	Članak 84 stavak 1. točke (a) i (c) i članak 135. stavak 4.
Članak 55. stavak 1.	Članak 136. stavak 1.
Članak 55. stavak 2.	Članak 136. stavak 1.
Članak 56. stavak 1.	Članak 137. stavak 1.
Članak 56. stavak 2. točka (a)	—
Članak 56. stavak 2. točka (b)	Članak 137. stavak 2.
Članci 57. do 61.	—
Članak 62.	Članak 141.
Članak 63. stavak 1.	—
Članak 63. stavak 2.	Članak 23.
Članak 64. prvi podstavak	Članak 138. stavak 1.
Članak 64. točka (1)	Članak 138. stavak 1.
Članak 64. točka (2)	Članak 138. stavak 2.
Članak 65.	—
Članak 66.	—
Članak 67.
Prilog I.	Prilog I.
Prilog II.	Prilog II.
Prilog III.	Prilog III.
Prilog IV.	—
Prilog V.	—
Prilog VI.	Članak 78. i članak 79. stavak 2.
Prilog VII.	—
Prilog VIII.	—

2. Direktiva 96/23/EZ

Direktiva 96/23/EZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2. točka (a)	Članak 16.
Članak 2. točka (b)	—
Članak 2. točka (c)	Članak 16.
Članak 2. točka (d)	Članak 2. stavak 5.
Članak 2. točka (e)	Članak 16.
Članak 2. točka (f)	Članak 36. stavak 1.
Članak 2. točka (g)	—
Članak 2. točka (h)	Članak 16.
Članak 2. točka (i)	—
Članak 3.	Članak 8. stavci 1. i 2., članak 16., članak 107. stavak 1. i Članak 111.
Članak 4. stavak 1.	Članak 3. stavak 1.
Članak 4. stavak 2.	Članak 3. stavak 2. točka (a), članak 107. stavak 2. i članak 112.
Članak 4. stavak 3.	—
Članak 5.	Članak 109. stavci 2. i 3., članak 112. stavak 1. točka (a) i Članak 108. stavak 2.
Članak 6.	Članak 16. točke (a) i (b)
Članak 7.	Članak 108. stavak 2.
Članak 8. stavak 1.	—
Članak 8. stavak 2.	—
Članak 8. stavci 3., 4. i 5.	Članci 10., 112. i 113.
Članak 9. točka A	—
Članak 9. točka B	—
Članak 10.	Članak 14.
Članak 11. stavci 1. i 2.	Članak 8. stavak 2. i članak 9.
Članak 11. stavak 3.	Članak 16. točka (c), članak 134. i članak 135.
Članak 12. prvi stavak	Članak 8. stavak 4.
Članak 12. drugi stavak	Članak 14.
Članak 13.	Članak 16. točka (c), članak 134. i članak 135.
Članak 14. stavak 1.	Članci 98. i 99.
Članak 14. stavak 2.	Članak 91.
Članak 15. stavak 1. prvi podstavak	Članak 16. točke (a) i (b)
Članak 15. stavak 1. drugi podstavak	Članak 33. stavak 7.
Članak 15. stavak 1. treći podstavak	—
Članak 15. stavak 2. prvi podstavak	Članak 33. stavak 7.
Članak 15. stavak 2. drugi podstavak	Članak 34. stavak 3.
Članak 15. stavak 3. prvi, drugi i treći podstavak	Članak 16. točka (c) i članak 135.
Članak 15. stavak 3. četvrti podstavak	Glava II. poglavlje V. odjeljak III.
Članak 16. stavak 1.	Članak 103. stavak 1., članak 106. stavak 1. i članak 135.
Članak 16. stavci 2. i 3.	Članak 16. točka (c) i članak 135.
Članak 17.	Članak 16. točka (c) i članak 135.
Članak 18.	Članak 16. točka (c) i članak 135.
Članak 19.	Članak 135. stavak 4.
Članak 20. stavak 1.	Glava IV.
Članak 20. stavak 2. prvi podstavak	Članak 104. stavci 1. i 2.
Članak 20. stavak 2. drugi podstavak	Članak 104. stavak 3.
Članak 20. stavak 2. treći i četvrti podstavak	Članak 106. stavak 1. točka (d)
Članak 20. stavak 2. peti i šesti podstavak	Članak 106. stavak 2.
Članak 21.	Članci 115., 116. i 118.
Članak 22.	Članak 134.
Članak 23.	Članak 16. točka (c) i članak 135.
Članak 24. stavci 1. i 2.	Članak 15. stavak 2. točka (d), članak 16. točka (c), članak 134. i članak 135.
Članak 24. stavak 3.	Članak 15 stavak 2. točka (d), članak 16. točka (c) i članak 135.
Članak 25.	Članak 16. točka (c) i članak 135. stavak 2.
Članak 26.	Članak 6.
Članak 27.	Članak 136.
Članak 28.	Članak 136.
Članak 29. stavci 1. i 2.	Članci 124.,125.,126. i 128.
Članak 29. stavak 3.	Glava II. poglavlje V. odjeljak II.
Članak 29. stavak 4.	Članak 112. stavak 1.
Članak 30. stavci 1. i 2.	Glava II. poglavlje V. odjeljak III
Članak 30. stavak 3.	Članak 128. stavak 3.
Članak 31.	Glava II. poglavlje VI.
Članak 33.	Članak 141.
Članak 34.	Članak 16. točke (a) i (b)
Članak 35.	—
Članak 36.	—
Članak 37.	—
Članak 38.	—
Članak 39.	—
Prilog I.	Članak 16. točke (a) i (b)
Prilog II.	Članak 16. točke (a) i (b)
Prilog III.	Članak 16. točke (a) i (b)
Prilog IV.	Članak 16. točke (a) i (b)

3. Direktive 89/662/EEZ i 90/425/EEZ

Direktiva 89/662/EEZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2., stavci 1., 2. i 3.	—
Članak 2. stavak 4.	Članak 2. stavak 5.
Članak 2. stavak 5.	Članak 2. stavak 32.
Članak 3. stavak 1. prvi i drugi podstavak	—
Članak 3. stavak 1. treći podstavak	Članak 8. stavak 1.
Članak 3. stavak 1. četvrti podstavak	Članak 134. stavci 2. i 3. i članak 135.
Članak 3. stavak 2.	—
Članak 3. stavak 3.	—
Članak 4. stavak 1. prva rečenica	Članak 8. stavak 1., članak 9., članak 134. i članak 135.
Članak 4. stavak 1. prva alineja	Članak 8. stavak 6. točka (a)
Članak 4. stavak 1. druga alineja	—
Članak 4. stavak 2.	Članak 136.
Članak 5. stavak 1. točka (a) prvi podstavak	Članak 8.
Članak 5. stavak 1. točka (a) drugi podstavak	Članak 134. stavci 2. i 3.
Članak 5. stavak 1. točka (b)	—
Članak 5. stavak 2.	—
Članak 5. stavak 3. točke (a), (b) i (d)	—
Članak 5. stavak 3. točka (e)	Članak 8. stavak 7.
Članak 5. stavak 4. i 5.	—
Članak 6. stavak 1.	Članak 47.
Članak 6. stavak 2.	—
Članak 7. stavak 1.	Glava IV. i članak 135.
Članak 7. stavak 2.	—
Članak 8. stavak 1.	GLAVA IV.
Članak 8. stavak 2.	Članak 6. i članak 135. stavak 3.
Članak 8. stavak 3.	Članak 135. stavak 4.
Članak 9.	—
Članak 10.	Članak 3. stavak 1.
Članak 11.	Članci 9., 13. i 14.
Članak 12.	—
Članak 13.	—
Članak 14.	—
Članak 15.	—
Članak 16. stavak 1.	Članak 112. stavak 1.
Članak 16. stavak 2.	—
Članak 16. stavak 3.	Članak 112. stavak 2.
Članak 17.	Članak 141.
Članak 18.	Članak 141.
Članak 19.	—
Članak 20.	—
Članak 22.	—
Članak 23.	—
Prilog A	—
Prilog B	—

Direktiva 90/425/EEZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2. stavak 1. do 5.	—
Članak 2. stavak 6.	Članak 2. stavak 5.
Članak 2. stavak 7.	Članak 2. stavak 32.
Članak 3. stavci 1. i 2.	—
Članak 3. stavak 3.	Članak 8., članak 134. stavci 2. i 3. i članak 135.
Članak 3. stavak 4.	—
Članak 4. stavak 1.	Članak 8.
Članak 4. stavak 2.	—
Članak 4. stavak 3.	Članak 136.
Članak 5. stavak 1. točka (a) prvi podstavak	Članak 8.
Članak 5. stavak 1. točka (a) drugi podstavak	Članak 134. stavak 2. i 3.
Članak 5. stavak 1. točka (b) podtočka i prvi podstavak	—
Članak 5. stavak 1. točka (b) podtočka i drugi podstavak	Članak 8.
Članak 5. stavak 1. točka (b) podtočke ii, iii i iv	—
Članak 5. stavak 2. točka (a) prvi podstavak	Članak 8. stavak 7.
Članak 5. stavak 2. točka (a) drugi i treći podstavak	—
Članak 5. stavak 2. točka (b)	—
Članak 5. stavak 3.	—
Članak 6.	—
Članak 7. stavak 1.	Članak 47.
Članak 7. stavak 2.	—
Članak 8. stavak 1.	Glava IV. i članak 135.
Članak 8. stavak 2.	—
Članak 9. stavak 1.	GLAVA IV.
Članak 9. stavak 2.	Članak 6. i članak 135. stavak 3.
Članak 9. stavak 3.	Članak 135. stavak 4.
Članak 9. stavak 4.	—
Članak 10.	—
Članak 11.	Članak 3. stavak 1.
Članak 12.	—
Članak 13.	Članci 9., 13. i 14.
Članak 14.	—
Članak 15.	—
Članak 16.	—
Članak 17.	Članak 141.
Članak 18.	Članak 141.
Članak 19.	Članak 141.
Članak 20.	Članci 130.,131.,132. i 133.
Članak 21.	—
Članak 22. stavak 1.	Članak 112. stavak 1.
Članak 22. stavak 2.	—
Članak 22. stavak 3.	Članak 112. stavak 2.
Članak 23.	—
Članak 24.	—
Članak 26.	—
Članak 27.	—
Prilog A	—
Prilog B	—
Prilog C	—

4. Direktive 97/78/EZ i 91/496/EEZ

Direktiva 97/78/EZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2.	Članak 2.
Članak 2. stavak 2. točka (a)	Članak 2. stavak 17.
Članak 2. stavak 2. točka (b)	Članak 2. stavak 46.
Članak 2. stavak 2. točka (e)	Članak 2. stavak 47.
Članak 2. stavak 2. točka (d)	Članak 2. stavak 48.
Članak 2. stavak 2. točka (e)	—
Članak 2. stavak 2. točka (f)	Članak 2. stavak 27.
Članak 2. stavak 2. točka (g)	članak 2. stavak 29.
Članak 2. stavak 2. točka (h)	—
Članak 2. stavak 2. točka (i)	—
Članak 2. stavak 2. točka (j)	—
Članak 2. točka (2(k)	Članak 2. stavak 5.
Članak 3. stavci 1. i 2.	Članak 45. stavak 1.
Članak 3. stavak 3.	Članak 14. i članak 54. stavak 1., stavak 2. točka (a) i stavak 3.
Članak 3. stavak 4.	Članak 55.
Članak 3. stavak 5.	Članak 45. stavci 2. i 3. i članak 56.
Članak 4. stavak 1.	Članak 47. stavak 4.
Članak 4. stavak 2.	—
Članak 4. stavak 3. i 4.	Članak 47. stavci 1., 2. i 3. i članak 50.
Članak 4. stavak 5.	Članak 50.
Članak 5. stavak 1.	Članak 54. stavak 2. točka (b) i stavak 4.
Članak 5. stavak 2.	Članak 56. stavak 2.
Članak 5. stavak 3.	Članak 48. stavci 2. i 3.
Članak 5. stavak 4.	Članak 56.
Članak 6. stavak 1. točka (a) prvi podstavak	Članak 62. stavak 1.
Članak 6. stavak 1. točka (a) drugi podstavak	Članak 62. stavak 2.
Članak 6. stavak 1. točka (b)	—
Članak 6. stavak 2.	Članci 57. i 60.
Članak 6. stavak 3.	Članak 61.
Članak 6. stavak 4.	Članak 58. stavak 1. i članak 61. stavak 3.
Članak 6. stavak 5.	—
Članak 6. stavak 6.	Članak 58. stavak 2., članak 60. stavak 3., članak 61. stavak 5., članak 62. stavak 2., članak 62. stavak 4.
Članak 7. stavak 1.	Članak 48. stavak 1.
Članak 7. stavak 2.	Članak 47. stavak 1., stavak 2. i stavak 3. i članak 50.
Članak 7. stavak 3.	Članak 55.
Članak 7. stavak 4.	Članak 48. stavak 2., članak 53. i članak 54. stavak 4.
Članak 7. stavak 5.	—
Članak 7. stavak 6.	Članci 50. i 56.
Članak 8. stavak 1.	—
Članak 8. stavak 2.	Članak 75. stavak 1. točka (b)
Članak 8. stavci 3., 4., 5., 6. i 7.	Članak 75. stavak 2.
Članak 9.	Članak 49. točke (b) i (c)
Članak 10. stavci 1., 2. i 4.	Članak 52. stavak 2.
Članak 10. stavak 3.	—
Članak 11.	Članak 49. točka (d)
Članak 12.	Članak 46. točka (h) i članak 75. stavak 1. točka (k)
Članak 13.	Članak 75. stavak 1. točka (e)
Članak 14.	—
Članak 15.	Članak 75. stavak 1. točka (h)
Članak 16. stavak 1. točka (a)	Članak 46. točka (d)
Članak 16. stavak 1. točka (b)	Članak 46. točka (e)
Članak 16. stavak 1. točka (e)	Članak 46. točka (c)
Članak 16. stavak 1. točka (d)	Članak 46. točka (g).
Članak 16. stavak 1. točka (e)	Članak 46. točka (a)
Članak 16. stavak 1. točka (f)	Članak 46. točka (b)
Članak 16. stavak 2.	—
Članak 16. stavak 3.	—
Članak 16. stavak 4.	Članak 75. stavak 1. točke (c) i (f)
Članak 17. stavak 1.	Članak 64. stavak 5.
Članak 17. stavak 2.	Članak 64 stavci 1., 2. i 3.
Članak 17. stavak 2. točka (a)	Članak 64 stavak 3. točka (b), članak 67. i članak 70.
Članak 17. stavak 2. točka (a) prva alineja	—
Članak 17. stavak 2. točka (a) druga alineja	Članak 66. stavak 1. točka (a)
Članak 17. stavak 2. točka (b)	Članak 67.
Članak 17. stavak 3.	Članak 63 stavci 4., 5. i 6.
Članak 17. stavak 4.	—
Članak 17. stavak 5.	Članak 64. stavak 3., članak 67., članak 84. stavak 1. točka (d)
Članak 17. stavak 6.	—
Članak 17. stavak 7.	Članak 63. stavak 6., članak 68. i članak 70. stavak 3.
Članak 18.	Članak 62. stavak 2.
Članak 19. stavak 1.	Članak 75. stavak 1. točka (g)
Članak 19. stavak 2.	Članak 75. stavak 1. točka (a)
Članak 19. stavak 3.	Članak 62. stavak 3. točka (a) i članak 62. stavak 4.
Članak 20. stavak 1.	Članak 63.
Članak 20. stavak 2.	—
Članak 22. stavak 1.	—
Članak 22. stavak 2.	Članak 65.
Članak 22. stavak 3.	—
Članak 22. stavak 4.	—
Članak 22. stavak 5.	—
Članak 22. stavak 6.	—
Članak 22. stavak 7.	—
Članak 24.	Članak 63, stavci 4., 5. i 6.
Članak 24. stavak 3.	Članci 71. i 128.
Članak 25. stavak 1.	Članci 100.-106.
Članak 25. stavak 2.	Članak 6.
Članak 25. stavak 3.	—
Članak 26.	Članak 129. stavci 5. i 6.
Članak 27.	Članak 4. stavci 2. i 3. i članak 129. stavci 1. i 6.
Članak 28.	—
Članak 29.	—
Članak 30.	—
Članak 31.	—
Članak 32.	—
Članak 33.	—
Članak 34.	—
Članak 35.	—
Članak 36.	—
Prilog I.	Prilog I.
Prilog II.	Članak 62.
Prilog III.	Članak 50.

Direktiva 91/496/EEZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2. stavak 1.	—
Članak 2. stavak 2. točka (a)	Članak 2. stavak 46.
Članak 2. stavak 2. točka (b)	Članak 2. stavak 47.
Članak 2. stavak 2. točka (c)	Članak 2. stavak 48.
Članak 2. stavak 2. točka (d)	—
Članak 2. stavak 2. točka (e)	Članak 2. stavak 27.
Članak 2. stavak 2. točka (f)	Članak 2. stavak 29.
Članak 3. stavak 1. točka (a)	Članak 54. stavak (1) i stavak 2. točka (a) i članak 56. stavak 1. točka (b)
članak 3. stavak 1. točka (b)	Članak 45. stavak 1., 64(2)
Članak 3. stavak 1. točka (c) podtočka i.	Članak 54. stavak 2. točka (b), članak 54. stavak 4. i članak 55.
Članak 3. stavak 1. točka (c) podtočka ii.	Članak 77. stavak 1. točka (d)
Članak 3. stavak 1. točka (d)	Članak 55.
Članak 3. stavak 2.	—
Članak 4. stavak 1.	Članak 47. stavak 1., članak 47. stavak 2. i članak 50.
Članak 4. stavak 2.	Članak 47. stavak 1., članak 47. stavak 3., članak 47. stavak 4. i članak 50.
Članak 4. stavak 3.	Članak 49. točka (c)
Članak 4. stavak 4.	Članak 77. stavak 1. točka (d)
Članak 4. stavak 5.	Članak 4. stavci 2. i 3, članak 49. točka (c) i članak 50.
Članak 5.	Članak 53., članak 54. stavak 2. točka (b), članak 54. stavak 4., članak 55., članak 56. stavak 1. točka (a) i članak 64. stavak 1.
Članak 6. stavak 1.	—
Članak 6. stavak 2. točka (a)	Članak 62. stavci 1. i 2.
Članak 6. stavak 2. točka (b)	Članak 62. stavak 1.
Članak 6. stavak 2. točka (e)	Članak 57.
Članak 6. stavak 2. točka (d)	Članak 62. stavak 3. točka (a) i stavak 4.
Članak 6. stavak 3.	članak 58.
Članak 6. stavak 3. točka (a)	Članak 58. stavak 1. točka (b)
Članak 6. stavak 3. točka (b)	Članak 58. stavak 1. točka (e)
Članak 6. stavak 3. točka (e)	Članak 57. stavak 2. i članak 62. stavak 3.
Članak 6. stavak 3. točka (d)	Članak 58. stavak 1. točka (d)
Članak 6. stavak 3. točka (e)	Članak 57. stavak 2. i članak 62. stavak 3.
Članak 6. stavak 3. točka (f)	Članak 57. stavak 2. i članak 62. stavak 3.
Članak 6. stavak 3. točka (g)	Članak 58. stavak 1. točka (e)
Članak 6. stavak 4.	Članak 57. i članak 58. stavak 1.
Članak 6. stavak 5.	Članak 58. stavak 2.
Članak 7. stavak 1. prva alineja	Članak 48. stavak 2.
Članak 7. stavak 1. druga alineja	Članak 54. stavak 2. točka (b), članak 54. stavak 4. i članak 56.
Članak 7. stavak 1. treća alineja	Članak 48. stavak 1.
Članak 7. stavak 2.	Članak 56.
Članak 7. stavak 3.	—
Članak 8.	Članak 51. stavak 1. točka (b)
Članak 9.	Članak 49. točka (d)
Članak 10.	Članak 64. stavak 2.
Članak 11. stavak 1.	Članak 63.
Članak 11. stavak 2.	—
Članak 12. stavak 1.	Članci 64., 66. i 67.
Članak 12. stavak 2.	Članak 64. stavak 3., članak 67., članak 84. stavak 1. točka (d)
Članak 12. stavak 3.	Članak 68, članak 69. stavak 3. i članak 70. stavak 3.
Članak 12. stavak 4.	—
Članak 12. stavak 5.	—
Članak 13.	Članak 62. stavak 2.
Članak 14.	—
Članak 15.	Članak 77. stavak 1. točka (d)
Članak 16.	Članak 52.
Članak 17.	Članak 6.
Članak 17. točka (a)	—
Članak 18. stavak 1.	—
Članak 18. stavak 2.	Članak 65.
Članak 18. stavak 3.	—
Članak 18. stavak 4.	—
Članak 18. stavak 5.	—
Članak 18. stavak 6.	—
Članak 18. stavak 7.	—
Članak 18. stavak 8.	—
Članak 19.	Članci 115. i 116.
Članak 20.	Članci 100.-106.
Članak 21.	Članak 129. stavci 5. i 6.
Članak 22.	—
Članak 23.	—
Članak 24.	—
Članak 25.	—
Članak 26.	—
Članak 27.	—
Članak 28.	—
Članak 29.	—
Članak 30.	—
Članak 31.	—
Prilog A	Članak 62.
Prilog B	Članak 64. stavak 2.

5. Direktiva 96/93/EZ

Direktiva 96/93/EZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2. stavak 1.	Članak 2. stavak 22.
Članak 2. stavak 2.	Članak 2.
Članak 3. stavak 1.	Članak 87. stavak 2. točka (b)
Članak 3. stavak 2.	Članak 87. stavak 3. točke (a) i (b)
Članak 3. stavak 3.	Članak 88. stavak 1. točka (a)
Članak 3. stavak 4.	Članak 87. stavak 3. točka (b)
Članak 3. stavak 5.	Članak 89.
Članak 4. stavak 1.	Članak 87. stavak 2. točka (a) i članak 88. stavak 2.
Članak 4. stavak 2.	Članak 88. stavak 1. točka (b)
Članak 4. stavak 3.	Članak 88. stavak 1. točka (d)
Članak 5.	Članak 88. stavak 2.
Članak 6.	Članak 128.
Članak 7.	Članak 141.
Članak 8.	—
Članak 9.	—
Članak 10.	—

6. Direktiva 89/608/EEZ

Direktiva 89/608/EEZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2.	—
Članak 3.	GLAVA IV.
Članak 4.	GLAVA IV.
Članak 5.	GLAVA IV.
Članak 6.	GLAVA IV.
Članak 7.	GLAVA IV.
Članak 8.	GLAVA IV.
Članak 9.	GLAVA IV.
Članak 10.	Članak 7. i Glava IV.
Članak 11.	—
Članak 12.	GLAVA IV.
Članak 13.	—
Članak 14.	—
Članak 15.	Članak 7. i Glava IV.
Članak 16.	—
Članak 17.	—
Članak 18.	—
Članak 19.	—
Članak 20.	—

7. Odluka 92/438/EEZ

Odluka 92/438/EEZ	Ova Uredba
Članak 1.	Članci 130. do 133.
Članak 2.	—
Članak 3.	Članci 130. do 133.
Članak 4.	Članci 130. do 133.
Članak 5.	Članci 130. do 133.
Članak 6.	Članak 62. stavak 3. točka (f)
Članak 7.	—
Članak 8.	—
Članak 9.	—
Članak 10.	—
Članak 11.	—
Članak 12.	—
Članak 13.	—
Članak 14.	—
Članak 15.	—
Prilog I.	Članci 130. do 133.
Prilog II.	Članci 130. do 133.
Prilog III.	Članci 130. do 133.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/393

P7_TA(2014)0381

Zdravlje životinja ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zdravlju životinja (COM(2013)0260 – C7-0124/2013 – 2013/0136(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/60)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0260),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 43. stavak 2., 114. stavak 3. i 168. stavak 4. točku (b) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0124/2013),

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje austrijskog Saveznog vijeća, podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. prosinca 2013 (1),

—	nakon savjetovanja s Odborom regija,

—	uzimajući u obzir članke 55. i 37. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i Odbora za ribarstvo (A7-0129/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.

P7_TC1-COD(2013)0136

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju xx. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. …/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o zdravlju životinja o sprečavanju i suzbijanju bolesti životinja koje su prenosive među njima životinje ili na ljude [Am. 1]

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 43. stavak 2., članak 114. stavak 3. i članak 168. stavak 4. točku (b),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)	Utjecaj prenosivih bolesti životinja i mjera potrebnih za suzbijanje tih bolesti može biti poguban za pojedinačne životinje, populacije životinja, vlasnike životinja i gospodarstvo te može imati velik utjecaj na javno zdravlje i sigurnost hrane . [Am. 2]

(2)	Kako su pokazala nedavna iskustva, prenosive bolesti životinja mogu također imati znatan utjecaj na javno zdravlje i sigurnost hrane , kao na primjer u slučaju influence ptica i salmonele. [Am. 3]

(3)

Osim toga, moguće je uočiti interaktivne štetne učinke u pogledu bioraznolikosti, klimatskih promjena i drugih okolišnih aspekata. Klimatske promjene mogu utjecati na pojavu novih bolesti, prevalenciju postojećih bolesti i zemljopisnu rasprostranjenost uzročnika bolesti i prijenosnika, uključujući one koji imaju utjecaj na divlje vrste.

(3a)	Odgovarajuća kontrola zaraznih bolesti životinja, uključujući zoonoze, preduvjet je za funkcioniranje jedinstvenog tržišta za trgovinu živim životinjama, životinjskim proizvodima i hranom. [Am. 4]

(4)

Kako bi se osigurali visoki standardi zdravlja životinja i javnog zdravlja u Uniji, racionalan razvoj sektora poljoprivrede i akvakulture te kako bi se povećala produktivnost, potrebno je utvrditi pravila o zdravlju životinja na razini Unije. Ta su pravila između ostalog potrebna kako bi doprinijela dovršetku unutarnjeg tržišta, te kako bi se izbjeglo širenje zaraznih bolesti.

(4a)

Člankom 13. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU-u) prepoznaje se da su životinje svjesna bića. Prema zakonodavstvu Unije o dobrobiti životinja vlasnici životinja, držatelji životinja i nadležna tijela dužni su poštovati zahtjeve za dobrobit životinja koji jamče humani tretman i izbjegavanje nepotrebne boli i patnje. Takva se pravila temelje na znanstvenim dokazima i mogu poboljšati zdravlje životinja. [Am. 5]

(5)

Postojeće zakonodavstvo Unije o zdravlju životinja sastoji se od niza međusobno povezanih temeljnih akata koji utvrđuju pravila o zdravlju životinja koji se primjenjuju na trgovinu unutar Unije, ulazak životinja i proizvoda u Uniju, iskorjenjivanje bolesti, veterinarske kontrole, obavješćivanje o bolestima i financijsku potporu u vezi s različitim životinjskim vrstama. Međutim, nedostaje sveobuhvatni pravni okvir koji bi pružio ujednačena načela u cijelom sektoru.

(5a)	Kako bi se osigurala bolja jasnoća odredbi zakonodavstva Unije o zdravlju životinja i, stoga, njegova ispravna i puna primjena, potrebno je odrediti kriterij i načelo organizacije delegiranih i provedbenih akata usvojenih u skladu s ovom Uredbom. [Am. 6]

(6)

Strategija Unije za zdravlje životinja (2007. – 2013.) predlaže 'Bolje spriječiti nego liječiti', a Komisija ju je usvojila u svojoj Komunikaciji od 19. rujna 2007. Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija . Njezin cilj je promicanje zdravlja životinja putem veće usredotočenosti na mjere sprečavanja, nadziranje bolesti, suzbijanje bolesti i istraživanje, kako bi se smanjila pojava bolesti životinja te umanjio utjecaj epidemija kad se dogode. Strategijom se predlaže usvajanje „jedinstvenog i pojednostavljenoga regulatornog okvira za zdravlje životinja” kojim se želi postići konvergencija s međunarodnim standardima i istovremeno osigurava čvrsto opredjeljenje visokim standardima zdravlja životinja.[Am. 7]

(7)	Cilj ove Uredbe je provedba obveza i vizija iz Strategije zdravlja životinja, uključujući načelo „jednog zdravlja”, te konsolidiranje pravnog okvira za zajedničku politiku Unije o zdravlju životinja kroz jedinstven, pojednostavljen i fleksibilan regulatorni okvir za zdravlje životinja.

(7a)	Komunikacijom Komisije o novoj Strategiji zdravlja životinja za Europsku uniju naglašava se da je u pogledu uzročnika zaraznih bolesti koje se mogu lako širiti s jednog gospodarstva na drugo, potrebno usvojiti kolektivni pristup mjerama sprečavanja i biosigurnosnim mjerama. [Am. 8]

(8)

Životinje mogu patiti od širokog raspona zaraznih i nezaraznih bolesti. Mnoge bolesti je moguće liječiti, one utječu samo na pojedinačnu životinju te se ne šire na druge životinje ili na ljude. S druge strane, prenosive bolesti mogu imati širi utjecaj na zdravlje životinja ili javno zdravlje s utjecajima koji se osjećaju na razini stanovništva. Pravila o zdravlju životinja koja se utvrđuju ovom Uredbom trebala bi biti ograničena na potonje bolesti.

(9)

Prilikom utvrđivanja pravila o zdravlju životinja, nužno je uzeti u obzir vezu između zdravlja životinja i javnog zdravlja, okoliša, sigurnosti hrane i hrane za životinje, osiguranja dovoljne količine hrane, gospodarskih, socijalnih i kulturnih aspekata te osobito dobrobiti životinja s obzirom na međuzavisnost dobrobiti životinja i zdravlja životinja . [Am. 9]

(10)

Odlukom Vijeća 94/800/EZ (3) odobren je u ime tadašnje Europske zajednice, u pogledu onog dijela tih pitanja koja su u njezinoj nadležnosti, Sporazum o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (WTO) te također sporazumi iz Priloga 1., 2., i 3. tom Sporazumu koji uključuju Sporazum o primjeni sanitarnih i fitosanitarnih mjera (Sporazum SFM). Sporazum SFM uređuje uporabu mjera potrebnih za zaštitu života ili zdravlja ljudi, životinja ili biljaka tako da one ne dovode do samovoljne ili neopravdane diskriminacije među članicama WTO-a. Ako postoje međunarodne norme, one se moraju koristiti kao temelj. Međutim, članice imaju pravo postaviti vlastite odgovarajuće norme pod uvjetom da se te norme temelje na znanstvenim dokazima.

(11)

U pogledu zdravlja životinja, Sporazum SFM navodi norme Svjetske organizacije za zdravlje životinja (OIE) o uvjetima zdravlja životinja za međunarodnu trgovinu. Kako bi se smanjio rizik trgovinskih poremećaja, mjere EU-a o zdravlju životinja trebale bi težiti prikladnoj razini konvergencije s normama OIE-a.

(12)

U određenim uvjetima kada postoji znatan rizik za zdravlje životinja ili javno zdravlje, ali i dalje postoji znanstvena nesigurnost, člankom 5. stavkom 7. Sporazuma SFM koji je za Uniju protumačen u Komunikaciji Komisije od 2. veljače 2000. o načelu predostrožnosti dopušta se članici tog sporazuma usvajanje privremenih mjera na temelju dostupnih odgovarajućih informacija. U takvim uvjetima, članica WTO-a mora pribaviti dodatne informacije potrebne za objektivniju procjenu rizika, te u skladu s njima u razumnom roku preispitati mjeru.

(13)

Procjena rizika na temelju koje se poduzimaju mjere u skladu s ovom Uredbom trebala bi se temeljiti na dostupnim znanstvenim dokazima te bi se trebala obavljati na neovisan, objektivan i transparentan način. Također bi trebalo uzeti u obzir mišljenja Europske agencije za sigurnost hrane osnovane Uredbom (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(14)

Uredbom (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (5) utvrđuju se pravila zdravlja životinja i javnog zdravlja za određene nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode kako bi se na najmanju mjeru sveo rizik po javno zdravlje i zdravlje životinja od tih proizvoda, a posebno kako bi se zaštitila sigurnost lanca hrane i hrane za životinje. Kako bi se izbjeglo preklapanje zakonodavstva Unije, ova Uredba bi se stoga trebala primjenjivati samo na nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode kada Uredbom (EZ) br. 1069/2009 nisu utvrđena posebna pravila te kada se radi o riziku po zdravlje životinja. Na primjer, Uredbom (EZ) br. 1069/2009 nije uređeno postupanje s nusproizvodima životinjskog podrijetla i od njih dobivenim proizvodima u kontekstu mjera za kontrolu bolesti, te su stoga ta pitanja obuhvaćena ovom Uredbom.

(15)

Osim toga, posebna pravila o prenosivim bolestima životinja, uključujući one prenosive na ljude („zoonoze”) već su utvrđena Uredbom (EZ) br. 999/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (6), Direktivom 2003/99/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7) te Uredbom (EZ) br. 2160/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (8), a posebna pravila o zaraznim bolestima kod ljudi Odlukom br. 2119/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9). Ti bi akti trebali ostati na snazi nakon donošenja ove Uredbe. U skladu s tim, kako bi se izbjeglo preklapanje zakonodavstva Unije, ova Uredba trebala bi se odnositi na zoonoze samo u mjeri u kojoj posebna pravila već nisu utvrđena u drugim aktima Unije.

(16)

Bolesti koje pogađaju populacije divljih životinja mogu imati štetan učinak na poljoprivredu i sektore akvakulture, na javno zdravlje, okoliš i bioraznolikost. Stoga je prikladno da bi područje primjene ove Uredbe u takvim slučajevima trebalo obuhvaćati divlje životinje, kao potencijalne žrtve tih bolesti i kao njihove prijenosnike.

(17)

Bolesti životinja ne prenose se samo kroz izravan kontakt između životinja ili između životinja i ljudi. Također se dalje prenose putem sustava za vodu i zrak, prijenosnika kao što su insekti ili putem sjemena, jajnih stanica ili zametaka koji se koriste u umjetnoj oplodnji, doniranja jajnih stanica ili prijenosa zametaka. Agensi bolesti mogu se također nalaziti u hrani i drugim proizvodima životinjskog podrijetla, poput kože, krzna, perja, rogova i bilo kojem drugom materijalu dobivenom od tijela životinje. Nadalje razni drugi predmeti poput vozila za prijevoz, oprema, stočna hrana te sijeno i slama mogu raspršivati agense bolesti. Stoga učinkovita pravila o zdravlju životinja moraju obuhvaćati sve putove zaraze i uključene materijale.

(18)

Bolesti životinja mogu imati štetne učinke na raspodjelu životinjskih vrsta u divljini, te tako utjecati na bioraznolikost. Mikroorganizmi koji uzrokuju bolesti životinja mogu stoga biti obuhvaćeni definicijom invazivnih stranih vrsta Konvencije Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti. Mjere iz ove Uredbe također uzimaju u obzir bioraznolikost te bi stoga ova Uredba trebala obuhvaćati životinjske vrste i uzročnike bolesti, uključujući one definirane kao invazivne životinjske vrste koje imaju ulogu u prenošenju ili su pogođene bolestima iz ove Uredbe.

(19)

U zakonodavstvu Unije prije ove Uredbe, utvrđena su zasebna pravila o zdravlju životinja za kopnene i akvatične životinje. Direktivom Vijeća 2006/88/EZ (10) utvrđuju se posebna pravila za akvatične životinje. Ipak, u većini slučajeva, glavna načela dobrog upravljanja zdravljem životinja i dobrog stočarstva mogu se primijeniti na obje skupine životinjskih vrsta. U skladu s tim, područje primjene ove Uredbe trebalo bi obuhvatiti i kopnene i akvatične životinje te uskladiti ta pravila o zdravlju životinja kad je to primjenjivo. Međutim, u određenim aspektima, posebno u odnosu na upis u registar i odobravanje objekata, sljedivost i kretanje životinja u Uniji, ova Uredba drži se pristupa usvojenog u prošlosti, a to je utvrđivanje različitih pravila o zdravlju životinja za kopnene i akvatične životinje zbog njihovih različitih okoliša te stoga različitih zahtjeva za zaštitu zdravlja. [Am. 10]

(20)

Zakonodavstvom donesenom prije ove Uredbe, a posebno Direktivom Vijeća 92/65/EEZ (11) također se utvrđuju osnovna pravila za druge životinjske vrste koje nisu uređene u drugim aktima Unije, kao što su reptili, vodozemci, morski sisavci te druge životinje koje nisu kopnene ili akvatične kako je definirano ovom Uredbom. Obično te vrste ne predstavljaju znatan zdravstveni rizik za ljude ili druge životinje i stoga se primjenjuju samo neka pravila o zdravlju životinja, ako ih uopće ima. Kako bi se izbjegli nepotrebno administrativno opterećenje i troškovi, ova Uredba trebala bi slijediti već usvojeni pristup osiguravanja pravnog okvira za detaljna pravila o zdravlju životinja za premještanje tih životinja i njihovih proizvoda ako uključeni rizici to zahtijevaju.

(21)

Držanje ljubimaca, uključujući ukrasne akvatične životinje u kućanstvima i nekomercijalnim ukrasnim akvarijima, bilo unutarnjim ili vanjskim, u pravilu predstavlja niži zdravstveni rizik u usporedbi s drugim načinima držanja ili kretanja životinja u većem opsegu, poput onih čestih u poljoprivredi. Stoga nije prikladno da se opći uvjeti za upise u registar, vođenje evidencije i kretanje u Uniji primjenjuju na te životinje, budući da bi to predstavljalo neopravdano administrativno opterećenje i trošak. Uvjeti za upise u registar i vođenju evidencije stoga se ne bi trebali primjenjivati na vlasnike ljubimaca. Osim toga, trebalo bi utvrditi posebna pravila za nekomercijalno kretanje kućnih ljubimaca u Uniji.

(22)

Definirane skupine životinja za koje u ovoj Uredbi postoje posebna pravila o zdravlju životinja, zbog širokog opsega skupine moraju biti navedene u Prilogu kao vrste. Slučaj je to skupine sisavaca s papcima i kopitima koji su razvrstani kao papkari i kopitari. U budućnosti može biti potrebno izmijeniti popis zbog izmijenjene taksonomije, znanstvenog razvoja ili tehničkog ažuriranja opravdanog znanošću. Slično tome, može biti potrebno prilagoditi popis kućnih ljubimaca zbog razvoja u društvu ili izmijenjenih navika držanja kućnih ljubimaca, posebice kad te životinje prenose bolesti. Stoga, kako bi se uzele u obzir takve izmjene, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebala bi biti delegirana Komisiji u vezi s popisom kućnih ljubimaca i papkara i kopitara iz Priloga I. i II. ovoj Uredbi.

(23)

Nije potrebno sprečavati i suzbijati sve prenosive bolesti životinja putem regulatornih mjera, na primjer, ako je bolest previše raširena, nisu dostupni dijagnostički alati ili privatni sektor može poduzeti mjere da samostalno kontrolira bolest. Regulatorne mjere sprečavanja i suzbijanja prenosivih bolesti životinja mogu imati znatne gospodarske posljedice za relevantne sektore i poremetiti trgovinu. Stoga je nužno primjenjivati te mjere samo onda kad je to primjereno i potrebno, na primjer kad bolest predstavlja ili se sumnja da predstavlja znatan rizik za zdravlje životinja ili javno zdravlje.

(24)

Nadalje, mjere sprečavanja i suzbijanja za svaku prenosivu bolest životinja trebale bi biti „krojene” za njezin jedinstveni epidemiološki profil i njezine posljedice. Pravila sprečavanja i suzbijanja koja se primjenjuju na svaku od njih stoga bi trebala biti specifična za svaku bolest te bi trebalo obratiti posebnu pozornost na različite regionalne uvjete . [Am. 11]

(25)

Za prenosive bolesti životinja bolesno stanje obično je povezano s kliničkom ili patološkom manifestacijom infekcije. Međutim, za potrebe ove Uredbe čiji je cilj kontrolirati širenje i iskorijeniti određene prenosive bolesti životinja, definicija bolesti trebala bi biti šira kako bi se uključili drugi nositelji uzročnika bolesti.

(26)	Neke prenosive bolesti životinja ne prenose se lako na druge životinje ili na ljude te stoga ne uzrokuju znatniju štetu za gospodarstvo ili bioraznolikost. Stoga one ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju zdravlju životinja ili javnom zdravlju u Uniji, te mogu biti riješene putem nacionalnih pravila.

(27)

Za prenosive bolesti životinja koje ne podliježu mjerama utvrđenim na razini Unije, ali koje su od gospodarske važnosti za privatni sektor na lokalnoj razini, potonji bi, uz pomoć nadležnih tijela država članica, trebao poduzeti mjere za sprečavanje i suzbijanje tih bolesti, na primjer kroz samoregulatorne mjere ili razvoj kodeksa prakse.

(28)

Za razliku od prenosivih bolesti životinja koje su opisane u uvodnim izjavama 26. i 27., lako prenosive bolesti životinja mogu se lako širiti preko granica, te ako su ujedno i zoonoze, mogu također imati utjecaj na javno zdravlje i sigurnost hrane. Stoga bi lako prenosive bolesti životinja i zoonoze trebale biti obuhvaćene ovom Uredbom.

(29)

Akcija br. 5 Komunikacije Komisije Europskom parlamentu i Vijeću – Akcijski plan protiv povećane prijetnje od antimikrobne rezistencije ističe preventivnu ulogu ove Uredbe i u skladu s tim očekivano smanjenje korištenja antibiotika u životinja. Povećava se rezistencija mikroorganizama na antimikrobe na koje su prije reagirali. Rezistencija komplicira liječenje zaraznih bolesti ljudi i životinja. Zato bi se mikroorganizmi koji su razvili rezistenciju na antimikrobe trebali tretirati kao zarazne bolesti, te bi stoga trebali biti uključeni u područje primjene ove Uredbe.

(30)

Mogu se pojaviti novi rizici povezani s određenim bolestima ili vrstama, posebno zbog promjena u okolišu, klimi, uzgoju domaćih životinja, poljoprivrednim tradicijama ali i kroz socijalne promjene i promjene u gospodarskim odnosima i trgovinskoj razmjeni unutar i izvan Unije . Ako se neke bolesti rasprostranjene u teritorijalno ograničenim područjima ne suzbiju u potpunosti, mogle bi se širiti i nanijeti štetu gospodarstvu većih područja. Nadalje, znanstveni napredak može također dovesti do novih znanja i povećane svijesti o postojećim bolestima. S druge strane , bolesti i vrste koje su danas važne mogu biti marginalizirane u budućnosti. Stoga bi područje primjene ove Uredbe trebalo biti široko te bi utvrđena pravila trebala biti usredotočena na bolesti s visokom javnom važnošću. Uz pomoć Europske komisije, OIE je razvio sustav utvrđivanja prioriteta i kategorizacije bolesti, izradom studije o „Popisivanju i kategorizaciji prioritetnih bolesti životinja, uključujući one prenosive na ljude”23 te alat za provođenje te aktivnosti. Ovom Uredbom bi se u zakonodavstvo Unije trebao uvesti takav pristup. [Am. 12]

(31)

Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu ove Uredbe u odnosu na prenosive bolesti životinja na razini UnijePotrebno je uspostaviti usklađeni popis prenosivih bolesti životinja („bolesti s popisa”). koji bi se trebao utvrditi u tablici u Prilogu ovoj Uredbi . Ovlast za donošenje akata o izmjeni ili dopuni tog popisa trebala bi se delegirati Komisiji u skladu s člankom 290. UFEU-a. Stoga je potrebno Komisiji dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje tog popisa. [Am. 13]

(32)

U budućnosti se mogu pojaviti nove bolesti koje potencijalno mogu prouzročiti znatne rizike za zdravlje životinja i javno zdravlje, te utjecati na zdravlje, gospodarstvo ili okoliš. Nakon procjene tih bolesti te nakon usvajanja privremenih hitnih mjera, može biti potrebna brza reakcija i unošenje tih bolesti u popis bolesti. Stoga bi u ovim opravdanim slučajevima rizika za zdravlje životinja ili javno zdravlje Komisija trebala imati ovlast za donošenje akata u skladu s hitnim postupkom.

(33)

Bolesti na popisu zahtijevat će različite upravljačke pristupe. Neke izrazito zarazne bolesti koje trenutno nisu prisutne u Uniji zahtijevaju stroge mjere za njihovo trenutno iskorjenjivanje čim se pojave. Za ostale bolesti koje su možda već prisutne u dijelovima Unije, potrebno je obvezno ili dobrovoljno iskorjenjivanje. U oba slučaja je prikladno uvesti ograničenja na kretanje životinja i proizvoda, kao što su zabrana premještanja u i iz pogođenih područja, ili testiranje prije otpremanja. U drugim slučajevima može biti prikladno samo provesti nadzor nad rasprostranjenošću bolesti, bez poduzimanja daljnjih mjera. To bi posebno bio način postupanja u slučaju nove bolesti o kojoj je dostupno malo informacija.

(34)

Potrebno je utvrditi kriterije kako bi se osiguralo da su svi mjerodavni aspekti uzeti u obzir pri određivanju koje bi se prenosive bolesti životinja trebale nalaziti na popisu za potrebe ove Uredbe, te odrediti primjenjivost pravila sprečavanja i suzbijanja iz Uredbe na različite bolesti s popisa kako bi se osigurale dosljednost i usklađenost. Kako bi se osiguralo da je uzet u obzir tehnički i znanstveni napredak te razvoj mjerodavnih međunarodnih standarda, Komisiji bi trebalo dodijeliti ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a, u pogledu mogućih izmjena tih kriterija.

(35)

Pravila sprečavanja i suzbijanja iz ove Uredbe za određenu prenosivu bolest životinja trebala bi se primjenjivati na životinjske vrste koje mogu prenositi dotičnu bolest tako da su prijemljive na nju ili djeluju kao prijenosnik. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe Stoga je potrebno je uspostaviti usklađeni popis vrsta na koje bi se trebale primjenjivati mjere za određene bolesti s popisa („vrste s popisa”), te bi stoga Komisiji trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje tog popisa. koji bi se trebao utvrditi u tablici u Prilogu ovoj Uredbi . Ovlast za donošenje akata o izmjeni ili dopuni tog popisa trebala bi se delegirati Komisiji u skladu s člankom 290. UFEU-a. [Am. 14]

(36)

Na temelju važnosti i razine utjecaja bolesti s popisa, njezinu rasprostranjenost, prevalenciju i incidenciju u Uniji , njen rizik širenja te dostupnost mjera sprečavanja i suzbijanja bolesti u pogledu dotične bolesti s popisa, za svaku bolest s popisa trebala bi se dosljedno i usklađeno primjenjivati različita kategorija pravila sprečavanja i suzbijanja iz ove Uredbe. [Am. 15]

(37)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe u odnosu na mjere suzbijanja i sprečavanja bolesti primjenjive na bolesti s popisa, Potrebno je odrediti , i utvrditi u popisu, primjenu pravila iz ove Uredbe na bolesti s popisa na razini Unije. Stoga bi Komisiji trebale biti dodijeljene provedbene ovlasti za utvrđivanje koja bolest s popisa podliježe kojem pravilu. Takav popis trebao bi biti sadržan i redovito ažuriran u tablici u Prilogu ovoj Uredbi. Ovlast za donošenje akata o izmjeni ili dopuni tog popisa trebala bi se delegirati Komisiji u skladu s člankom 290. UFEU-a. [Am. 16]

(38)

Gospodarski subjekti, stručnjaci i vlasnici ljubimaca u najboljem su položaju da prate i osiguravaju zdravlje životinja i proizvoda za koje su odgovorni. Oni bi stoga trebali biti primarno odgovorni za izvršavanje mjera sprečavanja i suzbijanja širenja bolesti među životinjama i proizvodima za koje su odgovorni te bi trebali pojedinačno i zajedno uložiti napore u svrhu razvoja boljih praksi za zdravlje životinja . [Am. 17]

(39)

Biološka sigurnost je jedan od ključnih alata za prevenciju na raspolaganju gospodarskim subjektima i drugima koji rade sa životinjama kako bi se spriječilo uvođenje, razvijanje i širenje prenosivih bolesti životinja u, iz i među populacijom životinja. Uloga biološke sigurnosti također je priznata u Procjeni utjecaja za donošenje Zakona o zdravlju životinja EU-a te se posebno procjenjuju mogući utjecaji. Kako bi se osiguralo da su mjere biološke sigurnosti koje primjenjuju gospodarski subjekti, stručnjaci za životinje i vlasnici kućnih ljubimaca dovoljno fleksibilni, da su prilagođeni vrsti proizvodnje i vrsti ili kategoriji uključenih životinja te da uzimaju u obzir lokalne prilike i tehnički razvitak, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na dodatne i detaljnije zahtjeve biološke sigurnosti.

(40)

Biocidni proizvodi, poput dezinfekcijskih sredstava za veterinarsku higijenu ili područja za hranu i hranu za životinje, insekticidi, repelenti i rodenticidi igraju važnu ulogu u strategijama biološke sigurnosti, kako na razini poljoprivrednih gospodarstava tako i tijekom prijevoza životinja. Stoga bi ih trebalo smatrati sastavnim dijelom biološke sigurnosti.

(41)

Znanje o zdravlju životinja, uključujući simptome bolesti, posljedice bolesti i moguće načine sprečavanja uključujući biološku sigurnost, liječenje i kontrolu, preduvjet je za učinkovito upravljanje zdravljem životinja i ključno za osiguranje ranog otkrivanja bolesti životinja. Gospodarski subjekti i stručnjaci za životinje stoga bi trebali, prema potrebi, steći ta znanja. To se znanje može pribaviti različitim sredstvima, na primjer putem formalnog obrazovanja, ali također i putem Savjetodavnog sustava za farme koji postoji u poljoprivrednom sektoru, ili putem neformalnog osposobljavanja kojem vrijedan doprinos mogu dati nacionalne i europske organizacije poljoprivrednika i druge organizacije. Ovom bi Uredbom također trebalo priznati te alternativne načine pribavljanja znanja. Slično se može reći i za vlasnike kućnih ljubimaca, imajući na umu njihove različite pozicije i različite razine odgovornosti. [Am. 18]

(42)	Veterinari i stručnjaci za zdravlje akvatičnih životinja igraju ključnu ulogu u svim aspektima upravljanja zdravljem životinja, te bi ovom Uredbom trebalo utvrditi opća pravila o njihovoj ulozi i odgovornostima.

(43)

Veterinari imaju obrazovanje i profesionalne kvalifikacije koje osiguravaju da su pribavili znanje, vještine i stručnost potrebnu da, između ostalog, dijagnosticiraju bolesti i liječe životinje. Osim toga, u nekim državama članicama zbog povijesnih razloga, ili zbog nedostatka veterinara koji se bave bolestima akvatičnih životinja, postoji specijalizirana profesija pod nazivom „stručnjaci za zdravlje akvatičnih životinja”. Ti stručnjaci nisu veterinari već se bave medicinom akvatičnih životinja. Stoga bi se u ovoj Uredbi trebala poštovati odluka tih država članica koje prepoznaju tu profesiju. U tim slučajevima, stručnjaci za zdravlje akvatičnih životinja trebali bi za svoje područje rada imati iste odgovornosti i obveze kao veterinari. Ovaj pristup je u skladu s Kodeksom o zdravlju akvatičnih životinja OIE-a.

(44)

Kako bi se osiguralo da su veterinari i stručnjaci za zdravlje akvatičnih životinja koji se bave aktivnostima u području primjene ove Uredbe adekvatno kvalificirani i da prođu prikladno osposobljavanje, trebalo bi Komisiji delegirati ovlasti za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na njihove kvalifikacije i osposobljavanje.

(45)

Države članice, a posebno njihova nadležna tijela odgovorna za zdravlje životinja su među ključnim akterima u sprečavanju i suzbijanju prenosivih bolesti životinja. Tijelo nadležno za zdravlje životinja igra važnu ulogu u odnosu na nadzor, iskorjenjivanje, mjere suzbijanja bolesti, krizno planiranje, povećanje svijesti o bolestima te olakšavanje kretanja životinja te u međunarodnoj trgovini izdavanjem certifikata o zdravlju životinja. Kako bi mogle izvršavati svoje dužnosti u skladu s ovom Uredbom, države članice ovise o pristupu adekvatnim financijskim i infrastrukturnim sredstvima te osoblju na cijelim njihovim državnim područjima, uključujući laboratorije te znanstveno i drugo relevantno znanje i iskustvo (know-how).

(46)

Nadležno tijelo ne može uvijek obavljati sve aktivnosti za čije je izvršavanje zaduženo u skladu s ovom Uredbom, i to zbog ograničenih sredstava. Stoga je nužno osigurati pravnu osnovu za delegiranje obavljanja tih aktivnosti veterinarima i ostalim kvalificiranim stručnjacima . Iz istog je razloga od iznimne važnosti da ti veterinari i stručnjaci nisu u sukobu interesa. Kako bi se osiguralo da su u cijeloj Uniji utvrđeni potrebni uvjeti za opću primjenu mjera sprečavanja i suzbijanja bolesti, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije UFEU-a u odnosu na delegiranje obavljanja tih aktivnosti veterinarima i njihovo pravilno osposobljavanje. [Am. 19]

(47)

Optimalno upravljanje zdravljem životinja može se postići samo u suradnji s uzgajivačima životinja, gospodarskim subjektima, veterinarima, stručnjacima za zdravlje životinja, drugim dionicima i trgovinskim partnerima. Kako bi se osigurala njihova potpora, potrebno je uspostaviti postupke donošenja odluka i jasnu i transparentnu primjenu mjera iz ove Uredbe. Stoga bi nadležno tijelo trebalo poduzeti odgovarajuće korake za informiranje javnosti, posebno kad postoji opravdana sumnja da životinje ili proizvodi mogu predstavljati rizik za zdravlje životinja ili javno zdravlje te za sigurnost hrane ili okoliša, i kad se radi o slučaju od javnog interesa. [Am. 20]

(48)

Kako bi se izbjeglo otpuštanje uzročnika bolesti iz laboratorija, instituta i drugih objekata koji rukuju uzročnicima bolesti, od vitalne je važnosti da oni poduzmu odgovarajuće mjere biološke sigurnosti, biološke zaštite i biološke izolacije. Ova Uredba bi stoga trebala osigurati sigurnosne mjere koje treba poštovati prilikom rukovanja ili prenošenja uzročnika bolesti, cjepiva i drugih bioloških proizvoda. Ova bi se obveza također trebala primjenjivati na svaku pravnu ili fizičku osobu koja je uključena u takvu aktivnost. Kako bi se osiguralo poštovanje standarda sigurnosti prilikom rukovanja izrazito zaraznim biološkim agensima, cjepivima i drugim biološkim proizvodima, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na sigurnosne mjere u tim laboratorijima, institutima i objektima te na kretanje uzročnika bolesti.

(49)

Rano otkrivanje i jasan lanac obavješćivanja o bolesti i izvješćivanja ključni su za djelotvorno suzbijanje bolesti. Kako bi se postigao učinkovit i brz odgovor, svaka sumnja ili potvrda izbijanja određenih bolesti s popisa trebala bi odmah smjesta biti priopćena veterinarima ili stručnjacima za zdravlje akvatičnih životinja . Potrebno je istovremeno osigurati da profesionalan pristup obavješćivanju i izvješćivanju spriječi nastajanje neutemeljenih zdravstvenih uzbuna. nadležnom tijelu. Te bi se obveze obavješćivanja trebale primjenjivati na sve subjekte, stručnjake za životinje i vlasnike kućnih ljubimaca .na sve fizičke i pravne osobe kako bi se osiguralo da niti jedno izbijanje bolesti ne prođe nezamijećeno. [Am. 21]

(50)

Veterinari su ključni akteri u istraživanju bolesti te ključna veza između subjekata i nadležnih tijela. Stoga bi ih gospodarski subjekti trebali obavijestiti o slučajevima abnormalnog mortaliteta, drugim problemima s ozbiljnim bolestima ili znatno smanjenim stopama proizvodnje bez utvrđenog uzroka.

(51)

Kako bi se osiguralo djelotvorno i učinkovito obavješćivanje i razjasnile različite okolnosti u odnosu na abnormalan mortalitet i druge znakove ozbiljnih bolesti, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na kriterije za utvrđivanje relevantnih okolnosti za obavješćivanje i pravila za daljnje istraživanje, kada je to relevantno.

(52)

Za određene bolesti s popisa, od vitalne je važnosti da su Komisija i druge države članice odmah obaviještene o njima. Takvo obavješćivanje u Uniji omogućit će susjednim i drugim pogođenim državama članicama da poduzmu mjere predostrožnosti ako za njih postoji razlog. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provođenje obavješćivanja u Uniji, Komisiji se dodjeljuju provedbene ovlasti.

(53)

S druge strane, za neke bolesti nije potrebno trenutno obavješćivanje i djelovanje. U tim slučajevima ključno je prikupljanje informacija i izvješćivanje u odnosu na pojavu tih bolesti kako bi se bolest kontrolirala te poduzele mjere sprečavanja i suzbijanja bolesti kad je to potrebno. Zahtjevi za izvješćivanje mogu se također primjenjivati na bolesti koje podliježu obavješćivanju u Uniji, ali su potrebne dodatne informacije za provedu djelotvornih mjera sprečavanja i suzbijanja bolesti. Kako bi se osiguralo da točne informacije i podaci potrebni za sprečavanje širenja i suzbijanje određene bolesti budu pravovremeno prikupljeni, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na sadržaj izvješćivanja.

(54)

Ključna svrha obavješćivanja o bolesti i izvješćivanja je stvaranje pouzdanih, transparentnih i dostupnih epidemioloških podataka. Potrebno je na razini Unije uspostaviti kompjuterizirani informacijski sustav za djelotvorno prikupljanje i upravljanje nadzornim podacima za bolesti s popisa i, ako je to potrebno, za nove bolesti ili patogene s antimikrobnom rezistencijom. Taj bi sustav trebao promicati optimalnu dostupnost podataka, omogućavanje razmjene podataka te smanjenje administrativnog opterećenja za nadležna tijela država članica objedinjavanjem obavješćivanja o bolestima i izvješćivanja u Uniji i na međunarodnoj razini u jedan proces (to jest bazu podataka WAHIS/WAHID OIE-a). Također bi trebalo osigurati dosljednost s razmjenom informacija u skladu s Direktivom 2003/99/EZ.

(55)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu pravila Unije o obavješćivanju i izvješćivanju o bolestima, trebalo bi Komisiji dodijeliti provedbene oblasti za izradu popisa bolesti koji podliježu pravilima Unije o obavješćivanju i izvješćivanju iz ove Uredbe, te za uspostavu potrebnih postupaka, oblika, razmjena podataka i informacija o obavješćivanju i izvješćivanju o bolestima.

(56)

Nadzor je ključni element politike suzbijanja bolesti. Njime bi se trebalo osigurati rano otkrivanje prenosivih bolesti životinja i učinkovito obavješćivanje čime se sektoru i nadležnim tijelima omogućava da, gdje je to izvedivo, pravovremeno provedu mjere sprečavanja i suzbijanja bolesti te iskorjenjivanje bolesti. Nadalje, njime bi se trebale pribaviti informacije o statusu zdravlja životinja svake države članice i Unije, čime bi se potkrijepila iskorijenjenost bolesti i olakšala trgovina s trećim zemljama.

(57)

Subjekti redovito promatraju svoje životinje i u najboljem su položaju da prepoznaju abnormalan mortalitet ili druge simptome ozbiljne bolesti. Subjekti su stoga temelj svakog nadzora i ključni su za nadzor koji poduzima nadležno tijelo. U kontekstu ove Uredbe i u pogledu divljih životinja, uloga lovaca također bi se trebala prepoznati kao ključna u nadziranju bolesti zbog njihova iskustva i poznavanja bolesti koje pogađaju divlje životinje. Udruge lovaca i nositelji lovačkih dozvola isto bi tako mogli nadopuniti djelovanje gospodarskih subjekata pri nadziranju divljih životinja. [Am. 22]

(58)

Kako bi se osigurala bliska suradnja i razmjena informacija između subjekata i veterinara ili stručnjaka za zdravlje akvatičnih životinja te kako bi se nadopunio nadzor od strane subjekata, objekti bi trebali podlijegati veterinarskim inspekcijama, ovisno o vrsti proizvodnje i drugim relevantnim faktorima. Kako bi se osigurala razina nadzora razmjerna rizicima uključenim u različite vrste objekata, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-au odnosu na kriterije i sadržaj veterinarskih inspekcija u različitim vrstama objekata.

(59)

Od ključne je važnosti da nadležna tijela budu uključena u sustav nadzora za bolesti s popisa koje podliježu nadzoru. To bi se također trebalo odnositi na nove bolesti, kad bi trebalo procijeniti potencijalni zdravstveni rizik od te bolesti te prikupiti epidemiološke podatke za tu procjenu. Kako bi se osigurala najbolja upotreba resursa, trebalo bi prikupiti informacije, te ih dijeliti i koristiti na najučinkovitiji i najdjelotvorniji mogući način.

(60)	Trebalo bi svakoj specifičnoj bolesti prilagoditi metodologiju, učestalost i intenzitet nadzora te uzeti u obzir posebnu svrhu nadzora, status zdravstvenog stanja životinja u dotičnoj regiji te svaki dodatni nadzor koji provode subjekti.

(61)

U određenim slučajevima, te ovisno o epidemiološkom profilu bolesti i relevantnim faktorima rizika, može biti potrebno uspostaviti program strukturiranog nadzora. U tom slučaju je prikladno da države članice razviju epidemiološki utemeljene programe nadzora. Trebalo bi Komisiji delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na oblikovanje nadzora, kriterije službene potvrde izbijanja bolesti i definicije slučaja tih bolesti te zahtjeva za programe nadzora u odnosu na njihov sadržaj, informacije koje treba uključiti i razdoblje primjene.

(62)

Kako bi se promicala koordinacija između država članica i osiguralo da su ti programi nadzora dosljedni ciljevima Unije, trebalo bi ih podnijeti Komisiji i drugim državama članicama za informaciju. Nadalje, država članica koja provodi program nadzora također bi trebala podnositi Komisiji redovita izvješća o rezultatima tog programa nadzora. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu programa nadzora, trebalo bi Komisiji dodijeliti ovlasti uspostave popisa bolesti koji podliježu programima nadzora i usklađenih postupaka, oblika, razmjene podataka i informacija.

(63)

Države članice u kojima bolesti s popisa nisu iskorijenjene ili nisu iskorijenjene koliko je poznato, a koje podliježu mjerama iskorjenjivanja u skladu s ovom Uredbom, trebale bi uspostaviti obvezne programe iskorjenjivanja kako bi iskorijenile bolesti za koje je to obvezno u Uniji, ili bi trebale imati mogućnost uspostave dobrovoljnih programa iskorjenjivanja kako bi iskorijenile bolesti za koje je to predviđeno u Uniji, ali nije obvezno. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za opću primjenu u Uniji, nužno je utvrditi usklađene zahtjeve za obvezne ili dobrovoljne programe iskorjenjivanja. Kako bi se osiguralo djelotvorno iskorjenjivanje bolesti, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u pogledu ciljeva strategija suzbijanja bolesti, mjera suzbijanja bolesti u skladu s obveznim ili dobrovoljnim programima iskorjenjivanja i zahtjeva tih programa. [Am. 23]

(63a)

S druge strane postoje bolesti od interesa za Uniju, a koje države članice nisu obvezne iskorijeniti. Ako odluče da je iskorijenjivanje za njih važno, države članice imaju mogućnost uspostave dobrovoljnih programa iskorijenjenja za te bolesti. Takvi dobrovoljni programi iskorijenjivanja bili bi priznati na razini Unije. Taj bi program za sobom povukao provedbu određenih relevantnih mjera kontrole bolesti. Njime bi se državi članici također omogućilo, uz prethodno odobrenje Komisije, zahtijevanje određenih jamstava prilikom primitka životinja iz ostalih država članica ili iz trećih zemalja poput dodatnih testiranja na bolesti i osiguranja u pogledu rezultata tih testiranja u potvrdi o prometu robe. Njihov bi program također mogao biti prikladan za financiranje iz doprinosa Unije ako je bolest navedena u popisu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (12) i ako podnesu zahtjev za financiranje. [Am. 24]

(63b)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za opću primjenu u Uniji, nužno je utvrditi usklađene zahtjeve za obvezne ili dobrovoljne programe iskorjenjivanja. Kako bi se osiguralo djelotvorno iskorjenjivanje bolesti, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u pogledu ciljeva strategija suzbijanja bolesti, mjera suzbijanja bolesti u skladu s obveznim ili dobrovoljnim programima iskorjenjivanja i zahtjeva tih programa. [Am. 25]

(64)	Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provođenje programa iskorjenjivanja bolesti, trebalo bi Komisiji dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje postupaka za podnošenje tih programa, pokazatelja uspješnosti i izvješćivanje.

(65)

Nadalje, države članice bi trebale imati mogućnosti proglašenja cijelih svojih državnih područja, zona ili kompartmenta slobodnim od jedne ili više bolesti s popisa koje podliježu pravilima o obveznim ili dobrovoljnim programima iskorjenjivanja, kako bi se zaštitili od uvođenja bolesti s popisa iz drugih dijelova Unije ili iz trećih zemalja ili područja. Za to bi trebalo uspostaviti jasan usklađeni postupak, uključujući potrebne kriterije za status bolest je iskorijenjena. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu priznavanja statusa bolest je iskorijenjena u Uniji, potrebno je da status bolest je iskorijenjena bude službeno odobren, te bi stoga provedbene ovlasti za odobravanje tog statusa trebalo dodijeliti Komisiji.

(66)

OIE je uveo koncept kompartmentalizacije u okviru Kodeksa o zdravlju kopnenih i akvatičnih životinja (Kodeksi OIE-a). U zakonodavstvu Unije usvojenom prije ove Uredbe, taj koncept je priznat samo za određene životinjske vrste i bolesti, određene u posebnom zakonodavstvu Unije, to jest za influencu ptica i bolesti akvatičnih životinja. Ova Uredba bi trebala uspostaviti mogućnost korištenja sustava kompartmenta za druge životinjske vrste i bolesti. Kako bi se utvrdili detaljni uvjeti za priznavanje, pravila za odobrenje i zahtjevi za kompartmente, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a.

(67)	Države članice bi trebale javno objaviti svoja državna područja, njihove zone i kompartmente u kojima je bolest iskorijenjena za potrebe informiranja trgovinskih partnera i olakšavanja trgovine.

(68)

Kako bi se utvrdili detaljni uvjeti za priznavanje statusa bolest je iskorijenjena, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na kriterije za dobivanje tog statusa, dokaze potrebne za dokazivanje iskorijenjenosti bolesti, posebne mjere sprečavanja i suzbijanja bolesti, ograničenja, informacije koje treba dostaviti, odstupanja te uvjete za održavanje, suspenziju, povlačenje ili obnavljanje statusa bolest je iskorijenjena.

(69)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu postupaka za dobivanje statusa bolest je iskorijenjena, trebalo bi Komisiji dodijeliti provedbene ovlasti za određivanje bolesti s popisa koje mogu podlijegati kompartmentalizaciji te utvrđivanje detaljnih pravila o formatu za podnošenje zahtjeva i razmjenu informacija.

(70)

Prisutnost potpuno neimune populacije životinja, prijemljive na određene bolesti s popisa zahtijeva stalnu svijest o bolesti i pripravnost. Krizni planovi u prošlosti su se pokazali ključni za uspješnu kontrolu izvanrednih slučaja bolesti. Kako bi se osigurao djelotvoran i učinkovit alat za suzbijanje izvanrednih slučaja bolesti, koji je fleksibilan da bi se prilagodio izvanrednim situacijama, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na detaljne zahtjeve i uvjete za krizne planove.

(71)

Prošle krize zdravlja životinja pokazale su koristi od specifičnih, detaljnih i brzih postupaka upravljanja izvanrednim slučajevima bolesti. Ti organizacijski postupci bi trebali osigurati brz i djelotvoran odgovor te poboljšati koordinaciju napora svih uključenih strana, posebice nadležnih tijela i dionika.

(72)

Kako bi se osigurala primjenjivost kriznih planova, od ključne je važnosti vježbati i testirati rad sustava. Za te potrebe nadležna tijela država članica trebala bi provoditi simulacijske vježbe u suradnji s nadležnim tijelima susjednih država članica i trećih zemalja i područja, ako je to izvedivo i relevantno.

(73)	Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provođenje kriznih planova i simulacijske vježbe, trebalo bi Komisiji dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje pravila za praktičnu provedbu tih planova i vježbi.

(74)

Veterinarsko-medicinski proizvodi poput cjepiva, hiperimunih seruma i antimikrobnih lijekova igraju važnu ulogu u sprečavanju i suzbijanju prenosivih bolesti životinja. Procjena učinka za donošenje Zakona o zdravlju životinja EU-a posebice naglašava važnost cjepiva kao alata za sprečavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje bolesti životinja.

(75)

Međutim, strategije suzbijanja nekih prenosivih bolesti životinja zahtijevaju zabranu ili ograničenje korištenja nekih veterinarsko-medicinskih proizvoda, pošto bi njihovo korištenje ometalo djelotvornost tih strategija. Na primjer, hiperimuni serumi i antimikrobna sredstva mogu maskirati manifestaciju bolesti, onemogućiti pronalaženje uzročnika bolesti ili otežati brzo i diferencijalno dijagnosticiranje te na taj način dovesti u opasnost točno prepoznavanje bolesti i time znatno ugroziti javno zdravlje i zdravlje životinja . [Am. 26]

(76)

Međutim, te strategije sprečavanja mogu znatno varirati među različitim bolestima s popisa. Stoga bi se ovom Uredbom trebala osigurati pravila za korištenje veterinarsko-medicinskih proizvoda za sprečavanje i suzbijanje određenih bolesti s popisa i za usklađene kriterije za utvrđivanje da li ili ne i na koji način koristiti cjepiva, hiperimune serume i antimikrobne lijekove. Kako bi se osigurao fleksibilan pristup i uzele u obzir specifičnosti različitih bolesti s popisa i dostupnost djelotvornog liječenja, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije UFEU-a u odnosu na ograničenja, zabrane ili obveze korištenja određenih veterinarsko-medicinskih proizvoda u okviru suzbijanja određenih bolesti s popisa. U hitnim slučajevima i kako bi se uzeli u obzir rizici s mogućim razornim posljedicama za zdravlje životinja i javno zdravlje, gospodarstvo, društvo ili okoliš, trebalo bi biti moguće te mjere donijeti hitnim postupkom. [Am. 27]

(77)

Temeljem, zaključaka Mišljenja stručnjaka o bankama cjepiva i/ili dijagnostičkim bankama za značajne bolesti životinja (13) također bi trebalo omogućiti da Unija i države članice uspostave rezerve antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa za bolesti s popisa koji predstavljaju ozbiljniju prijetnju za zdravlje životinja i javno zdravlje. Uspostavljanje banke antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije promicalo bi ciljeve Unije u odnosu na zdravlje životinja tako što bi omogućilo brz i učinkovit odgovor kad zatrebaju izvori iz nje te predstavlja učinkovito korištenje ograničenih sredstava.

(78)

Kako bi se osigurao brz i djelotvoran odgovor, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na uspostavu i upravljanje takvim bankama te sigurnosne standarde i uvjete za njihovo djelovanje. Međutim, ovom Uredbom ne bi trebalo urediti pravila financiranja mjera sprečavanja i suzbijanja bolesti, uključujući cijepljenje.

(79)

Trebalo bi uspostaviti kriterije za prioritetni pristup izvorima antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa iz banaka Unije kako bi se osigurala njihova djelotvorna distribucija u hitnim slučajevima. Potrebno je na isti način, za one države članice koje nisu uspostavile nacionalne banke antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa ili za one koje imaju na raspolaganju ograničene zalihe u bankama Unije, uspostaviti kriterije za pristup izvorima drugih država članica. [Am. 28]

(80)	Zbog sigurnosti u odnosu na bioterorizam i agroterorizam, određene detaljne informacije o bankama antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije trebalo bi tretirati kao povjerljive informacije te bi njihovo objavljivanje trebalo biti zabranjeno.

(81)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za upravljanje bankama antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa u Uniji, trebalo bi Komisiji dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje detaljnih pravila o tome koje biološke proizvode treba uključiti u te banke i za koje bolesti, te detaljnih pravila o opskrbi, količinama, pohranjivanju, isporuci, postupovnim i tehničkim zahtjevima za cjepiva, antigene i dijagnostičke reagense te učestalosti i sadržaju dostavljanja informacija Komisiji.

(82)	U slučaju izbijanja bolesti s popisa za koju se smatra da predstavlja visoki rizik za zdravlje životinja i javno zdravlje u Uniji, potrebno je poduzeti trenutne mjere suzbijanja bolesti kako bi se iskorijenila bolest s popisa i zaštitilo zdravlje životinja i javno zdravlje te relevantni sektori.

(83)	Subjekti, stručnjaci za životinje i vlasnici kućnih ljubimaca trebali bi imati primarnu odgovornost za sprečavanje i suzbijanje širenja prenosivih bolesti životinja. Trebali bi odmah djelovati u slučaju sumnje ili potvrde izrazito zaraznih bolesti.

(84)	Nadležno tijelo trebalo bi biti odgovorno za pokretanje prvih istraga za potvrđivanje ili isključivanje izbijanja izrazito zarazne bolesti s popisa, za koju se smatra da predstavlja visoki rizik za zdravlje životinja ili javno zdravlje u Uniji.

(85)	Nadležno tijelo trebalo bi uvesti preliminarne mjere suzbijanja bolesti kako bi se spriječilo moguće širenje bolesti s popisa i poduzelo epidemiološko istraživanje.

(85a)

U skladu s Direktivom 2003/99/EZ države članice svake godine Komisiji šalju izvješće o kretanjima i izvorima zoonoza, uzročnicima zoonoza i antimikrobnoj rezistenciji. Kao dio kontrolnih planova i nadzornog programa iz Uredbe (EZ) xxx/xxxx o službenom nadzoru (14) (*1) i Uredbe (EZ) br. 2160/2003, države članice također trebaju poduzeti strateške mjere u cilju praćenja, sprečavanja i suzbijanja drugih zaraznih bolesti životinja, uključujući one koje nisu navedene u Prilogu ovoj Uredbi. Te mjere trebaju uključivati strategiju za dobar uzgoj životinja i odgovornu uporabu veterinarskih lijekova. [Am. 29]

(86)	Čim s potvrdi bolest s popisa, nadležno tijelo trebalo bi poduzeti potrebne mjere suzbijanja bolesti, uključujući po potrebi uspostavljanje zone ograničenja, kako bi se bolest iskorijenila i kako bi se spriječilo daljnje širenje te bolesti.

(86a)

Mjere kontrole bolesti koje postanu potrebne u slučaju izbijanja bolesti mogu imati negativan utjecaj na bioraznolikost i očuvanje genetskih resursa životinja na farmi. U skladu s Konvencijom o biološkoj raznolikosti i Strategijom EU-a o biološkoj raznolikosti, nadležna bi tijela pri primjeni mjera za kontrolu bolesti trebala uzeti u obzir utjecaj na bioraznolikost i genetske resurse životinja na farmi. [Am. 30]

(87)

Pojava bolesti s popisa kod divljih životinja može predstavljati rizik za javno zdravlje i zdravlje domaćih životinja , ili obrnuto . Stoga bi trebalo utvrditi posebna pravila za mjere suzbijanja i iskorjenjivanja bolesti kod divljih životinja, ili, kad su one potrebne , kod domaćih životinja . [Am. 31]

(88)

Za bolesti s popisa koje nisu izrazito zarazne, te koje podliježu obveznom iskorjenjivanju, mjere suzbijanja bolesti trebale bi biti provedene kako bi se spriječilo širenje tih bolesti s popisa, posebice na područja u kojima nema zaraze. Međutim, te mjere mogu biti ograničenije ili različite od onih koje se primjenjuju na najopasnije bolesti s popisa. Ovom bi se Uredbom stoga trebala propisati posebna pravila za te bolesti. Države članice koje imaju program dobrovoljnog iskorjenjivanja, također bi trebale provesti takve mjere suzbijanja bolesti. Međutim, razina i intenzitet mjera suzbijanja bolesti trebala bi biti razmjerna i uzeti u obzir svojstva dotične bolesti s popisa, njezinu rasprostranjenost i značenje za državu članicu ili regiju pogođenu tom bolešću kao i za cijelu Uniju. [Am. 32]

(89)

Kako bi se osigurala djelotvorna primjena mjera suzbijanja bolesti iz ove Uredbe od strane subjekata, vlasnika kućnih ljubimaca i nadležnih tijela te uzimajući u obzir specifičnosti mjera suzbijanja bolesti za određene bolesti s popisa i uključene faktore rizika, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. TFEU-a, u pogledu detaljnih mjera suzbijanja bolesti u slučaju sumnje u ili potvrde bolesti s popisa u objektima, drugim lokacijama i zonama ograničenja.

(90)

Kako bi se osigurala mogućnost donošenja privremenih posebnih mjera suzbijanja bolesti od strane Komisije u slučaju da mjere suzbijanja bolesti iz ove Uredbe nisu dovoljne ili prikladne za reagiranje na taj rizik, trebalo bi Komisiji dodijeliti provedbene ovlasti u pogledu utvrđivanja posebnih mjera suzbijanja bolesti u ograničenom vremenskom razdoblju.

(91)	Potrebna je registracija određenih prijevoznika i objekata koje uzgajaju kopnene životinje ili rukuju zametnim proizvodima ili se bave njihovim prijevozom, kako bi se nadležnim tijelima omogućilo da obavljaju odgovarajući nadzor i sprečavaju, suzbijaju i iskorjenjuju prenosive bolesti životinja.

(92)	Ako određena vrsta objekta u kojem se uzgajaju kopnene životinje ili rukuje odnosno čuvaju zametni proizvodi predstavlja poseban rizik za zdravlje životinja, trebao bi biti podlijegati odobrenju od strane nadležnog tijela.

(93)	Kako bi se izbjeglo neopravdano administrativno opterećenje i troškovi, posebice u vezi s malim i srednjim poduzećima (MSP), trebalo bi državama članicama omogućiti fleksibilnost u prilagodbi sustava registriranja i odobrenja lokalnim i regionalnim uvjetima te obrascima proizvodnje.

(94)	U interesu smanjenja administrativnog opterećenja, registracije i odobrenja bi, po mogućnosti, trebali biti integrirani u sustav registracije i odobrenja koja su države članice već uspostavile za druge potrebe.

(95)

Gospodarski subjekti posjeduju znanje iz prve ruke o životinjama za koje skrbe. Stoga bi trebali održavati ažuriranu evidenciju informacija koje su mjerodavne za procjenu statusa zdravlja životinja, za sljedivost i za epidemiološko istraživanje u slučaju pojave bolesti s popisa. Ta bi evidencija trebala biti lako dostupna nadležnom tijelu.

(96)

Kako bi se osigurala javna dostupnost ažuriranih informacija o registriranim objektima i prijevoznicima te odobrenim objektima, nadležno tijelo trebalo bi uspostaviti i voditi registar takvih objekata i prijevoznika. Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. TFEU-a, u odnosu na informacije u registru objekata i prijevoznika te zahtjeve vođenja evidencije, u pogledu informacija koje treba evidentirati, odstupanja od zahtjeva vođenja evidencije i specifičnih dodatnih zahtjeva za zametne proizvode.

(97)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provođenje zahtjeva utvrđenih u ovoj Uredbi o registraciji i odobrenju objekata, te vođenju evidencije i registara, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje pravila u odnosu na obveze informiranja, iznimke i druga pravila, formate i operativne zahtjeve registara i evidencije.

(98)

Učinkovita sljedivost je ključan element politike suzbijanja bolesti. Trebalo bi uvesti specifične zahtjeve za identifikaciju i registraciju za različite vrste domaćih kopnenih životinja i zametnih proizvoda, kako bi se olakšala djelotvorna primjena pravila o sprečavanju i suzbijanju bolesti iz ove Uredbe. Osim toga, važno je predvidjeti mogućnost uspostave sustava za identifikaciju i registraciju za vrste za koje takvi aranžmani trenutno ne postoje, ili kada izmijenjene okolnosti to nalažu.

(99)

Kako bi se osiguralo nesmetano djelovanje sustava identifikacije i registracije te osigurala sljedivost, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a, u odnosu na obveze u vezi baza podataka, određivanja nadležnih tijela, detaljnih zahtjeva za identifikaciju i registraciju različitih vrsta životinja i dokumente.

(100)

Prikladno je umanjiti administrativno opterećenje i troškove te predvidjeti fleksibilnost sustava u okolnostima kad je zahtjeve sljedivosti moguće postići drugim sredstvima od onih utvrđenih ovom Uredbom. Komisija bi stoga trebala biti ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na odstupanja od zahtjeva za identifikaciju i registraciju.

(101)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu sustava identifikacije i registracije te sljedivosti, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje pravila o tehničkim specifikacijama za baze podataka, načinima identifikacije, dokumentima i formatima, rokovima i kriterijima za odstupanje od tih sustava.

(102)

Važan alat za sprečavanje ulaska i širenja prenosivih bolesti životinja je korištenje ograničenja premještanja životinja i proizvoda koji mogu prenositi tu bolest. Međutim, ograničenje kretanja životinja i proizvoda može imati težak gospodarski učinak i ometati funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Takva ograničenja bi se stoga trebala primjenjivati samo kad je to potrebno i razmjerno uključenim rizicima. Ovaj je pristup u skladu s načelima utvrđenima u Sporazumu SFP te međunarodnim standardima OIE-a.

(103)

Opći zahtjevi utvrđeni ovom Uredbom trebali bi se primjenjivati na sva premještanja životinja, poput zabrane premještanja svih životinja iz objekta gdje postoji abnormalan mortalitet ili drugi simptomi bolesti s neutvrđenim uzrokom, ili zahtjevi za sprečavanjem bolesti tijekom prijevoza.

(104)

Pravnim okvirom, koji je trenutno utvrđen u zakonodavstvu Unije za kretanje kopnenih životinja, utvrđuju se usklađena pravila prvenstveno za kretanje kopnenih životinja i proizvoda između država članica, dok se državama članicama prepušta određivanje potrebnih zahtjeva za kretanje unutar svog državnog područja. Usporedba trenutne situacije s mogućnošću da se kretanje unutar država članica također uskladi na razini Unije opširno je objašnjena u Procjeni utjecaja Zakona o zdravlju životinja EU-a. Zaključeno je kako bi trebalo zadržati trenutni pristup, budući da postupno usklađivanje svakog premještanja može biti vrlo složeno, a koristi u smislu olakšavanja kretanja između država članica nisu veće od negativnog utjecaja koje to može imati na sposobnost sprečavanja bolesti.

(105)

Osnovni zahtjevi zdravlja životinja primjenjuju se na životinje koje se premještaju između država članica. Životinje posebice ne smiju biti premještane iz objekata s abnormalnim mortalitetom ili znacima bolesti nepoznatog uzroka. Međutim, mortalitet, iako abnormalan, koji je povezan sa znanstvenim postupcima odobrenim u skladu s Direktivom 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća (15) te koji nema porijeklo zaraze povezano s bolestima s popisa, ne bi trebao biti razlog za sprečavanje premještanja životinja namijenjenih za potrebe znanosti. Ipak, nadležno tijelo treba registrirati taj mortalitet. [Am. 33]

(106)

Međutim, ovom Uredbom bi se trebala omogućiti fleksibilnost u olakšavanju kretanja vrsta i kategorija kopnenih životinja koje predstavljaju niski rizik od širenja bolesti s popisa među državama članicama. Osim toga, trebalo bi omogućiti daljnje mogućnosti odstupanja u slučajevima kad države članice ili subjekti uspješno uspostave alternativne mjere umanjivanja rizika poput visoke razine biološke sigurnosti i učinkovitih sustava nadzora.

(107)

Papkari i kopitari te perad su skupine životinjskih vrsta s visokim gospodarskim značajem te podliježu posebnim zahtjevima za premještanje u skladu sa zakonodavstvom Unije donesenim prije ove Uredbe, kao što je Direktiva Vijeća 64/432/EEZ (16), Direktiva Vijeća 91/68/EEZ (17), Direktiva Vijeća 2009/156/EZ (18), Direktiva Vijeća 2009/158/EZ (19) te djelomično Direktiva 92/65/EEZ. Ovom Uredbom potrebno je utvrditi pravila za kretanje tih vrsta. Detaljne zahtjeve koji većinom ovise o bolestima koje mogu prenositi različite vrste ili kategorije životinja trebalo bi urediti u naknadnim aktima Komisije, uzimajući u obzir specifičnosti bolesti, vrsta i kategorija dotičnih životinja.

(108)

Budući da skupne operacije za papkare i kopitare te perad i njihovo premješetanje predstavljaju posebno visok rizik od bolesti, prikladno je ovom Uredbom utvrditi posebna pravila kako bi se zaštitilo zdravlje dotičnih životinja i spriječilo širenje prenosivih bolesti životinja. [Am. 34]

(109)

Ovisno o bolestima s popisa i vrstama s popisa, potrebno je utvrditi posebne zahtjeve zdravlja životinja za određene vrste životinja osim domaćih papkara i kopitara. Pravila za te vrste također su utvrđene pravnim okvirom primjenjivim prije ove Uredbe, a posebno Direktivom 92/65/EEZ. Tom se Direktivom utvrđuju posebna pravila premještanja životinjskih vrsta uključujući pčele, bumbare, majmune, pse i mačke itd. te bi se ovom Uredbom stoga trebala osigurati pravna osnova za donošenje delegiranih i provedbenih akata kojima se utvrđuju posebna pravila o premještanju tih životinjskih vrsta.

(110)

Zatvoreni objekti koji se obično koriste za držanje laboratorijskih životinja ili životinja iz zoološkog vrta, obično imaju visoku razinu biološke sigurnosti, povoljan i dobro kontroliran zdravstveni status te podliježu manjem premještanju ili premještanju samo unutar zatvorenog kruga tih objekata. Status zatvorenih objekata, koji subjekti mogu dobrovoljno zatražiti, prvi je put uveden Direktivom 92/65/EEZ, kojom, j se utvrđuju pravila i zahtjevi za odobrenje te zahtjevi u vezi s kretanjem za odobrena tijela, zavode i centre. Taj sustav tim objektima omogućuje da međusobno razmjenjuju životinje s manje zahtjeva u vezi s kretanjem, u isto vrijeme osiguravajući zdravstvena jamstva u krugu zatvorenih objekata. Stoga je široko prihvaćen među subjektima, te se koristi kao dobrovoljna mogućnost. Stoga je u ovoj Uredbi prikladno očuvati koncept zatvorenih objekata te također utvrditi pravila za premještanje među tim objektima.

(111)

U znanstvene svrhe poput istraživanja, ili u dijagnostičke svrhe, a posebno u svrhe odobrene u skladu s Direktivom 2010/63/EU, može biti nužno premještati životinje koje ne udovoljavaju općim zahtjevima zdravlja životinja utvrđenim u ovoj Uredbi te predstavljaju veći rizik za zdravlje životinja. Odredbama ove Uredbe ne bi se trebalo zabranjivati ili neopravdano ograničavati tu vrstu premještanja, pošto to može sprečavati inače odobrene istraživačke aktivnosti i odgoditi znanstveni napredak. Ipak, ovom Uredbom nužno je utvrditi pravila kako bi se premještanje tih životinja odvijalo na siguran način te kako bi se osiguralo da je nadležno tijelo registriralo to premještanje . [Am. 35]

(112)

Obrasci premještanja cirkuskih životinja, životinja iz zooloških vrtova, životinja namijenjenih za izložbe i određenih drugih životinja često odstupaju od obrazaca premještanja drugih domaćih životinja. Trebalo bi poduzeti posebna razmatranja u prilagodbi prava Unije o premještanju takvih životinja, uzimajući u obzir posebne rizike i alternativne mjere ublažavanja rizika.

(113)

Kako bi se osiguralo da se postignu ciljevi uvodnih izjava 102. do 112. ove Uredbe, trebalo bi Komisiji delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a, u odnosu na mjere sprečavanja bolesti u prijevozu, posebna pravila za premještanje određenih životinjskih vrsta i posebne okolnosti, poput skupnih operacija ili odbijenih pošiljaka, te posebna pravila ili odstupanja za druge vrste premještanja, poput premještanja u znanstvene svrhe.

(114)

Kako bi se osigurala mogućnost posebnih pravila za premještanje, kada pravila za premještanje nisu dovoljna ili prikladna za ograničavanje širenja određene bolesti, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje na ograničeno razdoblje posebnih pravila za premještanje.

(115)

Domaće kopnene životinje koje se premještaju između država članica trebale bi podlijegati uvjetima za premještanje. Vrste koje predstavljaju zdravstveni rizik i koje su od većeg gospodarskog značaja, trebale bi sa sobom imati certifikat o zdravlju životinja koji je izdalo nadležno tijelo.

(116)

U mjeri u kojoj je to tehnički, praktično i financijski izvedivo, tehnološki razvoj trebalo bi upotrijebiti kako bi se umanjilo administrativno opterećenje subjekata i nadležnih tijela u odnosu na certificiranje i obavješćivanje uporabom informacijske tehnologije koja bi zamijenila papirnatu dokumentaciju i olakšala postupke obavješćivanja i njihovo korištenje za različite svrhe koliko je god to moguće.

(117)

U slučajevima kad se ne zahtjeva certifikat o zdravlju životinja koji izdaje nadležno tijelo, subjekt koji premješta životinje u drugu državu članicu trebao bi izdati dokument samodeklaracije u kojoj potvrđuje da životinje zadovoljavaju uvjete za premještanje utvrđene ovom Uredbom.

(118)

Kako bi se osiguralo postizanje ciljeva iz uvodnih izjava 115., 116. i 117. ove Uredbe, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a, u odnosu na pravila o sadržaju, obvezama informiranja i odstupanjima od zahtjeva za certifikatima o zdravlju životinja, posebna pravila certificiranja i obveze službenih veterinara da provedu potrebne provjere prije potpisivanja certifikata o zdravlju životinja.

(119)

Obavješćivanje o kretanju životinja i zametnih proizvoda između država članica te u određenim slučajevima unutar državnih područja država članica ključno je za osiguranje sljedivosti životinja i tih zametnih proizvoda, kad kretanje može biti povezano s rizikom širenja prenosivih bolesti životinja. Stoga su potrebni obavješćivanje i registracija takvog kretanja. U tu svrhu bi trebalo koristiti IMSOC sustav iz članka 130. stavka 1. Uredbe (EU) br. xxxx/xxxx (*2) (Uredba o službenom nadzoru).

(120)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu pravila o izdavanju certifikata o zdravlju životinja i obavješćivanju o premještanju utvrđenih ovom Uredbom, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za donošenje pravila o modelu certifikata o zdravlju životinja, dokumentima samodeklaracije, formatima i rokovima za obavješćivanje o premještanju kopnenih i akvatičnih životinja, zametnih proizvoda i, kad je relevantno, proizvoda životinjskog podrijetla.

(121)

Posebna priroda premještanja kućnih ljubimaca predstavlja rizik za zdravlje životinja koji znatno odstupa od rizika za druge domaće životinje. Stoga je ovom Uredbom potrebno utvrditi posebna pravila bi i dalje trebale vrijediti već donesene odredbe za takvo premještanje. Time je osigurano da kućni ljubimci ne predstavljaju znatan rizik za širenje prenosivih bolesti životinja. Komisiji bi trebalo delegirati Ovlast za donošenje akata vezi s prevencijom bolesti te mjera nadzora koje treba poduzeti u pogledu takvih premještanja trebalo bi dodijeliti Komisiji u u skladu s člankom 290. UFEU-a ne dovodeći u pitanje odredbe Uredbe (EU) br . 576/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (20). Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u odnosu na detaljna pravila za premještanje tih životinja. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu zahtjeva zdravlja životinja utvrđenih ovom Uredbom u odnosu na premještanje kućnih ljubimaca, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje pravila o mjerama sprečavanja i suzbijanja bolesti koje treba poduzeti u vezi takvog premještanja. [Am. 36]

(122)

Divlje životinje mogu iz raznih razloga predstavljati rizik za zdravlje životinja i javno zdravlje, na primjer ako se premještaju u objekt ili iz jednog okoliša u drugi. Može biti potrebno poduzeti odgovarajuće mjere sprečavanja kretanja tih životinja kako bi se izbjeglo širenje prenosivih bolesti životinja. Kako bi se osiguralo da divlje životinje ne predstavljaju znatan rizik za širenje prenosivih bolesti životinja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a, u odnosu na dodatne zahtjeve za premještanje divljih kopnenih životinja.

(123)

Zametni proizvodi mogu predstavljati sličan rizik od širenja prenosivih bolesti životinja na žive životinje. Osim toga, postoje specifičnosti njihove proizvodnje koje su povezane s visokim zdravstvenim zahtjevima za rasplod životinja i koje zahtijevaju strože ili posebne zahtjeve zdravlja životinja u odnosu na životinje davatelje. Kako bi se omogućilo sigurno premještanje zametnih proizvoda, očekivano visoki zdravstveni standardi te kako bi se uzele u obzir određene posebne upotrebe, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a, u odnosu na detaljne zahtjeve za premještanje zametnih proizvoda određenih životinjskih vrsta, posebne zahtjeve poput njihovog premještanja u znanstvene svrhe te odstupanja od obveza izdavanja certifikata o zdravlju životinja.

(124)

Proizvodi životinjskog podrijetla mogu predstavljati rizik za širenje prenosivih bolesti životinja. Zahtjevi o sigurnosti hrane za proizvode životinjskog podrijetla utvrđeni zakonodavstvom Unije osiguravaju dobru higijensku praksu i umanjuju rizik za zdravlje životinja od takvih proizvoda. Međutim, u nekim slučajevima potrebno je ovom Uredbom utvrditi posebne mjere za zdravlje životinja, poput mjera suzbijanja bolesti i hitnih mjera, kako bi se osiguralo da proizvodi životinjskog podrijetla ne šire bolesti životinja. Kako bi se osiguralo sigurno premještanje proizvoda životinjskog podrijetla u tim posebnim slučajevima, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a, u vezi s detaljnim pravilima za premještanje proizvoda životinjskog podrijetla u odnosu na poduzete mjere sprečavanja bolesti, obveze za izdavanje certifikata o zdravlju životinja i odstupanja od tih pravila kad rizik uključen u takvo premještanje i mjere umanjivanja rizika to dozvoljavaju.

(125)

Kad države članice poduzmu nacionalne mjere u odnosu na premještanje životinja i zametnih proizvoda, ili na svom državnom području odluče poduzeti nacionalne mjere kako bi ograničili utjecaj prenosivih bolesti životinja koje nisu bolesti s popisa, te nacionalne mjere ne bi trebale smiju utjecati na pravila o unutarnjem tržištu utvrđena u zakonodavstvu Unije samo kada je to znanstveno opravdano na temelju nadziranja zaraznih bolesti i razmjerno je u odnosu na rizik . Stoga je prikladno uspostaviti okvir za takve nacionalne mjere i osigurati da ostanu u granicama dozvoljenima u skladu s pravom Unije. [Am. 37]

(126)

Registracija i odobrenje objekata za akvakulturu potrebni su kako bi se nadležnim tijelima omogućilo obavljanje odgovarajućeg nadzora i sprečavanje, suzbijanje i iskorjenjivanje prenosivih bolesti životinja. Direktivom 2006/88/EZ zahtjeva se autorizacija svih objekata koje premještaju akvatične životinje. Taj sustav autorizacije trebalo bi zadržati u skladu s ovom Uredbom, bez obzira na činjenicu da se u nekim službenim jezicima Unije koriste različiti termini za isti sustav autorizacije iz ove Uredbe i Direktive 2006/88/EZ.

(127)

Klanje i prerada životinja akvakulture koje podliježu mjerama suzbijanja bolesti mogu širiti prenosive bolesti životinja, na primjer kao posljedica otpadnih voda koje sadrže patogene koje se ispuštaju iz objekata za preradu. Stoga je potrebno odobriti objekte za preradu koji ispunjavaju mjere umanjivanja rizika te im dopustiti takvo klanje i preradu. Stoga bi se ovom Uredbom trebalo osigurati odobrenje objekata za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda.

(128)

Kako bi se osigurala javna dostupnost ažurnih informacija u vezi s registriranim i odobrenim objektima, nadležno tijelo bi trebalo uspostaviti i održavati takav registar. Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a, u odnosu na informacije koje treba uključiti u registar objekata za akvakulturu te u odnosu na zahtjeve o vođenju evidencije objekata za akvakulturu i prijevoznika.

(129)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu pravila utvrđenih ovom Uredbom o registraciji i odobrenju objekata za akvakulturu i objekata za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda, te vođenju evidencije i registara objekata, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje pravila u odnosu na obveze informiranja, odstupanja i druga provedbena pravila, te format i operativne specifikacije registara i evidencije.

(130)

Pošto u većini slučajeva nije moguće pojedinačno identificirati akvatične životinje, vođenje evidencije u objektima za akvakulturu, objektima za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda i od strane prijevoznika ključan je alat za osiguranje sljedivosti akvatičnih proizvoda. Evidencija je također vrijedna za nadzor stanja zdravlja u objektima.

(131)

Slično kao i za kopnene životinje, potrebno je utvrditi usklađena pravila za kretanje akvatičnih životinja, uključujući pravila o izdavanju certifikata o zdravlju životinja i obavješćivanja o premještanju.

(132)

Direktivom 2006/88/EZ utvrđuju se pravila za premještanje akvatičnih životinja, koja se primjenjuju kako na premještanje unutar države članice tako i među državama članicama. Ključni faktor za pravila premještanja akvatičnih životinja je zdravstveni status u pogledu bolesti s popisa u državi članici, zonama i kompartmentima odredišta.

(133)

Isti sustav bi također trebalo osigurati ovom Uredbom. Međutim, kako bi se države članice potaklo da poboljšaju zdravstveni status populacija akvatičnih životinja, potrebno je uvesti određene prilagodbe i dodatnu fleksibilnost.

(134)

Kako bi se osigurala kontrola premještanja akvatičnih životinja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a, u odnosu na mjere sprečavanja bolesti koje se primjenjuju na prijevoz, posebna pravila premještanja određenih kategorija akvatičnih životinja u različite svrhe, posebne zahtjeve i odstupanja za određene vrste premještanja, poput premještanja u znanstvene svrhe i dodatne zahtjeve za premještanje divljih akvatičnih životinja.

(135)

Kako bi se osigurala mogućnost privremenih odstupanja i posebnih zahtjeva za premještanje akvatičnih životinja, u slučajevima kad pravila o premještanju iz ove Uredbe nisu dovoljna ili prikladna da bi se ograničilo širenje određene bolesti s popisa, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje posebnih pravila za premještanje ili odstupanja na ograničeni rok.

(136)

Akvakulturna proizvodnja Unije je izrazito raznolika u pogledu vrsta i proizvodnih sustava, a ta se diversifikacija ubrzano povećava. Stoga može biti važno da se na razini država članica donose nacionalne mjere u vezi s bolestima koje se ne smatraju bolestima s popisa u skladu s ovom Uredbom. Međutim, takve nacionalne mjere trebale bi biti opravdane, potrebne i razmjerne ciljevima koje treba postići. Nadalje, one ne bi trebale utjecati na premještanja između država članica, osim ako je to potrebno za sprečavanje uvođenja ili suzbijanje širenja bolesti. Nacionalne mjere koje utječu na trgovinu između država članica trebalo bi odobravati i redovito revidirati na razini Unije.

(137)

Trenutno se bolesti s popisa samo u vrlo ograničenom opsegu tiču životinjskih vrsta koje u ovoj Uredbi nisu definirane kao kopnene niti akvatične, poput gmazova, vodozemaca, insekata i drugih. Stoga nije prikladno zahtijevati da se sve odredbe ove Uredbe primjenjuju na te životinje. Međutim, ako bolest koja se tiče vrsta koje nisu kopnene ili akvatične dođe na popis, mjerodavni uvjeti zdravlja životinja u ovoj Uredbi trebali bi se primjenjivati na te vrste kako bi se osiguralo da se mogu poduzeti odgovarajuće i razmjerne mjere sprečavanja i suzbijanja bolesti.

(138)

Kako bi se osigurala mogućnost utvrđivanja ovom Uredbom pravila za premještanje onih životinja koje nisu definirane kao kopnene niti akvatične, te zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla dobivenih iz njih, a kad je to zbog rizika potrebno, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a, u odnosu na registraciju i odobrenje objekata, vođenje evidencije i registara, identifikaciju i registraciju te sljedivost, zahtjeve za premještanje, izdavanje certifikata o zdravlju životinja te samodeklaraciju i obveze obavješćivanja za životinje, zametne proizvode i proizvode životinjskog podrijetla tih vrsta.

(139)

Kad je to potrebno da bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu zahtjeva zdravlja životinja za te druge životinjske vrste, zametne proizvode i proizvode životinjskog podrijetla dobivene iz njih, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje detaljnih pravila u vezi s tim zahtjevima.

(140)

Kako bi se spriječilo uvođenje bolesti s popisa i novih bolesti u Uniju, potrebno je utvrditi učinkovita pravila za ulazak u Uniju životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla koji mogu prenositi te bolesti.

(141)

Zahtjevi za ulazak životinja i proizvoda u Uniju trebali bi odražavati uvjete za premještanje životinja i proizvoda iste kategorije, vrste i namijene unutar Unije.

(142)

Kako bi se osiguralo da životinje, zametni proizvodi i proizvodi životinjskog podrijetla iz trećih zemalja ili područja udovoljavaju zahtjevima zdravlja životinja koji jamče jednakost s onima utvrđenima u zakonodavstvu Unije, nužno je da podliježu odgovarajućim kontrolama nadležnog tijela treće zemlje ili područja koji izvoze u Uniju. Gdje je to potrebno, trebalo bi provjeriti zdravstveni status treće zemlje ili područja podrijetla prije odobravanja ulaska takvih životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla. Prema tome, samo bi treće zemlje i područja koji mogu dokazati da udovoljavaju standardima zdravlja životinja za ulazak životinja i proizvoda u Uniju trebali biti prihvatljivi da ih izvoze u Uniju i za unos na popis za navedene potrebe.

(143)

Za određene vrste i kategorije životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla, u aktima Unije prije dana donošenje ove Uredbe nisu utvrđeni popisi trećih zemalja i područja iz kojih se dozvoljava ulazak u Uniju. U tim slučajevima i do donošenja pravila u skladu s Uredbom, državama članicama bi trebalo biti dozvoljeno određivati iz kojih je zemalja i područja dozvoljen ulazak na njihovo državno područje tih životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla. Pri tome bi države članice trebale uzeti u obzir kriterije utvrđene ovom Uredbom za popise trećih zemalja i područja koje Unija vodi.

(144)

Kako bi se osiguralo da se poštuju zahtjevi zdravlja životinja za ulazak u Uniju iz ove Uredbe, te da su u skladu s načelima Kodeksa o zdravlju životinja OIE-a, sve životinje, zametni proizvodi i proizvodi životinjskog podrijetla koji ulaze u Uniju trebali bi imati certifikat o zdravlju životinja koji je izdalo nadležno tijelo treće države ili područja podrijetla kojim se potvrđuje da se poštuju zahtjevi zdravlja životinja za ulazak u Uniju. Međutim, trebalo bi dozvoliti odstupanje od ovog pravila za proizvode koji predstavljaju nizak rizik za zdravlje životinja.

(145)

Certifikati zdravlja životinja mogu biti samostalni, ali zakonodavstvom Unije se certificiranje često zahtjeva za druge potrebe, na primjer kako bi se potvrdilo da se poštuju zahtjevi javnog zdravlja i zdravlja životinja za životinje ili proizvode. To se mora uzeti u obzir. Kako bi se umanjili administrativno opterećenje i troškovi, ti certifikati o zdravlju životinja bi također trebali moći uključivati informacije koje se zahtijevaju u skladu s ostalim zakonodavstvom Unije o sigurnosti hrane i hrane za životinje.

(146)

Bolesti se mogu širiti drugim načinima osim putem životinja, zametnih proizvoda, proizvoda životinjskog podrijetla te nusproizvoda životinjskog podrijetla i od njih dobivenih proizvoda. Na primjer, vozila, prijevozni spremnici, sijeno, slama, biljni proizvodi, materijal koji je bio u kontaktu sa zaraženim životinjama i opremom također mogu širiti bolest. Kad je to potrebno, trebalo bi poduzeti mjere za sprečavanje tih mogućnosti prenošenja bolesti tim sredstvima.

(147)

Kako bi se osigurala odgovarajuća razina detaljiziranosti zahtjeva za ulazak u Uniju, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a, za izmjenu i dopunu tih kriterija za popisivanje trećih zemalja i područja, kriterija za suspenziju ili povlačenje s popisa, dopunu pravila za odobrenje objekata iz trećih država i područja i odstupanja, zahtjeva zdravlja životinja za ulazak u Uniju pošiljaka iz trećih zemalja i teritorija, sadržaja certifikata o zdravlju životinja i zahtjeva zdravlja životinja za uzročnike bolesti, druge materijale, načine prijevoza i opremu kojom se mogu prenositi bolesti životinja.

(148)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu zahtjeva zdravlja životinja za ulazak u Uniju pošiljaka životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje pravila o, između ostaloga, popisu trećih zemalja i područja iz kojih se dopušta ulazak u Uniju životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla te o modelu certifikata o zdravlju životinja.

(149)

Prošlo iskustvo je pokazalo kako je, kad se dogodi izbijanje ozbiljne bolesti u državama članicama ili u trećim zemljama ili područjima iz kojih životinje ili proizvodi ulaze u Uniju, potrebno odmah poduzeti mjere sprečavanja i suzbijanja bolesti kako bi se ograničilo njezino uvođenje i širenje. Takve izvanredne okolnosti mogu uključivati bolesti s popisa, nove bolesti ili druge opasnosti za zdravlje životinja. U tom kontekstu, trebalo bi razjasniti koje skupine mjera sprečavanja i suzbijanja bolesti utvrđene ovom Uredbom mogu biti korištene u slučaju izbijanja bolesti s popisa ili nove bolesti ili opasnosti od nje. U svim ovim slučajevima od ključne je važnosti da mjere mogu biti poduzete u vrlo kratkom razdoblju i bez odgađanja. Budući da bi takve mjere ograničile kretanje unutar Unije i u nju, kad god je to moguće trebale bi biti provedene na razini Unije.

(150)

Kako bi se osigurala učinkovita i brza reakcija na nove rizike, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za donošenje hitnih mjera.

(151)

Komisija bi trebala donijeti provedbene akte koji su odmah primjenjivi i to u opravdanim slučajevima vezanim, između ostaloga, uz popisivanje bolesti i vrsta, bolesti s popisa koje podliježu pravilima sprečavanja i suzbijanja bolesti, stvaranje zaliha, opskrbu, skladištenje, dostavu i druge postupke banaka antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa Unije, utvrđivanje posebnih mjera suzbijanja bolesti i odstupanja na ograničeni rok, posebna pravila za premještanje kopnenih i akvatičnih životinja na ograničeni rok, hitne mjere i popisivanje trećih zemalja i područja za ulazak u Uniju.

(152)

Ovom Uredbom utvrđuju se opća i posebna pravila za sprečavanje i suzbijanje prenosivih bolesti životinja i osigurava usklađen pristup zdravlju životinja u Uniji. U određenim područjima, poput opće odgovornosti za zdravlje životinja, obavješćivanja, nadzora, registracije i odobrenja ili sljedivosti, državama članicama bi trebalo biti dopušteno ili bi ih trebalo ohrabrivati da donose dodatne ili strože nacionalne mjere. Međutim, takve nacionalne mjere bi trebale biti dopuštene samo ako ne dovode u pitanje ciljeve zdravlja životinja u ovoj Uredbi, te ako nisu u suprotnosti s pravilima utvrđenim u njoj, te pod uvjetom da ne sprečavaju kretanje životinja i proizvoda između država članica, osim ako je to nužno da bi se spriječilo uvođenje ili suzbilo širenje bolesti.

(153)

Nacionalne mjere iz uvodne izjave 152. trebale bi podlijegati pojednostavljenom postupku obavješćivanja kako bi se umanjilo administrativno opterećenje. Iskustvo je pokazalo da opći postupak obavješćivanja utvrđen Direktivom 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (21), predstavlja važan alat za usmjeravanje i poboljšanje kvalitete nacionalnih tehničkih propisa – u smislu povećane transparentnosti, čitljivosti i djelotvornosti, u područjima koja nisu usklađena ili su samo djelomično usklađena. Stoga je prikladno da se primjenjuje taj opći postupak obavješćivanja utvrđen Direktivom 98/34/EZ.

(154)

Trenutno su pravila Unije o zdravlju životinja utvrđena sljedećim aktima Europskog parlamenta i Vijeća te naknadnim aktima Komisije koji su usvojeni u skladu s njima:

—	Direktiva Vijeća 64/432/EEZ,

—	Direktiva Vijeća 77/391/EEZ (22),

—	Direktiva Vijeća 78/52/EEZ (23),

—	Direktiva Vijeća 80/1095/EEZ (24),

—	Direktiva Vijeća 82/894/EEZ (25),

—	Direktiva Vijeća 88/407/EEZ (26)

—	Direktiva Vijeća 89/556/EEZ (27),

—	Direktiva Vijeća 90/429/EEZ (28),

—	Direktiva Vijeća 91/68/EEZ

—	Odluka Vijeća 91/666/EEZ (29),

—	Direktiva Vijeća 92/35/EEZ (30),

—	Direktiva Vijeća 92/65/EEZ,

—	Direktiva Vijeća 92/66/EEZ (31),

—	Direktiva Vijeća 92/118/EEZ (32),

—	Direktiva Vijeća 92/119/EEZ (33),

—	Odluka Vijeća 95/410/EZ (34),

—	Direktiva Vijeća 2000/75/EZ (35),

—	Odluka Vijeća 2000/258/EZ (36),

—	Uredba (EZ) br. 1760/2000 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. srpnja 2000. o uvođenju sustava označivanja i registracije životinja vrste goveda, označivanju goveđeg mesa i proizvoda od goveđeg mesa i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 820/97 (37) , [Am. 38]

—	Direktiva Vijeća 2001/89/EZ (38),

—	Direktiva Vijeća 2002/60/EZ (39),

—	Direktiva Vijeća 2002/99/EZ (40),

—	Direktiva Vijeća 2003/85/EZ (41),

—	Uredba (EU) br. XXX/XXXX Europskog parlamenta i Vijeća od …. o nekomercijalnom kretanju kućnih ljubimaca i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 998/2003 (42) , [Am. 39]

—	Uredba Vijeća (EZ) br. 21/2004 (43),

—	Direktiva Vijeća 2004/68/EZ (44),

—	Direktiva Vijeća 2005/94/EZ (45),

—	Direktiva Vijeća 2006/88/EZ,

—	Direktiva Vijeća 2008/71/EZ (46),

—	Direktiva Vijeća 2009/156/EZ,

—	Direktiva Vijeća 2009/158/EZ.

(155)

Pravila utvrđena zakonodavnim aktima iz uvodne izjave 154. zamijenit će se ovom Uredbom i naknadnim aktima Komisije koji će se donijeti u skladu s ovom Uredbom. Te zakonodavne akte trebalo bi u skladu s tim staviti izvan snage. Međutim, kako bi se osigurala pravna jasnoća i izbjegao pravni vakuum, stavljanje izvan snage bi trebalo stupiti na snagu kad budu doneseni mjerodavni delegirani i provedbeni akti u skladu s ovom Uredbom. Stoga je potrebno Komisiji dati ovlast za određivanje datuma kad bi stavljanje izvan snage tih zakonodavnih akata trebalo stupiti na snagu.

(156)

Sljedeći akti Vijeća na području zdravlja životinja zastarjeli su i trebalo bi ih izričito staviti izvan snage, u interesu jasnoće zakonodavstva Unije: Odluka Vijeća 78/642/EEZ (47); Direktiva Vijeća 79/110/EEZ (48); Direktiva Vijeća 81/6/EEZ (49); Odluka Vijeća 89/455/EEZ (50); Direktiva Vijeća (51); Odluka Vijeća 90/678/EEZ (52).

(157)

Zahtjevi ove Uredbe ne bi se trebali primjenjivati sve dok ne postanu primjenjivi svi delegirani i provedbeni akti koje Komisija treba donijeti u skladu s ovom Uredbom. Prikladno je pričekati protek barem 36 mjeseci između dana stupanja na snagu ove Uredbe i dana primjene novih pravila, kako bi se subjektima omogućilo dovoljno vremena za prilagodbu.

(158)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost u pogledu primjene pravila za identifikaciju i registraciju životinja, mjera suzbijanja bolesti za neke zoonoze i nekomercijalno kretanje kućnih ljubimaca, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije UFEU-a u odnosu na dan na koji se prestaju primjenjivati Uredbe (EZ) br. 1760/2000, (EU) br. XXX/XXX [Ex-998/2003] i (EZ) br. 21/2004 te Direktive 92/66/EEZ, 2000/75/EZ, 2001/89/EZ, 2002/60/EZ, 2003/85/EZ i 2005/94/EZ i 2008/71/EZ. [Am. 40]

(159)

Trebalo bi izvršavati provedbene ovlasti iz ove Uredbe u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (53).

(160)

Od osobite je važnosti da Komisija tijekom svog pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja s dionicima , uključujući i ona na stručnoj razini. Kod pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati istodobno, pravodobno i primjereno dostavljanje relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću. [Am. 41]

(161)

Ova Uredba ne bi trebala stvoriti nesrazmjerno administrativno opterećenje ili gospodarski učinak na mala i srednja poduzeća. U skladu s ovom Uredbom, poseban položaj malih i srednjih poduzeća uzet je u obzir na temelju savjetovanja s dionicima. S obzirom na ciljeve javne politike zaštite zdravlja životinja i javnog zdravlja, moguća opća odstupanja od zahtjeva ove Uredbe za takve objekte nisu uzeta u obzir. Međutim, za takve objekte trebalo bi predvidjeti određeni broj odstupanja u vezi s različitim zahtjevima ove Uredbe, uzimajući u obzir uključene rizike.

(162)

Ciljeve ove Uredbe, odnosno utvrđivanje pravila o zdravlju životinja za životinje, zametne proizvode, proizvode životinjskog podrijetla, nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode u onoj mjeri u kojoj nisu obuhvaćeni posebnim pravilima sadržanim u drugim zakonima Unije i drugi materijal kojim se mogu proširiti prenosive bolesti životinja, države članice ne mogu dostatno ostvariti same, no može ih se na bolji način ostvariti na razini Unije kroz opći i koordinirani pravni okvir za zdravlje životinja. Ova je Uredba stoga u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim tim člankom ova Uredba ostaje u okviru onoga što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

DIO I.

OPĆA PRAVILA

Poglavlje 1.

Predmet, područje primjene i definicije

Članak 1.

Predmet

1. Ovom Uredbom utvrđuju se:

(a)	pravila sprečavanja i suzbijanja bolesti životinja koje su prenosive na životinje ili ljude;

(b)	instrumenti i mehanizmi za olakšavanje napretka prema proglašenju zona i područja slobodnih od bolesti;

(c)	prioritetne aktivnosti; te

(d)	podjela odgovornosti u području zdravlja životinja. [Am. 42]

Ova pravila uključuju:

(a)	utvrđivanje prioriteta i kategorizaciju bolesti koje se tiču Unije te utvrđivanje odgovornosti za zdravlje životinja iz dijela I.;

(b)	rano otkrivanje, obavješćivanje i izvješćivanje o bolestima, nadzor, programe iskorjenjivanja i status „bolest je iskorijenjena” iz dijela II.;

(c)	svijest, pripravnost i suzbijanje bolesti iz dijela III.;

(d)	registriranje i odobravanje objekata i prijevoznika, premještanja i sljedivosti pošiljki životinja, zametnih proizvoda te proizvoda životinjskog podrijetla unutar Unije iz dijela IV.;

(e)	uvoz pošiljki životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla u Uniju te izvoz takvih pošiljki iz Unije iz dijela V.;

(f)	hitne mjere koje treba poduzeti u slučaju izvanrednog stanja zbog bolesti iz dijela VI.

2. Pravila iz stavka 1.:

(a)

osigurati

(i)	održivu proizvodnju u poljoprivredi i akvakulturi Unije;

(ii)	učinkovitost djelovanja unutarnjeg tržišta te sigurnost hrane i hrane za životinje ; [Am. 43]

(iii)

smanjenje štetnih utjecaja na zdravlje životinja, javno zdravlje i okoliš: [Am. 44]

—	određenih bolesti i faktora rizika koji dovode do bolesti ; [Am. 45]

—	mjera poduzetih u sprečavanju i kontroli bolesti;

(b)

uzeti u obzir

(i)

odnos između zdravlja životinja i:

—	javnog zdravlja;

—	okoliša, kao i učinaka klimatskih promjena;

—	bioraznolikosti; [Am. 46]

—	sigurnosti hrane i hrane za životinje;

—	dobrobiti životinja;

—	otpornosti na antimikrobna sredstva; [Am. 47]

—	sigurnosti hrane;

—	potrebe zaštite i očuvanja rijetkih pasmina životinja te očuvanja genetske raznolikosti; [Am. 48]

(ii)	ekonomske, socijalne, kulturne i ekološke posljedice koje proizlaze iz primjene mjera za sprečavanje i kontrolu bolesti.

Članak 2.

Područje primjene ove Uredbe

1. Uredba se primjenjuje na:

(a)	domaće i divlje životinje te životinje bez vlasnika ; [Am. 49]

(b)	zametne proizvode;

(c)	proizvode životinjskog podrijetla;

(d)	nusproizvode životinjskog porijekla i od njih dobivene proizvode, ne dovodeći u pitanje pravila utvrđena Uredbom (EZ) br. 1069/2009;

(e)	objekte, prijevozna sredstva, opremu i sve druge načine prijenosa infekcije te proizvode kojima se šire ili kojima bi se mogle širiti zarazne bolesti životinja.

2. Uredba se primjenjuje na zarazne bolesti, uključujući zoonoze, ne dovodeći u pitanje pravila utvrđena:

(a)	Odlukom br. 2119/98/EZ;

(b)	Uredbom (EZ) br. 999/2001;

(c)	Direktivom 2003/99/EZ;

(d)	Uredbom (EZ) br. 2160/2003.

Članak 3.

Područje primjene dijela IV. o registraciji, odobrenju, sljedivosti i premještanju

1. Glava I. dijela IV. primjenjuje se na:

(a)	kopnene životinje, i životinje koje nisu kopnene ali koje prenose bolesti kopnenih životinja;

(b)	zametne proizvode kopnenih životinja;

(c)	proizvode životinjskog podrijetla od kopnenih životinja.

2. Glava II. dijela IV. primjenjuje se na:

(a)	akvatične životinje i životinje koje nisu akvatične, ali koje prenose bolesti akvatičnih životinja;

(b)	proizvode životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja.

3. Glava III. dijela. IV primjenjuje se na:

(a)	životinje koje u članku 4. stavku 1. i stavku 4. nisu definirane ni kao kopnene ni akvatične životinje;

(b)	zametne proizvode i proizvode životinjskog podrijetla od ostalih životinja iz točke (a).

4. Poglavlja 1. i 3. glave I. te poglavlja 1. i 2. glave II. dijela IV. ne primjenjuju se na kućne ljubimce.

Članak 4.

Definicije

1. Za potrebe ove Uredbe, primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)	„životinje” znači kralježnjaci i beskralježnjaci;

(2)	„kopnene životinje” znači ptice, kopneni sisavci, pčele i bumbari;

(3)

„akvatične životinje” znači životinje sljedećih vrsta, u svim stadijima razvoja, uključujući jajašca, spermu i gamete:

(i)	ribe iz nadrazreda Agnatha i razreda Chondrichthyes, Sarcopterygii i Actinopterygii;

(ii)	vodeni mekušci iz koljena Mollusca;

(iii)

vodeni rakovi iz potkoljena Crustacea;

(4)	„druge životinje” znači životinjske vrste različite od kopnenih i akvatičnih životinja;

(5)	„domaće životinje” znači žive životinje koje uzgaja čovjek; u slučaju akvatičnih životinja, životinje akvakulture; [Am. 50]

(5a)	„životinje pripitomljenih vrsta bez vlasnika” znači životinje koje nisu ili više nisu pod ljudskom skrbi; [Am. 51]

(6)

„akvakultura” znači uzgoj akvatičnih životinja upotrebom tehnika čiji je cilj povećanje proizvodnje izvan mogućnosti koje pružaju prirodni uvjeti okoliša te kada životinje ostaju vlasništvo jedne ili više fizičkih ili pravnih osoba tijekom faza uzgoja ili kultivacije, sve do i uključujući fazu izlova, a isključujući izlov ili skupljanje u svrhu prehrane ljudi divljim akvatičnim životinjama koje se naknadno drže za klanje bez da ih se hrani;

(7)	„životinje akvakulture” znači akvatične životinje uzgojene u akvakulturi podvrgnute tehnikama čija je svrha povećati njihovu proizvodnju iznad prirodnih mogućnosti okoliša ; [Am. 52]

(8)	„divlje životinje” znači životinje koje nisu niti domaće životinje ni životinje pripitomljenih vrsta bez vlasnika ; [Am. 53]

(9)

„perad” znači ptice koje su uzgojene ili držane u zatočeništvu za:

(a)

proizvodnju:

(i)

mesa;

(ii)	konzumnih jaja;

(iii)

drugih proizvoda;

(b)	obnovu populacije divljih ptica;

(c)	uzgoj ptica koje se upotrebljavaju u vrstama proizvodnje iz točke (a);

(10)	„ptice u zatočeništvu” znači sve ptice osim peradi koje se drže u zatočeništvu iz bilo kojeg razloga osim onih navedenih u točki (9), uključujući one koje se uzgajaju za predstave, utrke, izložbe, natjecanja, uzgoj ili prodaju;

(11)

„kućni ljubimac” znači životinja vrste navedene u Prilogu I., koja:

(a)	se uzgaja u kućanstvu, ili u slučaju akvatičnih životinja, u nekomercijalnom ukrasnom akvariju;

(b)	kad se premješta u svrhu nekomercijalnog premještanja, prati vlasnik kućnog ljubimca ili fizička osoba koja djeluje u ime i po dogovoru s vlasnikom kućnog ljubimca i koja tijekom takvog nekomercijalnog premještanja ostaje pod nadležnošću vlasnika kućnog ljubimca ili takve osobe;

(12)	„vlasnik kućnog ljubimca” znači fizičku osobu koja drži kućnog ljubimca;

(13)	„nekomercijalno premještanje” znači bilo kakvo premještanje kućnih ljubimaca koje ne uključuje ili ima za cilj, izravno ili neizravno, financijski dobitak ili prijenos vlasništva; premještanje u nekomercijalne svrhe sukladno definiciji iz članka 3a. Uredbe (EU) br. 576/2013 ; [Am. 54]

(14)	„bolest” znači pojavu infekcija i zaraza kod životinja, s ili bez kliničkih ili patoloških manifestacija uzrokovanih jednim ili više uzročnika bolesti prenosivih na životinje ili ljude;

(15)	„bolesti s popisa” znači ozbiljne bolesti s popisa u skladu s člankom 5. stavkom 2.;

(16)

„nova bolest” znači bolest različita od bolesti s popisa, koja posjeduje potencijal zadovoljavanja kriterija bolesti s popisa iz članka 6. stavka 1. zbog:

(a)	nove bolesti koja je posljedica razvoja ili promjene postojećeg uzročnika bolesti;

(b)	širenja poznate bolesti na novo geografsko područje ili novu populaciju; ili

(c)	prethodno nije prepoznat uzročnik bolesti ili bolest koja je dijagnosticirana prvi put;

(17)	„profil bolesti” znači kriteriji bolesti iz članka 6. stavka 1. točke (a);

(18)	„navedene vrste” znači životinjske vrste ili skupine životinjskih vrsta navedene u skladu s člankom 7. stavkom 2., ili, u slučaju novih bolesti, životinjske vrste ili skupina životinjskih vrsta koje zadovoljavaju kriterije navedenih vrsta utvrđene člankom 7. stavkom 2.;

(19)	„opasnost” znači uzročnik bolesti u životinji ili proizvodu ili njihovo stanje s negativnim utjecajem na zdravlje ljudi ili životinja;

(20)	„rizik” znači vjerojatnost znanstveno dokazane ili dokazive pojave te vjerojatna magnituda bioloških i ekonomskih posljedica znanstveno dokazanog ili dokazivog štetnog utjecaja na zdravlje životinja ili javno zdravlje; [Am. 56]

(21)

„biosigurnost” znači skup mjera upravljanja i fizičkih mjera osmišljenih kako bi se smanjio rizik pojavljivanja, razvijanja i širenja bolesti ili mikroorganizama koji su razvili rezistenciju na antimikrobike na, iz i u: [Am. 57]

(a)	životinjsku populaciju, ili

(b)	objekt, zonu, kompartment, prijevozna sredstva ili bilo koje druge instrumente, prostorije ili mjesto;

(22)	„subjekt” znači fizička ili pravna osoba koja je odgovorna za životinje i proizvode, uključujući uzgajivače i prijevoznike, ali ne i vlasnike kućnih ljubimaca i veterinare;

(23)	„stručnjak za životinje” znači fizička ili pravna osoba u radnom odnosu koji uključuje životinje ili proizvode, osim subjekata i veterinara;

(24)

„objekt” znači prostoriju, građevinu ili bilo koji okoliš u kojem se uzgajaju životinje ili zametni proizvodi, osim sljedećeg:

(a)	kućanstva s ljubimcima;

(b)	nekomercijalnog akvarija s akvatičnim životinjama;

(c)	veterinarske stanice ili klinike;

(25)

„zametni proizvodi” znači:

(a)	sperma, sjeme, jajne stanice i zametci namijenjeni za umjetnu oplodnju;

(b)	rasplodna jaja;

(26)

„proizvodi životinjskog podrijetla” znači:

(a)	hrana životinjskog podrijetla, uključujući med i krv;

(b)	žive školjke, živi bodljikaši, živi plaštenjaci i živi morski puževi namijenjeni prehrani ljudi; te

(c)	životinje izuzev onih iz točke (b) koje su određene da se žive dostave krajnjem potrošaču;

(27)	„nusproizvodi životinjskog podrijetla” znači cijeli trupovi ili dijelovi životinja, proizvoda životinjskog podrijetla i drugih proizvoda dobivenih od životinja koje nisu namijenjene ljudskoj prehrani, osim zametnih proizvoda;

(28)	„dobiveni proizvodi” znači proizvodi dobiveni iz jednog ili više postupaka, obrada ili koraka u preradi nusproizvoda životinjskog podrijetla;

(29)

„proizvodi” znače:

(a)	zametni proizvod;

(b)	proizvodi životinjskog podrijetla;

(c)	nusproizvodi životinjskog podrijetla i od njih dobiveni proizvodi;

(30)	„službeni nadzor” znači službeni nadzor naveden pod točkom 1. članka 2. Uredbe (EU) br XXX/XXX (*3) [Uredba.];

(31)

„zdravstveni status” znači status bolesti za sve bolesti s popisa određene navedene vrste s obzirom na:

(a)	životinju;

(b)

životinje u:

(i)

objektu;

(ii)	kompartmentu;

(iii)

zoni;

(iv)	državi članici;

(v)	trećoj zemlji ili teritoriju;

(32)

„zona” znači:

(a)	za kopnene životinje jasno definiran dio države članice, treće zemlje ili teritorija na kojem obitava životinjska subpopulacija sa zasebnim zdravstvenim statusom u pogledu određene bolesti ili određenih bolesti koje zahtijevaju primjeren nadzor, suzbijanje i mjere biosigurnosti;

(b)

za akvatične životinje hidrološki sustav vanjskog pojasa sa zasebnim zdravstvenim statusom u pogledu određene bolesti ili određenih bolesti koji tvori područje koje se odnosi na jedno od sljedećeg:

(i)	ukupnost sliva od izvora plovnog puta do ušća ili jezera;

(ii)	više od jednog sliva;

(iii)

dio sliva od izvora plovnog puta do prepreke koja sprječava unošenje određene bolesti ili određenih bolesti;

(iv)	dio priobalnog područja s preciznim geografskim granicama;

(v)	ušće s preciznim geografskim granicama;

(33)	„sliv” znači područje ili korito omeđeno prirodnim značajkama kao što su brda ili planine u koji utječu svi vodeni tokovi;

(34)

„kompartment” znači životinjska subpopulacija sadržana u jednom ili više objekata, a u slučaju akvatičnih životinja u jednom ili više objekata akvakulture pod zajedničkim biosigurnosnim sustavom uprave, s posebnim zdravstvenim statusom s obzirom na određenu bolest ili određene bolesti u skladu s odgovarajućim nadzorom, suzbijanjem bolesti i biosigurnosnim mjerama;

(35)	„karantena” znači čuvanje životinja u izolaciji pod nadzorom nadležnog tijela bez izravnog ili neizravnog kontakta s drugim životinjama, u svrhu sprečavanja širenja bolesti dok su životinje na promatranju na određeno vrijeme i, ako je potrebno, testiranju i liječenju;

(36)	„epidemiološka jedinica” znači skupina životinja koje su jednako izložene uzročniku bolesti;

(37)	„izbijanje” znači jedan ili više slučajeva u objektu, kućanstvu ili drugom mjestu gdje se drže ili uzgajaju životinje; [Am. 59]

(38)	„slučaj” znači službena potvrda o prisutnosti bolesti s popisa ili nove bolesti kod žive ili mrtve životinje;

(39)

„zona ograničenja” znači zona u kojoj se primjenjuju ograničenja premještanja određenih životinja i proizvoda te druge mjere suzbijanja bolesti, u cilju sprječavanja širenja određene bolesti na područja gdje se ograničenja ne primjenjuju; u zonu ograničenja mogu se, po potrebi, uključiti zona zaštite i zona nadzora;

(40)	„zona zaštite” znači zona s jednim ili više slučajeva bolesti koja je osnovana nakon službene potvrde izbijanja bolesti, a gdje se primjenjuju mjere suzbijanja bolesti kako bi se spriječilo širenje bolesti iz tog područja;

(41)	„zona nadzora” znači zona osnovana nakon službene potvrde izbijanja bolesti, a koja se nalazi oko zaraženog područja te gdje se primjenjuju mjere suzbijanja bolesti kako bi se spriječilo širenje bolesti iz te zone i zaraženog područja;

(42)	„rasplodna jaja” znači snesena jaja peradi namijenjena za inkubaciju;

(43)	„kopitari i papkari” znači životinje s popisa iz Priloga II.;

(44)

„objekt za zametne proizvode” znači:

(a)	objekt za skupljanje, proizvodnju, preradu i skladištenje zametnih proizvoda;

(b)	mjesto gdje se legu pilići;

(45)

znači objekt u kojem se prikupljaju, pohranjuju, uzgajaju i legu jaja za opskrbu:

(a)	jaja za inkubaciju;

(b)	pilići stari jedan dan ili mladunčad drugih vrsta;

(46)	„prijevoznik” znači subjekt koji prevozi životinje samostalno, ili za treću stranu;

(47)

„zatvoreni objekt” znači bilo koji stalni, geografski ograničen objekt, stvoren na dobrovoljnoj osnovi, odobren za potrebe premještanja, gdje životinje:

(a)	se drže ili uzgajaju za potrebe izložbi, obrazovanja, očuvanja vrsta ili istraživanja;

(b)	su zatvorene i odvojene od okoline;

(c)	podliježu strogim mjerama nadzora zdravlja životinja i biosigurnosti;

(48)	„skupne operacije” znači okupljanje kopnenih domaćih životinja iz više od jednog objekta za razdoblje kraće od propisanog razdoblja boravka za ove vrste životinja;

(49)	„razdoblje prebivanja” znači najkraće razdoblje koje životinja mora ostati u objektu prije premještanja iz tog objekta;

(50)	„IMSOC” znači računalni informacijski sustav za upravljanje iz članka 130. stavka 1. Uredbe (EU) br. XXX/XXX (*4) [Uredba o službenom nadzoru];

(50a)

„objekt za preradu” znači objekt prehrambene industrije koji je odobren u skladu s člankom 4. Uredbe (EZ) br. 853/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (54) ; [Am. 60]

(50b)

„objekt za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda” znači objekt prehrambene industrije odobren u skladu s člankom 177. i glavom II. dijela IV.; [Am. 61]

(51)

„objekt za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda” znači poslovanje s hranom odobreno u skladu sa sljedećim odredbama:

(a)	člankom 4. Uredbe (EZ) br. 853/2004, o preradi životinja akvakulture za prehrambene svrhe;

(b)	člankom 177. ove Uredbe o klanju akvatičnih životinja u svrhe suzbijanja bolesti u skladu s glavom II. dijela III. [Am. 62]

(51a)

„veterinar” znači stručnjak sa sveobuhvatnim znanstvenim obrazovanjem, koji ima licencu zakonskog tijela za provedbu svih aspekata veterinarske medicine na neovisan, etičan i osobno odgovoran način u interesu životinja, klijenta i društva; [Am. 63]

(51b)

„službeni veterinar” znači veterinar kojega imenuju nadležna tijela i koji ima odgovarajuće kvalifikacije za provođenje službenog nadzora i drugih službenih aktivnosti u skladu s odredbama navedenim u Uredbi (EU) br. xxxx/xxxx (*5) (Uredba o službenom nadzoru). [Am. 64]

2. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:

(a)	kućnih ljubimaca iz Priloga I.;

(b)	papkara i kopitara iz Priloga II.

Poglavlje 2.

Bolesti s popisa, nove bolesti i vrste s popisa

Članak 5.

Popisivanje bolesti

1. Posebna pravila za sprječavanje i suzbijanje bolesti u skladu s ovom Uredbom primjenjuju se na:

(a)	bolesti s popisa navedene u Prilogu –I ; [Am. 65]

(b)	nove bolesti.

2. Tablica bolesti s popisa iz točke (a) stavka 1. navedena je u Prilogu –I. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte, uzimajući u obzir mišljenja Europske agencije za sigurnost hrane i nakon temeljitog javnog savjetovanja s dionicima i stručnjacima, u skladu s člankom 253., o izmjenama popisanih bolesti navedenih s popisa iz članka 1. točke (a). u ovom Prilogu kako bi se u obzir uzeo tehnički i znanstveni napredak, pomaci na planu relevantnih međunarodnih normi te promijenjene okolnosti u području javnog zdravlja i zdravlja životinja. [Am. 66]

Takav popis Takva tablica uključuje bolesti koje su ispunile uvjete utvrđene u narednim točkama (a) i (b) ovoga članka stavka , uzimajući u obzir kriterije procjenu kriterija za bolesti s popisa utvrđenih člankom 6.: [Am. 67]

(a)

bolesti za koje je vjerojatno da će imati znatan utjecaj na najmanje jedno od sljedećeg:

(i)	javno zdravlje;

(ii)	poljoprivrednu ili akvakulturnu proizvodnju ili sektor gospodarstva na koji se odnose;

(iii)

društvo u državama članicama i regijama i po potrebi u trećim zemljama ili teritorijima; [Am. 68]

(iv)

okoliš;

(iva)

dobrobit životinja i zdravlje životinja; [Am. 69]

(b)	bolesti za koje su dostupne mjere umanjivanja rizika ili koje se mogu razviti, a razmjerne su opasnostima koje izazivaju takve bolesti.

Takvi provedbeni akti donose se u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2. [Am. 70]

Kada se to zahtijeva iz valjano utemeljenih krajnje hitnih razloga u slučaju bolesti koji se odnose na bolest koja predstavlja rizik znatnog utjecaja, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene na delegirane akte donesene u skladu s ovim člankom primjenjuje se postupak predviđen člankom 254. postupkom iz članka 255. stavka 3. [Am. 71]

Članak 6.

Kriteriji za popisivanje bolesti

1. Pri izmjeni popisa bolesti u skladu s člankom 5. stavkom 2. Komisija uzima u obzir sljedeće kriterije u skladu s člankom 5. stavkom 2. pri utvrđivanju ispunjava li bolest uvjete za stavljanje na popis : [Am. 72]

(a)

profil bolesti koji se sastoji od:

(i)	životinjskih vrsta na koje se bolest odnosi;

(ii)	smrtnosti i stope smrtnosti bolesti u životinjskoj populaciji;

(iii)

zoonoznog karaktera bolesti;

(iv)	sposobnosti razvijanja otpornosti patogenih agensa da razviju otpornost na tretmane usmjerene na antimikrobnu rezistenciju ; [Am. 73]

(v)	postojanosti bolesti kod životinjske populacije ili u okolišu;

(vi)	sredstva i brzine prijenosa bolesti između životinja i, kada je to relevantno, ljudi i životinja;

(vii)

odsutnosti ili prisutnosti i rasprostranjenosti bolesti u Uniji te kada bolest nije prisutna u Uniji, rizik unošenja u Uniju;

(viii)

postojanja dijagnostičkih alata i alata za suzbijanje bolesti;

(b)

utjecaj bolesti na:

(i)

poljoprivrednu i akvakulturnu proizvodnju i ostale dijelove gospodarstva:

—	razinu prisutnosti bolesti u Uniji;

—	smanjenje proizvodnje zbog bolesti;

—	druge gubitke;

(ii)

zdravlje ljudi:

—	prenosivosti između životinja i ljudi;

—	prenosivosti između ljudi;

—	ozbiljnost oblika bolesti kod ljudi;

—	dostupnost učinkovite prevencije ili liječenja kod ljudi;

(iii)

dobrobit životinja;

(iv)	bioraznolikost i zagađenje okoliša;

(c)	potencijal za stvaranje krizne situacije i moguću uporabu u bioterorizmu;

(d)

izvedivost, dostupnost i učinkovitost sljedećih mjera sprječavanja i suzbijanja bolesti:

(i)	dijagnostičkih alata i kapaciteta;

(ii)	cijepljenja;

(iii)

liječenja;

(iv)	biosigurnosnih mjera;

(v)	ograničenja premještanja životinja i proizvoda;

(vi)	probiranja i zbrinjavanja životinja;

(e)

utjecaja mjera za sprečavanje i suzbijanje bolesti u pogledu:

(i)	izravnih i neizravnih troškova za pogođene sektore i gospodarstvo u cjelini;

(ii)	njihovog društvenog prihvaćanja;

(iii)

dobrobiti oboljelih subpopulacija domaćih životinja , životinja pripitomljenih vrsta bez vlasnika i zdravlje divljih životinja; [Am. 74]

(iv)	okoliša i bioraznolikosti.

2. Komisija je , nakon javnog savjetovanja s dionicima i stručnjacima, ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o izmjenama kriterija u skladu sa stavkom 1. ovoga članka kako bi se u obzir uzeli tehnički i znanstveni napredak te razvoj odgovarajućih međunarodnih standarda. [Am. 75]

Članak 7.

Popisivanje vrsta

1. Pravila za pojedine bolesti s popisa u skladu s ovom Uredbom i pravila donesena sukladno ovoj Uredbi primjenjuju se na vrste s popisa navedene u Prilogu -I . [Am. 76]

2. Komisija je, nakon temeljitog savjetovanja s dionicima i stručnjacima i uzimajući u obzir mišljenja Europske agencijeza sigurnost hrane, ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 253. o izmjenama popisa provedbenim aktima utvrđuje popis vrsta iz stavka 1 koji je naveden u tablici u Prilogu -I. kako bi se vodilo računa o tehničkom napretku, znanstvenom razvoju te izmijenjenim okolnostima u pogledu javnog zdravlja i zdravlja životinja. [Am. 77]

Taj popis sadrži obuhvaća one životinjske vrste ili skupine životinjskih vrsta koje predstavljaju znatan rizik za širenje određenih bolesti s popisa, uzimajući u obzir sljedeće kriterije:

(a)	osjetljivost izložene životinjske populacije;

(b)	trajanje inkubacije i infektivnog razdoblja za životinje;

(c)	mogućnost da su te životinje nositelji specifičnih bolesti.

(ca)	korištenje tih životinja za uzgoj, proizvodnju ili klanje. [Am. 79]

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2. [Am. 80]

Kada se to zahtijeva valjano utemeljenih iz krajnje hitnih razloga u slučaju bolesti koji se odnose na bolest koja predstavlja rizik znatnog utjecaja, na delegirane akte donesene u skladu s ovim člankom primjenjuje se postupak predviđen člankom 254. Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 255. stavka 3. [Am. 81]

Članak 8.

Primjena pravila sprečavanja i suzbijanja bolesti s popisa

1. Komisija, je , uzimajući u obzir mišljenje Europske agencije za sigurnost hrane i nakon temeljitog savjetovanja s dionicima i stručnjacima, ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 253. o izmjeni Priloga -I i primjeni putem provedbenih akata, određuje primjenu pravila sprečavanja i suzbijanja bolesti s popisa iz sljedećih točaka: [Am. 82]

(a)

bolesti s popisa na koje se po njihovom otkrivanju odmah primjenjuju hitne mjere iskorijenjenja, podložne pravilima o: [Am. 83]

(i)	svijesti i pripravnosti na bolest u skladu s glavom I. dijelom III. i mjerama suzbijanja bolesti u skladu s poglavljem 1. glave II. dijela III.;

(ii)	kompartmentalizaciji u skladu s člankom 37. stavkom 1.;

(b)

bolestima s popisa , koje se trebaju kontrolirati u svim državama članicama s dugoročnim ciljem njihova iskorijenjenja u Uniji, podložnim pravilima sprečavanja i suzbijanja: [Am. 84]

(i)	obveznim programima iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavkom 1.;

(ii)	državama članicama i zonama sa statusom „bolest je iskorijenjena” u skladu s člankom 36.;

(iii)

kompartmentalizaciji u skladu s člankom 37. stavkom 2.;

(iv)	mjerama suzbijanja bolesti u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela III.;

(c)

bolestima s popisa , koje su od važnosti za neke države članice i za čiju su prevenciju od širenja na područja Unije na kojima službeno nisu prisutne i koja imaju programe iskorjenjivanja, podložnim pravilima sprečavanja i suzbijanja: [Am. 85]

(i)	dobrovoljnim programima iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavkom 2.;

(ii)	državama članicama i zonama sa statusom „bolest je iskorijenjena” u skladu s člankom 36.;

(iii)

kompartmentalizaciji u skladu s člankom 37. stavkom 2.;

(iv)	mjerama suzbijanja bolesti u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela III.;

(d)

bolestima s popisa , koje su podložne odredbama iz gore navedenih točaka (a), (b) i (c), i ostale bolesti za koje je potrebno poduzeti mjere kako bi se spriječilo njihovo širenje zbog njihova unosa u Uniju ili kretanja među državama članicama, podložnim pravilima sprečavanja i suzbijanja o: [Am. 86]

(i)	premještanju unutar Unije u skladu s poglavljima od 3. do 7. glave I. i poglavljima 2., 3. i 4. glave II. dijela IV.;

(ii)	uvozu u Uniju i izvozu iz Unije u skladu s dijelom V.;

(e)

bolestima s popisa , koje su podložne odredbama iz gore navedenih točaka (a) i (b), i ostale bolesti koje je potrebno pratiti u Uniji, podložnim pravilima sprečavanja i suzbijanja o: [Am. 87]

(i)	obavješćivanju i izvješćivanju u skladu s poglavljem 1. dijela II.;

(ii)	nadzoru u skladu s poglavljem 2. dijela II.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2. [Am. 88]

Kada se to zahtijeva iz valjano utemeljenih krajnje hitnih razloga u slučaju bolesti koji se odnose na bolest koja predstavlja rizik znatnog utjecaja, na delegirane Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte donesene u skladu s ovim člankom primjenjuje se postupak predviđen člankom 254. postupkom iz članka 255. stavka 3.

2. Komisija pri donošenju provedbenih delegiranih akata predviđenih člankom 1. uzima u obzir sljedeće kriterije: [Am. 90]

(a)	razinu utjecaja na zdravlje životinja i javno zdravlje, dobrobit životinja i gospodarstvo;

(b)	utjecaj, pojavu i rasprostranjenost bolesti u Uniji;

(c)	dostupnost, izvedivost, učinkovitost različitih skupina mjera kontrole i prevencije bolesti predviđenih ovom Uredbom s obzirom na bolest , obraćajući posebnu pozornost na prevladavajuće regionalne uvjete . [Am. 91]

Poglavlje 3.

Odgovornosti za zdravlje životinja

Odjeljak 1.

Subjekti, stručnjaci za životinje i vlasnici kućnih ljubimaca

Članak 9.

Odgovornosti za zdravlje životinja i biosigurnosne mjere

1. Subjekti, stručnjaci za životinje i vlasnici kućnih ljubimaca su:

(a)	odgovorni za zdravlje domaćih životinja i proizvoda pod njihovom odgovornošću;

(b)

dužni poduzeti odgovarajuće biosigurnosne mjere uz pomoć stručnih smjernica za dobre prakse, primjenjujući prije svega dobru mikrobiološku praksu, i uzimajući u obzir uključene rizike, kako bi osigurali zdravlje domaćih životinja i proizvoda i spriječili unošenje, razvijanje i širenje bolesti u njima, između njih i od strane takvih domaćih životinja i proizvoda pod njihovom odgovornošću, osim ako je to izričito dopušteno u znanstvene svrhe, kako je prikladno, za: [Am. 92]

(i)	kategorije i vrste domaćih životinja i proizvoda;

(ii)	vrste proizvodnje.

(ba)	poštovati načelo dobrog uzgoja životinja; [Am. 93]

(bb)	osigurati kontroliranu uporabu veterinarskih lijekova. [Am. 94]

2. Komisija je, u skladu s člankom 253., ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču biosigurnosnih mjera koje dopunjuju pravila utvrđena stavkom 1. točkom (b) ovog članka.

Članak 10.

Osnovna znanja o zdravlju životinja

1. Subjekti, stručnjaci za životinje i vlasnici kućnih ljubimaca stječu znanja o: [Am. 95]

(a)	bolestima životinja, uključujući i one koje se prenose na ljude;

(b)	biosigurnosnim načelima , dobrom uzgoju životinja i odgovornom uporabom veterinrskih lijekova , [Am. 96]

(c)	interakciji između zdravlja životinja, dobrobiti životinja i zdravlja ljudi.

2. Sadržaj i razina znanja potrebnog u skladu sa stavkom 1. ovisi o:

(a)	kategorijama i vrstama domaćih životinja i proizvoda pod njihovom odgovornošću;

(b)	vrsti proizvodnje;

(c)	provedenim zadacima.

3. Znanje predviđeno stavkom 1. ovoga članka stječe se na jedan od sljedećih načina kroz stručno iskustvo ili usavršavanje u skladu s uvjetima u dotičnoj državi članici. Usavršavanje također može biti ponuđeno u organizaciji stručnih organizacija. :

(a)	profesionalnim iskustvom ili osposobljavanjem;

(b)	postojećim programima u poljoprivredi ili akvakulturi koji su relevantni za zdravlje životinja;

(c)	formalnim obrazovanjem. [Am. 97]

Odjeljak 2.

Veterinari i stručnjaci za zdravlje akvatičnih životinja

Članak 11.

Odgovornosti veterinara i stručnjaka za zdravlje akvatičnih životinja

1. Veterinari su dužni, u obavljanju svojih aktivnosti koje spadaju u područje primjene ove Uredbe:

(a)	poduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi spriječili unošenje, razvoj i širenje bolesti;

(aa)	savjetovati subjekte o mjerama za smanjivanje rizika od zoonoza, patogena koji se prenose hranom, ostataka i onečišćivača radi osiguravanja sigurne hrane; [Am. 98]

(b)	osigurati rano otkrivanje bolesti provodeći pravilnu dijagnozu i diferencijalnu dijagnozu kako bi isključili ili potvrdili bolest prije simptomatskog liječenja;

(c)

imati aktivnu ulogu u:

(i)	podizanju svijesti o zdravlju i dobrobiti životinja; [Am. 99]

(ii)	sprečavanju bolesti;

(iii)

ranom otkrivanju i brzom odgovoru na bolesti.

(iiia)

neprestanom usavršavanju u pogledu prevencije, ranog otkrivanja i borbe protiv prenosivih bolesti; [Am. 100]

(iiib)

podizanju svijesti o protubakterijskoj otpornosti i posljedicama koje mogu uslijediti; [Am. 101]

(d)	surađivati s nadležnim tijelom, subjektima, stručnjacima za zdravlje životinja i vlasnicima kućnih ljubimaca tijekom provođenja mjera sprečavanja i suzbijanja bolesti predviđenih ovom Uredbom.

(da)	savjetovati gospodarske subjekte i stručnjake za životinje na temelju najnovijih dostupnih saznanja o zaštiti protiv bioloških rizika i drugim pitanjima zdravlja životinja od važnosti za odgovarajuću vrstu objekta te kategorije i vrste domaćih životinja u tom objektu. [Am. 102]

2. Stručnjaci za zdravlje akvatičnih životinja mogu poduzeti aktivnosti dodijeljene veterinarima u skladu s ovom Uredbom u odnosu na akvatične životinje pod uvjetom da su za to ovlašteni temeljem nacionalnog zakonodavstva. U tom slučaju, stavak 1. primjenjuje se na stručnjake za zdravlje akvatičnih životinja.

2a. Stručnjaci za zdravlje pčela mogu poduzeti aktivnosti dodijeljene veterinarima u skladu s ovom Uredbom u odnosu na pčele i bumbare pod uvjetom da su za to ovlašteni temeljem nacionalnog zakonodavstva. U tom slučaju, stavak 1. primjenjuje se na stručnjake za zdravlje pčela. [Am. 103]

3. Komisija je, u skladu s člankom 253., ovlaštena donijeti delegirane akte u pogledu kvalifikacija veterinara i , u skladu s Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (55), stručnjaka za zdravlje akvatičnih životinja koji poduzimaju aktivnosti koje spadaju u područje primjene ove Uredbe. [Am. 104]

ODJELJAK 3.

DRŽAVE ČLANICE

Članak 12.

Odgovornosti država članica

1. Kako bi se osiguralo da nadležno tijelo za zdravlje životinja posjeduje sposobnost poduzimanja potrebnih i odgovarajućih mjera te izvršavanja aktivnosti kako zahtijeva ova Uredba, države članice moraju osigurati da ono ima:

(a)	kvalificirano osoblje, objekte, opremu, financijska sredstva i učinkovitu organizaciju koja pokriva cijeli teritorij države članice;

(b)	pristup laboratoriju s kvalificiranim osobljem, objekte, opremu i financijska sredstva kako bi se osiguralo brzo i točno dijagnosticiranje te diferencijalna dijagnoza navedenih bolesti i novih bolesti;

(c)	dovoljno osposobljene veterinare koji obavljaju poslove iz članka 11. koji spadaju u djelokrug ove Uredbe.

2. Države članice podupiru subjekte i stručnjake za životinje u stjecanju, održavanju i razvijanju osnovnih znanja o zdravlju životinja predviđenih člankom 10. kroz relevantne programe u sektorima poljoprivrede, akvakulture ili službenog obrazovanja i osiguravaju dostizanje potrebne razine znanja . [Am. 105]

2a. Države članice određuju uvjete prema kojima se subjektima, stručnjacima za životinje i vlasnicima kućnih ljubimaca može osigurati stjecanje, održavanje i razvoj temeljnog znanja o zdravlju životinja u skladu s člankom 10. [Am. 106]

Članak 12.a

Strateške mjere za nepopisane bolesti

Države članice poduzimaju strateške mjere za praćenje, sprečavanje i suzbijanje prenosivih bolesti životinja, uključujući i one koje nisu navedene u Prilogu ovoj Uredbi, te također u cilju smanjenja rizika od razvoja antimikrobne rezistencije. Te se mjere donose kao dio kontrolnih planova i nadzornog programa iz članka X. Uredbe (EZ) br. xxxx/xxxx (*6) (Uredba o službenom nadzoru) i članku 5. Uredbe (EZ) br. 2160/2003. [Am. 107]

Članak 12.b

Granična kontrola

Države članice uz tehničku pomoć na razini Unije u pogledu bolesti životinja navedenih u Prilogu - 1 ovoj Uredbi osiguravaju primjenu odgovarajućih preventivnih mjera biološke sigurnosti osnovanih na riziku duž svojih vanjskih granica u suradnji s nadležnim tijelima dotičnih trećih država. [Am. 108]

Članak 13.

Prijenos nadležnog tijela drugih službenih aktivnosti

1. Nadležno tijelo može prenijeti jednu ili više od sljedećih aktivnosti na veterinare te na nadležne strukovne organizacije : [Am. 109]

(a)	aktivnosti obavješćivanja i izvješćivanja u skladu s poglavljem 1. dijela II. te nadzora u skladu s poglavljem 2. tog dijela;

(b)

aktivnosti u vezi sa:

(i)	sviješću o, pripravnosti i suzbijanjem bolesti u skladu s dijelom III.;

(ii)	registracijom, odobrenjem, sljedivosti i premještanjem u skladu s dijelom IV.;

(iii)

hitnim mjerama u skladu s dijelom VI.

1a. Nadležno tijelo može prenijeti jednu ili više od aktivnosti navedenih u stavku 1. na stručnjake za zdravlje pčela. [Am. 110]

2. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:

(a)	okolnosti i uvjeta delegiranja aktivnosti iz stavka 1. i stavka 1.a ; [Am. 111]

(b)	koje se aktivnosti može delegirati veterinarima uz one u skladu sa stavkom 1. ovog članka i pod kojim okolnostima i uvjetima;

(c)	minimalnih uvjeta za obuku veterinara iz članka 12. stavka 1. točke (c) , u skladu s Direktivom 2005/36/EZ . [Am. 112]

Komisija uzima u obzir prirodu tih zadataka i međunarodnih obaveza Unije i država članica prilikom donošenja tih delegiranih akata.

Članak 14.

Obavješćivanje javnosti

Gdje postoji osnovana sumnja da životinje ili proizvodi mogu predstavljati rizik, je u pogledu vjerojatnog slučaja bolesti potrebno poduzeti mjere, nadležno tijelo poduzima odgovarajuće korake kako bi se javnost obavijestila o prirodi rizika te o mjerama koje su poduzete ili će se poduzeti kako bi se spriječio ili suzbio rizik, uzimajući u obzir vrstu, opseg i ozbiljnost potrebu da se izbjegne nepotrebno širenje panike i opsega tog rizika te uzimajući u obzir interes javnosti da bude informirana . [Am. 113]

Nadležno tijelo donosi mjere potrebne za obavješćivanje građana o temeljnim načelima za sprečavanje izbijanja i širenja životinjskih bolesti i, osobito, o rizicima uvoza patogenih tvari iz područja izvan Unije u slučaju putovanja izvan Unije. [Am. 114]

Odjeljak 4.

Laboratoriji, objekti i druge fizičke i pravne osobe koje rukuju uzročnicima bolesti, cjepivima i drugim biološkim proizvodima

Članak 15.

Obveze laboratorija, objekata i drugih koji rukuju s uzročnicima bolesti, cjepivima i drugim biološkim proizvodima

1. Laboratoriji, objekti i druge fizičke ili pravne osobe koje rukuju s uzročnicima bolesti u cilju istraživanja, obrazovanja, dijagnoze ili u proizvodnji cjepiva i drugih bioloških proizvoda, uzimajući u obzir međunarodne standarde kada oni postoje:

(a)	poduzimaju odgovarajuće biosigurnosne, biozaštitne i bioizolacijske mjere kako bi spriječili širenje uzročnika bolesti i svoje naknadne kontakte sa životinjama izvan laboratorija ili drugih objekata u kojima se rukuje s uzročnicima bolesti u svrhu istraživanja;

(b)	osiguravaju da premještanja uzročnika bolesti, cjepiva i drugih bioloških proizvoda između laboratorija ili drugih objekata ne dovode do opasnosti od širenja bolesti s popisa i novih bolesti.

2. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču sigurnosnih mjera za laboratorije, objekte i druge fizičke ili pravne osobe koje rade s uzročnicima bolesti, cjepivom i drugim biološkim proizvodima u odnosu na:

(a)	mjere biosigurnosti, biozaštite i bioizolacije;

(b)	zahtjeve pri premještanju uzročnika bolesti, cjepiva i drugih bioloških proizvoda.

DIO II.

OBAVJEŠĆIVANJE I IZVJEŠĆIVANJE O BOLESTI, NADZOR, PROGRAMI ISKORJENJIVANJA, STATUS „BOLEST JE ISKORIJENJENA”

Poglavlje 1.

Obavješćivanje i izvješćivanje o bolesti

Članak 16.

Izvješćivanje u državama članicama

1. Fizičke i pravne osobe Subjekti, stručnjaci za životinje i vlasnici kućnih ljubimaca odmah obavješćuju: [Am. 115]

(a)	nadležno tijelo u slučaju izbijanja ili sumnje o izbijanju navedene bolesti iz članka 8. stavka 1. točke (e); [Am. 116]

(b)

veterinara ili stručnjaka za zdravlje akvatičnih životinja o abnormalnom mortalitetu i ostalim znakovima ozbiljne prenosive bolesti ili znatno smanjenim stopama proizvodnje bez utvrđenog uzroka kod životinja za daljnje istraživanje, uključujući uzorkovanje za ispitivanje u laboratoriju kada situacija to opravdava. [Am. 117]

1a. Veterinari ili stručnjaci za zdravlje akvatičnih životinja u slučaju izbijanja ili sumnje o izbijanju navedene bolesti iz članka 8. stavka 1. točke (e) o tome odmah obavještavaju nadležno tijelo; [Am. 118]

1b. Doktori odmah obavještavaju nadležno tijelo o bilo kojem znaku zoonoze. [Am. 119]

2. Države članice mogu odlučiti da se obavijesti iz stavka 1. točke (b) moraju uputiti nadležnom tijelu.

3. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:

(a)	kriterija za utvrđivanje jesu li se okolnosti koje zahtijevaju obavijest iz stavka 1. točke (b) ovoga članka dogodile;

(b)	podrobnih pravila za daljnje istraživanje predviđeno stavkom 1. točkom (b) ovoga članka.

Članak 17.

Obavješćivanje u Uniji

1. Države članice odmah obavješćuju Komisiju i ostale države članice o svim epidemijama bolesti s popisa navedenih iz članka 8. stavka 1. točke (e) za koje je potrebno hitno prijavljivanje kako bi se osigurala pravovremena provedba potrebnih mjera upravljanja rizikom, uzimajući u obzir profil bolesti.

2. Obavijest iz stavka 1. mora sadržavati sljedeće podatke o izbijanju bolesti:

(a)	uzročnika bolesti i, prema potrebi, podtip;

(b)	datume sumnji i potvrde izbijanja;

(c)	mjesto izbijanja;

(d)	sva povezana izbijanja;

(e)	životinje pogođene izbijanjem;

(f)	mjere suzbijanja bolesti poduzete zbog izbijanja;

(g)	moguće ili poznato podrijetlo navedenih bolesti;

(h)	upotrijebljene dijagnostičke metode.

3. Komisija provedbenim aktima utvrđuje koja ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 253. kako bi utvrdila koje su je od bolesti s popisa iz članka navedenih u članku 8. stavku 1. točci . stavka točke (e) predmet predmetom neposredne obavijesti od strane država članica u skladu sa stavkom 1. ovoga članka. [Am. 120]

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2. [Am. 121]

Članak 18.

Izvješćivanje u Uniji

1. Države članice Europskoj komisiji i drugim državama članicama dostavljaju informacije o bolestima s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (e) za koje:

(a)	se ne zahtijeva trenutna obavijest o izbijanjima u skladu s člankom 17. stavkom 1.;

(b)

se zahtijeva trenutna obavijest o izbijanjima u skladu s člankom 17. stavkom 1., a za dodatne informacije se traži izvješćivanje Komisiji i drugim državama članicama o:

(i)	nadzoru u skladu s pravilima utvrđenim provedbenim aktom usvojenim u skladu s člankom 29.;

(ii)	programu iskorjenjivanja u skladu s pravilima utvrđenim provedbenim aktom usvojenim u skladu s člankom 35.

2. Izvješća iz stavka 1. sadrže podatke o:

(a)	otkrivanju bolesti s popisa iz stavku 1.;

(b)	rezultate nadzora kada se to zahtijeva u skladu s propisima donesenim na temelju članka 29. točke (b) podtočke (ii);

(c)	rezultatima programa nadzora kada se to zahtijeva u skladu s člankom 27. stavkom 3. i pravilima donesenim u skladu s člankom 29. točkom (b) podtočkom (ii);

(d)	programima iskorjenjivanja kada se to zahtijeva u skladu s člankom 33. i pravilima utvrđenim provedbenim aktom usvojenim u skladu s člankom 35.

3. Komisija je, u skladu s člankom 253., ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču dopuna uvjeta iz stavka 2. ovoga članka i izvješćivanja o drugim pitanjima kada je to potrebno kako bi se osigurala učinkovita primjena pravila sprečavanja i suzbijanja bolesti iz ove Uredbe. [Am. 122]

Članak 19.

Zajednička pravila o obavješćivanju i izvješćivanju u Uniji

1. Obavješćivanje i izvješćivanje u Uniji u skladu s člankom 17. stavkom 1. i člankom 18. stavkom 1. izvršava se u vremenu i učestalosti koja osigurava transparentnost i pravovremenu primjenu potrebnih mjera upravljanja rizikom, uzimajući u obzir:

(a)	profil bolesti;

(b)	vrstu izbijanja.

2. Države članice utvrđuju regije obavješćivanja i izvješćivanja u svrhu obavješćivanja i izvješćivanja u Uniji u skladu s člankom 17. stavkom 1. i člankom 18. stavkom 1.

Članak 20.

Računalni informacijski sustav za obavješćivanje i izvješćivanje o bolestima u Uniji

Komisija uspostavlja i upravlja računalnim informacijskim sustavom za provedbu mehanizama i alata zahtjeva obavješćivanja i izvješćivanja u Uniji u skladu s člancima 17., 18. i 19.

Članak 21.

Provedbene ovlasti koje se odnose na obavješćivanje i izvješćivanje u Uniji i računalni informacijski sustav

Komisija provedbenim aktima utvrđuje pravila zahtjeva obavješćivanja i izvješćivanja u Uniji i računalnog informacijskog sustava u skladu s člancima od 17. do 20. s obzirom na:

(a)	informacije koje države članice trebaju pružiti u obavješćivanju i izvješćivanju u Uniji u skladu s člankom 17. stavkom 1. i člankom 18. stavkom 1.;

(b)	procedure uspostavljanja i upotrebe računalnog informacijskog sustava u skladu s člankom 20. i prijelazne mjere za migracije podataka i informacija iz postojećih sustava u novi sustav i njegovu punu operativnost;

(c)	format i strukturu podataka koji se upisuju u računalni informacijski sustav u skladu s člankom 20.;

(d)	rokove i frekvencije obavješćivanja i izvješćivanja u Uniji u skladu s člankom 17. stavkom 1. i člankom 18. stavkom 1.;

(e)	regije obavješćivanja i izvješćivanja u Uniji u skladu s člankom 19. stavkom 2.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Poglavlje 2.

Nadzor

Članak 22.

Obveza nadzora za subjekte

U svrhu otkrivanja prisutnosti bolesti s popisa i novih bolesti subjekti:

(a)	promatraju zdravlje i ponašanje dobrobit životinja za koje su nadležni; [Am. 123]

(aa)	uočavaju promjene životinjskih proizvoda za koje su odgovorni, a koje bi mogle uzrokovati sumnju da su izazvane bolešću s popisa ili novom bolešću; [Am. 124]

(b)	uočavaju promjene u uobičajenim parametrima proizvodnje u objektima, kod životinja ili zametnih proizvoda za koje su odgovorni, a koje bi mogle uzrokovati sumnju da su izazvane bolešću s popisa ili novom bolešću;

(c)	paze na abnormalan mortalitet i druge znakove ozbiljne prenosive bolesti kod životinja za koje su odgovorni. [Am. 125]

(ca)	podvrgavaju se veterinarskim zoosanitarnim inspekcijama u svrhu sprečavanja pojave bolesti s popisa i novih bolesti, u skladu s kriterijima utvrđenima u članku 23., te inspekcije također služe kao savjeti o biološkoj sigurnosti upućeni subjektu. [Am. 126]

Subjekti se mogu uključiti u dobrovoljne kolektivne mjere nadzora bolesti životinja, ako one postoje. [Am. 127]

Članak 23.

Posjete provjere zdravlja životinja

1. Subjekti osiguravaju da objekte za koje su odgovorni prema potrebi posjećuju veterinari ili drugi kvalificirani stručnjaci radi veterinarskih inspekcija, zbog rizika koje objekt predstavlja, uzimajući u obzir: [Am. 128]

(a)	vrstu objekta;

(b)	kategorije i vrste domaćih životinja u objektu;

(ba)	postojeće epidemiološko stanje u zoni ili području; [Am. 129]

(c)	bilo koje druge programe nadzora, osiguravanja kvalitete ili službeni nadzor kojem su podložne domaće životinje i vrsta objekta.

Učestalost takvih veterinarskih inspekcija takva je da osigurava zadovoljavajuće sprečavanje bolesti životinja te je razmjerna riziku koji objekt predstavlja. Nadležno tijelo utvrđuje detaljna pravila u vezi sa sadržajem i učestalošću veterinarskih inspekcija za različite vrste rizika koje predstavljaju različite vrste objekata. [Am. 130]

Oni se mogu kombinirati s inspekcijama u druge svrhe.

2. Veterinarske inspekcije u skladu s člankom 1. provode se za potrebe:

(a)	otkrivanja informacije o znakovima koji ukazuju na pojavu bolesti s popisa ili novih bolesti; [Am. 131]

(b)	pružanja savjeta subjektima o biosigurnosti i drugim pitanjima zdravlja životinja, za odgovarajuću vrstu objekta te kategorija i vrsta domaćih životinja u objektu.

(ba)	davanja informacija nadležnom tijelu koje dopunjava nadzor predviđen u članku 25. [Am. 132]

Članak 24.

Delegiranje ovlasti koje se odnose na veterinarske inspekcije

Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:

(a)

nadopunjavanja:

(i)

kriterija utvrđenih člankom 23. stavkom 1. koje se uzima u obzir prilikom utvrđivanja:

—	u kojoj vrsti objekta se provode veterinarske inspekcije;

—	učestalosti takvih veterinarskih inspekcija;

(ii)	zahtjeva iz članka 23. stavka 2. u vezi sa sadržajem i učestalošću veterinarskih inspekcija za različite vrste objekata kako bi se osiguralo postizanje svrhe veterinarskih inspekcija;

(b)	vrste objekata u kojima se provode veterinarske inspekcije. [Am. 133]

Članak 25.

Obveza nadzora nadležnog tijela

1. Nadležno tijelo obavlja nadzor prisutnosti bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (e) i novih bolesti.

2. Nadzor je osmišljen na način koji osigurava pravovremeno uočavanje prisutnosti bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (e) i novih bolesti, prikupljanjem, uspoređivanjem i analiziranjem podataka koji se odnose na pojavu bolesti. Taj nadzor dopunjava i oslanja se na nadzor koji osiguravaju subjekti, pojedinačno ili u okviru kolektivnih dobrovoljnih programa. [Am. 134]

3. Nadležno tijelo osigurava prikupljanje podataka o nadzoru u skladu sa stavkom 1. i njihovu učinkovitu i djelotvornu uporabu.

Članak 26.

Metodologija, učestalost i intenzitet nadzora

Način, sredstva, dijagnostičke metode, učestalost, intenzitet, ciljana životinjska populacija i uzorkovanje unutar nadzora iz članka 25. stavka 1. odgovaraju i proporcionalni su ciljevima nadzora, uzimajući u obzir:

(a)	profil bolesti;

(b)	uključene faktore rizika;

(c)

zdravstveni status u:

(i)	državi članici, njenoj zoni ili kompartmentu u kojoj se nadzor provodi;

(ii)	državama članicama i trećim zemljama ili teritorijima s kojima ili graniče ili iz kojih su životinje ili proizvodi uvezeni u tu državu članicu, njenu zonu ili kompartment;

(d)	nadzor koji provode subjekti u skladu s člankom 22. ili druga javna tijela.

Članak 27.

Programi nadzora

1. Nadležno tijelo provodi nadzor u skladu s člankom 25. stavkom 1. u okviru programa nadzora, kada je strukturirani nadzor nužan zbog:

(a)	profila bolesti;

(b)	uključenih faktora rizika.

(ba)	povijesnih iskustava s bolestima u državi članici, zoni ili njezinu kompartmentu; [Am. 135]

2. Država članica koja uspostavlja program nadzora u skladu sa stavkom 1. o tome obavješćuje Komisiju i ostale države članice.

3. Država članica koja provodi program nadzora u skladu sa stavkom 1. Komisiji podnosi redovna izvješća o rezultatima tog programa nadzora.

Članak 28.

Delegiranje ovlasti

Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:

(a)	načina, sredstava, dijagnostičkih metoda, učestalosti, intenziteta, ciljane životinjske populacije i uzorkovanja unutar nadzora u skladu s člankom 26.;

(b)	kriterija za službenu potvrdu i definicije slučajeva bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (e) i, prema potrebi, novih bolesti;

(ba)	utvrđivanju koja je od bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (e) predmet programa nadzora; [Am. 136]

(c)

zahtjeva programa nadzora predviđenih člankom 27. stavkom 1. s obzirom na:

(i)	sadržaj programa nadzora;

(ii)	podatke koje treba uključiti pri podnošenju programa nadzora u skladu s člankom 27. stavkom 2. i redovita izvješća u skladu s člankom 27. stavkom 3.;

(iii)

razdoblje primjene programa nadzora.

Članak 29.

Provedbene ovlasti

Komisija provedbenim aktima utvrđuje zahtjeve u vezi s nadzorom i programom nadzora u skladu s člankom 26. i 27. i pravila donesena u skladu s člankom 28. o:

(a)	utvrđivanju koja je od bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (e) predmet programa nadzora; [Am. 137]

(b)

obliku i postupku za:

(i)	podnošenje informacija o programima podnošenje programa nadzora Komisiji i drugim državama članicama; Am. 138]

(ii)	izvješćivanje Komisije o rezultatima nadzora.

(iia)

sredstva za procjenu programa koja upotrebljavaju Komisija i države članice. [Am. 139]

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Poglavlje 3.

Programi iskorjenjivanja

Članak 30.

Obvezni ili dobrovoljni programi iskorjenjivanja

1. Države članice u kojima nisu iskorijenjene ili se ne zna jesu li iskorijenjene jedna ili više bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (b) na njihovom cijelom teritoriju ili u zonama ili kompartmentima:

(a)

uspostavljaju program iskorjenjivanja ili demonstriranja iskorijenjenosti bolesti s popisa, koji se provodi na životinjskim populacijama na koje se odnosi ta bolest, a obuhvaća relevantne dijelove njihova teritorija ili njihovih mjerodavnih zona ili kompartmenata („obvezan program iskorjenjivanja”);

(b)	dostavljaju nacrt obveznog programa iskorjenjivanja na odobrenje Komisiji.

2. Države članice u kojima nisu iskorijenjene ili se ne zna jesu li iskorijenjene jedna ili više bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (c) i koje odluče uspostaviti program iskorjenjivanja takve bolesti s popisa, koji će se provoditi na životinjskoj populaciji na koju se ista odnosi i obuhvaćati relevantne dijelove njihova teritorija, zone ili kompartmenta („obvezan program iskorjenjivanja”) dostavljaju taj program Komisiji na odobrenje u slučaju da :

(a)	država članica zatraži priznavanje, unutar Unije, jamstava o zdravlju životinja s obzirom na pojedinu bolest u pogledu prometa životinja ili proizvoda; ili

(b)	da je dobrovoljni program iskorijenjenja kandidat za financijski doprinos Unije. [Am. 140]

3. Komisija provedbenim aktima odobrava:

(a)	nacrt obveznog programa iskorjenjivanja koji joj je dostavljen na odobrenje u skladu sa stavkom 1.;

(b)	nacrt obveznog programa iskorjenjivanja koji joj je dostavljen na odobrenje u skladu sa stavkom 2.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Iz valjano utemeljenih krajnje hitnih razloga koji se odnose na bolest s popisa koja predstavlja rizik visokog utjecaja u skladu s postupkom iz članka 255. stavka 3. Komisija donosi provedbene akte koji se neposredno primjenjuju.

Komisija može provedbenim aktima od država članica zahtijevati izmjenu ili obustavu , kada je to potrebno, programa iskorjenjivanja u skladu sa točkama (a) i (b). Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2. [Am. 141]

4. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:

(a)	ciljeva, strategija za suzbijanje bolesti i srednjoročnih ciljeva obveznih i dobrovoljnih programa iskorjenjivanja;

(b)

odstupanja od zahtjeva za podnošenje obveznog programa iskorjenjivanja i dobrovoljnog programa iskorjenjivanja na odobrenje, u skladu sa stavkom 1. točkom (b) i stavkom 2. ovog članka, kada takvo odobrenje nije potrebno s obzirom na donošenje pravila u pogledu tih programa u skladu s člankom 31. stavkom 2., člankom 34. stavkom 2. i člankom 35.;

(c)	informacija koje države članice dostavljaju Komisiji i ostalim državama članicama u vezi s odstupanjima od zahtjeva za odobrenjem obveznih programa iskorjenjivanja i dobrovoljnih programa iskorjenjivanja u skladu s točkom (b).

Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji izmjenjuju ili obustavljaju pravila donesena u skladu s točkom (b) ovoga stavka.

Članak 31.

Mjere obveznih i dobrovoljnih programa iskorjenjivanja

1. Obvezni programi iskorjenjivanja i dobrovoljni programi iskorjenjivanja sastoje se najmanje od sljedećih mjera:

(a)	mjera suzbijanja bolesti za iskorjenjivanje uzročnika bolesti iz objekata, kompartmenata i zona u kojima se bolest pojavila te kako bi se spriječile ponovne infekcije;

(b)

nadzor proveden u skladu s pravilima utvrđenima u člancima od 26. do 29. kako bi dokazali:

(i)	učinkovitost mjera sprječavanja bolesti u skladu s točkom (a);

(ii)	slobodu od bolesti s popisa;

(c)	mjere suzbijanja bolesti koje treba poduzeti u slučaju pozitivnih nalaza nadzora.

2. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte o:

(a)	mjerama suzbijanja bolesti u skladu sa stavkom 1. točkom (a);

(b)	mjerama suzbijanja bolesti koje je potrebno poduzeti kako bi se izbjegla ponovna infekcija ciljane životinjske populacije oboljele od dotične bolesti u objektima, zonama i kompartmentima;

(c)	oblicima, sredstvima, dijagnostičkim metodama, učestalosti, intenzitetu, ciljanoj životinjskoj populaciji nadzora u skladu s člankom 26.;

(d)	mjerama suzbijanja bolesti koje treba poduzeti u slučaju pozitivnih nalaza nadzora za bolesti s popisa u skladu sa stavkom 1. točkom (c);

(e)	cijepljenju.

Članak 32.

Sadržaj podnošenja obveznih i dobrovoljnih programa iskorjenjivanja

Države članice uključuju sljedeće informacije u zahtjeve za obvezne i dobrovoljne programe iskorjenjivanja koji se predaju Komisiji na odobrenje u skladu s člankom 30. stavkom 1. i 2.:

(a)	opis epidemiološke situacije bolesti s popisa koji se odnosi na obvezne i dobrovoljne programe iskorjenjivanja;

(b)	opis i razgraničenje geografskog i upravnog područja obuhvaćenog obveznim i dobrovoljnim programima iskorjenjivanja;

(c)	opis mjera suzbijanja bolesti obveznih i dobrovoljnih programa iskorjenjivanja u skladu s člankom 31. stavkom 1. i provedbenim pravilima u skladu s člankom 31. stavkom 2.;

(d)	procijenjeno trajanje obveznog ili dobrovoljnog programa iskorjenjivanja;

(e)	srednjoročne ciljeve i strategije suzbijanja bolesti za poduzimanje obveznog ili dobrovoljnog programa iskorjenjivanja;

(f)	analizu procijenjenih troškova i koristi obveznog ili dobrovoljnog programa iskorjenjivanja.

(fa)	točno prepoznavanje javnih tijela i/ili privatnih stranki koji na razne načine sudjeluju u programima te jasno određivanje njihovih uloga i odgovornosti u provedbi programa. [Am. 142]

Članak 33.

Izvješćivanje

Država članica koja poduzima obvezni ili dobrovoljni program iskorjenjivanja Komisiji dostavlja:

(a)	redovna srednjoročna izvješća za praćenje provedbe srednjoročnih ciljeva iz članka 32. točke (e) o aktualnim programima obveznog ili dobrovoljnog iskorjenjivanja;

(b)	završno izvješće nakon završetka programa.

Članak 34.

Razdoblje primjene programa iskorjenjivanja

1. Programi obveznog ili dobrovoljnog iskorjenjivanja primjenjuju se dok se:

(a)	ne ispune uvjeti prijave statusa „bolest je iskorijenjena” na teritoriju države članice ili zone u skladu sa člankom 36. stavkom 1. ili kompartmenta u skladu s člankom 37. stavkom 1.; ili

(b)	u slučaju dobrovoljnih programa iskorjenjivanja, uvjeti prijave statusa „bolest je iskorijenjena” ne mogu ispuniti, a program više ne ispunjava svoju svrhu; u tom slučaju, nadležno tijelo ili Komisija povlači taj program u skladu s postupkom kojim je utvrđen.

2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o dopunama i izmjenama zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka za razdoblje primjene obveznih i dobrovoljnih programa iskorjenjivanja.

Članak 35.

Provedbene ovlasti i delegiranje ovlasti u pogledu pokazatelja uspješnosti [Am. 143]

Komisija putem provedbenih akata utvrđuje informacije, oblik i proceduralne zahtjeve pravila iz članaka od 30. do 33. o:

(a)	podnošenju nacrta obveznih i dobrovoljnih programa iskorjenjivanja za odobrenje;

(b)	pokazateljima uspješnosti; [Am. 144]

(c)	izvješćivanju Komisije i drugih država članica o rezultatima provedbe obveznih i dobrovoljnih programa iskorjenjivanja.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 253. o uspostavi pokazatelja za mjerenje uspješnosti obveznih ili dobrovoljnih programa iskorjenjivanja predviđenih u člancima 30., 31. i 32. [Am. 145]

Poglavlje 4.

Status „bolest je iskorijenjena”

Članak 36.

Države članice i zone sa statusom „bolest je iskorijenjena”

1. Država članica može Komisiji podnijeti zahtjev za odobrenje statusa „bolest je iskorijenjena” za jednu ili više bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (b) i (c) za čitav svoj teritorij ili za jednu ili više njenih zona, pod uvjetom da je ispunjen jedan ili više sljedećih uvjeta:

(a)	ni jedna od navedenih vrsta bolesti obuhvaćenih zahtjevom za status „bolest je iskorijenjena” nije prisutna na čitavom teritoriju države članice ili u dotičnoj zoni ili zonama na koje se odnosi zahtjev;

(b)	poznato je da uzročnik bolesti ne može preživjeti na čitavom teritoriju države članice ili u dotičnoj zoni ili zonama na koje se odnosi zahtjev;

(c)	u slučaju bolesti s popisa koje prenose samo prijenosnici, a nijedan od prijenosnika nije prisutan ili je poznato da ne mogu preživjeti na čitavom teritoriju države članice ili u dotičnoj zoni ili zonama na koje se odnosi zahtjev;

(d)

sloboda od bolesti s popisa dokazana je:

(i)	programom iskorjenjivanja u skladu s pravilima utvrđenim člankom 31. stavkom 1. i provedbenim pravilima u skladu sa stavkom 2. tog članka; ili

(ii)	povijesnim i nadzornim podacima.

2. Zahtjevi država članica za status „bolest je iskorijenjena” uključuju dokaze koji potkrjepljuju da su uvjeti za status „bolest je iskorijenjena” iz članka 1. ispunjeni.

3. Komisija provedbenim aktom odobrava, podložno izmjenama kada je potrebno, zahtjeve država članica za status „bolest je iskorijenjena” ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. i 2.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Članak 37.

Kompartmenti

1. Država članica može Komisiji podnijeti zahtjev za priznavanje statusa „bolest je iskorijenjena” za kompartmente za bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) i za zaštitu takvog statusa dotičnog kompartmenta u slučaju izbijanja jedne ili više bolesti s popisa na njenom teritoriju, pod uvjetom da:

(a)	unošenje jedne ili više bolesti s popisa obuhvaćene tim zahtjevom može biti djelotvorno spriječeno na razini kompartmenta uzimajući u obzir profil bolesti;

(b)	kompartment obuhvaćen tim zahtjevom ima jedan zajednički biosigurnosni sustav upravljanja koji osigurava status „bolest je iskorijenjena” svim objektima koji ga sačinjavaju;

(c)

kompartment obuhvaćen tim zahtjevom odobren je od strane nadležnog tijela u svrhu premještanja životinja i njihovih proizvoda u skladu s:

(i)	člancima 94. i 95. za kompartmente u kojima se uzgajaju kopnene životinje i njihovi proizvodi;

(ii)	člancima 181. i 182. za kompartmente u kojima se uzgajaju životinje akvakulture i njihovi proizvodi.

2. Država članica može Komisiji podnijeti zahtjev za priznavanje statusa „bolest je iskorijenjena” za kompartmente za bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točaka (b) i (c), pod uvjetom da:

(a)	unošenje jedne ili više bolesti s popisa obuhvaćene tim zahtjevom može biti djelotvorno spriječeno na razini kompartmenta uzimajući u obzir profil bolesti;

(b)

zadovoljen je jedan ili više od sljedećih uvjeta:

(i)	uvjeti u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkama od (a) do (d);

(ii)	objekti kompartmenta započinju ili nastavljaju svoje aktivnosti i uspostavili su zajednički biosigurnosni sustav upravljanja kako bi osigurali da je kompartment bolest je iskorijenjena;

(c)	subjekti zaduženi za objekte kompartmenta imaju zajednički biosigurnosni sustav upravljanja kako bi osigurali jamstvo statusa „bolest je iskorijenjena”;

(d)

kompartment obuhvaćen tim zahtjevom odobrilo je nadležno tijelo u svrhu premještanja životinja i njihovih proizvoda u skladu s:

(i)	člancima 94. i 95. za kompartmente u kojima se uzgajaju kopnene životinje i njihovi proizvodi;

(ii)	člancima 181. i 182. za kompartmente u kojima se uzgajaju životinje akvakulture i njihovi proizvodi.

3. Zahtjevi država članica za status „bolest je iskorijenjena” za kompartmente u skladu sa stavkom 1. i 2. uključuju dokaze koji potkrjepljuju da su uvjeti navedeni u stavcima ispunjeni.

4. Komisija provedbenim aktom priznaje, podložno izmjenama kada je potrebno, status „bolest je iskorijenjena” za kompartmente ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ili 2. i 3..

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

5. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte o:

(a)

zahtjevima priznavanja statusa „bolest je iskorijenjena” za kompartmente u skladu sa stavcima 1. i 2. ovoga članka, uzimajući u obzir profil bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točaka (a), (b) i (c), koji se odnose na:

(i)	nadzor i druge dokaze potrebne za potvrđivanje slobode od bolesti;

(ii)	biosigurnosne mjere;

(b)	detaljnim pravilima za odobrenje statusa kompartmenata „bolest je iskorijenjena” koji odobrava nadležno tijelo u skladu sa stavcima 1. i 2. ovoga članka;

(c)	kompartmentima koji su smješteni na teritoriju više od jedne države članice.

Članak 38.

Popis zona ili kompartmenata slobodnih od bolesti

Svaka država članica utvrđuje i vodi ažurirani popis:

(a)	teritorija ili zona slobodnih od bolesti u skladu s člankom 36. stavkom 1.;

(b)	statusa kompartmenata „bolest je iskorijenjena” u skladu s člankom 37. stavkom 1. i 2.

Države članice javno objavljuju spomenute popise.

Članak 39.

Delegiranje ovlasti koje se odnose na status „bolest je iskorijenjena” država članica i zona

Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte o:

(a)

podrobnim pravilima o statusu „bolest je iskorijenjena” država članica i njihovih zona uzimajući u obzir različite profile dotičnih bolesti koja se odnose na:

(i)	kriterije koji se upotrebljavaju za dokazivanje tvrdnji država članica da nijedna vrsta s popisa nije prisutna ili nije sposobna preživjeti te dokaze potrebne za dokazivanje tih tvrdnji u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (a);

(ii)	kriterije koji se upotrebljavaju za dokazivanje da uzročnik ili prijenosnik bolesti ne može preživjeti i potrebne dokaze za potvrdu takvih tvrdnji u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (b) i (c);

(iii)

kriterije koji se upotrebljavaju za utvrđivanje slobode od bolesti iz članka 36. stavka 1. točke (d);

(iv)	nadzor i druge dokaze potrebne za potvrđivanje slobode od bolesti;

(v)	biosigurnosne mjere;

(vi)	ograničenja i uvjete cijepljenja u državama članicama slobodnima od bolesti i njihovim zonama;

(vii)

objekte zona koji razdvajaju zone slobodne od bolesti ili zone pod programom iskorjenjivanja od zona ograničenja („tampon zone”);

(viii)

zone koje se protežu preko teritorija više od jedne države članice;

(b)

odstupanjima od zahtjeva za Komisijino odobrenje statusa „bolest je iskorijenjena” za jednu ili više bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točaka (b) i (c), u skladu s člankom 36. stavkom 1. kada takvo odobrenje nije nužno zbog podrobnih pravila o slobodi od bolesti koja su utvrđena pravilima donesenim u skladu s točkom (a) ovoga članka;

(c)	informacije koje države članice trebaju dostaviti Komisiji i drugim državama članicama kako bi dokazale izjave o statusu „bolest je iskorijenjena” bez donošenja provedbenog akta u skladu s člankom 36. stavkom 3. u skladu s točkom (b) ovoga članka.

Članak 40.

Provedbene ovlasti

Komisija putem provedbenih akata utvrđuje zahtjeve koji se odnose na status „bolest je iskorijenjena” za teritorije, zone i kompartmente u skladu s pravilima iz članaka 36., 37. i 38. te pravilima utvrđenima u delegiranim aktima donesenima u skladu s člankom 39. o:

(a)	utvrđivanju za koju se od bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a), (b) i (c) mogu uspostaviti kompartmenti slobodni od bolesti u skladu s člankom 37.;

(b)

zahtjevima koji se odnose na informacije koje treba dostaviti te oblik i postupak za:

(i)	primjenu statusa „bolest je iskorijenjena” na ukupan teritorij države članice, njene zone ili kompartmente;

(ii)	razmjenu informacija između država članica i Komisije o državama članicama slobodnim od bolesti ili njihovim zonama i kompartmentima.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka, u 255. stavka, u 2.

Članak 41.

Održavanje statusa „bolest je iskorijenjena”

1. Države članice održavaju status „bolest je iskorijenjena” na svojim teritorijima, zonama ili kompartmentima sve dok:

(a)	uvjeti za status „bolest je iskorijenjena” utvrđeni člankom 36. stavkom 1. i člankom 37. stavcima 1. i 2. te pravilima utvrđenim u skladu sa stavkom 3. ovoga članka i člankom 39. ostanu ispunjeni;

(b)	se obavlja nadzor, uzimajući u obzir uvjete propisane člankom 26., kako bi se provjerilo jesu li teritorij, zona ili kompartment još uvijek slobodni od bolesti za koju je odobren ili priznat status „slobodan od bolesti”;

(c)	se primjenjuju ograničenja na premještanje životinja, i gdje je to potrebno, njihovih proizvoda, na vrste s popisa za bolest s popisa kojoj je status „bolest je iskorijenjena” odobren ili priznat na teritoriju, zoni ili kompartmentu u skladu s pravilima utvrđenima u Dijelovima IV. i V.;

(d)	se provode druge biosigurnosne mjere kako bi se spriječilo unošenje bolesti s popisa za koju je odobren ili priznat status „bolest je iskorijenjena”.

2. Država članica odmah obavještava Komisiju ako se prestanu primjenjivati uvjeti iz stavka 1. o održavanju statusa „bolest je iskorijenjena” .

3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. koji se odnose na sljedeće uvjete za održavanje statusa „bolest je iskorijenjena”:

(a)	nadzor u skladu sa stavkom 1. točkom (b);

(b)	biosigurnosne mjere u skladu sa stavkom 1. točkom (c).

Članak 42

Suspenzija, povlačenje ili obnavljanje statusa „bolest je iskorijenjena”

1. Kada država članica ima razlog sumnjati , ili ju je slanjem obavijesti na to upozorila Komisija, da je bilo koji od uvjeta održavanja statusa „bolest je iskorijenjena” za državu članicu, zonu ili kompartment prekršen, ona odmah: [Am. 146]

(a)

obustavlja premještanja vrsta s popisa za bolest s popisa za koju je odobren ili priznat status „bolest je iskorijenjena” prema državama članicama, zonama ili kompartmentima s višim zdravstvenim statusom za dotičnu bolest s popisa poduzima primjerene mjere koje se temelje na riziku koji kretanje životinja može predstavljati za dotičnu bolest; [Am. 147]

(b)	kada je važno radi sprečavanja širenja bolesti s popisa za koju je status „bolest je iskorijenjena” odobren ili priznat, primijenjuje mjere suzbijanja bolesti iz glave II. dijela III.

2. Mjere predviđene stavkom 1. ukidaju se kada se daljnjim istraživanjem utvrdi da:

(a)	nije došlo do dotičnog prekršaja; ili

(b)	dotični prekršaj nije imao znatan utjecaj i država članica može pružiti jamstva da su uvjeti za održavanje statusa „bolest je iskorijenjena” ispunjeni.

3. Kada se daljnjim istragama koje vodi država članica potvrdi velika vjerojatnost da se bolest s popisa za koju je određen status „bolest je iskorijenjena” pojavila ili su se dogodili drugi znatni prekršaji uvjeta održavanja statusa „bolest je iskorijenjena”, država članica odmah o tome obavješćuje Komisiju.

4. Komisija nakon toga odmah delegiranim aktima povlači odobrenje statusa „bolest je iskorijenjena” države članice ili zone, dobivenim u skladu s člankom 36. stavkom 3. ili priznavanje statusa „bolest je iskorijenjena” za kompartment, dobiven u skladu s člankom 37. stavkom 4.nakon dobivanja informacije od države članice u skladu sa stavkom 3. ovoga članka da uvjeti za održavanje statusa „bolest je iskorijenjena” više ne vrijede. [Am. 148]

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka, u 255. stavka 2.

Iz valjano utemeljenih krajnje hitnih razloga, kada se bolest s popisa iz stavka 3. ovoga članka proširi uz rizik visokog utjecaja na zdravlje životinja ili javno zdravstvo, gospodarstvo ili društvo, Komisija donosi provedbene akte koji se neposredno primjenjuju u skladu s postupkom iz članka 255. stavka 3.

5. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o pravilima za obustavljanje, povlačenje i obnavljanje statusa „bolest je iskorijenjena” mjerama koje pogođene države članice moraju donijeti i pretragama koje moraju obaviti u skladu sa stavcima 1. i 2. ovoga članka. [Am. 149]

Poglavlje 4a.

Službeni laboratoriji za zdravlje životinja [Am. 150]

Članak 42.a

Europska mreža laboratorija

1. Europska mreža laboratorija sastoji se od referentnih laboratorija Europske unije, nacionalnih referentnih laboratorija i službenih laboratorija za zdravlje životinja.

2. Laboratoriji europske mreže surađuju, izvršavajući svoje dužnosti i odgovornosti, kako bi se osiguralo da se nadzor životinjskih bolesti te programi suzbijanja i iskorjenjivanja, predviđeni ovom Uredbom, temelji na najnaprednijim znanstvenim standardima i na čvrstoj te pouzdanoj dijagnozi. [Am. 151]

Članak 42.b

Referentni laboratoriji Unije

1. Komisija određuje referentne laboratorije Unije za bolesti za koje je to nužno zbog njihovog utjecaja na zdravlje i gospodarstvo kako bi se postigli ciljevi ove Uredbe.

2. Takva se određivanja vrše javnim postupkom odabira koji se redovito provjerava.

3. Referentni laboratoriji Europske unije:

(a)	rade u skladu s normom EN ISO/IEC 17025 koja se odnosi na „Opće zahtjeve za osposobljenost ispitnih i umjernih laboratorija” te ih u skladu s tom normom procjenjuje i akreditira nacionalno akreditacijsko tijelo koje djeluje u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (56);

(b)	su nepristrani i nisu u sukobu interesa u vezi s izvršavanjem svojih zadataka kao referentni laboratoriji Europske unije;

(c)	imaju na raspolaganju osoblje koje je propisno osposobljeno i primjereno obučeno u tehnikama analize, ispitivanja i dijagnoze koje se primjenjuju u njihovom području nadležnosti te prema potrebi raspolažu odgovarajućim pomoćnim osobljem;

(d)	posjeduju ili imaju pristup nužnoj infrastrukturi, opremi i proizvodima za obavljanje dužnosti koje im se dodijele;

(e)	jamče da njihovo osoblje dobro poznaje međunarodne norme i prakse te da u svom radu uzimaju u obzir posljednja postignuća u području istraživanja na nacionalnoj razini, na razini Unije i na međunarodnoj razini;

(f)	opremljeni su za obavljanje svojih dužnosti u kriznim situacijama;

(g)

kada je potrebno, opremljeni su za ispunjavanje važnih biosigurnosnih normi za njihov rad, uzimajući u obzir posljednja postignuća u području istraživanja na nacionalnoj razini, na razini Unije i na međunarodnoj razini; opremljeni su za obavljanje svojih dužnosti u kriznim situacijama; kada je potrebno, opremljeni su za ispunjavanje važnih biosigurnosnih normi.

4. Komisija je odgovorna provedbenim aktima odrediti posebne dužnosti i odgovornosti referentnih laboratorija Unije i, po potrebi, osnovne uvjete za objekte, opremu i potrebno osoblje. [Am. 152]

Članak 42.c

Nacionalni referentni laboratoriji

1. Države članice imenuju jedan ili više nacionalnih referentnih laboratorija za svaki referentni laboratorij Europske unije imenovan u skladu s člankom 42.b stavkom 1.

2. Nacionalni referenti laboratoriji moraju ispuniti uvjete iz članka 42. b stavka 2.

3. Komisija treba, provedbenim aktima, odrediti posebne dužnosti i odgovornosti nacionalnih referentnih laboratorija i, prema potrebi, osnovne uvjete za objekte, opremu i potrebno osoblje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2. [Am. 153]

Članak 42.d

Opće usklađivanje laboratorija

1. Referentni laboratoriji Europske unije i nacionalni referentni laboratoriji moraju u području vlastite nadležnosti:

i.	osigurati da službeni laboratoriji za zdravlje životinja predviđeni člankom 42.e raspolažu ažuriranim podacima o raspoloživim metodama;

ii.	organizirati poredbena ispitivanja među laboratorijima i tražiti njihovo aktivno sudjelovanje;

iii.	prepoznati i zadovoljiti potrebe za osposobljavanje osoblja u laboratorijima;

iv.	ocijeniti kvalitetu i prikladnost reagensa i opreme koji se upotrebljavaju tijekom dijagnosticiranja u laboratoriju te proizvesti i razdijeliti referentni materijal.

2. Referentni laboratoriji Unije i nacionalni referentni laboratoriji trebaju vršiti opće usklađivanje mreže laboratorija za zdravlje životinja u području njihove teritorijalne nadležnosti. [Am. 154]

Članak 42.e

Službeni laboratoriji za zdravlje životinja

1. Nadležna tijela određuju službene laboratorije za provođenje laboratorijskih analiza i dijagnoza bolesti životinja.

2. Nadležna tijela mogu isključivo odrediti službeni laboratorij onaj laboratorij koji:

(a)	posjeduje iskustvo, opremu i infrastrukturu potrebne za obavljanje analize, ispitivanja i dijagnoze uzoraka;

(b)	raspolaže prikladnim osobljem s odgovarajućom stručnom spremom, obukom i iskustvom;

(c)	je nepristran i nije u sukobu interesa u pogledu obavljanja svojih dužnosti kao službeni laboratorij;

(d)	može pravovremeno dostaviti rezultate analize, ispitivanja ili dijagnoze.

(e)	raspolaže sustavom za osiguravanje kvalitete kako bi se osigurali čvrsti i pouzdani rezultati metoda korištenih za analize i dijagnoze u laboratoriju.

3. Službeni laboratoriji za zdravlje životinja surađuju s nacionalnim referentnim laboratorijima država članica kako bi se osiguralo da se njihove dužnosti i odgovornosti odvijaju u skladu s najnaprednijim znanstvenim normama i standardima kvalitete. [Am. 155]

DIO III.

SVIJEST O BOLESTI, PRIPRAVNOST I SUZBIJANJE BOLESTI

GLAVA I.

Svijest o bolesti i pripravnost

Poglavlje 1.

Krizni planovi i simulacijske vježbe

Članak 43.

Krizni planovi

1. Države članice izrađuju i ažuriraju krizne planove i, kada je to potrebno, podrobne priručnike s uputama koji utvrđuju mjere koje treba poduzeti u državama članicama u slučaju pojave jednog slučaja ili izbijanja bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) ili nove bolesti, kako bi se osigurala visoka razina svijesti o bolesti, spremnosti i brzog odgovora.

2. Krizni planovi i, kada je to potrebno, podrobni priručnici s uputama obuhvaćaju sljedeća pitanja:

(a)	uspostavu zapovjednog lanca u nadležnom tijelu i s ostalim javnim tijelima kako bi se osigurao brz i djelotvoran proces odlučivanja na razini države članice, regionalnoj i lokalnoj razini;

(b)	okvir za suradnju između nadležnog tijela i drugih javnih tijela uključenih kako bi se osiguralo da se, u radnje poduzimaju na koherentan i koordiniran način;

(c)

pristup:

(i)	prostorima;

(ii)	laboratorijima;

(iii)

opremi;

(iv)

osoblju;

(v)	proračunskim sredstvima za hitne slučajeve i, ako je potrebno, uspostavi adekvatnih fondova ; [Am. 156]

(vi)	drugim sredstvima i sredstvima potrebnim za brzo i učinkovito iskorjenjivanje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) ili novih bolesti;

(d)

dostupnost sljedećih centara i skupina s potrebnom stručnošću za pomoć nadležnom tijelu:

(i)	funkcionalnog centra za suzbijanje bolesti;

(ii)	regionalnih i lokalnih centara za suzbijanje bolesti, primjereno administrativnoj i geografskoj situaciji država članica;

(iii)

operativnih stručnih skupina;

(e)	provedbu mjera suzbijanja bolesti predviđenih u poglavlju 1. glave II. za bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) i za nove bolesti;

(f)	odredbe o hitnom cijepljenju kad je to potrebno;

(g)	načela geografskog razgraničenja zona ograničenja koje su uspostavila nadležna tijela u skladu s člankom 64. stavkom 1.;

(h)	koordinaciju, a sa susjednim državama članicama i susjednim trećim zemljama i teritorijima, kada je to prikladno.

2 a. Države članice savjetuju se s relevantnim dionicima prilikom izrade i ažuriranja kriznih planova. [Am. 157]

Članak 44.

Delegiranje ovlasti i provedbene ovlasti kriznih planova

1. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o detaljnim zahtjevima i uvjetima kriznih planova u skladu s člankom 43. stavkom 1. i dopunjujući zahtjeve iz članka 43. stavka 2., uzimajući u obzir:

(a)	ciljeve kriznih planova kako bi osigurala visoka razina svijesti o bolesti, spremnosti i brz odgovor;

(b)	profil bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a);

(c)	nova znanja i razvojna kretanja u pogledu bolesti s popisa te alata za suzbijanje bolesti.[Am. 158]

2. Komisija provedbenim aktima utvrđuje zahtjeve za praktičnu provedbu, i u državama članicama kriznih planova u skladu s člankom 43. stavkom 1., uzimajući u obzir:

(a)	pitanja predviđena člankom 43. stavkom 2. točkama (a) i (c) do (h);

(b)	druge operativne aspekte kriznih planova u državama članicama;

(c)	detaljne zahtjeve i uvjete praktične provedbe delegiranih akata donesenih u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Članak 45.

Simulacijske vježbe

1. Nadležno tijelo osigurava da se simulacijske vježbe kriznih planova u skladu s člankom 43. stavkom 1. izvode pravilno:

(a)	kako bi se osigurala visoka razina svijesti o bolesti, spremnosti i brzi odgovor u državama članicama;

(b)	kako bi se provjerila funkcionalnost spomenutih planova.

2. Gdje je to moguće i prikladno, simulacijske vježbe provode se u uskoj suradnji s nadležnim tijelima susjednih država članica i susjednih trećih zemalja i teritorija.

3. Države članice izvještaj o glavnim rezultatima simulacijskih vježbi stavljaju na raspolaganje Komisiji i ostalim državama članicama.

4. Kada je primjereno i potrebno, Komisija provedbenim aktima utvrđuje pravila za praktičnu provedbu simulacijskih vježbi u državama članicama o:

(a)	učestalosti, sadržaju i obliku simulacijskih vježbi;

(b)	simulacijskim vježbama koje obuhvaćaju više od jedne bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a);

(c)	suradnji između susjednih država članica i sa susjednim trećim zemljama i teritorijima.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Poglavlje 2.

Upotreba veterinarsko-medicinskih proizvoda u sprečavanju i suzbijanju bolesti

Članak 46.

Upotreba veterinarsko-medicinskih proizvoda u sprečavanju i suzbijanju bolesti

1. Države članice mogu poduzimaju mjere odgovorne upotrebe veterinarsko-medicinskih proizvoda za s popisa zarazne bolesti kako bi osigurale najučinkovitije sprečavanje bolesti ili suzbijanje tih bolesti, pod uvjetom da su spomenute mjere u skladu s uvjetima o upotrebi veterinarsko-medicinskih proizvoda propisanim delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 47. [Am. 159]

Spomenute mjere mogu obuhvatiti sljedeće:

(a)	zabrane i ograničenja upotrebe veterinarsko-medicinskih proizvoda;

(b)	obveznu upotrebu veterinarsko-medicinskih proizvoda.

2. Države članice uzimaju u obzir sljedeće kriterije pri određivanju hoće li i kako upotrijebiti veterinarsko-medicinske proizvode u mjerama sprečavanja i suzbijanja za određenu navedenu bolest s popisa: [Am. 160]

(a)	profil bolesti;

(b)

distribuciju bolesti s popisa u:

(i)	državi članici;

(ii)

Uniji;

(iii)

kada je to potrebno, susjednim trećim zemljama ili teritorijima;

(iv)	trećim zemljama i teritorijima iz kojih su životinje uvezene u Uniju;

(c)	dostupnost, učinkovitost i rizike od veterinarsko-medicinskih proizvoda, kao i štetne učinke antimikrobne rezistencije ; [Am. 161]

(d)	dostupnost dijagnostičkih testova za otkrivanje bolesti kod životinja liječenih veterinarsko-medicinskim proizvodima;

(e)	ekonomski, društveni utjecaj, utjecaj na dobrobit životinja i okoliš, upotrebe veterinarsko-medicinskih proizvoda u usporedbi s ostalim dostupnim strategijama sprečavanja i suzbijanja bolesti.

3. Države članice poduzimaju prikladne mjere sprečavanja u vezi s upotrebom veterinarsko-medicinskih proizvoda za znanstvene studije ili u svrhu njihovog razvijanja i testiranja u kontroliranim uvjetima radi zaštite zdravlja životinja i javnog zdravstva.

3 a. S ciljem smanjenja antimikrobne rezistencije, a u skladu s akcijom br. 5 Komunikacije Komisije Europskom parlamentu i Vijeću – Akcijski plan protiv povećane prijetnje od antimikrobne rezistencije, države članice izvješćuju Komisiju najkasnije dvije godine od stupanja na snagu ove Uredbe o upotrebi veterinarsko-medicinskih proizvoda koji sadrže antibiotike na njihovom teritoriju. Unija nakon toga, a najkasnije tri godine od stupanja na snagu ove Uredbe, utvrđuje odgovarajuće ciljeve smanjenja. [Am. 162]

Članak 47.

Delegiranje ovlasti za upotrebu veterinarsko-medicinskih proizvoda

1. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte o:

(a)	zabrani i ograničenju upotrebe veterinarsko-medicinskih proizvoda;

(b)	posebnim uvjetima upotrebe veterinarsko-medicinskih proizvoda za određenu bolest s popisa; [Am. 163]

(c)	obveznim upotrebama veterinarsko-medicinskih proizvoda;

(d)	mjerama za umanjivanje rizika sprečavanja širenja bolesti s popisa preko životinja tretiranih veterinarsko-medicinskim proizvodima ili proizvoda od spomenutih životinja; [Am. 164]

(e)	nadzoru nakon upotrebe cjepiva i drugih veterinarsko-medicinskih proizvoda za određene bolesti s popisa. [Am. 165]

(ea)	odredbe koje određuju svrhu u koju se hitno cijepljene životinje smiju koristiti. [Am. 166]

2. Komisija pri utvrđivanju pravila iz stavka 1. ovoga članka uzima u obzir kriterije iz članka 46. stavka 2.

3. Kada u slučaju novih rizika to zahtijevaju imperativni razlozi hitnosti, na pravila usvojena na temelju stavka 1. ovog članka primjenjuje se postupak predviđen člankom 254.

Poglavlje 3.

Banke antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa

Članak 48.

Osnivanje banke antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije

1. Za bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) za koje cijepljenje nije zabranjeno delegiranim aktom doneseni, m u skladu s člankom 47. stavkom 1. Komisija može uspostaviti i biti odgovorna za upravljanje bankama antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije za pohranu i zamjenu zaliha jednog ili više sljedećih bioloških proizvoda:

(a)

antigena;

(b)

cjepiva;

(c)	osnovnih cjepnih sojeva;

(d)	dijagnostičkih reagensa.

1 a. Komisija osigurava brz postupak razvoja i registracije za nove uzročnike bolesti i/ili uvoz odgovarajuće registriranih proizvoda za zdravlje životinja; [Am. 167]

2. Komisija osigurava da banke antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije iz stavka 1.:

(a)	spreme dovoljne zalihe odgovarajuće vrste antigena, cjepiva, osnovnih cjepnih sojeva i dijagnostičkih reagensa za određenu bolest s popisa, uzimajući u obzir potrebe država članica procijenjene u kontekstu kriznih planova iz članka 43. stavka 1.;

(b)	primaju redovite zalihe i pravovremene zamjene antigena, cjepiva, osnovnih cjepnih sojeva i dijagnostičkih reagensa;

(c)	održavaju se i premještaju pod odgovarajućim biosigurnosnim, biozaštitnim i bioizolacijskim standardima kako je predviđeno člankom 15. stavkom 1. i delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 15. stavkom 2.;

3. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte o:

(a)	upravljanju, spremanju i zamjeni zaliha banaka antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije u skladu sa stavcima 1. i 2.;

(b)	biosigurnosnim, biozaštitnim i bioizolacijskim zahtjevima njihovog rada uzimajući u obzir zahtjeve predviđene člankom 15. stavkom 1. i delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 15. stavkom 2.

Članak 49.

Pristup bankama antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije

1. Komisija osigurava isporuku bioloških proizvoda iz članka 48. stavka 1. iz banaka antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije, na zahtjev i pod uvjetom da su zalihe dostupne:

(a)	državama članicama;

(b)	trećim zemljama ili teritorijima, pod uvjetom da se sprječavanje širenja bolesti prvenstveno obavlja unutar Unije.

2. Komisija određuje prioritet pristupa predviđen stavkom 1. u slučaju ograničene zalihe uzimajući u obzir:

(a)	okolnosti bolesti pod kojima je primljen zahtjev;

(b)	postojanje nacionalne banke antigena, cjepiva ili dijagnostičkih reagensa u državi članici ili trećoj zemlji ili teritoriju iz koje zahtjev potječe;

(c)	postojanje mjera na razini Unije o obveznom cijepljenju utvrđenih delegiranim aktima u skladu s člankom 47. stavkom 1.

Članak 50.

Provedbene ovlasti banaka antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije

Komisija provedbenim aktima utvrđuje pravila o bankama antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije kojima se za biološke proizvode iz članka 48. stavka 1. utvrđuje sljedeće:

(a)	koji od spomenutih bioloških proizvoda trebaju biti uključeni u banke antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije i za koje od bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a);

(b)	vrste tih bioloških proizvoda koje treba uključiti u banke antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije i u kojoj količini za svaku određenu bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) za koju postoji banka;

(c)	zahtjeve koji se odnose na nabavu, skladištenje i zamjenu spomenutih bioloških proizvoda;

(d)	isporuku spomenutih bioloških proizvoda iz banaka antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije državama članicama te trećim zemljama i teritorijima;

(e)	proceduralne i tehničke uvjete za uključivanje tih bioloških proizvoda u banke antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije i zahtijevanje pristupa njima.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Iz valjano utemeljenih krajnje hitnih razloga povezanih s bolešću s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) koja predstavlja rizik visokog utjecaja Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 255. stavka 3.

Članak 51.

Povjerljivost podataka o bankama antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije

Podaci o količinama i podtipovima bioloških proizvoda iz članka 48. stavka 1. pohranjeni u bankama antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije tretiraju se kao tajni te neće biti objavljeni.

Članak 52.

Banke antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na nacionalnoj razini

1. Države članice koje su uspostavile nacionalne banke antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa za bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) za koje postoje banke antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa na razini Unije, dužne su osigurati da su njihove nacionalne banke antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa usklađene sa mjerama biosigurnosti, biozaštite i bioizolacije u skladu s člankom 15. stavkom 1. točkom (a) i delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 15. stavkom 2. i člankom 48. stavkom 3. točkom (b).

2. Države članice Komisiji i ostalim državama članicama dostavljaju ažurirane podatke o:

(a)	postojanju ili stvaranju nacionalnih banaka antigena, cjepiva i dijagnostičkih reagensa iz stavka 1.;

(b)	vrstama antigena, cjepivima, osnovnim cjepnim sojevima i dijagnostičkim reagensima te njihovim količinama u spomenutim bankama;

(c)	bilo kakvoj promjeni u radu s njima.

3. Komisija može provedbenim aktima utvrditi pravila koja određuju sadržaj, učestalost i oblik podnošenja podataka predviđenih stavkom 2. ovoga članka.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka, u 2.

GLAVA II.

Mjere suzbijanja bolesti

Poglavlje 1.

Bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a)

Dio 1.

Mjere suzbijanja bolesti u slučaju sumnje na bolest s popisa kod domaćih životinja

Članak 53.

Obveze subjekata, stručnjaka za životinje i vlasnika kućnih ljubimaca

1. U slučaju sumnje na bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) kod domaćih životinja, stručnjaci za životinje, subjekti i vlasnici kućnih ljubimaca, uz obavješćivanje o znakovima ili sumnji nadležnog tijela i veterinara u skladu s člankom 16. stavkom 1. i u čekanju mjera suzbijanja bolesti koje poduzima nadležno tijelo u skladu s člankom 54. stavkom 1. i člankom 55. stavkom 1., trebaju poduzeti odgovarajuće mjere suzbijanja bolesti iz članka 55. stavka 1. točaka (c), (d) i (e) kako bi spriječili širenje te bolesti s popisa sa zaraženih životinja, objekata i lokacija za koje su odgovorni na druge životinje ili ljude.

2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o podrobnim pravilima o nadopunjavanju mjera suzbijanja bolesti koje trebaju poduzeti subjekti, stručnjaci za životinje i vlasnici kućnih ljubimaca iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 54.

Istraga nadležnog tijela u slučaju sumnje na bolest s popisa

1. Nadležno tijelo u slučaju sumnje na bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) kod domaćih životinja, bez odgode provodi istragu kako bi potvrdilo ili isključilo prisutnost navedene bolesti.

2. Za potrebe istrage iz stavka 1., nadležno tijelo, kada je to prikladno, osigurava da službeni veterinari:

(a)	provode klinički pregled na reprezentativnom uzorku domaćih životinja vrsta s popisa za tu određenu bolest s popisa;

(b)	uzimaju odgovarajuće uzorke od tih domaćih životinja na vrstama s popisa i druge uzorke za laboratorijsko ispitivanje u laboratorijima koje je za tu svrhu odredilo nadležno tijelo;

(c)	provode odgovarajuće laboratorijsko ispitivanje kako bi potvrdili ili isključili prisutnost određene bolesti s popisa.

3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o detaljnim pravilima koja nadopunjuju pravila istrage koje provodi nadležno tijelo u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.

Članak 55.

Preliminarne mjere suzbijanja bolesti koje provodi nadležno tijelo

1. Nadležno tijelo provodi, u slučaju sumnje na bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) kod domaćih životinja, sljedeće preliminarne mjere suzbijanja bolesti do vremena primanja rezultata istraživanja u skladu s člankom 54. stavkom 1. i provođenja mjera suzbijanja bolesti u skladu s člankom 61. stavkom 1.:

(a)	uspostava službenog, i nadzora nad objektom, kućanstvom, poslovanjem s hranom i hranom za životinje , prijevozničkim poduzećima, trgovinom stokom ili nad bilo kojim drugim mjestom gdje se pojavila sumnja na bolest pod službenim nadzorom;[Am. 168]

(b)

sastavljanje inventara:

(i)	domaćih životinja u objektu, kućanstvu, poslovanju s hranom i hranom za životinje , prijevozničkim poduzećima, trgovini stokom ili nusproizvodima životinjskog podrijetla ili bilo kojeg drugog mjesta [Am. 169];

(ii)	proizvoda u objektu, kućanstvu, poslovanju s hranom i hranom za životinje , prijevozničkim poduzećima, trgovini stokom ili nusproizvodima životinjskog podrijetla ili bilo kojeg drugog mjesta, kada je to važno u pogledu širenja spomenute bolesti s popisa; [Am. 170]

(c)	primjena osigurati primjenu odgovarajućih biosigurnosnih mjera kako bi spriječilo širenje uzročnika spomenute bolesti s popisa na druge životinje ili ljude; [Am. 171]

(d)	kada je primjenljivo u sprječavanju širenja uzročnika bolesti, držanje domaćih, e životinja, e vrsta s popisa izoliranima za spomenutu bolest s popisa i sprječavanje kontakta s divljim vrstama;

(e)

ograničavanje premještanja domaćih životinja, proizvoda i, po potrebi, ljudi, vozila i bilo kojeg materijala ili drugih sredstava na koje se uzročnik bolesti mogao proširiti na ili s objekta, kućanstva, poslovanja s hranom i hranom za životinje , prijevozničkog poduzeća, trgovine stokom ili nusproizvodima životinjskog podrijetla ili bilo kojeg drugog mjesta na kojem se sumnja na spomenutu bolest s popisa, koliko je potrebno da bi se spriječilo širenje spomenute bolesti s popisa; [Am. 172]

(f)

poduzimanje bilo koje druge mjere suzbijanja bolesti, uzimajući u obzir mjere suzbijanja bolesti predviđene u odjeljku 4. te osiguravanje da sve mjere suzbijanja poštede pogođene životinje od boli i patnje koje je moguće izbjeći, o: [Am. 173]

(i)

primjeni istrage koju obavlja nadležno tijelo u skladu s člankom 54. stavkom 1. i mjerama suzbijanja bolesti u skladu s točkama od (a) do (d) ovoga stavka za druge objekte, njihove epidemiološke jedinice, kućanstva, poslovanja s hranom i hranom za životinje , prijevoznička poduzeća, trgovinu stokom ili objekte za nusproizvode životinjskog podrijetla; [Am. 174]

(ii)	objektima iz privremenih prikladnih zona ograničenja uzimajući u obzir profil bolesti;

(g)	pokretanje epidemiološkog istraživanja u skladu s člankom 57. stavkom 1.;

2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o detaljnim pravilima koja nadopunjuju pravila propisana stavkom 1. ovoga članka u pogledu određenih i podrobnih mjera suzbijanja bolesti koje je potrebno poduzeti ovisno o bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a), uzimajući u obzir uključene rizike za:

(a)	vrste ili kategorije životinja;

(b)	vrstu proizvodnje.

Članak 56.

Pregled i produženje preliminarnih mjera suzbijanja bolesti

Mjere suzbijanja bolesti predviđene člankom 55. stavkom 1.:

(a)

po potrebi pregleda nadležno tijelo nakon rezultata:

(i)	istraživanja predviđenog člankom 54. stavkom 1.;

(ii)	epidemiološkog istraživanja predviđenog člankom 57. stavkom 1.;

(b)	dalje se po potrebi proširuju na druga mjesta u skladu s člankom 55. stavkom 1. točkom (e).

Dio 2.

Epidemiološko istraživanje

Članak 57.

Epidemiološko istraživanje

1. Nadležno tijelo provodi epidemiološko istraživanje u slučaju sumnje ili potvrde bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) kod životinja.

2. Epidemiološko istraživanje predviđeno stavkom 1. usmjereno je na:

(a)	identificiranje mogućeg podrijetla bolesti s popisa i načine njenog širenja;

(b)	izračun mogućeg trajanja prisutnosti bolesti s popisa;

(c)

određivanje objekata u kontaktu i njihovih epidemioloških jedinica, kućanstava, poslovanja s hranom i hranom za životinje , prijevozničkih poduzeća, trgovine stokom ili objekta za nusproizvode životinjskog podrijetla ili bilo kojih drugih objekata gdje su se životinje od vrsta s popisa mogle zaraziti ili kontaminirati bolešću s popisa; [Am. 175]

(d)	dobivanje podataka o kretanju domaćih životinja, ljudi, proizvoda, vozila, bilo kojeg materijala ili drugih sredstava putem kojih se uzročnik bolesti mogao proširiti tijekom određenog vremena prije obavješćivanja o sumnji ili potvrdi bolesti s popisa;

(e)	dobivanje podataka o mogućnosti širenja bolesti s popisa u okolini, uključujući prisutnost i rasprostranjenost prijenosnika bolesti.

Dio 3.

Potvrda o bolesti kod domaćih životinja

Članak 58.

Službena potvrda nadležnog tijela bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a)

1. Nadležno tijelo službenu potvrdu bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) temelji na sljedećim podacima:

(a)	rezultatima kliničkog i laboratorijskog ispitivanja u skladu s člankom 54. stavkom 2.;

(b)	epidemiološkog istraživanja predviđenog člankom 57. stavkom 1.;

(c)	ostalim dostupnim epidemiološkim podacima.

2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. u vezi sa zahtjevima koje treba ispuniti za službenu potvrdu u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.

Članak 59.

Ukidanje mjera suzbijanja bolesti kada je prisutnost bolesti s popisa ili nove bolesti isključena [Am. 176]

Nadležno tijelo nastavlja primjenjivati preliminarne mjere suzbijanja bolesti iz članka 55. stavka 1. i članka 56. dok se prisutnost te bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) ili nove bolesti ne isključi na temelju podataka iz članka 58. stavka 1. ili pravila donesenih u skladu s člankom 58. stavkom 2. [Am. 177]

Dio 4.

Mjere suzbijanja bolesti u slučaju potvrde bolesti domaćih životinja

Članak 60.

Mjere trenutnog suzbijanja bolesti koje poduzima nadležno tijelo

U slučaju službene potvrde u skladu s člankom 58. stavkom 1. izbijanja bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) kod domaćih životinja, nadležno tijelo odmah:

(a)	zahvaćeni objekt, kućanstvo, djelatnost u poslovanju s hranom ili hranom za životinje, zahvaćeno prijevozničko poduzeće, zahvaćenu trgovinu stokom, objekt s nusproizvodima životinjskog podrijetla ili drugi objekt proglašava službeno zaraženim spomenutom bolešću s popisa; [Am. 178]

(b)	uspostavlja zonu ograničenja, prema potrebi, za spomenutu bolest s popisa;

(c)	provodi plan djelovanja u nepredvidljivim okolnostima u skladu s člankom 43. stavkom 1. kako bi se osigurala potpuna koordinacija mjera za sprečavanje bolesti.

Članak 61.

Zaraženi objekti i druge lokacije

1. U slučaju izbijanja bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) kod domaćih životinja u objektu, kućanstvu, djelatnosti u poslovanju s hranom ili hranom za životinje, prijevozničkim poduzećima, trgovini stokom, objektu s nusproizvodima životinjskog podrijetla ili bilo kojem drugom mjestu, nadležno tijelo odmah poduzima jednu od sljedećih mjera suzbijanja bolesti kako bi spriječilo daljnje širenje te bolesti s popisa: [Am. 179]

(a)	ograničenje kretanja za ljude, životinje, proizvode, vozila ili bilo koji drugi materijal ili tvar koji mogu biti zaraženi i sudjelovati u širenju bolesti s popisa;

(b)	humano ubijanje i odlaganje ili klanje životinja koje mogu biti zaražene te doprinijeti širenju bolesti s popisa uz uvjet da se životinje pritom poštede nepotrebne boli ili patnje ; [Am. 180]

(c)

uništavanje, obrada, preobrazba ili postupanje s proizvodima, hranom za životinje, ili bilo koje druge tvari, ili liječenje opreme, prijevoznih sredstava, bilja ili biljnih proizvoda, ili vode koja može biti onečišćena, prema potrebi, kako bi se osiguralo uništenje svakog, i uzročnika bolesti ili prijenosnika uzročnika;

(d)

cijepljenje ili liječenje domaćih životinja drugim veterinarsko-medicinskim proizvodima u skladu s člankom 46. stavkom 1. i delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 47. stavkom 1. , po mogućnosti cijepljenje koje uključuje preživjele životinje te koje nema negativne učinke na trgovinu unutar Unije i s trećim zemljama ; [Am. 181]

(e)	izoliranje, karantena, u ili liječenje bolesti i proizvoda koji bi mogli biti zaraženi i doprinijeti širenju bolesti s popisa;

(f)

čišćenje, dezinfekcija, u, dezinsekcija ili druge potrebne mjere biosigurnosti koje se primjenjuju u zaraženim objektima, kućanstvima, poslovanju s hranom i hranom za životinje prijevozničkim poduzećima, trgovini stokom, objektu za nusproizvode životinjskog podrijetla ili druga mjesta kako bi se umanjio rizik širenja bolesti s popisa; [Am. 182]

(g)	uzimanje dovoljnog broja odgovarajućih uzoraka kako bi se dovršilo epidemiološko istraživanje u skladu s člankom 57. stavkom 1.;

(h)	laboratorijsko ispitivanje uzoraka.

2. Prilikom utvrđivanja koje su od mjera suzbijanja bolesti predviđenih u stavku 1.. prikladne, nadležno tijelo u obzir uzima sljedeće:

(a)	profil bolesti;

(b)	vrstu proizvodnje i epidemioloških jedinica unutar zaraženog objekta, kućanstva, poslovanja s hranom ili hranom za životinje, prijevozničkog poduzeća, trgovine stokom, objekta za nusproizvode životinjskog podrijetla ili druga mjesta. [Am. 183]

(ba)	utjecaj mjera na genetsku raznolikost domaćih životinja te potrebu da se očuvaju genetski resursi domaćih životinja. [Am. 184]

3. Nadležno tijelo može odobriti repopulaciju objekta, kućanstva i bilo koje druge lokacije samo ako: [Am. 185]

(a)	su sve potrebne mjere suzbijanja bolesti i laboratorijskog ispitivanja u skladu sa stavkom 1. uspješno dovršene;

(b)

je prošlo dovoljno vremena da se spriječi ponovna kontaminacija zaraženog objekta, kućanstva, poslovanja s hranom i hranom za životinje, prijevozničkog poduzeća, trgovine stokom, objekta za nusproizvode životinjskog podrijetla i druge lokacije prisutnom bolešću s popisa koja je uzrokovala izbijanje u skladu sa stavkom 1. [Am. 186]

Članak 62.

Epidemiološki povezani objekti i lokacije

1. Nadležno tijelo proširuje mjere suzbijanja bolesti predviđene člankom 61. stavkom 1. na druge objekte, njihove epidemiološke jedinice, kućanstva, poslovanja s hranom ili hranom za životinje , prijevoznička poduzeća, trgovinu stokom ili objekt za nusproizvode životinjskog podrijetla ili na bilo koju drugu lokaciju, vrstu prijevoza za koje epidemiološka istraživanja predviđena člankom 57. stavkom 1. ili rezultati kliničkog ili laboratorijskog istraživanja ili drugi epidemiološki podaci daju povod sumnji u širenje bolesti s popisa na, iz ili kroz njih u skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom (a) za koje su te mjere poduzete. [Am. 187]

2. Ako epidemiološko istraživanje predviđeno člankom 57. stavkom 1. pokaže da je moguće porijeklo bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) u drugoj državi članici ili je moguće da se bolest s popisa proširila na drugu državu članicu, nadležno tijelo obavješćuje dotičnu državu članicu i Komisiju . [Am. 188]

3. U slučaju događaja predviđenih stavkom 2., nadležno tijelo druge države članice surađuje u budućim epidemiološkim istraživanjima i primjeni mjera suzbijanja bolesti.

Članak 63.

Delegiranje ovlasti za mjere suzbijanja bolesti u zaraženim i epidemiološki povezanim objektima i lokacijama

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o detaljnim pravilima o mjerama suzbijanja bolesti koje nadležno tijelo poduzima u skladu s člancima 61. i 62. u zaraženim objektima i objektima koji su epidemiološki povezani, poslovanju s hranom ili hranom za životinje ili objektima i lokacijama za nusproizvode životinjskog podrijetla za bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a).

Takva detaljna pravila obuhvaćaju sljedeća pitanja:

(a)	uvjete i zahtjeve mjera suzbijanja bolesti predviđenih člankom 61. stavkom 1. točkama od (a) do (e);

(b)	postupke čišćenja, dezinfekcije i dezinsekcije u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (f), utvrđujući, kada je to potrebno, upotrebu biocidnih proizvoda u spomenute svrhe;

(c)	uvjete i zahtjeve za uzorkovanje i laboratorijsko istraživanje u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkama od (g) do (h);

(d)	podrobne uvjete i zahtjeve za repopulaciju u skladu s člankom 61. stavkom 3.;

(e)	potrebne mjere suzbijanja bolesti u skladu s člankom 62. koje se provode u epidemiološki povezanim objektima, lokacijama i prijevoznim sredstvima.

Članak 64.

Uspostavljanje zona ograničenja od strane nadležnog tijela

1. Nadležno tijelo uspostavlja zonu ograničenja oko zaraženog objekta, kućanstva, poslovanja s hranom ili hranom za životinje prijevozničkog poduzeća, trgovine stokom, objekta za nusproizvode životinjskog podrijetla ili druge lokacije u kojima se pojavilo izbijanje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) kod domaćih životinja, kada je potrebno, uzimajući u obzir: [Am. 189]

(a)	profil bolesti;

(b)	geografski položaj zona ograničenja;

(c)	ekološke i hidrološke faktore zona ograničenja;

(d)	meteorološke uvjete;

(e)	prisustvo, distribuciju i vrstu prijenosnika u zonama ograničenja;

(f)	rezultate epidemiološkog istraživanja u skladu s člankom 57. stavkom 1. i drugih provedenih istraživanja i epidemioloških podataka;

(g)	rezultate laboratorijskih pretraživanja;

(h)	primijenjene mjere kontrole bolesti.

(ha)	izravnih i neizravnih troškova za pogođene sektore i gospodarstvo u cjelini; [Am. 190]

Nadležno tijelo uspostavlja zonu ograničenja na način koji je u skladu s načelom proporcionalnosti. [Am. 191]

Zona ograničenja uključuje, kada je prikladno, zonu zaštite i nadzora, određene veličine i konfiguracije.

2. Nadležno tijelo neprestano procjenjuje i nadgleda situaciju i, kada je potrebno, u cilju sprječavanja širenja bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a):

(a)	usklađuje granice zone ograničenja;

(b)	uspostavlja dodatne zone ograničenja.

3. Kada se zone ograničenja nalaze na teritoriju više od jedne države članice, nadležna tijela tih država članica surađuju u uspostavljanju zona ograničenja u skladu sa stavkom 1.

4. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o detaljnim pravilima o uspostavljanju i izmjenjivanju zona ograničenja, uključujući zaštitu zona nadzora.

Članak 65.

Mjere suzbijanja bolesti u zoni ograničenja

1. Nadležno tijelo poduzima jednu ili više od sljedećih mjera suzbijanja bolesti u zoni ograničenja kako bi spriječilo daljnje širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a):

(a)	određivanje objekata, kućanstava, poslovanja s hranom i hranom za životinje , prijevozničkih poduzeća, trgovine stokom ili druga mjesta s domaćim životinjama vrste s popisa za bolest s popisa; [Am. 192]

(b)	posjete objektima, kućanstvima, poslovanju s hranom i hranom za životinje , prijevozničkim poduzećima, trgovinama stokom ili drugim mjestima s domaćim životinjama vrste s popisa za bolest s popisa, i po potrebi, ispitivanje, uzorkovanje i laboratorijsko ispitivanje uzoraka; [Am. 193]

(c)	uvjeti kretanja za kretanje ljudi, životinja, proizvoda, hrane za životinje, vozila i drugih materijala ili tvari koje bi mogle biti zaražene ili pomoći širenju bolesti s popisa unutar i iz zona ograničenja i prijevoz kroz zone ograničenja;

(d)

biosigurnosne zahtjeve za:

(i)	proizvodnju, obradu i distribuciju proizvoda životinjskog podrijetla;

(ii)	skupljanje i zbrinjavanje nusproizvoda životinjskog podrijetla;

(iii)

umjetnu oplodnju.

(e)	cijepljenje i liječenje drugim veterinarsko-medicinskim proizvodima domaćih životinja u skladu s člankom 46. stavkom 1. i delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 47. stavkom 1.;

(f)	čišćenje, dezinfekcija i dezinsekcija;

(g)	određivanje ili, kada je to potrebno, odobrenje poslovanja s hranom, u svrhu klanja životinja , s time da se prije klanja životinja omami, ili obrada proizvoda životinjskog podrijetla koja potječe iz zona ograničenja; [Am. 194]

(h)	zahtjevi određivanja i sljedivosti premještanja životinja, zametnih proizvoda ili proizvoda životinjskog podrijetla;

(i)	druge potrebne mjere biosigurnosti i umanjivanja rizika kako bi se umanjio rizik širenja bolesti s popisa.

2. Nadležno tijelo poduzima sve potrebne mjere da se osobe u zonama ograničenja potpuno obavijeste o ograničenjima na snazi i prirodi mjera suzbijanja bolesti.

3. Prilikom određivanja koje se mjere suzbijanja bolesti iz stavka 1. moraju poduzeti, nadležno tijelo uzima u obzir sljedeće:

(a)	profil bolesti;

(b)	vrste proizvodnje;

(c)	izvedivost, dostupnost i učinkovitost dotičnih mjera suzbijanja bolesti.

Članak 66.

Obveze subjekata u zonama ograničenja

1. Subjekti koji drže životinje i proizvode u zonama ograničenja iz članka 64. stavka 1. obavješćuju nadležno tijelo o bilo kojem planiranom premještanju domaćih životinja i proizvoda, unutar ili izvan zone ograničenja.

2. Oni smiju premještati domaće životinje i proizvode samo u skladu s uputama nadležnog tijela.

Članak 67.

Delegiranje ovlasti koje se odnose na mjere suzbijanja bolesti u zonama ograničenja

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o podrobnim pravilima o mjerama suzbijanja bolesti koje treba poduzeti u zonama ograničenja iz članka 65. stavka 1. za svaku bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a).

Ta podrobna pravila obuhvaćaju sljedeća pitanja:

(a)	uvjete i zahtjeve mjera suzbijanja bolesti predviđene člankom 65. stavkom 1. točkama (a), (c), (d), (e), (g), (h) i (i);

(b)	načela koja se odnose na postupke čišćenja, dezinfekcije i dezinsekcije predviđene člankom 65. stavkom 1. točkom (f), određujući, ako je to prikladno, upotrebu biocida u spomenute svrhe; [Am. 195]

(c)	nadzor potreban nakon primjene mjera suzbijanja bolesti i laboratorijskih ispitivanja predviđenih člankom 65. stavkom 1. točkom (b);

(d)	druge posebne mjere suzbijanja bolesti određene bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a).

Članak 68.

Održavanje mjera suzbijanja bolesti u zonama ograničenja i delegirani akti

1. Nadležno tijelo nastavlja s primjenom mjera sprečavanja bolesti predviđenih ovim dijelom dok:

(a)	se ne izvrše mjere suzbijanja bolesti koje odgovaraju bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) na koje su primijenjena ograničenja;

(b)

se ne izvrši završno čišćenje, dezinfekcija i dezinsekcija, kako je primjereno za:

(i)	bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) na koje su primijenjene mjere suzbijanja bolesti;

(ii)	ugrožene vrste domaćih životinja;

(iii)

vrste proizvodnje;

(c)	se ne provede odgovarajući nadzor, kako je prikladno za bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) za koju su primijenjene mjere suzbijanja bolesti i vrsta objekta ili mjesta u zoni ograničenja koja pospješuje iskorjenjivanje te bolesti s popisa.

2. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte o podrobnim pravilima o poduzimanju mjera suzbijanja bolesti nadležnog tijela u skladu sa stavkom 1. ovoga članka u odnosu na:

(a)	završne postupke čišćenja, dezinfekcije i dezinsekcije i kada je prikladno, upotrebu biocidnih proizvoda u te svrhe;

(b)	oblik nadzora, sredstva, metode, učestalost, intenzitet, ciljne životinjske populacije i metode uzorkovanja, kako bi se ponovno dobio status „bolest je iskorijenjena” nakon izbijanja bolesti;

(c)	repopulaciju zona ograničenja po dovršetku mjera suzbijanja bolesti u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, uzimajući u obzir uvjete repopulacije u skladu s člankom 61. stavkom 3.;

(d)	ostale mjere suzbijanja bolesti potrebne za ponovno dobivanje statusa „bolest je iskorijenjena”.

Članak 69.

Cijepljenje u hitnim slučajevima

1. Kada je potrebno zbog učinkovitog suzbijanja bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) za koju se primjenjuju mjere suzbijanja bolesti zbog izbijanja bolesti, nadležno tijelo može:

(a)	izraditi plan cijepljenja;

(b)	uspostaviti zone cijepljenja.

2. Nadležno tijelo, prilikom odlučivanja o planu cijepljenja i uspostavi zona cijepljenja u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, uzima u obzir sljedeće:

(a)	zahtjeve za cijepljenje u hitnim slučajevima u skladu s planovima djelovanja u nepredvidivim okolnostima u skladu s člankom 43. stavkom 1.;

(b)	zahtjeve upotrebe cjepiva u skladu s člankom 46. stavkom 1. i delegirane akte donesene u skladu s člankom 47. stavkom 1.

3. Zone cijepljenja u skladu sa stavkom 1. točkom (b) ovoga članka moraju biti usklađene sa zahtjevima o mjerama za umanjivanje rizika kako bi se spriječilo širenje bolesti s popisa i s nadzorom kako je propisano u delegiranim aktima usvojenim u skladu s člankom 47. stavkom 1. točkama (d) i (e).

3a. Hitno cijepljene životinje smiju se koristiti sukladno odredbama iz članka 47. stavka 1. točke (f). [Am. 196]

3b. Izbjegava se naknadno klanje nezaraženih, cijepljenih životinja kada je korišteno cjepivo certificirano kao sigurno za prehranu ljudi. [Am. 197]

Dio 5.

Divlje životinje i životinje pripitomljenih vrsta bez vlasnika [Am. 198]

Članak 70.

Divlje životinje i životinje pripitomljenih vrsta bez vlasnika [Am. 199]

1. U slučaju sumnje ili službene potvrde bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) kod divljih životinja te životinja pripitomljenih vrsta bez vlasnika , zahvaćena država članica mora: [Am. 200]

(a)	provesti, kada je to potrebno za određenu bolest s popisa, nadzor populacije divljih životinja;

(a a)

imati nadzor nad populacijama životinja pripitomljenih vrsta bez vlasnika, gdje je to potrebno za tu specifičnu bolest s popisa; [Am. 201]

(b)	provesti potrebne mjere sprečavanja i suzbijanja bolesti kako bi se izbjeglo daljnje širenje bolesti s popisa ili započeti s njenim iskorijenjenjem te osigurati da sve mjere suzbijanja bolesti poštede zaražene životinje boli i patnje koje je moguće izbjeći . [Am. 202]

2. Mjere sprečavanja i suzbijanja bolesti predviđene stavkom 1. točkom (b) uzimaju u obzir sljedeća pitanja:

(a)	profil bolesti;

(b)	oboljele divlje životinje i životinje pripitomljenih vrsta bez vlasnika ; [Am. 203]

(ba)	kontakt divljih s domaćim životinjama i s time povezani rizik da jedni druge zaraze; [Am. 204]

(bb)	izravni kontakt zaraženih životinja s ljudima i zadržavanje u njihovoj blizini; [Am. 205]

(c)	mjere suzbijanja bolesti koje treba poduzeti u slučaju sumnje ili službene potvrde bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) u zonama ograničenja kod domaćih životinja prema pravilima utvrđenim u dijelovima od 1. do 4.

3. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:

(a)	nadzora u skladu sa stavkom 1. točkom (a);

(b)	mjera sprječavanja i suzbijanja bolesti u skladu sa stavkom 1. točkom (b).

Prilikom donošenja tih delegiranih akata Komisija uzima u obzir profil bolesti i vrste s popisa za bolest s popisa iz stavka 1.

Dio 6.

Dodatne mjere suzbijanja bolesti od strane država članica, koordinacija koju provodi Komisija i posebna privremena pravila suzbijanja bolesti

Članak 71.

Dodatne mjere suzbijanja bolesti od strane država članica, koordinacija od strane Komisije i posebna privremena pravila suzbijanja bolesti koja se odnose na dijelove od 1. do 5.

1. Države članice mogu poduzeti dodatne mjere suzbijanja bolesti osim onih u skladu s člankom 61. stavkom 1., člankom 62., člankom 65. stavkom 1. i 2. i člankom 68. stavkom 1. te u delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 67. i člankom 68. stavkom 2., pod uvjetom da su te mjere u skladu s pravilima donesenim ovom Uredbom i da su potrebne i razmjerne u suzbijanju širenja bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a), uzimajući u obzir:

(a)	osobite epidemiološke okolnosti;

(b)	vrstu objekta, druga mjesta i proizvodnju;

(c)	kategorije i vrste uključenih životinja;

(d)	gospodarske ili društvene uvjete.

2. Države članice su bez odgode dužne obavijestiti Komisiju o:

(a)	mjerama suzbijanja bolesti koje je nadležno tijelo poduzelo u skladu s člancima 58., 59., 61., 62., 64. i 65., člankom 68. stavkom 1., člankom 69. i člankom 70. stavkom 1. i 2. te delegiranim aktima donesenim u skladu s člancima 63. i 67. i člankom 68. stavkom 2. i člankom 70. stavkom 3.

(b)	bilo kojim dodatnim mjerama suzbijanja bolesti koje su poduzele u skladu sa stavkom 1.

3. Komisija ispituje stanje bolesti i mjere suzbijanja bolesti koje je nadležno tijelo poduzelo te svaku dodatnu mjeru suzbijanja bolesti koju poduzme država članica u skladu s ovim poglavljem i može provedbenim aktima propisati posebne mjere suzbijanja bolesti na određeno vrijeme, pod uvjetima primjerenim epidemiološkom stanju, kada:

(a)	spomenute mjere suzbijanja bolesti nisu u skladu s epidemiološkim stanjem;

(b)	se bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) širi unatoč poduzetim mjerama suzbijanja bolesti u skladu s ovim člankom.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda navedenom u članku 255. stavku 2.

4. Iz valjano utemeljenih krajnje hitnih razloga koji se odnose na bolest koja predstavlja rizik znatnog utjecaja, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 255. stavka 3.

Poglavlje 2.

Bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (b) i (c)

Članak 71.a

Opseg 2. poglavlja

Sljedeće odredbe dijela II. vrijede u vezi bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (c) samo za one države članice koje su uspostavile nacionalni program. [Am. 206]

Dio 1.

Mjere suzbijanja bolesti u slučaju sumnje na bolest kod domaćih životinja

Članak 72.

Obveze subjekata, stručnjaka za životinje i vlasnika kućnih ljubimaca

1. U slučaju sumnje na bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točaka (b) i (c) kod domaćih životinja, subjekti, stručnjaci za životinje i vlasnici kućnih ljubimaca, uz obavješćivanje nadležnog tijela i veterinara o znakovima i sumnjama u skladu s člankom 16. stavkom 1. te dok čekaju mjere suzbijanja bolesti koje nadležno tijelo poduzima u skladu s člankom 74. stavkom 1., poduzimaju primjerene mjere suzbijanja bolesti iz članka 74. stavka 1. točke (a) i delegiranih akata donesenih u skladu s člankom 74. stavkom 3. kako bi spriječili širenje te bolesti s popisa sa zaraženih životinja, objekata i mjesta pod njihovom odgovornošću na druge životinje ili ljude.

2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o podrobnim pravilima nadopunjavanja mjera suzbijanja bolesti koje trebaju poduzeti subjekti, stručnjaci za životinje i vlasnici kućnih ljubimaca u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.

Članak 73.

Istraživanje koje nadležno tijelo provodi u slučaju sumnje na bolest s popisa

1. Nadležno tijelo bez odgode, u slučaju sumnje na bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točaka (b) i (c) kod domaćih životinja, provodi istragu kako bi potvrdilo ili isključilo prisutnost spomenute bolesti s popisa.

2. U svrhu istrage u skladu sa stavkom 1. nadležno tijelo osigurava, prema potrebi, da službeni veterinari:

(a)	provedu kliničko ispitivanje reprezentativnoga uzorka domaćih životinja za vrste s popisa za tu određenu bolest s popisa;

(b)	uzmu potrebne uzorke od domaćih životinja od vrsta s popisa i druge uzorke za laboratorijsko ispitivanje u laboratorijima koje je nadležno tijelo odredilo za tu namjenu;

(c)	provedu laboratorijsko ispitivanje kako bi potvrdili ili isključili prisutnost određene bolesti s popisa.

3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o detaljnim pravilima o dopunama pravilima za istrage u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.

Članak 74.

Početne mjere suzbijanja bolesti koje provodi nadležno tijelo

1. Nadležno tijelo, u slučaju sumnje na bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točaka (b) i (c) kod domaćih životinja, provodi sljedeće preliminarne mjere suzbijanja bolesti, u čekanju rezultata istraživanja u skladu s člankom 73. stavkom 1. i poduzimanja mjera suzbijanja bolesti u skladu s člankom 78. stavcima 1. i 2.:

(a)	primjenjuje mjere suzbijanja bolesti kako bi ograničilo širenje te bolesti s popisa izvan zaraženog teritorija, objekta, kućanstva, poslovanja s hranom ili hranom za životinje, prijevozničkog poduzeća, trgovine stokom, objekta za nusproizvode životinjskog podrijetla ili drugog mjesta; [Am. 207]

(b)	pokreće, kada je potrebno, epidemiološko istraživanje uzimajući u obzir pravila o takvom istraživanju u skladu s člankom 57. stavkom 1. i pravilima usvojenim u skladu s člankom 57. stavkom 2.

2. Preliminarne mjere suzbijanja bolesti u skladu sa stavkom 1. odgovarajuće su i razmjerne riziku koji predstavlja bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (b) ili (c) uzimajući u obzir sljedeće:

(a)	profil bolesti;

(b)	zaražene domaće životinje;

(c)	zdravstveni sustav države članice, zone, kompartmenta ili objekta gdje postoji sumnja na tu bolest s popisa;

(d)	preliminarne mjere suzbijanja bolesti u skladu s člankom 55. stavkom 1. i člankom 56. i delegiranim aktima usvojenim u skladu s člankom 55. stavkom 2.

3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o pravilima nadopunjavanja onih propisanih u stavku 1. ovoga članka, uzimajući u obzir pitanja iz stavka 2. ovoga članka, u vezi s:

(a)	preliminarnim mjerama suzbijanja bolesti koje treba poduzeti kako bi se spriječilo širenje bolesti s popisa, u skladu sa stavkom 1. točkom (a);

(b)

primjenom preliminarnih mjera suzbijanja bolesti u skladu sa stavkom 1. točkom (a) u drugim objektima, njihovim epidemiološkim jedinicama, kućanstvima, u poslovanju s hranom ili hranom za životinje, prijevozničkim poduzećima, trgovini stokom, objektima za nusproizvode životinjskog podrijetla ili druga mjesta; [Am. 208]

(c)	utvrđivanjem privremenih zona ograničenja koje su usklađene prema profilu bolesti.

Članak 75.

Pregled i proširenje preliminarnih mjera suzbijanja bolesti

Mjere suzbijanja bolesti u skladu s člankom 74. stavkom 1.:

(a)	pregledava nadležno tijelo, prema potrebi, slijedeći rezultate istraga u skladu sa člankom 73. stavkom 1. i kada je to važno, epidemiološko ispitivanje predviđeno člankom 74. stavkom 1. točkom (b);

(b)	proširuju se na ostala mjesta iz članka 74. stavka 3. točke (b) kad je to potrebno.

Dio 2.

Potvrda bolesti kod domaćih životinja

Članak 76.

Službena potvrda bolesti od strane nadležnog tijela

1. Nadležno tijelo službenu potvrdu bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (b) ili (c) temelji na sljedećim podacima:

(a)	rezultatima kliničkih i laboratorijskih ispitivanja u skladu s člankom 73. stavkom 2.;

(b)	epidemiološkom istraživanju u skladu s člankom 74. stavkom 1. točkom (b), kada je to važno;

(c)	ostalim dostupnim epidemiološkim podacima.

2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o zahtjevima koje treba ispuniti za službenu potvrdu u skladu sa stavkom 1. ovoga članka.

Članak 77.

Ukidanje preliminarnih mjera suzbijanja bolesti kada je pojava bolesti isključena

Nadležno tijelo nastavlja primjenjivati preliminarne mjere suzbijanja bolesti u skladu s člankom 74. stavkom 1. i člankom 75. sve dok prisustvo bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (b) ili (c) nije isključeno u skladu s člankom 76. stavkom 1. ili pravilima donesenima u skladu s člankom 76. stavkom 2.

Dio 3.

Mjere suzbijanja bolesti u slučaju potvrde bolesti kod domaćih životinja

Članak 78.

Mjere suzbijanja bolesti koje provodi nadležno tijelo

1. U slučaju službene potvrde u skladu s člankom 76. stavkom 1. izbijanja bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (b) kod domaćih životinja nadležno tijelo:

(a)	u državi članici, zoni ili kompartmentu u kojem se provodi obvezan program iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavkom 1. za tu bolest s popisa, primjenjuje mjere suzbijanja bolesti propisane tim obveznim programom iskorjenjivanja;

(b)	u državi članici, zoni ili kompartmentu u kojem se još ne provodi obvezan program iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavkom 1. za tu bolest s popisa, pokreće obvezan program iskorjenjivanja i primjenjuje mjere suzbijanja bolesti propisane spomenutim programom.

2. U slučaju službene potvrde u skladu s člankom 76. stavkom 1. izbijanja bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (c) kod domaćih životinja nadležno tijelo:

(a)	u državi članici, zoni ili kompartmentu u kojem se provodi dobrovoljni program iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavkom 2. za tu bolest s popisa, primjenjuje mjere suzbijanja bolesti propisane spomenutim dobrovoljnim programom iskorjenjivanja;

(b)	u državi članici, zoni ili kompartmentu u kojem se ne provodi dobrovoljni program iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavkom 2. za tu bolest s popisa, primjenjuje, prema potrebi, mjere suzbijanja i sprečavanja širenja bolesti. [Am. 209]

3. Mjere predviđene stavkom 2. točkom (b) ovoga članka razmjerne su riziku koji predstavlja određena bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (c) uzimajući u obzir:

(a)	profil bolesti;

(b)	zaražene domaće životinje uzimajući posebno u obzir njihovu pripadnost ugroženoj pasmini ili vrsti ; [Am. 210]

(c)	zdravstveni sustav države članice, područja, zone, kompartmenta ili objekta u kojem je bolest s popisa službeno potvrđena;

(d)	mjere suzbijanja bolesti koje se obavljaju u objektima, drugim mjestima i zonama ograničenja u skladu s odjeljkom 4. poglavlja 1. ove glave.

Članak 79.

Delegiranje ovlasti koje se odnose na mjere suzbijanja bolesti koje poduzima nadležno tijelo

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o detaljnim pravilima koja se odnose na mjere suzbijanja bolesti u slučaju izbijanja bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (b) ili (c) kod domaćih životinja u skladu s člankom 78. stavkom 2. točkom (b) uzimajući u obzir kriterije iz članka 78. stavka 3.

Dio 4.

Divlje životinje i životinje pripitomljenih vrsta bez vlasnika [Am. 211]

Članak 80.

Divlje životinje i životinje pripitomljenih vrsta bez vlasnika [Am. 212]

1. U slučaju sumnje ili službene potvrde bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (b) kod divljih i životinja pripitomljenih vrsta bez vlasnika , nadležno tijelo pogođene države članice: [Am. 213]

(a)	na čitavom teritoriju države članice, područja ili zone pod obveznim programom iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavkom 1. za tu bolest s popisa, primjenjuju mjere suzbijanja bolesti propisane spomenutim obveznim programom iskorjenjivanja;

(b)

na čitavom teritoriju države članice, područja ili zone koja nije pod obveznim programom iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavkom 1. za tu bolest s popisa, pokreću obvezni program iskorjenjivanja i primjenjuju mjere suzbijanja bolesti propisane spomenutim programom iskorjenjivanja, prema potrebi kako bi suzbilo i spriječilo širenje bolesti.

2. U slučaju izbijanja bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (b) (c) kod divljih životinja i životinja pripitomljenih vrsta bez vlasnika koje nisu obuhvaćene odredbama članka 8. stavka 1. točke (b) , nadležno tijelo pogođene države članice: [Am. 214]

(a)	na čitavom teritoriju države članice, područja ili zone pod dobrovoljnim programom iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavkom 2. za tu bolest s popisa, primjenjuju mjere suzbijanja bolesti propisane tim dobrovoljnim programom iskorjenjivanja;

(b)	na čitavom teritoriju države članice, područja ili zone koja nije pod dobrovoljnim programom iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavkom 2. za tu bolest s popisa primjenjuju, prema potrebi, mjere suzbijanja i sprečavanja širenja bolesti.

3. Mjere suzbijanja bolesti iz stavka 2. točke (b) u obzir uzimaju sljedeće:

(a)	profil bolesti;

(b)	oboljele divlje životinje i životinje pripitomljenih vrsta bez vlasnika ; [Am. 215]

(ba)	kontakt divljih s domaćim životinjama i s time povezani rizik od uzajamne zaraze; [Am. 216]

(bb)	direktni kontakt zaraženih životinja s ljudima i zadržavanje u njihovoj blizini; [Am. 217]

(c)	mjere suzbijanja bolesti u slučaju sumnje ili službene potvrde bolesti s popisa u zonama ograničenja kod domaćih životinja u skladu s pravilima propisanim u odjeljcima od 1. do 4. poglavlja 1. ove glave.

4. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o detaljnim pravilima koja nadopunjuju mjere suzbijanja bolesti u slučaju izbijanja bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (b) ili (c) kod divljih i životinja pripitomljenih vrsta bez vlasnika u skladu sa stavkom 2. točkom (b) ovoga članka. [Am. 218]

Odjeljak 5.

Koordinacija koju obavlja Komisija i privremene posebne mjere suzbijanja bolesti

Članak 81.

Koordinacija mjera koju obavlja Komisija i privremena posebna pravila koja se odnose na odjeljke od 1. do 4.

1. Države članice obavješćuju Komisiju o mjerama suzbijanja bolesti koje je nadležno tijelo poduzelo u odnosu na bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (b) ili (c), u skladu s člankom 76. stavkom 1., člancima 77. i 78. i člankom 80. stavkom 1. i 2. i delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 76. stavkom 2., člankom 79. i člankom 80. stavkom 4.

2. Komisija preispituje stanje bolesti i mjere suzbijanja bolesti koje je nadležno tijelo poduzelo u skladu s ovim poglavljem i može, putem provedbenih akata, propisati posebna pravila za mjere suzbijanja bolesti za ograničeno vremensko razdoblje u odnosu na bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točaka (b) i (c), pod uvjetima koji odgovaraju epidemiološkoj stanju, kada:

(a)	mjere suzbijanja bolesti koje je nadležno tijelo poduzelo ne odgovaraju epidemiološkom stanju;

(b)	se čini kako se bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (b) ili (c) širi unatoč mjerama suzbijanja bolesti koje su poduzete u skladu s ovim člankom, prema potrebi.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

3. Iz valjano utemeljenih krajnje hitnih razloga koji se odnose na bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točaka (b) i (c) koja predstavlja rizik znatnog utjecaja, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 255. stavka 3.

DIO IV.

REGISTRACIJA, ODOBRENJE, SLJEDIVOST I KRETANJA

GLAVA I.

Kopnene životinje, zametni proizvodi i proizvodi životinjskog porijekla od kopnenih životinja

Poglavlje 1.

Registracija, odobrenje, vođenje evidencije i registri

Dio 1.

Registracija objekata i prijevoznika

Članak 82.

Obveza subjekata registracije objekata

1. Subjekti iz objekata u kojima se uzgajaju kopnene životinje ili sakupljaju, proizvode, obrađuju i skladište zametni proizvodi, kako bi bili registrirani u skladu s člankom 88. prije nego započnu takve aktivnosti:

(a)	obavješćuju nadležno tijelo o bilo kojem takvom objektu pod njihovom odgovornošću;

(b)

nadležnom tijelu dostavljaju podatke o:

(i)	nazivu i adresi subjekta;

(ii)	lokaciji i opisu;

(iii)

kategorijama, vrstama i brojevima uzgajanih kopnenih životinja ili zametnih proizvoda u objektu i kapacitet objekta;

(iv)	vrsti objekta;

(v)	drugim aspektima objekta koji su značajni za utvrđivanje rizika koje on predstavlja.

2. Subjekti koji vode objekte iz stavka 1. obavještavaju nadležno tijelo o bilo kakvim:

(a)	znatnim promjenama u objektu u vezi pitanjima iz stavka 1. točke (c);

(b)	obustavama aktivnosti u objektu.

3. Objekti koji podliježu odobrenju u skladu s člankom 89. stavkom 1. nisu dužni osigurati informacije iz stavka 1. ovog članka.

Članak 83.

Odstupanja od obaveza subjekata na registraciju objekata

Odstupajući od članka 82. stavka 1., države članice mogu izuzeti određene kategorije objekata od potrebe za registracijom uzimajući u obzir sljedeće kriterije:

(a)	kategorije, vrste i broj domaćih kopnenih životinja i zametnih proizvoda u objektu te kapacitet objekta;

(b)	vrstu objekta;

(c)	premještanja domaćih kopnenih životinja i zametnih proizvoda u i iz objekta.

Članak 84.

Provedbene ovlasti koje se odnose na obveze subjekata da registriraju objekte

Komisija provedbenim aktima može odrediti pravila o:

(a)	informacijama koje subjekti trebaju osigurati u svrhu registracije objekta kako je predviđeno člankom 82. stavkom 1.;

(b)	vrstama objekata koje država članica može izuzeti iz zahtjeva za registraciju u skladu sa člankom 83. pod uvjetom da spomenuti objekti ne predstavljaju znatan rizik i uzimajući u obzir kriterije predviđene tim člankom.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Članak 85.

Obveze registracije prijevoznika domaćih kopitara i papkara i delegirani akti

1. Prijevoznici domaćih kopitara i papkara kojiprevoze spomenute životinje između država članica, kako bi bili registrirani u skladu s člankom 88. prije nego započnu te aktivnosti:

(a)	obavješćuju nadležno tijelo o svojoj aktivnosti;

(b)

nadležnom tijelu dostavljaju podatke o:

(i)	nazivu i adresi prijevoznika;

(ii)	kategorijama, vrstama i broju domaćih kopnenih životinja koje se prevoze;

(iii)

vrsti prijevoza;

(iv)	prijevoznom sredstvu.

2. Prijevoznici obavješćuju nadležno tijelo o bilo kakvim:

(a)	znatnim promjenama u vezi s pitanjima iz stavka 1. točke (b);

(b)	prestanku aktivnosti prijevoza.

3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o izmjenama i dopunama pravila predviđenih stavkom 1. o obvezi prijevoznika drugih vrsta da pruži podatke u svrhu registracije svoje aktivnosti, uzimajući u obzir rizike koje takvi prijevozi uključuju.

Članak 86.

Odstupanja od obveze registracije prijevoznika domaćih kopitara i papkara

Odstupajući od članka 85. stavka 1., države članice mogu izuzeti određene kategorije prijevoznika od obveze registracije, uzimajući u obzir sljedeće kriterije:

(a)	udaljenost na koju oni prevoze spomenute domaće kopnene životinje;

(b)	kategorije, vrste i broj domaćih kopnenih životinja koje prevoze. [Am. 219]

Članak 87.

Provedbeni akti koji se odnose na obvezu registracije prijevoznika

Komisija je ovlaštena donijeti provedbene akte o:

(a)	podacima koje treba osigurati prijevoznik u svrhu registracije svoje aktivnosti kako je predviđeno člankom 85. stavkom 1.;

(b)	vrstama prijevoznika koje države članice mogu izuzeti iz zahtjeva za registraciju u skladu s člankom 86. pod uvjetom da vrsta prijevoza ne predstavlja znatan rizik i uzimajući u obzir kriterije predviđene tim člankom. [Am. 220]

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Članak 88.

Obveze nadležnih tijela koje se odnose na registraciju objekata i prijevoznika

Nadležno tijelo registrira:

(a)	objekte u registru objekata i prijevoznika u skladu s člankom 96. stavkom 1., kada je subjekt dostavio potrebne informacije u skladu s člankom 82. stavkom 1.;

(b)	prijevoznike u tom registru objekata i prijevoznika u skladu s člankom 96. stavkom 1. kada prijevoznik pruža potrebne podatke u skladu s člankom 85. stavkom 1.

Odjeljak 2.

Odobravanje određenih vrsta objekata

Članak 89.

Odobravanje određenih vrsta objekata i delegirani akti

1. Subjekti u sljedećim vrstama objekata podnose zahtjev nadležnom tijelu za odobrenje u skladu s člankom 91. stavkom 1. i ne započinju sa svojim aktivnostima prije nego je objekt odobren u skladu s člankom 92. stavkom 1.:

(a)	objekti za skupne radnje za kopitare i papkare te perad, iz kojih se te životinje premještaju u drugu državu članicu;

(b)	objekti za zametne proizvode za goveda, ovce, koze i konje, iz kojih su zametni proizvodi spomenutih životinja premještaju u drugu državu članicu;

(c)	objekti gdje se legu pilići, iz kojih se jaja za valenje ili perad premještaju u drugu državu članicu;

(d)	objekti u kojima se uzgaja perad, iz kojih je perad namijenjena za svrhe osim klanja i valenje jaja premješta u drugu zemlju članicu;

(e)	bilo koja druga vrsta objekta za domaće kopnene životinje koje predstavljaju znatan rizik i koja treba biti odobrena u skladu s pravilima propisanima delegiranim aktom donesenim u skladu sa stavkom 3. točkom (b) ovoga članka.

2. Subjekti prestaju sa aktivnostima u objektu navedenom u stavku 1. kada:

(a)	nadležno tijelo povuče ili obustavi odobrenje u skladu s člankom 95. stavkom 2.; ili

(b)	u slučaju uvjetnog odobrenja danog u skladu s člankom 94. stavkom 3., objekt ne udovolji preostalim uvjetima iz članka 94. stavka 3. te ne pribavi konačno odobrenje u skladu s člankom 92. stavkom 1.

3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o izmjenama i dopunama pravila za odobravanje objekata utvrđenih stavkom 1. ovog članka o:

(a)	odstupanjima od zahtjeva za subjekte o vrsti objekta iz stavka 1. točaka od (a) do (d) podnoseći zahtjev nadležnom tijelu za odobrenje nadležnog tijela, kada spomenuti objekti ne predstavljaju znatan rizik;

(b)	vrstama objekata koji moraju biti odobreni u skladu sa stavkom 1. točkom (e);

(c)	posebnim pravilima za prestanak aktivnosti za objekte za zametne proizvode u skladu sa stavkom 1. točkom (b).

4. Pri usvajanju delegiranih akata utvrđenih stavkom 3. Komisija uzima u obzir sljedeće kriterije:

(a)	kategorije i vrste ili pasmine domaćih kopnenih životinja ili zametnih proizvoda u objektu; [Am. 221]

(b)	broj vrsta i broj domaćih kopnenih životinja ili zametnih proizvoda koji se drže u objektu;

(c)	vrste objekata i vrstu proizvodnje;

(d)	premještanja domaćih kopnenih životinja ili zametnih proizvoda u i izvan spomenutih vrsta objekata.

Članak 90.

Odobravanje statusa zatvorenih objekata

Subjekti koji vode objekte za koje se želi pribaviti status zatvorenog objekta:

(a)	nadležnom tijelu podnose zahtjev za odobrenje u skladu s člankom 91. stavkom 1.;

(b)	ne premještaju domaće životinje u zatvoreni objekt u skladu sa zahtjevima utvrđenim člankom 134. stavkom 1. i delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 134. stavkom 2. dok njihov objekt ne pribavi odobrenje tog statusa od nadležnog tijela u skladu s člankom 92. ili člankom 94.

Članak 91.

Obaveze subjekata u pogledu informacija pri pribavljanju odobrenja i provedbeni akti

1. U svrhu zahtjeva za odobrenjem njihovih objekata kako je utvrđeno člankom 89. stavkom 1., člankom 90. točkom (a), subjekti dostavljaju nadležnom tijelu informacije o:

(a)	nazivu i adresi subjekta;

(b)	lokaciji objekta i opisu prostora;

(c)	kategorijama, vrstama i broju domaćih kopnenih životinja ili zametnih proizvoda u objektu;

(d)	vrsti objekta;

(e)	drugim aspektima objekta u vezi s njegovom posebnošću koji su značajni za utvrđivanje rizika koji isti predstavljaju.

2. Subjekti koji vode objekte iz stavka 1. nadležno tijelo obavješćuju o bilo kakvim:

(a)	znatnim promjenama u objektima u vezi s pitanjima iz stavka 1. točki (a), (b) i (c);

(b)	obustavama aktivnosti u objektu.

3. Komisija može provedbenim aktima utvrditi pravila o informacijama koje subjekti dostavljaju u prijavama za odobrenje njihovih objekata u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Članak 92.

Dodjeljivanje i uvjeti za odobrenje objekata te delegirani akti

1. Nadležno tijelo dodjeljuje odobrenje objekata u skladu s člankom 89. stavkom 1. i člankom 90. točkom (a) samo kada ti objekti: [Am. 222]

(a)

kada je to primjenljivo, zadovoljavaju sljedeće zahtjeve o:

(i)	karanteni, izolaciji i drugim mjerama biosigurnosti uzimajući u obzir zahtjeve utvrđene člankom 9. stavkom 1. točkom (b) i pravila donesena u skladu s člankom 9. stavkom 2.;

(ii)	zahtjevima nadzora utvrđenim u članku 22. i, kada je to značajno, o vrsti objekta i uključenom riziku, u članku 23. i pravilima donesenim u skladu s člankom 24.;

(iii)

vođenju evidencije utvrđenom u člancima 97. i 98. i pravilima donesenim u skladu s člancima 100. i 101.;

(b)

imaju prostore i opremu koji:

(i)	su adekvatni u smanjivanju rizika od uvođenja i širenja bolesti na prihvatljivu razinu, uzimajući u obzir vrstu objekta;

(ii)	su primjerenog kapaciteta za broj domaćih kopnenih životinja ili količinu zametnih proizvoda;

(c)	ne predstavljaju neprihvatljive rizike širenja bolesti, uzimajući u obzir postojeće mjere za umanjivanje rizika;

(d)	posjeduju dovoljan broj primjereno obučenog osoblja za aktivnosti objekta;

(e)	posjeduju sustav koji subjektima omogućuje da nadležnom tijelu dokažu usklađenost s točkama od (a) do (d).

2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. u vezi sa zahtjevima utvrđenima u stavku 1. ovog članka u vezi s:

(a)	karantenom, izolacijom i drugim mjerama biosigurnosti iz stavka 1. točke (a) alineje (i);

(b)	nadzorom iz stavka 1. točke (a) alineje (ii);

(c)	prostorom i opremom iz stavka 1. točke (b).

(d)	odgovornošću, nadležnošću i osposobljavanjem osoblja i veterinara u skladu sa stavkom 1. točkom (d);

(e)	potrebnim nadzorom i kontrolom koje provodi nadležno tijelo.

3. Pri utvrđivanju pravila koja će biti određena delegiranim aktima usvojenim u skladu sa stavkom 2. Komisija uzima u obzir sljedeće:

(a)	rizike koje svaka vrsta objekta predstavlja;

(b)	kategorije i vrste domaćih kopnenih životinja;

(c)	vrstu proizvodnje;

(d)	tipične obrasce premještanja u određenim objektima te vrste i kategorije životinja koje se drže u tim objektima.

Članak 93.

Opseg odobrenja objekata

Nadležno tijelo izričito naznačuje u odobrenju objekta odobrenog u skladu s člankom 92. stavkom 1. nakon zahtjeva predanoga u skladu s člankom 89. stavkom 1. i člankom 90. točkom (a):

(a)	za koje vrste objekata u skladu s člankom 89. stavkom 1., člankom 90. i pravilima donesenim u skladu s člankom 89. stavkom 3. točkom (b) vrijedi odobrenje;

(b)	za koje kategorije i vrste domaćih kopnenih životinja ili zametnih proizvoda spomenutih vrsta vrijedi odobrenje.

Članak 94.

Postupci dodjeljivanja odobrenja nadležnog tijela

1. Nadležno tijelo utvrđuje procedure koje subjekti trebaju pratiti pri prijavi za odobrenje njihovog objekta u skladu s člankom 89. stavkom 1. i člankom 90. i člankom 91. stavkom 1. te vremenski okvir za terenske inspekcije iz sljedećeg stavka . [Am. 223]

2. Po primitku prijave subjekta za odobrenje nadležno tijelo izlazi u posjetu na licu mjesta u skladu s člankom 89. stavkom 1. i člankom 90.

2 a. Nadležno tijelo dodjeljuje odobrenje objekta kada se čini da isti, na temelju prijave subjekta i daljnje posjete nadležnog tijela objektu na licu mjesta kako je utvrđeno stavkom 1. i 2. ovog članka, zadovoljava sve zahtjeve za dobivanje odobrenja iz članka 92. stavka 1. i pravila donesenih u skladu s člankom 92. stavkom 2. [Am. 224]

3. Nadležno tijelo može dodijeliti uvjetno odobrenje objekta kada se čini da isti, na temelju prijave subjekta i daljnje posjete nadležnog tijela objektu na licu mjesta kako je utvrđeno stavkom 2. ovog članka, zadovoljava sve glavne zahtjeve koji pružaju dovoljno jamstvo kako takav objekt ne predstavlja znatan rizik, s ciljem osiguravanja zadovoljavanja svih zahtjeva za dobivanje odobrenja iz članka 92. stavka 1. i pravila donesenih u skladu s člankom 92. stavkom 2.

4. Kada nadležno tijelo dodijeli uvjetno odobrenje u skladu s stavkom 3. ovog članka, ono dodjeljuje puno odobrenje samo kada se iz još jedne posjete objektu na licu mjesta, koja je provedena unutar tri mjeseca od datuma dodjeljivanja uvjetnog odobrenja, pokaže kako objekt zadovoljava sve zahtjeve za odobrenje utvrđene člankom 92. stavkom 1. te pravila donesena u skladu s člankom 92. stavkom 2.

Kada ta posjeta na licu mjesta pokaže da je učinjen jasan napredak, no objekt još uvijek ne zadovoljava sve navedene zahtjeve, nadležno tijelo može produljiti uvjetno odobrenje , te osigurava potrebne učinkovite upute s ciljem pridonošenja uspješnom uklanjanju nedostataka . Međutim, uvjetno odobrenje ne smije vrijediti duže od šest mjeseci. [Am. 225]

Članak 95.

Ocjenjivanje, odgoda i povlačenje odobrenja od strane nadležnog tijela

1. Nadležno tijelo nadzire odobrenja objekata dodijeljena u skladu s člankom 92. i 94. Nadležno tijelo određuje, na temelju rizika, učestalost ponovne inspekcije ili najmanji ili najveći vremenski okvir unutar kojeg se inspekcija mora provesti te slučajeve kod kojih se taj okvir ne mogu poštovati. [Am. 226]

2. Kada nadležno tijelo utvrdi ozbiljne nedostatke kod objekta u vezi poštivanja zahtjeva određenih člankom 92. stavkom 1. i pravilima donesenim u skladu s člankom 92. stavkom 2. te subjekt nije u stanju pružiti dovoljna jamstva da će ti nedostaci biti otklonjeni, nadležno tijelo pokreće procedure za povlačenje odobrenja objekta.

Međutim, nadležno tijelo može odgoditi odobrenje objekta kada subjekt može jamčiti kako će unutar razumnog vremenskog razdoblja otkloniti nedostatke.

3. Odobrenje se ponovo daje samo nakon povlačenja ili odgode u skladu s stavkom 2. kada nadležno tijelo utvrdi da objekt potpuno zadovoljava sve zahtjeve ove Uredbe, primjerene toj vrsti objekta.

Odjeljak 3.

Registar nadležnih tijela za objekte i prijevoznike

Članak 96.

Registar objekata i prijevoznika

1. Nadležno tijelo uspostavlja i održava ažuran registar:

(a)	svih objekata i prijevoznika registriranih u skladu s člankom 88.;

(b)	svih odobrenih objekata u skladu s člancima 92. i 94.

Registar je dostupan Komisiji, drugim zemljama članicama i javnosti. [Am. 227]

2. Kada je to potrebno i bitno, nadležno tijelo može spojiti registraciju iz stavka 1. točke (a) i odobrenje iz stavka 1. točke (b) s registracijom u druge svrhe.

3. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte o:

(a)	informacijama koje treba uključiti u registar objekata iz stavka 1.;

(b)	dodatnim zahtjevima za registraciju objekata za zametne proizvode, nakon prestanka aktivnosti;

(c)	javnoj dostupnosti registra u skladu sa stavkom 1.

4. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila o formatu i procedurama za registraciju objekata i prijevoznika te odobrenih objekata iz stavka 1. ovoga članka.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Odjeljak 4.

Vođenje evidencije

Članak 97.

Obveze vođenja evidencije subjekata i objekata osim objekata za zametne proizvode

1. Subjekti koji vode objekte koji su podložni registraciji u skladu s člankom 88. ili odobrenju u skladu s člankom 92. stavkom 1. vode ažurnu evidenciju koja sadrži najmanje sljedeće podatke:

(a)	vrste, kategorije, broj i , kada je potrebno, identifikacija domaćih kopnenih životinja u njihovom objektu; [Am. 228]

(b)

premještanja domaćih kopnenih životinja unutar i izvan njihovog objekta, navodeći prema potrebi:

(i)	njihovo mjesto polazišta ili odredišta;

(ii)	datum takvih premještanja;

(c)

dokumente u elektroničkom obliku ili spisu koji prate domaće kopnene životinje koje dolaze u ili odlaze iz njihovog objekta u skladu s člankom 106. točkom (b), člankom 107. točkom (b), člankom 109. točkom (c), člankom 110. točkom (b), člankom 113. točkom (b), člankom 140. stavkom 1. i 2., člankom 162. stavkom 2. i pravilima donesenim u skladu s člancima 114. i 117. i člankom 141. stavkom 1. točkama (b) i (c);

(d)	tretiranje bilo kojih problema sa zdravljem životinja koji se odnose na domaće životinje u svojem objektu; [Am. 229]

(e)

mjere biosigurnosti, nadzora, obrade, rezultate testova i druge bitne informacije kada je to primjereno:

(i)	kategorije i vrste domaćih kopnenih životinja u objektu;

(ii)	vrstu proizvodnje;

(iii)

vrstu i veličinu objekta;

(f)	rezultati zdravstvenih inspekcija životinja potrebnih u skladu s člankom 23. stavkom 1. i pravilima donesenim u skladu s člankom 24.

2. Objekte izuzete iz zahtjeva registracije u skladu s člankom 83., države članice mogu izuzeti iz zahtjeva, radi očuvanja evidencije podataka popisanih u stavku 1. ovoga članka. Države članice obavješćuju Komisiju o svim izuzećima te vode evidenciju o svim izuzetim objektima na svom teritoriju. [Am. 230]

3. Subjekti u objektima vode evidenciju predviđenu stavkom 1. o objektu i:

(a)	stavljaju je na raspolaganje nadležnom tijelu na njegov zahtjev;

(b)	čuvaju je tijekom najkraćeg mogućeg razdoblja koje treba ustanoviti nadležno tijelo, a koje ne smije biti kraće od tri godine.

Članak 98.

Vođenje evidencije o objektima za zametne proizvode

1. Subjekti u objektima za zametne proizvode vode i održavaju evidenciju koja sadrži barem sljedeće podatke:

(a)	pasminu, starost i identifikaciju životinja davatelja upotrijebljenu u proizvodnji zametnih proizvoda;

(b)	vrijeme i mjesto prikupljanja, obrade i pohrane za prikupljene, proizvedene i pohranjene zametne proizvode;

(c)	identifikaciju zametnih proizvoda uz pojedinosti o mjestu odredišta, ako je poznato;

(d)	dokumente u elektroničkom obliku ili spisu koji prate domaće zametne proizvode koje dolaze u ili odlaze iz objekta u skladu s člankom 159., člankom 162. stavkom 2. i pravilima donesenim u skladu s člankom 160. stavkom 3. i 4.;

(da)	rezultate kliničkih i laboratorijskih pretraga; [Am. 231]

(e)	upotrijebljene laboratorijske tehnike.

2. Objekte izuzete iz zahtjeva registracije u skladu s člankom 84., države članice mogu izuzeti iz zahtjeva, radi očuvanja evidencije podataka popisanih u stavku 1. ovoga članka. Države članice obavješćuju Komisiju o svim izuzećima te vode evidenciju o svim izuzetim objektima na svom teritoriju. [Am. 232]

3. Subjekti u objektima za zametne proizvode vode evidenciju predviđenu stavkom 1. o objektu i:

(a)	stavljaju je na raspolaganje nadležnom tijelu na njegov zahtjev;

(b)	čuvaju je tijekom najkraćeg mogućeg razdoblja koje treba ustanoviti nadležno tijelo, a koje ne smije biti kraće od tri godine.

Članak 99.

Vođenje evidencije za prijevoznike

1. Prijevoznici zametnih proizvoda vode i održavaju evidenciju koja sadrži barem sljedeće podatke:

(a)	objekte koje su posjetili;

(b)	kategorije, vrste i broj zametnih proizvoda koje su prevezli;

(c)	čišćenje, dezinfekcija i dezinsekcija sredstava prijevoza.

2. Prijevoznike koji su izuzeti od zahtjeva registracije u skladu s člankom 86., država članica može izuzeti iz zahtjeva evidencije podataka popisanih u stavku 1. ovoga članka. Države članice obavješćuju Komisiju o svim izuzećima te vode evidenciju o svim izuzetim objektima na svom teritoriju. [Am. 233]

3. Prijevoznici vode evidenciju predviđenu stavkom 1.:

(a)	na način da je odmah dostupna na nadležnom tijelu na njegov zahtjev.

(b)	tijekom najkraćeg mogućeg razdoblja koje treba ustanoviti nadležno tijelo, a koje ne smije biti kraće od tri godine.

Članak 100.

Delegiranje ovlasti koje se odnose na vođenje evidencije

1. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o pravilima koja dopunjuju zahtjeve za vođenje evidencije koji su utvrđeni člancima 97., 98. i 99., u vezi s:

(a)

odstupanjima od zahtjeva za vođenjem evidencije za:

(i)	subjekte određenih vrsta objekata i određene vrste prijevoznika;

(ii)	objekte u kojima se uzgajaju ili prijevoznike koji rukuju malim brojem domaćih kopnenih životinja ili manjom količinom zametnih tkiva;

(iii)

određene kategorije ili vrste domaćih kopnenih životinja ili zametnih proizvoda; [Am. 234]

(b)	podacima koje treba zabilježiti pored onih predviđenih člankom 97. stavkom 1., člankom 98. stavkom 1. i člankom 99. stavkom 1.;

(c)	dodatnim zahtjevima za evidenciju sakupljenih, proizvedenih, obrađenih zametnih proizvoda u objektu za zametne proizvode nakon što završe svoje aktivnosti.

2. Kod propisivanja pravila utvrđenih delegiranim aktima iz stavka 1., Komisija uzima u obzir sljedeće:

(a)	rizike koje predstavlja svaka vrsta objekta i prijevoznika;

(b)	kategorije i vrste domaćih kopnenih životinja ili zametnih proizvoda u objektima ili u prijevozu;

(c)	vrstu proizvodnje u objektu ili vrstu prijevoza;

(d)	tipične obrasce premještanja po vrstama objekata i dotičnim kategorijama životinja;

(e)	broj domaćih kopnenih životinja ili količinu zametnih proizvoda u objektu ili u prijevozu koje obavlja prijevoznik.

Članak 101.

Provedbene ovlasti koje se odnose na vođenje evidencije

Komisija provedbenim aktima propisuje pravila o:

(a)	formatu evidencija predviđenih člankom 97. stavkom 1., člankom 98. stavkom 1. i člankom 99. stavkom 1. te pravilima donesenim u skladu s člankom 100.;

(b)	elektroničkoj pohrani evidencija predviđenih člankom 97. stavkom 1., člankom 98. stavkom 1. i člankom 99. stavkom 1. te pravilima donesenim u skladu s člankom 100.;

(c)	postupcima vođenja evidencija predviđenih člankom 97. stavkom 1., člankom 98. stavkom 1. i člankom 99. stavkom 1. te pravilima donesenim u skladu s člankom 100.;

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Poglavlje 2.

Zahtjevi sljedivosti za domaće kopnene životinje i zametne proizvode

Odjeljak 1.

Domaće kopnene životinje

Članak 102.

Odgovornost država članica za uspostavljanje sustava za identifikaciju i registraciju domaćih kopnenih životinja

1. Države članice imaju uvedeni sustav za identifikaciju i registraciju domaćih kopnenih životinja i, kada je to prikladno, za bilježenje njihovih kretanja, uzimajući u obzir:

(a)	vrste ili kategorije domaćih kopnenih životinja;

(b)	rizik koji predstavlja određena vrsta ili kategorija.

2. Sustav predviđen u stavku 1. sadrži sljedeće elemente:

(a)	sredstva identifikacije domaćih kopnenih životinja zasebno ili u skupinama;

(b)	identifikacijske dokumente, dokumente o kretanju i druge dokumente za identifikaciju i praćenje domaćih kopnenih životinja iz članka 104.;

(c)	ažurirane evidencije objekata u skladu s člankom 97. stavkom 1. točkama (a) i (b);

(d)	računalnu bazu podataka domaćih kopnenih životinja predviđenu člankom 103. stavkom 1.

3. Sustav predviđen stavkom 1. osmišljen je na način da:

(a)	osigurava učinkovitu primjenu mjera sprječavanja i suzbijanja bolesti predviđenih ovom Uredbom;

(b)	olakšava sljedivost domaćih kopnenih životinja i njihovo kretanje unutar i između država članica i ulazak u Uniju;

(c)	osigurava djelotvornu interoperabilnost, integraciju i usklađenost elemenata tog sustava;

(d)

osigurava da je sustav, do primjerene mjere, prilagođen:

(i)	računalnom sustavu informacija za obavješćivanje i izvješćivanje u Uniji predviđenom člankom 20.;

(ii)

IMSOC-u;

(e)	osigurava usklađeni pristup različitim vrstama životinja koje sustav obuhvaća .

4. Države članice, kada je to prikladno, mogu:

(a)	upotrijebiti sustav u cijelosti ili jedan njegov dio predviđen u stavku 1. za svrhe osim onih iz stavka 3., točaka (a) i (b);

(b)

integrirati identifikacijske dokumente, dokumente o kretanju i druge dokumente predviđene člankom 104. s certifikatima o zdravlju životinja ili samodeklaracijskim dokumentom predviđenima člankom 140. stavcima 1. i 2. i člankom 148. stavkom 1. i pravilima donesenim u skladu s člankom 141. stavcima (b) i (c) i člankom 148. stavcima 3. i 4.;

(c)	imenovati drugo tijelo ili ovlastiti drugo tijelo ili fizičku osobu za praktičnu primjenu sustava identifikacije i registracije iz stavka 1.

Članak 103.

Obveza država članica uspostavljanja računalne baze podatka domaćih kopnenih životinja

1. Države članice uspostavljaju i održavaju računalnu bazu podatka za evidenciju:

(a)

sljedećih podataka koji se odnose na domaće životinje koje pripadaju vrstama goveda, ovaca i koza:

(i)	njihova zasebna identifikacija u skladu s člankom 106. točkom (a) i člankom 107. točkom (a);

(ii)	objekti u kojima se uzgajaju;

(iii)

njihova kretanja u i iz objekata;

(b)

sljedećih podataka koji se odnose na domaće životinje koje pripadaju vrsti svinja: objekti koji ih uzgajaju;

(i)	objekti u kojima se uzgajaju;

(ii)	njihova kretanja u i iz objekata; [Am. 235]

(c)

sljedećih podataka koji se odnose na domaće životinje koji pripadaju vrsti konja:

(i)	njihov jedinstveni broj života u skladu s člankom 109. stavkom 1. točkom (a);

(ii)	sredstva identifikacije koja povezuju tu životinju sa identifikacijskim dokumentom iz alineje (iii), prema potrebi;

(iii)

identifikacijski dokument u skladu s člankom 109. stavkom 1. točkom (c);

(iv)	objekti u kojima su spomenute životinje redovito uzgajane;

(d)	podaci koji se odnose na domaće kopnene životinje koje pripadaju vrstama osim onih iz točaka (a), (b) i (c) kada je to u skladu s pravilima donesenim u skladu sa stavkom 2.

2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o evidenciji podataka koji se odnose na životinjske vrste osim onih u skladu sa stavkom 1. točkom (a), (b) i (c) ovoga članka, u računalnim bazama podataka predviđenim dotičnim stavkom prema potrebi, uzimajući u obzir rizike koje predstavljaju za:

(a)	osiguranje učinkovite primjene mjera sprečavanja i suzbijanja bolesti predviđenih ovom Uredbom;

(b)	olakšavanje sljedivosti domaćih kopnenih životinja, njihovo kretanje unutar i između država članica i njihov ulazak u Uniju.

2 a. Države članice do 1. siječnja 2018. uvode obvezu registriranja pasa. Komisija do 31. srpnja 2019. Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja izvješće o iskustvima država članica s registracijom i identifikacijom pasa, a posebice životinja bez vlasnika. Ovo izvješće se prema potrebi nadopunjuje prijedlogom za minimalne zahtjeve primjenjive na baze podataka sukladno stavku 1. [Am. 236]

Članak 104.

Obveza nadležnog tijela u vezi s identifikacijskim dokumentima, dokumentima o kretanju i ostali m dokumentima za identificiranje i lociranje domaćih kopnenih životinja

Nadležno tijelo izdaje:

(a)	identifikacijske dokumente za domaće kopnene životinje kada to propisuje članak 106. točka (b), članak 109. točka (c), članak 112. stavak 1. točka (b), članak 112. stavak 2. točka (b), članak 113. točka (b) i pravila donesena u skladu sa člancima 114. i 117.;

(b)	dokumente o kretanju i ostale dokumente za identificiranje i lociranje domaćih kopnenih životinja kada to propisuje članak 107. točka (b), članak 110. točka (b), članak 113. točka (b) i pravila donesena u skladu s člancima 114. i 117.

Članak 105.

Javna dostupnost informacija o sredstvima identifikacije

Nadležno tijelo obavješćuje Komisiju i osigurava da su javno dostupne informacije o:

(a)	kontaktnim točkama za računalne baze podataka koje su države članice uspostavile u skladu s člankom 103. stavkom 1.;

(b)	tijelima odgovornima za izdavanje identifikacijskih dokumenata, dokumenata o kretanju i drugih dokumenata u skladu s člankom 104., uzimajući u obzir članak 102. stavak 4. točku (c);

(c)

sredstvima identificiranja koja se upotrebljavaju za svaku kategoriju i vrstu domaćih kopnenih životinja u skladu s člankom 106. točkom (a), člankom 107. točkom (a), člankom 109. stavkom 1., člankom 110. točkom (a), člankom 112. stavkom 1. točkom (a), člankom 112. stavkom 2. točkom (a), člankom 113. točkom (a) i pravilima donesenim u skladu s člancima 114. i 117.;

(d)	propisanom formatu za izdavanje identifikacijskih dokumenata i ostalih dokumenata iz članka 104.

Članak 106.

Obveze subjekta pri identificiranju domaćih životinja koje pripadaju vrsti goveda

Subjekti koji uzgajaju životinje koje pripadaju vrsti goveda:

(a)	osiguravaju da se spomenute domaće životinje identificiraju zasebno fizičkim sredstvima identifikacije;

(b)

osiguravaju da su spomenute domaće životinje popraćene identifikacijskih dokumentom koji je izdalo nadležno tijelo ili određeno tijelo te koji je dokument koji se izdaje jednom tijekom života i da taj dokument:

(i)	se čuva ispravno ispunjen i ažuriran od strane subjekta;

(ii)	prati spomenute kopnene domaće životinje za vrijeme kretanja;

(c)	prenose podatke o kretanjima spomenutih domaćih životinja u objektu i izvan njega u računalnu bazu podataka iz članka 103. stavka 1. i pravila donesenih u skladu s člancima 114. i 117.

Članak 107.

Obveze subjekata pri identifikaciji domaćih životinja koje pripadaju vrstama ovaca i koza

Subjekti koji uzgajaju životinje koje pripadaju vrstama ovaca i koza:

(a)	osiguravaju da se spomenute domaće životinje identificiraju zasebno putem fizičkim sredstvima identifikacije;

(b)	osiguravaju da su spomenute domaće životinje popraćene identifikacijskim dokumentom koji je izdalo nadležno tijelo u skladu s člankom 104. kada se premještaju iz objekta u kojem se spomenute životinje uzgajaju;

(c)	prenose podatke o kretanjima spomenutih domaćih životinja u objektu i izvan njega u računalnu bazu podataka iz članka 103. stavka 1. i pravila donesenih u skladu s člancima 114. i 117.

Članak 108.

Odstupanja koja se tiču identifikacijskih dokumenata i dokumenata o kretanju za domaće životinje koje pripadaju vrstama goveda, ovaca i koza

Iznimno od odredaba članka 104., članka 106. točke (b) i članka 107. točke (b), države članice mogu izuzeti subjekte iz zahtjeva za osiguranje da su domaće životinje koje pripadaju vrstama goveda, ovaca i koza popraćene identifikacijskim dokumentima ili dokumentima o kretanju tijekom kretanja unutar države članice, pod uvjetom da:

(a)	informacije sadržane u dokumentima o kretanju ili identifikacijskim dokumentima uključene su u računalnu bazu podataka u skladu s člankom 103. stavkom 1.;

(b)	sustav identifikacije i registracije domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca i koza pruža jednaku razinu sljedivosti kako je naznačeno u identifikacijskim dokumentima i dokumentima o kretanju.

Članak 109.

Obveze subjekta pri identifikaciji i registraciji domaćih životinja koje pripadaju vrsti konja

1. Subjekti koji uzgajaju domaće životinje koje pripadaju vrsti konja osiguravaju da se spomenute životinje identificiraju zasebno:

(a)	jedinstvenim brojem života koji je zabilježen u računalnoj bazi podataka u skladu s člankom 103. stavkom 1.;

(b)	metodom koja nedvojbeno povezuje domaću životinju s identifikacijskim dokumentom predviđenim točkom (c) ovoga stavka kojeg je izdalo nadležno tijelo u skladu s člankom 104.;

(c)	ispravno ispunjenim identifikacijskim dokumentom koji se izdaje jednom tijekom života.

2. Subjekti koji uzgajaju domaće životinje koje pripadaju vrsti konja prenose podatke o spomenutim životinjama u računalnu bazu podataka u skladu s člankom 103. stavkom 1. i pravilima donesenim u skladu s člancima 114. i 117.

Članak 110.

Obveze subjekata pri identifikaciji i registraciji domaćih životinja koje pripadaju vrsti svinja

Subjekti koji uzgajaju domaće životinje koje pripadaju vrsti svinja:

(a)	osiguravaju da se spomenute domaće životinje identificiraju zasebno fizičkim sredstvima identifikacije;

(b)	osiguravaju da su spomenute domaće životinje popraćene ispravno ispunjenim dokumentom o kretanju koji je izdalo nadležno tijelo u skladu s člankom 104. točkom (b) kada se premještaju iz objekta u kojem se spomenute životinje uzgajaju;

(c)	prenose podatke o kretanjima spomenutih domaćih životinja u objektu i izvan njega u računalnu bazu podataka iz članka 103. stavka 1. i pravila donesenih u skladu s člancima 114. i 117.

Članak 111.

Odstupanja koja se tiču kretanja domaćih životinja koje pripadaju vrsti svinja

Iznimno od odredaba članka 110. točke (b), države članice mogu izuzeti subjekte iz zahtjeva osiguranja da su domaće životinje koje pripadaju vrsti svinja popraćene ispravno popunjenim dokumentima o kretanju koje je izdalo nadležno tijelo za kretanja unutar države članice, pod uvjetom da:

(a)	podaci o spomenutim kretanjima uključeni su u računalnu bazu podataka koju je država članica uspostavila u skladu s člankom 103. stavkom 1.;

(b)	sustav identifikacije i registracije domaćih životinja koje pripadaju vrsti svinja pruža jednaku razinu sljedivosti kako je naznačeno u spomenutim dokumentima o kretanju.

Članak 112.

Obveze vlasnika kućnih ljubimaca pri identificiranju i registriranju kopnenih kućnih ljubimaca

1. Vlasnici kućnih ljubimaca osiguravaju da kopneni kućni ljubimci vrsta navedenih u dijelu A Priloga I. koji se premještaju iz jedne države članice u drugu ispunjavaju zahtjeve Uredbe (EU) br. 576/2013. [Am. 239]

(a)	identificiraju zasebno fizičkim sredstvima identifikacije; [Am. 240]

(b)	popraćeni su ispravno ispunjenim i ažuriranim identifikacijskim dokumentom kojeg je izdalo nadležno tijelo u skladu s člankom 104. [Am. 241]

2. Vlasnici kućnih ljubimaca osiguravaju da kopneni kućni ljubimci vrsta navedenih u dijelu B Priloga I. prilikom premještaja iz jedne države članice u drugu i kada to zahtijevaju pravila donesena u skladu s člancima 114. i 117. ispunjavaju zahtjeve Uredbe (EU) br. 576/2013. [Am. 242]

(a)	identificiraju ili zasebno ili u skupinama; [Am. 243]

(b)	popraćeni su ispravno ispunjenim i ažuriranim identifikacijskim dokumentima, dokumentima o kretanju i drugim dokumentima za identificiranje i lociranje životinja, odgovarajućim za spomenute životinje. [Am. 244]

Članak 113.

Obveze subjekata pri identifikaciji domaćih kopnenih životinja osim životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i kućnih ljubimaca

Subjekti osiguravaju da se domaće kopnene životinje koje pripadaju vrstama osim goveda, ovaca, koza, svinja, konja i kućnih ljubimaca udovoljavaju sljedećim zahtjevima, kada se to zahtjeva pravilima donesenim u skladu s člancima 114. i 117.:

(a)	identificiraju zasebno ili u skupinama;

(b)	popraćeni su ispravno ispunjenim i ažuriranim identifikacijskim dokumentima, dokumentima o kretanju i drugim dokumentima za identificiranje i lociranje životinja, odgovarajućim za spomenute vrste životinja.

Članak 114.

Delegiranje ovlasti koje se odnose na identificiranje i registriranje

Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:

(a)	imenovanja drugih tijela, autorizacije tijela ili fizičkih osoba, u skladu s člankom 102. stavkom 4. točkom (c); [Am. 245]

(b)

detaljnih zahtjeva o:

(i)	sredstvima identifikacije domaćih kopnenih životinja u skladu s člankom 106. točkom (a), člankom 107. točkom (a), člankom 109. stavkom 1., člankom 110. točkom (a), člankom 112. stavkom 1. točkom (a), člankom 112. stavkom 2. točkom (a) i člankom 113. točkom (a);

(ii)	primjeni i upotrebi spomenutog sredstva identifikacije;

(c)

podataka uključenih u:

(i)	računalnu bazu podataka u skladu s člankom 103. stavkom 1.;

(ii)	identifikacijski dokument za domaće životinje koje pripadaju vrsti goveda u skladu s člankom 105. točkom (b);

(iii)

dokument o kretanju za domaće životinje koje pripadaju vrstama koza i ovaca u skladu s člankom 107. točkom (b);

(iv)	identifikacijski dokument za domaće životinje koje pripadaju vrsti konja u skladu sa člankom 109. stavkom 1. točkom (c);

(v)	dokument o kretanju za domaće životinje koje pripadaju vrsti svinja u skladu s člankom 110. točkom (b);

(vi)	identifikacijske dokumente za kopnene kućne ljubimce u skladu s člankom 112. stavkom 1. točkom (b) ili identifikacijske dokumente, dokumente o kretanju ili druge dokumente za domaće kopnene kućne ljubimce u skladu s člankom 112. stavkom 2. točkom (b); [Am. 246]

(vii)

identifikacijske dokumente ili dokumente o kretanju za domaće kopnene životinje osim životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i kućnih ljubimaca u skladu s člankom 113. točkom (b);

(d)	podrobnih zahtjeva za različite vrste i kategorije domaćih kopnenih životinja kako bi se osigurao učinkovit rad sustava za identifikaciju i registraciju u skladu sa člankom 102. stavkom 1.;

(e)	podrobnih zahtjeva za domaće kopnene životinje koje ulaze u Uniju iz trećih zemalja i teritorija;

(f)

zahtjeva za identifikaciju i registraciju domaćih kopnenih kućnih ljubimaca od vrsta navedenih u dijelu B Priloga I. i domaćih kopnenih životinja koje pripadaju vrstama osim goveda, ovaca, koza, svinja i konja prema potrebi, uzimajući u obzir rizike koje ta vrsta predstavlja za:

(i)	osiguranje učinkovite primjene mjera sprečavanja i suzbijanja bolesti predviđenih ovom Uredbom;

(ii)	olakšavanje sljedivosti domaćih kopnenih životinja i njihovog kretanja unutar i između država članica i njihov ulazak u Uniju. [Am. 247]

Članak 115.

Delegiranje ovlasti koje se odnose na odstupanja od zahtjeva sljedivosti

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o odstupanjima za subjekte od zahtjeva za identifikaciju i registraciju u skladu s člancima 106., 107., 109. i 110. pod uvjetom da je osigurana potpuna sljedivost : [Am. 248]

(a)	u slučajevima kada jedan ili više elemenata nisu nužni za ispunjavanje uvjeta u skladu s člankom 102. stavkom 3. točkama (a) i (b);

(b)	kada druge mjere sljedivosti koje se provode u državama članicama jamče da razina sljedivosti dotičnih životinja nije dovedena u pitanje.

Članak 116.

Pitanja koja treba uzeti u obzir prilikom donošenja delegiranih akata u skladu s člancima 114. i 115.

Komisija uzima u obzir sljedeće prilikom utvrđivanja pravila koja trebaju biti određena delegiranim aktima u skladu s člancima 114. i 115.:

(a)	kategorije i vrste domaćih kopnenih životinja;

(b)	uključene rizike za spomenute domaće kopnene životinje;

(c)	broj životinja u objektu;

(d)	vrstu proizvodnje u objektu u kojem se spomenute kopnene životinje uzgajaju;

(e)	uzorke kretanja za vrste i kategorije domaćih kopnenih životinja;

(f)	pitanja o zaštiti i očuvanju vrsta domaćih kopnenih životinja;

(g)	uspješnost drugih elemenata sljedivosti sustava za identifikaciju i registraciju domaćih kopnenih životinja u skladu s člankom 102. stavkom 2.

Članak 117.

Provedbene ovlasti koje se odnose na sljedivost domaćih kopnenih životinja

Komisija provedbenim aktima donosi pravila o primjeni zahtjeva predviđenih člancima 106., 107., 109., 110., 112. i 113. i onih propisanih delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 103. stavkom 2. i člancima 114. i 115. o:

(a)

tehničkim specifikacijama, formatima i operativnim pravilima:

(i)	sredstava, metoda i upotrebe identifikacije;

(ii)	identifikacijskim dokumentima ili dokumentima o kretanju za domaće životinje koje pripadaju vrstama goveda, ovaca i koza;

(iii)

identifikacijskim dokumentima domaćih životinja koje pripadaju vrsti konja;

(iv)	identifikacijskim dokumentima, dokumentima o kretanju i ostalim dokumentima za domaće kopnene životinje koje pripadaju vrstama; ostalim osim goveda, ovaca, koza i konja

(v)	o računalnim bazama podataka.

(b)

vremenskim rokovima za:

(i)	prijenos podataka koji obavljaju subjekti u računalne baze podataka;

(ii)	registraciju domaćih kopnenih životinja;

(iii)

identifikaciju domaćih kopnenih životinja i zamjena identifikacijskih oznaka;

(c)	praktičnu primjenu iznimki identifikacije i registracije predviđenih pravilima donesenim u skladu s člankom 115.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Odjeljak 2.

Zametni proizvodi

Članak 118.

Zahtjevi sljedivosti koji se odnose na zametne proizvode domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, konja i svinja te perad

1. Subjekti koji proizvode, obrađuju ili skladište zametne proizvode označuju zametne proizvode domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, koza, ovaca, konja i svinja na način da mogu biti jasno slijeđeni do:

(a)	životinja davatelja;

(b)	datuma uzimanja;

(ba)	pasmine;[Am. 249]

(c)	objekata za zametne proizvode, gdje su bili prikupljeni, proizvedeni, obrađeni i pohranjeni.

2. Oznake predviđene stavkom 1. osmišljavaju se na način da se osigura:

(a)	učinkovita primjena pravila sprečavanja i suzbijanja bolesti predviđenih ovom Uredbom;

(b)	sljedivost zametnih proizvoda i njihovo kretanje u i između zemalja članica te njihov ulazak u Uniju.

Članak 119.

Delegiranje ovlasti koje se odnose na zahtjeve sljedivosti zametnih proizvoda

1. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:

(a)	zahtjeva sljedivosti zametnih proizvoda od domaćih kopnenih životinja vrsta goveda, koza, ovaca, svinja i konja, izmjenjujući i nadopunjujući pravila utvrđena člankom 118.;

(b)

zahtjeva sljedivosti zametnih proizvoda od domaćih kopnenih životinja vrsta drugih osim goveda, koza, ovaca, konja i svinja, prema potrebi za:

(i)	učinkovitu primjenu pravila sprečavanja i suzbijanja bolesti predviđenih ovom Uredbom;

(ii)	sljedivost spomenutih zametnih proizvoda, njihova kretanja u državama članicama i među njima i njihov ulazak u Uniju.

2. Pri usvajanju delegiranih akata utvrđenih stavkom 1. Komisija uzima u obzir sljedeće:

(a)	vrstu domaćih kopnenih životinja od koje potječu zametni proizvodi;

(b)	zdravstveni status životinja davatelja;

(c)	rizik povezan sa spomenutim zametnim proizvodima;

(d)	vrstu zametnih proizvoda;

(e)	način skupljanja, obrade i pohrane;

(f)	uzorke kretanja za vrste i kategorije domaćih kopnenih životinja i njihovih zametnih proizvoda;

(g)	pitanja o zaštiti i očuvanju vrsta domaćih kopnenih životinja;

(h)	druge elemente koji mogu doprinijeti sljedivosti zametnih proizvoda.

Članak 120.

Provedbene ovlasti koje se odnose na zahtjeve sljedivosti zametnih proizvoda

Komisija putem provedbenih akata određuje pravila o:

(a)	tehničkim zahtjevima i specifikacijama označavanja u skladu s člankom 118. stavkom 1.;

(b)	operativnim zahtjevima koji se odnose na zahtjeve sljedivosti u skladu s delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 119. stavkom 1.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Poglavlje 3.

Kretanja u Uniji domaćih kopnenih životinja osim kopnenih kućnih ljubimaca

Odjeljak 1.

Opći zahtjevi premještanja

Članak 121.

Opći zahtjevi premještanja domaćih kopnenih životinja

1. Subjekti poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi osigurali da premještanje domaćih kopnenih životinja ne ugrožava zdravstveni status na mjestu odredišta uzimajući u obzir:

(a)	bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d);

(b)	nove bolesti.

2. Subjekti premještaju samo domaće kopnene životinje iz objekata i primaju spomenute životinje, ako su u skladu sa sljedećim uvjetima:

(a)

dolaze iz objekata koje je:

(i)	nadležno tijelo uvelo u registar objekata u skladu s člankom 88. točkom (a) te polazišna država članica nije dopustila nikakvo odstupanje u skladu s člankom 83.;

(ii)	nadležno tijelo odobrilo u skladu s člankom 92. stavkom 1., kada to propisuju članak 89. stavak 1. ili članak 90.;

(b)	udovoljavaju zahtjevima identifikacije i registracije u skladu s člancima 106., 107., 109., 110. i 113. i pravilima donesenim u skladu s člankom 114. točkama od (a) do (d) i člankom 117.

(ba)	kretanje se odvija u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1/2005 (57) . [Am. 250]

Članak 122.

Preventivne mjere koje se odnose na prijevoz

1. Subjekti poduzimaju odgovarajuće i nužne mjere sprečavanja i promicanja zdravlja kako bi osigurali da: [Am. 251]

(a)	zdravstveni status domaćih kopnenih životinja nije ugrožen tijekom prijevoza;

(b)	aktivnosti prijevoza domaćih kopnenih životinja ne uzrokuju potencijalno širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) na ljude ili životinje na mjestima okupa, utovara, istovara, pretovara, odmora i odredišta; [Am. 252]

(c)	su poduzete mjere čišćenja, dezinfekcija i dezinsekcije opreme i sredstava prijevoza te druge adekvatne mjere biosigurnosti u skladu s uključenim rizicima koji se odnose na prijevoz.

(ca)	uzimaju se u obzir relevantni zahtjevi iz Uredbe (EZ) br. 1/2005. [Am. 253]

2. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:

(a)	čišćenja, dezinfekcije i dezinsekcije opreme i sredstava prijevoza i upotrebe biocidnih proizvoda u navedene svrhe;

(b)	drugih odgovarajućih mjera biosigurnosti u skladu sa stavkom 1. točkom (c).

Odjeljak 2.

Premještanja između država članica

Članak 123.

Opći zahtjevi koji se odnose na premještanja domaćih kopnenih životinja među državama članicama

1. Subjekti premještaju domaće kopnene životinje u drugu državu članicu samo ako su usklađeni sa sljedećim uvjetima:

(a)

dolaze iz objekta:

(i)	u kojem nema abnormalnih mortaliteta ili drugih simptoma bolesti s neutvrđenim uzrokom;

(ii)

koji nije podvrgnut ograničenjima zaraženih vrsta na premještanje u skladu s pravilima propisanim člankom 55. stavkom 1. točkom (d), člankom 61. stavkom 1. točkom (a), člankom 62., člankom 65. stavkom 1. točkom (c), člankom 74. stavkom 1., člankom 78. stavkom 1. i 2. i pravilima donesenim u skladu s člankom 55. stavkom 2., člancima 63. i 67., člankom 71. stavkom 3., člankom 74. stavkom 3., člankom 79. i člankom 81. stavkom 2. ili hitnim mjerama predviđenim člancima 246. i 247. i pravilima donesenim u skladu s člankom 248. osim ako su odobrena odstupanja za ograničenja premještanja u skladu sa tim pravilima;

(iii)

koji se ne nalazi u zoni ograničenja u skladu s pravilima propisanim člankom 55. stavkom 1. točkom (f) alinejom (ii), člancima 64. i 65., člankom 74. stavkom 1., člankom 78. i pravilima donesenim u skladu s člankom 67., člankom 71. stavkom 3., člankom 74. stavkom 3., člankom 79. i člankom 81. stavkom 2. ili hitnim mjerama u skladu s člancima 246. i 247. i pravilima donesenim u skladu s člankom 248., osim ako su odobrena odstupanja u skladu s tim pravilima;

(b)

nisu bili u kontaktu s domaćim kopnenim životinjama koje podliježu ograničenjima premještanja u skladu s točkom (a) alinejom (ii) i (iii) ili domaćim kopnenim životinjama vrsta s popisa s nižim zdravstvenim statusom, na određeno vrijeme, a prije datuma predviđenoga premještanja u drugu državu članicu, čime se smanjuje mogućnost širenja bolesti, uzimajući u obzir sljedeća pitanja:

(i)	razdoblje inkubacije i načine prenošenja bolesti s popisa ili novih bolesti;

(ii)	vrsta objekta;

(iii)

vrste i kategorije premještenih domaćih kopnenih životinja;

(iv)	druge epidemiološke čimbenike;

(c)	u skladu su s relevantnim zahtjevima predviđenima u odjeljcima od 3. do 8.

2. Subjekti poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurali da se domaće kopnene životinje premještene u drugu državu članicu premještaju izravno do njihovog odredišta u drugoj zemlji članici osim ako se trebaju zaustaviti na mjestu odmorišta radi dobrobiti životinja.

Članak 124.

Obaveze subjekata na mjestu odredišta

1. Subjekti u objektima i klaonicama koji primaju domaće kopnene životinje iz druge zemlje članice:

(a)

provjeravaju:

(i)	jesu li prisutna sredstva identifikacije predviđena člankom 106. točkom (a), člankom 107. točkom (a), člankom 109. stavkom 1., člankom 110. točkom (a), člankom 113. točkom (a) i pravila donesena u skladu s člancima 114. i 117.;

(ii)	jesu li identifikacijski dokumenti predviđeni člankom 106. točkom (b), člankom 107. točkom (b), člankom 109. stavkom 1. točkom (c), člankom 113. točkom (b) i pravilima donesenim u skladu s člancima 114. i 117. prisutni i ispravno ispunjeni;

(b)	provjeravaju jesu li prisutni certifikati o zdravlju životinja predviđeni člankom 140. i pravilima donesen u skladu s člankom 141. točkama (b) i (c) ili dokumentima samodeklaracije predviđenima člankom 148. i pravilima donesenim u skladu s člankom 148. stavkom 2.;

(c)

informiraju nadležno tijelo o bilo kakvim nepravilnostima u vezi s:

(i)	primljenim domaćim kopnenim životinjama;

(ii)	prisutnošću mjera identifikacije iz točke (a) alineje (i);

(iii)

dokumentima iz točke (a) alineje (ii) i točke (b).

2. U slučaju bilo kakve nepravilnosti kako se navodi u stavku 1. točki (b), subjekt izolira životinje na koje se ta nepravilnost odnosi dok nadležno tijelo ne donese odluku u vezi njih.

Članak 125.

Zabrana premještanja domaćih kopnenih životinja između država članica

Subjekti ne premještaju domaće kopnene životinje u drugu državu članicu, osim ako odredišna država članica i tranzitne države članice ne izda izdaju izričito ovlaštenje prije premještanja u slučaju životinja koje su namijenjene klanju radi suzbijanja bolesti kao dio programa iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavcima 1., 2. i 3. [Am. 254]

Članak 126.

Opći zahtjevi koji se odnose na subjekte o premještanju domaćih kopnenih životinja koje prolaze državama članicama no namijenjene su izvozu iz Unije u treće zemlje ili teritorije

Subjekti osiguravaju da domaće kopnene životinje namijenjene izvozu u treću zemlju ili teritorij i koje prolaze kroz teritorij druge države članice ispunjavaju zahtjeve propisane člancima 121., 122., 123. i 125.

Odjeljak 3.

Posebni zahtjevi premještanja papkara i kopitara u druge zemlje članice

Članak 127.

Premještanje domaćih papkara i kopitara u druge zemlje članice

Subjekti premještaju domaće papkare i kopitare iz objekta u jednoj državi članici u drugu državu članicu samo ako ispunjavaju sljedeće uvjete koji se odnose na bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d):

(a)	ne pokazuju kliničke simptome ili znakove bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) u vrijeme premještanja;

(b)	bili su podložni razdoblju boravka koji odgovara spomenutim bolestima s popisa uzimajući u obzir vrste i kategorije domaćih papkara i kopitara te peradi koje se premješta;

(c)	u razdoblju određenom za spomenute bolesti s popisa i vrste i kategorije papkara i kopitara te peradi koje se premješta, domaći papkari, kopitari i perad nisu boravili u ishodišnom objektu osim kad su poduzete odgovarajuće mjere biosigurnosti ; [Am. 255]

(d)	ne predstavljaju znatan rizik za širenje spomenutih bolesti s popisa na mjestu odredišta.

Članak 128.

Delegiranje ovlasti koje se odnose na premještanje domaćih papkara i kopitara u druge države članice

1. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:

(a)	razdoblja prebivanja i mjera biosigurnosti u skladu s člankom 127. točkom (b); [Am. 256]

(b)	vremenskog razdoblja potrebnog za ograničenje uvoza domaćih papkara ili kopitara u objekte prije premještanja predviđenoga člankom 127. točkom (c);

(c)	dodatnih zahtjeva kako bi osigurali da domaći papkari i kopitari te perad ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d), u skladu s člankom 127. točkom (d);

(d)	druge mjere umanjivanja rizika koje izmjenjuju i dopunjuju zahtjeve propisane člankom 127.

2. Komisija prilikom utvrđivanja pravila koja su utvrđena delegiranim aktima predviđenima stavkom 1. uzima u obzir sljedeće:

(a)	bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) koje su relevantne za vrste s popisa ili kategoriju domaćih papkara i kopitara ili peradi koje se premješta;

(b)	zdravstveni status u pogledu bolesti s popisa navedenih u članku 8. stavku 1. točki (d) u kompartmentima, zonama ili polazišnim i odredišnim državama članicama;

(c)	vrstu objekta i vrstu proizvodnje u mjestima polazišta i odredišta;

(d)	vrstu premještanja;

(e)	kategorije i vrste domaćih kopitara i papkara koje se premješta;

(f)	starost domaćih kopitara i papkara koje se premješta;

(g)	druge epidemiološke čimbenike.

Članak 129.

Domaći kopitari i papkari premješteni u drugu državu članicu i namijenjeni klanju

1. Subjekti u klaonicama koji primaju domaće papkare i kopitare iz druge države članice kolju spomenute životinje čim prije moguće po njihovom dolasku, s time da se prije klanja životinja omami, a najkasnije unutar vremenskog okvira koji je potrebno propisati delegiranim aktom donesenim u skladu sa stavkom 2. [Am. 257]

2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o vremenu klanja predviđenom stavkom 1. ovoga članka.

Odjeljak 4.

Skupne operacije koje se odnose na domaće papkare, kopitare i perad

Članak 130.

Odstupanja kod skupnih operacija

1. Odstupajući od članka 123. stavka 2., subjekti smiju podvrgnuti domaće papkare, kopitare i perad najviše trima skupnim operacijama :

(a)	jednoj skupnoj operaciji u ishodišnoj državi članici;

(b)	jednoj skupnoj operaciji u državi članici kroz koju se prolazi;

(c)	jednoj skupnoj operaciji u odredišnoj državi članici; [Am. 258]

2. Skupne operacije predviđene stavkom 1. ovoga članka mogu se izvršiti samo u objektima odobrenim za tu svrhu u skladu s člankom 92. stavkom 1. i člankom 94. stavkama 3. i 4.

Međutim, ishodišna država članica na svom teritoriju može dopustiti provođenje skupne radnje na prijevoznim sredstvima, skupljajući domaće papkare i kopitare te perad izravno iz njihovih ishodišnih objekata, pod uvjetom da nisu ponovno istovareni slijedeći gore spomenute radnje prije:

(a)	dolaska u njihov objekt ili zadnje odredište; ili

(b)	skupne operacije predviđene stavkom 1. točkama (b) i (c).

Članak 131.

Zahtjevi sprečavanja bolesti koji se odnose na skupne operacije

Subjekti koji provode skupne operacije osiguravaju da su:

(a)	okupljeni domaći papkari, kopitari i perad istog zdravstvenog statusa ili kada nisu istog zdravstvenog statusa, niži zdravstveni status primjenjuje se na sve takve životinje skupno;

(b)

domaći papkari i kopitari te perad okupljeni su i premješteni na njihovo mjesto odredišta u drugoj državi članici što je prije moguće nakon napuštanja njihovog ishodišnog objekta, a najkasnije unutar vremenskog okvira koje se propisuje delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 132. točkom (c); [Am. 259]

(c)

poduzete potrebne mjere biosigurnosti da okupljeni domaći papkari i kopitari te perad:

(i)	ne dolaze u kontakt s domaćim papkarima i kopitarima te peradi nižeg zdravstvenog statusa;

(ii)	ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) na domaće papkare i kopitare te perad na mjestu skupnih operacija;

(d)

domaći papkari i kopitari te perad su identificirani, i kada je potrebno, popraćeni sljedećim dokumentima:

(i)

identifikacijskim i registracijskim dokumentima kada su predviđeni člankom 106. točkom (b), člankom 107. točkom (b), člankom 109. točkom (c), člankom 110. točkom (b), člankom 113. točkom (b) i pravilima donesenim u skladu s člancima 114. i 117., osim ako su odobrena odstupanja u skladu s člankom 115.;

(ii)	certifikatom o zdravlju životinja kada je predviđen člankom 140. i člankom 141. točkom (c), osim ako su odstupanja predviđena pravilima donesenim u skladu s člankom 141. točkom (a);

(iii)

dokumentom samodeklaracije kada je predviđen člankom 148.

Članak 132.

Delegiranje ovlasti koje se odnose na skupne operacije

Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donositi delegirane akte , pod uvjetom da se ti akti temelje na znanstvenim činjenicama i uz dužno uvažavanje mišljenja Europske agencije za sigurnost hrane , o: [Am. 260]

(a)	posebnih pravila za skupne operacije kada se provode mjere umanjivanja rizika, uz mjere predviđene člankom 131. točkama (b) i (c);

(b)	kriterija pod kojima ishodišne države članice mogu dopustiti izvođenje skupnih operacija koje se odnose na sredstva prijevoza u skladu sa drugim podstavkom članka 130. stavka 2.;

(c)	vremenskog okvira između vremena kretanja domaćih papkara i kopitara ili peradi iz njihovih ishodišnih objekata i vremena kretanja od skupne operacije do njihova odredišta u drugoj državi članici kako se navodi u članku 131. točki (b); [Am. 261]

(d)	biosigurnosnih mjera predviđenih člankom 131. točkom (c).

Odjeljak 5.

Premještanje u druge zemlje članice domaćih kopnenih životinja osim domaćih papkara i kopitara te peradi

Članak 133.

Premještanje domaćih kopnenih životinja osim domaćih papkara i kopitara te peradi u druge zemlje članice i delegirani akti

1. Subjekti premještaju domaće kopnene životinje osim domaćih papkara i kopitara te peradi iz objekta u jednoj državi članici u drugu državu članicu samo ako oni ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) na odredišnom mjestu.

2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o detaljnim pravilima kojima se osigurava da domaće kopnene životinje osim domaćih papkara i kopitara te peradi ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (a) predviđenim u stavku 1. ovoga članka.

3. Komisija prilikom utvrđivanja podrobnih pravila donesenih delegiranim aktima predviđenim stavkom 2. uzima u obzir sljedeće:

(a)	bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) relevantne za vrste s popisa ili kategorije domaćih kopnenih životinja koje se premješta;

(b)	zdravstveni status u pogledu bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) u objektima, kompartmentima, zonama i ishodišnim državama članicama te mjestu odredišta;

(c)	vrste objekata i vrste proizvodnje na mjestu ishodišta i mjestu odredišta;

(d)	vrste premještanja u odnosu na završnu upotrebu životinja na odredištu;

(e)	kategorije i vrste domaćih kopnenih životinja koje se premješta;

(f)	starost domaćih kopnenih životinja koje se premješta;

(g)	druge epidemiološke čimbenike.

Odjeljak 6.

Odstupanje od i nadopunjavanje mjera ublažavanja rizika

Članak 134.

Životinje namijenjene za zatvorene objekte i delegirani akti

1. Subjekti premještaju domaće kopnene životinje u zatvoreni objekt samo ako udovolje sljedećim uvjetima:

(a)	potječu iz drugog zatvorenog objekta;

(b)	ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti s popisa navedenih u članku 8. stavku 1. točki (d) na vrste životinja s popisa u zatvorenom odredišnom objektu, osim kad je takvo premještanje odobreno u znanstvene svrhe.

2. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:

(a)	podrobnih zahtjeva za premještanja domaćih kopnenih životinja u zatvorene objekte, pored onih utvrđenih stavkom 1. ovoga članka;

(b)	posebnih pravila premještanja domaćih kopnenih životinja u zatvorene objekte kad postojeće mjere za umanjivanje rizika garantiraju da takva premještanja ne predstavljaju znatan rizik za zdravlje domaćih kopnenih životinja unutar tog zatvorenog objekta i okolnih objekata.

Članak 135.

Odstupanja od premještanja domaćih kopnenih životinja u znanstvene svrhe i delegirani akti

1. Nadležno tijelo na mjestu odredišta može, u skladu s pristankom nadležnog tijela mjesta polazišta, odobriti premještanja u područje domaćih kopnenih životinja koje ne udovoljavaju zahtjevima odjeljaka od 1. do 5., s iznimkom članka 121. i 122., članaka 123. stavka 1. točke (a) alineje (ii) i članka 124., u znanstvene svrhe.

2. Nadležna tijela odobravaju samo odstupanja predviđena stavkom 1. pod sljedećim uvjetima:

(a)

nadležna tijela na mjestu odredišta i mjestu polazišta:

(i)	su dogovorila uvjete takvih premještanja;

(ii)	su poduzela potrebne mjere za umanjivanje rizika kako bi osigurala da premještanja ne ugrožavaju zdravstveni status na putu i na mjestima odredišta s obzirom na bolesti s popisa navedene u članku 8. stavku 1. točki (d);

(iii)

su prema potrebi obavijestila nadležna tijela država članica kroz koje se prolazi o dodijeljenim odstupanjima i uvjetima pod kojima je to dodijeljeno;

(b)	premještanja spomenutih životinja odvijaju se pod nadzorom nadležnih tijela mjesta polazišta, mjesta odredišta i prema potrebi nadležnog tijela države članice kroz koju se prolazi.

3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o pravilima izmjene i dopune odstupanja koje izvršava nadležno tijelo u skladu sa stavcima 1. i 2. ovoga članka.

Članak 136.

Odstupanja koja se odnose na rekreacijske, sportske i kulturne događaje, ispašu stoke i rad blizu granice

1. Nadležno tijelo na mjestu odredišta može odobriti odstupanja od zahtjeva iz Odjeljaka od 2. do 5. s iznimkom članka 123. točaka (a) i (b) i članaka 124. i 125. za premještanja unutar granica Unije domaćih kopnenih životinja između država članica kada spomenuta premještanja imaju za svrhu:

(a)	rekreativnu upotrebu blizu granica;

(b)	izložbe i sportske, kulturne i slične događaje organizirane blizu granica;

(c)	ispašu domaćih kopnenih životinja u područjima za ispašu koja dijele države članice;

(d)	rad domaćih kopnenih životinja blizu granica država članica.

2. Odstupanja koja se odnose na nadležno tijelo od mjesta odredišta za premještanja domaćih kopnenih životinja za svrhe predviđene stavkom 1. dogovaraju ishodišna i odredišna država članica uzimajući u obzir odgovarajuće mjere umanjivanja rizika poduzete kako bi se osiguralo da takva premještanja ne predstavljaju znatan rizik.

3. Države članice iz stavka 2. obavješćuju Komisiju o odobravanju odstupanja u skladu sa stavkom 1.

4. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o izmjenama i dopunama i nadopunama pravila odstupanja nadležnog tijela mjesta odredišta predviđenim stavkom 1. ovoga članka.

Članak 137.

Delegiranje ovlasti koje se odnose na odstupanja za cirkuse, izložbe, sportska događanja i rekreacijsku upotrebu, zoološke vrtove, dućane za kućne ljubimce i veletrgovce

Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:

(a)

posebnih zahtjevima koji dopunjuju pravila utvrđena odjeljcima od 2. do 5. i za premještanja domaćih kopnenih životinja u sljedeće svrhe:

(i)	cirkusi, zoološke vrtovi, dućani za kućne ljubimce, prihvatilišta za životinje i veletrgovci;

(ii)	za izložbe i sportske, kulturne i slične događaje;

(b)	odstupanja od odjeljaka od 2. do 5., s iznimkom članka 123. točaka (a) i (b) te članaka 124. i 125. za premještanja domaćih kopnenih životinja iz točke (a).

Članak 138.

Provedbene ovlasti za privremena odstupanja od premještanja posebnih vrsta ili kategorija domaćih kopnenih životinja

Komisija pomoću provedbenih akata utvrđuje pravila o privremenim odstupanjima od pravila određenih u ovom poglavlju za kretanja posebnih vrsta ili kategorija domaćih kopnenih životinja kada:

(a)

zahtjevi premještanja predviđeni člankom 127., člankom 129. stavkom 1., člancima 130 i 131., člankom 133. stavkom 1., člankom 134. stavkom 1., člankom 135. stavcima 1. i 2., člankom 136. i pravilima donesenim u skladu s člankom 128. stavkom 1., člankom 129. stavkom 2., člankom 132., člankom 133. stavkom 2., člankom 134. stavkom 2., člankom 135. stavkom 3., člankom 136. stavkom 4. i člankom 137. nisu učinkoviti u umanjivanju rizika koja predstavljaju premještanja spomenutih životinja; ili

(b)	čini se da se bolest s popisa navedena u članku 8. stavku 1. točki (d) širi unatoč zahtjevima premještanja utvrđenim u skladu s odjeljcima od 1. do 6.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Iz opravdanih i nezaobilaznih hitnih razloga vezanih uz rizik visokog utjecaja koji predstavljaju bolesti te uzimajući u obzir pitanja navedena u članku 139., Komisija donosi provedbene akte koji se neposredno primjenjuju u skladu s procedurom utvrđenom u članku 255. stavku 3.

Članak 139.

Pitanja koja treba uzeti u obzir prilikom donošenja delegiranih i provedbenih akata utvrđenih u ovom odjeljku

Komisija uzima u obzir sljedeće prilikom utvrđivanja pravila koja trebaju biti određena delegiranim i provedbenim aktima utvrđenim u članku 134. stavku 2., članku 135. stavku 3. i članku 136. stavku 4. te člancima 137. i 138.:

(a)	rizike uključene u premještanja iz spomenutih odredbi;

(b)	zdravstveni status u odnosu na bolesti s popisa utvrđene člankom 8. stavkom 1. točkom (d) na polazišnim i odredišnim mjestima;

(c)	navedene životinjske vrste za bolesti s popisa navedene u članku 8. stavku 1. točki (d);

(d)	biosigurnosne mjere koje se provode na ishodištu, odredištu i na putu;

(e)	bilo kakve posebne uvjete u objektima u kojima se drže domaće kopnene životinje;

(f)	posebne uzorke premještanja u dotičnoj vrsti objekta te vrste i kategorije domaćih kopnenih životinja na koje se to odnosi;

(g)	druge epidemiološke čimbenike.

Odjeljak 7.

Certifikat zdravlja životinja

Članak 140.

Obveza subjekata da osiguraju da su životinje popraćene certifikatom o zdravlju životinja

1. Subjekti prevoze samo sljedeće vrste i kategorije domaćih kopnenih životinja u drugu državu članicu kada su popraćeni certifikatom o zdravlju životinja koje je izdalo nadležno tijelo polazišne države članice u skladu s člankom 146. stavkom 1.:

(a)	papkare i kopitare;

(b)

perad;

(c)	domaće kopnene životinje osim papkara i kopitara te peradi, namijenjene za zatvoreni objekt;

(d)	domaće kopnene životinje osim spomenutih u točkama (a), (b) i (c) ovoga stavka, prema potrebi, u skladu s delegiranim aktima donesenima u skladu s člankom 141. stavkom 1. točkom (c).

2. Subjekti ne premještaju domaće kopnene životinje unutar države članice ili iz jedne države članice u drugu, osim ako su popraćene certifikatom o zdravlju životinja kojeg je izdalo nadležno tijelo ishodišne države članice u skladu s člankom 146. stavkom 1. kada su zadovoljeni:uvjeti iz sljedećih točaka (a) i (b): [Am. 262]

(a)

domaćim kopnenim životinjama dopušteno je napustiti zonu ograničenja u skladu s člankom 55. stavkom 1. točkom (f) alinejom (ii), člankom 56., člankom 64. stavkom 1. i podložne su mjerama suzbijanja bolesti u skladu s člankom 55. stavkom 1., člankom 65. stavkom 1., člankom 74. stavkom 1. ili člankom 78. stavcima 1. i 2. ili pravilima donesenima u skladu s člankom 55. stavkom 2., člankom 67., člankom 71. stavkom 3. i člankom 74. stavkom 3., člankom 79. člankom 81. stavkom 3. ili člankom 248.;

(b)	domaće kopnene životinje potječu od vrsta koje su obuhvaćene mjerama suzbijanja bolesti.

3. Subjekti poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurali da su domaće kopnene životinje popraćene certifikatom o zdravlju životinja iz stavka 1. ovoga članka, od njihovog polazišta do odredišta, osim ako nisu utvrđene posebne mjere u pravilima donesenim u skladu s člankom 144.

Članak 141.

Delegiranje ovlasti koje se odnose na obveze subjekata da osiguraju da su životinje popraćene certifikatom o zdravlju životinja

1. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:

(a)

odstupanja od zahtjeva za certifikate o zdravlju životinja u skladu s člankom 140. stavkom 1., za premještanja domaćih kopnenih životinja koja ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti zbog:

(i)	vrsta ili kategorija domaćih kopnenih životinja koje su premještene i bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) za koje postoje vrste s popisa;

(ii)	načina držanja i vrste proizvodnje tih vrsta i kategorija domaćih kopnenih životinja;

(iii)

planirane uporabe domaćih kopnenih životinja;

(iv)	mjesta odredišta domaćih kopnenih životinja; ili

(b)

posebnih pravila za certifikate o zdravlju životinja predviđenih člankom 140. stavkom 1., kada nadležno tijelo poduzima mjere umanjivanja određenog rizika o nadzoru ili biosigurnosti, uzimajući u obzir pitanja predviđena stavkom 2. ovoga članka, koja osiguravaju:

(i)	sljedivost domaćih kopnenih životinja koje se premještaju;

(ii)	da domaće kopnene životinje u kretanju udovoljavaju traženim uvjetima o zdravlju životinja utvrđenim u odjeljcima od 1. do 6.;

(c)

zahtjeva za certifikat o zdravlju životinja za premještanja vrsta i kategorija domaćih kopnenih životinja osim onih iz članka 140. stavka 1. točaka (a), (b) i (c) u slučajevima kada je certifikat o zdravlju životinja obvezan kako bi se osiguralo da je dotično premještanje u skladu sa zahtjevima o zdravlju životinja ili premještanjima u skladu s odjeljcima od 1. do 6.

2. Prilikom uspostavljanja posebnih pravila u skladu sa stavkom 1. točkom (b), Komisija uzima u obzir sljedeće:

(a)	sigurnost nadležnog tijela o uvedenoj biosigurnosti od strane subjekata kako je predviđeno člankom 9. stavkom 1. točkom (b) i pravilima donesenim u skladu s člankom 9. stavkom 2.;

(b)	sposobnost nadležnog tijela da poduzme potrebne i odgovarajuće mjere i aktivnosti kako zahtijeva ova Uredba u skladu s člankom 12. stavkom 1.;

(c)	razinu osnovnih znanja o zdravlju životinja u skladu s člankom 10. i pruženu potporu kako je predviđeno člankom 12. stavkom 2.;

(d)	Provedbu veterinarskih inspekcija u skladu s člankom 23. i pravilima donesenima u skladu s člankom 24., kada drugi relevantni nadzori, osiguranja kvalitete ili službeni nadzor u skladu s člankom 23. stavkom 1. točkom (c) nisu uspostavljeni;

(e)	provedbu obavješćivanja i izvješćivanja u Uniji u skladu s člancima od 17. do 20. i pravilima donesenima u skladu s člankom 17. stavkom 3., člankom 18. stavkom 3. i člankom 21., koje primjenjuje nadležno tijelo;

(f)	primjenu nadzora predviđenoga člankom 25. i programe za nadzor u skladu s člankom 27. te pravila donesena u skladu s člancima 28. i 29.

3. Komisija prilikom uspostavljanja zahtjeva o certifikatima o zdravlju životinja predviđenih stavkom 1. točkom (c) ovoga članka uzima u obzir pitanja iz stavka 1. točke (a) alineja od (i) do (iv).

Članak 142.

Sadržaj certifikata o zdravlju životinja

1. Certifikat o zdravlju životinja sadrži sljedeće informacije:

(a)	objekt ili ishodišno mjesto, objekt ili odredišno mjesto i kad je to bitno, objekte za skupne radnje ili odmor domaćih kopnenih životinja;

(b)	opis domaćih kopnenih životinja;

(c)	broj domaćih kopnenih životinja;;

(d)	identifikacija i registracija domaćih kopnenih životinja, kada to zahtijevaju članci 106., 107., 109., 110. i 113. i pravila donesena u skladu s člancima 114. i 117., osim ako su odobrena odstupanja u skladu s člankom 115.; te

(e)	potrebne informacije koje dokazuju kako domaće kopnene životinje udovoljavaju zahtjevima zdravlja životinja o premještanjima predviđenim u odjeljcima od 1. do 6.

2. Certifikat o zdravlju životinja može sadržavati i druge informacije koje su potrebne u skladu s drugim propisima Unije.

Članak 143.

Delegiranje ovlasti i provedbeni akti vezani uz sadržaj certifikata o zdravlju životinja

1. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:

(a)	detaljnih pravila o sadržaju certifikata o zdravlju životinja predviđenih člankom 142. stavkom 1. za različite kategorije i vrste domaćih kopnenih životinja i za određene vrste premještanja predviđene pravilima donesenim u skladu s člankom 144.;

(b)	dodatnih informacija koje trebaju biti sadržane u certifikatu o zdravlju životinja utvrđenom člankom 142. stavkom 1.

2. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila o predlošcima obrazaca za zdravstvene certifikate životinja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Članak 144.

Delegiranje ovlasti koje se odnose na posebne vrste premještanja domaćih kopnenih životinja

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o posebnim mjerama koje dopunjuju obveze subjekata u osiguravanju da su životinje popraćene certifikatom o zdravlju životinja predviđenom člankom 140. i pravilima donesenim u skladu s člankom 141. za sljedeće vrste premještanja domaćih kopnenih životinja:

(a)	premještanja domaćih papkara i kopitara te peradi s prolaskom kroz skupne operacije predviđene člankom 130. prije dolaska na konačno odredište;

(b)

premještanja domaćih kopnenih životinja, koje možda neće nastaviti svojom rutom do konačnog odredišta te koje je potrebno vratiti na njihovo mjesto podrijetla ili premjestiti na drugo odredište zbog jednog ili više od sljedećih razloga:

(i)	njihova je planirana ruta neočekivano prekinuta radi dobrobiti životinja;

(ii)	neočekivane nesreće ili događaja na putu;

(iii)

domaće kopnene životinje su odbijene na njihovom odredištu u državi članici ili na vanjskoj granici Unije;

(iv)	domaće kopnene životinje odbijene su na mjestu okupa ili na odmorištu;

(v)	domaće kopnene životinje odbijene su u trećoj zemlji;

(c)	premještanja domaćih kopnenih životinja namijenjenih izložbama te sportskim, kulturnim i sličnim događanjima, kao i njihovog kasnijeg povratka na mjesto podrijetla.

Članak 145.

Obveze subjekata na suradnju s nadležnim tijelima u vezi s certificiranjem zdravlja životinja

Subjekti:

(a)	nadležnom tijelu osiguravaju sve potrebne informacije za izradu certifikata zdravlja životinja predviđene člankom 140. stavcima 1. i 2.te pravilima donesenim u skladu s člankom 143. stavkom 1. ili člankom 144.;

(b)	prema potrebi provjeravaju dokumentaciju, identitet i zdravlje domaćih kopnenih životinja u skladu s člankom 146. stavkom 3.

Članak 146.

Odgovornost nadležnog tijela za certificiranje zdravlja životinja

1. Nadležno tijelo na zahtjev operatora izdaje certifikat zdravlja životinja za premještanje domaćih kopnenih životinja do druge države članice, kada je to potrebno u skladu s člankom 140. ili delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 141. stavkom 1. i člankom 143. stavkom 2., ako je udovoljeno sljedećim uvjetima premještanja:

(a)	uvjetima predviđenim člankom 121., člankom 122. stavkom 1., člancima 123., 125., 126., 127., 129., 130. i 131., člankom 133. stavkom 1. i člankom 134. stavkom 1.te člancima 135. i 136.;

(b)	uvjetima predviđenim delegiranim aktima usvojenim temeljem članka 122. stavka 2. i članka 128. stavka 1., članka 132., i članka 133. stavka 2., članka 134. stavka 2., članka 135. stavka 4., članka 136. stavka 4. i članka 137.;

(c)	uvjetima predviđenim provedbenim aktima usvojenim temeljem članka 138.

2. Certifikati zdravlja životinja:

(a)	ovjerava ih i potpisuje službeni veterinar;

(b)	ostaju valjani određeno vremensko razdoblje, kako je predviđeno pravilima usvojenim temeljem stavka 4. točke (c), za trajanja kojeg će domaće kopnene životinje koje su njime obuhvaćene kontinuirano zadovoljavati jamstva o zdravlju životinja koja su njima utvrđena.

3. Prije potpisivanja certifikata o zdravlju životinja službeni veterinar provjerava udovoljavaju li domaće kopnene životinje na koje se isti odnosi zahtjevima iz ovog Poglavlja temeljem provjere dokumentacije, identiteta i zdravlja životinja, kako je predviđeno delegiranim aktima u skladu sa stavkom 4.

4. Komisija ima ovlast donošenja delegiranih akata u skladu s člankom 253., u kojem su utvrđena pravila za:

(a)	vrste dokumentacijskih, identifikacijskih i zdravstvenih provjera za različite vrste i kategorije domaćih kopnenih životinja koje je službeni veterinar dužan provesti u skladu sa stavkom 3. ovog članka kako bi utvrdio udovoljavanje zahtjevima ovog poglavlja;

(b)	vremenska ograničenja za provedbu takvih dokumentacijskih, identifikacijskih i zdravstvenih provjera i izdavanje certifikata o zdravlju životinja od strane službenog veterinara prije premještanja pošiljki domaćih kopnenih životinja;

(c)	vijek valjanosti certifikata o zdravlju životinja.

Članak 147.

Elektronički certifikati o zdravlju životinja

Elektronički certifikati o zdravlju životinja koji su sastavljeni, obrađeni i odaslani putem IMSOC-a mogu zamijeniti prateće certifikate o zdravlja životinja predviđene člankom 146. stavkom 1., ako:

(a)	takvi elektronički certifikati o zdravlja životinja sadrže sve informacije za koje se traži da budu sadržane u predlošku obrasca u skladu s člankom 142. i pravilima usvojenim u skladu s člankom 143.;

(b)	je osigurana mogućnost praćenja domaćih kopnenih životinja te poveznica između tih životinja i elektroničkih certifikata o zdravlju životinja.

Članak 148.

Samodeklaracija subjekata kod premještanja u druge države članice

1. subjekti sa polazišta izdaju dokument samodeklaracije za premještanja domaćih kopnenih životinja sa mjesta podrijetla u jednoj državi članici do njihovog odredišta u drugoj državi članici te osiguravaju da isti prati te životinje u slučajevima kada se ne traži da budu popraćene certifikatom o zdravlju životinja u skladu s člankom 140. stavcima 1. i 2.

2. Dokument samodeklaracije predviđen stavkom 1. sadržava sljedeće informacije o domaćim kopnenim životinjama:

(a)	njihovo mjesto podrijetla i odredište te u slučajevima kada je to relevantno, sva mjesta okupa ili odmora;

(b)	opis domaćih kopnenih životinja, njihovu vrstu, kategoriju i količinu;

(c)	kada je to potrebno, identifikaciju i registraciju u skladu s člancima 106., 107., 109. i 110. te člankom 113. točkom (a), kao i pravilima usvojenim u skladu s člancima 114. i 117.;

(d)	potrebne informacije koje dokazuju kako domaće kopnene životinje udovoljavaju zahtjevima zdravlja životinja o premještanjima predviđenim u odjeljcima 1. do 6.

3. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte o:

(a)	detaljnim pravilima vezanim za sadržaj dokumenta samodeklaracije u skladu sa stavkom 2. ovog članka za različite kategorije i vrste životinja;

(b)	informacijama koje se trebaju nalaziti u dokumentu samodeklaracije, pored onih navedenih u stavku 2. ovog članka.

4. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila za predloške obrazaca samodeklaracije predviđene stavkom 2. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Odjeljak 8

Obavješćivanje o premještanjima domaćih kopnenih životinja u druge države članice

Članak 149.

Obaveze subjekta u pogledu obavješćivanja o premještanjima domaćih kopnenih životinja u druge države članice

Subjekti unaprijed obavješćuju nadležna tijela njihove države članice o planiranim premještanjima domaćih kopnenih životinja iz te države članice u drugu državu članicu, gdje:

(a)	životinje moraju biti popraćene certifikatom o zdravlju životinja koji izdaje nadležno tijelo države članice podrijetla u skladu s člancima 146. i 147. te pravilima usvojenim u skladu s člankom 146. stavkom 4.;

(b)	životinje koje se prevoze iz zone ograničenja i koje su pod mjerama kontrole bolesti, mora pratiti certifikat o zdravlju životinja za domaće kopnene životinje kako se navodi u članku 140. stavku 2.;

(c)	obavješćivanje je nužno u skladu s delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 151. stavkom 1.

Za potrebe prvog stavka ovog članka, subjekti nadležnim tijelima njihove države članice predaju sve informacije koje su im potrebne kako bi o premještanjima domaćih kopnenih životinja obavijestili nadležna tijela odredišnih država članica u skladu s člankom 150. stavkom 1.

Članak 150.

Obaveza nadležnog tijela u vezi s obavješćivanjem o premještanjima u druge države članice

1. Nadležno tijelo polazišne države članice obavješćuje nadležno tijelo odredišne države članice o premještanjima domaćih kopnenih životinja kako se navodi u članku 149.

2. Obavješćivanje iz stavka 1. vrši se kad god je to moguće preko IMSOC-a.

3. Države članice utvrđuju regije za upravljanje obavijestima o premještanjima u skladu sa stavkom 1.

4. Odstupajući od stavka 1., nadležno tijelo polazišne države članice može ovlastiti subjekt da djelomično ili potpuno obavijesti nadležno tijelo odredišne države članice o premještanjima domaćih kopnenih životinja putem IMSOC-a.

Članak 151.

Dodjela ovlasti i provedbeni akti u vezi s obavijestima kojima subjekti i nadležno tijelo obavještavaju o premještanjima

1. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte o:

(a)

potrebi prethodnog obavješćivanja kojim subjekti obavještavaju o premještanju domaćih kopnenih životinja između država članica u skladu s člankom 149. o kategorijama ili vrstama životinja pored onih spomenutih u točkama (a) i (b) tog članka, gdje je sljedivost premještanja tih vrsta ili kategorija nužna radi sukladnosti s uvjetima zdravlja životinja pri premještanju, kako je predviđeno odjeljcima 1. do 6.;

(b)	informacijama potrebnim za obavješćivanje o premještanjima domaćih kopnenih životinja u skladu s člancima 149. i 150.;

(c)	postupcima za slučaj nužde pri obavješćivanju o premještanju domaćih kopnenih životinja u slučaju nestanka struje i drugih smetnji na IMSOC-u;

(d)	zahtjevima da države članice odrede regije za upravljanje obavijestima o premještanjima u skladu s člankom 150. stavkom 3.

2. Komisija provedbenim aktima može putem utvrditi pravila o:

(a)

formatu obavješćivanja o premještanjima domaćih kopnenih životinja od strane:

(i)	subjekta prema nadležnim tijelima njihove države članice u skladu s člankom 149.;

(ii)	nadležnog tijela polazišne države članice odredišnoj državi članici u skladu s člankom 150.;

(b)

vremenskim rokovima za:

(i)	nužne informacije iz članka 149. koje subjekt treba dostaviti nadležnom tijelu polazišne države članice;

(ii)	obavješćivanje o kretanju premještanja domaćih kopnenih životinja od strane nadležnog tijela polazišne države članice kako se navodi u članku 150. stavku 1.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Poglavlje 4.

Premještanja kopnenih kućnih ljubimaca unutar Unije

Članak 152.

Nekomercijalna premještanja kopnenih kućnih ljubimaca te delegirani i provedbeni akti

1. Vlasnici kućnih ljubimaca mogu provoditi nekomercijalna premještanja kopnenih kućnih ljubimaca onih vrsta koje su navedene u Prilogu I. iz jedne države članice u drugu u skladu s Uredbom (EU) br. 576/2013 .ako su: [Am. 263]

(a)	ti kopneni kućni ljubimci identificirani i popraćeni identifikacijskim dokumentom kada se to zahtijeva u skladu s člankom 112. ili pravilima donesenim u skladu s člankom 114 točke (e) i člankom 117.; [Am. 264]

(b)

tijekom tog premještanja provedene odgovarajuće mjere sprječavanja i suzbijanja bolesti, kako bi se osiguralo da ti kopneni kućni ljubimci ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) niti za nove bolesti domaćih kopnenih životinja na odredištu i tijekom prijevoza. [Am. 265]

2. Sukladno članku 253. Komisija je , ne dovodeći u pitanje odredbe utvrđene Uredbom (EU) br. 576/2013, ovlaštena donijeti delegirane akte koji se odnose na mjere sprječavanja i suzbijanja bolesti iz stavka 1. točke (b) ovog članka kako bi utvrdila da kopneni kućni ljubimci ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti iz članka 8. stavka 1. točke (d) niti rizik za nove životinjske bolesti tijekom prijevoza , a ni na odredištu, te kad je to relevantno uzimajući u obzir zdravstveni status odredišta. [Am. 266]

3. Ne dovodeći u pitanje Uredbu (EU) br. 576/2013 , Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila koja se odnose na mjere sprječavanja i suzbijanja bolesti predviđene stavkom 1. ovog članka te pravilima usvojenim u skladu s njegovim stavkom 2 ovog članka. [Am. 267]

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 254. stavka 2.

Poglavlje 5.

Premještanje divljih kopnenih životinja

Članak 153.

Divlje kopnene životinje

1. Subjekti prevoze divlje životinje iz staništa u jednoj državi članici do staništa ili institucije u drugoj državi članici ako:

(a)	su premještanja divljih životinja iz njihovog staništa izvedena na takav način da ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti iz članka 8. stavka 1. točke (d) ili nove bolesti na putu ili na odredištu;

(b)

divlje životinje ne dolaze iz staništa u zoni ograničenja za koje vrijedi ograničenje premještanja zbog nove bolesti iz članka 8. stavka 1. točke (d) ili nove bolesti za vrste navedene u članku 70. stavku 2. točki (c), članku 80. stavcima 1. i 2. te pravilima usvojenim u skladu s člankom 70. stavkom 3. točkom (b) i člankom 71. stavkom 3., člankom 80. stavkom 4. te člankom 81. stavkom 3. ili hitnim mjerama iz članaka 245. i 246. te pravilima usvojenim u skladu s člankom 248., osim u slučaju odobrenih odstupanja u skladu s navedenim pravilima;

(c)

su divlje životinje popraćene certifikatom o zdravlju životinja ili drugim dokumentima kada je certifikacija zdravlja životinja nužna radi usklađivanja sa zahtjevima zdravlja životinja za premještanja predviđena točkama (a) i (b) ovog stavka te pravilima donesenim temeljem članka 154. stavka 1. točaka (c) i (d);

(d)	nadležno tijelo polazišne države članice obavješćuje nadležno tijelo odredišne države članice o premještanju u slučajevima kada pravila donesena u skladu s člankom 154. stavkom 1. zahtijevaju certifikat o zdravlju životinja.

2. Kada certificiranje zdravlja životinja zahtijevaju pravila donesena u skladu s člankom 154. stavkom 1. točkom (c), na premještanja divljih kopnenih životinja primjenjuju se uvjeti doneseni u skladu s člancima 142. i 145., člankom 146. stavkama 1., 2. i 3., člankom 147. i pravilima donesenim u skladu s člancima 143. i 144. te člankom 146. stavkom 4.

3. Kada je obavješćivanje o premještanjima potrebno u skladu sa stavkom 1. točkom (d) ovog članka, na premještanja divljih kopnenih životinja primjenjuju se uvjeti predviđeni člancima 149. i 150. te pravila donesena temeljem delegiranih akata utvrđenih člankom 151.

Članak 154.

Ovlaštenja vezana uz premještanje divljih kopnenih životinja

1. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte o:

(a)	zahtjevima zdravlja životinja za premještanja divljih kopnenih životinja iz članka 153. stavka 1. točke (a) i (b);

(b)

zahtjevima zdravlja životinja za uvođenje divljih kopnenih životinja koje su premještene iz divljine:

(i)	u ustanove;

(ii)	kako bi ih se držalo kao kućne ljubimce;

(c)	vrstama premještanja divljih kopnenih životinja za koje, ili o situacijama u kojima, certifikat o zdravlju životinja ili neki drugi dokument treba pratiti takva premještanja te o zahtjevima koji se odnose na sadržaj takvih certifikata ili drugih dokumenata;

(d)	obavješćivanjima koje provodi nadležno tijelo polazišne države članice prema nadležnom tijelu odredišne države članice u slučaju premještanja divljih kopnenih životinja između država članica te informacijama koje trebaju biti uključene u takva obavijesti.

2. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila kojima se utvrđuju uvjeti iz članka 153. i delegirane akte u skladu sa stavkom 1. koji se odnose na:

(a)	predloške obrazaca certifikata o zdravlju životinja i drugih dokumenata koji trebaju pratiti premještanja divljih kopnenih životinja, kada je to predviđeno delegiranim aktima u skladu sa stavkom 1. točkom (c);

(b)	oblik obavješćivanja koje provodi nadležno tijelo polazišne države članice i krajnje rokove za takva obavješćivanja, kada je to predviđeno pravilima usvojenim u skladu sa stavkom 1. točkom (d).

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Poglavlje 6.

Premještanja zametnih proizvoda unutar Unije

Odjeljak 1.

Opći zahtjevi

Članak 155.

Opći uvjeti premještanja zametnih proizvoda

1. Subjekti poduzimaju odgovarajuće mjere sprječavanja kako bi osigurali da kretanje zametnih proizvoda ne ugrožava zdravstveno stanje domaćih kopnenih životinja na mjestu odredišta uzimajući u obzir:

(a)	bolesti iz članka 8. stavka 1. točke (d);

(b)	nove bolesti.

2. Subjekti premještaju zametne proizvode iz svojih objekata i takve zametne proizvode dobivaju samo ako udovolje sljedećim uvjetima:

(a)

da oni dolaze iz objekata koje:

(i)	je nadležno tijelo uvelo u registar objekata u skladu s člankom 88. točkom (a) te polazišna država članica nije dozvolila nikakvo odstupanje u skladu s člankom 83.;

(ii)	je nadležno tijelo odobrilo u skladu s člankom 92. stavkom 1., kada to propisuju članak 89. stavak 1. ili članak 90.;

(b)	udovoljavaju zahtjevima sljedivosti članka 118. stavka 1. i pravilima usvojenim u skladu s člankom 119. stavkom 1.

3. Subjekti su dužni poštovati zahtjeve članka 122. u vezi s prijevozom zametnih proizvoda domaćih kopnenih životinja.

4. Subjekti ne prevoze zametne proizvode iz ustanove u jednoj državi članici do ustanove u drugoj državi članici bez izričitog ovlaštenja za takav premještanje od nadležnog tijela odredišne države članice, u slučajevima kad su ti zametni proizvodi namijenjeni uništavanju radi suzbijanja bolesti, kao dio programa iskorjenjivanja iz članka 30. stavka 1. ili stavka 2.

Članak 156.

Obaveze subjekata na mjestu odredišta

1. Subjekti koji vode objekte na mjestu odredišta u drugoj državi članici koja zaprima zametne proizvode iz objekta iz druge države članice:

(a)

provjeravaju prisutnost:

(i)	identifikacijskih oznaka u skladu s člankom 118. i pravilima donesenim u skladu s člankom 119.;

(ii)	certifikata o zdravlju životinja kako je predviđeno člankom 159.;

(b)

obavješćuju nadležna tijela o bilo kakvim nepravilnostima u vezi s:

(i)	zaprimljenim zametnim proizvodima;

(ii)	prisutnošću sredstava identifikacije iz točke (a) alineje (i);

(iii)

prisutnošću certifikata o zdravlju životinja iz točke (a) alineje (ii).

2. U slučaju nepravilnosti iz stavka 1. točke (b), subjekt zadržava zametne proizvode pod svojim nadzorom sve dok nadležno tijelo ne donese odluku u vezi s tim proizvodima.

Odjeljak 2.

Premještanja u druge države članice zametnih proizvoda domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi

Članak 157.

Obaveze subjekta gleda premještanja u druge države članice zametnih proizvoda domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi

1. Subjekti prevoze u druge države članice zametne proizvode domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi ako ti zametni proizvodi udovoljavaju sljedećim uvjetima:

(a)	da se sakupljaju, proizvode, obrađuju i skladište u objektima za zametne proizvode koji su za to ovlašteni u skladu s člankom 92. stavkom 1. i člankom 94.;

(b)	da udovoljavaju zahtjevima sljedivosti za vrstu zametnog proizvoda u skladu s člankom 118. i pravilima donesenim u skladu s člankom 119.;

(c)	da su sakupljeni od životinja davatelja koje udovoljavaju nužnim zahtjevima za zdravlje životinja, kako bi se osiguralo da zametni proizvodi ne šire bolesti s popisa;

(d)	da su sakupljeni, proizvedeni, obrađeni, pohranjeni i prevezeni na način koji osigurava da ne šire bolesti s popisa.

2. Subjekti ne prevoze zametne proizvode domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi iz ustanove koja se bavi zametnim proizvodima, a za koju vrijedi zabrana premještanja koja se odnosi na navedene vrste u skladu s:

(a)	člankom 55. stavkom 1. točkama (a), (c) i (e) te člankom 55. stavkom 1. točkom (f) alinejom (ii), člankom 56. i člankom 61. stavkom 1. točkom (a), člankom 62. stavkom 1., člankom 65. stavkom 1. točkom (c), člankom 74. stavkom 1. te člankom 78. stavcima 1. i 2.;

(b)	pravilima predviđenim člankom 55. stavkom 2., člancima 63. i 67., člankom 71. stavkom 3., člankom 74. stavkom 3., člankom 79. i člankom 81. stavkom 2.; te

(c)	hitnim mjerama predviđenim člancima 246. i 247. te pravilima donesenim u skladu s člankom 248., osim ako pravila donesena u skladu s člankom 247. dopuštaju odstupanja.

Članak 158.

Delegiranje ovlasti za premještanja u drugu državu članice zametnih proizvoda domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, svinja, ovaca, koza, konja i peradi

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. koji se odnose na zahtjeve zdravlja životinja u odnosu na premještanja zametnih proizvoda domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi u druge države članice u skladu s člankom 157., koji preciziraju:

(a)	pravila za sakupljanje, proizvodnju, obradu i skladištenje zametnih proizvoda spomenutih domaćih životinja u za to atestiranim objektima, kako se navodi u članku 157. stavku 1. točki (a);

(b)

uvjete zdravlja životinja predviđene člankom 157. stavkom 1. točkom (c):

(i)	za domaće životinje od kojih su sakupljeni zametni proizvodi;

(ii)	izolaciju ili karantenu za domaće životinje davatelje iz alineje (i).;

(c)	laboratorijske i druge testove na domaćim životinjama davateljima i zametnim proizvodima;

(d)	uvjete zdravlja životinja za sakupljanje, proizvodnju, obradu, skladištenje ili druge postupke i prijevoz predviđene člankom 157. stavkom 1. točkom (d);

(e)	odstupanja za subjekte od pravila predviđenih člankom 157., uzimajući u obzir rizike kod takvih zametnih proizvoda te bilo kakve aktivne mjere umanjivanja rizika.

Odjeljak 3.

Certificiranje zdravlja životinja i obavješćivanje o premještanjima

Članak 159.

Obaveze subjekata u vezi certificiranja zdravlja životinja radi premještanja zametnih proizvoda domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi i delegirani akti

1. Subjekti prevoze zametne proizvode domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi ako su isti popraćeni certifikatom o zdravlju životinja koji je izdalo nadležno tijelo polazišne države članice u skladu sa stavkom 3. kada se prevoze:

(a)	u drugu državu članicu;

(b)

iz jedne države članice u drugu državu članicu, gdje:

(i)

je dopušteno premještanje zametnih proizvoda domaćih životinja iz zone ograničenja pod mjerama kontrole bolesti utvrđenih člankom 55. stavkom 1. točkom (f) alinejom (ii). i člancima 56., 64. i 65., člankom 74. stavkom 1. i člankom 78. te pravilima donesenim u skladu s člankom 55. stavkom 2., člankom 67., člankom 71. stavkom 3. i člankom 74. stavkom 3., člankom 79. te člankom 81. stavkom 2. ili izvanrednim mjerama utvrđenim člancima 246. i 247. te pravilima donesenim u skladu s člankom 248., osim ako nisu dopuštena odstupanja od uvjeta životinjskog zdravstvenog certificiranja u skladu s pravilima na koji se ova točka odnosi; te

(ii)	zametni proizvodi domaćih životinja pripadaju vrstama koje su podložne onim mjerama kontrole bolesti ili izvanrednim mjerama koje se spominju u točki (i).

2. Subjekti poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurali da certifikati o zdravlju životinja navedeni u stavku 1. prate zametne proizvode od njihovog polazišta do odredišta.

3. Nadležno tijelo na zahtjev subjekta izdaje certifikat o zdravlju životinja za premještanja zametnih proizvoda iz stavka 1.

4. Članci 142., 145., 146. i 147. te pravila usvojena u skladu s člancima 143. i 144. te člankom 146. stavkom 4., odnose se na certificiranje zdravlja zametnih proizvoda životinja iz stavka 1. ovog članka i članka 148. stavka 1., a pravila donesena u skladu s člankom 148. stavkom 2. odnose se na samodeklaraciju premještanja zametnih proizvoda.

5. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 253., koji se odnose na odstupanja od zahtjeva certifikata o zdravlju životinja utvrđenih stavkom 1. ovog članka za premještanja zametnih proizvoda domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi, koja ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti s popisa zbog:

(a)	prirode zametnih proizvoda ili vrste životinja od kojih oni potječu;

(b)	načina proizvodnje i obrade u objektu za zametne proizvode;

(c)	namijenjene uporabe zametnih proizvoda;

(d)	alternativnih mjera za umanjivanje rizika pripremljenih za vrstu i kategoriju zametnih proizvoda i objekte za zametne proizvode.

Članak 160.

Sadržaj certifikata o zdravlju životinja

1. Certifikati o zdravlju zametnih proizvoda životinja iz članka 159. sadrže bar jednu od sljedećih informacija:

(a)	polazišna ustanova za zametne proizvode i ustanova ili mjesto odredišta;

(b)	vrsta zametnih proizvoda i vrste domaćih životinja davatelja;

(c)	količina zametnih proizvoda;

(d)	oznake na zametnim proizvodima, kada to propisuju članak 118. stavak 1. i pravila donesena u skladu s člankom 119. stavkom 1.;

(e)	informacije koje dokazuju da pošiljka zametnih proizvoda udovoljava zahtjevima premještanja odgovarajućih vrsta utvrđenih člancima 155. i 157. i pravilima u skladu s člankom 158.

2. Certifikat o zdravlju zametnih proizvoda životinja utvrđen člankom 159. može sadržavati i druge potrebne informacije pored onih koje zahtijeva zakonodavstvo Unije.

3. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donositi delegirane akte o:

(a)	informacijama koje se nalaze u certifikatu o zdravlju životinja u skladu sa stavkom 1. ovog članka;

(b)	certificiranju zdravlja zametnih proizvoda životinja za razne vrste zametnih proizvoda i različite životinjske vrste.

4. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila za predloške obrazaca zdravstvenih certifikata zametnih proizvoda životinja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Članak 161.

Obavješćivanje o premještanjima zametnih proizvoda domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi u druge države članice

1. Subjekti:

(a)

unaprijed obavješćuju nadležno tijelo svoje države članice o namjeri premještanja zametnih proizvoda domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi u drugu državu članicu kada:

(i)	zametni proizvodi trebaju biti popraćeni certifikatom o zdravlju životinja u skladu s člankom 159. stavkom 1.;

(ii)	se zahtijeva obavješćivanje o premještanju u skladu s delegiranim aktima donesenim temeljem članka 151. stavka 1. za zametne proizvode, uzimajući u obzir stavak 3. ovog članka;

(b)	sakupe sve nužne informacije koje nadležnom tijelu polazišne države članice omogućuju da nadležno tijelo odredišne države članice obavijesti o premještanju zametnih proizvode u skladu sa stavkom 2.

2. Nadležno tijelo polazišne države članice obavješćuje nadležno tijelo odredišne države članice o premještanju zametnih proizvoda domaćih životinja koje pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi u skladu s pravilima donesenim u skladu s člankom 151.

3. Članci 149. i 150. te pravila donesena u skladu s člankom 151. primjenjivi su na obavješćivanje o zametnim proizvodima.

Odjeljak 4.

Premještanja zametnih proizvoda domaćih kopnenih životinja koje ne pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi u druge države članice

Članak 162.

Zametni proizvodi domaćih kopnenih životinja koje ne pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi

1. Subjekti prevoze samo one zametne proizvode domaćih kopnenih životinja koje ne pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi u drugu državu članicu ako isti ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) na vrste s popisa koje se nalaze na odredištu, uzimajući u obzir zdravstveni status na mjestu odredišta.

2. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 253. koji se odnose na zahtjeve zdravlja životinja, certificiranja zdravlja životinja i zahtjeva obavješćivanja o premještanjima zametnih proizvoda domaćih životinja koje ne pripadaju vrstama goveda, ovaca, koza, svinja, konja i peradi uzimajući u obzir slijedeće:

(a)	bolesti s popisa navedene u članku 8. stavku 1. točki (d) za navedene vrste;

(b)	vrste životinja čiji je zametni proizvod sakupljan te vrstu zametnog proizvoda;

(c)	zdravstveni status mjesta polazišta i odredišta;

(d)	način sakupljanja, proizvodnje, obrade i pohrane;

(e)	druge epidemiološke faktore.

3. U slučajevima kad se certifikati o zdravlju životinja i obavješćivanje o premještanjima zametnih proizvoda traže u skladu sa stavkom 2. ovog članka:

(a)	za takve certifikate primjenjuju se pravila utvrđena člancima 159., 160. i člankom 161. te pravila donesena u skladu s člankom 159. stavkom 5. i člankom 160. stavkom 3.;

(b)	pravila utvrđena člankom 161. stavcima 1. i 2. odnose se na obavješćivanje o premještanju.

Odjeljak 5.

Odstupanja

Članak 163.

Zametni proizvodi namijenjeni znanosti i delegirani akti

1. Odstupajući od odjeljaka 1. do 4., nadležno tijelo mjesta odredišta može odobriti premještanja zametnih proizvoda za znanstvene svrhe, koji ne udovoljavaju zahtjevima tih odjeljaka, s iznimkama članka 155. stavka 1., članka 155. stavka 2. točke (c), članka 155. stavka 3. i članka 156., uz uvjet ispunjavanja slijedećih zahtjeva:

(a)

prije no što dodjeli takvo odobrenje nadležno tijelo mjesta odredišta mora poduzeti potrebne mjere za umanjivanje rizika kako bi osiguralo da premještanja tih zametnih proizvoda ne ugrožavaju zdravstveni status tijekom puta i na mjestu odredišta s obzirom na bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d);

(b)	premještanja tih zametnih tikva odvijaju se pod nadzorom nadležnog tijela na mjestu odredišta.

2. Kada odobri odstupanje u skladu s stavkom 1., nadležno tijelo mjesta odredišta obavješćuje polazišnu državu članicu i države članice kroz koje se prolazi o odobrenom odstupanju i uvjetima pod kojima je isto odobreno.

3. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se odnose na uvjete odstupanja koje ima nadležno tijelo mjesta odredišta, kako je utvrđeno stavkom 1. ovog članka.

Poglavlje 7.

Proizvodnja, obrada i distribucija proizvoda životinjskog podrijetla unutar Unije

Članak 164.

Opće obaveze subjekta u vezi sa zdravljem životinja i delegirani akti

1. Subjekti poduzimaju odgovarajuće mjere sprječavanja kako bi osigurali da u svim fazama proizvodnje, obrade i distribucije proizvoda životinjskog podrijetla diljem Unije, takvi proizvodi ne uzrokuju širenje:

(a)	bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d), uzimajući u obzir zdravstveni status mjesta proizvodnje, obrade ili odredišta;

(b)	nove bolesti.

2. Subjekti se brinu o tome da proizvodi životinjskog podrijetla ne dolaze iz objekta ili ustanova za poslovanje s hranom, kao i to da nisu dobivene od životinja koje dolaze iz objekata koje podliježu:

(a)	hitnim mjerama predviđenima člancima 246. i 247. te pravilima donesenim u skladu s člankom 248., osim ako odstupanja od zahtjeva utvrđenih stavkom 1. nisu utvrđena pravilima donesenim u skladu s članom 248.;

(b)

ograničenjima premještanja koja se odnose na domaće kopnene životinje i proizvode životinjskog podrijetla, kako je utvrđeno člankom 31. stavkom 1., člankom 55. stavkom 1. točkom (e), člankom 56., člankom 61. stavkom 1. točkom (a), člankom 62. stavkom 1., člankom 65. stavkom 1. točkom (c), člankom 70. stavkom 1. točkom (b), člankom 74. stavkom 1. točkom (a), člankom 78. stavcima 1. i 2. te pravilima donesenim u skladu s člankom 55. stavkom 2., člancima 63. i 66., člankom 71. stavkom 3., člankom 74. stavkom 3. i člancima 79. i 81. stavkom 2., osim ako odstupanja od tih ograničenja kretanja nisu utvrđena tim pravilima.

3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. u odnosu na detaljne zahtjeve u pogledu izmjena i dopuna i nadopunjavanja zahtjeva stavka 2. ovog članka za premještanje proizvoda životinjskog podrijetla, uzimajući u obzir:

(a)	bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) i vrsta na koje se isti odnosi te

(b)	u to uključene rizike.

Članak 165.

Obaveze subjekata u vezi s certifikatima o zdravlju životinja i delegirani akti

1. Subjekti prevoze samo sljedeće proizvode životinjskog podrijetla unutar jedne države članice ili u drugu državu članicu kada su popraćeni certifikatom o zdravlju životinja koje je izdalo nadležno tijelo polazišne države članice u skladu s stavkom 3.:

(a)

proizvode životinjskog podrijetla koji:

(i)	se smiju premještati iz zone ograničenja pod izvanrednim mjerama utvrđenim pravilima usvojenim u skladu s člankom 248.;

(ii)	potječu od životinjskih vrsta koje su obuhvaćene tim izvanrednim mjerama.;

(b)

proizvodi životinjskog podrijetla koji:

(i)

se smiju premještati iz zone ograničenja koja je pod mjerama kontrole bolesti u skladu s člankom 31. stavkom 1., člankom 55. stavkom 1. točkom (f) alinejom (ii), člankom 56., člankom 61. stavkom 1. točkom (a), člankom 62. stavkom 1., člankom 64., člankom 65. stavkom 1. točkom (c), člankom 70. stavkom 1. točkom (b) i člankom 74. stavkom 1. točkom (a) te člankom 78. stavcima 1. i 2., i pravilima donesenim u skladu s člankom 55. stavkom 2., člancima 63. i 67., člankom 71. stavkom 3. i člankom 74. stavkom 3., člankom 79. i člankom 81. stavkom 2.,

(ii)	potječu od životinjskih vrsta koje su obuhvaćene tim mjerama kontrole bolesti.

2. Subjekti poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurali da certifikati o zdravlju životinja navedeni iz stavka 1. prate proizvode životinjskog podrijetla od njihovog polazišta do odredišta.

3. Nadležno tijelo na zahtjev subjekta izdaje certifikat o zdravlju životinja za premještanja proizvoda životinjskog podrijetla iz stavka 1.

4. Članci 145., 146., i 147. te pravila usvojena u skladu s člancima 143. i 144. te člankom 146. stavkom 4., odnose se na certificiranje zdravlja životinja pri premještanjima proizvoda životinjskog podrijetla iz stavka 1. ovog članka.

5. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253., koji se odnose na odstupanja od zahtjeva certifikata o zdravlju životinja iz stavka 1. ovog članka te na uvjete za ta odstupanja, za premještanja proizvoda životinjskog podrijetla koji ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti zbog:

(a)	vrsta proizvoda životinjskog podrijetla;

(b)	mjera za umanjivanje rizika koje se primjenjuju na proizvode životinjskog podrijetla, čime se smanjuju rizici širenja bolesti;

(c)	namijenjene uporabe proizvoda životinjskog podrijetla;

(d)	odredišta proizvoda životinjskog podrijetla.

Članak 166.

Sadržaj certifikata o zdravlju životinja te delegirani i provedbeni akti

1. Certifikat o zdravlju životinja utvrđen člankom 165. stavkom 1. sadrži barem sljedeće informacije:

(a)	polazišnu ustanova ili mjesto polazišta i ustanova ili mjesto odredišta;

(b)	opis proizvoda životinjskog podrijetla;

(c)	količina proizvoda životinjskog podrijetla;

(d)	utvrđivanje proizvoda životinjskog podrijetla, kada to propisuju članak 65. stavak 1. točka (h) ili pravila donesena u skladu s člankom 67. točkom (a);

(e)	informacije koje dokazuju kako proizvodi životinjskog podrijetla udovoljavaju zahtjevima ograničenja premještanja iz članka 164. stavka 2. i pravilima donesenim u skladu s člankom 164. stavkom 3.

2. Certifikat o zdravlju životinja za proizvode životinjskog podrijetla iz stavka 1. može sadržavati i druge potrebne informacije pored onih koje zahtjeva zakonodavstvo Unije.

3. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se odnose na informacije koje će se nalaziti u certifikatu o zdravlju životinja, kako je utvrđeno stavkom 1. ovog članka.

4. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila o predlošcima obrazaca zdravstvenih certifikata životinja za proizvode životinjskog podrijetla navedene u stavku 1. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Članak 167.

Obavješćivanje o premještanjima proizvoda životinjskog podrijetla u druge države članice

1. Subjekti:

(a)	unaprijed obavješćuju nadležno tijelo svoje polazišne države članice o namjeri premještanja proizvoda životinjskog podrijetla kada je potrebno da pošiljke budu popraćene certifikatom o zdravlju životinja u skladu s člankom 165. stavkom 1.;

(b)	prikupljaju sve nužne informacije koje nadležnom tijelu polazišne države članice omogućuju da prijavi premještanje proizvoda životinjskog podrijetla odredišnoj državi članici u skladu sa stavkom 2.

2. Nadležno tijelo polazišne države članice obavješćuje nadležno tijelo odredišne države članice o premještanju proizvoda životinjskog podrijetla u skladu s člankom 150. i pravilima donesenim u skladu s člankom 151.

3. Članci 149. i 150. te pravila donesena u skladu s člankom 151. primjenjivi su na obavješćivanje o proizvodima životinjskog podrijetla.

Poglavlje 8.

Opseg nacionalnih mjera

Članak 168.

Nacionalne mjere premještanja životinja i zametnih proizvoda

1. Države članice slobodne su poduzeti nacionalne mjere premještanja domaćih kopnenih životinja i njihovih zametnih proizvoda unutar svojih teritorija.

2. Te nacionalne mjere:

(a)	uzimaju u obzir pravila o premještanju životinja i zametnih proizvoda navedena u poglavljima 3., 4., 5., i 6. i nisu s njima u suprotnosti;

(b)	ne ometaju premještanje životinja i proizvoda između država članica;

(c)	ne prekoračuju granice toga što je odgovarajuće i nužno kako bi se spriječilo uvođenje i širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d).

Članak 169.

Nacionalne mjere za ograničavanje utjecaja bolesti koje se ne nalaze na popisu bolesti

Kada bolest koja se ne nalazi na popisu bolesti predstavlja znatan rizik za situaciju zdravlja domaćih kopnenih životinja u državi članici, dotična država članica može poduzeti nacionalne mjere za kontrolu za sprečavanje pojavljivanja ili širenja te bolesti, ako te mjere ne:

(a)	ometaju kretanje životinja i proizvoda između država članica samo u slučaju da je ono znanstveno opravdano zbog kontroliranja zaraznih bolesti ;

(b)	ne prekoračuju granice toga što je odgovarajuće i nužno za kontrolu te bolesti i ako su razmjerne u odnosu na rizik .

Države članice unaprijed obavješćuju Komisiju o bilo kakvim predloženim nacionalnim mjerama navedenim u prvom podstavku koje mogu imati utjecaja na kretanja između država članica.

U slučaju da uvjeti iz prvog stavka nisu ispunjeni, Komisija provedbenim aktima može uložiti prigovor na ili izmijeniti nacionalne mjere navedene u drugom stavku ovog članka.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 255. stavka 2. i odmah stupaju na snagu. [Am. 268]

GLAVA II.

Akvatične životinje i proizvodi životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja

Poglavlje 1.

Registracija, odobravanje, vođenje evidencije i registri

Odjeljak 1.

Registracija objekata za akvakulturu

Članak 170.

Obaveza subjekata da registriraju objekte za akvakulturu

1. Kako bi bili registrirani u skladu s člankom 171., subjekti koji vode objekte za akvakulturu prije početka takvih aktivnosti:

(a)	obavješćuju nadležno tijelo bilo kojeg objekta za akvakulturu za koji su odgovorni;

(b)

nadležnom tijelu dostavljaju podatke o:

(i)	nazivu i adresi subjekta;

(ii)	lokaciji i opisu prostora;

(iii)

kategorijama, vrstama i broju životinja akvakulture u objektu za akvakulturu te kapacitetu objekta za akvakulturu;

(iv)	vrsti objekta za akvakulturu;

(v)	drugim aspektima objekta koji su bitni u određivanju rizika koji isti predstavljaju.

2. Subjekti koji vode objekte za akvakulturu iz stavka 1. nadležno tijelo obavješćuju o bilo kakvim:

(a)	znatnim promjenama u objektima za akvakulturu po pitanjima navedenim u stavku 1. točki (b);

(b)	obustavama aktivnosti u objektima za akvakulturu.

3. Objekti za akvakulturu koji podliježu odobrenju u skladu s člankom 174. stavkom 1. nisu dužni osigurati informacije iz stavka 1. ovog članka.

4. Subjekt može zatražiti registraciju kako je utvrđeno stavkom 1., kako bi njome obuhvatio skupinu objekta za akvakulturu pod uvjetom da isti udovoljavaju uvjetima iz točke (a) ili (b):

(a)	nalaze se u epidemiološki povezanom području te svi subjekti u tom području djeluju pod zajedničkim sustavom biosigurnosti;

(b)

potpadaju pod odgovornost istog subjekta, i

(i)	pod zajednički sustav biosigurnosti; te

(ii)	se nalaze u zemljopisnoj blizini.

Kada zahtjev za registraciju obuhvaća skupinu objekata, pravila utvrđena stavcima 1. do 3. ovog članka i člankom 171. stavkom 2. te pravila donesena u skladu s člankom 173. koja se odnose na jedan objekt za akvakulturu, primjenjuju se na cijelu se skupinu objekata za akvakulturu.

Članak 171.

Obaveze nadležnih tijela koje se odnose na registraciju objekata za akvakulturu

Nadležno tijelo registrira:

(a)	objekte za akvakulturu u registru objekata za akvakulturu iz članka 183. stavka 1., kada je subjekt dostavio potrebne informacije u skladu s člankom 170. stavkom 1.;

(b)	skupine objekata za akvakulturu u tom registru objekata za akvakulturu ako se udovoljava kriterijima iz članka 170. stavka 4.

Članak 172.

Odstupanja od obaveza subjekata na registraciju objekata za akvakulturu

Odstupajući od odredbi članka 170. stavka 1., države članice mogu izuzeti određene kategorije objekata za akvakulturu od potrebe za registracijom, uzimajući u obzir sljedeće kriterije:

(a)	kategorije, vrste i broj ili količinu životinja akvakulture u objektima za akvakulturu te kapacitet objekata za akvakulturu;

(b)	vrstu objekta za akvakulturu;

(c)	premještanja životinja akvakulture u i iz objekta za akvakulturu.

Članak 173.

Provedbene ovlasti o odstupanjima od obaveze registracije objekata za akvakulturu

Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila o:

(a)	informacijama koje subjekti trebaju osigurati u svrhu registracije objekta za akvakulturu kako je predviđeno člankom 170. stavkom 1.;

(b)	vrstama objekata za akvakulturu za koje države članice mogu odobriti odstupanja od zahtjeva registracije kako je predviđeno u članku 172., pod uvjetom da predstavljaju beznačajan rizik te uzimajući u obzir kriterije utvrđene člankom 172.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Odjeljak 2.

Odobravanje određenih vrsta objekata za akvakulturu

Članak 174.

Odobravanje određenih vrsta objekata za akvakulturu i delegirani akti

1. Subjekti sljedećih vrsta objekata za akvakulturu obraćaju se nadležnom tijelu za odobrenje u skladu s člankom 178. stavkom 1. i ne započinju sa svojim aktivnostima dok njihovi objekti za akvakulturu nisu odobreni u skladu s člankom 179. stavkom 1.:

(a)

objekti za akvakulturu gdje se drže životinje akvakulture s ciljem prebacivanja iz toga objekta za akvakulturu živih ili kao akvakulturnih proizvoda životinjskog podrijetla. međutim, takvi zahtjevi nisu potrebni ako se prebacuju samo zbog: [Am. 269]

(i)	izravne opskrbe namijenjene prehrani ljudi u malim količinama za krajnjeg potrošača; ili [Am. 270]

(ii)	za lokalne objekte maloprodaje koji izravno opskrbljuju krajnjeg potrošača. [Am. 271]

(b)

drugih objekata za akvakulturu koji predstavljaju visoki rizik zbog:

(i)	kategorija, vrsta i broja životinja akvakulture u objektu za akvakulturu;

(ii)	vrste objekta za akvakulturu;

(iii)

premještanja životinja akvakulture u i iz objekata za akvakulturu.

1a. Odstupajući od stavka 1., nadležno tijelo može od obveze podnošenja zahtjeva za odobrenje izuzeti subjekte koji vode objekte za akvakulturu u slučaju kada se životinje akvakulture prebacuju samo zbog:

(i)	izravne opskrbe namijenjene prehrani ljudi u malim količinama za krajnjeg potrošača; or

(ii)	za lokalne objekte maloprodaje koji izravno opskrbljuju krajnjeg potrošača,

uz uvjet da takva prebacivanja ne predstavljaju značajan rizik. [Am. 272]

2. Subjekti prestaju sa aktivnostima u objektu za akvakulturu iz stavka 1. kad:

(a)	nadležno tijelo povuče ili obustavi odobrenje u skladu s člankom 182. stavkom 2.; ili

(b)	u slučaju uvjetnog odobrenja danog u skladu s člankom 181. stavkom 3., objekt za akvakulturu ne udovolji preostalim uvjetima navedenim u članku 181. stavku 3. te ne pribavi konačno odobrenje u skladu s člankom 182. stavkom 4.

3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. koji se odnose na dopune i izmjene pravila za odobravanje objekata za akvakulturu iz stavka 1. ovog članka o:

(a)	odstupanjima od zahtjeva prema subjektima da se obrate nadležnom tijelu za odobrenje vrsta objekata za akvakulturu iz stavka 1. točke (a);

(b)	vrstama objekata za akvakulturu koji moraju biti odobreni u skladu sa stavkom 1. točkom (b).

4. Pri usvajanju delegiranih akata utvrđenih stavkom 3. Komisija uzima u obzir sljedeće kriterije:

(a)	vrste i kategorije životinja akvakulture koje se drže u objektima za akvakulturu;

(b)	vrste objekata za akvakulturu i vrstu proizvodnje;

(c)	tipične obrasce premještanja određenih objekata akvakulture i vrste ili kategorije životinja akvakulture na koje se isti odnose.

5. Subjekt može zatražiti odobrenje za skupinu objekata za akvakulturu ako udovolji zahtjevima utvrđenim člankom 175. točkama (a) i (b).

Članak 175.

Odobrenje nadležnog tijela skupine objekata za akvakulturu

Nadležno tijelo može izdati odobrenje kako je predviđeno člankom 179. stavkom 1. koje se odnosi na skupinu objekata za akvakulturu ako udovoljavaju uvjetima utvrđenim točkom (a) ili točkom (b):

(a)	nalaze se u epidemiološki povezanom području te svi subjekti djeluju pod zajedničkim sustavom biosigurnosti; međutim, otpremni centri, centri za pročišćavanje i slični objekti koji se nalaze unutar takvog epidemiološki povezanog područja moraju se odobravati pojedinačno;

(b)

potpadaju pod odgovornost istog subjekta; i

(i)	pod zajednički sustav biosigurnosti; te

(ii)	se nalaze u zemljopisnoj blizini.

Kada jedno odobrenje obuhvaća skupinu objekata za akvakulturu, pravila utvrđena člankom 176. i člancima 178. do 182. te pravila donesena u skladu s člankom 178. stavkom 2. i člankom 179. stavkom 2. koja se odnose na jedan objekt za akvakulturu, primjenjuju se na cijelu skupinu objekata za akvakulturu.

Članak 176.

Odobravanje statusa zatvorenih vrsta objekata za akvakulturu

Subjekti koji vode objekte za akvakulturu za koje se želi pribaviti status zatvorenog objekta:

(a)	nadležnom tijelu podnose zahtjev za odobrenje u skladu s člankom 178. stavkom 1.;

(b)

ne premještaju životinje akvakulture u zatvoreni objekt za akvakulturu u skladu sa zahtjevima iz članka 203. stavka 1. i bilo kojim delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 203. stavkom 2. dok njihov objekt ne pribavi odobrenje tog statusa od nadležnog tijela u skladu s člankom 179. ili člankom 181.

Članak 177.

Odobrenje objekata za preradu i objekata za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda [Am. 273]

Subjekti koji vode Fizičke i pravne osobe koje namjeravaju voditi objekte za akvatične proizvode u svrhu kontrole bolesti jamče da je nadležno tijelo odobrilo njihove objekte za klanje akvatičnih životinja zbog kontrole bolesti u skladu s člankom 61. stavkom 1. točkom (b), člankom 62. i člankom 68. stavkom 1., člankom 78. stavcima 1. i 2. te pravilima donesenim u skladu s člankom 63. te člancima 70. stavkom 3., 71. stavkom 3. i 78. stavkom 3. [Am. 274 i 275]

Članak 178.

Obaveze subjekata u vezi s informacijama pri pribavljanju odobrenja i provedbeni akti

1. U svrhu zahtjeva za odobrenjem njihovih objekata kako je utvrđeno člankom 174. stavkom 1., člankom 175., stavkom 176. točkom (a) i člankom 177., očekivani subjekti nadležnom tijelu dostavljaju informacije o: [Am. 276]

(a)	nazivu i adresi subjekta;

(b)	lokaciji objekta i opisu prostora;

(c)	kategorijama, vrstama i broju životinja akvakulture koje namjeravaju držati u objektu; [Am. 277]

(d)	vrsti objekta;

(e)	kada je to bitno, detaljima o odobrenju skupine objekata za akvakulturu u skladu s člankom 175;

(f)	dugim aspektima objekta za akvakulturu koji su bitni u određivanju rizika koji isti predstavljaju.

(fa)	opskrba i otpust vode u objektu; [Am. 278]

2. Subjekti koji vode objekte iz stavka 1. nadležno tijelo obavješćuju o bilo kakvim:

(a)	znatnim promjenama u objektima u vezi s pitanjima iz stavka 1. točke (c);

(b)	obustavama aktivnosti u objektu.

3. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila o informacijama koje subjekti dostavljaju u prijavama za odobrenje njihovih objekata u skladu sa stavkom 1. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Članak 179.

Dodjeljivanje odobrenja i uvjeti za odobrenje i delegirani akti

1. Nadležno tijelo dodjeljuje odobrenja samo za objekte za akvakulturu iz članka 174. stavka 1. i članka 176. točke (a), skupinu objekata za akvakulturu iz članka 175. i objekte za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda iz članka 177. kad takvi objekti:

(a)

gdje je to primjenjivo, udovoljavaju sljedećim zahtjevima o:

(i)	karanteni, izolaciji i drugim mjerama biosigurnosti uzimajući u obzir zahtjeve utvrđene člankom 9. stavkom 1. točkom (b) i pravila donesena u skladu s člankom 9. stavkom 2.;

(ii)	zahtjevima nadzora utvrđenim u članku 22. i kada je to bitno za vrstu objekta i uključeni rizik, u članku 23. i pravilima donesenim u skladu s člankom 24.;

(iii)

vođenju evidencije utvrđenom u člancima 185. do 187. i pravilima donesenim u skladu s člancima 188. i 189.;

(b)

imaju prostore i opremu koji:

(i)	su adekvatni u smanjivanju rizika od uvođenja i širenja bolesti na prihvatljivi nivo, uzimajući u obzir vrstu objekta;

(ii)	su primjerenog kapaciteta za određenu količinu akvatičnih životinja;

(c)	ne vode do neprihvatljivih rizika širenja bolesti, uzimajući u obzir postojeće mjere za umanjivanje rizika;

(d)	imaju uveden sustav koji subjektu omogućuje da nadležnom tijelu dokaže da je udovoljeno zahtjevima iz točaka (a), (b) i (c).

2. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 253. u vezi sa zahtjevima utvrđenima u stavku 1. ovog članka u vezi s:

(a)	karantenom, izolacijom i drugim mjerama biosigurnosti iz stavka 1. točke (a) alineje (i);

(b)	nadzorom iz stavka 1. točke (a) alineje (ii);

(c)	prostorom i opremom iz stavka 1. točke (b).

3. Pri utvrđivanju pravila koja određuju delegiranim aktima usvojenim u skladu sa stavkom 2. Komisija uzima u obzir sljedeće:

(a)	rizike koje svaka vrsta objekta predstavlja;

(b)	vrste i kategorije životinja akvakulture ili akvatičnih životinja;

(c)	vrstu proizvodnje;

(d)	tipične obrasce premještanja određenih objekata akvakulture te vrste i kategorije životinja koje se drže u tim objektima.

Članak 180.

Opseg odobrenja objekata

U odobrenjima objekata za akvakulturu ili objekata za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda, nadležno tijelo u skladu s člankom 179. stavkom 1. izričito određuje:

(a)	za koje vrste objekata za akvakulturu iz članka 174. stavka 1., članka 176. točke (a), skupine objekata za akvakulturu iz članka 175. i objekte za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda iz članka 177. te pravila donesenih u skladu s člankom 174. stavkom 3. točkom (b) vrijedi odobrenje;

(b)	za koje vrste i kategorije životinja akvakulture vrijedi odobrenje.

Članak 181.

Procedure za dodjeljivanje odobrenja nadležnog tijela

1. Nadležno tijelo uspostavlja procedure koje subjekti trebaju pratiti pri prijavi za odobrenje njihovog objekta u skladu s člankom 174. stavkom 1. i člancima 176. i 177.

2. Po primitku prijave subjekta za odobrenje u skladu s člankom 174. stavkom 1., člankom 176. i člankom 177., nadležno tijelo izlazi u posjetu na licu mjesta.

3. Nadležno tijelo može dodijeliti uvjetno odobrenje objekta kada se čini, na temelju prijave subjekta i daljnje posjete nadležnog tijela objektu na licu mjesta kako je utvrđeno stavkom 1. ovog članka, da zadovoljava sve glavne zahtjeve koji pružaju dovoljna jamstva da takav objekt ne predstavlja znatan rizik, s ciljem osiguravanja udovoljavanja preostalim zahtjevima za dobivanje odobrenja iz članka 179. stavka 1. i pravilima donesenim u skladu s članom 179. stavkom 2.

4. Kada nadležno tijelo dodijeli uvjetno odobrenje u skladu sa stavkom 3. ovog članka, ono dodjeljuje puno odobrenje samo kada se nakon još jedne posjete objektu na licu mjesta, koja je provedena unutar tri mjeseca od datuma dodjeljivanja uvjetnog odobrenja, pokaže kako objekt zadovoljava sve zahtjeve za odobrenje utvrđene člankom 179. stavkom 1. te pravila donesena u skladu s člankom 179. stavkom 2.

Članak 182.

Ocjenjivanje, odgoda i povlačenje odobrenja od strane nadležnog tijela

1. Nadležno tijelo nadzire odobrenja objekata dodijeljena u skladu s člankom 179. stavkom 1. Nadležno tijelo određuje, na temelju rizika, učestalost ponovne inspekcije ili najmanji ili najveći vremenski okvir unutar kojeg se inspekcija mora provesti te slučajeve kod kojih se taj okvir ne mogu poštovati. [Am. 279]

2. Kada nadležno tijelo utvrdi ozbiljne nedostatke kod objekta u vezi poštivanja zahtjeva određenih člankom 179. stavkom 1. i pravilima donesenim u skladu s člankom 179. stavkom 2. te subjekt nije u stanju pružiti dovoljna jamstva da će ti nedostaci biti otklonjeni, nadležno tijelo pokreće procedure za povlačenje odobrenja objekta.

Međutim, nadležno tijelo može odgoditi odobrenje objekta kada subjekt može jamčiti kako će unutar razumnog vremenskog razdoblja riješiti nedostatke.

3. Odobrenje se ponovo uspostavlja samo nakon povlačenja ili odgode u skladu s stavkom 2. kada nadležno tijelo utvrdi kako objekt potpuno udovoljava svim zahtjevima ove Uredbe, primjereno toj vrsti objekta.

Odjeljak 3.

Registar nadležnog tijela objekata za akvakulturu, objekata za preradu i objekata za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda [Am. 280]

Članak 183.

Registar objekata za akvakulturu, objekata za preradu i objekata za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda [Am. 281]

1. Nadležno tijelo uspostavlja i održava ažuran registar:

(a)	svih objekata akvakulture koji su registrirani u skladu s člankom 171.;

(b)	svih objekata akvakulture koji su odobreni u skladu s člankom 179. stavkom 1.;

(c)	svih objekata za preradu i objekata za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda odobrenih u skladu s člankom 179. stavkom 1. [Am. 282]

2. Registar objekata akvakulture iz stavka 1. sadrži informacije o:

(a)	nazivu i adresi subjekta i njegovom registracijskom broju;

(b)	zemljopisnoj poziciji objekata akvakulture ili kad je to primjenjivo, skupine objekata za akvakulturu;

(c)	vrsti proizvodnje u objektu;

(d)	kada je to bitno, opskrbi i otpustu vode;

(e)	vrstama životinja akvakulture koje se drže u objektu;

(f)	ažurnim informacijama o zdravstvenom statusu registriranog objekta za akvakulturu, ili skupine objekata kad je to primjenjivo u pogledu bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d).

3. Za objekte odobrene u skladu s člankom 179. stavkom 1. nadležno tijelo elektroničkim putem čini javno dostupnima barem informacije koje se odnose na stavak 2. točke (a), (c), (e) i (f) ovog članka.

4. Gdje je to odgovarajuće i bitno, nadležno tijelo može povezati registraciju iz stavka 1. s registracijom za druge svrhe.

Članak 184.

Delegiranje ovlasti i provedbeni akti vezani uz registar objekata za akvakulturu

1. Komisija je u skladu s člankom 254. ovlaštena donositi delegirane akte o:

(a)	informacijama koje trebaju biti uključene u registar objekata za akvakulturu utvrđenima člankom 183. stavkom 1.;

(b)	javnoj dostupnosti tog registra objekata.

2. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila o formatu i procedurama za registraciju objekata iz članka 183. stavaka 1. i 3.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Odjeljak 4.

Vođenje evidencije i sljedivost

Članak 185.

Obaveze subjekata objekata za akvakulturu u vezi s vođenjem evidencije

1. Subjekti koji vode objekte za akvakulturu podložne registraciji u skladu s člankom 171. ili odobrenju u skladu s člankom 179. stavkom 1. vode ažurnu evidenciju koja sadrži bar sljedeće informacije:

(a)

sva premještanja životinja akvakulture i proizvoda životinjskog podrijetla dobivenih od tih životinja u i iz objekta za akvakulturu, navodeći prema potrebi:

(i)	njihovo mjesto polazišta ili odredišta;

(ii)	datum takvih premještanja;

(b)	zdravstvene certifikate životinja u elektroničkom obliku ili u spisu za koje se zahtjeva da prate premještanje životinja akvakulture koje stižu u objekt za akvakulturu u skladu s člankom 208. i pravilima donesenim u skladu s člankom 211. točkama (b) i (c) te člankom 213. stavkom 2.;

(c)	mortalitet u svakoj epidemiološkoj jedinici i druge probleme bolesti u objektu za akvakulturu ovisno o vrsti proizvodnje;

(d)

mjere biosigurnosti, nadzora, obrade, rezultate testova i druge bitne informacije kada je to primjereno:

(i)	kategorijama i vrstama životinja akvakulture u objektu;

(ii)	vrsti proizvodnje u objektu za akvakulturu;

(iii)

vrsti objekta za akvakulturu;

(e)	rezultatima zdravstvenih inspekcija životinja, kada je to potrebno u skladu se člankom 23. stavkom 1. i pravilima donesenim u skladu s člankom 24.;

2. Subjekti koji vode objekte za akvakulturu:

(a)	bilježe informacije utvrđene stavkom 1. točkom (a) na način koji jamči praćenje polazišnog i odredišnog mjesta akvatičnih životinja;

(b)	čuvaju informacije iz stavka 1. o objektu za akvakulturu te ih na zahtjev daju na uvid nadležnom tijelu;

(c)	zadržavaju informacije iz stavka 1. minimalno razdoblje koje utvrđuje nadležno tijelo, no koje ne može biti kraće od tri godine.

Članak 186.

Obaveza vođenja evidencije za objekte za preradu i objekte za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda [Am. 283]

1. Subjekti koji upravljaju objektima za preradu i objektima za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda koji podliježu odobrenju u skladu s člankom 177. vode ažurnu evidenciju svih premještanja životinja akvakulture i proizvoda životinjskog podrijetla dobivenih od takvih životinja u takvim objektima i iz njih . [Am. 284]

2. Subjekti koji upravljaju objekatima za preradu i objektima za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda: [Am. 285]

(a)	čuvaju evidenciju iz stavka 1. o objektu za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda te je na zahtjev daju na uvid nadležnom tijelu;

(b)	zadržavaju evidenciju utvrđenu stavkom 1. minimalno razdoblje koje treba utvrditi nadležno tijelo, no koje ne smije biti kraće od tri godine.

Članak 187.

Obaveze vođenja evidencije za prijevoznike

1. Prijevoznici životinja akvakulture i divljih akvatičnih životinja namijenjenih akvakulturi ili puštanju u prirodne vode kako bi se popunile zalihe divljih životinja vode ažurnu evidenciju o: [Am. 286]

(a)	stopama smrtnosti životinja akvakulture i divljih akvatičnih životinja tijekom prijevoza, koliko je to moguće za vrstu prometa i vrstu životinja akvakulture i divljih akvatičnih životinja u prijevozu;

(b)	objektima za akvakulturu i objektima za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda u koje je došao prijevoz;

(c)	bilo kakvoj izmjeni vode do koje je došlo tijekom prijevoza, navodeći izvore nove vode i mjesta ispuštanja vode.

2. Prijevoznici:

(a)	vode evidenciju iz stavka 1. te je na zahtjev čine dostupnom nadležnom tijelu;

(b)	zadržavaju evidenciju iz stavka 1. tijekom minimalnog razdoblja koje treba utvrditi nadležno tijelo, no koje ne smije biti kraće od tri godine.

Članak 188.

Delegiranje ovlasti koje se odnose na vođenje evidencije

1. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o pravilima koja dopunjuju zahtjeve za vođenje evidencije koji su utvrđeni člancima 185., 186. i 187., određujući pravila o:

(a)

odstupanjima od zahtjeva za vođenje evidencije za:

(i)	subjekte koji rukuju određenim kategorijama objekata za akvakulturu i prijevoznike;

(ii)	objekte za akvakulturu koji drže mali broj životinja ili prijevoznike koji prevoze mali broj životinja;

(iii)

određene kategorije ili vrste životinja;

(b)	informacijama koje subjekti trebaju evidentirati pored onih iz članka 185. stavka 1., članka 186. stavka 1. i članka 187. stavka 1.;

(c)	minimalnom vremenskom razdoblju za čuvanje evidencije iz članaka 185., 186., i 187.

2. Pri usvajanju delegiranih akata iz stavka 1. Komisija uzima u obzir sljedeće:

(a)	rizike koje predstavlja svaka vrsta objekta za akvakulturu;

(b)	kategorije ili vrste životinja akvakulture u objektu za akvakulturu;

(c)	vrstu proizvodnje u objektu;

(d)	tipičan obrazac premještanja za određenu vrstu objekta za akvakulturu ili objekta za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda;

(e)	broj ili volumen životinja akvakulture koje se nalaze u objektu ili u prijevozu.

Članak 189.

Provedbene ovlasti koje se odnose na vođenje evidencije

Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila o:

(a)	formatu evidencije koju treba voditi u skladu s člancima 185., 186. i 187.;

(b)	elektroničkoj pohrani tih evidencija;

(c)	operativnim specifikacijama o vođenju evidencije.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Poglavlje 2.

Premještanja akvatičnih životinja koje nisu akvatični kućni ljubimci unutar Unije

Odjeljak 1.

Opći zahtjevi

Članak 190.

Opći zahtjevi premještanja akvatičnih životinja

1. Subjekti poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi osigurali da premještanje akvatičnih životinja ne ugrožava zdravstveni status na mjestu odredišta uzimajući u obzir:

(a)	bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d);

(b)	nove bolesti.

2. Subjekti ne premještaju akvatične životinje u objekt za akvakulturu ili za prehranu ljudi niti ih ne puštaju u divljinu, kad te akvatične životinje podliježu:

(a)

ograničenjima premještanja koje se odnose na kategorije i vrste u skladu s pravilima određenima u članku 55. stavku 1., članku 56., članku 61. stavku 1., člancima 62., 64. i 65., članku 70. stavcima 1. i 2., članku 74. stavku 1., članku 78. stavcima 1. i 2., članku 80. stavcima 1. i 2. te pravilima donesenim u skladu s člankom 55. stavkom 2., člancima 63. i 67., člankom 70. stavkom 3., člankom 71. stavkom 3., člankom 74. stavkom 3., člankom 79. te člankom 80. stavkom 4. i člankom 81. stavkom 2.; ili

(b)	hitnim mjerama predviđenim člancima 244. i 247. te pravilima donesenim u skladu s člankom 248.

Međutim, subjekti mogu premještati te akvatične životinje kada su odstupanja od ograničenja premještanja za takva premještanja ili puštanja utvrđena glavom II. dijela III. ili odstupanjima od hitnih mjera u pravilima donesenim u skladu s člankom 248.

3. Subjekti poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurali da su akvatične životinje nakon napuštanja njihovog mjesta polazišta bez odgode poslane do njihovog mjesta odredišta.

Članak 191.

Mjere sprečavanja bolesti u odnosu na prijevoz i delegirani akti

1. Subjekti poduzimaju odgovarajuće i nužne mjere sprečavanja bolesti kako bi osigurali da:

(a)	zdravstveni status akvatičnih životinja nije ugrožen tijekom prijevoza;

(b)	aktivnosti prijevoza akvatičnih životinja ne uzrokuju potencijalno širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) na ljude ili životinje na putu i na mjestima odredišta;

(c)	su poduzeti čišćenje, dezinfekcija i dezinsekcija opreme i sredstava prijevoza te druge adekvatne mjere biosigurnosti, sukladno rizicima uključenim u prijevoz;

(d)

su bilo kakve izmjene vode tijekom prijevoza akvatičnih životinja namijenjenih akvakulturi učinjene na mjestima i pod uvjetima koji ne ugrožavaju zdravstveni status s obzirom na bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) od:

(i)	akvatičnih životinja u prijevozu;

(ii)	bilo kakvih akvatičnih životinja na putu do odredišta;

(iii)

akvatičnih životinja na mjestu odredišta.

2. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donositi delegirane akte o:

(a)	čišćenju, dezinfekciji i dezinsekciji opreme i sredstava prijevoza u skladu sa stavkom 1. točkom (c) i korištenju biocidnih proizvoda u takve svrhe;

(b)	drugim odgovarajućim mjerama biosigurnosti tijekom prijevoza kako je utvrđeno stavkom 1. točkom (c);

(c)	izmjenama vode tijekom prijevoza kako je utvrđeno stavkom 1. točkom (d).

Članak 192.

Promjena namijenjene uporabe

1. Akvatične životinje koje se premještaju radi uništavanja ili pomora u skladu s mjerama iz točki (a) ili (b) ne koriste se u bilo koje druge svrhe:

(a)

mjere kontrole bolesti utvrđene u članku 31. stavku 1. i članku 55. stavku 1., člancima 56., 61., 62., 64., 65., 67. i 70., članku 74 stavku 1. te člancima 78. i 80. i pravilima donesenim u skladu s člankom 55. stavkom 2., člancima 63. i 66., člankom 70 stavkom 3., člankom 71 stavkom 3. te člankom 74. stavkom 3., člankom 79., člankom 80. stavkom 3. te člankom 81. stavkom 2.;

(b)	hitne mjere predviđenim člancima 246. i 247. te pravila donesena u skladu s člankom 248.

2. Akvatične životinje premještene radi prehrane ljudi, akvakulture, ispuštanja u divljinu ili bilo koje druge posebne svrhe, ne koriste se u bilo koju drugu svrhu osim one za koju su namijenjene.

Članak 193.

Obaveze subjekata na mjestu odredišta

1. Subjekti koji vode objekte i objekti na području prehrambene industrije koji zaprimaju životinje akvakulture prije istovara životinja akvakulture : [Am. 287]

(a)

provjeravaju je li prisutan jedan od sljedećih dokumenata:

(i)	certifikati o zdravlju životinja utvrđeni člankom 208. stavkom 1., člankom 209. i člankom 224. stavkom 1. te pravilima donesenim u skladu s člancima 188., 211. i 213.;

(ii)	dokumenti za samodeklaraciju utvrđeni člankom 218. stavkom 1. i pravilima donesenim u skladu s člankom 218. stavcima 3. i 4.;

(aa)	pregledavaju pošiljku zbog mogućih nepravilnosti; [Am. 288]

(b)

obavještavaju nadležno tijelo o bilo kakvim nepravilnostima u vezi s:

(i)	zaprimljenim akvatičnim životinjama; [Am. 289]

(ii)	prisutnošću dokumenata navedenih u točki (a) alinejama (i) i (ii).

2. U slučaju bilo kakve nepravilnosti kako se navodi u stavku 1. točki (b), subjekt neće dopustiti istovar životinja akvakulture na koje se ta nepravilnost odnosi dok nadležno tijelo ne donese odluku u vezi njih. [Am. 290]

Članak 194.

Opći zahtjevi za premještanje životinja akvakulture koje prolaze državama članicama no namijenjene su izvozu iz Unije u treće zemlje ili teritorije

Subjekti osiguravaju da životinje akvakulture namijenjene izvozu u treću zemlju ili teritorij i koje prolaze kroz teritorij drugih država članica ispunjavaju zahtjeve iz članaka 190., 191. i 192.

Odjeljak 2.

Akvatične životinje namijenjene za objekte za akvakulturu ili za puštanje u divljinu

Članak 195.

Neuobičajeni mortaliteti ili drugi simptomi ozbiljnih bolesti

1. Subjekti ne premještaju akvatične životinje iz objekta za akvakulturu ili iz divljine u neki drugi objekt za akvakulturu, niti ih ne puštaju u divljinu ako potječu iz objekta za akvakulturu ili iz okoliša u kojima su prisutni:

(a)	neuobičajeni mortaliteti; ili

(b)	drugi simptomi ozbiljnih bolesti neodređenog uzroka.

2. Odstupajući od stavka 1., nadležno tijelo može dozvoliti takvo premještanje ili puštanje akvatičnih životinja na temelju procjene rizika, pod uvjetom da akvatične životinje potječu iz dijela objekta za akvakulturu ili iz divljine gdje su neovisne o epidemiološkoj jedinici gdje je došlo do pojave neuobičajenih mortaliteta ili drugih simptoma bolesti.

Članak 196.

Premještanje životinja akvakulture akvatičnih koje su namijenjene državama članicama, zonama ili kompartmentima u kojima je bolest proglašena iskorijenjenom ili koji su podvrgnuti programu iskorjenjivanja i delegirani akti

1. Subjekti životinje akvakulture domaće akvatične premještaju iz objekta za akvakulturu samo za svrhe navedene u točkama (a) ili i (b) ovog članka, ako te životinje akvakulture potječu iz države članice ili njezine zone ili kompartmenta u kojem je bolest proglašena iskorijenjenom u koji je proglašen slobodnim od bolesti u skladu s člankom 36. stavkom 3. ili člankom 37. stavkom 4. za bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točki (b) ili (c) kada pripadaju vrstama s popisa za te bolesti s popisa i te domaće akvatične životinje akvakulture: [Am. 292]

(a)

se trebaju uvesti u državu članicu, njenu zonu ili kompartment koji je:

(i)	bolest je proglašena iskorijenjenom u skladu s člankom 36. stavkom 3. ili člankom 37 stavkom 4.; ili

(ii)	podliježe programu iskorjenjivanja kako je utvrđeno člankom 30. stavcima 1. i 2. u vezi s jednom ili više bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točaka (b) i (c);

(b)

su namijenjene za:

(i)

objekt za akvakulturu koji podliježe:

—	registraciji u skladu s člankom 171.: ili

—	odobrenju u skladu s člancima 174., 175., 176. i člankom 177.; ili

(ii)	puštanje u divljinu. [Am. 293]

2. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 253. o odstupanjima od zahtjeva premještanja ili puštanja stavka 1 ovog članka, koja ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) zbog:

(a)	vrsta, kategorija i stadija razvoja životinja domaćih akvatičnih akvakulture; [Am. 294]

(b)	vrste polazišnog i odredišnog objekta;

(c)	namijenjene uporabe životinja akvakulture domaćih akvatičnih ; [Am. 295]

(d)	mjesta odredišta životinja akvakulture domaćih akvatičnih ; [Am. 296]

(e)	obrada, načina prerade i drugih posebnih mjera za umanjivanje rizika koje su primjenjuju na mjestima polazišta ili odredišta.

Članak 197.

Odstupanja država članica koja se odnose na obaveze subjekata u vezi s premještanjem životinja akvakulture između država članica, zona ili kompartmenta koji podliježu programu iskorjenjivanja

Odstupajući od članka 196. stavka 1., države članice mogu ovlastiti subjekte da premještaju životinje akvakulture u zonu ili kompartment u drugoj državi članici na svojem teritoriju za koje je utvrđen program iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavcima 1. i 2. u pogledu bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točaka (b) i (c), iz druge u drugoj državi članici zone ili kompartmenta za koje je takav program također utvrđen za iste za bolesti s popisa, pod uvjetom da takvo premještanje ne ugrožava zdravstveni status države članice, zone ili kompartmenta na odredištu. [Am. 297]

Članak 198.

Mjere država članica koje se odnose na puštanje životinja akvakulture u divljinu

Države članice mogu zahtijevati da se akvatične životinje akvakulture puštaju u divljinu samo ako potječu iz države članice, zone ili kompartmenta koji su proglašeni slobodnima od bolesti u skladu s člankom 36. stavkom 1. ili člankom 37. stavkom 1. u pogledu bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točaka (b) i (c) za vrste akvatičnih životinja akvakulture u premještanju koje su s popisa vrsta, bez obzira na zdravstveni status područja gdje se akvatične životinje akvakulture trebaju pustiti. [Am. 298]

Članak 199.

Premještanje divljih akvatičnih životinja koje su namijenjene državama članicama, zonama ili kompartmentima u kojima je bolest proglašena iskorijenjenom ili koji su podvrgnuti programu iskorjenjivanja i delegirani akti

1. Članci 196. i 197. također se odnose na premještanja divljih akvatičnih životinja namijenjenih objektu za akvakulturu , objektu za preradu ili objektu za suzbijanje bolesti akvatičnih proizvoda podložnom: [Am. 299]

(a)	registraciji u skladu s člankom 171.; ili

(b)	odobrenju u skladu s člancima 174. do 177.

2. Subjekti poduzimaju mjere sprečavanja bolesti pri premještanju divljih akvatičnih životinja između staništa, tako da takva premještanja ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) na akvatične životinje na odredištu.

3. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se odnose na mjere sprečavanja bolesti koje subjekti trebaju poduzeti, kako je utvrđeno stavkom 2. ovog članka.

Odjeljak 3.

Akvatične životinje namijenjene prehrani ljudi

Članak 200.

Premještanje domaćih akvatičnih životinja akvakulture koje su namijenjene prehrani ljudi u državama članicama, zonama ili kompartmentima koji su proglašeni slobodnima od bolesti ili koji su podvrgnuti programu iskorjenjivanja i delegirani akti [Am. 300]

1. Subjekti domaće akvatične životinje namijenjene prehrani ljudi akvakulture premještaju iz objekta za akvakulturu samo za svrhe navedene u točkama (a) ili (b) ovog članka svavka , ako te životinje akvakulture potječu iz države članice ili njezine zone ili kompartmenta u kojemu je bolest proglašena iskorijenjenom u koji su proglašeni slobodnima od bolesti u skladu s člankom 36. stavkom 3. ili i 37. stavkom 4. za bolesti s popisa iz u članka 8. stavka 1. točaka (b) ili (c) kada pripadaju vrstama s popisa za te bolesti s popisa te: [Am. 301]

(a)

ih treba uvesti u državu članicu, njenu zonu ili kompartment u kojima je bolest proglašena iskorijenjenom u skladu s člankom 36. stavkom 3. ili člankom 37. stavkom 4. ili za koje je ustanovljen program iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavcima 1. ili 2. u pogledu jedne ili više od bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točaka (b) i (c);

(b)	su namijenjene prehrani ljudi.

2. Odstupajući od stavka 1. ovog članka, države članice mogu ovlastiti subjekte da uvedu životinje akvakulture domaće akvatične u zonu ili kompartment za koje je utvrđen program iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavcima 1. ili 2. u vezi s bolestima s popisa iz članka 8. stavka 1. točaka (b) i (c) iz druge zone ili kompartmenta za koje je takav program također utvrđen u pogledu istih bolesti unutar te države članice, pod uvjetom da takvo premještanje ne ugrožava zdravstveni status države članice, njezine zone ili kompartmenta. [Am. 302]

3. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 253. koji se odnose na odstupanja od zahtjeva premještanja utvrđenih stavkom 2. ovog članka za premještanja životinja akvakulture domaćih akvatičnih koja ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti zbog: [Am. 303]

(a)	vrsta, kategorija i stadija razvoja životinja akvakulture domaćih akvatičnih ; [Am. 304]

(b)	načina držanja životinja akvakulture akvatičnih i vrste proizvodnje u objektima za akvakulturu polazišta i odredišta; [Am. 305]

(c)	namijenjene uporabe životinja akvakulture domaćih akvatičnih ; [Am. 306]

(d)	mjesta odredišta životinja akvakulture domaćih akvatičnih ; [Am. 307].

(e)	obrada, načina prerade i drugih posebnih mjera za umanjivanje rizika koje se primjenjuju na mjestima polazišta ili odredišta.

Članak 201.

Premještanje divljih životinja akvakulture koje su namijenjene državama članicama, zonama ili kompartmentima u kojima je bolest proglašena iskorijenjenom ili koji su podvrgnuti programu iskorjenjivanja i delegirani akti

1. Članak 200. stavci 1. i 2. te pravila donesena u skladu s člankom 200. stavkom 3. također se odnose na premještanja divljih akvatičnih životinja namijenjenih prehrani ljudi te koje su namijenjene državama članicama, njihovim zonama ili kompartmentima u kojima je bolest proglašena iskorijenjenom u skladu s člankom 36. stavkom 3. ili člankom 37. stavkom 4., ili su podvrgnuti programu iskorjenjivanja u skladu s člankom 30. stavcima 1. ili 2., kada su takve mjere potrebne kako bi se osiguralo da te divlje akvatične životinje ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) na akvatične životinje na mjestu odredišta.

2. U skladu s člankom 253., Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte koji se odnose na zahtjeve premještanja za divlje akvatične životinje namijenjene prehrani ljudi, dopunjujući stavak 1. ovog članka.

Odjeljak 4.

Akvatične životinje koje nisu namijenjene za objekte, puštanje u divljinu ili prehranu ljudi

Članak 202.

Premještanje akvatičnih životinja koje nisu namijenjene za objekte, puštanje u divljinu ili prehranu ljudi i delegirani akti

1. Subjekti poduzimaju nužne mjere sprečavanja bolesti kako bi osigurali da premještanja akvatičnih životinja koje nisu namijenjene za objekte, puštanja u divljinu ili prehranu ljudi ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) na akvatične životinje na mjestu odredišta.

2. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 253. o mjerama sprečavanja iz stavka 1. ovog članka kako bi osigurala da akvatične životinje ne šire bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d), uzimajući pritom u obzir pitanja navedena u stavku 3. ovog članka.

3. Pri usvajanju delegiranih akata utvrđenih stavkom 2. Komisija uzima u obzir sljedeće:

(a)	bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) koje su relevantne za vrste s popisa ili kategoriju akvatičnih životinja;

(b)	zdravstveni status u pogledu bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) u kompartmentima, zonama ili polazišnim i odredišnim državama članicama;

(c)	mjesta polazišta i odredišta;

(d)	vrstu premještanja akvatičnih životinja;

(e)	vrste i kategorije akvatičnih životinja;

(f)	starost akvatičnih životinja;

(g)	druge epidemiološke faktore.

Odjeljak 5.

Odstupanja od odjeljaka 1. do 4. i dodatne mjere umanjivanja rizika

Članak 203.

Akvatične životinje namijenjene zatvorenim objektima akvakulture i delegirani akti

1. Subjekti akvatične životinje premještaju u zatvoren objekt za akvakulturu samo ako udovolje sljedećim uvjetima:

(a)	potječu iz drugog zatvorenog objekta za akvakulturu;

(b)	ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke(d) na vrste životinja s popisa u zatvorenom odredišnom objektu za akvakulturu, osim kad je takvo premještanje odobreno u znanstvene svrhe.

2. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte o:

(a)	detaljnim zahtjevima za premještanja životinja akvakulture u zatvorene objekte akvakulture, pored onih utvrđenih stavkom 1. ovog članka;

(b)	posebnim pravilima premještanja životinja akvakulture u zatvorene objekte akvakulture kad postojeće mjere smanjivanja rizika jamče da takva premještanja ne predstavljaju znatan rizik za zdravlje životinja akvakulture unutar tog zatvorenog objekta za akvakulturu i okolnih objekata.

Članak 204.

Odstupanja od premještanja akvatičnih životinja u znanstvene svrhe i delegirani akti

1. Nadležno tijelo na mjestu odredišta može, u skladu s pristankom nadležnog tijela mjesta polazišta, odobriti premještanja u svoje područje akvatičnih životinja koje ne udovoljavaju zahtjevima odjeljaka 1. do 4., s iznimkom članka 190. stavaka 1. i 3. te članaka 191., 192. i članka 193., u znanstvene svrhe.

2. Nadležna tijela odobravaju odstupanja samo za premještanja akvatičnih životinja u znanstvene svrhe, kako je predviđeno stavkom 1. pod sljedećim uvjetima:

(a)

nadležna tijela na mjestu odredišta i mjestu polazišta:

(i)	su dogovorila uvijete takvih premještanja;

(ii)	su poduzela potrebne mjere umanjivanja rizika kako bi osigurala da premještanja tih akvatičnih životinja ne ugrožavaju zdravstveni status na putu i na mjestima odredišta s obzirom na bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d);

(iii)

su prema potrebi obavijestila nadležna tijela država članica kroz koje se prolazi o dodijeljenim odstupanjima i uvjetima pod kojima je to odobrenje dodijeljeno;

(b)	premještanja tih akvatičnih životinja odvijaju se pod nadzorom nadležnih tijela mjesta polazišta, mjesta odredišta i prema potrebi nadležnog tijela države članice kroz koju se prolazi.

3. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se odnose na izmjene i dopune te dopune pravila za odstupanja od strane nadležnih tijela iz stavaka 1. i 2. ovog članka.

Članak 205.

Delegiranje ovlasti koje se odnose na posebne zahtjeve i odstupanja kod izložbi, zooloških vrtova, dućana za kućne ljubimce, ribnjaka, komercijalnih akvarija i veletrgovaca

Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donositi delegirane akte o:

(a)

posebnim zahtjevima koji dopunjuju pravila utvrđena odjeljcima 1. do 4. i za premještanja akvatičnih životinja u sljedeće svrhe:

(i)	za zoološke vrtove, dućane za kućne ljubimce i veletrgovce;

(ii)	za izložbe i sportske, kulturne i slične događaje; ili

(iii)

za komercijalne akvarije;

(b)

odstupanjima od odjeljaka 1. do 4., s iznimkom članka 190. stavaka 1. i 3. te članaka 191., 192. i 193. za premještanja akvatičnih životinja navedena u točki (a) , uz uvjet postojanja odgovarajućih mjera biološke sigurnosti kako bi se osiguralo da takva premještanja ne predstavljaju znatan rizik za zdravstveni status mjesta odredišta . [Am. 308]

Članak 206.

Provedbene ovlasti za privremena odstupanja od premještanja posebnih vrsta ili kategorija akvatičnih životinja

Komisija provedbenim aktima određuje pravila o privremenim odstupanjima od pravila određenih u ovom poglavlju za kretanja posebnih vrsta ili kategorija akvatičnih životinja kad:

(a)

zahtjevi premještanja utvrđeni u članku 195., članku 196. stavku 1., člancima 197. i 198., članku 199. stavcima 1. i 2., članku 200. i članku 201. stavku 1., članku 202. stavku 1., članku 203. stavku 1., članku 204. stavcima 1. i 2. te pravila usvojena u skladu s člankom 196. stavkom 2., člankom 199. stavkom 3., člankom 201. stavkom 2., člankom 202. stavkom 2., člankom 203. stavkom 2., člankom 204. stavkom 3. i člankom 205. nisu učinkoviti u umanjivanju rizika koje određena premještanja tih akvatičnih životinja predstavljaju; ili

(b)	se čini da se bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) širi unatoč zahtjevima premještanja utvrđenim u skladu s odjeljcima 1. do 5.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članku 255. stavku 2.

Iz opravdanih i nezaobilaznih hitnih razloga vezanih uz rizik visokog utjecaja koji predstavlja bolest s popisa te uzimajući u obzir pitanja navedena u članku 205., Komisija donosi provedbene akte koji se neposredno primjenjuju u skladu s procedurom utvrđenom u članku 255. stavku 3.

Članak 207.

Pitanja koja treba uzeti u obzir prilikom donošenja delegiranih i provedbenih akata utvrđenih u ovom odjeljku

Komisija uzima u obzir sljedeće prilikom utvrđivanja pravila koja trebaju biti određena delegiranim i provedbenim aktima utvrđenima člankom 203. stavkom 2., člankom 204. stavkom 3. i člancima 205. i 206.:

(a)	rizike uključene u premještanje;

(b)	zdravstveni status u odnosu na bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) na polazišnim i odredišnim mjestima;

(c)	navedene akvatične životinjske vrste za bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d);

(d)	postojeće mjere biosigurnosti;

(e)	bilo kakve posebne uvjete u kojima se drže akvatične životinje akvakulture; [Am. 309]

(f)	posebne obrasce premještanja određenih objekata akvakulture i vrsta ili kategorija akvatičnih životinja akvakulture na koje se isti odnose; [Am. 310]

(g)	druge epidemiološke faktore.

Odjeljak 6.

Certificiranje zdravlja životinja

Članak 208.

Odgovornost subjekata da osiguraju da su životinje akvakulture popraćene certifikatom o zdravlju životinja

1. Subjekti premještaju životinje akvakulture samo ako se popraćene certifikatom o zdravlju životinja koji je izdalo nadležno tijelo na mjestu polazišta u skladu s člankom 216. stavkom 1. kada pripadaju vrstama s popisa za bolesti s popisa koje su navedene u točki (a) te se premještaju iz jednog od sljedećih razloga:

(a)

namijenjene su uvozu u državu članicu, njenu zonu ili kompartmentu kojima je bolest proglašena iskorijenjenom u skladu s člankom 36. stavkom 3. i člankom 37. stavkom 4. ili za koje je ustanovljen program iskorjenjivanja kako je predviđeno člankom 30. stavcima 1. ili 2. u pogledu jedne ili više od bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točki (b) i (c); te

(b)

namijenjene su jednom od sljedećeg:

(i)	objektu za akvakulturu;

(ii)	puštanju u divljinu;

(iii)

prehrani ljudi.

2. Subjekti životinje akvakulture samo ako su popraćene certifikatom o zdravlju životinja koje je izdalo nadležno tijelo na mjestu polazišta u skladu s člankom 216. stavkom 1. kada pripadaju vrstama s popisa za određene bolesti koje su navedene u točki (a) te se premještaju iz jednog od sljedećih razloga:

(a)

dopušteno im je napustiti zonu ograničenja zbog mjera kontrola bolesti utvrđenih člankom 55. stavkom 1. točkom (f) alinejom (ii), člancima 56. i 64., člankom 65. stavkom 1., člankom 74. stavkom 1., člankom 78. stavcima 1. i 2. ili pravilima donesenim u skladu s člankom 55. stavkom 2., člancima 67. i 68., člankom 71. stavkom 3. i člankom 74. stavkom 3., člankom 79., člankom 81. stavkom 2. te člankom 248. za jednu ili više od bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točaka (a) i (b);

(b)

namijenjene su jednom od sljedećeg:

(i)	objektu za akvakulturu;

(ii)	puštanju u divljinu;

(iii)

prehrani ljudi.

3. Subjekti poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurali da certifikat o zdravlju životinja prate životinje akvakulture od njihovog polazišta do odredišta, osim ako pravilima donesenim u skladu s člankom 214. nisu utvrđene posebne mjere.

Članak 209.

Odgovornost subjekata da osiguraju da su druge akvatične životinje popraćene certifikatom o zdravlju životinja i provedbenim ovlastima

1. Subjekti premještaju samo akvatične životinje koje ne pripadaju životinjama akvakulture navedenim u članku 208. stavcima 1. i 2. ako su popraćene certifikatom o zdravlju životinja koji je izdalo nadležno tijelo na mjestu polazišta u skladu s člankom 216. stavkom 1. kada je, zbog rizika uključenih u premještanje tih akvatičnih životinja, certificiranje zdravlja životinja nužno zbog osiguranja usklađenosti sa sljedećim zahtjevima premještanja za vrste životinja s popisa:

(a)	zahtjevima utvrđenim u odjeljcima 1. do 5. i pravilima donesenim u skladu s tim odjeljcima;

(b)

mjerama kontrole bolesti utvrđenim u članku 55. stavku 1., članku 56., članku 61. stavku 1., člancima 62. i 64., člankom 65. stavkom 1., člankom 74. stavkom 1. i člankom 78. stavcima 1. i 2. ili pravilima donesenim u skladu s člankom 55. stavkom 2., člancima 63., 67. i 68., člankom 71. stavkom 3., člankom 74. stavkom 3., člankom 79. i člankom 81. stavkom 2.;

(c)	hitnim mjerama utvrđenim prema pravilima donesenim u skladu s člankom 248.

2. Članak 208. se također odnosi na divlje akvatične životinje namijenjene objektu za akvakulturu, osim ako polazišno nadležno tijelo ne zaključi da certificiranje nije provedivo zbog prirode polazišnog mjesta tih divljih akvatičnih životinja.

3. Komisija provedbenim aktima određuje pravila o obavezama subjekata iz stavka 2. ovog članka kako bi osigurala da su divlje akvatične životinje namijenjene objektu za akvakulturu popraćene certifikatom o zdravlju životinja.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Članak 210.

Odstupanja država članica pri nacionalnom certificiranju zdravlja životinja

Odstupajući od zahtjeva certificiranja zdravlja životinja iz članaka 208. i 209., države članice mogu dopustiti odstupanja u premještanjima određenih pošiljki akvatičnih životinja bez certifikata o zdravlju životinja unutar svojih teritorija ako imaju spreman alternativan sustav koji osigurava sljedivost takvih pošiljaka i udovoljavanje zahtjevima o zdravlju životinja za takvo premještanje iz odjeljaka 1. do 5.

Članak 211.

Delegiranje ovlasti koje se odnose na certifikaciju zdravlja akvatičnih životinja

Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donositi delegirane akte o:

(a)

odstupanjima od zahtjeva certifikata o zdravlju životinja iz članaka 208. i 209. te uvjetima za takva odstupanja pri premještanju akvatičnih životinja koje ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti zbog:

(i)	kategorija, stadija razvoja ili vrsta akvatičnih životinja;

(ii)	načina držanja i vrste proizvodnje tih vrsta i kategorija životinja akvakulture;

(iii)

namijenjene uporabe akvatičnih životinja;

(iv)	mjesta odredišta akvatičnih životinja;

(b)

posebnim pravilima za certificiranje zdravlja životinja iz članaka 208. i 209. kada alternativne mjere smanjivanja rizika koje je poduzelo nadležno tijelo osiguravaju:

(i)	sljedivost akvatičnih životinja;

(ii)	da akvatične životinje u kretanju udovoljavaju traženim uvjetima o zdravlju životinja utvrđenim u odjeljcima 1. do 5.

(c)	detaljnim pravilima o certifikatima o zdravlju životinja koji trebaju pratiti premještanja akvatičnih životinja u znanstvene svrhe iz članka 204. stavka 1.

Članak 212.

Sadržaj certifikata o zdravlju životinja

1. Certifikat o zdravlju životinja sadrži barem sljedeće informacije:

(a)	objekt ili mjesto polazišta, objekt ili mjesto odredišta i kad je to bitno radi širenja bolesti, bilo koji objekt ili mjesto posjećeno na putu;

(b)	opis akvatičnih životinja;

(c)	broj, volumen ili težinu akvatičnih životinja;

(d)	informacije potrebne kako bi se dokazalo da životinje udovoljavaju zahtjevima premještanja iz odjeljaka 1. do 5.

2. Certifikat o zdravlju životinja može sadržavati i druge informacije koje su potrebne u skladu s drugim propisima Unije.

Članak 213.

Delegiranje ovlasti i provedbeni akti vezani uz sadržaj certifikata o zdravlju životinja

1. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 253. o sadržaju certifikata zdravlja životinja iz članka 212. stavka 1.:

(a)	detaljna pravila u vezi sa sadržajem tih certifikata o zdravlju životinja iz članka 212. stavka 1. za različite kategorije i vrste akvatičnih životinja;

(b)	dodatne informacije koje trebaju biti sadržane u certifikatu o zdravlju životinja iz članka 212. stavka 1.

2. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila o predlošcima obrazaca za zdravstvene certifikate životinja.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Članak 214.

Obaveza subjekata da osiguraju da su akvatične životinje popraćene certifikatima o zdravlju životinja do mjesta odredišta i delegirani akti

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o posebnim mjerama koje dopunjuju zahtjeve certifikacije zdravlja životinja iz članka 208. za sljedeće vrste premještanja akvatičnih životinja:

(a)

premještanja akvatičnih životinja, koje možda neće nastaviti svojom rutom do konačnog odredišta te ih je potrebno vratiti na njihovo mjesto podrijetla ili premjestiti na drugo odredište zbog jednog ili više od navedenih razloga:

(i)	njihova je planirana ruta neočekivano prekinuta radi dobrobiti životinja;

(ii)	neočekivanih nesreća ili događaja na putu;

(iii)

akvatične životinje odbijene su na njihovom odredištu u drugoj državi članici ili na vanjskoj granici Unije;

(iv)	akvatične životinje odbijene su u trećoj zemlji;

(b)	premještanja akvatičnih životinja namijenjenih izložbama te sportskim, kulturnim i sličnim događanjima, kao i njihov kasniji povratak na mjesto podrijetla.

Članak 215.

Obveze subjekata na suradnju s nadležnim tijelima radi certificiranja zdravlja životinja

Subjekti:

(a)	nadležnom tijelu dostavljaju sve informacije potrebne za izdavanje certifikata o zdravlju životinja iz članaka 208. i 209. te pravila donesenih u skladu s člancima 211., 213. i 214.;

(b)	prema potrebi, akvatične životinje podvrgavaju provjerama identiteta, zdravstvenim i dokumentacijskim provjerama kako je utvrđeno člankom 216. stavkom 3. i pravilima donesenim u skladu s člankom 216. stavkom 4.

Članak 216.

Odgovornost nadležnog tijela za certificiranje zdravlja životinja i delegirani akti

1. Nadležno tijelo na zahtjev subjekta izdaje certifikat zdravlja životinja za premještanje akvatičnih životinja kada je to potrebno u skladu s člancima 208. i 209., ili pravilima donesenim u skladu s člancima 211. i 214., ako je udovoljeno sljedećim relevantnim zahtjevima zdravlja životinja:

(a)	onima utvrđenima člankom 190., člankom 191. stavkom 1., člancima 192., 194. i 195., člankom 196. stavkom 1., člancima 197. i 198., člankom 199. stavcima 1 i 2., člankom 200., člankom 202. stavkom 1., člankom 203. stavkom 1. i člankom 204. stavcima 1. i 2.;

(b)	onima utvrđenima delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 191. stavkom 2., člankom 196. stavkom 2., člankom 199. stavkom 3., člankom 200. stavkom 3., člankom 201. stavkom 2., člankom 202. stavkom 2., člankom 203. stavkom 2., člankom 204. stavkom 3. i člankom 205.;

(c)	onima utvrđenima provedbenim aktima donesenim u skladu s člankom 206.

2. Certifikate zdravlja životinja:

(a)	ovjerava i potpisuje službeni veterinar;

(b)	ostaju na snazi određeno vremensko razdoblje, kako je utvrđeno pravilima donesenim u skladu sa stavkom 4. točkom (b), za trajanja kojih životinje akvakulture koje su njima obuhvaćene moraju kontinuirano zadovoljavati jamstva o zdravlju životinja koje se u njima nalaze.

3. Prije potpisivanja certifikata o zdravlju životinja službeni veterinar provjerava udovoljavaju li akvatične životinje na koje se isti odnosi zahtjevima iz ovog poglavlja temeljem provjere dokumentacije, identiteta i zdravlja životinja, kako je predviđeno delegiranim aktima donesenim u skladu sa stavkom 4. gdje je to primjenjivo, uzimajući u obzir vrste i kategorije akvatičnih životinja o kojima se radi te zahtjeve zdravlja životinja.

4. Komisija ima ovlast donositi delegirane akte u skladu s člankom 253., kojim utvrđuje pravila o:

(a)	vrstama dokumentacijskih, identifikacijskih i zdravstvenih provjera za različite vrste i kategorije akvatičnih životinja koje je službeni veterinar dužan provesti u skladu sa stavkom 3. ovog članka kako bi utvrdio udovoljavanje zahtjevima ovog poglavlja;

(b)	vremenskim ograničenjima za provedbu takvih dokumentacijskih, identifikacijskih i zdravstvenih provjera, pregleda i izdavanje certifikata o zdravlju životinja od strane službenog veterinara prije premještanja pošiljki akvatičnih životinja.

Članak 217.

Elektronički zdravstveni certifikati

Elektronički certifikati o zdravlju životinja koji su sastavljeni, obrađeni i odaslani putem IMSOC-a mogu zamijeniti prateće certifikate o zdravlju životinja utvrđene člankom 208. kad takvi elektronički certifikati o zdravlju životinja:

(a)	sadrže sve informacije za koje se traži da budu sadržane u predlošku certifikata o zdravlju životinja u skladu s člankom 212. stavkom 1. i pravilima donesenim u skladu s člankom 213.;

(b)	osiguravaju sljedivost akvatičnih životinja te poveznicu između tih životinja i elektroničkih certifikata o zdravlju životinja.

Članak 218.

Samodeklaracija subjekata kod premještanja akvakulture akvatičnih životinja u druge države članice i delegirani akti [Am. 311]

1. Subjekti na mjestu polazišta izdaju dokument samodeklaracije za premještanja akvatičnih životinja akvakulture sa njihovog mjesta polazišta u jednoj državi članici do mjesta odredišta u drugoj državi članici te osiguravaju da isti prati te akvatične životinje akvakulture kada se ne traži da one budu popraćene certifikatom o zdravlju životinja iz članaka 208. i 209. ili pravilima donesenim u skladu s člancima 211. i 214. [Am. 312]

2. Dokument samodeklaracije iz stavka 1. sadržava barem sljedeće informacije o akvatičnim životinjama akvakulture: [Am. 313]

(a)	njihova mjesta podrijetla i odredišta te u slučajevima kada je to relevantno, sva mjesta na putu;

(b)	opis akvatičnih životinja akvakulture, vrste, količinu, težinu ili volumen, ovisno o životinjama o kojima se radi; [Am. 314]

(c)	informacije potrebne kako bi se dokazalo da akvatične životinje akvakulture udovoljavaju zahtjevima premještanja utvrđenim odjeljcima 1. do 5. [Am. 315]

3. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donositi delegirane akte o:

(a)	detaljnim pravilima vezanima za sadržaj dokumenta samodeklaracije iz stavka 2. ovog članka za različite vrste i kategorije akvatičnih životinja akvakulture; [Am. 316]

(b)	dodatnim informacijama koje se trebaju nalaziti u dokumentu samodeklaracije, pored onih navedenih u stavku 2. ovog članka.

4. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila za predložak obrasca samodeklaracije iz stavka 1. ovog članka.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Odjeljak 7.

Obavješćivanje o premještanjima akvatičnih životinja u druge države članice

Članak 219.

Obaveze subjekta koje se odnose na obavješćivanje o premještanjima akvatičnih životinja između država članica

Subjekti unaprijed obavješćuju nadležna tijela svoje polazišne države članice o planiranim premještanjima akvatičnih životinja iz jedne države članice u drugu državu članicu, kad:

(a)	za akvatične životinje nadležno tijelo polazišne države članice treba izdati certifikat o zdravlju životinja u skladu s člancima 208. i 209. ili pravilima donesenim u skladu s člankom 211. i člankom 214. stavkom 2.;

(b)	akvatične životinje koje se prevoze iz zone ograničenja mora pratiti certifikat o zdravlju akvatičnih životinja kako se navodi u članku 208. stavku 2. točki (a);

(c)

životinje akvakulture i divlje akvatične životinje u prijevozu su namijenjene:

(i)	objektu koji podliježe registraciji u skladu s člankom 171. ili odobrenju u skladu s člancima 174. do 177.;

(ii)	puštanju u divljinu;

(d)	je obavješćivanje nužno u skladu s delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 221.

Za potrebe obavješćivanja utvrđene prvim stavkom ovog članka, subjekti nadležnom tijelu polazišne države članice predaju sve informacije koje su im potrebne kako bi o premještanjima obavijestili nadležno tijelo odredišne države članice u skladu s člankom 220. stavkom 1.

Članak 220.

Obaveze nadležnog tijela u vezi s obavješćivanjem o premještanjima akvatičnih životinja u druge države članice

1. Nadležno tijelo polazišne države članice obavješćuje nadležno tijelo odredišne države članice o premještanju akvatičnih životinja kako je utvrđeno člankom 219. stavkom 1., osim ako za takve obavijesti nije dopušteno odstupanje u skladu s člankom 221. stavkom 1. točkom (c).

2. Obavješćivanje iz stavka 1. ovog članka vrši se kad god je to moguće preko IMSOC-a.

3. Države članice određuju regije za upravljanje obavijestima o premještanjima koje je priopćilo nadležno tijelo, kako je utvrđeno stavkom 1. ovog članka.

Članak 221.

Dodjela ovlasti i provedbeni akti kojima nadležno tijelo obavješćuje o premještanjima akvatičnih životinja

1. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donositi delegirane akte o:

(a)

potrebi obavješćivanja, kojom subjekti u skladu s člankom 219. stavkom 1. o kretanjima između država članica akvatičnih životinja kategorija ili vrsta koje ne pripadaju onima iz članka 219. stavka 1. točaka (a), (b) i (c), gdje je sljedivost takvih premještanja nužna radi udovoljavanja zahtjevima zdravlja životinja određenim ovim poglavljem;

(b)	informacijama potrebnim za obavješćivanje o premještanjima akvatičnih životinja od strane subjekata i nadležnog tijela kako je utvrđeno člankom 219. stavkom 1. i člankom 220. stavkom 1.;

(c)	odstupanjima od zahtjeva obavješćivanja iz članka 219. stavka 1. točke (c) za kategorije ili vrste akvatičnih životinja ili za vrste premještanja koje predstavljaju beznačajan rizik;

(d)	postupcima za slučaj nužde pri obavješćivanju o premještanju akvatičnih životinja u slučaju nestanka struje i drugih smetnji IMSOC sustava;

(e)	zahtjevima da države članice odrede regije kako je utvrđeno člankom 220. stavkom 3.

2. Komisija provedbenim aktima može odrediti pravila o:

(a)

formatu obavješćivanja za:

(i)	subjekte prema nadležnim tijelima polazišne države članice o premještanjima akvatičnih životinja u skladu s člankom 219. stavkom 1.;

(ii)	nadležno tijelo polazišne države članice prema odredišnoj državi članici o premještanjima akvatičnih životinja u skladu s člankom 220. stavkom 1.;

(b)

vremenskim rokovima za:

(i)	potrebne informacije koje subjekti trebaju predati nadležnom tijelu polazišne države članice, navedene u članku 219. stavku 1.;

(ii)	obavješćivanju o premještanjima nadležnog tijela polazišne države članice iz članka 220. stavka 1.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Poglavlje 3.

Premještanja akvatičnih kućnih ljubimaca unutar Unije

Članak 222.

Nekomercijalna premještanja akvatičnih kućnih ljubimaca te delegirani i provedbeni akti

1. Vlasnici kućnih ljubimaca provode samo nekomercijalna premještanja akvatičnih kućnih ljubimaca od vrsta sa popisa iz Priloga I. ako su poduzete odgovarajuće mjere sprječavanja i suzbijanja bolesti kako bi se osiguralo da ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke(d), kao i novih bolesti na životinje na mjestu odredišta te tijekom prijevoza.

2. Članak 112. te pravila utvrđena delegiranim aktima u skladu s člankom 114. točkom (f) i provedbeni akti doneseni u skladu s člankom 117. primjenjuju se na identifikaciju, registraciju i sljedivost akvatičnih kućnih ljubimaca.

3. Sukladno članku 253. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte koji se odnose na mjere sprječavanja i suzbijanja bolesti iz stavka 1. ovog članka kako bi utvrdila da akvatični kućni ljubimci ne predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti iz članka 8. stavka 1. točke (d) niti novih bolesti na životinje u prijevozu i na odredištu, uzimajući u obzir zdravstveni status odredišta kad je to relevantno.

4. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila koja se odnose na mjere sprječavanja i suzbijanja bolesti predviđene stavkom 1. ovog članka te pravilima donesenim u skladu s njegovim stavkom 2.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Poglavlje 4.

Proizvodnja, obrada i distribucija proizvoda životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja, osim živih akvatičnih životinja, unutar Unije

Članak 223.

Opće obaveze subjekta u vezi sa zdravljem životinja i delegirani akti

1. Subjekti poduzimaju odgovarajuće mjere sprječavanja kako bi osigurali da u svim fazama proizvodnje, obrade i distribucije proizvoda životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja koji nisu žive akvatične životinje diljem Unije, takvi proizvodi ne uzrokuju širenje:

(a)	bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d), uzimajući u obzir zdravstveni status mjesta proizvodnje, obrade i odredišta;

(b)	novih bolesti.

2. Subjekti se brinu o tome da proizvodi životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja koji nisu žive akvatične životinje ne dolaze iz objekta ili ustanova za poslovanje s hranom, kao i to da nisu dobiveni od životinja koje dolaze iz objekata ili ustanova za poslovanje s hranom koje podliježu:

(a)	hitnim mjerama utvrđenim člancima 246. i 247. te pravilima donesenim u skladu s člankom 248., osim ako u dijelu VI. nisu utvrđena odstupanja od tih pravila;

(b)

ograničenjima kretanja koja se odnose na akvatične životinje i proizvode životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja, kako je utvrđeno člankom 31. stavkom 1., člankom 55. stavkom 1., člankom 56., člankom 61. stavkom 1. točkom (a), člankom 62. stavkom 1., člankom 65. stavkom 1. točkom (c), člankom 70. stavkom 1. točkom (b) i člankom 74. stavkom 1. točkom (a), člankom 78. stavcima 1. i 2., člankom 80. stavcima 1. i 2. te pravilima donesenim u skladu s člankom 55. stavkom 2., člancima 63. i 67., člankom 71. stavkom 3., člankom 74. stavkom 3., člankom 79., člankom 80. stavkom 3., te člankom 81. stavkom 2., osim ako nisu utvrđena odstupanja navedenih pravila.

3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. koji se odnose na detaljne zahtjeve u vezi nadopunjavanja stavka 2. ovog članka za premještanja proizvoda životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja koji nisu žive akvatične životinje, uzimajući u obzir:

(a)	bolesti i vrste akvatičnih životinja u vezi s tom bolesti, za koje vrijede hitne mjere ili mjere ograničenja kretanja utvrđene stavkom 2.;

(b)	vrste proizvoda životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja;

(c)	mjere smanjivanja rizika koje se primjenjuju na proizvode životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja na mjestima polazišta i odredišta;

(d)	namijenjenu uporabu proizvoda životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja;

(e)	mjesto odredišta proizvoda životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja.

Članak 224.

Certifikati o zdravlju životinja i delegirani akti

1. Subjekti prevoze samo sljedeće proizvode životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja koji nisu žive akvatične životinje, kada su popraćeni certifikatom o zdravlju životinja koje je izdalo nadležno tijelo na mjestu polazišta u skladu s stavkom 3.:

(a)	proizvode životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja kojima je dopušteno napuštanja zone ograničenja zbog hitnih mjera utvrđenih pravilima donesenim u skladu s člankom 248., te one proizvode životinjskog podrijetla od vrsta akvatičnih životinja koje su obuhvaćene tim izvanrednim mjerama;

(b)

proizvode životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja kojima je dopušteno napuštanje zone ograničenja zbog mjera kontrole bolesti u skladu s člankom 31. stavkom 1., člankom 55. stavkom 1. točkom (c), člankom 56., člankom 61. stavkom 1. točkom (a), člankom 62. stavkom 1., člankom 63. stavkom 1., člankom 65. stavkom 1. točkom (c), člankom 70. stavkom 1. točkom (b), člankom 74. stavkom 1. točkom (a), člankom 78. stavcima 1. i 2., člankom 80. stavcima 1. i 2., te pravilima donesenim u skladu s člankom 55. stavkom 2., člancima 63. i 67., člankom 71. stavkom 3., člankom 74. stavkom 3., člankom 79., člankom 80. stavkom 3. i člankom 81. stavkom 2., te proizvode životinjskog podrijetla od vrsta akvatičnih životinja pod navedenim mjerama kontrole bolesti.

2. Subjekti poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurali da certifikat o zdravlju životinja iz stavka 1. prati proizvode životinjskog podrijetla od njihovog polazišta do mjesta odredišta.

3. Nadležno tijelo na zahtjev subjekta izdaje certifikat o zdravlju životinja za premještanja proizvoda životinjskog podrijetla koji nisu žive akvatične životinje kako je navedeno u stavku 1.

4. Članci 212., 214. i 217. te pravila donesena u skladu s člankom 213. i člankom 216. stavkom 4., odnose se na certificiranje premještanja proizvoda životinjskog podrijetla koji nisu žive akvatične životinje kako je navedeno u stavku 1. ovog članka.

5. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. koji se odnose na zahtjeve i detaljna pravila u vezi certifikata o zdravlju životinja koji prati proizvode životinjskog podrijetla koji nisu žive akvatične životinje, kako je navedeno u stavku 1. ovog članka, uzimajući u obzir:

(a)	vrste proizvoda životinjskog podrijetla;

(b)	mjere smanjivanja rizika primijenjene na proizvode životinjskog podrijetla koje smanjuju rizik širenja bolesti;

(c)	namijenjenu uporabu proizvoda životinjskog podrijetla;

(d)	mjesto odredišta proizvoda životinjskog podrijetla.

Članak 225.

Sadržaj certifikata o zdravlju životinja te delegirani i provedbeni akti

1. Certifikat o zdravlju životinja za proizvode životinjskog podrijetla koji nisu žive akvatične životinje sadrži barem sljedeće informacije:

(a)	objekt ili mjesto polazišta i objekt ili mjesto odredišta;

(b)	opis proizvoda životinjskog podrijetla;

(c)	količinu ili volumen proizvoda životinjskog podrijetla;

(d)	oznaku proizvoda životinjskog podrijetla, kada to propisuju članak 65. stavak 1. točka (h) ili pravila donesena u skladu s člankom 66.;

(e)	informacije koje dokazuju da proizvodi životinjskog podrijetla u pošiljci udovoljavaju zahtjevima ograničenja premještanja utvrđenim člankom 223. stavkom 2. i pravilima donesenim u skladu s člankom 223. stavkom 3.

2. Certifikat o zdravlju životinja za proizvode životinjskog podrijetla koji nisu žive akvatične životinje može sadržavati druge potrebne informacije koje zahtijevaju drugi propisi Unije.

3. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se odnose na izmjene i dopune informacija koje će se nalaziti u certifikatu o zdravlju životinja, kako je utvrđeno stavkom 1. ovog članka.

4. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila za predloške obrazaca certifikata o zdravlju životinja kako predviđeno stavkom 1. ovog članka.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Članak 226.

Obavješćivanje o premještanjima proizvoda životinjskog podrijetla u druge države članice

1. Subjekti:

(a)	unaprijed obavješćuju nadležno tijelo polazišne države članice o namjeri premještanja proizvoda životinjskog podrijetla koji nisu žive akvatične životinje kada je potrebno da pošiljke budu popraćene certifikatom o zdravlju životinja u skladu s člankom 224. stavkom 1.;

(b)	sakupljaju sve nužne informacije koje nadležnom tijelu polazišne države članice omogućuju da prijavi premještanje proizvoda životinjskog podrijetla koji nisu žive akvatične životinje do odredišne države članice u skladu sa stavkom 2.

2. Nadležno tijelo polazišne države članice obavješćuje nadležno tijelo odredišne države članice o premještanju proizvoda životinjskog podrijetla koji nisu žive akvatične životinje u skladu s člankom 220. stavkom 1.

3. Članci 219. i 220. te pravila donesena u skladu s člankom 221. primjenjivi su na obavješćivanje o proizvodima životinjskog podrijetla koji nisu žive akvatične životinje.

Poglavlje 5.

Nacionalne mjere

Članak 227.

Nacionalne mjere za ograničavanje utjecaja bolesti koje se ne nalaze na popisu bolesti

1. Kada bolest koja se ne nalazi na popisu bolesti iz članka 8. stavka 1. točke (d) predstavlja znatan rizik za akvatične životinje u državi članici, dotična država članica može poduzeti nacionalne mjere za sprečavanje unosa ili radi kontrole širenja te bolesti.

Države članice osiguravaju da te nacionalne mjere ne prekoračuju granice toga što je odgovarajuće i nužno kako bi se spriječio unos ili kako kontroliralo širenje bolesti unutar države članice.

2. Države članice unaprijed obavješćuju Komisiju o bilo kakvim predloženim nacionalnim mjerama navedenim u stavku 1. koje mogu imati utjecaja na kretanja između država članica.

3. Komisija provedbenim aktima odobrava i u slučaju potrebe mijenja nacionalne mjere navedene u stavku 2. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

4. Odobrenje koje se spominje u stavku 3. dodjeljuje se samo u slučaju kada je uspostava ograničenja kretanja između država članica nužna za sprečavanje unosa ili kontrolu širenja bolesti navedene u stavku 1., uzimajući u obzir sveukupni utjecaj bolesti i mjere poduzete prema Uniji.

GLAVA III.

Vrste životinja koje ne potpadaju pod definiciju kopnenih i akvatičnih životinja, te zametni proizvodi i proizvodi životinjskog podrijetla od tih drugih životinja

Članak 228.

Zahtjevi zdravlja životinja koji se odnose na druge životinje, te zametne proizvode i proizvode životinjskog podrijetla od tih životinja

Kada druge životinje pripadaju vrstama s popisa za bolest s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d), i te druge životinje, njihovi zametni proizvodi ili proizvodi životinjskog podrijetla predstavljaju rizik za javno zdravlje ili zdravlje životinja: primjenjuju se sljedeći zahtjevi zdravlja životinja:

(a)	zahtjevi koji se odnose na registraciju, odobravanje, vođenje evidencije i registara za objekte i prijevoznike kako je utvrđeno poglavljem 1. u glavama I. i II.;

(b)	zahtjevi koji se odnose na sljedivost, utvrđeni člancima 102. do 105. i člancima 112. i 113. za druge životinje te člankom 119. za zametne proizvode;

(c)

zahtjevi kretanja:

(i)

za druge životinje koje uglavnom žive u kopnenom okruženju ili su obično pogođene bolestima kopnenih životinja, uzimajući u obzir kriterije utvrđene stavkom 3. točkama (d) i (e) članka 229., koji je utvrđen u odjeljcima 1. i 6. poglavlja 3. glave I. dijela IV., poglavljima 4. i 5. glave I. dijela IV.;

(ii)	za druge životinje koje uglavnom žive u akvatičnom okruženju ili su obično pogođene bolestima akvatičnih životinja, uzimajući u obzir kriterije utvrđene člankom 229. stavkom 3. točkama (d) i (e), zahtjeve utvrđene u odjeljcima 1. do 5. poglavlja 2. glave II. dijela IV. te poglavljem 2. glave II.;

(iii)

za druge životinje kućne ljubimce, zahtjevi utvrđeni člancima 112. i 152.;

(iv)	za zametne proizvode opći zahtjevi kretanja iz članaka 155. i 156. a posebni zahtjevi premještanja u druge države članice iz članaka 162. i 163.;

(v)	za proizvode životinjskog podrijetla, opće obaveze u vezi zdravlja životinja za subjekte kod proizvodnje, obrade i distribucije unutar Unije proizvoda životinjskog podrijetla iz članaka 164. i 223.;

(d)

sljedeće obaveze certificiranja zdravlja životinja za subjekte i nadležno tijelo te samodeklaracija za subjekte:

(i)	za druge životinje, u skladu s pravilima utvrđenim člancima 140. do 148. ili člancima 208. do 218.;

(ii)	za zametne proizvode, u skladu s pravilima utvrđenim člancima 159. i 160.;

(iii)

za proizvode životinjskog podrijetla, u skladu s pravilima utvrđenim člancima 165. i 166. ili člancima 224. i 225.;

(e)	obavješćivanja o kretanjima od strane subjekata i nadležnog tijela, uzimajući u obzir zahtjeve utvrđene člancima 149., 150., 151., 161., 167. te člancima 219. do 221. i 226.

Članak 229.

Dodjela ovlasti i provedbeni akti o zahtjevima zdravlja životinja koji se odnose na druge životinje, te zametne proizvode i proizvode životinjskog podrijetla od drugih životinja

1. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o dopunama i izmjenama zahtjeva za druge životinje, njihove zametne proizvode ili proizvode životinjskog podrijetla kako je utvrđeno u članku 228., nužne radi umanjivanja rizika bolesti koji se tamo navodi, koji se odnose na:

(a)	zahtjeve registracije, odobrenja, vođenja evidencije i registara za evidenciju objekta ili prijevoznike koji prevoze druge životinje i njihove zametne proizvode ili proizvode životinjskog podrijetla kako je utvrđeno člankom 228. točkom (a);

(b)	zahtjeve sljedivosti za druge životinje i njihove zametne proizvode, kako je utvrđeno člankom 228. točkom (b);

(c)	zahtjeve kretanja za druge životinje i njihove zametne proizvode te proizvode životinjskog podrijetla kako je utvrđeno člankom 228. točkom (c);

(d)	zahtjeve u vezi obaveze subjekata i nadležnog tijela na certifikaciju zdravlja životinja te obaveze subjekata na samodeklaraciju za druge životinje, njihove zametne proizvode i proizvode životinjskog podrijetla, kako je utvrđeno člankom 228. točkom (d);

(e)	zahtjeve u vezi obavješćivanja o kretanju od strane subjekata i nadležnog tijela za druge životinje, njihove zametne proizvode i proizvode životinjskog podrijetla, kako je utvrđeno člankom 228. točkom (e).

2. Komisija provedbenim aktima može utvrditi detaljna pravila za provedbu mjera sprječavanja i suzbijanja bolesti koje su predviđene stavkom 1. ovog članka.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

3. Pri usvajanju delegiranih i provedbenih akata utvrđenih stavcima 1. i 2. Komisija uzima u obzir jedan ili više od navedenih kriterija:

(a)	vrste ili kategorije drugih životinja nalaze se na popisu u skladu s člankom 7. stavkom 2. kao vrste s popisa za jednu ili više bolesti s popisa na koje se odnose određene mjere sprječavanja i suzbijanja bolesti utvrđene ovom Uredbom;

(b)	profil bolesti s popisa koja se odnosi na vrste i kategorije drugih životinja iz točke (a);

(c)	izvedivost, dostupnost i učinkovitost mjera sprječavanja i suzbijanja bolesti za vrste s popisa na koje se takve mjere odnose;

(d)	prevladavajuće kopneni ili akvatični životni okoliš tih drugih životinja;

(e)	vrste bolesti koje utječu na te druge životinje, koje mogu biti ili bolesti koje obično utječu na kopnene ili obično na akvatične životinje, bez obzira na prevladavajući životni okoliš iz točke (b).

DIO V.

ULAZAK U UNIJU I IZVOZ

Poglavlje 1.

Ulazak životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla iz trećih zemalja i teritorija u Uniju

Odjeljak 1.

Zahtjevi ulaska u Uniju

Članak 230.

Zahtjevi ulaska u Uniju životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla

1. Države članice dozvoljavaju ulazak u Uniju samo pošiljkama životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla iz trećih zemalja ili teritorija ako udovoljavaju sljedećim zahtjevima:

(a)

dolaze iz treće zemlje ili teritorija koji je u skladu s člankom 231. na popisu za određenu vrstu i kategoriju životinja, zametnih proizvoda ili proizvoda životinjskog podrijetla, ili njene zone ili kompartmenta, osim ako nisu obuhvaćene odstupanjem ili dodatnim pravilima donesenim u skladu s člankom 241. stavkom 1.;

(b)	dolaze iz objekata koji su odobreni i na popisu kada članak 234. i pravila donesena u skladu s člankom 235. zahtijevaju takvo odobrenje i popis;

(c)	udovoljavaju zahtjevima zdravlja životinja za ulazak u Uniju određenim delegiranim aktima donesenim u skladu s člankom 236. stavkom 1. kad su takvi zahtjevi određeni za životinju, zametni proizvod ili proizvod životinjskog podrijetla u pošiljci;

(d)	popraćeni su certifikatom o zdravlju životinja, izjavama i drugim dokumentima kad to zahtjeva članak 239. stavak 1. ili pravila donesena u skladu s člankom 239. stavkom 4..

2. Subjekti predstavljaju pošiljke životinja zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla iz trećih zemalja ili teritorija za službenu kontrolu utvrđenu člankom 45. Uredbe (EU) br. xxxx/xxxx (*7) [Uredba o službenom nadzoru], osim ako odstupanje nije utvrđeno u skladu s tom Uredbom u trenutku ulaska u Uniju.

Odjeljak 2.

Popis trećih zemalja i teritorija

Članak 231.

Popis trećih zemalja i teritorija iz kojih je dopušten ulazak životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla u Uniju te provedbeni i delegirani akti

1. Komisija provedbenim aktima utvrđuje popise trećih zemalja i teritorija iz kojih je dopušten ulazak određenih vrsta i kategorija životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla u Uniju, uzimajući u obzir sljedeće kriterije:

(a)	propise o zdravlju životinja treće zemlje ili teritorija i pravila ulaska u tu zemlju ili teritorij životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla iz drugih trećih zemalja i teritorija;

(b)	jamstva nadležnog tijela treće zemlje ili teritorija koja se odnose na učinkovito provođenje i kontrolu propisa o zdravlju životinja navedenih u točki (a);

(c)	organizaciju, strukturu, resurse i zakonske ovlasti nadležnog tijela u trećoj zemlji ili teritoriju;

(d)	procedure za certifikaciju zdravlja životinja u trećoj zemlji ili teritoriju;

(e)

status zdravlja životinja treće zemlje ili njenog teritorija, zona ili kompartmenta, u vezi s:

(i)	bolestima s popisa i novim bolestima;

(ii)	bilo kojim aspektom životinjskog i javnog zdravlja ili situacije vezanima za okoliš u trećoj zemlji ili teritoriju, njenoj zoni ili kompartmentu, koji može predstavljati rizik životinjskom ili javnom zdravlju ili statusu okoliša u Uniji;

(f)	jamstva koja može dati nadležno tijelo treće zemlje ili teritorija u vezi s usklađenosti ili jednakovrijednosti s relevantnim zahtjevima zdravlja životinja koji se primjenjuju u Uniji;

(g)

redovitost i brzinu kojom treća zemlja ili teritorij dostavlja informacije o infektivnim ili zaraznim životinjskim bolestima na svojem teritoriju Svjetskoj organizaciji za zdravlje životinja (OIE), posebno informacije koje se odnose na bolesti na popisu Kodeksa o zdravlju akvatičnih ili kopnenih životinja pri OIE-u;

(h)	rezultate nadzora Komisije provedenih u trećoj zemlji ili teritoriju;

(i)	bilo kakva iskustva sakupljena u prethodnim ulascima životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla iz treće zemlje ili teritorija i rezultate službenih nadzora izvršenih na mjestu ulaska takvih životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla u Uniju.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

2. Do usvajanja popisa trećih zemalja i teritorija utvrđenih stavkom 1., te ako ti popisi nisu bili sastavljeni u skladu s propisima Unije utvrđenim člankom 258. stavkom 2., države članice odlučuju iz kojih trećih zemalja i teritorija određene vrste ili kategorije životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla mogu ući u Uniju.

U svrhu prvog podstavka države članice uzimaju u obzir kriterije za uključivanje na popise trećih zemalja i teritorija koji su utvrđeni stavkom 1. točkama (a) i (i) ovog članka.

3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o odstupanjima od stavka 2. ovog članka, ograničavajući mogućnost država članica da odluče iz kojih trećih zemalja i teritorija određene vrste ili kategorije životinja, zametni proizvod ili proizvod životinjskog podrijetla može ući u Uniju, kada je to nužno zbog rizika koji ta određena vrsta ili kategorija životinje, zametni proizvod ili proizvod životinjskog podrijetla predstavlja.

Članak 232.

Informacije koje trebaju biti uključene u popise trećih zemalja i teritorija

Komisija određuje sljedeće informacije za svaku treću zemlju ili teritorij sa popisa iz članka 231. stavka1.:

(a)	kategorije ili vrste životinja, zametnih proizvoda ili proizvoda životinjskog podrijetla koji mogu ući u Uniju iz te treće zemlje ili teritorija;

(b)	mogu li životinje, zametni proizvodi ili proizvodi životinjskog podrijetla određeni u skladu s točkom (a) ući u Uniju iz cijelog teritorija te treće zemlje ili samo iz jedne ili više njenih zona ili kompartmenta.

Članak 233.

Suspenzija i povlačenje sa popisa trećih zemalja i teritorije i provedbeni akti

1. Komisija provedbenim aktima suspendira ili povlači sa popisa iz člankom 231. stavka 1. treću zemlju ili teritorij, njenu zonu ili kompartment iz bilo kojeg od sljedećih razloga:

(a)	treća zemlja ili teritorij, ili jedna ili više od njenih zona ili kompartmenta više ne udovoljava kriterijima iz članka 231. stavka 1. kada je to relevantno za ulazak u Uniju određene vrste ili kategorije životinje, zametnog proizvoda ili proizvoda životinjskog podrijetla;

(b)	zdravstvena situacija životinja u trećoj zemlji ili teritoriju, njenoj zoni ili kompartmentu je takva da je suspenzija ili povlačenje sa spomenutog popisa nužno radi zaštite zdravstvenog statusa životinja u Uniji;

(c)	unatoč zahtjevima Komisije prema trećoj zemlji ili teritoriju u vezi ažurnih informacija o situaciji zdravlja životinja i drugima pitanjima iz članka 231. stavka 1., ta treća zemlja ili teritorij nije dostavio takve informacije;

(d)	treća zemlja ili teritorij nisu dali pristanak da ih Komisija u ime Unije kontrolira na njezinom teritoriju.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Iz opravdanih i nezaobilaznih hitnih razloga vezanih uz visok rizik uvođenja u Uniju bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d), Komisija donosi provedbene akte koji se neposredno primjenjuju u skladu s procedurom utvrđenom u članku 255. stavku 3.

2. Komisija provedbenim aktima može ponovo uključiti treću zemlju ili teritorij, njenu zonu ili kompartment koji je bio suspendiran ili povučen s popisa iz članka 231. stavka 1. iz jednog od sljedećih razloga:

(a)	iz razloga navedenih u stavku 1. točkama (a) ili (c) ovog članka, ako treća zemlja ili teritorij dokaže da udovoljava kriterijima popisa koji su utvrđeni člankom 231. stavkom 1.;

(b)

iz razloga navedenih u stavku 1. točki (b) ovog članka, ako treća zemlja ili teritorij pruži odgovarajuća jamstva da je zdravstvena situacija životinja ili situacija javnog zdravlja zbog koje je suspendirana ili povučena s tog popisa riješena ili više ne predstavlja prijetnju životinjskom ili javnom zdravlju Unije; [Am. 317]

(c)

iz razloga navedenih u stavku 1. točki (d) ovog članka, pod uvjetom da:

(i)	treća zemlja ili teritorij nisu dali pristanak da ih Komisija u ime Unije kontrolira na njezinom teritoriju; te

(ii)	rezultati navedene kontrole Komisije pokažu kako treća zemlja ili teritorij, njene zone ili kompartmenti udovoljavaju kriterijima popisa utvrđenim člankom 231. stavkom 1.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o pravilima izmjena i dopuna kriterija za suspenziju i povlačenje treće zemlje ili teritorija, njenih zona ili kompartmenta sa popisa utvrđenog člankom 231. stavkom 1., kako je utvrđeno stavkom 1. ovog članka.

Odjeljak 3.

Odobrenje i popis objekata u trećim zemljama i teritorijima

Članak 234.

Odobrenje i popis objekata

1. Države članice dozvoljavaju ulazak u Uniju samo kopnenim životinjama i njihovima zametnim proizvodima koji potječu iz vrste objekta za koji je u Uniji potrebno odobrenje u skladu s člankom 89. stavkom 2. i pravilima donesenim u skladu s člankom 89. stavkom 3. i člankom 90., ako taj objekt u trećoj zemlji ili teritoriju:

(a)	udovoljava zahtjevima zdravlja životinja u toj trećoj zemlji ili teritoriju koji su jednaki pravilima za tu vrstu objekta koja su na snazi u Uniji;

(b)	odobrilo je i stavilo na popis nadležno tijelo otpremne treće zemlje ili teritorija.

2. Komisija sakuplja popise odobrenih objekata navedenih u stavku 1. točki (b) koje je dobila od nadležnih tijela trećih zemalja ili teritorija.

3. Komisija državama članicama daje bilo kakve nove ili ažurirane popise odobrenih objekata koje je dobila iz trećih zemalja ili teritorija i čini ih javno dostupnima.

Članak 235.

Delegiranje ovlasti za odobrenja i popis objekata

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o pravilima odstupanja od zahtjeva članka 234. stavka 1. točke (b) kada alternativne mjere umanjivanja rizika na snazi u trećoj zemlji ili teritoriju pružaju jednaka jamstva za zdravlje životinja u Uniji.

Odjeljak 4.

Ulazak u Uniju vrsta i kategorija životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla

Članak 236.

Delegiranje ovlasti u vezi sa zahtjevima zdravlja životinja pri ulasku u Uniju vrsta i kategorija životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla

1. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donositi delegirane akte o zahtjevima zdravlja životinja pri:

(a)	ulasku u Uniju vrsta i kategorija životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla iz trećih zemalja i teritorija;

(b)	kretanju unutar Unije i postupanju s tim životinjama, zametnim proizvodima i proizvodima životinjskog podrijetla nakon njihovog ulaska u Uniju.

2. Zahtjevi zdravlja životinja utvrđeni stavkom 1. točkom (a):

(a)	jednako su strogi kao i zahtjevi zdravlja životinja određeni ovom Uredbom i pravilima donesenim u skladu s njom koja se primjenjuju na kretanje dotičnih vrsta i kategorija životinja, zametnih proizvoda ili proizvoda životinjskog podrijetla unutar Unije; ili

(b)	su jednaki zahtjevima zdravlja životinja koji važe za vrste i kategorije životinja, zametnih proizvoda ili proizvoda životinjskog podrijetla utvrđenim dijelom IV. ove Uredbe.

3. Do usvajanja delegiranih akata koji utvrđuju zahtjeve zdravlja životinja u odnosu na određenu vrstu ili kategoriju životinje, zametni proizvod ili proizvod životinjskog podrijetla kako je utvrđeno stavkom 1. ovog članka i ako takvi zahtjevi već nisu bili određeni u skladu s propisima Unije navedenim u članku 258. stavku 2., države članice mogu primijeniti nacionalna pravila, ako ta pravila:

(a)	udovoljavaju zahtjevima određenim stavkom 2. ovog članka te uzimaju u obzir pitanja navedena u člancima 237. i 238.;

(b)	nisu manje stroga od onih koja su utvrđena glavama I. i II. dijela IV.

Članak 237.

Pitanja koja treba uzeti u obzir u delegiranim aktima utvrđenima člankom 236. u vezi ulaska životinja u Uniju

Komisija pri određivanju zahtjeva zdravlja životinja u delegiranim aktima utvrđenima člankom 236. stavkom 1. za ulazak određenih vrsta i kategorija životinja u Uniju uzima u obzir sljedeća pitanja:

(a)	bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) i nove bolesti;

(b)	zdravstveni status Unije u odnosu na bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) i nove bolesti;

(c)	vrste s popisa s obzirom na bolesti s popisa iz članka 8. stavka1. točke (d) i nove bolesti;

(d)	dob i spol životinja;

(e)	podrijetlo životinja;

(f)	vrstu objekta i vrstu proizvodnje u mjestima polazišta i odredišta;

(g)	planirano mjesto odredišta;

(h)	namijenjenu uporabu životinja;

(i)	bilo kakve mjere smanjivanja rizika koje su na snazi u trećim zemljama, polazišnim ili tranzitnim teritorijima, ili nakon dolaska na teritorij Unije;

(j)	zahtjeve zdravlja životinja koji se primjenjuju na kretanja tih životinja unutar Unije;

(k)	druge epidemiološke čimbenike;

(l)	standarde zdravlja životinja u međunarodnoj trgovini koji su mjerodavni za vrste i kategorije tih životinja.

Članak 238.

Pitanja koja treba uzeti u obzir u delegiranim aktima utvrđenima člankom 236. u vezi ulaska zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla u Uniju

Komisija pri određivanju zahtjeva zdravlja životinja u delegiranim aktima utvrđenim člankom 236. stavkom 1. za ulazak zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla u Uniju uzima u obzir sljedeća pitanja:

(a)	bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) i nove bolesti;

(b)	zdravstveni status životinja od kojih potječu zametni proizvodi ili proizvodi životinjskog podrijetla te Unije u odnosu na bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) te nove bolesti;

(c)	vrstu i prirodu određenog zametnog proizvoda ili proizvoda životinjskog podrijetla, postupke, načine prerade i druge mjere smanjivanja rizika koje se primjenjuju na mjestu polazišta, otpreme pošiljke ili na odredištu;

(d)	vrstu objekta i vrstu proizvodnje u mjestima polazišta i odredišta;

(e)	planirano mjesto odredišta;

(f)	namijenjenu uporabu zametnih proizvoda ili proizvoda životinjskog podrijetla;

(g)	zahtjeve zdravlja životinja koji se primjenjuju na kretanja zametnih proizvoda ili proizvoda životinjskog podrijetla unutar Unije;

(h)	druge epidemiološke čimbenike;

(i)	međunarodne standarde zdravlja životinja u trgovini koji su relevantni za određene zametne proizvode ili proizvode životinjskog podrijetla.

Odjeljak 5.

Certifikati o zdravlju životinja, izjave i drugi dokumenti

Članak 239.

Certifikati o zdravlju životinja, izjave i drugi dokumenti za ulazak u Uniju

1. Države članice dopuštaju ulazak u Uniju samo pošiljkama životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla ako su popraćeni:

(a)	certifikatom o zdravlju životinja koji je izdalo nadležno tijelo polazišne treće zemlje ili teritorija;

(b)	izjavama ili drugim dokumentima, kad to zahtijevaju pravila donesena u skladu sa stavkom 4. točkom (a).

2. Države članice ne dozvoljavaju ulazak u Uniju pošiljaka životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla, osim ako certifikat o zdravlju životinja naveden u stavku 1. točki (a) nije provjerio i potpisao službeni veterinar u trećoj zemlji ili teritoriju, a koji je u skladu sa zahtjevima certificiranja utvrđenima člankom 146. stavkom 3. ili člankom 216. stavkom 3. i pravilima donesenim u skladu s člankom 146. stavkom 4. ili 216. stavkom 4.

3. Države članice dopuštaju da elektronički certifikati o zdravlju životinja koji su sastavljeni, obrađeni i odaslani putem IMSOC-a zamijene prateće certifikate o zdravlju životinja iz stavka 1. kad takvi elektronički certifikati o zdravlju životinja:

(a)	sadrže sve informacije koje certifikat o zdravlju životinja iz stavka 1. točke (a) ovog članka treba sadržavati u skladu s člankom 240. stavkom 1. i pravilima donesenim u skladu s člankom 240. stavkom 3.;

(b)	osiguravaju sljedivost pošiljaka životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla te povezuje te pošiljke sa elektroničkim certifikatom o zdravlju životinja.

4. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donositi delegirane akte o:

(a)

odstupanjima od zahtjeva zdravlja životinja utvrđenih stavkom 1. točkom (a) za pošiljke životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla te određenih pravilima za certifikaciju zdravlja životinja tih pošiljaka koje predstavljaju beznačajan rizik za životinjsko ili javno zdravlje u Uniji zbog jednog ili više sljedećih čimbenika:

(i)	kategorije ili vrste životinja, zametnih proizvoda ili proizvoda životinjskog podrijetla;

(ii)	načina držanja i vrsta proizvodnje životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla;

(iii)

njihove namijenjene uporabe;

(iv)	alternativnih mjera za smanjivanje rizika koje su na snazi u trećim zemljama, polazišnim ili tranzitnim teritorijima, ili nakon dolaska na teritorij Unije, koje pružaju jednaku zaštitu životinjskog i javnog zdravlja Unije kao što je utvrđeno ovom Uredbom;

(v)	jamstava trećih zemalja ili teritorija da je udovoljavanje zahtjevima za ulazak u Uniju dokazano drugim sredstvima pored certifikata o zdravlju životinja;

(b)

zahtjevima da pošiljke životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla koji ulaze u Uniju budu popraćene izjavama ili drugim dokumentima potrebnima za dokazivanje da životinje, zametni proizvodi i proizvodi životinjskog podrijetla koji ulaze u Uniju zadovoljavaju zahtjeve zdravlja životinja za ulazak u Uniju koji su određeni pravilima donesenim u skladu s člankom 236. stavkom 1.

Članak 240.

Sadržaj certifikata o zdravlju životinja

1. Certifikat o zdravlju životinja utvrđen člankom 239. stavkom 1. točkom (a) sadrži barem sljedeće informacije:

(a)

naziv i adresu:

(i)	objekta ili mjesta polazišta;

(ii)	objekta ili mjesta odredišta;

(iii)

gdje je to primjenjivo, objekata za skupne operacije ili odmor domaćih životinja;

(b)	opis životinja, zametnih proizvoda ili proizvoda životinjskog podrijetla;

(c)	broj ili volumen životinja, zametnih proizvoda ili proizvoda životinjskog podrijetla;

(d)	gdje je to primjenjivo, oznaku i registraciju životinja ili zametnih proizvoda;

(e)	informacije koje dokazuju da životinje, zametni proizvodi i proizvodi životinjskog podrijetla u pošiljci udovoljavaju zahtjevima zdravlja životinja za ulazak u Uniju utvrđenim člankom 230. i člankom 236. stavkom 3. i pravilima donesenim u skladu s člankom 236. stavkom 1. i člankom 241.

2. Certifikat o zdravlju životinja iz članka 239. stavka 1. točke(a) može sadržavati i drukčije informacije koje zahtijeva drugo zakonodavstvo Unije.

3. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donositi delegirane akte o:

(a)	informacijama koje se trebaju nalaziti u certifikatu o zdravlju životinja iz članka 239. stavka 1. točke (a) pored onih navedenih u stavku 1. ovog članka;

(b)	informacijama koje se trebaju nalaziti u izjavama ili u drugim dokumentima iz članka 239. stavka 1. točke (b).

4. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila o predlošcima obrazaca certifikata o zdravlju životinja, izjavama i drugima dokumentima iz članka 239. stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

5. Do usvajanja pravila delegiranim i provedbenim aktima donesenim u skladu sa stavcima 3. i 4. ovog članka, u odnosu na određene vrste ili kategorije životinja, zametnog proizvoda ili proizvoda životinjskog podrijetla te ako takva pravila nisu bila određena zakonodavstvom Unije kako je navedeno u članku 258. stavku 2., države članice mogu primjenjivati nacionalna pravila ako udovoljavaju uvjetima određenim stavkom 1. ovog članka.

Odjeljak 6.

Odstupanja i dodatni zahtjevi za određene kategorije životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla

Članak 241.

Odstupanja i dodatni zahtjevi za određene kategorije životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla

1. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o odstupanjima od zahtjeva utvrđenih člankom 230. stavkom 1. te člancima 234. i 239. i dodatnim zahtjevima za ulazak u Uniju za sljedeće:

(a)

životinje:

(i)	namijenjene cirkusima, događanjima, izlaganjima, pokazivanju, priredbama i zatvorenim objektima;

(ii)	koje su kućni ljubimci;

(iii)

namijenjene uporabi u znanstvene svrhe;

(iv)	za koje Unija nije konačno odredište;

(v)	koje potječu iz Unije i koje su premještene u treću zemlju ili teritorij te vraćene natrag u Uniju iz te treće zemlje ili teritorija;

(vi)	koje potječu iz Unije i koje su u prijevozu kroz treću zemlju ili teritorij na putu ka drugom dijelu Unije;

(vii)

koje su namijenjene privremenoj ispaši u blizini granica Unije;

(viii)

koje za zdravstveni status životinja u Uniji predstavljaju beznačajan rizik;

(b)

proizvode životinjskog podrijetla:

(i)	namijenjene osobnoj uporabi;

(ii)	namijenjene prehrani u prijevoznim sredstvima koja dolaze iz trećih zemalja ili teritorija;

(c)

zametne proizvode i proizvode životinjskog podrijetla:

(i)	namijenjene za uzorke u trgovini;

(ii)	namijenjene za uzorke za istraživanja i dijagnostiku;

(iii)

za koje Unija nije konačno odredište;

(iv)	koji potječu iz Unije i koji su premješteni u treću zemlju ili teritorij te vraćeni natrag u Uniju iz te treće zemlje ili teritorija;

(v)	koji potječu iz Unije i koji su u prijevozu kroz treću zemlju ili teritorij na putu ka drugom dijelu Unije;

(vi)	koji za zdravstveni status životinja u Uniji predstavljaju beznačajan rizik.

Ti delegirani akti uzimaju u obzir pitanja navedena u člancima 237. i 238.

2. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila:

(a)	o predlošcima obrazaca za certifikate o zdravlju životinja, izjavama i drugim dokumentima za kategorije životinja, zametne proizvode i proizvode životinjskog podrijetla iz stavka 1.;

(b)	koja navode, za proizvode iz stavka 1. ovog članka, kodove iz kombinirane nomenklature kad takvi kodovi nisu utvrđeni pravilima donesenim u skladu s člankom 45. stavkom 2. točkom (b) Uredbe (EU) br. xxxx/xxxx (*8) [Uredba o službenom nadzoru].

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Poglavlje 2.

Ulazak određenih proizvoda koji nisu životinje, zametni proizvodi i proizvodi životinjskog podrijetla iz trećih zemalja i teritorija u Uniju

Članak 242.

Uzročnici bolesti i delegirani akti

1. Svaka fizička ili pravna osoba koja unosi uzročnike bolesti u Uniju:

(a)	jamči da njihov ulazak u Uniju ne predstavlja rizik za životinjsko ili javno zdravlje u Uniji s obzirom na bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) i nove bolesti;

(b)	poduzima mjere sprječavanja i suzbijanja bolesti kako bi osigurala da ulazak tih uzročnika bolesti u Uniju ne predstavlja rizik bioterorizma.

2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. koji određuju zahtjeve za ulazak uzročnika bolesti u Uniju koji se odnose na:

(a)	pakiranje uzročnika bolesti;

(b)	druge mjere smanjivanja rizika koje su potrebne radi sprečavanja puštanja i širenja uzročnika bolesti.

Članak 243.

Biljni materijal te delegirani i provedbeni akti

1. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donijeti delegirane akte o:

(a)	određenim zahtjevima zdravlja životinja za ulazak biljnog materijala u Uniju, koji djeluje kao prijenosnik bolesti s popisa ili novih bolesti;

(b)

zahtjevima u vezi s:

(i)	certifikacijom zdravlja životinja, uzimajući u obzir pravila utvrđena člankom 239. stavkom 1. točkom (a) i člankom 239. stavcima 2. i 3.; ili

(ii)	izjavama ili drugim dokumentima, uzimajući u obzir pravila utvrđena člankom 239. stavkom 1. točkom (b).

2. Komisija određuje zahtjeve zdravlja životinja iz stavka 1. ovog članka u slučaju nepovoljne pojave bolesti u trećim zemljama ili teritorijima koji se odnose na bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) ili nove bolesti te uzimajući u obzir sljedeće kriterije:

(a)	predstavlja li bolest s popisa ili nova bolest koja se može prenijeti putem biljnog materijala ozbiljan rizik za zdravlje životinja ili ljudi u Uniji;

(b)	vjerojatnost da će životinje s popisa vrsta za određenu bolest s popisa ili novu bolest biti u izravnom ili neizravnom kontaktu s biljnim materijalom iz stavka 1.;

(c)	dostupnost i učinkovitost alternativnih mjera smanjivanja rizika s obzirom na spomenuti biljni materijal, koji može ukloniti ili svesti na minimum rizik prijenosa iz stavka 2. točki (a).

3. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila koja navode, za biljni materijal iz stavka 1. ovog članka, kodove iz kombinirane nomenklature kad takve oznake nisu utvrđene pravilima donesenim u skladu s člankom 45. stavkom 2. točkom (b) Uredbe (EU) br. xxxx/xxxx (*9) [Uredba o službenom nadzoru].

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Članak 244.

Prijevozna sredstva, oprema, materijali za pakiranje, voda u prijevozu, hrana za životinje i krma te delegirani i provedbeni akti

1. Subjekti koji dovoze životinje i proizvode u Uniju poduzimaju odgovarajuće i nužne mjere sprječavanja bolesti tijekom prijevoza, kako je utvrđeno člankom 122. stavkom 1. i člankom 191. stavkom 1.

2. Komisija je u skladu s člankom 253. ovlaštena donositi delegirane akte o:

(a)

određenim zahtjevima zdravlja životinja za ulazak u Uniju:

(i)	sredstava prijevoza za životinje, zametnih proizvoda, proizvoda životinjskog podrijetla, nusproizvoda životinjskog podrijetla i od njih dobivenih proizvoda;

(ii)	opreme, materijala za pakiranje ili vode za životinje u prijevozu, zametnih proizvoda, proizvoda životinjskog podrijetla, nusproizvoda životinjskog podrijetla i od njih dobivenih proizvoda, ili hrane za životinje i krme koji mogu prenijeti bolesti životinja;

(b)

zahtjevima u vezi s:

(i)	certifikacijom zdravlja životinja, uzimajući u obzir pravila utvrđena člankom 239. stavkom 1. točkom (a) i člankom 239. stavcima 2. i 3.; ili

(ii)	izjavama ili drugim dokumentima, uzimajući u obzir pravila utvrđena člankom 239. stavkom 1. točkom (b).

3. Komisija određuje zahtjeve zdravlja životinja utvrđene stavkom 2. u slučaju nepovoljne pojave bolesti koja se odnosi na jednu ili više bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) ili na nove bolesti koje predstavljaju ozbiljan rizik za zdravlje životinja i ljudi u Uniji, u:

(a)	susjednoj trećoj zemlji;

(b)	trećoj zemlji podrijetla;

(c)	trećoj tranzitnoj zemlji.

4. Komisija provedbenim aktima može utvrditi pravila koja navode, za proizvode iz stavka 2. točke (a) ovog članka, kodove iz kombinirane nomenklature kad takve oznake nisu utvrđene pravilima donesenim u skladu s člankom 45. stavkom 2. točkom (b) Uredbe (EU) br. xxxx/xxxx (*10) [Uredba o službenom nadzoru].

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

Poglavlje 3.

Izvoz

Članak 245.

Izvoz iz Unije

1. Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi osigurale da se izvoz i ponovni izvoz životinja i proizvoda iz Unije u treću zemlju ili teritorij odvija u skladu s pravilima za premještanje životinja i proizvoda između država članica utvrđenim u dijelu IV., uzimajući pri tom u obzir zdravstveni status životinja u trećoj zemlji, odredišnom teritoriju, njenoj zoni ili kompartmentu s obzirom na bolesti s popisa iz članka 8. stavka 1. točke (d) i nove bolesti.

Međutim, ako to zahtjeva nadležno tijelo treće zemlje ili teritorija uvoznika ili ako je tako utvrđeno zakonima, propisima, normama, kodeksima ponašanja i drugim zakonskim i administrativnim procedurama na snazi u toj zemlji ili teritoriju, izvoz i ponovni izvoz iz Unije može se odvijati u skladu s tim odredbama.

2. Kad su odredbe bilateralnog sporazuma zaključenog između Unije i treće zemlje primjenjive, životinje i proizvodi izvezeni iz Unije u tu treću zemlju ili teritorij udovoljavaju tim odredbama.

DIO VI.

HITNE MJERE

Odjeljak 1.

Hitne mjere koje se odnose na premještanje životinja i proizvoda unutar Unije te prijevozna sredstva i drugi materijal koji je mogao doći u kontakt s takvim životinjama i proizvodima

Članak 246.

Hitne mjere koje treba poduzeti nadležno tijelo pogođene države članice u slučaju izbijanja bolesti s popisa, nove bolesti ili opasnosti na njenom teritoriju

1. U slučaju izbijanja bolesti s popisa, nove bolesti ili opasnosti za koje je vjerojatno da predstavljaju ozbiljan rizik, nadležno tijelo države članice u kojoj se to dogodilo, ovisno o težini situacije i bolesti ili opasnosti u pitanju, odmah poduzima jednu ili više od sljedećih hitnih mjera kako bi spriječilo širenje bolesti ili opasnosti:

(a)

za bolesti s popisa:

(i)	koje su navedene u članku 8. stavku 1. točki (a) mjere kontrole bolesti utvrđene u poglavlju 1. glave II. dijela III.;

(ii)	koje su navedene u članku 8. stavku 1. točkama (b) i (c) mjere kontrole bolesti utvrđene u poglavlju 2. glave II. dijela III.;

(b)

za nove bolesti i opasnosti:

(i)	ograničenja kretanja životinja i proizvoda koji potječu iz objekata ili kad je to bitno, iz zona ograničenja ili kompartmenta gdje je došlo do izbijanja opasnosti te sredstva prijevoza i drugog materijala koji je mogao doći u kontakt s tim životinjama ili proizvodima;

(ii)	karantenu životinja i izolaciju proizvoda;

(iii)

mjere nadzora i sljedivosti;

(iv)	bilo kakve odgovarajuće mjere kontrole bolesti utvrđene u poglavlju 1. glave II. dijela III.;

(c)	bilo koje druge hitne mjere koje smatra odgovarajućima za djelotvornu i učinkovitu sprječavanje i suzbijanje širenja bolesti ili opasnosti.

2. Nadležno tijelo iz stavka 1. obavješćuje Komisiju i ostale države članice:

(a)	odmah o izbijanju ili pojavi opasnosti iz stavka 1.;

(b)	bez odgađanja o hitnim mjerama poduzetim u skladu sa stavkom 1.

Članak 247.

Hitne mjere koje trebaju poduzeti države članice osim one u kojoj je došlo do izbijanja ili opasnosti

1. Nadležna tijela država članica, osim one u kojoj je došlo do izbijanja ili opasnosti iz članka 246. stavka 1., poduzimaju jednu ili više hitnih mjera iz članka 246. stavka 1. kad na svom teritoriju otkriju životinje ili proizvode iz države članice iz članka 246. stavka 1., prijevozna sredstva ili bilo kakav drugi materijal koji je mogao doći u kontakt s takvim životinjama ili proizvodima.

2. Pri postojanju ozbiljnog rizika nadležno tijelo iz stavka 1. ovog članka može do usvajanja hitnih mjera od strane Komisije u skladu s člankom 248. poduzeti hitne mjere iz članka 246. stavka 1. kao privremene, ovisno o težini situacije s obzirom na životinje ili proizvode koji potječu iz objekata ili s bilo kojih drugih lokacija, ili kad je to bitno iz zona ograničenja države članice gdje je došlo do pojave bolesti ili opasnosti iz članka 246. stavka 1., sredstva prijevoza ili drugi materijal koji je mogao doći u kontakt s takvim životinjama.

3. Nadležno tijelo iz stavka 1. obavješćuje Komisiju i ostale države članice:

(a)	odmah o izbijanju ili pojavi opasnosti iz stavka 1.;

(b)	bez odgađanja o hitnim mjerama poduzetim u skladu sa stavcima 1. i 2.

Članak 248.

Hitne mjere Komisije

1. U slučaju izbijanja ili pojave opasnosti kako je navedeno u članku 246. stavku 1. te u slučaju hitnih mjera koje su poduzela nadležna tijela država članica u skladu s člankom 246. stavkom 1. i člankom 247. stavcima 1. i 2., Komisija razmatra situaciju i poduzete hitne mjere te donosi provedbenim aktom jednu ili više hitnih mjera utvrđenih člankom 246. stavkom 1. o životinjama, proizvodima i prijevoznim sredstvima te drugom materijalu koji je mogao doći u kontakt s tim životinjama ili proizvodima, u bilo kojem od sljedećih slučajeva:

(a)	Komisija nije bila obaviještena o bilo kakvim mjerama poduzetim u skladu s člankom 246. stavkom 1. i člankom 247. stavcima 1. i 2.;

(b)	Komisija smatra kako su mjere poduzete u skladu s člankom 246. stavkom 1. i člankom 247. stavcima 1. i 2. neprimjerene;

(c)	Komisija smatra kako je potrebno odobriti ili zamijeniti mjere koje su poduzela nadležna tijela država članica u skladu s člankom 246. stavkom 1. i člankom 247. stavcima 1. i 2. kako bi se izbjegli neopravdani prekidi kretanja životinja i proizvoda.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

2. Iz valjano utemeljenih krajnje hitnih razloga koji se odnose na ozbiljne rizike širenja bolesti ili opasnosti Komisija može donijeti odmah primjenjive provedbene akte u skladu s člankom 255. stavkom 3.

Odjeljak 2.

Hitne mjere koje se odnose na pošiljke životinja i proizvoda iz trećih zemalja i teritorija te prijevozna sredstva i drugi materijal koji je mogao doći u kontakt s takvim pošiljkama

Članak 249.

Hitne mjere koje treba poduzeti nadležno tijelo države članice

Kad nadležno tijelo države članice sazna za pošiljku životinja ili proizvoda iz treće zemlje ili teritorija, prijevozna sredstva ili materijale koji su mogli doći u kontakt s takvom pošiljkom koja vjerojatno predstavlja ozbiljan rizik za Uniju zbog moguće infekcije ili kontaminacije bolestima s popisa, novim bolestima ili opasnostima, ono odmah:

(a)

poduzima jednu ili više sljedećih hitnih mjera nužnih za smanjivanje rizika, zavisno od težine situacije:

(i)	uništavanje pošiljke;

(ii)	karantenu životinja i izolaciju proizvoda;

(iii)

mjere nadzora i sljedivosti;

(iv)	po potrebi, bilo kakve mjere kontrole bolesti navedene u poglavlju 1. glave II. dijela III.;

(v)	bilo koje druge hitne mjere koje smatra odgovarajućima za sprečavanje širenja bolesti ili opasnosti na Uniju;

(b)	putem IMSOC-a odmah obavješćuje Komisiju i druge države članice o rizicima povezanima s upitnom pošiljkom te o podrijetlu pošiljke.

Članak 250.

Hitne mjere Komisije

1. Kada u trećoj zemlji ili teritoriju dođe do pojave ili širenja bolesti s popisa, nove bolesti ili opasnosti za koje je vjerojatno da predstavljaju ozbiljan rizik, ili ako to zahtjeva bilo koji drugi ozbiljan razlog vezan uz zdravlje životinja ili javno zdravlje, Komisija provedbenim aktom može i na svoju inicijativu ili na zahtjev države članice donijeti jednu ili više hitnih mjera te zavisno od težine situacije:

(a)	obustaviti ulazak u Uniju pošiljaka životinja i proizvoda, prijevoznih sredstava i drugih materijala koji su mogli doći u kontakt s pošiljkama koje bi mogle proširiti tu bolest ili opasnost na Uniju;

(b)	utvrditi posebne zahtjeve za ulazak u Uniju pošiljaka životinja i proizvoda, prijevoznih sredstava i drugih materijala koji su mogli doći u kontakt s pošiljkama koje bi mogle proširiti tu bolest ili opasnost na Uniju;

(c)	poduzeti bilo koje druge odgovarajuće hitne mjere kontrole bolesti kako bi spriječila širenje te bolesti ili opasnosti u Uniju.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

2. U slučaju opravdanih neodložnih izvanrednih okolnosti koje se odnose na ozbiljne rizike, Komisija nakon konzultacije s dotičnom državom članicom donosi provedbene akte koji su odmah primjenjivi u skladu s postupkom iz članka 255. stavka 3.

Članak 251.

Hitne mjere koje poduzima država članica u slučaju nedjelovanja Komisije

1. Kad država članica zatraži od Komisije da poduzme hitne mjere u skladu s člankom 250. i Komisija to ne učini, država članica:

(a)

može, do usvajanja hitnih mjera od strane Komisije u skladu s stavkom 2. ovog članka, privremeno poduzeti jednu ili više hitnih mjera iz točke (a) članka 249. prema pošiljkama životinja, proizvodima, prijevoznim sredstvima i drugom materijalu koji je mogao doći u kontakt s takvim pošiljkama koje potječu iz treće zemlje ili teritorija kako je navedeno u članku 250. stavku 1., zavisno od težine situacije na njenom teritoriju;

(b)	bez odgađanja obavješćuje Komisiju i nadležna tijela drugih država članica o takvim hitnim mjerama te obrazlaže njihovo usvajanje.

2. Komisija razmatra situaciju i hitne mjere koje je država članica poduzela u skladu sa stavkom 1. ovog članka te provedbenim aktom donosi, gdje je to potrebno, jednu ili više hitnih mjera utvrđenih člankom 250.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom pregleda iz članka 255. stavka 2.

3. Iz valjano utemeljenih krajnje hitnih razloga koji se odnose na ozbiljne rizike, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom navedenim u članku 255. stavku 3.

DIO VII.

ZAJEDNIČKE ODREDBE

GLAVA I.

Postupovne odredbe

Članak 252.

Izmjene Priloga I. i II.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o izmjenama Priloga I. i II. kako bi se u obzir uzeli tehnički i znanstveni napredak te izmijenjene okolnosti u javnom i životinjskom zdravlju. [Am. 318]

Članak 253.

Delegiranje ovlasti

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenim ovim člankom i zahtjevom za dosljedno te lako razumljivo i primjenjivo zakonodavstvo . Kako bi se osigurala puna iskoristivost, pravilno tumačenje i primjena odredba u delegiranim aktima s popisa u stavku 2. ovog članka, Komisija je dužna odrediti organizacijski kriterij za pojednostavljivanje strukture i broja delegiranih akata koje će donijeti. [Am. 319]

2. Ovlast donošenja delegiranih akata navedenih u članku 4. stavku 2., članku 5. stavku 2., članku 6. stavku 2., članku 7. stavku 2., članku 8. stavku 1., članku 9. stavku 2., članku 11. stavku 3., članku 13. stavku 2., članku 15. stavku 2., članku 16. stavku 3., članku 17. stavku 3., članku 18. stavku 3., člancima 24. i 28., članku 30. stavku 4., članku 31. stavku 2., članku 34. stavku 2., članku 35. stavku 2.a, članku 37. stavku 5., članku 39., članku 41. stavku 3., članku 42. stavku 5., članku 44. stavku 1., članku 47., članku 48. stavku 3., članku 53. stavku 2., članku 54. stavku 3., članku 55. stavku 2., članku 58. stavku 2., članku 63., članku 64. stavku 4., članku 67., članku 68. stavku 2., članku 70. stavku 3., članku 72. stavku 2., članku 73. stavku 3., članku 74. stavku 3., članku 76. stavku 2., članku 79., članku 80. stavku 4., članku 85. stavku 3., članku 89. stavku 3., članku 92. stavku 2., članku 96. stavku 3., članku 100. stavku 1., članku 103. stavku 2., člancima 114. i 115., članku 119. stavku 1., članku 122. stavku 2., članku 128. stavku 1., članku 129. stavku 2., članku 132., članku 133. stavku 2., članku 134. stavku 2., članku 135. stavku 3., članku 136. stavku 4., članku 137., članku 141. stavku 1., članku 143. stavku 1., članku 144., članku 146. stavku 4., članku 148. stavku 3., članku 151. stavku 1., članku 152. stavku 2., članku 154. stavku 1., članku 158., članku 159. stavku 5., članku 160. stavku 3., članku 162. stavku 2., članku 163 stavku 3., članku 164. stavku 3., članku 165. stavku 5., članku 166. stavku 3., članku 174. stavku 3., članku 179. stavku 2., članku 184 stavku 1., članku 188 stavku 1., članku 191. stavku 2., članku 196. stavku 2., članku 199. stavku 3., članku 200. stavku 3., članku 201. stavku 2., članku 202. stavku 2., članku 203. stavku 2., članku 204. stavku 3., člancima 205. i 211., članku 213. stavku 1., članku 214., članku 216. stavku 4., članku 218. stavku 3., članku 221. stavku 1., članku 222. stavku 3., članku 223. stavku 3., članku 224. stavku 5., članku 225. stavku 3., članku 229. stavku 1., članku 231. stavku 3., članku 233. stavku 3., članku 235., članku 236. stavku 1., članku 239. stavku 4., članku 240. stavku 3., članku 241. stavku 1., članku 242. stavku 2., članku 243. stavku 1., članku 244. stavku 2., članku 252., članku 259. stavku 2., članku 260. stavku 2. i članku 261. stavku 2. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje od pet godina počevši od (*11). Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće takvom produljenju ne usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja. . [Am. 320]

3. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 229. stavku 1. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina od (*).

(*)	Datum stupanja na snagu osnovnog zakonodavnog akta ili bilo koji drugi datum koji je zakonodavac odredio. [Am. 321]

3a. Delegirani akti temelje se na dostupnim znanstvenim dokazima i donose se nakon savjetovanja s dionicima i stručnjacima te uz dužno uvažavanje znanstvenih mišljenja Europske agencije za sigurnost hrane. [Am. 322]

4. Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz stavka 1. ovog članka te koje je navedeno u članku 229. stavku 1. Odlukom o opozivu prestaje vrijediti delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Ona stupa na snagu dan nakon objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na neki kasniji datum koji je u njemu naveden. Ona ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

5. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6. Delegirani akt donesen na temelju odredbi iz stavka 2. ovog članka te u skladu s člankom 229. stavkom 1. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. To se razdoblje produžuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 254.

Hitni postupak

1. Delegirani akti doneseni na temelju ovog članka odmah stupaju na snagu i primjenjuju se ako nije iznesen nijedan prigovor u skladu sa stavkom 2. U priopćenju Europskom parlamentu i Vijeću o delegiranom aktu navode se razlozi korištenja hitnog postupka.

2. Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na delegirani akt u skladu s postupkom navedenim u članku 253. stavku 6. U tom slučaju, nakon priopćenja odluke Europskog parlamenta ili Vijeća o ulaganju prigovora, Komisija bez odgađanja opoziva akt.

Članak 255.

Postupak odbora

1. Komisiji pomaže Stalni odbor za biljke, životinje, hranu i hranu za životinje osnovan temeljem članka 58. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) 182/2011.

2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011, vezano za članak 5.

GLAVA II.

Kazne

Članak 256.

Kazne

Države članice određuju pravila o kaznama primjenjivim na kršenje odredbi ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi se osigurala provedba navedenih pravila. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, razmjerne i s učinkom odvraćanja.

Države članice obavješćuju Komisiju o tim odredbama… (*12) najkasnije te je bez odgađanja obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

GLAVA III.

Mjere država članica

Članak 257.

Mjere država članica

1. Države članice mogu unutar svojih teritorija primjenjivati dodatne ili strože mjere od onih utvrđenih ovom Uredbom koje se odnose samo na:

(a)	odgovornosti za zdravlje životinja iz poglavlja 3. dijela I.;

(b)	obavješćivanje u državama članicama utvrđeno člankom 16.;

(c)	nadzor utvrđen poglavljem 2. dijela II.;

(d)	registraciju, odobrenje, vođenje evidencije i registara kako je utvrđeno poglavljem 1. glave I. i poglavljem 1. glave II. dijela IV.;

(e)	zahtjeve sljedivosti za domeće kopnene životinje i zametne proizvode utvrđene poglavljem 2. glave I. dijela IV.

2. Nacionalne mjere iz stavka 1. u skladu su s pravilima utvrđenim ovom Uredbom:

(a)	ometaju kretanje životinja i proizvoda između država članica samo u slučaju da je ono znanstveno opravdano zbog kontroliranja zaraznih bolesti ;

(b)	nisu u suprotnosti sa pravilima navedenim u stavku 1. [Am. 323]

DIO VIII.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 258.

Stavljanje izvan snage

1. Odluka 78/642/EEZ, Direktiva 79/110/EEZ, Direktiva 81/6/EEZ, Odluka 89/455/EEZ, Direktiva 90/423/EEZ, Odluka 90/678/EEZ stavljaju se izvan snage.

2. Sljedeći akti stavljaju se izvan snage od … (*13):

—	Direktiva 64/432/EEZ,

—	Direktiva 77/391/EEZ,

—	Direktiva 78/52/EEZ,

—	Direktiva 80/1095/EEZ,

—	Direktiva 82/894/EEZ,

—	Direktiva 88/407/EEZ,

—	Direktiva 89/556/EEZ,

—	Direktiva 90/429/EEZ,

—	Direktiva 91/68/EEZ,

—	Odluka 91/666/EEZ,

—	Direktiva 92/35/EEZ,

—	Direktiva 92/65/EEZ,

—	Direktiva 92/66/EEZ,

—	Direktiva 92/118/EEZ,

—	Direktiva 92/119/EEZ,

—	Odluka br. 95/410/EZ,

—	Direktiva 2000/75/EZ,

—	Odluka br. 2000/258/EZ,

—	Uredba (EZ) br. 1760/2000, [Am. 324]

—	Direktiva 2001/89/EZ,

—	Direktiva 2002/60/EZ,

—	Direktiva 2002/99/EZ,

—	Direktiva 2003/85/EZ,

—	Uredba (EU) br. [XXX/XXX [ Umetnuti broj… nekomercijalna kretanja kućnih ljubimaca i stavljanje izvan snage Uredbe (EZ) br. 998/2003 ], [Am. 325]

—	Uredba (EZ) br. 21/2004, [Am. 326]

—	Direktiva 2004/68/EZ,

—	Direktiva 2005/94/EZ,

—	Direktiva 2006/88/EZ,

—	Direktiva 2008/71/EZ, [Am. 327]

—	Direktiva 2009/156/EZ,

—	Direktiva 2009/158/EZ.

Upućivanja na akte koji su stavljeni izvan snage tumače se kao upućivanja na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom navedenom u Prilogu III.

3. Akti koje je donijela Komisija u skladu s aktima Vijeća i Europskog parlamenta koji su navedeni u stavku 2. ostaju važeći sve dok nisu u suprotnosti s pravilima utvrđenim ovom Uredbom.

Članak 259.

Prijelazne mjere koje se odnose na stavljanje izvan snage Uredbe (EZ) br. 1760/2000, Uredbe (EZ) br. 21/2004 i Direktive 2008/71/EZ

1. Neovisno o članku 258. stavku 2. ove Uredbe, Uredba (EZ) br. 1760/2000, Uredba (EZ) 21/2004 te Direktiva 2008/71/EZ nastavljaju se primjenjivati do datuma koji će se odrediti u delegiranom aktu donesenom u skladu sa stavkom 2.

2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 252. o datumu od kojeg se akti iz stavka 1. ovog članka više ne primjenjuju.

Taj je datum dan primjene odgovarajućih pravila koja će biti donesena u skladu s delegiranim aktima utvrđenim člankom 103. stavkom 2. te člancima 114. i 115. ove Uredbe. [Am. 328]

Članak 260.

Prijelazne mjere koje se odnose na stavljanje izvan snage Direktiva 92/66/EEZ, 2000/75/EZ, 2001/89/EZ, 2002/60/EZ, 2003/85/EZ i 2005/94/EZ

1. Neovisno o članku 258. stavku 2. ove Uredbe, Direktive 92/66/EEZ, 2000/75/EZ, 2001/89/EZ, 2002/60/EZ, 2003/85/EZ i 2005/94/EZ nastavljaju se primjenjivati do datuma koji će se odrediti u delegiranom aktu donesenom u skladu sa stavkom 2. ovog članka.

2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o datumu od kojeg se Direktive iz stavka 1. ovog članka više ne primjenjuju.

Taj je datum dan primjene odgovarajućih pravila koja će biti donesena u skladu s delegiranim aktima utvrđenim člankom 44. stavkom 1., člankom 47. stavkom 1. člankom 48. stavkom 3., člankom 53. stavkom 1., člankom 54. stavkom 3., člankom 58. stavkom 2., člankom 63., člankom 64. stavkom 4., člankom 67., člankom 68. stavkom 2. i člankom 70. stavkom 3. ove Uredbe.

Članak 261.

Prijelazne mjere koje se odnose na stavljanje izvan snage Uredbe (EU) br. [XXX/XXX o nekomercijalnim kretanjima kućnih ljubimaca]

1. Neovisno o članku 258. stavku 2. ove Uredbe, Uredba (EU) br. [XXX/XXX] nastavlja se primjenjivati do datuma koji će se odrediti u delegiranom aktu donesenom u skladu sa stavkom 2. ovog članka.

2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 253. o datumu od kojeg se Uredba XXX/XXX više ne primjenjuje.

Taj je datum dan primjene odgovarajućih pravila koja će biti donesena u skladu s delegiranim aktima utvrđenim člankom 114. točkom (f) te člankom 152. stavkom 2. i člankom 222. stavkom 3. ove Uredbe. [Am. 329]

Članak 261.a

Izvješće Europskom parlamentu i Vijeću

Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću najkasnije do 31. prosinca 2019. Izvješće Komisije sadrži pregled primjene ove Uredbe, uključujući iskustvo dobiveno preko delegiranih ovlasti u skladu s člankom 253. te je, po potrebi, popraćeno relevantnim prijedlozima. [Am. 330]

Članak 262.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se … [36 mjeseci od dana stupanja Uredbe na snagu].

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u,

Za Europski parlament

Predsjednik

Za Vijeće

Predsjednik

(1) Još nije obljavljeno u Službenom listu.

(2) Stajalište Europskog parlamenta od 15. travnja 2014.

(3) Odluka Vijeća 94/800/EZ od 22. prosinca 1994. o zaključivanju u ime Europske zajednice, s obzirom na pitanja iz njezine nadležnosti, sporazuma postignutih u Urugvajskom krugu multilateralnih pregovora (1986.-1994.) (SL L 336, 23.12.1994., str. 1.)

(5) Uredba (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1774/2002 (Uredba o nusproizvodima životinjskog podrijetla) (SL L 300, 14.11.2009., str. 1.)

(6) Uredba (EZ) br. 999/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o utvrđivanju pravila za sprečavanje, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija (SL L 147, 31.5.2001., str. 1.)

(7) Direktiva 2003/99/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. studenoga 2003. o praćenju zoonoza i uzročnika zoonoza, o izmjeni Odluke Vijeća 90/424/EEZ i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 92/117/EEZ (SL L 325, 12.12.2003., str. 31.)

(8) Uredba (EZ) br. 2160/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. studenoga 2003. o kontroli salmonele i drugih određenih uzročnika zoonoza koji se prenose hranom (SL L 325, 12.12.2003., str. 1.)

(9) Odluka br. 2119/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 1998. o uspostavi mreže za epidemiološki nadzor i kontrolu zaraznih bolesti u Zajednici (SL L 268, 3.10.1998., str. 1.)

(10) Direktiva Vijeća 2006/88/EZ od 24. listopada 2006. o zahtjevima zdravlja životinja koji se primjenjuju na životinje akvakulture i njihove proizvode te o sprečavanju i kontroli određenih bolesti akvatičnih životinja (SL L 328, 24.11.2006., str. 14.)

(11) Direktiva Vijeća 92/65/EEZ od 13. srpnja 1992. o utvrđivanju uvjeta zdravlja životinja kojima se uređuje trgovina i uvoz u Zajednicu životinja, sjemena, jajnih stanica i zametaka koji ne podliježu uvjetima zdravlja životinja utvrđenima u određenim propisima Zajednice iz Priloga A dijela I. Direktivi 90/425/EEZ (SL L 268, 14.9.1992., str. 54.)

(12) Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.)

(13) Doc SANCO/7070/2010.

(14) Uredba (EU) xxxx/xxxx Europskog parlamenta i Vijeća o službenom nadzoru i ostalim službenim aktivnostima koje se provode kako bi se osigurala primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i biljnom reproduktivnom materijalu, sredstvima za zaštitu bilja te o izmjenama uredbi (EZ) br. 999/2001, 1829/2003, 1831/2003, 1/2005, 396/2005, 834/2007, 1099/2009, 1069/2009, 1107/2009, uredbi (EU) br. 1151/2012, i direktiva 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ, 2008/120/EZ i 2009/128/EZ (EE L…).

(*1) Datum i broj 2013/0140(COD).

(15) Direktiva 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. o zaštiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe (SL L 276, 20.10.2010., str. 33.)

(16) Direktiva Vijeća 64/432/EEZ od 26. lipnja 1964. o zdravstvenim problemima životinja koji utječu na trgovinu govedima i svinjama unutar Zajednice (SL 121, 29.7.1964., str. 1977.)

(17) Direktiva Vijeća 91/68/EEZ od 28. siječnja 1991. o uvjetima zdravlja životinja kojima se uređuje trgovina životinjama iz porodica ovaca i koza unutar Zajednice (SL L 46, 19.2.1991., str. 19.)

(18) Direktiva Vijeća 2009/156/EZ od 30. studenoga 2009. o uvjetima zdravlja životinja kojima se uređuje premještanje i uvoz kopitara iz trećih zemalja (SL L 192, 23.7.2010., str. 1.)

(19) Direktiva Vijeća 2009/158/EZ od 30. studenoga 2009. o uvjetima zdravlja životinja kojima se uređuje trgovina peradi i jajima za valenje unutar Zajednice i njihov uvoz iz trećih zemalja (SL L 343, 22.12.2009., str. 74.)

(*2) Referentni broj 2013/0140(COD).

(20) Uredba (EU) br. 576/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o nekomercijalnom premještanju kućnih ljubimaca i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 998/2003 (SL L 178, 28.6.2013., str. 1.)

(21) Direktiva 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka osiguravanja informacija u području tehničkih normi i propisa te o pravilima o uslugama informacijskog društva (SL L 204, 21.7.1998., str. 37.)

(22) Direktiva Vijeća 77/391/EEZ od 17. svibnja 1977. o uvođenju mjera Zajednice za iskorjenjivanje bruceloze, tuberkuloze i leukoze u goveda (SL L 145, 13.6.1977., str. 44.).

(23) Direktiva Vijeća 78/52/EEZ od 13. prosinca 1977. o utvrđivanju kriterija Zajednice za nacionalne planove za ubrzano iskorjenjivanje bruceloze, tuberkuloze i enzootske leukoze u goveda (SL L 15, 19.1.1978., str. 34.).

(24) Direktiva Vijeća 80/1095/EEZ od 11. studenoga 1980. o utvrđivanju uvjeta za oslobađanje i održavanje područja Zajednice slobodnim od klasične svinjske kuge (SL L 325, 1.12.1980., str. 1.).

(25) Direktiva Vijeća 82/894/EEZ od 21. prosinca 1982. o načinu prijave bolesti životinja unutar Zajednice (SL L 378, 31.12.1982., str. 58.).

(26) Direktiva Vijeća 88/407/EEZ od 14. lipnja 1988. o utvrđivanju zahtjeva zdravlja životinja koji se primjenjuju na trgovinu unutar Zajednice i na uvoz duboko smrznutog sjemena domaćih životinja vrste goveda (SL L 194, 22.7.1988., str. 10.).

(27) Direktiva Vijeća 89/556/EEZ od 25. rujna 1989. o uvjetima zdravlja životinja kojima se uređuje trgovina zamecima domaćih životinja vrste goveda unutar Zajednice i njihov uvoz iz trećih zemalja (SL L 302, 19.10.1989., str. 1.).

(28) Direktiva Vijeća 90/429/EEZ od 26. lipnja 1990. o utvrđivanju uvjeta zdravlja životinja koji se primjenjuju na trgovinu unutar Zajednice i uvoz sjemena domaćih životinja vrste svinja (SL L 224, 18.8.1990., str. 62.).

(29) Odluka Vijeća 91/666/EEZ od 11. prosinca 1991. o uspostavljanju zaliha cjepiva Zajednice protiv bolesti slinavke i šapa (SL L 368, 31.12.1991., str. 21.).

(30) Direktiva Vijeća 92/35/EEZ od 29. travnja 1992. o utvrđivanju pravila kontrole i mjera suzbijanja konjske kuge (SL L 157, 10.6.1992., str. 19.).

(31) Direktiva Vijeća 92/66/EEZ od 14. srpnja 1992. o uvođenju mjera Zajednice za kontrolu newcastleske bolesti (SL L 260, 5.9.1992., str. 1.)

(32) Direktiva Vijeća 92/118/EEZ od 17. prosinca 1992. o utvrđivanju zahtjeva za zdravlje životinja i zahtjeva za javno zdravlje kojima se uređuje trgovina i uvoz u Zajednicu proizvoda koji ne podliježu navedenim zahtjevima utvrđenim u posebnim pravilima Zajednice iz Priloga A dijela I. Direktivi 89/662/EEZ te, s obzirom na patogene tvari, iz Direktive 90/425/EEZ (SL L 62, 15.3.1993., str. 49.)

(33) Direktiva Vijeća 92/119/EEZ od 17. prosinca 1992. o uvođenju općih mjera Zajednice za suzbijanje određenih bolesti životinja i posebnih mjera koje se odnose na vezikularnu enterovirusnu bolest svinja (SL L 62, 15.3.1993., str. 69.)

(34) Odluka Vijeća 95/410/EZ od 22. lipnja 1995. o utvrđivanju pravila za mikrobiološko ispitivanje uzorkovanjem u proizvodnom pogonu podrijetla peradi za klanje namijenjene za Finsku i Švedsku (SL L 243, 11.10.1995., str. 25.)

(35) Direktiva Vijeća 2000/75/EZ od 20. studenoga 2000. o utvrđivanju posebnih odredaba za kontrolu i iskorjenjivanje bolesti plavog jezika (SL L 327, 22.12.2000., str. 74.)

(36) Odluka Vijeća 2000/258/EZ od 20. ožujka 2000. o određivanju posebnog instituta odgovornog za utvrđivanje kriterija za standardizaciju seroloških testova u svrhu praćenja učinkovitosti cjepiva protiv bjesnoće (SL L 79, 30.3.2000., str. 40.)

(37) SL L 204, 11.8.2000., str. 1.

(38) Direktiva Vijeća 2001/89/EZ od 23. listopada 2001. o mjerama Zajednice za kontrolu klasične svinjske kuge (SL L 316, 1.12.2001., str. 5.)

(39) Direktiva Vijeća 2002/60/EZ od 27. lipnja 2002. o utvrđivanju posebnih odredaba za kontrolu afričke svinjske kuge i o izmjeni Direktive 92/119/EEZ koja se odnosi na tješinsku bolest i afričku svinjsku kugu (SL L 192, 20.7.2002., str. 27.)

(40) Direktiva Vijeća 2002/99/EZ od 16. prosinca 2002. o utvrđivanju zdravstvenih pravila za životinje kojima se uređuje proizvodnja, prerada, stavljanje u promet i unošenje proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi (SL L 18, 23.1.2003., str. 11.)

(41) Direktiva Vijeća 2003/85/EZ od 29. rujna 2003. o mjerama Zajednice za suzbijanje slinavke i šapa, o stavljanju izvan snage Direktive 85/511/EEZ i Odluka 89/531/EEZ i 91/665/EEZ te o izmjeni Direktive 92/46/EEZ (SL L 306, 22.11.2003., str. 1.)

(42) SL L …

(43) Uredba Vijeća (EZ) br. 21/2004 od 17. prosinca 2003. o uspostavi sustava za označivanje i registraciju ovaca i koza i izmjeni Uredbe (EZ) br. 1782/2003 i direktiva 92/102/EEZ i 64/432/EEZ (SL L 5, 9.1.2004., str. 8.)

(44) Direktiva Vijeća 2004/68/EZ od 26. travnja 2004. o utvrđivanju pravila zdravlja životinja za uvoz u i provoz kroz Zajednicu određenih živih papkara i o izmjeni Direktive 90/426/EEZ i 92/65/EEZ i stavljanju izvan snage Direktive 72/462/EEZ (SL L 139, 30.4.2004., str. 321.)

(45) Direktiva Vijeća 2005/94/EZ od 20. prosinca 2005. o mjerama Zajednice u vezi s kontrolom influence ptica i o stavljanju izvan snage Direktive 92/40/EEZ (SL L 10, 14.1.2006., str. 16.)

(46) Direktiva Vijeća 2008/71/EEZ od 15. srpnja 2008. o identifikaciji i registraciji svinja (SL L 213, 8.8.2008., str. 31.)

(47) Odluka Vijeća 78/642/EEZ od 25. srpnja 1978. o mjerama zaštite zdravlja u odnosu na Republiku Bocvanu (SL L 213, 3.8.1978., str. 15.)

(48) Direktiva Vijeća 79/110/EEZ od 24. siječnja 1979. o ovlašćivanju Talijanske Republike za odgodu obavješćivanja i provedbe nacionalnih planova za ubrzano iskorjenjivanje bruceloze i tuberkuloze u stoke (SL L 29, 3.2.1979., str. 24.)

(49) Direktiva Vijeća 81/6/EEZ od 1. siječnja 1981. o ovlašćivanju Helenske Republike za dostavu i provedbu svojih nacionalnih planova za ubrzano iskorjenjivanje bruceloze i tuberkuloze u stoke (SL L 14, 16.1.1981., str. 22.)

(50) Odluka Vijeća 89/455/EEZ od 24. srpnja 1989. o uvođenju mjera Zajednice za uspostavu pilot projekata za suzbijanje bjesnoće s ciljem njezinog iskorjenjivanja ili sprečavanja (SL L 223, 2.8.1989., str. 19.)

(51) Direktiva Vijeća 90/423/EEZ od 26. lipnja 1990. o izmjeni Direktive 85/511/EEZ o uvođenju mjera Zajednice za kontrolu bolesti slinavke i šapa, Direktive 64/432/EEZ o zdravstvenim problemima životinja koji utječu na trgovinu govedima i svinjama unutar Zajednice i Direktive 72/462/EEZ o problemima u vezi sa zdravstvenim i veterinarskim pregledima pri uvozu goveda, svinja te svježeg mesa iz trećih zemalja (SL L 224, 18.8.1990., str. 13.)

(52) Odluka Vijeća 90/678/EEZ od 13. prosinca 1990. o priznavanju određenih dijelova područja Zajednice bilo službeno slobodnima od svinjske kuge ili slobodnima od svinjske kuge (SL L 373, 31.12.1990., str. 29.)

(53) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.)

(*3) Referentni broj 2013/0140(COD).

(*4) Referentni broj 2013/0140(COD).

(54) Uredba (EZ) br. 853/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o utvrđivanju određenih higijenskih pravila za hranu životinjskog podrijetla (SL L 139, 30.4.2004., str. 55)

(*5) Referentni broj 2013/0140(COD).

(55) Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznanju profesionalnih kvalifikacija (SL L 255, 30.09.2005., str. 22.)

(*6) Referentni broj 2013/0140(COD).

(56) Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (SL L 218, 13.8.2008., str. 30).

(57) Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2005 od 22. prosinca 2004. o zaštiti životinja tijekom prijevoza i s prijevozom povezanih postupaka i o izmjeni direktiva 64/432/EEZ i 93/119/EZ i Uredbe (EZ) br. 1255/97 (SL L 3, 5.1.2005., str. 1).

(*7) Referentni broj 2013/0140(COD).

(*8) Referentni broj 2013/0140(COD).

(*9) Referentni broj 2013/0140(COD).

(*10) Referentni broj 2013/0140(COD).

(*11) Datum stupanja na snagu osnovnog zakonodavnog akta (ili bilo koji drudi datum kojeg je odredio zakonodavac)

(*12) Do jedne godine nakon datuma primjene ove Uredbe.

(*13) Datum primjene ove Uredbe.

Prilog – I.

Dio 1.

Bolesti kopnenih životinja

Podložne pravilima navedenim u	Članak 8. stavak 1. točka (a) Trenutačno suzbijanje bolesti i iskorjenjivanje	Članak 8. stavak 1. točka (b) Obvezno iskorjenjivanje	Članak 8. stavak 1. točka (c) Neobvezno „dobrovoljno” iskorjenjivanje	Članak 8. stavak 1. točka (d) Trgovina	Članku 8. stavku 1. točki (e) Obavješćivanje, izvješćivanje i nadzor	Vrste s popisa
Klasična svinjska kuga	X	X	0	X	X	Suidae i Tayassuidae
Bolest plavog jezika	X	X	0	X	X	Svi preživači PRIJENOSNICI: Culicoides, itd.
Epizootska hemoragijska bolest jelena	X	X	0	X	X	Svi preživači PRIJENOSNICI: Culicoides, itd.
Vezikularna bolest svinja	X	X	0	X	X	Suidae i Tayassuidae
Visokopatogena influenca ptica	X	X	0	X	X	Perad, ptice u zatočeništvu i divlje ptice
Niskopatogena influenca ptica (H5, H7)	X	X	0	X	X	Perad i ptice u zatočeništvu
Afrička svinjska kuga	X	X	0	X	X	Suidae i Tayassuidae PRIJENOSNICI/DOMAĆINI MEKI KRPELJI – rod Ornithodorus
Slinavka i šap	X	X	0	X	X	Bilo koja domaća ili divlja životinja iz reda Artylodactyla, podredova Ruminatia, Suina i Tylopoda; (Također, neke mjere: Rodentia i Proboscidae)
Goveđa kuga	X	X	0	X	X	Kopitari i papkari,
Kuga malih preživača	X	X	0	X	X	Bovidae i Suidae
Groznica riftske doline	X	X	0	X	X	Sve vrste papkara i kopitara osim onih iz obitelji Suidae PRIJENOSNICI: komarci (Aedes, Culex) mušice (Culicoides)
Bolest kvrgave kože	X	X	0	X	X	Bovidae i Giraffidae
Ovčje i kozje boginje	X	X	0	X	X	Bovidae
Zarazna pleuropneumonija goveda	X	0	0	X	X	Vrste roda Bos (goveda)
Konjska kuga	X	X	0	X	X	Equidae PRIJENOSNICI: Mušice: Culicoides
Encefalomijelitis konja (uključujući istočni encefalomijelitis konja, zapadni encefalomijelitis konja i japanski encefalomijelitis konja)	X	0	0	X	X	Equidae PRIJENOSNICI: Komarci, ptice, drugi domaćini…
Venezuelski encefalomijelitis konja	X	0	0	X	X	Equidae PRIJENOSNICI: Komarci, ptice, drugi domaćini…
Virus Zapadnog Nila	0	0	0	X	X	Equidae PRIJENOSNICI: Komarci
Newcastleska bolest	X	X	0	X	X	Perad, ostale ptice u zatočeništvu, uključujući golubove
Vezikularni stomatitis	X	X	0	X	X	Kopitari i papkari,
Tješinska bolest	X	0	0	X	X	Suidae
Maleus	0	0	0	X	X	Equidae
Durina	0	0	0	X	X	Equidae
Zarazna anemija konja	0	0	0	X	X	Equidae
Bjesnoća	0	0	0	X	X	Bovidae, Suidae, Ovidae, Capridae, Equidae, Carnivora i Chiroptera
Bedrenica	0	0	0	X	X	Bovidae, Camelidae, Cervidae, Elephantidae, Equidae i Hippopotamidae
Tuberkuloza goveda (KOMENTAR: Mycobacterium tuberculosis complex: bovis, caprae)	0	X	X (za majmune i mačke)	X	X	Sisavci, posebice Antilocapridae, Bovidae, Camelidae, Cervidae, Giraffidae i Tragulidae
Bruceloza* (Brucella melitensis)	0	X	0	X	X	Antilocapridae, Bovidae, Camelidae, Cervidae, Giraffidae, Hippopotamidae i Tragulidae
Bruceloza* (Brucella abortus)	0	X	0	X	X	Antilocapridae, Bovidae, Camelidae, Cervidae, Giraffidae, Hippopotamidae i Tragulidae
Brucella ovis* (zarazni epididimitis)	0	0	0	X	X	Antilocapridae, Bovidae, Camelidae, Cervidae, Giraffidae, Hippopotamidae i Tragulidae
Bruceloza* (Brucella suis)	0	0	X	X	X	Cervidae, Leporidae, Ovibos moschatus, Suidae i Tayassuidae
Klamidioza ptica	0	0	0	X	X	Papigašice (Psittaciformes)
Enzootska leukoza goveda	0	X	0	X	X	Goveda (uključujući Bison bison i Bubalus bubalus)
Etinioza (Aethinia tumida)	0	0	0	X	X	Pčele (Apis i Bombus)
Tropileloza (grinja Tropilaelaps spp)	0	0	0	X	X	Pčele
Američka gnjiloća	0	0	0	X	X	Pčele
Boginje majmuna	0	0	0	0	X	Rodentia i nečovjekoliki primati
Ebola	0	0	0	0	X	Nečovjekoliki primati (majmuni)
Bolest Aujeszkog	0	0	X	X	X	Svinje
Kazeozni limfadenitis (Corynebacteium pseudotuberculosis)	0	0	X	X	0	Ovce i koze
Plućna adenomatoza	0	0	X	X	0	Ovce i koze
Paratuberkuloza	0	0	X	X	0	Ovce i koze
Maedi-visna	0	0	X	X	0	Ovce i koze
Virusni artritis/encefalitis koza	0	0	X	X	0	Ovce i koze
Zarazna agalakcija	0	0	X	X	0	Ovce i koze
Borderska bolest	0	0	0	X	0	Ovce i koze
Zarazni goveđi rinotraheitis/zarazni pustularni vulvovaginitis	0	0	X	X	0	Goveda
Goveđa [genitalna] kampilobakterioza – C. foetus ssp. Venerealis	0	0	0	X	0	Goveda
Virusni proljev goveda/bolest sluznica	0	0	0	X	0	Goveda
Trichomonas foetus	0	0	0	X	0	Goveda
Transmisivni gastroenteritis	0	0	X	X	0	Svinje
Europska gnjiloća	0	0	X	X	0	Pčele
Echinococcus multilocularis	0	0	X	X	X	Psi
Salmonela od značaja za zdravlje životinja Salmonella Pullorum, Salmonella Gallinarum i Salmonella arizonae	0	0	X	X	0	Perad
Zoonotska salmoneloza (različita od gore navedene)	X	0	X	X	X	Perad (Također, neke mjere: svinje)
Mycoplasma gallisepticum i Mycoplasma meleagridis	0	0	X	X	X	Perad: M. gallisepticum – kokoši i pure M. meleagridis – pure
Tuberkuloza (osim tuberkuloze goveda)**	0	0	X	X	X	Majmuni, mačke, preživači
Tularemija	0	0	X	X	0	Lagomorfi
Miksomatoza	0	0	X	X	0	Lagomorfi
Hemoragijska bolest kunića	0	0	X	X	0	Lagomorfi
Virusni enteritis (lasice)	0	0	X	X	0	Lasice
Aleutska bolest (lasice)	0	0	X	X	0	Lasice
Varooza	0	0	X	X	0	Pčele
Akaroza	0	0	X	X	0	Pčele
Crimean Congo hemoragijska groznica	0	0	0	X	0	Ptice bezgrebenke
Transmisivne spongiformne encefalopatije (Uredba 999/2001 i Direktiva 92/65)
Goveđa spongiformna encefalopatija	X	X	0	X	X	Goveda, ovce i koze
Grebež ovaca	X	X	0	X	X	Ovce ili koze
Spongiformna encefalopatija (CWD)	X	X	0	X	X	Cervidae
Transmisivne spongiformne encefalopatije, ne BV/OV/CP	X	X	0	0	X	Sve životinje
Zoonoze (Direktiva 2003/99/EZ i Uredba 2075/2005 za trihinelozu)
Trihineloza	0	0	X	X	X	Svinje, konji, divlje svinje i ostale divlje životinje (osjetljive na zarazu trihinelom)
Listerioza	0	0	0	0	X	Nije navedeno
Kampilobakterioza	0	0	0	0	X	Nije navedeno
Verotoksična E.coli	0	0	0	0	X	Nije navedeno
Leptospiroza	0	0	0	0	X***	Nije navedeno
Jersinioza	0	0	0	0	X***	Nije navedeno
Vibrioza	0	0	0	0	X***	Nije navedeno
Toksoplazmoza	0	0	0	0	X***	Nije navedeno
Kriptosporidioza	0	0	0	0	X***	Nije navedeno
Cisticerkoza	0	0	0	0	X***	Nije navedeno
Anisakijaza	0	0	0	0	X***	Nije navedeno
Borelioza	0	0	0	0	X***	Nije navedeno
Botulizam	0	0	0	0	X***	Nije navedeno
Virus influence	0	0	0	0	X***	Nije navedeno
Ehinokokoza [hidatidoza] – „ehinokokoza i njezini uzročnici”	0	0	0	0	X	Nije navedeno
Opasnosti antimikrobne otpornosti (AMR) (otporni mikroorganizmi i odrednice otpornosti)	0	0	0	0	X	Perad, svinje i goveda
Kalicivirus	0	0	0	0	X***	Nije navedeno
Virus hepatitisa A	0	0	0	0	X***	Nije navedeno
Virusi koje prenose člankonošci	0	0	0	0	X***	Nije navedeno
Ostale zoonoze i njihovi uzročnici	0	0	0	0	X***	Nije navedeno

Dio 2.

Akvatične životinjske bolesti

Podložne pravilima navedenim u	Članak 8. stavak 1. točka (a) Trenutačno suzbijanje bolesti i iskorjenjivanje	Članak 8. stavak 1. točka (b) Obvezno iskorjenjivanje	Članak 8. stavak 1. točka (c) Neobvezno „dobrovoljno” iskorjenjivanje	Članak 8. stavak 1. točka (d) Trgovina	Članku 8. stavku 1. točki (e) Obavješćivanje i nadzor	Vrste s popisa
Epizootska hematopoetska nekroza	X	X	0	X	X	Kalifornijska pastrva (Oncorhynchus mykiss) i grgeč (Perca fluviatilis)
Infekcija s Bonamia exitiosa	X	X	0	X	X	Australska kamenica (Ostrea angasi) i čileanska kamenica (O. chilensis)
Infekcija s Perkinsus marinus	X	X	0	X	X	Japanska kamenica (Crassostrea gigas) i američka kamenica (C. virginica)
Infekcija s Microcytos mackini	X	X	0	X	X	Japanska kamenica (Crassostrea gigas), američka kamenica (C. virginica), tihooceanska kamenica (Ostrea conchaphila) i europska kamenica (O. edulis) 2002/99 (95/70)
Taurski sindrom	X	X	0	X	X	Kozice (Penaeus setiferus, (P. stylirostrisi P. vannamei)
Bolest žute glave	X	X	0	X	X	Kozice (Penaeus aztecus, P. duorarum, P. japonicus, P. monodon, P. setiferus, P. stylirostris i P. vannamei)
Virusna hemoragijska septikemija (VHS)	0	0	X	X	X	Haringe (Clupea spp.), bjelice (Coregonus sp.), štuka (Esox lucius), bakalar (Gadus aeglefinus), pacifički bakalar (G. macrocephalus), atlantski bakalar (G. morhua), pacifički lososi (Oncorhynchus spp.), kalifornijska pastrva (O. mykiss), rocling (Onos mustelus), morska pastrva (Salmo trutta), veliki romb (Scophthalmus maximus), papalina (Sprattu ssprattus), lipljan (Thymallus thymallus) i Paralichthys olivaceus
Zarazna hematopoetska nekroza (IHN)	0	0	X	X	X	Keta losos (Oncorhynchus keta), srebrni losos (O. kisutch), japanski losos (O. masou), kalifornijska pastrva (O. mykiss), buljooki losos (O. nerka), crveni losos (O. rhodurus) veliki losos (O. tshawytscha), i atlantski losos (Salmo salar)
Koi herpes viroza (KHV)	0	0	X	X	X	Obični šaran i šaran „koi” (Cyprinus carpio).
Zarazna anemija lososa (ISA)	0	0	X	X	X	Kalifornijska pastrva (Oncorhynchus mykiss), atlantski losos (Salmo salar) i morska pastrva (S. trutta).
Infekcija s Marteilia refringens	0	0	X	X	X	Australska kamenica (Ostrea angasi), čileanska kamenica (O. chilensis), europska kamenica (O. edulis), argentinska kamenica (O. puelchana), obična dagnja (Mytilus edulis) i mediteranska dagnja (M. galloprovincialis)
Infekcija s Bonamia ostreae	0	0	X	X	? X	Australska kamenica (Ostrea angasi), čileanska kamenica (O. chilensis), tihooceanska kamenica (O. conchaphila), azijska kamenica (O. denselammellosa), europska kamenica (O. edulis) i argentinska kamenica (O. puelchana).
Bolest bijelih točkica	0	0	X	X	X	Svi rakovi iz reda Decapoda

Napomene:

OIE kod = u budućnosti B. abortus, B. melitensis ili B. suis u jednom poglavlju, s preporukama za (prema trenutno nacrtu): šupljorošci [goveda (Bos taurus, B. indicus, B. frontalis, B. javanicus i B. grunniens), bizon (Bison bison i B. bonasus) i vodeni bivol (Bubalus bubalis)], ovce (Ovis aries) i koze (Capra aegagrus), svinje (Sus scrofa), deve [jednogrba deva (dromedar) (Camelus dromedarius), dvogrba (baktrijska) deva (Camelus bactrianus), ljama (Lama glama), alpaka (Lama pacos), gvanako (Lama guanicoe) i vikunja (Vicugna vicugna)], jeleni [srna (Capreolus capreolus), obični jelen (Cervus elaphus elaphus), wapiti/kanadski jelen (C. elaphus canadensis), sika jelen (C. nippon), jelen sambar (C. unicolor unicolor), grivasti jelen (C. timorensis), jelen lopatar (Dama dama), bjelorepi, crnorepi, ušati jelen (Odocoileus spp.) i sob (Rangifer tarandus), europski zec (Lepus europaeus).

**	M. tuberculosis nije na popisu OIE-a; ali je uključen u Poglavlju 6.11. o zoonozama prijenosnog oblika nečovjekolikih primata kao kompleks M. tuberculosis za preporuke za specifično testiranje/liječenje tijekom karantene.

***	Neobvezno u Direktivi 2003/99/EZ, ovisno o epidemiološkoj situaciji u državi članici

Uredba Komisije (EU) br. 142/2011 (1) definira „ozbiljne prenosive bolesti” kao: „Bolesti koje su na popisu OIE-a u članku 1. stavku 2. točki 3. Kodeksa o zdravlju kopnenih životinja, izdanje iz 2010., i u poglavlju 1.3. Kodeksa o zdravlju akvatičnih životinja, izdanje iz 2010., smatraju se ozbiljnim prenosivim bolestima u svrhu općih ograničenja zdravlja životinja sukladno članku 6. stavku 1. točki (b) podtočki (ii) Uredbe (EZ) br. 1069/2009”.

[Am. 331]

(1) Uredba Komisije (EU) br. 142/2011 od 25. veljače 2011. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zdravstvenih pravila za nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode koji nisu namijenjeni prehrani ljudi i o provedbi Direktive Vijeća 97/78/EZ u pogledu određenih uzoraka i predmeta koji su oslobođeni veterinarskih pregleda na granici na temelju te Direktive (SL L 54, 26.2.2011., str. 1.).

PRILOG I.

Vrste kućnih ljubimaca

DIO A

Psi (Canis lupus familiaris)

Mačke (Felis silvestris catus)

Tvorovi (Mustela putorius furo)

DIO B

Beskralježnjaci (osim pčela, bumbara, mekušaca i ljuskara)

Ukrasne akvatične životinje

Vodozemci

Gmazovi

Ptice: sve vrste ptica osim peradi

Sisavci: glodavci i zečevi koji nisu namijenjeni proizvodnji hrane.

PRILOG II.

Vrste papkara i kopitara

Klasifikacija
Red	Obitelj	Rod/vrste
Perissodactyla	Equidae	Equus spp.
	Tapiridae	Tapirus spp.
	Rhinoceritidae	Ceratotherium spp., Dicerorhinus spp., Diceros spp., Rhinoceros spp.
Artiodactyla	Antilocapridae	Antilocapra ssp.
	Bovidae	Addax ssp., Aepyceros ssp., Alcelaphus ssp., Ammodorcas ssp., Ammotragus ssp., Antidorcas ssp., Antilope ssp., Bison ssp., Bos ssp.(including Bibos, Novibos, Poephagus), Boselaphus ssp., Bubalus ssp. (uključujući Anoa), Budorcas ssp., Capra ssp., Cephalophus ssp., Connochaetes ssp., Damaliscus ssp.(including Beatragus), Dorcatragus ssp., Gazella ssp., Hemitragus ssp., Hippotragus ssp., Kobus ssp., Litocranius ssp., Madogua ssp., Naemorhedus ssp. (uključujući Nemorhaedus and Capricornis), Neotragus ssp., Oreamuos ssp., Oreotragus ssp., Oryx ssp., Ourebia ssp., Ovibos ssp., Ovis ssp., Patholops ssp., Pelea ssp., Procapra ssp., Pseudois ssp., Pseudoryx ssp., Raphicerus ssp., Redunca ssp., Rupicapra ssp., Saiga ssp., Sigmoceros-Alecelaphus ssp., Sylvicapra ssp., Syncerus ssp., Taurotragus ssp., Tetracerus ssp., Tragelaphus ssp. (uključujući Boocerus).
	Camelidae	Camelus ssp., Lama ssp., Vicugna ssp.
	Cervidae	Alces ssp., Axis-Hyelaphus ssp., Blastocerus ssp., Capreolus ssp., Cervus-Rucervus ssp., Dama ssp., Elaphurus ssp., Hippocamelus ssp., Hydropotes ssp., Mazama ssp., Megamuntiacus ssp., Muntiacus ssp., Odocoileus ssp., Ozotoceros ssp., Pudu ssp., Rangifer ssp.
	Giraffidae	Giraffa ssp., Okapia ssp.
	Hippopotamindae	Hexaprotodon-Choeropsis ssp., Hippopotamus ssp.
	Moschidae	Moschus ssp.
	Suidae	Babyrousa ssp., Hylochoerus ssp., Phacochoerus ssp., Potamochoerus ssp., Sus ssp.,
	Tayassuidae	Catagonus ssp., Pecari-Tayassu ssp.
	Tragulidae	Hyemoschus ssp., Tragulus-Moschiola ssp.
Proboscidae	Elephantidae	Elephas ssp., Loxodonta ssp.

PRILOG III.

Korelacijska tablica navedena u članku 257. stavku 2.

1. Direktiva 64/432/EEZ

Direktiva 64/432/EEZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2.	Članak 4. (djelomično), članak 150. stavak 3. i članak 220. stavak 3.
Članak 3. stavak 1. Članak 3. stavak 2.	Članci 121. i 123. Članak 121. stavak 2., članak 123. stavak 1. i članak 146. stavci 3. i 4.
Članak 4. stavak 1. Članak 4. stavci 2. i 3.	Članak 121. stavak 1. Članak 122. stavci 1. i 2.
Članak 5. stavak 1. Članak 5. stavak 2. Članak 5. stavak 2. točka (a) Članak 5. stavak 2. točka (b) Članak 5. stavak 3. Članak 5. stavak 4. Članak 5. stavak 5.	Članak 140. stavak 1., članci 142. i 143., Članak 146. stavci 3. i 4., Članak 144. točka (a) Članak 141. stavak 1. točka b., Članak 146. stavci 3. i 4., Članak 150., Članci 130., 132. i 150.
Članak 6.	Članci 127., 128. i 129.
Članak 6.a	—
Članak 7.	Članci 129., 130., članak 131. točka (a) i članak 132.
Članak 8.	Članci 16., 17., 18. i članak 16. stavak 3., članak 17. stavak 3., članak 18. stavak 3. te članak 19.
Članak 9.	Članak 30. stavak 1. članci 31., 32. i članak 30. stavci 3. i 4., članak 31. stavak 2.
Članak 10.	Članak 30. stavak 2., članci 31., 32., 36., 41., 42., 39., 40. i članak 41. stavak 3. te članak 42. stavci 5. i 6.
Članak 11. stavak 1. Članak 11. stavak 2. Članak 11. stavak 3. Članak 11. stavak 4. Članak 11. stavci 5. do 6.	Članak 89. stavak 1. točka (a), članci 92. i 93. te članak 92. stavak 2., Članci 97., 100. i 101. Članci 93. i 94. Članak 95. Članak 92. stavak 1. točka (d) te stavak 2. točka (d)
Članak 12. stavak 1. Članak 12. stavak 2. Članak 12. stavak 3. Članak 12. stavak 4. Članak 12. stavci 5. i 6.	Članak 122., Članci 99. i 100. Članak 122. stavak 1. točke (a) i (b) Članak 140. stavak 3. —
Članak 13. stavci 1. i 2. Članak 13. stavak 3. Članak 13. stavak 4. Članak 13. stavci 5. i 6.	Članci 89., 92., 93., 94., 97., 100. i 101. Članak 95. — Članak 96.
Članak 14. stavci 1. i 2. Članak 14. stavak 3. točke A i B Članak 14. stavak 3. točka C Članak 14. stavci 4. do 6.	— — Članak 103. —
Članak 15. stavak 1. Članak 15. stavci 2. do 4.	Članak 256. —
Članak 16.	—
Članak 17.	—
Članak 17.a	—
Članak 18.	Članak 103.
Članak 19.	—
Članak 20.	—

2. Direktiva 77/391/EEZ

Direktiva 77/391/EEZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2. stavak 1. Članak 2. stavak 2. Članak 2. stavak 3. Članak 2. stavak 4.	Članak 30. stavak 1. Članci 31., 32. Članak 33. Članci 36. i 41.
Članak 3. stavak 1. Članak 3. stavak 2. Članak 3. stavak 3. Članak 3. stavak 4.	Članak 30. stavak 1. Članci 31., 32. Članak 33. Članci 36. i 41.
Članak 4.	Članak 30. stavak 1., članci 31., 32., 33., 36. i 41.
Članak 5.	—
Članak 6.	—
Članak 7.	—
Članak 8.	—
Članak 9.	—
Članak 10.	—
Članak 11.	—
Članak 12.	—
Članak 13.	—
Članak 14.	—
Članak 15.	—

3. Direktiva 78/52/EEZ

Direktiva 78/52/EEZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2.	Članak 4 (djelomično)
Članak 3. stavak 1. Članak 3. stavak 2. Članak 3. stavak 3. Članak 3. stavak 4.	Članak 30. stavak 1., članci 31., 34. i 35. — — Članak 30. stavak 1. i članak 31.
Članak 4.	Članak 30. stavak 1., članci 31. i 35.
Članak 5.	Članci 16., 17., 18., 46. i 47.
Članak 6. stavak 1. Članak 6. stavak 2. Članak 6. stavak 3.	Članci 73. do 75. Članci 76. i 77. Članci 78. i 79.
Članak 7.	Članci 78. i 79.
Članak 8.	Članci 78. i 79.
Članak 9.	Članci 78. i 79.
Članak 10.	Članci 78. i 79.
Članak 11.	Članci 78. i 79.
Članak 12.	Članci 78. i 79.
Članak 13.	Članci 16., 17., 18., 46. i 47.
Članak 14. stavak 1. Članak 14. stavak 2. Članak 14. stavak 3.	Članci 73. do 75. Članci 76. i 77. Članci 78. i 79.
Članak 15.	Članci 78. i 79.
Članak 16.	Članci 78. i 79.
Članak 17.	Članci 78. i 79.
Članak 18.	Članci 78. i 79.
Članak 19.	Članci 78. i 79.
Članak 20.	Članci 78. i 79.
Članak 21.	—
Članak 22.	Članci 16., 17., 18., 46. i 47.
Članak 23.	Članci 73. do 79.
Članak 24.	Članci 78. i 79.
Članak 25.	Članci 78. i 79.
Članak 26.	Članci 78. i 79.
Članak 27.	Članak 121. stavak 1., članak 123. stavak 1. točka (b)
Članak 28.	—
Članak 29.	—
Članak 30.	—

4. Direktiva 80/1095/EEZ

Direktiva 80/1095/EEZ	Ova Uredba
Članak 1.	Članak 30. stavak 1. i članak 36.
Članak 2.	Članak 4. (djelomično)
Članak 3.	Članak 30. stavak 1., članci 34. i 35.
Članak 3.a	Članak 30. stavak 1., članci 34. i 35.
Članak 4.	Članci 31., 32. i 35.
Članak 4.a	Članci 31., 32. i 35.
Članak 5.	—
Članak 6.	Članak 30. stavak 1. točka (b), članak 30. stavak 3. te članak 31.
Članak 7.	Članci 36., 39. i 40.
Članak 8.	Članci 41. i 42.
Članak 9.	—
Članak 11.	—
Članak 12.	—
Članak 12.a	—
Članak 13.	—

5. Direktiva 82/894/EEZ

Direktiva 82/894/EEZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2.	Članak 4. (djelomično)
Članak 3.	Članci 17.,19.,20. i 21.
Članak 4.	Članci 17,18.,19.,20. i 21.
Članak 5.	Članak 21. točke (b) i (c)
Članak 6.	—
Članak 7.	—
Članak 8.	—

6. Direktiva 88/407/EEZ

Direktiva 88/407/EEZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2.	Članak 4. (djelomično)
Članak 3.	Članci 157. i 158.
Članak 4.	Članak 158. točke (b) i (c)
Članak 5.	Članci 89., 92., 95. i 96.
Članak 6. stavak 1. Članak 6. stavak 2. Članak 6. stavci 3. i 4.	Članci 159. i 160. — —
Članak 8.	Članak 230. stavak 1. točka (a) i članak 231.
Članak 9.	Članak 230. stavak 1. točka (b), članci 234. i 235.
Članak 10.	Članak 230. stavak 1. točka (c), članci 231., 236. i 238.
Članak 11.	Članak 230. stavak 1. točka (d) i članci 239., 240.
Članak 12.	Članak 230. stavak 2.
Članak 15.	Članci 246. do 251.
Članak 16.	—
Članak 17.	—
Članak 18.	—
Članak 20.	—
Članak 21.	—
Članak 22.	—

7. Direktiva 89/556/EEZ

Direktiva 89/556/EEZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2.	Članak 4. (djelomično)
Članak 3.	Članci 157., 158., 159.
Članak 5. stavak 1. Članak 5. stavak 2. Članak 5. stavak 2.a i stavak 3.	Članci 89. i 92. Članak 96. Članak 92.
Članak 6.	Članci 159. i 160.
Članak 7.	Članak 230. stavak 1. točka (a) i članak 231.
Članak 8.	Članak 230. stavak 1. točka (b), članci 234. i 235.
Članak 9.	Članak 230. stavak 1. točka (c), članci 236. i 238.
Članak 10.	Članak 230. stavak 1. točka (d), članci 239. i 240.
Članak 11.	Članak 230. stavak 2. i članci 249. do 251.
Članak 14.	Članci 246. do 248.
Članak 15.	—
Članak 16.	—
Članak 17.	—
Članak 18.	—
Članak 19.	—
Članak 20.	—
Članak 21.	—

8. Direktiva 90/429/EEZ

Direktiva 90/429/EEZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2.	Članak 4. (djelomično)
Članak 3.	Članci 157. i 158.
Članak 4.	—
Članak 5. stavak 1. Članak 5. stavak 2.	Članci 89. i 92. Članak 96.
Članak 6. stavak 1. Članak 6. stavak 2.	Članci 159. i 160. —
Članak 7.	Članak 230. stavak 1. točka (a) i članak 231.
Članak 8.	Članak 230. stavak 1. točka (b), članci 234. i 235.
Članak 9.	Članak 230. stavak 1. točka (c), članci 236. i 238.
Članak 10.	Članak 230. stavak 1. točka (d), članci 239. i 240.
Članak 11. stavak 1. Članak 11. stavci 2. i 3.	Članak 230. stavak 2. —
Članak 12.	Članak 239.
Članak 13.	—
Članak 14.	—
Članak 15.	Članci 246. do 251.
Članak 16.	—
Članak 17.	—
Članak 18.	—
Članak 19.	—
Članak 20.	—
Članak 21.	—
Članak 22.	—

9. Direktiva 91/68/EEZ

Direktiva 91/68/EEZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2.	Članak 4. (djelomično), članak 150. stavak 3. i članak 220. stavak 3.
Članak 3. stavci 1., 2., 3. i 5. Članak 3. stavak 4.	Članci 127. i 128. Članak 136.
Članak 4. stavak 1. Članak 4. stavak 2. Članak 4. stavak 3.	Članak 121. stavak 2. točka (b), članci 127. i 128. Članak 125. Članak 128.
Članak 4.a	Članak 128.
Članak 4.b stavci 1. do 3. Članak 4.b stavak 4. Članak 4.b stavak 5. Članak 4.b stavak 6.	Članak 128. Članak 130. Članak 129. Članak 121. stavak 1. i članak 122.
Članak 4.c stavci 1. i 2. Članak 4.c stavak 3.	Članak 128. Članci 130. i 132.
Članak 5.	Članak 128.
Članak 6.	Članak 128.
Članak 7. stavci 1. do 3. Članak 7. stavak 4.	Članci 30., 31. i 32. —
Članak 8. stavci 1. do 3. Članak 8. stavak 4.	Članci 36., 39. i 40. —
Članak 8.a stavak 1. Članak 8.a stavak 2. Članak 8.a stavak 3. Članak 8.a stavak 4. Članak 8.a stavak 5.	Članak 89. stavak 1. točka (a), članci 92., 93. i 131. Članci 97. i 100. Članci 93., 94. i 96. Članak 95. Članak 92. stavak 1. točka (d) te stavak 2. točka (d)
Članak 8.b stavak 1. Članak 8.b stavak 2. Članak 8.b stavak 3. Članak 8.b stavak 4.	Članak 82., članak 89. stavak 1. točka (a), članci 92., 93., 97., 100. i 131. Članci 89., 92. i 93. Članak 95. —
Članak 8.c stavak 1. Članak 8.c stavak 2. Članak 8.c stavak 3. Članak 8.c stavci 4. i 5.	Članci 85. i 122. Članak 99. Članak 122. stavak 1. točka (a) —
Članak 9.	Članci 140., 141., 142., 143., 144., 145., 146. i 150.
Članak 10.	—
Članak 11.	—
Članak 12.	Članak 141. točka (b)
Članak 14.	—
Članak 15.	—
Članak 17.	—
Članak 18.	—

10. Odluka 91/666/EEZ

Odluka 91/666/EEZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2.	Članak 4. (djelomično)
Članak 3.	Članak 48.
Članak 4.	Članci 48., 49. i 50.
Članak 5.	Članci 48. i 50.
Članak 6.	Članak 15. i članak 48. stavak 3. točka (b)
Članak 7.	Članak 50.
Članak 8.	—
Članak 9.	—
Članak 10.	—
Članak 11.	—
Članak 12.	—

11. Direktiva 92/35/EEZ

Direktiva 92/35/EEZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2.	Članak 4. (djelomično)
Članak 3.	Članak 16.
Članak 4.	Članci 53. do 57. i članak 59.
Članak 5.	Članci 46. i 47.
Članak 6.	Članci 60. do 69.
Članak 7.	Članak 57.
Članak 8.	Članak 64.
Članak 9.	Članci 65., 66. i 67.
Članak 10.	Članci 65., 66. i 67.
Članak 11.	Članak 68.
Članak 12.	Članak 71. stavak 1.
Članak 13.	Članak 65. stavak 2.
Članak 14.	—
Članak 15.	—
Članak 16.	—
Članak 17.	Članci 43., 44. i 45.
Članak 18.	—
Članak 19.	—
Članak 20.	—
Članak 21.	—
Članak 22.	—

12. Direktiva 92/65/EEZ

Direktiva 92/65/EEZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2.	Članak 4. (djelomično)
Članak 3.	—
Članak 4.	Članci 121., 123., 16., 17., 18., članak 30. stavak 2., članci 140. do 143., članci 146. i 148.
Članak 5.	Članci 133., 134., 140., 141.
Članak 6. točka A Članak 6. točka B	Članci 121., 123., 127., 128., 134., 137., 140. do 143. —
Članak 7. točka A Članak 7. točka B	Članci 121., 123., 127., 128., 134., 137. i 140. do 143. —
Članak 8.	Članci 121., 123., 133. i 140. do 143.
Članak 9.	Članci 121., 123., 133. i 140. do 143.
Članak 10. stavci 1. do 4. Članak 10. stavci 5. do 7.	Članci 121., 123., 133., 140. do 143. —
Članak 10.a	—
Članak 11. stavak 1. Članak 11. stavci 2. i 3. Članak 11. stavak 4. Članak 11. stavak 5.	Članak 155. Članci 155., 157., 158. te 140. do 143. Članci 92. i 96. Članak 162.
Članak 12. stavak 1. Članak 12. stavak 2. Članak 12. stavak 3. Članak 12. stavak 4. Članak 12. stavak 5. Članak 12. stavak 6.	— Članci 246. do 248. Članci 82., 97. i 100. Članci 140. do 146. i 149. do 151. — Članak 256.
Članak 13. stavak 1. Članak 13. stavak 2.	Članci 133., 140. do 146. i 148. Članci 90., 92., 93. do 96.
Članak 14.	Članci 30., 31. i 32.
Članak 15.	Članci 36.,39.,40. i 41.
Članak 16.	Članak 230. stavak 1. i članak 236.
Članak 17. stavak 1. Članak 17. stavak 2. Članak 17. stavak 3. Članak 17. stavci 4. i 5.	Članak 230. stavak 1. točke (a), (b) i (c) Članak 231., Članci 231., 234., 235. —
Članak 18.	Članak 230. stavak 1. točka (d), članak 239.
Članak 19.	Članak 236.
Članak 20.	Članak 230. stavak 2., članci 246. do 248.
Članak 21.	Članci 141., 142., 143., 160., 209. i 211.
Članak 22.	—
Članak 23.	—
Članak 24.	Članak 230. stavak 1. točka (d), članak 239., članak 241. stavak 1. točka (a) alineja (v) i stavak 1. točka (c) alineja (iv)
Članak 25.	—
Članak 26.	—
Članak 27.	—
Članak 28.	—
Članak 29.	—
Članak 30.	—

13. Direktiva 92/66/EEZ

Direktiva 92/66/EEZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2.	Članak 4. (djelomično)
Članak 3.	Članak 16.
Članak 4.	Članci 53. do 56., članak 57. stavak 1. i članak 59.
Članak 5.	Članci 60. do 63.
Članak 6.	Članak 63.
Članak 7.	Članak 57., članak 43. stavak 2. točka (d)
Članak 8.	Članci 55. i 56.
Članak 9. stavak 1. Članak 9. stavci 2. do 7.	Članak 64. Članci 65. do 68.
Članak 10.	Članci 65. i 67.
Članak 11.	Članak 67. točka (b), članak 68. stavak 1. točka (b) i stavak 2. točka (a)
Članak 12.	Članak 54.
Članak 13.	Članak 65. stavak 2.
Članak 14.	—
Članak 15.	—
Članak 16.	Članci 46. i 47.
Članak 17.	Članak 47.
Članak 18.	Članak 65. točka (e), članci 67. i 69.
Članak 19. stavci 1. do 3. Članak 19. stavak 4. Članak 19. stavak 5.	Članci 53. do 56. Članak 57. stavak 1., članci 60. do 63. Članak 71. stavak 2.
Članak 20.	—
Članak 21.	Članci 43. i 44.
Članak 22.	—
Članak 23.	—
Članak 24.	—
Članak 25.	—
Članak 26.	—
Članak 27.	—

14. Direktiva 92/118/EEZ

Direktiva 92/118/EEZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2.	Članak 4. (djelomično)
Članak 3.	Članci 164., 223. i članak 228. točka (c) alineja(v)
Članak 4. stavak 1. Članak 4. stavak 2.	Članci 164., 223. i članak 228. točka (c) alineja (v) —
Članak 5.	Članci 164. i 223.
Članak 6.	Članak 15. stavak 1. točka (b) i stavak 2. točka (b)
Članak 7. stavak 1. Članak 7. stavak 2. Članak 7. stavak 3. Članak 7. stavak 4.	— Članci 246. do 248. — Članak 256.
Članak 8.	—
Članak 9.	Članci 230. i 236.
Članak 10.	Članci 230.,236.,239. i 241.
Članak 11.	Članak 241. stavak 1. točka (c) alineja (ii)
Članak 12.	—
Članak 13.	Članak 241. stavak 1. točka (c) alineja (i)
Članak 14.	—
Članak 15.	—
Članak 16.	Članak 241. stavak 1. točka (c) alineja (v)
Članak 17.	—
Članak 18.	—
Članak 19.	—
Članak 20.	—

15. Direktiva 92/119/EEZ

Direktiva 92/119/EEZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2.	Članak 4. (djelomično)
Članak 3.	Članak 16.
Članak 4.	Članci 53. do 57. i članak 59.
Članak 5.	Članci 60. do 63.
Članak 6.	Članak 70. i članak 71. stavak 2.
Članak 7.	Članak 63.
Članak 8.	Članak 57.
Članak 9.	Članci 62. i 63.
Članak 10.	Članak 64.
Članak 11.	Članci 65. do 68. i članak 71. stavak 2.
Članak 12.	Članci 65. do 68.
Članak 13.	Članak 67. točka (a)
Članak 14.	Članak 65. stavak 2.
Članak 15.	—
Članak 16.	Članak 63. točka (b), članak 67. točka (b), članak 68. stavak 1. točka (b) i stavak 2. točka (a)
Članak 17.	—
Članak 18.	—
Članak 19.	Članci 46., 47. i 69.
Članak 20.	Članci 43., 44. i 45.
Članak 21.	—
Članak 22.	—
Članak 23.	—
Članak 24.	—
Članak 25.	—
Članak 26.	—
Članak 27.	—
Članak 28.	—

16. Odluka 95/410/EEZ

Odluka 95/410/EEZ	Ova Uredba
Članak 1.	Članci 127. do 129.
Članak 2.	Članak 128. stavak 1. točka (c)
Članak 3.	Članci 140., 142. i 143.
Članak 4.	—
Članak 5.	—
Članak 6.	—

17. Direktiva 2000/75/EZ

Direktiva 2000/75/EZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2.	Članak 4. (djelomično)
Članak 3.	Članak 16.
Članak 4. stavci 1. i 2. Članak 4. stavak 3. Članak 4. stavak 4. Članak 4. stavak 5. Članak 4. stavak 6.	Članci 54. i 55. Članak 53. Članak 56. Članak 70. Članak 59.
Članak 5.	Članci 46. i 47.
Članak 6.	Članci 60. do 64.
Članak 7.	Članak 57.
Članak 8.	Članci 64., 68. i članak 71. stavak 3.
Članak 9.	Članci 65. i 67.
Članak 10. stavak 1. Članak 10. stavak 2.	Članci 64. i 67. Članci 46. i 47.
Članak 11.	—
Članak 12.	Članci 65. i 67.
Članak 13.	Članak 71. stavak 1.
Članak 14.	Članak 65. stavak 2.
Članak 15.	—
Članak 16.	—
Članak 17.	—
Članak 18.	Članci 43., 44. i 45.
Članak 19.	—
Članak 20.	—
Članak 21.	—
Članak 22.	—
Članak 23.	—

18. Uredba (EZ) br. 1760/2000

Uredba (EZ) br. 1760/2000	Ova Uredba
Članak 1.	Članak 102.
Članak 2.	Članak 4. (djelomično)
Članak 3.	Članak 102. stavak 2. i članak 105.
Članak 4.	Članak 106. točka (a), članci 108., 114., 115. i 117.
Članak 5.	Članak 103. stavak 1. točka (a)
Članak 6.	Članak 104., članak 106. točka (b), članci 108., 114., 115. i 117.
Članak 7.	Članci 97., 100., 101. i članak 106. točka (b) alineja (i) te točka (c)
Članak 8.	Članak 105.
Članak 9.	—
Članak 10. točke (a) do (c) Članak 10. točke (d) i (e) Članak 10. točka (f)	Članci 114., 115. i 117. — Članak 258.
Članak 11.	—
Članak 12.	—
Članak 13.	—
Članak 14.	—
Članak 15.	—
Članak 16.	—
Članak 17.	—
Članak 18.	—
Članak 19.	—
Članak 20.	—
Članak 21.	—
Članak 22.	—
Članak 23.	—
Članak 24.	—
Članak 25.	—

[Am.332]

19. Direktiva 2001/89/EZ

Direktiva 2001/89/EZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2.	Članak 4. (djelomično)
Članak 3.	Članci 16.,17.,18. i 21.
Članak 4.	Članak 53. do članka 57. stavka 1. i članak 59.
Članak 5.	Članci 60. do 63. i članak 71. stavak 2.
Članak 6.	Članci 63. i 71.
Članak 7.	Članci 62., 63. i članak 65. stavak 1. točka (b)
Članak 8.	Članak 57.
Članak 9.	Članak 64.
Članak 10.	Članci 65. do 68.
Članak 11.	Članci 65. do 68.
Članak 12.	Članak 65. stavak 1. točka (f), članak 67. točka (b) te članak 68. stavak 1. točka (b)
Članak 13.	Članak 61. stavak 3., članak 63. točka (d) i članak 68.
Članak 14.	Članci 62. i 63.
Članak 15.	Članak 70.
Članak 16.	Članak 70. te članci 30. do 35.
Članak 17.	Članak 15., članak 54. stavci 2. i 3., članak 65. stavak 1. točka (b) te članak 67. točka (c)
Članak 18.	Članci 15., 46. i 47.
Članak 19.	Članak 65. stavak 1. točka (e), članci 67. i 69.
Članak 20.	Članak 70.
Članak 21.	—
Članak 22.	Članci 43., 44. i 45.
Članak 23.	Članak 43. stavak 2. točka (d) i članak 44.
Članak 24.	—
Članak 25.	—
Članak 26.	—
Članak 27.	—
Članak 28.	—
Članak 29.	—
Članak 30.	—
Članak 31.	—

20. Direktiva 2002/60/EZ

Direktiva 2002/60/EZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2.	Članak 4. (djelomično)
Članak 3.	Članci 16.,17.,18. i 21.
Članak 4.	Članci 53. do 56., članak 57. stavak 1. i članak 59.
Članak 5.	Članci 60. do 63. i članak 71. stavak 2.
Članak 6.	Članci 63. i 71.
Članak 7.	Članci 62. i 63.
Članak 8.	Članak 57.
Članak 9.	Članak 64.
Članak 10.	Članci 65., 67. i 68.
Članak 11.	Članci 65., 67. i 68.
Članak 12.	Članak 65. stavak 1. točka (f), članak 67. točka (b) te članak 68. stavak 1. točka (b)
Članak 13.	Članak 61. stavak 3., članak 63. točka (d) i članak 68.
Članak 14.	Članci 62. i 63.
Članak 15.	Članak 70.
Članak 16.	Članak 70. te članci 30. do 35.
Članak 17.	Članak 61. točka (f) i članak 63.
Članak 18.	Članak 15., članak 54. stavci 2. i 3., članak 65. stavak 1. točka (b) te članak 67. točka (c)
Članak 19.	Članci 15., 46. i 47.
Članak 20.	—
Članak 21.	Članci 43., 44. i 45.
Članak 22.	Članak 43. stavak 2. točka (d) i članak 44.
Članak 23.	—
Članak 24.	—
Članak 25.	—
Članak 26.	—
Članak 27.	—
Članak 28.	—
Članak 29.	—
Članak 30.	—

21. Direktiva 2002/99/EZ

Direktiva 2002/99/EZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2.	Članak 4. (djelomično)
Članak 3.	Članci 164., 223. i članak 228. točka (c) alineja (v)
Članak 4.	Članak 65. stavak 1. točka (c), točka (d) alineja (i), točka (g), točke (h), (i), članak 67., članci 164., 223. te članak 229. stavak 1. točka (d)
Članak 5.	Članci 165.,166., 224. i 225.
Članak 6.	—
Članak 7.	Članci 236. i 238.
Članak 8.	Članci 231., 232. i 233.
Članak 9.	Članci 239. i 240.
Članak 10.	—
Članak 11.	—
Članak 12.	—
Članak 13.	—
Članak 14.	—
Članak 15.	—
Članak 16.	—

22. Direktiva 2003/85/EZ

Direktiva 2003/85/EZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2.	Članak 4. (djelomično)
Članak 3.	Članci 16.,17.,18. i 21.
Članak 4.	Članci 53. do 56. i članak 57. stavak 1.
Članak 5.	Članak 55. stavak 1. točke (d), (e) i stavak (2)
Članak 6.	Članak 55. stavak 1. točka (f) alineja (i) i stavak 2., te članak 56. točka (b)
Članak 7.	Članak 55. stavak 1. točka (f) alineja (ii)
Članak 8.	Članak 55. stavak 1. točka (f) i stavak 2.
Članak 9.	Članak 59.
Članak 10.	Članci 60., 61. i 63.
Članak 11.	Članak 61. stavak 1. točka (f), članak 63. točka (b), članak 65. stavak 1. točka (f) i članak 67. točka (b)
Članak 12.	Članak 65. stavak 1. točke (h), (i) te članak 67.
Članak 13.	Članak 57.
Članak 14.	Članci 61. i 63.
Članak 15.	Članci 61. i 63.
Članak 16.	Članci 61., 62. i 63.
Članak 17.	Članak 71. stavci 2. i 3.
Članak 18.	Članci 61. i 63.
Članak 19.	Članci 62. i 63.
Članak 20.	Članak 71. stavci 2. i 3.
Članak 21.	Članak 64.
Članak 22.	Članci 65. do 67.
Članak 23.	Članci 65. do 67.
Članak 24.	Članak 67. i članak 71. stavak 1.
Članak 25.	Članak 65. stavak 1. točka (c), točka (d) alineja (i), točke (g), (h), (i) te članak 67.
Članak 26.	Članak 65. stavak 1. točka (c), točka (d) alineja (i), točke (g), (h), (i), članci 67. i 164.
Članak 27.	Članak 65. stavak 1. točka (c), točka (d) alineja (i), točke (g), (h), (i), članci 67. i 164.
Članak 28.	Članak 65. stavak 1. točka (c), točka (d) alineja (iii) i članak 67.
Članak 29.	Članak 65. stavak 1. točka (c), točka (d) alineja (ii) i članak 67.
Članak 30.	Članak 65. stavak 1. točka (c), točka (d) alineja (ii) i članak 67.
Članak 31.	Članak 65. stavak 1. točka (c), točka (d) alineja (ii) i članak 67.
Članak 32.	Članci 65. i 67.
Članak 33.	Članak 65. stavak 1. točka (c), točka (d) alineja (ii) i članak 67.
Članak 34.	Članak 67., članak 140. stavak 2., članak 159. stavak 1. točka (b), članak 165. stavak 1. točka (b)
Članak 35.	Članak 71.
Članak 36.	Članak 68.
Članak 37.	Članci 65. i 67.
Članak 38.	Članci 65. i 67.
Članak 39.	Članak 65. stavak 1. točka (c), točka (d) alineja (i), točke (g), (h), (i), članci 67. i 164.
Članak 40.	Članak 65. stavak 1. točka (c), točka (d) alineja (i), točke (g), (h), (i), članci 67. i 164.
Članak 41.	Članak 65. stavak 1. točka (c), točka (d) alineja (ii) i članak 67.
Članak 42.	Članci 65. i 67.
Članak 43.	Članak 71.
Članak 44.	Članak 68.
Članak 45.	Članci 64., 69. i 71.
Članak 46.	Članci 65. i 67.
Članak 47.	Članak 65. stavak 1. točka (h) i članak 67.
Članak 48.	Članak 140.
Članak 49.	Članci 15., 46. i 47.
Članak 50.	Članci 46,47. i 69.
Članak 51.	Članci 46., 47. i 69.
Članak 52.	Članci 46. i 47.
Članak 53.	Članci 46. i 47.
Članak 54.	Članci 46., 47., 65., 67. i članak 69. stavak 3.
Članak 55.	Članci 46., 47., 65., 67. i članak 69. stavak 3.
Članak 56.	Članak 47., članak 68. stavak 1. točka (c) i članak 69. stavak 3.
Članak 57.	Članak 47., članak 68. stavak 1. točka (c) i članak 69. stavak 3.
Članak 58.	Članak 65. stavak 1. točka (c) i članak 67.
Članak 59.	Članci 36., 38., 39., 40. i 68.
Članak 60.	Članci 36., 38., 39., 40. i 68.
Članak 61.	Članci 36., 38., 39., 40. i 68.
Članak 62.	Članak 68.
Članak 63.	Članak 140. stavak 2., članci 159. i 165.
Članak 64.	Članak 69. stavak 3. i članak 128.
Članak 65.	Članak 15.
Članak 66.	—
Članak 67.	—
Članak 68.	—
Članak 69.	—
Članak 70.	Članak 15.
Članak 71.	Članak 54. stavci 2. i 3., članak 58., članak 61. stavak 1. točka (g), članak 63. točka (c), članak 65. stavak 1. točka (b), članak 67. točka (c), članak 68. stavak 1. točka (c) te članak 2. točka (b)
Članak 72.	Članak 43.
Članak 73.	Članak 45.
Članak 74.	Članak 43. stavak 2. točka (d)
Članak 75.	Članak 44.
Članak 76.	Članak 43. stavak 2. točka (d) i članak 44.
Članak 77.	Članak 44.
Članak 78.	Članak 43. stavak 2. točka (d)
Članak 79.	Članak 52.
Članak 80.	Članak 48.
Članak 81.	Članak 48. stavak 3. i članak 50.
Članak 82.	Članak 48. stavak 3. i članak 50.
Članak 83.	Članak 49.
Članak 84.	Članak 48. stavak 3. i članak 50.
Članak 85.	Članci 70. i 71.
Članak 86.	Članak 256.
Članak 87.	—
Članak 88.	Članak 71. stavak 3.
Članak 89.	—
Članak 90.	—
Članak 91.	—
Članak 92.	—
Članak 93.	—
Članak 94.	—
Članak 95.	—

23. Uredba (EZ) br. 998/2003

Uredba (EZ) br. 998/2003	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2.	—
Članak 3.	Članak 4. (djelomično)
Članak 4.	Članak 112., članak 114. točka (e) i članak 117.
Članak 5.	Članci 152., 222. i 228.
Članak 6.	—
Članak 7.	Članak 152. stavci 2. i 3. i članak 222. stavci 2. i 3.
Članak 8.	Članak 241. stavak 1. točka (a) alineja (ii)
Članak 9.	Članak 241. stavak 1. točka (a) alineja (ii)
Članak 10.	Članak 231.
Članak 11.	—
Članak 12.	—
Članak 13.	—
Članak 14. (prvi i drugi stavak) Članak 14. (treći stavak) Članak 14. (četvrti stavak)	Članak 239. — Članak 236. stavak 1. točka (b) i članak 241. stavak 1. točka (a) alineja (ii)
Članak 15.	—
Članak 16.	—
Članak 17.	Članak 152. stavci 2. i 3., članak 222. stavci 2. i 3., članak 228., i članak 241. stavak 1. točka (a) alineja (ii)
Članak 18.	Članci 246. do 251.
Članak 19.	Članak 4. stavak 2. točka (b), članak 152. stavci 2. i 3., članak 222. stavci 2. i 3., članak 228. i članak 241. stavak 1. točka (a) alineja (ii)
Članak 19.a stavak 1. Članak 19.a stavak 2.	Članak 114. točka (e) i članak 117. Članak 152. stavci 2. i 3.
Članak 20.	—
Članak 21.	—
Članak 22.	—
Članak 23.	—
Članak 24.	—
Članak 25.	—

24. Uredba (EZ) br. 21/2004

Uredba (EZ) br. 21/2004	Ova Uredba
Članak 1.	Članak 102.
Članak 2.	Članak 4. (djelomično)
Članak 3. stavak 1. Članak 3. stavak 2.	Članak 102. stavak 2. Članak 105.
Članak 4. stavci 1. i 2. Članak 4. stavak 3. Članak 4. stavci 4. do 7. Članak 4. stavak 8. Članak 4. stavak 9.	Članak 107. točka (a), članci 114., 115. i 117. Članak 114. točka (b). i članak 115. točka (a) Članak 114. Članak 105. Članak 114. točka (b)
Članak 5.	Članci 97., 100., 101., 105. i članak 106. točke (b) i (c)
Članak 6.	Članak 105. točka (b), članak 107. točka (b), članak 108., članak 114. točka (c) alineja (ii), članci 115. i 117.
Članak 7.	Članak 96.
Članak 8. stavak 1. Članak 8. stavak 2. Članak 8. stavci 3. do 5.	Članak 103., Članak 107. točka (c), Članak 103.
Članak 9.	Članak 114. točka (b) i članak 117.
Članak 10. stavak 1. točka (a) Članak 10. stavak 1. točka (b) Članak 10. stavak 1. točka (c) Članak 10. stavak 2.	— Članak 256. Članak 258. Članak 117.
Članak 11.	Članak 105.
Članak 12. stavak 1. Članak 12. stavak 2. Članak 12. stavci 4. do 7.	— Članak 256. —
Članak 13.	—
Članak 14.	—
Članak 15.	—
Članak 16.	—
Članak 17.	—

[Am. 333]

25. Direktiva 2004/68/EZ

Direktiva 2004/68/EZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2.	Članak 4. (djelomično)
Članak 3. stavak 1. Članak 3. stavak 2.	Članak 230. stavak 1. točka (a) Članak 233. stavak 1.
Članak 4.	Članak 231. stavak 1.
Članak 5.	Članak 231. stavci 1. i 3. te članak 232.
Članak 6.	Članci 236. i 237.
Članak 7.	Članak 236. stavak 1. točka (a) i stavak 2. te članak 237.
Članak 8.	Članak 236., članak 239. stavak 4. i članak 241. stavak 1. točka (a)
Članak 9.	Članak 236. stavak 1. i članak 239. stavak 4.
Članak 10.	Članak 236. stavak 1. i članak 239. stavak 4.
Članak 11.	Članak 230. stavak 1. točka (d), članci 239. i 240.
Članak 12.	—
Članak 13.	—
Članak 14.	—
Članak 16.	—
Članak 17.	—
Članak 18.	—
Članak 19.	—
Članak 20.	—
Članak 21.	—

26. Direktiva 2005/94/EZ

Direktiva 2005/94/EZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2.	Članak 4. (djelomično)
Članak 3.	Članak 9.
Članak 4.	Članci 27. i 28.
Članak 5.	Članci 16., 17., 18. i 21.
Članak 6.	Članak 57.
Članak 7.	Članci 53. do 56. i članak 57. stavak 1.
Članak 8.	Članak 55. stavak 2.
Članak 9.	Članak 59.
Članak 10.	Članak 55. stavak 1. točke (e), (f) i članak 56.
Članak 11.	Članci 61. i 63.
Članak 12.	Članak 63.
Članak 13.	Članci 61. i 63.
Članak 14.	Članak 63. točka (a)
Članak 15.	Članak 62. i članak 63. točka (e)
Članak 16.	Članak 64.
Članak 17.	Članci 65. i 67.
Članak 18.	Članak 65. stavak 1. točke (a) i (b) te članak 67.
Članak 19.	Članci 65. i 67.
Članak 20.	Članak 65. stavak 1. točka (d) alineja (ii) i članak 67.
Članak 21.	Članak 65. stavak 1. točke (c) i (i) te članak 67.
Članak 22.	Članak 65. stavak 1. točke (c) i (i) te članak 67.
Članak 23.	Članak 65. stavak 1. točka (c) i članak 67.
Članak 24.	Članak 65. stavak 1. točka (c) i članak 67.
Članak 25.	Članak 65. stavak 1. točka (c) i članak 67.
Članak 26.	Članak 65. stavak 1. točka (c) i članak 67.
Članak 27.	Članak 65. stavak 1. točka (d) alineja (ii) i članak 67.
Članak 28.	Članak 65. stavak 1. točka (f) i članak 67. točka (b)
Članak 29.	Članak 68.
Članak 30.	Članci 65. i 67.
Članak 31.	Članak 68.
Članak 32.	Članci 64., 65., 67. i članak 71. stavak 3.
Članak 33.	Članak 67. i članak 71. stavak 3.
Članak 34.	Članak 37., članak 65. stavak 1. točka (i), članak 67. i članak 71. stavak 3.
Članak 35.	Članci 54. i 61.
Članak 36.	Članci 61. i 63.
Članak 37.	Članci 61. i 63.
Članak 38.	Članci 61.,63.,65. i 67.
Članak 39.	Članak 61, članak 63. i članak 71. stavak 3.
Članak 40.	Članci 61., 63. i članak 71. stavak 3.
Članak 41.	Članci 61., 63. i članak 71. stavak 3.
Članak 42.	Članci 62. i 63.
Članak 43.	Članak 64.
Članak 44.	Članci 65. i 67.
Članak 45.	Članak 68.
Članak 46.	Članak 64. stavak 4., članak 67. i članak 71. stavak 3.
Članak 47.	Članci 61., 63. i 71.
Članak 48.	Članak 68. stavak 1. točka (b) i stavak 2. točka (a)
Članak 49.	Članak 61. stavak 3. i članak 68.
Članak 50.	Članak 15., članak 54. stavak 2. točke (b) i (c), te stavak 3., članak 58. stavak 2., članak 63. stavak 5.
Članak 51.	—
Članak 52.	Članci 46. i 47.
Članak 53.	Članak 69.
Članak 54.	Članci 46., 47., 65., 67. i 69.
Članak 55.	Članci 46., 47., 65., 67. i 69.
Članak 56.	Članci 46. i 47.
Članak 57.	Članak 47.
Članak 58.	Članci 48. do 51.
Članak 59.	Članak 52.
Članak 60.	—
Članak 61.	Članak 256.
Članak 62.	Članci 43. do 45.
Članak 63.	—
Članak 64.	—
Članak 65.	—
Članak 66.	—
Članak 67.	—
Članak 68.	—
Članak 69.	—

27. Direktiva 2006/88/EZ

Direktiva 2006/88/EZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2.	Članak 2. i članak 3. stavak 2.
Članak 3.	Članak 4. (djelomično)
Članak 4. stavak 1. Članak 4. stavak 2. Članak 4. stavak 3. Članak 4. stavak 4. Članak 4. stavak 5.	Članci 170.,171.,174. i 175. Članak 177. Članak 183. stavak 2. Članci 170.,171.,172. i 173. —
Članak 5.	Članak 179.
Članak 6.	Članci 183., 184.
Članak 7.	—
Članak 8.	Članci 185.,186.,187. i 188.
Članak 9.	Članak 179. stavak 1. točka (a) alineja (i), stavci 2. i 3.
Članak 10.	Članak 179. stavak 1. točka (a) alineja (ii), stavci 2. i 3.
Članak 11.	Članci 190. i 204.
Članak 12.	Članak 190.
Članak 13.	Članak 191.
Članak 14. stavci 1. i 2. Članak 14. stavci 3. i 4.	Članak 208. Članci 219. i 220.
Članak 15. stavci 1. i 2. Članak 15. stavak 3. Članak 15. stavak 4.	Članci 195., 196. Članak 192. Članci 195., 196. i 198.
Članak 16.	Članak 196.
Članak 17.	Članak 196.
Članak 18.	Članci 200. i 201.
Članak 19.	Članci 200. i 201.
Članak 20.	Članak 199.
Članak 21.	Članci 202., 203. i 205.
Članak 22.	Članak 230. stavak 1. točka (a)
Članak 23.	Članci 231. i 232.
Članak 24.	Članak 230. stavak 1. točka (d) i članak 239.
Članak 25.	Članci 236., 239. i 240.
Članak 26.	Članak 16.
Članak 27.	Članci 17. i 18.
Članak 28.	Članci 53. do 55. i 72. do 74.
Članak 29.	Članak 57.
Članak 30.	Članci 59. i 77.
Članak 31.	—
Članak 32.	Članci 60.,61.,62. i 64.
Članak 33.	Članci 65. i 67.
Članak 34.	Članak 61. stavak 1. točke (b) i (c) te članak 63.
Članak 35.	Članak 61. stavak 3. i članak 63.
Članak 36.	—
Članak 37.	Članak 68.
Članak 38.	Članci 76. i 78.
Članak 39.	Članci 78. i 79.
Članak 40.	Članak 80.
Članak 41.	Članak 246. stavak 1. točke (b) i (c)
Članak 42.	Članak 71. stavak 3.
Članak 43.	Članak 227.
Članak 44.	Članci 26., 27., 30. i 31.
Članak 45.	Članak 32.
Članak 46.	Članak 34.
Članak 47.	Članci 43. i 44.
Članak 48.	Članci 46. i 47.
Članak 49.	Članak 36.
Članak 50.	Članci 36. i 37.
Članak 51.	Članak 38.
Članak 52.	Članak 41.
Članak 53.	Članak 42.
Članak 54.	—
Članak 55.	—
Članak 56.	—
Članak 57. točka (a) Članak 57. točka (b) Članak 57. točka (c)	— Članak 54. stavak 2. točka (c) i stavak 3., članak 58., članak 61. stavak 1. točka (h), članak 63. točka (c), članak 67. stavak 1. točka (b) te članak 67. točka (c) —
Članak 58.	—
Članak 59.	Članak 38., članak 183. (djelomično)
Članak 60.	Članak 256.
Članak 61.	—
Članak 62.	—
Članak 63.	—
Članak 64.	—
Članak 65.	—
Članak 66.	—
Članak 67.	—

28. Direktiva 2008/71/EZ

Direktiva 2008/71/EZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2.	Članak 4. (djelomično)
Članak 3. stavak 1. Članak 3. stavak 2.	Članak 96., članak 115. —
Članak 4. stavak 1. Članak 4. stavak 2.	Članci 97. i 115. Članak 110.
Članak 5. stavak 1. Članak 5. stavak 2.	Članak 110. točka (a), članak 114. točka (b) i članak 117. Članak 110. točka (a) i članak 111.
Članak 6. stavak 1. Članak 6. stavak 2.	Članak 110. točka (a), članci 115. i 117. —
Članak 7.	Članak 103. stavak 1. točka (b) i stavak 2.
Članak 8.	Članak 110., članak 114. točka (d)
Članak 9.	Članak 256.
Članak 10.	—
Članak 11.	—
Članak 12.	—
Članak 13.	—

[Am. 334]

29. Direktiva 2009/156/EZ

Direktiva 2009/156/EZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2.	Članak 4. (djelomično)
Članak 3.	Članci 123. i 136.
Članak 4. stavak 1. Članak 4. stavak 2. Članak 4. stavak 3. Članak 4. stavak 4. Članak 4. stavak 5. Članak 4. stavak 6.	Članak 127. i članak 146. stavak 3. Članci 127. i 128. Članak 125. Članci 109., 114. i 117. Članak 123. stavak 1. točka (a), članci 127. i 128. Članci 30. do 35.
Članak 5.	Članci 127. i 128.
Članak 6.	Članci 127., 128 i članak 141 točka (b)
Članak 7. stavak 1. Članak 7. stavak 2. Članak 7. stavak 3.	Članak 123. stavak 2. i članak 130. Članci 127., 128. i 129. Članci 127., 128. i 129.
Članak 8.	Članak 109. stavak 1. točka (c), članci 114., 117. te članci 140. do 143.
Članak 9.	Članci 246. do 248. (djelomično)
Članak 10.	—
Članak 11.	—
Članak 12. stavci 1., 2. i 3. Članak 12. stavci 4. i 5.	Članak 230. stavak 1. točka (a) i članak 231. Članak 236.
Članak 13.	Članci 231. i 236.
Članak 14.	Članak 236.
Članak 15.	Članak 236.
Članak 16.	Članci 236., 238. i 239.
Članak 17.	Članak 236.
Članak 18.	—
Članak 19.	Članak 236.
Članak 20.	—
Članak 21.	—
Članak 22.	—
Članak 23.	—
Članak 24.	—

30. Direktiva 2009/158/EZ

Direktiva 2009/158/EZ	Ova Uredba
Članak 1.	—
Članak 2.	Članak 4. (djelomično)
Članak 3.	—
Članak 4.	—
Članak 5.	Članci 123., 127., 128., 157. i 158.
Članak 6.	Članci 121., 123. i 157.
Članak 7.	Članak 96.
Članak 8.	Članci 157. i 158.
Članak 9.	Članci 127. i 128.
Članak 10.	Članci 127. i 128.
Članak 11.	Članci 127. i 128.
Članak 12.	Članci 127. i 128.
Članak 13.	Članak 128.
Članak 14.	Članak 128.
Članak 15. stavak 1. točka (a) Članak 15. stavak 1. točke (b) do (d) Članak 15. stavak 2.	Članci 157. i 158. Članci 127. i 128. Članci 30. do 35.
Članak 16.	Članci 30. do 35.
Članak 17.	Članci 36., 39. i 40.
Članak 18.	Članci 121., 122., članak 123. stavak 1. točka (a) i stavak 2., članak 129. i članak 155. stavak 3.
Članak 19.	Članak 128.
Članak 20.	Članci 140. do 147. i članci 159. i 160.
Članak 21.	—
Članak 22.	—
Članak 23.	Članak 230. stavak 1. točka (a), članci 231. i 232.
Članak 24.	Članak 236.
Članak 25.	Članak 236.
Članak 26.	Članak 239.
Članak 27.	—
Članak 28.	Članci 236., 237. i 238.
Članak 29.	Članci 236. i 241.
Članak 30.	Članak 236.
Članak 31.	Članci 246. do 248.
Članak 32.	—
Članak 33.	—
Članak 34.	—
Članak 35.	—
Članak 36.	—
Članak 37.	—
Članak 38.	—

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/611

P7_TA(2014)0382

Zaštitne mjere protiv organizama štetnih za bilje ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje (COM(2013)0267 – C7-0122/2013 – 2013/0141(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/61)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0267),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 43. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0122/2013),

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje austrijskog Saveznog vijeća, podneseno u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojem se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. prosinca 2013. (1),

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i mišljenje Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A7-0147/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 170, 5.6.2014., str. 104.

P7_TC1-COD(2013)0141

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. …/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 43.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)	Direktiva Vijeća 2000/29/EZ (3) određuje režim biljnog zdravstva.

(2)	Dana 21. studenog 2008. g. Vijeće je pozvalo Komisiju da ocijeni taj režim biljnog zdravstva (4).

(3)	U svjetlu ishoda te ocjene i iskustva stečenog iz primjene Direktive 2000/29/EZ, spomenuta se Direktiva treba zamijeniti. Kako bi se osigurala jedinstvena primjena novih pravila, akt kojim se zamjenjuje navedena Direktiva trebao bi imati oblik uredbe.

(4)

Zdravlje bilja veoma je važno za proizvodnju bilja, javne i privatne zelene površine, prirodne ekosustave, usluge ekosustava i biološku raznolikost u Uniji. Zdravlje bilja ugrožavaju vrste štetne za bilje i biljne proizvode, u daljnjem tekstu „štetni organizmi”, te se povećala opasnost da će biti uneseni na europski teritorij zbog globalizacije trgovine i klimatskih promjena . Kako bi se ta prijetnja spriječila, nužno je donijeti mjere u vezi s određivanjem fitosanitarnih rizika koje predstavljaju ti štetni organizmi i smanjivanjem navedenih rizika na prihvatljivu razinu. [Am. 1]

(5)

Potreba za takvim mjerama postoji već dugo. One su predmet međunarodnih sporazuma i međunarodnih konvencija, uključujući Međunarodnu konvenciju o zaštiti bilja (IPPC) od 6. prosinca 1951. zaključenu u Organizaciji Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) i njezin novi revidirani tekst koji je odobrila Konferencija Organizacije za hranu i poljoprivredu u studenom 1997. na svojoj 29. sjednici te međunarodnu Konvenciju o biološkoj raznolikosti (CBD) od 29. prosinca 1993. Unija je potpisnica obje konvencije, i IPPC-a i CBD-a . [Am. 2]

(6)

Pokazalo se da je za određivanje područja primjene ove Uredbe važno uzeti u obzir biogeografske čimbenike kako bi se izbjeglo širenje štetnih organizama koji nisu prisutni na europskom području Unije na to područje. U skladu s tim neeuropska područja (najudaljenije regije) država članica iz članka 355. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) trebala bi biti isključena iz teritorijalnog područja primjene ove Uredbe. Trebalo bi napraviti popis navedenih područja. Ako je status takvog područja ili područja iz članka 355. stavka 2. UFEU-a izmijenjen u skladu s člankom 355. stavkom 6. UFEU-a, taj popis treba izmijeniti kako bi se osiguralo da teritorijalno područje primjene ove Uredbe ostane ograničeno na europski dio područja Unije. Upute na treće zemlje također se trebaju čitati kao upute na područja navedena na tom popisu.

(7)

Direktivom 2000/29/EZ utvrđuju se pravila u vezi sa službenim nadzorom koji trebaju provoditi nadležna tijela u pogledu zaštitnih mjera protiv unošenja u Zajednicu organizama štetnih za bilje ili biljne proizvode i protiv njihova širenja unutar Zajednice. Trenutno se takva pravila određuju Uredbom (EU) br. …/… Europskog parlamenta i Vijeća (5) [Broj Uredbe o službenom nadzoru i fusnota s uputom na Službeni list] te stoga ne bi trebala biti dijelom ove Uredbe.

(8)

Trebalo bi odrediti kriterije kako bi se omogućila identifikacija štetnih organizama, za što je nužno donijeti mjere nadzora za čitavo područje Unije. Takvi se štetni organizmi nazivaju „karantenski štetni organizmi Unije”. Trebalo bi također odrediti kriterije za identificiranje štetnih organizama, a za to je nužno donijeti mjere nadzora u pogledu jednog ili više dijelova tog područja. Takvi se štetni organizmi nazivaju „štetni organizmi zaštićenih područja”.

(9)

Kako bi se pokušaji nadzora nad karantenskim štetnim organizmima Unije usredotočili na štetne organizme čiji je gospodarski, ekološki ili društveni utjecaj najsnažniji na području Unije kao cjeline, trebalo bi napraviti ograničen popis takvih štetnih organizama, u daljnjem tekstu „prioritetni štetni organizmi”.

(10)	Primjereno je omogućiti izuzeća od zabrane unošenja karantenskih štetnih organizama Unije i njihovo premještanje unutar područja Unije u znanstvene svrhe, za pokuse, sortne selekcije, uzgoj i izložbe.

(11)

Kako bi se osiguralo učinkovito i pravodobno postupanje u slučaju prisutnosti karantenskog štetnog organizma Unije, obveze obavještavanja trebale bi se primijeniti na javnost, specijalizirane subjekte i države članice. Bitno je podići razinu svijesti stručnjaka za zelene površine, službenika lokalnih vlasti, vrtlara, rasadničara, uvoznika, krajobraznih arhitekata, arborista, nastavnika, istraživača, gospodarskih subjekata, službenika državnih uprava, izabranih dužnosnika i pojedinaca o organizmima koji štete bilju, te ih osposobiti za borbu protiv takvih organizama. [Am. 3]

(12)

Ako navedene obveze obavještavanja podrazumijevaju objavljivanje osobnih podataka fizičkih ili pravnih osoba nadležnim tijelima, to može predstavljati ograničenje članka 8. (Zaštita osobnih podataka) Povelje o temeljnim pravima. To bi ograničenje, međutim, bilo nužno i razmjerno postizanju cilja javnog interesa ove Uredbe.

(13)

Specijalizirani subjekt koji otkrije prisutnost karantenskog štetnog organizma Unije na bilju, biljnom proizvodu ili drugom predmetu koji je ili je bio pod njegovim nadzorom, trebao bi biti obvezan poduzeti sve mjere koje bi mogle biti primjerene za uklanjanje štetnog organizma, povlačenje ili opoziv bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta u pitanju te za obavještavanje nadležnog tijela, ostalih osoba u lančanom trgovanju i javnosti.

(14)

Države članice trebale bi poduzeti sve potrebne mjere kako bi iskorijenile karantenske štetne organizme Unije kad ih otkriju na svojim područjima. Primjereno je odrediti mjere koje države članice mogu poduzeti u takvom slučaju, kao i načela na temelju kojih će odlučiti koje mjere treba poduzeti. Navedene mjere trebale bi uključivati stvaranje ograničenih područja koja se sastoje od zaraženog područja i tampon zone.

(15)

U pojedinim slučajevima države članice trebale bi nametnuti mjere za iskorjenjivanje karantenskih štetnih organizama na bilju u privatnim prostorima zato što iskorjenjivanje može biti uspješno samo ako se uklone svi izvori zaraze. U tu bi svrhu nadležna tijela država članica trebala imati zakonit pristup tim prostorima. To može predstavljati ograničenje članka 7. (Poštovanje privatnog i obiteljskog života) i članka 17. (Pravo na vlasništvo) Povelje o temeljnim pravima. To je ograničenje nužno i razmjerno postizanju cilja javnog interesa ovog režima, ako države članice omoguće poštenu i pravovremenu naknadu za gubitak privatnog vlasništva.

(16)

Sprečavanje, zaštitne mjere i rano uočavanje prisutnosti štetnih organizama iznimno je važno za pravodobno i učinkovito iskorjenjivanje. Države članice stoga bi trebale provoditi istraživanja o prisutnosti karantenskih štetnih organizama Unije na područjima na kojima nije poznato da su navedeni štetni organizmi prisutni. S obzirom na broj karantenskih štetnih organizama Unije te na vrijeme i sredstva potrebna za provođenje takvih istraživanja, države članice trebale bi uspostaviti višegodišnje programe istraživanja. [Am. 4]

(16.a)

U skladu s Direktivom 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) preventivne poljoprivredne mjere i integrirana zaštita bilja od štetnih organizama ne bi trebale uključivati sustavnu profilaksu pesticidima, tj. primjenjivati biocide prije nego što se štetni organizmi otkriju. [Am. 5]

(17)

Komisija bi trebala biti ovlaštena donositi mjere u slučaju potvrđene prisutnosti specifičnih karantenskih štetnih organizama Unije ili prisutnosti na koju se sumnja, osobito u vezi s njihovim iskorjenjivanjem i obuzdavanjem, kao i za uspostavljanje ograničenih područja, istraživanja, planova djelovanja u nepredvidivim okolnostima, simulacijskih vježbi i planova iskorjenjivanja u vezi s tim štetnim organizmima. Komisija se savjetuje s državama članicama o mjerama koje treba donijeti. [Am. 6]

(18)

Kako bi se omogućilo brzo i učinkovito djelovanje protiv štetnih organizama koji nisu karantenski štetni organizmi Unije, ali za koje države članice smatraju da ispunjavaju uvjete potrebne da ih se uvrsti na popis karantenskih štetnih organizama Unije, potrebno je donijeti odredbu o mjerama koje će države članice poduzeti ako uvide da je takav štetni organizam prisutan. Slične odredbe trebaju se donijeti za Komisiju.

(19)	Pod određenim uvjetima državama članicama trebalo bi biti omogućeno donošenje mjera iskorjenjivanja koje su strože od onih koje propisuje zakonodavstvo Unije, pod uvjetom da se primjenjuju na održiv način . [Am. 7]

(20)	Posebne odredbe trebaju se primjenjivati na prioritetne štetne organizme osobito u pogledu obavještavanja javnosti, istraživanja, kriznih planova, planova iskorjenjivanja i Unijinog sufinanciranja mjera.

(21)

Karantenski štetni organizmi koji su prisutni na području Unije, ali ne i na posebnim dijelovima tog područja označenima kao „zaštićena područja” te čija bi prisutnost imala neprihvatljive gospodarske, društvene ili ekološke učinke samo u tim zaštićenim područjima, trebaju biti posebno identificirani i uvršteni na popis kao „karantenski štetni organizmi zaštićenih područja”. Unošenje karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja u zaštićena područja, njihovo premještanje i puštanje u ta područja trebalo bi biti zabranjeno.

(22)

Potrebno je odrediti pravila u vezi s priznavanjem, izmjenjivanjem ili ukidanjem priznavanja zaštićenih područja, obvezama istraživanja u zaštićenim područjima i s radnjama koje se moraju poduzeti u slučaju da se u zaštićenim područjima otkrije prisutnost karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja. U slučaju otkrivanja prisutnosti karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja u pojedinim zaštićenim područjima potrebno je primijeniti stroga pravila za izmjenjivanje i ukidanje tih zaštićenih područja.

(23)

Štetni organizam, koji nije karantenski štetni organizam Unije, trebao bi se nazivati „kvalitativni štetni organizam Unije” ako se uglavnom prenosi preko posebnog bilja za sadnju i ako njegova prisutnost na tom bilju za sadnju ima neprihvatljiv gospodarski učinak u pogledu namijenjenog korištenja tog bilja te je uvršten na popis kao kvalitativni štetni organizam Unije. Kako bi se ograničila prisutnost takvih štetnih organizama na bilju za sadnju, trebalo bi zabraniti njihovo unošenje na područje Unije ili premještanje unutar njega, osim ako je drukčije predviđeno na navedenom popisu.

(24)

Određeno bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti predstavljaju neprihvatljiv fitosanitarni rizik zbog vjerojatnosti da će se na njima udomaćiti karantenski štetni organizam Unije. Za neke od njih raspoložive su prihvatljive mjere ublažavanja rizika, ali za druge nisu. Ovisno o raspoloživosti prihvatljivih mjera ublažavanja rizika, njihovo unošenje na područje Unije i premještanje unutar njega trebalo bi ili zabraniti ili odrediti posebne zahtjeve za njih. Trebalo bi napraviti popis navedenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta.

(25)

Potrebno je predvidjeti odstupanja od zabrana ili posebnih zahtjeva u vezi s unošenjem bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije. Komisija bi trebala biti ovlaštena za priznavanje određenih mjera trećih zemalja kao jednakovrijednih zahtjevima za premještanjem dotičnog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar područja Unije.

(26)

Navedene zabrane ili zahtjevi ne bi se smjeli primjenjivati na male količine bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, osim bilja za sadnju, u nekomercijalne i nestručne svrhe i na unošenje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta u granična područja i premještanje unutar tih područja. Oni se ne bi trebali primjenjivati ni na unošenje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije i njihovo premještanje unutar njega u znanstvene svrhe, za pokuse, sortnu selekciju, oplemenjivanje i izložbe. Trebalo bi odrediti odgovarajuće zaštitne mjere i pružiti informacije zainteresiranim stranama.

(27)	Za bilje, biljne proizvode i druge predmete u provozu potrebno je omogućiti odstupanje od pravila Unije za njihovo unošenje na područje Unije i premještanje po njemu.

(28)

Međunarodna trgovina biljem za sadnju kod kojeg postoji ograničeno fitosanitarno iskustvo može uključivati ozbiljne rizike od nastanjivanja karantenskih štetnih organizama za koje nisu donesene nikakve mjere na temelju ove Uredbe. Kako bi se osiguralo brzo i učinkovito postupanje protiv novoutvrđenih rizika vezanih za bilje za sadnju za koje nisu određeni trajni zahtjevi ili zabrane, ali koje bi moglo ispunjavati uvjete za takve trajne mjere, Komisija bi u skladu s načelom predostrožnosti trebala imati mogućnost donošenja privremenih mjera.

(29)

Nužno je odrediti zabrane i posebne zahtjeve, slične onima koji su određeni za područje Unije, u pogledu unošenja i premještanja unutar zaštićenih područja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koji bi predstavljali fitosanitarni rizik neprihvatljive razine zbog vjerojatnosti da se na njima udomaće karantenski štetni organizmi zaštićenih područja.

(30)	Trebalo bi donijeti opće zahtjeve u vezi s vozilima i materijalom za pakiranje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta kako bi se osiguralo da na njima nema karantenskih štetnih organizama.

(31)

Države članice trebale bi odrediti karantenske postaje. Trebalo bi odrediti zahtjeve vezane za određivanje, upravljanje i nadzor nad tim karantenskim postajama, kao i puštanje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz navedenih postaja. Ako ti zahtjevi uključuju održavanje popisa zaposlenika i posjetitelja koji ulaze u postaje, to može predstavljati ograničenje članka 8. (Zaštita osobnih podataka) Povelje o temeljnim pravima. To bi ograničenje, međutim, bilo nužno i primjereno kako bi se postigao cilj javnog interesa ove Uredbe.

(32)	Kada to zahtijeva bilateralni sporazum koji je sklopila Unija s trećom zemljom, ili zakonodavstvo treće zemlje, bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti premješteni iz područja Unije u dotičnu treću zemlju trebali bi biti u skladu s tim pravilima.

(33)

Ako se u vezi s određenim biljem, biljnim proizvodima ili drugim predmetima premještenima iz područja Unije u treće zemlje ne primjenjuju nikakav bilateralni fitosanitarni sporazum Unije s trećom zemljom ni fitosanitarno zakonodavstvo treće zemlje, trećim bi zemljama trebalo ponuditi zaštitu od karantenskih štetnih organizama Unije zbog njihove prepoznate štetnosti, osim ako je službeno potvrđeno da je karantenski štetni organizam Unije prisutan u dotičnoj trećoj zemlji, a nije pod službenim nadzorom, ili ako se opravdano može pretpostaviti da karantenski štetni organizam Unije ne zadovoljava kriterije prema kojima ga se može uvrstiti među karantenske štetne organizme dotične treće zemlje.

(33.a)

Prodaja bilja na daljinu mogla bi predstavljati visok fitosanitarni rizik kad je roba zaražena neautohtonim štetnim organizmima, uključujući karantenske štetne organizme. Posebno pošiljke bilja uvezene iz trećih zemalja, a kupljene prodajom na daljinu u mnogim slučajevima nisu sukladne s fitosanitarnim uvoznim zahtjevima Unije. Kako bi se riješili ovi nedostaci, ključno je podizanje svijesti potrošača i trgovaca biljem te osiguravanje sljedivosti prodaje na daljinu i unutar EU-a i u trećim zemljama. [Am. 9]

(33.b)

Države članice trebale bi poduzeti mjere za podizanje svijesti o potencijalnim gospodarskim, ekološkim i socijalnim utjecajima organizama štetnih za bilje, ključnim načelima sprečavanja i širenja te odgovornostima društva u cjelini kako bi se osiguralo fitosanitarno zdravlje u Uniji. Nadalje, Komisija bi trebala voditi javno dostupan i ažurirani popis organizama štetnih za bilje koji se pojavljuju u trećim zemljama i koji bi mogli predstavljati rizik za zdravlje bilja na teritoriju Unije. [Am. 10]

(34)

Kako bi se osigurala učinkovita provedba ove Uredbe, specijalizirani subjekti koji podliježu obvezama pod ovom Uredbom trebaju biti upisani u upisnike koje su uspostavile države članice. Kako bi se umanjilo administrativno opterećenje, navedeni bi upisnici trebali uključivati i specijalizirane subjekte koji spadaju pod područje primjene Uredbe (EU) br. …/…. o ……Europskog parlamenta i Vijeća (7) [Ured za publikacije treba unijeti broj, naslov i, u fusnoti, uputu na SL za Uredbu o biljnom reprodukcijskom materijalu].

(35)	Specijaliziranim subjektima koji posluju u većem broju prostora trebalo bi omogućiti da se upišu odvojeno za svaki od tih prostora.

(36)

Kako bi se olakšalo otkrivanje izvora zaraze karantenskim štetnim organizmom, primjereno je zatražiti od specijaliziranih subjekata da vode evidenciju o bilju, biljnim proizvodima i drugim predmetima koje su im dostavili specijalizirani subjekti, kao i o onima koje su oni dostavili drugim specijaliziranim subjektima. S obzirom na razdoblje latencije nekih karantenskih štetnih organizama i vrijeme potrebno da se otkrije izvor zaraze, evidenciju bi trebalo čuvati tri godine.

(37)	Specijalizirani subjekti također bi trebali imati uspostavljene sustave i postupke koji omogućuju praćenje premještanja svojeg bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta u svojim prostorima.

(38)	Za unošenje određenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz trećih zemalja na područje Unije i u zaštićena područja trebalo bi zatražiti fitosanitarni certifikat. Radi jasnoće trebalo bi napraviti popis navedenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta.

(39)

Navedeni fitosanitarni certifikati trebaju biti u skladu sa zahtjevima IPPC-a i potvrđivati sukladnost sa zahtjevima i mjerama utvrđenima temeljem ove Uredbe. Kako bi se osigurala vjerodostojnost fitosanitarnih certifikata, trebalo bi donijeti pravila u vezi s uvjetima njihove valjanosti i otkazivanja.

(40)

Premještanje određenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar područja Unije, kao i premještanje u zaštićena područja i unutar njih trebalo bi biti dopušteno samo ako je priložena biljna putovnica, kojom se potvrđuje usklađenost sa zahtjevima i mjerama utvrđenima prema odredbama ove Uredbe. Radi jasnoće trebalo bi napraviti popis navedenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta.

(41)	Biljne putovnice ne bi se smjele zahtijevati za bilje, biljne proizvode i druge predmete namijenjene krajnjim korisnicima, uključujući neprofesionalnim vrtlarima . [Am. 11]

(42)	Kako bi se osigurala vjerodostojnost biljnih putovnica, trebalo bi odrediti pravila u vezi s njihovim sadržajem.

(43)	Biljne bi putovnice općenito trebao izdavati specijalizirani subjekt. Ako specijalizirani subjekti nemaju sredstva za izdavanje biljnih putovnica, trebala bi postojati mogućnost da, na njihov zahtjev, biljne putovnice izdaju nadležna tijela država članica . [Am. 12]

(44)	Trebalo bi odrediti pravila za izdavanje biljnih putovnica, provjere koje su potrebne za izdavanje, ovlašćivanje i nadziranje specijaliziranih subjekata koji izdaju biljne putovnice, obveze ovlaštenih subjekata i ukidanje tog ovlaštenja.

(45)	Kako bi se rasteretilo ovlaštene subjekte, po potrebi se provjere za izdavanje biljnih putovnica trebaju kombinirati s provjerama koje se traže temeljem Uredbe (EU) br. …/… [Broj Uredbe o zakonu o biljnom reprodukcijskom materijalu].

(46)	Ovlašteni subjekti trebali bi imati nužno znanje o štetnim organizmima.

(47)

Određeni ovlašteni subjekti mogu poželjeti izraditi plan upravljanja fitosanitarnim rizikom kojim bi osigurali i pokazali visoku razinu kompetencije i svijesti o fitosanitarnim rizicima u vezi s kritičnim mjestima svojih stručnih aktivnosti te opravdali posebne mehanizme nadzora kod nadležnih tijela. Trebalo bi odrediti pravila Unije u vezi sa sadržajem tih planova. [Am. 13]

(48)	Primjereno je omogućiti zamjenu biljnih putovnica i fitosanitarnih certifikata.

(49)	U slučajevima nesukladnosti s propisima Unije biljne putovnice trebalo bi ukloniti, poništiti i, radi sljedivosti, zadržati.

(50)

Međunarodnim standardom za fitosanitarne mjere br. 15 Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) zahtijeva se da se drveni materijal za pakiranje označi posebnom oznakom, koju postavljaju propisno ovlašteni i nadzirani specijalizirani subjekti. Ovom bi se Uredbom trebao odrediti obrazac i sadržaj navedene oznake te ovlaštenje i nadzor specijaliziranog subjekta na području Unije koji postavlja tu oznaku.

(51)

Ako tako zahtijeva treća zemlja, bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti trebali bi se premjestiti s područja Unije u tu treću zemlju s fitosanitarnim certifikatom za izvoz ili reeksport. U odnosu na relevantne odredbe IPPC-a navedene certifikate trebaju izdavati nadležna tijela, poštujući sadržaj obrasca certifikata za izvoz i reeksport koji je odredio IPPC.

(52)

Ako se bilje, biljni proizvod ili drugi predmet prije izvoza u treću zemlju premješta kroz više od jedne države članice, važno je da država članica u kojoj su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti proizvedeni ili obrađeni razmjenjuje informacije s državom članicom koja izdaje fitosanitarni certifikat za izvoz. Takva razmjena informacija važna je kako bi se omogućilo potvrđivanje sukladnosti sa zahtjevima treće zemlje. Stoga bi trebalo uvesti usklađeni „predizvozni certifikat” kako bi se osigurala ujednačena razmjena tih informacija.

(53)	Komisija bi trebala uspostaviti elektronički sustav za obavještavanja koja se zahtijevaju u skladu s ovom Uredbom.

(53.a)

Kako bi se uzeli u obzir tehnički napredak, znanstveni razvoji i promijenjene okolnosti u području zdravlja bilja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu pravila o izmjeni ili dopuni popisa karantenskih štetnih organizama za Uniju, prioritetnih štetnih organizama te drugih štetnih organizama relevantnih za Uniju i dotičnog bilja za sadnju. U slučaju ozbiljnog fitosanitarnog rizika, ovlast donošenja akata u skladu s hitnim postupkom trebala bi se delegirati Komisiji kako bi se karantenski štetni organizmi Unije uvrstili na popis prioritetnih štetnih organizama. [Am. 14]

(54)

Kako bi se osiguralo da se izuzeci od karantenskih štetnih organizama Unije koji se koriste u znanstvene svrhe, za pokuse, sortne selekcije, oplemenjivanje ili izložbe provode tako da ne predstavljaju nikakav fitosanitarni rizik za područje Unije ili njegove dijelove, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima koja se tiču razmjene informacija između država članica i Komisije u pogledu unošenja dotičnih štetnih organizama na područje Unije i njihova premještanja unutar njega, odgovarajućih procjena i ovlašćivanja te nadziranja sukladnosti, postupanja u slučaju nesukladnosti i obavještavanja o tome.

(55)	Kako bi se osigurao učinkovit sustav obavještavanja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu pravila o obvezama obavještavanja u vezi sa sumnjom na prisutnost određenih karantenskih štetnih organizama koja još nije službeno potvrđena.

(56)

Kako bi se u obzir uzeo tehnički i znanstveni napredak na području istraživanja prisutnosti štetnih organizama, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima o izmjeni ili nadopuni elemenata koji će biti obuhvaćeni višegodišnjim programima istraživanja.

(57)	Kako bi se osiguralo učinkovito funkcioniranje simulacijskih vježbi, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima koja određuju učestalost, sadržaj, oblik i druge odredbe o simulacijskim vježbama.

(58)

Kako bi se osiguralo da su zaštićena područja uspostavljena i da funkcioniraju na pouzdan način, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima o istraživanjima koja treba provesti u svrhu priznavanja zaštićenih područja i o tome jesu li zaštićena područja u skladu sa zahtjevima koji se na njih odnose.

(59)

Kako bi se osigurala razmjerna i ograničena primjena izuzeća u vezi s premještanjem bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta u granična područja ili unutar njih, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima o najvećoj širini graničnih područja trećih zemalja i graničnih područja država članica, najvećoj udaljenosti premještanja dotičnog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar graničnih područja trećih zemalja ili graničnih područja država članica i o postupcima za odobravanje unošenja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta ili njihovo premještanje unutar graničnih područja država članica.

(60)

Kako bi se izbjegli fitosanitarni rizici tijekom provoza bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima koja određuju sadržaj izjave o prolaženju bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta kroz područje Unije radi premještanja u treću zemlju.

(61)

Kako bi se osiguralo da je upis specijaliziranih subjekata razmjeran cilju nadziranja fitosanitarnog rizika, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima o određivanju kategorija specijaliziranih subjekata i uvjeta za njihovo izuzimanje od obveze upisa u upisnik.

(62)

Kako bi se osigurala vjerodostojnost fitosanitarnih certifikata trećih zemalja koje nisu potpisnice IPPC-a, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima koja nadopunjuju uvjete za prihvaćanje fitosanitarnih certifikata iz tih trećih zemalja.

(63)

Kako bi se smanjili fitosanitarni rizici od bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta koji se premještaju na području Unije, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima koja određuju najveću brojku za male količine određenog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta koje treba izuzeti od zahtjeva za biljne putovnice.

(64)

Kako bi se osigurala pouzdanost pregleda bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koji se obavljaju u svrhe izdavanja biljnih putovnica, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima o vizualnom pregledu, uzorkovanju i testiranju te uporabi certifikacijskih shema.

(65)	Radi veće vjerodostojnosti biljnih putovnica, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima koja određuju kvalifikacijske zahtjeve koje specijalizirani subjekti trebaju ispuniti kako bi dobili ovlaštenje za izdavanje biljnih putovnica.

(66)	Radi većeg opsega i korisnosti plana upravljanja fitosanitarnim rizicima, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima koja nadopunjuju ili izmjenjuju elemente obuhvaćene takvim planom.

(67)

Kako bi se u obzir uzeo razvoj međunarodnih standarda, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima koja se tiču ovjeravanja posebnih roba, osim drvenog materijala za pakiranje, za koje bi se zahtijevala primjena posebne potvrde o sukladnosti s pravilima ove Uredbe.

(68)

Kako bi se osigurala korisnost i pouzdanost službenih potvrda i predizvoznih certifikata, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima koja određuju sadržaj službenih potvrda, ovlašćivanje specijaliziranih subjekata koji izdaju navedene potvrde i nadzor nad njima te sadržaj predizvoznog certifikata.

(69)	Radi prilagođavanja tehničkom i znanstvenom napretku te odluci Europskog vijeća na temelju članka 355. stavka 6. UFEU-a, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pravilima o izmjeni priloga ovoj Uredbi.

(70)

Od osobite je važnosti da Komisija u svom pripremnom radu provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući savjetovanja na stručnoj razini. Tijekom pripreme i sastavljanja delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati istodobno, pravovremeno i odgovarajuće prosljeđivanje relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(71)

Provedbene ovlasti potrebno je dodijeliti Komisiji kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe u pogledu uspostavljanja popisa karantenskih štetnih organizama Unije, uspostavljanja popisa prioritetnih štetnih organizama, određivanja mjera protiv određenih karantenskih štetnih organizama Unije, donošenja mjera na ograničeno vrijeme u pogledu fitosanitarnih rizika koje predstavljaju štetni organizmi koji su privremeno uvršteni među karantenske štetne organizme Unije, priznavanja zaštićenih područja priznatih u skladu s prvim podstavkom članka 2. stavka 1. točke (h) Direktive 2000/29/EZ i popisivanja pojedinih karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja, izmjenjivanja ili ukidanja zaštićenih područja, izmjenjivanja popisa tih zaštićenih područja, popisivanja kvalitativnih štetnih organizama Unije i dotičnog bilja za sadnju, popisivanja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta čije unošenje na područje Unije i premještanje njime treba biti zabranjeno te dotičnih trećih zemalja, popisivanja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta te zahtjeva za njihovo unošenje na područje Unije i premještanje njime, određivanja zahtjeva trećih zemalja jednakovrijednih zahtjevima za premještanjem bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta unutar područja Unije, određivanja posebnih uvjeta ili mjera u vezi s unošenjem određenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na granična područja država članica, donošenja privremenih mjera u vezi s unošenjem bilja za sadnju iz trećih zemalja na područje Unije i premještanje njime, popisivanja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta čije unošenje na određena zaštićena područja i premještanje njima treba biti zabranjeno, popisivanja zahtjeva za unošenje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na određena zaštićena područja i premještanje njima, popisivanja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta te trećih zemalja njihova podrijetla ili otpremanja, za koje je potreban fitosanitarni certifikat kako bi ih se moglo unijeti na područje Unije, popisivanja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta te trećih zemalja njihova podrijetla ili otpremanja, za koje je potreban fitosanitarni certifikat kako bi ih se moglo unijeti na određena zaštićena područja iz tih trećih zemalja, popisivanja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta za koje je potrebna biljna putovnica kako bi ih se moglo premještati unutar područja Unije, popisivanja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta za koje je potrebna biljna putovnica kako bi ih se moglo unijeti na određena zaštićena područja, i određivanja formata biljne putovnice. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(72)

Savjetodavni postupak trebao bi se koristiti za donošenje početnog popisa karantenskih štetnih organizama Unije s obzirom na to da taj početni popis treba samo sadržavati, bez ikakvih izmjena, štetne organizme navedene u dijelu A Priloga I. Direktivi 2000/29/EZ i odjeljku I. dijela A Priloga II. toj Direktivi, za izmjenu znanstvenog naziva štetnog organizma, ako je takva izmjena opravdana na temelju razvoja znanstvenih spoznaja, za donošenje početnog popisa zaštićenih područja i karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja s obzirom na to da taj početni popis treba samo sadržavati, bez ikakvih izmjena, zaštićena područja priznata u skladu s prvim podstavkom članka 2. stavka 1. točke (h) Direktive 2000/29/EZ i karantenske štetne organizme zaštićenih područja navedene u dijelu B Priloga I. i dijelu B priloga II. Direktivi 2000/29/EZ, za izmjenjivanje i opozivanje zaštićenih područja, za donošenje početnog popisa kvalitativnih štetnih organizama Unije s obzirom na to da taj početni popis treba samo sadržavati, bez ikakvih izmjena, štetne organizme navedene u određenim Direktivama o proizvodnji i stavljanju na tržište sjemena i reprodukcijskog materijala, za donošenje početnog popisa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta čije unošenje na područje Unije i premještanje njime treba biti zabranjeno s obzirom na to da taj početni popis treba samo sadržavati, bez ikakvih izmjena, bilje, biljne proizvode i druge predmete te zabrane i dotične treće zemlje, kako je određeno u dijelu A Priloga III. Direktivi 2000/29/EZ, zajedno s njihovim tarifnim oznakama KN, za donošenje početnog popisa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta čije unošenje na područje Unije i premještanje njime treba podlijegati posebnim zahtjevima s obzirom na to da taj početni popis treba samo sadržavati, bez ikakvih izmjena, bilje, biljne proizvode i druge predmete, te zahtjeve i dotične treće zemlje, kako je određeno u dijelu A Priloga IV. Direktivi 2000/29/EZ, zajedno s njihovim tarifnim oznakama KN, za donošenje početnog popisa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta čije unošenje na određena zaštićena područja treba biti zabranjeno s obzirom na to da taj početni popis treba samo sadržavati, bez ikakvih izmjena, bilje, biljne proizvode i druge predmete, te zabrane i dotične treće zemlje, kako je određeno u dijelu B Priloga III. Direktivi 2000/29/EZ, zajedno s njihovim tarifnim oznakama KN, za donošenje početnog popisa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta čije unošenje na određena zaštićena područja i premještanje njima treba podlijegati posebnim zahtjevima s obzirom na to da taj početni popis treba samo sadržavati, bez ikakvih izmjena, bilje, biljne proizvode i druge predmete, te zahtjeve, kako je određeno u dijelu B Priloga IV. Direktivi 2000/29/EZ, zajedno s njihovim tarifnim oznakama kombinirane nomenklature (KN), za donošenje početnog popisa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, te trećih zemalja njihova podrijetla ili otpremanja, za koje je potreban fitosanitarni certifikat za njihovo unošenje na područje Unije, s obzirom na to da taj početni popis treba samo sadržavati, bez ikakvih izmjena, bilje, biljne proizvode i druge predmete navedene u točki I. dijela B Priloga V. Direktivi 2000/29/EZ, za donošenje početnog popisa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta te trećih zemalja njihova podrijetla ili otpremanja za koje je potreban fitosanitarni certifikat za njihovo unošenje na određena zaštićena područja, s obzirom na to da taj početni popis treba samo sadržavati, bez ikakvih izmjena, bilje, biljne proizvode i druge predmete navedene u točki II. dijelu B Priloga V. Direktivi 2000/29/EZ, za donošenje početnog popisa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta za koje je potrebna biljna putovnica za njihovo premještanje unutar područja Unije, s obzirom na to da taj početni popis treba samo sadržavati, bez ikakvih izmjena, bilje, biljne proizvode i druge predmete navedene u točki I. dijela A Priloga V. Direktivi 2000/29/EZ, i za donošenje početnog popisa bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta za koje je potrebna biljna putovnica kako bi ih se moglo unijeti na određena zaštićena područja, s obzirom na to da taj početni popis treba samo sadržavati, bez ikakvih izmjena, bilje, biljne proizvode i druge predmete navedene u točki II. dijela A Priloga V. Direktivi 2000/29/EZ.

(73)

Direktiva Vijeća 74/647/EEZ (9) i Direktiva Vijeća 69/466/EEZ (10) određuju mjere o kontroli tih štetnih organizama. Od stupanja na snagu tih Direktiva dotični štetni organizmi raširili su se cijelim područjem Unije, stoga njihovo obuzdavanje više nije izvedivo. Zbog toga bi navedene direktive trebalo staviti izvan snage.

(74)

Izvan snage trebalo bi staviti Direktivu Vijeća 69/464/EEZ (11), Direktivu Vijeća 93/85/EEZ (12), Direktivu Vijeća 98/57/EZ (13) i Direktivu Vijeća 2007/33/EZ (14) jer bi trebalo donijeti nove mjere o dotičnim štetnim organizmima u skladu s odredbama ove Uredbe. S obzirom na vrijeme i sredstva potrebna za donošenje novih mjera te je akte potrebno staviti izvan snage do 1. siječnja 2021. [Am. 15]

(75)

Uredbom (EU) br. 652/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (15) utvrđuje se da se bespovratna sredstva za mjere protiv štetnih organizama moraju odnositi na određene štetne organizme iz priloga Direktivi 2000/29/EZ, te određene štetne organizmi koji nisu navedeni u tim prilozima, ali podliježu privremenim mjerama Unije koje su donesene u vezi s njima. Ovom se Uredbom uspostavlja kategorija prioritetnih štetnih organizama. Primjereno Bitno je da određene mjere koje poduzimaju države članice, posebno u pogledu prioritetnih štetnih organizama trebaju biti prihvatljive za bespovratna sredstva Unije, uključujući naknadu isplaćenu specijaliziranim subjektima za vrijednost bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koje u skladu s mjerama iskorjenjivanja iz ove Uredbe treba uništiti te za provedbu mjera poboljšane biološke sigurnosti ključnih za sprečavanje, otkrivanje i nadzor prioritetnih štetnih organizama na razini poljoprivrednih gospodarstava .

Osim toga, mjere koje poduzimaju države članice u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. …/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (16) Broj i naziv Uredbe o sprečavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta] radi ranog iskorjenjivanja potencijalno štetnih stranih vrsta u ranoj fazi invazije trebale bi isto tako biti prihvatljive za bespovratna sredstva Unije. Ovo bi trebalo uključivati i naknadu koja se isplaćuje specijaliziranim subjektima za vrijednost bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koje treba uništiti u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. …/2014 … [Broj i naziv Uredbe o sprečavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta.]. Stoga bi trebalo izmijeniti Uredbu (EU) br. 652/2014. [Am. 16]

(75.a)

Zajedničkom poljoprivrednom politikom obuhvaćene su odredbe kojima se povezuje financiranje/potpora Unije za poljoprivrednike s njihovim poštovanjem posebnih standarda u pogledu okoliša, javnog zdravlja, zdravlja životinja i bilja te dobrobiti životinja. [Am. 17]

(76)

Budući da države članice ne mogu na zadovoljavajući način postići cilj ove Uredbe, odnosno osigurati usklađen pristup u vezi sa zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje, te se stoga, zbog njegova učinka, složenosti, prekogranične i međunarodne prirode, može lakše postići na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kao što je određeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti iz tog članka ovom se Uredbom ne prekoračuje ono što je nužno za postizanje tog cilja.

(77)

Za mala i srednja poduzeća ovom se Uredbom ne stvara nesrazmjerno administrativno opterećenje ili gospodarski učinak. Na temelju savjetovanja s dionicima, u skladu s ovom Uredbom poseban slučaj malih i srednjih poduzeća uzet je u obzir kad je to bilo moguće. Potencijalno opće izuzimanje mikropoduzeća, koja čine većinu tvrtki, nije uzeto u obzir u pogledu ciljeva javne politike da se zaštiti biljno zdravstvo.

(78)	Ovom Uredbom poštuje se IPPC, Sporazum o primjeni sanitarnih i fitosanitarnih mjera (Sporazum SPS) i smjernice određene u okviru njih.

(78.a)

U skladu s načelom pametnog donošenja propisa ova Uredba usklađena je s Uredbom (EU) br.…/2014 [Broj Uredbe o sprečavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta] kako bi se jamčila potpuna i cjelovita provedba zakonodavstva o zdravlju bilja. [Am. 18]

(79)

Ovom Uredbom poštuju se temeljna prava i slijede načela priznata Poveljom o temeljnim pravima Europske unije, ponajprije poštovanje privatnog i obiteljskog života, prava na vlasništvo, zaštite osobnih podataka, slobode poduzetništva i slobode umjetnosti i znanosti. Ovu Uredbu trebale bi primjenjivati države članice u skladu s tim pravima i načelima,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Poglavlje I.

Predmet, područje primjene i definicije

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1. Ovom Uredbom utvrđuju se pravila za određivanje u pogledu fitosanitarnih inspekcijskih pregleda i drugih službenih mjera od strane vlasti država članica radi prepoznavanja fitosanitarnih rizika koje predstavlja bilo koja vrsta, soj ili biotip patogenog uzročnika, životinje ili parazitsko bilje štetno za bilje ili biljne proizvode (u daljnjem tekstu „štetni organizmi”) , uključujući invazivne strane vrste bilja koje su štetne za bilje i mjere za ublažavanje tih rizika do prihvatljive razine. fitosanitarne mjere potrebne za sprečavanje ulaska štetnih organizama iz drugih država članica ili trećih zemalja . [Am. 19]

2. U svrhe ove Uredbe upute na treće zemlje čitaju se kao upute na treće zemlje i na područja navedena u Prilogu I.

U svrhe ove Uredbe upute na područje Unije čitaju se kao upute na područje Unije bez područja navedenih u Prilogu I.

Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni Priloga I. kako bi se osiguralo da je područje primjene ove Uredbe ograničeno na europski dio područja Unije. Navedena je izmjena jedno od sljedećeg:

(a)	dodatak jednog ili više područja iz članka 355. stavka 1. Ugovora Prilogu I.;

(b)	brisanje iz Priloga I. jednog ili više područja iz članka 355. stavka 2. Ugovora.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)

„bilje” znači živuće bilje i sljedeći živući dijelovi bilja:

(a)	sjemenke u botaničkom smislu, osim onih koje nisu namijenjene sadnji;

(b)	voće, u botaničkom smislu;

(c)

povrće;

(d)	gomolji, podanci, lukovice, rizomi, korijenje, podloge, vriježe;

(e)	izdanci, stabljike;

(f)	rezano cvijeće;

(g)	grane s lišćem;

(h)	rezana stabla koja su zadržala lišće;

(i)	listovi, lišće;

(j)	kulture biljnog tkiva, uključujući kulture stanica, germplazma, meristeme, himerični klonovi, mikropropagirani materijal;

(k)	živi pelud;

(l)	pupovi, rodne grane, reznice, plemke, kalemi;

(2)

„biljni proizvodi” jesu proizvodi biljnog podrijetla, neobrađeni ili obrađeni jednostavnim postupkom, ako nisu bilje.

Osim ako je određeno drugačije, drvo se smatra „biljnim proizvodom” samo ako nije prošlo obradu kojom se uklanjaju fitosanitarni rizici i ako je u skladu s jednom ili više sljedećih točaka:

(a)	zadržava svu ili dio svoje prirodne oble površine, s korom ili bez nje;

(b)	nije zadržalo svoju prirodnu oblu površinu zbog piljenja, rezanja ili cijepanja;

(c)	u obliku je ivera, čestica, piljevine ili drvnog otpada, strugotina ili drvnih ostataka, i nije prošlo obradu u kojoj se koristi ljepilo, toplina ili pritisak ili kombinacija navedenoga kako bi se proizvele pelete, brikete, šperploča ili daska od iverja;

(d)	koristi se, ili će se koristiti, kao materijal za pakiranje ili oblog, bez obzira na to koristi li se za prijevoz robe ili ne;

(3)

„bilje za sadnju”znači bilje, koje je sposobno i namijenjeno proizvodnji cijelih biljaka, i koje će se posaditi ili presaditi ili ostati posađeno;

—	biljke koje su već posađene i namijenjene da ostanu posađene ili presađene nakon što su unesene , ili

—	biljke koje nisu zasađene u trenutku unošenja, ali su namijenjene sadnji nakon toga; [Am. 20]

(4)	„drugi predmet” jest bilo koji materijal ili predmet, osim bilja ili biljnih proizvoda, sposoban primiti ili proširiti štetne organizme, uključujući tlo ili uzgojni supstrat;

(5)	„nadležno tijelo” jest nadležno tijelo u smislu članka 2. stavka 5. Uredbe (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o službenom nadzoru];

(6)	„partija” je broj jedinica jednog dobra, koje se može identificirati u fitosanitarne svrhe na temelju homogenosti svojeg sastava i podrijetla, te koje čini dio pošiljke;

(7)

„specijalizirani subjekt” jest svaka osoba koja podliježe javnom ili privatnom pravu, poslovno uključena u jednu ili više sljedećih aktivnosti u vezi s biljem, biljnim proizvodima i drugim predmetima:

(a)

sadnju;

(b)

uzgoj;

(c)	proizvodnju;

(d)	unošenje na područje Unije, premještanje unutar njega i izvan njega;

(e)	stavljanje na raspolaganje na tržište;

(ea)	uzgajanje [Am. 21]

(eb)	razmnožavanje [Am. 22]

(ec)	održavanje [Am. 23]

(ed)	pružanje usluga [Am. 24]

(ee)	očuvanje, uključujući skladištenje [Am. 25]

(8)	„krajnji korisnik” svaka je osoba koja djeluje u svrhe koje su izvan njegove djelatnosti, poslovanja ili struke koja pribavlja bilje ili biljne proizvode za vlastitu upotrebu;

(9)	„test” je službeni pregled, osim vizualnog, kojim se određuje jesu li štetni organizmi prisutni ili kojim se identificiraju štetni organizmi;

(10)	„tretiranje” je postupak kojim se štetni organizmi ubijaju, onesposobljavaju ili uklanjaju, ili kojim ih se čini neplodnima ili devitalizira.

(10.a)

„subjekt” znači subjekt kako je definiran u članku 2. stavku 26. Uredbe (EU) br. …/2014 [Broj Uredba o službenom nadzoru)] [Am. 26]

(10.b)

„fitosanitarna inspekcija” znači službena inspekcija:

(a)	bilja ili robe;

(b)	mjera koje su uključene u područje primjene pravila iz članka 1. stavka 1. te opreme i prijevoznih sredstava koji se upotrebljavaju u te svrhe;

(c)	okacija ili područja u kojima se takve mjere provode; [Am. 27]

(10.c)

„fitosanitarne mjere” znači sve mjere za uklanjanje rizika ili sprečavanje ulaska štetnih organizama na teritorij Unije iz drugih država članica ili trećih zemalja. [Am. 28]

(10.d)

„jedinice za karantenu” znači područja koja određuju nadležna tijela, u kojima se bilje iz trećih zemalja pohranjuje na dovoljno vremensko razdoblje sve dok se ne zaključi da je uklonjena opasnost od uvođenja štetnih organizama iz trećih zemalja. [Am. 29]

Poglavlje II.

Karantenski štetni organizmi

Odjeljak 1.

Karantenski štetni organizmi

Članak 3.

Definicija karantenskih štetnih organizama

Štetni organizam naziva se „karantenskim štetnim organizmom” u određenom području ako ispunjava sve od sljedećih uvjeta:

(a)	identitet mu je utvrđen u smislu točke 1. odjeljka 1. Priloga II.;

(b)	nije prisutan na tom području, u smislu točke 2. podtočke (a) odjeljka 1. Priloga II. ili, ako je prisutan, raširen je samo u ograničenom opsegu na tom području, u smislu točke 2. podtočaka (b) i (c) odjeljka 1. Priloga II.;

(c)

sposoban je ući na to područje, ostati prisutan na tom području u bližoj budućnosti nakon svojeg ulaska u područje (dalje u tekstu: „nastaniti se”) i raširiti se unutar tog područja, ili, ako je prisutan, onim njegovim dijelovima u kojima je rasprostranjen u ograničenom opsegu, u skladu s točkom 3. odjeljka 1. Priloga II.;

(d)	njegov ulazak, nastanjivanje i širenje imali bi, u smislu točke 4. odjeljka 1. Priloga II., neprihvatljiv gospodarski, ekološki ili društveni učinak na to područje, ili, ako je prisutan, na one njegove dijelove u kojima je rasprostranjen u ograničenom opsegu; i

(e)	provedive i učinkovite mjere dostupne su za sprječavanje ulaska, nastanjivanja ili širenja tog štetnog organizma unutar tog područja te ublažavanje njegovih fitosanitarnih rizika i učinaka.

Odjeljak 2

Karantenski štetni organizmi Unije

Članak 4.

Definicija karantenskih štetnih organizama Unije

Karantenski štetni organizam naziva se karantenskim štetnim organizmom Unije ako je određeno područje iz uvodnih riječi članka 3. područje Unije i ako je uključeno u popis iz članka 5. stavka 2.

Članak 5.

Zabrana unošenja i premještanja karantenskih štetnih organizama Unije

1. Karantenski štetni organizam Unije ne unosi se na područje Unije niti se premješta unutar njega.

Ne poduzimaju se nikakve namjerne radnje koje mogu doprinijeti unošenju, nastanjivanju i širenju karantenskog štetnog organizma Unije unutar područja Unije.

2. Provedbenim aktom Komisija uspostavlja popis štetnih organizama koji ispunjavaju uvjete iz članka 3. točaka (b), (c) i (d) u odnosu na područje Unije, utvrđen je u Prilogu I.a i nazvan „popis karantenskih štetnih organizama Unije”. [Am. 30]

Navedeni popis uključuje štetne organizme popisane u dijelu A Priloga I. Direktivi 2000/29/EZ i odjeljku I. dijela A Priloga II. toj Direktivi. [Am. 31]

Štetni organizmi koji su indigeni na bilo kojem dijelu područja Unije, bilo prirodno ili zbog unošenja odnekud izvan područja Unije, na tom se popisu označavaju kao štetni organizmi za koje je poznato da se javljaju na području Unije.

Štetni organizmi koji nisu indigeni ni na kojem dijelu područja Unije na tom se popisu označavaju kao štetni organizmi za koje nije poznato da se javljaju na području Unije.

Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2. [Am. 32]

3. Komisija je provedbeni akt ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 98. u pogledu izmjena popisa iz stavka 2. ako procjena pokaže da štetni organizam koji nije naveden u tom aktu ispunjava uvjete iz članka 3. točaka (b), (c) i (d) u odnosu na područje Unije ili ako štetni organizam naveden u tom aktu popisu više ne ispunjava jedan ili više tih uvjeta. U prvom se slučaju dotični štetni organizam dodaje na popis iz stavka 2., u drugom se slučaju dotični štetni organizam briše s tog popisa. [Am. 33]

Komisija te procjene stavlja na raspolaganje državama članicama.

Provedbeni akti o izmjeni provedbenog akta iz stavka 2. donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3. Isti se postupak primjenjuje na Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 98. u pogledu stavljanje izvan snage ili zamjene provedbenog akta popisa iz stavka 2. [Am. 34]

4. Komisija izmjenjuje provedbeni akt iz stavka 2. izmjenjivanjem znanstvenog naziva štetnog organizma, je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 98. u pogledu izmjena znanstvenog naziva štetnog organizma uključenog na popis iz stavka 2., ako je takva izmjena opravdana razvojem znanstvenih spoznaja. [Am. 35]

Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2. [Am. 36]

Članak 6.

Prioritetni štetni organizmi

1. Karantenski štetni organizam Unije jest „prioritetni štetni organizam” ako ispunjava sve od sljedećih uvjeta:

(a)	ispunjava, za područje Unije, uvjete određene u točki (a) ili u točki (b) točke 2. odjeljka 1. Priloga II.;

(b)	njegov potencijalni ekonomski, ekološki ili društveni učinak najozbiljniji je za područje Unije kako je utvrđeno odjeljkom 2. Priloga II.;

(c)	uvršten je na popis u skladu sa stavkom 2.

2. Provedbenim aktom Komisija uspostavlja i izmjenjuje U skladu s člankom 98. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni popis prioritetnih štetnih organizama, dalje u tekstu: „popis prioritetnih štetnih organizama”. [Am. 37]

Ako rezultati procjene pokažu da karantenski štetni organizam Unije ispunjava uvjete iz stavka 1., ili da štetni organizam više ne ispunjava jedan ili više tih uvjeta, Komisija izmjenjuje provedbeni akt je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni popisa iz prvog podstavka dodavanjem dotičnih štetnih organizama na popis ili uklanjanjem s njega. [Am. 38]

Komisija te procjene stavlja na raspolaganje državama članicama bez odgode . [Am. 39]

Broj prioritetnih štetnih organizama ne premašuje 10 % broja karantenskih štetnih organizama Unije navedenih prema članku 5. stavcima 2. i 3. Ako broj prioritetnih štetnih organizama premašuje 10 % broja karantenskih štetnih organizama Unije navedenih prema članku 5. stavcima 2. i 3, Komisija izmjenjuje provedbeni akt iz prvog podstavka prilagođavajući na odgovarajući način broj štetnih organizama na tom popisu, na temelju njihova potencijalnog gospodarskog, ekološkog ili društvenog utjecaja kako je određeno u odjeljku 2. Priloga II. [Am. 40]

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3. [Am. 41]

Iz propisno utemeljenih razloga hitnosti povezanih s Ako u slučaju ozbiljnog fitosanitarnog rizika Komisija donosi provedbene akte koji se neposredno primjenjuju, u skladu s postupkom iz članka 99. stavka 4., u kojem se karantenski štetni organizmi Unije uvrštavaju na popis kao prioritetni štetni organizmi to zahtijevaju razlozi krajnje hitnosti , na delegirane akte donesene u skladu s ovim člankom primjenjuje se postupak iz članka 98.a . [Am. 42]

Članak 7.

Izmjene odjeljka 1. i odjeljka 2. Priloga II.

1. Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni odjeljka 1. Priloga II. o kriterijima identifikacije štetnih organizama koji su ispunili uvjete da postanu karantenski štetni organizmi, u pogledu identiteta štetnog organizma, njegove prisutnosti, sposobnosti ulaska, nastanjivanja i širenja, te njegova potencijalnog gospodarskog i društvenog učinka te učinka na okoliš, uzimajući u obzir razvoj tehničkih i znanstvenih postignuća te razvoj međunarodnih standarda . [Am. 43]

2. Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni odjeljka 2. Priloga II. o kriterijima identifikacije karantenskih štetnih organizama Unije koji su ispunili uvjete da ih se uvrsti među prioritetne štetne organizme, u pogledu njihova potencijalnog gospodarskog, društvenog i ekološkog učinka, uzimajući u obzir razvoj tehničkih i znanstvenih spoznaja.

Članak 8.

Karantenski štetni organizmi Unije koji se koriste u znanstvene svrhe, za pokuse, sortne selekcije, oplemenjivanje ili izložbe

1. Iznimno od članka 5. stavka 1. države članice mogu, na zahtjev, ovlastiti unošenje karantenskih štetnih organizama Unije na svoje područje i premještanje unutar njega za korištenje u znanstvene svrhe, za pokuse, sortne selekcije, oplemenjivanje ili izložbe ako su ispunjeni svi od sljedećih zahtjeva:

(a)	unošenje dotičnih štetnih organizama, njihovo premještanje i upotreba ne dovode do nastanjivanja ili širenja tog štetnog organizma unutar područja Unije ako se nametnu prikladna ograničenja;

(b)	skladišni objekti u kojima je potrebno držati taj štetni organizam i karantenske postaje iz članka 56., u kojima se taj štetni organizam treba koristiti prikladni su;

(c)	osoblje koje vrši aktivnost u vezi s tim štetnim organizmom ima odgovarajuće znanstvene i tehničke kvalifikacije.

2. Nadležno tijelo procjenjuje rizik od nastanjivanja i širenja dotičnog štetnog organizma, kako se navodi u stavku 1. točki (a), uzimajući u obzir identitet, biologiju i sredstvo širenja štetnog organizma, predviđenu aktivnost, interakciju s okolišem i drugim relevantnim čimbenicima vezanima za rizik koji predstavlja taj štetni organizam.

Ono procjenjuje skladišne objekte u kojima treba držati taj štetni organizam, kako je navedeno u stavku 1. točki (b), te znanstvene i tehničke kvalifikacije osoblja koje vrši aktivnost u koju je uključen taj štetni organizam, kako je navedeno u stavku 1. točki (c).

Na temelju tih procjena nadležno tijelo odobrava unošenje štetnog organizma na područje Unije ili premještanje njime ako su ispunjeni zahtjevi određeni stavkom 1.

3. Ako se odobrenje dodijeli, ono uključuje sve sljedeće uvjete:

(a)	štetni organizam potrebno je držati u skladišnim objektima za koje su nadležna tijela utvrdila da su primjereni i koji su navedeni u ovlaštenju;

(b)	aktivnost koja uključuje štetni organizam potrebno je provoditi u karantenskoj postaji koju je odredilo nadležno tijelo u skladu s člankom 56. i koja je navedena u ovlaštenju;

(c)	aktivnost koja uključuje štetni organizam provodi osoblje čije znanstvene i tehničke kvalifikacije nadležno tijelo smatra prikladnima i koje su navedene u ovlaštenju;

(d)	prilikom unosa na područje Unije ili kad se premješta njime uz štetni organizam mora biti priloženo ovlaštenje.

4. Ovlaštenje je ograničeno na količinu koja je prikladna za dotičnu aktivnost i ne premašuje kapacitet određene karantenske postaje.

Ono uključuje ograničenja potrebna kako bi se na odgovarajući način ublažio rizik nastanjivanja i širenja dotičnog karantenskog štetnog organizma Unije.

5. Nadležno tijelo nadzire sukladnost s uvjetima iz stavka 3. i ograničenjem i zabranama iz stavka 4. te poduzima nužne radnje u slučaju da navedeni uvjeti, ograničenje ili zabrane nisu ispunjeni. Po potrebi, navedena mjera znači ukidanje ovlaštenja iz stavka 1.

6. Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o utvrđivanju detaljnih pravila o:

(a)	razmjeni informacija između država članica i Komisije vezano za unošenje dotičnih štetnih organizama na područje Unije i premještanje po njemu;

(b)	procjenama i ovlaštenju iz stavka 2.; te

(c)	nadziranju sukladnosti, postupanju u slučaju nesukladnosti i obavještavanju o tome, kako je određeno stavkom 5.

Članak 9.

Prijava karantenskih štetnih organizama Unije nadležnim tijelima

1. Bilo koja osoba koja primijeti prisutnost karantenskog štetnog organizma za Uniju ili s razlogom sumnja na takvu prisutnost, odmah obavještava nadležno tijelo i potvrđuje obavijest , u pisanom obliku, nadležnom tijelu u roku od deset kalendarskih dana. [Am. 44]

2. Ako nadležno tijelo to zatraži, osoba iz stavka 1. daje tom tijelu informacije kojima raspolaže u vezi s navedenom prisutnošću.

Članak 10.

Mjere u slučaju sumnje na prisutnost karantenskog štetnog organizma Unije

Ako nadležno tijelo sumnja na prisutnost karantenskog štetnog organizma Unije u dijelu područja države članice u kojoj prije nije bilo poznato da je taj štetni organizam prisutan, odmah poduzima sve mjere nužne kako bi se službeno potvrdilo je li taj štetni organizam prisutan ili ne.

Članak 11.

Obavještavanje Komisije i ostalih država članica o karantenskim štetnim organizmima Unije

1. Država članica obavještava, elektroničkim sustavom obavještavanja iz članka 97., Komisiju i ostale države članice u slučaju da je ispunjena jedna od sljedećih točaka:

(a)

njezino nadležno tijelo primilo je dijagnozu službenog laboratorija, kako je određeno člankom 36. Uredbe (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o službenom nadzoru], potvrđujući (dalje u tekstu: „službeno potvrđivanje”) prisutnost karantenskog štetnog organizma Unije na svojem području za koji nije poznato da je prisutan u toj državi članici;

(b)	njezino nadležno tijelo službeno je potvrdilo prisutnost karantenskog štetnog organizma Unije na svojem području, ako je taj štetni organizam prisutan na dijelu njezina područja na kojem prethodno nije bio prisutan;

(c)	njezino nadležno tijelo službeno je potvrdilo prisutnost na svojem području karantenskog štetnog organizma Unije u pošiljci bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta koja je unesena ili je trebala biti unesena na područje Unije ili premještana po njemu.

2. Obavještavanja iz stavka 1. podnose se u roku od tri radna dana od datuma kad je nadležno tijelo službeno potvrdilo prisutnost karantenskog štetnog organizma Unije.

3. Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte kojima se utvrđuje da se obveza obavještavanja iz stavka 1. također primjenjuje u slučaju sumnje na prisutnost određenih karantenskih štetnih organizama Unije, koja još nije službeno potvrđena. Navedeni delegirani akti također mogu odrediti vremensko ograničenje unutar kojeg se te prijave podnose.

Članak 12.

Informacije o karantenskim štetnim organizmima Unije koje nadležna tijela podnose specijaliziranim subjektima

Ako se ispune uvjeti jedne od točaka iz članka 11. stavka 1., dotično nadležno tijelo osigurava da se specijalizirane subjekte, čije su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti možda zahvaćeni, odmah obavijesti o prisutnosti dotičnog karantenskog štetnog organizma Unije.

Članak 13.

Informacije o prioritetnim štetnim organizmima koje nadležna tijela pružaju javnosti

Ako se ispune uvjeti jedne od točaka iz članka 11. stavka 1. točke (a) ili (b) u pogledu prioritetnih štetnih organizama, nadležno tijelo obavještava javnost o mjerama koje je poduzelo i koje će poduzeti te koje će, po potrebi, poduzeti određeni specijalizirani subjekt ili druge osobe.

Države članice osiguravaju da su javnosti stavljene na raspolaganje informacije o potencijalnim gospodarskim, ekološkim i socijalnim utjecajima organizama štetnih za bilje, o ključnim načelima sprečavanja i širenja te o odgovornostima društva u cjelini za osiguranje fitosanitarnog zdravlja na teritoriju Unije.

Komisija uspostavlja i stalno ažurira javnosti dostupan popis novonastalih organizama štetnih za bilje u trećim zemljama koji bi mogli predstavljati rizik za zdravlje bilja na teritoriju Unije. [Am. 45]

Članak 14.

Obavještavanje o neizbježnoj opasnosti

1. Ako država članica ima dokaze o postojanju neizbježne opasnosti od ulaska karantenskog štetnog organizma Unije na područje Unije ili na dio tog područja na kojem dotad nije bio prisutan, ta država članica odmah će u pismenom obliku obavijestiti Komisiju i druge države članice o tim dokazima.

2. Specijalizirani subjekti odmah obavještavaju nadležna tijela o svim dokazima koje bi mogli imati u vezi s neizbježnom opasnošću od karantenskih štetnih organizama Unije kako je navedeno u stavku 1.

2.a U slučaju neposredne opasnosti kako je utvrđena u stavcima 1. i 2., države članice i specijalizirani subjekti poduzimaju sve potrebne mjere, primjerene uključenim rizicima, kako bi spriječili ulazak takvih štetnih organizama na teritorij Unije. [Am. 46]

Članak 15.

Mjere koje specijalizirani subjekti trebaju odmah poduzeti

1. Ako specijalizirani subjekt uoči da je karantenski štetni organizam Unije prisutan na bilju, biljnim proizvodima ili drugim predmetima koji su pod njegovim nadzorom, on odmah, te nakon obavještavanja nadležnog tijela i savjetovanja s njim, poduzima fitosanitarne mjere potrebne kako bi se taj štetni organizam uklonio s dotičnog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta i, po potrebi, iz njegovih prostorija te kako bi se spriječilo širenje navedenog štetnog organizma.

Taj specijalizirani subjekt odmah, te nakon obavještavanja nadležnog tijela i savjetovanja s njim, obavještava osobe u lančanoj trgovini od kojih je dobio to bilje, biljne proizvode i druge predmete.

To nadležno tijelo po potrebi osigurava da dotični specijalizirani subjekt povuče s tržišta bilje, biljne proizvode i druge predmete u kojima bi taj štetni organizam mogao biti prisutan.

2. Ako bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti iz stavka 1. više nisu pod nadzorom dotičnog specijaliziranog subjekta, taj specijalizirani subjekt, odmah te nakon obavještavanja nadležnog tijela i savjetovanja s njim, obavještava o prisutnosti tog štetnog organizma osobe u lančanoj trgovini od kojih je dobio to bilje, biljne proizvode ili druge predmete i kojima su to bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti dostavljeni.

3. Nadležno tijelo, po potrebi, osigurava da dotični specijalizirani subjekt povuče s tržišta bilje, biljne proizvode i druge predmete na kojima bi štetni organizam mogao biti prisutan te, ako su bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti došli do krajnjeg korisnika, da ih uzme natrag od tih krajnjih korisnika.

4. Kad se primjenjuje stavak 1. ili 2., dotični specijalizirani subjekt pruža dotičnom nadležnom tijelu sve informacije koje su relevantne za javnost. Navedeno nadležno tijelo obavještava javnost u slučaju da je potrebno poduzeti mjere koje se odnose na bilje, biljne proizvode ili druge predmete na kojima bi taj štetni organizam mogao biti prisutan.

Članak 16.

Iskorjenjivanje karantenskih štetnih organizama Unije

1. Ako je prisutnost karantenskog štetnog organizma za Uniju službeno potvrđena, nadležno tijelo odmah poduzima sve mjere potrebne za uklanjanje tog štetnog organizma iz dotičnog područja ako je to moguće (u daljnjem tekstu: „iskorijeniti”) ili ako iskorjenjivanje nije moguće , za sprečavanje njegova širenja izvan tog područja (u daljnjem tekstu „obuzdavanje”).. Navedene mjere donose se u skladu s Prilogom IV. o mjerama i načelima za upravljanje rizicima od štetnih organizama. [Am. 47]

1.a Ako u skladu s člankom 19. stavkom 1. točkom (ca) Uredbe (EU) br. 652/2014 države članice specijaliziranim subjektima nadoknađuju vrijednost bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta uništenih u okviru mjera iz stavka 1. koje se provode u prekograničnom području, one osiguravaju da je primjerena naknada usklađena između uključenih država članica kako bi se, kad god je to moguće, izbjeglo nedopušteno narušavanje tržišta. [Am. 48]

2. Ako bi prisutnost dotičnog karantenskog štetnog organizma mogla biti povezana s premještanjem bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta, nadležno tijelo istražuje izvor te prisutnosti i mogućnost da se dotični štetni organizam tim premještanjem dalje proširio na bilje, biljne proizvode ili druge predmete.

3. Ako se mjere iz stavka 1. odnose na unošenje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije ili premještanje njime, dotična država članica odmah obavještava Komisiju i ostale države članice o tim mjerama.

4. Privatni prostori građana nisu izuzeti od mjera iz stavka 1. ni od istraga iz stavka 2.

Članak 17.

Uspostavljanje ograničenih područja

1. Nakon službene potvrde iz članka 11. stavka 1. točke (a) nadležno tijelo odmah uspostavlja područje na kojem će se poduzimati mjere iz tog članka (dalje u tekstu: „ograničeno područje”).

Ograničeno područje sastoji se od zaraženog područja, kako je predviđeno u stavku 2., i tampon zone, kako je predviđeno u stavku 3.

2. Zaraženo područje sadrži:

(a)	sve bilje za koje je poznato da je zaraženo dotičnim štetnim organizmom;

(b)	sve bilje koje pokazuje znakove ili simptome koji ukazuju na moguću zaraženost tim štetnim organizmom;

(c)	sve drugo bilje koje bi moglo biti zaraženo tim štetnim organizmom zbog svoje osjetljivosti na taj štetni organizam i zbog toga što se nalazi u neposrednoj blizini zaraženog bilja ili zbog zajedničkog izvora proizvodnje, ako je poznat, sa zaraženim biljem ili biljem uzgojenim od njega.

3. Tampon zona nalazi se uz zaraženo područje i okružuje ga.

Njezina veličina primjerena je riziku od širenja dotičnog štetnog organizma izvan zaraženog područja prirodnim putem ili zbog čovjekovih aktivnosti u zaraženom području i njegovoj okolici te se određuje u skladu s načelima iz odjeljka 2. Priloga IV. o mjerama i načelima za upravljanje rizikom od štetnih organizama.

Međutim, ako je rizik od širenja štetnog organizma izvan zaraženog područja dovoljno umanjen prirodnim ili umjetnim zaprekama, nije potrebno uspostaviti tampon zonu.

4. Odstupajući od stavka 1., ako nadležno tijelo na prvi pogled zaključi, u pogledu prirode dotičnog štetnog organizma i mjesta gdje je pronađen, da se dotični štetni organizam može odmah ukloniti, nadležno tijelo može odlučiti da neće uspostaviti ograničeno područje.

U tom slučaju ono provodi pregled kako bi se odredilo jesu li ostalo bilje i biljni proizvodi zaraženi. Na temelju tog pregleda nadležno tijelo određuje je li potrebno uspostaviti ograničeno područje. Dotično nadležno tijelo obavještava Komisiju i ostale države članice o zaključcima tog pregleda.

5. Ako u skladu sa stavcima 2. i 3. ograničeno područje treba proširiti na područje druge države članice, država članica u kojoj je dotični štetni organizam pronađen odmah kontaktira državu članicu na čiji bi se prostor ograničeno područje trebalo proširiti kako bi omogućila toj državi članici da poduzme sve prikladne radnje kako je navedeno u stavcima 1. do 4.

6. Do 31. ožujka svake godine država članica obavještava Komisiju i ostale države članice o lokacijama uspostavljenih ograničenih područja, štetnim organizmima u pitanju i mjerama koje su poduzete tijekom prethodne godine.

Članak 18.

Pregledi i izmjene ograničenih područja te ukidanje ograničenja

1. Nadležna tijela svake godine na temelju rizika i dovoljno učestalo provode pregled svakog ograničenog područja u pogledu razvoja prisutnosti dotičnog štetnog organizma. [Am. 49]

Navedeni se pregledi provode u skladu s odredbama o pregledima određenima u članku 21. stavcima 1. i 2.

2. Ako nadležno tijelo u sklopu godišnjeg pregleda otkrije prisutnost štetnog organizma u tampon zoni, dotična država članica odmah obavještava Komisiju i ostale države članice o toj prisutnosti, izričito navodeći da je štetni organizam pronađen u tampon zoni. [Am. 50]

3. Nadležna tijela po potrebi izmjenjuju granice zaraženih područja, tampon zona i ograničenih područja s obzirom na ishod pregleda iz stavka 1.

4. Nadležna tijela mogu odlučiti da će ukinuti ograničeno područje i obustaviti mjere iskorjenjivanja, pod uvjetom da tijekom pregleda iz stavka 1. nije utvrđena prisutnost dotičnog štetnog organizma na tom ograničenom području u dovoljno dugom razdoblju kako bi se potvrdilo da je područje bez štetnih organizama . [Am. 51]

5. Prilikom odlučivanja o izmjenama iz stavka 3. ili o ukidanju ograničenih područja iz stavka 4. dotično nadležno tijelo uzima u obzir barem biologiju tog štetnog organizma i vektora o kojima je riječ, prisutnost bilja domaćina, ekološko-klimatske uvjete i vjerojatnost toga da su mjere iskorjenjivanja bile uspješne.

Članak 19.

Izvještaji o mjerama poduzetima u skladu s člancima 16., 17. i 18.

Države članice pripremaju izvještaj o mjerama poduzetima u skladu s člancima 16., 17. i 18.

Ako je navedene mjere poduzela država članica na području koje se nalazi u blizini granice s nekom drugom državom članicom, taj izvještaj podnosi se potonjoj državi članici.

Navedeni izvještaj podnosi se, na zahtjev, Komisiji i ostalim državama članicama.

Članak 20.

Izmjena Priloga IV.

Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni odjeljka 1. Priloga IV. o mjerama upravljanja rizikom od karantenskih štetnih organizama, u pogledu mjera koje su usmjerene na sprječavanje i uklanjanje zaraze kultiviranim i divljim biljem, mjera koje su usmjerene na pošiljke bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, mjera koje su usmjerene na ostale mogućnosti širenja karantenskih štetnih organizama, te mjera o izmjeni odjeljka 2. tog Priloga o načelima upravljanja rizikom od štetnih organizama, uzimajući u obzir razvoj tehničkih i znanstvenih dostignuća te Međunarodne standarde za fitosanitarne mjere (ISPM-ove) utvrđene u okviru Međunarodne konvencije za zaštitu bilja (IPPC) . [Am. 52]

Članak 21.

Pregledi u vezi s karantenskim štetnim organizmima Unije i štetnim organizmima koji su privremeno uvršteni među karantenske štetne organizme Unije

1. Tijekom određenih razdoblja države članice na svim područjima na kojima nije bilo poznato da je navedeni štetni organizam prisutan provode preglede na temelju vidljivih rizika , utvrđujući prisutnost svih karantenskih štetnih organizama za Uniju i znakove ili simptome svih štetnih organizama koji ispunjavaju uvjete za privremeno uvrštenje među karantenske štetne organizme za Uniju, u skladu s odjeljkom 3. Priloga II. [Am. 53]

2. Navedeni pregledi sastoje se od barem vizualnog pregleda nadležnog tijela te, po potrebi, prikupljanja uzoraka i testiranja. Oni se temelje na priznatim znanstvenim i tehničkim načelima i provode se u prikladno vrijeme s obzirom na mogućnost da se otkrije dotični štetni organizam.

Prilikom navedenih pregleda uzimaju se u obzir znanstveni i tehnički dokazi, kao i sve druge primjerene informacije vezane za prisutnost dotičnog štetnog organizma.

3. Do 30. travnja svake godine države članice prijavljuju Komisiji i ostalim državama članicama rezultate pregleda iz stavka 1. koji su provedeni u prethodnoj godini.

Članak 22.

Višegodišnji programi pregleda i prikupljanje informacija

1. Države članice pripremaju višegodišnje programe određujući sadržaj pregleda koji će se provoditi prema članku 21. Navedeni programi predviđaju prikupljanje i evidenciju znanstvenih i tehničkih dokaza i ostalih informacija iz drugog podstavka članka 21. stavka 2.

Navedeni programi određuju sljedeće elemente: poseban cilj svakog pregleda, njegov prostorni i vremenski opseg, ciljane štetne organizme, bilje i robe, metodologiju pregleda i upravljanje kvalitetom uključujući opis postupaka vezanih za vizualni pregled, uzorkovanje i testiranje te njihovo tehničko obrazloženje, raspored, učestalost i broj zakazanih vizualnih pregleda, uzorke i testove, metode evidentiranja prikupljenih informacija i njihovo prijavljivanje.

Višegodišnji programi traju u razdoblju od pet do sedam godina.

2. Države članice obavještavaju Komisiju i ostale države članice o svojim višegodišnjim programima pregleda po njihovu uspostavljanju.

3. Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni kojima od država članica zahtijeva da izmjene ili dopuni dopune elemenata koji su obuhvaćeni višegodišnjim programima pregleda, kako je određeno u stavku 1. [Am. 54]

Članak 23.

Pregledi prioritetnih štetnih organizama

1. Države članice za svaki prioritetni štetni organizam provode zaseban pregled jednom u godini, kako je utvrđeno u članku 21. stavku 1. Navedeni pregledi uključuju dovoljno visok broj vizualnih pregleda, uzorkovanja i testiranja, kako je primjereno za dotične štetne organizme, kako bi se osiguralo da ih se s visokom vjerojatnošću pravovremeno otkrije.

2. Do 30. travnja svake godine države članice prijavljuju Komisiji i ostalim državama članicama rezultate pregleda iz stavka 1., koji su provedeni u prethodnoj godini.

Članak 24.

Krizni planovi za prioritetne štetne organizme

1. Svaka država članica izrađuje i osuvremenjuje, za svaki prioritetni štetni organizam koji je sposoban ući i nastaniti se na njezinu području ili dijelu područja, zaseban plan koji sadrži informacije vezane za postupke donošenja odluka, postupke i protokole koje je potrebno slijediti, i sredstva koja treba dati na raspolaganje, u slučaju potvrđene prisutnosti dotičnog štetnog organizma ili prisutnosti na koju se sumnja, dalje u tekstu „krizni plan”. Države članice uključuju sve relevantne dionike u ranoj fazi u postupak izrade nacrta i ažuriranja kriznog plana. [Am. 55]

2. Krizni plan uključuje sljedeće elemente:

(a)

uloge i odgovornosti tijela uključenih u provedbu plana, u slučaju potvrđene prisutnosti dotičnog štetnog organizma ili prisutnosti na koju se sumnja, zapovjedni lanac i postupke za koordinaciju radnji koje su poduzela nadležna tijela, druga javna tijela, kako se navodi u članku 3. stavku 2. Uredbe (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o službenom nadzoru], delegirana tijela ili fizičke osobe iz članka 25. stavka 1. Uredbe (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o službenom nadzoru], laboratorije i specijalizirane subjekte, uključujući koordinaciju sa susjednim državama članicama te, po potrebi, sa susjednim trećim zemljama;

(b)	pristup nadležnih tijela prostorijama specijaliziranih subjekata i, po potrebi, fizičkih osoba, laboratorijima, opremi, osoblju, vanjskoj ekspertizi i sredstvima potrebnima za brzo i učinkovito iskorjenjivanje ili, po potrebi, obuzdavanjem dotičnog prioritetnog štetnog organizma;

(c)

mjere koje je potrebno poduzeti u vezi s obavještavanjem Komisije, ostalih država članica, dotičnih specijaliziranih subjekata i javnosti u pogledu prisutnosti dotičnog prioritetnog štetnog organizma i mjera poduzetih protiv njega, u slučaju da je prisutnost dotičnog štetnog organizma službeno potvrđena ili se na nju sumnja;

(d)	dogovorene postupke za evidenciju pronalazaka prisutnosti dotičnog prioritetnog štetnog organizma;

(e)	dostupne procjene iz članka 6. stavka 2. te svaku procjenu države članice u pogledu rizika koji dotični prioritetni štetni organizam predstavlja za njezino područje;

(f)	mjere upravljanja rizikom koje je potrebno provesti u pogledu dotičnog prioritetnog štetnog organizma u skladu s odjeljkom 1. Priloga IV. te postupke koje je potrebno slijediti;

(g)	načela za geografsko razgraničenje ograničenih područja;

(h)	protokole koji opisuju metode vizualnih pregleda, uzorkovanje i laboratorijsko testiranje; te

(i)	načela koja se odnose na osposobljavanje osoblja nadležnih tijela.

Po potrebi točke (a) do (i) imaju oblik priručnika s uputama.

3. U roku od jedne godine od dana uvrštavanja dotičnog štetnog organizma na popis prioritetnih štetnih organizama države članice izrađuju krizni plan za dotični prioritetni štetni organizam.

Države članice redovito pregledavaju i, po potrebi, ažuriraju svoje krizne planove.

4. Države članice na zahtjev obavještavaju Komisiju i druge države članice te sve relevantne subjekte o svojim kriznim planovima. [Am. 56]

Članak 25.

Simulacijske vježbe

1. Države članice izvode simulacijske vježbe u vezi s provedbom kriznih planova u vremenskim razmacima određenima prema biologiji dotičnog prioritetnog štetnog organizma i fitosanitarnog rizika koji taj štetni organizam predstavlja.

Navedene vježbe izvode se u vezi sa svim dotičnim štetnim organizmima u razumnom roku te uz uključivanje dotičnih dionika . [Am. 57]

2. Što se tiče prioritetnih štetnih organizama čija bi prisutnost u jednoj državi članici mogla imati učinke na susjedne države članice, simulacijske vježbe izvode mogu se izvoditi zajedno s dotičnim državama članicama na temelju njihovih kriznih planova. [Am. 58]

Po potrebi države članice izvode simulacijske vježbe sa susjednim trećim zemljama.

3. Države članice, na zahtjev, Komisiji i ostalim državama članicama stavljaju na raspolaganje izvješće o rezultatima svake simulacijske vježbe.

4. Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte kojima se određuju:

(a)	učestalost, sadržaj i format simulacijskih vježbi;

(b)	simulacijske vježbe koje obuhvaćaju više od jednog prioritetnog štetnog organizma;

(c)	suradnja država članica te suradnja država članica s trećim zemljama;

(d)	sadržaj izvješća o simulacijskim vježbama koji je predviđen stavkom 3. [Am. 59]

Članak 26.

Planovi iskorjenjivanja prioritetnih štetnih organizama

1. Ako je, prema članku 11. stavku 1. točki (a), prisutnost prioritetnog štetnog organizma jednog ili više prioritetnih štetnih organizama na području države članice službeno potvrđena, nadležno tijelo , nakon savjetovanja s predmetnim subjektima, odmah donosi plan o utvrđivanju mjera za iskorjenjivanje dotičnog štetnog organizma (organizama) , kako je predviđeno u člancima 16., 17. i 18., te vremenski raspored primjene tih mjera. Taj plan naziva se „plan iskorjenjivanja”. [Am. 60]

Plan iskorjenjivanja uključuje opis izrade i organizacije pregleda koje je potrebno provesti te određuje broj vizualnih pregleda, uzoraka koje je potrebno uzeti i laboratorijskih testova koje je potrebno napraviti.

2. Države članice, na zahtjev, obavještavaju Komisiju i ostale države članice o planovima iskorjenjivanja i podnose godišnji izvještaj o mjerama poduzetima u skladu s člancima 16., 17. i 18. u okviru planova iskorjenjivanja o kojima je riječ.

Članak 27.

Mjere Unije za specifične karantenske štetne organizme Unije

1. Komisija može, putem provedbenih akata, odrediti mjere je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o određivanju mjera protiv specifičnih karantenskih štetnih organizama Unije. Tim se mjerama provode, posebno za svaki štetni organizam (ili organizme) u pitanju, jedna ili više sljedećih odredaba: [Am. 61]

(a)	članak 10. o mjerama u slučaju sumnje na prisutnost karantenskog štetnog organizma Unije;

(b)	članak 15. o mjerama koje specijalizirani subjekti trebaju odmah poduzeti;

(c)	članak 16. o iskorjenjivanju karantenskih štetnih organizama Unije;

(d)	članak 17. o uspostavljanju ograničenih područja;

(e)	članak 18. o pregledima, izmjenama ograničenih područja i ukidanju ograničenja;

(f)	članak 21. o pregledima vezanima za karantenske štetne organizme Unije i štetne organizme privremeno uvrštene među karantenske štetne organizme Unije;

(g)	članak 23. o pregledima vezanima za prioritetne štetne organizme, u pogledu vizualnih pregleda, uzoraka i testiranja za određene prioritetne štetne organizme;

(h)	članak 24. o planovima u nepredvidivim okolnostima za prioritetne štetne organizme;

(i)	članak 25. o simulacijskim vježbama;

(j)	članak 26. o planovima iskorjenjivanja prioritetnih štetnih organizama.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3. [Am. 62]

2. Ako, u pogledu ograničenog područja na temelju pregleda iz članka 18. ili drugih dokaza, Komisija zaključi da iskorjenjivanje dotičnog karantenskog štetnog organizma Unije nije moguće, Komisija može donijeti provedbene akte kako je navedeno u stavku 1 je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 98 ., kojima se određuju mjere namijenjene sprječavanju širenja tih štetnih organizama izvan dotičnih područja. Takvo sprječavanje naziva se „obuzdavanje”. [Am. 63]

3. U slučaju da Komisija zaključi da su mjere sprječavanja na lokacijama izvan ograničenih područja nužne kako bi se zaštitio dio područja Unije na kojem dotični karantenski štetni organizam nije prisutan, Komisija može donijeti provedbene je ovlaštena donositi delegirane akte kako je navedeno u stavku 1. u skladu s člankom 98 . kojima se određuju takve mjere. [Am. 64]

4. Mjere iz stavaka 1., 2. i 3. poduzimaju se u skladu s Prilogom IV. o mjerama i načelima upravljanja rizicima od štetnih organizama, uzimajući u obzir specifične rizike od dotičnih karantenskih štetnih organizama Unije i potrebu za usklađenim provođenjem nužnih mjera ublažavanja rizika na razini Unije.

5. Provedbenim Delegiranim aktima iz stavka 1. može se predvidjeti da mjere, iz točaka (a) do (j) stavka 1., koje su poduzele države članice trebaju biti stavljene izvan snage ili izmijenjene. Dok Komisija ne donese mjeru, država članica može zadržati mjere koje je sama primjenjivala. [Am. 65]

6. Iz valjano utemeljenih razloga hitnosti za rješavanje Kada u slučaju ozbiljnog fitosanitarnog rizika Komisija donosi odmah primjenjive provedbene to zahtijevaju imperativni razlozi hitnosti , na delegirane akte u skladu s postupkom iz usvojene na temelju ovog članka 99. stavka 4 . primjenjuje se postupak predviđen člankom 98 . a. [Am. 66]

7. Putem elektroničkog sustava obavještavanja iz članka 97. države članice obavještavaju Komisiju i ostale države članice o svim slučajevima nesukladnosti specijaliziranih subjekata s mjerama koje su donesene prema ovom članku.

Članak 28.

Mjere država članica u vezi sa štetnim organizmima koji nisu uvršteni na popis karantenskih štetnih organizama Unije

1. Ako je prisutnost štetnog organizma, koji nije uvršten na popis karantenskih štetnih organizama Unije, na području države članice službeno potvrđena, a dotično nadležno tijelo smatra da bi taj štetni organizam mogao ispuniti uvjete za uvrštavanje na popis karantenskih štetnih organizama Unije, ono odmah procjenjuje ispunjava li taj štetni organizam kriterije pododjeljka 1. odjeljka 3. Priloga II. Ako zaključi da su ti kriteriji ispunjeni, odmah poduzima mjere iskorjenjivanja u skladu s Prilogom IV. o mjerama i načelima upravljanja rizicima od štetnih organizama. Primjenjuju se članci 16. do 19.

Ako nadležno tijelo sumnja da je na njegovu području prisutan štetni organizam koji ispunjava kriterije iz prvog podstavka, u skladu s time primjenjuje se članak 10.

2. U skladu s mjerama iz stavka 1. država članica procjenjuje ispunjava li dotični štetni organizam u vezi s područjem Unije kriterije za karantenske štetne organizme iz odjeljka 1. Priloga II.

3. Dotična država članica odmah obavještava Komisiju i ostale države članice o prisutnosti tog štetnog organizma, o procjeni iz stavka 1., o poduzetim mjerama i o dokazima o njihovoj opravdanosti.

Ona će obavijestiti Komisiju o rezultatima procjene iz stavka 2. u roku od 24 mjeseca od službene potvrde prisutnosti tog štetnog organizma.

Obavijesti o prisutnosti štetnog organizma podnose se putem elektroničkog sustava obavještavanja iz članka 97.

Članak 29.

Mjere Unije u vezi sa štetnim organizmima koji nisu uvršteni na popis karantenskih štetnih organizama Unije

1. Ako Komisija primi obavijest iz prvog podstavka članka 28. stavka 3. ili ima druge dokaze o prisutnosti štetnog organizma, koji nije uvršten na popis karantenskih štetnih organizama Unije, na području Unije, ili o izravnoj opasnosti od njegova ulaska na područje Unije, te ako smatra da bi taj štetni organizam mogao ispuniti uvjete za uvrštavanje na navedeni popis, ona odmah procjenjuje ispunjava li, za područje Unije, taj štetni organizam kriterije iz pododjeljka 2. odjeljka 3. Priloga II.

Ako zaključi da su ti kriteriji ispunjeni, putem provedbenih akata odmah donosi privremene mjere u vezi s fitosanitarnim rizicima koje taj štetni organizam predstavlja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3.

Navedenim se mjerama provode, posebno za svaki dotični štetni organizam, jedna ili više odredaba iz članka 27. stavka 1. točaka (a) do (f).

2. Ako na temelju pregleda iz članaka 18. i 21. ili na temelju drugih dokaza Komisija zaključi da iskorjenjivanje dotičnog štetnog organizma nije moguće u određenim ograničenim područjima, provedbeni akti iz drugog podstavka stavka 1. mogu utvrditi mjere namijenjene obuzdavanju tog štetnog organizma.

3. U slučaju da Komisija zaključi da su mjere sprečavanja na lokacijama izvan ograničenih područja nužne kako bi se zaštitio dio područja Unije na kojem dotični štetni organizam nije prisutan, provedbenim aktima iz stavka 1. mogu se odrediti takve mjere.

4. Mjere iz stavaka 1., 2. i 3. donose se u skladu s odjeljkom 1. Priloga IV. o mjerama za upravljanje rizicima od karantenskih štetnih organizama te s odjeljkom 2. toga Priloga o načelima upravljanja rizicima od štetnih organizama, uzimajući u obzir specifične rizike dotičnih štetnih organizama i potrebu za usklađenim provođenjem nužnih mjera ublažavanja rizika na razini Unije.

5. Provedbenim aktima iz stavka 1. može se predvidjeti da mjere koje su države članice poduzele prema članku 28. trebaju biti stavljene izvan snage ili izmijenjene. Dok Komisija ne donese mjeru, država članica može zadržati mjere koje je sama primjenjivala.

6. Iz valjano utemeljenih razloga hitnosti za rješavanjem ozbiljnog fitosanitarnog rizika, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 99. stavka 4.

Članak 30.

Izmjena odjeljka 3. Priloga II.

Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni odjeljka 3. Priloga II. o kriterijima koje štetni organizmi moraju ispuniti, kako je predviđeno u člancima 28. i 29., u pogledu kriterija koji se odnose na identitet tog štetnog organizma, njegovu prisutnost, vjerojatnost njegova ulaska, nastanjivanja i širenja, njegova potencijalnog gospodarskog, društvenog i ekološkog utjecaja, uzimajući u obzir razvoj tehničkih i znanstvenih spoznaja te razvoj međunarodnih standarda . [Am. 67]

Članak 31.

Stroži zahtjevi koje donose države članice

1. Države članice mogu na svojim područjima primjenjivati mjere koje su strože od mjera donesenih prema članku 27. stavcima 1., 2. i 3. te članku 29. stavcima 1., 2. i 3., ako je to opravdano ciljevima fitosanitarne zaštite i ako je u skladu s odjeljkom 2. Priloga IV. o mjerama i načelima upravljanja rizicima od štetnih organizama.

Tim se mjerama ne nalažu, niti one imanju za posljedicu, zabrane i ograničenja na unošenje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije ili premještanje njime, osim onih koji su nametnuti odredbama članaka 40. do 54. te odredbama članaka 67. do 96.

2. Države članice odmah obavještavaju Komisiju i ostale države članice o mjerama koje su donijele, a koje spadaju pod područje primjene stavka 1.

Države članice, na zahtjev, podnose Komisiji i ostalim državama članicama godišnji izvještaj o mjerama poduzetima u skladu sa stavkom 1. [Am. 68]

Odjeljak 3.

Karantenski štetni organizmi zaštićenih područja

Članak 32.

Priznavanje zaštićenih područja

1. Ako je karantenski štetni organizam prisutan na području Unije, ali nije prisutan u dotičnoj državi članici, te nije karantenski štetni organizam Unije, Komisija može, na zahtjev te države članice prema stavku 4., priznati područje te države članice kao zaštićeno područje u skladu sa stavkom 3.

Ako karantenski štetni organizam zaštićenog područja nije prisutan na tom dijelu područja države članice, isto se primjenjuje i u odnosu na navedeni dio.

Takav se štetni organizam naziva „karantenski štetni organizam zaštićenih područja”.

2. Karantenski štetni organizam zaštićenih područja ne unosi se na zaštićeno područje niti se premješta unutar njega.

Nitko ne smije svjesno pripomagati unošenju dotičnog karantenskog štetnog organizma zaštićenih područja u zaštićeno područje, njegovu nastanjivanju ili širenju unutar tog područja.

3. Komisija provedbenim aktima uspostavlja popis zaštićenih područja i s njima povezanih karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja. Taj popis sadrži zaštićena područja priznata u skladu s prvim podstavkom članka 2. stavka 1. točke (h) Direktive 2000/29/EZ i štetnih organizama o kojima je riječ, navedenih u popisu u dijelu B Priloga I. i dijelu B Priloga II. Direktivi 2000/29/EZ. Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2.

Komisija može priznati dodatna zaštićena područja izmjenjivanjem provedbenog akta iz prvog podstavka ako su ispunjeni uvjeti predviđeni stavkom 1. Takva izmjena donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3. Isti postupak primjenjuje se na stavljanje izvan snage ili zamjenu provedbenog akta iz prvog podstavka.

Ako se primjenjuje članak 35., provedbeni akt donosi se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2.

4. Uz zahtjev iz stavka 1. dotična država članica podnosi:

(a)	opis granica dotičnog zaštićenog područja, uključujući i zemljovide; te

(b)	rezultate istraživanja koji pokazuju da u razdoblju od tri godine prije podnošenja zahtjeva dotični karantenski štetni organizam nije bio prisutan na dotičnom području.

Navedena istraživanja provedena su u odgovarajuće vrijeme i imaju odgovarajući intenzitet u odnosu na mogućnost otkrivanja prisutnosti dotičnog karantenskog štetnog organizma. Temeljena su na pouzdanim znanstvenim i tehničkim načelima.

Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte kojima se utvrđuju detaljna pravila za istraživanja koja se moraju provesti u svrhu priznavanja zaštićenih područja.

Članak 33.

Opće obveze s obzirom na zaštićena područja

1. U vezi sa zaštićenim područjem, na karantenske štetne organizme zaštićenih područja primjenjuju se obveze utvrđene sljedećim člancima:

(a)	članci 9. do 12. o potvrđivanju, obavještavanju i informacijama u vezi s prisutnošću karantenskih štetnih organizama Unije;

(b)	članak 15. o mjerama koje specijalizirani subjekti trebaju odmah poduzeti;

(c)	članci 16, 17. i 18. o iskorjenjivanju karantenskih štetnih organizama Unije, uspostavljanju i izmjenjivanju ograničenih područja i istraživanjima na tim ograničenim područjima.

2. Bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji potječu iz ograničenog područja, uspostavljenog u skladu s člankom 17. u zaštićenom području za dotični karantenski štetni organizam zaštićenih područja, ne smiju se premještati unutar zaštićenog područja uspostavljenog za taj karantenski štetni organizam zaštićenih područja niti se smiju premještati u to područje. Pri premještanju iz dotičnog zaštićenog područja, navedeno se bilje, biljni proizvod ili drugi predmet pakiraju i premještaju tako da ne bude rizika od širenja karantenskog štetnog organizma zaštićenih područja po tom zaštićenom području.

3. Komisija i ostale države članice odmah se obavještavaju o ograničenim područjima uspostavljenima unutar zaštićenog područja i mjerama iskorjenjivanja poduzetima u tim područjima prema člancima 16., 17. i 18.

Članak 34.

Istraživanja o karantenskim štetnim organizmima zaštićenih područja

1. Nadležno tijelo provodi godišnje istraživanje svakog zaštićenog područja u vezi s prisutnošću dotičnog karantenskog štetnog organizma zaštićenih područja. Navedena istraživanja provode se u odgovarajuće vrijeme i imaju odgovarajući intenzitet u odnosu na mogućnost otkrivanja prisutnosti dotičnog karantenskog štetnog organizma zaštićenih područja. Temelje se na pouzdanim znanstvenim i tehničkim načelima.

Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte kojima se utvrđuju detaljna pravila za istraživanja koja se moraju provesti kako bi se potvrdilo da zaštićena područja i dalje ispunjavaju uvjete utvrđene člankom 32. stavkom 1.

2. Do 30. travnja svake godine države članice obavještavaju Komisiju i ostale države članice o rezultatima istraživanja iz stavka 1. koja su provedena prethodne godine.

Članak 35.

Izmjena i ukidanje zaštićenih područja

1. Komisija može izmijeniti veličinu zaštićenog područja na zahtjev države članice o čijem je području riječ.

Ako Komisija izmijeni zaštićeno područje, dotična država članica obavještava Komisiju, ostale države članice i, putem interneta, specijalizirane subjekte o izmjenama tog zaštićenog područja te stavlja zemljovide na raspolaganje.

Ako se ta izmjena odnosi na proširenje zaštićenog područja, primjenjuju se članci 32., 33. i 34.

2. Na zahtjev države članice iz stavka 1. Komisija opoziva priznavanje zaštićenog područja ili smanjuje njegovu veličinu.

3. Komisija opoziva priznavanje zaštićenog područja u slučaju da istraživanja iz članka 34. nisu provedena u skladu s tim člankom.

4. Komisija opoziva priznavanje zaštićenog područja ako se otkrije da je na tom području prisutan karantenski štetni organizam zaštićenih područja te ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a)	u roku od tri mjeseca nakon što je potvrđena prisutnost tog štetnog organizma, nije uspostavljeno nijedno zaštićeno područje u skladu s člankom 33. stavkom 1.;

(b)	u roku od 24 mjeseca nakon što je potvrđena prisutnost tog štetnog organizma mjere iskorjenjivanja poduzete u zaštićenom području prema članku 33. stavku 1. nisu bile uspješne;

(c)	Komisiji dostupne informacije u vezi s primjenom mjera u skladu s člancima 16., 17. i 18., temeljem članka 33. stavka 1. točke (c), pokazuju nemarnu reakciju na prisutnost tog štetnog organizma u dotičnom zaštićenom području.

Poglavlje III.

Kvalitativni štetni organizmi Unije

Članak 36.

Definicija kvalitativnih štetnih organizama Unije

Štetni organizam naziva se „kvalitativnim štetnim organizmom Unije” ako ispunjava sve sljedeće uvjete te ako je uvršten na popis iz članka 37.: [Am. 69]

(a)	njegov je identitet određen u skladu s točkom 1. odjeljka 4. Priloga II.;

(b)	prisutan je na području Unije;

(c)	nije karantenski štetni organizam Unije;

(d)	uglavnom se prenosi preko posebnog bilja za sadnju u skladu s točkom 2. odjeljka 4. Priloga II.;

(e)	njegova prisutnost na tom bilju za sadnju ima neprihvatljiv gospodarski učinak u vezi s namijenjenom uporabom tog bilja za sadnju, u skladu s točkom 3. odjeljka 4. Priloga II.;

(f)	dostupne su izvedive i učinkovite mjere za sprječavanje njegove prisutnosti na tom bilju za sadnju. [Am. 70]

Članak 37.

Zabrana unošenja i premještanja kvalitativnih štetnih organizama Unije na bilju za sadnju

1. Kvalitativni štetni organizam Unije ne unosi se niti se premješta unutar područja Unije na bilju za sadnju preko kojeg se prenosi, kako je navedeno na popisu iz stavka 2.

2. Provedbenim aktom Komisija izrađuje U Prilogu I.c utvrđen je popis kvalitativnih štetnih organizama Unije i posebnog bilja za sadnju, kako je navedeno u članku 36. točki (d), po potrebi s kategorijama iz stavka 4. i pragovima iz stavka 5. [Am. 71]

Taj popis sadrži štetne organizme i pripadajuće bilje za sadnju, kako je određeno sljedećim aktima:

(a)	odjeljkom II. dijela A Priloga II. Direktivi 2000/29/EZ;

(b)	točkama 3. i 6. Priloga I. Direktivi Vijeća 66/402/EEZ od 14. lipnja 1966. o stavljanju na tržište sjemena žitarica (17) i točkom 3. Priloga II. toj Direktivi;

(c)	Prilogom Direktivi Komisije 93/48/EEZ od 23. lipnja 1993. o utvrđivanju plana o uvjetima koje moraju ispuniti reprodukcijski materijal i sadnice namijenjeni proizvodnji voća, sukladno Direktivi Vijeća 92/34/EEZ (18) ;

(d)	Prilogom Direktivi Komisije 93/49/EEZ od 23. lipnja 1993. o utvrđivanju plana uvjeta koje moraju zadovoljavati reprodukcijski materijal ukrasnih biljaka i ukrasne biljke sukladno Direktivi Vijeća 91/682/EEZ (19) ;

(e)	točkom (b) Priloga II. Direktivi Vijeća 2002/55/EZ od 13. lipnja 2002. o stavljanju na tržište sjemena povrća (20) ;

(f)	točkom 6. Priloga I. Direktivi Vijeća 2002/56/EZ (21) od 13. lipnja 2002. o stavljanju na tržište sjemenskog krumpira i točkom B Priloga II. toj Direktivi;

(g)	točkom 4. Priloga I. Direktivi Vijeća 2002/57/EZ od 13. lipnja 2002. o stavljanju na tržište sjemena uljarica i predivog bilja (22) te točkom 5. Priloga II. toj Direktivi. [Am. 72]

Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2. [Am. 73]

3. Komisija izmjenjuje provedbeni akt iz stavka 2. je ovlaštena donositi akte u skladu s člankom 98 . u vezi s izmjenom Priloga I.c ako procjena pokaže da štetni organizam koji nije naveden na popisu u tom aktu Prilogu ispunjava uvjete iz članka 36., da štetni organizam uvršten na popis u tom provedbenom aktu Prilogu više ne ispunjava jedan ili više tih uvjeta ili da su izmjene toga popisa nužne što se tiče kategorija iz stavka 4. ili pragova iz stavka 5. Prije usvajanja takvih delegiranih akata, Komisija se savjetuje s dionicima. [Am. 74]

Komisija tu procjenu stavlja na raspolaganje državama članicama bez odgode . [Am. 75]

4. Ako je članak 36. točka (e) ispunjen samo za jednu ili više kategorija iz članka 12. stavka 1. Uredbe (EU) br. …/…. [Broj Uredbe zakona o biljnom reprodukcijskom materijalu], popisom iz stavka 1. određuju se te kategorije i navodi da se zabrana unošenja i premještanja predviđena stavkom 1. primjenjuje samo na te kategorije.

5. Ako je članak 36. točka (e) ispunjen samo ako je dotični štetni organizam prisutan iznad određenog praga, popisom iz stavka 1. određuje se taj prag i navodi da se zabrana unošenja i premještanja predviđena stavkom 1. primjenjuje samo iznad tog praga.

Prag se određuje samo ako su ispunjene sljedeće točke:

(a)	mjerama koje poduzimaju specijalizirani subjekti moguće je osigurati da prisutnost tog kvalitativnog štetnog organizma Unije na bilju za sadnju ne prelazi taj prag; te

(b)	da je moguće provjeriti je li u partijama tog bilja za sadnju navedeni prag prijeđen.

Primjenjuju se načela upravljanja rizikom od štetnih organizama iz odjeljka 2. Priloga IV.

6. Za izmjene provedbenog akta iz stavka 2. koje su nužne kako bi se taj provedbeni akt prilagodio s obzirom na promjene u znanstvenom nazivu štetnog organizma, primjenjuje se savjetodavni postupak iz članka 99. stavka 2.

Sve druge izmjene provedbenog akta iz stavka 2. donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3. Isti se postupak primjenjuje na stavljanje izvan snage ili zamjenu provedbenog akta iz stavka 2. [Am. 76]

Članak 38.

Izmjene odjeljka 4. Priloga II.

Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni odjeljka 4. Priloga II. o kriterijima za identifikaciju štetnih organizama koji se mogu uvrstiti među kvalitativne štetne organizme Unije, u pogledu kriterija koji se odnose na identitet tog štetnog organizma, njegovu važnost, vjerojatnost njegova širenja, njegov potencijalni gospodarski, društveni i ekološki učinak, uzimajući u obzir razvoj tehničkih i znanstvenih spoznaja i međunarodnih standarda . [Am. 77]

Članak 39.

Kvalitativni štetni organizmi Unije koji se koriste u znanstvene svrhe, za pokuse, sortnu selekciju, oplemenjivanje i izložbe

Zabrana predviđena člankom 37. ne primjenjuje se na kvalitativne štetne organizme Unije koji su prisutni na dotičnom bilju za sadnju, a koji se koriste u znanstvene svrhe, za pokuse, sortne selekcije, oplemenjivanje i izložbe.

Poglavlje IV.

Mjere koje se odnose na bilje, biljne proizvode i ostale predmete

Odjeljak 1.

Mjere za cjelokupno područje Unije

Članak 40.

Zabrana unošenja bilja, biljnih proizvoda i ostalih predmeta na područje Unije

1. Komisija donosi provedbeni akt u kojem su navedeni bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti te zabrane i dotične treće zemlje, kako je određeno u dijelu A Priloga III. Direktivi 2000/29/EZ.

Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2. ove Uredbe.

Na popisu utemeljenom tim provedbenim aktom, bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti identificiraju se prema svojim oznakama u skladu s klasifikacijom u kombiniranoj nomenklaturi kako je određeno u Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 (23) (dalje u tekstu: „tarifna oznaka KN”).

2. U slučaju da bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji potječe iz treće zemlje ili je poslan iz nje predstavlja fitosanitarni rizik neprihvatljive razine zbog vjerojatnosti da se na njemu udomaći karantenski štetni organizam Unije, a taj se rizik ne može smanjiti na prihvatljivu razinu primjenom jedne ili više mjera određenih u točkama 2. i 3. odjeljka 1. Priloga IV. o mjerama i načelima upravljanja rizikom od štetnih organizama, Komisija po potrebi izmjenjuje provedbeni akt iz stavka 1. kako bi u njega uključila to bilje, biljni proizvod ili drugi predmet te dotične treće zemlje.

U slučaju da bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u tom provedbenom aktu ne predstavlja fitosanitarni rizik neprihvatljive razine, ili ako predstavlja rizik koji se može smanjiti na prihvatljivu razinu primjenom jedne ili više mjera određenih u točkama 2. i 3. odjeljka 1. Priloga IV. o mjerama upravljanja rizikom i mogućnostima širenja karantenskih štetnih organizama, Komisija po potrebi izmjenjuje taj provedbeni akt.

Prihvatljivost razine tog fitosanitarnog rizika procjenjuje se u skladu s načelima određenima u odjeljku 2. priloga IV. o načelima upravljanja rizikom od štetnih organizama. Po potrebi prihvatljivost razine fitosanitarnog rizika procjenjuje se u odnosu na jednu ili više određenih trećih zemalja.

Te se izmjene donose u skladu postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3. ove Uredbe.

Iz valjano utemeljenih razloga hitnosti za rješavanjem ozbiljnog fitosanitarnog rizika, Komisija donosi te izmjene putem odmah primjenjivih provedbenih akata u skladu s postupkom iz članka 99. stavka 4.

3. Bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u provedbenom aktu predviđenom stavkom 1. ne unosi se na područje Unije iz treće zemlje koja se nalazi na tom popisu.

4. Putem elektroničkog sustava obavještavanja iz članka 97. države članice obavještavaju Komisiju i ostale države članice ako su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na područje Unije uz kršenje stavka 3.

O tome se obavještava treću zemlju iz koje su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na područje Unije.

Članak 41.

Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti koji podliježu posebnim i jednakovrijednim zahtjevima

1. Komisija donosi provedbeni akt u kojem su navedeni bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti, te zahtjevi i, po potrebi, dotične treće zemlje, kako je određeno u dijelu A Priloga IV. Direktivi 2000/29/EZ.

Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2. ove Uredbe.

Na popisu iz toga provedbenog akta bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti identificiraju se prema svojim tarifnim oznakama KN.

2. U slučaju da bilje, biljni proizvod ili drugi predmet predstavlja fitosanitarni rizik neprihvatljive razine zbog vjerojatnosti da se na njemu udomaći karantenski štetni organizam Unije, a taj je rizik moguće smanjiti na prihvatljivu razinu primjenom jedne ili više mjera iz točaka 2. i 3. odjeljka 1. Priloga IV. o mjerama i načelima upravljanja rizikom od štetnih organizama, Komisija izmjenjuje provedbeni akt iz stavka 1. kako bi u njega uključila to bilje, biljni proizvod ili drugi predmet te mjere koje treba primijeniti na njega. Navedene mjere i zahtjevi iz stavka 1. u daljnjem tekstu nazivaju se „posebni zahtjevi”.

Te mjere mogu imati oblik posebnih zahtjeva za unošenje određenog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta na područje Unije, donesenih u skladu s člankom 42. stavkom 1., koji su jednakovrijedni posebnim zahtjevima za premještanje tog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta unutar područja Unije (dalje u tekstu: „jednakovrijedni zahtjevi”).

U slučaju da bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u tom provedbenom aktu ne predstavlja fitosanitarni rizik neprihvatljive razine, ili predstavlja takav rizik koji se posebnim zahtjevima ne može smanjiti na prihvatljivu razinu, Komisija izmjenjuje taj provedbeni akt.

Prihvatljivost razine tog fitosanitarnog rizika procjenjuje se, a mjere za smanjivanje tog rizika na prihvatljivu razinu donose se u skladu s načelima određenima u odjeljku 2. Priloga IV. o načelima upravljanja rizikom od štetnih organizama. Po potrebi prihvatljivost te razine fitosanitarnog rizika procjenjuje se, a mjere se donose u pogledu jedne ili više određenih trećih zemalja ili njihovih dijelova.

Te se izmjene donose u skladu postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3. ove Uredbe.

Iz valjano utemeljenih razloga hitnosti za rješavanje ozbiljnog fitosanitarnog rizika, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 99. stavka 4.

3. Bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u provedbenom aktu iz stavka 1. može se unijeti na područje Unije ili premještati unutar njega, samo ako su ispunjeni posebni zahtjevi ili jednakovrijedni zahtjevi.

4. Putem elektroničkog sustava obavještavanja iz članka 97. države članice obavještavaju Komisiju i ostale države članice ako su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti doneseni na područje Unije ili premješteni unutar njega uz kršenje stavka 3.

Po potrebi obavještava se i treća zemlja iz koje su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na područje Unije.

Članak 42.

Određivanje jednakovrijednih zahtjeva

1. Jednakovrijedni zahtjevi iz drugog podstavka članka 41. stavka 2. određuju se putem provedbenog akta na zahtjev određene treće zemlje ako su ispunjeni svi sljedeći zahtjevi:

(a)

primjenom jedne ili više određenih mjera pod svojim službenim nadzorom dotična treća zemlja osigurava razinu fitosanitarne zaštite koja je jednakovrijedna posebnim zahtjevima donesenima prema članku 41. stavcima 1. i 2. u vezi s premještanjem bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar područja Unije;

(b)	dotična treća zemlja Komisiji objektivno dokazuje da se određenim mjerama iz točke (a) postiže razina fitosanitarne zaštite iz te točke.

2. Po potrebi Komisija u dotičnoj trećoj zemlji, te u skladu s člankom 119. Uredbe (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o službenom nadzoru], istražuje jesu li točke (a) i (b) ispunjene.

3. Provedbeni akti iz stavka 1. donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3.

Članak 43.

Informacije koje treba pružiti putnicima te korisnicima poštanskih i internetskih usluga

1. Komisija, države članice i međunarodni prijevoznici putnicima stavljaju na raspolaganje informacije o zabranama određenima prema članku utvrđenima u skladu s člankom 40. stavku stavkom 3., zahtjevima određenima prema članku utvrđenima u skladu s člankom 41. stavku stavkom 1. i članku 42. stavku stavkom 2., te izuzećima određenima prema članku utvrđenima u skladu s člankom 70. stavku stavkom 2. u pogledu unošenja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije. [Am. 86]

Te informacije pružaju mogu se pružati u obliku plakata ili brošura koji su, po potrebi, dostupni putem interneta. [Am. 87]

Ako se te informacije stavljaju na raspolaganje putnicima u morskim ili zračnim lukama, dostupne su u obliku plakata.

Komisija je ovlaštena donijeti provedbeni akt o određivanju tih plakata i brošura. Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2. ove Uredbe.

2. Poštanske službe i specijalizirani subjekti uključeni u prodaju putem ugovora na daljinu pružaju informacije iz stavka 1. svojim klijentima putem interneta.

3. Svake dvije godine države članice Komisiji podnose izvještaj u kojem su sažete informacije pružene u skladu s ovim člankom. [Am. 88]

Članak 44.

Izuzimanje od zabrana i zahtjeva za granična područja

1. Iznimno od članka 40. stavka 3. i članka 41. stavka 3. države članice mogu odobriti unošenje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije ako bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti ispunjavaju sljedeće uvjete:

(a)	uzgajaju se ili proizvode u područjima trećih zemalja u blizini njihove kopnene granice s državama članicama (dalje u tekstu: „granična područja trećih zemalja”); [Am. 89]

(b)	unose se na područja država članica koja se nalaze neposredno s druge strane navedene granice (dalje u tekstu: „granična područja država članica”);

(c)	obrađuju se u graničnom području države članice na takav način da se uklone svi fitosanitarni rizici;

(d)	njihovo premještanje unutar graničnog područja ne predstavlja rizik od širenja karantenskih štetnih organizama.

To bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti premještaju se samo na granično područje države članice ili unutar njega i samo uz službeni nadzor nadležnog tijela.

2. Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte kojima se određuje sljedeće:

(a)	najveća širina graničnih područja trećih zemalja i graničnih područja država članica, kako je primjereno za posebno bilje, biljne proizvode i druge predmete pojedinačno;

(b)	najveća udaljenost premještanja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar graničnih područja trećih zemalja i graničnih područja država članica; te

(c)	postupci koji se odnose na odobravanje unošenja bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz stavka 1. na granična područja država članica i njihova premještanja unutar njega.

Navedena područja moraju biti toliko široka da se može osigurati da unošenje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije i njihovo premještanje ne predstavlja fitosanitarni rizik području Unije ili njegovim dijelovima.

3. Komisija može odrediti, putem provedbenih akata, posebne uvjete ili mjere koji se odnose na unošenje određenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na granična područja država članica, te na posebne treće zemlje, koje podliježu ovom članku.

Navedeni se akti donose u skladu s odjeljkom 1. Priloga IV. o mjerama upravljanja rizicima od karantenskih štetnih organizama i odjeljkom 2. toga Priloga o načelima upravljanja rizicima od štetnih organizama, uzimajući u obzir znanstveni i tehnički napredak.

Ti se provedbeni akti donose, te po potrebi stavljaju izvan snage ili zamjenjuju, u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavak 3.

Također se obavještava treću zemlju iz koje su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni u navedeno granično područje.

Članak 45.

Izuzimanje od zabrana i zahtjeva Zahtjevi za fitosanitarni provoz [Am. 90]

1. Iznimno od članka 40. stavka 3. i članka 41. stavka 3. države članice mogu odobriti unošenje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije i njihov prolazak tim područjem do treće zemlje (dalje u tekstu „fitosanitarni provoz”) ako bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti ispunjavaju sljedeće uvjete:

(a)	prati ih izjava specijaliziranog subjekta pod čijim su nadzorom to bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti, kojom se potvrđuje da su to bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti u fitosanitarnom provozu;

(b)

pakirani su i premještaju se tako da ne postoji rizik od širenja karantenskih štetnih organizama Unije tijekom njihova unošenja na područje Unije i prolaza njime , a nose službenu fitosanitarnu plombu koja jamči originalnu ambalažu i prijevoz (plombirani kamion) i sprječava razdvajanje tereta, čime se službeno osigurava provoz kroz Uniju bez fitosanitarnog rizika ; [Am. 91]

(c)

unose se na područje Unije, prolaze njime i odmah se premještaju izvan njega pod službenim nadzorom dotičnog nadležnog tijela i pod carinskom kontrolom . Nadležno tijelo države članice u koju su to bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni, ili su po prvi put premješteni unutar područja Unije, obavještava nadležna tijela svih drugih država članica preko kojih će se to bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti premještati prije nego napuste područje Unije. [Am. 92]

Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti u fitosanitarnom provozu iz jedne treće zemlje u drugu treću zemlju, a preko teritorija Unije, moraju ispuniti fitosanitarne zahtjeve iz članka 40. bez dovođenja u pitanje drugih primjenjivih fitosanitarnih odredaba. [Am. 93]

U skladu s podstavkom 1.a, nadležno tijelo države članice u koju su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni ili su po prvi put premješteni unutar područja Unije mora provesti kontrolu dokumenata za navedeni unos i odgovorno je za plombiranje robe u skladu s odredbom iz točke (b) prvog podstavka. [Am. 94]

Jednako tako, nadležno tijelo države članice iz koje roba napušta Uniju mora obavijestiti nadležna tijela države članice u koju je roba unesena i onih država članica kroz koje je prošla, o tome da je roba napustila Uniju. [Am. 95]

Nadležno tijelo države članice u koju su to bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni, ili su po prvi put premješteni unutar područja Unije, obavještava nadležna tijela svih drugih država članica preko kojih će se to bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti premještati prije nego napuste područje Unije. [Am. 96]

2. Ako je tako utvrđeno aktima donesenima prema članku 27. stavcima 1. i 2. te članku 29. stavcima 1. i 2., sukladno tomu primjenjuje se ovaj članak.

3. Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte kojima se određuje sadržaj izjave iz točke (a) stavka 1.

4. Komisija može, putem provedbenih akata, donijeti specifikacije formata izjave iz točke (a) stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3.

5. Putem elektroničkog sustava obavještavanja iz članka 97. države članice obavještavaju Komisiju i ostale države članice ako su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na područje Unije iz stavka 1. ili su premještani unutar njega, pri čemu su prekršene odredbe tog stavka.

Također se obavještava treću zemlju iz koje su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na područje Unije.

Članak 46.

Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti koji se koriste u znanstvene svrhe, za pokuse, sortnu selekciju, oplemenjivanje i izložbe

1. Iznimno od članka 40. stavka 3. i članka 41. stavka 3. države članice mogu, na zahtjev, odobriti unošenje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koji se koriste u znanstvene svrhe, za pokuse, sortnu selekciju, oplemenjivanje i izložbe na svoje područje i premještanje unutar njega, ako su ispunjeni svi sljedeći zahtjevi:

(a)	prisutnost bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta ne uzrokuje neprihvatljiv rizik od širenja karantenskog štetnog organizma Unije ako su uvedena odgovarajuća ograničenja;

(b)	skladišni objekti u kojima se to bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti trebaju držati te karantenske postaje iz članka 56. u kojima se oni koriste prikladni su;

(c)	znanstvene i tehničke kvalifikacije osoblja koje treba provoditi aktivnosti vezane za bilje, biljne proizvode ili ostale predmete prikladne su.

2. Nadležno tijelo procjenjuje rizik od širenja karantenskog štetnog organizma Unije putem dotičnog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta, kako je navedeno u stavku 1. točki (a), uzimajući u obzir identitet, biologiju i načine širenja dotičnog karantenskog štetnog organizma Unije, predviđenu aktivnost, interakciju s okolišem i ostale relevantne čimbenike vezane za rizik koji predstavljaju to bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti.

Ono procjenjuje skladišne objekte u kojima se to bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti trebaju držati, kako je navedeno u stavku 1. točki (b), te znanstvene i tehničke kvalifikacije osoblja koje izvršava aktivnosti vezane za bilje, biljne proizvode ili druge predmete, kako je navedeno u stavku 1. točki (c).

Na temelju tih procjena nadležno tijelo odobrava unošenje bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta na područje Unije, ili premještanje unutar njega, ako su ispunjeni zahtjevi iz stavka 1.

3. Ako je odobrenje dodijeljeno, ono uključuje sve sljedeće uvjete:

(a)	dotično bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti trebaju se držati u skladišnim objektima za koje nadležna tijela smatraju da su prikladni i koji su navedeni u odobrenju;

(b)	djelatnost koja uključuje to bilje, biljne proizvode ili druge predmete obavlja se u karantenskoj postaji koju je odredilo nadležno tijelo u skladu s člankom 56. i koja je navedena u odobrenju;

(c)	djelatnost koja uključuje to bilje, biljne proizvode ili druge predmete obavlja osoblje za čije znanstvene i tehničke kvalifikacije nadležno tijelo smatra da su prikladne i koje su navedene u odobrenju;

(d)	uz navedeno bilje, biljne proizvode ili druge predmete prilikom unošenja na područje Unije ili premještanja unutar njega mora biti priloženo odobrenje.

4. Odobrenje je ograničeno na količinu koja je prikladna za dotičnu djelatnost i ne premašuje kapacitet određene karantenske postaje.

Uključuje ograničenja potrebna kako bi se na odgovarajući način smanjio rizik od širenja dotičnog karantenskog štetnog organizma Unije.

6. Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o utvrđivanju detaljnih pravila koja se odnose:

(a)	na razmjenu informacija među državama članicama i Komisijom u vezi s unošenjem dotičnog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije i premještanje unutar njega;

(b)	na procjenu i odobrenje iz stavka 2.; te

(c)	na nadziranje sukladnosti, postupanje u slučaju nesukladnosti i obavještavanje o tome, kako je navedeno u stavku 5.

7. Putem elektroničkog sustava obavještavanja iz članka 97. države članice obavještavaju Komisiju i ostale države članice ako su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na područje Unije ili su premještani unutar njega, pri čemu su prekršene odredbe stavaka 1. do 4.

Po potrebi navedeno obavještavanje uključuje i mjere koje su države članice poduzele u vezi s dotičnim biljem, biljnim proizvodima i drugim predmetima te informacije o tome je li unošenje tog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta na područje Unije ili premještanje unutar njega dopušteno nakon provođenja tih mjera.

Po potrebi obavještava se i treću zemlju iz koje su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na područje Unije.

Svake dvije godine države članice Komisiji podnose izvještaj u kojem su sažete relevantne informacija o odobrenjima izdanima prema stavku u skladu sa stavkom 1. i rezultata rezultatima nadzora iz stavka 5. [Am. 97]

Članak 47.

Privremene mjere vezane za bilje za sadnju

1. Komisija može putem provedbenih akata donijeti privremene mjere u pogledu unošenja bilja, za sadnju biljnih proizvoda i drugih predmeta iz trećih zemalja na područje Unije i premještanja unutar njega ako su ispunjeni sljedeći uvjeti: [Am. 138]

(a)	postoji nimalo ili jako malo fitosanitarnog iskustva u vezi s trgovanjem dotičnim biljem za sadnju koje dolazi , biljnim proizvodima i drugim predmetima koji dolaze iz dotične treće zemlje ili je otpremljeno su otpremljeni iz nje; [Am. 139]

(b)	nije napravljena procjena u vezi s fitosanitarnim rizicima za područje Unije u pogledu tog bilja za sadnju , tih biljnih proizvoda i drugih predmeta iz navedene treće zemlje; [Am. 140]

(c)

to bilje za sadnju , ti biljni proizvodi i drugi predmeti vjerojatno predstavlja predstavljaju fitosanitarne rizike koji nisu povezani, ili se zasad ne mogu povezati, s karantenskim štetnim organizmima Unije uvrštenima na popis prema članku 5. stavcima 2. i 3. ili sa štetnim organizmima za koje su donesene mjere prema članku 29. [Am. 141]

Ti se provedbeni akti donose, te po potrebi stavljaju izvan snage ili zamjenjuju, u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3.

2. Privremene mjere iz stavka 1. donose se u skladu s Prilogom III. o elementima za identificiranje bilja za sadnju koje predstavlja , biljnih proizvoda i drugih predmeta koji predstavljaju fitosanitarne rizike za područje Unije te u skladu s odjeljkom 2. Priloga IV. o načelima upravljanja rizicima od štetnih organizama. [Am. 142]

Navedene mjere predviđaju jedno od sljedećeg, ovisno o tome što je potrebno u slučaju o kojem je riječ:

(a)	intenzivno uzorkovanje na mjestu unošenja svake partije bilja za sadnju unesenog , biljnih proizvoda i drugih predmeta unesenih na područje Unije i testiranje uzoraka; [Am. 143]

(b)

razdoblje karantene za provjeravanje odsutnosti fitosanitarnog rizika kod navedenog bilja za sadnju , navedenih biljnih proizvoda i drugih predmeta ako se intenzivnim uzorkovanjem i testiranjem prilikom unošenja bilja za sadnju , biljnih proizvoda i drugih proizvoda na područje Unije ne može osigurati da fitosanitarni rizik ne postoji; [Am. 144]

(c)

zabranu unošenja bilja za sadnju , biljnih proizvoda i drugih proizvoda na područje Unije ako se intenzivnim uzorkovanjem i testiranjem prilikom unošenja tog bilja za sadnju , tih biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije i razdobljem karantene ne može osigurati odsutnost fitosanitarnog rizika. [Am. 145]

3. Mjere iz stavka 1. primjenjuju se u razdoblju od najviše dvije godine pet godina . Navedeno razdoblje može se produljiti jednom na najviše dvije godine pet godina . [Am. 146]

4. Iz valjano utemeljenih razloga hitnosti za rješavanje ozbiljnog fitosanitarnog rizika, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 99. stavka 4.

5. Iznimno od mjera donesenih prema stavku 1., članak 46. primjenjuje se na unošenje bilja za sadnju koje se koristi u znanstvene svrhe, za pokuse, sortnu selekciju, oplemenjivanje i izložbe na područje Unije ili premještanje unutar njega.

6. Države članice obavještavaju Komisiju i ostale države članice ako se bilje, biljne proizvode ili drugi predmet podvrglo mjerama iz točaka (a) ili (b) stavka 2.

Države članice obavještavaju Komisiju i ostale države članice ako je, nakon primjene mjera iz točaka (a) ili (b) stavka 2., pronađen štetni organizam koji bi mogao predstavljati nove fitosanitarne rizike.

Putem elektroničkog sustava obavještavanja iz članka 97. države članice obavještavaju Komisiju i ostale države članice u slučaju da je unošenje bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta na područje Unije odbijeno ili ako je njihovo premještanje unutar područja Unije zabranjeno jer je dotična država članica smatrala da je zabrana iz točke (c) stavka 2. prekršena. Po potrebi navedene mjere uključuju mjere koje su poduzele države članice u vezi s biljem, biljnim proizvodima i drugim predmetima prema članku 64. stavku 3. Uredbe (EU) br. …/… [Broj Uredbe o službenom nadzoru].

Po potrebi obavještava se i treću zemlju iz koje su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti otpremljeni za unošenje na područje Unije.

Članak 47.a

Do … (*1) , Komisija ćeEuropskom parlamentu i Vijeću predstaviti izvješće o provedbi i učinkovitosti mjera koje se odnose na uvoz na području Unije, uključujući analizu troškova i koristi, uz zakonski prijedlog ukoliko bude potreban. [Am. 98]

Članak 48.

Izmjena Priloga III.

Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni Priloga III. o elementima za identifikaciju bilja za sadnju koje predstavlja fitosanitarni rizik za područje Unije, u pogledu karakteristika i podrijetla tog bilja za sadnju, kako bi se prilagodili najnovijim znanstvenim i tehničkim dostignućima i razvoju tehničkih i znanstvenih spoznaja. međunarodnih standarda . [Am. 99]

Odjeljak 2.

Mjere vezane za zaštićena područja

Članak 49.

Zabrana unošenja bilja, biljnih proizvoda i ostalih predmeta u zaštićena područja

1. Komisija donosi provedbeni akt u kojem su navedeni bilje, biljni proizvodi i ostali predmeti, te zabrane i dotična zaštićena područja, kako je određeno u dijelu B Priloga III. Direktivi 2000/29/EZ.

Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2. ove Uredbe.

Na popisu uspostavljenom tim provedbenim aktom bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti identificiraju se prema svojim tarifnim oznakama KN.

2. U slučaju da bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji dolazi izvan dotičnog zaštićenog područja predstavlja fitosanitarni rizik neprihvatljive razine zbog vjerojatnosti da se na njemu udomaći karantenski štetni organizam zaštićenih područja, a taj se taj rizik ne može smanjiti na prihvatljivu razinu primjenom jedne ili više mjera određenih u točkama 2. i 3. odjeljka 1. Priloga IV. o mjerama upravljanja rizicima od karantenskih štetnih organizama i mogućnostima njihova širenja, Komisija izmjenjuje, po potrebi, provedbeni akt iz stavka 1. kako bi u njega uključila to bilje, biljni proizvod ili drugi predmet te dotična zaštićena područja.

U slučaju da bilje, biljni proizvod ili drugi predmet obuhvaćen tim provedbenim aktom ne predstavlja fitosanitarni rizik neprihvatljive razine, ili ako predstavlja takav rizik koji se može smanjiti na prihvatljivu razinu primjenom jedne ili više mjera određenih u točkama 2. i 3. odjeljka 1. Priloga IV. o mjerama upravljanja rizicima od karantenskih štetnih organizama i mogućnostima njihova širenja, Komisija izmjenjuje taj provedbeni akt.

Te se izmjene donose u skladu postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3. ove Uredbe.

Prihvatljivost razine tog fitosanitarnog rizika procjenjuje se u skladu s načelima određenima u odjeljku 2. Priloga II. o načelima upravljanja rizicima od štetnih organizama.

3. Bilje, biljni proizvod ili drugi predmet navedeni u tom provedbenom aktu iz stavka 1. ne unose se iz treće zemlje na zaštićeno područje ili dio područja Unije o kojem se radi.

4. Iz valjano utemeljenih razloga hitnosti za rješavanje ozbiljnih fitosanitarnih rizika, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom navedenim u članku 99. stavku 4.

5. Putem elektroničkog sustava obavještavanja iz članka 97. države članice obavještavaju Komisiju i ostale države članice o svakom slučaju kad su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na područje Unije ili su premještani unutar njega, pri čemu su prekršene zabrane donesene u skladu s ovim člankom.

Po potrebi obavještava se i treću zemlju iz koje su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na područje Unije.

Članak 50.

Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti koji podliježu posebnim zahtjevima za zaštićena područja

1. Komisija donosi provedbeni akt u kojem se navode bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti, zaštićena područja i zahtjevi, kako je određeno u dijelu B Priloga IV. Direktivi 2000/29/EZ.

Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2. ove Uredbe.

Na popisu uspostavljenom tim provedbenim aktom bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti identificiraju se prema svojim tarifnim oznakama KN.

2. U slučaju da bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji dolazi izvan dotičnog zaštićenog područja predstavlja fitosanitarni rizik neprihvatljive razine za to zaštićeno područje zbog vjerojatnosti da se na njemu udomaći karantenski štetni organizam zaštićenog područja, a taj se rizik može smanjiti na prihvatljivu razinu primjenom jedne ili više mjera određenih u točkama 2. i 3. odjeljka 1. Priloga IV. o mjerama upravljanja rizicima od karantenskih štetnih organizama i mogućnostima njihova širenja, Komisija izmjenjuje provedbeni akt iz stavka 1. kako bi u njega uključila to bilje, biljni proizvod ili drugi predmet te mjere koje se na njega primjenjuju. Te se mjere i zahtjevi iz stavka 1. dalje u tekstu nazivaju „posebni zahtjevi za zaštićena područja”.

U slučaju da bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u tom provedbenom aktu ne predstavlja fitosanitarni rizik neprihvatljive razine za dotično zaštićeno područje, ili predstavlja takav rizik koji se posebnim zahtjevima za zaštićena područja ne može smanjiti na prihvatljivu razinu, Komisija izmjenjuje taj provedbeni akt.

Te se izmjene donose u skladu postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3. ove Uredbe.

Iz valjano utemeljenih razloga hitnosti za rješavanje ozbiljnog fitosanitarnog rizika, Komisija donosi odmah primjenjive provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 99. stavka 4.

3. Bilje, biljni proizvod ili drugi predmet navedeni u provedbenom aktu predviđenom u stavku 1. mogu se unijeti u zaštićeno područje ili premještati unutar njega samo ako su ispunjeni posebni zahtjevi za zaštićena područja.

Po potrebi obavještava se i treću zemlju iz koje su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti uneseni na područje Unije.

Članak 51.

Informacije o zaštićenim područjima koje treba pružiti putnicima te korisnicima poštanskih i internetskih usluga

Članak 43. koji se odnosi na informacije koje treba pružiti putnicima te korisnicima poštanskih i internetskih usluga sukladno se primjenjuje za unošenje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz trećih zemalja u zaštićena područja.

Članak 52.

Izuzimanje od zabrana i zahtjeva za granična područja u pogledu zaštićenih područja

Članak 44. koji se odnosi na izuzeća od zabrana i zahtjeva za granična područja primjenjuje se na bilje, biljne proizvode i druge predmete navedene prema članku 49. stavcima 1. i 2. te članku 50. stavcima 1. i 2. u pogledu zaštićenih područja koja graniče s graničnim područjima trećih zemalja.

Članak 53.

Izuzimanje od zabrana i zahtjeva za fitosanitarni provoz u vezi sa zaštićenim područjima

Članak 45. koji se odnosi na izuzeća od zabrana i zahtjeva za fitosanitarni provoz sukladno se primjenjuje za bilje, biljne proizvode i druge predmete navedene prema članku 49. stavcima 1. i 2. te članku 50. stavcima 1. i 2. u pogledu fitosanitarnog provoza kroz zaštićena područja.

Članak 54.

Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti koji se koriste u znanstvene svrhe, za pokuse, sortnu selekciju, oplemenjivanje i izložbe u vezi sa zaštićenim područjima

Iznimno od zabrana i zahtjeva iz članka 49. stavka 3. i članka 50. stavka 3., primjenjuje se članak 46. za bilje, biljne proizvode i druge predmete uvrštene na popis prema članku 49. stavcima 1. i 2. te članku 50. stavcima 1. i 2. u vezi s unošenjem u zaštićena područja i premještanjem unutar njih bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koji se koriste u znanstvene svrhe, za pokuse, sortnu selekciju, oplemenjivanje i izložbe.

Odjeljak 3.

Ostale mjere koje se odnose na bilje, biljne proizvode i druge predmete

Članak 55.

Opći zahtjevi za pakiranje i vozila

1. Materijal za pakiranje koji se koristi za bilje, biljne proizvode ili druge predmete iz provedbenih akata donesenih prema članku 27. stavcima 1. i 2., članku 29. stavcima 1. i 2., članku 40. stavku 1., članku 41. stavcima 1. i 2., članku 47. stavku 1., članku 49. stavku 1. i članku 50. stavku 1. te koji se premješta na područje Unije ili unutar njega nije zaražen karantenskim štetnim organizmima Unije.

Isto se primjenjuje na vozila kojima se prevoze takvo bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti.

2. Materijal za pakiranje iz stavka 1., osim drvenog materijala za pakiranje, prekriva bilje, biljne proizvode i druge predmete tako da, tijekom njihova premještanja u područje Unije ili unutar njega, ne postoji rizik od širenja karantenskog štetnog organizma Unije.

Vozila iz stavka 1. po potrebi se prekrivaju ili zatvaraju tako da, tijekom njihova ulaska u područje Unije ili tijekom kretanja unutar njega, ne postoji rizik od širenja karantenskog štetnog organizma Unije.

3. Stavci 1. i 2. primjenjuju se na zaštićena područja i u pogledu karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja.

Članak 56.

Određivanje karantenskih postaja

1. Države članice na svojem području određuju karantenske postaje za bilje, biljne proizvode, druge predmete i štetne organizme, ili odobravaju korištenje određenih karantenskih postaja u ostalim državama članicama, pod uvjetom da te postaje ispunjavaju zahtjeve određene u stavku 2.

Nadležno tijelo osim toga može, na zahtjev, odrediti prostor koji će biti karantenska postaja ako ispunjava zahtjeve određene u stavku 2.

2. Karantenske postaje ispunjavaju sljedeće uvjete:

(a)	omogućuju fizičku izolaciju bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koje je potrebno držati u karanteni i osiguravaju da im se ne može pristupiti ili ukloniti ih iz tih postaja bez pristanka nadležnog tijela;

(b)	ako se djelatnosti koje se obavljaju u karantenskim postajama odnose na bilje, biljne proizvode ili druge predmete, one pružaju prikladne uvjete za rast i inkubaciju koji pogoduju razvoju znakova i simptoma karantenskih štetnih organizama na navedenom bilju, biljnim proizvodima i drugim predmetima;

(c)	imaju površine od glatkog i nepropusnog materijala koji omogućava učinkovito čišćenje i dekontaminaciju;

(d)	imaju površine otporne na propadanje i na napade insekata i ostalih člankonožaca;

(e)	imaju sustave navodnjavanja, kanalizacije i ventilacije koji onemogućuju prijenos ili bježanje karantenskih štetnih organizama;

(f)	imaju sustave sterilizacije, dekontaminacije ili uništenja zaraženog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, otpada i opreme prije uklanjanja iz postaja;

(g)	osiguravaju zaštitnu odjeću i navlake za obuću;

(h)	po potrebi imaju sustave za dekontaminaciju osoblja i posjetitelja prilikom izlaska iz postaje;

(i)	dostupna je definicija zadataka tih postaja i uvjeta pod kojima se izvode ti zadaci;

(j)	raspolaže dovoljnim brojem odgovarajuće kvalificiranog, osposobljenog i iskusnog osoblja.

3. Države članice na zahtjev šalju Komisiji i ostalim državama članicama popis karantenskih postaja određenih na njihovim područjima.

Članak 57.

Upravljanje karantenskim postajama

1. Osoba odgovorna za karantensku postaju nadzire prisutnost karantenskih štetnih organizama u toj postaji i njezinoj neposrednoj okolici.

Ako se otkrije prisutnost takvog štetnog organizma, osoba odgovorna za karantensku postaju poduzima odgovarajuće radnje. Obavještava nadležno tijelo o toj prisutnosti i o poduzetim radnjama.

2. Osoba odgovorna za karantensku postaju osigurava da osoblje i posjetitelji nose zaštitnu odjeću i navlake za obuću te da ih se, po potrebi, dekontaminira prilikom izlaska iz postaje.

3. Osoba odgovorna za karantensku postaju vodi evidenciju o sljedećem:

(a)	o zaposlenim osobama;

(b)	o posjetiteljima postaje;

(c)	o bilju, biljnim proizvodima i drugim predmetima koji ulaze u postaju i izlaze iz nje;

(d)	o mjestu podrijetla takvog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta;

(e)	o opažanjima u vezi s prisutnošću štetnih organizama na takvom bilju, biljnim proizvodima i drugim predmetima.

Navedenu evidenciju potrebno je voditi tri godine.

Članak 58.

Nadziranje karantenskih postaja i opoziv njihova određivanja

1. Nadležno tijelo organizira revizije ili inspekcije karantenskih postaja barem jednom godišnje svake dvije godine kako bi se provjerilo zadovoljavaju li te postaje uvjete iz članka 56. stavka 2. i članka 57. [Am. 100]

2. Nadležno tijelo odmah opoziva određivanje iz članka 56. stavka 1. u sljedećim slučajevima:

(a)	ako se nakon revizije ili inspekcije ispostavi da karantenska postaja ne ispunjava uvjete iz članka 56. stavka 2. i članka 57.;

(b)	ako osoba odgovorna za karantensku postaju ne poduzme odgovarajuće i pravovremene korektivne radnje.

Članak 59.

Puštanje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz karantenskih postaja

1. Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti napuštaju karantensku postaju, uz odobrenje nadležnih tijela, samo ako je potvrđeno da nisu zaraženi karantenskim štetnim organizmima Unije ili, kad je primjereno, karantenskim štetnim organizmima zaštićenih područja.

2. Nadležna tijela mogu odobriti premještanje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz karantenskih postaja u druge karantenske postaje ili na bilo koju drugu lokaciju samo ako su poduzete mjere kako bi se osiguralo da karantenski štetni organizmi Unije ili, kad je primjereno, karantenski štetni organizmi zaštićenih područja nisu rašireni na dotičnom području.

2a. Komisiju se potiče na sastavljanje dokumenta sa smjernicama u cilju usklađivanja pravila postupanja u državama članicama i izbjegla nepotrebna kašnjenja za oslobađanje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz karantenskih postaja. Taj će dokument sa smjernicama posebno dati jasne naznake o tome kada su ograničenja potrebna i koje se mjere za smanjenje rizika mogu poduzeti. [Am. 101]

Članak 60.

Premještanje izvan područja Unije

1. Ako se premještanje bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta izvan Unije uređuje fitosanitarnim sporazumom s trećom zemljom, to premještanje u skladu je s tim sporazumom.

2. Ako se premještanje bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta izvan Unije ne uređuje fitosanitarnim sporazumom s trećom zemljom, to premještanje odvija se u skladu s fitosanitarnim pravilima treće zemlje u koju se to bilje, biljni proizvod ili drugi predmet premješta.

3. Ako se premještanje bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta izvan Unije ne uređuje ni fitosanitarnim sporazumom s trećom zemljom ni fitosanitarnim pravilima treće zemlje u koju se to bilje, biljni proizvod ili drugi predmet premješta, primjenjuju se zahtjevi za premještanje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar područja Unije kako je određeno na popisu iz članka 41. stavaka 1. i 2.

Međutim, navedeni zahtjevi ne primjenjuju se ako se odnose na štetni organizam koji ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:

(a)	ako ta treća zemlja ustanovi da je prisutan na njezinu području i nije pod službenim nadzorom;

(b)	ako se opravdano može pretpostaviti da se u vezi s područjem te treće zemlje ne može uvrstiti među karantenske štetne organizme.

Poglavlje V.

Upis specijaliziranih subjekata i sljedivost

Članak 61.

Službeni upisnik specijaliziranih subjekata

1. Nadležno tijelo vodi i ažurira upisnik specijaliziranih subjekata koji provode aktivnosti, navedene u drugom podstavku, na području dotične države članice te koji su obuhvaćeni jednom od sljedećih točaka:

(a)

specijalizirani su subjekti čije se aktivnosti odnose na bilje, biljne proizvode ili druge predmete obuhvaćene delegiranim aktom iz članka 27. stavaka 1., 2. ili 3. ili provedbenim aktom iz članka 29. stavaka 1., 2. ili 3., članka 40. stavka 1., članka 41. stavaka 1. ili 2., članka 47. stavka 1., članka 49. stavka 1. ili članka 50. stavka 1., ili podliježu odredbama članka 43. stavaka 1. ili 2., članka 44. stavka 1., članka 45. stavka 1., članaka 51., 52. ili 53.;

(b)	specijalizirani su subjekti u smislu članka 3. stavka 6. Uredbe (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o zakonu o biljnom reprodukcijskom materijalu].

Ovaj se stavak primjenjuje na sljedeće aktivnosti:

(a)

sadnju;

(b)

uzgoj;

(c)	proizvodnju;

(d)	unošenje na područje Unije;

(e)	premještanje po području Unije;

(f)	premještanje iz područja Unije;

(g)	proizvodnju i/ili stavljanje na raspolaganje na tržište u smislu članka 3. stavka 5. Uredbe (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o zakonodavstvu o biljnom reprodukcijskom materijalu];

(h)	prodaju putem ugovora na daljinu.

Navedeni se upisnik naziva „upisnik”. Specijalizirani subjekti upisani u skladu s točkama (a) i (b) prvog podstavka nazivaju se „upisani subjekti”.

2. Specijalizirani subjekt može biti upisan u upisnik nadležnog tijela više puta, pod uvjetom da se svaki upis veže uz različite prostore, zbirna skladišta ili otpremne centre iz članka 62. stavka 2. točke (d). Za svaki navedeni upis primjenjuje se postupak iz članka 62.

3. Stavak 1. ne primjenjuje se za specijalizirani subjekt koji je obuhvaćen jednom ili više sljedećih točaka:

(a)	krajnjim korisnicima dobavlja samo najmanje količine bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, kako je primjereno za dotično bilje, biljne proizvode i druge predmete, na način koji nije prodaja putem ugovora na daljinu; [Am. 102]

(b)	njegova specijalizirana aktivnost koja se odnosi na bilje, biljne proizvode i druge predmete ograničena je na prijevoz takvog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta za drugi specijalizirani subjekt;

(c)	njegova specijalizirana aktivnost isključivo se odnosi na prijevoz predmeta svih vrsta korištenjem drvenog materijala za pakiranje.

Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o određivanju jednog ili više sljedećih elemenata:

(a)	daljnje kategorije specijaliziranih subjekata koje su izuzete iz primjene stavka 1. ako bi im taj upis značio nesrazmjerno administrativno opterećenje u usporedbi s fitosanitarnim rizikom njihovih specijaliziranih aktivnosti;

(b)	posebne zahtjeve za upis određenih kategorija specijaliziranih subjekata;

(c)	najveću brojku za male količine određenog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta iz točke (a) prvog podstavka. [Am. 103]

Članak 62.

Postupak upisa

1. Specijalizirani subjekti koji spadaju u područje primjene točaka (a) ili (b) prvog podstavka članka 61. stavka 1. nadležnim tijelima podnose prijavu za uključenje u upisnik.

2. Ta prijava sadrži sljedeće podatke:

(a)	ime, adresu i podatke za kontakt specijaliziranog subjekta;

(b)	izjavu o namjeri specijaliziranog subjekta za izvođenje svih aktivnosti iz članka 61. stavka 1. u vezi s biljem, biljnim proizvodima i drugim predmetima;

(c)

izjavu o namjeri specijaliziranog subjekta za provođenje svake od sljedećih aktivnosti:

(i)	izdavanje biljnih putovnica za bilje, biljne proizvode i druge predmete prema članku 79. stavku 1.;

(ii)	stavljanje oznake na drveni materijal za pakiranje iz članka 91. stavka 1.;

(iii)

izdavanje svih drugih potvrda iz članka 93. stavka 1.;

(iv)	izdavanje službenih etiketa za biljni reprodukcijski materijal prema članku 19. Uredbe (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o zakonodavstvu o biljnom reprodukcijskom materijalu];

(d)	adresu prostora, zbirnih skladišta i otpremnih centara kojima se u dotičnoj državi članici koristi specijalizirani subjekt za provođenje aktivnosti iz članka 61. stavka 1. u svrhu upisa;

(e)	rodove i vrste bilja i biljnih proizvoda te, po potrebi, prirodu drugih predmeta na koje se odnose aktivnosti specijaliziranog subjekta.

3. Nadležno tijelo bez odgode upisuje specijalizirani subjekt kad prijava za upis sadrži elemente iz stavka 2. [Am. 104]

4. Po potrebi upisani specijalizirani subjekti podnose prijavu za ažuriranje podataka iz točaka (a), (d) i (e) stavka 2. te izjava iz točaka (b) i (c) stavka 2.

5. Ako nadležno tijelo ustanovi da upisani subjekt više ne provodi aktivnosti iz članka 61. stavka 1. ili da je upisani subjekt podnio prijavu koja više nije u skladu sa zahtjevima stavka 2., zahtijeva da subjekt ispuni navedene zahtjeve odmah ili u određenom roku.

U slučaju da upisani subjekt navedene zahtjeve ne ispuni u roku koji je odredilo nadležno tijelo, nadležno tijelo opoziva upis tog subjekta.

Članak 63.

Sadržaj upisnika

Upisnik sadrži elemente određene u točkama (a), (b), (d) i (e) članka 62. stavka 2. te sljedeće elemente:

(a)	službeni registracijski broj;

(b)	dvoslovnu oznaku u skladu sa standardom ISO 3166-1-alpha-2 (24) za državu članicu u kojoj je specijalizirani subjekt upisan;

(c)	navod o tome je li specijalizirani subjekt ovlašten za svaku od aktivnosti iz točke (c) članka 62. stavka 2.

Članak 64.

Dostupnost informacija iz službenih upisnika

1. Država članica koja vodi upisnik, na zahtjev, stavlja informacije iz njega na raspolaganje ostalim državama članicama ili Komisiji.

2. Država članica koja vodi upisnik, na zahtjev, stavlja informacije iz članka 63. na raspolaganje svakomu specijaliziranom subjektu, osim informacija iz točaka (d) i (e) članka 62. stavka 2.

Članak 65.

Sljedivost

1. Specijalizirani subjekt kojemu su dobavljeni bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti koji podliježu zabranama, zahtjevima ili uvjetima prema članku 40. stavku 1., članku 41. stavcima 1. i 2., članku 44. stavcima 1. i 3., članku 45, stavku 1., članku 46. stavcima 1. i 3., članku 47. stavku 1., članku 49. stavcima 1. i 2., članku 50. stavcima 1. i 2., člancima 52., 53. i 54. vodi evidenciju za svako dobavljeno bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koja mu omogućava identifikaciju specijaliziranih subjekata koji su mu ih dobavili.

2. Specijalizirani subjekt koji dobavlja bilje, biljne proizvode ili ostale predmete koji podliježu zabranama, zahtjevima ili uvjetima prema članku 40. stavku 1., članku 41. stavcima 1. i 2., članku 44. stavcima 1. i 3., članku 45, stavku 1., članku 46. stavcima 1. i 3., članku 47. stavku 1., članku 49. stavcima 1. i 2., članku 50. stavcima 1. i 2., člancima 52., 53. i 54. vodi evidenciju koja mu za svako dobavljeno bilje, biljni proizvod ili drugi predmet omogućava identifikaciju specijaliziranih subjekata kojima ih je dobavio.

3. Specijalizirani subjekti vode evidenciju iz stavaka 1. i 2. tri godine od datuma kad su im dobavljeni bilje, biljni proizvod ili drugi predmet ili otkad su ih oni dobavili.

4. Informacije iz evidencija iz stavaka 1. i 2. na zahtjev se podnose nadležnim tijelima.

5. Stavci 1. do 4. ne primjenjuju se za specijalizirane subjekte iz točke (b) članka 61. stavka 3.

Članak 66.

Premještanje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar prostora specijaliziranog subjekta

1. Specijalizirani subjekti imaju sustave sljedivosti i postupke koji im omogućuju identifikaciju premještanja svojeg bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta u svojim prostorima.

Prvi podstavak ne primjenjuje se za specijalizirane subjekte iz točke (b) članka 61. stavka 3.

2. Informacije, određene sustavima i postupcima iz stavka 1., o premještanju bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar tih prostora na zahtjev se stavljaju na raspolaganje nadležnim tijelima.

Article 66a

Dobre fitosanitarne prakse

Specijalizirani subjekt koji dobavlja ili kojemu se dobavlja bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti koji podliježu zabranama, zahtjevima ili uvjetima prema članku 40. stavku 1., članku 41. stavcima 1. i 2., članku 44. stavcima 1. i 3., članku 45, stavku 1., članku 46. stavcima 1. i 3., članku 47. stavku 1., članku 49. stavcima 1. i 2., članku 50. stavcima 1. i 2. ili člancima 52., 53. i 54. poštuje dobre fitosanitarne prakse da bi spriječio pojavu i širenje štetnih organizama.2. Dobre fitosanitarne prakse navedene u stavku 1. podrazumijevaju:

(a)	identifikaciju i pratnju kritičnih točki procesa proizvodnje ili premještanja bilja, biljnih proizvoda i drugih objekata koji mogu utjecati na njihovu fitosanitarnu kvalitetu;

(b)	da nadležne vlasti imaju pristup objektima, kao i podacima o nadzoru i svim povezanim dokumentima;

(c)	poduzimanje mjera, ako je potrebno, za održavanje fitosanitarne kvalitete bilja, biljnih proizvoda i drugih objekata. [Am. 105]

Poglavlje VI.

Certificiranje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta

Odjeljak 1.

Fitosanitarni certifikat potreban za unošenje bilja, biljnih proizvoda i ostalih predmeta na područje Unije

Članak 67.

Fitosanitarni certifikat za unošenje na područje Unije

1. Fitosanitarni certifikat za unošenje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na područje Unije jest dokument, koji izdaje treća zemlja, i koji ispunjava uvjete iz članka 71., čiji je sadržaj određen u dijelu A Priloga V. ili, po potrebi, dijelu B priloga V. te kojim se ovjerava da je bilje, biljni proizvod ili drugi predmet u skladu sa sljedećim zahtjevima:

(a)	nije zaražen karantenskim štetnim organizmima Unije;

(b)	u skladu je s odredbama članka 37. stavka 1. o prisutnosti kvalitativnih štetnih organizama Unije na bilju za sadnju;

(c)	u skladu je sa zahtjevima iz članka 41. stavaka 1. i 2.;

(d)	po potrebi je u skladu s pravilima donesenima u skladu s odredbama koje su donesene prema članku 27. stavcima 1. i 2. te članku 29. stavku 1.

2. Fitosanitarni certifikat pod naslovom „Dodatna izjava”, te u skladu s provedbenim aktima donesenima prema članku 41. stavcima 1. i 2. i članku 50. stavcima 1. i 2., po potrebi naznačava koji je posebni zahtjev ispunjen ako postoji izbor između više mogućnosti. Ta specifikacija uključuje uputu na relevantnu mogućnost predviđenu u tim aktima ili njen tekst . [Am. 106]

3. Po potrebi u fitosanitarnim certifikatu navodi se da su bilje, biljni proizvod ili drugi predmeti u skladu s fitosanitarnim mjerama koje su prema članku 42. priznate kao jednakovrijedne zahtjevima provedbenih akata donesenih prema članku 41. stavku 2.

4. Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni dijelova A i B Priloga V. kako bi ih prilagodila znanstvenom i tehničkom napretku i razvoju međunarodnih standarda.

(4a) Fitosanitarni certifikat bilja također se može koristiti u skladu s odredbama Uredbe Vijeća (EZ) br. 338/97 (25) odnosno Uredbe Komisije (EZ) br. 865/2006 (26) . [Am. 170]

Članak 68.

Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti za koje se zahtijevaju fitosanitarni certifikati

1. Putem provedbenih akata Komisija određuje popis bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, te trećih zemalja iz kojih potječu ili su otpremljeni, za čije je unošenje na područje Unije potreban fitosanitarni certifikat.

Navedeni popis sadrži:

(a)	bilje, biljne proizvode i druge predmete navedene u točki I. dijela B Priloga V. Direktivi 2000/29/EZ;

(b)	bilje, biljne proizvode i druge predmete za koje su doneseni zahtjevi prema članku 27. stavku 1. i članku 29. stavku 1. u vezi s njihovim unošenjem na područje Unije;

(c)	sjeme uvršteno na popis prema članku 37. stavku 2.;

(d)	bilje, biljne proizvode i druge predmete uvrštene na popis prema članku 41. stavcima 1. i 2.

Međutim, točke (a) do (d) ne primjenjuju se ako akt donesen prema članku 27. stavku 1., članku 29. stavku 1. ili članku 41. stavcima 1. i 2. zahtijeva dokaz sukladnosti u obliku službene oznake, kako je navedeno u članku 91. stavku 1., ili druge službene potvrde, kako je navedeno u članku 93. stavku 1.

Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2.

2. Putem provedbenog akta Komisija izmjenjuje provedbeni akt iz stavka 1. u sljedećim slučajevima:

(a)	ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u tom provedbenom aktu ne ispunjava uvjete iz stavka 1. točke (b), (c) ili (d);

(b)	ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji nije naveden u tom aktu ispunjava uvjete iz stavka 1. točke (b), (c) ili (d).

Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2.

3. Putem provedbenog akta Komisija može izmijeniti provedbeni akt iz stavka 1. u skladu s načelima određenima u odjeljku 2. Priloga IV. ako postoji rizik da se na bilju, biljnom proizvodu ili drugom predmetu koji nije naveden u tom aktu udomaći karantenski štetni organizam Unije ili ako, za bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u tom aktu, taj rizik više ne postoji.

Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3.

4. Iznimno od stavaka 1., 2. i 3. za bilje, biljne proizvode ili ostale predmete koji podliježu člancima 44., 45., 46. i 70. ne zahtijeva se fitosanitarni certifikat.

Članak 69.

Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti za čije su unošenje u zaštićeno područje potrebni fitosanitarni certifikati

1. Putem provedbenog akta Komisija određuje popis bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, te trećih zemalja iz kojih potječu ili su otpremljeni, za koje je, uz slučajeve iz članka 68. stavaka 1., 2. i 3., potreban fitosanitarni certifikat za njihovo unošenje na određena zaštićena područja iz tih trećih zemalja.

Navedeni popis sadrži:

(a)	bilje, biljne proizvode i druge predmete navedene u točki II. dijela B Priloga V. Direktivi 2000/29/EZ;

(b)	bilje, biljne proizvode i druge predmete navedene prema članku 50. stavcima 1. ili 2.

Međutim, točke (a) i (b) ne primjenjuju se ako akt donesen prema članku 50. stavcima 1. ili 2., zahtijeva dokaz sukladnosti u obliku službene oznake, kako je navedeno u članku 91. stavku 1., ili druge službene potvrde, kako je navedeno u članku 93. stavku 1.

Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2.

2. Putem provedbenog akta Komisija izmjenjuje provedbeni akt iz stavka 1. u sljedećim slučajevima:

(a)	ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u tom provedbenom aktu ne ispunjava stavak 1. točku (b);

(b)	ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji nije naveden u tom aktu ispunjava stavak 1. točku (b).

Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2.

3. Putem provedbenog akta Komisija može izmijeniti provedbeni akt iz stavka 1. u skladu s načelima određenima u odjeljku 2. Priloga IV. ako postoji rizik da se na bilju, biljnom proizvodu ili drugom predmetu, koji nije naveden u tom aktu, udomaći karantenski štetni organizam zaštićenog područja ili ako, za bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u tom aktu, taj rizik više ne postoji.

Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3.

4. Iznimno od stavaka 1., 2. i 3., za bilje, biljne proizvode ili ostale predmete koji podliježu člancima 52., 53., 54. i 70. nije potreban fitosanitarni certifikat.

Članak 70.

Iznimke za prtljagu putnika te korisnike poštanskih i internetskih usluga

1. Male količine određenog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz treće zemlje mogu se izuzeti od zahtjeva za fitosanitarnim certifikatom određenog u članku 68. stavku 1. i članku 69. stavku 1. ako ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

(a)	na područje Unije uneseni su kao dio osobne prtljage putnika, kao pošiljke poslane krajnjim korisnicima nakon prodaje putem ugovora na daljinu (dalje u tekstu: „internetske stranke”), ili kao pošiljke dostavljene krajnjim korisnicima putem poštanskih usluga;

(b)	ne smiju se koristiti u stručne ili komercijalne svrhe;

(c)	uvrštene su na popis prema stavku 2.

Ta se iznimka ne primjenjuje na bilje za sadnju, osim sjemena.

2. Putem provedbenih akata Komisija uvrštava na popis bilje, biljne proizvode i druge predmete iz stavka 1. i dotične treće zemlje, te određuje najveću količinu, kako je primjereno, bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koji podliježu iznimkama iz tog stavka i, po potrebi, jednu ili više mjera upravljanja rizikom iz odjeljka 1. Priloga IV.

O navedenom popisu i određivanju najveće količine te, po potrebi, mjera upravljanja rizikom odlučuje se na temelju fitosanitarnog rizika koji predstavljaju male količine tog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, u skladu s kriterijima određenima u odjeljku 2. Priloga IV.

Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3. ove Uredbe.

Članak 71.

Uvjeti koje fitosanitarni certifikat treba ispuniti

1. Nadležno tijelo prihvaća fitosanitarni certifikat koji dolazi uz bilje, biljne proizvode ili druge predmete koji se unose iz treće zemlje samo ako je sadržaj tog certifikata u skladu s dijelom A Priloga V. Ako se bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti unose iz treće zemlje koja nije zemlja njihova podrijetla, nadležno tijelo prihvaća samo fitosanitarni certifikat koji je u skladu s dijelom B Priloga V.

Ne prihvaća fitosanitarni certifikat ako dodatna izjava iz članka 67. stavka 2., kad je potrebna, nije priložena ili nije ispravna, te ako izjava iz članka 67. stavka 3., kad je potrebna, nije priložena.

2. Nadležno tijelo prihvaća fitosanitarni certifikat samo ako ispunjava sljedeće zahtjeve:

(a)	izdan je na najmanje jednom službenom jeziku Unije;

(b)	naslovljen je na Uniju ili jednu od njezinih država članica;

(c)	izdan je najviše 14 dana prije datuma kad su bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti koje obuhvaća napustili treću zemlju u kojoj je izdan.

3. Ako se radi o trećoj zemlji koja je potpisnica IPPC-a, nadležno tijelo prihvaća samo fitosanitarne certifikate koje je izdala službena nacionalna organizacija za zaštitu bilja u toj trećoj zemlji ili, u okviru njezine odgovornosti, službenik koji je tehnički kvalificiran i kojega je propisno ovlastila ta službena nacionalna organizacija za zaštitu bilja.

4. Ako se radi o trećoj zemlji koja nije potpisnica IPPC-a, nadležno tijelo prihvaća samo fitosanitarne certifikate koje su izdala nadležna tijela u skladu s nacionalnim pravilima te treće zemlje i koja su prijavljena Komisiji. Komisija obavještava države članice i njihove subjekte putem elektroničkog sustava obavještavanja iz članka 97. prema točki (a) članka 131. Uredbe (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o službenom nadzoru] o primljenim obavijestima.

Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o nadopunjavanju uvjeta za prihvaćanje iz prvog podstavka, kako bi se osigurala pouzdanost tih certifikata.

5. Elektronički fitosanitarni certifikati prihvaćaju se samo ako su predloženi preko računalnog sustava za upravljanje informacijama iz članka 130. Uredbe EU) br. …/…. [Broj Uredbe o službenom nadzoru].

Članak 72.

Poništenje fitosanitarnog certifikata

1. Ako je fitosanitarni certifikat izdan u skladu s člankom 67. stavcima 1., 2. i 3., te ako nadležno tijelo zaključi da uvjeti iz članka 71. nisu ispunjeni, poništava taj fitosanitarni certifikat i osigurava da se više ne prilaže uz navedeno bilje, biljne proizvode ili druge predmete. U tom slučaju, i u pogledu navedenog bilja, biljnih proizvoda ili ostalih predmeta, nadležno tijelo poduzima jednu od mjera kako je određeno u članku 64. stavku 3. Uredbe (EU) br. …/… [Broj Uredbe o službenom nadzoru].

2. Putem elektroničkog sustava obavještavanja iz članka 97. države članice obavještavaju Komisiju i ostale države članice ako je fitosanitarni certifikat poništen prema stavku 1.

Također se obavještava treću zemlju koja je izdala taj fitosanitarni certifikat.

Odjeljak 2.

Biljne putovnice potrebne za premještanje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar područja Unije

Članak 73.

Biljne putovnice

Biljna putovnica službena je etiketa za premještanje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar područja Unije te, po potrebi, u zaštićena područja i unutar njih, kojom se ovjerava sukladnost sa svim zahtjevima određenima u članku 80. i, za premještanje u zaštićena područja, u članku 81., te ima sadržaj i format određen u članku 78.

Članak 73.a

Komisija najkasnije do… (27) podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću kako bi predstavila iskustvo stečeno proširenjem sustava za izdavanje biljne putovnice na sva kretanja bilja, biljnih proizvoda i ostalih predmeta na području Unije s jasnom analizom troškova i koristi za subjekte uz zakonski prijedlog ukoliko je potreban. [Am. 108]

Članak 74.

Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti za čije je premještanje unutar područja Unije potrebna biljna putovnica

1. Putem provedbenog akta Komisija određuje popis bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta za čije je premještanje unutar područja Unije potrebna biljna putovnica.

Navedeni popis sadrži:

(a)	sve bilje za sadnju, osim sjemena;

(b)	bilje, biljne proizvode i druge predmete navedene u točki I. dijela A Priloga V. Direktivi 2000/29/EZ;

(c)	bilje, biljne proizvode i druge predmete za koje su doneseni zahtjevi prema članku 27. stavcima 1., 2. ili 3. ili članku 29. stavcima 1., 2. ili 3. u vezi s njihovim premještanjem unutar područja Unije;

(d)	sjeme uvršteno na popis prema članku 37. stavku 2.;

(e)	bilje, biljne proizvode i druge predmete navedene prema članku 41. stavcima 1. i 2.

Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2.

2. Putem provedbenog akta Komisija izmjenjuje provedbeni akt iz stavka 1. u sljedećim slučajevima:

(a)	ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji nije naveden u tom aktu zadovoljava stavak 1. točke (c), (d) ili (e);

(b)	ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u tom provedbenom aktu ne zadovoljava stavak 1. točke (c), (d) ili (e);

Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 3.

3. Putem provedbenog akta Komisija može izmijeniti provedbeni akt iz stavka 1. u skladu s načelima iz odjeljka 2. Priloga IV. ako postoji rizik da se na bilju, biljnom proizvodu ili drugom predmetu koji nije naveden u tom aktu udomaći karantenski štetni organizam Unije ili ako, za bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u tom aktu, taj rizik više ne postoji.

Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3.

4. Iznimno od stavaka 1., 2. i 3. za bilje, biljne proizvode ili druge predmete koji podliježu člancima 44., 45., 46. i 70. nije potrebna biljna putovnica.

4a. Komisija najkasnije do… (28) podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću kako bi predstavila iskustvo stečeno proširenjem sustava za izdavanje biljne putovnice na sva kretanja bilja, biljnih proizvoda i ostalih predmeta na području Unije s jasnom analizom troškova i koristi za subjekte. [Am. 109]

Članak 75.

Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti za čije je unošenje u zaštićena područja i premještanje po njima potrebna biljna putovnica

1. Putem provedbenog akta Komisija određuje popis bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta za čije je unošenje u određena zaštićena područja potrebna biljna putovnica.

Navedeni popis sadrži:

(a)	bilje, biljne proizvode i druge predmete navedene u točki II. dijela A Priloga V. Direktivi 2000/29/EZ;

(b)	ostalo bilje, biljne proizvode i druge predmete navedene prema članku 50. stavku 2.

Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2.

2. Putem provedbenog akta Komisija može izmijeniti provedbeni akt iz stavka 1. u sljedećim slučajevima:

(a)	ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji nije naveden u tom aktu zadovoljava uvjete iz stavka 1. točke (b);

(b)	ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u tom provedbenom aktu ne zadovoljava uvjete iz stavka 1. točke (a) ili (b).

Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 99. stavka 2.

3. Putem provedbenog akta Komisija može izmijeniti provedbeni akt iz stavka 1., te u skladu s načelima iz odjeljka 2. Priloga IV., ako postoji rizik da se na bilju, biljnom proizvodu ili drugom predmetu koji nije naveden u tom aktu udomaći karantenski štetni organizam zaštićenih područja ili ako, za bilje, biljni proizvod ili drugi predmet naveden u tom aktu, taj rizik više ne postoji.

Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3.

4. Iznimno od stavaka 1., 2. i 3. za bilje, biljne proizvode ili ostale predmete koji podliježu člancima 52., 53., 54. i 70. nije potrebna biljna putovnica.

Članak 76.

Izuzetak za krajnje korisnike

Za premještanje malih količina bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta krajnjemu korisniku, uključujući neprofesionalne vrtlare, kako je primjereno za dotično bilje, biljne proizvode i ostale predmete, nije potrebna biljna putovnica. [Am. 110]

Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o određivanju najveće brojke kod malih količina bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta.

Članak 77.

Iznimke za premještanje unutar prostora specijaliziranog subjekta i između njih

Za premještanje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta unutar prostora istog specijaliziranog subjekta i između njih nije potrebna biljna putovnica.

Članak 78.

Sadržaj i format biljne putovnice

1. Biljna putovnica ima oblik zasebne etikete koja se ispisuje na svakoj prikladnoj podlozi, pod uvjetom da se biljna putovnica drži odvojeno od svih informacija ili etiketa koje bi mogle biti navedene na toj podlozi.

Biljna putovnica mora biti jasno čitljiva i neizbrisiva.

2. Biljna putovnica za premještanje po području Unije sadrži elemente određene u dijelu A Priloga VI.

Biljna putovnica za unošenje na zaštićeno područje i premještanje po njemu sadrži elemente određene u dijelu B Priloga VI.

3. U slučaju bilja za sadnju koje je proizvedeno ili stavljeno na raspolaganje na tržište u smislu članka 3. stavka 5. Uredbe (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o zakonu o biljnom reprodukcijskom materijalu], kao predosnovni, osnovni ili certificirani materijal u smislu članka 10. te Uredbe, biljna se putovnica uključuje, u zasebnom obliku, u službenu etiketu napravljenu u skladu s člankom 22. te Uredbe ili, kad je primjenjivo, u glavni certifikat koji je izdan u skladu s člankom 122. stavkom 1. te Uredbe.

Kad se primjenjuje ovaj stavak, biljna putovnica za premještanje po području Unije sadrži elemente određene u dijelu C Priloga VI.

Kad se primjenjuje ovaj stavak, biljna putovnica za unošenje na zaštićeno područje i premještanje po njemu sadrži elemente određene u dijelu D Priloga VI.

4. Komisija je, u skladu s člankom 98., ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni dijelova A, B, C i D Priloga VI. kako bi prilagodila te elemente, kad je primjenjivo, znanstvenom i tehničkom napretku.

5. Unutar jedne godine od stupanja na snagu ove Uredbe Komisija putem provedbenih akata donosi specifikacije formata biljne putovnice za premještanje po području Unije i biljne putovnice za unošenje na zaštićeno područje i premještanje po njemu, u vezi s biljnim putovnicama iz prvog i drugog podstavka stavka 2. te drugog i trećeg podstavka stavka 3. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3.

Ako priroda bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta tako zahtijeva, za njih se mogu odrediti posebne specifikacije veličine.

Članak 79.

Izdavanje ovlaštenih specijaliziranih subjekata i nadležnih tijela

1. Biljne putovnice izdaju upisani subjekti, koje su nadležna tijela, u skladu s člankom 84., ovlastila za izdavanje biljnih putovnica, dalje u tekstu „ovlašteni subjekti”, pod nadzorom nadležnih tijela.

Ovlašteni subjekti izdaju biljne putovnice samo za bilje, biljne proizvode ili druge predmete za koje su odgovorni.

2. Međutim, biljne putovnice mogu izdati nadležna tijela ako tako zatraži upisani subjekt.

3. Ovlašteni subjekti izdaju biljne putovnice samo u prostorima, zbirnim skladištima i otpremnim centrima iz članka 62. stavka 2. točke (d).

Članak 80.

Temeljni zahtjevi za biljnu putovnicu za premještanje po području Unije

Biljna putovnica izdaje se za premještanje bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta po području Unije samo ako ispunjava sljedeće zahtjeve:

(a)	nije zaražen karantenskim štetnim organizmima Unije;

(b)	u skladu je s odredbama članka 37. stavka 1. koji se odnosi na prisutnost kvalitativnih štetnih organizama Unije na bilju za sadnju;

(c)	u skladu je sa zahtjevima iz članka 41. stavaka 1. i 2.;

(d)	kad je primjereno, zadovoljava pravila donesena u skladu s odredbama koje su donesene prema članku 27. stavcima 1. i 2. te članku 29. stavcima 1. i 2.; te

(e)

kad je primjereno, u skladu je s mjerama koje su donijela nadležna tijela za iskorjenjivanje karantenskih štetnih organizama Unije prema članku 16. stavku 1. i iskorjenjivanje štetnih organizama koji se privremeno mogu uvrstiti na popis karantenskih štetnih organizama Unije prema članku 28. stavku 1.

Članak 81.

Temeljni zahtjevi za biljnu putovnicu za premještanje u zaštićeno područje i unutar njega

1. Biljna putovnica izdaje se za unošenje bilja, biljnog proizvoda i drugog predmeta na zaštićeno područje i premještanje po njemu samo ako ispunjavaju sve zahtjeve iz članka 80., kao i sljedeće zahtjeve:

(a)	nisu zaraženi karantenskim štetnim organizmima zaštićenih područja; te su

(b)	u skladu sa zahtjevima iz članka 50. stavaka 1. i 2.

2. Kad se primjenjuje članak 33. stavak 2. biljna se putovnica iz stavka 1. ne izdaje.

Članak 82.

Pregledi za biljne putovnice

1. Biljnu putovnicu može se izdati samo za bilje, biljne proizvode i druge predmete za koje je detaljan pregled u skladu sa stavcima 2., 3. i 4. pokazao da ispunjavaju zahtjeve iz članka 80. te, po potrebi, članka 81.

Bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti mogu se pregledati ili zasebno ili se mogu pregledati njihovi reprezentativni uzorci. Pregledom se obuhvaća i materijal za pakiranje bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta o kojima je riječ.

2. Pregled obavlja ovlašteni subjekt ili, prema potrebi u skladu s člankom 79. stavkom 2., nadležna tijela.

3. Pregled ispunjava sljedeće zahtjeve:

(a)	obavlja se često, u prikladno vrijeme te uzimajući u obzir rizike povezane s njim;

(b)	provodi se u prostorima, zbirnim skladištima i otpremnim centrima iz članka 62. stavka 2. točke (d); te se

(c)	izvodi vizualnim pregledima i, ako se sumnja na prisutnost karantenskog štetnog organizma Unije ili, u slučaju zaštićenih područja, karantenskog štetnog organizma zaštićenih područja, uzorkovanjem i testiranjem.

Navedeni se pregled obavlja ne dovodeći u pitanje nijedan poseban zahtjev za pregled ili mjere donesene u skladu s člankom 27. stavcima 1., 2. ili 3., člankom 29. stavcima 1., 2. ili 3., člankom 41. stavcima 1. i 2., te člankom 50. stavcima 1. i 2.

4. Komisija je, u skladu s člankom 98., ovlaštena donositi delegirane akte o određivanju detaljnih mjera koje se odnose na vizualni pregled, uzorkovanje i testiranje, te učestalost i vrijeme pregleda iz stavaka 1., 2. i 3., u pogledu posebnog bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta, na temelju određenih fitosanitarnih rizika koje mogu predstavljati. Po potrebi navedeni pregledi odnose se na određeno bilje za sadnju koje spada u kategorije iz članka 12. stavka 1. Uredbe (EU) br. …/… ( Ured za publikacije, molimo unesite broj Uredbe o proizvodnji i stavljanju na raspolaganje na tržište biljnog reprodukcijskog materijala ) te se, po potrebi, obavljaju za svaki od elemenata, kako je primjereno, određenih u dijelu D Priloga II. toj Uredbi.)

Ako Komisija donese takav delegirani akt za bilje za sadnju, a to bilje za sadnju podliježe certifikacijskim shemama prema članku 20. stavku 1. Uredbe (EU) br. …/… [ Ured za publikacije, molimo unesite broj Uredbe o proizvodnji i stavljanju na raspolaganje na tržište biljnog reprodukcijskog materijala ], pregledi se ujedinjuju u jednoj certifikacijskoj shemi.

Kod donošenja navedenih delegiranih akata Komisija uzima u obzir razvoj tehničkih i znanstvenih spoznaja i dostignuća. [Am. 111]

Članak 83.

Prilaganje biljnih putovnica

Ovlašteni subjekti ili, kada je primjereno u skladu s člankom 79. stavkom 2., nadležna tijela prilažu biljne putovnice svakoj partiji bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta prije njihova premještanja po području Unije prema članku 74. ili prije donošenja na zaštićeno područje ili premještanja unutar njega prema članku 75. Ako se takvo bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti premještaju u paketu, bali ili spremniku, biljna se putovnica prilaže tom paketu, bali ili spremniku.

Članak 84.

Ovlaštenje specijaliziranih subjekata za izdavanje biljnih putovnica

1. Nadležno tijelo ovlašćuje specijalizirani subjekt za izdavanje biljnih putovnica (dalje u tekstu „ovlaštenje za izdavanje biljnih putovnica”) ako taj specijalizirani subjekt zadovoljava sljedeće uvjete:

(a)

ima potrebno znanje za obavljanje pregleda iz članka 82. koji se odnose na karantenske štetne organizme Unije, karantenske štetne organizme zaštićenih područja i kvalitativne štetne organizme Unije koji bi mogli utjecati na dotično bilje, biljne proizvode i druge predmete te koji se odnosi na znakove prisutnosti navedenih štetnih organizama i simptome koje su uzrokovali, načine sprječavanje prisutnosti i širenja tih štetnih organizama te načine njihova iskorjenjivanja;

(b)	ima sustave i postupke koji mu omogućuju izvršiti obveze koje se odnose na sljedivost prema člancima 65. i 66.

2. Komisija je, u skladu s člankom 98., ovlaštena donositi delegirane akte o određivanju zahtjeva vezanih za kvalifikacije koje specijalizirani subjekti moraju zadovoljiti kako bi bili sukladni uvjetima iz stavka 1. točke (a).

Članak 85.

Obveze ovlaštenih subjekata

1. Ako ovlašteni subjekt namjerava izdati biljnu putovnicu, identificira i nadzire točke postupka njezine izrade te točke koje se odnose na premještanje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koje obavlja navedeni subjekt, koje su presudne u pogledu sukladnosti s pravilima donesenima prema članku 27. stavcima 1., 2. i 3., članku 29. stavcima 1., 2. i 3., članku 37. stavku 1., članku 41. stavku 3., člancima 80. i 82. te, po potrebi, članku 33. stavku 2., članku 50. stavku 3. i članku 81.

Vodi evidenciju o identifikaciji i nadziranju tih točaka.

2. Ovlašteni subjekt iz stavka 1. osigurava prikladno osposobljavanje svojeg osoblja koje je uključeno u preglede iz članka 82., kako bi se osiguralo da to osoblje ima potrebno znanje za obavljanje tih pregleda.

Članak 86.

Planovi upravljanja fitosanitarnim rizicima

1. Nadležno tijelo može, po potrebi, odobriti planove ovlaštenih subjekata za upravljanje fitosanitarnim rizicima u kojima su određene mjere koje ti subjekti provode radi izvršavanja obveza iz članka 85. stavka 1.

2. Plan upravljanja fitosanitarnim rizicima obuhvaća, kad je primjereno u obliku priručnika s uputama, barem sljedeće:

(a)	informacije koje se zahtijevaju u skladu s člankom 62. stavkom 2. o upisu ovlaštenog subjekta;

(b)	informacije koje se zahtijevaju u skladu s člankom 65. stavkom 3. i člankom 66. stavkom 1. o sljedivosti bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta;

(c)	opis postupaka proizvodnje ovlaštenog subjekta i njegove aktivnosti u pogledu premještanja i prodaje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta;

(d)	analizu kritičnih točaka iz članka 85. stavka 1. te mjera koje je ovlašteni subjekt poduzeo kako bi ublažio fitosanitarne rizike povezane s tim kritičnim točkama;

(e)	postupke i mjere predviđene u slučaju sumnje na karantenske štetne organizme ili njihova pronalaska, evidenciju tih sumnji ili pronalazaka te evidenciju poduzetih radnji;

(f)	uloge i odgovornosti osoblja uključenog u obavještavanje iz članka 9. stavka 1., preglede iz članka 82. stavka 1. te izdavanje biljnih putovnica prema članku 79. stavku 1., članku 88. stavcima 1. i 2. te članku 89.;

(g)	osposobljavanje osoblja iz točke (f).

3. Komisija je, u skladu s člankom 98., ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni elemenata iz stavka 2.

Članak 87.

Oduzimanje ovlaštenja

1. Ako nadležno tijelo ustanovi da ovlašteni subjekt nije u skladu s člankom 82. stavcima 1., 2., 3. ili 4. ili člankom 84. stavkom 1., ili da bilje, biljni proizvod ili drugi predmet za koje je taj specijalizirani subjekt izdao biljnu putovnicu nisu u skladu s člankom 80. ili, po potrebi, člankom 81., to tijelo odmah poduzima potrebne mjere kako bi se osiguralo da se nesukladnost s tim odredbama prekine.

2. Ako je nadležno tijelo poduzelo mjere u skladu sa stavkom 1., osim oduzimanja ovlaštenja za izdavanje biljnih putovnica, a nesukladnost se nastavi, to tijelo odmah oduzima navedeno ovlaštenje.

Članak 88.

Zamjena biljne putovnice

1. Ovlašteni subjekt koji je primio partiju bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta za koje je izdana biljna putovnica, ili nadležno tijelo koje djeluje na zahtjev specijaliziranog subjekta, može izdati novu biljnu putovnicu za tu partiju, zamjenjujući biljnu putovnicu prvotno izdanu za tu partiju, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz stavka 3.

2. Ako je partija bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta, za koje je izdana biljna putovnica, podijeljena u dvije ili više partija, ovlašteni subjekt koji je odgovoran za te nove partije, ili nadležno tijelo koje djeluje na zahtjev specijaliziranog subjekta, izdaje biljnu putovnicu za svaku novu partiju nastalu podjelom, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz stavka 3. Navedene biljne putovnice zamjenjuju biljne putovnice izdane za prvotnu partiju.

Ako su dvije partije, za svaku od kojih je izdana biljna putovnica, objedinjene u jednu partiju, ovlašteni subjekt odgovoran za tu novu partiju, ili nadležno tijelo koje djeluje na zahtjev specijaliziranog subjekta, izdaje biljnu putovnicu za tu partiju. Navedena biljna putovnica zamjenjuje biljnu putovnicu izdanu za prvotne partije, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz stavka 3.

3. Biljna putovnica iz stavaka 1. i 2. može se izdati jedino ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	ako je identitet bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta zajamčen; te

(b)	ako su dotično bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti još uvijek u skladu sa zahtjevima iz članaka 80. i 81.

4. Ako se biljna putovnica izda prema stavku 1. ili 2., pregled iz članka 82. stavka 1. nije potreban.

5. Poslije zamjene biljne putovnice iz stavaka 1. i 2. ovlašteni subjekt tri godine zadržava zamijenjenu biljnu putovnicu.

Ako nadležno tijelo izda biljnu putovnicu kako bi se zamijenila druga biljna putovnica, specijalizirani subjekt, na čiji je zahtjev ona izdana, tri godine zadržava zamijenjenu biljnu putovnicu.

Članak 89.

Biljne putovnice koje zamjenjuju fitosanitarne certifikate

1. Iznimno od članka 82., ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet unesen iz treće zemlje na područje Unije, za čije je premještanje unutar područja Unije potrebna biljna putovnica prema provedbenim aktima iz članka 74. stavka 1. i članka 75. stavka 1., takva se putovnica izdaje ako su na zadovoljavajući način izvršeni pregledi prema članku 47. stavku 1. Uredbe (EU) br. …/… [Broj Uredbe o službenom nadzoru] koji se odnose na unošenje bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta te ako su došli do rezultata da dotično bilje, biljni proizvodi ili drugi predmeti ispunjavaju temeljne zahtjeve za izdavanje biljne putovnice u skladu s člankom 80 . i prema potrebi člankom 81.

2. Poslije izdavanja biljne putovnice iz stavka 1. ovlašteni subjekt koji izdaje tu biljnu putovnicu, po potrebi, tri godine zadržava fitosanitarni certifikat.

Kad se primjenjuje točka (c) članka 95. stavka 2., taj fitosanitarni certifikat zamjenjuje se svojom ovjerenom kopijom.

Članak 90.

Obveza uklanjanja biljne putovnice

1. Specijalizirani subjekt pod čijim je nadzorom partija bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta uklanja biljnu putovnicu s te partije ako ustanovi da bilo koji od zahtjeva iz članaka 78. do 82., 84. ili 85. nije ispunjen.

Specijalizirani subjekt poništava tu biljnu putovnicu povlačenjem jasno vidljive i neizbrisive dijagonalne crvene crte preko nje.

2. Ako specijalizirani subjekt ne postupi u skladu sa stavkom 1., nadležna tijela uklanjaju biljnu putovnicu s te partije i poništavaju je povlačenjem jasno vidljive i neizbrisive dijagonalne crvene crte preko nje.

3. Kad se primjenjuju stavci 1. i 2., dotični specijalizirani subjekt tri godine zadržava nevažeću biljnu putovnicu.

4. Kad se primjenjuju stavci 1. i 2., dotični specijalizirani subjekt sukladno tomu obavještava ovlašteni subjekt ili nadležno tijelo koje je izdalo nevažeću biljnu putovnicu.

5. Putem elektroničkog sustava obavještavanja iz članka 97. države članice obavještavaju Komisiju i ostale države članice ako je biljna putovnica uklonjena i poništena prema stavku 2.

Odjeljak 3.

Ostale potvrde

Članak 91.

Označavanje drvenog materijala za pakiranje

1. Oznaka kojom se potvrđuje da je drveni materijal za pakiranje tretiran protiv karantenskih štetnih organizama Unije i karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja, u skladu s metodom određenom prema članku 27. stavku 1. ili 2., članku 29. stavku 1. ili 2., članku 41. stavku 1. ili 2. ili članku 50. stavku 1. ili 2., sadrži elemente određene u Prilogu VII.

2. Komisija je, u skladu s člankom 98., ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni Priloga VII. radi prilagodbe te oznake razvoju međunarodnih standarda.

3. Oznaku postavlja samo specijalizirani subjekt ovlašten u skladu s člankom 92.

4. Komisija putem provedbenih akata usvaja specifikacije formata oznake iz stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3.

Članak 92.

Ovlaštenje i nadzor specijaliziranih subjekata koji postavljaju oznaku na drveni materijal za pakiranje na području Unije

1. Ovlaštenje za postavljanje oznake iz članka 91. stavka 3. dodjeljuje se upisanom subjektu pod uvjetom da ispunjava sljedeće uvjete:

(a)	ima potrebno znanje za tretiranje drvenog materijala za pakiranje koji se zahtijeva prema aktima iz članka 91. stavka 1.;

(b)	djeluje u prikladnim prostorima kako bi proveo to tretiranje (dalje u tekstu: „prostori za tretiranje”).

Komisija je, u skladu s člankom 98., ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni zahtjeva za ovlaštenje, kad je to primjereno u pogledu razvoja znanstvenih i tehničkih spoznaja.

Nadležno tijelo dodjeljuje ovlaštenje na zahtjev.

2. Iznimno od stavka 1., ovlaštenje iz tog stavka, koje se odnosi na označavanje drvenog materijala za pakiranje u potpunosti napravljenog od tretiranog drva, može se dodijeliti ako upisani subjekt ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a)	isključivo se koristi drvom iz prostora za tretiranje kojima upravlja upisani subjekt ovlašten prema stavku 1.;

(b)	osigurava da se podrijetlo drva korištenog u te svrhe može slijediti sve do prostora za tretiranje;

(c)	kad je primjenjivo prema članku 27. stavcima 1. i 2., članku 29. stavcima 1. i 2., članku 41. stavcima 1. i 2. te članku 50. stavcima 1. i 2., koristi se isključivo drvom iz točke (a) uz koje je priložena biljna putovnica.

3. Nadležno tijelo nadzire specijalizirane subjekte ovlaštene prema stavku 1. kako bi utvrdilo i osiguralo da tretiraju i označavaju drveni materijal za pakiranje u skladu s člankom 91. stavkom 1. i ispunjavaju uvjete određene u stavcima 1. i 2.

Komisija je, u skladu s člankom 98., ovlaštena donositi delegirane akte o nadopunjavanju zahtjeva određenih u ovom stavku koji se odnose na nadzor koji nadležno tijelo provodi nad specijaliziranim subjektima.

4. Ako nadležno tijelo sazna da specijalizirani subjekt ne ispunjava zahtjeve iz stavaka 1., 2. ili 3., navedeno nadležno tijelo odmah poduzima mjere potrebne kako bi se osiguralo da se nesukladnost s tim odredbama prekine.

Ako je nadležno tijelo poduzelo te mjere, osim oduzimanja ovlaštenja iz stavka 1., a nesukladnost i dalje postoji, to tijelo odmah oduzima ovlaštenje iz stavka 1.

Članak 93.

Potvrde osim oznake na drvenom materijalu za pakiranje

1. Komisija je, u skladu s člankom 98., ovlaštena donositi delegirane akte o određivanju elemenata koje trebaju sadržavati službene potvrde, specifične za bilje, biljne proizvode ili druge predmete, osim drvenog materijala za pakiranje, koji se prema primjenjivim međunarodnim standardima zahtijevaju kao dokaz provedbe mjera donesenih prema članku 27. stavku 1. ili 2., članku 29. stavku 1. ili 2., članku 41. stavku 1. ili 2. ili članku 50. stavku 1. ili 2.

2. Ti delegirani akti mogu odrediti zahtjeve koji se odnose na jedan od sljedećih elemenata ili više njih:

(a)	ovlašćivanje specijaliziranih subjekata u pogledu izdavanja službenih potvrda iz stavka 1.;

(b)	nadzor koji nadležno tijelo provodi nad specijaliziranim subjektima ovlaštenima prema točki (a);

(c)	oduzimanje ovlaštenja iz točke (a).

3. Komisija putem provedbenih akata donosi specifikacije formata potvrda iz stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3.

Odjeljak 4.

Izvoz bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta iz područja Unije

Članak 94.

Fitosanitarni certifikat za izvoz

1. Ako je za izvoz bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta s područja Unije u treću zemlju zbog pravila te treće zemlje potreban fitosanitarni certifikat (dalje u tekstu: „fitosanitarni certifikat za izvoz”), taj certifikat izdaje nadležno tijelo na zahtjev specijaliziranog subjekta pod čijim su nadzorom bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji je predviđen za izvoz.

2. Fitosanitarni certifikat za izvoz izdaje se pod uvjetom da su dostupne informacije dostatne kako bi se utvrdila sukladnost sa zahtjevima dotične treće zemlje. Te informacije, kad je primjenjivo, mogu dolaziti od jednog ili više sljedećih elemenata:

(a)	iz biljne putovnice iz članka 73. koja prati bilje, biljni proizvod ili drugi predmet;

(b)	s oznake drvenog materijala za pakiranje iz članka 91. stavka 1. ili potvrde iz članka 93. stavka 1.;

(c)	iz informacija uključenih u predizvozni certifikat iz članka 96.;

(d)	iz službenih informacija navedenih u fitosanitarnom certifikatu iz članka 67. ako je bilje, biljni proizvodi ili drugi predmet unesen na područje Unije iz treće zemlje;

(e)	iz službenih inspekcija, uzorkovanja i testiranja dotičnog bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta.

3. Fitosanitarni certifikat za izvoz sadrži elemente određene u dijelu A Priloga VIII.

4. Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni dijela A Priloga VIII. kako bi ih prilagodila znanstvenom i tehničkom napretku i razvoju međunarodnih standarda.

5. Komisija putem provedbenih akata donosi specifikacije formata fitosanitarnog certifikata iz stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3.

6. Elektronički fitosanitarni certifikati za izvoz vrijede samo ako su predloženi putem računalnog sustava za upravljanje informacijama iz članka 130. Uredbe (EU) br. …/… [Broj Uredbe o službenom nadzoru] ili u elektroničkoj razmjeni s njim.

Članak 95.

Fitosanitarni certifikat za reeksport

1. Ako bilje, biljni proizvod ili drugi predmet potječe iz treće zemlje, a donesen je na područje Unije iz te ili druge treće zemlje, fitosanitarni certifikat za reeksport može se izdati umjesto fitosanitarnog certifikata za izvoz.

Fitosanitarni certifikat za reeksport izdaje nadležno tijelo na zahtjev specijaliziranog subjekta pod čijim su nadzorom bilje, biljni proizvod ili drugi predmet koji je predviđen za izvoz.

2. Fitosanitarni certifikat za reeksport izdaje se pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)	dotično bilje, biljni proizvod ili drugi predmet nisu uzgojeni, proizvedeni ili obrađeni u državi članici iz koje se izvoze u dotičnu treću zemlju;

(b)	dotično bilje, biljni proizvod ili drugi predmet, prilikom skladištenja u državi članici iz koje se treba izvesti u tu treću zemlju, nisu bili izloženi nikakvom riziku od zaraze karantenskim štetnim organizmima, koje kao takve navodi ta treća zemlja;

(c)	kad je moguće, fitosanitarnomu certifikatu za reeksport prilaže se fitosanitarni certifikat koji dolazi uz bilje, biljni proizvod ili drugi predmet iz treće zemlje podrijetla, ili njegova ovjerena kopija.

3. Odredbe članka 94. stavka 2. koje se odnose na informacije dostatne kako bi se ovjerila sukladnost sa zahtjevima dotične treće zemlje, primjenjuju se sukladno tomu.

4. Fitosanitarni certifikat za reeksport sadrži elemente određene u dijelu B Priloga VIII.

5. Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte o izmjeni dijela B Priloga VIII. kako bi ga prilagodila znanstvenom i tehničkom napretku i razvoju međunarodnih standarda.

6. Komisija putem provedbenih akata donosi specifikacije formata fitosanitarnog certifikata iz stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3.

6a. Komisija se savjetuje sa savjetodavnom skupinom o prehrambenom lancu i zdravlju bilja i životinja utvrđenima u okviru Odluke Komisije 2004/613/EZ (29) . Ta savjetodavna skupina daje doprinos tijekom pripreme provedbenih i delegiranih akata. [Am. 113]

7. Elektronički fitosanitarni certifikat za reeksport valjan je samo ako je predložen putem računalnog sustava za upravljanje informacijama iz članka 130. Uredbe (EU) br. …/… [Broj Uredbe o službenom nadzoru] ili u elektroničkoj razmjeni s njim.

Članak 96.

Predizvozni certifikati

1. Država članica iz koje se bilje, biljni proizvodi i ostali predmeti iz članka 94. stavka 1. izvoze i država članica u kojoj su bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti uzgojeni, proizvedeni ili obrađeni po potrebi razmjenjuju informacije potrebne za neodgodivo izdavanje fitosanitarnog certifikata za izvoz.

2. Razmjena informacija iz stavka 1. ima oblik usklađenog dokumenta (dalje u tekstu „predizvozni certifikat”) u kojem država članica u kojoj su bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti uzgojeni, proizvedeni ili obrađeni, potvrđuje sukladnost tog bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta s posebnim fitosanitarnim zahtjevima u vezi jednog ili više sljedećih elemenata:

(a)	na bilju, biljnim proizvodima ili drugim predmetima ne postoji određeni štetni organizam;

(b)	podrijetlo bilja, biljnih proizvoda ili ostalih predmeta;

(c)	fitosanitarni postupak primijenjen na proizvodnju ili obradu bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta.

3. Država članica u kojoj su bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti uzgojeni, proizvedeni ili obrađeni izdaje predizvozni certifikat na zahtjev specijaliziranog subjekta ili ovlaštenih specijaliziranih subjekata navedenih u članku 84. , dok se to bilje, biljni proizvodi i drugi predmeti nalaze na prostorima dotičnog specijaliziranog subjekta. [Am. 114]

4. Predizvozni certifikat prilaže se bilju, biljnim proizvodima i drugim predmetima tijekom njihova premještanja unutar područja Unije, osim ako su države članice informacije koje sadrži razmijenile elektroničkim putem.

5. Komisija je u skladu s člankom 98. ovlaštena donositi delegirane akte kojima se određuje sadržaj predizvoznog certifikata.

6. Komisija putem provedbenih akata donosi specifikacije formata predizvoznog certifikata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 99. stavka 3.

Poglavlje VII.

Mjere potpore Komisije

Članak 97.

Uspostavljanje elektroničkog sustava obavještavanja

1. Komisija uspostavlja elektronički sustav za podnošenje obavijesti država članica te za obavještavanje specijaliziranih subjekata ako je potrebno . [Am. 115]

Taj je sustav povezan i usklađen s računalnim sustavom za upravljanje informacijama iz članka 130. stavka 1. Uredbe (EU) br. …/… [Broj Uredbe o službenom nadzoru].

2. Ako se obavijest odnosi na prisutnost štetnog organizma na bilju, biljnim proizvodima ili drugim predmetima koji su uneseni na područje Unije, službeno predstavljeni za unošenje na njega ili premještani po njemu, obavijest iz stavka 1. sadrži uputu na bilje, biljne proizvode i druge predmete, prirodu nesukladnosti i poduzete mjere.

Ako se obavijest odnosi na prisutnost štetnog organizma na području države članice, osim na bilju, biljnom proizvodu ili drugom predmetu koji su uneseni na područje Unije, službeno predstavljeni za unošenje na njega ili premještani po njemu, obavijest iz stavka 1. sadrži uputu na bilje, biljne proizvode i druge predmete, ime štetnog organizma, lokaciju i koordinate GPS-a navedene prisutnosti te poduzete mjere.

Poglavlje VIII.

Završne odredbe

Članak 98.

Vršenje delegiranja

1. Ovlast donošenja delegiranih akata dodijeljena Komisiji podliježe uvjetima utvrđenima ovim člankom.

2. Delegiranje ovlasti iz članka 1. stavka 2., članka 5. stavaka 2., 3. i 4., članka 6. stavka 2., članka 7. stavaka 1. i 2., članka 8. stavka 6., članka 11. stavka 3., članka 20., članka 22. stavka 3., članka 27., članka 30., članka 32. stavka 4., članka 34. stavka 1., članka 37. stavka 3., članka 38., članka 44. stavka 2., članka 45. stavka 3., članka 46. stavka 6., članka 48, članka 67. stavka 4., članka 71. stavka 4., članka 76., članka 78. stavka 4., članka 84. stavka 2., članka 86. stavka 3., članka 91. stavka 2., članka 92. stavaka 1. i 3., članka 93. stavka 1., članka 94. stavka 4., članka 95. stavka 5. i članka 96. stavka 5. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme razdoblje od pet godina od (*2). Delegiranje ovlasti automatski se produžuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće ne usprotive produženju. . [Am. 116]

3. Delegiranje ovlasti iz članka 1. stavka 2., članka 5. stavaka 2., 3. i 4., članka 6. stavka 2., članka 7. stavaka 1. i 2., članka 8. stavka 6., članka 11. stavka 3., članka 20., članka 22. stavka 3., članka 27., članka 30., članka 32. stavka 4., članka 34. stavka 1., članka 37. stavka 3., članka 38., članka 44. stavka 2., članka 45. stavka 3., članka 46. stavka 6., članka 48., članka 67. stavka 4., članka 71. stavka 4., članka 76., članka 78. stavka 4., članka 84. stavka 2., članka 86. stavka 3., članka 91. stavka 2., članka 92. stavaka 1. i 3., članka 93. stavka 1., članka 94. stavka 4., članka 95. stavka 5. i članka 96. stavka 5. Europski parlament ili Vijeće mogu opozvati u bilo kojem trenutku. Odlukom o opozivu prestaje vrijediti delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Ona stupa na snagu dan nakon objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum određen u njemu. Ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi. [Am. 117]

4. Čim donese delegirani akt, Komisija o tome istodobno obavještava Europski parlament i Vijeće.

5. Delegirani akt donesen u skladu s člankom 1. stavkom 2., člankom 5. stavcima 2., 3. i 4.člankom 7. stavcima 1. i 2., člankom 8. stavkom 6., člankom 11. stavkom 3., člankom 20., člankom 22. stavkom 3., člankom 27., člankom 30., člankom 32. stavkom 4., člankom 34. stavkom 1., člankom 37. stavkom 3., člankom 38., člankom 44. stavkom 2., člankom 45. stavkom 3., člankom 46. stavkom 6., člankom 48., člankom 67. stavkom 4., člankom 71. stavkom 4., člankom 76., člankom 78. stavkom 4., člankom 84. stavkom 2., člankom 86. stavkom 3., člankom 91. stavkom 2., člankom 92. stavcima 1. i 3., člankom 93. stavkom 1., člankom 94. stavkom 4., člankom 95. stavkom 5. i člankom 96. stavkom 5. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od obavještavanja Europskog parlamenta i Vijeća na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. To se razdoblje produžuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

5a. Četiri godine nakon (*3) , Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o upotrebi ovlasti za donošenje delegiranih akata predviđenih stavkom 2. [Am. 118]

Članak 98.a

Hitni postupak

1. Delegirani akti doneseni na temelju ovog članka odmah stupaju na snagu i primjenjuju se ako nije iznesen nijedan prigovor u skladu sa stavkom 2. U priopćenju Europskome parlamentu i Vijeću o delegiranom aktu navode se razlozi za upotrebu hitnog postupka.

2. Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na delegirani akt u skladu s postupkom navedenim u članku 98. stavku 5. U tom slučaju Komisija stavlja izvan snage akt odmah nakon što je Europski parlament ili Vijeća obavijesti o odluci o protivljenju. [Am. 119]

Članak 99.

Postupak odbora

1. Komisiji pomaže Stalni odbor za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje osnovan temeljem članka 58. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (30). Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako se mišljenje odbora treba dobiti na temelju pisanog postupka, navedeni postupak završava bez rezultata kad to u vremenskom roku za davanje mišljenja odluči predsjednik odbora ili to zahtijeva obična većina članova odbora.

3. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

4. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011, zajedno s člankom 5.

Članak 100.

Sankcije

Države članice određuju pravila za sankcije primjenjive na kršenja ove Uredbe i poduzimaju sve nužne mjere kako bi osigurale da se one primjenjuju. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, razmjerne opsegu financijskog gubitka i fitosanitarne štete nastalima kroz područje Unije i s učinkom odvraćanja. [Am. 120]

Države članice obavještavaju Komisiju o tim odredbama najkasnije do …… [Datum primjene ove Uredbe] i odmah je obavještavaju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

Članak 101.

Stavljanje izvan snage

1. Direktiva 2000/29/EZ stavlja se izvan snage.

Izvan snage stavljaju se i sljedeći akti:

(a)	Direktiva 69/464/EEZ;

(b)	Direktiva 69/466/EEZ;

(c)	Direktiva 74/647/EEZ;

(d)	Direktiva 93/85/EEZ;

(e)	Direktiva 98/57/EZ;

(f)	Direktiva 2007/33/EZ.

2. Upućivanja na akte koji su stavljeni izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom navedenom u Prilogu IX. Uredbi.

Članak 102.

Izmjena Uredbe (EU) br. 652/2014

Uredba (EU) br. 652/2014 izmjenjuje se kako slijedi:

(1)

U članku 1. točka (e) zamjenjuje se sljedećim:

„(e)	o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje;”

(2)

U članku 16. stavku 1. točke (a), (b) i (c) zamjenjuju se sljedećim:

„(a)	mjere za iskorjenjivanje štetnih organizama iz zaraženog područja koje poduzimaju nadležna tijela prema članku 16. stavku 1., članku 27. stavku 1. ili članku 29. stavku 1. Uredbe (EU) br. […]/[…] Europskog parlamenta i Vijeća (*4);

(b)

mjere za obuzdavanje prioritetnog štetnog organizma, navedenog prema članku 6. stavku 2. Uredbe (EU) br. […]/[…]*, [SL: molimo umetnite broj ove Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje] protiv kojeg su donesene mjere obuzdavanja Unije prema članku 27. stavku 2. ili članku 29. stavku 2. te Uredbe, u zaraženom području iz kojeg se taj prioritetni štetni organizam ne može iskorijeniti, ako su navedene mjere ključne za zaštitu područja Unije od daljnjeg širenja tog prioritetnog štetnog organizma. Navedene mjere odnose se na iskorjenjivanje tog štetnog organizma iz tampon zone koja okružuje to zaraženo područje, ako se otkrije njegova prisutnost u navedenoj tampon zoni;

(c)

mjere sprječavanja poduzete protiv širenja prioritetnog štetnog organizma, navedenoga prema članku 6. stavku 2. Uredbe (EU) br. […]/[…]*, [Broj ove Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje] protiv kojega su donesene mjere Unije prema članku 27. stavku 3. ili članku 29. stavku 3. te Uredbe, ako su te mjere ključne za zaštitu područja Unije od daljnjeg širenja tog prioritetnog štetnog organizma.

(ca)	mjere koje države članice provode kako bi brzo iskorijenile invazije stranih vrsta u ranoj fazi prema članku 15. Uredbe (EU) br. […]/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (*5)

(*4) Uredba (EU) br. …/2014 SL: Europskog parlamenta i Vijeća od … o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje (SL L …, ……., str. …) [Broj, datum, a u bilješci, uputa na objavu ove Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje]"

(*5) Uredba (EU) br. …/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od …./2014 o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta (SL L …,…,…) [Broj, datum, a u bilješci, uputa na objavu ove Uredbe (EU)”."

(3)

Članak 17. mijenja se kako slijedi:

(a)

U prvom podstavku točke (a) i (d) zamjenjuju se sljedećim:

„(a)	odnose se na karantenske štetne organizme Unije, za koje nije poznato da se pojavljuju na području Unije, navedene prema članku 5. stavku 2. Uredbe (EU) br. […]/[…]*;[Broj ove Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.]

(b)	odnose se na prioritetne štetne organizme navedene prema članku 6. stavku 2. Uredbe (EU) br. […]/[…]*;[Broj ove Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.]

(c)	odnose se na štetne organizme, koji nisu navedeni kao karantenski štetni organizmi Unije i koji su obuhvaćeni mjerom koju je donijela Komisija prema članku 29. stavku 1. Uredbe (EU) br. […]/[…]*.[Broj ove Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.]

(ca)

odnose se na žive primjerke vrsta, podvrsta ili niže taksonomske kategorije bilja, gljivica ili mikroorganizama koji bi ulaskom na teritorij Unije mogli imati negativni učinak na biljno zdravstvo, a koji su obuhvaćeni mjerama za rano iskorjenjivanje donesenima sukladno članku 15. Uredbe (EU) br.[…]/2014** [Broj ove Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.]”[Am. 122]

(b)

Drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Za mjere koje ispunjavaju uvjete iz točke (c) prvog podstavka nepovratna sredstva ne obuhvaćaju troškove nastale po isteku mjere koju je donijela Komisija prema članku 29. stavku 1. Uredbe (EU) br. […]/[…]*.[Broj ove Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.]”

(4)

Stavak 1. članka 18. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)

Sljedeće zočke umeću se nakon točke (c):

„(ca)

troškovi koje snose države članice za naknadu subjektima iz članka 2. stavka 7. točaka (a), (b) i (c) Uredbe (EU) […]/[…]* [Broj ove Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.]za vrijednost uništenog bilja, biljnih proizvoda ili ostalih predmeta koji podliježu mjerama iz članka 16. te Uredbe, u pogledu prioritetnih štetnih organizama navedenih prema članku 6. stavku 2. te Uredbe;

(cb)

troškovi koje snose države članice za naknadu subjektima iz članka 2. stavka 7. točaka (a), (b) i (c) Uredbe (EU) […]/2014 ** [Broj ove Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.] za vrijednost uništenog bilja, biljnih proizvoda ili ostalih predmeta obuhvaćenih mjerama brzog iskorjenjivanja u ranoj fazi invazije donesenim sukladno članku 15. Uredbe (EU) br. Uredbe […]/[…]***. [Broj Uredbe o sprječavanju i upravljanju unošenjem i širenjem invazivnih stranih vrsta.] [Am. 123]

(cc)	troškovi naknade subjektima iz članka 2. stavka 7. točaka (a), (b) i (c) Uredbe (EU) […]/[…]**** . [Broj ove Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.] za provedbu pojačanih mjera biosigurnosti za zaštitu teritorija Unije od prioritetnih štetnih organizama.” [Am. 124]

(b)

Točka (e) zamjenjuje se sljedećim:

„(e)	u iznimnim i propisno opravdanim slučajevima, uzimajući u obzir dodanu vrijednost mjera Unije, troškovi nastali tijekom poduzimanja ostalih mjera osim onih iz točaka (a) do (d), pod uvjetom da su takve mjere određene u odluci o nepovratnim sredstvima iz članka 36. stavka 4.”

(c)	Dodaje se sljedeći drugi podstavak: „U svrhe točke točaka (ca) , (cb) i (cc) prvog podstavka naknada ne premašuje tržišnu vrijednost bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta neposredno prije njihova uništenja i preostala vrijednost, ako postoji, oduzima se od naknade.”[Am. 125]

(5)

Članak 19. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)

U prvom podstavku točke (a) i (b) zamjenjuju se sljedećim:

„(a)	odnose se na karantenske štetne organizme Unije, za koje nije poznato da se pojavljuju na području Unije, navedene prema članku 5. stavku 2. Uredbe (EU) br. […]/[…]*[Broj ove Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.];

(b)	odnose se na prioritetne štetne organizme navedene prema članku 6. stavku 2. Uredbe (EU) […]/[…]*[Broj ove Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.];

(c)	odnose se na štetne organizme koji nisu navedeni kao karantenski štetni organizmi Unije i koji su obuhvaćeni mjerom koju je donijela Komisija prema članku 29. stavku 1. Uredbe (EU) br. […]/[…]*.[Broj ove Uredbe o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje.]”

(b)

Treći stavak zamjenjuje se sljedećim:

Članak 103.

Stupanje na snagu i primjena

1. Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od [Datum koji broji 36 mjeseci od stupanja na snagu].

2. Članak 97. stavak 2. primjenjuje se od datuma kad su uspostavljeni sustavi iz članka 97. stavka 1.

3. Akti iz točaka (a), (d), (e) i (f) članka 101. stavka 1. stavljaju se izvan snage 31. prosinca 2021. Ako su odredbe navedenih akata i odredbe ove Uredbe u suprotnosti, prevladavaju odredbe ove Uredbe.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u

Za Europski parlament

Predsjednik

Za Vijeće

Predsjednik

(1) SL C 170, 5.6.2014., str. 104.

(2) Stajalište Europskog parlamenta od 15. travnja 2014.

(3) Direktiva Vijeća 2000/29/EZ od 8. svibnja 2000. o zaštitnim mjerama protiv unošenja u Zajednicu organizama štetnih za bilje ili biljne proizvode i protiv njihovog širenja unutar Zajednice (SL L 169, 10.7.2000., str. 1.).

(4) Vijeće Europske unije, 2906. Gospodarski i financijski poslovi / Proračun, 21. studenog 2008. Zaključci Vijeća o pregledu režima biljnog zdravstva EU-a. Dokument br. 104228.

(5) Uredba (EU) br. …/… Europskog parlamenta i Vijeća o službenom nadzoru i ostalim službenim djelatnostima koje se provode kako bi se osigurala primjena propisa o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, biljnom zdravstvu i biljnom reprodukcijskom materijalu, sredstvima za zaštitu bilja te o izmjeni Uredaba (EZ) br. 999/2001, (EZ) br. 1829/2003, (EZ) br. 1831/2003, (EZ) br. 1/2005, (EZ) br. 396/2005, (EZ) br. 834/2007, (EZ) br. 1099/2009, (EZ) br. 1069/2009, (EZ) br. 1107/2009, Uredaba (EU) br. 1151/2012, (EU) br. 652/2014 i Direktiva 98/58/EZ, 1999/74/EZ, 2007/43/EZ, 2008/119/EZ, 2008/120/EZ i 2009/128/EZ (Uredba o službenom nadzoru) (SL L …, ……, str. …)

(6) Direktiva 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida (SL L 309, 24.11.2009., str. 71.).

(7) Uredba (EU) br. …/…. Europskog parlamenta i Vijeća od …. o proizvodnji i stavljanju na tržište biljnog reprodukcijskog materijala (SL L …, ……, str. …).

(9) Direktiva Vijeća 74/647/EEZ od 9. prosinca 1974. o kontroli karanfilovih savijača (SL L 352, 28.12.1974., str. 41.).

(10) Direktiva Vijeća 69/466/EEZ od 8. prosinca 1969. o suzbijanju kalifornijske štitaste uši (SL L 323, 24.12.1969., str. 5.).

(11) Direktiva Vijeća 69/464/EEZ od 8. prosinca 1969. o suzbijanju krumpirova raka (SL L 323, 24.12.1969., str. 1.).

(12) Direktiva Vijeća 93/85/EEZ od 4. listopada 1993. o kontroli prstenaste truleži krumpira (SL L 259, 18.10.1993., str. 1.).

(13) Direktiva Vijeća 98/57/EZ od 20. srpnja 1998. o suzbijanju bakterije Ralstonia solanacearum (Smith) Yabuuchi et al (SL L 235, 21.8.1998., str. 1.).

(14) Direktiva Vijeća 2007/33/EZ od 11. lipnja 2007. o suzbijanju krumpirovih cistolikih nematoda i stavljanju izvan snage Direktive 69/465/EEZ (SL L 156, 16.6.2007., str. 12.).

(15) Uredba (EU) br. 652/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o utvrđivanju odredaba za upravljanje rashodima koji se odnose na prehrambeni lanac, zdravlje i dobrobit životinja te na biljno zdravstvo i biljni reprodukcijski materijal, o izmjeni direktiva Vijeća 98/56/EZ, 2000/29/EZ i 2008/90/EZ, uredbi (EZ) br. 178/2002, (EZ) br. 882/2004 i (EZ) br. 396/2005 Europskog parlamenta i Vijeća, Direktive 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage odluka Vijeća 66/399/EEZ, 76/894/EEZ i 2009/470/EZ (SL L 189, 27.6.2014., str. 1.).

(16) Uredba (EU) br. …/2014 o sprečavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta (SL L ….)

(17) SL L 125, 11.7.1966., str. 2309.

(18) SL L 250, 7.10.1993., str. 1.

(19) SL L 250, 7.10.1993., str. 9.

(20) SL L 193, 20.7.2002., str. 33.

(21) SL L 193, 20.7.2002., str. 60.

(22) SL L 193, 20.7.2002., str. 74.

(23) Uredba Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL L 256, 7.9.1987., str. 1.)

(*1) D atum: pet godina nakon stupanja na snagu ove Uredbe.

(24) ISO 3166-1:2006, Oznake za iskazivanje imena država i njihovih potpodjela – 1.dio: Oznake država. Međunarodna organizacija za normizaciju, Ženeva.

(25) Uredba Vijeća (EZ) br. 338/97 od 9. prosinca 1996. o zaštiti vrta divlje faune i flore uređenjem trgovine njima (SL L 61, 3.3.1997., str. 1.).

(26) Uredba Komisije (EZ) br. 865/2006 od 4. svibnja 2006. o utvrđivanju detaljnih pravila o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 338/97 o zaštiti divlje faune i flore uređenjem trgovine njima (SL L 166, 19.6.2006., str. 1.).

(27) SL: Datum pet godina nakon stupanja na snagu ove Uredbe.

(28) Datum pet godina nakon stupanja na snagu ove Uredbe.

(29) Odluka Komisije 2004/613/EZ od 6. kolovoza 2004. o osnivanju savjetodavne skupine za prehrambeni lanac i zdravlje bilja i životinja (SL L 275, 25.8.2004., str. 17.).

(*2) Datum stupanja na snagu ove Uredbe.

(*3) D atum stupanja na snagu ove Uredbe.

(30) Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane, te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.).

PRILOG I.

Područja za koja se, u svrhu ove Uredbe, upute na treće zemlju čitaju kao upute na treće zemlje i navedena područja te za koja se upute na područje Unije čitaju kao upute na područje Unije bez navedenih područja, kako je navedeno u članku 1. stavku 2.

Područja:

Gvadalupa

2.	Francuska Gvajana

Martinik

Reunion

5.	Sveti Martin

Mayotte

Ceuta

Melilla

9.	Kanarski otoci

PRILOG I.A

Popis karantenskih štetnih organizama Unije iz članka 5

ŠTETNI ORGANIZMI ZA KOJE NEMA SPOZNAJA O POJAVI U BILO KOJEM DIJELU ZAJEDNICE I ČIJI SU UČINCI RELEVANTNI ZA CIJELU ZAJEDNICU

Kukci, crvi i oblići, u svim fazama razvoja

Acleris spp. (izvaneuropske vrste) Aculops fuchsiae Keifer Agrilus planipennis Fairmaire Aleurochantus spp. Amauromyza maculosa (Malloch) Anomala orientalis Waterhouse Anoplophora chinensis (Thomson) Anoplophora glabripennis (Motschulsky) Anoplophora malasiaca (Forster) Anthonomus bisignifer (Schenkling) Anthonomus signatus (Say) Aonidella citrina Coquillet Aphelenchoïdes besseyi Christie Arrhenodes minutus Drury Aschistonyx eppoi Inouye Bemisia tabaci Genn. (izvaneuropska populacija) prijenosnici virusa kao što su:

a)	virus zlatnog mozaika graha

b)	virus blagog šarenila crnookice

c)	virus zaraznog žutila zelene salate

d)	virus blagi tigré paprike

e)	virus frkanja lišća buče

f)	virus mozaika Euphorbia

g)	virus rajčice Florida

Bursaphelenchus xylophilus (Steiner i Buher) Nickle i dr. Carposina niponensis Walsingham Cicadellidae (izvaneuropska), prijenosnici Pierceove bolesti (koju uzrokuje Xylella fastidiosa) kao što su:

(a)	Carneocephala fulgida Nottingham

(b)	Draeculacephala minerva Bali

(c)	Graphocephala atropunctata (Signoret)

Choristoneura spp. (neeuropske vrste) Conotrachelus nenuphar (Herbst) Dendrolimus sibiricus Tschetverikov Diabrotica barberi Smith & Lawrence Diabrotica undecimpunctata howardi Barber Diabrotica undecimpunctata undecimpunctata Mannerheim Diabrotica virgifera zeae Krysan & Smith Diaphorina citri Kuway Enarmonia packardi (Zeller) Enarmonia prunivora Walsh Eotetranychus lewisi McGregor Grapholita inopinata Heinrich Heliothis zea (Boddie) Hirschmanniella spp., osim Hirschmanniella gracilis (de Man) Luc & Goodey Hishomonus phycitis Leucaspis japonica Ckll. Liriomyza sativae Blanchard Listronotus bonariensis (Kuschel) Longidorus diadecturus Eveleigh i Allen Margarodidae, izvaneuropske vrste kao što su:

a)	Margarodes vitis (Phillipi)

b)	Margarodes vredendalensis de Klerk

c)	Margarodes prieskeansis Jakubski

Monochamus spp. (neeuropske vrste) Myndus crudus Van Duzee Nacobbus aberrans (Thorne) Thorne i Allen Naupactus leucoloma Boheman Numonia pirivorella (Matsumura) Oligonychus perditus Pritchard i Baker Pissodes spp. (izvaneuropske vrste) Premnotrypes spp. (izvaneuropske vrste) Pseudopityophthorus minutissimus (Zimmermann) Pseudopityophthorus pruinosus (Eichhoff) Radopholus citrophilus Huettel Dickson i Kaplan Rhynchophorus palmarum (L.) Scaphoideus luteolus (Van Duzee) Scirtothrips aurantii Faure Scirtothrips dorsalis Hood Scirtothrips citri (Moultex) Scolytidae spp. (izvaneuropske vrste) Scrobipalpopsis solanivora Povolny Spodoptera eridania (Cramer) Spodoptera frugiperda (Smith) Spodoptera litura (Fabricus) Tachypterellus quadrigibbus Say Taxoptera citricida Kirk. Thaumatotibia leucotreta Thrips palmi Karny Tephritidae (izvaneuropska) kao što su:

(a)	Anastrepha fraterculus (Wiedemann)

(b)	Anastrepha ludens (Loew)

(c)	Anastrepha obliqua Macquart

(d)	Anastrepha suspensa (Loew)

(e)	Dacus ciliatus Loew

(f)	Dacus cucurbitae Coquillet

(g)	Dacus dorsalis Hendel

(h)	Dacus tryoni (Froggatt)

(i)	Dacus tsunconis Miyake

(j)	Dacus zonatus Saund.

(k)	Epochra canadensis (Loew)

(l)	Pardalaspis cyanescens Bezzi

(m)	Pardalaspis quinaria Bezzi

(n)	Pterandrus rosa (Karsch)

(o)	Rhacochlaena japonica Ito

(p)	Rhagoletis cingulata (Loew)

(q)	Rhagoletis completa Cresson

(r)	Rhagoletis fausta (Osten-Sacken)

(s)	Rhagoletis indifferens Curran

(t)	Rhagoletis mendax Curran

(u)	Rhagoletis pomonella Walsh

(v)	Rhagoletis ribicola Doane

(w)	Rhagoletis suavis (Loew)

Trioza erytreae Del Guercio Unaspis citri Comstock Xiphinema americanum Cobb sensu lato (izvaneuropske populacije) Xiphinema californicum Lamberti et Bleve-Zacheo

(b)	Bakterije Bakterija zelenjenja citrusa Šarena kloroza citrusa Erwinia stewartii (Smith) Dye Xanthomonas campestris (sve gljivice patogene za citruse) Xanthomonas campestris pv. oryzae (Ishiyama) Dye i pv. oryzicola (Fang. i dr.) Dye Xylella fastidiosa (Well i Raju)

(c)

Gljivice

Alternaria alternata (Fr.) Keissler (izolirani izvaneuropski patogeni) Anisogramma anomala (Peck) E. Müller Apiosporina morbosa (Schwein.) v. Arx Atropellis spp. Ceratocystis fagacearum (Bretz) Hunt Ceratocystis virescens (Davidson) Moreau. Cercoseptoria pini-densifloae (Hori i Nambu) Deighton Cercospora angolensis Carv.i Mendes Ciborinia camelliae Kohn Chrysomyxa arctostaphyli Dietel Cronartium spp. (izvaneuropske vrste) Diaporthe vaccinii Shaer Endocronartium spp. (izvaneuropske vrste) Elsinoe spp. Bitanc. i Jenk. Mendes Fusarium oxysporum f. sp. albedinis (Kilian i Maire) Gordon Guignardia citricarpa Kiely (sve gljivice patogene za citruse) Guignardia laricina (Saw.) Yamamoto i Ito Guignardia piricola (Nosa) Yamamoto Gymnosporangium spp. (neeuropske vrste) Inonotus weiril (Murril) Kotlaba i Pouzar Melampsora farlowii (Arthur) Davis Monilinia fructicola (Winter) Honey Mycosphaerella larici-leptolepis Ito i dr. Mycosphaerella populorum G. E. Thompson Phoma andina Turkensteen Phyllosticta solitaria Ell. i Ev. Puccinia pittieriana Hennings Septoria lycopersici Speg. var. malagutii Ciccarone i Boerema Scirrhia acicola (Dearn.) Siggers Stegophora ulmea (Schweinitz: Fries) Sydow & Sydow Thecaphora solani Barrus Tilletia indica Mitra Trechispora brinkmannii (Bresad.) Rogers Venturia nashicola Tanaka et Yamamoto

(d)

Virusi i virusima slični organizmi

Elm phlöem mikroplazma nekroze Krumpirovi virusi i virusima slični organizmi kao što su:

(a)	Andski krumpirov latentni virus

(b)	Andski virus krumpirovog šarenila

(c)	Arracacha virus B, rod oca

(d)	Virus krumpirovog crnog prstenastog šarenila

(e)	Viroid vretenastog gomolja krumpira

(f)	Krumpirov virus T

(g)	Izvaneuropski izolati krumpirovog virusa A, M, S, V, X i Y (uključujući Y o, Y n i Y e); i virus umotavanja lišća krumpira

Virus prstenastog šarenila duhana Virus prstenastog šarenila rajčice Virusi i virusima slični organizmi iz skupine Cydonia Mill., Fragaria L., Malus Mill., Prunus L., Pyrus L., Ribes L., Rubus L. i Vitis L., kao što su:

(a)	Virus šarenila lišća borovnice

(b)	Virus hrapavog lišća trešnje (američki)

(c)	Virus mozaika breskve (američki)

(d)	Lažna rickettsia breskve

(e)	Virus rosette mozaika breskve

(f)	Rosette mikoplazma breskve

(g)	Mikoplazma X-bolesti breskve

(h)	Mikoplazma žutila breskve

(i)	Virus linijske strukture šljive (američki)

(j)	Virus frkanja lišća maline (američki)

(k)	Latentni „C” virus jagode

(l)	Virus prugavosti lišća jagode

(m)	Mikoplazma metle vještice jagode

(n)	izvaneuropski virusi i virusima slični organizmi iz skupine Cydonia Mill., Fragaria L., Malus Mill., Prunus L., Pyrus L., Ribes L., Rubus L. i Vitis L.

Virusi koje prenosi Bemisia tabaci Genn., kao što su:

(a)	virus zlatnog mozaika graha

(b)	virus blagog šarenila crnookice

(c)	virus zaraznog žutila zelene salate

(d)	virus blagi tigré paprike

(e)	virus frkanja lišća buče

(f)	virus mozaika Euphorbia

g)	virus rajčice Florida

Virus kovrčavosti vrha repe (izvaneuropske izolirane vrste) Latent virus kupine Snijet i snijeti slični organizmi Viroid Cadang-Cadang Virus uvijenosti lista trešnje Virus nekroze stabljike krizanteme Virus mozaika citrusa Virus citrusa tristeza (izvaneuropski izolati) Leproza Patogen male trešnje (izvaneuropski izolati) Prirodno šireća psoroza Mikoplazma smrtonosnog žutila palme Virus nekrotičnih prstenastih mrlja prunusa Virus patuljavosti Satsuma Virus habanja lista Vještičja metla (MLO)

(e)	Parazitsko bilje Arceuthobium spp. (neeuropske vrste)

ŠTETNI ORGANIZMI ZA KOJE JE POZNATO DA SE JAVLJAJU U ZAJEDNICI I RELEVANTNI SU ZA CIJELU ZAJEDNICU

(a)

Kukci, crvi i oblići, u svim fazama razvoja

Diabrotica virgifera virgifera Le Conte Globodera pallida (Stone) Behrens Globodera rostochiensis (Wollenweber) Behrens Meloidogyne chitwoodi Golden i dr. (sve populacije) Meloidogyne fallax Karssen Opogona sacchari (Bojer) Popillia japonica Newman Rhizoecus hibisci Kawai & Takagi Spodoptera littoralis (Boisduval)

(b)	Bakterije Clavibacter michiganensi (Smith) Davis i dr. ssp. sepedonicus (Spieckermann i Kotthoff) Davis i dr. Pseudomonas solanacearun (Smith) Smith

(c)	Gljivice Melampsora medusae Thümen Synchytrium endobioticum (Schilhersky) Percival

(d)	Virusi i virusima slični organizmi Mikoplazma proliferacije jabuke Mikoplazma klorotičnog umotavanja marelice Mikoplazma sušenja kruške

(e)	Ostalo Pomacea spp. [Am. 126]

PRILOG I.B

Popis prioritetnih štetnih organizama Unije iz članka 6. stavka 2.

(a)

Kukci, crvi i oblići, u svim fazama razvoja

Anoplophora chinensis (Thomson) Anoplophora glabripennis (Motschulsky) Bursaphelenchus xylophilus (Steiner i Buher) Nickle i dr. Cicadellidae (izvaneuropske vrste), prijenosnici Pierceove bolesti (koju uzrokuje Xylella fastidiosa) kao što su:

(a)	Carneocephala fulgida Nottingham

(b)	Draeculacephala minerva Ball

(c)	Graphocephala atropunctata (Signoret)

Diaphorina citri Kuway Paysandisia archon Pistosia dactyliferae Rhynchophorus ferrugineus Thaumatotibia leucotreta Trioza erytreae Del Guercio

(b)	Bakterije Bakterija zelenjenja citrusa Pseudomonas solanacearun (Smith) Smith Pseudomonas syringae Xanthomonas campestris (sve gljivice patogene za citruse) Xanthomonas campestris pv. oryzae (Ishiyama) Dye i pv. oryzicola (Fang. i dr.) Dye Xylella fastidiosa (Well i Raju)

(c)	Gljivice Elsinoe spp. Bitanc. i Jenk. Mendes gibberella circinata Guignardia citricarpa Kiely (sve gljivice patogene za citruse) Hypoxylon mammatum Phythoptora ramorum Trechispora brinkmannii (Bresad.) Rogers Venturia nashicola Tanaka i Yamamoto

(d)

Virusi i virusima slični organizmi

Krumpirovi virusi i virusima slični organizmi kao što su:

(a)	Andski krumpirov latentni virus

(b)	Andski virus krumpirovog šarenila

(c)	Arracacha virus B, rod oca

(d)	Virus krumpirovog crnog prstenastog šarenila

(e)	Viroid vretenastog gomolja krumpira

(f)	Krumpirov virus T

(g)	Izvaneuropski izolati krumpirova virusa A, M, S, V, X i Y (uključujući Y o, Y n i Y e) i virus umotavanja lišća krumpira

Žutilo vinove loze dorée MLO

(e)	ostalo Pomacea spp. [Am. 127]

PRILOG I.C

Popis kvalitativnih štetnih organizama Unije iz članka 36.

KUKCI

Acanthoscelides obtectus Sag.

Carmovirus koji uzrokuje zaraznu varijegaciju cvijeta pelargonije

Aceria essigi.

Aculops fockeui.

Agromyzidae

Aleurodidae, osobito Bemisia tabaci

Aleurothrixus floccosus (Mashell)

Anarsia lineatella.

Aphelenchoides spp.

Blastophaga spp.

Bruchus affinis Froel.

Bruchus atomarius L.

Bruchus pisorum L.

Bruchus rufimanus Boh.

Cacoecimorpha pronubana

Cecidophyopsis ribis.

Circulifer haematoceps

Circulifer tenellus

Štitaste uši, osobito: Epidiaspis leperii, Pseudaulacaspis pentagona, Quadraspidiotus perniciosus.

Daktulosphaira vitifoliae (Fitch)

Diarthronomia chrysanthemi

Ditylenchus destructor Thorne

Ditylenchus dipsaci

Epichoristodes acerbella

Epidiaspis leperii.

Eriophis avellanae.

Eriophyes similis.

Eriosoma lanigerum

Eumerus spp.

Eusophera pinguis.

Eutetranychus orientalis Klein

Helicoverpa armigera (Hübner)

Lepidoptera

Liriomyza huidobrensis (Blanchard)

Liriomyza trifolii (Burgess)

Meloidogyne spp.

Merodon equestris

Myzus ornatus

Otiorrhynchus sulcatus

Parabemisia myricae (Kuwana)

Parabemisia, myricae (Kuwana).

Parasaissetia nigra (Nietner)

Paysandisia archon (Burmeister)

Pratylenchus penetrans

Pratylenchus spp.

Pseudaulacaspis pentagona.

Quadraspidiotus perniciosus

Radopholus similis (Cobb) Thorne

Rhizoglyphidae

Rhyacionia buoliana

Rhyzoglyphus spp.

Rotylenchus robustus

Salssetia oleae.

Sciara

Tarsonemidae

Tarsonemidae.

Tetranychus urticae

Thysanoptera

Tylenchulus semipenetrans

Virus koji uzrokuje prošaranost pelargonije

BACTERIA

Agrobacterium rhizogenes.

Agrobacterium tumefaciens.

Agrobacterium tumefaciens

Clavibacter michiganensis spp. insidiosus (McCulloch) Davis i dr.

Corynebacterium sepedonicum

Erwinia amylovora (Burr.) Winsi. i dr.

Erwinia carotovora subsp. Carotovora

Erwinia chrysanthemi

Pseudomonas caryophylli (Burkholder) Starr i Burkholder

Pseudomonas marginata

Pseudomonas solanacearum.

Pseudomonas syringae pv. glycinea

Pseudomonas syringae pv. mors prunorum.

Pseudomonas syringae pv. persicae (Prunier i sur.) Young i dr.

Pseudomonas syringae pv. savastanoi.

Psudomonas syringae pv. syringae

Rhodococcus fascians

Xanthomonas campestris pv. Begoniae

Xanthomonas campestris pv. corylina.

Xanthomonas campestris pv. juglandi.

Xanthomonas campestris pv. Pelargonii

Xanthomonas campestris pv. pruni (Smith) Dye

Xanthomonas campestris pv.phaseoli (Smith) Dye

Xanthomonas campestris pv.vesicatoria (Doidge) Dye

Xanthomonas fragariae Kennedy et King

Xylophilus ampelinus Vitis (Panagopoulos) Willems.i dr.

GLJIVICE

Patogeni agensi truljenja stabljke (Botrytis spp.,Pythium spp.)

Fusarium oxisporum f. sp. lilii

Fusarium oxisporum sp. gladioli

Rhizoctonia spp.

Alternaria dianthicola

Armillariella mellea

Ceratocystis fimbriata f. sp. platani Walter

Chondrostereum purpureum

Claviceps purpurea

Cryphonectria parasitica (Murrill) Barr

Curvularia trifolii

Cylindrocarpon destructans

Diaporthe phaseolorum var. caulivora y var. sojae

Didymella applanata.

Didymella ligulicola (Baker, Dimock et Davis) v. Arx

Exosporium palmivorum

Fusarium fujikuroi

Fusarium oxisporum f. sp. dianthi

Fusarium oxisporum sp. chrysanthemi

Fusarium oxysporum f. sp. narcissi

Fusarium spp.

Gliocladium wermoeseni

Graphiola phoenicis

Helminthosporium

Lophodermium seditiosum

Mycosphaerella dianthi

Nectria galligena

Pepelnica

Penicillium gladioli

Peronospora rubi.

Pestalozzia Phoenicis

Phialophora cinerescens (Wollenweber) van Beyma

Phialophora gregata

Phoma tracheiphila (Petri) Kanchaveli et Gikashvili

Phyllactinia guttata.

Phytophthora cactorum.

Phytophthora fragariae var. rubi.

Phytophthora spp.

Plasmopara halstedii (Farlow) Berl. i de Toni

Truljenje stabljike: Fusarium spp. y Pythium

Puccinia chrysanthemi

Puccinia horiana Hennings

Puccinia pelargonii zonalis

Pythium spp.

Rhizoctonia spp.

Rhizopus spp.

Rosellinia necatrix

Scirrhia pini Funk i Parker

Sclerotinia spp.

Septoria gladioli

Slerotium bulborum

Synchytrium endobioticum

Taphrina deformans

Thielaviopsis basicola

Tilletia

Urocystis gladiolicola

Uromyces dianthi

Uromyces trasversalis

Ustilaginaceae,

Venturia spp.

Verticillium spp

VIRUSI I VIRUSIMA SLIČNI ORGANIZMI

Agensi koji uzrokuju bijele pruge na narcisu

Carmovirus pjegavosti karanfila

Caulimovirus prstenavosti karanfila

Closterovirus nekrozne pjegavosti karanfila

Mikoplazma požutjelosti astre

Uzročnik bolesti corky pit

Anarsia lineatella

Virus mozaika jabuke.

Virus mozaika arabisa Fragaria

Virus kovrčavosti lista repe

Zarazna varijegacija crnog ribiza

Rever crnog ribiza

Virus uvijenosti lista trešnje.

Chondrostereum purpureum

Virus kržljavosti krizanteme

Smežuranost listova kod citrusa

Virus citrusa tristeza (izvaneuropske gljivice)

Citrus vein enation woody gall

Štitaste uši, osobito: Epidiaspis leperii, Pseudaulacaspis pentagona, Quadraspidiotus perniciosus.

Coniothyrium spp.

Kukumovirus nepostojanja sjemena kod rajčice

Diplocarpon rosae

Bolesti koje na mladim listovima uzrokuju simptome nalik simptomima psorijaze kao što su psorijaza, prstenasto šarenilo, cristacortis, „istočkanost”, concave gum.

Eriosoma lanigerum

Žutilo vinove loze dorée MLO

Hazel maculatura lineare MLO

Zarazna varijegacija

Nepovirus mozaika gušarke

Peronospora sparsa

Phragmidium spp.

Virus boginja šljive

Mikoplazma stolbur krumpira

Virus patuljavosti šljive.

Virus nekrotičnih prstenastih mrlja prunusa

Virus kržljavosti grma maline

Virus kovrčavosti lista maline.

Virus prstenastih mrlja maline

Uzročnik kovrčanja lista

Rosellinia necatrix

Smežuranost listova kod citrusa

Sphaeroteca pannosa

Spiroplasma citri Saglio. i dr.

Virus mreškavosti jagode

Virus zelenih lapova jagode MLO

Latentni virus prstenaste pjegavosti jagode

Virus blagog žutila ruba jagode

Virus prstenastog crnila rajčice

Virus točkastog sušenja rajčice

Virus žutila i kovrčavosti lista rajčice

Tombusvirus kovrčanja lista pelargonije

Tospovirus (virus koji uzrokuje tamnjenje rajčice, virus nekrotične pjegavosti vodenike)

Zarazna varijegacija

Venturia spp.

Verticillium spp.

Viroidi kao što su egzokortis, caquexia-xyloporosis.

Nesimptomatični virus perunike

Virus zarazne varijegacije tulipana

Virus prstenastog šarenila gladijole (syn. Latentni virus narcisa)

Virus žute ispruganosti sunovrata

Virus mozaika Chrysanthemuma B

Virus mozaika krastavca

Virus ispruganosti i kovrčanja duhana

X virus perunike

OBLIĆI

Heterodera rostochiensis

DRUGI ŠTETNI ORGANIZMI

Cyperus esculentus (gomoljika)

Orobanche (biljka nametnik) [Am. 128]

PRILOG II.

Kriteriji za određivanje štetnih organizama prema riziku koji predstavljaju za područje Unije

Odjeljak 1.

Kriteriji za identificiranje štetnih organizama koji ispunjavaju uvjete da ih se uvrsti u karantenske štetne organizme, kako je navedeno u članku 3., članku 7. stavku 1. i članku 28. stavku 2.

(1)

Identitet štetnog organizma

Taksonomski identitet štetnog organizma jasno se određuje ili, alternativno, štetni organizam pokazuje dosljedne simptome i prenosiv je.

Taksonomski identitet štetnog organizma određuje se na razini vrste ili, alternativno, na višoj ili nižoj taksonomskoj razini, ako je ta taksonomska razina znanstveno primjerena na temelju njegove virulentnosti, raspona domaćina ili vektorskih odnosa.

(2)

Prisutnost štetnih organizama na području o kojem je riječ

Primjenjuje se jedan ili više sljedećih uvjeta:

(a)	nije poznato da je štetni organizam prisutan na dotičnom području;

(b)	nije poznato da je štetni organizam prisutan na dotičnom području, osim na njegovu ograničenom dijelu;

(c)	nije poznato da je štetni organizam prisutan na dotičnom području, osim nedovoljne, nepravilne, izolirane i rijetke prisutnosti na njemu.

Kad se primjenjuju točke (b) ili (c), smatra se da je štetni organizam prisutan u ograničenom opsegu.

(3)

Sposobnost ulaska, nastanjivanja i širenja štetnog organizma na dotičnom području

(a)

Sposobnost ulaska

Smatra se da je štetni organizam sposoban za ulazak na dotično područje ili, ako je prisutan, na dio područja na kojem je prisutan u ograničenom opsegu (dalje u tekstu: „ugroženo područje”), ili prirodnim širenjem ili ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(i)	u pogledu bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta koji se premještaju na dotično područje, povezan je s tim biljem, biljnim proizvodima i drugim predmetima na području iz kojeg potječu ili iz kojeg su premješteni na dotično područje;

(ii)	preživi tijekom prijevoza ili skladištenja;

(iii)

može se prenijeti na prikladno bilje domaćina, biljni proizvod ili drugi predmet na dotičnom području.

(b)

Sposobnost nastanjivanja

Smatra se da je štetni organizam sposoban ostati prisutan na dotičnom području u bližoj budućnosti (dalje u tekstu: „nastanjivanje”) ili, ako je prisutan, na dijelu tog područja gdje postoji u ograničenom opsegu, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(i)	postoje domaćini štetnih organizama i, kad je važno, vektori za prijenos štetnog organizma;

(ii)	odlučujući čimbenici okoliša povoljni su za taj štetni organizam i, po potrebi, njegov vektor, koji mu omogućava da preživi razdoblja klimatskog opterećenja i dovrši svoj životni ciklus;

(iii)

postupci uzgoja i mjere nadzora primijenjeni na tom području povoljni su;

(iv)	metode preživljavanja, reprodukcijska strategija, genetska prilagodljivost tog štetnog organizma i njegova najmanja održiva populacija podržavaju njegovo nastanjivanje.

(c)

Sposobnost širenja

Smatra se da je štetni organizam sposoban proširiti se na dotičnom području ili, ako je prisutan, na dijelu tog područja gdje postoji u ograničenom opsegu, ako je ispunjen jedan ili više sljedećih uvjeta:

(i)	okoliš je prikladan za prirodno širenje tog štetnog organizma;

(ii)	prepreke prirodnom širenju tog štetnog organizma nisu dovoljne;

(iii)

roba ili prijevozna sredstva omogućuju premještanje štetnog organizma;

(iv)	prisutni su domaćini i, kad je važno, vektori štetnog organizma;

(v)	prirodni neprijatelji i antagonisti štetnog organizma nisu prisutni ili ga ne mogu dovoljno suzbiti.

(4)

Potencijalni gospodarski, društveni i ekološki učinak

Ulazak, nastanjivanje i širenje štetnog organizma na dotičnom području, ili, ako je prisutan, na dijelu tog područja gdje postoji u ograničenom opsegu, imaju neprihvatljive gospodarske, društvene i/ili ekološke učinke to područje ili dio tog područja na kojem je rasprostranjen u ograničenom opsegu, vezano za jednu ili više sljedećih točaka:

(a)	gubitak uroda u pogledu prinosa i kakvoće;

(b)	troškove nadzornih mjera;

(c)	troškove ponovne sadnje i gubitaka zbog potrebe za uzgajanjem zamjenskih usjeva;

(d)	učinke na postojeće postupke proizvodnje;

(e)	učinke na ulično drveće, parkove te javne i privatne zelene površine;

(f)	učinke na autohtono bilje, biološku raznolikost i usluge ekološkog sustava;

(g)	učinke na nastanjivanje, širenje i utjecaj drugih štetnih organizama zbog sposobnosti dotičnog štetnog organizma da bude vektor drugim štetnim organizmima;

(h)	promjene troškova proizvođača ili ulaznih zahtjeva, uključujući troškove nadzora i troškove iskorjenjivanja i obuzdavanja;

(i)	učinke na prihode proizvođača koji su posljedica promjena troškova proizvodnje, prinosa ili razina cijena;

(j)	promjene u domaćoj i inozemnoj potrošačkoj potražnji proizvoda koja je posljedica promjena kakvoće;

(k)	učinke na domaća i izvozna tržišta te plaćene cijene, uključujući učinke na pristup izvoznom tržištu i vjerojatnost fitosanitarnih ograničenja koja određuju trgovinski partneri;

(l)	sredstva potrebna za dodatna istraživanja i savjetovanje;

(m)	učinke nadzornih mjera na okoliš i ostale neželjene učinke;

(n)	učinke na mrežu Natura 2000 ili ostala zaštićena područja;

(na)	učinke na krajobraznu baštinu i turistička područja [Am. 129]

(o)	promjene u ekološkim procesima i strukturi, stabilnosti ili procesima ekološkog sustava, uključujući daljnje učinke na biljne vrste, eroziju, promjene razine podzemnih voda, opasnost od požara, kruženje hranjivih tvari;

(p)	troškove obnove okoliša;

(q)	učinke na sigurnost hrane;

(r)	učinke na zaposlenje;

(s)	učinke na kakvoću vode, rekreaciju, turizam, pašnjake, lov, ribolov.

U pogledu točaka (a) do (g) u obzir se uzimaju izravni učinci na domaćine u ugroženom području. Navedeni učinci procjenjuju se uzimajući u obzir raspon vrsta domaćina te na temelju tipa, količine i učestalosti štete koju trpe te vrste domaćina.

U pogledu točaka (h) do (s) u obzir se uzimaju neizravni učinci unutar ugroženog područja i izvan njega.

Odjeljak 2.

Kriteriji za identificiranje karantenskih štetnih organizama Unije koji ispunjavaju uvjete da ih se uvrsti u prioritetne štetne organizme, kako je navedeno u članku 6. stavku 1. i članku 7. stavku 2.

Smatra se da karantenski štetni organizam ima najsnažniji gospodarski, društveni ili ekološki učinak za područje Unije ako njegov ulazak, uspostavljanje i širenje ispunjava jednu ili više sljedećih točaka:

(a)	Gospodarski učinci: štetni organizam može prouzročiti velike gubitke u smislu izravnih i neizravnih učinaka iz točke 4. odjeljka I. za usjeve s ukupnom godišnjom proizvodnom vrijednošću za područje na području Unije od najmanje 1 milijarde EUR. [Am. 130]

(aa)	u slučaju štetnih organizama koji utječu na posebne usjeve, uzgojene na europskom teritoriju na manje od 200 tisuća hektara, potencijalni gubitak u smislu ukupne godišnje vrijednosti proizvodnje u Uniji iznosi najmanje 200 milijuna eura; [Am. 131]

(b)

Društveni učinci: štetni organizam može prouzročiti jedan ili više sljedećih učinaka:

(i)	značajno smanjenje zaposlenosti u poljoprivredi, vrtlarstvu ili šumarskom sektoru;

(ii)	rizici za sigurnost hrane;

(iii)

nestajanje ili trajno veliko oštećenje osnovnih vrsta drveća koje raste ili se uzgaja na području Unije.

(c)

Učinci na okoliš: štetni organizam može prouzročiti jedan ili više sljedećih učinaka:

(i)	učinke na vrste i staništa navedene u odredbama Direktive Vijeća 92/43/EEZ (1) te Direktive 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2);

(ii)	veliko i trajno povećanje upotrebe sredstava za zaštitu bilja na dotičnim usjevima.

Odjeljak 3.

Kriteriji preliminarne procjene za identificiranje štetnih organizama koji privremeno ispunjavaju uvjete za uvrštavanje u karantenske štetne organizme Unije i za koje su potrebne privremene mjere iz članka 21. stavka 1., članka 28. stavka 1., članka 29. stavka 1. i članka 30.

Pododjeljak 1.

Kriteriji preliminarne procjene za identificiranje štetnih organizama koji privremeno ispunjavaju uvjete za uvrštavanje u karantenske štetne organizme i za koje su potrebne privremene mjere iz članka 28. stavka 1.

(1)	Identitet štetnog organizma Štetni organizam ispunjava kriterij iz točke 1. odjeljka 1.

(2)

Prisutnost štetnog organizma na području države članice

Nije poznato da je štetni organizam bio prisutan na području države članice. Na temelju informacija dostupnih državi članici nije poznato ni da je štetni organizam bio prisutan na području Unije ili se smatra da ispunjava uvjete određene u točki (b) ili (c) točke (2) odjeljka 1. u pogledu područja Unije.

(3)

Vjerojatnost nastanjivanja i širenja štetnog organizma na području Unije ili na određenom dijelu ili dijelovima područja Unije na kojima nije prisutan

Na temelju informacija dostupnih državi članici štetni organizam zadovoljava kriterije iz točke 3. podtočaka (b) i (c) odjeljka 1. u pogledu njezina područja te, u okviru mogućnosti te države članice da to procijeni, u pogledu područja Unije.

(4)

Potencijalni gospodarski, društveni i ekološki učinak štetnog organizma

Na temelju informacija dostupnih državi članici štetni bi organizam imao neprihvatljive gospodarske, društvene i/ili ekološke učinke u pogledu njezina područja te, u okviru mogućnosti te države članice da to procijeni, u pogledu područja Unije, ako bi se nastanio i proširio na tom području s obzirom na jedno ili više područja iz točke 4. odjeljka 1.

Navedeni učinci uključuju barem jedan ili više izravnih učinaka navedenih u točki 4. podtočkama (a) do (g) odjeljka 1.

Pododjeljak 2.

(1)	Identitet štetnog organizma Štetni organizam ispunjava kriterij iz točke 1. odjeljka 1.

(2)	Prisutnost štetnog organizma na području Unije Nije poznato da je štetni organizam ranije bio prisutan na području Unije ili se smatra da ispunjava uvjete iz točke (b) ili (c) točke 2. odjeljka 1. u pogledu područja Unije.

(3)	Vjerojatnost nastanjivanja i širenja štetnog organizma na području Unije ili na određenom dijelu ili dijelovima područja Unije na kojima nije prisutan Na temelju informacija dostupnih Uniji štetni organizam ispunjava kriterije iz točke 3. podtočaka (b) i (c) odjeljka 1. u pogledu područja Unije.

(4)

Potencijalni gospodarski, društveni i ekološki učinak štetnog organizma

Na temelju informacija dostupnih Uniji štetni bi organizam imao neprihvatljive gospodarske, društvene i/ili ekološke učinke u pogledu područja Unije ako bi se nastanio i proširio na tom području s obzirom na jedno ili više područja iz točke 4. odjeljka 1.

Navedeni učinci uključuju barem jedan ili više izravnih učinaka navedenih u točki 4. podtočkama (a) do (g) odjeljka 1.

Odjeljak 4.

Kriteriji za identificiranje štetnih organizama koji ispunjavaju uvjete za uvrštavanje u kvalitativne štetne organizme Unije, kako je navedeno u člancima 36. i 38.

(1)	Identitet štetnog organizma Štetni organizam ispunjava kriterij iz točke 1. odjeljka 1.

(2)

Vjerojatnost širenja štetnog organizma na području Unije

Procjenjuje se da se štetni organizam širi uglavnom preko posebnog bilja za sadnju, a ne prirodnim širenjem ili premještanjem biljnih proizvoda ili drugih predmeta.

Navedena procjena uključuje, po potrebi, sljedeće aspekte:

(a)	broj životnih ciklusa štetnog organizma na dotičnim domaćinima;

(b)	biologiju, epidemiologiju i preživljavanje štetnog organizma;

(c)	moguće prirodne, ljudski potpomognute ili ostale načine prijenosa štetnog organizma na dotičnog domaćina i učinkovitost tih načina, uključujući mehanizme širenja i brzinu širenja;

(d)	sekundarnu zarazu i prijenos štetnog organizma s domaćina na drugo bilje i obrnuto;

(e)	klimatske čimbenike;

(f)	agrotehničke mjere prije žetve i nakon nje;

(g)	vrste tla;

(h)	osjetljivost domaćina i relevantne faze bilja domaćina;

(i)	prisutnost vektora za štetni organizam;

(j)	prisutnost prirodnih neprijatelja i antagonista štetnog organizma;

(k)	prisutnost drugih domaćina osjetljivih na štetni organizam;

(l)	pretežnost štetnog organizma na području Unije;

(m)	namijenjeno korištenje bilja.

(3)

Potencijalni gospodarski, društveni i ekološki učinak štetnog organizma

Zaraženost bilja za sadnju iz točke 2. štetnim organizmima ima neprihvatljiv gospodarski učinak na namijenjeno korištenje tog bilja u pogledu jedne ili više sljedećih točaka:

(a)	gubitka uroda u pogledu prinosa i kakvoće;

(b)	dodatnih troškova nadzornih mjera;

(c)	dodatnih troškova ubiranja uroda i razvrstavanja;

(d)	troškova ponovne sadnje;

(e)	gubitaka zbog potrebe za uzgajanjem zamjenskih usjeva;

(f)	učinaka na postojeće postupke proizvodnje;

(g)	učinaka na drugo bilje domaćina na mjestu proizvodnje;

(h)	učinaka na nastanjivanje, širenje i utjecaj drugih štetnih organizama zbog mogućnosti dotičnog štetnog organizma da se ponaša kao vektor tim drugim štetnim organizmima;

(i)	učinaka na troškove proizvođača ili ulaznih zahtjeva, uključujući troškove nadzora i troškove iskorjenjivanja i zadržavanja;

(j)	učinaka na prihode proizvođača koji su posljedica promjena troškova proizvodnje, prinosa ili razina cijena;

(k)	promjena u domaćoj i inozemnoj potrošačkoj potražnji proizvoda koja je posljedica promjena kakvoće;

(l)	učinaka na domaće i izvozno tržište te plaćene cijene;

(m)	učinaka na zaposlenje.

U pogledu točaka (a) do (h) u obzir se uzimaju izravni učinci na domaćine u ugroženom području. Navedeni učinci procjenjuju se na temelju vrsta, količine i učestalosti štete.

U pogledu točaka (i) do (m) u obzir se uzimaju neizravni učinci unutar ugroženog područja i izvan njega.

(1) Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22.7.1992., str. 7.).

(2) Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenog 2009. o očuvanju divljih ptica(SL L 20, 26.1.2010., str. 7.).

PRILOG III.

Elementi za identificiranje bilja za sadnju koje predstavlja fitosanitarni rizik za područje Unije, kako je navedeno u članku 47. stavku 2. i članku 48.

Smatra se da bilje za sadnju iz trećih zemalja vjerojatno predstavlja fitosanitarne rizike za područje Unije, kako se navodi u članku 47. stavku 1., ako to bilje za sadnju ispunjava barem tri jedan od sljedećih uvjeta, uključujući barem jedan od uvjeta iz podtočaka (a), (b) i (c) točke 1.: [Am. 132]

(1)

Obilježja bilja za sadnju

(a)	Spada u rod ili porodicu za koje je poznato da obično udomaćuju štetne organizme koji se vode kao karantenski štetni organizmi na području Unije ili u trećim zemljama.

(b)	Spada u rod ili porodicu za koje je poznato da obično udomaćuju polifagne štetne organizme ili monofagne štetne organizme za koje je poznato da imaju snažan učinak na vrste bilja uzgojene na području Unije i imaju veliku gospodarsku, društvenu i ekološku važnost za područje Unije.

(c)

Spada u rod ili porodicu za koje je poznato da obično sadrže štetne organizme bez znakova i simptoma tih štetnih organizama, ili s latentnim razdobljem od najmanje tri mjeseca za pokazivanje tih znakova i simptoma, što upućuje na to da će se prisutnost štetnih organizama na tom bilju za sadnju tijekom službenog nadzora prilikom unošenja na područje Unije, bez uzorkovanja i testiranja ili podvrgavanja karantenskim postupcima, vjerojatno previdjeti.

(d)	Uzgaja se na otvorenom u trećim zemljama podrijetla.

(e)	Prije ili tijekom prijevoza nije tretirano generičkim sredstvima za zaštitu bilja. [Am. 133]

(f)	Ne podliježe službenom nadzoru izvoza i certificiranju u trećoj zemlji podrijetla. [Am. 134]

(g)	Ne prevozi se u zatvorenim spremnicima ili pakiranju, ili ako se tako prevozi, pošiljke se zbog svoje veličine ne mogu otvoriti u zatvorenim prostorima u svrhe službenog nadzora prilikom ulaska na područje Unije.

(2)

Podrijetlo bilja za sadnju

(a)	Potječe ili se premješta iz treće zemlje iz koje često dolaze obavijesti o presretanju karantenskih štetnih organizama koji nisu navedeni prema članku 5. stavku 2.

(b)	Potječe ili se premješta iz treće zemlje koja nije potpisnica IPPC-a.

PRILOG IV.

Mjere i načela upravljanja rizicima od štetnih organizama

Odjeljak 1.

Mjere upravljanja rizicima od karantenskih štetnih organizama kako je navedeno u članku 16. stavku 1., članku 20., članku 24. stavku 2., članku 27. stavku 4., članku 28. stavku 1., članku 29. stavku 4., članku 40. stavku 2., članku 41. stavku 2., članku 44. stavku 3., članku 49. stavku 2. i članku 50. stavku 2.

Upravljanje rizicima od karantenskih štetnih organizama sastoji se po potrebi od jedne ili više sljedećih mjera:

(1)

Mjere usmjerene na sprječavanje i iskorjenjivanje zaraze uzgojenog i divljeg bilja

(a)	Ograničenja koja se odnose na identitet, prirodu, podrijetlo, pretke i povijest proizvodnje uzgojenog bilja.

(b)	Ograničenja uzgoja, ubiranja plodova i korištenja bilja.

(c)	Ograničenja korištenja biljnih proizvoda, prostora, zemljišta, vode, tla, medija rasta, objekata, strojeva, opreme i drugih predmeta.

(d)	Nadzor, vizualni pregled, uzorkovanje i laboratorijsko testiranje bilja, biljnih proizvoda, prostora, zemljišta, vode, tla, medija rasta, objekata, strojeva, opreme i drugih predmeta u vezi s prisutnošću karantenskih štetnih organizama.

(e)	Nadzor za smanjivanje ili promjenu učinkovitosti otporne biljne vrste ili biljne sorte koja se veže uz promjenu u sastavu karantenskog štetnog organizma ili njegova biotipa, patotipa, rase ili virulentne grupe.

(f)	Fizičko, kemijsko i biološko tretiranje bilja, biljnih proizvoda, prostora, zemljišta, vode, tla, medija rasta, objekata, strojeva, opreme i drugih predmeta koji su napadnuti ili bi mogli biti napadnuti karantenskim štetnim organizmom.

(g)	Uništenje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koji su zaraženi ili bi mogli biti zaraženi karantenskim štetnim organizmom u svrhe sprječavanja.

(h)	Obveze informiranja, bilježenja podataka, komunikacije i prijavljivanja.

U svrhe točke (b), navedene mjere mogu uključivati zahtjeve u odnosu na testiranje biljnih vrsta i biljnih sorti u vezi otpornosti na karantenski štetni organizam i popisivanje biljnih vrsta i biljnih sorti za koje se zna da su otporne na dotični karantenski štetni organizam.

U svrhe točke (f) navedene mjere mogu uključivati zahtjeve u pogledu:

(a)	upisa, ovlaštenja i službenog nadzora specijaliziranih subjekata koji obavljaju navedeno tretiranje;

(b)	izdavanje fitosanitarnog certifikata, biljne putovnice, etikete ili druge službene potvrde za tretirano bilje, biljne proizvode ili druge predmete te postavljanje oznake iz članka 91. stavka 1. nakon navedenog tretiranja.

(2)

Mjere usmjerene na pošiljke bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta

(a)	Ograničenja identiteta, prirode, podrijetla, predaka, metode proizvodnje, povijesti proizvodnje i sljedivosti bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta.

(b)	Ograničenja unošenja, premještanja, korištenja, rukovanja, obrađivanja, pakiranja, skladištenja, distribucije i odredišta bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta.

(c)	Nadzor, vizualni pregled, uzorkovanje, laboratorijsko testiranje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta na prisutnost karantenskih štetnih organizama, uključujući i podvrgavanje karantenskim postupcima i inspekciji prije otpreme u treće zemlje . [Am. 135]

(d)	Fizičko, kemijsko i biološko tretiranje te, po potrebi, uništenje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koji su zaraženi ili bi mogli biti zaraženi karantenskim štetnim organizmima.

(e)	Obveze informiranja, bilježenja podataka, komunikacije i prijavljivanja.

U svrhe točaka (a) do (d) navedene mjere mogu uključivati zahtjeve u pogledu:

(a)	izdavanja fitosanitarnog certifikata, biljne putovnice, etikete ili druge službene potvrde, uključujući postavljanje oznake iz članka 91. stavka 1. radi potvrđivanja sukladnosti s odredbama iz točaka (a) do (d);

(b)	registracije, ovlašćivanja i službenog nadzora specijaliziranih subjekata koji obavljaju tretiranje iz točke (d).

(3)

Mjere usmjerene na mogućnosti širenja karantenskih štetnih organizama, osim pošiljki bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta

(a)	Ograničenja unošenja i premještanja karantenskih štetnih organizama kao robe.

(b)	Nadzor, vizualni pregled, uzorkovanje i laboratorijsko testiranje te, po potrebi, uništavanje roba karantenskih štetnih organizama.

(c)	Ograničenja za bilje, biljne proizvode i druge predmete koje prenose putnici.

(d)	Nadzor, vizualni pregled, uzorkovanje i laboratorijsko testiranje te, po potrebi, tretiranje ili uništavanje bilja, biljnih proizvoda i drugih predmeta koje prenose putnici.

(e)	Ograničenja za vozila, pakiranje i druge predmete koji se koriste u prijevozu roba.

(f)	Nadzor, vizualni pregled, uzorkovanje i laboratorijsko testiranje te, po potrebi, tretiranje ili uništavanje vozila, pakiranja i drugih predmeta koji se koriste u prijevozu roba.

(g)	Obveze informiranja, bilježenja podataka, komunikacije i prijavljivanja.

Odjeljak 2.

Načela upravljanja rizicima od štetnih organizama kako je navedeno u članku 16. stavku 1., članku 17. stavku 2., članku 27. stavku 4., članku 28. stavku 1., članku 29. stavku 4., članku 31. stavku 1., članku 37. stavku 5., članku 44. stavku 3., članku 47. stavku 2., članku 68. stavku 3., članku 69. stavku 3., članku 70. stavku 2., članku 74. stavku 3. i članku 75. stavku 3.

Upravljanje rizicima od karantenskih štetnih organizama Unije, karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja i kvalitativnih štetnih organizama Unije poštuje sljedeća načela:

(1)	Nužnost Mjere upravljanja rizikom od štetnih organizama primjenjuju se samo ako su takve mjere nužne kako bi se spriječilo unošenje, nastanjivanje i širenje tog štetnog organizma.

(2)	Proporcionalnost Mjere poduzete za upravljanje rizikom od štetnog organizma u skladu su s rizikom koji predstavlja taj štetni organizam i potrebnom razinom zaštite.

(3)	Najmanji učinak Mjere poduzete za upravljanje rizikom od štetnog organizma predstavljaju najmanje mjere ograničenja i dovode do najmanjih prepreka međunarodnom kretanju ljudi, roba i prijevoznih sredstava.

(4)

Nediskriminacija

Mjere poduzete za upravljanje rizikom od štetnog organizma tehnički su opravdane na temelju zaključaka koji su doneseni primjerenom analizom rizika ili, po potrebi, drugim usporedivim pregledom i procjenom raspoloživih znanstvenih informacija koje nadzire Europska agencija za sigurnost prehrambenih proizvoda (EFSA) . Te bi mjere odražavaju trebale odražavati i po potrebi bi se izmjenjuju ili uklanjaju trebale izmijeniti ili ukloniti kako bi odrazile novu ili ažuriranu analizu rizika ili relevantne znanstvene informacije. [Am. 136]

(5)

Tehničko opravdanje

Mjere poduzete za upravljanje rizikom od štetnog organizma tehnički su opravdane na temelju zaključaka koji su doneseni primjerenom analizom rizika ili, po potrebi, drugim usporedivim pregledom i procjenom raspoloživih znanstvenih informacija. Te mjere odražavaju i po potrebi se izmjenjuju ili uklanjaju kako bi odrazile novu ili ažuriranu analizu rizika ili relevantne znanstvene informacije.

(6)	Izvedivost Mjere poduzete za upravljanje rizikom od štetnog organizma takve su da olakšavaju ostvarivanje cilja tih mjera.

PRILOG V.

Sadržaj fitosanitarnih certifikata za unošenje na područje Unije

PRILOG VI.

Biljne putovnice

Dio A

Biljne putovnice za premještanje unutar područja Unije kako je navedeno u prvom podstavku članka 78. stavka 2.

(1)

Biljna putovnica za premještanje unutar područja Unije sadrži sljedeće elemente:

(a)	u gornjem lijevom kutu riječi „Biljna putovnica”;

(b)	u gornjem desnom kutu zastavu Europske unije;

(c)	slovo „A” nakon kojeg slijedi botanički naziv biljne vrste ili taksona za bilje i biljne proizvode ili, po potrebi, naziv dotičnog predmeta;

(d)	slovo „B” nakon kojeg naknadno slijedi dvoslovna oznaka iz točke (b) članka 63., za države članice u kojima je upisan specijalizirani subjekt koji izdaje biljne putovnice, crtica i registracijski broj dotičnog specijaliziranog subjekta;

(e)	slovo „C” nakon kojeg slijedi broj partije dotičnog bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta;

(f)	slovo „D” nakon kojeg neobvezno slijedi ime treće zemlje podrijetla ili dvoslovna oznaka iz točke (b) članka 63. za državu članicu podrijetla.

(2)	Broj partije iz točke 1.(e) može se zamijeniti uputom na jedinstveni crtični kod sljedivosti, hologram, čip ili drugi nosač podataka smješten u partiji.

Dio B

Biljne putovnice za premještanje u zaštićena područja i unutar njih kako je navedeno u drugom podstavku članka 78. stavka 2.

(1)

Biljna putovnica za premještanje u zaštićena područja i unutar njega sadrži sljedeće elemente:

(a)	u gornjem lijevom kutu riječi „Biljna putovnica — ZP”;

(b)	neposredno ispod tih riječi znanstveni naziv/znanstvene nazive dotičnih karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja;

(c)	u gornjem desnom kutu zastavu Europske unije;

(d)	slovo „A” nakon kojeg slijedi botanički naziv biljne vrste ili taksona za bilje i biljne proizvode ili, po potrebi, naziv dotičnog predmeta;

(e)	slovo „B” nakon kojeg naknadno slijedi dvoslovna oznaka iz točke (b) članka 63., za države članice u kojima je registriran specijalizirani subjekt koji izdaje biljne putovnice, crtica i registracijski broj dotičnog specijaliziranog subjekta;

(f)	slovo „C” nakon kojeg slijedi broj partije bilja, biljnog proizvoda ili drugog predmeta;

(g)	slovo „D” nakon kojeg neobvezno slijedi ime treće zemlje podrijetla ili dvoslovna oznaka iz točke (b) članka 63. za državu članicu podrijetla.

(2)	Broj partije iz točke 1.(f) može se zamijeniti uputom na jedinstveni crtični kod sljedivosti, hologram, čip ili drugi nosač podataka smješten u partiji.

Dio C

Biljne putovnice za premještanje unutar područja Unije, u kombinaciji s certifikacijskom etiketom, kako je navedeno u drugom podstavku članka 78. stavka 3.

(1)

Biljna putovnica za premještanje unutar područja Unije kombinirana u zajedničku etiketu zajedno sa službenom etiketom iz članka 19. Uredbe (EU) br. …/… [Broj Uredbe o biljnom reprodukcijskom materijalu], ili s glavnim certifikatom iz članka 122. te Uredbe sadrži sljedeće elemente:

(a)	u gornjem lijevom kutu zajedničke etikete riječi „Biljna putovnica”;

(b)	u gornjem desnom kutu zajedničke etikete zastavu Europske unije;

Biljna se putovnica smješta u zajedničku etiketu neposredno iznad službene etikete te je iste širine kao ta službena etiketa ili, po potrebi, glavni certifikat.

Ako točka (c), (d), (e) ili (f), kako je navedeno u točki 1. dijela A, nije uključena u tu službenu etiketu ili, po potrebi, glavni certifikat, ta se točka navodi u biljnoj putovnici iz prvog podstavka.

(2)	Sukladno tomu primjenjuje se točka 2. dijela A.

Dio D

Biljne putovnice za premještanje u zaštićena područja i unutar njih, u kombinaciji s certifikacijskom etiketom, kako je navedeno u trećem podstavku članka 78. stavka 3.

(1)

Biljna putovnica za premještanje u zaštićena područja i unutar njih, kombinirana sa službenom etiketom u zajedničku etiketu iz članka 19. Uredbe (EU) br. …/… [Broj Uredbe o zakonu o biljnom reprodukcijskom materijalu], ili s glavnim certifikatom iz članka 122. te Uredbe sadrži sljedeće elemente:

(a)	u gornjem lijevom kutu zajedničke etikete riječi „Biljna putovnica”;

(b)	neposredno ispod tih riječi znanstveni naziv/znanstvene nazive dotičnih karantenskih štetnih organizama zaštićenih područja;

(c)	u gornjem desnom kutu zajedničke etikete zastavu Europske unije.

Biljna se putovnica smješta u zajedničku etiketu neposredno iznad službene etikete te je iste širine kao ta službena etiketa ili, po potrebi, glavni certifikat.

Ako točka (d), (e), (f) ili (g), kako je navedeno u točki 1. dijela B, nije uključena u tu službenu etiketu ili, po potrebi, glavni certifikat, ta se točka navodi u biljnoj putovnici iz prvog podstavka.

(2)	Sukladno tomu primjenjuje se točka 2. dijela B.

PRILOG VII.

Oznaka za drveni materijal za pakiranje iz članka 91. stavka 1.

Oznaka koja se postavlja na drveni materijal za pakiranje prema članku 91. stavku 1. sadrži sljedeće elemente:

(a)	na lijevoj strani logotip IPPC-a;

(b)	na desnoj strani dvoslovnu oznaku, iz točke (b) članka 63., za državu članicu u kojoj je registriran specijalizirani subjekt koji postavlja tu oznaku, crticu, registracijski broj dotičnog specijaliziranog subjekta i slova „HT”.

U granicama te oznake nema nikakvih drugih informacija.

Oznaka se ne crta ručno.

PRILOG VIII.

Sadržaj fitosanitarnih certifikata za izvoz i reeksport iz članka 94. stavka 3. i članka 95. stavka 4.

Dio A

Fitosanitarni certifikati za izvoz iz članka 94. stavka 3.

(1)

Fitosanitarni certifikat za premještanje iz područja Unije, u svrhu izvoza u treću zemlju, sadrži sljedeće elemente:

(a)

riječi „Fitosanitarni certifikat” nakon kojih slijede:

(i)	slova „EU”;

(ii)	dvoslovna oznaka, iz točke (b) članka 63., za državu članicu u kojoj je registriran specijalizirani subjekt koji zahtijeva izdavanje fitosanitarnog certifikata za izvoz;

(iii)

kosa crta;

(iv)	jedinstvena identifikacijska oznaka za certifikat koja se sastoji od brojki ili kombinacije slova i brojki, kod čega slova predstavljaju pokrajinu i okrug države članice u kojoj je certifikat izdan;

(b)	riječi „Naziv i adresa izvoznika” nakon kojih slijedi naziv i adresa registriranog subjekta koji zahtijeva izdavanje fitosanitarnog certifikata za izvoz;

(c)	riječi „Prijavljeni naziv i adresa primatelja” nakon kojih slijedi prijavljeni naziv i adresa primatelja;

(d)	riječi „Služba za zaštitu bilja” nakon kojih slijedi ime države članice čija služba za zaštitu bilja izdaje certifikat, te riječi „službi (službama) za zaštitu bilja” nakon kojih slijedi ime ili, po potrebi, imena zemlje ili, po potrebi, zemalja odredišta;

(e)	riječi „Mjesto podrijetla” nakon kojih slijedi mjesto podrijetla bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta uključenih u pošiljku za koju se certifikat izdaje;

(f)	riječi „Prijavljeno prijevozno sredstvo” nakon kojih slijedi prijavljeno prijevozno sredstvo pošiljke;

(g)	riječi „Prijavljeno mjesto uvoza” nakon kojih slijedi prijavljena točka ulaza u odredišnu zemlju te pošiljke;

(h)	riječi „Karakteristične oznake: broj i opis pakiranja; naziv proizvoda; botanički naziv bilja”, nakon kojih slijedi broj i vrsta paketa uključenih u pošiljku;

(i)	riječi „Prijavljena količina” nakon kojih slijedi količina bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta uključenih u pošiljku, izražena brojkom ili težinom;

(j)

riječi „Ovime se potvrđuje da su bilje, biljni proizvodi ili drugi nadzirani predmeti opisani u ovom certifikatu pregledani i/ili testirani u skladu s odgovarajućim službenim postupcima, da se ne smatraju zaraženima karantenskim štetnim organizmima koje navodi ugovorna stranka uvoznica i da udovoljavaju važećim fitosanitarnim zahtjevima ugovorne stranke uvoznice, uključujući i one koji se odnose na nadzirane nekarantenske štetne organizme. Smatraju se praktički nezaraženima ostalim štetnim organizmima.”;

(k)	riječi „Dopunska izjava” nakon kojih slijedi dopunska izjava iz članka 67. stavka 2. i izjava iz članka 67. stavka 3. te, neobvezno, sve daljnje fitosanitarne informacije relevantne za pošiljku. Ako nema dovoljno mjesta za cjelokupnu dodatnu izjavu, tekst se nastavlja na poleđini obrasca;

(l)	riječi „Postupak dezinfestacije”;

(m)	riječ „Postupak” nakon koje slijedi postupak primijenjen na tu pošiljku;

(n)	riječi „Sredstvo (djelatna tvar)” nakon koje slijedi djelatna tvar sredstva korištenog za postupak iz točke (m);

(o)	riječi „Trajanje i temperatura” nakon kojih slijedi trajanje i, po potrebi, temperatura postupka;

(p)	riječ „Koncentracija” nakon koje slijedi koncentracija sredstva postignuta tijekom tog postupka;

(q)	riječ „Nadnevak” nakon koje slijedi nadnevak kad je postupak primijenjen;

(r)	riječi „Dopunske informacije” nakon kojih slijede dopunske informacije koje bi nadležno tijelo željelo uključiti u certifikat;

(s)	riječi „Mjesto izdavanja” nakon kojih slijedi mjesto izdavanja fitosanitarnog certifikata;

(t)	riječ „Nadnevak” nakon koje slijedi nadnevak izdavanja fitosanitarnog certifikata;

(u)	riječi „Ime i potpis ovlaštene osobe” nakon kojih slijedi ime i potpis osobe koja izdaje i potpisuje fitosanitarni certifikat;

(v)	riječi „Pečat službe” nakon kojih slijedi službeni pečat nadležnog tijela koje izdaje fitosanitarni certifikat.

(2)	Korišteni papir sadrži reljefni žig nadležnog tijela koje potpisuje certifikat.

Dio B

Fitosanitarni certifikat za reeksport iz članka 95. stavka 4.

(1)

Fitosanitarni certifikat za premještanje iz područja Unije, u svrhu reeksporta u treću zemlju, sadrži sljedeće elemente:

(a)

riječi „Fitosanitarni certifikat za reeksport” nakon kojih slijede:

(i)	slova „EU”;

(ii)	dvoslovna oznaka, iz točke (b) članka 63., za državu članicu u kojoj je registriran specijalizirani subjekt koji zahtijeva izdavanje fitosanitarnog certifikata za reeksport;

(iii)

kosa crta;

(iv)	jedinstvena identifikacijska oznaka za certifikat koja se sastoji od brojki ili kombinacije slova i brojki, kod čega slova predstavljaju pokrajinu i okrug države članice u kojoj je certifikat izdan;

(b)	riječi „Naziv i adresa izvoznika” nakon kojih slijedi naziv i adresa registriranog subjekta koji zahtijeva izdavanje fitosanitarnog certifikata za reeksport;

(c)	riječi „Prijavljeni naziv i adresa primatelja” nakon kojih slijedi prijavljeno ime i adresa primatelja;

(d)	riječi „Služba za zaštitu bilja” nakon kojih slijedi ime države članice čija služba za zaštitu bilja izdaje certifikat, te riječi „službi (službama) za zaštitu bilja” nakon kojih slijedi ime ili, po potrebi, imena zemlje ili, po potrebi, zemalja odredišta;

(e)	riječi „Mjesto podrijetla” nakon kojih slijedi mjesto podrijetla bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta uključenih u pošiljku za koju se certifikat izdaje;

(f)	riječi „Prijavljeno prijevozno sredstvo” nakon kojih slijedi prijavljeno prijevozno sredstvo pošiljke;

(g)	riječi „Prijavljeno mjesto uvoza” nakon kojih slijedi prijavljena točka ulaza u odredišnu zemlju te pošiljke;

(h)	riječi „Karakteristične oznake: broj i opis pakiranja; naziv proizvoda; botanički naziv bilja”, nakon kojih slijedi broj i vrsta paketa uključenih u pošiljku;

(i)	riječi „Prijavljena količina” nakon kojih slijedi količina bilja, biljnih proizvoda ili drugih predmeta uključenih u pošiljku, izražena brojkom ili težinom;

(j)

sljedeći tekst:

„Ovime se potvrđuje

—

da su gore opisano bilje ili biljni proizvodi bili uvezeni u …….……… (zemlja reeksporta) iz ………………. (zemlja podrijetla) pri čemu ih je pratio fitosanitarni certifikat br. ……………….



*čiji je izvornik



ovjerena preslika priložen/a ovom certifikatu,

—

da su



*pakirani



*prepakirani



*izvornu



*novu ambalažu,

—

da se na temelju

	*izvornog fitosanitarnog certifikata

	*dodatnog pregleda,

smatra da udovoljavaju važećim fitosanitarnim zahtjevima zemlje uvoznice, te da

—	tijekom skladištenja u ……………… (zemlja reeksporta) pošiljka nije bila izložena opasnosti od zaraze.

*	Upisati križić u odgovarajući kvadratić, u koji se unose potrebne informacije i označavaju prikladna polja”;

(k)	riječi „Dopunska izjava” nakon kojih slijedi dopunska izjava iz članka 67. stavka 2. i izjava iz članka 67. stavka 3. te, neobvezno, sve daljnje fitosanitarne informacije relevantne za pošiljku. Ako nema dovoljno mjesta za cjelokupnu dodatnu izjavu, tekst se nastavlja na poleđini obrasca;

(l)	riječi „Postupak dezinfestacije”;

(m)	riječ „Postupak” nakon koje slijedi postupak primijenjen na tu pošiljku;

(n)	riječi „Sredstvo (djelatna tvar)” nakon koje slijedi djelatna tvar sredstva korištenog za postupak iz točke (m);

(o)	riječi „Trajanje i temperatura” nakon kojih slijedi trajanje i, po potrebi, temperatura postupka;

(p)	riječ „Koncentracija” nakon koje slijedi koncentracija sredstva postignuta tijekom tog postupka;

(q)	riječ „Nadnevak” nakon koje slijedi nadnevak kad je postupak primijenjen;

(r)	riječi „Dopunske informacije” nakon kojih slijede dopunske informacije koje bi nadležno tijelo željelo uključiti u certifikat;

(s)	riječi „Mjesto izdavanja” nakon kojih slijedi mjesto izdavanja fitosanitarnog certifikata;

(t)	riječ „Nadnevak” nakon koje slijedi nadnevak izdavanja fitosanitarnog certifikata;

(u)	riječi „Ime i potpis ovlaštene osobe” nakon kojih slijedi ime i potpis osobe koja izdaje i potpisuje fitosanitarni certifikat;

(v)	riječi „Pečat službe” nakon kojih slijedi službeni pečat nadležnog tijela koje izdaje fitosanitarni certifikat.

(2)	Korišteni papir sadrži reljefni žig nadležnog tijela koje potpisuje certifikat.

PRILOG IX.

Korelacijska tablica

Direktiva Vijeća 69/464/EEZ	Ova Uredba	Uredba (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o službenom nadzoru]
Članak 1.	Članak 27. stavak 1.	—
Članak 2.	Članak 27. stavak 1. točka (d)	—
Članci 3., 4. i 5.	Članak 27. stavak 1. točka (c)	—
Članak 6.	Članak 27. stavak 1. točka (e)	—
Članak 7.	—	—
Članak 8.	Članak 8.	—
Članak 9.	Članak 31. stavak 1.	—
Članci 10. i 11.	Članak 27. stavak 1. točka (c)	—
Članci 12. i 13.	—	—

Direktiva Vijeća 93/85/EEZ	Ova Uredba	Uredba (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o službenom nadzoru]
Članak 1.	Članak 27. stavak 1.	—
Članak 2.	Članak 27. stavak 1. točka (f)	—
Članak 3.	Članak 9.	—
Članci 4. do 8.	Članak 27. stavak 1. točke (a), (b) i (c)	—
Članak 9.	—	—
Članak 10.	Članak 8.	—
Članak 11.	Članak 31. stavak 1.	—
Članak 12.	Članak 27. stavak 1.	—
Članci 13. do 15.	—	—
Prilozi I. do V.	Članak 27. stavak 1.	—

Direktiva Vijeća 98/57/EZ	Ova Uredba	Uredba (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o službenom nadzoru]
Članak 1.	Članak 27. stavak 1.	—
Članak 2.	Članak 27. stavak 1. točka (f)	—
Članak 3.	Članak 9.	—
Članci 4. do 7.	Članak 27. stavak 1. točke (a), (b) i (c)	—
Članak 8.	—	—
Članak 9.	Članak 8.	—
Članak 10.	Članak 31. stavak 1.	—
Članak 11.	Članak 27. stavak 1.	—
Članci 12. do 14.	—	—
Prilozi I. do VII.	Članak 27. stavak 1.	—

Direktiva Vijeća 2007/33/EZ	Ova Uredba	Uredba (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o službenom nadzoru]
Članak 1.	Članak 27. stavak 1.	—
Članci 2. i 3.	Članak 27. stavci 1. i 2.	—
Članci 4. do 8.	Članak 27. stavak 1. točka (f)	—
Članci 9. do 13.	Članak 27. stavci 1. i 2.	—
Članak 14.	Članak 8.	—
Članak 15.	Članak 31. stavak 1.	—
Članak 16.	Članak 27. stavak 1.	—
Članak 17.	Članak 99.	—
Članci 18. do 20.	—	—
Prilozi I. do IV.	Članak 27. stavak 1.	—

Direktiva Vijeća 2000/29/EZ	Ova Uredba	Uredba (EU) br. …/…. [Broj Uredbe o službenom nadzoru]
Članak 1. stavci 1., 2. i 3.	Članak 1.	—
Članak 1. stavak 4.	—	Članak 3.
Članak 1. stavci 5. i 6.	—	—
Članak 2. stavak 1. točka (a)	Članak 2. stavak 1.	—
Članak 2. stavak 1. točka (b)	Članak 2. stavak 2.	—
Članak 2. stavak 1. točka (c)	—	—
Članak 2. stavak 1. točka (d)	Članak 2. stavak 3.	—
Članak 2. stavak 1. točka (e)	Članak 1. stavak 1.	—
Članak 2. stavak 1. točka (f)	Članak 73.	—
Članak 2. stavak 1. točka (g)	—	Članci 3., 25. i 36.
Članak 2. stavak 1. točka (h)	Članci 32. do 35.	—
Članak 2. stavak 1. točka (i) prvi podstavak	Članak 71.	Članak 4.
Članak 2. stavak 1. točka (i) drugi podstavak	—	Članci 4. i 19.
Članak 2. stavak 1. točka (i) treći podstavak	—	Članak 129.
Članak 2. stavak 1. točka (j)	—	Članak 2. stavak 28.
Članak 2. stavak 1. točka (k)	—	Članak 3.
Članak 2. stavak 1. točka (l)	—	Članak 3.
Članak 2. stavak 1. točka (m)	—	Članak 3.
Članak 2. stavak 1. točka (n)	—	Članak 3.
Članak 2. stavak 1. točka (o)	Članak 2. stavak 6.	—
Članak 2. stavak 1. točka (p)	—	Članak 2. stavak 26.
Članak 2. stavak 1. točka (q)	—	—
Članak 2. stavak 1. točka (r)	—	Članak 2. stavak 48.
Članak 2. stavak 2.	Članak 2. stavak 2. drugi podstavak	—
Članak 3. stavak 1.	Članak 5. stavak 1.	—
Članak 3. stavci 2. i 3.	Članak 5. stavak 1., članak 37. stavak 1. i članak 41. stavak 3.	—
Članak 3. stavak 4.	—	—
Članak 3. stavak 5.	Članak 32. stavak 2. i članak 50. stavak 3.	—
Članak 3. stavak 6.	Članak 5. stavak 2. i članak 32. stavak 3.	—
Članak 3. stavak 7.	Članak 5. stavak 3., članak 27. stavak 1. i članak 37. stavak 1.	—
Članak 3. stavci 8. i 9.	Članci 8., 46. i 54.	—
Članak 4. stavak 1.	Članak 40. stavak 1.	—
Članak 4. stavak 2.	Članak 49. stavak 1.	—
Članak 4. stavak 3.	—	—
Članak 4. stavak 4.	—	—
Članak 4. stavak 5.	Članci 8., 46. i 54.	—
Članak 4. stavak 6.	Članak 44.	—
Članak 5. stavak 1.	Članak 40. stavak 3.	—
Članak 5. stavak 2.	Članak 49. stavak 3.	—
Članak 5. stavak 3.	Članak 40. stavak 2. i članak 49. stavak 2.	—
Članak 5. stavak 4.	Članci 51. i 70.	—
Članak 5. stavak 5.	Članci 8., 46. i 54.	—
Članak 5. stavak 6.	Članak 44.	—
Članak 6. stavci 1. do 4.	Članak 82. stavci 1., 2. i 3.	—
Članak 6. stavak 5. prvi i drugi podstavak	Članak 82. stavci 1., 2. i 3.	—
Članak 6. stavak 5. treći podstavak	Članci 61. i 64.	—
Članak 6. stavak 5. četvrti podstavak	Članak 10.	—
Članak 6. stavak 5. peti podstavak	Članak 76.	—
Članak 6. stavak 6.	Članci 61. i 65.	—
Članak 6. stavak 7.	Članak 76.	—
Članak 6. stavak 8. prva alineja	—	—
Članak 6. stavak 8. druga alineja	Članak 53.	—
Članak 6. stavak 8. treća alineja	Članak 82. stavak 4.	—
Članak 6. stavak 8. četvrta alineja	Članci 62., 65. i 85.	—
Članak 6. stavak 8. peta alineja	—	—
Članak 6. stavak 8. šesta alineja	Članak 76.	—
Članak 6. stavak 9.	Članak 62.	—
Članak 10. stavak 1.	Članak 78. stavak 3., članci 80., 81. i 82.	—
Članak 10. stavak 2.	Članci 74., 75. i 76.	—
Članak 10. stavak 3.	Članak 88.	—
Članak 10. stavak 4.	Članak 82. stavak 4.	—
Članak 11. stavak 1.	Članak 82. stavak 1.	—
Članak 11. stavak 2.	—	—
Članak 11. stavak 3.	—	Članak 19. točka (d)
Članak 11. stavak 4.	Članak 87.	—
Članak 11. stavak 5.	Članak 87.	—
Članak 12. stavak 1.	—	Članci 43.,134.,135. i 136.
Članak 12. stavak 2.	Članak 65. stavak 3., članak 88. stavak 5. i članak 90. stavak 2.	Članak 4. stavak 1. točke (g) i (h)
Članak 12. stavak 3.	—	Članak 115.
Članak 12. stavak 4.	Članak 41. stavak 4. i članak 90. stavci 1. i 5.	Članak 19. točka (d), članci 103., 130., 134., 135. i 136.
Članak 13. stavci 1. i 2.	Članak 71. stavak 5.	Članak 45. i članak 89. stavak 1. točka (f)
Članak 13. stavci 3. i 4.	—	—
Članak 13.a stavak 1.	—	Članak 47.
Članak 13.a stavak 2.	—	Članak 52.
Članak 13.a stavak 3.	Članak 71.	—
Članak 13.a stavak 4.	Članak 71.	—
Članak 13.a stavak 5.	—	Članci 50. i 52.
Članak 13.b stavak 1.	—	Članak 63.
Članak 13.b stavak 2.	—	Članak 49.
Članak 13.b stavak 3.	—	Članak 46.
Članak 13.b stavak 4.	—	Članak 46.
Članak 13.b stavak 5.	—	Članak 46.
Članak 13.b stavak 6.	—	—
Članak 13.c stavak 1. točka (a)	—	Članak 55.
Članak 13.c stavak 1. točka (b)	Članak 61.	—
Članak 13.c stavak 1. točka (c)	—	Članci 54., 55. i 56.
Članak 13.c stavak 2. točka (a)	—	Članak 47.
Članak 13.c stavak 2. točka (b)	—	Članak 51.
Članak 13.c stavak 2. točka (c)	—	Članak 51.
Članak 13.c stavak 2. točka (d)	—	Članak 51.
Članak 13.c stavak 2. točka (e)	—	Članci 49., 50. i 51.
Članak 13.c stavak 2. točka (f)	—	Članak 47.
Članak 13.c stavak 3.	—	Članci 55. i 130.
Članak 13.c stavak 4.	—	Članci 55., 58. i 62.
Članak 13.c stavak 5.	—	—
Članak 13.c stavak 6.	Članak 89.	—
Članak 13.c stavak 7.	Članak 72.	Članci 134., 135. i 136.
Članak 13.c stavak 8.	Članak 40. stavak 4., članak 41.stavak 4., članak 49. stavak 5., članak 50. stavak 4. i članak 97.	Članak 130.
Članak 13.d stavak 1.	—	Članci 77. i 78.
Članak 13.d stavak 2.	—	Članak 79.
Članak 13.d stavak 3.	—	Članci 79. i 83.
Članak 13.d stavak 4.	—	Članak 80.
Članak 13.d stavak 5.	—	Članci 78. i 79.
Članak 13.d stavak 6.	—	—
Članak 13.d stavak 7.	—	—
Članak 13.e	Članci 94. i 95.	—
Članak 14.	Članak 5. stavci 3. i 4., članak 32. stavak 3., članak 37. stavci 2. i 3., članak 40. stavak 2., članak 41. stavak 2., članak 49. stavak 2., članak 50. stavak 2., članak 68. stavci 2. i 3., članak 69. stavci 2. i 3., članak 74. stavci 2. i 3. te članak 75. stavci 2. i 3.	—
Članak 15. stavak 1.	Članak 41. stavak 2. prvi podstavak	—
Članak 15. stavak 2.	Članak 41. stavak 2. drugi podstavak	—
Članak 15. stavak 3.	Članak 67. stavak 3.	—
Članak 15. stavak 4.	—	—
Članak 16. stavak 1.	Članak 10. stavci 1. i 2. i članak 16.	—
Članak 16. stavak 2. prvi podstavak	Članak 28.	—
Članak 16. stavak 2. drugi podstavak	Članak 14. stavak 1.	—
Članak 16. stavak 2. treći podstavak	Članak 14. stavak 1.	—
Članak 16. stavak 2. četvrti podstavak	—	—
Članak 16. stavak 3.	Članak 29.	—
Članak 16. stavak 4.	Članak 27. stavak 1., članak 29. stavak 1. i članak 47. stavak 1.	—
Članak 16. stavak 5.	Članak 27. stavak 6., članak 29. stavak 6. i članak 47. stavak 4.	—
Članak 18.	Članak 99.	—
Članak 20.	—	—
Članak 21. stavak 1.	—	Članak 115. stavci 1. i 2.
Članak 21. stavak 2.	—	Članak 115. stavak 4.
Članak 21. stavak 3.	—	Članak 115. stavci 1. i 3.
Članak 21. stavak 4.	—	Članak 115. stavci 1. i 3.
Članak 21. stavak 5.	—	Članci 117. i 118.
Članak 21. stavak 6.	Članak 97.	Članak 130.
Članak 21. stavak 7.	—	—
Članak 21. stavak 8.	—	—
Članak 22.	—	—
Članak 23. stavak 1.	—	—
Članak 23. stavak 2.	—	—
Članak 23. stavak 3.	Članak 102.	—
Članak 23. stavak 4.	—	—
Članak 23. stavak 5. prvi podstavak	—	—
Članak 23. stavak 5. drugi podstavak	—	—
Članak 23. stavak 5. treći podstavak	—	—
Članak 23. stavak 5. četvrti podstavak	—	—
Članak 23. stavak 5. peti podstavak	—	—
Članak 23. stavak 6. prvi podstavak	—	—
Članak 23. stavak 6. drugi podstavak	—	—
Članak 23. stavak 6. treći podstavak	—	—
Članak 23. stavak 6. četvrti podstavak	—	—
Članak 23. stavak 7.	—	—
Članak 23. stavak 8.	—	—
Članak 23. stavak 9.	—	—
Članak 23. stavak 10.	—	—
Članak 24. stavak 1.	—	—
Članak 24. stavak 2.	—	—
Članak 24. stavak 3.	—	—
Članak 25.	—	—
Članak 26.	—	—
Članak 27.	—	Članak 87. stavak 2.
Članak 27.a	—	Članci 107. do 110.
Članak 28.	—	—
Članak 29.	—	—
Prilog I., dio A, odjeljak I.	Članak 5. stavak 2.	—
Prilog I., dio A, odjeljak II.	Članak 5. stavak 2.	—
Prilog I., dio B	Članak 32. stavak 3.	—
Prilog II., dio A, odjeljak I.	Članak 5. stavak 2.	—
Prilog II., dio A, odjeljak II.	Članak 37. stavak 2.	—
Prilog II., dio B	Članak 32. stavak 3.	—
Prilog III., dio A	Članak 40. stavak 1.	—
Prilog III., dio B	Članak 49. stavak 1.	—
Prilog IV., dio A	Članak 41. stavak 1.	—
Prilog IV., dio B	Članak 50. stavak 1.	—
Prilog V., dio A, točka I.	Članak 74. stavak 1.	—
Prilog V., dio A, točka II.	Članak 75. stavak 1.	—
Prilog V., dio B, točka I.	Članak 68. stavak 1.	—
Prilog V., dio B, točka II.	Članak 69. stavak 1.	—
Prilog VI.	—	—
Prilog VII.	Prilog VIII.	—
Prilog VIII.	—	—
Prilog VIII.a	—	—
Prilog IX.	—	—

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/722

P7_TA(2014)0383

Sigurnost potrošačkih proizvoda ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o sigurnosti potrošačkih proizvoda i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/357/EEZ i Direktive 2001/95/EZ (COM(2013)0078 – C7-0042/2013 – 2013/0049(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/62)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0078),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0042/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 22. svibnja 2013. (1),

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i Odbora za pravna pitanja (A7-0355/2013),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 271, 19.9.2013., str. 81.

P7_TC1-COD(2013)0049

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. …/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o sigurnosti proizvoda široke potrošnje i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/357/EEZ i Direktive 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Direktivom 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2001. o općoj sigurnosti proizvoda (3) utvrđuje se temeljni zahtjev za proizvode na unutarnjem tržištu da proizvodi široke potrošnje moraju biti sigurni i da tijela država članica odgovorna za nadzor tržišta moraju poduzimati djelotvorne mjere protiv opasnih proizvoda, kao i razmjenjivati informacije u tom smislu putem RAPEX-a, sustava Zajednice za brzo informiranje. Direktivu 2001/95/EZ potrebno je bitno izmijeniti kako bi se poboljšalo njezino funkcioniranje i osigurala usklađenost s kretanjima u zakonodavstvu Unije u vezi s nadzorom tržišta, obvezama gospodarskih subjekata i normizacijom. U interesu jasnoće, Direktivu 2001/95/EZ treba staviti izvan snage i zamijeniti ovom Uredbom. [Am. 1]

(2)	Uredba je odgovarajući pravni instrument budući da nameće jasna i iscrpna pravila koja ne ostavljaju mjesta različitim tumačenjima država članica i primjeni u državama članicama . Uredbom se osigurava mogućnost istodobne primjene pravnih zahtjeva u cijeloj Uniji. [Am. 2]

(3)

Radi osiguranja visokog stupnja zaštite potrošača, Unija treba pridonijeti zaštiti zdravlja i sigurnosti potrošača. U tom smislu, ova Uredba mora doprinijeti je neophodna za ostvarenje temeljnog cilja unutarnjeg tržišta sigurnih proizvoda, istovremeno pridonoseći ostvarenju ciljeva navedenih u članku 169. UFEU-a. Posebno, ona bi trebala nastojati osigurati funkcioniranje unutarnjeg tržišta s obzirom na proizvode namijenjene potrošačima utvrđivanjem ujednačenih pravila u vezi s općim sigurnosnim zahtjevom, kriterijima ocjenjivanja i obvezama gospodarskih subjekata. S obzirom na to da su pravila o nadzoru tržišta, uključujući ona o RAPEX-u, utvrđena u Uredbi (EU) br. […/…] [ o tržišnom nadzoru proizvoda ] (4) , koja se odnosi i na proizvode obuhvaćene ovom Uredbom, nema potrebe za dodatnim odredbama o nadzoru tržišta ili o RAPEX-u u ovoj Uredbi. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). [Am. 3]

(3a)

Ova Uredba osobito treba nastojati osigurati funkcioniranje unutarnjeg tržišta u pogledu proizvoda namijenjenih potrošačima propisivanjem jedinstvenih pravila koja se odnose na opći sigurnosni zahtjev, kriterije ocjenjivanja sigurnosti proizvoda i obveze gospodarskih subjekata. S obzirom na to da su pravila o nadzoru tržišta, uključujući ona o RAPEX-u, utvrđena u Uredbi (EU) br. …/… Europskog parlamenta i Vijeća (5) (*1) , u ovoj Uredbi nema potrebe za dodatnim odredbama o nadzoru tržišta ili o RAPEX-u. [Am. 4]

(3b)

Sigurnost potrošača uvelike ovisi o aktivnom ispunjavanju zahtjeva Unije za sigurnost proizvoda. Potrebno je stalno unapređivati aktivnosti nadzora tržišta na nacionalnoj razini i razini Unije koje bi trebale biti učinkovitije kako bi se suprotstavile izazovima globalnog tržišta koji se stalno mijenjaju kao i postupno sve složenijeg opskrbnog lanca. Nefunkcionalni sustavi nadzora tržišta mogli bi narušiti tržišno natjecanje, ugroziti sigurnost potrošača i smanjiti povjerenje građana u unutarnje tržište. Države članice bi stoga trebale utvrditi sustavne pristupe kojima se osigurava veća učinkovitost nadzora tržišta i druge provedbene djelatnosti te bi trebale osigurati njihovu dostupnost javnosti i zainteresiranim stranama. [Am. 5]

(4)

Zakonodavstvo Unije o hrani, hrani za životinje i srodnim područjima uspostavlja poseban režim koji jamči sigurnost njime obuhvaćenih proizvoda. Ova se Uredba stoga ne bi trebala primjenjivati na te proizvode, uz iznimku materijala i predmeta koji dolaze u dodir s hranom u mjeri u kojoj je riječ o rizicima koji nisu obuhvaćeni Uredbom (EZ) br. 1935/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (6) ili drugim zakonodavstvom koje se posebno odnosi na hranu, a koje obuhvaća samo kemijske i biološke rizike u vezi s hranom.

(5)	Lijekovi se prije stavljanja u promet podvrgavaju postupku ocjenjivanja koji obuhvaća posebnu analizu rizika i koristi. Njih bi stoga trebalo isključiti iz područja primjene ove Uredbe.

(6)

Ova Uredba ne bi trebala obuhvaćati usluge. Međutim, radi ostvarenja cilja zaštite kako bi se ostvarila zaštita zdravlja i sigurnosti potrošača, ona trebala bi se trebala primjenjivati na sve proizvode kojima se potrošači koriste, koji se isporučuju ili stavljaju na raspolaganje su dostupni potrošačima u okviru pružanja usluga, uključujući proizvode kojima su potrošači neposredno izloženi potrošače izravno izlaže pružatelj usluga tijekom pružanja usluge. Oprema na kojoj se potrošači voze ili njome putuju, a kojom upravlja davatelj usluge, trebala bi se isključiti iz područja primjene ove Uredbe jer se to treba rješavati u okviru sigurnosti pružane usluge. usluga. [Am. 6]

(6a)	Proizvodi namijenjeni isključivo profesionalnoj uporabi, koji su se naknadno došli na potrošačko tržište, trebali bi podlijegati ovoj Uredbi jer mogu predstavljati rizik za zdravlje i sigurnost potrošača kada se rabe u razumno predvidljivim uvjetima. [Am. 7]

(6b)	Oprema na kojoj se potrošači voze ili njome putuju, a kojom upravlja davatelj usluge, trebala bi se isključiti iz područja primjene ove Uredbe jer se to pitanje mora riješiti u okviru sigurnosti pružane usluge. [Am. 8]

(7)

Unatoč razvoju sektorskog zakonodavstva Unije o usklađivanju, koje se bavi sigurnosnim aspektima određenih proizvoda ili kategorija proizvoda, praktički je nemoguće donijeti zakone na razini Unije za sve proizvode široke potrošnje koji postoje ili bi mogli biti proizvedeni. Stoga još uvijek postoji potreba za zakonodavnim okvirom horizontalne naravi kako bi se popunile praznine i osigurala zaštita potrošača koja nije zajamčena na druge načine, osobito s ciljem postizanja visokog stupnja zaštite zdravlja i sigurnosti potrošača, kako se zahtijeva člankom 114. i člankom 169. UFEU-a.

(8)

U pogledu proizvoda široke potrošnje koji su predmet ove Uredbe, područje primjene njenih različitih dijelova trebalo bi jasno razdvojiti od sektorskog zakonodavstva Unije o usklađivanju. Dok se zahtjev za opću sigurnost proizvoda i srodne odredbe u poglavlju I. ove Uredbe trebaju primjenjivati na sve potrošačke proizvode, obveze gospodarskih subjekata ne bi se trebale primjenjivati tamo gdje zakonodavstvo Unije o usklađivanju uključuje jednake obveze, kao primjerice zakonodavstvo Unije o kozmetičkim proizvodima, igračkama, električnim aparatima ili građevinskim proizvodima. [Am. 9]

(9)

Kako bi se zajamčila usklađenost ove Uredbe i sektorskog zakonodavstva Unije o usklađivanju s obzirom na posebne obveze gospodarskih subjekata, odredbe koje se tiču proizvođača, ovlaštenih predstavnika, uvoznika i distributera trebale bi se zasnivati na referentnim odredbama sadržanima u Odluci br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o zajedničkom okviru za stavljanje na tržište proizvoda (7). Međutim, zakonodavstvo Unije o usklađivanju poduzećima ne bi trebalo nametati nepotrebno administrativno opterećenje. [Am. 10]

(10)	Područje primjene ove Uredbe ne bi se trebalo ograničavati na bilo koju tehniku prodaje proizvoda široke potrošnje pa bi stoga trebalo obuhvaćati i prodaju na daljinu poput elektroničke prodaje, prodaje putem interneta i prodajnih platformi. [Am. 11]

(11)

Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na rabljene proizvode koji ponovno ulaze u opskrbni lanac u okviru trgovačke djelatnosti, pod uvjetom da su kao takvi stavljeni na tržište, i na rabljene proizvode koji su prvobitno stavljeni na tržište nakon stupanja na snagu ove Uredbe, izuzev onih rabljenih proizvoda za koje potrošač ne može razumno očekivati da ispunjavaju najnaprednije sigurnosne norme, kao što su antikviteti. [Am. 12]

(12)

Ova bi se Uredba trebala primjenjivati i na proizvode široke potrošnje koji, iako nisu prehrambeni proizvodi, podsjećaju na prehrambene proizvode i za koje postoji vjerojatnost da uzrokuju da ih se zamijeni za prehrambene proizvode tako da će ih potrošači, a osobito osobe, posebice mala djeca, možda mogu zamijeniti za hranu te stoga staviti u usta, sisati ili progutati, što bi u tom slučaju moglo dovesti do, na primjer, gušenja, trovanja, perforacije ili opstrukcije probavnog trakta. smrti ili ozljede te na taj način zabraniti oglašavanje , uvoz i proizvodnju ili izvoz takvih proizvoda . Te imitacije hrane do sada su bile regulirane Direktivom Vijeća 87/357/EEZ od 25. lipnja 1987. godine o usklađivanju zakonodavstva država članica u odnosu na proizvode koji, zbog toga što nisu onakvi kakvim se prikazuju, ugrožavaju zdravlje ili sigurnost potrošača (8), koju bi trebalo staviti izvan snage. [Am. 13]

(13)

Sigurnost proizvoda trebalo bi ocjenjivati uzimajući u obzir sve trebala bi se ocijeniti poštujući relevantne aspekte, a osobito posebno njihova svojstva , sastav, autentičnost, materijale, sastavne dijelove i način na koji su predstavljeni, kao izgled proizvoda i njegova pakiranja te i kategorije potrošača koje koji će vjerojatno upotrebljavati koristiti proizvode, uzimajući u obzir njihovu osjetljivost, osobito djecu, starije i osobe ranjivost, posebno djece, starijih i osoba s invaliditetom. [Am. 14]

(13a)

Načelo opreznosti, utvrđeno u članku 191. stavku 2. UFEU-a te između ostalog opisano u komunikaciji Komisije pod naslovom „O načelu opreznosti” od 2. veljače 2000. temeljno je načelo za sigurnost proizvoda i za sigurnost potrošača, pa ga tijela za nadzor tržišta trebaju uzeti u obzir pri ocjeni sigurnosti nekog proizvoda. [Am. 15]

(13b)

Ova bi Uredba trebala uzeti u obzir proizvode privlačne djeci, čiji dizajn, pakiranje i obilježja na bilo koji način podsjećaju na igračku ili na predmet koji je djeci privlačan ili koji je namijenjen djeci. Proizvodi koji su privlačni djeci trebali bi biti ocijenjeni prema svojim razinama rizika te bi se trebale poduzeti prikladne mjere za ublažavanje tog rizika; [Am. 16]

(13c)

Kod ocjenjivanja sigurnosti proizvoda posebnu pozornost potrebno je posvetiti ako je predmet izazvao ozljede navedene u paneuropskoj bazi podataka o ozljedama u skladu s Uredbom (EU) br. …/… (*2) . [Am. 17]

(14)	Da bi se izbjeglo preklapanje sigurnosnih zahtjeva i sukob s drugim zakonima Unije, proizvod koji je sukladan sektorskom zakonodavstvu Unije o usklađivanju kojem je cilj zaštita zdravlja i sigurnosti osoba trebao bi se smatrati sigurnim prema ovoj Uredbi.

(15)

Gospodarski bi subjekti trebali biti odgovorni za usklađenost proizvoda, s obzirom na svoje uloge u opskrbnom lancu, kako bi osigurali visoku razinu zaštite zdravlja i sigurnosti potrošača U tom smislu trebalo bi strogo uskladiti odredbe u vezi s obvezama gospodarskih subjekata sadržane u Odluci br. 768/2008/EZ jer to će stvoriti jednakost između obveza gospodarskih subjekata obuhvaćenih zakonodavstvom Unije o usklađivanju i onih obuhvaćenih neusklađenim zakonodavstvom u okviru ove Uredbe. [Am. 20].

(15a)

U slučaju proizvoda koji ne podliježu zakonodavstvu Unije o usklađivanju, europskim standardima ili nacionalnom zakonodavstvu o zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima, gospodarski subjekti ocjenjuju sigurnost proizvoda prema posebnim kriterijima na temelju kojih bi trebali definirati razinu rizika povezanu s proizvodom. Tijela za nadzor tržišta mogu pomagati gospodarskim subjektima u izvršavanju sigurnosne ocjene. [Am. 21]

(15b)

Kako bi se pojednostavnilo stavljanje sigurnih proizvoda na tržište, gospodarski subjekti, a osobito mali i srednji poduzetnici (MSP), svoje obveze iz ove Uredbe trebali bi moći ispuniti osnivanjem zajednice gospodarskih subjekata s dvostrukom namjerom: da se osigura sukladnost sa zahtjevima za sigurnost proizvoda i standardima visoke kvalitete te da se smanje troškovi i birokratske prepreke kojima su opterećeni pojedini poduzetnici. [Am. 22]

(16)

Svi bi gospodarski subjekti koji sudjeluju u opskrbnom i distribucijskom lancu trebali poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurali da na raspolaganje na tržištu stavljaju samo one proizvode koji su sigurni i u skladu s ovom Uredbom. Treba utvrditi jasnu i proporcionalnu podjelu obveza koje odgovaraju ulozi svakog subjekta u postupku opskrbe i distribucije.

(16a)

Proizvođači trebaju osigurati da su proizvodi koje stavljaju na tržište dizajnirani i proizvedeni u skladu sa sigurnosnim zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi. Da bi pojasnila obveze proizvođača i smanjila administrativno opterećenje povezano s njima, Komisija treba izraditi opću metodologiju Unije za procjenu rizika proizvoda i stvoriti elektroničke alate za analizu rizika prilagođene korisnicima. Nadovezujući se na najbolju praksu i doprinose zainteresiranih strana, metodologija treba uspostaviti učinkovit alat za procjenu rizika koji proizvođači mogu koristiti pri dizajniranju proizvoda. [Am. 23]

(16b)

Kako bi se olakšala komunikacija između gospodarskih subjekata, tijela za nadzor tržišta i potrošača, države članice trebale bi poticati gospodarske subjekte da osim poštanske adrese navedu i internetsku stranicu. [Am. 24]

(17)	Uvoznici snose odgovornost za to da proizvodi koji potječu iz trećih zemalja koje stavljaju na tržište Unije budu usklađeni sa zahtjevima ove Uredbe. Stoga bi posebne obveze uvoznika trebalo obuhvatiti ovom Uredbom.

(18)	Distributeri stavljaju proizvode na raspolaganje na tržištu nakon što ih je na tržište stavio proizvođač ili uvoznik te bi trebali djelovati s dužnom pažnjom kako bi osigurali da njihovo postupanje s proizvodom ne utječe nepovoljno na usklađenost proizvoda s ovom Uredbom.

(18a)

Distributer treba osigurati da su proizvođač i uvoznik ispunili svoje obveze, to jest provjeravati na proizvodu ili njegovu pakiranju oznake imena, naziva modela, zaštitnog znaka ili adrese preko koje se može kontaktirati s proizvođačem i uvoznikom te istaknuti kontrolni broj proizvođača, serijski broj ili drugi element na proizvodu za njegovu identifikaciju. Distributer ne bi trebao provjeravati svaki proizvod pojedinačno, osim ako smatra da proizvođač ili uvoznik nisu ispunili svoje obveze. [Am. 25]

(19)	Svaki gospodarski subjekt koji stavlja na tržište proizvod pod svojim imenom ili zaštitnim znakom ili mijenja proizvod na takav način da bi to moglo utjecati na usklađenost sa zahtjevima ove Uredbe trebao bi se smatrati proizvođačem i trebao bi preuzeti obveze proizvođača.

(20)

Osiguravanje identifikacije i sljedivosti proizvoda u cijelom opskrbnom lancu pomaže u identifikaciji gospodarskih subjekata i u donošenju učinkovitih popravnih mjera za opasne proizvode, kao što su ciljana povlačenja. Identifikacija proizvoda i sljedivost tako jamče da potrošači i gospodarski subjekti dobivaju točne informacije o opasnim proizvodima, čime se jača povjerenje u tržište i izbjegavaju nepotrebni poremećaji u trgovinskoj razmjeni. Na proizvodima se stoga trebaju nalaziti informacije koje omogućuju njihovu identifikaciju i identifikaciju proizvođača te, po potrebi, uvoznika. Proizvođači također trebaju sastaviti tehničku dokumentaciju u vezi sa svojim proizvodima za koju mogu izabrati najprimjereniji i troškovno najučinkovitiji oblik, na primjer elektronički. Osim toga, od gospodarskih bi subjekata trebalo zahtijevati da identificiraju subjekte koji su im isporučili proizvod i kojima je isporučen njihov proizvod. Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9) primjenjiva je na obradu osobnih podataka za potrebe ove Uredbe.

(20a)

Globalizacija, sve veće izdvajanje poslovnih procesa i porast međunarodne trgovine znače da se na tržištima diljem svijeta trguje s više proizvoda i u tom smislu je bliska suradnja globalnih regulatora i drugih zainteresiranih strana na području sigurnosti potrošačkih proizvoda neophodna za suočavanje s izazovima koje donose složeni opskrbni lanci i veći opseg trgovine. Komisiju posebno treba poticati da poveća pridavanje pozornosti sigurnosti kroz dizajn proizvoda bilateralnom suradnjom s tijelima za nadzor tržišta iz trećih zemalja. [Am. 26]

(20b)

Postojeći sustavi sljedivosti i identifikacijski postupci trebali bi se učinkovito provoditi i unapređivati. U tom su smislu nužne procjene i evaluacije korištenja tehnologija kako bi se osigurali bolji rezultati i smanjilo administrativno opterećenje gospodarskih subjekata. Jedan od ciljeva ove Uredbe jest stalno unapređenje sustava sljedivosti koji su određeni za gospodarske subjekte i proizvode. [Am. 27]

(20c)

Kako bi se ubuduće poboljšala sljedivost, Komisija treba procijeniti kako olakšati primjenu specifičnih tehnologija pronalaženja i praćenja te tehnologija za provjeru autentičnosti proizvoda. U toj procjeni tehnologije koje se ocjenjuju trebaju, između ostalog, osigurati sigurnost potrošačkih proizvoda, poboljšati mehanizme praćenja i ne uzrokovati nepotrebna administrativna opterećenja za gospodarske subjekte kako se njihovi troškovi ne bi prenijeli na potrošače. [Am. 28]

(20d)

Kao nadogradnja uvođenju nacionalnih kontaktnih točaka i u skladu s Uredbom (EZ) br. 764/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (10) , kontaktne točke za sigurnost proizvoda trebale bi djelovati kao informacijski centri za gospodarske subjekte u državama članicama u kojima bi oni mogli dobiti smjernice i osposobljavanje o zahtjevima i zakonodavstvu na području sigurnosti proizvoda. [Am. 29]

(21)

Oznaka podrijetla dopunjava temeljne zahtjeve nužna je dopuna temeljnih zahtjeva sljedivosti utvrđenih u ovoj Uredbi koji se odnose na ime i adresu proizvođača. Nadalje, oznaka zemlje podrijetla posebno pomaže u utvrđivanju stvarnog mjesta proizvodnje u slučaju kad proizvođač nije dostupan ili , posebice kada je navedena adresa različita od stvarnog mjesta proizvodnje , kad uopće nema imena i adrese proizvođača ili zato što se adresa nalazila na pakiranju koje se izgubilo . Takve informacije mogu olakšati zadatak tijela za nadzor tržišta u utvrđivanju stvarnog mjesta da utvrdi stvarno mjesto proizvodnje i omogućiti omogući kontakte s tijelima zemalja podrijetla u okviru bilateralne ili multilateralne suradnje u pitanjima sigurnosti proizvoda široke potrošnje radi poduzimanja odgovarajućih pratećih radnji. [Am. 30]

(21a)

Oznaka podrijetla proizvoda potrošačima bi trebala olakšati pristup informacijama o lancu proizvoda te time povećati njihovu razinu osviještenosti. Posebice, kad se navodi ime proizvođača sukladno obvezama gospodarskih subjekata, postoji rizik od dovođenja potrošača u zabludu jer oznaka proizvođača ne mora nužno omogućiti potrošaču da utvrdi zemlju proizvodnje. Stoga bi oznaka podrijetla trebala biti jedini način da potrošači utvrde zemlju proizvodnje. [Am. 31]

(21b)

Prema nekoliko nadležnosti trgovinskih partnera Unije oznaka podrijetla obvezan je dio označavanja proizvoda i carinskih deklaracija. Uvođenjem oznake podrijetla na temelju ove Uredbe Unija će se uskladiti s međunarodnim trgovinskim režimom. Nadalje, budući da se zahtjev za stavljanje oznake podrijetla odnosi na sve neprehrambene proizvode na području Unije, bilo da su uvezeni ili ne, bit će u skladu s međunarodnim trgovinskim obvezama Unije. [Am. 32]

(22)

Kako bi se olakšala učinkovita i dosljedna primjena općeg sigurnosnog zahtjeva utvrđenog ovom Uredbom, važno je europske norme koje obuhvaćaju određene proizvode i rizike primjenjivati tako da se proizvod koji je usklađen s pojedinom europskom normom, a na koju je objavljena uputa u Službenom listu Europske unije, smatra usklađenim s navedenim zahtjevom.

(23)

Kada Komisija uoči potrebu za europskom normom koja bi osigurala usklađenost određenih proizvoda s općim sigurnosnim zahtjevom prema ovoj Uredbi, trebala bi primijeniti relevantne odredbe Uredbe (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (11) te od jedne ili više europskih organizacija za normizaciju zatražiti da izradi nacrt norme ili odredi odgovarajuću normu kako bi se osiguralo da se proizvodi koji su s njom usklađeni smatraju sigurnima. Upute na takve europske norme trebale bi se objaviti u Službenom listu Europske unije.

(24)

Postupke za iznošenje zahtjeva za europske norme u prilog ovoj Uredbi te za ulaganje službenih prigovora protiv njih trebalo bi utvrditi u ovoj Uredbi i uskladiti ih s Uredbom (EU) br. 1025/2012. Kako bi se osigurala sveukupna dosljednost u pitanjima europske normizacije, iznošenje zahtjeva zahtjeve za europske norme ili ulaganje prigovora prigovore na neku europsku normu trebalo bi stoga, nakon odgovarajućeg savjetovanja sa stručnjacima država članica iz područja sigurnosti proizvoda široke potrošnje i relevantnim dionicima , podnijeti odboru ustanovljenom u navedenoj Uredbi. [Am. 33]

(25)

Europske norme na koje su objavljene upute u skladu s Direktivom 2001/95/EZ trebale bi i dalje pružati temelj pretpostavci o usklađenosti s općim sigurnosnim zahtjevom. Normizacijski mandati koje izdaje Komisija u skladu s Direktivom 2001/95/EZ trebali bi se smatrati zahtjevima za normizaciju izdanima u skladu s ovom Uredbom.

(26)	Ako ne postoje relevantne europske norme ili druga priznata sredstva za procjenu sigurnosti proizvoda, ocjena sigurnosti proizvoda trebala bi uzeti u obzir preporuke Komisije donesene u tu svrhu u skladu s člankom 292. UFEU-a.

(26a)

Kako bi se održao visok stupanj zdravlja i sigurnosti potrošača, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi dodijeliti Komisiji u pogledu određivanja proizvoda, kategorija ili grupa proizvoda za koje, zbog niskog stupnja rizika koji se s njima povezuje, ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani zaštitni znak i adresa proizvođača i uvoznika ne moraju biti navedeni na samom proizvodu, u pogledu određivanja proizvoda, kategorija ili grupa proizvoda koji predstavljaju mogući ozbiljan rizik za zdravlje i sigurnost osoba, te u pogledu određivanja podataka koje gospodarski subjekti trebaju prikupljati i čuvati putem sustava sljedivosti. Posebno je važno da Komisija provede odgovarajuća savjetovanja tijekom pripremnog rada, uključujući i ona na stručnoj razini. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(27)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebale biti dodijeljene provedbene ovlasti u vezi s izuzećem od obveze obavješćivanja tijela za nadzor tržišta o proizvodima koji predstavljaju rizik u pogledu vrste nosača podataka i njegova položaja na proizvodu za potrebe sustava sljedivosti, u vezi sa zahtjevima za normizaciju upućenima europskim organizacijama za normizaciju i odlukama o službenim prigovorima na europske norme. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (12).

(28)

Za donošenje provedbenih akata u vezi s odlukama o službenim prigovorima na europske norme, kao i u slučajevima kada upute na dotičnu europsku normu još uvijek nisu objavljene u Službenom listu Europske unije, trebalo bi primijeniti savjetodavni postupak, pod uvjetom da odgovarajuća norma još uvijek nije rezultirala pretpostavkom o usklađenosti s općim sigurnosnim zahtjevom utvrđenim u ovoj Uredbi.

(30)

Države bi članice trebale bi utvrditi pravila o kaznama koje se primjenjuju za kršenje ove Uredbe i osigurati njihovu provedbu. Te Kazne moraju biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće te ovisne o ozbiljnosti kršenja, trajanju i o tome radi li se o namjernom ili opetovanom kršenju odredbi kao i o veličini poduzeća, u smislu broja zaposlenika i godišnjeg prometa predmetnog gospodarskog subjekta, posebno uzimajući u obzir MSP-ove . Kršenje odredbi za posljedicu bi trebalo imati administrativne kazne koje su usklađene na razini Unije. Države članice bi trebalo poticati da prihode prikupljene od tih kazni dodijele aktivnostima tržišnog nadzora. [Am. 34]

(30a)

Kako bi pojačala odvraćajući učinak kazni, Komisija bi ih trebala objaviti. Uz to, gospodarske subjekte za koje se više puta utvrdi da su prekršili ovu Uredbu trebalo bi staviti na javnu crnu listu na razini Unije. [Am. 35]

(31)	Kako bi se gospodarskim subjektima, državama članicama i Komisiji omogućilo prilagođavanje izmjenama uvedenim ovom Uredbom, potrebno je osigurati dostatno prijelazno razdoblje dok zahtjevi ove Uredbe ne budu primjenjivi.

(32)

Budući da se cilj ove Uredbe, naime osigurati pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta u pogledu proizvoda namijenjenih potrošačima uz održavanje visoke razine zaštite zdravlja i zaštite potrošača, ne može u dovoljnoj mjeri postići na razini država članica, nego se zbog svoje opsežnosti može bolje postići na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti, kao što je navedeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim navedenim člankom, ova Uredba ne ide dalje od onog što je nužno za ostvarenje tog cilja.

(33)	Ova Uredba poštuje temeljna prava i pridržava se načela koja su posebno priznata Poveljom o temeljnim pravima Europske unije. Ova Uredba posebno nastoji osigurati potpuno poštovanje obveze osiguranja visoke razine zaštite čovjekova zdravlja i zaštite potrošača kao i slobode poduzetništva.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

Predmet i cilj. [Am. 36]

Cilj ove Uredbe je osigurati pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta uz istodobno održavanje visoke razine zaštite zdravlja, sigurnosti i potrošača. [Am. 37]

Ova Uredba utvrđuje pravila o sigurnosti proizvoda široke potrošnje koji su stavljeni na tržište ili na raspolaganje na tržištu Unije.

Odredbe ove Uredbe temelje se na načelu opreznosti. [Am. 38]

Članak 2

Područje primjene

1. Ova se Uredba primjenjuje na proizvode dobivene proizvodnim postupkom koji su stavljeni na tržište ili na raspolaganje na tržištu, uključujući internetsko tržište, bilo da su novi, rabljeni ili prerađeni i koji su u skladu s bilo kojim od sljedećih kriterija: [Am. 39]

(a)	namijenjeni su potrošačima;

(b)	potrošači bi ih mogli u razumno predvidljivim uvjetima upotrijebiti, čak i ako nisu namijenjeni izravno njima; potrošači najvjerojatnije neće upotrebljavati proizvode ako su isključivo predviđeni za profesionalnu uporabu i izričito označeni i predstavljeni kao takvi; [Am. 40]

(c)	potrošači su im izloženi u okviru pružene koji su potrošaču pruženi tijekom usluge , neovisno o tome je li proizvod upotrebljavao sam potrošač . [Am. 41]

2. Ova se Uredba ne primjenjuje na proizvode koje prije upotrebe treba popraviti ili preraditi ako su ti proizvodi kao takvi postali dostupni na tržištu, niti na rabljene proizvode koji su prvotno stavljeni na raspolaganje na tržištu kao takvi. tržište prije … (*3). [Am. 42]

3. Ova se Uredba ne primjenjuje na sljedeće:

(a)	lijekove za ljudsku ili veterinarsku uporabu;

(b)

hranu;

(c)	materijale i proizvode koji dolaze u dodir s hranom u mjeri u kojoj su rizici povezani s takvim proizvodima obuhvaćeni Uredbom (EZ) br. 1935/2004 ili ostalim zakonodavstvom Unije koje se primjenjuje na hranu;

(d)	hranu za životinje;

(da)	medicinske proizvode definirane u Uredbi Vijeća 90/385/EEZ (13) Uredbi Vijeća 93/42/EEZ (14) , i Uredbi 98/79/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (15) ; [Am. 43]

(e)	žive biljke i životinje, genetski modificirane organizme i genetski modificirane mikroorganizme u kontroliranoj upotrebi, kao i proizvode biljaka i životinja koji se neposredno odnose na njihovu buduću reprodukciju;

(f)	nusproizvode životinjskog podrijetla i od njih dobivene proizvode;

(g)	sredstva za zaštitu bilja;

(h)	opremu na kojoj se potrošači voze ili njome putuju, a kojom upravlja davatelj usluge u kontekstu usluge pružene potrošačima;

(i)	antikvitete.

(ia)	građevinske proizvode definirani u Uredbi (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (16) . [Am. 44]

4. Poglavlja II. do IV. ove Uredbe ne primjenjuju se na proizvode koji podliježu zahtjevima osmišljenim radi zaštite ljudskog zdravlja i sigurnosti, a koji su utvrđeni u zakonodavstvu Unije o usklađivanju ili u skladu s njime.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)

„sigurni proizvod” je svaki autentični proizvod koji je sukladan sa zakonodavstvom Unije o usklađivanju za zdravlje i sigurnost. U slučaju nepostojanja takvog zakonodavstva, to je svaki proizvod koji u normalnim ili razumno predvidljivim uvjetima uporabe dotičnog proizvoda, uključujući trajanje upotrebe i prema potrebi, stavljanje u uporabu, zahtjeve za ugradbu , održavanje, osposobljavanje i održavanje, nadzor, ne predstavlja nikakav rizik ili samo najmanji rizik spojiv s uporabom proizvoda, koji se smatra prihvatljivim i sukladnim s visokom razinom zaštite zdravlja i sigurnosti ljudi; [Am. 45]

(1a)	„model proizvoda” su proizvodi koji se smatraju posebnima u smislu identičnih ili sličnih bitnih karakteristika s razlikama, ako uopće postoje, koje nemaju nikakav utjecaj na razinu njihove sigurnosti osim ako proizvođač ili uvoznik ne dokažu suprotno; [Am. 46]

(2)	„stavljanje na raspolaganje na tržištu” je svaka isporuka proizvoda za distribuciju, potrošnju ili uporabu na tržištu Unije tijekom trgovačke aktivnosti, s plaćanjem ili bez plaćanja;

(3)	„stavljanje na tržište” je prvo stavljanje proizvoda na raspolaganje na tržištu Unije;

(4)	„proizvođač” je svaka fizička ili pravna osoba koja proizvodi proizvod ili za koju se taj proizvod oblikuje ili proizvodi te koja navedeni proizvod stavlja na tržište pod svojim imenom ili zaštitnim znakom;

(5)	„ovlašteni zastupnik” je svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koju je proizvođač pismeno ovlastio da određene zadaće obavlja u njegovo ime;

(6)	„uvoznik” je svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koja proizvod iz treće zemlje stavlja na tržište Unije;

(7)	„distributer” je svaka fizička ili pravna osoba u opskrbnom lancu, različita od proizvođača ili uvoznika, koja stavlja proizvod na raspolaganje na tržištu;

(8)	„gospodarski subjekti” su proizvođač, ovlašteni zastupnik, uvoznik i distributer;

(9)	;„europska norma” je europska norma kako je definirana u članku 2. stavku 1. točki (b) Uredbe (EU) br. 1025/2012;

(10)	„međunarodna norma” je međunarodna norma kako je definirana u članku 2. stavku 1. točki (a) Uredbe (EU) br. 1025/2012

(11)	„nacionalna norma” je nacionalna norma kako je definirana u članku 2. stavku 1. točki (d) Uredbe (EU) br. 1025/2012;

(12)	„europska organizacija za normizaciju” je europska organizacija za normizaciju kako je definirana u članku 2. stavku 8. Uredbe (EU) br. 1025/2012;

(13)	„tijelo za nadzor tržišta” je tijelo za nadzor tržišta kako je definirano u članku [3. stavku 12. Uredbe (EU) br. …/… (*4);

(14)	„povrat proizvoda” je svaka mjera usmjerena na povratak proizvoda koji je već dostupan krajnjem korisniku;

(15)	„povlačenje” je svaka mjera usmjerena na sprečavanje da proizvod u opskrbnom lancu i dalje bude dostupan na tržištu;

(16)	„zakonodavstvo Unije o usklađivanju” je svako zakonodavstvo Unije kojim se usklađuju uvjeti za stavljanje proizvoda na tržište;

(17)	„ozbiljan rizik” je svaki ozbiljan rizik , uključujući one čiji učinci nisu trenutačni te koji zahtijeva brzo djelovanje i praćenje, uključujući slučajeve u kojima učinci nisu trenutačni intervenciju tijela javne vlasti. [Am. 47]

Članak 4.

Opći sigurnosni zahtjev

Gospodarski subjekti stavljaju na tržište Unije ili na raspolaganje na tržištu Unije samo sigurne proizvode.

Članak 4.a

Zabrana stavljanja na tržište, uvoza te proizvodnje i izvoza proizvoda koji su imitacija hrane

Države članice dužne su poduzeti sve potrebne mjere kako bi zabranile stavljanje na tržište, uvoz, proizvodnju i izvoz potrošačkih proizvoda koji, iako nisu hrana, sliče hrani i moguće ih je zamijeniti za hranu zbog njihova oblika, mirisa, boje, izgleda, pakiranja, označavanja, obujma, veličine ili drugih svojstava i stoga ugrožavaju zdravlje ili sigurnost potrošača. [Am. 48]

Članak 5.

Pretpostavka o sigurnosti

Za potrebe ove Uredbe proizvod se smatra u skladu s općim sigurnosnim zahtjevom utvrđenim u članku 4. u sljedećim slučajevima:

(a)	ako udovoljava zahtjevima u pogledu rizika obuhvaćenih zahtjevima osmišljenim radi zaštite ljudskog zdravlja i sigurnosti utvrđenima u zakonodavstvu Unije o usklađivanju ili na temelju njega;

(aa)	ako je autentičan, što znači da proizvod ili bilo koji njegov oblik ne sadrže žig koji je jednak ili sličan prijavljenom žigu za taj proizvod bez odobrenja vlasnika žiga jer se time potrošači obmanjuju u vezi s pravim identitetom proizvoda; [Am. 49]

(b)

ako je u pogledu rizika obuhvaćenih europskim normama, kada ne postoje zahtjevi utvrđeni u zakonodavstvu Unije o usklađivanju ili u skladu s njime navedeni u točki (a), usklađen s relevantnim europskim normama ili njihovim dijelovima, na koje su objavljene upute u Službenom listu Europske unije u skladu s člancima 16. i 17.;

(c)

ako je, kada ne postoje zahtjevi utvrđeni u zakonodavstvu Unije o usklađivanju ili u skladu s njime iz točke (a) ni europske norme iz točke (b), u pogledu rizika obuhvaćenih zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima utvrđenim u zakonu države članice u kojoj je proizvod dostupan na tržištu, usklađen u skladu s takvim nacionalnim zahtjevima. pravilima uz uvjet da su u skladu sa zakonodavstvom Unije . [Am. 50]

Članak 6.

Aspekti za procjenu sigurnosti proizvoda

1. Ako ne postoji zakonodavstvo Unije o usklađivanju, europske norme ni zdravstveni i sigurnosni zahtjevi utvrđeni u zakonu države članice u kojoj je proizvod dostupan na tržištu kako je navedeno u točkama (a), (b) i (c) članka 5., prilikom procjene sigurnosti proizvoda u obzir se posebno uzimaju sljedeći aspekti:

(a)	karakteristike proizvoda, uključujući njegov njegovu autentičnost, sastav, pakiranje, upute za sklapanje te prema potrebi ugradbu i održavanje; [Am. 51]

(b)	utjecaj na druge proizvode u slučaju kad se razumno može predvidjeti da će se on upotrebljavati s drugim proizvodima;

(c)	predstavljanje proizvoda, označivanje, sva upozorenja i upute za njegovu uporabu i uklanjanje i sve druge oznake ili informacije o proizvodu;

(d)	kategorije potrošača ugrožene uporabom izloženih riziku prilikom uporabe proizvoda, a naročito ranjivi posebno osjetljivi potrošači; [Am. 52]

(e)

izgled proizvoda, posebno u slučajevima u kojima proizvod:

i.	iako nije prehrambeni proizvod, podsjeća na prehrambeni proizvod i za koji postoji vjerojatnost da ga se zamijeni za prehrambeni proizvod zbog njegova oblika, mirisa, boje, izgleda, pakiranja, označivanja, količine, veličine ili drugih karakteristika, ili

ii.	iako nije dizajniran niti namijenjen djeci, nalikuje predmetu koji se obično smatra privlačnim ili namijenjenim djeci, zbog svojeg dizajna, pakiranja i obilježja. [Am. 53]

Mogućnost postizanja viših razina sigurnosti ili dostupnost drugih proizvoda koji predstavljaju manji rizik ne čini dovoljan razlog da se neki proizvod smatra nesigurnim.

2. Za potrebe stavka 1. prilikom procjene sigurnosti proizvoda u obzir se, ako postoje, posebno uzimaju sljedeći aspekti:

(a)	trenutna razina znanosti i tehnologije; [Am. 54]

(aa)	razumna očekivanja potrošača u pogledu sigurnosti s obzirom na prirodu, sastav i predviđenu upotrebu proizvoda. [Am. 55]

(b)	europske norme osim onih na koje su objavljene upute u Službenom listu Europske unije u skladu s člancima 16. i 17.;

(ba)	ključni kriteriji iz zahtjeva za normizaciju europskim organizacijama za normizaciju u skladu s člankom 16. ako Komisija još nije objavila upute na usklađenu norme u Službenom listu Europske unije; [Am. 56]

(c)	međunarodne norme;

(d)	međunarodni sporazumi;

(e)	preporuke ili smjernice Komisije za procjenu sigurnosti proizvoda;

(f)	nacionalne norme koje je izradila država članica u kojoj je proizvod dostupan;

(g)	pravila dobre prakse u području sigurnosti proizvoda koja su na snazi u dotičnom području;

(ga)	ako su proizvod, kategorije ili skupine proizvoda prouzročile ozljede koje su unesene u paneuropsku bazu podataka o ozljedama utvrđenu u skladu s Uredbom (EU) br. …/… (*5) . [Am. 57]

(h)	razina sigurnosti koju potrošači objektivno očekuju. [Am. 58]

(ha)	trenutačna razina znanosti i tehnologije. [Am. 59]

Članak 7.

Oznaka podrijetla

1. Proizvođači i uvoznici osiguravaju da je na proizvodima stavljena oznaka zemlje podrijetla proizvoda ili, ako dimenzije ili priroda proizvoda to ne dopuštaju, da je oznaka stavljena na pakiranje ili na popratni dokument uz proizvod.

2. Za potrebe utvrđivanja zemlje podrijetla u smislu stavka 1. ovog članka primjenjuju se pravila o nepovlaštenom podrijetlu utvrđena u člancima 59 . 23. do 62. 25. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (17) , uključujući delegirane akte koje treba usvojiti u skladu s člankom 62 te Uredbe. [Am. 61]

3. Ako je zemlja podrijetla utvrđena u skladu sa stavkom 2. država članica Unije, proizvođači i uvoznici mogu se pozvati na Uniju ili određenu državu članicu.

3a. Proizvođači mogu oznaku zemlje podrijetla naznačiti samo na engleskome (riječima „Made in [zemlja]”) jer je to lako razumljivo potrošačima. [Am. 62]

POGLAVLJE II.

Obveze gospodarskih subjekata

Članak 8.

Obveze proizvođača

1. Prilikom stavljanja svojih proizvoda na tržište proizvođači osiguravaju da su njihovi proizvodi oblikovani i proizvedeni u skladu s općim sigurnosnim zahtjevom utvrđenim u članku 4.

2. Proizvođači osiguravaju postojanje postupaka za serijsku proizvodnju u skladu s općim sigurnosnim zahtjevom utvrđenim u članku 4.

3. Razmjerno mogućim rizicima proizvoda, a kako bi zaštitili zdravlje i sigurnost potrošača, proizvođači ispituju nasumce odabrane uzorke proizvoda koji su dostupni na tržištu, a koji su izabrani pod nadzorom sudskog službenika ili druge kvalificirane osobe koju imenuje svaka država članica, istražuju pritužbe i vode registar pritužbi, nesukladnih proizvoda i njihova povrata te o svakom takvom praćenju obavješćuju distributere. Ta informacija na zahtjev je dostupna nadležnim nadzornim tijelima. [Am. 63]

3a. Ako proizvodi stavljeni na tržište podliježu odluci Komisije na temelju članka 12. Uredbe (EU) br. ../… (*6) proizvođači ili, po potrebi, uvoznici najmanje jedanput godišnje ispituju reprezentativne uzorke proizvoda namijenjenih prodaji, odabranih pod nadzorom sudskog službenika ili druge kvalificirane osobe koju imenuje svaka država članica, kako bi zaštitili zdravlje i sigurnost potrošača i razmjerno mogućim rizicima proizvoda. [Am. 64]

4. Razmjerno mogućim rizicima proizvoda proizvođači sastavljaju tehničku dokumentaciju. Tehnička dokumentacija mora sadržavati, prema potrebi: [Am. 65]

(a)	opći opis proizvoda i njegova ključna svojstva relevantna za procjenu sigurnosti proizvoda;

(b)	analizu mogućih rizika u vezi s proizvodom i usvojena rješenja za uklanjanje ili umanjivanje takvih rizika, uključujući ishod svih ispitivanja koje je proveo proizvođač ili druga strana u njegovo ime;

(c)

prema potrebi, popis europskih normi iz točke (b) članka 5. ili zdravstvene i sigurnosne zahtjeve utvrđene u zakonu države članice u kojoj je proizvod dostupan na tržištu iz točke (c) članka 5. ili druge aspekte iz članka 6. stavka 2. koji se primjenjuju kako bi se ispunio opći sigurnosni zahtjev utvrđen u članku 4.

Ako je bilo koja od europskih normi, zdravstvenih i sigurnosnih zahtjeva ili drugih aspekata iz točke (c) prvog podstavka samo djelomično primijenjena, utvrđuju se dijelovi koji su primijenjeni.

5. Proizvođači u razdoblju od 10 godina nakon stavljanja proizvoda na tržište čuvaju tehničku dokumentaciju tijelima za nadzor tržišta omogućuju pristup tehničkoj dokumentaciji u papirnom ili elektroničkom obliku i na obrazložen zahtjev je stavljaju na raspolaganje tim tijelima za nadzor tržišta. [Am. 66]

6. Proizvođači osiguravaju da njihovi proizvodi nose broj tipa, partije ili serije ili drugi element koji omogućuje identifikaciju proizvoda, a koji je potrošačima lako uočljiv i čitak ili, kad to ne dopušta veličina ili priroda proizvoda, da su traženi podaci navedeni na pakiranju ili u popratnom dokumentu uz proizvod.

Kad informacije koje omogućuju identifikaciju proizvoda nisu izravno navedene na proizvodu, proizvođači na dovoljno vidljiv način napominju da bi se podloga na kojoj se te informacije nalaze trebala sačuvati. [Am. 67]

6a. Proizvođači proizvoda koji podliježu odluci Komisije sukladno članku 12. Uredbe (EU) br. …/… (*7) izrađuju popis modela proizvoda, popraćenih fotografijom, i stavljaju ga na raspolaganje javnosti i drugim gospodarskim subjektima na bilo koji odgovarajući način.

Proizvođač tijelima za nadzor tržišta na njihov zahtjev, kao i svim gospodarskim subjektima kojima distribuira svoje proizvode, dostavlja dokaze o postojanju različitih bitnih karakteristika između svojih modela u smislu definicije iz članka 3. stavka 1.a ove Uredbe. [Am. 68]

7. Proizvođači navode na proizvodu ili, ako to nije moguće, na njegovu pakiranju ili u popratnom dokumentu svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani zaštitni znak i adresu na kojoj su dostupni. Adresa mora sadržavati jedinstveno mjesto na kojem je moguće stupiti u kontakt s proizvođačem.

8. Proizvođači osiguravaju da su uz njihov proizvod priložene upute i podaci o sigurnosti sastavljeni za potrošače na jasan i razumljiv način i na na jeziku koji potrošači mogu lako razumjeti, na način koji je utvrdila država članica u kojoj je proizvod dostupan, osim ako se proizvod može upotrebljavati sigurno i onako kako je predvidio proizvođač bez takvih uputa i podataka o sigurnosti. [Am. 69]

Države članice obavješćuju Komisiju o svim donesenim odredbama kojima se određuje potrebni jezik ili jezici.

9. Proizvođači osiguravaju postojanje postupaka za poduzimanje popravnih radnji, povlačenje s tržišta ili opoziv svojih proizvoda. Proizvođači koji smatraju ili imaju razloga vjerovati da proizvod koji su stavili na tržište nije siguran ili na drugi način inače nije u skladu s ovom Uredbom bez odgode poduzimaju popravne sve potrebne popravne radnje potrebne kako bi se navedeni proizvod prema potrebi uskladio, povukao s tržišta ili opozvao te na odgovarajući i učinkovit način obavještavaju potrošače koji su ugroženi uslijed neusklađenosti proizvoda . Nadalje, u slučaju kada proizvod nije siguran, proizvođači o tome odmah obavješćuju tijela za nadzor tržišta onih država članica u kojima su navedeni proizvod učinili dostupnim, posebno navodeći detalje o riziku za zdravlje i sigurnost te o svim poduzetim popravnim radnjama , kao i o rezultatima takvih popravnih radnji . [Am. 70]

Članak 9.

Ovlašteni zastupnici

1. Proizvođač može na temelju pisanog ovlaštenja imenovati ovlaštenog zastupnika.

Obveze utvrđene u članku 8. stavcima 1. i 4. nisu dio ovlaštenja ovlaštenog zastupnika.

2. Ovlašteni zastupnik provodi zadatke utvrđene u ovlaštenju koje mu je dao proizvođač. Tim se ovlaštenjem omogućuje ovlaštenom zastupniku da obavlja najmanje sljedeće:

(a)	da na obrazloženi zahtjev tijela za nadzor tržišta dostavlja tom tijelu sve podatke i dokumentaciju potrebnu za dokazivanje sukladnosti proizvoda; [Am. 71]

(b)	da na zahtjev tijela za nadzor tržišta surađuje s njima u svakoj radnji poduzetoj radi uklanjanja rizika koje predstavljaju proizvodi obuhvaćeni njegovim ovlaštenjem.

Članak 10.

Obveze uvoznika

1. Prije stavljanja proizvoda na tržište uvoznici osiguravaju da je proizvod sukladan s općim sigurnosnim zahtjevom utvrđenim u članku 4. i da je proizvođač ispunio zahtjeve utvrđene u članku 8. stavcima 4., 6. i 7.

2. Ako uvoznik smatra ili ima razloga vjerovati da proizvod nije u skladu s ovom Uredbom, ne stavlja proizvod na tržište dok se on ne uskladi. Nadalje, u slučaju kada proizvod nije siguran, uvoznik o tome obavješćuje proizvođača i tijela za nadzor tržišta države članice u kojoj ima poslovni nastan.

3. Uvoznici navode na proizvodu ili, ako to nije moguće, na njegovu pakiranju ili u popratnom dokumentu svoje ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani zaštitni znak i adresu na kojoj su dostupni. Osiguravaju da dodatne etikete Ne prekrivaju nikakve obvezne podatke niti podatke koji se odnose na etiketi koju sigurnost koje je pružio proizvođač. [Am. 72]

4. Uvoznici osiguravaju da su uz proizvod priložene upute i podaci o sigurnosti na jeziku koji potrošači mogu lako razumjeti, na način koji je utvrdila država članica u kojoj je proizvod dostupan, osim ako se proizvod može upotrebljavati sigurno i onako kako je predvidio proizvođač bez takvih uputa i podataka o sigurnosti.

Države članice obavješćuju Komisiju o svim donesenim odredbama kojima se određuje potrebni jezik ili jezici.

5. Dok je proizvod pod njihovom odgovornošću, uvoznici osiguravaju da uvjeti skladištenja ili prijevoza ne ugrožavaju njegovu sukladnost s općim sigurnosnim zahtjevom utvrđenim u članku 4. i njegovu sukladnost sa člankom 8. stavkom 6.

6. Razmjerno mogućim rizicima koje proizvod predstavlja, a kako bi zaštitili zdravlje i sigurnost ljudi, uvoznici ispituju nasumce odabrane uzorke proizvoda koji su dostupni na tržištu, istražuju pritužbe i vode registar pritužbi, nesukladnih proizvoda i njihova povrata te o takvom praćenju obavješćuju proizvođača i distributere. [Am. 73]

7. Uvoznici koji smatraju ili imaju razloga vjerovati da proizvod koji su stavili na tržište nije siguran ili inače nije u skladu s ovom Uredbom bez odgode poduzimaju sve potrebne popravne radnje kako bi se navedeni proizvod ako je potrebno prema potrebi uskladio, povukao s tržišta ili opozvao. Nadalje, u slučaju kada proizvod nije siguran, uvoznici o tome odmah obavješćuju tijela za nadzor tržišta onih država članica u kojima su navedeni proizvod učinili dostupnim, posebno navodeći detalje o riziku za zdravlje i sigurnost i o svim poduzetim popravnim radnjama te o rezultatima takvih popravnih radnji . [Am. 74]

8. Uvoznici u razdoblju od deset godina nakon stavljanja proizvoda na tržište čuvaju tehničku dokumentaciju tijelima za nadzor tržišta omogućuju pristup tehničkoj dokumentaciji u papirnatom ili elektroničkom obliku i na obrazložen zahtjev je stavljaju na raspolaganje tim tijelima za nadzor tržišta. [Am. 75]

Članak 11.

Obveze distributera

1. Prilikom stavljanja proizvoda na raspolaganje na tržištu, distributer djeluje s dužnom pažnjom u pogledu zahtjeva ove Uredbe.

2. Prije stavljanja proizvoda na raspolaganje na tržištu, distributeri provjeravaju jesu li proizvođač i uvoznik poštovali zahtjeve iz članka ima li proizvod potrebne informacije utvrđene u članku 8. stavaka stavcima 6., 7. i 8. te članka članku 10. stavaka stavcima 3. i 4., prema potrebi. Distributeri ne prekrivaju bilo koju obveznu informaciju ili informacija u vezi sa sigurnošću koje su pružili proizvođač ili uvoznik. [Am. 76]

3. Ako distributer smatra ili ima razloga vjerovati da proizvod nije u skladu s ovom Uredbom, ne stavlja proizvod na raspolaganje na tržištu dok se on ne uskladi. Nadalje, u slučaju kada proizvod nije siguran, distributer o tome obavješćuje proizvođača ili uvoznika, ovisno o tome što je primjenjivo, kao i tijelo za nadzor tržišta države članice u kojoj distributer ima poslovni nastan.

4. Dok je proizvod pod njihovom odgovornošću, distributeri osiguravaju da uvjeti skladištenja ili prijevoza ne ugrožavaju njegovu sukladnost s općim sigurnosnim zahtjevom utvrđenim u članku 4. i njegovu sukladnost sa člankom 8. stavcima 6., 7. i 8. te člankom 10. stavcima 3. i 4., ovisno o tome što je primjenjivo.

4a. Ovisno o rizicima koje neki proizvod može predstavljati, distributeri mogu, s ciljem zaštite zdravlja i sigurnosti potrošača, podvrgnuti ispitivanjima nasumce odabrane proizvode koji su stavljeni na tržište. [Am. 77]

5. Distributeri koji smatraju ili imaju razloga vjerovati da proizvod koji su stavili na raspolaganje na tržištu nije siguran ili nije u skladu s člankom 8. stavcima 6., 7. i 8. te člankom 10. stavcima 3. i 4., ovisno o tome što je primjenjivo, odmah poduzimaju popravne radnje potrebne kako bi se navedeni proizvod prema potrebi uskladio, povukao s tržišta ili opozvao. Nadalje, u slučaju kada proizvod nije siguran, distributeri o tome odmah obavješćuju proizvođača ili uvoznika, ovisno o tome što je primjenjivo, kao i tijela za nadzor tržišta onih država članica u kojima su navedeni proizvod učinili dostupnim, posebno navodeći detalje o riziku za zdravlje i sigurnost i o svim poduzetim popravnim korektivnim radnjama i rezultatima tih popravnih radnji . [Am. 78]

Članak 12.

Slučajevi u kojima se obveze proizvođača primjenjuju na uvoznike i distributere

Uvoznik ili distributer smatra se proizvođačem u smislu ove Uredbe te podliježe obvezama proizvođača na temelju članka 8. kada proizvod stavlja na tržište pod svojim imenom ili zaštitnim znakom ili kada preinačuje proizvod koji je već stavljen na tržište na način koji može utjecati na njegovu sukladnost sa zahtjevima ove Uredbe.

Članak 13.

Izuzeće od određenih obveza proizvođača, uvoznika i distributera

1. Obveza obavješćivanja tijela za nadzor tržišta u skladu s člankom 8. stavkom 9., člankom 10. stavcima 2. i 7. te člankom 11. stavcima 3. i 5. ne primjenjuje se ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	samo ograničen broj dobro utvrđenih proizvoda nije siguran;

(b)	proizvođač, uvoznik ili distributer može dokazati da je se rizik potpuno pod kontrolom i da više ne može ugroziti djelotvorno kontrolira kako bi se spriječila opasnost za zdravlje i sigurnost ljudi osoba ; [Am. 79]

(c)	uzrok rizika proizvoda takve je prirode da znanje o njemu ne predstavlja korisne informacije ni nadležnim tijelima ni javnosti. [Am. 80]

2. Komisija može putem provedbenih akata utvrditi situacije koje ispunjavaju uvjete iz stavka 1. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 19. stavka 3.

3. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 18.a kojim se utvrđuju proizvodi, kategorije ili grupe proizvoda za koje, zbog njihova niskog stupnja rizika, podaci iz članka 8. stavka 7. i članka 10. stavka 3. ne moraju biti navedeni na samom proizvodu.

Članak 14.

Identifikacija gospodarskih subjekata

1. Gospodarski subjekti tijelima , na zahtjev, daju tijelima za nadzor tržišta podatke o identitetu: na zahtjev pružaju sljedeće informacije : [Am. 81]

(a)	svakog gospodarskog subjekta koji im je isporučio proizvod;

(b)	svakog gospodarskog subjekta kojem su isporučili proizvod.

2. Gospodarski subjekti moraju biti u stanju predočiti podatke iz prvog stavka tijekom razdoblja od 10 godina nakon što im je proizvod isporučen i tijekom razdoblja od deset godina nakon što su proizvod isporučili.

2a. Kada gospodarski subjekti pruže informacije iz stavka 1., tijela za nadzor tržišta postupaju s tim informacijama kao povjerljivima.

Članak 15.

Sljedivost proizvoda

1. Za određene proizvode, kategorije ili grupe skupine proizvoda za koje su se , zbog posebnih karakteristika ili posebnih njihovih specifičnih svojstava ili specifičnih uvjeta distribucije ili uporabe, podložne sadržavati korištenja, sumnja da predstavljaju ozbiljan rizik za zdravlje i sigurnost ljudi, osoba te , prema potrebi, nakon savjetovanja s odgovarajućim dionicima Komisija može zatražiti zahtijevati od gospodarskih subjekata koji te proizvode stavljaju na tržište ili i čine ih dostupnima na tržištu da uspostave sustav sljedivosti ili da ga se pridržavaju. [Am. 83]

2. Sustav sljedivosti sastoji se od prikupljanja i pohrane podataka elektroničkim putem čime se omogućuje identifikacija proizvoda i gospodarskih subjekata uključenih u opskrbni lanac, kao i od stavljanja nosača podataka na proizvod, njegovo pakiranje ili popratne dokumente čime se omogućuje pristup podacima.

3. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 18.a:

(a)

kojim se utvrđuju proizvodi, kategorije ili grupe proizvoda koje su podložne sadržavati ozbiljan rizik za zdravlje i sigurnost ljudi kako je navedeno u stavku 1. ovog članka. Komisija u predmetnim delegiranim aktima navodi je li primijenila metodu analize rizika predviđenu Odlukom Komisije 2010/15/EU (18) ili, ako ta metoda nije prikladna za predmetni proizvod, detaljan opis primijenjene metode; [Am. 84]

(b)	kojim se određuju podaci koje gospodarski subjekti prikupljaju i pohranjuju putem sustava sljedivosti iz stavka 2. ovog članka.

4. Komisija može putem provedbenih akata utvrditi vrstu nosača podataka i njegovo postavljanje kako je navedeno u stavku 2. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 19. stavka 3.

5. Prilikom donošenja akata iz stavaka 3. i 4. Komisija uzima u obzir sljedeće:

(a)	isplativost akata, uključujući njihov utjecaj na poduzeća, osobito MSP-ove;

(b)	usklađenost sa sustavima sljedivosti dostupnim na međunarodnoj razini.

Članak 15.a

Kontaktne točke za sigurnost proizvoda

1. Države članice određuju kontaktne točke za sigurnost proizvoda na svom državnom području i priopćavaju njihove podatke za kontakt drugim državama članicama i Komisiji.

2. Komisija sastavlja i redovito ažurira popis kontaktnih točaka za sigurnost proizvoda, te ga objavljuje u Službenom listu Europske unije. Komisija te podatke stavlja na raspolaganje i na svojim internetskim stranicama. [Am. 85]

Članak 15.b

Zadaće kontaktnih točaka za sigurnost proizvoda

1. Na zahtjev gospodarskog subjekta ili nadležnog tijela druge države članice kontaktne točke za sigurnost proizvoda pružaju, između ostalog, sljedeće informacije:

(a)

tehničke propise primjenjive na određenu vrstu proizvoda na državnom području na kojemu su te kontaktne točke za sigurnost proizvoda ustanovljene i podatke o tome je li ta vrsta proizvoda podložna zahtjevu za prethodno odobrenje u skladu sa zakonima njihove države članice, kao i podatke koji se odnose na načelo uzajamnog priznavanja, kao što je predviđeno Uredbom (EZ) br. 764/2008, i primjenu te Uredbe na državnom području te države članice;

(b)	podatke za kontakt nadležnih tijela u toj državi članici preko kojih se s njima može izravno kontaktirati, uključujući pojedinosti o tijelima odgovornima za nadzor nad provedbom dotičnih tehničkih propisa na državnom području te države članice;

(c)	pravne lijekove općenito dostupne na državnom području te države članice u slučaju spora između nadležnih tijela i gospodarskog subjekta.

2. Kontaktne točke za sigurnost proizvoda odgovaraju u roku od 15 radnih dana od primitka zahtjeva iz stavka 1.

3. Kontaktne točke za sigurnost proizvoda u državi članici u kojoj je dotični gospodarski subjekt zakonito stavio na tržište dotični proizvod mogu dostaviti gospodarskom subjektu ili nadležnome tijelu iz članka 6. Uredbe (EZ) br. 764/2008 sve relevantne podatke ili primjedbe.

4. Države članice osnivaju urede u sklopu kontaktnih točaka za sigurnost proizvoda kako bi olakšale izobrazbu o zakonodavstvu i zahtjevima u vezi sa sigurnošću proizvoda općenito kao i prijenos informacija među djelatnostima s ciljem potpore izobrazbi ekonomskih subjekata na području zahtjeva u pogledu sigurnosti proizvoda.

5. Kontaktne točke za sigurnost proizvoda ne naplaćuju nikakvu naknadu za davanje informacija iz stavka 1. [Am. 86]

POGLAVLJE III.

Europske norme kojima se pruža temelj pretpostavci o usklađenosti

Članak 16.

Zahtjevi za normizaciju upućeni europskim organizacijama za normizaciju

1. Komisija može zatražiti od jedne europske organizacije za normizaciju ili više njih da izrade nacrt europske norme ili odrede europsku normu, čime se nastoji osigurati da proizvodi koji su usklađeni s takvom normom ili njezinim dijelovima budu u skladu s općim sigurnosnim zahtjevom utvrđenim u članku 4. Uzimajući u obzir stajališta odgovarajućih dionika, prema potrebi, Komisija utvrđuje zahtjeve u vezi sa sadržajem koje zatražena europska norma mora ispuniti i rok za njezino donošenje. [Am. 87]

Komisija donosi zahtjev iz prvog podstavka ovog stavka putem provedbenih akata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 19. stavka 3.

2. U roku od mjesec dana od primitka zahtjeva iz stavka 1. relevantna europska organizacija za normizaciju navodi prihvaća li ga.

3. Ako je podnesen zahtjev za financiranje, Komisija u roku od dva mjeseca od primitka prihvaćanja iz stavka 2. obavješćuje relevantne europske organizacije za normizaciju o dodjeli bespovratnih sredstava za izradu nacrta europske norme.

4. Europske organizacije za normizaciju obavješćuju Komisiju o radnjama poduzetim u svrhu razvoja europske norme iz stavka 1. Komisija i europske organizacije za normizaciju zajedno procjenjuju sukladnost europskih normi za koje su europske organizacije za normizaciju izradile nacrt ili ih odredile s početnim zahtjevom.

5. Ako europska norma ispunjava zahtjeve koje nastoji obuhvatiti i opći sigurnosni zahtjev utvrđen u članku 4., Komisija bez odgode objavljuje uputu na takvu europsku normu u Službenom listu Europske unije.

Članak 17.

Službeni prigovori na europske norme

1. Ako država članica ili Europski parlament smatraju da europska norma iz članka 16. ne ispunjava u potpunosti zahtjeve koje nastoji obuhvatiti i opći sigurnosni zahtjev utvrđen u članku 4., o tome obavješćuju Komisiju i pruža podrobno objašnjenje, a Komisija putem provedbenih akata odlučuje o:

(a)	objavljivanju, neobjavljivanju ili objavljivanju uz ograničenja upute na dotičnu europsku normu u Službenom listu Europske unije;

(b)	zadržavanju, zadržavanju uz ograničenja ili povlačenju uputa na dotičnu europsku normu u Službenom listu Europske unije ili iz njega.

2. Komisija na svojoj mrežnoj stranici objavljuje informacije o europskim normama koje su bile obuhvaćene odlukom iz stavka 1.

3. Komisija obavješćuje dotičnu europsku organizaciju za normizaciju o odluci iz stavka 1. i po potrebi zahtijeva reviziju dotične europske norme.

4. Odluka iz stavka 1. točke (a) ovog članka donosi se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 19. stavka 2.

5. Odluka iz stavka 1. točke (b) ovog članka donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 19. stavka 3.

POGLAVLJE IV.

Završne odredbe

Članak 18.

Kazne

1. Države članice utvrđuju određuju pravila o odgovarajućim kaznama primjenjivim na kršenje odredbi primjenjivima u slučaju povreda odredaba ove Uredbe i poduzimaju sve mjere potrebne mjere kako bi se osigurala njihova provedba. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće. za njihovu provedbu. Države članice obavješćuju Komisiju o navedenim odredbama najkasnije do [ umetnuti datum – 3 mjeseca prije datuma primjene ove Uredbe ] i bez odgode je obavješćuju do… (*8) i odmah je obavještavaju o svim njihovim daljnjim izmjenama. [Am. 88]

2. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće. Kod određivanja kazni iz stavka 1. uzima se u obzir veličina poduzeća se uzima težina, trajanje te, po potrebi, namjera kršenja. Osim toga, kod određivanja kazni u obzir se uzima , naročito, stanje malih i srednjih poduzeća. Kazne mogu biti povećane ako je li dotični gospodarski subjekt prethodno počinio slično kršenje, a mogu se propisati i kaznene sankcije za teške povrede. [Am. 89]

2a. Administrativnim kaznama koje se primjenjuju na povrede u najmanju se ruku kompenzira gospodarska prednost do koje se pokušalo doći povredom, no te kazne ne premašuju 10 % godišnjeg prometa ili procijenjenog godišnjeg prometa. Izrečene kazne mogu biti više od 10 % godišnjeg prometa ili procijenjenog godišnjeg prometa, ako je to potrebno za kompenzaciju gospodarske prednosti do koje se pokušalo doći povredom. Kazne mogu uključivati i kaznene sankcije za teške povrede. [Am. 90]

2b . Države članice obavještavaju Komisiju o vrsti i veličini kazni izrečenih na temelju ove Uredbe, navode stvarne povrede ove Uredbe te imena gospodarskih subjekata kojima su izrečene kazne. Komisija bez nepotrebnog odlaganja te podatke čini dostupnima javnosti u elektroničkom obliku te, po potrebi, drugim oblicima.

Komisija, na osnovi podataka primljenih u skladu s prvim podstavkom, objavljuje i ažurira crnu listu gospodarskih subjekata na razini Unije za koje je u više navrata utvrđeno da su namjerno kršili ovu Uredbu. [Am. 91]

Članak 18a.

Delegiranje ovlasti

1. Ovlast donošenja delegiranih akata dodijeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast donošenja delegiranih akata iz članka 13. stavka 3. i članka 15. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na neograničeno vrijeme od … (*9).

3. Europski parlament ili Vijeće mogu u svakom trenutku opozvati delegirane ovlasti iz članka 13. stavka 3. i članka 15. stavka 3. Odlukom o opozivu povlače se delegirane ovlasti navedene u toj odluci. Odluka proizvodi učinke dan nakon objavljivanja u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u toj odluci. Ona ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Čim donese delegirani akt, Komisija o tome istovremeno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

5. Delegirani akt donesen u skladu s člankom 13. stavkom 3. i člankom 15. stavkom 3. stupa na snagu samo ako se tomu ne usprotive ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca po obavješćivanju Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće izvijestili Komisiju da se ne protive. Taj se rok može produljiti za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 19.

Postupak u odboru

1. Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

Međutim, za potrebe članaka 16. i 17. ove Uredbe Komisiji pomaže odbor uspostavljen Uredbom (EU) br. 1025/2012. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

4. Ako se mišljenje odbora iz drugog podstavka stavka 1. treba dobiti na temelju pisanog postupka, navedeni postupak završava bez rezultata kad to u vremenskom roku za davanje mišljenja odluči predsjednik odbora ili to zahtijeva obična većina članova odbora.

Članak 21.

Ocjenjivanje

Najkasnije … (*10) [pet] godina od datuma primjene, te svakih pet godina nakon toga, Komisija ocjenjuje primjenu ove Uredbe i prenosi izvješće o ocjeni Europskom parlamentu i Vijeću. U navedenom izvješću se ocjenjuje jesu li ovom Uredbom ostvareni njezini ciljevi, naročito u pogledu poboljšanja zaštite potrošača od nesigurnih proizvoda u smislu članka 4. ove Uredbe, uzimajući u obzir njezin učinak na poduzeća, i to naročito MSP-ove. U izvješću se ocjenjuju i učinci te doprinosi Uredbe (EU) br. 1025/2012 u okviru područja primjene ove Uredbe. [Am. 92]

Članak 22.

Stavljanje izvan snage

1. Direktiva 2001/95/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od … (*11).

2. Direktiva 87/357/EEZ stavlja se izvan snage s učinkom od (*11).

3. Upućivanja na Direktivu 2001/95/EZ i Direktivu 87/357/EEZ smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i tumače se u skladu s korelacijskom tablicom u navedenom Prilogu.

Članak 23.

Prijelazne odredbe

1. Države članice ne sprečavaju stavljanje na raspolaganje na tržištu proizvoda obuhvaćenih Direktivom 2001/95/EZ, a koji su u skladu s tom Direktivom i koji su stavljeni na tržište prije … (*11)

2. Europske norme na koje su objavljene upute u Službenom listu Europske unije u skladu s Direktivom 2001/95/EZ smatraju se europskim normama iz točke (b) članka 5. ove Uredbe.

3. Mandati za normizaciju koje je Komisija dala određenoj europskoj organizaciji za normizaciju u skladu s Direktivom 2001/95/EZ smatraju se zahtjevima za normizaciju iz članka 15. stavka 1. ove Uredbe.

Članak 24.

Stupanje na snagu

1. Ova Uredba stupa na snagu … (*12).

2. Primjenjuje se od … (*13).

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u

Za Europski parlament

Predsjednik

Za Vijeće

Predsjednik

(1) SL C 271, 19.9.2013., str. 81.

(2) Stajalište Europskog parlameta od 15. travnja 2014.

(3) Direktiva 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2001. o općoj sigurnosti proizvoda (SL L 11, 15.1.2002., str. 4.)

(4) SL L, , str. .

(5) Uredba (EU) br. …/… Europskog parlamenta i Vijeća od … o nadzoru tržišta proizvoda i o izmjeni uredaba Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ, i direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EZ, 1999/5/EZ, 2000/9/EZ, 2000/14/EZ, 2001/95/EZ, 2004/108/EZ, 2006/42/EZ, 2006/95/EZ, 2007/23/EZ, 2008/57/EZ, 2009/48/EZ, 2009/105/EZ, 2009/142/EZ, 2011/65/EU, Uredbe (EZ) br. 764/2008 Uredbe (EZ) br. 765/2008 i Uredbe (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L …)

(*1) SL: u tekst unijeti broj Uredbe (2013/0048(COD)), u uvodnu izjavu, te broj, datum donošenja i uputu na objavu Uredbe u bilješku.

(6) Uredba (EZ) br. 1935/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. listopada 2004. o materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom i stavljanju izvan snage Direktiva 80/590/EEZ i 89/109/EEZ (SL L 338, 13.11.2004., str. 4.).

(7) Odluka br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o zajedničkom okviru za stavljanje na tržište proizvoda i o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 93/465/EEZ (SL L 218, 13.8.2008., str. 82.).

(8) Direktiva Vijeća 87/357/EEZ od 25. lipnja 1987. o usklađivanju zakonodavstva država članica u odnosu na proizvode koji, zbog toga što nisu onakvi kakvim se prikazuju, ugrožavaju zdravlje ili sigurnost potrošača (SL L 192, 11.7.1987., str. 49.).

(*2) Broj Uredbe (2013/0048(COD)).

(9) Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(10) Uredba (EZ) br. 764/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju postupaka koji se odnose na primjenu određenih nacionalnih tehničkih propisa na proizvode koji se zakonito stavljaju na tržište u drugoj državi članici i o stavljanju izvan snage Odluke br. 3052/95/EZ (SL L 218, 13.8.2008., str. 21.).

(11) Uredba (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o europskoj normizaciji, izmjeni direktiva Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ i direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EZ, 98/34/EZ, 2004/22/EZ, 2007/23/EZ, 2009/23/EZ i 2009/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 87/95/EEZ i Odluke br. 1673/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 316, 14.11.2012., str. 12.).

(12) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(*3) Datum stupanja na snagu ove Uredbe.

(13) Direktiva Vijeća 90/385/EEZ od 20. lipnja 1990. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na aktivne medicinske implantate (SL L 189, 20.7.1990., str. 17.).

(14) Direktiva Vijeća 93/42/EEZ od 14. lipnja 1993. o medicinskim proizvodima (SL L 169, 12.7.1993., str. 1.).

(15) Direktiva 98/79/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. listopada 1998. o in vitro dijagnostičkim medicinskim proizvodima (SL L 331, 7.12.1998., str. 1.).

(16) Uredba (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o utvrđivanju usklađenih uvjeta za stavljanje na tržište građevnih proizvoda i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 89/106/EEZ, (SL L 88, 4.4.2011., str. 5.).

(*4) Broj Uredbe (2013/0048(COD)).

(*5) Broj Uredbe (2013/0048(COD)).

(17) Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 302, 19.10.1992., str. 1.).

(*6) Broj Uredbe (2013/0048(COD)).

(*7) Broj Uredbe (2013/0048(COD)).

(18) Odluka Komisije 2010/15/EU od 16. prosinca 2009. o utvrđivanju smjernica za upravljanje Sustavom Zajednice za brzo informiranje RAPEX, koji je osnovan na temelju članka 12. postupka prijave ustanovljenog u skladu s člankom 11. Direktive 2001/95/EZ (Direktiva o općoj sigurnosti proizvoda) (SL L 22, 26.1.2010., str. 1.).

(*8) Tri mjeseca prije datuma primjene ove Uredbe.

(*9) Datum stupanja na snagu ove Uredbe.

(*10) Pet godina od datuma primjene ove Uredbe.

(*11) Datum stupanja na snagu ove Uredbe.

(*12) Datum stupanja na snagu Uredbe (2013/0048(COD))

(*13) Datum primjene Uredbe (2013/0048(COD))

PRILOG

Korelacijska tablica

Direktiva 2001/95/EZ	Direktiva 87/357/EEZ	Ova Uredba
Članak 1. stavak 1.		Članak 1.
Prvi podstavak Članka 1. stavka 2.		Članak 2. stavak 1.
Drugi podstavak Članka 1. stavka 2.		Članak 2. stavak 4.
Članak 2.		Članak 3.
Točka (b) podtočke i. – iv. Članka 2. .		Članak 6. stavak 1.
Članak 3. stavak 1.		Članak 4.
Članak 3. stavak 2.		Članak 5.
Članak 3. stavak 3.		Članak 6. stavak 2.
Članak 3. stavak 4.		—
Članak 4.		Članci 16. i 17.
Prvi podstavak Članka 5. stavka 1.		Članak 8. stavak 8.
Drugi podstavak Članka 5. stavka 1.		—
Treći podstavak Članka 5. stavka 1.		Članak 8. stavak 9.
Četvrti podstavak Članka 5. stavka 1.		Članak 8. stavci 3., 6. i 7.
Peti podstavak Članka 5. stavka 1.		—
Članak 5. stavak 2.		Članak 11.
Prvi podstavak Članka 5. stavka 3.		Članak 8. stavak 9. i članak 11. stavak 5.
Drugi podstavak Članka 5. stavka 3.		—
Članak 5. stavak 4.		—
Članak 6. stavak 1.		—
Članak 6. stavci 2. i 3.		—
Članak 7.		Članak 18.
Točka (a) Članka 8. stavka 1.		—
Točke (b) – (f) Članka 8. stavka 1.		—
Prvi podstavak Članka 8. stavka 2.		—
Drugi podstavak Članka 8. stavka 2.		—
Treći podstavak Članka 8. stavka 2.		—
Članak 8. stavak 3.		—
Članak 8. stavak 4.		—
Članak 9. stavak 1.		—
Članak 9. stavak 2.		—
Članak 10.		—
Članak 11.		—
Članak 12.		—
Članak 13.		—
Članak 14.		—
Članak 15.		Članak 19.
Članak 16.		—
Članak 17.		—
Članak 18. stavak 1.		—
Članak 18. stavak 2.		—
Članak 18. stavak 3.		—
Članak 19. stavak 1.		—
Članak 19. stavak 2.		Članak 21.
Članak 20.		—
Članak 21.		—
Članak 22.		Članak 22.
Članak 23.		Članak 24.
Prilog I. odjeljak 1.		Članak 8. stavak 9. i članak 11. stavak 5.
Prilog I. odjeljak 2. prva rečenica		—
Prilog I. odjeljak 2. druga rečenica		Članak 13. stavci 1. i 2.
Prilog I. odjeljak 3.		—
Prilog II.		—
Prilog III.		—
Prilog IV.		Prilog
	Članak 1.	Točka (e) Članka 6. stavka 1.
	Članci 2. do 7.	—

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/746

P7_TA(2014)0384

Tržišni nadzor proizvoda ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijećao tržišnom nadzoru proizvoda i izmjeni direktiva Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ, direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EZ, 1999/5/EZ, 2000/9/EZ, 2000/14/EZ, 2001/95/EZ, 2004/108/EZ, 2006/42/EZ, 2006/95/EZ, 2007/23/EZ, 2008/57/EZ, 2009/48/EZ, 2009/105/EZ, 2009/142/EZ, 2011/65/EU, Uredbe (EU) br. 305/2011, Uredbe (EZ) br. 764/2008 i Uredbe (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (COM(2013)0075 – C7-0043/2013 – 2013/0048(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/63)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0075),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 33., 114. i 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0043/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 22. svibnja 2013. (1),

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i mišljenje Odbora za međunarodnu trgovinu (A7-0346/2013),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 271, 19.9.2013., str. 86.

P7_TC1-COD(2013)0048

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju xx. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. …/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o tržišnom nadzoru proizvoda i izmjeni direktiva Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ, direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EZ, 1999/5/EZ, 2000/9/EZ, 2000/14/EZ, 2001/95/EZ, 2004/108/EZ, 2006/42/EZ, 2006/95/EZ, 2007/23/EZ, 2008/57/EZ, 2009/48/EZ, 2009/105/EZ, 2009/142/EZ, 2011/65/EU, Uredbe (EZ) br. 764/2008, Uredbe (EZ) br. 765/2008 i Uredbe (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 33., 114. i 207.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Kako bi se zajamčilo slobodno kretanje robe u Uniji, potrebno je osigurati da ona ispunjava zahtjeve kojima se osigurava visoka razina zaštite javnih interesa kao što su zdravlje i opća sigurnost osoba, zdravlje i sigurnost na radnom mjestu, zaštita potrošača, zaštita okoliša i javna sigurnost. Stroga kontrola poštovanja ovih zahtjeva ključna je za osiguravanje istinske zaštite tih interesa i stvaranje neophodnih uvjeta za pravedno tržišno natjecanje na Unijinom tržištu robe. Stoga su potrebni propisi za nadzor tržišta i kontrolu robe koja u Uniju ulazi iz trećih zemalja.

(2)

Aktivnosti nadzora tržišta koje obuhvaća ova Uredba ne bi trebale biti usmjerene isključivo na zaštitu zdravlja i sigurnosti već bi trebale biti primjenjive i na provedbu zakonodavstva Unije koje nastoji zaštititi druge javne interese, na primjer, uređujući točnost mjerenja, elektromagnetsku kompatibilnost, energetsku učinkovitost i primjenjivo zakonodavstvo o zaštiti okoliša . [Am. 1]

(3)

Treba uspostaviti opći okvir pravila i načela u vezi s nadzorom tržišta koji ne smije utjecati na temeljna pravila s postojećim zakonodavstvom Unije koje je osmišljeno da zaštiti javne interese kao što su zdravlje i sigurnost, zaštita potrošača i zaštita okoliša, već se treba usmjeriti na poboljšanje njihova djelovanja.

(4)	Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (3) prihvaćena je za uspostavljanje okvira za nadzor tržišta za nadopunjavanje i jačanje postojećih odredbi u zakonodavstvu Unije o usklađivanju koje se odnose na nadzor tržišta i provedbu takvih odredbi.

(5)

Kako bi se osigurala istovrijedna i dosljedna provedba zakonodavstva Unije o usklađivanju, Uredbom (EZ) br. 765/2008 uveden je okvir za nadzor tržišta Unije, u kojem se određuju minimalni zahtjevi na temelju ciljeva koje trebaju postići države članice, te okvir za upravnu suradnju koja uključuje razmjenu podataka između država članica.

(6)

Direktivom 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) uspostavljena su pravila za osiguranje sigurnosti proizvoda namijenjenih potrošačima ili koje će oni vjerojatno koristiti. Uredba (EZ) br. 765/2008 održala je mogućnost da ovlaštena tijela za nadzor tržišta poduzmu specifičnije mjere koje im stoje na raspolaganju u skladu s tom Direktivom.

(7)

U svojoj Rezoluciji od 8. ožujka 2011. o reviziji Opće direktive o sigurnosti proizvoda i nadzoru tržišta (5), Europski parlament tvrdio je da je postojanje jedne jedinstvene uredbe jedini način da se ima jedan jedinstveni sustav za nadzor tržišta za sve proizvode te stoga potiče Komisiju da uspostavi jedinstven sustav za nadzor tržišta za sve proizvode, na temelju jedinstvenog akta koji obuhvaća Direktivu 2001/95/EZ i Uredbu (EZ) br. 765/2008.

(8)

Ova Uredba stoga treba integrirati odredbe Uredbe (EZ) br. 765/2008, Direktive 2001/95/EZ i nekoliko akata koji se odnose na određene sektore iz zakonodavstva Unije o usklađivanju koje se odnose na tržišni nadzor u jedinstvenu uredbu koja obuhvaća proizvode na usklađenim i neusklađenim područjima Unijinog zakonodavstva, bez obzira jesu li namijenjeni za primjenu ili je vjerojatno da će ih primjenjivati, potrošači ili profesionalni djelatnici.

(9)

Zakonodavstvo Unije koje je primjenjivo na proizvode i postupke u prehrambenom lancu te posebno Uredba (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (6), uspostavlja sveobuhvatni okvir za obavljanje službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti za provjeru pridržavanja propisa o hrani i hrani za životinje, te pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, genetski modificiranim organizmima, biljnom zdravstvu i biljnom reprodukcijskom materijalu, sredstvima za zaštitu bilja i pesticidima. Ta područja bi stoga trebalo isključiti iz područja primjene ove Uredbe.

(10)

Zakonodavstvo Unije koje se odnosi na lijekove, medicinske proizvode, in vitro dijagnostičke medicinske proizvode te tvari ljudskog podrijetla sadrži posebne odredbe za osiguranje posttržišne sigurnosti koja se temelji posebno na kontroli specifičnih sektora te sustavima nadzora tržišta. Te bi proizvode stoga trebalo isključiti iz područja primjene ove Uredbe, s iznimkom njenih odredbi o kontroli proizvoda koji ulaze na tržište Unije koje se trebaju primjenjivati na te proizvode u mjeri u kojoj relevantno zakonodavstvo Unije ne sadrži posebna pravila koja se odnose na organizaciju graničnog nadzora.

(11)

Direktiva 2010/35/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7) ne primjenjuje se samo na novu pokretnu tlačnu opremu za stavljanje na raspolaganje te opreme na tržište, nego i na određenu drugu pokretnu tlačnu opremu za periodične preglede, međupreglede te izvanredne provjere i korištenje. Ta Direktiva propisuje posebnu oznaku PI te zaštitni postupak Unije i posebne postupke koji se bave pokretnom tlačnom opremom koja predstavlja rizik na nacionalnoj razini, s usklađenom pokretnom tlačnom opremom koja predstavlja rizik za zdravlje i sigurnost te sa službenom neusklađenosti. Zbog toga se postupci za nadzor proizvoda unutar Unije, koji su postavljeni u ovoj Uredbi ne trebaju primjenjivati na pokretnu tlačnu opremu iz Direktive 2010/35/EU.

(12)

Ova bi Uredba trebala uspostaviti sveobuhvatni okvir za nadzor tržišta u Uniji. Trebala bi odrediti proizvode koji ulaze i one koji ne ulaze u njezino područje primjene, nametnuti obvezu državama članicama da organiziraju i provedu nadzor tržišta kao i obvezu određivanja tijela za nadzor tržišta i određivanja njihovih ovlasti i zadataka te dodijeliti državama članicama odgovornost za uspostavu općih programa i programa specifičnih sektora.

(12a)

Ova Uredba trebala bi se primjenjivati na sve oblike opskrbe proizvodima, uključujući i prodaju na daljinu. Države članice i Komisija trebale bi razviti zajednički pristup za tržišni nadzor proizvoda koji se prodaju na internetu i, prema potrebi, dati smjernice o pripadajućim ulogama i nadležnostima subjekata uključenih u opskrbni lanac elektroničke trgovine kako bi ojačale provedbu propisa o proizvodima koji se prodaju na internetu. [Am. 2]

(13)

Dio zakonodavstva Unije o usklađivanju sadrži odredbe o nadzoru tržišta i zaštitne klauzule. Ono se može temeljiti na referentnim odredbama o nadzoru tržišta i zaštitnim klauzulama iz Odluke br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8). Ova bi Uredba trebala sadržavati sve odredbe o nadzoru tržišta koje se primjenjuju na proizvode koji ulaze u njezino područje primjene. Ova bi Uredba stoga trebala sadržavati referentne odredbe o nadzoru tržišta i zaštitne klauzule iz Odluke br. 768/2008/EZ. Odredbe u postojećem zakonodavstvu Unije o usklađivanju koje su povezane s nadzorom tržišta i zaštitnim klauzulama, bilo da su predložene prije usvajanja Odluke br. 768/2008/EZ ili se temelje na njezinim referentnim odredbama, trebalo bi ukloniti iz zakonodavstva o usklađivanju osim ako ne postoji sektorski razlozi za njihovo zadržavanje. Iznimke od zaštitnih klauzula treba napraviti u odnosu na proizvode koji podliježu Uredbi (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (9), određenu opremu koja podliježe Direktivi 2009/142/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10), određenoj tlačnoj opremi koja podliježe Direktivi 97/23/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11) te određenim tlačnim posudama koje podliježu Direktivi 2009/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12).

(14)

Kako bi cijeli proces nadzora tržišta bio transparentan i lako razumljiv, kako za tijela za nadzor tržišta, tako i za gospodarske subjekte, ova Uredba bi trebala jasno odrediti kronološke etape procesa, od trenutka kada tijela za nadzor tržišta pronađu proizvod koji smatraju potencijalno rizičnim i čiji rizik zatim procijene, do korektivnih mjera koje unutar određenog roka trebaju poduzeti gospodarski subjekti ili sama tijela za nadzor ako gospodarski subjekti to ne učine ili ako to zahtjeva hitnost situacije.

(14a)

Da bi se tijelima za nadzor tržišta olakšao rad, gospodarski subjekti tim tijelima radi provođenja njihovih aktivnosti trebaju osigurati svu potrebnu dokumentaciju i informacije. Tijela za nadzor tržišta trebala bi zahtijevati isključivo one dokumente i informacije za koje se može očekivati da ih gospodarski subjekti posjeduju u skladu s njihovom ulogom u opskrbnom lancu. [Am. 3]

(15)

Tržišni nadzor trebao bi se temeljiti na procjeni rizika koji neki proizvod predstavlja uzimajući u obzir sve relevantne podatke. Metodologija i kriteriji procjene rizika trebali bi biti homogeni u svim državama članicama kako bi se osigurale jednake mogućnosti za sve gospodarske subjekte. Proizvod koji je predmet zakonodavstva Unije o usklađivanju kojim se postavljaju osnovni uvjeti za zaštitu određenih javnih interesa trebao bi se smatrati slobodnim od rizika za javne interese ako je u skladu s tim osnovnim uvjetima. [Am. 4]

(15a)

Potrošači mogu imati aktivnu i važnu ulogu u doprinosu tržišnom nadzoru, budući da su oni obično u izravnom kontaktu s proizvodima koji predstavljaju rizik, uključujući i proizvode koji nisu u skladu s primjenjivim zakonodavstvom Unije. U tom kontekstu države članice trebale bi podizati razinu svijesti potrošača glede njihovih prava da podnose pritužbe u vezi s pitanjima koja se tiču sigurnosti proizvoda i aktivnosti tržišnog nadzora te osigurati da je postupak prijave lako dostupan, razmjerno jednostavan i učinkovit. Komisija bi, nadalje, trebala istražiti mogućnosti da podnošenje takvih pritužbi uskladi diljem Unije, na primjer, stvaranjem središnje baze podataka u kojoj se pritužbe potrošača mogu pohraniti, kao i istražiti mogućnost javne objave tih pritužbi, koje će predmetni gospodarski subjekti imati pravo pregledati i odgovoriti na njih. [Am. 5]

(16)	Proizvodi koji su predmet zakonodavstva Unije o usklađivanju kojim se ne postavljaju osnovni uvjeti, nego koji su osmišljeni za osiguranje zaštite određenih javnih interesa, trebali bi se smatrati slobodnima od rizika za javne interese ako su u skladu s tim zakonodavstvom.

(17)

Slično tome, proizvod koji nije predmet zakonodavstva Unije o usklađivanju, no koji je u skladu s nacionalnim pravilima vezanima za zdravlje i sigurnost osoba ili s europskim standardima na koje se upućuje u Službenom listu Europske unije trebao bi se smatrati slobodnim od rizika za zdravlje i sigurnost.

(18)

U svrhu ove Uredbe, treba napraviti procjenu rizika kako bi se prepoznali proizvodi koji mogu nepovoljno utjecati na javne interese zaštićene Uredbom (EU) br. …/… Europskog parlamenta i Vijeća (13) (*1) (o sigurnosti potrošačkih proizvoda), zakonodavstvom Unije o usklađivanju po sektorima i drugim Unijinim zakonodavstvom o proizvodima koji su predmet ove Uredbe. Podaci o rizicima koji su se ranije ostvarili za proizvod u pitanju trebaju biti uključeni u procjenu rizika tamo gdje su dostupni. Potrebno je također uzeti u obzir sve mjere koje su mogli poduzeti dotični gospodarski subjekti kako bi umanjili rizike. Posebna potencijalna osjetljivost potrošača, nasuprot profesionalnih korisnika, treba se uzeti obzir, zajedno s povećanom osjetljivošću određenih kategorija potrošača kao što su djeca, stariji ili invalidi.

(19)

I novi i rabljeni proizvodi podrijetlom iz države izvan Unije stavljaju se na tržište tek nakon puštanja u slobodni promet. Učinkovite kontrole na vanjskim granicama Unije nužne su za obustavljanje puštanja u promet proizvoda koji mogu predstavljati rizik ako su stavljeni na tržište Unije do procjene i konačne odluke tijela za nadzor tržišta.

(20)

Obvezivanje tijela nadležnih za kontrolu proizvoda koji ulaze na tržište Unije na provođenje provjera primjerenih razmjera stoga pridonosi sigurnijem tržištu za proizvode u Uniji. Kako bi se povećala djelotvornost takvih provjera, treba pojačati suradnju i razmjenu informacija između tih , ta tijela vlasti i tijela tržišnog nadzora bi trebala biti obvezna surađivati i razmjenjivati informacije u pogledu proizvoda koji predstavljaju rizik i proizvoda koji nisu sukladni . [Am. 6]

(21)

Tijela za nadzor tržišta trebaju imati ovlasti uništiti proizvode, onemogućiti njihovo korištenje ili narediti određenom gospodarskom subjektu da ih uništi ako to smatraju potrebnim i primjerenim kako bi bili sigurni da ti proizvodi ne predstavljaju daljnju prijetnju. Odgovarajući gospodarski subjekt bi trebao snositi sve troškove povezane s tim akcijama, posebice troškove tijela tržišnog nadzora. [Am. 7]

(22)	Tijela odgovorna za nadzor ulaska proizvoda na tržište Unije ne bi sukladno ovoj Uredbi trebala obustaviti ili odbiti puštanje u slobodni promet proizvoda koje u Uniju uvoze osobe koje ih fizički posjeduju za osobnu, nekomercijalnu uporabu.

(23)

Trebala bi postojati učinkovita, brza i točna razmjena podataka među državama članicama i između država članica i Komisije. Stoga je potrebno predvidjeti učinkovite alate za takvu razmjenu. Sustav Unije za brzo informiranje (RAPEX) pokazao se djelotvornim i učinkovitim. RAPEX-om je omogućeno da se mjere u vezi s proizvodima koji predstavljaju rizik izvan teritorija samo jedne države članice provode po cijeloj Uniji. Kako bi se izbjegla nepotrebna udvostručenja, taj se sustav treba upotrebljavati i stalno ažurirati za sve obavijesti upozorenja koji se odnose na proizvode koji predstavljaju rizik prema zahtjevima iz ove Uredbe. RAPEX bi također trebao uključivati obavijesti u vezi s materijalima u dodiru s hranom, koje su preuzete iz platforme sustava brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (RASFF). [Am. 8]

(24)

Koherentna i ekonomična aktivnost nadzora tržišta diljem Unije zahtijeva i dobro strukturirano, sveobuhvatno arhiviranje i dijeljenje relevantnih informacija o nacionalnim aktivnostima u ovom kontekstu između država članica, uključujući uputu na obavijesti koje zahtijeva ova Uredba, kako bi se oblikovala potpuna baza podataka informacija o nadzoru tržišta. Komisija je uspostavila bazu podataka pod nazivom „Informacijski i komunikacijski sustav za tržišni nadzor” koji je pogodan za ovu svrhu te bi se stoga trebao koristiti.

(25)

S obzirom na veličinu tržišta robe Europske unije i budući da nema unutarnjih granica, važno je da ova Uredba stvori okvir za tijela za nadzor tržišta država članica kako bi voljna i bi bila u mogućnosti međusobno djelotvorno surađivala te koordinirala zajedničku podršku i djelovanje. Zato bi trebalo uspostaviti , provoditi, provjeriti i primjereno financirati mehanizme za uzajamnu pomoć .

(25a)

Komisija bi trebala strogo nadzirati dosljednu primjenu ove Uredbe te bi također trebala, gdje je potrebno, dati preporuke državama članicama ako zaključi da ovlasti i sredstva dana njihovim tijelima tržišnog nadzora nisu dovoljna da bi se primjereno ispunili uvjeti ove Uredbe. [Am. 10]

(26)	Kako bi se olakšao nadzor tržišta za proizvode koji ulaze na tržište Unije iz trećih zemalja, ova Uredba treba pružiti osnovu za suradnju između tijela država članica za nadzor tržišta i tijela tih zemalja.

(26a)

Ozljede i nezgode stavljaju veliki društveni i gospodarski teret na društva u cjelini te na pojedince. Sprječavanje ozljeda i nezgoda može se pojačati prvenstveno poboljšanjem nadzora ozljeda. S obzirom na iskustva stečena u okviru projekta Zajedničke akcije za nadzor ozljeda u Europi (JAMIE), potrebno je hitno uspostaviti pravu Paneuropsku bazu podataka o ozljedama, posebice s obzirom na to da projekt JAMIE završava 2014. Nadalje, politička obveza je nužna kako bi se osiguralo da je razmjena podataka o ozljedama među državama članicama apsolutni prioritet. [Am. 11]

(27)

Potrebno je osnovati Europski forum za nadzor tržišta (EMSF) sastavljen od predstavnika tijela tržišnog nadzora. EMSF bi trebao služiti kao platforma za organiziranu suradnju između tijela vlasti država članica i trebao bi pružati kontinuirane i trajne načine uključivanja svih predmetnih sudionika, uključujući profesionalne , poslovne i potrošačke organizacije, kako bi se prilikom uspostavljanja, provođenja i nadograđivanja programa tržišnog nadzora iskoristile dostupne informacije važne za tržišni nadzor. [Am. 12]

(28)

Komisija bi trebala pružiti potporu suradnji tijela tržišnog nadzora te sudjelovati u EMSF-u. Ova Uredba bi trebala odrediti popis zadataka koje EMSF treba izvršavati. Izvršno tajništvo bi trebalo organizirati sastanke EMSF-a i pružati ostalu operativnu potporu za izvršavanje njegovih zadataka. Prilikom iduće revizije ove Uredbe, Komisija bi trebala razmotriti prijedlog da se EMSF-u dodijeli ovlast da odredi obvezujuće preporuke po pitanju kvalitete i praksi tržišnog nadzora kako bi se racionalizirale prakse tržišnog nadzora unutar Unije te povećala učinkovitosti tržišnog nadzora. [Am. 13]

(29)	Gdje je to primjereno, trebaju se uspostaviti referentni laboratoriji s ciljem pružanja stručnog, nepristranog tehničkog savjeta te za provođenje ispitivanja na proizvodima koja su potrebna u vezi s aktivnostima nadzora tržišta.

(29.a)

S obzirom na sukob između povećanog broja proizvoda koji su u protoku unutarnjim tržištem s jedne strane te ograničenja javnih sredstava koja smanjuju mogućnost drastičnog povećanja javnog tržišnog nadzora na odgovarajuću razinu s druge strane, Komisija bi trebala istražiti komplementarna, nova i inovativna rješenja temeljena na tržištu za učinkovitiji tržišni nadzor većeg razmjera, poput revizije sustava kontrole kakvoće i proizvoda koju vrši treća strana. Komisija bi trebala uključiti rezultate tih razmatranja u opći evaluacijski izvještaj. [Am. 14]

(30)

Ova Uredba treba unijeti ravnotežu između transparentnosti kroz objavu najvećeg mogućeg broja informacija i zadržavanja povjerljivosti, na primjer zbog zaštite osobnih podataka, poslovnih tajni, ili zaštite od istraga, u skladu s propisima o povjerljivosti prema važećem nacionalnom zakonu ili, što se tiče Komisije, Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (14). Štoviše, ova Uredba treba poštovati načela zaštite podataka, kao što je povjerljivo rukovanje osobnim podacima, zahtjev da se podaci obrađuju pošteno, u skladu sa zakonom i za određenu svrhu, i istovremeno osigurati njihovu kvalitetu i omogućiti pojedincima na koje se to odnosi da iskoriste svoja prava. U okviru ove Uredbe primjenjuje se Direktiva 95/46/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća (15) i Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog Parlamenta i Vijeća (16). [Am. 15]

(31)	Informacije koje nadležna tijela međusobno razmjenjuju trebaju biti predmetom jamstva stroge povjerljivosti i profesionalne tajnosti i njima se treba rukovati na takav način da se ne kompromitiraju istrage i ne dovodi u pitanje ugled gospodarskih subjekata.

(32)	Države članice trebaju osigurati pravna sredstva nadležnim sudovima i tribunalima za mjere ograničenja koje poduzimaju njihova tijela.

(33)

Države članice trebale bi utvrditi pravila o kaznama koje se primjenjuju za kršenje ove Uredbe i osigurati njihovu provedbu. Kazne moraju biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće te ovisne o ozbiljnosti kršenja, trajanju i o tome radi li se o namjernom ili opetovanom kršenju odredbi kao i o veličini poduzeća, u smislu broja zaposlenika i godišnjeg prometa predmetnog gospodarskog subjekta, posebno uzimajući u obzir male i srednje poduzetnike (MSP) . Kršenje odredbi za posljedicu treba imati administrativne kazne koje su usklađene u cijeloj Uniji. Države članice bi trebalo poticati da prihode prikupljene od tih kazni dodijele aktivnostima tržišnog nadzora. [Am. 16]

(33a)

Kako bi pojačala odvraćajući učinak sankcija, Komisija bi ih trebala objaviti. Uz to, gospodarske subjekte za koje se više puta utvrdi da su namjerno prekršili ovu Uredbu bi trebalo staviti na javnu crnu listu na razini Unije. [Am. 17]

(34)

Nadzor tržišta trebao bi se barem djelomice financirati naknadama koje plaćaju gospodarski subjekti kada tijela za nadzor tržišta zahtijevaju poduzimanje korektivnih mjera ili kada ta tijela moraju sama poduzeti neke mjere. Države članice bi trebale osigurati da se prihodi prikupljeni od naknada naplaćenih u skladu s ovom Uredbom dodijele za aktivnosti tržišnog nadzora. [Am. 18]

(35)

Kako bi se postigli ciljevi ove Uredbe, Unija bi trebala pridonijeti financiranju aktivnosti koje su potrebne za provedbu politika u području nadzora tržišta, kao što su izrada i ažuriranje smjernica, prethodnih ili pomoćnih radnji u vezi s provedbom zakonodavstva Unije i programa tehničke potpore i suradnje s trećim zemljama, kao i poboljšanje politika na razini Unije i međunarodnoj razini.

(36)	Unijino bi financiranje trebalo biti na raspolaganju u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (17), ovisno o prirodi aktivnosti koju treba financirati, posebno za potporu izvršnog tajništva EMSF-a.

(36a)

Kako bi se olakšalo utvrđivanje i sljedivost proizvoda koji predstavljaju mogući ozbiljan rizik za zdravlje i sigurnost i na taj način osigurala visoka razina zdravlja i sigurnosti potrošača, Komisiji bi se trebala dodijeliti ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u cilju uspostave paneuropske baze podataka o ozljedama. Od posebne je važnosti da Komisija prevede prikladna savjetovanja tijekom svojih pripremnih radova, uključujući savjetovanja na stručnoj razini. Prilikom pripreme i razrade delegiranih akata, Komisija treba voditi računa da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način. [Am. 19]

(37)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti bi trebale biti dodijeljene Komisiji po pitanju nacionalnih mjera koje poduzimaju države članice i o kojima obavještavaju u vezi s proizvodima koji su predmet zakonodavstva Unije o usklađivanju i uspostavljanju Unijinih referentnih laboratorija.

(38)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti bi trebale biti dodijeljene Komisiji po pitanju jedinstvenih uvjeta za provedbu provjera upućivanjem na pojedine kategorije proizvoda ili sektore, uključujući i opseg provjera koje treba provesti i prikladnost uzoraka koje treba provjeriti. Trebalo bi dodijeliti i provedbene ovlasti po pitanju načina na koje gospodarski subjekti pružaju informacije tijelima za nadzor tržišta s obzirom na uspostavljanje jedinstvenih uvjeta za utvrđivanje slučajeva u kojima takve informacije nije potrebno pružiti. Provedbene ovlasti trebalo bi također dodijeliti Komisiji po pitanju načina i postupaka za razmjenu informacija putem RAPEX-a te po pitanju usvajanja privremenih ili trajnih tržišnih ograničenja za proizvode koji predstavljaju ozbiljan rizik te, ako je potrebno, navodeći nužne kontrolne mjere koje države članice moraju provesti u svrhu njihove učinkovite provedbe u slučaju kada ostalo zakonodavstvo Unije ne pruža određeni postupak za rješavanje dotičnih rizika. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije. Uz to, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti po pitanju usvajanja opće metodologije procjene rizika Te bi se ovlasti trebale provoditi u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (18). [Am. 20]

(39)	Komisija bi trebala usvojiti hitno primjenjive provedbene akte u propisno opravdanim slučajevima vezanim za mjere ograničenja koje su povezane s proizvodima koji predstavljaju ozbiljan rizik, tamo gdje to nalažu opravdane neodložive izvanredne okolnosti.

(39a)

Načelo opreznosti, utvrđeno u članku 191. stavku 2. UFEU-a te između ostalog opisano u komunikaciji Komisije od 2. veljače 2000. pod naslovom „O načelu opreznosti”, temeljno je načelo za sigurnost proizvoda i za sigurnost potrošača, pa ga tijela za nadzor tržišta trebaju uzeti u obzir pri ocjeni sigurnosti nekog proizvoda. [Am. 21]

(40)

Odredbe o nadzoru tržišta Direktive Vijeća 89/686/EEZ (19), Direktiva 93/15/EEZ (20), Direktiva 94/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (21), Direktiva 94/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (22), Direktiva 95/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (23), Direktiva 97/23/EZ Europskog parlamenta i vijeća (24), Direktiva 1999/5/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (25), Direktiva 2000/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (26), Direktiva 2000/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (27), Direktiva 2001/95/EZ, Direktiva 2004/108/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (28), Direktiva 2006/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (29), Direktiva 2006/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (30), Direktiva 2007/23/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (31), Direktiva 2008/57/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (32), Direktiva 2009/48/EZ Europskog parlamenta (33), Direktiva 2009/105/EZ, Direktiva 2009/142/EZ, Direktiva 2011/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (34), Uredba (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (35) i Uredba (EZ) br. 765/2008 preklapaju se s odredbama iz ove Uredbe. Zbog toga bi te odredbe trebalo izbrisati. Potrebno je sukladno izmijeniti Uredbu (EZ) br. 764/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (36).

40 (a)

Izvršeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 te je on dao mišljenje 30. svibnja 2013. (37)

(41)

Budući da države članice ne mogu dostatno ostvariti ciljeve ove Uredbe, to jest osigurati da proizvodi na tržištu koji su obuhvaćeni zakonodavstvom Unije zadovoljavaju uvjet osiguranja visokog stupnja zaštite zdravlja, sigurnosti i drugih javnih interesa a istovremeno jamče funkcioniranje unutarnjeg tržišta osiguranjem okvira za dosljedni nadzor tržišta Unije, jer njihovo ostvarenje zahtijeva vrlo visok stupanj suradnje, interakcije i jedinstvenosti u radu nadležnih tijela svih država članica, pa se stoga zbog svoje veličine i učinka mogu bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz Članka 5. Ugovora o Europskoj Uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u istom članku, ova Uredba ne prelazi mjeru koja je nužna za ostvarenje tog cilja.

(42)	Ova Uredba poštuje temeljna prava i načela osobito Povelje o temeljnim pravima Europske Unije. Njome se posebno nastoji zajamčiti visoka razina zaštite ljudskog zdravlja i zaštita potrošača te potpuno poštovanje slobode poduzetništva i prava vlasništva,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom utvrđuje okvir za provjeru toga ispunjavaju li proizvodi uvjete koji jamče visoku razinu zaštite zdravlja i sigurnosti ljudi općenito, zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu, potrošača, okoliša, javne sigurnosti i drugih javnih interesa.

Odredbe ove Uredbe temelje se na načelu opreznosti. [Am. 22]

Članak 2.

Područje primjene

1. Poglavlja I., II., III., V. i VI. ove Uredbe primjenjuju se na sve proizvode koji su predmet Uredbe (EU) br. …./… (*2) o sigurnosti proizvoda] ili zakonodavstva Unije o usklađivanju, uključujući proizvode koje je proizvođač sastavio i proizveo za vlastitu upotrebu, te u mjeri u kojoj zakonodavstvo Unije o usklađivanju ne sadrži posebne odredbe s istim ciljem.

2. Poglavlja I. i IV. i članak 23. primjenjuju se na sve proizvode koje obuhvaća zakonodavstvo Unije u tolikoj mjeri da drugo zakonodavstvo Unije ne sadrži posebne odredbe o organizaciji kontrola vanjskih granica ili o suradnji između tijela nadležnih za nadzor vanjskih granica.

3. Poglavlja II., III., V. i VI. ne primjenjuju se na sljedeće proizvode:

(a)	lijekove za ljudsku ili veterinarsku uporabu;

(b)	medicinske proizvode i in vitro dijagnostičke medicinske proizvode;

(c)	krv, tkiva, stanice, organe i druge tvari ljudskog podrijetla.

4. Poglavlje III. ove Uredbe ne primjenjuje se na pokretnu tlačnu opremu koja podliježe Direktivi 2010/35/EU.

5. Članci 11. i 18. ove Uredbe ne primjenjuju se na sljedeće proizvode:

(a)	proizvode koji podliježu Uredbi (EZ) br. 1907/2006;

(b)	opremu kao što je utvrđeno u članku 1. stavku 2. točki (b) Direktive 2009/142/EZ;

(c)	tlačnu opremu koja podliježe odredbama članka 3. stavka 3. Direktive 97/23/EZ;

(d)	jednostavne tlačne posude koje podliježu članku 3. stavku 2. Direktive 2009/105/EZ.

6. Ova se Uredba ne primjenjuje na područja koja obuhvaća zakonodavstvo Unije o službenim nadzorima i drugim službenim aktivnostima koje se provode za provjeru sukladnosti sa sljedećim pravilima:

(a)	pravila kojima se uređuje hrana i sigurnost hrane u svim fazama proizvodnje, obrade i distribucije, uključujući pravila kojima se jamče poštene prakse u trgovini i zaštita potrošačkih interesa i podataka;

(b)	pravila kojima se uređuje proizvodnja i korištenje materijala i proizvoda koji dolaze u dodir s hranom;

(c)	pravila kojima se uređuje namjerno uvođenje genetski modificiranih organizama u okoliš;

(d)	pravila kojima se uređuje hrana za životinje i sigurnost hrane za životinje u svim fazama proizvodnje, obrade i distribucije te upotreba hrane za životinje, uključujući pravila kojima se jamče poštene prakse u trgovini i zaštiti potrošačkih interesa i podataka;

(e)	pravila o zahtjevima u vezi sa zdravljem životinja;

(f)	pravila kojima je cilj spriječiti i umanjiti rizike za zdravlje ljudi i životinja koji proizlaze iz nusproizvoda životinjskog podrijetla i od njih dobivenih proizvoda;

(g)	pravila o zahtjevima za dobrobit životinja;

(h)	pravila o zaštitnim mjerama protiv organizama štetnih za bilje;

(i)	pravila o proizvodnji koja je namijenjena stavljanju na tržište te stavljanju na tržište biljnog reproduktivnog materijala;

(j)	pravila o zahtjevima za stavljanje na tržište i korištenje sredstava za zaštitu bilja i održivu upotrebu pesticida;

(k)	pravila o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda;

(l)	pravila o upotrebi i označivanju zaštićenih oznaka podrijetla, zaštićenih geografskih oznaka i zajamčenih tradicionalnih posebnosti.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)	„proizvod” znači proizvod dobiven tvar, mješavina, pripravak ili roba proizvedena proizvodnim postupkom , a koji nije hrana, hrana za životinje, proizvod ljudskog podrijetla i proizvod biljaka i životinja koji je izravno povezan s njihovim budućim razmnožavanjem ; [Am. 23]

(2)	„stavljanje na raspolaganje na tržištu” znači svaka isporuka proizvoda za distribuciju, potrošnju ili uporabu na tržištu Unije u okviru trgovačke djelatnosti s plaćanjem ili bez plaćanja;

(3)	„stavljanje na tržište” znači prvo stavljanje na raspolaganje proizvoda na tržištu Unije;

(4)	„proizvođač” je svaka fizička ili pravna osoba koja proizvodi proizvod ili za koju se taj proizvod oblikuje ili proizvodi te koja navedeni proizvod stavlja na tržište pod svojim imenom ili zaštitnim znakom;

(5)	„ovlašteni zastupnik” je svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koju je proizvođač pismeno ovlastio da određene zadatke obavlja u njegovo ime s obzirom na obveze koje potonji ima prema važećem zakonodavstvu Unije. [Am. 24]

(6)	„uvoznik” je svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koja proizvod iz treće zemlje stavlja na tržište Unije;

(7)	„distributer” je svaka fizička ili pravna osoba u opskrbnom lancu, različita od proizvođača ili uvoznika, koja stavlja proizvod na raspolaganje na tržištu;

(7a)	„pružatelj usluge posredovanja” znači bilo koja fizička ili pravna osoba koja omogućuje stavljanje proizvoda na tržište ili njegovu dostupnost na istom elektroničkim putem, na primjer, putem platforme za e-trgovinu ili smještajem internetskih stranica; [Am. 25]

(8)	„gospodarski subjekti” su proizvođač, ovlašteni zastupnik, uvoznik i distributer;

(9)	„procjena sukladnosti” je procjena sukladnosti u smislu članka 2. točke 12. Uredbe (EZ) br. 765/2008;

(10)	„tijelo za procjenu sukladnosti” je tijelo za procjenu sukladnosti u smislu članka 2. točke 13. Uredbe (EZ) br. 765/2008;

(11)	„nadzor tržišta” znači aktivnosti i mjere koje javna tijela poduzimaju kako proizvodi ne bi bili štetni za zdravlje, sigurnost ili bilo koji drugi aspekt zaštite javnog interesa, te kako bi za proizvode koji spadaju u zakonodavstvo Unije o usklađivanju, osigurali njihovu usklađenost s tim zakonima;

(12)	„tijelo za nadzor tržišta” je tijelo države članice koje je nadležno za izvršavanje ovlasti utvrđenih ovom Uredbom ; [Am. 26]

(-13)

„nesukladan proizvod” je proizvod koji nije usklađen sa zahtjevima utvrđenima u mjerodavnom zakonodavstvu Unije; [Am. 27]

(13)

„proizvod koji predstavlja rizik” označava je proizvod koji ima s potencijalno nepovoljan učinak na zdravlje i sigurnost ljudi općenito, zdravlje i sigurnost na radnom mjestu, zaštitu potrošača, okoliš i javnu sigurnost kao i na druge javne interese u stupnju koji izlazi iz okvira koji se smatraju razumnima i prihvatljivima u uobičajenim i razumno predvidljivim uvjetima uporabe dotičnog proizvoda, uključujući trajanje uporabe i, po potrebi, njegovo stavljanje u uporabu te zahtjeve za instalaciju i održavanje; [Am. 28]

(13a)

„proizvod koji predstavlja rizik u nastajanju” je proizvod za koji postoje čvrsti znanstveni dokazi da predstavlja rizik koje je u nastajanju ili poznati rizik ako se proizvod koristi u novim ili nepoznatim uvjetima koje proizvođač ne može razumno predvidjeti. [Am. 29]

(14)	„proizvod koji predstavlja ozbiljan rizik” je proizvod koji predstavlja ozbiljan rizik koji zahtijeva brzo djelovanje i praćenje, uključujući slučajeve u kojima učinci nisu trenutačni;

(15)	„opoziv proizvoda” je svaka mjera usmjerena na opoziv proizvoda koji je već dostupan krajnjem korisniku;

(16)	„povlačenje proizvoda” je svaka mjera usmjerena na sprječavanje da proizvod u opskrbnom lancu bude dostupan na tržištu;

(17)	„puštanje u promet” je postupak utvrđen člankom 77. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (38);

(18)

„zakonodavstvo Unije o usklađivanju” je zakonodavstvo Unije kojim se usklađuju uvjeti za stavljanje proizvoda na tržište utvrđivanjem potrebnih obilježja proizvoda poput razine kvalitete, izvedbe, sigurnosti ili dimenzija, uključujući i zahtjeve primjenjive na proizvod po pitanju imena pod kojim se proizvod prodaje, terminologije, simbola, testiranja i njegovih metoda, pakiranja, obilježavanja ili označavanja te postupaka procjene sukladnosti. [Am. 30]

(19)	„europska norma” je europska norma kako je definirana u članku 2. stavku 1. točki (b) Uredbe (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (39);

(20)	„usklađena norma” je usklađena norma kako je definirana u članku 2. stavku 1. točki (c) Uredbe (EU) br. 1025/2012.

POGLAVLJE II.

Okvir za nadzor tržišta Unije

Članak 4.

Obveza nadzora tržišta

1. Države članice izvršavaju nadzor tržišta u odnosu na proizvode koji su obuhvaćeni ovom Uredbom.

2. Nadzor tržišta organizira se i provodi u skladu s ovom Uredbom kako bi se jamčilo da proizvodi koji predstavljaju rizik i nesukladni proizvodi ne budu stavljeni ili dostupni na tržištu Unije, a u slučaju da takvi proizvodi budu stavljeni na tržište ili dostupni na tržištu, da se usvoje učinkovite i proporcionalne mjere za uklanjanje rizika koji proizvod predstavlja ili za rješavanje nesukladnosti . [Am. 31]

3. Države članice Komisiju svake godine izvještavaju o aktivnostima nadziru provedbu aktivnosti tržišnog nadzora i kontrolama kontrola vanjskih granica te o tim aktivnostima i kontrolama izvještavaju Komisiju svake godine. Izvještaji sadrže statističke podatke o broju i rezultatima provedenih kontrola i prenose se svim državama članicama. Države članice mogu objaviti sažetak tih rezultata. Komisija te podatke čini dostupnima javnosti u elektroničkom obliku i, ako je to potrebno, u drugim oblicima . [Am. 32]

4. Rezultati nadzora i procjene aktivnosti nadzora tržišta provedenih u skladu sa stavkom 3. dostupni su javnosti u elektroničkom obliku i, ako je potrebno, u drugim oblicima. [Am. 33]

Članak 5.

Tijela za nadzor tržišta

1. Svaka država članica uspostavlja ili imenuje tijela za nadzor tržišta i utvrđuje njihove dužnosti, ovlasti i organizaciju. [Am. 34]

2. Tijela Svaka država članica daje tijelima za nadzor tržišta imaju ovlasti i potrebna sredstva za primjereno obavljanje njihovih zadaća te o tome obavještava Komisiju. Komisija procjenjuje jesu li te ovlasti i sredstva dostatni za primjereno obavljanje obveza tržišnog nadzora te države članice prema ovoj Uredbi, te čini ishode svojih zadaća procjena dostupne javnosti u elektroničkom obliku i, ako je potrebno, u drugim oblicima . [Am. 35]

3. Svaka država članica uspostavlja primjerene mehanizme kako bi osigurala da Vlasti tržišnog nadzora koje je osnovala ili odredila razmjenjuju informacije, surađuju i koordiniraju svoje aktivnosti međusobno i s tijelima zaduženima za kontrole proizvoda na vanjskim granicama Unije. [Am. 36]

4. Svaka država članica obavještava Komisiju o svojim vlastima tržišnog nadzora i njihovim područjima nadležnosti, pružajući nužne podatke za kontakt. Komisija prenosi tu informaciju čini popis dostupnim javnosti u elektroničkom obliku i, ako je to potrebno, u drugim oblicima .državama članicama i objavljuje popis vlasti tržišnog nadzora. [Am. 37]

5. Države članice obavještavaju javnost o postojanju, odgovornostima , ovlastima, dostupnim sredstvima, mehanizmima suradnje i identitetu nacionalnih tijela za nadzor tržišta te o njihovim kontakt-podatcima. [Am. 38]

Članak 6.

Opće obveze tijela za nadzor tržišta

1. Tijela za nadzor tržišta organiziraju svoje aktivnosti na način koji omogućuje da se postigne maksimalna djelotvornost. Ona provode odgovarajuće provjere obilježja proizvoda na primjerenoj razini i s primjerenom učestalošću putem dokumentarne provjere i kada je potrebno fizičkom i laboratorijskom provjerom na temelju primjerenog uzorka. Tijela za nadzor tržišta u tu svrhu provode provjere uzoraka na dovoljnom broju proizvoda dostupnih na tržištu kako bi se omogućila procjena sukladnosti tih proizvoda i stvarnog rizika koji predstavljaju. Ove provjere će zabilježiti u informacijskom i komunikacijskom sustavu za tržišni nadzor iz članka 21. Po potrebi, uz te tradicionalne mehanizme tržišnog uzorkovanja, tijela za nadzor tržišta nastoje započeti proaktivnu reviziju procesa opskrbnog lanca kod subjekata uključenih u proizvodnju, uvoz, trgovinu, brendiranje i maloprodaju proizvoda široke potrošnje. Ove provjere će zabilježiti u informacijskom i komunikacijskom sustavu za tržišni nadzor iz članka 21. [Am. 39]

U slučaju da se otkrije poznat ili nepredviđen rizik povezan s ciljevima iz članka 1. koji utječe na određen proizvod ili kategoriju proizvoda, Komisija može donijeti provedbene akte s ciljem uspostavljanja jedinstvenih uvjeta za provođenje kontrola za koje je nadležno jedno tijelo za nadzor tržišta ili više njih u vezi s određenim proizvodom ili kategorijom proizvoda , kriterijima za određivanje količine uzoraka koji se provjeravaju u odnosu na određeni proizvod ili kategoriju proizvoda te obilježjima poznatog ili nepredviđenog rizika. Ti uvjeti mogu uključivati privremeno povećanje razine i učestalosti kontrola koje se trebaju provesti te prilagodbu uzoraka koji se moraju donijeti na analizu. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 32. stavka 2. [Am. 40]

2. Ako je potrebno, Tijela za nadzor tržišta u primjerenom vremenskom roku bez odgode upozoravaju korisnike na svom teritoriju na identitet proizvoda koje su ta tijela prepoznala kao rizične. Prema potrebi, te informacije sadrže i podatke o proizvođaču, maloprodajnom kanalu i razdoblju prodaje. [Am. 41]

Tijela tržišnog nadzora surađuju s gospodarskim subjektima i drugim nadležnim nacionalnim tijelima s ciljem sprečavanja ili smanjenja rizika izazvanih proizvodima koje su ti gospodarski subjekti stavili na raspolaganje. U tom smislu, potiču i promiču dobrovoljno djelovanje gospodarskih subjekata uključujući, po potrebi, razvoj i poštovanje kodeksa o dobrom postupanju. [Am. 42]

3. Tijela za nadzor tržišta obavljaju svoje dužnosti neovisno, pošteno i nepristrano i ispunjavaju svoje obveze u skladu s ovom Uredbom; ona svoje ovlasti primjenjuju u odnosu na gospodarske subjekte u skladu s načelom proporcionalnosti.

4. Kada je to potrebno i opravdano u svrhu izvršavanja njihovih dužnosti, tijela za nadzor tržišta mogu ući u prostore gospodarskih subjekata , provesti odgovarajuće dokumentacijske provjere i preglede, kopirati važne dokumente i uzeti sve potrebne uzorke proizvoda. [Am. 43]

5. Tijela za nadzor tržišta:

(a)	potrošačima i drugim zainteresiranim stranama daju mogućnost podnošenja pritužbi o pitanjima sigurnosti proizvoda, aktivnostima nadzora tržišta i rizika koji se javljaju u vezi s tim proizvodima i na prikladan i unutar razumnog vremenskog okvira prate te pritužbe; [Am. 44]

(b)	potvrđuju da su pravodobno poduzete korektivne mjere; [Am. 45]

(c)	prate i u toku su s razvojem znanstvenih i tehničkih spoznaja po pitanju sigurnosti proizvoda i njihove sukladnost s važećim zakonodavstvom Unije . [Am. 46]

(ca)	prate nesretne slučajeve i oštećenja zdravlja za koje se sumnja da su uzrokovani proizvodima. [Am. 47]

(cb)	potiče ih se da sudjeluju u nacionalnim aktivnostima normizacije usmjerenima na razvoj ili reviziju europskih norma na zahtjev Komisije u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 1025/2012. [Am. 48]

6. Uspostavljaju se i objavljuju prikladni postupci kako bi se tijelima za nadzor tržišta omogućilo ispunjavanje obveza navedenih u stavku 5.

7. Ne dovodeći nacionalno zakonodavstvo u području povjerljivosti podataka u pitanje, osigurava se zaštita povjerljivosti s obzirom na sadržaj podataka koje su primila i prikupila tijela za nadzor tržišta. Podaci razmijenjeni između nacionalnih tijela za nadzor tržišta i Komisije o uvjetima povjerljivosti ostaju povjerljivi osim ako tijelo od kojeg povjerljivi dokument dolazi nije pristalo na njihovo otkrivanje.

8. Zaštita jamstva povjerljivosti ne sprečava širenje informacija tijelima za nadzor tržišta, koje su nužne za provođenje učinkovitih aktivnosti u nadzoru tržišta.

Članak 7.

Programi za nadzor tržišta

1. Svaka država članica sastavlja opći program za nadzor tržišta te ga razmatra i po potrebi ažurira, najmanje svake četiri godine. Program obuhvaća organizaciju nadzora tržišta i s njom povezane aktivnosti te pri provedbi zakonodavstva za usklađivanje Unije i Uredbe (EU) br. …/… (*3) (o sigurnosti proizvoda široke potrošnje) uzima u obzir specifične potrebe poduzetnika, a posebno malih i srednjih poduzetnika, te daje smjernice i pruža pomoć. Program uključuje sljedeće:

(a)	sektorsku i geografsku nadležnost tijela imenovanih sukladno članku 5. stavku 1.;

(b)	financijske, ljudske, tehničke i druge resurse dodijeljene tijelima za nadzor tržišta;

(ba)	razine i metode izračuna primjenjivih naknada za gospodarske subjekte u skladu s člancima 10. i 16.;[Am. 49]

(c)	navođenje prioritetnih područja rada različitih tijela;

(d)	mehanizme za koordinaciju između različitih tijela i s carinskim tijelima;

(e)	sudjelovanje tijela u razmjeni podataka sukladno Poglavlju V.;

(f)	sudjelovanje tijela u sektorskoj suradnji ili suradnji usmjerenoj na projekt na razini Unije;

(g)	sredstva za ispunjavanje obveza navedenih u članku 6. stavku 5.

2. Svaka država članica sastavlja programe za pojedinačne sektore s doprinosom ključnih uključenih sudionika, uključujući one profesionalnih, poslovnih i potrošačkih organizacija, te svake godine revidira i ako je potrebno ažurira te programe. Ti programi pokrivaju sve sektore u kojima tijela vlasti provode aktivnosti tržišnog nadzora. [Am. 50]

3. Opći programi i programi za pojedinačne sektore i njihova ažuriranja priopćuju se drugim državama članicama putem Komisije . Oni se, pod uvjetima članka 6. stavka 6., objavljuju elektronički i, po potrebi , na druge načine. [Am. 51]

Komisija procjenjuje opće programe i programe za pojedinačne sektore te, ako je potrebno, daje preporuke državama članicama na temelju tih procjena. Komisija čini ishode svojih procjena te, po potrebi, svoje preporuke državama članicama dostupne javnosti u elektroničkom obliku i, ako je potrebno, u drugim oblicima. [Am. 52]

Članak 8.

Opće obveze gospodarskih subjekata

1. S obzirom na svoju ulogu u opskrbnom lancu, gospodarski subjekti i po potrebi tijela za procjenu sukladnosti, tijelima za nadzor tržišta na obrazložen zahtjev dostavljaju sve dokumente i podatke koje ta tijela traže u svrhu izvršenja svojih aktivnosti, na jeziku koji ona mogu lako razumjeti. Takvi podaci uključuju informacije koje omogućavaju točnu identifikaciju proizvoda i po potrebi olakšavaju lociranje proizvoda. Ako je gospodarski subjekt dotične dokumente i podatke već primio od drugog gospodarskog subjekta i ako su oni prema propisima Unije i država članica o poslovnoj tajni klasificirani kao povjerljivi , tijela za nadzor tržišta jamče povjerljivost prilikom ustupanja tih dokumenata i podataka . [Am. 53]

2. Gospodarski subjekti surađuju s tijelima za nadzor tržišta pružaju sve potrebne informacije uključujući informacije na njihov zahtjev, u svakoj aktivnosti koja je poduzeta kako bi se uklonili rizici koje predstavljaju proizvodi koje su stavili na tržište ili na raspolaganje na tržištu ili nesukladnost tih proizvoda.omogućuju preciznu identifikaciju i olakšavaju lociranje proizvoda. [Am. 54]

2.a. Svi podatci dostupni ili dostavljeni tijelima za nadzor tržišta na temelju ovog članka moraju biti jasni, razumljivi i razgovijetni. [Am. 55]

2.b. Obveze utvrđene ovim člankom primjenjuju se i na pružatelje usluga posredovanja. [Am. 56]

POGLAVLJE III.

Kontrola proizvoda unutar Unije

Članak 9.

Nesukladni proizvodi i proizvodi koji predstavljaju rizik [Am. 57]

1. Kada, prilikom provedbe provjera spomenutih u članku iz članka 6. stavka 1. ili kao rezultat dobivenih informacija, tijela za nadzor tržišta imaju dovoljan razlog vjerovati da je proizvod stavljen na tržište ili dostupan na njemu ili koji se koristi prilikom pružanja usluge nesukladan ili predstavlja rizik, provode procjenu rizika u vezi s tim proizvodom uzimajući u obzir razmatranja i kriterije utvrđene člankom 13. ove Uredbe i člankom 6. Uredbe (EU) br. …/…. (*4) [Am. 58]

Tijela za nadzor tržišta uzimaju u obzir sve izravno dostupne i razumljive rezultate testova i procjene rizika koje su gospodarski subjekti ili druge osobe ili tijela, uključujući tijela drugih država članica, već provele u vezi s tim proizvodom. [Am. 59]

2. Kad je riječ o proizvodu koji je predmet , službeno nepoštovanje zakonodavstva Unije o usklađivanju, službeno neispunjavanje ovoga zakona može biti dovoljan razlog da tijela za nadzor tržišta smatraju da proizvod može predstavljati rizik u bilo kojem od sljedećih slučajeva: [Am. 60]

(a)	oznaka CE ili druge oznake koje zahtijeva zakonodavstvo Unije o usklađivanju nisu istaknute, ili su nepravilno istaknute;

(aa)	proizvod ili bilo koje predstavljanje proizvoda neovlašteno sadrži žig koji je zapravo sličan prijavljenom žigu za taj proizvod i time onemogućuje osiguranje autentičnosti ili podrijetla. [Am. 61]

(b)	EU izjava o sukladnosti nije sastavljena, ili je sastavljena nepravilno;

(c)	tehnička dokumentacija je nepotpuna ili nedostupna;

(d)	tražene oznake ili upute za korištenje su nepotpune ili nedostaju.

Neovisno o tome pokazuje li procjena rizika da proizvod zaista predstavlja rizik, tijela za nadzor tržišta traže od gospodarskog subjekta da ispravi formalnu nesukladnost. Ako gospodarski subjekt to ne učini, tijela za nadzor tržišta osiguravaju mogu, ako je to prikladno, povući ili opozvati proizvod koji je u pitanju sve dok neusklađenost nije ispravljena . povlačenje ili opozivanje [Am. 62]

3. Ne dovodeći u pitanje članak 10. stavak 4., kada tijela za nadzor tržišta dokažu da proizvod predstavlja rizik, bez odgode određuju potrebne korektivne mjere koje odgovarajući gospodarski subjekt mora primijeniti kako bi se u određenom roku ograničio rizik. Tijela za nadzor tržišta odgovarajućem gospodarskom subjektu mogu preporučiti korektivne mjere koje treba primijeniti ili ih s njim dogovoriti.

Gospodarski subjekt jamči da su usvojene sve potrebne korektivne mjere u odnosu na proizvode koje je stavio na raspolaganje na tržištu Unije.

Gospodarski subjekt pruža sve potrebne informacije tijelima za nadzor tržišta u skladu s člankom 8., a posebno sljedeće informacije:

(a)	potpuni opis rizika koje proizvod predstavlja;

(b)	opis korektivnih mjera koje su se poduzele za rješavanje rizika.

Kad je to moguće, tijela za nadzor tržišta utvrđuju proizvođača ili uvoznika proizvoda i, osim na distributera, interveniraju u odnosu na tog gospodarskog subjekta.

4. Usvajanje korektivnih mjera od strane gospodarskih subjekata u odnosu na proizvod koji predstavlja rizik može uključivati: [Am. 63]

(a)	u slučaju proizvoda koji se odnose na zahtjeve koji su utvrđeni zakonodavstvom Unije o usklađivanju, poduzimanje potrebnih mjera za usklađivanje proizvoda s tim zahtjevima;

(b)

u slučaju da proizvod koji bi mogao predstavljati rizik samo u određenim okolnostima ili samo određenim osobama, a taj rizik nije razmotren prilikom sastavljanja zahtjeva zakonodavstva Unije o usklađivanju: [Am. 64]

(i)	stavljanje na proizvod prikladnih, jasno formuliranih, lako razumljivih upozorenja o rizicima koje on može predstavljati, na službenom jeziku ili jezicima država članica u kojima je proizvod dostupan na tržištu;

(ii)	podvrgavanje oglašavanja proizvoda prethodnim uvjetima;

(iii)

upozoravanje na rizik osoba kod kojih on postoji, pravovremeno bez odgode i na odgovarajući način, između ostalog tiskanjem posebnih upozorenja; [Am. 65]

(c)	u slučaju proizvoda koji mogu predstavljati ozbiljan rizik, privremeno sprječavanje stavljanja proizvoda na tržište ili na raspolaganje na tržištu za koje se čeka procjena rizika;

(d)

u slučaju proizvoda koji predstavlja ozbiljan rizik:

(i)	smjesta spriječiti da se stavi na tržište ili na raspolaganje na tržištu; [Am. 66]

(ii)	povlačenje ili opoziv proizvoda s tržišta i trenutno upozorenje javnosti na primjeren način o riziku koji predstavlja; [Am. 67]

(iii)

uništenje proizvoda ili onemogućenje njegovog korištenja na bilo koji drugi način.

5. Komisija može usvojiti provedbene akte koji utvrđuju načine pružanja informacija u skladu s trećim podstavkom stavka 3., istovremeno osiguravajući učinkovitost i ispravno djelovanje sustava. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 32. stavka 2. [Am. 68]

Članak 10.

Mjere koje su poduzela tijela za nadzor tržišta

1. U slučaju da tijela za nadzor tržišta ne mogu ustanoviti identitet odgovarajućeg gospodarskog subjekta ili da gospodarski subjekt nije poduzeo potrebne korektivne mjere sukladno članku 9. stavku 3. u navedenom vremenskom roku, tijela za nadzor tržišta poduzet će sve potrebne mjere za rješavanje rizika od tog proizvoda.

2. Za potrebe stavka 1. ovog članka, tijela za nadzor tržišta mogu obvezati odgovarajuće gospodarske subjekte da poduzmu, između ostaloga, bilo koju korektivnu mjeru na koju se upućuje u članku 9. stavku 4. ili mogu sami po potrebi poduzeti takve mjere.

Tijela za nadzor tržišta mogu uništiti ili na neki drugi način onemogućiti korištenje proizvoda koji predstavlja rizik ako smatraju da je to potrebno i primjereno. [Am. 69]

Sve troškove tijela za nadzor tržišta koji su nastali u okviru primjene prvog podstavka snosi relevantni gospodarski subjekt, osim ako tijelo za nadzor tržišta smatra da to nije primjereno; u tom slučaju može odlučiti da gospodarski subjekt troškove snosi samo djelomično. [Am. 70]

Prvi podstavak neće sprečavati države članice da omoguće tijelima za nadzor tržišta da poduzmu druge, dodatne mjere.

3. Prije provođenja bilo koje mjere iz stavka 1. u vezi s gospodarskim subjektom koji nije poduzeo potrebne korektivne mjere, tijela za nadzor tržišta daju mu najmanje 10 dana unutar kojih može biti saslušan. [Am. 71]

4. Kada tijela za nadzor tržišta smatraju da proizvod predstavlja ozbiljan rizik, poduzimaju sve potrebne mjere i imaju na to pravo a da prethodno ne zatraže od gospodarskog subjekta da poduzme korektivne mjere u skladu s člankom 9. stavkom 3. i bez prethodnog davanja mogućnosti obrazloženja subjektu. U takvim će slučajevima gospodarski subjekt biti saslušan čim to bude praktično izvodljivo.

5. Svaka mjera poduzeta u skladu sa stavcima 1. ili 4.:

(a)	odmah se priopćava gospodarskom subjektu, zajedno s informacijama o raspoloživim mjerama sukladnim zakonodavstvu države članice o kojoj je riječ;

(b)	navodi točne razloge na kojima je utemeljena;

(c)	bez odgode se uklanja ako gospodarski subjekt pokaže da je poduzeo potrebne korektivne radnje.

U svrhu točke (a) prvog podstavka, kada gospodarski subjekt kojemu je određena mjera nije gospodarski subjekt u pitanju, proizvođač koji se nalazi u Uniji ili uvoznik obavješćuju se o mjeri, ako je tijelima za nadzor tržišta poznat njegov identitet.

6. Kad je riječ o proizvodima za koje je primijećeno da predstavljaju rizik , tijela za nadzor tržišta na vlastitoj internetskoj stranici, u mjeri potrebnoj za zaštitu interesa korisnika proizvodâ u Uniji, objavljuju informacije o prepoznavanju proizvoda, vrsti rizika i mjerama koje se trebaju poduzeti radi sprečavanja, smanjenja ili uklanjanja rizika. Te se informacije ne objavljuju kada je ključno održati povjerljivost radi zaštite poslovnih tajni, zaštititi osobne podatke u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i zakonodavstvom Unije ili izbjeći dovođenje u pitanje aktivnosti nadzora i istrage. [Am. 72]

7. Mjere poduzete u skladu stavaka 1. ili 4. predmet su pravnih lijekova, uključujući posezanje za nadležnim nacionalnim sudovima.

8. Tijela za nadzor tržišta mogu naplatiti naplaćuju naknade relevantnim gospodarskim subjektima koji su uhvaćeni u stavljanju na tržište ili u stavljanju na raspolaganje na tržištu neusklađenih proizvoda i proizvoda koji na tržištu Unije predstavljaju rizik. Takve naknade u potpunosti ili djelomično pokrivaju troškove njihovih aktivnosti, uključujući i testiranja provedena u svrhu procjene rizika kod provedbe mjera u skladu sa stavcima 1. ili 4. [Am. 73]

Naknade se izračunavaju na temelju stvarnih troškova svake aktivnosti tržišnog nadzora i primjenjuju se na gospodarske subjekte koji su predmet takvih aktivnosti tržišnog nadzora. Takva naknada ne prelazi stvarni trošak provedene aktivnosti tržišnog nadzora i može djelomično ili u potpunosti odražavati vrijeme koje je osoblje tijela tržišnog nazora potrošilo na provedbu kontrola tržišnog nadzora. [Am. 74]

Članak 11.

Unijina procjena za proizvode koji se kontroliraju unutar Unije te su predmet zakonodavstva o usklađivanju

1. Unutar 60 30 dana od komunikacije Komisije državama članicama, u skladu s člankom 20. stavkom 4., o mjerama koje je provela država članica koja izvorno izvještava u skladu sa stavcima 1. ili 4. članka 10., država članica može imati prigovor na te mjere u slučaju kada se one odnose na proizvod koji je predmet zakonodavstva Unije o usklađivanju. Država članica navodi svoje razloge za prigovor, ističe svaku razliku u svojoj procjeni rizika kojeg predstavlja proizvod i spominje sve posebne okolnosti i sve dodatne informacije o proizvodu koji je u pitanju. [Am. 75]

2. Ako država članica ne podnese prigovor sukladno stavku 1. te Komisija ne smatra da su nacionalne mjere suprotne zakonodavstvu Unije, mjere koje poduzima država članica izvjestiteljica smatraju se opravdanima i svaka država članica osigurava da se mjere ograničenja poduzimaju bez odgode u pogledu proizvoda u pitanju.

3. Ako država članica uloži prigovor u skladu sa stavkom 1. ili ako Komisija smatra da bi nacionalne mjere mogle biti u suprotnosti sa zakonodavstvom Unije, Komisija se bez odgađanja savjetuje s državom članicom izvjestiteljicom i s dotičnim gospodarskim subjektima te ocjenjuje nacionalne mjere, u roku od najviše 30 dana , uzimajući u obzir znanstvene i tehničke dokaze. [Am. 76]

3.a. Ako država članica uloži prigovor u skladu sa stavkom 1.ili Komisija smatra da nacionalna mjera može biti suprotna pravu Unije, o tome obavještava sve države članice preko kontaktnih točaka RAPEX-a. [Am. 77]

4. Na temelju rezultata procjene provedene u skladu sa stavkom 3., Komisija može u roku od tri mjeseca odlučuje putem provedbenih akata jesu ili nacionalne mjere opravdane i trebaju li slične mjere poduzeti sve druge države članice koje to još nisu učinile. U tom slučaju upućuje odluku državama članicama o kojima je riječ i odmah je priopćava svim državama članicama i odgovarajućem gospodarskom subjektu ili subjektima. [Am. 78]

5. Ako Komisija odluči da su nacionalne mjere opravdane, svaka država članica bez odgode poduzima potrebne mjere ograničenja. Ako odluči da nacionalne mjere nisu opravdane, država članica izvjestiteljica i druge države članice koje su poduzele slične mjere ih povlače i obavijest sastavljenu u RAPEX-u sukladno članku 20.

6. Ako se nacionalna mjera smatra opravdanom, a utvrdi se da proizvod nije u skladu sa zakonodavstvom Unije o usklađivanju zbog nedostataka u važećim usklađenim normama, Komisija obavještava relevantnu europsku organizaciju za normizaciju te poduzima odgovarajući zahtjev sukladno članku 11. Uredbe (EU) br. 1025/2012.

Članak 12.

Djelovanje Unije u vezi proizvoda koji predstavljaju ozbiljan rizik

1. Kada je očito da proizvod, određena kategorija ili skupina proizvoda, kad se koriste u skladu s njegovom predviđenom namjenom ili pod razumno predvidljivim okolnostima predstavljaju ozbiljan rizik, Komisija može, zavisno o težini situacije, putem provedbenih akata poduzeti bilo kakve odgovarajuće mjere uključujući mjere zabrane, obustave ili ograničenja plasiranja, stavljanja takvih proizvoda na tržište ili utvrđivanja posebnih uvjeta za njihovo reklamiranje kako bi se zajamčila visoka razina zaštite javnog interesa, ako se taj rizik ne može obuzdati na zadovoljavajući način mjerama koje je poduzela/su poduzele država članica/države članice u pitanju, ili bilo kojim drugim postupkom zakonodavstva Unije. Tim provedbenim aktima Komisija može utvrditi odgovarajuće kontrolne mjere koje države članice trebaju poduzeti kako bi zajamčile njihovu učinkovitu provedbu.

Provedbeni akti navedeni u prvom podstavku ovog stavka usvojeni su u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 32. stavka 2.

Iz opravdanih i nezaobilaznih hitnih razloga, koji se odnose na zdravlje i sigurnost ljudi općenito, zdravlje i sigurnost na radnom mjestu, zaštitu potrošača, okoliš, javnu sigurnost i ostale javne interese, u skladu s postupkom iz članka 32. stavka 3. Komisija donosi provedbene akte koji se neposredno primjenjuju.

2. Za proizvode i rizike koji podliježu Uredbi (EZ) br. 1907/2006, Komisija može donijeti odluku u skladu sa stavkom 1. ovog članka samo kada postoji razlog vjerovati da je potrebno hitno djelovanje radi zaštite zdravlja ljudi ili okoliša. Odluka Komisije u skladu sa stavkom 1. ovog članka vrijedi do dvije godine, a može se produljiti za sljedeće dvije godine. Takva odluka ne dovodi u pitanje predviđeni postupak u navedenoj Uredbi. Komisija odmah obavještava države članice i Europsku agenciju za kemikalije o odluci navodeći razloge za donošenje odluke i predočuje znanstvene i tehničke podatke na kojima se temelji privremena mjera. U slučaju da privremena mjera koju je donijela Komisija ograničava stavljanje proizvoda na tržište ili upotrebu neke tvari, Komisija uvodi zajednički postupak ograničavanja podnoseći dosje Europskoj agenciji za kemikalije, u skladu s Prilogom XV. Uredbe (EZ) br. 1907/2006, u roku od tri mjeseca nakon donošenja odluke Komisije. [AM. 79]

3. Izvoz proizvoda iz Unije za koje je zabranjeno stavljanje na tržište ili da budu dostupni na tržištu Unije sukladno mjeri donesenoj u skladu sa stavkom 1. zabranjen je, osim ako to mjera izričito ne dopušta.

4. Svaka država članica može poslati obrazloženi zahtjev Komisiji da ispita potrebu donošenja mjera na koje upućuje stavak 1.

Članak 13.

Procjena rizika

1. Procjena rizika temelji se na dostupnim znanstvenim ili tehničkim dokazima. Procjena rizika provodi se u skladu s općom metodologijom procjene rizika i, po potrebi, smjernicama Komisije za primjenu te metodologije na određenu kategoriju proizvoda. Komisija provedbenim aktima donosi opću metodologiju procjene rizika. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 32. stavka 2. [Am. 80]

Za proizvode koji podliježu Uredbi (EZ) br. 1907/2006 procjena rizika provodi se prema potrebi u skladu s relevantnim dijelovima Priloga I. toj Uredbi.

2. U smislu procjene rizika, tijela za nadzor tržišta uzimaju u obzir opseg u kojem je proizvod u skladu sa sljedećim:

(a)

svi zahtjevi koji su utvrđeni zakonodavstvom Unije o usklađivanju ili su u skladu s njime te koji se primjenjuju na proizvod i povezani su s mogućim rizikom koji se razmatra, u potpunosti uzimajući u obzir izvješća ili potvrde o ispitivanju, kontroli ili umjeravanju kojima se potvrđuje sukladnost a koje izdaje tijelo za procjenu sukladnosti ovlašteno u skladu s Uredbom (EZ) br 765/2008, uključujući procjene sastavljene u skladu s Uredbom (EZ) br. 1907/2006, na primjer u okviru registracije, odobrenja, ograničenja ili prijave; [Am. 81]

(b)

ako ne postoje zahtjevi utvrđeni u zakonodavstvu Unije o usklađivanju ili sukladni s njim, posebna pravila utvrđuju zdravstvene i sigurnosne zahtjeve za takve proizvode u nacionalnom zakonu države članice u kojoj je stavljen na raspolaganje na tržište, pod uvjetom da su takva pravila u skladu sa zakonom Unije;

(c)	svaka europska norma koja je objavljena u Službenom listu Europske Unije.

2.a. Ako nema kriterija iz stavka 2. točaka (a), (b) i (c) ovog članka, u obzir se uzima članak 6. Uredbe (EU) br.… /… (*5) [Am. 82]

3. Poštovanje bilo kojeg od kriterija spomenutih u točkama (a), (b) i (c) stavka 2. podrazumijeva pretpostavku da proizvod na odgovarajući način štiti javne interese na koje se ti kriteriji odnose. Međutim, to ne sprječava tijela nadležna za nadzor tržišta da poduzmu korake u skladu s ovom Uredbom ako postoje dokazi da, unatoč takvoj sukladnosti ili pridržavanju, proizvod predstavlja rizik. U tom slučaju, tijela nadležna za nadzor tržišta dokazuju da proizvod predstavlja rizik. [Am. 83]

4. Mogućnost dosezanja veće mjere zaštite dotičnih javnih interesa i dostupnost drugih proizvoda koji predstavljaju niži rizik nisu dovoljni razlozi zbog kojih se smatra da proizvod predstavlja rizik. [Am. 84]

4a. Komisija može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev tijela za nadzor tržišta, za procjenu rizika zadužiti referentni laboratorij Unije, u skladu s člankom 28. Takva je procjena obvezujuća za sve dionike. [Am. 85]

4b. U slučajevima kada se prakse procjene rizika države članice razlikuju i rezultiraju različitim interpretacijama potrebe za poduzimanjem mjere u vezi sa sličnim proizvodima, Komisija pruža smjernice o odgovarajućim praksama procjene rizika. Komisiji će pomagati znanstveni odbori uspostavljeni prema Odluci Komisije 2004/210/EZ (40) te će se u obzir uzeti svi dostupni znanstveni i tehnički dokazi povezani s rizicima koji se procjenjuju. [Am. 86]

POGLAVLJE IV.

Kontrola proizvoda koji ulaze u Uniju

Članak 14.

Provjere i obustava puštanja u promet

1. Tijela država članica ovlaštena za kontrolu proizvoda na vanjskim granicama Unije imaju ovlasti i potrebna sredstva za pravilno izvođenje svojih zadaća. Ona provode odgovarajuće dokumente i po potrebi fizičke i laboratorijske provjere na proizvodima prije nego što se ti proizvodi puste u slobodan promet.

2. Ako je više tijela odgovorno za nadzor tržišta ili nadzor vanjskih granica države članice, ta tijela međusobno surađuju razmjenom informacija bitnih za njihove funkcije.

3. U pogledu članka 17., tijela nadležna za vanjske granice obustavljaju puštanje proizvoda u slobodan promet na tržište Unije kada, tijekom provjera iz stavka 1. ovog članka, imaju razloga vjerovati da proizvod može predstavljati rizik.

U vezi s proizvodom koji mora biti u skladu sa zakonodavstvom Unije o usklađivanju u trenutku puštanja u slobodni promet formalno nepridržavanje tog zakonodavstva dovoljan je razlog da tijela država članica smatraju da proizvod može predstavljati rizik u bilo kojem od sljedećih slučajeva:

(a)	nije praćen dokumentacijom koja se zahtijeva zakonodavstvom Unije o usklađenju;

(b)	nije obilježen ili označen u skladu sa zakonodavstvom;

(ba)	proizvod ili bilo koje predstavljanje proizvoda neovlašteno sadrži žig koji je zapravo sličan prijavljenom žigu za taj proizvod i time onemogućuje osiguranje autentičnosti ili podrijetla; [Am. 87]

(c)	ima oznaku CE ili drugu oznaku koju zahtijeva zakonodavstvo Unije o usklađivanju koja je stavljena na pogrešan ili obmanjujući način.

3.a. Ako proizvodi nisu namijenjeni stavljanju na tržište u državi članici u kojoj se puštaju u slobodni promet, jezik na kojem se predstavljaju informacije iz točaka (a), (b), (ba) i (c) drugog podstavka stavka 3. tijelima zaduženima za nadzor vanjskih granica ne daju dovoljno razloga za vjerovanje da proizvod može predstavljati rizik. [Am. 88]

3b. Korektivne mjere tijela za nadzor tržišta moraju biti razmjerne ozbiljnosti nesukladnosti. [Am. 89]

4. Tijela nadležna za nadzor vanjskih granica odmah obavješćuju tijela za nadzor tržišta o svakoj takvoj obustavi sukladno stavku 3.

5. U slučaju kvarljivih proizvoda tijela ovlaštena za nadzor vanjskih granica, što je više moguće, trude se osigurati olakšavaju donošenje mjera kojima se osigurava da svi zahtjevi koje ona mogu nametnuti u vezi sa skladištenjem proizvoda ili parkiranjem vozila koja se upotrebljavaju za prijevoz nisu nespojivi s čuvanjem tih proizvoda. [Am. 90]

6. Kada, u odnosu na proizvode koji nisu prijavljeni za slobodno tržište, tijela nadležna za kontrolu vanjskih granica imaju razloga vjerovati da ti proizvodi predstavljaju rizik, ona prosljeđuju sve relevantne informacije tijelima nadležnima za kontrolu vanjskih granica u državi članici koja je konačno odredište.

Članak 15.

Puštanje u promet

1. Proizvod čije su stavljanje u promet tijela nadležno za nadzor vanjskih granica obustavila u skladu s člankom 14. pušta se u promet ako u roku od tri radna dana od obavijesti o obustavi spomenuta tijela ne prime od tijela za nadzor tržišta zahtjev da se zadržavanje nastavi ili ih ta tijela ne obavijeste da proizvod ne predstavlja rizik te pod uvjetom da su ispunjeni svi ostali zahtjevi i formalnosti povezani s tim otpuštanjem. [Am. 91]

2. Ako tijela za nadzor tržišta zaključe da proizvod čije je otpuštanje obustavljeno zbog formalne neusklađenosti prema članku 14. stavku 3. podstavku 2., ne predstavlja stvarni rizik, gospodarski subjekt popravlja usprkos tome formalnu nesukladnost prije nego što se proizvod pusti u slobodni promet.

3. Ispunjavanje zahtjeva zakonodavstva Unije o usklađivanju koji se primjenjuju na proizvod u trenutku njegova puštanja u promet a koji su povezani s mogućim rizikom koji se razmatra, uzimajući u potpunosti u obzir izvješća ili potvrde o ispitivanju kontroli i umjeravanju ili potvrde o usklađenosti kojima se potvrđuje sukladnost a koje izdaje tijelo za ocjenu sukladnosti ovlašteno u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008 , za tijela za nadzor tržišta podrazumijeva pretpostavku da proizvod ne predstavlja rizik. Međutim, to ne sprječava tijela za tržišni nadzor da tijelima za nadzor vanjskih granica daju uputu da ne puste proizvod u promet ako postoji dokaz da, unatoč takvom pridržavanju, proizvod zapravo predstavlja rizik. [Am. 92]

Članak 16.

Odbijanje puštanja u promet

1. Kada tijela za nadzor tržišta zaključe da proizvod predstavlja rizik, ona zahtijevaju od tijela koja provode nadzor vanjskih granica da taj proizvod ne puštaju u slobodan promet i da na trgovački račun koji prati proizvod i svaki drugi relevantni popratni dokument uključe sljedeću napomenu:

„Proizvod predstavlja rizik – nije odobreno puštanje u slobodan promet – Uredba (EU) br. …/…/EU (*6)”.

2. Ako se taj proizvod kasnije prijavljuje za carinski postupak različit od puštanja u slobodan promet i pod uvjetom da se tome ne protive tijela za nadzor tržišta, napomena utvrđena u stavku 1. se također pod istim uvjetima uključuje u, sukladno uvjetima postavljenima u tom stavku, u dokumente koji se upotrebljavaju u vezi s tim postupkom.

3. Tijela za nadzor tržišta ili tijela nadležna za kontrolu vanjskih granica, ovisno o slučaju, mogu uništiti ili na neki drugi način onemogućiti korištenje proizvoda koji predstavlja rizik ako to smatraju potrebnim i primjerenim. Troškove takvih radnji snosi osoba koja je prijavila proizvod za slobodan promet.

4. Tijela za nadzor tržišta tijelima ovlaštenim za nadzor vanjskih granica dostavljaju podatke o kategorijama proizvoda za koje je utvrđen ozbiljan rizik u smislu stavka 1.

5. Mjere poduzete u skladu stavaka 1. ili 3. predmet su pravnih lijekova, uključujući posezanje za nadležnim nacionalnim sudovima.

6. Tijela za nadzor tržišta mogu naplatiti naplaćuju osobi koja prijavljuje proizvod za slobodni protok naknade koje u potpunosti ili djelomično pokrivaju troškove njihovih aktivnosti, uključujući testiranje provedeno u svrhu procjene rizika kod provedbe mjera u skladu sa stavkom 1. [Am. 93]

Naknade se izračunavaju na temelju stvarnih troškova svake aktivnosti tržišnog nadzora i primjenjuju se na osobu koja prijavljuje proizvod za slobodni protok a koja je predmet takvih aktivnosti tržišnog nadzora. Takve naknade neće prelaziti stvarni trošak provedene aktivnosti tržišnog nadzora i može djelomično ili u potpunosti odražavati vrijeme koje je osoblje tijela za nadzor tržišta potrošilo na provedbu kontrola tržišnog nadzora. [Am. 94]

Članak 17.

Osobni uvoz

1. Kada proizvod ulazi u Uniju zajedno s fizičkom osobom koja ga fizički posjeduje te se razumno čini da je namijenjen osobnoj uporabi te osobe, njegovo puštanje neće se obustaviti u skladu s člankom 14. stavkom 3., osim ako se uporabom proizvoda može ugroziti zdravlje ljudi, životinja ili biljaka.

2. Smatra se da je proizvod namijenjen za osobnu uporabu fizičke osobe koja ga unosi u Uniju ako je povremene prirode i ako je namijenjen isključivo za uporabu od te osobe ili njenih članova obitelji te po svojoj prirodi ili količini ne ukazuje na bilo kakvu komercijalnu namjeru.

Članak 18.

Procjena Unije za proizvode koji ulaze u Uniju te su predmet zakonodavstva Unije o usklađivanju

1. Država članica može uložiti prigovor, u roku od 60 30 dana od Komunikacije Komisije državama članicama u skladu s člankom 20. stavkom 4., na svako odbijanje države članice izvjestiteljice da proizvod pusti u slobodan promet ako se to odbijanje odnosi na proizvod koji je podložan zakonodavstvu Unije o usklađivanju. Država članica navodi svoje razloge za prigovor, ističe svaku razliku u svojoj procjeni rizika kojeg predstavlja proizvod i spominje sve posebne okolnosti i sve dodatne informacije o proizvodu koji je u pitanju. [Am. 95]

2. Ako država članica ne podnese prigovor sukladno stavku 1. te Komisija ne smatra da su nacionalne mjere suprotne zakonodavstvu Unije, odbijanje od strane država članica izvjestiteljica smatraju se opravdanima i svaka država članica osigurava da se mjere ograničenja poduzimaju bez odgode u pogledu proizvoda u pitanju.

3. Ako država članica uloži prigovor u skladu sa stavkom 1. ili ako Komisija smatra da bi odbijanje moglo biti u suprotnosti sa zakonodavstvom Unije, Komisija se bez odgađanja savjetuje s državom članicom izvjestiteljicom i s dotičnim gospodarskim subjektima i u roku od 30 dana ocjenjuje odbijanje nacionalne mjere , uzimajući u obzir znanstvene i tehničke dokaze. [Am. 96]

3.a. Ako država članica uloži prigovor u roku od 30 dana u skladu sa stavkom 1. ili Komisija smatra da nacionalna mjera može biti protivna pravu Unije, Komisija o tome obavještava sve države članice preko kontaktnih točaka RAPEX-a. [Am. 97]

4. Na temelju rezultata procjene provedene u skladu sa stavkom 3., Komisija može putem provedbenih akata odlučiti je li odbijanje opravdano i trebaju li slične radnje poduzeti sve druge države članice koje to još nisu učinile. U tom slučaju upućuje odluku državama članicama o kojima je riječ i odmah je priopćava svim državama članicama i odgovarajućem gospodarskom subjektu ili subjektima.

5. Ako Komisija odluči da je odbijanje opravdano, svaka država članica bez odgode poduzima potrebne mjere ograničenja. Ako odluči da odbijanje nije opravdano, država članica izvjestiteljica i druge države članice koje su poduzele slične mjere povlače te mjere i obavijest sastavljenu preko sustava RAPEX u skladu s člankom 20.

6. U slučaju da se odbijanje smatra opravdanim, a utvrdi se da proizvod nije u skladu sa zakonodavstvom Unije o usklađivanju zbog nedostataka u važećim usklađenim normama, Komisija obavještava relevantnu europsku organizaciju za normizaciju te poduzima odgovarajući zahtjev sukladno članku 11. Uredbe (EU) br. 1025/2012.

POGLAVLJE V.

Razmjena podataka

Članak 19.

Sustav Unije za brzo informiranje – RAPEX

1. Komisija upravlja sustavom Unije za brzo informiranje (RAPEX). Države članice upotrebljavaju RAPEX za razmjenu informacija o proizvodima koji prema ovoj Uredbi predstavljaju rizik.

2. Svaka država članica određuje kontaktnu točku RAPEX-a.

3. Komisija može provedbenim aktima propisati uvjete i postupke za razmjenu podataka preko RAPEX-a. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja sukladno članku 32. stavku 2.

4. Sudjelovanje u RAPEX-u otvoreno je državama kandidatkinjama, trećim zemljama i međunarodnim organizacijama unutar okvira i u skladu sa sporazumima između Unije i tih država ili organizacija. Svi takvi sporazumi temelje se na uzajamnosti i uključuju odredbe o povjerljivosti koje odgovaraju onima koje se primjenjuju u Uniji , kao i posebne odredbe o zaštiti osobnih podataka, kako se zahtijeva u članku 25. Direktive 95/46/EZ i članku 9. Uredbe (EZ) br. 45/2001. [Am. 98]

Članak 20.

Obavješćivanje o proizvodima koji predstavljaju rizik putem RAPEX-a

1. Kontaktna točka RAPEX-a odmah obavještava Komisiju o sljedećem:

(a)	svim korektivnim radnjama koje su poduzeli gospodarski subjekti u skladu s člankom 9. stavkom 3.;

(b)	svakoj mjeri koju poduzimaju tijela za nadzor tržišta sukladno članku 10. stavku 1. ili stavku 4., osim ako se ne odnosi na proizvod koji je predmet obavijesti sukladno točki (a) ovog stavka;

(c)	svakom odbijanju otpuštanja proizvoda u slobodan promet sukladno članku 16.

Prvi podstavak ne primjenjuje se kada kontaktna točka RAPEX-a ima razloga vjerovati da učinci rizika koji proizvod predstavlja ne izlaze izvan teritorija svoje države članice. [Am. 99]

Kontaktna točka RAPEX-a obavješćuje Komisiju bez odgode o svim relevantnim ažuriranjima, izmjenama ili povlačenju korektivnih radnji ili mjera iz prvog podstavka.

2. Podaci pruženi u skladu sa stavkom 1. uključivat će sve dostupne pojedinosti koje se odnose na rizik i barem sljedeće podatke:

(a)	prirodu i razinu rizika te sažetak rezultata ocjene rizika; podatke potrebne za identifikaciju i sljedivost proizvoda; [Am. 100]

(b)	prirodu bilo kakvog nepridržavanja zakonodavstva Unije o usklađivanju; i razinu rizika, zajedno sa sažetkom rezultata ocjene sigurnosti i ocjene rizika; [Am. 101]

(c)	podatke potrebne za prepoznavanje proizvoda; prirodu bilo kojeg kršenja zakonodavstva Unije [Am. 102]

(d)	podrijetlo i opskrbni lanac proizvoda;

(e)	datum kada je mjera ili korektivna mjera poduzeta i njezino trajanje;

(f)	narav korektivne mjere ili druge vrste mjere te radi li se o dobrovoljnoj, odobrenoj ili obveznoj mjeri;

(fa)	zna li se da je proizvod krivotvoren. [Am. 103]

(g)	je li gospodarskom subjektu pružena mogućnost da se sasluša.

Podaci iz prvog podstavka šalju se pomoću standardnog obrasca za obavijesti kojeg je omogućila Komisija u sustavu RAPEX.

3. Ako se obavijest odnosi na proizvod za koji je utvrđeno da nije sukladan sa zakonodavstvom Unije o usklađivanju, u pruženim informacijama naznačit će se i je li razlog nesukladnosti nešto od sljedećeg:

(a)	nemogućnost proizvoda da udovolji zahtjevima primjenjivog zakonodavstva;

(b)	nedostaci u usklađenim normama iz tog zakonodavstva koji stvaraju pretpostavku sukladnosti s tim zahtjevima.

Ako se mjera ili korektivna mjera iz stavka 1. odnosi na proizvod za koji je obaviješteno tijelo provelo procjenu sukladnosti, tijela za nadzor tržišta osiguravaju da se relevantno obaviješteno tijelo obavijesti o poduzetim korektivnim radnjama ili mjerama.

4. Nakon što dobije obavijest, Komisija je bez odlaganja prosljeđuje relevantnim gospodarskim subjektima i drugim državama članicama. Ako obavijest ne ispunjava zahtjeve iz stavaka 1., 2., i 3. Komisija je može obustaviti. [Am. 104]

5. Države članice odmah obavještavaju Komisiju o mjerama donesenima nakon primitka obavijesti te pružaju sve dodatne informacije, uključujući rezultate svih provedenih pokusa ili analiza ili moguće razlike u stajalištima. Komisija te podatke odmah prenosi drugim državama članicama.

5a. Podatci o proizvodima koji su sadržani u obavijesti u RAPEX-u po potrebi se ažuriraju. [Am. 105]

Članak 21.

Informacijski i komunikacijski sustav za nadzor tržišta

1. Komisija održava informacijski i komunikacijski sustav za tržišno nadziranje (ICSMS) za prikupljanje i strukturirano pohranjivanje informacija o pitanjima u vezi nadzora tržišta, a posebno sljedećih informacija:. Države članice prikupljaju i unose u ICSMS posebno sljedeće informacije: [Am. 106]

(a)	tijela za nadzor tržišta i njihovih područja nadležnosti;

(b)	programa za nadzor tržišta;

(c)	nadziranja, pregleda i procjena aktivnosti nadzora tržišta;

(d)	pritužbi ili izvješća o problemima vezanima za rizike koji proizlaze iz proizvoda;

(da)	utvrđivanje rizika i njihovih obilježja; [Am. 107]

(e)	svakog nepridržavanja zakonodavstva Unije o usklađivanju, osim korektivnih mjera ili druge vrste mjera koje su prijavljene preko sustava RAPEX u skladu s člankom 20.;

(f)	svakog prigovora države članice u skladu s člankom 11. stavkom 1. ili člankom 18. stavkom 1. i njihovog razmatranja.

Komisija osigurava rješenje sučelja preko kojeg se ICSMS može spojiti s RAPEX-om radi razmjene podataka između tih sustava, prema potrebi. [Am. 109]

ICSMS sadržava evidenciju upućivanja na priopćenja o mjerama ili korektivnim mjerama poslanim putem RAPEX-a u skladu s člankom 20.

ICSMS također može biti je dostupan, kad je to nužno ili primjereno, za korištenje tijelima zaduženima za kontrole na vanjskim granicama. [Am. 110]

2. Za potrebe stavka 1. ovog članka države članice u ICSMS unose sve raspoložive informacije, koji nisu već dostavljene prema članku 20., o proizvodima koji predstavljaju rizik, posebno s obzirom na prepoznavanje rizika, rezultate provedenog ispitivanja, poduzete privremene mjere ograničavanja, kontakte s dotičnim gospodarskim subjektima i opravdanje za djelovanje ili nedjelovanje.

3. Vlasti tržišnog nadzora prepoznaju njihovu valjanost i koriste izvješća o ispitivanju, kontroli ili umjeravanju , koja su pripremile srodne službe u drugim državama članicama ili koja su pripremljena za te službe i koja su unesena u ICSMS. [Am. 111]

Članak 21.a

Paneuropska baza podataka o ozljedama

1. Komisija u skladu s člankom 32.a usvaja delegirane akte kojima uspostavlja paneuropsku bazu podataka o nezgodama (baza podataka) koja bi obuhvaćala sve vrste nezgoda, a posebno one koje se odnose na proizvode za kućnu upotrebu i za aktivnosti povezane sa slobodnim vremenom, prijevozom i radom, najkasnije do … (*7) . Bazom podataka koordinira i upravlja Komisija.

2. Relevantna tijela za nadzor tržišta država članica doprinose uspostavljanju baze podataka i prosljeđuju sveobuhvatne podatke o nezgodama. Komisija nakon savjetovanja s državama članicama sastavlja i objavljuje podrobne smjernice o relevantnim podacima koji se uključuju u tu bazu podataka, kao i metode za elektroničko prosljeđivanje podataka.

Komisija najkasnije dvije godine nakon uspostave baze podataka Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o funkcioniranju baze. [Am. 112]

Članak 22.

Međunarodna razmjena povjerljivih podataka

Komisija i države članice mogu , zajedno s državama članicama, može razmjenjivati povjerljive podatke, uključujući podatke razmijenjene putem RAPEX-a, s regulatornim tijelima vlasti zemalja kandidatkinja, trećih zemalja ili međunarodnim organizacijama s kojima su Komisija i određena država članica ili skupina država članica zaključile bilateralne ili multilateralne sporazume o povjerljivosti podataka koji se temelje na uzajamnosti. Svi takvi dogovori uključuju odredbe o povjerljivosti koje odgovaraju onima koje se primjenjuju u Uniji, kao i posebne odredbe o zaštiti osobnih podataka, kako se zahtijeva u članku 25. Direktive 95/46/EZ i članku 9. Uredbe (EZ) br. 45/2001.

POGLAVLJE VI.

Suradnja

Članak 23.

Uzajamna pomoć

1. Učinkovita suradnja i razmjena podataka uspostavit će se među tijelima za nadzor tržišta država članica, među raznim tijelima unutar svake države članice i između država članica te između tijela za nadzor tržišta i Komisije i odgovarajućih agencija Unije uspostavlja se u pogledu programa za nadzor tržišta i svih pitanja povezanih s proizvodima koji predstavljaju rizik. [Am. 114]

2. Nakon što od tijela za nadzor tržišta u drugoj državi članici prime propisno utemeljeni zahtjev, tijela za nadzor tržišta pružaju sve relevantne informacije ili dokumentaciju i provode preglede, inspekcije ili istrage te o njima, kao i o svim daljnjim poduzetim mjerama, obavještavaju tijelo koje je poslalo zahtjev.

Podaci, dokumenti i izvješćivanje iz prvog podstavka koriste se samo u vezi s predmetom za koji su zatraženi te se obrađuju što je brže moguće elektroničkim putem.

Članak 24.

Suradnja s nadležnim tijelima trećih zemalja

1. Tijela za nadzor tržišta mogu surađivati s nadležnim vlastima trećih zemalja u svrhu razmjene informacija i tehničke potpore, promicanja i olakšavanja pristupa sustavima Unije za razmjenu podataka, uključujući RAPEX, u skladu s člankom 19. stavkom 4., te promicanja aktivnosti povezanih s procjenom sukladnosti i nadzorom tržišta.

2. Suradnja s nadležnim tijelima trećih zemalja ima, između ostalog, oblike djelatnosti iz članka 27. Države članice osiguravaju da njihova nadležna tijela sudjeluju u tim djelatnostima.

2.a. Ako se prilikom razmjenjivanja podataka razmijene i osobni podatci, primjenjuje se Direktiva 95/46/EZ. [Am. 115]

Članak 25.

Europski forum za nadzor tržišta

1. Uspostavljen je Europski forum za nadzor tržišta (EMSF).

2. Svaku državu članicu na sastancima EMSF-a predstavlja osoba ili osobe koje odabire država članica koje posjeduju određeno znanje ili iskustvo potrebno u skladu s predmetom sastanka u pitanju.

3. EMSF sastaje se u redovitim razmacima i, kada je to potrebno, na zahtjev Komisije ili države članice.

4. EMSF ulaže sve napore kako bi postigao konsenzus. Ako se konsenzus ne može postići, EMSF usvaja stajalište običnom većinom svojih članova. Članovi mogu zatražiti da se njihova stajališta i razlozi na kojima se oni temelje službeno zabilježe.

5. EMSF može pozvati stručnjake i ostale treće strane da sudjeluju u sastancima ili da pismeno sudjeluju na redovitoj i trajnoj osnovi. Savjet o godišnjem programu za nadzor tržišta moguće je zatražiti od poslovnih organizacija, malih i srednjih poduzeća (MSP), potrošača, laboratorija i tijela za ocjenu usklađenosti na razini Unije. [Am. 116]

6. EMSF može osnovati stalne ili privremene podskupine koje uključuju skupine administrativne suradnje za nadzor tržišta uspostavljene radi provedbe zakonodavstva Unije o usklađivanju. Organizacije koje predstavljaju interese industrije, malih i srednjih poduzeća MSP, potrošača, laboratorija i tijela za procjenu sukladnosti na razini Unije mogu se su pozvane da sudjeluju u takvim podskupinama kao promatračina redovitoj i trajnoj osnovi . [Am. 117]

7. EMSF izrađuje svoj poslovnik koji stupa na snagu nakon primitka pozitivnog mišljenja od Komisije.

8. EMSF surađuje s Forumom za razmjenu informacija o provedbi koji je uspostavljen Uredbom (EZ) br. 1907/2006.

Članak 26.

Komisijina potpora i izvršno tajništvo EMSF-a

1. Komisija podržava suradnju između tijela za nadzor tržišta. Sudjeluje na sastancima EMSF-a i njegovim podgrupama.

2. kako bi se proveli zadatci koji su postavljeni u članku 27., EMSF-u pomaže izvršno tajništvo koje pruža tehničku i logističku potporu EMSF-u i njegovim podgrupama.

Članak 27.

Zadaci EMSF-a

EMSF ima sljedeće zadatke:

(a)	olakšava razmjenu podataka o proizvodima koji predstavljaju rizik, procjenu rizika, metode testiranja i rezultate, nedavna znanstvena dostignuća i druge aspekte koji su relevantni za kontrolne aktivnosti;

(b)	koordinira pripremu i provedbu općih programa za nadzor tržišta i onih specifičnih za sektor iz članka 7.;

(c)	organizira olakšanje organizacije zajednički nadzor tržišta i zajedničke pokusne projekte; [Am. 118]

(d)	razmjenjuje stručnost i najbolje prakse;

(e)	organizira olakšanje organizacije informativnih kampanja i programa zajedničkih posjeta , uključujući nadzor na granicama ; [Am. 119]

(f)	pomaže u aktivnostima praćenja kao što je određeno u članku 4. stavku 3.;

(g)	organiziraolakšati organizaciju informativnih kampanja i programe zajedničkih posjeta, uključujući kontrole na granicama; [Am. 120]

(h)	poboljšava suradnju na razini Unije u vezi praćenja, povlačenja i opozivanja proizvoda koji predstavljaju rizik;

(i)	olakšava jednostavni pristup, prikupljanje i dijeljenje osjetljivih podataka o proizvodu koje prikupe tijela za nadzor tržišta, uključujući podatke o pritužbama, nezgodama, izvješćima o ozljedama te rezultatima istraga i testiranja;

(j)	doprinos razvoju smjernica za osiguranje učinkovite i ujednačene provedbe ove Uredbe, pri čemu se u obzir uzimaju interesi poslovnih subjekata, posebno MSP-a , zaštita potrošača te ostalih zainteresiranih strana; [Am. 121]

(k)	savjetuje i podupire Komisiju na njen zahtjev prilikom procjene bilo kakvih pitanja u vezi s primjenom ove Uredbe;

(l)	doprinosi ujednačenim upravnim praksama za nadzor tržišta u državama članicama;

(la)	organiziranje pojedinačnih i redovnih aktivnosti tržišnog nadzora za proizvode distribuirane na internetu; [Am. 122]

(lb)	osigurati odgovarajuću uključenost i suradnju s carinskim tijelima; [Am. 123]

(lc)	doprinijeti racionalizaciji administrativnih praksi i praksi primjene glede tržišnog nadzora u državama članicama. [Am. 124]

Članak 28.

Referentni laboratoriji Unije

1. Za posebne proizvode ili kategorije ili skupine proizvoda, odnosno za posebne rizike povezane s kategorijom ili skupinom proizvoda Komisija provedbenim aktima može odrediti referentne laboratorije Unije koji ispunjavaju uvjete iz stavka 2.

2. Svi referentni laboratoriji EU-a moraju ispunjavati sljedeće uvjete:

(a)	raspolagati osobljem koje ima odgovarajuće kvalifikacije i koje je na odgovarajući način osposobljeno na području analitičkih tehnika koje se koriste u području njegove nadležnosti te ima odgovarajuće znanje o standardima i praksama;

(b)	raspolagati opremom i referentnim materijalom koji su potrebni za izvršavanje dodijeljenih zadataka;

(c)	djelovati u javnom interesu te nepristrano i neovisno;

(d)	moraju osigurati da njihovo osoblje poštuje povjerljivu narav određenih predmeta, rezultata ili priopćenja;

(da)	biti akreditiran u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 765/2008. [Am. 125]

3. Na području svoje nadležnosti referentni laboratoriji EU-a po potrebi imaju sljedeće zadatke:

(a)	provedba testiranja proizvoda u vezi s aktivnostima nadzora tržišta i istragama;

(b)	doprinos rješavanju sporova između tijela , rješavanje svih sporova koji proizađu iz različitih procjena rizika između tijela tržišnog nadzora različitih država članica, gospodarskih tijela i tijela za procjenu sukladnosti; [Am. 126]

(c)	pružanje neovisnih tehničkih ili znanstvenih savjeta Komisiji i državama članicama;

(d)	razvoj novih tehnika i metoda analize;

(e)	širenje informacija i osiguravanje osposobljavanja.

POGLAVLJE VII.

Financiranje

Članak 29.

Financijske aktivnosti

1. Unija može financirati sljedeće djelatnosti povezane s primjenom ove Uredbe:

(a)	sastavljanje i ažuriranje doprinosa smjernicama o nadzoru tržišta;

(b)	stavljanje stručnih tehničkih ili znanstvenih znanja na raspolaganje Komisiji radi pomoći u provedbi upravne suradnje na nadzoru tržišta i Unijinih postupaka procjenjivanja iz članaka 11. i 18.;

(c)

obavljanje prethodnog ili pomoćnog rada u vezi s provedbom radnji nadzora tržišta povezanih s primjenom zakonodavstva Unije kao što su studije, programi, vrednovanja, smjernice, poredbene analize, uzajamni međusobni posjeti, istraživački rad razvoj i održavanje baza podataka, djelatnosti osposobljavanja, laboratorijski rad, ispitivanje sposobnosti, međulaboratorijska ispitivanja i rad na ocjenjivanju sukladnosti te europske kampanje za nadzor tržišta i slične djelatnosti;

(d)	djelatnosti koje se provode u okviru programa tehničke pomoći, suradnje s trećim zemljama te promicanja i poboljšanja politika i sustava europskog nadzora tržišta, nadzora tržišta i sustava među zainteresiranim stranama na europskoj i međunarodnoj razini;

(e)	funkcioniranje suradnje između tijela za nadzor tržišta i tehničku i logističku potporu izvršnog tajništva EMSF-u i njegovim podgrupama.

2. Financijska potpora Unije aktivnostima iz ove Uredbe provodi se u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012, izravno ili neizravno povjeravanjem zadaća izvršenja proračuna subjektima koji su popisani u članku 58. stavku 1. točki (c) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

3. Europski parlament i Vijeće svake godine određuju proračunska sredstva koja se dodjeljuju za djelatnosti iz stavka 1. u granicama valjanog financijskog okvira.

4. Sredstva koja su utvrdili Europski parlament i Vijeće za financiranje aktivnosti nadzora tržišta mogu pokrivati izdatke koji se odnose na aktivnosti povezane s pripremom, praćenjem, kontrolom, revizijom i vrednovanjem potrebne za upravljanje aktivnostima sukladno ovoj Uredbi i postizanje njihovih ciljeva; posebno za studije, sastanke stručnjaka, informacijske i komunikacijske aktivnosti, uključujući korporativnu komunikaciju političkih prioriteta Unije ukoliko se oni odnose na opće ciljeve aktivnosti nadzora tržišta, troškove vezane uz informatičke mreže s naglaskom na obradu i razmjenu informacija, zajedno sa svim drugim troškovima tehničke i administrativne pomoći koje snosi Komisija za upravljanje aktivnostima iz ove Uredbe.

5. Komisija ocjenjuje važnost aktivnosti nadzora tržišta koje primaju financijsku pomoć Unije u svjetlu zahtjeva politika i zakonodavstava Unije te obavješćuje Europski parlament i Vijeće o rezultatima toga ocjenjivanja do… (*8), a zatim svakih pet godina.

Članak 30.

Zaštita financijskih interesa Unije

1. Komisija poduzima odgovarajuće mjere kojima jamči da su, dok se provode aktivnosti koje se financiraju u okviru ove Uredbe, financijski interesi Unije zaštićeni uz primjenu preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i bilo koje druge protuzakonite radnje, uz učinkovite provjere i, ako se uoče nepravilnosti, povratom nepravilno plaćenih iznosa te, prema potrebi, učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim kaznama.

2. Komisija ili njezini predstavnici te Revizorski sud imaju ovlasti revizije, na temelju dokumenata i provjera na licu mjesta, nad svim korisnicima bespovratnih sredstava, ugovarateljima i podugovarateljima te svim ostalim trećim stranama koji su primili sredstva Unije u okviru ove Uredbe.

3. Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može obaviti provjere na licu mjesta i inspekcije gospodarskih subjekata koji su posredno ili neposredno uključeni u takvo financiranje, u skladu s postupcima utvrđenim Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (41), kako bi se ustanovilo postojanje prijevare, korupcije ili drugih nezakonitih aktivnosti koje utječu na financijske interese Unije u vezi sa sporazumom ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava ili ugovorom o financiranju sredstvima Unije.

4. Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3. sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, sporazumi i odluke o bespovratnim sredstvima te ugovori proizašli iz provedbe ove Uredbe izričito ovlašćuju Komisiju, Revizorski sud i OLAF za provođenje revizija, provjera i inspekcija na licu mjesta.

POGLAVLJE VIII.

Završne odredbe

Članak 31.

Kazne

1 Države članice utvrđuju pravila koja uspostavljaju odgovarajuće kazne primjenjive na kršenje odredbi ove Uredbe koja gospodarskim subjektima nameće obveze te na kršenje odredbi zakonodavstva Unije o usklađivanju za proizvode iz ove Uredbe kojom se nameću obveze gospodarskim subjektima kada to zakonodavstvo ne predviđa sankcije i poduzima sve potrebne mjere kako bi se osigurala njihova provedba. Predviđene kazne moraju biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće. Države članice obavještavaju Komisiju o navedenim odredbama… (*9) [ umetnuti datum – 3 mjeseca od stupanja na snagu ove Uredbe ] i odmah je obavještavaju o svim njihovim daljnjim izmjenama. [Am. 127]

Određene kazne su učinkovite, razmjerne i odvraćajuće. Kod određivanja kazni u obzir se iz prvog podstavka uzima težina, trajanje te, po potrebi, namjeru kršenja. Uz to, kod određivanja kazni uzima se u obzir veličina poduzeća te, naročito, stanje malih i srednjih poduzeća. Kazne mogu biti povećane ako je li dotični gospodarski subjekt prethodno počinio sličnu povredu, a mogu uključivati i kaznene sankcije za teške povrede. [Am. 128]

1a. Administrativnim kaznama koje se primjenjuju na kršenja u najmanju se ruku kompenzira gospodarska prednost do koje se pokušalo doći povredom, no te kazne ne premašuju 10 % godišnjeg prometa ili procijenjenog godišnjeg prometa. Izrečene kazne mogu biti više od 10 % godišnjeg prometa ili procijenjenog godišnjeg prometa, ako je to potrebno za kompenzaciju gospodarske prednosti do koje se pokušalo doći povredom. Kazne mogu uključivati i kaznene sankcije za teške povrede. [Am. 129]

1b. Države članice obavještavaju Komisiju o vrsti i veličini kazni izrečenih na temelju ove Uredbe, navode stvarne povrede ove Uredbe te imena gospodarskih subjekata kojima su izrečene kazne. Komisija bez nepotrebnog odlaganja te podatke čini dostupnima javnosti u elektroničkom obliku i, ako je to potrebno, u drugim oblicima. [Am. 130]

Komisija, na osnovi podataka primljenih na temelju prvog podstavka, objavljuje i ažurira crnu listu gospodarskih subjekata na razini cijele Unije za koje je opetovano utvrđeno da su namjerno kršili odredbe ove Uredbe. [Am. 131]

Članak 31.a

Delegiranje ovlasti

1. Ovlasti za donošenje delegiranih akata dodjeljuju se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast donošenja delegiranih akata iz članka 21. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje počevši od … (*10)

3. Europski parlament ili Vijeće mogu bilo kada ukinuti delegiranje ovlasti iz članka 21.a. Odlukom o ukidanju prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Odluka proizvodi učinke dan nakon objavljivanja u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u toj odluci. Odluka ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Čim donese delegirani akt, Komisija o tome istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

5. Delegirani akt donesen u skladu s člankom 21.a stupa na snagu samo ako se tome ne usprotive ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja Europskom parlamentu i Vijeću o tom aktu ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da se ne protive. Taj se rok može produljiti za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća. [Am. 132]

Članak 32.

Postupak u odboru

1. Komisiji pomaže odbor. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

Članak 33.

Procjena

Najkasnije… (*11) Komisija procjenjuje primjenu ove Uredbe i dostavlja izvješće o procjeni Europskom parlamentu i Vijeću. U izvješću se ocjenjuje jesu li ostvareni ciljevi ove Uredbe, naročito u pogledu osiguravanja učinkovite i djelotvorne provedbe pravila o sigurnosti proizvoda i zakonodavstva Unije o usklađivanju, poboljšavajući suradnju između tijela tržišnog nadzora, jačajući kontrolu nad proizvodima koji ulaze u Uniju i bolje štiteći zdravlje i sigurnost osoba općenito, zdravlje i sigurnost na radnom mjestu, zaštitu potrošača, zaštitu okoliša, energetsku učinkovitost , javnu sigurnost i druge javne interese, uzimajući u obzir svoj učinak na poslovanje i posebice na mala i srednja poduzeća MSP-ove. Uz to, spomenuto izvješće istražuje nova i inovativna rješenja koja se temelje na tržištu i koja bi mogla učinkovito nadopunjavati akcije tržišnog nadzora koje provode tijela tržišnog nadzora, te koja uključuju, ali nisu ograničena na, istraživanje mogućnosti obveznih sustava revizije koju provode treće strane. [Am. 133]

Članak 34.

Izmjene

1. Brišu se sljedeće odredbe:

(a)	članak 7. Direktive 89/686/EEZ;

(b)	članak 7., stavci 2. i 3. i članak 8. Direktive 93/15/EEZ;.

(c)	članak 7. Direktive 94/9/EZ;

(d)	članak 7., članak 10., stavak 4. i članak 11. Direktive 94/25/EZ;

(e)	članci 7. i 11. Direktive 95/16/EZ;

(f)	članci 8., 16. i 18. Direktive 97/23/EZ;

(g)	članak 9. Direktive 1999/5/EZ;

(h)	članci 14., 15. i 19. Direktive 2000/9/EZ;

(i)	članak 5. Direktive 2000/14/EZ;

(j)	članak 6., stavci 2. i 3. i članci 8., 9., 10., 11., 12. i 13. Priloga II. Direktivi 2001/95/EZ;

(k)	članci 10. i 11. Direktive 2004/108/EZ;

(l)	članak 4., stavci 3. i 4. i članci 11., 17. i 20. Direktive 2006/42/EZ;

(m)	članak 9. Direktive 2006/95/EZ;

(n)	članak 14., stavci 5. i 6. i članci 15., 16. i 17. Direktive 2007/23/EZ;

(o)	članak 13., stavak 5. i članak 14. Direktive 2008/57/EZ;

(p)	članci 39., 40., 42. do 45. Direktive 2009/48/EZ;

(q)	članci 7., 15. i 17. Direktive 2009/105/EZ;

(r)	članci 7., 11. i 12. Direktive 2009/142/EZ;

(s)	Članak 18 Direktive 2011/65/EU;

(t)	članci od 56. do 59. Uredbe (EU) br. 305/2011.

2. točka (a) članka 3. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 764/2008 zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	članak 10. Uredbe (EU) br. …/… Europskog parlamenta i Vijeća od… (*12)

3. Uredba (EZ) br. 765/2008 mijenja se kako slijedi:

(a)	Naslov Uredbe (EZ) br. 765/2008 se zamjenjuje sljedećim: „Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju uvjeta za akreditaciju tijela za procjenu sukladnosti i opća načela stavljanja oznake CE i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93”

(b)	Članak 1 stavci 2. i 3, točke 14., 15., 17., 18., i 19. članka 2 glave III. i članak 32. stavak 1., točka (e) se brišu.

Upućivanja na odredbe iz članaka 15. do 29. Uredbe (EZ) br. 765/2008 smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju u skladu s korelacijskom tablicom utvrđenom u Prilogu ove Uredbe.

Članak 35.

Prijelazne odredbe

Postupci pokrenuti na nacionalnoj razini ili na razini Unije sukladno bilo kojoj Uredbi iz članka 34. ove Uredbe ili članaka 6. do 9. Direktive 2001/95/EZ nastavlja se uređivati tim odredbama.

Članak 36.

Stupanje na snagu

Ova uredba stupa na snagu… (*13)

Primjenjuje se od 1. siječnja 2015.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u,

Za Europski parlament

Predsjednik

Za Vijeće

Predsjednik

(1) SL C 271, 19.9.2013., str. 86.

(2) . Stajalište Europskog parlamenta od 15. travnja 2014.

(3) Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište tržište i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (SL L 218, 13.8.2008., str.30.).

(4) Direktiva 2001/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. prosinca 2001. o općoj sigurnosti proizvoda (SL L 11, 15.1.2002, str. 4.).

(5) SL C 199 E, 7.7.2012., str. 1.

(6) Uredba (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenim kontrolama koje se provode radi provjeravanja poštivanja propisa o hrani i hrani za životinje te propisa o zdravlju i dobrobiti životinja (SL L 165, 30.4.2004, str. 1.).

(7) Direktiva 2010/35/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. lipnja 2010. o pokretnoj tlačnoj opremi i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 76/767/EEZ, 84/525/EEZ, 84/526/EEZ, 84/527/EEZ i 1999/36/EZ (SL L 165, 30.6.2010., str. 1.).

(8) Odluka br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o zajedničkom okviru za stavljanje na tržište proizvoda i o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 93/465/EEZ (SL L 218, 13.8.2008., str. 82.).

(10) Direktiva 2009/142/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o aparatima na plinovita goriva (SL L 330, 16.12.2009., str.10.).

(11) Direktiva 97/23/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. svibnja 1997. o usklađivanju zakonodavstva država članica u odnosu na tlačnu opremu (SL L 181, 9.7.1997., str. 1.).

(12) Direktiva 2009/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na jednostavne tlačne posude (SL L 264, 8.10.2009., str. 12.).

(13) Uredba Europskog parlamenta i Vijeća o sigurnosti potrošačkih proizvoda i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/357/EEZ i Direktive 2001/95/EZ (SL L…).

(*1) Broj Uredbe (2013/0049(COD)) u uvodnoj izjavi i broj, datum donošenja i referenca objave Uredbe u bilješci.

(14) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001 o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.).

(15) Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str.31.).

(16) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u pogledu obrade osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobnodnom kretanju takvih podataka. (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(17) Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012, str. 1.).

(18) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o pravilima i općim načelima za mehanizme kontrole u kojima države članice nadziru Komisiju u izvršavanju njezinih provedbenih ovlasti (SL L 55, 28.2.2011., str. 13).

(19) Direktive Vijeća 89/686/EEZ od 21. prosinca 1989. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na osobnu zaštitnu opremu (SL L 399, 30.12.1989., str. 18.).

(20) Direktiva 93/15/EEZ od 5. travnja 1993. o usklađivanju odredaba u vezi sa stavljanjem eksploziva za gospodarsku uporabu na tržište i njihovim nadzorom (SL L 121, 15.5.1993, str. 20.).

(21) Direktiva 94/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. ožujka 1994. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na opremu i zaštitne sustave namijenjene za uporabu u potencijalno eksplozivnim atmosferama (SL L 100, 19.4.1994., str. 1.).

(22) Direktiva 94/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. lipnja 1994. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s rekreacijskim plovilima (SL L 164, 30.6.1994., str. 15.).

(23) Direktiva 95/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. lipnja 1995. o usklađivanju zakonodavstava država članica o dizalima (SL L 213, 7.9.1995., str. 1.).

(24) Direktiva 97/23/EZ Europskog parlamenta i vijeća od 29. svibnja 1997. o usklađivanju zakonodavstava država članica o tlačnoj opremi (SL L 181, 9.7.1997., str. 1.).

(25) Direktiva 1999/5/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 1999. o radijskoj opremi i telekomunikacijskoj terminalnoj opremi i o uzajamnom priznavanju njihove usklađenosti (SL L 91, 7.4.1999., str. 10.).

(26) Direktiva 2000/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. ožujka 2000. o žičarama za prijevoz osoba (SL L 106, 3.5.2000., str. 21.).

(27) Direktiva 2000/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. svibnja 2000. o usklađivanju zakonodavstava država članica koji se odnose na emisiju buke u okoliš uzrokovane opremom za uporabu na otvorenom (SL L 162, 3.7.2000., str. 1.).

(28) Direktiva 2001/95/EZ, Direktiva 2004/108/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o usklađivanju zakonodavstava država članica o elektromagnetskoj kompatibilnosti (SL L 390, 31.12.2004., str. 24.).

(29) Direktiva 2006/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o strojevima i o ozmjeni direktive 95/16/EZ (SL L 157, 9.6.2006., str. 24.).

(30) Direktiva 2006/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na električnu opremu namijenjenu za uporabu unutar određenih naponskih granica (SL L 374, 27.12.2006., str. 10.).

(31) Direktiva 2007/23/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. svibnja 2007. o stavljanju na tržište pirotehničkih sredstava (SL L 154, 14.6.2007., str. 1.).

(32) Direktiva 2008/57/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o interoperabilnosti željezničkog sustava unutar Zajednice (SL L 191, 18.7.2008., str. 1.).

(33) Direktiva 2009/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o sigurnosti igračaka (SL L 170, 30.6.2009., str. 1.).

(34) Direktiva 2011/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o ograničavanju uporabe određenih opasnih tvari u električnoj i elektroničkoj opremi (SL L 174, 1.7.2011., str. 88.).

(35) Uredba (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o utvrđivanju usklađenih uvjeta za stavljanje na tržište građevnih proizvodaSL L 88, 4.4.2011., str. 5.

(36) Uredba (EZ) br. 764/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008.o utvrđivanju postupaka koji se odnose na primjenu određenih nacionalnih tehničkih propisa na proizvode koji se zakonito stavljaju na tržište u drugoj državi članici i o stavljanju izvan snage Odluke br. 3052/95/EZ (SL L 218, 13.8.2008., str. 21.).

(37) SL C 253, 3.9.2013., str. 8.

(*2) Broj Uredbe (2013/0049(COD)).

(38) Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL L 302, 19.10.1992., str. 1.).

(39) Uredba (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o europskoj normizaciji, o izmjeni direktiva Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ i direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ, 95/16/EZ, 97/23/EZ, 98/34/EZ, 2004/22/EZ, 2007/23/EZ, 2009/23/EZ i 2009/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 87/95/EEZ i Odluke br. 1673/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 316, 14.11.2012, str. 12.).

(*3) Broj Uredbe (2013/0049(COD)).

(*4) Broj Uredbe (2013/0049(COD).

(*5) Broj Uredbe (2013/0049(COD)).

(40) Odluka Komisije 2004/210/EZ od 3. travnja 2004. o osnivanju znanstvenih odbora na području zaštite potrošača, javnog zdravlja i okolišta (SL L 66, 4.3.2004., str.45.).

(*6) Broj Uredbe.

(*7) Dvije godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe.

(*8) Pet godina nakon datuma primjene.

(41) Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 14.11.1996., str. 2.).

(*9) Tri mjeseca prije datuma primjene ove Uredbe.

(*10) Datum stupanja na snagu ove Uredbe.

(*11) Pet godina nakon datuma primjene Uredbe.

(+) Broj, datum od primjene.”

(*13) Datum kao dan stupanja na snagu Uredbe (2013/0049(COD)).

PRILOG

Korelacijska tablica

Uredba (EZ) br. 765/2008	Ova Uredba
Članak 15. stavci 1., 2. i 5.	Članak 2.
Članak 15. stavak 3.	—
Članak 15. stavak 4.	Članak 3. stavak 1.
Članak 16. stavak 1.	Članak 4. stavak 1.
Članak 16. stavak 2.	Članak 4. stavak 2. u vezi s člankom 3. stavkom 12.; Članak 17. stavak 1. i članak 26. stavak 5.
Članak 16. stavak 3.	—
Članak 16. stavak 4.	—
Članak 17. stavak 1.	Članak 5. stavak 4.
Članak 17. stavak 2.	Članak 26. stavak 1.
Članak 18. stavak 1.	Članak 5. stavak 3.
Članak 18. stavak 2.	Članak 6. stavak 6.
Članak 18. stavak 3.	Članak 5. stavak 2.
Članak 18. stavak 4.	Članak 6. stavak 4.
Članak 18. stavak 5. i stavak 6.	Članak 4. stavak 3., članak 6. stavci 7., 8. i 9. i članak 26. stavak 2.
Članak 19. stavak 1. prvi podstavak	Članak 6. stavak 1.
Članak 19. stavak 1. drugi podstavak	Članak 6. stavak 5. i članak 7.
Članak 19. stavak 1. podstavak treći	Članak 8. stavak 1. drugi podstavak
Članak 19. stavak 2.	Članak 6. stavak 2.
Članak 19. stavak 3.	Članak 9. stavak 5. točka (a)
Članak 19. stavak 4.	Članak 6. stavak 3.
Članak 19. stavak 5.	Članak 26. stavak 5. i članak 27.
Članak 20. stavak 1.	Članak 9. stavak 4. i članak 18. stavak 1. točka (b)
Članak 20. stavak 2.	Članak 12.
Članak 21.	Članak 6. stavak 4. i članak 9.
Članak 22. stavci 1., 2. i 3.	Članak 18. stavak 1. i stavak 2.
Članak 22. stavak 4.	Članak 17.
Članak 23. stavak 1. i stavak 2.	Članak 19.
Članak 23. stavak 3.	Članak 27.
Članak 24. stavak 1. i stavak 2.	Članak 20.
Članak 24. stavak 3.	Članak 19. stavak 1.
Članak 24. stavak 4.	Članak 18. stavak 2. i članak 19. stavak 2.
Članak 25.	Članci 22. — 24.
Članak 26.	Članak 21.
Članak 27.	Članak 13.
Članak 28.	Članak 14.
Članak 29.	Članak 15.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/781

P7_TA(2014)0385

Tržišta financijskih instrumenata i izmjena Uredbe [EMIR] o OTC izvedenicama, središnjim drugim ugovornim stranama i trgovinskim repozitorijima ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o tržištima financijskih instrumenata i o izmjenama Uredbe [EMIR] o OTC izvedenicama, središnjim drugim ugovornim stranama i trgovinskim repozitorijima (COM(2011)0652 – C7-0359/2011 – 2011/0296(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/64)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0652),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0359/2011),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 22 ožujka 2012. (1),

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 22. veljače 2012. (2),

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 19. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0303/2012),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju (3);

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 161, 7.6.2012., str. 3.

(2) SL C 143, 22.5.2012., str. 74.

(3) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 26. listopada 2012. (Usvojeni tekstovi P7_TA(2012)0407).

P7_TC1-COD(2011)0296

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. …/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o tržištima financijskih instrumenata i izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 600/2014)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/782

P7_TA(2014)0386

Tržišta financijskih instrumenata i stavljanje izvan snage Direktive 2004/39/EZ ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o tržištima financijskih instrumenata kojom se stavlja izvan snage Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (preinaka) (COM(2011)0656 – C7-0382/2011 – 2011/0298(COD))

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

(2017/C 443/65)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0656),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 53. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0382/2011),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 22. ožujka 2012. (1),

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 25. travnja 2012. (2),

—	uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sustavnijoj metodi preinaka pravnih akata (3),

—	uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja od 1. ožujka 2012. upućeno Odboru za ekonomsku i monetarnu politiku u skladu s člankom 87. stavkom 3. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 19. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

—	uzimajući u obzir članke 87. i 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0306/2012),

budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, dotični prijedlog ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u prijedlogu navedene, te da se prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene:

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju (4), uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 161, 7.6.2012., str. 3.

(2) SL C 191, 29.6.2012., str. 80.

(3) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.

(4) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 26. listopada 2012. (Usvojeni tekstovi P7_TA(2012)0406).

P7_TC1-COD(2011)0298

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/…/EU Europskog parlamenta i Vijeća o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (preinaka)

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/65/EU)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/784

P7_TA(2014)0387

Statistika robne razmjene ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 638/2004 o statistici Zajednice u vezi s robnom razmjenom između država članica u vezi s dodjelom delegiranih i provedbenih ovlasti Komisiji radi donošenja određenih mjera, priopćavanjem informacija od strane carinske uprave, razmjenom povjerljivih podataka između država članica i definicijom statističke vrijednosti. (COM(2013)0578 – C7-0242/2013 – 2013/0278(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/66)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0578),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 338. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0242/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 19. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A7-0457/2013),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, kao što je navedeno u nastavku (1);

zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene 15. siječnja 2014. (Usvojeni tekstovi P7_TA(2014)0030).

P7_TC1-COD(2013)0278

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. …/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 638/2004 o statistici Zajednice u vezi s robnom razmjenom između država članica u vezi s dodjelom delegiranih i provedbenih ovlasti Komisiji radi donošenja određenih mjera, priopćavanjem informacija od strane carinske uprave, razmjenom povjerljivih podataka između država članica i definicijom statističke vrijednosti

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 659/2014)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/785

P7_TA(2014)0388

Namira vrijednosnih papira i središnji depozitorij vrijednosnih papira ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o poboljšanju namira vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira (CSD-ovima) te izmjeni Direktive 98/26/EZ (COM(2012)0073 – C7-0071/2012 – 2012/0029(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/67)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0073),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0071/2012),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 1. kolovoza 2012. (1),

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 11. srpnja 2012. (2),

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 26. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A7-0039/2013),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 310, 13.10.2012., str. 12.

(2) SL C 299, 4.10.2012., str.76.

P7_TC1-COD(2012)0029

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. …/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 909/2014)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/786

P7_TA(2014)0389

Pomorska oprema ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o pomorskoj opremi i stavljanju izvan snage Direktive 96/98/EZ (COM(2012)0772 – C7-0414/2012 – 2012/0358(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/68)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0772),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 100. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0414/2012),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 20. ožujka 2013. (1),

—	nakon savjetovanja s Odborom regija,

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 19. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam (A7-0255/2013),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 161, 6.6.2013., str.93.

P7_TC1-COD(2012)0358

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/…/EU Europskog parlamenta i Vijeća o pomorskoj opremi i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/98/EZ

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/90/EU.)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/787

P7_TA(2014)0390

Tlačna oprema ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakona država članica koji se odnose na osiguravanje dostupnosti tlačne opreme na tržištu (preinaka) (COM(2013)0471 – C7-0203/2013 – 2013/0221(COD))

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

(2017/C 443/69)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013) 0471),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0203/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 16 listopada 2013 (1).,

—	uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sustavnijoj metodi preinaka pravnih akata (2),

—	uzimajući u obzir pismo od 16. prosinca 2013. Odbora za pravna pitanja upućeno Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača u skladu s člankom 87. stavkom 3. njegova Poslovnika,

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 12. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članke 87. i 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A7-0008/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

odobrava svoju izjavu priloženu ovoj rezoluciji, koja će biti objavljena u seriji L Službenog lista Europske unije zajedno s konačnim zakonodavnim aktom;

zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 67, 6.3.2014., str. 101.

(2) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.

P7_TC1-COD(2013)0221

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju zakonodavstava država članica o stavljanju na raspolaganje na tržištu tlačne opreme (preinačena)

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/68/EU)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

IZJAVA EUROPSKOG PARLAMENTA

Europski parlament smatra da se odbori mogu smatrati „odborima za komitologiju” u smislu Priloga I. Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije samo kada i u mjeri u kojoj se na sjednicama odbora raspravlja o provedbenim aktima u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011. Sjednice odbora stoga spadaju u područje primjene točke 15. Okvirnog sporazuma kada i u mjeri u kojoj se raspravlja o drugim pitanjima.”

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/790

P7_TA(2014)0391

Sudske odluke u građanskim i trgovačkim stvarima ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1215/2012 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (COM(2013)0554 – C7-0239/2013 – 2013/0268(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/70)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0554),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 67. stavak 4. te članak 81. stavak 2. točke (a), (c) i (e) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0239/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 26. veljače 2014. (1),

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 5. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A7-0052/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, kao što je navedeno u nastavku;

zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku/svojoj predsjednici da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.

P7_TC1-COD(2013)0268

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1215/2012 u pogledu pravila koja se primjenjuju na Jedinstveni sud za patente i Sud Beneluksa

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 542/2014.)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/791

P7_TA(2014)0392

Provedba ankete o radnoj snazi na uzorku ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 577/98 o organizaciji ankete o radnoj snazi na uzorku u Zajednici (COM(2013)0155 – C7-0086/2013 – 2013/0084(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/71)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0155),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 338. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0086/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 7. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenje Odbora za proračune (A7-0344/2013),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

P7_TC1-COD(2013)0084

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 545/2014)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/792

P7_TA(2014)0393

Europska agencija za sigurnost pomorskog prometa i djelovanje u vezi s onečišćenjem ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 15. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o višegodišnjem financiranju djelovanja Europske agencije za sigurnost pomorskog prometa na području djelovanja u vezi s onečišćenjem koje uzrokuju brodovi i onečišćenjem mora koja uzrokuju postrojenja za naftu i plin (COM(2013)0174 – C7-0089/2013 – 2013/0092(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/72)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0174),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 100. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0089/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 10. srpnja 2013. (1),

—	nakon savjetovanja s Odborom regija,

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 7. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenje Odbora za proračune (A7-0300/2013),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

naglašava da svaka odluka zakonodavnog tijela koje se zalaže za takvo višegodišnje financiranje Agencije za europski GNSS (GSA) ne dovodi u pitanje odluke proračunskog tijela u kontekstu godišnjeg postupka donošenja proračuna;

traži od Komisije da podnese financijski izvještaj kojim se u potpunosti uzima u obzir ishod zakonodavnog sporazuma između Europskog parlamenta i Vijeća da se ispune proračunski zahtjevi i zahtjevi o osoblju EMSA-e i po mogućnosti zahtjevi službi Komisije;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 327, 12.11.2013., str. 108..

P7_TC1-COD(2013)0092

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 15. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. …/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o višegodišnjem financiranju djelovanja Europske agencije za pomorsku sigurnost na području odziva na onečišćenje mora s brodova te naftnih i plinskih postrojenja

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 911/2014.)

Srijeda, 16. travnja 2014.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/794

P7_TA(2014)0397

Zaštita vrsta divlje faune i flore ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti vrsta divlje faune i flore uređenjem trgovine njima (preinaka) (COM(2012)0403 – C7-0197/2012 – 2012/0196(COD))

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

(2017/C 443/73)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0403),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 192. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0197/2012),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 14. studenog 2012. (1),

—	nakon savjetovanja s Odborom regija,

—	uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sustavnijoj metodi preinaka pravnih akata (2),

—	uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja od 11. studenog 2013. upućeno Odboru za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane u skladu s člankom 87. stavkom 3. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir članke 87. i 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A7-0087/2014),

budući da, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, prijedlog Komisije ne sadrži suštinske promjene osim onih koje su kao takve u prijedlogu navedene, te da se prijedlog, što se tiče kodifikacije nepromijenjenih odredaba prethodnih akata i tih promjena, ograničava samo na kodifikaciju postojećih akata bez njihove bitne promjene:

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 11, 15.1.2013., str. 85.

(2) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.

P7_TC1-COD(2012)0196

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. …/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti vrsta divlje faune i flore uređenjem trgovine njima (preinaka)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)	Uredba Vijeća (EZ) br. 338/97 od 9. prosinca 1996. o zaštiti vrsta divlje faune i flore uređenjem trgovine njima (3) nekoliko je puta znatno izmijenjena (4). S obzirom na to da je potrebno napraviti dodatne izmjene, tu Uredbu trebalo bi preinačiti radi jasnoće.

(2)	Svrha ove Uredbe jest osigurati zaštitu vrsta divlje faune i flore koje su ugrožene ili bi vjerojatno mogle biti ugrožene trgovinom.

(3)	Odredbama ove Uredbe ne dovode se u pitanje nikakve strože mjere koje mogu donijeti ili održavati države članice u skladu s Ugovorom, posebno s obzirom na posjedovanje primjeraka vrsta obuhvaćenih ovom Uredbom.

(4)	Potrebno je utvrditi objektivne kriterije za uključivanje vrsta divlje faune i flore u priloge ovoj Uredbi.

(5)

Provedba ove Uredbe iziskuje primjenu zajedničkih uvjeta za izdavanje, uporabu i predočenje isprava koje se odnose na odobrenje unošenja u Uniju primjeraka vrsta obuhvaćenih ovom Uredbom te njihova izvoza ili ponovnog izvoza iz Unije. Potrebno je utvrditi posebne odredbe o provozu primjeraka kroz Uniju.

(6)	Odlučivanje o zahtjevima za unošenje primjeraka u Uniju zadatak je upravljačkog tijela odredišne države članice, kojemu pomaže znanstveno tijelo te države članice, uzimajući, prema potrebi, u obzir svako mišljenje Skupine za znanstvenu reviziju.

(7)	Potrebno je osigurati postupak savjetovanja u okviru odredbi o ponovnom izvozu kako bi se ograničio rizik od prekršaja.

(8)

Radi jamstva o učinkovitoj zaštiti vrsta divlje faune i flore mogu se nametnuti dodatna ograničenja u pogledu unošenja primjeraka u Uniju i njihova izvoza iz Unije. S obzirom na žive primjerke ta ograničenja mogu se dopuniti ograničenjima na razini Unije o posjedovanju ili premještaju takvih primjeraka unutar Unije.

(9)	Trebalo bi utvrditi posebne odredbe primjenjive na primjerke rođene i uzgojene u zatočeništvu ili umjetno razmnožene primjerke, na primjerke koji su osobni ili kućni predmeti te na posuđivanje, darovanje ili razmjenu u nekomercijalne svrhe među registriranim znanstvenicima i znanstvenim ustanovama.

(10)

Zbog osiguranja najšire moguće zaštite vrsta obuhvaćenih ovom Uredbom potrebno je utvrditi odredbe za kontrolu trgovine i premještaja primjeraka unutar Unije te uvjete za smještaj primjeraka. Potvrde koje se izdaju na temelju ove Uredbe, a koje pridonose kontroli ovih aktivnosti, trebale bi biti uređene prema zajedničkim pravilima za njihovo izdavanje, valjanost i uporabu.

(11)	Trebalo bi donijeti mjere kako bi se umanjili nepovoljni učinci prijevoza na žive primjerke iz ili unutar Unije do njihova odredišta.

(12)

Zbog osiguranja učinkovitih kontrola i olakšavanja carinskih postupaka trebalo bi odrediti carinarnice sa osposobljenim službenicima zaduženima za obavljanje potrebnih formalnosti i odgovarajućih provjera na mjestu gdje se primjerci unose u Uniju kako bi im se dodijelilo carinski dopušteno postupanje ili uporaba u smislu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 (5), ili na mjestu na kojem se izvoze ili ponovno izvoze iz Unije. Također bi trebali postojati objekti kojima se jamče odgovarajući smještaj i skrb za žive primjerke.

(13)	Za provedbu ove Uredbe države članice također bi trebale imenovati upravljačka i znanstvena tijela.

(14)	Obavješćivanje i osvješćivanje javnosti o odredbama ove Uredbe, posebno na graničnim prijelazima, vjerojatno će poticati pridržavanje ovih odredbi.

(15)	Radi učinkovite provedbe ove Uredbe države članice trebale bi pomnije pratiti pridržavanje njezinih odredbi te ostvariti blisku međusobnu suradnju i suradnju s Komisijom. To iziskuje slanje informacija koje se odnose na provedbu ove Uredbe.

(16)	Praćenje razina trgovine vrstama divlje faune i flore obuhvaćenih ovom Uredbom od presudne je važnosti za procjenu učinaka trgovine na stanje očuvanosti vrsta. Trebalo bi izraditi detaljna godišnja izvješća u zajedničkom obliku.

(17)	Radi jamstva o pridržavanju ove Uredbe važno je da države članice nametnu sankcije za prekršaje na način koji je dovoljan i primjeren za narav i težinu prekršaja.

(18)	Mnoštvo bioloških i ekoloških čimbenika, koje bi trebalo razmatrati pri provedbi ove Uredbe, iziskuje osnivanje Skupine za znanstvenu reviziju, čija će mišljenja Komisija proslijediti Odboru i upravljačkim tijelima država članica kako bi im se pomoglo u donošenju odluka.

(19)

Da bi se ova Uredba dopunila ili izmijenila određenim elementima koji nisu ključni, ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije trebalo bi povjeriti Komisiji u smislu donošenja određenih mjera kojima se regulira trgovina vrstama divlje faune i flore, određenih izmjena priloga ovoj Uredbi i dodatnih mjera radi provedbe rezolucija Konferencije stranaka Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES) (dalje u tekstu „Konvencija”), odluka ili preporuka Stalnog odbora Konvencije i preporuka Tajništva Konvencije. Posebno je važno da Komisija tijekom svog pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na stručnoj razini. Tijekom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati istodobnu, pravovremenu i odgovarajuću dostavu relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(20)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji , osobito za uspostavu dizajna, modela i formata određenih dokumenata . Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s kontrolnim mehanizmima država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (6), [Am. 1]

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Cilj

Cilj je ove Uredbe zaštititi vrste divlje faune i flore te osigurati njihovo očuvanje uređenjem trgovine u tom području u skladu s člancima 2. do 22. i prilozima A do D kako je izneseno u Prilogu I., dalje u tekstu „Prilog A”, „Prilog B”, „Prilog C” i „Prilog D”.

Ova se Uredba primjenjuje u skladu s ciljevima, načelima i odredbama Konvencije definirane u članku 2. točki (b).

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)	„Odbor” znači Odbor iz članka 21. stavka 1.;

(b)	„Konvencija” znači Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore (CITES);

(c)	„zemlja podrijetla” znači zemlja u kojoj je primjerak uzet iz divljine, uzgojen u zatočeništvu ili umjetno razmnožen;

(d)	„obavijest o uvozu” znači obavijest uvoznika ili njegova zastupnika ili predstavnika u trenutku unošenja u Uniju primjerka vrste uključene u Prilog C ili Prilog D, na obrascu iz članka 19. stavkom 2. 10. stavka 1d. ; [Am. 2]

(e)	„unošenje s mora” znači unošenje u Uniju bilo kojeg primjerka koji je uzet u morskom okruženju i unosi se izravno iz morskog okruženja koje nije u nadležnosti nijedne države, uključujući zračni prostor iznad mora te morsko dno i podzemlje ispod mora;

(f)	„izdavanje” znači okončanje svih postupaka uključenih u pripremu i potvrđivanje dozvole ili potvrde te njezinu dostavu podnositelju zahtjeva;

(g)	„upravljačko tijelo” znači nacionalno upravno tijelo imenovano, u slučaju države članice, u skladu s člankom 13. stavkom 1. ili, u slučaju treće zemlje koja je stranka Konvencije, u skladu s člankom IX. Konvencije;

(h)	„odredišna država članica” znači odredišna država članica koja se navodi u ispravi za izvoz ili ponovni izvoz primjerka; u slučaju unošenja s mora, ovaj pojam znači država članica pod čijom se nadležnošću nalazi odredište primjerka;

(i)	„nuđenje na prodaju” znači nuđenje na prodaju i svaka radnja koja se opravdano može tumačiti kao takva, uključujući oglašavanje ili davanje povoda za oglašavanje prodaje te poziv na ponudu;

(j)	„osobni ili kućni predmeti” znači mrtvi primjerci, njihovi dijelovi i derivati koji pripadaju privatnoj osobi i čine dio njezinih uobičajenih dobara i imovine ili su za to namijenjeni;

(k)	„mjesto odredišta” znači mjesto na kojem se u trenutku unošenja u Uniju primjerci namjeravaju držati; u slučaju živih primjeraka, to je prvo mjesto na kojem se primjerci namjeravaju držati nakon bilo kakvog razdoblja karantene ili nekog drugog zadržavanja u svrhu sanitarnih provjera i kontrola;

(l)	„populacija” znači biološki ili zemljopisno određen ukupan broj jedinki;

(m)	„primarno komercijalne svrhe” znači sve svrhe za koje je jasno da u njima ne prevladavaju nekomercijalni aspekti;

(n)	„ponovni izvoz iz Unije” znači izvoz iz Unije bilo kojeg primjerka koji je prethodno unesen;

(o)	„ponovno unošenje u Uniju” znači unošenje u Uniju bilo kojeg primjerka koji je prethodno izvezen ili ponovno izvezen;

(p)	„prodaja” znači bilo koji oblik prodaje. Za potrebe ove Uredbe iznajmljivanje, zamjena robe ili razmjena smatra se prodajom; srodni izrazi tumače se na sličan način;

(q)	„znanstveno tijelo” znači znanstveno tijelo imenovano, u slučaju države članice, u skladu s člankom 13. stavkom 2. ili, u slučaju treće zemlje koja je stranka Konvencije, u skladu s člankom IX. Konvencije;

(r)	„Skupina za znanstvenu reviziju” znači savjetodavno tijelo osnovano na temelju članka 17.;

(s)	„vrsta” znači vrsta, podvrsta ili njezina populacija;

(t)

„primjerak” znači svaka životinja ili biljka, bez obzira na to je li živa ili mrtva, koja pripada vrstama navedenima u prilozima od A do D, svaki njezin dio ili derivat, bez obzira na to jesu li oni sadržani u drugoj robi, kao i sva druga roba za koju je iz popratne isprave, ambalaže, oznake ili etikete, ili nekih drugih okolnosti, očito da je životinja ili biljka koja pripada tim vrstama ili da sadrži dijelove ili derivate životinja ili biljaka koje pripadaju tim vrstama, osim ako su takvi dijelovi ili derivati izričito izuzeti od odredbi ove Uredbe ili od odredbi koje se odnose na onaj Prilog u kojemu je dotična vrsta navedena u napomenama koje se u tom smislu nalaze u dotičnim prilozima.

Primjerkom će se smatrati primjerak vrste navedene u prilozima od A do D ako predstavlja životinju ili biljku, ili je dio ili derivat životinje ili biljke čiji barem jedan „roditelj” pripada ondje navedenoj vrsti. U slučajevima kada „roditelji” takve životinje ili biljke pripadaju vrstama navedenima u različitim prilozima ili vrstama od kojih je samo jedna navedena, primjenjuju se odredbe restriktivnijeg Priloga. Međutim, u slučaju primjeraka biljaka križanaca, ako je jedan od „roditelja” pripadnik vrste navedene u Prilogu A, primjenjuju se odredbe restriktivnijeg Priloga samo ako u tom Prilogu uz tu vrstu stoji takva oznaka;

(u)	„trgovina” znači unošenje u Uniju, uključujući unošenje s mora te izvoz i ponovni izvoz iz Unije, kao i uporaba, premještaj i prijenos vlasništva primjeraka koji podliježu odredbama ove Uredbe, unutar Unije, uključujući i unutar države članice;

(v)	„provoz” znači prijevoz primjeraka između dviju točaka izvan Unije preko državnog područja Unije, koji se šalju imenovanom primatelju i tijekom kojega svaki prekid premještaja nastaje samo zbog organizacije potrebne za ovakvu vrstu prometa;

(w)

„obrađeni primjerci stečeni prije više od 50 godina” znači primjerci koji su znatno promijenjeni u odnosu na svoje prirodno sirovo stanje za nakit, ukrase, umjetnost, predmete za praktičnu uporabu ili glazbene instrumente prije 3. ožujka 1947. i za koje je upravljačkom tijelu dotične države članice pružen zadovoljavajući dokaz da su stečeni u takvim stanjima. Takvi se primjerci smatraju obrađenima samo ako je jasno da se nalaze u jednoj od prethodno navedenih kategorija i ako im nije potrebno daljnje rezbarenje, oblikovanje ni izrada kako bi postigli svoju svrhu;

(x)

„provjere u trenutku unošenja, izvoza, ponovnog izvoza i provoza” znači provjere dokumentacije, u smislu provjere potvrda, dozvola i obavijesti propisanih ovom Uredbom i, u slučajevima kada to propisuju odredbe Unije ili u drugim slučajevima reprezentativnog uzorkovanja pošiljaka, pregled primjeraka uz, prema potrebi, uzimanje uzoraka radi analize ili detaljnijih provjera.

Članak 3.

Područje primjene

1. Prilog A sadržava:

(a)	vrste navedene u Dodatku I. Konvenciji za koje države članice nisu izrazile pridržajizrazile pridržaj;

(b)

svaku vrstu:

(i)	za kojom postoji ili može postojati potražnja radi uporabe u Uniji ili radi međunarodne trgovine i kojoj ili prijeti izumiranje ili je tako rijetka da bi svaka razina trgovine ugrozila opstanak te vrste; ili

(ii)	koja pripada rodu od kojega je većina vrsta navedena u Prilogu A u skladu s kriterijima u točki (a) ili točki (b) podtočki i., ili pripada vrsti od koje je većina podvrsta ondje navedena, i čije je uvrštenje na popis u ovom Prilogu ključno za učinkovitu zaštitu tih vrsta.

2. Prilog B sadržava:

(a)	vrste navedene u Dodatku II. Konvenciji, osim onih navedenih u Prilogu A, za koje države članice nisu izrazile pridržajizrazile pridržaj;

(b)	vrste navedene u Dodatku I. Konvenciji za koje je izražen pridržajizražen pridržaj;

(c)

svaku drugu vrstu koja nije navedena u Dodatku I. ili II. Konvenciji:

(i)

koja podliježe razinama međunarodne trgovine koje možda nisu usklađene:

—	s njezinim opstankom ili opstankom populacija u određenim zemljama ili

—	s održanjem ukupne populacije na razini koja je u skladu s ulogom vrste u ekosustavima u kojima se pojavljuje;

ili

(ii)	čije je uvrštenje na popis u ovom Prilogu zbog izgleda sličnog drugim vrstama navedenima u Prilogu A ili Prilogu B prijeko potrebno kako bi se osigurala učinkovitost kontrola trgovine primjercima takvih vrsta;

(d)	vrste za koje je ustanovljeno da bi unošenje živih primjeraka u prirodna staništa Unije predstavljalo ekološku prijetnju zavičajnim divljim vrstama faune i flore Unije.

3. Prilog C sadržava:

(a)	vrste navedene u Dodatku III. Konvenciji, osim onih navedenih u Prilogu A ili B, za koje države članice nisu izrazile pridržaj;

(b)	vrste navedene u Dodatku II. Konvenciji za koje je izražen pridržaj.

4. Prilog D sadržava:

(a)	vrste koje nisu navedene u prilozima A, B i C, a uvoze se u Uniju u takvoj količini da je nadzor utemeljen;

(b)	vrste navedene u Dodatku III. Konvenciji za koje je izražen pridržaj.

5. Ako stanje očuvanosti vrsta obuhvaćenih ovom Uredbom opravdava njihovo uključenje u jedan od Dodataka Konvenciji, države članice pridonijet će donošenju potrebnih izmjena.

Članak 4.

Unošenje u Uniju

1. Unošenje primjeraka vrsta navedenih u Prilogu A u Uniju podliježe izvršenju potrebnih provjera i prethodnom predočenju, na graničnoj carinarnici na mjestu unošenja, uvozne dozvole koju je izdalo upravljačko tijelo odredišne države članice.

Uvozna dozvola može se izdati samo u skladu s ograničenjima utvrđenima sukladno stavku 6. i ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

nadležno je znanstveno tijelo nakon razmatranja mišljenja Skupine za znanstvenu reviziju priopćilo:

(i)	da unošenje u Uniju ne bi imalo štetan utjecaj na stanje očuvanosti tih vrsta niti na veličinu državnog područja koje zauzima odgovarajuća populacija te vrste;

(ii)

da se unošenje u Uniju obavlja se:

—	u jednu od svrha navedenih u članku 8. stavku 3. točkama (e), (f) i (g), ili

—	u druge svrhe koje nisu štetne za opstanak dotičnih vrsta;

(b)

(i)

ako podnositelj zahtjeva dostavi dokumentaciju kojom dokazuje da su primjerci nabavljeni u skladu sa zakonodavstvom o zaštiti dotičnih vrsta koja, u slučaju uvoza primjeraka vrsta navedenih u Dodacima Konvenciji iz treće zemlje, treba biti izvozna dozvola ili potvrda o ponovnom izvozu, ili njezina preslika, koju je u skladu s Konvencijom izdalo nadležno tijelo zemlje izvoza ili zemlje ponovnog izvoza;

ii.	međutim, za izdavanje uvoznih dozvola za vrste navedene u Prilogu A u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) nije potrebna takva dokazna dokumentacija, nego se izvornik takve uvozne dozvole neće izdati podnositelju zahtjeva sve dok ne predoči izvoznu dozvolu ili potvrdu o ponovnom izvozu;

(c)	nadležnom znanstvenom tijelu pružen je zadovoljavajući dokaz da je smještaj namijenjen živom primjerku na odredištu odgovarajuće opremljen za njegovo primjereno držanje i skrb;

(d)	upravljačkom tijelu pružen je zadovoljavajući dokaz da se primjerak neće upotrebljavati u ponajprije komercijalne svrhe;

(e)	upravljačko tijelo uvjerilo se nakon savjetovanja s nadležnim znanstvenim tijelom kako nema nikakvih drugih čimbenika koji se odnose na očuvanje vrsta koji bi bili protivni izdavanju uvozne dozvole; i

(f)	u slučaju unošenja s mora, upravljačkom tijelu pružen je zadovoljavajući dokaz da će svaki živi primjerak biti pripremljen i otpremljen na način koji rizik ozljede, narušavanja zdravlja ili okrutnog postupanja smanjuje na najmanju moguću mjeru.

2. Unošenje primjeraka vrsta navedenih u Prilogu B u Uniju podliježe izvršenju potrebnih provjera i prethodnom predočenju, na graničnoj carinarnici na mjestu unošenja, uvozne dozvole koju je izdalo upravljačko tijelo odredišne države članice.

Uvozna dozvola može se izdati samo u skladu s ograničenjima utvrđenima sukladno stavku 6. i:

(a)

ako je nadležno znanstveno tijelo, nakon pregleda raspoloživih podataka i razmatranja mišljenja Skupine za znanstvenu reviziju, mišljenja da unošenje u Uniju ne bi imalo štetan utjecaj na stanje očuvanosti vrste ili na veličinu teritorija koji zauzima odgovarajuća populacija te vrste, uzimajući u obzir sadašnju ili predviđenu razinu trgovine. Ovo mišljenje vrijedi za sljedeće uvoze sve dok se prethodno navedeni aspekti znatno ne promijene;

(b)	ako podnositelj zahtjeva predoči dokumentaciju kojom dokazuje da je smještaj namijenjen živom primjerku u odredištu odgovarajuće opremljen za njegovo primjereno držanje i skrb;

(c)	ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. točke (b) podtočke i. te točaka (e) i (f).

3. Unošenje primjeraka vrsta navedenih u Prilogu C u Uniju podliježe izvršenju potrebnih provjera i prethodnom predočenju, na graničnoj carinarnici na mjestu unošenja, obavijesti o uvozu i:

(a)

u slučaju izvoza iz zemlje navedene u odnosu na dotičnu vrstu iz Priloga C, podnositelj zahtjeva mora predočiti dokumentaciju kojom dokazuje, i to u obliku izvozne dozvole koju je u skladu s Konvencijom izdalo nadležno tijelo te zemlje, da su primjerci nabavljeni u skladu s nacionalnim zakonodavstvom o očuvanju dotičnih vrsta; ili

(b)

u slučaju izvoza iz zemlje koja se ne navodi u odnosu na dotičnu vrstu iz Priloga C ili ponovnog izvoza iz bilo koje zemlje, podnositelj zahtjeva mora predočiti izvoznu dozvolu, potvrdu o ponovnom izvozu ili potvrdu o podrijetlu koju je u skladu s Konvencijom izdalo nadležno tijelo zemlje izvoza ili zemlje ponovnog izvoza.

4. Unošenje primjeraka vrsta navedenih u Prilogu D u Uniju podliježe izvršenju potrebnih provjera i prethodnom predočenju, na graničnoj carinarnici na mjestu unošenja, obavijesti o uvozu.

5. Uvjeti za izdavanje uvozne dozvole iz stavka 1. točaka (a) i (d) i stavka 2. točaka (a), (b) i (c) ne primjenjuju se na primjerke za koje podnositelj zahtjeva predoči dokumentaciju kojom dokazuje:

(a)	da su prethodno zakonito uneseni u Uniju ili stečeni u njoj te da se, bez obzira na to jesu li izmijenjeni ili ne, ponovno unose u Uniju; ili

(b)	da predstavljaju obrađene primjerke stečene prije više od 50 godina.

6. Savjetujući se Komisija je ovlaštena, nakon savjetovanja s dotičnim zemljama podrijetla i uzimajući u obzir mišljenje Skupine za znanstvenu reviziju, Komisija može, putem provedbenih akata, donijeti donijeti delegirane akte u skladu s člankom 20. kojima se utvrđuju opća ograničenja, ili ograničenja koja se odnose na određene zemlje podrijetla, za unošenje u Uniju: [Am. 3]

(a)	primjeraka vrsta navedenih u Prilogu A, na temelju uvjeta iz stavka 1. točke (a) podtočke i. ili točke (e);

(b)	primjeraka vrsta navedenih u Prilogu B, na temelju uvjeta iz stavka 1. točke (e) ili stavka 2. točke (a); i

(c)	živih primjeraka vrsta navedenih u Prilogu B koji za vrijeme prijevoza imaju visoku stopu smrtnosti ili za koje je utvrđeno da bi u zatočeništvu njihov životni vijek bio znatno kraći od očekivanoga; ili

(d)	živih primjeraka vrsta za koje je ustanovljeno da bi njihovo unošenje u prirodni okoliš Unije predstavljalo ekološku prijetnju zavičajnim divljim vrstama faune i flore Unije.

Provedbeni akti navedeni u prvom podstavku donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 2. [Am. 4]

Komisija tromjesečno objavljuje popis ograničenja utvrđenih u skladu s prvim podstavkom, ako ona postoje, u Službenom listu Europske unije.

7. Ako se nakon unošenja u Uniju pojave posebni slučajevi pretovara, zračnog ili željezničkog prijevoza, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 20. o odobravanju odstupanja od obavljanja provjera i predočenja uvoznih isprava navedenih u stavcima od 1. do 4. ovog članka na graničnoj carinarnici na mjestu unošenja, kako bi se omogućilo da se te provjere i predočenja obavljaju u drugoj carinarnici određenoj u skladu s člankom 12. stavkom 1.

Članak 5.

Izvoz ili ponovni izvoz iz Unije

1. Izvoz ili ponovni izvoz iz Unije primjeraka vrsta navedenih u Prilogu A podliježe izvršenju svih potrebnih provjera i prethodnom predočenju, u carinarnici u kojoj se obavljaju izvozne formalnosti, izvozne dozvole ili potvrde o ponovnom izvozu koju je izdalo upravljačko tijelo države članice u kojoj se primjerci nalaze.

2. Izvozna dozvola za primjerke vrsta navedenih u Prilogu A može se izdati samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)	nadležno znanstveno tijelo u pisanom je obliku priopćilo da hvatanje ili sakupljanje primjeraka u prirodi, ili njihov izvoz, neće imati štetan utjecaj na stanje očuvanosti tih vrsta ili na veličinu teritorija koji zauzima odgovarajuća populacija tih vrsta;

(b)

podnositelj zahtjeva podnese dokumentaciju kojom dokazuje da su primjerci nabavljeni u skladu s važećim zakonodavstvom o zaštiti predmetnih vrsta; ako se zahtjev postavlja državi članici koja nije država članica podrijetla, takva se dokazna dokumentacija dostavlja u obliku potvrde u kojoj se navodi da je primjerak uzet iz prirode u skladu s važećim zakonodavstvom na njezinu državnom području;

(c)

upravljačkom je tijelu pružen zadovoljavajući dokaz:

(i)	da će svaki živi primjerak biti pripremljen i otpremljen na način koji rizik ozljede, narušavanja zdravlja ili okrutnog postupanja smanjuje na najmanju moguću mjeru; i

(ii)	da se primjerci vrsta koje nisu navedene u Dodatku I. Konvenciji neće upotrebljavati u primarno komercijalne svrhe, ili u slučaju izvoza primjeraka vrsta iz članka 3. stavka 1. točke (a) ove Uredbe u državu koja je stranka Konvencije, da je izdana uvozna dozvola;

(d)	upravljačko tijelo države članice uvjerilo se, nakon savjetovanja s nadležnim znanstvenim tijelom, da ne postoje nikakvi drugi čimbenici koji se odnose na očuvanje vrsta, a koji bi bili protivni izdavanju izvozne dozvole.

3. Potvrda o ponovnom izvozu može se izdati samo kada se ispune uvjeti iz stavka 2. točaka (c) i (d) i kada podnositelj zahtjeva predoči dokumentaciju kojom dokazuje da su primjerci:

(a)	uneseni u Uniju u skladu s odredbama ove Uredbe;

(b)	ako su uneseni u Uniju prije 3. ožujka 1997., uneseni u skladu s odredbama Uredbe (EEZ) br. 3626/82 (7); ili ako su uneseni u Uniju prije stupanja ove Uredbe na snagu, ali nakon 3. ožujka 1997., uneseni u Uniju u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 338/97; ili

(c)	ako su uneseni u Uniju prije 1984., ušli u međunarodnu trgovinu u skladu s odredbama Konvencije; ili

(d)	zakonito uneseni na državno područje države članice prije nego što su odredbe Uredaba navedenih u točkama (a) i (b) ili odredbe Konvencije postale primjenjive na njih, ili su postale primjenjive u toj državi članici.

4. Izvoz ili ponovni izvoz iz Unije primjeraka vrsta navedenih u prilozima B i C podliježe izvršenju svih potrebnih provjera i prethodnom predočenju, u carinarnici u kojoj se obavljaju izvozne formalnosti, izvozne dozvole ili potvrde o ponovnom izvozu koju je izdalo upravljačko tijelo države članice na čijem se državnom području primjerci nalaze.

Izvozna dozvola može se izdati samo ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 2. točaka (a) i (b), točke (c) podtočke i. i točke (d).

Potvrda o ponovnom izvozu može se izdati samo ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 2. točke (c) podtočke i. i točke (d) te stavka 3. točaka od (a) do (d).

5. Ako se zahtjev za potvrdu o ponovnom izvozu odnosi na primjerke unesene u Uniju na temelju uvozne dozvole koju je izdala druga država članica, upravljačko tijelo mora se prvo savjetovati s upravnim tijelom koje je izdalo dozvolu. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 20. o utvrđivanju postupaka savjetovanja i slučajevima u kojima je savjetovanje potrebno.

6. Uvjeti za izdavanje izvozne dozvole ili potvrde o ponovnom izvozu, koji se spominju u stavku 2. točki (a) i točki (c) podtočki ii. ne primjenjuju se na:

(a)	obrađene primjerke koji su stečeni prije više od 50 godina; ili

(b)	mrtve primjerke te njihove dijelove i derivate za koje podnositelj zahtjeva dostavi dokumentaciju kojom dokazuje da su zakonito stečeni prije nego što su odredbe ove Uredbe, Uredbe (EZ) br. 338/97 ili Uredbe (EEZ) br. 3626/82 ili Konvencije postale primjenjive na njih.

7. Nadležno znanstveno tijelo u svakoj državi članici prati izdavanje izvoznih dozvola države članice za primjerke vrsta navedenih u Prilogu B i stvarne izvoze takvih primjeraka. Kad god takvo znanstveno tijelo odredi da bi izvoz primjeraka bilo koje takve vrste trebalo ograničiti kako bi se ta vrsta u cijelom svojem području rasprostranjenosti održala na razini koja je u skladu s njezinom ulogom u ekosustavu u kojemu se javlja i znatno iznad razine na kojoj bi ta vrsta mogla postati podobna za uključenje u Prilog A u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) ili točkom (b) podtočkom i., znanstveno tijelo obavješćuje nadležno upravljačko tijelo u pisanom obliku o odgovarajućim mjerama koje bi trebalo poduzeti kako bi se ograničilo izdavanje izvoznih dozvola za primjerke te vrste.

Kad god je neko upravljačko tijelo obaviješteno o mjerama iz prvog podstavka, ono obavješćuje i šalje primjedbe Komisiji. Komisija, prema potrebi, provedbenim aktima preporučuje ograničenja u pogledu izvoza dotične vrste. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 2.

Članak 6.

Odbijanje zahtjeva za dozvole i potvrde iz članaka 4., 5. i 10.

1. Kada neka država članica odbije zahtjev za dozvolu ili potvrdu u slučaju koji je važan za ciljeve ove Uredbe, ona odmah o tom odbijanju i razlozima za odbijanje obavješćuje Komisiju.

2. Obavijest primljenu u skladu sa stavkom 1. Komisija šalje ostalim državama članicama kako bi osigurala jednaku primjenu ove Uredbe.

3. Kada se sastavi zahtjev za dozvolu ili potvrdu koja se odnosi na primjerke za koje je takav zahtjev prethodno bio odbijen, podnositelj zahtjeva mora o prethodnom odbijanju obavijestiti nadležno tijelo kojemu se zahtjev podnosi.

4. Države članice priznaju odbijanje zahtjeva koje daju nadležna tijela ostalih država članica, ako se takvo odbijanje temelji na odredbama ove Uredbe.

Međutim, ovo ne vrijedi u slučajevima kad se okolnosti znatno promijene ili ako postoji novi dokaz koji ide u prilog zahtjevu. U takvim slučajevima, ako upravljačko tijelo izda dozvolu ili potvrdu, ono o tome obavješćuje Komisiju navodeći razloge za izdavanje.

Članak 7.

Odstupanja

1. Primjerci rođeni i uzgojeni u zatočeništvu ili umjetno razmnoženi

Osim u slučajevima u kojima se primjenjuje članak 8., s primjercima vrsta navedenih u Prilogu A koji su rođeni i uzgojeni u zatočeništvu ili umjetno razmnoženi postupa se u skladu s odredbama koje se primjenjuju na primjerke vrsta navedenih u Prilogu B.

U slučaju umjetno razmnoženih biljaka može se odustati od odredbi članaka 4. i 5. u skladu s posebnim uvjetima.

Komisija je u skladu s člankom 20. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču:

(a)	kriterija za utvrđivanje je li primjerak rođen i uzgojen u zatočeništvu ili umjetno razmnožen i je li to bilo u komercijalne svrhe;

(b)

posebnih uvjeta iz drugog podstavka ovog stavka koji se odnose na:

(i)	uporabu fitosanitarnih potvrda;

(ii)	trgovinu registriranih komercijalnih trgovaca i znanstvenih ustanova iz stavka 4. ovog članka; i

(iii)

trgovinu križancima.

2. Provoz

Odstupajući od članka 4., ako je primjerak u provozu kroz Uniju, ne zahtijevaju se provjere i predočenje propisanih dozvola, potvrda i prijava na graničnoj carinarnici na mjestu unošenja.

U slučaju vrsta navedenih u prilozima u skladu s člankom 3. stavkom 1. i člankom 3. stavkom 2. točkama (a) i (b), odstupanje iz prvog podstavka ovog stavka primjenjuje se samo ako je valjanu ispravu o izvozu ili ponovnom izvozu, koja je predviđena Konvencijom i odnosi se na primjerke kojima je priložena i u kojoj je navedeno njihovo odredište, izdalo nadležno tijelo treće zemlje izvoza ili ponovnog izvoza.

Ako isprava iz drugog podstavka nije izdana prije izvoza ili ponovnog izvoza, primjerak se mora oduzeti i može se, prema potrebi, zaplijeniti, osim ako se isprava dostavi naknadno u skladu s posebnim uvjetima.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 20. u vezi s posebnim uvjetima za naknadnu dostavu isprave o izvozu ili ponovnom izvozu.

3. Osobni i kućni predmeti

Odstupajući od članaka 4. i 5., njihove se odredbe ne primjenjuju na mrtve primjerke, dijelove i derivate vrsta navedenih u prilozima od A do D koji predstavljaju osobne ili kućne predmete koji se unose u Uniju, ili se iz nje izvoze, ili ponovno izvoze u skladu s posebnim odredbama.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 20. u vezi s posebnim uvjetima koji se odnose na unošenje, izvoz ili ponovni izvoz osobnih ili kućnih predmeta.

4. Znanstvene ustanove

Isprave iz članaka 4., 5., 8. i 9. nisu potrebne u slučaju posuđivanja, darovanja i razmjene u nekomercijalne svrhe herbarskih primjeraka i drugih konzerviranih, osušenih ili uklopljenih muzejskih primjeraka i živog biljnog materijala među znanstvenicima i znanstvenim ustanovama koji su registrirani pri upravljačkim tijelima država u kojima se nalaze ako su ti primjerci označeni etiketom koja je određena u skladu s drugim podstavkom ovog stavka ili sličnom etiketom koju je izdalo ili odobrilo upravljačko tijelo treće zemlje.

Komisija provedbenim aktima utvrđuje etiketu za živi biljni materijal. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 2.

Članak 8.

Odredbe koje se odnose na kontrolu komercijalnih djelatnosti

1. Kupnja, ponuda za kupnju, stjecanje u komercijalne svrhe, izlaganje javnosti u komercijalne svrhe, uporaba radi stjecanja komercijalne dobiti i prodaje, držanje radi prodaje, nuđenje radi prodaje ili prijevoz radi prodaje primjeraka vrsta navedenih u Prilogu A zabranjuje se.

2. Države članice mogu zabraniti posjedovanje primjeraka, posebno živih životinja, vrsta navedenih u Prilogu A.

3. U skladu sa zahtjevima ostalog zakonodavstva Unije o očuvanju divlje faune i flore, može se odobriti izuzeće od zabrana iz stavka 1. tako da upravljačko tijelo države članice u kojoj se nalaze primjerci izdaje potvrdu za svaki pojedini slučaj ako su ti primjerci:

(a)	stečeni u Uniji ili uneseni u Uniju prije nego što su odredbe koje se odnose na vrste navedene u Prilogu I. Konvenciji ili Prilogu C1. Uredbi (EEZ) br. 3626/82 ili u Prilogu A Uredbi (EZ) br. 338/97 ili u ovoj Uredbi postale primjenjive na te primjerke; ili

(b)	obrađeni primjerci stečeni prije više od 50 godina; ili

(c)	uneseni u Uniju u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 338/97 ili ove Uredbe i upotrebljavat će se u svrhe koje nisu štetne za opstanak dotičnih vrsta; ili

(d)	primjerci životinjskih vrsta koji su rođeni i uzgojeni u zatočeništvu ili primjerci umjetno razmnoženih biljnih vrsta, ili su dijelovi ili derivati takvih primjeraka; ili

(e)	potrebni u iznimnim okolnostima za unapređenje znanosti ili za bitne biomedicinske svrhe sukladno Direktivi Vijeća 86/609/EEZ (8) ako se pokaže da je predmetna vrsta jedina prikladna za te svrhe i ako nema primjeraka te vrste koji su rođeni i uzgojeni u zatočeništvu; ili

(f)	namijenjeni za uzgoj ili razmnožavanje, što će biti od koristi za očuvanje dotične vrste; ili

(g)	namijenjeni za istraživanje ili obrazovanje radi zaštite ili očuvanja vrste; ili

(h)	podrijetlom iz države članice i uzeti iz prirode u skladu s važećim zakonodavstvom na snazi u toj državi članici.

4. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 20. u vezi s općim odstupanjima od zabrana iz stavka 1. ovog članka na temelju uvjeta iz stavka 3., kao i općim odstupanjima u pogledu vrsta navedenih u Prilogu A u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (b) podtočkom ii. Sva takva odstupanja moraju biti u skladu sa zahtjevima ostalog zakonodavstva Unije o očuvanju divlje faune i flore.

5. Zabrane iz stavka 1. također se primjenjuju na primjerke vrsta navedenih u Prilogu B, osim ako se može pružiti dokaz koji je prihvatljiv za nadležno tijelo predmetne države članice da su ti primjerci stečeni i, ako su podrijetlom izvan Unije, uneseni u nju u skladu s važećim zakonodavstvom o očuvanju divlje faune i flore.

6. Nadležna tijela država članica imaju slobodu odlučivanja hoće li prodati bilo koji primjerak vrsta navedenih u prilozima B, C i D koje su zaplijenili prema ovoj Uredbi, pod uvjetom da se on time ne vrati izravno fizičkoj ili pravnoj osobi od koje je zaplijenjen ili koja je bila strana u prekršaju. Takvi se primjerci tada mogu upotrebljavati u sve svrhe kao da su zakonito stečeni.

Članak 9.

Kretanje živih primjeraka

1. Za svaki premještaj nekog živog primjerka vrste navedene u Prilogu A unutar Unije s mjesta naznačenog u uvoznoj dozvoli ili u bilo kakvoj potvrdi izdanoj u skladu s ovom Uredbom potrebno je prethodno odobrenje upravljačkog tijela države članice u kojoj se primjerak nalazi. U drugim slučajevima premještaja, osoba odgovorna za premještaj primjerka mora, prema potrebi, predočiti dokaz o zakonitom podrijetlu primjerka.

2. To se odobrenje:

(a)

daje samo kada je nadležnom znanstvenom tijelu te države članice ili, ako je riječ o premještaju u drugu državu članicu, nadležnom znanstvenom tijelu ove druge države članice pružen zadovoljavajući dokaz da je smještaj koji je namijenjen živom primjerku u odredištu odgovarajuće opremljen za njegovo primjereno držanje i skrb;

(b)	potvrđuje izdavanjem potvrde; i

(c)	prema potrebi, odmah šalje upravljačkom tijelu države članice u kojoj će primjerak biti smješten.

3. Međutim, takvo se odobrenje ne zahtijeva ako se živa životinja mora premjestiti zbog hitnog veterinarskog liječenja i izravno se vraća u mjesto koje joj je odobreno.

4. Ako se živi primjerak vrste navedene u Prilogu B premješta unutar Unije, osoba u čijem je posjedu primjerak može ga prepustiti drugoj osobi tek nakon što se uvjeri da je osoba kojoj je primjerak namijenjen dobro obaviještena o smještaju, opremi i postupanju kako bi se primjerku osigurala potrebna skrb.

5. Kada se bilo kakvi živi primjerci prevoze u Uniju, iz Unije ili unutar nje, ili se drže tijekom bilo kakva razdoblja provoza ili pretovara, moraju se pripremiti, premještati i njegovati na način koji rizik ozljede, narušavanja zdravlja ili okrutnog postupanja smanjuje na najmanju moguću mjeru te, u slučaju životinja, sukladno zakonodavstvu Unije o zaštiti životinja tijekom prijevoza.

6. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 20. u vezi s ograničenjima o držanju ili premještaju živih primjeraka vrsta u odnosu na koje su ograničenja u pogledu unošenja u Uniju donesena u skladu s člankom 4. stavkom 6.

Članak 10.

Dozvole, obavijesti i Ppotvrde koje se izdaju [Am. 5]

1. Nakon primitka zahtjeva zajedno sa svom potrebnom popratnom dokumentacijom od osobe koja ga podnosi i pod uvjetom da su ispunjeni svi uvjeti za izdavanje, upravljačko tijelo države članice može izdati potvrdu za potrebe iz članka 5. stavka 2. točke (b), članka 5. stavaka 3. i 4., članka 8. stavka 3. i članka 9. stavka 2. točke (b).

1a . Komisija donosi provedbene akte kojima određuje dizajn potvrde iz stavka 1. Navedeni se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 2. [Am. 6]

1b. Nakon primitka zahtjeva i potrebne popratne dokumentacije od osobe koja ga podnosi i pod uvjetom da su ispunjeni svi zahtjevi za izdavanje, upravljačko tijelo države članice može izdati dozvolu za potrebe iz članka 4. stavka 1. i 2. i članka 5. stavka 1. i 4. [Am. 7]

1c. Komisija donosi provedbene akte kojima određuje dizajn dozvole iz stavka 1.b. Navedeni se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 2. [Am. 8]

1d. Komisija donosi provedbene akte kojima određuje dizajn obavijesti o uvozu iz članka 4. stavka 3. i 4. Navedeni se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 2. [Am. 9]

Članak 11.

Valjanost dozvola i potvrda te posebni uvjeti za njih

1. Ne dovodeći u pitanje strože mjere koje države članice mogu donijeti ili održavati, dozvole i potvrde koje izdaju nadležna tijela država članica u skladu s ovom Uredbom valjane su u cijeloj Uniji.

2. Svaka takva dozvola ili potvrda, kao i bilo kakva dozvola ili potvrda koja se izdaje na temelju nje, smatra se ništavom ako nadležno tijelo ili Komisija, savjetujući se s nadležnim tijelom koje je tu dozvolu ili potvrdu izdalo, utvrdi da je ona izdana na temelju krive pretpostavke da su uvjeti za njezino izdavanje ispunjeni.

Nadležna tijela države članice na čijem su državnom području smješteni primjerci koji su predmet takvih isprava oduzimaju primjerke, a mogu ih i zaplijeniti.

3. Svakom se dozvolom ili potvrdom izdanom u skladu s ovom Uredbom mogu odrediti uvjeti i zahtjevi koje nameće tijelo koje ju izdaje kako bi se osiguralo pridržavanje njezinih odredbi. Ako se takvi uvjeti ili zahtjevi trebaju uklopiti u obličje dozvola ili potvrda, države članice o tome će obavijestiti Komisiju.

4. Svaka uvozna dozvola izdana na temelju preslike odgovarajuće izvozne dozvole ili potvrde o ponovnom izvozu vrijedi za unošenje primjeraka u Uniju samo ako je uz nju priložen izvornik valjane izvozne dozvole ili potvrde o ponovnom izvozu.

5. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 20. u vezi s rokovima za izdavanje dozvola i potvrda.

Članak 12.

Mjesta unošenja i izvoza

1. Države članice određuju carinarnice za obavljanje provjera i formalnosti za unošenje primjeraka vrsta obuhvaćenih ovom Uredbom u Uniju i izvoz iz nje kako bi im se dodijelilo carinski dopušteno postupanje ili uporaba u smislu Uredbe (EEZ) br. 2913/92 te navode koje su carinarnice posebno namijenjene za postupanje sa živim primjercima.

2. U svim carinarnicama određenima u skladu sa stavkom 1. mora raditi dovoljan broj primjereno osposobljenog osoblja. Države članice osiguravaju smještaj u skladu s odgovarajućim zakonodavstvom Unije o prijevozu i smještaju živih životinja te da se, prema potrebi, poduzmu odgovarajuće mjere za žive biljke.

3. Sve carinarnice određene u skladu sa stavkom 1. prijavljuju se Komisiji koja objavljuje njihov popis u Službenom listu Europske unije.

4. U iznimnim slučajevima i u skladu s posebnim kriterijima, upravljačko tijelo može odobriti unošenje u Uniju ili izvoz, ili ponovni izvoz iz nje, pri drugoj carinarnici, a ne onoj koja je određena u skladu sa stavkom 1.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 20. u vezi s posebnim kriterijima u skladu s kojima se može odobriti unošenje, izvoz ili ponovni izvoz pri drugoj carinarnici.

5. Države članice osiguravaju da na graničnim prijelazima javnost bude obaviještena o odredbama donesenima sukladno ovoj Uredbi.

Članak 13.

Upravljačka, znanstvena i druga nadležna tijela

1. Svaka država članica imenuje upravljačko tijelo čija je glavna odgovornost provedba ove Uredbe i komunikacija s Komisijom.

Svaka država članica može također imenovati dodatna upravljačka tijela i druga nadležna tijela za pomoć pri provedbi, pri čemu je glavno upravljačko tijelo odgovorno dodatnim tijelima pružiti sve informacije potrebne za ispravnu primjenu ove Uredbe.

2. Svaka država članica imenuje jedno ili više znanstvenih tijela s odgovarajućim kvalifikacijama, čije su dužnosti odvojene od dužnosti bilo kakvog imenovanog upravljačkog tijela.

3. Najkasnije 3. ožujka 1997. države članice dostavljaju Komisiji imena i adrese imenovanih upravljačkih tijela, drugih tijela nadležnih za izdavanje dozvola ili potvrda te znanstvenih tijela, a ona te podatke objavljuje u Službenom listu Europske Unije.

Svako upravljačko tijelo iz prvog podstavka stavka 1., bude li to zahtijevala Komisija, u roku od dva mjeseca dostavlja Komisiji imena i uzorke potpisa osoba ovlaštenih za potpisivanje dozvola ili potvrda te otiske žigova, pečata ili drugih naprava koje se koriste za ovjeru dozvola ili potvrda.

Države članice obavješćuju Komisiju o svim promjenama već dostavljenih podataka najkasnije dva mjeseca od uvođenja te promjene.

Članak 14.

Praćenje pridržavanja i istraživanje kršenja

1. Nadležna tijela država članica prate pridržavanje odredbi ove Uredbe.

Ako u bilo kojem trenutku nadležna tijela imaju razlog vjerovati da se te odredbe krše, poduzet će odgovarajuće korake kako bi osigurala pridržavanje ili će pokrenuti pravni postupak.

Države članice obavješćuju Komisiju i, u slučaju vrsta navedenih u Dodacima Konvenciji, Tajništvo Konvencije o svim koracima koje su poduzela nadležna tijela u odnosu na znatna kršenja ove Uredbe, uključujući oduzimanja i zapljene.

2. Komisija skreće pozornost nadležnih tijela država članica na pitanja za koje smatra da je potrebno istražiti na temelju ove Uredbe. Države članice obavješćuju Komisiju i, u slučaju vrsta navedenih u dodacima Konvenciji, Tajništvo Konvencije o rezultatu svake sljedeće istrage.

3. Osniva se Skupina za provedbu koja se sastoji od predstavnikâ tijela svake države članice, a zadužena je za osiguranje provedbe odredaba ove Uredbe. Skupinom predsjeda predstavnik Komisije.

Skupina za provedbu razmatra svako tehničko pitanje koje se odnosi na provedbu ove Uredbe, a koje postavi predsjednik na vlastitu inicijativu ili na zahtjev članova Skupine ili Odbora.

Komisija prenosi Odboru mišljenje koje je iskazano u Skupini za provedbu.

Članak 15.

Priopćavanje informacija

1. Države članice i Komisija priopćavaju jedna drugoj informacije potrebne za provedbu ove Uredbe.

Države članice i Komisija osiguravaju poduzimanje potrebnih koraka za podizanje svijesti i informiranje javnosti o odredbama u vezi s provedbom Konvencije i ove Uredbe te o mjerama donesenima sukladno ovoj Uredbi.

2. Komisija surađuje s Tajništvom Konvencije kako bi osigurala da se Konvencija uspješno provodi na cijelom državnom području na koje se ova Uredba primjenjuje.

3. Komisija odmah priopćuje svaki savjet Skupine za znanstvenu reviziju upravljačkim tijelima dotičnih država članica.

4. Upravljačka tijela država članica dostavljaju Komisiji svake godine prije 15. lipnja sve informacije koje se odnose na prethodnu godinu, a koje su potrebne za sastavljanje izvješća iz članka VIII. stavka 7. točke (a) Konvencije i ekvivalentne informacije o međunarodnoj trgovini svim primjercima vrsta navedenih u prilozima A, B i C te informacije o unošenju u Uniju primjeraka vrsta navedenih u Prilogu D. Komisija provedbenim aktima utvrđuje informacije koje je potrebno dostaviti te oblik u kojem se predstavljaju. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 2.

Na temelju informacija iz prvog podstavka, Komisija svake godine prije 31. listopada objavljuje statističko izvješće o unošenju u Uniju primjeraka vrsta na koje se primjenjuje ova Uredba, te izvozu i ponovnom izvozu iz nje, i dostavlja Tajništvu Konvencije informacije o vrstama na koje se Konvencija primjenjuje.

Ne dovodeći u pitanje članak 22., upravljačka tijela država članica svake druge godine prije 15. lipnja, a prvi put 1999., dostavljaju Komisiji sve informacije koje se odnose na prethodne dvije godine, a koje su potrebne za sastavljanje izvješća iz članka VIII. stavka 7. točke (b) Konvencije i ekvivalentne informacije o odredbama ove Uredbe koje su izvan područja primjene Konvencije. Komisija provedbenim aktima utvrđuje informacije koje treba dostaviti te oblik u kojem se predstavljaju. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 2.

Na temelju informacija iz trećeg podstavka, Komisija svake druge godine prije 31. listopada, a prvi put 1999., sastavlja izvješće o primjeni i provedbi ove Uredbe.

5. Nadležna tijela država članica dostavljaju Komisiji sve relevantne informacije kako bi se pripremile izmjene priloga. Komisija provedbenim aktima utvrđuje potrebne informacije. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 2.

6. 1 Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9), Komisija poduzima odgovarajuće mjere kako bi zaštitila tajnost informacija dobivenih pri provedbi ove Uredbe.

Članak 16.

Sankcije

1. Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi osigurale uvođenje sankcija barem za sljedeća kršenja ove Uredbe:

(a)	unošenje u Uniju ili izvoz ili ponovni izvoz iz nje primjeraka bez odgovarajuće dozvole ili potvrde, ili s lažnom, krivotvorenom ili nevaljanom dozvolom ili potvrdom, ili s dozvolom ili potvrdom koja je izmijenjena bez odobrenja tijela nadležnog za izdavanje;

(b)	nepridržavanje odredbi navedenih u dozvoli ili potvrdi izdanoj u skladu s ovom Uredbom;

(c)	davanje lažne izjave ili svjesno pružanje lažnih informacija radi dobivanja dozvole ili potvrde;

(d)	uporaba lažne, krivotvorene ili nevaljane dozvole ili potvrde, ili dozvole ili potvrde koja je izmijenjena bez odobrenja kako bi se na temelju nje dobila dozvola ili potvrda na razini Unije, ili u bilo koju drugu službenu svrhu u vezi s ovom Uredbom;

(e)	neprijavljivanje obavijesti o uvozu ili lažna obavijest o uvozu;

(f)	prijevoz živih primjeraka koji nisu primjereno pripremljeni tako da se rizik ozljede, narušavanja zdravlja ili okrutnog postupanja svede na najmanju moguću mjeru;

(g)	uporaba primjeraka vrsta navedenih u Prilogu A na način koji nije u skladu s odobrenjem danim u trenutku izdavanja uvozne dozvole ili nakon toga;

(h)	trgovina umjetno razmnoženim biljkama suprotno odredbama utvrđenima u skladu s člankom 7. stavkom 1.;

(i)

prijevoz primjeraka u Uniju, iz nje ili u provozu kroz državno područje Unije bez odgovarajuće dozvole ili potvrde izdane u skladu s ovom Uredbom i, u slučaju izvoza ili ponovnog izvoza iz treće zemlje koja je stranka Konvencije, u skladu s Konvencijom, ili bez zadovoljavajućeg dokaza o postojanju takve dozvole ili potvrde;

(j)	kupnja, ponuda za kupnju, stjecanje u komercijalne svrhe, uporaba radi stjecanja komercijalne dobiti, izlaganje javnosti u komercijalne svrhe, prodaja, držanje radi prodaje, nuđenje na prodaju ili prijevoz radi prodaje primjeraka protivno članku 8.;

(k)	uporaba dozvole ili potvrde za bilo koji primjerak osim za onaj za koji je izdana;

(l)	krivotvorenje ili izmjena bilo koje dozvole ili potvrde izdane u skladu s ovom Uredbom;

(m)	prešućivanje činjenice da je odbijen zahtjev za izdavanje uvozne ili izvozne dozvole ili potvrde o ponovnom izvozu na razini Unije protivno članku 6. stavku 3.

2. Mjere iz stavka 1. primjerene su naravi i težini prekršaja i uključuju odredbe koje se odnose na oduzimanje i, prema potrebi, zapljenu primjeraka.

3. Ako se primjerak zaplijeni, on se povjerava nadležnom tijelu države članice u kojoj je primjerak zaplijenjen, a koje:

(a)	nakon savjetovanja sa znanstvenim tijelom te države članice, pronalazi smještaj za primjerak ili ga na drugi način ustupa pod uvjetima koje smatra odgovarajućim i u skladu s potrebama i odredbama Konvencije i ove Uredbe; i

(b)	u slučaju živog primjerka unesenoga u Uniju, može nakon savjetovanja s državom izvoza vratiti toj državi primjerak o trošku okrivljene osobe.

4. Ako živi primjerak vrste navedene u Prilogu B ili C stigne na mjesto unošenja u Uniju bez odgovarajuće valjane dozvole ili potvrde, primjerak se mora oduzeti i može se zaplijeniti ili, ako primatelj odbije potvrditi primitak primjerka, nadležno tijelo države članice odgovorne za to mjesto unošenja može, ako je primjereno, odbiti preuzimanje pošiljke i tražiti od prijevoznika da primjerak vrati u mjesto odakle je poslano.

Članak 17.

Skupina za znanstvenu reviziju

1. Ovime se osniva Skupina za znanstvenu reviziju sastavljena od predstavnika znanstvenih tijela svake države članice, a kojom predsjeda predstavnik Komisije.

2. Skupina za znanstvenu reviziju razmatra svako znanstveno pitanje koje se odnosi na primjenu ove Uredbe – posebno u vezi s člankom 4. stavkom 1. točkom (a), stavkom 2. točkom (a) i stavkom 6. – a koje postavi predsjednik na vlastitu inicijativu ili na zahtjev članova Skupine ili Odbora.

3. Komisija prenosi Odboru mišljenje Skupine za znanstvenu reviziju.

Članak 18.

Dodatne delegirane ovlasti

1. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 20. u vezi s jednolikim uvjetima i kriterijima za:

(a)	izdavanje, valjanost i uporabu isprava iz članaka 4. i 5., članka 7. stavka 4. te članka 10.;

(b)	uporabu fitosanitarnih potvrda iz točke (a) drugog podstavka članka 7. stavka 1.;

(c)	utvrđivanje postupaka, kada je potrebno, za označivanje primjeraka kako bi se olakšalo prepoznavanje i osigurala provedba odredaba ove Uredbe.

2. Komisija je ovlaštena donijeti, kada je potrebno, delegirane akte u skladu s člankom 20. u vezi s dodatnim mjerama za provedbu rezolucija Konferencije stranaka Konvencije, odluka ili preporuka Stalnog odbora Konvencije i preporuka Tajništva Konvencije.

3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 20. u svrhu izmjene Priloga od A do D, osim u slučaju izmjena Priloga A koje nisu rezultat odluka Konferencije stranaka Konvencije.

Članak 19.

Dodatne provedbene ovlasti

1. Komisija provedbenim aktima utvrđuje obličje isprava iz članaka 4. i 5., članka 7. stavka 4. i članka 10. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 2.

2. Komisija provedbenim aktima propisuje oblik za predstavljanje obavijesti o uvozu. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 2. [Am. 10]

Članak 20.

Izvršavanje ovlasti

1. Ovlast donošenja delegiranih akata dodijeljena Komisiji podliježe uvjetima utvrđenima ovim člankom.

2. Ovlast donošenja delegiranih akata iz članka 4. Stavka 6. i 7., članka 5. stavka 5., članka 7. stavaka 1., 2. i 3., članka 8. stavka 4., članka 9. stavka 6., članka 11. stavka 5., članka 12. stavka 4. i članka 18. stavaka 1., 2. i 3. prenosi se na Komisiju na neodređeno razdoblje od [datuma stupanja na snagu temeljnog zakonodavnog akta ili od bilo kojeg drugog datuma koji odredi zakonodavac]. [Am. 11]

3. Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 4. stavka 6. i 7., članka 5. stavka 5., članka 7. stavaka 1., 2. i 3., članka 8. stavka 4., članka 9. stavka 6., članka 11. stavka 5., članka 12. stavka 4. i članka 18. stavaka 1., 2. i 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv stupa na snagu dan nakon objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u odluci. Ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi. [Am. 12]

4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Delegirani akt donesen sukladno članku 4. stavkom 6. i 7., članku 5. stavku 5., članku 7. stavcima 1., 2. i 3., članku 8. stavku 4., članku 9. stavku 6., članku 11. stavku 5., članku 12. stavku 4. i članku 18. stavcima 1., 2. i 3. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće nisu uložili primjedbe u roku od [dva mjeseca] nakon što su o tom aktu obaviješteni Europski parlament i Vijeće ili ako su, prije isteka tog roka, i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće ulagati primjedbe. Navedeni rok produljuje se za [dva mjeseca] na zahtjev Europskog parlamenta ili Vijeća. [Am. 13]

Članak 21.

Postupak u odboru

1. Komisiji pomaže Odbor koji se naziva Odborom za trgovinu divljom faunom i florom. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 22.

Završne odredbe

Svaka država članica obavješćuje Komisiju i Tajništvo Konvencije o odredbama koje donosi posebno za provedbu ove Uredbe te o svim pravnim instrumentima kojima se koristi i mjerama koje su poduzete za njezinu primjenu i provedbu.

Komisija o tome obavješćuje ostale države članice.

Članak 23.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EZ) br. 338/97 stavlja se izvan snage.

Upućivanja na Uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu III.

Članak 24.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u

Za Europski parlament

Predsjednik

Za Vijeće

Predsjednik

(1) SL C 11, 15.1.2013., str. 85.

(2) Stajalište Europskog parlamenta od 16. travnja 2014.

(3) SL L 61, 3.3.1997., str. 1.

(4) Vidi Prilog II.

(5) Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o donošenju Carinskog zakonika Zajednice (SL L 302, 19.10.1992., str. 1.)

(7) Uredba Vijeća (EEZ) br. 3626/82 od 3. prosinca 1982. o provedbi u Zajednici Konvencije o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune if lore (SL L 384, 31.12.1982., str. 1.)

(8) Direktiva Vijeća 86/609/EEZ od 24. studenog 1986. o približavanju zakona i drugih propisa država članica u pogledu zaštite životinja koje se koriste za eksperimentalne i druge znanstvene svrhe (SL L 358, 18.12.1986., str. 1.).

(9) Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolištu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41, 14.2.2003., str. 26).

PRILOG I.

Napomene o tumačenju Priloga A, B, C i D

Na vrste iz Priloga A, B, C i D upućuje se:

(a)	imenom vrste; ili

(b)	kao da su vrste uključene u viši takson ili njegov određeni dio.

2.	Kratica „spp.” upotrebljava se za označivanje svih vrsta višeg taksona.

3.	Druga upućivanja na takson koji je viši od vrsta samo su u svrhu informacije ili klasifikacije.

4.	Vrste označene podebljano u Prilogu A navedene su ondje u skladu s njihovom zaštitom kako je predviđeno Direktivom 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1) ili Direktivom Vijeća 92/43/EEZ (2).

Sljedeće se kratice koriste za biljni takson ispod razine vrsta:

(a)	„ssp.” upotrebljava se za označivanje podvrsta;

(b)	„var(s).” upotrebljava se za označivanje vrste ili vrsta; ili

(c)	„fa.” upotrebljava se za označivanje oblika.

6.	Simboli „(I)”, „(II)” i „(III)” navedeni uz ime vrste ili višeg taksona upućuju na Dodatke Konvenciji u kojoj su dotične vrste navedene kako je naznačeno u točkama od 7. do 9. Kada nema tih anotacija, dotična vrsta nije navedena u Dodacima Konvenciji.

7.	(I.) uz ime vrste ili višeg taksona upućuje na to da su dotična vrsta ili viši takson uključeni u Dodatku I. Konvenciji.

8.	(II.) uz ime vrste ili višeg taksona upućuje na to da su dotična vrsta ili viši takson uključeni u Dodatku II. Konvenciji.

9.	(III.) uz ime vrste ili višeg taksona upućuje na to da su uključeni u Dodatku III. Konvenciji. U tom je slučaju u Dodatku III. navedena i država u odnosu na vrste ili viši takson.

10.

„Sorta”, prema definiciji 8. izdanja Međunarodnog kodeksa nomenklature uzgajanog bilja, znači skup biljaka koje su (a) odabrane zbog posebne značajke ili skupa značajki, (b) različite su, ujednačene i postojane u tim značajkama te (c) pri odgovarajućem razmnožavanju zadržavaju te značajke. Ni jedan novi takson sorte ne može se smatrati takvim sve dok se ime njegove kategorije i opis službeno ne objave u najnovijem izdanju Međunarodnog kodeksa nomenklature uzgajanog bilja.

11.

Križanci se mogu posebno uključiti u Dodatke, ali samo ako u divljini čine različite i postojane populacije. Križanci koji u prethodne četiri generacije podrijetla imaju jedan ili više primjeraka vrsta navedenih u Prilogu A ili B podliježu odredbama ove Uredbe jednako kao da su čista vrsta, čak i ako dotični križanac nije posebno uključen u Priloge.

12.

Kada je vrsta uključena u Prilog A, B ili C, sve vrste i derivati vrsta također su uključeni u isti Prilog, osim ako vrsta nije označena tako da upućuje na to da su uključeni samo posebni dijelovi i derivati. U skladu s člankom 2. točkom (t) ove Uredbe, simbol „#” nakon kojeg slijedi broj uz ime vrste ili višeg taksona uključenih u Prilog B ili C označava dijelove ili derivate koji su u odnosu na to navedeni u svrhe ove Uredbe kako slijedi:

Označava sve dijelove i derivate osim:

(a)	sjemenja, spora i peludi (uključujući polinije);

(b)	sadnica i kultura tkiva dobivenih in vitro, na čvrstom ili tekućem mediju, prenesenih u sterilnim spremnicima;

(c)	rezanog cvijeća umjetno razmnoženih biljaka; te

(d)	voća i dijelova te njihovih derivata od umjetno razmnoženih biljaka roda Vanilla.

Označava sve dijelove i derivate osim:

(a)	sjemenja i peludi; te

(b)	dovršenih i pakiranih proizvoda spremnih za maloprodaju.

Označava cijelo i rezano korijenje te dijelove korijenja.

Označava sve dijelove i derivate osim:

(a)	sjemenja (uključujući tobolce Orchidaceae), spora i peludi (uključujući polinije). To se izuzeće ne primjenjuje na sjemenje podvrste Cactaceae izvezene iz Meksika te na sjemenje vrsta Beccariophoenix madagascariensis i Neodypsis decaryi izvezenih iz Madagaskara;

(b)	sadnica i kultura tkiva dobivenih in vitro, na čvrstom ili tekućem mediju, prenesenih u sterilnim spremnicima;

(c)	rezanog cvijeća umjetno razmnoženih biljaka;

(d)	voća i dijelova te njihovih derivata od naturaliziranih ili umjetno razmnoženih biljaka roda Vanilla (Orchidaceae) i porodice Cactaceae;

(e)	stabljika, cvjetova i dijelova te njihovih derivata od naturaliziranih ili umjetno razmnoženih biljaka rodova Opuntia podroda Opuntia te Selenicereus (Cactaceae); te

(f)	dovršenih i pakiranih proizvoda Euphorbia antisyphilitica spremnih za maloprodaju.

Označava trupce, rezano drvo i listove furnira.

Označava trupce, rezano drvo, listove furnira i šperploče.

Označava trupce, drvnu sječku, prašinu i ekstrakte.

Označava podzemne dijelove (npr. korijenje, gomolji): cijele, dijelove i u prahu.

Označava sve dijelove i derivate osim onih koji nose oznaku „Materijal spp. proizvođača Hoodia dobiven kontroliranom žetvom i proizvodnjom u suradnji s upravljačkim tijelima CITES Bocvane/Namibije/Juže Afrike u skladu sa sporazumom br. BW/NA/ZA xxxxxx”.

#10

Označava trupce, rezano drvo, listove furnira, uključujući nedovršene drvne proizvode korištene za proizvodnju gudala za žičane glazbene instrumente.

#11

Označava trupce, rezano drvo, listove furnira, šperploče, prah i ekstrakte.

#12

Označava trupce, rezano drvo, listove furnira, šperploče i eterično ulje, izuzimajući dovršene proizvode pakirane i spremne za maloprodaju.

#13

Označava jezgru (poznata i kao „endosperm”, „srž” ili „kopra”) i svaki njezin derivat.

13.

S obzirom na to da ni uz jednu vrstu višeg taksona BILJA uključenog u Prilog A ne stoji oznaka da će se prema njezinim križancima postupati u skladu s odredbama članka 4.1. Uredbe, to znači da se umjetno razmnoženim križancima proizvedenima od jedne ili više takvih vrsta ili taksona može trgovati uz potvrdu o umjetnom razmnožavanju te da sjemenje i pelud (i polinije), rezano cvijeće, sadnice ili kulture tkiva tih križanaca dobiveni in vitro, u čvrstom ili tekućem mediju, preneseni u sterilnim spremnicima ne podliježu odredbama Uredbe.

14.	Urin, fekalije i ambra koji su otpadni proizvodi i dobiveni bez manipulacije dotičnom životinjom ne podliježu odredbama Uredbe.

15.

Odredbe se u odnosu na vrste faune navedene u Prilogu D primjenjuju samo na žive primjerke i cijele, ili gotovo potpuno cijele, mrtve primjerke, osim za taksone koji su označeni kako slijedi kako bi se pokazalo da su drugi dijelovi i derivati također obuhvaćeni:

§ 1		Svaka cijela, ili gotovo potpuno cijela, koža, sirova ili štavljena.
§ 2		Svako perje ili koža ili drugi dio koji sadrži perje.

16.

Odredbe se u odnosu na vrste flore navedene u Prilogu D primjenjuju samo na žive primjerke, osim za taksone koji su označeni kako slijedi kako bi se pokazalo da su drugi dijelovi i derivati također obuhvaćeni:

§ 3		sušene i svježe biljke, uključujući, po potrebi; lišće, korijenje/podloge, stabljike, sjemenje/spore, koru i voće.
§ 4		Trupci, rezano drvo i listovi furnira.

Prilog A

Prilog B

Prilog C

Uobičajeni naziv

FAUNA

CHORDATA (CHORDATES)

MAMMALIA

Sisavci

ARTIODACTYLA

Antilocapridae

Vitoroga antilopa

Antilocapra americana (I.) (Samo populacija u Meksiku; ni jedna druga populacija nije uključena u Priloge ovoj Uredbi)

Meksička antilopa

Bovidae

Antilope, goveda, dujkeri, gazele, koze, ovce itd.

Addax nasomaculatus (I)

Adaks

Ammotragus lervia (II)

Grivasti skakač

Antilope cervicapra (III. Nepal)

Jelenska antilopa

Bison bison athabascae (II)

Šumski bizon

Bos gaurus (I.) (Isključuje udomaćeni oblik koji se navodi kao Bos frontalis što ne podliježe odredbama ove Uredbe)

Gaur

Bos mutus (I.) (Isključuje udomaćeni oblik koji se navodi kao Bos grunniens što ne podliježe odredbama ove Uredbe)

Divlji jak

Bos sauveli (I.)

Kambodžansko šumsko govedo

Bubalus arnee (III. Nepal) (Isključuje udomaćeni oblik koji se navodi kao Bubalus bubalis, što ne podliježe odredbama ove Uredbe)

Azijski vodeni bivol, arni

Bubalus depressicornis (I)

Močvarni bivol

Bubalus mindorensis (I)

Tamaru

Bubalus quarlesi (I)

Planinski bivol

Budorcas taxicolor (II)

Takin

Capra falconeri (I)

Vijoroga koza

Capricornis milneedwardsii (I)

Kineska koza-antilopa

Capricornis rubidus (I)

Crvena koza-antilopa

Capricornis sumatraensis (I)

Sumatranska koza-antilopa

Capricornis thar (I)

Himalajska koza-antilopa

Cephalophus brookei (II)

Brookova dujker antilopa

Cephalophus dorsalis (II)

Zaljevska dujker antilopa

Cephalophus jentinki (I)

Jentinkova dujker antilopa

Cephalophus ogilbyi (II)

Ogilbyjeva dujker antilopa

Cephalophus silvicultor (II)

Žutoleđa dujker antilopa

Cephalophus zebra (II)

Prugasta dujker antilopa

Damaliscus pygargus pygargus (II)

Bontebok antilopa

Gazella cuvieri (I)

Cuvierova gazela, edmi

Gazella dorcas (III. Alžir/Tunis)

Obična gazela

Gazella leptoceros (I)

Tankoroga gazela, rim

Hippotragus niger variani (I)

Velika crna grivasta antilopa

Kobus leche (II)

Močvarna antilopa, lečva

Naemorhedus baileyi (I)

Crveni goral

Naemorhedus caudatus (I)

Dugorepi goral

Naemorhedus goral (I)

Himalajska divokoza, goral

Naemorhedus griseus (I)

Kineski goral

Nanger dama (I)

Dama gazela

Oryx dammah (I)

Sabljastoroga oriks antilopa

Oryx leucoryx (I)

Arapski oriks

Ovis ammon (II.) (Osim podvrsta uključenih u Prilog A)

Muflon

Ovis ammon hodgsonii (I)

Tibetanska argali ovca

Ovis ammon nigrimontana (I)

Argali ovca Kara Tau

Ovis canadensis (II.) (Samo populacija u Meksiku; ni jedna druga populacija nije uključena u Priloge ovoj Uredbi)

Pustinjski američki muflon

Ovis orientalis ophion (I)

Ciparski muflon

Ovis vignei (II.) (Osim podvrsta uključenih u Prilog A)

Ovca Urial

Ovis vignei vignei (I)

Ovca Ladakh urial

Pantholops hodgsonii (I)

Tibetanska antilopa

Philantomba monticola (II)

Plava dujker antilopa

Pseudoryx nghetinhensis (I)

Govedo Vu Quang, Saola ili Azijski jednorog

Rupicapra pyrenaica ornata (I)

Pirinejska divokoza

Saiga borealis (II)

Mongolska sajga antilopa

Saiga tatarica (II)

Sajga antilopa

Tetracerus quadricornis (III Nepal)

Četveroroga antilopa

Camelidae

Deve, guanako, vikunji

Lama guanicoe (II)

Guanako

Vicugna vicugna (I.) (Osim populacija u: Argentini [populacije provincija Jujuy i Catamarca te populacije u poluzatočeništvu u provincijama Jujuy, Salta, Catamarca, La Rioja i San Juan]; Boliviji [cijela populacija]; Čileu [populacija u regiji Primera Región]; te Peruu [cijela populacija]; koje su uključene u Prilog B)

Vicugna vicugna (II.) (Samo populacije u Argentini (3) [populacije provincija Jujuy i Catamarca te populacije u poluzatočeništvu u provincijama Jujuy, Salta, Catamarca, La Rioja i San Juan]; Boliviji (4) [cijela populacija]; Čileu (5) [populacija u regiji Primera Región]; Peruu (6) [cijela populacija]; sve su druge populacije uključene u Prilog A)

Vikunji

Cervidae

Jelen, huemuli, muntjaci, pudui

Axis calamianensis (I)

Axis kuhlii (I)

Axis porcinus annamiticus (I)

Blastocerus dichotomus (I)

Močvarni jelen

Cervus elaphus bactrianus (II)

Cervus elaphus barbarus (III. Alžir/Tunis)

Berberski jelen

Cervus elaphus hanglu (I)

Kašmirski jelen, hangul

Dama dama mesopotamica (I)

Perzijski jelen lopatar

Hippocamelus spp. (I)

Gvemal, huemul

Mazama temama cerasina (III. Gvatemala)

Muntiacus crinifrons (I)

Crni muntjak

Muntiacus vuquangensis (I)

Veliki muntjak

Odocoileus virginianus mayensis (III. Gvatemala)

Bjelorepi jelen

Ozotoceros bezoarticus (I)

Pampaški jelen

Pudu mephistophiles (II.)

Sjeverni pudu

Pudu puda (I)

Južni pudu

Rucervus duvaucelii (I)

Jelen Barasinga

Rucervus eldii (I)

Tamin, južnoazijski smeđorogi jelen

Hippopotamidae

Vodenkonji

Hexaprotodon liberiensis (II)

Patuljasti vodenkonj

Hippopotamus amphibius (II)

Vodenkonj

Moschidae

Mošusni jelen

Moschus spp. (I.) (Samo populacije u Afganistanu, Butanu, Indiji, Mjanmaru, Nepalu i Pakistanu; sve su druge populacije uključene u Prilog B)

Moschus spp. (II.) (Osim populacija u Afganistanu, Butanu, Indiji, Mjanmaru, Nepalu i Pakistanu, koje su uključene u Prilog A)

Mošusni jelen

Suidae

Babirusi, svinje, prasci

Babyrousa babyrussa (I)

Babirus

Babyrousa bolabatuensis (I)

Babyrousa celebensis (I)

Babyrousa togeanensis (I)

Sus salvanius (I)

Patuljasta svinja

Tayassuidae

Pekariji

Tayassuidae spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A te postojećih populacija Pecari tajacu u Meksiku i Sjedinjenim Američkim Državama, koje nisu uključene u Priloge ovoj Uredbi)

Pekariji

Catagonus wagneri (I)

Čakoanski pekarij

CARNIVORA

Ailuridae

Ailurus fulgens (I)

Crveni panda

Canidae

Psi, lisice, vukovi

Canis aureus (III. Indija)

Čagalj

Canis lupus (I/II)

(Sve populacije osim populacija u Španjolskoj sjeverno od Duera te u Grčkoj sjeverno od 39. paralele. Populacije u Butanu, Indiji, Nepalu i Pakistanu navedene su u Dodatku I.; sve su druge populacije navedene u Dodatku II. Isključen je udomaćeni oblik i dingo koje se navodi kao Canis lupus familiaris te Canis lupus dingo)

Canis lupus (II.) (Populacije u Španjolskoj sjeverno od Duera te u Grčkoj sjeverno od 39. paralele. Isključeni su udomaćeni oblik i dingo koje se navodi kao Canis lupus familiaris te Canis lupus dingo)

Sivi vuk

Canis simensis

Etiopijski vuk

Cerdocyon thous (II)

Rakojeda lisica

Chrysocyon brachyurus (II)

Grivasti vuk

Cuon alpinus (II)

Crveni azijski pas, indijski vuk, indijski divlji pas

Lycalopex culpaeus (II)

Andska lisica

Lycalopex fulvipes (II)

Darwinova lisica

Lycalopex griseus (II)

Južnoamerička siva lisica

Lycalopex gymnocercus (II)

Pampska siva lisica

Speothos venaticus (I)

Kolumbijski divlji pas

Vulpes bengalensis (III. Indija)

Indijska lisica

Vulpes cana (II)

Blanfordova lisica

Vulpes zerda (II)

Pustinjska lisica

Eupleridae

Cryptoprocta ferox (II)

Fosa

Eupleres goudotii (II)

Falanuk

Fossa fossana (II)

Madagaskarska cibetka

Felidae

Mačke, gepardi, leopardi, lavovi, tigrovi itd.

Felidae spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A. Vrste udomaćenog oblika ne podliježu odredbama ove Uredbe)

Mačke

Acinonyx jubatus (I.) (Godišnje izvozne kvote za žive primjerke i lovačke trofeje odobrene su kako slijedi: Bocvana: 5; Namibija: 150; Zimbabve: 50. Trgovina takvim vrstama podliježe odredbama članka 4.1. ove Uredbe)

Gepard

Caracal caracal (I.) (Samo populacija u Aziji; sve su druge populacije uključene u Prilog B)

Karakal

Catopuma temminckii (I)

Azijska zlatna mačka

Felis nigripes (I)

Crnonoga mačka

Felis silvestris (II)

Divlja mačka

Leopardus geoffroyi (I)

Geoffroyjeva mačka

Leopardus jacobitus (I)

Andska planinska mačka

Leopardus pardalis (I)

Ocelot

Leopardus tigrinus (I)

Oncila

Leopardus wiedii (I)

Margaj

Lynx lynx (II)

Euroazijski ris

Lynx pardinus (I)

Pirenejski ris

Neofelis nebulosa (I)

Oblačasti leopard

Panthera leo persica (I)

Azijski lav

Panthera onca (I)

Jaguar

Panthera pardus (I)

Leopard

Panthera tigris (I)

Tigar

Pardofelis marmorata (I)

Mramorna mačka

Prionailurus bengalensis bengalensis (I.) (Samo populacije u Bangladešu, Indiji i Tajlandu; sve su druge populacije uključene u Prilog B)

Leopard mačka

Prionailurus iriomotensis (II)

Iriomote mačka

Prionailurus planiceps (I)

Ravnoglava mačka

Prionailurus rubiginosus (I.) (Samo populacija u Indiji; sve su druge populacije uključene u Prilog B)

Pjegava mačka

Puma concolor coryi (I)

Floridska puma

Puma concolor costaricensis (I)

Kostarikanska puma

Puma concolor couguar (I)

Istočna puma

Puma yagouaroundi (I.) (Samo populacije u središnjoj i sjevernoj Americi; sve su druge populacije uključene u Prilog B)

Jaguarundi

Uncia uncia (I)

Snježni leopard

Herpestidae

Mungosi

Herpestes fuscus (III. Indija)

Herpestes edwardsi (III. Indija)

Indijski sivi mungos

Herpestes javanicus auropunctatus (III. Indija)

Mali indijski mungos

Herpestes smithii (III. Indija)

Crvenkasti mungos

Herpestes urva (III. Indija)

Račji mungos

Herpestes vitticollis (III. Indija)

Prugastovrati mungos

Hyaenidae

Hijene

Proteles cristata (III. Bocvana)

Hijena

Mephitidae

Tvorovi

Conepatus humboldtii (II)

Humboldtov tvor

Mustelidae

Jazavci, kune, lasice itd.

Lutrinae

Vidre

Lutrinae spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A)

Vidre

Aonyx capensis microdon (I.) (Samo populacije u Kamerunu i Nigeriji; sve su druge populacije uključene u Prilog B)

Južnoafrička beznokta vidra

Enhydra lutris nereis (I)

Morska vidra

Lontra felina (I)

Obalna vidra

Lontra longicaudis (I)

Neotropska vidra

Lontra provocax (I)

Južna riječna vidra

Lutra lutra (I)

Vidra

Lutra nippon (I)

Pteronura brasiliensis (I)

Divovska vidra

Mustelinae

Grisoni, kune, tajra, lasice

Eira barbara (III. Honduras)

Tajra

Galictis vittata (III. Kostarika)

Veliki grison

Martes flavigula (III. Indija)

Žutogrla kuna

Martes foina intermedia (III. Indija)

Kuna bjelica

Martes gwatkinsii (III. Indija)

Istočna kuna

Mellivora capensis (III. Bocvana)

Medojedni jazavac

Mustela nigripes (I)

Crnonoga lasica

Odobenidae

Morž

Odobenus rosmarus (III. Kanada)

Morž

Otariidae

Morski lavovi, tuljani

Arctocephalus spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A)

Tuljani krznaši

Arctocephalus philippii (II)

Juan Fernandeški tuljan krznaš

Arctocephalus townsendi (I)

Čileanski morski medvjed

Phocidae

Tuljani

Mirounga leonina (II)

Južni morski slon

Monachus spp. (I)

Medvjedice

Procyonidae

Rakuni, olinguiti

Bassaricyon gabbii (III. Kostarika)

Čupavorepi olongo

Bassariscus sumichrasti (III. Kostarika)

Srednjoamerička prstenastorepa mačka

Nasua narica (III. Honduras)

Bjelonosi nosati rakun, bjelonosi koati

Nasua nasua solitaria (III. Uruguaj)

Južnobrazilski nosati rakun, južnobrazilski koati

Potos flavus (III. Honduras)

Kinkažu

Ursidae

Medvjedi

Ursidae spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A)

Medvjedi

Ailuropoda melanoleuca (I)

Veliki panda

Helarctos malayanus (I)

Malajski medvjed

Melursus ursinus (I)

Usnati medvjed

Tremarctos ornatus (I)

Medvjed naočar

Ursus arctos (I/II)

(Samo populacije u Butanu, Kini, Meksiku i Mongoliji te podvrste Ursus arctos isabellinus navedeni su u Prilogu I.; sve druge populacije i podvrste navedeni su u Dodatku II.)

Mrki medvjed

Ursus thibetanus (I)

Himalajski medvjed

Viverridae

Binturong, cibetke, linsanzi, vidrolika cibekta, cibetka palmašica

Arctictis binturong (III. Indija)

Binturong

Civettictis civetta (III. Bocvana)

Afrička cibetka

Cynogale bennettii (II)

Vidrolika cibetka

Hemigalus derbyanus (II)

Prugasta cibetka palmašica

Paguma larvata (III. Indija)

Zamaskirana cibetka palmašica

Paradoxurus hermaphroditus (III. Indija)

Azijska cibetka palmašica

Paradoxurus jerdoni (III. Indija)

Smeđi musang

Prionodon linsang (II)

Prstenastorepi linsang

Prionodon pardicolor (I)

Pjegavi linsang

Viverra civettina (III. Indija)

Malabarska pjegava cibetka

Viverra zibetha (III. Indija)

Velika indijska cibetka

Viverricula indica (III. Indija)

Mala indijska cibetka

CETACEA

Kitovi (delfini, pliskavice, kitovi)

CETACEA spp. (I/II) (7)

Kitovi

CHIROPTERA

Phyllostomidae

Širokonosni šišmiši

Platyrrhinus lineatus (III. Uruguaj)

Bjeloprugi šišmiš

Pteropodidae

Plodojedi šišmiši, letipsi

Acerodon spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A)

Letipsi

Acerodon jubatus (I)

Zlatoglavi plodojedi šišmiš

Pteropus spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A)

Letipsi

Pteropus insularis (I)

Mikronezijski letipas

Pteropus livingstonii (II)

Komorski crni letipas

Pteropus loochoensis (I)

Japanski letipas

Pteropus mariannus (I)

Ponpejski letipas

Pteropus molossinus (I)

Letipas s Palauskog otočja

Pteropus pelewensis (I)

Čupavi letipas

Pteropus pilosus (I)

Veliki čupavi letipas

Pteropus rodricensis (II)

Rodrigeski letipas

Pteropus samoensis (I)

Samoanski letipas

Pteropus tonganus (I)

Južnopacifički otočni letipas

Pteropus ualanus (I)

Letipas s otoka Kosrae

Pteropus voeltzkowi (II)

Pembski letipas

Pteropus yapensis (I)

Letipas s otoka Yap

CINGULATA

Dasypodidae

Pasanci

Cabassous centralis (III. Kostarika)

Sjeverni goloprsti pasanac

Cabassous tatouay (III. Uruguaj)

Veliki golorepi pasanac

Chaetophractus nationi (II.) (Uspostavljena je godišnja kvota od nula izvoza. Svi se primjerci smatraju primjercima vrsta uključenih u Prilog A te se trgovina njima regulira sukladno tome)

Andski dlakavi pasanac

Priodontes maximus (I)

Divovski pasanac

DASYUROMORPHIA

Dasyuridae

Dunarti, zvjeraši tobolčari, planigale

Sminthopsis longicaudata (I)

Dugorepi dunart

Sminthopsis psammophila (I)

Pustinjski dunart

Thylacinidae

Tasmanijski tigar, Tasmanijski vuk, tilacin

Thylacinus cynocephalus (možda izumro) (I.)

Vučak psoglavi

DIPROTODONTIA

Macropodidae

Klokani, valabiji

Dendrolagus inustus (II)

Dendrolagus ursinus (II)

Lagorchestes hirsutus (I)

Riđi zecoliki valabi

Lagostrophus fasciatus (I)

Onychogalea fraenata (I)

Trnorepi valabi

Onychogalea lunata (I)

Polumjesečasti trnorepi valabi

Phalangeridae

Kuskusi

Phalanger intercastellanus (II)

Istočni obični kuskus

Phalanger mimicus (II)

Južni obični kuskus

Phalanger orientalis (II)

Sivi penjaš, sivi kuskus

Spilocuscus kraemeri (II)

Kuskus s Admiralitetskih otoka

Spilocuscus maculatus (II)

Pjegavi penjaš, pjegavi kuskus

Spilocuscus papuensis (II)

Kuskus s otoka Waigeo

Potoroidae

Bettongia spp. (I)

Betonzi

Caloprymnus campestris (possibly extinct) (I)

Vombatidae

Vombati

Lasiorhinus krefftii (I)

Sjeverni dlakavonosi vombat

LAGOMORPHA

Leporidae

Zečevi, kunići

Caprolagus hispidus (I)

Hispidski zec

Vulkanski kunić

MONOTREMATA

Tachyglossidae

Ješci, trnoviti mravojedi

Zaglossus spp. (II)

Dugonosi kljunasti ježac

PERAMELEMORPHIA

Chaeropodidae

Chaeropus ecaudatus (možda izumro) (I)

Svinjonogi jazavičar

Peramelidae

Perameles bougainville (I)

Zapadni prugasti jazavičar

Thylacomyidae

Macrotis lagotis (I)

Zecouhi jazavičar

Macrotis leucura (I)

Tasmanijski tobolčar

PERISSODACTYLA

Equidae

Konji, divlji magarci, zebre

Equus africanus (I.) (Isključuje udomaćeni oblik koji se navodi kao Equus asinus, što ne podliježe odredbama ove Uredbe)

Afrički divlji magarac

Equus grevyi (I)

Grevyjeva zebra

Equus hemionus (I./II.) (Vrsta je navedena u Dodatku II., ali podvrste Equus hemionus hemionus te Equus hemionus khur navedeni su u Dodatku I.)

Azijski magarac

Equus kiang (II)

Kiang

Equus przewalskii (I)

Divlji konj Przewalskoga

Equus zebra hartmannae (II)

Hartmannova zebra

Equus zebra zebra (I)

Planinska zebra

Rhinocerotidae

Nosorozi

Rhinocerotidae spp. (I.) (Osim podvrsta uključenih u Prilog B)

Nosorozi

Ceratotherium simum simum (II.) (Samo populacije u južnoj Africi i Svaziju; sve su druge populacije uključene u Prilog A. Isključivo u svrhu omogućivanja međunarodne trgovine živim životinjama u odgovarajuća i prihvatljiva odredišta te trgovina lovačkim trofejima. Svi se drugi primjerci smatraju primjercima vrsta uključenih u Prilog A te se trgovina njima regulira sukladno tome)

Bijeli nosorog

Tapiridae

Tapiri

Tapiridae spp. (I.) (Osim vrsta uključenih u Prilog B)

Tapiri

Tapirus terrestris (II)

Južnoamerički nizinski tapir

PHOLIDOTA

Manidae

Pangolini

Manis spp. (II.)

(Uspostavljena je godišnja kvota od nula izvoza za Manis crassicaudata, Manis culionensis, Manis javanica te Manis pentadactyla za vrste uzete iz divljine kojima se trguje primarno u komercijalne svrhe)

Pangolini

PILOSA

Bradypodidae

Troprsti ljenivci

Bradypus variegatus (II)

Šareni tipavac

Megalonychidae

Dvoprsti ljenivac

Choloepus hoffmanni (III. Kostarika)

Hoffmanov dvoprsti ljenivac

Myrmecophagidae

Mravojedi

Myrmecophaga tridactyla (II)

Divovski mravojed

Tamandua mexicana (III. Gvatemala)

Meksički četveroprsti mravojed, Tamandua

PRIMATES

Primati (čovjekoliki majmuni i majmuni)

PRIMATES spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A)

Primati

Atelidae

Hvataši

Alouatta coibensis (I)

Panamski urlikavac

Alouatta palliata (I)

Ogrnuti urlikavac

Alouatta pigra (I)

Gvatemalski urlikavac

Ateles geoffroyi frontatus (I)

Smeđeglavi crnoruki hvataš

Ateles geoffroyi panamensis (I)

Panamski crnoruki hvataš

Brachyteles arachnoides (I)

Južni vunasti majmun pauk

Brachyteles hypoxanthus (I)

Oreonax flavicauda (I)

Žutorepi vunasti majmun

Cebidae

Pandžaši, tamarini, majmuni Novog svijeta

Callimico goeldii (I)

Goeldijev marmozet

Callithrix aurita (I)

Zlatnouhi marmozet

Callithrix flaviceps (I)

Žutoglavi marmozet

Leontopithecus spp. (I)

Lavovski tamarini

Saguinus bicolor (I)

Dvobojni tamarin

Saguinus geoffroyi (I)

Geoffroyjev tamarin

Saguinus leucopus (I)

Bjelonogi tamarin

Saguinus martinsi (I)

Saguinus oedipus (I)

Pinč-tamarin

Saimiri oerstedii (I)

Srednjoamerički majmun-vjeverica

Cercopithecidae

Majmuni Starog svijeta

Cercocebus galeritus (I)

Zlatotrbi mangabi

Cercopithecus diana (I)

Diana zamorac

Cercopithecus roloway (I)

Roloway zamorac

Cercopithecus solatus (II)

Sunčanorepi zamorac

Colobus satanas (II)

Crni kolobus

Macaca silenus (I)

Kitnjastorepi makaki

Mandrillus leucophaeus (I)

Dril

Mandrillus sphinx (I)

Mandril

Nasalis larvatus (I)

Dugorepi nosan

Piliocolobus foai (II)

Piliocolobus gordonorum (II)

Piliocolobus kirkii (I)

Piliocolobus pennantii (II)

Piliocolobus preussi (II)

Preussov crveni gvereza

Piliocolobus rufomitratus (I)

Tana crveni gvereza

Piliocolobus tephrosceles (II)

Ugandski crveni gvereza

Piliocolobus tholloni (II)

Thollonov crveni gvereza

Presbytis potenziani (I)

Mentavajski langur

Pygathrix spp. (I)

Prćastonosi majmuni, kratkonosi majmuni

Rhinopithecus spp. (I)

Prćastonosi majmuni, kratkonosi majmuni

Semnopithecus ajax (I)

Kašmirski sivi langur

Semnopithecus dussumieri (I)

Južni sivi langur

Semnopithecus entellus (I)

Hanuman langur

Semnopithecus hector (I)

Tarajski sivi langur

Semnopithecus hypoleucos (I)

Crnonogi sivi langur

Semnopithecus priam (I)

Čupavi sivi langur

Semnopithecus schistaceus (I)

Nepalski sivi langur

Simias concolor (I)

Trachypithecus delacouri (II)

Delacourov langur

Trachypithecus francoisi (II)

Françoisov langur

Trachypithecus geei (I)

Zlatni langur

Trachypithecus hatinhensis (II)

Trachypithecus johnii (II)

Južnoindijski langur

Trachypithecus laotum (II)

Laoški langur

Trachypithecus pileatus (I)

Južnoazijski langur

Trachypithecus poliocephalus (II)

Trachypithecus shortridgei (I)

Cheirogaleidae

Patuljasti lemuri i mišji lemuri

Cheirogaleidae spp. (I)

Patuljasti lemuri i mišji lemuri

Daubentoniidae

Prstaš

Daubentonia madagascariensis (I)

Madagaskarski prstaš

Hominidae

Čimpanze, gorile, orangutan

Gorilla beringei (I)

Planinski gorila

Gorilla gorilla (I)

Zapadni gorila

Pan spp. (I)

Čimpanza i bonobo

Pongo abelii (I)

Sumatranski orangutan

Pongo pygmaeus (I)

Bornejski orangutan

Hylobatidae

Giboni

Hylobatidae spp. (I)

Giboni

Indriidae

Indri, sifake i vunasti lemuri

Indriidae spp. (I)

Indri, sifake i vunasti lemuri

Lemuridae

Lemuri

Lemuridae spp. (I)

Lemuri

Lepilemuridae

Lepilemuri

Lepilemuridae spp. (I)

Lepilemuri

Lorisidae

Lorisi

Nycticebus spp. (I)

Sporiji lorisi

Pitheciidae

Uakariji, titiji, sakiji

Cacajao spp. (I)

Uakariji

Callicebus barbarabrownae (II)

Titi Barbare Brown

Callicebus melanochir (II)

Obalni crnoruki titi

Callicebus nigrifrons (II)

Crnočeli titi

Callicebus personatus (II)

Chiropotes albinasus (I)

Bjelonosi saki

Tarsiidae

Avetnjaci

Tarsius spp. (II)

Avetnjaci

PROBOSCIDEA

Elephantidae

Slonovi

Elephas maximus (I)

Azijski slon

Loxodonta africana (I.) (Osim populacija iz Bocvane, Namibije, Južne Afrike i Zimbabvea, koji su uključeni u Prilog B)

Loxodonta africana (II.)

(Samo populacije u Bocvani, Namibiji, Južnoj Africi i Zimbabveu (8); sve su druge populacije uključene u Prilog A)

Afrički slon

RODENTIA

Chinchillidae

Viskače

Chinchilla spp. (I.) (Primjerci udomaćenog oblika ne podliježu odredbama ove Uredbe)

Viskače

Cuniculidae

Cuniculus paca (III Honduras)

Paka

Dasyproctidae

Aguti

Dasyprocta punctata (III Honduras)

Srednjoamerički aguti

Erethizontidae

Drvolasci

Sphiggurus mexicanus (III Honduras)

Meksički drvolazi dikobraz

Sphiggurus spinosus (III Uruguay)

Bodljikavi drvolazi dikobraz

Hystricidae

Dikobrazi

Hystrix cristata

Dikobraz

Muridae

Miševi, štakori

Leporillus conditor (I)

Veliki štakor graditelj

Pseudomys fieldi praeconis (I)

Australski poljski miš

Xeromys myoides (I)

Lažni vodeni štakor

Zyzomys pedunculatus (I)

Srednjoaustralski debelorepi štakor kamenjar

Sciuridae

Vjeverice

Cynomys mexicanus (I)

Meksički prerijski pas

Marmota caudata (III. Indija)

Repati svizac

Marmota himalayana (III. Indija)

Himalajski svizac

Ratufa spp. (II)

Divovske vjeverice

Callosciurus erythraeus

Pallasova vjeverica

Sciurus carolinensis

Siva vjeverica

Sciurus deppei (III. Kostarika)

Deppeova vjeverica

Sciurus niger

Bryantova vjeverica

SCANDENTIA

SCANDENTIA spp. (II)

Verirovke

SIRENIA

Dugongidae

Moronj

Dugong dugon (I)

Moronj

Trichechidae

Lamantin

Trichechidae spp. (I./II.) (Trichechus inunguis te Trichechus manatus navedeni su u Dodatku I. Trichechus senegalensis naveden je u Dodatku II.)

Lamantin

AVES

Ptice

ANSERIFORMES

Anatidae

Patke, guske, labudovi itd.

Anas aucklandica (I)

Novozelandska kržulja

Anas bernieri (II)

Madagaskarska kržulja

Anas chlorotis (I)

Smeđi grogotovac

Anas formosa (II)

Šarenoglava patka

Anas laysanensis (I)

Lajsanska patka

Anas nesiotis (I)

Campbellska patka

Anas querquedula

Patka pupčanica

Asarcornis scutulata (I)

Bjelokrila patka

Aythya innotata

Madagaskarska patka

Aythya nyroca

Patka njorka

Branta canadensis leucopareia (I)

Kanadska guska

Branta ruficollis (II)

Crvenovrata guska

Branta sandvicensis (I)

Havajska guska

Cairina moschata (III. Honduras)

Mošusna patka

Coscoroba coscoroba (II)

Koskoroba

Cygnus melancoryphus (II)

Crnovrati labud

Dendrocygna arborea (II)

Antilska utva

Dendrocygna autumnalis (III. Honduras)

Dendrocygna bicolor (III. Honduras)

Mergus octosetaceus

Brazilski ronac

Oxyura jamaicensis

Crnoglava čakora

Oxyura leucocephala (II)

Bjeloglava patka

Rhodonessa caryophyllacea (possibly extinct) (I)

Ružičastoglava patka

Sarkidiornis melanotos (II)

Crnoleđa patka

Tadorna cristata

Kukmasta utva

APODIFORMES

Trochilidae

Kolibrići

Trochilidae spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A)

Kolibrići

Glaucis dohrnii (I)

Bahijski kolibrić

CHARADRIIFORMES

Burhinidae

Ćukavice

Burhinus bistriatus (III. Gvatemala)

Laridae

Galebovi

Larus relictus (I)

Mongolski galeb

Scolopacidae

Šljuke

Numenius borealis (I)

Eskimski pozviždač

Numenius tenuirostris (I)

Tankokljuni pozviždač

Tringa guttifer (I)

Sahalinska prutka

CICONIIFORMES

Ardeidae

Čaplje

Ardea alba

Velika bijela čaplja

Bubulcus ibis

Čaplja govedarica

Egretta garzetta

Mala bijela čaplja

Balaenicipitidae

Roda cipelašica, krupnokljuna roda

Balaeniceps rex (II)

Roda cipelašica

Ciconiidae

Rode

Ciconia boyciana (I)

Crnokljuna roda

Ciconia nigra (II)

Crna roda

Ciconia stormi

Stormova roda

Jabiru mycteria (I)

Žabiru

Leptoptilos dubius

Indijski marabu

Mycteria cinerea (I)

Crvenolica roda

Phoenicopteridae

Plamenci

Phoenicopteridae spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A)

Plamenci

Phoenicopterus ruber (II)

Ružičasti plamenac

Threskiornithidae

Ibisi, žličarke

Eudocimus ruber (II)

Crveni ibis

Geronticus calvus (II)

Crvenokapi ibis

Geronticus eremita (I)

Ćelavi ibis

Nipponia nippon (I)

Crvenolici ibis

Platalea leucorodia (II)

Žličarka

Pseudibis gigantea

Veliki ibis

COLUMBIFORMES

Columbidae

Grlice, golubovi

Caloenas nicobarica (I)

Nikobarski golub

Claravis godefrida

Ljubičastoprugi golub

Columba livia

Gradski golub

Ducula mindorensis (I)

Mindorska voćarica

Gallicolumba luzonica (II)

Luzonski golub

Goura spp. (II)

Krunasti golubovi

Leptotila wellsi

Grenadski golub

Nesoenas mayeri (III. Mauricijus)

Ružičasti golub

Streptopelia turtur

Grlica

CORACIIFORMES

Bucerotidae

Kljunorošci

Aceros spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A)

Aceros nipalensis (I)

Crvenogrli kljunorožac

Anorrhinus spp. (II)

Anthracoceros spp. (II)

Berenicornis spp. (II)

Buceros spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A)

Buceros bicornis (I)

Dvorogi kljunorožac

Penelopides spp. (II)

Rhinoplax vigil (I)

Rhyticeros spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A)

Rhyticeros subruficollis (I)

Obični kljunorožac

CUCULIFORMES

Musophagidae

Turakoe

Tauraco spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A)

Turakoi

Tauraco bannermani (II.)

Kamerunski turako

FALCONIFORMES

Grabljivice (orlovi, sokolovi, jastrebi, supovi)

FALCONIFORMES spp. (II.)

(Osim vrsta uključenih u Prilog A te za jednu vrstu porodice Cathartidae uključenu u Prilog C; druge vrste te porodice nisu uključene u Priloge ovoj Uredbi)

Grabljivice

Accipitridae

Jastrebi, orlovi

Accipiter brevipes (II)

Kratkoprsti kobac

Accipiter gentilis (II)

Jastreb

Accipiter nisus (II)

Kobac

Aegypius monachus (II)

Sup starješina

Aquila adalberti (I.)

Španjolski orao

Aquila chrysaetos (II)

Suri orao

Aquila clanga (II)

Orao klokotaš

Aquila heliaca (I.)

Orao krstaš

Aquila pomarina (II)

Orao kliktaš

Buteo buteo (II)

Škanjac

Buteo lagopus (II)

Škanjac gaćaš

Buteo rufinus (II)

Riđi škanjac

Chondrohierax uncinatus wilsonii (I.)

Kukastokljuna lunja

Circaetus gallicus (II)

Orao zmijar

Circus aeruginosus (II)

Eja močvarica

Circus cyaneus (II)

Eja strnjarica

Circus macrourus (II)

Stepska eja

Circus pygargus (II)

Eja livadarka

Elanus caeruleus (II)

Crnokrila lunja

Eutriorchis astur (II.)

Madagaskarski zmijar

Gypaetus barbatus (II)

Kostoberina

Gyps fulvus (II)

Bjeloglavi sup

Haliaeetus spp. (I./II.) (Haliaeetus albicilla naveden je u Prilogu I.; druge su vrste naveden u Dodatku II.)

Štekavci

Harpia harpyja (I.)

Harpija

Hieraaetus fasciatus (II)

Prugasti orao

Hieraaetus pennatus (II)

Patuljasti orao

Leucopternis occidentalis (II.)

Prugastoglavi škanjac

Milvus migrans (II) (Osim Milvus migrans lineatus koji je uključen u Prilog B)

Crna lunja

Milvus milvus (II)

Crvena lunja

Neophron percnopterus (II)

Crkavica

Pernis apivorus (II)

Škanjac osaš

Pithecophaga jefferyi (I.)

Filipinski orao

Cathartidae

Gymnogyps californianus (I)

Jastrebovi novoga svijeta

Kalifornijski kondor

Vultur gryphus (I)

Sarcoramphus papa (III. Honduras)

Kraljevski strvinar

Andski kondor

Falconidae

Falco araeus (I)

Sokolovi

Falco biarmicus (II)

Sejšelska vjetruša

Falco cherrug (II)

Krški sokol

Falco columbarius (II)

Stepski sokol

Falco eleonorae (II)

Mali sokol

Falco jugger (I)

Eleonorin sokola

Falco naumanni (II)

Indijski sokol

Falco newtoni (I) (Only the population of the Seychelles)

Bjelonokta vjetruša

Falco pelegrinoides (I)

Madagaskarska vjetruša

Falco peregrinus (I)

Šahin

Falco punctatus (I)

Sivi sokol

Falco rusticolus (I)

Mauriciuska vjetruša

Falco subbuteo (II)

Veliki sokol

Falco tinnunculus (II)

Sokol lastavičar

Falco vespertinus (II)

Vjetruša

Crvenonoga vjetruša

Pandionidae

Pandion haliaetus (II)

Bukoči

Bukoč

GALLIFORMES

Cracidae

Crax alberti (III Colombia)

Crax blumenbachii (I)

Plavokljuni hoko

Krunati hoko

Crax daubentoni (III. Kolumbija)

Žutokljuni hoko

Crax fasciolata

Crax globulosa (III. Kolumbija)

Mitu mitu (I)

Crax rubra (III. Kolumbija, Kostarika, Gvatemala i Honduras)

Oreophasis derbianus (I)

Alagoaški hoko

Rogati guan

Ortalis vetula (III. Gvatemala/Honduras)

Sivoleđa čačalaka

Penelope albipennis (I)

Pauxi pauxi (III. Kolumbija)

Kacigasti hoko

Bjelokrili guan

Penelope purpurascens (III. Honduras)

Šiljati guan

Pipile jacutinga (I)

Penelopina nigra (III. Gvatemala)

Planinski guan

Pipile pipile (I)

Crnočeli guan

Trinidadski guan

Megapodiidae

Macrocephalon maleo (I)

Kokošine

Sulaveška kokošina

Phasianidae

Kokoši

Catreus wallichii (I)

Argusianus argus (II.)

Plavoglavi paun

Colinus virginianus ridgwayi (I)

Himalajski fazan

Crossoptilon crossoptilon (I)

Virdžinijska prepelica

Crossoptilon mantchuricum (I)

Bijeli fazan

Brkati fazan

Gallus sonneratii (II)

Pjegava kokoš

Lophophorus impejanus (I)

Ithaginis cruentus (II)

Prugasti tragopan

Lophophorus lhuysii (I)

Himalajski monal

Lophophorus sclateri (I)

Kineski monal

Lophura edwardsi (I)

Bjeloleđi monal

Edwardov fazan

Lophura imperialis (I)

Lophura hatinhensis

Vijetnamski fazan

Lophura swinhoii (I)

Modri fazan

Tajvanski fazan

Odontophorus strophium

Meleagris ocellata (III. Gvatemala)

Ophrysia superciliosa

Ogrličasta prepelica

Himalajska prepelica

Pavo muticus (II)

Zeleni paun

Polyplectron bicalcaratum (II)

Sivi paunaš

Polyplectron germaini (II)

Vijetnamski paunaš

Polyplectron napoleonis (I)

Polyplectron malacense (II)

Malajski paunaš

Palavanski paunaš

Rheinardia ocellata (I)

Polyplectron schleiermacheri (II)

Borneanski paunaš

Syrmaticus ellioti (I)

Pjegavi paun

Syrmaticus humiae (I)

Bjelotrbi fazan

Syrmaticus mikado (I)

Plavovrati fazan

Tetraogallus caspius (I)

Mrki fazan

Tetraogallus tibetanus (I)

Sivoprsi jareb

Tragopan blythii (I)

Tibetski jareb

Tragopan caboti (I)

Crvenoprsi tragopan

Tragopan melanocephalus (I)

Pjegavi tragopan

Mrki tragopan

Tympanuchus cupido attwateri (I)

Tragopan satyra (III. Nepal)

Attwaterova prerijska kokoš

GRUIFORMES

Gruidae

Ždralovi

Grus americana (I)

Gruidae spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A)

Ždralovi

Gymnogyps californianus (I)

Bijeli ždral

Grus canadensis (I./II.) (Vrsta je navedena u Dodatku II., ali podvrste Grus canadensis nesiotes te Grus canadensis pulla navedeni su u Dodatku I.)

Kanadski ždral

Grus grus (II)

Europski ždral

Grus japonensis (I)

Crvenokapi ždral

Grus leucogeranus (I)

Snježni ždral

Grus monacha (I)

Kineski ždral

Grus nigricollis (I)

Crnovrati ždral

Grus vipio (I)

Mongolski ždral

Otididae

Potrci

Otididae spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A)

Potrci

Ardeotis nigriceps (I)

Indijska droplja

Chlamydotis macqueenii (I)

MacQueenova droplja

Chlamydotis undulata (I)

Ogrličasta droplja

Houbaropsis bengalensis (I)

Bengalski florikan

Otis tarda (II)

Droplja

Sypheotides indicus (II)

Mali florikan

Tetrax tetrax (II)

Mala droplja

Rallidae

Kokošice, liske

Gallirallus sylvestris (I)

Smeđa kokošica

Rhynochetidae

Kague

Rhynochetos jubatus (I)

Kagu

PASSERIFORMES

Atrichornithidae

Pirgašice

Atrichornis clamosus (I)

Crnoprsa pirgašica

Cotingidae

Pećinarke

Cephalopterus ornatus (III. Kolumbija)

Kukmasta kotinga

Cephalopterus penduliger (III. Kolumbija)

Cotinga maculata (I)

Rupicola spp. (II)

Xipholena atropurpurea (I)

Emberizidae

Strnadice

Gubernatrix cristata (II)

Žuti kardinal

Paroaria capitata (II)

Žutokljuni kardinal

Paroaria coronata (II)

Crvenokresti kardinal

Tangara fastuosa (II)

Sedmobojna tangara

Estrildidae

Estrilde

Amandava formosa (II)

Zelena munija

Lonchura fuscata

Timorski vrabac

Lonchura oryzivora (II)

Rižarica

Poephila cincta cincta (II)

Fringillidae

Zebe

Carduelis cucullata (I)

Venecuelski čižak

Carduelis yarrellii (II)

Žutolica zeba

Hirundinidae

Lastavice

Pseudochelidon sirintarae (I)

Bjelooka rječna crna ćiopa

Icteridae

Čvorkaši

Xanthopsar flavus (I)

Žutokapi vranjak

Meliphagidae

Medojedi

Lichenostomus melanops cassidix (I.)

Šljemasti medojed

Muscicapidae

Muharice

Acrocephalus rodericanus (III. Mauricijus)

Rodriguezova pirgašica

Cyornis ruckii (II)

Rueckov modri muholovac

Dasyornis broadbenti litoralis (možda izumro) (I.)

Zapadna crvenkasta čekinjara

Dasyornis longirostris (I.)

Zapadna čekinjara

Garrulax canorus (II)

Garrulax taewanus (II)

Tajvanski drozdalj

Leiothrix argentauris (II)

Srebrnouhi slavuj

Leiothrix lutea (II)

Kineski slavuj

Liocichla omeiensis (II)

Omei shan liocichla

Picathartes gymnocephalus (I.)

Bjelovrata gologlavka

Picathartes oreas (I.)

Sivovrata gologlavka

Terpsiphone bourbonnensis (III. Mauricijus)

Rajska muharica

Paradisaeidae

Rajske ptice

Paradisaeidae spp. (II)

Rajske ptice

Pittidae

Pite

Pitta guajana (II)

Prugasta pita

Pitta gurneyi (I.)

Žutogrla pita

Pitta kochi (I.)

Pita sa zaliscima

Pitta nympha (II)

Prugastoglava pita

Pycnonotidae

Bulbuli

Pycnonotus zeylanicus (II)

Žutoglavi bulbul

Sturnidae

Čvorci

Gracula religiosa (II)

Beo

Leucopsar rothschildi (I)

Balijski čvorak

Zosteropidae

Bjelooke

Zosterops albogularis (I)

Bjelogrla bjelooka

PELECANIFORMES

Fregatidae

Fregate

Fregata andrewsi (I)

Bjelotrbi brzan

Pelecanidae

Pelikani

Pelecanus crispus (I)

Dalmatinski pelikan

Sulidae

Blune

Papasula abbotti (I)

Crnokrila bluna

PICIFORMES

Capitonidae

Barbeti

Semnornis ramphastinus (III. Kolumbija)

Debelokljuni barbet

Picidae

Djetlići

Campephilus imperialis (I)

Velika žuna

Dryocopus javensis richardsi (I)

Bjelotrba žuna

Ramphastidae

Tukani

Baillonius bailloni (III. Argentina)

Pteroglossus aracari (II)

Pteroglossus castanotis (III. Argentina)

Kestenjastouhi arakari

Pteroglossus viridis (II)

Zeleni arakari

Ramphastos dicolorus (III. Argentina)

Ramphastos sulfuratus (II)

Žutoprsi tukan

Ramphastos toco (II)

Crni tukan

Ramphastos tucanus (II)

Crvenokljuni tukan

Ramphastos vitellinus (II)

Crnokljuni tukan

Selenidera maculirostris (III. Argentina)

PODICIPEDIFORMES

Podicipedidae

Gnjurci

Podilymbus gigas (I.)

PROCELLARIIFORMES

Diomedeidae

Albatrosi

Phoebastria albatrus (I.)

Kratkorepi albatros

PSITTACIFORMES

Papige loriji, crvene are, papigice s dugim repovima, papige itd.

PSITTACIFORMES spp. (II.)

(Osim vrsta uključenih u Prilog A i isključujući Agapornis roseicollis, Melopsittacus undulatus, Nymphicus hollandicus te Psittacula krameri, koje nisu uključene u Priloge ovoj Uredbi)

Papige

Cacatuidae

Kakadui

Cacatua goffiniana (I)

Tanimbarski kakadu

Cacatua haematuropygia (I)

Filipinski kakadu

Cacatua moluccensis (I)

Molučki kakadu

Cacatua sulphurea (I)

Žutokresti kakadu

Probosciger aterrimus (I)

Palmin kakadu

Loriidae

Loriji

Eos histrio (I.)

Crvenoplavi lori

Vini spp. (I./II.) (Vini ultramarina je naveden u Dodatku I., druge su vrste navedene u Dodatku II.)

Plavi loriji

Psittacidae

Amazoni, crvene are, papigice s dugim repovima, papige itd.

Amazona arausiaca (I)

Dominička amazona

Amazona auropalliata (I)

Žutozatiljna amazona

Amazona barbadensis (I)

Žutoramena amazona

Amazona brasiliensis (I)

Šarenoglava amazona

Amazona finschi (I)

Amazona guildingii (I)

Plamena amazona

Amazona imperialis (I)

Carska amazona

Amazona leucocephala (I)

Kubanska amazona

Amazona oratrix (I)

Amazona pretrei (I)

Crvenolica amazona

Amazona rhodocorytha (I)

Plavolica amazona

Amazona tucumana (I)

Tukumanska amazona

Amazona versicolor (I)

Kestenjastoprsa amazona

Amazona vinacea (I)

Ljubičastoprsa amazona

Amazona viridigenalis (I)

Tamaulipska amazona

Amazona vittata (I)

Portorička amazona

Anodorhynchus spp. (I)

Modre are

Ara ambiguus (I)

Zelena ara

Ara glaucogularis (I)

Plavogrla ara

Ara macao (I)

Crveno-modra ara

Ara militaris (I)

Vojnička ara

Ara rubrogenys (I)

Crvenočela ara

Cyanopsitta spixii (I)

Modra ara

Cyanoramphus cookii (I)

Norfolška papigica

Cyanoramphus forbesi (I)

Čatamska kozica

Cyanoramphus novaezelandiae (I)

Kozica

Cyanoramphus saisseti (I)

Crvenokruna kozica

Cyclopsitta diophthalma coxeni (I)

Coxenova dvooka smokvina papiga

Eunymphicus cornutus (I)

Kukmasta kozica

Guarouba guarouba (I)

Zlatna jandaja

Neophema chrysogaster (I)

Narančastotrba papiga

Ognorhynchus icterotis (I)

Žutolica jandaja

Pezoporus occidentalis (possibly extinct) (I)

Noćna papiga

Pezoporus wallicus (I)

Pozemna papiga

Pionopsitta pileata (I)

Crvenočela papiga

Primolius couloni (I)

Plavoglava ara

Primolius maracana (I)

Modrokrila ara

Psephotus chrysopterygius (I)

Plavetna papiga

Psephotus dissimilis (I)

Plavotrba papiga

Psephotus pulcherrimus (possibly extinct) (I)

Rajska papiga

Psittacula echo (I)

Mauriciuska aleksandra

Pyrrhura cruentata (I)

Crvenouha papiga

Rhynchopsitta spp. (I)

Debelokljune papige

Strigops habroptilus (I)

Kakapo

RHEIFORMES

Rheidae

Nandui

Pterocnemia pennata (I.) (Osim Pterocnemia pennata pennata koji je uključen u Prilog B)

Mali nandu

Pterocnemia pennata pennata (II)

Rhea americana (II)

Veliki nandu

SPHENISCIFORMES

Spheniscidae

Pingvini

Spheniscus demersus (II)

Magareći pingvin

Spheniscus humboldti (I)

Humboldtov pingvin

STRIGIFORMES

Sove

STRIGIFORMES spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A)

Sove

Strigidae

Sove

Aegolius funereus (II)

Batoglavi ćuk

Asio flammeus (II)

Sova močvarica

Asio otus (II)

Mala ušara

Athene noctua (II)

Ćuk

Bubo bubo (II) (Osim Bubo bubo bengalensis koji je uključen u Prilog B)

Velika ušara

Glaucidium passerinum (II)

Mali ćuk

Heteroglaux blewitti (I)

Sivoprsi ćuk

Mimizuku gurneyi (I)

Veliki ćuk

Ninox natalis (I)

Indonezijska ćukuša

Ninox novaeseelandiae undulata (I)

Novozelandska ćukuša

Nyctea scandiaca (II)

Snježna sova

Otus ireneae (II)

Kenijski ćuk

Otus scops (II)

Ćuk

Strix aluco (II)

Šumska sova

Strix nebulosa (II)

Velika siva sova

Strix uralensis (II) (Osim Strix uralensis davidi koji je uključen u Prilog B)

Jastrebača

Surnia ulula (II)

Sjeverna sova

Tytonidae

Kukuvije

Tyto alba (II)

Kukuvija drijemavica

Tyto soumagnei (I.)

Madagaskarska kukuvija

STRUTHIONIFORMES

Struthionidae

Nojevi

Struthio camelus (I.) (Samo populacije u Alžiru, Burkini Faso, Kamerunu, Srednjoafričkoj Republici, Čadu, Maliju, Mauritaniji, Maroku, Nigeru, Nigeriji, Senegalu i Sudanu; sve druge populacije nisu uključene u Priloge ovoj Uredbi)

Noj

TINAMIFORMES

Tinamidae

Tinamui

Tinamus solitarius (I)

Samotni tinamu

TROGONIFORMES

Trogonidae

Trogoni

Pharomachrus mocinno (I)

Dugorepi kecal

REPTILIA

Gmazovi

CROCODYLIA

Aligatori, kajmani, krokodili

CROCODYLIA spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A)

Aligatori, kajmani, krokodili

Alligatoridae

Aligatori, kajmani

Alligator sinensis (I)

Kineski aligator

Caiman crocodilus apaporiensis (I)

Kajman naočarac

Caiman latirostris (I.) (Osim populacije u Argentini koja je uključena u Prilog B)

Širokonosni kajman

Melanosuchus niger (I.) (Osim populacije u Brazilu koja je uključena u Prilog B te populacije u Ekvadoru koja je uključena u Prilog B i podliježe godišnjoj kvoti od nula izvoza sve dok tajništvo CITES-a i stručna skupina za krokodile IUCN/SSC ne odobri godišnje kvote izvoza)

Crni kajman

Crocodylidae

Krokodili

Crocodylus acutus (I.) (Osim populacije u Kubi koja je uključena u Prilog B)

Američki krokodil

Crocodylus cataphractus (I)

Oklopljeni krokodil

Crocodylus intermedius (I)

Orinoški krokodil

Crocodylus mindorensis (I)

Filipinski krokodil

Crocodylus moreletii (I.) (Osim populacija u Belizeu i Meksiku koje su uključene u Prilog B s nultom kvotom trgovine divljim životinjama u komercijalne svrhe)

Meksički krokodil

Crocodylus niloticus (I.) (Osim populacija u Bocvani, Egiptu [podliježe nultoj kvoti trgovine divljim životinjama u komercijalne svrhe], Etiopiji, Keniji, Madagaskaru, Malaviju, Mozambiku, Namibiji, Južnoj Africi, Ugandi, Ujedinjenoj Republici Tanzaniji [podliježe godišnjoj kvoti izvoza od najviše 1 600 divljih životinja, uključujući lovačke trofeje, uz primjerke iz uzgoja], Zambiji i Zimbabveu; te su populacije uključene u Prilog B)

Nilski krokodil

Crocodylus palustris (I.)

Močvarni krokodil

Crocodylus porosus (I.) (Osim populacija u Australiji, Indoneziji i Papua Novoj Gvineji koje su uključene u Prilog B)

Morski krokodil

Crocodylus rhombifer (I)

Kubanski krokodil

Crocodylus siamensis (I)

Sijamski krokodil

Osteolaemus tetraspis (I)

Patuljasti krokodil

Tomistoma schlegelii (I)

Lažni gavijal

Gavialidae

Gavijal

Gavialis gangeticus (I)

Gavijal

RHYNCHOCEPHALIA

Sphenodontidae

Sphenodon spp. (I)

Premosnici, tuatara

SAURIA

Agamidae

Agame

Uromastyx spp. (II)

Bodljorepe agame

Chamaeleonidae

Kameleoni

Bradypodion spp. (II)

Bodljorepe agame

Brookesia spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A)

Bodljorepe agame

Brookesia perarmata (I)

Patuljasti bodljikavi kameleon

Calumma spp. (II.)

Madagaskarski kameleoni

Chamaeleo spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A)

Kameleoni

Chamaeleo chamaeleon (II)

Europski kameleon

Furcifer spp. (II)

Madagaskarski kameleoni

Kinyongia spp. (II)

Bodljorepe agame

Nadzikambia spp. (II)

Bodljorepe agame

Cordylidae

Bodljorepe agame

Cordylus spp. (II)

Oklopljeni gušteri

Gekkonidae

Gekoni

Cyrtodactylus serpensinsula (II)

Macaklin Zmijskog otoka

Hoplodactylus spp. (III. Novi Zeland)

Naultinus spp. (III. Novi Zeland)

Novozelandski drvni macaklini

Phelsuma spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A)

Dnevni macaklini

Phelsuma guentheri (II)

Dnevni macaklin s Okruglog otoka

Uroplatus spp. (II.)

Plosnatorepi macaklini

Helodermatidae

Bradavičar

Heloderma spp. (II.) (Osim podvrsta uključenih u Prilog A)

Bradavičar

Heloderma horridum charlesbogerti (I)

Gvatemalski bradavičasti gušter

Iguanidae

Iguane

Amblyrhynchus cristatus (II)

Morska iguana

Brachylophus spp. (I)

Conolophus spp. (II)

Kopnene iguane

Ctenosaura bakeri (II)

Bodljorepa iguana s otoka Utila

Ctenosaura oedirhina (II)

Bodljorepa iguana s otoka Roatan

Ctenosaura melanosterna (II)

Bodljorepa iguana iz doline rijeke Aguan

Ctenosaura palearis (II)

Gvatemalska bodljorepa iguana

Cyclura spp. (I)

Iguana spp. (II)

Iguane

Phrynosoma blainvillii (II)

Phrynosoma cerroense (II)

Phrynosoma coronatum (II)

Phrynosoma wigginsi (II)

Sauromalus varius (I)

Gušter chuckwalla s otoka San Esteban

Lacertidae

Gušteri

Gallotia simonyi (I.)

Simonyev golemi gušter

Podarcis lilfordi (II)

Lilfordova gušterica

Podarcis pityusensis (II)

Španjolska zidna gušterica

Scincidae

Rovaši

Corucia zebrata (II)

Divovski rovaš

Teiidae

Teju gušteri

Crocodilurus amazonicus (II)

Zmajski gušter

Dracaena spp. (II)

Kajmanski gušteri

Tupinambis spp.(II)

Varanidae

Varani

Varanus spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A)

Varani

Varanus bengalensis (I)

Bengalski varan

Varanus flavescens (I)

Varanus griseus (I)

Pustinjski varan

Varanus komodoensis (I)

Komodo

Varanus nebulosus (I)

Oblačni varan

Varanus olivaceus (II)

Grayjev varan

Xenosauridae

Kineski krokodilski gušter

Shinisaurus crocodilurus (II.)

Kineski krokodilski gušter

SERPENTES

Zmije

Boidae

Udavi

Boidae spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A)

Udavi

Acrantophis spp. (I)

Madagaskarska boa

Boa constrictor occidentalis (I)

Argentinski udav

Epicrates inornatus (I)

Epicrates monensis (I)

Udav penjač s Djevičanskih otoka

Epicrates subflavus (I)

Jamajska boa

Eryx jaculus (II)

Stepska udavka

Sanzinia madagascariensis (I)

Madagaskarska boa stablarica

Bolyeriidae

Udavi s Round Islanda

Bolyeriidae spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A)

Udavi s Round Islanda

Bolyeria multocarinata (I)

Udav s Round Islanda

Casarea dussumieri (I)

Udav s Round Islanda

Colubridae

Guževi

Atretium schistosum (III. Indija)

Maslinasta žljebasta zmija

Cerberus rynchops (III. Indija)

Psoglava vodena zmija

Clelia clelia (II.)

Mussurana

Cyclagras gigas (II.)

Južnoamerička lažna kobra ili južnoamerička vodena kobra

Elachistodon westermanni (II.)

Indijska jajožderna zmija ili indijski jajožder ili Westermannova zmija

Ptyas mucosus (II.)

Obična štakorašica

Xenochrophis piscator (III. Indija)

Elapidae

Otrovni guževi, guje

Hoplocephalus bungaroides (II)

Širokoglava zmija

Micrurus diastema (III. Honduras)

Atlantska koraljna zmija

Micrurus nigrocinctus (III. Honduras)

Srednjoamerička koraljna zmija

Naja atra (II)

Kineska kobra pljuvačica

Naja kaouthia (II)

Indijska naočarka

Naja mandalayensis (II)

Burmanska kobra pljuvačica

Naja naja (II)

Indijska kobra

Naja oxiana (II)

Srednjoazijska kobra

Naja philippinensis (II)

Sjevernofilipinska kobra pljuvačica

Naja sagittifera (II)

Andamanska kobra

Naja samarensis (II)

Jugoistočno-filipinska kobra pljuvačica

Naja siamensis (II)

Indokineska kobra pljuvačica

Naja sputatrix (II)

Malezijska kobra pljuvačica

Naja sumatrana (II)

Zlatna kobra pljuvačica

Ophiophagus hannah (II)

Kraljevska kobra

Loxocemidae

Meksički patuljasti udav

Loxocemidae spp. (II)

Meksički patuljasti udav

Pythonidae

Pitoni

Pythonidae spp. (II.) (Osim podvrsta uključenih u Prilog A)

Pitoni

Python molurus molurus (I.)

Tigrasti piton

Tropidophiidae

Šumski udavi

Tropidophiidae spp. (II.)

Šumski udavi

Viperidae

Ljutice

Crotalus durissus (III. Honduras)

Južnoamerička čegrtuša

Crotalus durissus unicolor

Čegrtuša s otoka Arube

Daboia russelii (III. Indija)

Rusellova ljutica

Vipera latifii

Latifijeva ljutica

Vipera ursinii (I.) (Samo populacija u Europi, osim područja u sastavu bivšeg SSSR-a; posljednje populacije nisu uključene u Priloge ovoj Uredbi)

Planinski žutokrug

Vipera wagneri (II.)

Wagnerova šarena riđovka, Vipera wagneri

TESTUDINES

Carettochelyidae

Dugonose riječne kornjače

Carettochelys insculpta (II.)

Dugonosa riječna kornjača

Chelidae

Zmijovratne kornjače

Chelodina mccordi (II)

Zmijovrata (dugovrata) kornjača s otoka Roti

Pseudemydura umbrina (I)

Zapadna kratkovrata kornjača

Cheloniidae

Želve

Cheloniidae spp. (I)

Želve

Chelydridae

Nasrtljive kornjače

Macrochelys temminckii (III. Sjedinjene Američke Države)

Papagajska kornjača

Dermatemydidae

Srednjoamerička riječna kornjača

Dermatemys mawii (II)

Srednjoamerička riječna kornjača

Dermochelyidae

Usminjača

Dermochelys coriacea (I)

Sedmopruga usminjača

Emydidae

Slatkovodnice

Chrysemys picta

Glyptemys insculpta (II)

Glyptemys muhlenbergii (I)

Graptemys spp. (III. Sjedinjene Američke Države)

Terrapene spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A)

Kutijaste kornjače, kutija kornjače, kutijašice

Terrapene coahuila (I)

Vodena kutijašica

Trachemys scripta elegans

Crvenouha kornjača

Geoemydidae

Batagur affinis (I)

Batagurka s Južne rijeke

Batagur baska (I)

Batagurka ili sjevernoamerička barska kornjača

Batagur spp. (Osim vrsta uključenih u Prilog A)

Cuora spp. (II.)

Azijske kutijaste kornjače

Geoclemys hamiltonii (I)

Crna barska kornjača

Geoemyda spengleri (III. Kina)

Crnoprsa lisna kornjača

Heosemys annandalii (II)

Žutoglava hramska kornjača

Heosemys depressa (II)

Arakanska šumska kornjača

Heosemys grandis (II)

Velika azijska barska kornjača

Heosemys spinosa (II)

Azijska bodljasta kornjača

Leucocephalon yuwonoi (II)

Sualawezijska šumska kornjača

Malayemys macrocephala (II)

Kornjača pužojed

Malayemys subtrijuga (II)

Kornjača s rižnih polja

Mauremys annamensis (II)

Anamska barska kornjača

Mauremys iversoni (III. Kina)

Fujianska barska kornjača

Mauremys megalocephala (III. Kina)

Krupnoglava barska kornjača

Mauremys mutica (II.)

Žuta barska kornjača

Mauremys nigricans (III. Kina)

Azijska žuta barska kornjača

Mauremys pritchardi (III. Kina)

Pritchardova barska kornjača

Mauremys reevesii (III. Kina)

Mauremys sinensis (III. Kina)

Kineska prugovrata kornjača

Melanochelys tricarinata (I.)

Trožljeba kopnena kornjača

Morenia ocellata (I.)

Burmanska močvarna kornjača

Notochelys platynota (II.)

Malajska plosnata kornjača

Ocadia glyphistoma (III. Kina)

Ocadia philippeni (III. Kina)

Philippenova prugovrata kornjača

Orlitia borneensis (II.)

Malajska divovska kornjača

Pangshura spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A)

Krovaste kornjače

Pangshura tecta (I.)

Indijska krovasta kornjača

Sacalia bealei (III. Kina)

Bealova okata kornjača

Sacalia pseudocellata (III. Kina)

Kineska lažnooka kornjača

Sacalia quadriocellata (III. Kina)

Četverooka kornjača

Siebenrockiella crassicollis (II)

Crna močvarna kornjača

Siebenrockiella leytensis (II)

Filipinska barska kornjača

Platysternidae

Glavata kornjača

Platysternon megacephalum (II)

Glavata kornjača

Podocnemididae

Afroameričke zmijovratne kornjače

Erymnochelys madagascariensis (II)

Madagaskarska zmijovratna kornjača

Peltocephalus dumerilianus (II)

Krupnoglava krivovrata amazonska kornjača

Podocnemis spp. (II)

Krivovrate kornjače

Testudinidae

Kopnice, kopnene kornjače

Testudinidae spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A; uspostavljena je godišnja kvota od nula izvoza za Geochelone sulcata za vrste uzete iz divljine kojima se trguje primarno u komercijalne svrhe)

Kopnice

Astrochelys radiata (I)

Zrakasta žuta kornjača

Astrochelys yniphora (I)

Angonoka (madagaskarska kornjača)

Chelonoidis nigra (I)

Galapagoska kornjača

Gopherus flavomarginatus (I)

Bolsonska kornjača

Malacochersus tornieri (II)

Afrička plosnata kornjača

Psammobates geometricus (I)

Geometrijska kornjača

Pyxis arachnoides (I)

Madagaskarska paukasta kornjača

Pyxis planicauda (I)

Madagaskarska plosnata kornjača

Testudo graeca (II)

Grčka čančara

Testudo hermanni (II)

Obična čančara

Testudo kleinmanni (I)

Egipatska čančara

Testudo marginata (II)

Obrubljena čančara

Trionychidae

Mekoštitke

Amyda cartilaginea (II.)

Jugoistočno-azijska mekoštitka

Apalone spinifera atra (I)

Mekoštitka iz regije Cuatro Cienagas

Aspideretes gangeticus (I)

Indijska mekoštitka

Aspideretes hurum (I)

Paunasta mekoštitka

Aspideretes nigricans (I)

Crna mekoštitka

Chitra spp. (II.)

Lissemys punctata (II.)

Lissemys scutata (II.)

Palea steindachneri (III. Kina)

Pelochelys spp. (II.)

Divovske mekoštitke

Pelodiscus axenaria (III. Kina)

Mekoštitka iz provincije Hunan

Pelodiscus maackii (III. Kina)

Mekoštitka iz rijeke Amur

Pelodiscus parviformis (III. Kina)

Kineska mekoštitka

Rafetus swinhoei (III. Kina)

Jangceška mekoštitka

AMPHIBIA

Vodozemci

ANURA

Žabe i krastače

Bufonidae

Krastače

Altiphrynoides spp. (I)

Malcolmova etiopska krastača

Atelopus zeteki (I)

Zlatna žaba

Bufo periglenes (I)

Zlatna krastača

Bufo superciliaris (I)

Kamerunska krastača

Nectophrynoides spp. (I)

Viviparne afričke krastače

Nimbaphrynoides spp. (I)

Nimbe

Spinophrynoides spp. (I)

Malcolmova etiopska krastača

Calyptocephalellidae

Calyptocephalella gayi (III. Čile)

Dendrobatidae

Otrovne žabe

Allobates femoralis (II.)

Allobates zaparo (II.)

Cryptophyllobates azureiventris (II.)

Nebesko plava otrovna žaba

Dendrobates spp. (II.)

Epipedobates spp. (II.)

Phyllobates spp. (II.)

Hylidae

Agalychnis spp. (II.)

Mantellidae

Mantele

Mantella spp. (II.)

Mantele

Microhylidae

Dyscophus antongilii (I)

Scaphiophryne gottlebei (II.)

Ranidae

Prave žabe

Conraua goliath

Žaba goliat

Euphlyctis hexadactylus (II.)

Hoplobatrachus tigerinus (II.)

Rana catesbeiana

Žaba bukača

Rheobatrachidae

Rheobatrachus spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A)

Rheobatrachus silus (II)

CAUDATA

Ambystomatidae

Aksolotli

Ambystoma dumerilii (II.)

Daždevnjak jezera Patzcuaro

Ambystoma mexicanum (II.)

Aksolotl

Cryptobranchidae

Golemi šturovi

Andrias spp. (I)

Golemi šturovi

Salamandridae

Daždevnjaci

Neurergus kaiseri (I)

Kaiserov pjegavi daždevnjak

ELASMOBRANCHII

Prečnouste

LAMNIFORMES

Cetorhinidae

Gorostasne psine

Cetorhinus maximus (II)

Gorostasna psina

Lamnidae

Kučine

Carcharodon carcharias (II)

Velika bijela psina

Lamna nasus (III. 27 država članica) (9)

Kučina

ORECTOLOBIFORMES

Rhincodontidae

Kitopsine

Rhincodon typus (II)

Kitopsina

RAJIFORMES

Pristidae

Pilašice

Pristidae spp. (I.) (Osim vrsta uključenih u Prilog B)

Pilašice

Pristis microdon (II.) Isključivo u svrhu omogućivanja međunarodne trgovine živim životinjama u odgovarajuće i prihvatljive akvarije ponajprije u svrhu očuvanja. Svi se drugi primjerci smatraju primjercima vrsta uključenih u Prilog A te se trgovina njima regulira sukladno tome)

ACTINOPTERYGII

Ribe

ACIPENSERIFORMES

ACIPENSERIFORMES spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A)

Jesetrovke

Acipenseridae

Jesetre

Acipenser brevirostrum (I)

Kratkonosa jesetra

Acipenser sturio (I)

Atlantska jesetra

ANGUILLIFORMES

Anguillidae

Jegulje

Anguilla anguilla (II)

Europska jegulja

CYPRINIFORMES

Catostomidae

Cui-ui

Chasmistes cujus (I)

Cui-ui

Cyprinidae

Šarani

Caecobarbus geertsi (II)

Afrička slijepa brkatica

Probarbus jullieni (I)

Ikanski temoleh

OSTEOGLOSSIFORMES

Osteoglossidae

Sleđevke

Arapaima gigas (II)

Arapaima

Scleropages formosus (I)

PERCIFORMES

Labridae

Usnjače

Cheilinus undulatus (II)

Sciaenidae

Sjenke

Totoaba macdonaldi (I)

Sjenka

SILURIFORMES

Pangasiidae

Somovi

Pangasianodon gigas (I)

Orijaški som

SYNGNATHIFORMES

Syngnathidae

Morski konjici

Hippocampus spp. (II)

Morski konjici

SARCOPTERYGII

Ribe dvodihalice, plućašice (Dipnoi)

CERATODONTIFORMES

Ceratodontidae

Australske dvodihalice

Neoceratodus forsteri (II)

Australska dvodihalica

COELACANTHIFORMES

Latimeriidae

Celakanti

Latimeria spp. (I)

Celakanti

ECHINODERMATA (ZVJEZDAČE, ZMIJAČE, JEŽINCI I MORSKI KRASTAVCI)

HOLOTHUROIDEA

Trpovi

ASPIDOCHIROTIDA

Stichopodidae

Trpovi

Isostichopus fuscus (III. Ekvador)

Morski krastavac

ARTHROPODA (ČLANKONOŠCI)

ARACHNIDA

Paučnjaci i škorpioni

ARANEAE

Theraphosidae

Pauci ptičari

Aphonopelma albiceps (II)

Aphonopelma pallidum (II)

Chihuahuanska ružičasto-siva tarantula

Brachypelma spp. (II)

Srednjoameričke tarantule

SCORPIONES

Scorpionidae

Škorpioni

Pandinus dictator (II)

Pandinus gambiensis (II)

Divovski senegalski škorpion

Pandinus imperator (II)

Kraljevski škorpion

INSECTA

Kukci

COLEOPTERA

Kornjaši

Lucanidae

Jelenci

Colophon spp. (III. Južna Afrika)

Scarabaeidae

Truležari

Dynastes satanas (II)

Buba satanas, Dynastes satanas

LEPIDOPTERA

Leptiri

Nymphalidae

Agrias amydon boliviensis (III. Bolivija)

Morpho godartii lachaumei (III. Bolivija)

Prepona praeneste buckleyana (III. Bolivija)

Papilionidae

Lastinrepci

Atrophaneura jophon (II)

Šrilankanska ruža

Atrophaneura palu

Atrophaneura pandiyana (II)

Malabarska ruža

Bhutanitis spp. (II)

Lastinrepci

Graphium sandawanum

Graphium stresemanni

Ornithoptera spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A)

Ornithoptera alexandrae (I)

Lastinrep kraljice Aleksandre

Papilio benguetanus

Papilio chikae (I)

Papilio esperanza

Papilio homerus (I)

Papilio hospiton (I)

Korzikanski lastinrep

Papilio morondavana

Papilio neumoegeni

Parides ascanius

Parides hahneli

Parnassius apollo (II)

Apolon, crvenooki parnasovac

Teinopalpus spp. (II)

Trogonoptera spp. (II)

Troides spp. (II)

ANNELIDA (KOLUTIĆAVCI I PIJAVICE)

HIRUDINOIDEA

Pijavice

ARHYNCHOBDELLIDA

Hirudinidae

Pijavice

Hirudo medicinalis (II)

Medicinska pijavica

Hirudo verbana (II)

Južna medicinska pijavica

MOLLUSCA (MEKUŠCI)

BIVALVIA

Školjkaši (školjke, dagnje itd.)

MYTILOIDA

Mytilidae

Dagnje

Lithophaga lithophaga (II)

Prstac

UNIONOIDA

Unionidae

Lisanke

Conradilla caelata (I)

Cyprogenia aberti (II)

Dromus dromas (I)

Epioblasma curtisii (I)

Epioblasma florentina (I)

Epioblasma sampsonii (I)

Epioblasma sulcata perobliqua (I)

Epioblasma torulosa gubernaculum (I)

Zelenocvatna biserna dagnja ili zelenocvatna najada

Epioblasma torulosa rangiana (II)

Sjeverna rebrasta školjka

Epioblasma torulosa torulosa (I)

Epioblasma turgidula (I)

Epioblasma walkeri (I)

Fusconaia cuneolus (I)

Fina zrakasta pletenasta biserna dagnja praseća noga

Fusconaia edgariana (I)

Sjajna biserna dagnja

Lampsilis higginsii (I)

Higginovo oko (biserna dagnja)

Lampsilis orbiculata orbiculata (I)

Ružičasta blatna biserna dagnja

Lampsilis satur (I)

Obična džepna knjiga (dagnja)

Lampsilis virescens (I)

Alabamska svjetleća biserna dagnja ili alabamska svjetleća najada

Plethobasus cicatricosus (I)

Bijela bradavičasta leđa (biserna dagnja)

Plethobasus cooperianus (I)

Narančastostopalna prištava leđa

Pleurobema clava (II)

Kvrgava biserna dagnja, Pleurobema clava

Pleurobema plenum (I)

Grub praseći papak (biserna dagnja)

Potamilus capax (I)

Debela džepna knjiga (biserna dagnja)

Quadrula intermedia (I)

Kamberlandsko majmunsko lice ili biserna dagnja kamberlandsko majmunsko lice

Quadrula sparsa (I)

Majmunsko lice gorja Appalachian ili biserna dagnja majmunsko lice gorja Appalachian

Toxolasma cylindrella (I)

Blijeda sitna biserna dagnja ili blijeda sitna najada

Unio nickliniana (I)

Nicklinova biserna dagnja

Unio tampicoensis tecomatensis (I)

Biserna dagnja Tampico

Villosa trabalis (I)

Kamberlandski grah (biserna dagnja)

VENEROIDA

Tridacnidae

Školjkače

Tridacnidae spp. (II)

Školjkače

GASTROPODA

Puževi

MESOGASTROPODA

Strombidae

Morski puževi

Strombus gigas (II)

Kraljičin spiralni puž

STYLOMMATOPHORA

Achatinellidae

Ahatni puževi, drvni puževi s otoka Oahu

Achatinella spp. (I)

Male ahatne školjke

Camaenidae

Zeleni drvni puževi

Papustyla pulcherrima (II)

Zeleni drvni puž s otoka Manus

CNIDARIA (KORALJI, VATRENI KORALJI, MORUZGVE)

ANTHOZOA

Koralji, moruzgve

ANTIPATHARIA

ANTIPATHARIA spp. (II)

Crni koralji

GORGONACEAE

Coralliidae

Corallium elatius (III. Kina)

Corallium japonicum (III. Kina)

Corallium konjoi (III. Kina)

Corallium secundum (III. Kina)

HELIOPORACEA

Helioporidae

Plavi koralj

Helioporidae spp. (II.) (Uključuje samo vrste Heliopora coerulea) (10)

Plavi koralj

SCLERACTINIA

SCLERACTINIA spp. (II.) (10)

Kameni koralji

STOLONIFERA

Tubiporidae

Orguljače

Tubiporidae spp. (II.) (10)

Orguljače

HYDROZOA

Morska paprat, vatreni koralji, meduze

MILLEPORINA

Milleporidae

Welloški vatreni koralji

Milleporidae spp. (II.) (10)

Welloški vatreni koralji

STYLASTERINA

Stylasteridae

Čipkasti koralji

Stylasteridae spp. (II.) (10)

Čipkasti koralji

FLORA

AGAVACEAE

Agave

Agave parviflora (I)

Prugasta agava iz Santa Cruza

Agave victoriae-reginae (II) #4

Agava kraljice Viktorije

Nolina interrata (II)

Deheska medvjeđa trava

AMARYLLIDACEAE

Sunovrati

Galanthus spp. (II) #4

Visibabe

Sternbergia spp. (II) #4

Lužarke

ANACARDIACEAE

Operculicarya hyphaenoides (II)

Jabihy, Operculicarya decaryi

Operculicarya pachypus (II)

Tabily, Operculicarya pachypus

APOCYNACEAE

Hoodia spp. (II) #9

Hudija

Pachypodium spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A) #4

Slonov trup ili polučovjek

Pachypodium ambongense (I)

Pachypodium baronii (I)

Pachypodium decaryi (I)

Rauvolfia serpentina (II.) #2

Ravufolvija

ARALIACEAE

Bršljani

Panax ginseng (II.) (Samo populacija u Ruskoj Federaciji; ni jedna druga populacija nije uključena u Priloge ovoj Uredbi) #3

Azijski ginseng

Panax quinquefolius (II.) #3

Američki ginseng

ARAUCARIACEAE

Araukarije

Araucaria araucana (I)

Čileanski bor

BERBERIDACEAE

Žutike

Podophyllum hexandrum (II.) #2

Himalajska svibanjska jabuka

BROMELIACEAE

Bromelije

Tillandsia harrisii (II.) #4

Harrisova tillandsia

Tillandsia kammii (II.) #4

Kammova tillandsia

Tillandsia kautskyi (II.) #4

Kautskyjeva tillandsia

Tillandsia mauryana (II.) #4

Mauryjeva tillandsia

Tillandsia sprengeliana (II.) #4

Sprengelova tillandsia

Tillandsia sucrei (II.) #4

Tillandsia xerographica (II.) (11) #4

Xerographic tillandsia

CACTACEAE

Kaktusi

CACTACEAE spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A) i Pereskia spp., Pereskiopsis spp. i Quiabentia spp.) (12) #4

Kaktusi

Ariocarpus spp. (I)

Živi kameni kaktus

Astrophytum asterias (I)

Zvjezdasti kaktus

Aztekium ritteri (I)

Aztečki kaktus

Coryphantha werdermannii (I)

Mali kaktus Jobali, Coryphantha wedermannii

Discocactus spp. (I)

Discocactus

Echinocereus ferreirianus ssp. lindsayi (I)

Lindsayev ježasti kaktus

Echinocereus schmollii (I)

Lambov repati kaktus

Escobaria minima (I)

Nelleov kaktus

Escobaria sneedii (I)

Sneedov jastučasti kaktus

Mammillaria pectinifera (I)

Kaktus Mammillaria pectinifera, Conchilinque

Mammillaria solisioides (I)

Kaktus Mammillaria sollisioides

Melocactus conoideus (I)

Čunjasti kaktus Turčinova kapa

Melocactus deinacanthus (I)

Melocactus glaucescens (I)

Vuneni kaktus voštane stabljike Turčinova kapa

Melocactus paucispinus (I)

Slabobodljikavi kaktus Turčinova kapa

Obregonia denegrii (I)

Peyote ili kaktus-artičoka

Pachycereus militaris (I)

Grenadirova kapa

Pediocactus bradyi (I)

Bradyjev jastučasti kaktus

Pediocactus knowltonii (I)

Knowltonov kaktus

Pediocactus paradinei (I)

Kaktus Pediocactus paradinei iz doline Houserock

Pediocactus peeblesianus (I)

Peeblesov kaktus iz okruga Navajo

Pediocactus sileri (I)

Silerov jastučasti kaktus

Pelecyphora spp. (I)

Kaktus Pelecyphora

Sclerocactus brevihamatus ssp. tobuschii (I)

Tobuschev udičasti kaktus

Sclerocactus erectocentrus (I)

Igličasti ananas-kaktus

Sclerocactus glaucus (I)

Bezigličasti kaktus iz udoline Uinta

Sclerocactus mariposensis (I)

Lloydov kaktus Mariposa

Sclerocactus mesae-verdae (I)

Kaktus iz Mesa Verdea

Sclerocactus nyensis (I)

Kaktus udičar iz Tonopaha

Sclerocactus papyracanthus (I)

Kaktus iz trave grama

Sclerocactus pubispinus (I)

Zapadnoamerički udičasti kaktus

Sclerocactus wrightiae (I)

Wrightov udičasti kaktus

Strombocactus spp. (I)

Pejotl

Turbinicarpus spp. (I)

Kaktus Turbinicarpus

Uebelmannia spp. (I)

Uebelmannovi kaktusi

CARYOCARACEAE

Ajillo

Caryocar costaricense (II.) #4

Ajillo

COMPOSITAE (ASTERACEAE)

Glavočike, cjevnjače

Saussurea costus (I.) (poznata i pod nazivom S. lappa, Aucklandia lappa ili A. costus)

S. lappa, Aucklandia lappa ili A. costus) Kostus, Saussurea costus

CRASSULACEAE

Tustike

Dudleya stolonifera (II.)

Dudleya traskiae (II.)

CUCURBITACEAE

Zygosicyos pubescens (II.) (poznata i pod nazivom Xerosicyos pubescens)

Xerosicyos pubescens) Tobory, Zygosicyos pubescens

Zygosicyos tripartitus (II.)

CUPRESSACEAE

Čempresi

Fitzroya cupressoides (I.)

Alerze

Pilgerodendron uviferum (I.)

CYATHEACEAE

Drvolike paprati

Cyathea spp. (II.) #4

Drvolike paprati

CYCADACEAE

Cikade

CYCADACEAE spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A) #4

Cikade

Cycas beddomei (I.)

Beddomeova cikada

DICKSONIACEAE

Drvolike paprati

Cibotium barometz (II.) #4

Dicksonia spp. (II.) (Samo populacije u Americi; ni jedna druga populacija nije uključena u Priloge ovoj Uredbi. To uključuje sinonime Dicksonia berteriana, D. externa, D. sellowiana te D. stuebelii) #4

Drvolike paprati

DIDIEREACEAE

Didiereaceae

DIDIEREACEAE spp. (II) #4

Alluaudia, didierea

DIOSCOREACEAE

Bljuštevi

Dioscorea deltoidea (II.) #4

Slonovo stopalo

DROSERACEAE

Rosike

Dionaea muscipula (II.) #4

Venerina muholovka

EUPHORBIACEAE

Mlječike

Euphorbia spp. (II) #4

(Samo sukulentne vrste, osim za:

1)	Euphorbia misera;

2)	umjetno razmnoženih primjeraka sorti Euphorbia trigona;

umjetno razmnoženih primjeraka Euphorbia lactea cijepljenih na umjetno razmnoženu podlogu Euphorbia neriifolia, kada su:

—	s krijestom,

—	lepezasti ili

—	mutanti po boji;

umjetno razmnoženih primjeraka sorti Euphorbia„Milii” kada su:

—	lako prepoznatljivi kao umjetno razmnoženi primjerci te

—	uvedeni u Uniju ili (ponovno) izvezeni iz nje u pošiljkama od 100 ili više biljaka; koji ne podliježu odredbama ove Uredbe te

5)	vrsta uključenih u Prilog A)

Mlječike

Euphorbia ambovombensis (I.)

Euphorbia capsaintemariensis (I.)

Euphorbia cremersii (I.) (Uključuje oblik viridifolia i var. rakotozafyi)

Euphorbia cylindrifolia (I.) (Uključuje ssp. tuberifera)

Euphorbia decaryi (I.) (Uključuje vars. ampanihyensis, robinsonii te sprirosticha)

Euphorbia francoisii (I)

Euphorbia handiensis (II)

Euphorbia lambii (II)

Euphorbia moratii (I.) (Uključuje vars. antsingiensis, bemarahensis te multiflora)

Euphorbia parvicyathophora (I)

Euphorbia quartziticola (I)

Euphorbia stygiana (II)

Euphorbia tulearensis (I)

FOUQUIERIACEAE

Okotilosi, bujumi

Fouquieria columnaris (II) #4

Drvo Boojum, Fouquieria columnaris

Fouquieria fasciculata (I)

Fouquieria purpusii (I)

GNETACEAE

Gnetum

Gnetum montanum (III Nepal) #1

JUGLANDACEAE

Orasi

Oreomunnea pterocarpa (II) #4

Gavilan, Oreomunnea pterocarpa

LAURACEAE

Aniba rosaeodora (II) (also known as A. duckei) #12

A. duckei) Palisandar, ružino drvo

LEGUMINOSAE

(FABACEAE)

Mahunarke (Leptirnice)

Caesalpinia echinata (II) #10

Brazilsko drvo

Dalbergia nigra (I)

Brazilsko ružino drvo

Dalbergia retusa (III. Gvatemala) (Samo populacija u Gvatemali; sve su druge populacije uključene u Prilog D) #5

Kokobolo

Dalbergia stevensonii (III. Gvatemala) (Samo populacija u Gvatemali; sve su druge populacije uključene u Prilog D) #5

Ružino drvo iz Hondurasa

Dipteryx panamensis (III. Kostarika/Nikaragva)

Almendro

Pericopsis elata (II) #5

Aformozija

Platymiscium pleiostachyum (II) #4

Quira američka palma

Pterocarpus santalinus (II) #7

Crvena sandalovina

LILIACEAE

Ljiljani

Aloe spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A) i Aloe vera, poznata i kao Aloe barbadensis, što nije uključeno u Priloge ovoj Uredbi) #4

Alije

Aloe albida (I)

Aloe albiflora (I)

Aloe alfredii (I)

Aloe bakeri (I)

Aloe bellatula (I)

Aloe calcairophila (I)

Aloe compressa (I.) (uključuje vars. paucituberculata, rugosquamosa te schistophila)

Aloe delphinensis (I)

Aloe descoingsii (I)

Aloe fragilis (I)

Aloe haworthioides (I.) (uključuje var. aurantiaca)

Aloe helenae (I.)

Aloe laeta (I.) (uključuje var. maniaensis)

Aloe parallelifolia (I)

Aloe parvula (I)

Aloe pillansii (I)

Aloe polyphylla (I)

Aloe rauhii (I)

Aloe suzannae (I)

Aloe versicolor (I)

Aloe vossii (I)

MAGNOLIACEAE

Magnolije

Magnolia liliifera var. obovata (III. Nepal) #1

Safran

MELIACEAE

Mahagoniji

Cedrela fissilis (III. Bolivija) (Samo populacija u Boliviji; sve su druge populacije uključene u Prilog D) #5

Cedrela lilloi (III. Bolivija) (Samo populacija u Boliviji; sve su druge populacije uključene u Prilog D) #5

Cedrela odorata (III. Bolivija/Brazil/Kolumbija/Gvatemala/Peru) (Samo populacije država koje su navele vrste u Dodatku III.; sve su druge populacije uključene u Prilog D) #5

Cedrovac

Swietenia humilis (II.) #4

Honduraški mahagonij ili lovorovo drvo

Swietenia macrophylla (II.) (populacija u Neotropiku – uključuje Srednju i Južnu Ameriku i Karibe) #6

Zapadnoindijski pravi mahagonij

Swietenia mahagoni (II.) #5

Karipski mahagonij (zapadnoindijski pravi mahagonij)

NEPENTHACEAE

Vrčonoše

Nepenthes spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A) #4

Vrčonoše

Nepenthes khasiana (I)

Indijska mesožderka (indijska vrčonoša)

Nepenthes rajah (I)

Orijaška tropska lončarica

ORCHIDACEAE

Orhideje

ORCHIDACEAE spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A) (13) #4

Orhideje

Za sve od sljedećih vrsta orhideja iz Priloga A, sadnice ili kulture tkiva ne podliježu odredbama ove Uredbe kada:

—	su dobivene in vitro, na čvrstom ili tekućem mediju, i

—	odgovaraju definiciji „umjetnog razmnožavanja” u skladu s člankom 56. Uredbe Komisije (EZ) br. 865/2006, te

—	kada ih se prilikom unošenja u Uniju ili (ponovnog) izvoza iz nje prevozi u sterilnim spremnicima

Aerangis ellisii (I)

Cephalanthera cucullata (II)

Kukuljasta naglavica (kapasti kukurijek)

Cypripedium calceolus (II)

Gospina papučica

Dendrobium cruentum (I)

Goodyera macrophylla (II)

Velelisna oštropelutka

Laelia jongheana (I)

Laelia lobata (I)

Liparis loeselii (II)

Močvarna orhideja

Ophrys argolica (II)

Kokica

Ophrys lunulata (II)

Srpasta orhideja (polumjesčasta orhideja)

Orchis scopulorum (II)

Madeirska orhideja, kaćun

Paphiopedilum spp. (I)

Azijske papučaste orhideje

Peristeria elata (I)

Duh sveti ili orhideja golubica

Phragmipedium spp. (I)

Južnoameričke papučaste orhideje

Renanthera imschootiana (I)

Crvena vanda

Spiranthes aestivalis (II)

Ljetna zasukica

OROBANCHACEAE

Volovotke

Cistanche deserticola (II) #4

Pustinjske cistanche

PALMAE

(ARECACEAE)

Palme

Beccariophoenix madagascariensis (II) #4

Palma Maruala

Chrysalidocarpus decipiens (I)

Leptirasta palma

Lemurophoenix halleuxii (II)

Hovitra varimena

Lodoicea maldivica (III. Sejšeli) #13

Sejšelska palma

Marojejya darianii (II)

Velikolisna palma

Neodypsis decaryi (II) #4

Trokutasta palma

Ravenea louvelii(II)

Palma Lakamarefo

Ravenea rivularis (II)

Palma Gora (veličanstvena palma)

Satranala decussilvae (II)

Satranabe

Voanioala gerardii (II)

Voanioala

PAPAVERACEAE

Makovi

Meconopsis regia (III. Nepal) #1

Himalajski mak

PASSIFLORACEAE

Adenia olaboensis (II)

PINACEAE

Borovi

Abies guatemalensis (I)

Gvatemalska jela

Pinus koraiensis (III. Ruska Federacija) #5

PODOCARPACEAE

Podokarpi

Podocarpus neriifolius (III. Nepal) #1

Žuto drvo

Podocarpus parlatorei (I)

Tisulja, Podocarpus parlatorei

PORTULACACEAE

Tušakovice

Anacampseros spp. (II) #4

Tušnji

Avonia spp. (II) #4

Lewisia serrata (II) #4

Zupčasta levizija

PRIMULACEAE

Jaglaci, ciklamed

Cyclamen spp. (II) (14) #4

Ciklame

RANUNCULACEAE

Zubnjače, žabnjače

Adonis vernalis (II) #2

Proljetni gorocvijet

Hydrastis canadensis (II) #8

Kanadska žutika

ROSACEAE

Ruže, trešnje

Prunus africana (II) #4

Afrička šljiva

RUBIACEAE

Broćevi

Balmea stormiae (I)

Ajuge

SARRACENIACEAE

Muholovke (Novog svijeta)

Sarracenia spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A) #4

Saracenije

Sarracenia oreophila (I)

Zelena mesožderka

Sarracenia rubra ssp. alabamensis (I)

Crvena alabamska muholovka

Sarracenia rubra ssp. jonesii (I)

Slatka planinska muholovka

SCROPHULARIACEAE

Stupnikovice, zijevalice

Picrorhiza kurrooa (II.) (isključuje Picrorhiza scrophulariiflora) #2

Indijski gencijan

STANGERIACEAE

Stangerije (cikade)

Bowenia spp. (II.) #4

Cikade

Stangeria eriopus (I)

Stangerija

TAXACEAE

Tise

Taxus chinensis i infraspecijski taksoni te vrste (II.) #2

Kineska tisa

Taxus cuspidata i infraspecijski taksoni te vrste (II.) (15) #2

Japanska tisa

Taxus fuana i infraspecijski taksoni te vrste (II.) #2

Tibetanska tisa

Taxus sumatrana i infraspecijski taksoni te vrste (II.) #2

Sumatranska tisa

Taxus wallichiana (II.) #2

Himalajska tisa

THYMELAEACEAE

(AQUILARIACEAE)

Agardrvo, ramin

Aquilaria spp. (II.) #4

Agardrvo

Gonystylus spp. (II.) #4

Ramin

Gyrinops spp. (II.) #4

Agardrvo

TROCHODENDRACEAE

(TETRACENTRACEAE)

Tetracentroni

Tetracentron sinense (III. Nepal) #1

VALERIANACEAE

Odolienike

Nardostachys grandiflora (II.) #2

VITACEAE

Cyphostemma elephantopus (II.)

Lazampasika, Cyphostemma elephantopus

Cyphostemma montagnacii (II.)

Lazambohitra, Cyphostemma montagnacii

WELWITSCHIACEAE

Velvičije

Welwitschia mirabilis (II.) #4

Velvičija

ZAMIACEAE

Cikade

ZAMIACEAE spp. (II.) (Osim vrsta uključenih u Prilog A) #4

Cikade

Ceratozamia spp. (I)

Ceratozamia

Chigua spp. (I)

Encephalartos spp. (I)

Palme kruhovice ili kruhovo drveće

Microcycas calocoma (I)

Palma Corcho

ZINGIBERACEAE

Đumbirni ljiljani

Hedychium philippinense (II.) #4

Filipinski crveni uskolisni likovac

ZYGOPHYLLACEAE

Dvoliskovice

Bulnesia sarmientoi (II.) #11

Guaiacum spp. (II.) #2

	Prilog D	Uobičajeni naziv
FAUNA
CHORDATA (CHORDATES)
MAMMALIA		Sisavci
CARNIVORA
Canidae		Psi, lisice, vukovi
	Vulpes vulpes griffithi (III. Indija) § 1	Crvena lisica
	Vulpes vulpes montana (III. Indija) § 1	Crvena lisica
	Vulpes vulpes pusilla (III. Indija) § 1	Crvena lisica
Mustelidae		Jazavci, kune, lasice itd.
	Mustela altaica (III. Indija) § 1	Planinska lasica
	Mustela erminea ferghanae (III. Indija) § 1	Hermelin
	Mustela kathiah (III. Indija) § 1	Žutotrba lasica
	Mustela sibirica (III. Indija) § 1	Sibirski tvor
DIPROTODONTIA
Macropodidae		Klokani, valabiji
	Dendrolagus dorianus	Dorijin klokan penjaš
	Dendrolagus goodfellowi	Goodfellowljev klokan penjaš
	Dendrolagus matschiei	Matschiejev klokan penjaš
	Dendrolagus pulcherrimus	Zlatoplašti klokan penjaš
	Dendrolagus stellarum	Serijev klokan penjaš
AVES		Ptice
ANSERIFORMES
Anatidae		Patke, guske, labudovi
Anatidae	Anas melleri	Mellerova patka
COLUMBIFORMES
Columbidae		Grlice, golubovi
	Columba oenops	Peruanski golub
	Didunculus strigirostris	Golub zavinuta kljuna
	Ducula pickeringii	Siva voćarica
	Gallicolumba crinigera	Crvenoprsi golub
	Ptilinopus marchei	Riđoprsa voćarica
	Turacoena modesta	Timarska grlica
GALLIFORMES
Cracidae		Guani, hokoi
	Crax alector	Riđoprsi guan
	Pauxi unicornis
	Penelope pileata	Purpurni guan
Megapodiidae		Kokošine
Megapodiidae	Eulipoa wallacei	Molučka kokošina
Phasianidae		Lještarke, biserke, jarebice, fazani, tragopani
	Arborophila gingica	Bjeločela trčka
	Lophura bulweri	Bulwerov fazan
	Lophura diardi	Sijamski plamenoleđi fazan
	Lophura inornata	Salvadorijev fazan
	Lophura leucomelanos	Bijelo-crni fazan
	Syrmaticus reevesii § 2	Reevsov fazan
PASSERIFORMES
Bombycillidae		Kugare
Bombycillidae	Bombycilla japonica	Dalekoistočna kugara
Corvidae		Vrane, svrake, šojke
	Cyanocorax caeruleus	Azurna šojka
	Cyanocorax dickeyi	Kitnjasta šojka
Cotingidae		Kotinge
Cotingidae	Procnias nudicollis	Gologrla kotinga
Emberizidae		Strnadice
	Dacnis nigripes	Crnonogi daknis
	Sporophila falcirostris	Temminckov sjemenojed
	Sporophila frontalis	Žutogrli sjemenojed
	Sporophila hypochroma	Sivosmeđi sjemenojed
	Sporophila palustris	Močvarni sjemenojed
Estrildidae		Estrilde
	Amandava amandava	Crvena munija
	Cryptospiza reichenovii	Crvenolica grimiznokrila estrilda
	Erythrura coloria	Crvenouha papigasta zeba
	Erythrura viridifacies	Zelenolica papigasta zeba
	Estrilda quartinia (Često se prodaje kao Estrilda melanotis)	Žutotrba estrilda
	Hypargos niveoguttatus	Petersov dvopjegaš
	Lonchura griseicapilla	Sivoglavi manakin
	Lonchura punctulata	Smeđa munija
	Lonchura stygia
Fringillidae		Zebe
	Carduelis ambigua	Crnoglava zelena zeba
	Carduelis atrata	Crni žižak
	Kozlowia roborowskii	Tibetanska zeba
	Pyrrhula erythaca	Sivoglava zimovka
	Serinus canicollis	Žutokruna žutarica
	Serinus citrinelloides hypostictus (Često se prodaje kao Serinus citrinelloides)	Istočnoafrički kanarinac
Icteridae		Vranjci Novog svijeta
Icteridae	Sturnella militaris	Livadni vranjak
Muscicapidae		Muharice
	Cochoa azurea	Javanska kokoa
	Cochoa purpurea	Rumena kokoa (purpurna kokoa)
	Garrulax formosus	Crvenokrili drozdalj
	Garrulax galbanus	Žutogrli drozdalj
	Garrulax milnei	Crvenorepi drozdalj
	Niltava davidi	Fujianska niltava
	Stachyris whiteheadi	Kestenjavolici drozd
	Swynnertonia swynnertoni (također se navodi kao Pogonicichla swynnertoni)	Pogonicichla swynnertoni) Swynnertonov crvendać
	Turdus dissimilis	Crnoprsi drozd
Pittidae		Pite
	Pitta nipalensis	Plavozatiljna pita
	Pitta steerii	Azurnoprsa pita
Sittidae		Brgljezi
	Sitta magna	Divovski brgljez
	Sitta yunnanensis	Yunnanski brgljez
Sturnidae		Čvorci
	Cosmopsarus regius	Zlatoprsi čvorak
	Mino dumontii	Žutolica mina
	Sturnus erythropygius	Bjeloglavi čvorak
REPTILIA		Gmazovi
TESTUDINES
Geoemydidae
Geoemydidae	Melanochelys trijuga
SAURIA
Agamidae
Agamidae	Physignathus cocincinus	Zelena vodena agama
Anguidae
Anguidae	Abronia graminea	Drvni aligatorski gušter
Gekkonidae		Gekoni
	Rhacodactylus auriculatus	Novokaledonijski kvrgavi macaklin
	Rhacodactylus ciliatus	Guichenotov divovski macaklin
	Rhacodactylus leachianus	Novokaledonijski macaklin
	Teratoscincus microlepis	Mali čudnovati macaklin
	Teratoscincus scincus	Obični čudnovati macaklin
Gerrhosauridae		Bodljorepe agame
	Zonosaurus karsteni	Karstenov opasani gušter
	Zonosaurus quadrilineatus	Četverobrazdi opasani gušter
Iguanidae
Iguanidae	Ctenosaura quinquecarinata	Bodljorepa iguana s petorednim ljuskama
Scincidae		Rovaši
	Tribolonotus gracilis	Krokodilski rovaš
	Tribolonotus novaeguineae	Novogvinejski kacigasti rovaš
SERPENTES
Colubridae		Guževi
	Elaphe carinata § 1	Kraljevska čegrtuša (tajvanska smrdljiva boginja)
	Elaphe radiata § 1	Sjajna štakorašica
	Elaphe taeniura § 1	Tajvanska ljepotica
	Enhydris bocourti § 1	Bocourtova vodena zmija
	Homalopsis buccata § 1	Maskirana vodena zmija
	Langaha nasuta	Sjeverna listonosna zmija
	Leioheterodon madagascariensis	Madagaskarska menarana
	Ptyas korros § 1	Indijska štakorašica
	Rhabdophis subminiatus § 1	Crvenovrata grebenoleđa zmija
Hydrophiidae		Morske zmije
Hydrophiidae	Lapemis curtus (Uključuje Lapemis hardwickii) § 1	Shawova morska zmija
Viperidae		Ljutice
Viperidae	Calloselasma rhodostoma § 1	Malajska jamičarka
AMPHIBIA
ANURA		Žabe
Hylidae		Kreketuše
Hylidae	Phyllomedusa sauvagii
Leptodactylidae		Neotropske žabe
Leptodactylidae	Leptodactylus laticeps	Crvena pjegava rovajuća žaba
Ranidae		Prave žabe
	Limnonectes macrodon	Riječna žaba s očnjacima ili Javanska divovska žaba
	Rana shqiperica	Skadarska zelena žaba
CAUDATA
Hynobiidae		Azijski šturovi
Hynobiidae	Ranodon sibiricus	Štur iz Semirechenska/Srednjoazijski štur/Sibirski štur
Plethodontidae		Besplućnjaci
Plethodontidae	Bolitoglossa dofleini
Salamandridae		Daždevnjaci
	Cynops ensicauda	Mačorepi daždevnjak, Cynops ensicauda
	Echinotriton andersoni	Andersonov daždevnjak
	Pachytriton labiatus
	Paramesotriton spp.
	Salamandra algira	Sjevernoamerički vatreni daždevnjak
	Tylototriton spp.	Krokodilski vodenjaci
ACTINOPTERYGII		Zrakoperke
PERCIFORMES
Apogonidae
Apogonidae	Pterapogon kauderni
ARTHROPODA (ČLANKONOŠCI)
INSECTA		Kukci
LEPIDOPTERA		Leptiri
Papilionidae		Lastinrepci
	Baronia brevicornis	Kratkoroga baronija
	Papilio grosesmithi
	Papilio maraho
MOLLUSCA (MEKUŠCI)
GASTROPODA
Haliotidae
Haliotidae	Haliotis midae
FLORA
AGAVACEAE		Agave
	Calibanus hookeri
	Dasylirion longissimum
ARACEAE		Kozličine
	Arisaema dracontium	Zeleni zmaj
	Arisaema erubescens
	Arisaema galeatum
	Arisaema nepenthoides
	Arisaema sikokianum
	Arisaema thunbergii var. urashima
	Arisaema tortuosum
	Biarum davisii ssp. marmarisense
	Biarum ditschianum
COMPOSITAE (ASTERACEAE)		Glavočike, cjevnjače
	Arnica montana § 3	Gorska moravka
	Othonna cacalioides
	Othonna clavifolia
	Othonna hallii
	Othonna herrei
	Othonna lepidocaulis
	Othonna retrorsa
ERICACEAE		Vrijesovi
ERICACEAE	Arctostaphylos uva-ursi § 3	Medvjetka
GENTIANACEAE		Dvosupnice
GENTIANACEAE	Gentiana lutea § 3	Srčanik
LEGUMINOSAE (FABACEAE)		Mahunarke (Leptirnice)
	Dalbergia granadillo § 4
	Dalbergia retusa (Osim populacije koja je uključena u Prilog C) § 4	Kokobolo
	Dalbergia stevensonii (Osim populacije koja je uključena u Prilog C) § 4	Ružino drvo iz Hondurasa
LILIACEAE		Ljiljani
	Trillium pusillum	Patuljasti ljiljan, Trillium pusillum
	Trillium rugelii	Smrdljivi ljiljan, Trillium rugelii
	Trillium sessile	Kozalčasti šumski ljiljan
LYCOPODIACEAE		Crvotočine
LYCOPODIACEAE	Lycopodium clavatum § 3	Crvotočina
MELIACEAE		Mahagoniji
	Cedrela fissilis (Osim populacije koja je uključena u Prilog C) § 4
	Cedrela lilloi (C. angustifolia) (Osim populacije koja je uključena u Prilog C) § 4
	Cedrela montana § 4
	Cedrela oaxacensis § 4
	Cedrela odorata (Osim populacija koja su uključene u Prilog C) § 4	Cedrela
	Cedrela salvadorensis § 4
	Cedrela tonduzii § 4
MENYANTHACEAE		Trolistice
MENYANTHACEAE	Menyanthes trifoliata § 3	Močvarna trolistica, gorki trolist
PARMELIACEAE		Lišajevi, mahovine
PARMELIACEAE	Cetraria islandica § 3	Islandski lišaj
PASSIFLORACEAE		Pustinjske ruže
	Adenia glauca	Pustinjska ruža
	Adenia pechuelli	Pustinjska ruža
PEDALIACEAE		Sezam, vražja kandža
PEDALIACEAE	Harpagophytum spp. § 3	Vražja kandža
PORTULACACEAE		Tušakovice
	Ceraria carrissoana
	Ceraria fruticulosa
SELAGINELLACEAE		Selagine
SELAGINELLACEAE	Selaginella lepidophylla	Ruža iz Jerihona

(1) Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenog 2009. o zaštiti divljih ptica (SL L 20, 26.1.2010., str. 7.).

(2) Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune if lore (SL L 206, 22.7.1992., str. 7.).

(3) Populacija u Argentini (navedena u Prilogu B): isključivo u svrhu omogućivanja međunarodne trgovine vunom striženom sa živih vikunja populacija uključenih u Prilog B za tkanine i derivirane izrađene proizvode i druge rukotvorne proizvode. Unutarnja strana tkanine mora nositi logotip koji su usvojile države koje obuhvaćaju te vrste, koje su potpisnice konvencije Convenio para la Conservación y Manejo de la Vicuña, te riječi „VICUÑA-ARGENTINA” na rubu tkanine. Drugi proizvodi moraju nositi oznaku koja sadrži logotip i oznaku „VICUÑA-ARGENTINA-ARTESANÍA”. Svi se drugi primjerci smatraju primjercima vrsta uključenih u Prilog A te se trgovina njima regulira sukladno tome.

(4) Populacija u Boliviji (navedena u Prilogu B): isključivo u svrhu omogućivanja međunarodne trgovine vunom striženom sa živih vikunja te tkaninom i predmetima izrađenima od toga, uključujući luksuzne rukotvorine i pletene proizvode. Unutarnja strana tkanine mora nositi logotip koji su usvojile države koje obuhvaćaju te vrste, koje su potpisnice konvencije Convenio para la Conservación y Manejo de la Vicuña, te riječi „VICUÑA-BOLIVIA” na rubu tkanine. Drugi proizvodi moraju nositi oznaku koja sadrži logotip i oznaku „VICUÑA-BOLIVIA-ARTESANÍA”. Svi se drugi primjerci smatraju primjercima vrsta uključenih u Prilog A te se trgovina njima regulira sukladno tome.

(5) Populacija u Čileu (navedena u Prilogu B): isključivo u svrhu omogućivanja međunarodne trgovine vunom striženom sa živih vikunja populacija uključenih u Prilog B te tkaninom i predmetima izrađenima od toga, uključujući luksuzne rukotvorine i pletene proizvode. Unutarnja strana tkanine mora nositi logotip koji su usvojile države koje obuhvaćaju te vrste, koje su potpisnice konvencije Convenio para la Conservación y Manejo de la Vicuña, te riječi „VICUÑA-CHILE” na rubu tkanine. Drugi proizvodi moraju nositi oznaku koja sadrži logotip i oznaku „VICUÑA-CHILE-ARTESANÍA”. Svi se drugi primjerci smatraju primjercima vrsta uključenih u Prilog A te se trgovina njima regulira sukladno tome.

(6) Populacija u Peruu (navedena u Prilogu B): isključivo u svrhu omogućivanja međunarodne trgovine vunom striženom sa živih vikunja te zalihom koja je postojala u vrijeme devetog sastanka Konferencije ugovornih stranaka (studeni 1994.) od 3249 kg vune te tkaninom i predmetima izrađenima od toga, uključujući luksuzne rukotvorine i pletene proizvode. Unutarnja strana tkanine mora nositi logotip koji su usvojile države koje obuhvaćaju te vrste, koje su potpisnice konvencije Convenio para la Conservación y Manejo de la Vicuña, te riječi „VICUÑA-PERU” na rubu tkanine. Drugi proizvodi moraju nositi oznaku koja sadrži logotip i oznaku „VICUÑA-PERU-ARTESANÍA”. Svi se drugi primjerci smatraju primjercima vrsta uključenih u Prilog A te se trgovina njima regulira sukladno tome.

(7) Sve su vrste navedene u Dodatku II. Konvenciji, osim vrsta Balaena mysticetus, Eubalaena spp., Balaenoptera acutorostrata (osim populacije u Zapadnom Grenlandu), Balaenoptera bonaerensis, Balaenoptera borealis, Balaenoptera edeni, Balaenoptera musculus, Balaenoptera omurai, Balaenoptera physalus, Megaptera novaeangliae, Orcaella brevirostris, Orcaella heinsohni, Sotalia spp., Sousa spp., Eschrichtius robustus, Lipotes vexillifer, Caperea marginata, Neophocaena phocaenoides, Phocoena sinus, Physeter macrocephalus, Platanista spp., Berardius spp., Hyperoodon spp., koje su navedene u Dodatku I. Za primjerke vrsta navedenih u Dodatku II. Konvenciji, uključujući proizvode i derivate koji nisu mesni proizvodi za komercijalne svrhe, koje na temelju dozvole koju je izdalo strano dotično nadležno tijelo ulovi stanovništvo Grenlanda, smatra se da spadaju u Prilog B. Za žive primjerke iz populacije Tursiops truncatus iz Crnog mora, koji su ulovljeni u prirodi i kojima se trguje ponajprije u komercijalne svrhe, određena je nulta izvozna kvota.

(8) Populacije u Bocvani, Namibiji, Južnoj Africi i Zimbabveu (navedene u Prilogu B): isključivo u svrhu omogućivanja: (a) trgovine lovačkim trofejima u nekomercijalne svrhe; (b) trgovine živim životinjama u odgovarajuća i prihvatljiva odredišta kako je utvrđeno u Rezoluciji Konferencije 11.20 za Bocvanu i Zimbabve te za in situ programe očuvanja za Namibiju i Južnu Afriku; (c) trgovine krznom; (d) trgovine dlakom; (e) trgovine kožnatom robom u komercijalne i nekomercijalne svrhe za Bocvanu, Namibiju i Južnu Afriku te u nekomercijalne svrhe za Zimbabve; (f) trgovine pojedinačno označenim ekipasima uklopljenima u dovršeni nakit u nekomercijalne svrhe za Namibiju te rezbarine na bjelokosti u nekomercijalne svrhe za Zimbabve; (g) trgovine registriranom sirovom bjelokosti (za Bocvanu, Namibiju, Južnu Afriku i Zimbabve cijelih kljova i komadića) koja podliježe sljedećem: (i.) samo registrirane zalihe u vlasništvu države čije je podrijetlo iz države (isključujući zaplijenjenu bjelokost i bjelokost nepoznatnog podrijetla); (ii.) trgovina samo s partnerima za koje je Tajništvo, u savjetovanju sa Stalnim odborom, potvrdilo da su pod dovoljnim nadzorom nacionalnog zakonodavstva i domaće trgovine da se može osigurati da se uvezena bjelokost neće ponovno izvoziti te da će se njome upravljati u skladu sa svim uvjetima iz Rezolucije Konferencije 10.10 (Rev. CoP14) u vezi s domaćom proizvodnjom i trgovinom; (iii.) ne prije nego što Tajništvo ne potvrdi buduće države uvoznice i registrirane zalihe u vlasništvu države; (iv.) dogovorene zalihe sirove bjelokosti prema uvjetnoj prodaji registriranih zaliha bjelokosti u vlasništvu države na COP12 koje iznose 20000 kg (Bocvana), 10000 kg (Namibija), 30000 kg (Južna Afrika); (v.) uz količine dogovorene na CoP12, s bjelokosti u vlasništvu države iz Bocvane, Zimbabvea, Namibije i Južne Afrike registrirane do 31. siječnja 2007. i koju je potvrdilo Tajništvo može se trgovati i dostavljati je zajedno s bjelokosti iz točke (g) podtočke (iv.) u jednoj prodaji po odredištu pod strogim nadzorom Tajništva; (vi.) prihodi od trgovine upotrebljavaju se isključivo za očuvanje slonova te za programe očuvanja i razvoja zajednice na područjima na kojima žive slonovi ili pokraj njih; te (vii.) dodatnim količinama navedenima u točki (g) podtočki (v.) trguje se tek nakon što Stalni odbor potvrdi da su ispunjeni gornji uvjeti; (h) da se za razdoblje od CoP14 do devet godina nakon datuma jedne prodaje bjelokosti koja će se izvršiti u skladu s odredbama točke (g) podtočke (i.), točke (g) podtočke (ii.), točke (g) podtočke (iii.), točke (g) podtočke (vi.) te točke (g) podtočke (vii.) Konferenciji ugovornih stranaka više ne preda ni jedan prijedlog za omogućivanje trgovine slonovskom bjelokosti od populacija koje su već uključene u Prilog B. Osim toga, takvim daljnjim prijedlozima bavit će se u skladu s Odlukama 14.77 i 14.78. Na prijedlog Tajništva, Stalni odbor može odlučiti potpuno ili djelomično prekinuti tu trgovinu u slučaju da se države uvoznice ili izvoznice ne pridržavaju pravila ili u slučaju dokazanih štetnih učinaka na trgovinu drugim populacijama slonova. Svi se drugi primjerci smatraju primjercima vrsta uključenih u Prilog A te se trgovina njima regulira sukladno tome.

(9) Uključenje Lamna nasusa u Prilog C primjenjuje se čim stupi na snagu uključenje te vrste u Dodatak III. Konvenciji, npr. 90 dana nakon što tajništvo Konvencije obavijesti sve strane da je vrsta uključena u Dodatak III. Konvenciji.

(10) Odredbe ove Uredbe ne odnose se na:fosile; koraljni pijesak, pod kojim se podrazumijeva materijal koji se u cijelosti ili djelomično sastoji od smrvljenih dijelova mrtvih koralja, ne većih od 2 mm u promjeru, a koji, između ostaloga, može sadržavati ostatke foraminifera, ljuštura školjkaša i oklopa rakova te koraligenih algi; koraljne fragmente (uključujući oble i oštro lomljene fragmente), pod kojim se podrazumijevaju međusobno nepovezani fragmenti razlomljenih mrtvih prstolikih koralja i drugog materijala između 2 i 30 mm, mjereno u svim smjerovima.

(11) Trgovina primjercima s izvornom šifrom A dopuštena je samo ako primjerak kojim se trguje ima katafile.

(12) Umjetno razmnoženi primjerci sljedećih križanaca i/ili sorti ne podliježu odredbama ove Uredbe:

Hatiora x graeseri

Schlumbergera x buckleyi

Schlumbergera russelliana x Schlumbergera truncata

Schlumbergera orssichiana x Schlumbergera truncata

Schlumbergera opuntioides x Schlumbergera truncata

Schlumbergera truncata (sorte) Cactaceae spp. obojeni mutanti cijepljeni na sljedeće podloge za cijepljenje: Harrisia „Jusbertii”, Hylocereus trigonus or Hylocereus undatus

Opuntia microdasys (sorte)

(13) Umjetno razmnoženi križanci Cymbidium, Dendrobium, Phalaenopsis i Vanda ne podliježu odredbama ove Uredbe kada je lako prepoznatljivo da su primjerci umjetno razmnoženi te ne pokazuju znakove toga da su ubrani u divljini, poput mehaničkog oštećenja ili jake dehidracije nastalih zbog ubiranja, nepravilnog rasta različite veličine i oblika u okviru taksona i pošiljke, prisutnosti algi ili drugih epifilnih organizama koji se drže lišća, ili oštećenja od insekata ili drugih nametnika; te(a) kada se prevoze u stanju dok ne cvjetaju, primjerci pri trgovanju moraju biti pohranjeni u pošiljkama koje se sastoje od pojedinačnih spremnika (poput kartona, kutija, sanduka ili pojedinačnih polica za cvijeće u lončanicama) od kojih svaki sadrži 20 ili više biljaka istog križanca; biljke u svakom spremniku moraju biti što jedinstvenijeg izgleda i zdravlja; a pošiljku mora pratiti dokumentacija, poput računa, koja jasno navodi broj biljaka svakog križanca; ili(b) kada se prevoze u stanju dok cvjetaju, s najmanje jednim otvorenim cvijetom po primjerku, nije potreban najmanji broj primjeraka po pošiljci, nego moraju biti stručno obrađeni za komercijalu maloprodaju, npr. označivanjem tiskanim oznakama ili pakiranjem u tiskane pakete koji naznačuju ime križanca i države završne obrade. To bi trebalo biti jasno vidljivo i omogućivati laku provjeru.Biljke koje se ne kvalificiraju za izuzeće moraju biti popraćene odgovarajućim dokumentima CITES-a.

(14) Artificially propagated specimens of cultivars of Cyclamen persicum are not subject to the provisions of this Regulation. However, the exemption does not apply to such specimens traded as dormant tubers.

(15) Umjetno razmnožavani križanci i sorte Taxus cuspidata, živi, u lončanicama ili u drugim malim spremnicima, kod kojih je svaka pošiljka popraćena oznakom ili dokumentom koji navode naziv taksona te tekst „umjetno razmnoženo”, ne podliježu odredbama ove Uredbe.

PRILOG II.

Uredba stavljena izvan snage s popisom uzastopnih izmjena

Uredba Vijeća (EZ) br. 338/97 (SL L 61, 3.3.1997., str. 1.)
Uredba Komisije (EZ) br. 938/97 (SL L 140, 30.5.1997., str. 1.)
Uredba Komisije (EZ) br. 2307/97 (SL L 325, 27.11.1997., str. 1.)
Uredba Komisije (EZ) br. 2214/98 (SL L 279, 16.10.1998., str. 3.)
Uredba Komisije (EZ) br. 1476/1999 (SL L 171, 7.7.1999., str. 5.)
Uredba Komisije (EZ) br. 2724/2000 (SL L 320, 18.12.2000., str. 1.)
Uredba Komisije (EZ) br. 1579/2001 (SL L 209, 2.8.2001., str. 14.)
Uredba Komisije (EZ) br. 2476/2001 (SL L 334, 18.12.2001., str. 3.)
Uredba Komisije (EZ) br. 1497/2003 (SL L 215, 27.8.2003., str. 3.)
Uredba (EZ) br. 1882/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 284, 31.10.2003., str. 1.)	samo članak 3. i Prilog III., točka 66.
Uredba Komisije (EZ) br. 834/2004 (SL L 127, 29.4.2004., str. 40.)
Uredba Komisije (EZ) br. 1332/2005 (SL L 215, 29.4.2004., str. 1.)
Uredba Komisije (EZ) br. 318/2008 (SL L 95, 8.4.2008., str. 3.)
Uredba Komisije (EZ) br. 407/2009 (SL L 123, 19.5.2009., str. 3.)
Uredba (EZ) br. 398/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 126, 21.5.2009., str. 5.) Uredba Komisije (EZ) br. 709/2010 (SL L 212, 12.8.2010., str. 1.) Uredba Komisije (EZ) br. 101/2012 (SL L 39, 11.2.2012., str. 133.)

PRILOG III.

KORELACIJSKA TABLICA

Uredba (EZ) br. 338/97	Ova Uredba
Članak 1.	Članak 1.
Članak 2.	Članak 2.
Članak 3.	Članak 3.
Članak 4.	Članak 4.
Članak 5. stavci 1. — 5.	Članak 5. stavci 1. — 5.
Članak 5. stavak 6., uvodne riječi	Članak 5. stavak 6., uvodne riječi
Članak 5. stavak 6. točka (i)	Članku 5. stavku 6. točki (a)
Članak 5. stavak 6. točka (ii)	Članak 5. stavak 6. točka (b)
Članak 5. stavak 7. točka (a)	Članak 5. stavak 7., prvi podstavak
Članak 5. stavak 7. točka (b)	Članak 5. stavak 7., drugi podstavak
Članak 6. stavci 1., 2. i 3.	Članak 6. stavci 1., 2. i 3.
Članak 6. stavak 4. točka (a)	Članak 6. stavak 4., prvi podstavak
Članak 6. stavak 4. točka (b)	Članak 6. stavak 4., drugi podstavak
Članak 7. stavak 1. točka (a)	Članak 7. stavak 1., prvi podstavak
Članak 7. stavak 1. točka (b), uvodne riječi	Članak 7. stavak 1., drugi podstavak
Članak 7. stavak 1. točka (b) podtočka (i)	Članak 7. stavak 1., treći podstavak točka (b) podtočka (i)
Članak 7. stavak 1. točka (b) podtočka (ii)	Članak 7. stavak 1., treći podstavak točka (b) podtočka (ii)
Članak 7. stavak 1. točka (b) podtočka (iii)	Članak 7. stavak 1., treći podstavak točka (b) podtočka (iii)
Članak 7. stavak 1. točka (c)	Članak 7. stavak 1., treći podstavak
Članak 7. stavak 2. točka (a)	Članak 7. stavak 2., prvi podstavak
Članak 7. stavak 2. točka (b)	Članak 7. stavak 2., drugi podstavak
Članak 7. stavak 2. točka (c)	Članak 7. stavak 2., treći podstavak
—	Članak 7. stavak 2. četvrti podstavak
Članak 7. stavak 3.	Članak 7. stavak 3., prvi podstavak
—	Članak 7. stavak 3., drugi podstavak
Članak 7. stavak 4.	Članak 7. stavak 4., prvi podstavak
—	Članak 7. stavak 4., drugi podstavak
Članak 8.	Članak 8.
Članak 9.	Članak 9.
Članak 10.	Članak 10.
Članak 11. stavak 1.	Članak 11. stavak 1.
Članak 11. stavak 2. točka (a)	Članak 11. stavak 2., prvi podstavak
Članak 11. stavak 2. točka (b)	Članak 11. stavak 2., drugi podstavak
Članak 11. stavci 3., 4. i 5.	Članak 11. stavci 3., 4. i 5.
Članak 12. stavci 1., 2. i 3.	Članak 12. stavci 1., 2. i 3.
Članak 12. stavak 4.	Članak 12. stavak 4., prvi podstavak
—	Članak 12. stavak 4., drugi podstavak
Članak 12. stavak 5.	Članak 12. stavak 5.
Članak 13. stavak 1. točka (a)	Članak 13. stavak 1., prvi podstavak
Članak 13. stavak 1. točka (b)	Članak 13. stavak 1., drugi podstavak
Članak 13. stavak 2.	Članak 13. stavak 2.
Članak 13. stavak 3. točka (a)	Članak 13. stavak 3., prvi podstavak
Članak 13. stavak 3. točka (b)	Članak 13. stavak 3., drugi podstavak
Članak 13. stavak 3. točka (c)	Članak 13. stavak 3., treći podstavak
Članak 14. stavak 1. točka (a)	Članak 14. stavak 1., prvi podstavak
Članak 14. stavak 1. točka (b)	Članak 14. stavak 1., drugi podstavak
Članak 14. stavak 1. točka (c)	Članak 14. stavak 1., treći podstavak
Članak 14. stavak 2.	Članak 14. stavak 2.
Članak 14. stavak 3. točka (a)	Članak 14. stavak 3., prvi podstavak
Članak 14. stavak 3. točka (b)	Članak 14. stavak 3., drugi podstavak
Članak 14. stavak 3. točka (c)	Članak 14. stavak 3., treći podstavak
Članak 15. stavci 1., 2. i 3.	Članak 15. stavci 1., 2. i 3.
Članak 15. stavak 4. točka (a)	Članak 15. stavak 4., prvi podstavak
Članak 15. stavak 4. točka (b)	Članak 15. stavak 4., drugi podstavak
Članak 15. stavak 4. točka (c)	Članak 15. stavak 4., treći podstavak
Članak 15. stavak 4. točka (d)	Članak 15. stavak 4., četvrti podstavak
Članak 15. stavci 5. i 6.	Članak 15. stavci 5. i 6.
Članak 16.	Članak 16.
Članak 17. stavak 1.	Članak 17. stavak 1.
Članak 17. stavak 2. točka (a)	Članak 17. stavak 2.
Članak 17. stavak 2. točka (b)	Članak 17. stavak 3.
Članak 18.	Članak 21.
Članak 19. stavak 1., prvi podstavak	—
Članak 19. stavak 1., drugi podstavak	Članak 19. stavak 1.
Članak 19. stavak 2.	—
Članak 19. stavak 3.	Članak 18. stavak 1.
Članak 19. stavak 4.	Članak 18. stavak 2.
Članak 19. stavak 5.	Članak 18. stavak 3.
—	Članak 19. stavak 2.
—	Članak 20.
Članak 20.	Članak 22.
Članak 21.	—
—	Članak 23.
Članak 22.	Članak 24.
Prilog	Prilog I.
—	Prilog II.
—	Prilog III.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/903

P7_TA(2014)0398

Ribolovne mogućnosti i financijski doprinos predviđeni Sporazumom o partnerstvu u sektoru ribarstva između Europske unije i Republike Sejšeli ***

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Vijeća o sklapanju Protokola o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i financijskog doprinosa predviđenih Sporazumom o partnerstvu u sektoru ribarstva između Europske zajednice i Republike Sejšeli (16651/2013 – C7-0020/2014 – 2013/0375(NLE))

(Suglasnost)

(2017/C 443/74)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir nacrt Odluke Vijeća (16651/2013),

—	uzimajući u obzir nacrt protokola o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i financijskog doprinosa predviđenih Sporazumom o partnerstvu u sektoru ribarstva između Europske unije i Republike Sejšeli (16648/2013),

—	uzimajući u obzir zahtjev za davanje suglasnosti koji je podnijelo Vijeće u skladu s člankom 43. i člankom 218. stavkom 6. drugim podstavkom točkom (a) i stavkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7-0020/2014),

—	uzimajući u obzir prijedlog Uredbe Vijeća o dodjeli ribolovnih mogućnosti u skladu s Protokolom uz Sporazum o partnerstvu u sektoru ribarstva između Europske zajednice i Republike Sejšeli (COM(2013)0765),

—	uzimajući u obzir prijedlog odluke Vijeća o potpisivanju, u ime Europske unije, i o privremenoj primjeni Protokola o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i financijskog doprinosa predviđenih Sporazumom o partnerstvu u sektoru ribarstva između Europske zajednice i Republike Sejšeli ((COM(2013)0766),

—	uzimajući u obzir članak 81. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 81. stavak 2., članak 90. stavak 7. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir preporuku Odbora za ribarstvo i mišljenje Odbora za proračune (A7-0201/2014),

daje suglasnost za sklapanje Protokola;

poziva Komisiju da Europskom parlamentu dostavi relevantne informacije o zajedničkim znanstvenim sastancima predviđenima člankom 4. Sporazuma o partnerstvu te o sastancima zajedničkog odbora predviđenima člankom 9. Sporazuma o partnerstvu, te posebno pripadajuće zapisnike i zaključke zajedno s godišnjim izvješćem o praktičnoj provedbi višegodišnjeg sektorskog programa potpore navedenog u članku 3. Protokola;

poziva na to da se predstavnicima njegovog Odbora za ribarstvo kao promatračima omogući prisustvovanje na gore spomenutim sastancima zajedničkog odbora kako je predviđeno člankom 9. Sporazuma o partnerstvu;

poziva Komisiju da tijekom posljednje godine valjanosti Protokola i prije otvaranja pregovora o njegovoj obnovi Europskom parlamentu i Vijeću dostavi ex-post izvješće o ocjeni njegove provedbe s analizom porasta ribolovnih mogućnosti i analizom troškova i koristi Protokola te izvješće o mogućim ograničenjima ribolovnih operacija i šteti uzrokovanoj na floti Unije u isključivom gospodarskom pojasu Sejšela zbog gusarstva u tom dijelu Indijskog oceana;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Sejšeli.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/904

P7_TA(2014)0399

Ribolovne mogućnosti i financijski doprinos predviđeni Sporazumom o partnerstvu u sektoru ribarstva između Europske imije i Unije Komorâ ***

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o nacrtu Odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije, Protokola između Europske unije i Unije Komorâ o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i financijskog doprinosa predviđenih Sporazumom o partnerstvu u sektoru ribarstva koji je na snazi između dviju stranaka (16130/2013 – C7-0011/2014 – 2013/0388(NLE))

(Suglasnost)

(2017/C 443/75)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir nacrt Odluke Vijeća (16130/2013),

—	uzimajući u obzir nacrt Protokola između Europske unije i Unije Komorâ o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i financijskog doprinosa predviđenih Sporazumom o partnerstvu u sektoru ribarstva između dviju stranaka koji je trenutačno na snazi (16127/2013),

—	uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 43. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) i točkom 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7-0011/2014),

—	uzimajući u obzir članak 81. stavak 1. prvi i treći podstavak i stavak 2. kao i članak 90. stavak 7. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir preporuku Odbora za ribarstvo i mišljenje Odbora za proračune (A7-0177/2014),

daje suglasnost za sklapanje protokola;

poziva Komisiju da proslijedi Parlamentu zapisnike i zaključke sa sastanaka Zajedničkog odbora za nadzor provedbe, tumačenja i primjene Sporazuma, kako je predviđeno člankom 9. Sporazuma, te ocjenu napretka postignutog pri provedbi višegodišnjeg sektorskog programa iz članka 3. Protokola; poziva Komisiju da omogući sudjelovanje predstavnika Parlamenta kao promatrača na sastancima Zajedničkog odbora; poziva Komisiju da do kraja posljednje godine primjene Protokola i prije otvaranja pregovora o njegovu produženju, Parlamentu i Vijeću podnese potpuno izvješće o njegovoj provedbi, bez nepotrebnih ograničenja pristupa tom dokumentu;

poziva Vijeće i Komisiju da, u okviru svojih ovlasti i u skladu s člankom 13. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji i člankom 218. stavkom 10. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, odmah i u potpunosti obavijeste Parlament o svim fazama postupaka koji se odnose na novi protokol i njegovo produženje;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te Uniji Komorâ.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/905

P7_TA(2014)0400

Ribolovne mogućnosti i financijski doprinos predviđeni Sporazumom o partnerstvu u sektoru ribarstva između Europske unije i Republike Madagaskar ***

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o nacrtu Odluke Vijeća o sklapanju Protokola dogovorenog između Europske unije i Republike Madagaskar o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i financijskog doprinosa predviđenih Sporazumom o partnerstvu u ribarstvu koji je na snazi između dviju strana (14164/1/2012 – C7-0408/2012 – 2012/0238(NLE))

(Suglasnost)

(2017/C 443/76)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir nacrt Odluke Vijeća (14164/1/2012),

—	uzimajući u obzir nacrt Protokola dogovorenog između Europske unije i Republike Madagaskar o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti i financijskog doprinosa predviđenih Sporazumom o partnerstvu u ribarstvu koji je na snazi između dviju strana (14159/2012),

—	uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 43. stavkom 2. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7-0408/2012),

—	uzimajući u obzir članak 81. stavak 1. podstavke 1. i 3., članak 81. stavak 2. i članak 90. stavak 7. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir preporuku Odbora za ribarstvo i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za proračune (A7-0178/2014),

daje suglasnost za sklapanje Protokola;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Madagaskar.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/906

P7_TA(2014)0401

Okvirni sporazum između Europske unije i Republike Koreje u vezi s pitanjima koja se odnose na ponovni prihvat ***

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o nacrtu Odluke Vijeća o sklapanju Okvirnog sporazuma između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Koreje, s druge strane, u pogledu pitanja koja se odnose na ponovni prihvat (05290/2014 – C7-0046/2014 – 2013/0267A(NLE))

(Suglasnost)

(2017/C 443/77)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir nacrt Odluke Vijeća (05290/2014),

—	uzimajući u obzir Okvirni sporazum između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane i Republike Koreje, s druge strane (06151/2010),

—	uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 79. stavkom 3. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7-0046/2014),

—	uzimajući u obzir članak 81. stavak 1. prvi i treći podstavak i stavak 2. kao i članak 90. stavak 7. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir preporuku Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A7-0267/2014),

daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Koreje.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/907

P7_TA(2014)0402

Okvirni sporazum između Europske unije i Republike Koreje uz iznimku pitanja koja se odnose na ponovni prihvat ***

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o nacrtu Odluke Vijeća o sklapanju Okvirnog sporazuma između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane i Republike Koreje, s druge strane, uz iznimku pitanja koja se odnose na ponovni prihvat (05287/2014 – C7-0044/2014 – 2013/0267B(NLE))

(Suglasnost)

(2017/C 443/78)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir nacrt Odluke Vijeća (05287/2014),

—	uzimajući u obzir Okvirni sporazum između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane i Republike Koreje, s druge strane (06151/2010),

—	uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člancima 91. i 100., člankom 191. stavkom 4., člancima 207. i 212. te člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7-0044/2014),

—	uzimajući u obzir članak 81. stavak 1., prvi i treći podstavak, članak 81. stavak 2. i članak 90. stavak 7. Poslovnika

—	uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za međunarodnu trgovinu (A7-0265/2014),

daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

nalaže svojem predsjedniku da stav Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te vladi i parlamentu Republike Koreje.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/908

P7_TA(2014)0403

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i Republike Crne Gore (protokol kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske) ***

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o nacrtu Odluke Vijeća o sklapanju u ime Europske unije i njezinih država članica Protokola uz Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Crne Gore, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (14187/2013 – C7-0007/2014 – 2013/0262(NLE))

(Suglasnost)

(2017/C 443/79)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir nacrt Odluke Vijeća (14187/2013),

—	uzimajući u obzir Protokol uz Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Crne Gore, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (14190/2013),

—	uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 217. u vezi s člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) podtočkom (i) i člankom 218. stavkom 8. podstavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7-0007/2014),

—	uzimajući u obzir članak 81. stavak 1. podstavke 1. i 3., članak 81. stavak 2. i članak 90. stavak 7. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjske poslove (A7-0192/2014),

daje suglasnost za sklapanje Porotokola;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Crne Gore.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/909

P7_TA(2014)0404

Okvirni sporazum između Europske unije i Gruzije o općim načelima sudjelovanja Gruzije u programima Unije ***

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Protokola uz Sporazum o partnerstvu i suradnji između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Gruzije, s druge strane, o okvirnom sporazumu između Europske unije i Gruzije o općim načelima sudjelovanja Gruzije u programima Unije (16612/2013 – C7-0486/2013 – 2013/0257(NLE))

(Suglasnost)

(2017/C 443/80)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir nacrt Odluke Vijeća (16612/2013),

—	uzimajući u obzir Protokol uz Sporazum o partnerstvu i suradnji između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Gruzije, s druge strane, o okvirnom sporazumu između Europske unije i Gruzije o općim načelima sudjelovanja Gruzije u programima Unije (16613/2013),

—	uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 212. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7-0486/2013),

—	uzimajući u obzir članak 81. stavak 1. prvi i treći podstavak, članak 81. stavak 2. i članak 90. stavak 7. Poslovnika

—	uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjske poslove (A7-0191/2014),

daje suglasnost za sklapanje Protokola;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Gruzije.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/910

P7_TA(2014)0405

Ovlašćivanje Portugala za primjenu snižene stope trošarine u autonomnim regijama Madeiri i Azorima na određena alkoholna pića *

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Vijeća o ovlašćivanju Portugala da primjenjuje snižene stope trošarine u autonomnoj regiji Madeiri na lokalno proizveden i potrošen rum i likere te u autonomnoj regiji Azorima na lokalno proizvedene i potrošene likere i rakije (COM(2014)0117 – C7-0104/2014 – 2014/0064(CNS))

(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)

(2017/C 443/81)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog koji je Komisija uputila Vijeću (COM(2014)0117),

—	uzimajući u obzir članak 349 Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7-0104/2014),

—	uzimajući u obzir članak 55. i članak 46. stavak 1. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj (A7-0262/2014),

prihvaća prijedlog Komisije;

poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/911

P7_TA(2014)0406

Porez AIEM primjenjiv na Kanarskim otocima *

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Vijeća o porezu AIEM primjenjivom na Kanarskim otocima (COM(2014)0171 – C7-0106/2014 – 2014/0093(CNS))

(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)

(2017/C 443/82)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog koji je Komisija uputila Vijeću (COM(2014)0171),

—	uzimajući u obzir članak 349 Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7-0106/2014),

—	uzimajući u obzir članak 55. i članak 46. stavak 1.Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj (A7-0263/2014),

prihvaća prijedlog Komisije;

poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/912

P7_TA(2014)0407

Izmjena razdoblja primjene Odluke Vijeća 2004/162/EZ o porezu „octroi de mer” u francuskim prekomorskim departmanima *

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Vijeća o izmjeni Odluke 2004/162/EZ o porezu „octroi de mer” u francuskim prekomorskim departmanima u pogledu razdoblja njezine primjene (COM(2014)0181 – C7-0129/2014 – 2014/0101(CNS))

(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)

(2017/C 443/83)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog koji je Komisija uputila Vijeću (COM(2014)0181),

—	uzimajući u obzir članak 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7-0129/2014),

—	uzimajući u obzir članak 55. i članak 46. stavak 1. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj (A7-0264/2014),

prihvaća prijedlog Komisije;

poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/913

P7_TA(2014)0411

Nacrt izmjene proračuna br. 1/2014.: tehničke prilagodbe u vezi s Europskim investicijskim fondom, programom Obzor 2020. i zajedničkim poduzećem Shift2Rail

Rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o stajalištu Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 1/2014 Europske unije za financijsku godinu 2014., Dio III. – Komisija (08219/2014 – C7-0146/2014 – 2014/2018(BUD))

(2017/C 443/84)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir članak 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ, Euratom) br. 1605/2002 Vijeća (1), a posebno njezin članak 41.,

—	uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2014., konačno donesen dana 20. studenog 2013. (2),

—	uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (3),

—	uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. (4),

—	uzimajući u obzir prijedlog odluke Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Europske unije u povećanju kapitala Europskog investicijskog fonda (COM(2014)0066),

—	uzimajući u obzir prijedlog Uredbe Vijeća o uspostavi zajedničkog poduzeća Shift2Rail (COM(2013)0922),

—	uzimajući u obzir nacrt izmjene proračuna br. 1/2014 koji je Komisija usvojila 11. veljače 2014. ((COM(2014)0078),

—	uzimajući u obzir stajalište o nacrtu izmjene proračuna br. 1/2014 koje je Vijeće usvojilo 9. travnja 2014. i koje je Europskom parlamentu proslijeđeno 10. travnja 2014. (08219/2014 – C7-0146/2014),

—	uzimajući u obzir članke 75.b i 75.e Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A7-0276/2014),

budući da se nacrt izmjene proračuna br. 1/2014 odnosi na niz prilagodbi koje su potrebne za izvršenje proračuna za 2014. u skladu s usvajanjem posljednjih zakonodavnih akata, a osobito u skladu s prilagodbama koje su potrebne za provedbu predloženog povećanja kapitala Europskog investicijskog fonda (EIF), promjenama proizašlim iz pravne osnove programa Obzor 2020. koji je usvojen nakon formalnog donošenja proračuna za 2014. i prilagodbama povezanima sa stvaranjem proračunske strukture prijedloga o zajedničkom poduzeću Shift2Rail;

B.	budući da će se povećanjem kapitalne osnove EIF-a doprinijeti poboljšanju pristupa malih i srednjih poduzeća financiranju u okviru programa COSME i Obzor 2020.;

C.	budući da su potrebne promjene nomenklature programa Obzor 2020. radi njezina usklađenja s odredbama pravne osnove usvojene u prosincu 2013.;

D.	budući da je potrebno stvoriti prikladnu proračunsku strukturu za zajedničko poduzeće Shift2Rail i da je to već učinjeno za druga zajednička poduzeća tijekom proračunskog postupka za 2014.;

E.	budući da je svrha nacrta izmjene proračuna br. 1/2014 službeni unos tih proračunskih prilagodbi u proračun za 2014.;

F.	budući da se smatra kako predložene promjene nemaju utjecaja na proračun i ukupnu razinu rashoda za 2014.;

podsjeća da se radnim programom za aktivnosti obuhvaćene proračunskom linijom 08 02 04 01 „Znanost s društvom i za društvo” naznačuju obveze od otprilike 53 milijuna EUR u 2014., a nacrtom izmjene proračuna br. 1/2014 ne predviđa se dodjela sredstava za tu liniju; podsjeća Komisiju na obvezu preuzetu tijekom trijaloga o proračunu od 2. travnja 2014. o hitnom unutarnjem prijenosu na liniju 08 02 04 01 „Znanost s društvom i za društvo” kako bi se osigurao neometan početak te aktivnosti u skladu s radnim programom i kako je predviđeno u pravnoj osnovi;

uzima na znanje nacrt izmjene proračuna br. 1/2014 koji je podnijela Komisija i stajalište Vijeća o njemu;

prihvaća stajalište Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 1/2014;

nalaže svojem predsjedniku da proglasi izmjenu proračuna br. 1/2014 konačno donesenom i da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

nalaže svojem predsjedniku, da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te nacionalnim parlamentima.

(1) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.

(2) SL L 51, 20.2.2014.

(4) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/915

P7_TA(2014)0412

Uvođenje operativnih ograničenja povezanih s bukom u zračnim lukama Unije ***II

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju radi donošenja Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju pravila i postupaka u vezi s uvođenjem operativnih ograničenja povezanih s bukom u zračnim lukama Unije unutar uravnoteženog pristupa kojom se stavlja izvan snage Direktiva 2002/30/EZ (05560/2/2014 – C7-0133/2014 – 2011/0398(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

(2017/C 443/85)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (05560/2/2014 – C7-0133/2014),

—

uzimajući u obzir obrazložena mišljenja koja su francuski Senat, njemačko Savezno vijeće (Bundesrat) i nizozemski Zastupnički dom podnijeli u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti kojim potvrđuju da se nacrtom zakonodavnog akta ne poštuje načelo supsidijarnosti,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 28. ožujka 2012. (1),

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 19. srpnja 2012. (2),

—	uzimajući u obzir stajalište u prvom čitanju (3) o prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2011)0828),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 72. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje Odbora za promet i turizam (A7-0274/2014),

prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;

uzima u obzir izjavu Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

primjećuje da je akt donesen u skladu sa stajalištem Vijeća;

nalaže svojem predsjedniku da u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniraju Europske unije potpiše akt s predsjednikom Vijeća;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 181, 21.6.2012., str. 173.

(2) SL C 277, 13.9.2012., str. 110.

(3) Usvojeni tekstovi od 12.12.2012., P7_TA(2012)0496.

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Komisije o reviziji Direktive 2002/49/EZ

Komisija raspravlja s državama članicama o Prilogu II. Direktivi 2002/49/EZ (metode računanja buke) s ciljem njegova donošenja u sljedećim mjesecima.

Na temelju rada koji sada poduzima WHO o metodologiji procjene implikacija utjecaja buke za zdravlje, Komisija namjerava revidirati Prilog III. Direktivi 2002/49/EZ (procjena učinka na zdravlje, krivulje reakcija na doze).

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/917

P7_TA(2014)0413

Inicijativa Unije za europske prijestolnice kulture za razdoblje od 2020. do 2033. ***II

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju radi donošenja Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju inicijative Unije za europske prijestolnice kulture za razdoblje od 2020. do 2033. i stavljanju izvan snage Odluke br. 1622/2006/EZ (05793/1/2014 – C7-0132/2014 – 2012/0199(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

(2017/C 443/86)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (05793/1/2014 – C7-0132/2014),

—	uzimajući u obzir mišljenja Odbora regija od 15. veljače 2012. (1) i 30. studenog 2012. (2),

—	uzimajući u obzir stajalište u prvom čitanju (3) o prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0407),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 72. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje u Odboru za kulturu i obrazovanje (A7-0275/2014),

prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;

utvrđuje da je akt prihvaćen u skladu sa stajalištem Vijeća;

nalaže svojem predsjedniku da potpiše akt s predsjednikom Vijeća u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

nalaže svojem glavnom tajniku da potpiše akt nakon provjere jesu li svi postupci propisno zaključeni te da ga u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća da na objavu u Službenom listu Europske unije;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 113, 18.4.2012., str. 17.

(2) SL C 17, 19.1.2013., str. 97.

(3) Usvojeni tekstovi od 12.12.2013., P7_TA(2013)0590.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/918

P7_TA(2014)0414

Slučajni ulov kitova i dupina pri ribolovu ***II

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o stajalištu Vijeća u prvom čitanju radi donošenja Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 812/2004 Vijeća o utvrđivanju mjera koje se odnose na slučajni ulov kitova i dupina pri ribolovu (06103/1/2014 – C7-0100/2014 – 2012/0216(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: drugo čitanje)

(2017/C 443/87)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir stajalište Vijeća u prvom čitanju (06103/1/2014 – C7-0100/2014),

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 14. studenoga 2012. (1),

—	uzimajući u obzir stajalište u prvom čitanju (2) o prijedlogu Komisije upućenom Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0447),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 72. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir preporuku za drugo čitanje u Odboru za ribarstvo (A7-0272/2014),

prihvaća stajalište Vijeća u prvom čitanju;

utvrđuje da je akt prihvaćen u skladu sa stajalištem Vijeća;

nalaže svojem predsjedniku da potpiše akt s predsjednikom Vijeća u skladu s člankom 297. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

nalaže svojem glavnom tajniku da potpiše akt nakon provjere jesu li svi postupci propisno zaključeni te da ga u dogovoru s glavnim tajnikom Vijeća da na objavu u Službenom listu Europske unije;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 11, 15.1.2013., str. 85.

(2) Usvojeni tekstovi od 16.4.2013., P7_TA(2013)0104.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/919

P7_TA(2014)0415

Upućivanje radnika u okviru pružanja usluga ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o provođenju Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (COM(2012)0131 – C7-0086/2012 – 2012/0061(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/88)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0131),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 53. stavak 1. i članak 62. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0086/2012),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 19. rujna 2012. (1),

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 29. studenog 2012. (2),

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 5. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenja Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i Odbora za pravna pitanja (A7-0249/2013),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

prihvaća zajedničku izjavu Parlamenta, Vijeća i Komisije priloženu ovoj rezoluciji; koja će biti objavljena u seriji L Službenog lista Europske unije zajedno s konačnim zakonodavnim aktom,

zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 351, 15.11.2012., str. 61.

(2) SL C 17, 19.1.2013., str. 67.

P7_TC1-COD(2012)0061

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/…/EU Europskog parlamenta i Vijeća o provedbi Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI”)

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/67/EU.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o članku 4. stavku 3. točki (g)

Činjenica je li radno mjesto, na koje je upućeni radnik privremeno raspoređen radi obavljanja svojeg rada u okviru pružanja usluga, bilo popunjeno ili ne od strane istog ili drugog (upućenog) radnika tijekom bilo kojeg prethodnog razdoblja, predstavlja samo jedan od mogućih elemenata koje je potrebno uzeti u obzir prilikom cjelovite procjene činjeničnog stanja koja se poduzima u slučaju dvojbe.

Sama činjenica da to može biti jedan od elemenata ne bi se nikako trebala tumačiti na način da nameće zabranu mogućoj zamjeni upućenog radnika drugim upućenim radnikom ili da otežava mogućnost takve zamjene, što može biti svojstveno posebno uslugama koje se pružaju na sezonskoj, cikličkoj ili ponavljajućoj osnovi.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/921

P7_TA(2014)0416

Povrat kulturnih dobara nezakonito iznesenih s područja države članice ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o povratu kulturnih dobara nezakonito iznesenih s područja države članice (preinaka) (COM(2013)0311 – C7-0147/2013 – 2013/0162(COD))

(Redovni zakonodavni postupak – preinaka)

(2017/C 443/89)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0311),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0147/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 18. rujna 2013. (1),

—	uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sustavnijoj metodi preinaka pravnih akata (2),

—	uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja od 5. studenog 2013. upućeno Odboru za kulturu i obrazovanje u skladu s člankom 87. stavkom 3. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 27. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

—	uzimajući u obzir članke 87. i 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A7-0058/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, uzimajući u obzir preporuke savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 341, 21.11.2013., str.98.

(2) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.

P7_TC1-COD(2013)0162

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/…/EU Europskog parlamenta i Vijeća o povratu kulturnih predmeta nezakonito iznesenih s državnog područja države članice i o izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 (preinaka)

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/60/EU.)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/923

P7_TA(2014)0417

Smanjenje potrošnje laganih plastičnih vrećica ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu radi smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica (COM(2013)0761 – C7-0392/2013 – 2013/0371(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/90)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0761),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0392/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 26. veljače 2014. (1),

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 3. travnja 2014. (2),

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A7-0174/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) Još nije objavljeno u SL-u.

(2) Još nije objavljeno u SL-u.

P7_TC1-COD(2013)0371

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/…/EU Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 94/62/EZ o ambalaži i ambalažnom otpadu radi smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)	Direktiva 94/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) donesena je kako bi se spriječilo ili smanjilo utjecaj ambalaže i ambalažnog otpada na okoliš. Iako su plastične vrećice ambalaža u smislu te Direktive, njezine odredbe ne sadržavaju posebne mjere u vezi s potrošnjom takvih vrećica.

(2)

Potrošnja plastičnih vrećica uzrokuje velike količine otpada odbačenog u okoliš i neučinkovitu uporabu resursa te se očekuje da će se još povećavati ako se ništa ne poduzme. Odbacivanje plastičnih vrećica u okoliš pridonosi problemu morskog uzrokuje onečišćenje okoliša i pogoršava rašireni problem otpada koji ugrožava morske u vodenim površinama, ugrožavajući vodene ekološke sustave diljem svijeta. [Am. 1]

(2.a)

Nadalje, gomilanje plastičnih vrećica u okolišu ima izrazito negativan učinak na neke grane gospodarstva poput turizma. [Am. 2]

(3)

Lagane plastične vrećice tanje od 50 mikrona, koje čine veliku većinu ukupnog broja plastičnih vrećica koje se koriste u Uniji, rjeđe se ponovno uporabljuju manje su pogodne za ponovnu upotrebu nego deblje plastične vrećice, zbog čega brže postaju otpad, i češće se odbacuju u okoliš. te je vjerojatnije da će, zbog svoje manje mase, biti raspršene u okolišu, i na kopnu i u slatkovodnim i morskim ekološkim sustavima . [Am. 3]

(3.a)

Sadašnje stope recikliranja jako su niske iako se plastične vrećice mogu reciklirati. Nadalje, ne očekuje se da će recikliranje plastičnih vrećica doseći značajnu razinu, s obzirom na to da zbog svoje tankoće i male težine plastične vrećice nemaju visoku vrijednost za recikliranje. Usto, ne postoji odvojeno prikupljanje plastičnih vrećica, njihov prijevoz je skup, a pranje u svrhu recikliranja zahtjeva veliku količinu vode. Recikliranje plastičnih vrećica stoga ne rješava probleme koje one uzrokuju. [Am. 4]

(3.b)

Prema hijerarhiji otpada prevencija je na prvom mjestu. Stoga je određen cilj smanjenja na razini čitavog EU-a. Međutim, plastične vrećice služe raznim svrhama i još će ih se koristiti u budućnosti. Kako bi se osiguralo da potrebne plastične vrećice ne završe u okolišu infrastruktura za upravljanje otpadom, posebno recikliranje, trebala bi biti proširena, a potrošače bi se trebalo informirati o pravilnom zbrinjavanju otpada. [Am. 46]

(4)

Razina potrošnje plastičnih vrećica jako se razlikuje u raznim državama članicama Unije, ovisno ne samo o potrošačkim navikama i ekološkoj svijesti već uglavnom o stupnju i učinkovitosti mjera politike koje poduzimaju države članice. Neke države članice uspjele su znatno smanjiti razinu potrošnje plastičnih vrećica, pri čemu prosječna razina potrošnje u sedam država članica koje imaju najbolje rezultate iznosi svega 20 % prosječne potrošnje u EU-u. Ciljevi smanjenja na razini EU-a trebaju se utvrditi u usporedbi s prosječnom potrošnjom plastičnih vrećica diljem Unije kako bi se u obzir uzela smanjenja koja su određene države članice već ostvarile. [Am. 5]

(4.a)

Dostupni podaci o uporabi plastičnih vrećica u Uniji jasno pokazuju da je potrošnja niska ili da je smanjena u onim državama članicama u kojima gospodarski subjekti ne dijele plastične vrećice bez naknade, već ih prodaju za mali iznos. [Am. 6]

(4.b)

Nadalje, pokazalo se da obavještavanje potrošača ima ključnu ulogu u postizanju svih ciljeva koji se odnose na smanjenu potrošnju plastičnih vrećica. Stoga je potrebno uložiti napore na institucionalnoj razini kako bi se podigla svijest o utjecaju plastičnih vrećica na okoliš i uklonila trenutna percepcija o plastici kao neškodljivoj, jeftinoj i stvarno bezvrijednoj robi. [Am. 7]

(5)

Kako bi se potaklo slično smanjenje prosječne razine potrošnje laganih plastičnih vrećica, države članice trebaju poduzeti mjere za znatno smanjenje potrošnje plastičnih vrećica tanjih od 50 mikrona s veoma ograničenim mogućnostima ponovne uporabe u skladu s općim ciljevima politike otpada u Uniji i hijerarhije otpada u Uniji kako su oni određeni Direktivom 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5). Takve mjere smanjenja trebale bi uzeti u obzir trenutačne razine potrošnje plastičnih vrećica u pojedinim državama članicama, pri čemu više razine zahtijevaju ambicioznija nastojanja. Kako bi se mogao pratiti napredak u smanjivanju uporabe laganih plastičnih vrećica, nacionalna tijela trebaju će u skladu s člankom 17. Direktive 94/62/EZ dostavljati podatke o njihovoj uporabi. [Am. 8]

(5.a)

Mjere koje države članice trebaju poduzeti trebale bi uključivati uporabu gospodarskih instrumenata kao što je određivanje cijena, za koje se pokazalo da je posebno učinkovito u smanjenju uporabe plastičnih vrećica. Države članice trebale bi osigurati da gospodarski subjekti koji prodaju hranu na prodajnom mjestu robe ili proizvoda ne daju besplatno plastične vrećice, osim vrlo laganih plastičnih vrećica ili alternativa za takve vrlo lagane plastične vrećice. Države članice trebale bi također poticati gospodarske subjekte koji prodaju isključivo predmete koji nisu hrana da na prodajnom mjestu robe ili proizvoda ne daju besplatno plastične vrećice. [Am. 9]

(6)

Mjere koje trebaju poduzeti Države članice mogu uključivati upotrebu gospodarskih instrumenata trebale bi također biti u mogućnosti iskoristiti gospodarske instrumente kao što su porezi i pristojbe, za koje se pokazalo da su posebno učinkoviti u smanjenju upotrebe plastičnih vrećica, te ograničenja stavljanja na tržište kao što su zabrane kojima se odstupa od članka 18. Direktive 94/62/EZ, s time da moraju zadovoljavati uvjete propisane člancima 34. do 36. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). [Am. 10]

(6.a)

Plastične vrećice koje se koriste za omatanje vlažne, rasute hrane poput sirovog mesa, ribe i mliječnih proizvoda i plastične vrećice koje se koriste za držanje nepakiranih pripremljenih prehrambenih proizvoda nužne su zbog higijene hrane i trebale bi stoga biti izuzete iz opsega ove Direktive. [Am. 47 i 51]

(6.b)

Vrlo lagane plastične vrećice redovito se koriste pri kupnji suhe, rasute nepakirane hrane poput voća, povrća ili slastica. Uporaba vrlo laganih plastičnih vrećica u takve svrhe pomaže u sprečavanju rasipanja hrane budući da omogućava potrošačima da kupe točnu količinu koja im je potrebna umjesto određene zapakirane količine te budući da omogućava uklanjanje zasebnih proizvoda koji više nisu za potrošnju bez potrebe da se odbace cijela unaprijed zapakirana pakiranja. Vrlo lagane plastične vrećice načinjene od konvencionalne plastike svejedno predstavljaju poseban problem po pitanju odbacivanja u okoliš. [Am. 12]

(6.c)

Plastične vrećice načinjene od biorazgradivih materijala i materijala koji se mogu kompostirati manje su štetne za okoliš od konvencionalnih plastičnih vrećica. U slučajevima kada korištenje plastičnih vrećica pruža znatne koristi, osobito kada se vrlo lagane plastične vrećice koriste za suhu rasutu, nepakiranu hranu poput voća, povrća i slastica, te konvencionalne vrlo lagane plastične vrećice trebale bi se postupno zamijeniti vrećicama načinjenima od recikliranog papira ili vrlo laganim plastičnim vrećicama koje su biorazgradive i koje se mogu kompostirati. U slučajevima kada bi se korištenje plastičnih vrećica trebao smanjiti, osobito korištenje laganih plastičnih vrećica, korištenje onih vrećica koje su izrađene od biorazgradivih materijala i materijala koji se mogu kompostirati također bi trebalo biti obuhvaćeno općim ciljem smanjenja. Međutim, državama članicama s odvojenim prikupljanjem biološkog otpada trebalo bi biti dopušteno smanjiti cijenu laganih plastičnih vrećica koje su biorazgradive i mogu se kompostirati. [Am. 13]

(6.d)

Programi izobrazbe namijenjeni općenito potrošačima te osobito djeci, trebali bi imati posebnu ulogu u smanjenju uporabe plastičnih vrećica. Te programe izobrazbe trebale bi provoditi i države članice i proizvođači te trgovci na malo na prodajnim mjestima robe i proizvoda; [Am. 14]

(6.e)

Temeljni zahtjevi s obzirom na ambalažu koja je oporabljiva putem kompostiranja trebali bi biti izmijenjeni kako bi se osiguralo razvijanje europske norme za vrtno kompostiranje. Temeljni zahtjevi s obzirom na biorazgradivu ambalažu trebali bi biti izmijenjeni kako bi osiguralo da se samo materijali koji su u potpunosti biorazgradivi smatraju biorazgradivima. [Am. 15]

(6.f)

Europska norma EN 13432 o „zahtjevima za ambalažu oporabljivu putem kompostiranja i biorazgradnje – plan ispitivanja i kriteriji ocjenjivanja za konačno prihvaćanje ambalaže” utvrđuje karakteristike koje materijal mora posjedovati kako bi se smatralo da je „podoban za kompostiranje”, posebice kako bi ga se moglo reciklirati postupkom organskog oporavka koji se sastoji od kompostiranja i anaerobnog varenja. Komisija bi trebala zatražiti od Europskog odbora za normizaciju da razvije zasebnu normu za vrtno kompostiranje. [Am. 16]

(6.g)

Određene plastične materijale njihovi proizvođači nazivaju „okso-biorazgradivima”. U takvim plastičnim materijalima „okso-biorazgradivi” dodaci, tipično metalne soli, ugrađeni su u konvencionalnu plastiku. Kao rezultat oksidacije tih dodataka, plastični materijali fragmentiraju se u manje čestice koje ostaju u okolišu. Stoga je obmanjujuće nazivati takve plastične materijale „biorazgradivima”. Fragmentacija pretvara vidljivo odbacivanje u okoliš predmeta poput plastičnih vrećica u nevidljivo odbacivanje sekundarne mikroplastike u okoliš. To nije rješenje problema s otpadom, nego povećava zagađenje okoliša tim plastičnim materijalima. Takvi plastični materijali stoga se ne bi trebali upotrebljavati za plastičnu ambalažu. [Am. 17]

(6.h)

Korištenje tvari koje su kancerogene, mutagene ili toksične za reprodukciju i tvari koje utječu na rad endokrinih žlijezda trebalo bi postupno ukloniti iz materijala za ambalažu kako bi se izbjeglo nepotrebno izlaganje ljudi takvim tvarima i kako bi se izbjegao ulazak takvih tvari u okoliš tijekom otpadne faze. [Am. 18]

(6.i)

Štetne tvari u plastičnim vrećicama, osobito kemikalije koje utječu na rad hormona, trebale bi se potpuno zabraniti kako bi se osigurala dobra razina zaštite okoliša i ljudskog zdravlja. [Am. 19]

(7)	Mjere kojima se smanjuje potrošnja plastičnih vrećica trebale bi dovesti do stalnog smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica te ne bi trebale uzrokovati ukupno povećanje nastanka ambalaže. [Am. 20]

(7.a)

Kako bi se osiguralo priznavanje oznaka (oznaka, obilježje ili znak u boji) na razini Unije za vrećice koje su biorazgradive i koje se mogu kompostirati, ovlast donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU trebalo bi dodijeliti Komisiji s obzirom na definiranje tih oznaka. Posebno je važno da Komisija tijekom svog pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na stručnoj razini. Prilikom pripreme i razrade delegiranih akata, Komisija treba voditi računa da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način. [Am. 21]

(8)	Mjere predviđene ovom Direktivom u skladu su s Komunikacijom Komisije o Planu za resursno učinkovitu Europu (6) i trebale bi pridonijeti djelovanju protiv bacanja otpada u okoliš koje se poduzima u skladu s Direktivom 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7)).

(8.a)

Na području cijele Unije trebali bi vrijediti jednaki uvjeti za materijale u uporabi kako ne bi bilo negativnih utjecaja na unutarnje tržište. Razlike u rukovanju pojedinim materijalima u pojedinim državama članicama otežava recikliranje i trgovinu. [Am. 22]

(9)	Direktivu 94/62/EZ stoga bi trebalo na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Direktiva 94/62/EZ ovim se mijenja kako slijedi:

(-1)

U članak 3. umeću se sljedeće točke:

„-2.a „plastične vrećice” znači vrećice, s ili bez ručke, napravljene od plastičnih materijala kako su one definirane člankom 3. točkom (1.) Uredbe Komisije (EU) br. 10/2011 (*1) koje se daju potrošačima na prodajnom mjestu robe i proizvoda u svrhe prenošenja robe. Plastične vrećice koje su zbog higijene hrane potrebne za omatanje vlažne, rasute hrane poput sirovog mesa, ribe i mliječnih proizvoda i plastične vrećice za držanje nepakiranih pripremljenih prehrambenih proizvoda ne smatraju se plastičnim vrećicama u smislu ove Direktive. [Am. 48 i 53]

2.a „lagane plastične vrećice” znače vrećice napravljene od plastičnih materijala kako su one definirane člankom 3. stavkom 1 točkom 1. Uredbe Komisije (EU) br. 10/2011 sa stijenkama debljine manje od 50 mikrona i koje se daju potrošačima na prodajnom mjestu robe i proizvoda , osim vrlo laganih plastičnih vrećica; [Am. 24]

„2.b „vrlo lagane plastične vrećice” znače vrećice načinjene od plastičnih materijala kako su one definirane člankom 3. točkom (1.) Uredbe (EU) br. 10/2011 sa stijenkama debljine manje od 10 mikrona; [Am. 25]

„2.c „okso-fragmentirajući plastični materijali” znače plastični materijali koji uključuju dodatke koji potiču fragmentaciju plastičnog materijala u mikro-fragmente plastičnog materijala;” [Am. 26]

„2.d „biološki otpad” znači biorazgradivi otpad iz vrtova i parkova, otpaci hrane i kuhinjski otpad iz kućanstava, restorana, ugostiteljskih objekata i mjesta maloprodaje te sličan otpad iz postrojenja za preradu hrane. To ne uključuje šumarske ili poljoprivredne ostatke, gnojivo, kanalizacijski mulj ili drugi biorazgradivi otpad poput prirodnih tekstila, papira ili prerađenog drveta. To također isključuje one nusproizvode proizvodnje hrane koji nikad ne postanu otpad;” [Am. 27]

„2.e „tvari koje su kancerogene, mutagene ili toksične za reprodukciju” znače tvari koje su kancerogene, mutagene ili toksične za reprodukciju kategorije 1A ili 1B u skladu s dijelom 3. Priloga VI. Uredbi (EC) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (*2) ; [Am. 28]

„2.f „tvari koje utječu na rad endokrinih žlijezda” znače tvari koje imaju svojstva koja utječu na rad endokrinih žlijezda za koje postoji znanstveni dokaz o mogućim ozbiljnim učincima na ljudsko zdravlje ili koje su utvrđene u skladu s postupkom iz članka 59. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (*3) , ili koje su utvrđene u skladu s Preporukom Komisije […/…/EU] (*4) ;

(*1) Uredba Komisije (EU) br. 10/2011 od 14. siječnja 2011. o plastičnim materijalima i predmetima koji dolaze u dodir s hranom (SL L 12, 15.1.2011., str. 1). "

(*2) Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL L 353, 31.12.2008., str. 1). "

(*3) Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije, te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94, kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ te direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 1.). "

(*4) Preporuka Komisije […/…/EU] od … o kriterijima za utvrđivanje tvari koje utječu na rad endokrinih žlijezda (SL C…).” [Am. 29]"

(2)

U članak 4. umeću se sljedeći stavci:

„-1.a Države članice osiguravaju da se ambalaža proizvodi na takav način da ne sadrži tvari koje su kancerogene, mutagene ili toksične za reprodukciju ili koje utječu na rad endokrinih žlijezda u koncentracijama većima od 0,01 % . Države članice osiguravaju da se ambalaža proizvodi na takav način da ne sadrži „okso-fragmentirajuće” plastične materijale. Te mjere ostvaruju se do … (*5). [Am. 30]

1.a Države članice poduzimaju mjere za postizanje održivog smanjenja potrošnje laganih plastičnih vrećica na svojem državnom području u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ove Direktive. od barem

—	50 % do … (*6) , odnosno

—	80 % do … (*7).,

u odnosnu na prosječnu potrošnju u Uniji u 2010. [Am. 31]

Države članice poduzimaju mjere kako bi osigurale da gospodarski subjekti koji prodaju hranu ne daju besplatno plastične vrećice, osim u slučaju vrlo laganih plastičnih vrećica ili alternativa za te vrlo lagane plastične vrećice kako je navedeno u šestom podstavku 1.c ovog članka.

Države članice osiguravaju da gospodarski subjekti koji prodaju hranu naplaćuju učinkovitu i proporcionalnu cijenu za lagane plastične vrećice kako bi se postigli ciljevi smanjenja navedeni u prvom podstavku stavka 1.a ovog članka. Države članice osiguravaju da gospodarski subjekti koji prodaju hranu naplaćuju barem jednaku cijenu za deblje plastične vrećice te da gospodarski subjekti ne zamijene lagane plastične vrećice s vrlo laganim plastičnim vrećicama na prodajnom mjestu. Države članice poduzimaju takve mjere do … (*8).

Države članice koje su uspostavile odvojeno prikupljanje biološkog otpada mogu zatražiti od gospodarskih subjekata koji prodaju hranu da snize do 50 % cijenu laganih plastičnih vrećica koje su biorazgradive i mogu se kompostirati.

Države članice potiču gospodarske subjekte koji prodaju predmete koji nisu hrana da na učinkovit i proporcionalan način naplaćuju lagane plastične vrećice kako bi se postigli ciljevi smanjenja navedeni u prvom podstavku stavku 1.a ovog članka. [Am. 32]

Države članice poduzimaju mjere kako bi osigurale da se vrlo lagane plastične vrećice koje se koriste za omatanje suhe rasute, nepakirane hrane poput voća, povrća i slastica postupno zamijeni s vrećicama koje su načinjene od recikliranog papira ili s vrlo laganim plastičnim vrećicama koje su biorazgradive i mogu se kompostirati. Države članice postižu stopu zamjene od 50 % do … (*9) i od 100 % do … (*10) . [Am. 33]

Te mjere 1.b Države članice mogu obuhvaćati uporabu nacionalnih ciljeva smanjenja, gospodarskih instrumenata te koristiti druge gospodarske instrumente kao i održavati ili uvesti ograničenja stavljanja na tržište kojima se odstupa od članka 18.. Međutim, takve mjere ne predstavljaju sredstvo proizvoljne diskriminacije ili prikriveno ograničavanje trgovine među državama članicama. [Am. 34]

Države članice izvještavat će o učincima tih mjera na ukupni nastanak ambalažnog otpada kada izvješćuju Komisiju u skladu s člankom 17.

„1b. Trgovci na malo dozvoljavaju potrošačima da odbiju i ostave na mjestu prodaje bilo koju ambalažu za koju smatraju da je suvišna, osobito u pogledu vrećica. Trgovci na malo osiguravaju da se takva ambalaža ili ponovno iskoristi ili reciklira.” [Am. 35]

„1c. Komisija i države članice promiču, barem tijekom prve godine nakon stupanja na snagu ove Direktive, kampanje za obavještavanje javnosti i podizanje svijesti o nepovoljnom utjecaju prekomjerne uporabe konvencionalnih plastičnih vrećica na okoliš.” [Am. 36]

„1d. Države članice osiguravaju da mjere kojima se smanjuje potrošnja laganih plastičnih vrećica ne uzrokuju ukupno povećanje nastanka ambalaže.” [Am. 38]

(*5) Dvije godine od stupanja na snagu ove Direktive. "

(*6) Tri godine nakon stupanja na snagu ove Direktive. "

(*7) Pet godina nakon stupanja na snagu ove Direktive. "

(*8) Dvije godine nakon stupanja na snagu ove Direktive. "

(*9) Tri godine nakon stupanja na snagu ove Direktive. "

(*10) Pet godina nakon stupanja na snagu ove Direktive. "

(3)

Umeće se sljedeći članak: novi članak 6.a:

„Članak 6.a

Informacije koje se navode na plastičnim vrećicama

Ako su vrećice biorazgradive i mogu se kompostirati, to se jasno navodi na vrećici oznakom, obilježjem ili znakom u boji. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte za određivanje takvih oznaka kako bi se osigurala prepoznatljivost na razini Unije. Države članice mogu donijeti mjere kako bi se navele druge značajke, kao što je mogućnost ponovne uporabe, reciklaže i razgradivost.” [Am. 39]

(4.)

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 20.a

Izvršenje delegiranja

1. Ovlast donošenja delegiranih akata dodijeljena je Komisiji i podliježe uvjetima utvrđenima ovim člankom.

2. Ovlast donošenja delegiranih akata iz članka 6.a dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje počevši od … (*11).

3. Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 6.a. Odlukom o opozivanju prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opozivanje stupa na snagu dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u spomenutoj odluci. Ono ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi

4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istovremeno priopćava Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Delegirani akt donesen u skladu s člankom 6.a stupa na snagu samo ako Europski parlament i Vijeće ne izraze primjedbe u razdoblju od dva mjeseca od obavijesti o tom aktu Europskom parlamentu i Vijeću ili, ako su prije isteka tog roka, Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da nemaju primjedbe. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.” [Am. 40]

(*11) Datum stupanja na snagu direktive o izmjeni. "

(5.)

U Prilogu II., točke (c) i (d) stavka 3. izmjenjuju se na sljedeći način:

„(c)	Ambalaža oporabljiva putem kompostiranja Ambalažni otpad obrađen u svrhu kompostiranja takve je biorazgradive prirode da bi trebao biti u potpunosti sukladan s odvojenim prikupljanjem i industrijskim i/ili vrtnim postupkom kompostiranja ili s aktivnosti u koju ga se uvodi.

(d)	Biorazgradiva ambalaža Biorazgradivi ambalažni otpad takve je prirode da je u mogućnosti proći takvu fizičku, kemijsku, toplinsku ili biološku razgradnju da se sav materijal u konačnici razgradi u ugljikov dioksid, biomasu i vodu”. [Am. 41]

Članak 2.

1. Države članice mijenjanju, ako je potrebno, svoje nacionalno zakonodavstvo i donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom u roku od dvanaest mjeseci nakon stupanja na snagu ove Direktive. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba. [Am. 42]

Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 2.a

Do … (*12) Komisija preispituje učinkovitost ove Direktive i procjenjuje je li potrebno poduzeti daljnje mjere koje, prema potrebi, prati zakonodavni prijedlog. [Am. 43]

Članak 3.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 4.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u,

Za Europski parlament

Predsjednik

Za Vijeće

Predsjednik

(1) SL C, , str. .

(2) SL C

(3) Stajalište Europskog parlamenta od 16. travnja 2014.

(4) Direktiva 94/62/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 1994. o ambalaži i ambalažnom otpadu (SL L 365, 31.12.1994., str. 10.).

(5) Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih Direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.)

(6) Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o Planu za resursno učinkovitu Europu (COM(2011)0571 završna verzija).

(7) Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji) (SL L 164, 25.6.2008., str. 19.)–40.

(*12) Šest godina nakon stupanja na snagu ove Direktive.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/931

P7_TA(2014)0418

Nadzor vanjskih morskih granica ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju pravila za nadzor vanjskih morskih granica u kontekstu operativne suradnje koju koordinira Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (COM(2013)0197 – C7-0098/2013 – 2013/0106(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/91)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0197),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 77. stavak 2. točku (d) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0098/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca: preporuke za mjere i inicijative koje treba poduzeti (1), posebno u pogledu borbe protiv trgovine ljudima i trgovaca smrću,

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 13. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenja Odbora za vanjske poslove i Odbora za promet i turizam (A7-0461/2013),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0444.

P7_TC1-COD(2013)0106

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju pravila za nadzor vanjskih morskih granica u kontekstu operativne suradnje koju koordinira Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 656/2014.)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/932

P7_TA(2014)0419

Financijska odgovornost povezana sa sudovima za rješavanje sporova između ulagača i države uspostavljenim međunarodnim sporazumima u kojima je Europska unija stranka ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za upravljanje financijskom odgovornošću povezanom sa sudovima nadležnima za rješavanje sporova između ulagača i države uspostavljenima međunarodnim sporazumima u kojima je Europska unija ugovorna strana (COM(2012)0335 – C7-0155/2012 – 2012/0163(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/92)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0335),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 207. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0155/2012),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 4. travnja 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu (A7-0124/2013),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju (1);

odobrava zajedničku izjavu Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 23. svibnja 2013. (Usvojeni tekstovi P7_TA(2013)0219).

P7_TC1-COD(2012)0163

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za upravljanje financijskom odgovornošću povezanom sa sudovima za rješavanje sporova između ulagatelja i države osnovanima međunarodnim sporazumima kojih je Europska unija stranka

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 912/2014.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije

Donošenje i primjena ove Uredbe ne dovode u pitanje podjelu ovlasti određenu Ugovorima i neće se tumačiti kao izvršavanje podijeljene nadležnosti od strane Unije u područjima u kojima Unija nije izvršavala svoju nadležnost.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/934

P7_TA(2014)0420

Zaštita od dampinškog i subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice EU-a ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice i Uredbe Vijeća (EZ) br. 597/2009 o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (COM(2013)0192 – C7-0097/2013 – 2013/0103(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/93)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0192),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 207. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0097/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu (A7-0053/2014),

usvaja kao svoje stajalište u prvom čitanju tekst usvojen 5. veljače 2014 (1);

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) Na temelju amandmana usvojenih 5. veljače 2014. (Usvojeni tekstovi, P7_TA(2014)0082).

P7_TC1-COD(2013)0103

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. …/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice i Uredbe Vijeća (EZ) br. 597/2009 o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da:

(1)

Zajednička pravila o zaštiti od dampinškog i subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije sadržana su u Uredbi Vijeća (EZ) br. 1225/2009 (2) i Uredbi Vijeća (EZ) br. 597/2009 (3) (dalje u tekstu zajednički se nazivaju „Uredbe”). Uredbe su prvobitno donesene 1995. nakon završetka Urugvajske runde. S obzirom na to da su od tada donesene brojne izmjene Uredbi, Vijeće je radi jasnoće i racionalnosti 2009. odlučilo kodificirati Uredbe.

(2)	Iako su se Uredbe mijenjale, nije bilo temeljite revizije funkcioniranja od 1995. Zbog toga je Komisija 2011. pokrenula reviziju tih Uredbi kako bi, inter alia, bolje odražavale potrebe poduzeća na početku 21. stoljeća.

(3)

Slijedom te revizije, određene odredbe Uredbi trebalo bi izmijeniti kako bi se poboljšala transparentnost i predvidljivost, osigurale učinkovite mjere za borbu protiv odmazde trećih zemalja , poboljšala učinkovitost i provođenje te optimizirala postupak revizije. Osim toga, određene postupke koji su se posljednjih godina primjenjivali u kontekstu antidampinških i antisubvencijskih ispitnih postupaka treba uključiti u Uredbe. [Am. 1]

(4)

Da bi se poboljšala transparentnost i predvidljivost antidampinških i antisubvencijskih ispitnih postupaka, stranke koje pogađa uvođenje privremenih antidampinških i kompenzacijskih mjera, posebno uvoznike, treba obavijestiti o predstojećem uvođenju takvih mjera. Dani rok treba odgovarati razdoblju između trenutka predaje nacrta provedbenog akta odboru za antidamping ustanovljenom u skladu s člankom 15. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 i antisubvencijskom odboru ustanovljenom u skladu s člankom 25. Uredbe (EZ) br. 597/2009 i trenutka kad Komisija donese taj akt. To je razdoblje određeno člankom 3. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 182/2011. Isto tako, kod ispitnih postupaka kod kojih nije primjereno uvoditi privremene mjere poželjno je da su stranke dovoljno unaprijed obaviještene o tom neuvođenju. [Am. 2]

(5)	Prije uvođenja privremenih mjera izvoznicima ili proizvođačima treba omogućiti kratko razdoblje kako bi provjerili izračun svoje pojedinačne dampinške marže ili marže subvencije. Pogreške u izračunu tako se mogu ispraviti prije uvođenja mjera. [Am. 95]

(6)

Kako bi se zajamčile učinkovite mjere u borbi protiv odmazde, proizvođači Unije trebali bi se moći pouzdati u Uredbe bez straha od odmazde trećih osoba. Postojeće odredbe u posebnim okolnostima , a osobito kad se tiču različitih i rascjepkanih sektora koji se uglavnom sastoje od malih i srednjih poduzeća (MSP-ova), omogućavaju pokretanje ispitnog postupka bez zaprimanja žalbe kada primitka zahtjeva ako postoje dostatni dokazi o postojanju dampinga, subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, štete ili uzročno-posljedične veze. Takve posebne okolnosti trebale bi obuhvaćati prijetnju odmazdom trećih zemalja . [Am. 3]

(7)

Ako ispitni postupak nije pokrenut na temelju žalbe zahtjeva , proizvođačima Unije trebalo bi obvezati da dostave uputiti zahtjev za suradnju kako bi dostavili neophodne informacije za nastavak ispitnog postupka, kako bi osigurali da su dostupne informacije dostatne za provođenje ispitnog postupka u slučaju prijetnji odmazdom. Mala i mikro poduzeća izuzeta su od te obveze kako bi bila pošteđena nerazumnog administrativnog opterećenja i troškova. [Am. 4]

(8)

Treće se zemlje sve više upliću u trgovinu sirovinama s ciljem zadržavanja sirovina u tim zemljama u korist domaćih daljnjih korisnika, na primjer nametanjem izvoznih poreza ili uvođenjem sustava dvostrukih cijena. Rezultat toga je da troškovi sirovina ne proizlaze iz djelovanja normalnih tržišnih snaga koje odražava stanje ponude i potražnje za dotičnom sirovinom. Takvo uplitanje stvara dodatne poremećaje u trgovini. Posljedično, proizvođači Unije nisu pogođeni samo dampingom već i, u usporedbi s daljnjim proizvođačima iz trećih zemalja koji sudjeluju u takvim postupcima, dodatnim poremećajima u trgovini. Kako bi se na odgovarajući način zaštitila trgovina, pravilo o nižoj pristojbi ne primjenjuje se u takvim slučajevima strukturnih poremećaja u vezi sa sirovinama.

(9)

Unutar Unije subvencije protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere u načelu su zabranjene u skladu s člankom 107. stavkom 1. UFEU-a. Stoga subvencije protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, a koje su odobrile treće zemlje, posebno ometaju trgovinu. Iznos državne potpore koji je odobrila Komisija tijekom vremena stalno se smanjivao. Za antisubvencijski instrument, pravilo o nižoj pristojbi stoga se više ne bi trebalo primjenjivati na uvoz iz zemlje/zemalja koje provode subvencioniranje.

(10)

Kako bi se optimirao postupak revizije, pristojbe prikupljene tijekom ispitnog postupka trebaju se uvoznicima nadoknaditi u slučajevima kada se poslije revizije ispitnog postupka po isteku mjera te mjere ne produže. To je primjereno budući da tijekom razdoblja ispitivanja nisu ustanovljeni uvjeti potrebni za produljenje mjera. [Am. 5]

(11)	Određene postupke koji su se posljednjih godina primjenjivali u kontekstu antidampinških i antisubvencijskih ispitnih postupaka trebalo bi uključiti u Uredbe.

(11a)

Svaki dokument kojemu je cilj objasniti uspostavljene prakse Komisije u vezi s primjenom ove Uredbe (uključujući četiri nacrta smjernica o odabiru analogne zemlje, o reviziji mjera nakon njihova isteka i o trajanju mjera, o marži štete te o interesu Unije) trebala bi donijeti Komisija tek nakon stupanja na snagu ove Uredbe i odgovarajućeg savjetovanja s Parlamentom i Vijećem te bi on potom trebao u potpunosti odražavati sadržaj ove Uredbe. [Am. 6]

(11b)

Unija nije strana konvencija Međunarodne organizacije rada (ILO), ali države članice jesu. Sve države članice EU-a za sada su ratificirale samo „ključne” konvencije ILO-a. Kako bi definicija zadovoljavajuće razine socijalnih standarda koja se temelji na konvencijama ILO-a navedenih u Prilogu I.a Uredbe (EU) br. 1225/2009 bila ažurna, Komisija će delegiranim aktima ažurirati taj Prilog čim države članice EU-a ratificiraju ostale „prioritetne” konvencije ILO-a. [Am. 7]

(12)	Industriju Unije ne bi više trebalo određivati prema početnim pragovima utvrđenim u Uredbama.

(12a)

Različiti i rascjepkani sektori koje u velikoj mjeri čine MSP-ovi imaju poteškoća s pristupanjem postupcima zaštite trgovine zbog složenosti postupaka i s njima povezanih visokih troškova. Pristup MSP-ova trebalo bi omogućiti jačanjem uloge službe za pomoć malim i srednjim poduzećima koja bi trebala pružiti podršku MSP-ovima u podnošenju zahtjeva i dostizanju neophodnih pragova za pokretanje ispitnih postupaka. Administrativni postupci vezani za postupke zaštite trgovine također bi trebali biti bolje prilagođeni ograničenjima MSP-ova. [Am. 8]

(12b)

U antidampinškim slučajevima trajanje ispitnih postupaka trebalo bi ograničiti na devet mjeseci, a te ispitne postupke trebalo bi zaključiti u roku od 12 mjeseci od pokretanja postupka. U antisubvencijskim slučajevima trajanje ispitnih postupaka trebalo bi ograničiti na devet mjeseci, a te ispitne postupke trebalo bi zaključiti u roku od 10 mjeseci od pokretanja postupka. U svakom slučaju privremene pristojbe trebale bi se uvesti samo za razdoblje koje počinje 60 dana nakon pokretanja postupaka i završava šest mjeseci nakon pokretanja postupaka. [Am. 9]

(12c)

Nepovjerljive informacije o preuzimanju obveza podnesene Komisiji trebalo bi bolje otkriti zainteresiranim stranama, Europskom parlamentu i Vijeću. Komisija bi trebala biti obvezna savjetovati se s industrijskim sektorom Unije prije prihvaćanja bilo koje ponude za preuzimanje obveza. [Am. 10]

(13)	U prvotnim ispitnim postupcima gdje je otkriveno da su dampinške marže i iznosi subvencija bili niži od de minimis pragova, trebalo bi smjesta okončati ispitni postupak protiv izvoznika koji više ne bi bili predmetom kasnijih revizija ispitnih postupaka.

(14)

U okviru antidampinških i antisubvencijskih revizija ispitnih postupaka čini se primjerenim omogućavanje mijenjanja metodologije s obzirom na ispitni postupak koji je doveo do uvođenja određene mjere kako bi se, inter alia, u različitim ispitnim postupcima vođenim u određenom trenutku upotrijebile koherentne metodologije. To će omogućiti, u prvom redu, prostor za promjenu metodologija koje su se s vremenom, s obzirom na drugačije okolnosti, izmijenile.

(15)	Kad su ispunjeni uvjeti za pokretanje ispitnog postupka o izbjegavanju mjera, uvezena roba bi u svim slučajevima trebala biti podložna evidentiranju.

(16)

U ispitnim postupcima o izbjegavanju mjera čini se preporučljivim ukloniti uvjet prema kojem proizvođači dotičnog proizvoda, da bi bili izuzeti od evidentiranja ili proširenih pristojbi, ne bi smjeli biti povezani ni sa kojim proizvođačem na kojeg se primjenjuju originalne mjere. Prema dosadašnjem iskustvu, ima slučajeva da proizvođači dotičnog proizvoda ne izbjegavaju svoje obveze ali su u vezi s proizvođačem na kojeg se primjenjuju originalne mjere. U takvim slučajevima proizvođaču se izuzeće ne bi smjelo odbijati samo zbog toga što je njegova tvrtka povezana s proizvođačem na kojeg se primjenjuju originalne mjere. Isto tako, ako se izbjegavanje obveza događa u Uniji, činjenica da su uvoznici u vezi s proizvođačima na koje se primjenjuju mjere ne bi smjela biti odlučujuća pri odlučivanju može li se uvozniku odobriti izuzeće.

(17)	Kada je broj proizvođača u Uniji toliko velik da se mora pribjeći uzorkovanju, treba izabrati uzorak proizvođača među svim proizvođačima Unije, a ne samo među onima koji su podnijeli žalbu.

(18)	Pri procjenjivanju interesa Unije, mogućnost davanja komentara trebala bi se pružiti svim proizvođačima Unije, a ne samo onima koji su podnijeli žalbu. [Am. 93]

(18a)

Godišnje izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi Uredbe (EZ) br. 1225/2009 i Uredbe (EZ) br. 597/2009 omogućava redoviti i pravovremeni nadzor instrumenata zaštite trgovine kao dijela uspostave strukturiranog međuinstitucionalnog dijaloga o tom pitanju. Objavljivanje tog izvješća šest mjeseci nakon njegova predstavljanja Europskom parlamentu i Vijeću osigurava transparentnost instrumenata zaštite trgovine za zainteresirane strane i javnost. [Am. 11]

(18b)

Komisija bi trebala osigurati veću transparentnost s obzirom na postupke, interne postupke i ishode ispitnih postupaka, a svi nepovjerljivi spisi trebali bi biti dostupni putem internetske platforme. [Am. 12]

(18c)

Komisija bi o pokretanju ispitnih postupaka i razvoju događaja u vezi s njima trebala redovito obavještavati Europski parlament i Vijeće. [Am. 13]

(18d)

Ako je broj proizvođača u Uniji tako velik da se mora pribjeći uzorkovanju, Komisija bi trebala pri odabiru uzorka proizvođača u potpunosti uzeti u obzir udio MSP-ova u uzorku, posebno u slučaju različitih i rascjepkanih industrijskih sektora koji se u velikom dijelu sastoje od MSP-ova. [Am. 14]

(18e)

Kako bi se poboljšala učinkovitost instrumenata za zaštitu trgovine, trebalo bi dozvoliti trgovačkim sindikatima da zajednički s industrijom Unije podnose pismene žalbe. [Am. 92]

(19)	Uredbe (EZ) br. 1225/2009 i (EZ) br. 597/2009 stoga treba na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 1225/2009 mijenja se kako slijedi:

-1.	Naslov se zamjenjuje sljedećim: „Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije”; [Am. 15]

-1a.

Umeće se sljedeća uvodna izjava:

„(11a)

Treće se zemlje sve više upliću u trgovinu kako bi domaći proizvođači imali koristi, na primjer uvođenjem izvoznih pristojbi ili uvođenjem dvostrukih cijena. Takva uplitanja stvaraju dodatne poremećaje u trgovini. Posljedica toga je da proizvođači Unije nisu pogođeni samo dampingom već i, u usporedbi s proizvođačima iz trećih zemalja koji su uključeni u te prakse, dodatnim poremećajima u trgovini. Razlike u razini ekoloških standarda i standarda rada također mogu imati za posljedicu dodatne poremećaje u trgovini. Stoga u slučajevima kada zemlja izvoznica nema dovoljno visoku razinu socijalnih i ekoloških standarda ne bi trebalo vrijediti pravilo o nižoj pristojbi. Zadovoljavajuća razina određena je ratifikacijom ključnih konvencija Međunarodne organizacije rada (ILO) i višestranih sporazuma o okolišu u kojima je Unija strana. Mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) posebno trpe štetu od nepravednog tržišnog natjecanja jer ih njihova veličina sprječava u prilagodbi. Stoga ne bi trebalo vrijediti pravilo o nižoj pristojbi kada je zahtjev predan u ime sektora koji se uglavnom sastoji od MSP-ova. Međutim, pravilo o nižoj pristojbi trebalo bi se uvijek primjenjivati kada su strukturni poremećaji u vezi sa sirovinama rezultat svjesnog izbora najmanje razvijene zemlje radi zaštite javnog interesa.”; [Am. 16]

-1b.

U članku 1. stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:

„Uporaba bilo kojeg proizvoda po dampinškim cijenama u vezi s istraživanjem epikontinentalnog pojasa ili isključivog gospodarskog pojasa neke države članice, odnosno iskorištavanjem njezinih resursa, tretira se kao uvoz u skladu s ovom Uredbom te shodno tome podliježe plaćanju pristojbe kada nanosi štetu industriji Unije.”; [Am. 17]

-1c.	U članku 1. dodaje se sljedeći stavak: „4a. Za potrebe ove Uredbe, podrazumijeva se da je sirovina faktor proizvodnje određenog proizvoda koji ima znatan utjecaj na njegovu cijenu proizvodnje.”; [Am. 18]

-1d.

U članku 1. dodaje se sljedeći stavak:

„4b. Smatra se da je sirovina predmet strukturnog poremećaja kad njezina cijena nije samo rezultat uobičajenog djelovanja tržišnih sila koje su odraz ponude i potražnje. Takvi poremećaji rezultat su smetnji koje dolaze iz trećih zemalja koje se između ostalog odnose na porez na izvoz, ograničenja za izvoz, kao i na dvojni sustav određivanja cijena.”; [Am. 19]

-1e.

U članku 2. stavku 7. točki (a), drugi podstavak mijenja se kako slijedi:

„Odgovarajuća treća zemlja tržišnoga gospodarstva odabire se na razuman način, pri čemu se u obzir uzimaju svi pouzdani podaci dostupni u trenutku odabira. Izabrana zemlja osim toga mora imati dovoljnu razinu socijalnih i ekoloških standarda, pri čemu se dovoljna razina određuje na osnovi toga je li treća zemlja ratificirala i provodi li učinkovito višestrane sporazume o okolišu i njihove protokole, a čija je strana Europska unija u bilo kojem trenutku, i konvencije Međunarodne organizacije rada (ILO) navedene u Prilogu I.a. Vodi se računa i o rokovima; ako je moguće, koristi se treća zemlja tržišnoga gospodarstva nad kojom se provodi isti ispitni postupak.”; [Am. 70 i 86]

U članku 4. stavku 1. uvodne riječi zamjenjuju se sljedećim:

„1. Za potrebe ove Uredbe, pojam „industrija Unije” tumači se tako da se odnosi na proizvođače Unije istovjetnih proizvoda u cjelini ili na one od njih čija ukupna proizvodnja produkata predstavlja većinski dio ukupne proizvodnje Unije tih produkata, osim:”;

1a.

U članku 5. stavku 1., prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Osim kako je predviđeno stavkom 6., ispitni postupak radi utvrđivanja postojanja, stupnja i učinka navodnog dampinga pokreće se na temelju pisanog zahtjeva fizičke ili pravne osobe, ili udruženja koje nema pravnu osobnost, a koje djeluje u ime industrije Unije. Pritužbe također mogu zajednički podnijeti industrija Unije, ili bilo koja fizička ili pravna osoba ili udruženje koje nema pravnu osobnost, a koje djeluje u njezino ime, i trgovački sindikati.” [Am. 87 i 90]

1b.

U članku 5. umeće se sljedeći stavak:

„1a. Komisija u kontekstu antidampinških slučajeva putem Službe za pomoć malim i srednjim poduzećima (MSP) olakšava pristup instrumentu za različite i rascjepkane industrijske sektore koje u velikoj mjeri čine MSP-ovi.

Služba za pomoć MSP-ovima podiže svijest o instrumentu, osigurava informacije i objašnjenja o slučajevima vezanim uz podnošenje zahtjeva te bolju prezentaciju dokaza o dampingu i te šteti.

Služba za pomoć MSP-ovima stavlja na raspolaganje standardne obrasce za statističke podatke koje treba podnijeti za odgovarajuće svrhe i upitnike.

Nakon pokretanja ispitnog postupka Služba za pomoć MSP-ovima obavješćuje MSP-ove i njihova odgovarajuća udruženja koji će vjerojatno biti pogođeni pokretanjem postupka te o odgovarajućim rokovima za evidentiranje u svojstvu zainteresirane stranke.

Služba za pomoć MSP-ovima pomaže u rješavanju problema vezanih uz ispunjavanju upitnika pri čemu se posebna pozornost obraća na upite MSP-ova u pogledu ispitnih postupaka pokrenutih prema članku 5. stavku 6. U mjeri u kojoj je moguće, ona pomaže umanjiti opterećenja koje nastaju zbog jezičnih barijera.

U slučaju kada MSP-ovi osiguraju dokaze kojima, prima facie, potvrđuju postojanje dampinga, Služba za pomoć MSP-ovima osigurava MSP-ovima informacije o razvoju opsega i vrijednosti uvoza dotičnog proizvoda u skladu s člankom 14. stavkom 6.

Služba za pomoć MSP-ovima također pruža smjernice o dodatnim načinima kontaktiranja i povezivanja s osobom zaduženom za saslušanja i nacionalnim carinskim tijelima. Služba za pomoć MSP-ovima također obavješćuje MSP-ove o mogućnostima i uvjetima pod kojima bi mogli zatražiti reviziju mjera i povrat plaćenih antidampinških pristojbi.” [Am. 20]

1c.	U članku 5. stavku 4. dodaje se sljedeći podstavak: „U slučaju različitih i rascjepkanih industrijskih sektora koje u velikoj mjeri čine MSP-ovi Komisija pruža pomoć u postizanju tih graničnih pragova davanjem potpore Službi za pomoć malim i srednjim poduzećima.”; [Am. 21]

1d.

U članku 5. stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6. Ako, u posebnim okolnostima, a osobito kad se tiču različitih i rascjepkanih sektora koji se uglavnom sastoje od MSP-ova, Komisija odluči pokrenuti ispitni postupak bez primitka pisanog zahtjeva industrije Unije ili u njezino ime, pokreće ga na temelju dostatnih dokaza o dampingu,, šteti i uzročno-posljedičnoj vezi, čime se opravdava pokretanje postupka, a kako je opisano u stavku 2.”; [Am. 22]

1e.

U članku 6. stavak 9. zamjenjuje se sljedećim:

„9. Za postupke pokrenute prema članku 5. stavku 9., ispitni postupak završava u roku od devet mjeseci. U svakom slučaju, navedeni ispitni postupak završava u roku od jedne godine od pokretanja postupka u skladu sa zaključcima donesenim prema članku 8. za preuzimanje obveze ili sa zaključcima donesenim prema članku 9. za konačnu mjeru. Kad god je moguće, a osobito kada se tiču različitih i rascjepkanih sektora koje u velikoj mjeri čine MSP-ovi, razdoblja ispitivanja poklapaju se s financijskom godinom.”; [Am. 23]

U članku 6. dodajue se sljedeći stavci ak 10.:

„10. Od proizvođača Unije sa sličnim proizvodima dužni su surađivati traži se da surađuju u postupcima pokrenutim prema članku 5. stavku 6. , s izuzetkom malih i mikro- proizvođača Unije. ” [Am. 24]

10a. Komisija svim zainteresiranim strankama osigurava najbolji mogući pristup informacijama omogućavanjem informacijskog sustava kojim se zainteresirane stranke obavješćuju kada se nove nepovjerljive informacije dodaju u spise o ispitnim postupcima. Nepovjerljive informacije također se daju na raspolaganje na internetskoj platformi. [Am. 25]

10b. Komisija štiti učinkovito ostvarivanje postupovnih prava zainteresiranih stranaka i osigurava da su postupci nepristrani, objektivni i provedeni u razumnom vremenskom roku, po potrebi uz pomoć osobe zadužene za saslušanja. [Am. 26]

10c. Komisija na zahtjev zainteresiranih stranaka objavljuje upitnike za upotrebu u ispitnim postupcima na svim službenim jezicima Unije”.; [Am. 27]

Članak 7. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Privremene se mjere mogu uvesti ako je pokrenut postupak u skladu s člankom 5., ako je o tome dana obavijest, a zainteresiranim je strankama pružena mogućnost dostave podataka i komentara u skladu s člankom 5. stavka 10., ako je prethodno pozitivno utvrđen damping kojim je nanesena šteta za industriju Unije kao i da je radi zaštite interesa Unije potrebno djelovati kako bi se spriječila šteta. Privremene se mjere uvode najranije 60 dana od pokretanja postupka i najkasnije šest mjeseci od pokretanja postupka.”; [Am. 28]

(a)	u stavku 1. dodaje se sljedeća rečenica: „Privremene se pristojbe ne primjenjuju unutar razdoblja od dva tjedna nakon slanja informacija zainteresiranim strankama u skladu s člankom 19.a. Pružanje takvih informacija ne dovodi u pitanje bilo koju naknadnu odluku Komisije.” [Am. 29]

(b)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

2. „Iznos privremene antidampinške pristojbe ne prelazi privremeno utvrđenu dampinšku maržu , koja je prethodno utvrđena, ali koji je niži od tog iznosa ako je taj niži iznos dostatan kako bi se uklonila šteta za proizvodnju Osim u slučaju kada se utvrdi postojanje strukturnih poremećaja u vezi sa sirovinama u zemlji izvoznici u pogledu dotičnog proizvoda, taj bi iznos trebao biti manji od dampinške marže ako bi takva manja pristojba bila primjerena za uklanjanje štete industriji Unije.”

Takva niža pristojba ne primjenjuje se u sljedećim okolnostima:

(a)

kada se utvrdi postojanje strukturnih poremećaja ili značajnih državnih uplitanja u pogledu, između ostalog, cijena, troškova i faktora proizvodnje, uključujući na primjer sirovine i energiju, istraživanja i rada, proizvoda, prodaje i ulaganja, deviznog tečaja i financijskih uvjeta poštene trgovine u zemlji izvoznici u pogledu dotičnog proizvoda;

(b)

kada zemlja izvoznica nema dovoljnu razinu socijalnih i ekoloških standarda, pri čemu se dovoljna razina određuje na osnovi toga je li treća zemlja ratificirala i provodi li učinkovito višestrane sporazume o okolišu i njihove protokole, a čija je Unija strana u bilo kojem trenutku, i konvencije Međunarodne organizacije rada (ILO) navedene u Prilogu I.a;

(c)	kada podnositelj žalbe predstavlja raznoliku i rascjepkanu industriju koja se većim dijelom sastoji od MSP-ova;

(d)	kada se ispitnim postupkom ili zasebnim antisubvencijskim postupkom utvrdi, barem privremeno, da zemlja izvoznica osigurava jednu ili više subvencija proizvođačima izvoznicima dotičnog proizvoda.

Međutim, takva se niža pristojba uvijek odobrava kada se utvrdi postojanje strukturnog poremećaja u vezi sa sirovinama u zemlji izvoznici u pogledu dotičnog proizvoda, a kada je ta zemlja jedna od najmanje razvijenih zemalja iz Priloga IV. Uredbe (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (*1).

(*1) Uredba (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o primjeni sustava općih carinskih povlastica i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 732/2008.”[Am. 30]"

3a.

U članku 8. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Pod uvjetom da je u prethodnom pozitivnom ispitivanju utvrđeno postojanje dampinga i štete, Komisija može prihvatiti dobrovoljne i zadovoljavajuće ponude za preuzimanjem obveze koje podnese izvoznik za reviziju cijena ili prestanak izvoza po dampinškim cijenama nakon savjetovanja o tom pitanju sa Savjetodavnim odborom, pod uvjetom da te ponude štetne učinke dampinga učinkovito uklanjaju. U tom slučaju, i sve dok je preuzeta obveza na snazi, privremene mjere koje je Komisija uvela u skladu s člankom 7. stavkom 1., odnosno konačne pristojbe koje je uvelo Vijeće u skladu s člankom 9. stavkom 4., ovisno o slučaju, ne primjenjuju se na odgovarajući uvoz dotičnog proizvoda koji su proizvela društva iz odluke Komisije o prihvaćanju preuzimanja obveza, kako je zadnje izmijenjena. Povećanje cijene prema preuzetoj obvezi nije više nego što je potrebno za uklanjanje dampinške marže i manje je od dampinške marže ako povećanje cijene dostatno da bi se uklonila šteta za proizvodnju Unije, Osim ako je Komisija pri uvođenju privremenih ili konačnih pristojbi odlučila da se niža pristojba ne primjenjuje . ”; [Am. 31]

3b.

U članku 8. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4. Stranke koje nude preuzimanje obveze trebaju dostaviti smislenu verziju obveze koja nije povjerljive prirode, a kako bi se ista mogla staviti na raspolaganje zainteresiranim strankama u ispitnom postupku, Europskom parlamentu i Vijeću . Od stranaka se traži da objave što više informacija o sadržaju i prirodi preuzimanja obveze, uzimajući u obzir zaštitu povjerljivih informacija u smislu članka 19. Nadalje, Komisija se savjetuje s industrijom Unije u vezi s glavnim značajkama preuzimanja obveze prije prihvaćanja svake takve ponude.”; [Am. 32]

Članak 9. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Za postupke pokrenute prema članku 5. stavku 9. uobičajeno se šteta smatra zanemarivom ako je tržišni udio uvoza manji od iznosa utvrđenih u članku 5. stavku 7. Za isti postupak, smjesta dolazi do prekida ako se utvrdi da je dampinška marža niža od 2 %, izražena kao postotak izvozne cijene.”

(b)

u stavku 4. zadnja rečenica zamjenjuje se sljedećim:

„Iznos antidampinške pristojbe ne prelazi utvrđeni iznos utvrđene dampinške marže. Osim u slučaju kada se utvrdi postojanje strukturnih poremećaja u vezi sa sirovinama u zemlji izvoznici u pogledu dotičnog proizvoda, taj je iznos utvrđeni iznos utvrđene dampinške marže, ali trebao bi biti manji od dampinške marže ako bi takva manja pristojba bila prikladna je taj manji iznos dostatan za uklanjanje štete industriji za industriju Unije.”

Takva niža pristojba ne primjenjuje se u sljedećim okolnostima:

(a)

(b)

(c)	kada podnositelj žalbe predstavlja različitu i rascjepkanu industriju koja se većim dijelom sastoji od MSP-ova;

(d)	kada se ispitnim postupkom ili zasebnim antisubvencijskim ispitnim postupkom utvrdi da zemlja izvoznica osigurava jednu ili više subvencija proizvođačima izvoznicima dotičnog proizvoda.

Članak 11. mijenja se kako slijedi:

(-a)

stavak 2 drugi podstavak. zamjenjuje se sljedećim:

„Revizija se pokreće ako zahtjev sadrži dostatne dokaze da bi istekom mjera vjerojatno došlo do nastavka ili ponavljanja dampinga i štete. Vjerojatnost se može, na primjer, pokazati dokazivanjem nastavljanja dampinga i štete, odnosno dokazivanjem da je uklanjanje štete posljedica, djelomično ili jedino, postojanja mjera ili dokazivanjem da su okolnosti izvoznika ili uvjeti na tržištu takvi da ukazuju na vjerojatnost daljnjeg štetnog dampinga. Ova vjerojatnost može se na jednak način pokazati postojanošću smetnji koje dolaze od zemlje izvoznice.”; [Am. 77/rev]

(a)

u stavku 5. dodaje se sljedeći podstavak:

„Ako nakon ispitnog postupka prema stavku 2. mjera istekne, sve pristojbe prikupljene od datuma pokretanja takvog ispitnog postupka vraćaju se, pod uvjetom da su to zatražila nacionalna carinska tijela i da su to odobrila ta nadležna tijela u skladu s mjerodavnim carinskim zakonodavstvom Unije u vezi s povratom i otpustom pristojbe. Ovakav povrat ne dovodi do toga da dotična nacionalna carinska tijela plaćaju kamate.” [Am. 35]

(b)	stavak 9. briše se.

Članak 13. mijenja se kako slijedi:

(a)	u stavku 3. druga rečenica zamjenjuje se sljedećim: „Postupci se pokreću nakon konzultacija sa Savjetodavnim odborom, na temelju uredbe Komisije, a koja također sadržava uputu carinskim tijelima da uvoz uvjetuju evidentiranjem sukladno članku 14. stavku 5. ili traženjem jamstava.”

(b)

u stavku 4. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Uvoz ne podliježe evidentiranju prema članku 14. stavku 5. ili mjerama, ako njime trguju poduzeća koja se koriste izuzećima. Zahtjevi za izuzećima, valjano potkrijepljeni dokazima, dostavljaju se u rokovima utvrđenima uredbom Komisije koja pokreće ispitni postupak. Ako se praksa, postupak ili djelatnost za izbjegavanje mjera odvijaju izvan Unije, proizvođačima dotičnog proizvoda za koje se utvrdi da nisu uključeni u izbjegavanje mjera, kako je definirano u stavcima 1. i 2. ovog članka, mogu se odobriti izuzeća. Ako se praksa, postupak ili djelatnost za izbjegavanje mjera odvijaju unutar Unije, uvoznicima koji mogu dokazati da nisu uključeni u izbjegavanje mjera, kako je definirano u stavcima 1. i 2. ovog članka, mogu se odobriti izuzeća.”

6a.	U članku 14. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim: „3. Posebne odredbe, osobito u vezi sa zajedničkom definicijom pojma podrijetla, a kako su sadržane u Uredbi (EEZ) br. 2913/92 ili u skladu s njegovim člankom 2., mogu se donijeti prema ovoj Uredbi.”; [Am. 36]

(6b)

U članku 14. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5. Nakon što je pravovremeno obavijestila države članice, Komisija može naložiti carinskim tijelima da poduzmu odgovarajuće mjere evidentiranja uvoza tako da se na taj uvoz mjere mogu naknadno primijeniti od datuma takve evidencije. Na zahtjev proizvođača Unije, koji sadrži dostatne dokaze za opravdanje mjera, uvozi se podvrgavaju evidentiranju. Uvozi mogu podlijegati evidentiranju i na inicijativu same Komisije.

Uvozi se podvrgavaju evidentiranju od datuma pokretanja istrage kada pritužba proizvođača Unije sadrži zahtjev za evidentiranje i dostatne dokaze za opravdanje takve mjere.

Evidentiranje se propisuje uredbom u kojoj je navedena svrha mjera i, ako je primjenjivo, procijenjeni iznos mogućih budućih obveza. Evidentiranje se primjenjuje na uvoze u razdoblju od najviše devet mjeseci.” [Am. 79]

6c.

U članku 14. stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6. Države članice izvješćuju Komisiju svaki mjesec o uvoznoj trgovini proizvodima na koje se primjenjuje ispitni postupak i mjere, kao i o iznosu pristojba naplaćenih prema ovoj Uredbi. Komisija može, po primitku izričitog i obrazloženog zahtjeva zainteresirane stranke te nakon konzultiranja odbora iz članka 15. stavka 2. donijeti odluku o predaji informacija o količini i vrijednosti uvoza tih proizvoda zainteresiranim strankama.” [Am. 75]

6d.

U članku 14. dodaje se sljedeći stavak:

„7a. Kad god Komisija namjerava usvojiti ili objaviti dokument kojemu je namjera pojasniti ustanovljenu praksu Komisije s obzirom na primjenu ove Uredbe u bilo kojem njezinom segmentu, Komisija se prije usvajanja ili objave savjetuje s Europskim parlamentom i Vijećem i uzima njihova stajališta u obzir, s ciljem postizanja konsenzusa u vezi s odobrenjem određenog dokumenta. Sve naknadne izmjene takvih dokumenata podliježu navedenim postupovnim zahtjevima. U svakom slučaju svi dokumenti potpuno su usklađeni s odredbama ove Uredbe. Ni jedan takav dokument ne smije proširiti diskrecijsko pravo Komisije, kako je tumači Sud Europske unije u donošenju mjera.” [Am. 39]

U članku 17. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. U slučajevima kada je broj proizvođača u Uniji, izvoznika ili uvoznika koji uz pristanak surađuju u ispitnom postupku ili vrsta proizvoda ili transakcija u Uniji velik, ispitni postupak može se ograničiti na razuman broj stranaka, proizvoda ili transakcija upotrebom statistički valjanih uzoraka na temelju raspoloživih podataka dostupnih u vrijeme odabira ili na najveći reprezentativni obujam proizvodnje, prodaje ili izvoza koji se razumno može ispitati u raspoloživom razdoblju. U slučaju različitih i rascjepkanih industrijskih sektora, uglavnom sastavljenih od MSP-ova, konačan odabir stranaka treba, kada je moguće, uzimati u obzir njihov udio u dotičnom sektoru.”; [Am. 40]

Nakon članka 19. Umeće se sljedeći članak:

„Članak 19.a

Informacija o privremenim mjerama

1. Proizvođači, uvoznici i izvoznici Unije i njihove predstavničke udruge te predstavnici zemlje izvoznice mogu zatražiti informacije o planiranom uvođenju privremenih pristojbi. Zahtjevi za takvim informacijama predaju se u pisanom obliku unutar roka propisanog u obavijesti o pokretanju postupka. Takve se informacije dostavljaju navedenim strankama najmanje dva tjedna prije isteka roka iz članka 7. stavka 1. za uvođenje privremenih pristojbi. Takve informacije mogu uključivati:

(a)	sažetak predloženih pristojbi isključivo u informativne svrhe, i

(b)	pojedinosti o izračunu dampinške marže i marže prikladne za uklanjanje štete industriji Unije, pri čemu se uzima u obzir potreba poštovanja obveza u pogledu povjerljivosti iz članka 19. Stranke imaju rok od tri radna dana u kojem mogu podnijeti primjedbe na točnost izračuna. [Am. 41]

2. U slučajevima kada ne postoji namjera da se uvedu privremene pristojbe nego se nastavlja ispitni postupak, zainteresirane stranke će o neuvođenju pristojbi biti obaviještene dva tjedna prije isteka roka iz članka 7. stavka 1. za uvođenje privremenih pristojbi.”

Članak 21. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Radi uspostave zdrave osnove na kojoj tijela mogu uzeti u obzir sva mišljenja i sve podatke pri donošenju odluke o tome je li uvođenje mjera u interesu Unije ili nije, proizvođači Unije, uvoznici i njihove udruge, korisnici i organizacije potrošača koje ih predstavljaju mogu se, u rokovima navedenim u obavijesti o pokretanju antidampinškog ispitnog postupka, javiti i Komisiji dostaviti podatke. Podaci, ili njihovi sažeci stavljaju se na raspolaganje drugim strankama navedenim u ovom članku, a koje imaju pravo odgovoriti na te podatke.” [Am. 42]

9a.	U članku 22. umeće se sljedeći stavak: „1a. Čim sve države članice ratificiraju nove Konvencije Međunarodne organizacije rada (ILO), Komisija sukladno tomu ažurira Prilog I.a, i to u skladu s postupkom utvrđenim u članku 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.”; [Am. 43]

9b.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 22.a

Izvješće

1. Kako bi se olakšalo praćenje provedbe Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća, Komisija, uzimajući u obzir zaštitu povjerljivih informacija u smislu članka 19., Europskom parlamentu i Vijeću predlaže godišnje izvješće o primjeni i provedbi ove Uredbe kao dijela dijaloga trgovinskog zaštitnog instrumenta između Komisije, Europskog parlamenta i Vijeća. To izvješće uključuje informacije o primjeni privremenih i konačnih mjera, prekidu ispitnih postupaka bez mjera, preuzetim obvezama, ponovljenim ispitnim postupcima, revizijama i posjetima radi provjere te aktivnostima raznih tijela odgovornih za nadzor provedbe ove Uredbe i ispunjenje obveza koje iz nje proizlaze. Izvješće također obuhvaća upotrebu trgovinskih zaštitnih instrumenata trećih zemalja osmišljenih za Uniju, informacije o oporavku industrije Unije na koje se odnose uvedene mjere i žalbe na uvedene mjere. Izvješće uključuje aktivnosti osobe zadužene za saslušanja Glavne uprave za trgovinu Komisije i Službe za pomoć malim i srednjim poduzećima za provedbe ove Uredbe.

2. Europski parlament može, u roku od jednog mjeseca nakon što Komisija podnese izvješće, pozvati Komisiju na ad hoc sastanak svog nadležnog odbora kako bi predstavila i objasnila pitanja povezana s provedbom ove Uredbe. Izvješće također može podlijegati rezoluciji.

3. Najkasnije šest mjeseci nakon podnošenja izvješća Europskom parlamentu i Vijeću, Komisija objavljuje izvješće.” [Am. 44]

9c.

Dodaje se sljedeći Prilog:

„Prilog I.a

Konvencije Međunarodne organizacije rada (ILO) iz članaka 7., 8. i 9.

Konvencija o obveznom ili prisilnom radu, br. 29 (1930.)

Konvencija o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje, br. 87 (1948.)

Konvencija o primjeni načela o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje, br. 98 (1949.)

Konvencija o jednakoj naknadi za muškarce i žene za rad jednake vrijednosti, br. 100 (1951.)

Konvencija o ukidanju prisilnog rada, br. 105 (1957.)

Konvencija o diskriminaciji vezano uz zapošljavanje i zanimanje, br. 111 (1958.)

Konvencija o najnižoj dobi za zapošljavanje, br. 138 (1973.)

Konvencija o zabrani i trenutnim djelovanjima za ukidanje najgorih oblika dječjeg rada, br. 182 (1999.)”; [Am. 45]

Članak 2.

Uredba (EZ) br. 597/2009 mijenja se kako slijedi:

-1.	Naslov se zamjenjuje sljedećim: „Uredba Vijeća (EZ) br. 597/2009 od 11. lipnja 2009. o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije”; [Am. 46]

-1a.

Umeće se sljedeća uvodna izjava:

„(9a)

Subvencije protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, kao opće pravilo zabranjene su unutar Unije u skladu s člankom 107. stavkom 1. UFEU-a. Stoga kompenzacijske mjere koje su odobrile treće zemlje posebno narušavaju trgovinu. Iznos državne pomoći koji odobrava Komisija s vremenom je postupno smanjen. Za antisubvencijski instrument, pravilo o nižoj pristojbi stoga se više ne bi trebalo primjenjivati na uvoze iz zemlje ili zemalja koje provode subvencioniranje.”; [Am. 47]

-1b.

U članku 1. stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:

„Uporaba bilo kojeg subvencioniranog proizvoda u vezi s istraživanjem epikontinentalnog pojasa ili isključivog gospodarskog pojasa neke države članice, odnosno iskorištavanjem njezinih resursa, tretira se kao uvoz u skladu s ovom Uredbom te shodno tome podliježe plaćanju pristojbe kada nanosi štetu industriji Unije.”;[Am. 48]

U članku 9. stavku 1. uvodne riječi zamjenjuju se sljedećim:

1a.

U članku 10. stavku 1., prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„1. Osim kako je predviđeno stavkom 8., ispitni postupak radi utvrđivanja postojanja, stupnja i učinka navodnog dampinga pokreće se na temelju pisanog zahtjeva fizičke ili pravne osobe, ili udruženja koje nema pravnu osobnost, a koje djeluje u ime industrije Unije . Pritužbu također mogu zajednički podnijeti industrija Unije, ili bilo koja fizička ili pravna osoba ili udruženje koje nema pravnu osobnost, a koje djeluje u njezino ime, i trgovački sindikati.”; [Am. 91]

1b.

U članku 10. stavku 6. dodaje se sljedeći podstavak:

„U slučaju raznolikih i rascjepkanih industrijskih sektora koje u velikoj mjeri čine mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) Komisija pruža pomoć u postizanju tih graničnih pragova putem pružanja potpore Službi za pomoć malim i srednjim poduzećima.”; [Am. 94]

1c.

U članku 10. stavak 8. zamjenjuje se sljedećim:

„8. Ako, u posebnim okolnostima, a osobito kad se tiču različitih i rascjepkanih sektora koji se uglavnom sastoje od malih i srednjih poduzeća (MSP-ova), Komisija odluči pokrenuti ispitni postupak bez primitka pisanog zahtjeva industrije Unije ili u njezino ime, pokreće ga na temelju dostatnih dokaza o postojanju subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, štete i uzročno-posljedične veze, čime se opravdava pokretanje postupka, a kako je opisano u stavku 2.”; [Am. 49]

1d.

U članku 11. stavak 9. zamjenjuje se sljedećim:

„9. Kad god je moguće, za postupke pokrenute prema članku 10. stavku 11., ispitni postupak završava u roku kraćem od devet mjeseci. U svakom slučaju, navedeni ispitni postupci završavaju u roku od 10 mjeseci od pokretanja postupka u skladu sa zaključcima donesenim prema članku 13. za preuzimanje obveze ili sa zaključcima donesenim prema članku 15. za konačnu mjeru. Kad god je moguće, a osobito kada se tiču različitih i rascjepkanih sektora koje u velikoj mjeri čine MSP-ovi, razdoblja ispitivanja poklapaju se s financjskom godinom.”; [Am. 51]

U članak 11. dodaje se novi sljedeći stavak:

„11. Proizvođači Od proizvođača Unije sa sličnim proizvodima traži se da surađuju dužni su surađivati u postupcima pokrenutim prema članku 10. stavku 8 , s izuzetkom malih i mikro- proizvođača Unije. ” [Am. 50]

11a. Komisija u kontekstu slučajeva protiv subvencioniranja, Službom za pomoć MSP-ovima olakšava pristup instrumentu za različite i rascjepkane sektore koje u velikoj mjeri čine MSP-ovi.

Služba za pomoć MSP-ovima podiže svijest o instrumentu, osigurava informacije i objašnjenja o slučajevima vezanim uz podnošenje zahtjeva te bolju prezentaciju dokaza o subvencijama na koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere i šteti. Služba za pomoć MPS-ovima stavlja na raspolaganje standardne obrasce za statističke podatke koje treba podnijeti za odgovarajuće svrhe i upitnike.

Nakon pokretanja ispitnog postupka Služba za pomoć MSP-ovima obavješćuje MSP-ove i njihova odgovarajuća udruženja koja će vjerojatno biti pogođena pokretanjem postupaka te važnim rokovima za evidentiranje u svojstvu zainteresirane stranke.

Služba za pomoć MSP-ovima pomaže u rješavanju problema vezanih uz ispunjavanje upitnika pri čemu posebnu pozornost treba obratiti upitima MSP-ova u pogledu ispitnih postupaka pokrenutih prema članku 10. stavku 8. U mjeri u kojoj je moguće, služba pomaže umanjiti opterećenje koje nastaje zbog jezičnih barijera.

U slučaju kada MSP-ovi osiguraju dokaze koji, prima facie, potvrđuju postojanje subvencija na koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere, Služba za pomoć MSP-ovima osigurava MSP-ovima informacije o razvoju opsega i vrijednosti uvoza dotičnog proizvoda u skladu s člankom 24. stavkom 6.

Služba za pomoć MSP-ovima također pruža smjernice o dodatnim načinima sudjelovanja i povezivanja s osobom zaduženom za saslušanja i nacionalnim carinskim tijelima. Služba za pomoć MSP-ovima također obavješćuje MSP-ove o mogućnostima i uvjetima pod kojima bi mogli zatražiti reviziju mjera i povrat plaćenih pristojbi za uvođenje kompenzacijskih mjera. [Am. 52]

11b. Komisija svim zainteresiranim strankama osigurava najbolji mogući pristup informacijama omogućavanjem informacijskog sustava kojim se zainteresirane stranke obavješćuju kada se nove nepovjerljive informacije dodaju u spise o ispitnim postupcima. Nepovjerljive informacije također se daju na raspolaganje na internetskoj platformi. [Am. 53]

11c. Komisija štiti učinkovito ostvarivanje postupovnih prava zainteresiranih stranaka i osigurava da su postupci nepristrani, objektivni i provedeni u razumnom vremenskom roku, po potrebi uz pomoć osobe zadužene za saslušanja. [Am. 54]

11d. Komisija na zahtjev zainteresiranih stranaka objavljuje upitnike za upotrebu u ispitnim postupcima na svim službenim jezicima Unije.”; [Am. 55]

Članak 12. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(-a)	drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim: „Privremene se mjere uvode najranije 60 dana od pokretanja postupka i najkasnije šest mjeseci od pokretanja postupka.”; [Am. 56]

(a)	treći podstavak 3. zamjenjuje se sljedećim: „Iznos privremene kompenzacijske pristojbe ne prelazi privremeno utvrđeni ukupni iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere.”

(b)	sljedeći je podstavak dodan na kraju: „Privremene se pristojbe ne primjenjuju unutar razdoblja od dva tjedna nakon slanja informacija zainteresiranim strankama u skladu s člankom 29.b. Davanje takvih informacija ne dovodi u pitanje bilo koju naknadnu odluku Komisije.” [Am. 57]

3a.

U članku 13. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Pod uvjetom da je u prethodnom pozitivnom ispitivanju utvrđeno postojanje subvencije i štete, Komisija može prihvatiti dobrovoljne ponude za preuzimanjem obveze, prema kojima:

(a)	zemlja podrijetla i/ili izvoza suglasna je ukloniti ili ograničiti subvenciju ili poduzeti druge mjere glede učinaka subvencije; ili

(b)

svaki se uvoznik obveže revidirati cijene ili ne izvoziti prema dotičnim područjima sve dok izvozi koriste subvencije protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, pod uvjetom da je Komisija, nakon specifičnog konzultiranja sa Savjetodavnim odborom, utvrdila da se štetni učinci subvencioniranja time uklanjaju.

U tom slučaju, i sve dok je preuzeta obveza na snazi, na navedene uvoze dotičnih proizvoda proizvedenih od strane društava iz odluke Komisije kojom su prihvatile preuzimanje obveza i svake kasnije izmjene odluke, ne primjenjuju se privremene pristojbe koje je uvela Komisija u skladu s člankom 12. stavkom 3. i konačne pristojbe koje je uvelo Vijeće u skladu s člankom 15. stavkom 1.

Pravilo o nižoj pristojbi ne primjenjuje se na cijene dogovorene prema preuzetoj obvezi u okviru antisubvencijskih postupaka.”; [Am. 58]

3b.

U članku 13. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4. Stanke koje nude preuzimanje obveze trebaju dostaviti smislenu verziju obveze koja nije povjerljive prirode, a kako bi se ista mogla staviti na raspolaganje zainteresiranim strankama u ispitnom postupku, Europskom parlamentu i Vijeću. Od stranaka se traži da objave što više informacija o sadržaju i prirodi preuzimanja obveze, uzimajući u obzir zaštitu povjerljivih informacija u smislu članka 29. Nadalje, Komisija se savjetuje s industrijom Unije u vezi s glavnim značajkama i izvršavanjem preuzete obveze prije prihvaćanja svake takve ponude.”; [Am. 59]

U članku 14. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5. Vrijednost subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere smatra se de minimis ako je vrijednost subvencije manja od 1 % ad valorem, osim u vezi s ispitnim postupcima koji se odnose na uvoz iz zemalja u razvoju, pri čemu de minimis prag iznosi 2 % ad valorem.”;

5.	U članku 15. stavku 1. posljednji podstavak zamjenjuje se sljedećim: „Iznos kompenzacijske pristojbe ne prelazi utvrđeni iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere.”

Članak 22. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:

„Ako nakon ispitnog postupka u skladu s člankom 18. mjera istekne, sve se pristojbe naplaćene nakon datuma pokretanja takvog postupka nadoknađuju. Povrat treba zatražiti od nacionalnih carinskih tijela u skladu s primjenjivim carinskim propisima Unije.” [Am. 60]

(b)	stavak 6. briše se.

Članak 23. mijenja se kako slijedi:

(a)	u drugoj rečenici stavka 4. izraz „može sadržavati” zamjenjuje se riječju „sadržava”.

(b)	u stavku 6. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim: „Ako se praksa, postupak ili djelatnost za izbjegavanje mjera odvijaju izvan Unije, proizvođačima dotičnog proizvoda za koje se utvrdi da nisu uključeni u izbjegavanje mjera, kako je definirano u stavku 3., mogu se odobriti izuzeća.”;

(c)	u stavku 6. treći podstavak zamjenjuje se sljedećim: „Ako se praksa, postupak ili djelatnost za izbjegavanje mjera odvijaju unutar Unije, uvoznicima koji mogu dokazati da nisu uključeni u izbjegavanje mjera, kako je definirano u stavku 3., mogu se odobriti izuzeća.”;

7a.	U članku 24. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim: „5. Posebne odredbe, osobito u vezi sa zajedničkom definicijom pojma podrijetla, a kako su sadržane u Uredbi (EEZ) br. 2913/92 ili u skladu s njegovim člankom 2., mogu se donijeti prema ovoj Uredbi.”; [Am. 61]

7.b

U članku 24. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

Na zahtjev proizvođača Unije, koji sadrži dostatne dokaze za opravdanje mjera, uvozi se podvrgavaju evidentiranju. Uvozi mogu podlijegati evidentiranju i na inicijativu same Komisije.

Uvozi se podvrgavaju evidentiranju od datuma pokretanja istrage kada pritužba proizvođača Unije sadrži zahtjev za evidentiranje i dostatne dokaze za opravdanje takve mjere.

7c.

U članku 24. stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6. Države članice izvješćuju Komisiju svaki mjesec o uvoznoj trgovini proizvodima na koje se primjenjuje ispitni postupak i mjere, kao i o iznosu pristojba naplaćenih prema ovoj Uredbi. Komisija može, po primitku izričitog i obrazloženog zahtjeva zainteresirane stranke te nakon konzultiranja odbora iz članka 25. stavka 2. donijeti odluku o predaji informacija o količini i vrijednosti uvoza tih proizvoda zainteresiranim strankama.”;[Am. 76]

7d.

U članku 24. dodaje se sljedeći stavak:

„7a. Kad god Komisija namjerava usvojiti ili objaviti dokument kojemu je namjera pojasniti ustanovljenu praksu Komisije s obzirom na primjenu ove Uredbe u bilo kojem njezinom segmentu, Komisija se prije usvajanja ili objave savjetuje s Europskim parlamentom i Vijećem i uzima njihova stajališta u obzir, s ciljem postizanja konsenzusa u vezi s odobrenjem određenog dokumenta. Sve naknadne izmjene takvih dokumenata podliježu navedenim postupovnim zahtjevima. U svakom će slučaju svi dokumenti biti potpuno usklađeni s odredbama ove Uredbe. Ni jedan takav dokument ne smije proširiti diskreciju Komisije, kako je tumači Sud Europske unije u donošenju mjera.”; [Am. 64]

U članku 27. stavku stavak 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„1. U slučajevima kada je broj proizvođača Unije, izvoznika ili uvoznika koji sudjeluju u istrazi , vrsta proizvoda ili transakcija velik, ispitni postupak može se ograničiti na:”

(a)	razuman broj stranaka, proizvoda ili transakcija korištenjem statistički valjanih uzoraka na temelju raspoloživih podataka u vrijeme odabira; ili

(b)	najveći reprezentativni obujam proizvodnje, prodaje ili izvoza koji se razumno može ispitati u raspoloživom razdoblju.

U slučaju različitih i rascjepkanih industrijskih sektora, uglavnom sastavljenih od MPS-ova, konačan odabir stranaka treba, kada je moguće, uzimati u obzir njihov udio u dotičnom sektoru.” [Am. 65]

Nakon članka 29. umeće se sljedeći članak:

„Članak 29.b

Informacija o privremenim mjerama

1. Proizvođači, uvoznici i izvoznici Unije i njihove predstavničke udruge te zemlje porijekla i/ili izvoznice mogu zatražiti informacije o planiranom uvođenju privremenih pristojbi. Zahtjevi za takvim informacijama predaju se u pisanom obliku unutar roka propisanog u obavijesti o pokretanju postupka. Takve se informacije pružaju navedenim strankama najmanje dva tjedna prije isteka roka iz članka 12. stavka 1. za uvođenje privremenih pristojbi.

Takve informacije uključuju:

(a)	sažetak predloženih pristojbi isključivo u informativne svrhe, i

(b)	pojedinosti o izračunu dampinške marže i marže prikladne za uklanjanje štete industriji Unije, pri čemu se uzima u obzir potreba poštovanja obveza u pogledu povjerljivosti iz članka 29. Stranke imaju rok od tri radna dana u kojem mogu podnijeti primjedbe na točnost izračuna.

2. U slučajevima kada ne postoji namjera da se uvedu privremene pristojbe nego se nastavlja ispitni postupak, zainteresirane stranke trebaju biti obaviještene o neuvođenju pristojbi dva tjedna prije isteka roka iz članka 12. stavka 1. za uvođenje privremenih pristojbi.” [Am. 66]

10.

Članak 31. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Radi uspostave zdrave osnove na kojoj tijela mogu uzeti u obzir sva mišljenja i sve podatke pri donošenju odluke o tome je li uvođenje mjera u interesu Unije ili nije, proizvođači Unije, uvoznici i njihove udruge, korisnici i organizacije potrošača koje ih predstavljaju mogu se, u rokovima navedenim u obavijesti o pokretanju ispitnog postupka za utvrđivanje kompenzacijske pristojbe, javiti i Komisiji dostaviti podatke. Podaci, ili njihovi sažeci, stavljaju se na raspolaganje drugim strankama navedenim u ovom stavku, a koje imaju pravo odgovoriti na te podatke.” [Am. 67]

10a.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 33.a

Izvješće

3. Najkasnije šest mjeseci nakon podnošenja izvješća Europskom parlamentu i Vijeću, Komisija objavljuje izvješće.” [Am. 68]

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Uredba se sjedinjuje s Uredbom (EZ) br. 1225/2009 i Uredbom (EZ) br. 597/2009 do … (*2) . [Am. 69]

Članak 4.

Ova se Uredba primjenjuje kod svih ispitnih postupaka za koje je obavijest o pokretanju postupka u skladu s člankom 10. stavkom 11. Uredbe (EZ) br. 597/2009 ili člankom 5. stavkom 9 Uredbe (EZ) br. 1225/2009 objavljena u Službenom listu Europske unije nakon dana stupanja na snagu ove uredbe.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu…,

Za Europski parlament

Predsjednik

Za Vijeće

Predsjednik

(1) Stajalište Europskog parlamenta od 16. travnja 2014.

(2) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.).

(3) Uredba Vijeća (EZ) br. 597/2009 od 11. lipnja 2009. o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 188, 18.7.2009., str. 93.).

(*2) Tri mjeseca od datuma stupanja na snagu ove Uredbe.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/952

P7_TA(2014)0421

Statut i financiranje europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o statutu i financiranju europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada (COM(2012)0499 – C7-0288/2012 – 2012/0237(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/94)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0499),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 224. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0288/2012),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda od 7. veljače 2013. (1),

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 13. veljače 2013. (2),

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 31. siječnja 2013. (3),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 6. travnja 2011. o primjeni Uredbe (EZ) br. 2004/2003 o propisima koji uređuju političke stranke na europskoj razini i pravilima o njihovom financiranju (4),

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 5. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja i mišljenja Odbora za proračune i Odbora za pravna pitanja (A7-0140/2013),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 67, 7.3.2013., str. 1.

(2) SL C 133, 9.5.2013., str. 90.

(3) SL C 62, 2.3.2013., str. 77.

(4) SL C 296 E, 2.10.2012., str. 46.

P7_TC1-COD(2012)0237

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. …/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o statutu i financiranju europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU, Euratom) br. 1141/2014.)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/953

P7_TA(2014)0422

Financiranje europskih političkih stranaka ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća kojom se mijenja Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 o financiranju europskih političkih stranaka (COM(2012)0712 – C7-0393/2012 – 2012/0336(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/95)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0712),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 322. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0393/2012),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda od 7. veljače 2013. (1),

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 31. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune i mišljenje Odbora za ustavna pitanja (A7-0200/2013),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 67, 7.3.2013., str. 1.

P7_TC1-COD(2012)0336

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. …/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 u pogledu financiranja europskih političkih stranaka

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU, Euratom) br. 1142/2014.)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/954

P7_TA(2014)0423

Financijska pravila koja se primjenjuju na opći proračun Unije ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu uredbe Europskog Parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002; (COM(2013)0639 – C7-0303/2013 – 2013/0313(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/96)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0639),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 322. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju na temelju kojeg je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0303/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda od 3. prosinca 2013. (1),

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 28. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A7-0108/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

prihvaća zajedničku izjavu Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije priloženu ovoj Rezoluciji;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 4, 8.1.2014., str. 1.

P7_TC1-COD(2013)0313

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU, Euratom) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU, Euratom) br. 547/2014.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Zajednička izjava o zasebnoj razrješnici za zajednička poduzeća u skladu s člankom 209. Financijske uredbe

Europski parlament, Vijeće i Komisija slažu se da se zajednička poduzeća trebaju osnovati u skladu s člankom 209. Financijske uredbe kako bi mogla imati koristi od pojednostavljenih financijskih pravila i bolje se prilagoditi svojoj javno-privatnoj naravi.

Međutim, navedene institucije također se slažu:

—

U pogledu specifične naravi i trenutačnog statusa zajedničkih poduzeća, te da bi se osigurao kontinuitet sa 7. okvirnim programom, zajednička poduzeća trebaju i dalje podlijegati zasebnoj razrješnici koju, na prijedlog Vijeća, daje Europski parlament. Stoga će se specifična odstupanja od članka 209. Financijske uredbe uvesti u osnivačke akte zajedničkih poduzeća koja se utemeljuju u sklopu programa Obzor 2020. Ta odstupanja odnosit će se na zasebnu razrješnicu te će uključivati sve potrebne dodatne prilagodbe.

—	Kako bi se zajedničkim poduzećima omogućilo da odmah iskoriste pojednostavljenja koja su uvedena u novi financijski okvir, na snagu treba stupiti Delegirana uredba Komisije od 30. rujna 2013. o oglednoj financijskoj uredbi za tijela javno-privatnog partnerstva iz članka 209. Financijske uredbe.

Europski parlament i Vijeće primaju na znanje da Komisija:

—	osigurava uključivanje odstupanja od ogledne financijske uredbe za tijela javno-privatnog partnerstva u financijska pravila zajedničkih poduzeća kako bi se prikazalo uvođenje zasebne razrješnice u njihove osnivačke akte;

—	namjerava predložiti relevantne izmjene članka 209. i članka 60. stavka 7. Financijske uredbe u okviru njezine buduće revizije.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/956

P7_TA(2014)0424

Emisije ugljičnog dioksida iz pomorskog prometa ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o praćenju i provjeravanju emisija ugljičnog dioksida iz pomorskog prometa i izvješćivanju o njima te o izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 (COM(2013)0480 – C7-0201/2013 – 2013/0224(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/97)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0480),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 192. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0201/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 16. Listopada 2013. (1),

—	nakon savjetovanja s Odborom regija,

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenja Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i Odbora za promet i turizam (A7-0080/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 67, 6.3.2014., str. 170.

P7_TC1-COD(2013)0224

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. …/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o praćenju i provjeravanju emisija ugljičnog dioksida stakleničkih plinova iz pomorskog prometa i izvješćivanju o njima te o izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 [Am. 1]

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

djelujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Paketom mjera u vezi s klimom i energetikom (4) kojim se poziva sve gospodarske sektore na davanje doprinosa za postizanje smanjenja emisija, uključujući međunarodni pomorski promet, određuje se jasna dužnost: „… U slučaju da države članice ne odobre nijedan međunarodni sporazum koji bi bio sklopljen u okviru Međunarodne pomorske organizacije (MPO) i imao za cilj smanjivanje emisija iz međunarodnog pomorskog prometa, ili da Zajednica do 31. prosinca 2011. ne odobri nijedan takav sporazum sklopljen u okviru UNFCCC-a, Komisija treba dati prijedlog da se emisije iz međunarodnog pomorskog prometa uključe u obveze smanjenja emisija na razini Zajednice, s ciljem da predloženi akt stupi na snagu do 2013. Takav prijedlog treba svesti na minimum bilo kakav negativni učinak na konkurentnost Zajednice, istodobno uzimajući u obzir potencijalnu dobrobit za okoliš.”

(1a)	Pomorski promet utječe na globalnu klimu i kvalitetu zraka, kao rezultat emisija ugljičnog dioksida (CO2) i ostalih emisija, uključujući dušikove okside (NOx), sumporne okside (SOx), metan (CH4), čestice i crni ugljik. [Am. 2]

(1b)

Međunarodni pomorski promet ostaje jedina vrsta prijevoza koja nije obuhvaćena obvezanosti Unije na smanjenje emisije stakleničkih plinova. Prema ocjeni učinka koja je priložena prijedlogu ove Uredbe emisije ugljičnog dioksida iz međunarodnog pomorskog prometa povezane s Unijom od 1990. do 2007. povećale su se za 48 %. [Am. 3]

(1c)

U svijetlu ubrzanog razvoja znanstvenog shvaćanja učinka pomorskog prometa koji nije povezan s CO2 na globalnu klimu u smislu ove Uredbe potrebno je redovito provoditi ažuriranu ocjenu tog učinka. Na temelji svojih ocjena i uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 14. rujna 2011. o sveobuhvatnom pristupu emisijama klimatski bitnih antropogenih plinova koje nisu povezane s CO2, Komisija treba provesti analizu utjecaja na politiku i mjera s ciljem smanjenja tih emisija. [Am. 4]

(1d)

Komisija bi također trebala poduzeti mjere za rješavanje drugih aktivnosti koje dovode do emisije stakleničkih plinova i zagađivača zraka koje nisu obuhvaćene ovom Uredbom, npr. uporabu rashladnih sredstava u ribarskim brodovima i emisije isparavanjem nastale utovarom i istovarom goriva i rasutog tereta (npr. hlapivi organski spojevi (HOS-ovi), čestice). [Am. 5]

(1e)

Bijelom knjigom Komisije „Plan za jedinstveni europski prometni prostor – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima” od 28. ožujka 2011. poziva se na smanjenje emisija iz pomorskog prometa za 40 % (za 50 % ako je izvedivo) do 2050. u usporedbi s razinama iz 2005., posebno primjenom načela „korisnik plaća” i „zagađivač plaća”. [Am. 6]

(1f)

Rezolucijom Parlamenta od 15. prosinca 2011. o „Planu za jedinstveni europski prometni prostor – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima” poziva se na jedinstveno smanjenje emisija ugljičnog dioksida i zagađivača od 30 % u pomorskom prometu diljem EU-a, čemu će doprinijeti sporazumi Međunarodne pomorske organizacije o indeksu oblikovanja energetske učinkovitosti (EEDI) i planu za upravljanje energetskom učinkovitošću broda (SEEMP). [Am. 7]

(2)

U srpnju 2011. MPO usvojila je tehničke i operativne mjere, posebno EEDI za nove brodove i SEEMP, koje će dovesti do poboljšanja u vezi sa smanjenjem očekivanog porasta emisija stakleničkih plinova, ali same ne mogu dovesti do potpunog smanjenja emisija stakleničkih plinova u međunarodnom pomorskom prometu radi postizanja svjetskog cilja da se povećanje globalnih temperatura ograniči na 2 oC.

(3)

U skladu s podacima Međunarodne pomorske organizacije, primjenom operativnih mjera i postojećih tehnologija posebna potrošnja energije i emisije ugljičnog dioksida brodova mogle bi se smanjiti od 25 % do 75 %; znatan dio tih mjera može se smatrati da su troškovno isplative ili da bi mogle sektoru ponuditi neto koristi isplativim jer se zbog smanjenih troškova za gorivo osigurava povrat svih operativnih troškova ili troškova ulaganja. [Am. 8]

(4)

Kako bi se smanjile emisije ugljičnog dioksida iz pomorskog prometa na razini Unije, i najbolja moguća opcija je i dalje provedba mjere utemeljene na tržištu, odnosno određivanje cijena za te emisije ili nameta, koje zahtijeva uspostavljanje sustava za praćenje i provjeravanje emisija stakleničkih plinova ugljičnog dioksida te izvješćivanje o njima (MRV) na temelju potrošnje goriva brodova kao prvog koraka Prikupljanje podataka o tim emisijama prvi je korak u pristupu u fazama za uključenje emisija iz pomorskog prometa , koji je opravdan potrebom smanjenja tih emisija, u obvezu Unije za smanjenje emisija stakleničkih plinova. Javni pristup podacima o emisijama doprinijet će uklanjanju tržišnih prepreka koje sprečavaju korištenje raznih troškovno neisplativih mjera za smanjenje emisija iz sektora. [Am. 9]

(5)

Usvajanje mjera za smanjenje emisija stakleničkih plinova i potrošnje goriva sprečavaju tržišna ograničenja kao što su nedostatak pouzdanih informacija o učinkovitosti potrošnje goriva na brodovima ili dostupnih tehnologija za nadogradnju brodova, nedostupnost sredstava za ulaganje u učinkovitost brodova i neusklađeni poticaji jer brodovlasnici ne bi imali koristi od svojih ulaganja u učinkovitost broda s obzirom na to da račune za gorivo plaćaju brodari.

(6)

Rezultati savjetovanja s dioničarima i rasprava s međunarodnim partnerima pokazuju da se postupno uključivanje emisija iz pomorskog prometa u obvezuobvezanost Unije na smanjenje stakleničkih plinova treba primijeniti provedbom stabilnog sustava MRV za emisije ugljičnog dioksida stakleničkih plinova iz pomorskog prometa kao prvog koraka uvođenje novih političkih instrumenata, točnije određivanje cijena za te emisije ili nameta, Ovaj pristup olakšava postizanje značajnog napretka na međunarodnoj razini u sporazumu o ciljevima smanjenja emisija stakleničkih plinova i daljnjih mjera za postizanje ovih smanjenja uz najmanje troškove. [Am. 10]

(7)

Očekuje se da će uvođenje sustava MRV Unije potaknuti smanjenje emisija do 2 % u usporedbi s uobičajenim poslovanjem i ukupnim smanjenjem neto troškova do 1,2 milijarde EUR do 2030. jer bi se time moglo pridonijeti uklanjanju tržišnih prepreka, posebno onih u vezi s nedostatkom informacija o učinkovitosti brodova. To smanjenje troškova prijevoza trebalo bi potaknuti međunarodnu trgovinu. Nadalje, stabilan sustav MRV preduvjet je za svaku mjeru utemeljenu na tržištu ili standard učinkovitosti primijenjen druge mjere usmjerene na pružanje boljeg temelja za primjenu načela „zagađivač plaća”, primijenjene na na razini Unije ili u svijetu. Budući da navigacija ima međunarodni karakter, najbolja i najučinkovitija metoda smanjivanja emisija u međunarodnom brodskom prometu bilo bi usklađeno postupanje na svjetskoj razini. Također se njime osiguravaju pouzdani podaci za postavljanje točnih ciljeva za smanjenje emisija i procjenu napretka u doprinosu pomorskog prometa postizanju niskougljičnog gospodarstva. [Am. 11]

(8)

Sva putovanja unutar Unije, sva dolazna putovanja iz zadnje luke koja nije u Uniji do prve luke pristajanja u Uniji i sva odlazna putovanja od luke u Uniji do sljedeće luke koja nije u Uniji trebalo bi smatrati mjerodavnima u svrhu praćenja. Potrebno je obuhvatiti i emisije stakleničkih plinova u lukama Unije, uključujući kada su brodovi na vezu ili se kreću unutar luke, posebno stoga jer su dostupne na raspolaganju stoje posebne mjere i alternativne tehnologije za njihovo smanjenje ili izbjegavanje , poput infrastruktura za električno spajanje brodova dok su na vezu . . Ova pravila trebala bi se na nediskriminirajući način primjenjivati na sve brodove neovisno o njihovoj zastavi. [Am. 12]

(8a)

S obzirom na opseg zemljopisnog područja i istovremenu potrebu za nadzorom emisija stakleničkih plinova izvan nadležnosti država članica te na uključivanje brodara registriranih diljem svijeta, Komisija bi trebala pravodobno i na primjeren način obavijestiti treće zemlje kako bi se osigurao najveći mogući stupanj međunarodnog prihvaćanja.[Am. 13]

(9)

Predloženi sustav MRV trebao bi imati oblik uredbe zbog složene i iznimno tehničke naravi odredbi koje se uvode, potrebe za jedinstvenim pravilima primjenjivima u cijeloj Uniji zbog međunarodne naravi pomorskog prometa i brojnih brodova koji će pristajati u lukama u različitim državama članicama te radi lakše provedbe u cijeloj Uniji.

(10)

Stabilan sustav MRV Unije za brodove trebao bi se temeljiti na izračunu emisija od potrošenog goriva potrošenog ili na točnom izvješćivanju o stvarnim emisijama na putovanjima od luka u Uniji i do njih jer podaci o prodaji goriva ne bi na prikladan način mogli pružiti točne procjene potrošnje goriva u okviru tog posebnog područja primjene zbog velike zapremnine spremnika za gorivo. [Am. 14]

(11)

Sustav MRV Unije također bi trebao pokrivati ostale informacije kako bi se dodatno analizirali pokretači koje se odnose na klimu, omogućujući određivanje učinkovitosti brodova ili daljnju analizu pokretača razvoja emisija, Ovo područje primjene također usklađuje sustav MRV Unije uskladio s međunarodnim inicijativama za uvođenje standarda učinkovitosti za postojeće brodove, pokrivajući i operativne mjere, te pridonosi doprinijelo ukidanju tržišnih prepreka povezanih s nedostatkom informacija. [Am. 15]

(12)

Kako bi se administrativni teret brodovlasnika i brodara sveo na najmanju mjeru, posebno za mala i srednja poduzeća, te kako bi se optimalno iskoristio omjer koristi i troškova sustava MRV a da se ne ugrozi cilj obuhvaćanja prevladavajućeg udjela emisija stakleničkih plinova iz pomorskog prometa, pravila za MRV trebala bi se primjenjivati samo na velike izvore emisija. Prag od 5 000 bruto tonaže (BT) odabran je nakon iscrpne objektivne analize veličina i emisija brodova koji pristaju u lukama Unije i isplovljavaju iz njih. Brodovi iznad 5 000 BT čine oko 55 % brodova koji pristaju u luke Unije i odgovorni su za oko 90 % povezanih emisija. Tim nediskriminirajućim pragom osiguralo bi se da su obuhvaćeni najvažniji izvori emisija. Niži prag doveo bi do višeg administrativnog tereta, dok bi viši prag ograničio pokrivenost emisija, a time i ekološku učinkovitost sustava.

(13)	Kako bi se dodatno smanjio administrativni napor za brodovlasnike i brodare, pravila praćenja trebala bi se usredotočiti na ugljični dioksid kao najvažniji staklenički plin iz pomorskog prometa koji čini do 98 % ukupnih emisija stakleničkih plinova ovog sektora. [Am. 17]

(14)

Pravila bi trebala voditi računa o postojećim zahtjevima i podacima koji su već dostupni na brodovima; stoga bi brodovlasnici trebali imati mogućnosti odabira jedne od sljedećih četiriju metoda praćenja: korištenje otpremnicama spremišta za gorivo, praćenje spremnika za gorivo spremišta, protokomjeri za predmetne procese izgaranja ili izravna mjerenja emisija. Pojedinačnim planom praćenja za brod trebao bi se dokumentirati odabir i osigurati dodatne informacije o primjeni odabrane metode.

(15)

Svako društvo koje je odgovorno za cjelokupno razdoblje izvješćivanja o brodu koji se upotrebljava za otpremničke usluge treba smatrati odgovornim za sve zahtjeve praćenja i izvješćivanja u vezi s tim razdobljem izvješćivanja, uključujući podnošenje izvješća o emisijama koja su verificirana na zadovoljavajući način. U slučaju promjene vlasništva, novi će vlasnik biti odgovoran samo za obveze praćenja i izvješćivanja u vezi s razdobljem izvješćivanja nakon stupanja na snagu promjene vlasništva. Kako bi olakšao izvršenje tih obveza, novi bi vlasnik trebao dobiti primjerak posljednjeg plana praćenja te, po potrebi, dokument o suglasnosti. Promjenom vlasništva trebao bi se promijeniti i plan praćenja kako bi novi brodovlasnik mogao sam odlučivati o metodologiji praćenja.

(16)

Druge stakleničke plinove, tvari koje utječu na klimu ili zagađivače zraka ne bi trebalo u ovoj fazi obuhvatiti sustavom Sustav MRV Unije prilika je za osiguravanje dosljedne regulacije sektora pomorskog prometa s obzirom na druge sektore, kako bi se izbjegli zahtjevi za postavljanje nedovoljno pouzdane i komercijalno nedostupne opreme za mjerenje koja bi mogla onemogućiti provedbu sustava MRV Unije.

(16a)

Konvencija MARPOL uključuje obveznu primjenu EEDI-a na nove brodove i korištenje SEEMP-a u cijeloj svjetskoj floti. [Am. 19]

(17)

Izvješćivanje i objavu podnesenih informacija trebalo bi organizirati na godišnjoj osnovi kako bi se smanjio administrativni teret za brodovlasnike i brodare. Pitanje povjerljivosti trebalo bi riješiti ograničenjem objave emisija, potrošnje goriva i informacija povezanih s učinkovitosti na godišnje prosjeke i ukupne brojke. Podatke podnesene Komisiji trebalo bi uključiti u statistiku ako su ti podaci važni za razvoj, izradu i širenje europske statistike u skladu s Odlukom Komisije 2012/504/EU (5).

(18)

Verifikacija koju provode akreditirani verifikatori treba se osigurati da planovi praćenja i izvješćivanje o emisijama budu točni i u skladu sa zahtjevima definiranima ovom Uredbom. Stoga su zahtjevi u pogledu stručnosti ključni za sposobnost verifikatora da provodi verifikacijske aktivnosti u skladu s ovom Uredbom. Stoga su zahtjevi u pogledu stručnosti ključni za sposobnost verifikatora da provodi verifikacijske aktivnosti u skladu s ovom Uredbom. Kao bitan element pojednostavljenja provjere, verifikatori bi trebali provjeriti pouzdanost podataka uspoređujući ih s procijenjenim podacima utemeljenima na podacima o praćenju broda i njihovim karakteristikama. Komisija može dati takve procjene. Verifikatori bi trebali biti neovisne i stručne osobe ili pravne osobe kojima akreditaciju dodjeljuje nacionalno akreditacijsko tijelo koje djeluje u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (6). [Am. 20]

(19)	Dokument o suglasnosti koji izdaje verifikator treba držati na brodu radi dokazivanja suglasnosti s obvezama praćenja, izvješćivanja i provjeravanja. Verifikatori bi trebali obavijestiti Komisiju o izdavanju takvih dokumenata.

(20)	S obzirom na iskustvo sa sličnim zadacima u vezi s pomorskom sigurnosti, Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA) trebala bi poduprijeti Komisiju u provođenju određenih zadataka.

(21)

Nesuglasnost s odredbama ove Uredbe treba dovesti do primjene sankcija. Izvršenje obveza u vezi sa sustavom MRV treba se temeljiti na postojećim instrumentima, to jest onima koji su uspostavljeni primjenom Direktive 2009/21/EZ (7) i Direktive 2009/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8), te informacijama o izdavanju dokumenta o suglasnosti. Dokument koji potvrđuje suglasnost broda s obvezama praćenja i izvješćivanja Komisija treba dodati popisu certifikata i dokumenata iz članka 13. stavka 1. Direktive 2009/16/EZ.

(22)

Direktiva 2009/16/EZ predviđa zadržavanje brodova koji nemaju potrebne certifikate. U slučaju da brodovi nisu zadovoljili obveze praćenja i izvješćivanja dulje od jednog razdoblja izvješćivanja, ipak je važno omogućiti protjerivanje. To treba provesti tako da se omogući ispravljanje situacije u razumnom roku.

(23)	Uredbu (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (9) treba izmijeniti kako bi se udovoljilo zahtjevima država članica za praćenje i izvješćivanje o emisijama ugljičnog dioksida iz pomorskog prijevoza u skladu s ovom Uredbom.

(24)

Sustav MRV Unije trebao bi poslužiti kao model za uvođenje globalnog sustava MRV. Globalni sustav MRV poželjniji je jer ga se zbog šireg područja primjene može smatrati učinkovitijim. U tom smislu Komisija bi s IMO-om i drugim nadležnim međunarodnim tijelima trebala redovito razmjenjivati bitne informacije o primjeni ove Uredbe te predavati odgovarajuće podneske IMO-u. Kada se postigne dogovor o globalnom sustavu MRV, Komisija bi trebala revidirati sustav MRV Unije radi njegove prilagodbe globalnom sustavu.

(25)

Radi iskorištavanja najboljih dostupnih praksi i znanstvenih dokaza na raspolaganju, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu preispitivanja određenih tehničkih aspekata praćenja i izvješćivanja o emisijama ugljičnog dioksida stakleničkih plinova iz brodova te daljnjeg određivanja pravila za provjeru izvješća o emisijama i akreditaciju verifikatora. Posebno je važno da Komisija provede odgovarajuća savjetovanja tijekom svojeg pripremnog rada, uključujući i ona na stručnoj razini. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti istovremeno, pravodobno i prikladno dostave Europskom parlamentu i Vijeću. [Am. 21]

(26)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za uporabu automatiziranih sustava i standardnih elektroničkih predložaka za dosljedno izvješćivanje Komisije i uključenih država o emisijama i drugim informacijama povezanima s klimom, potrebno je na Komisiju prenijeti provedbene ovlasti. Te bi provedbene ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (10). [Am. 22]

(27)

Cilj predloženih mjera, posebno praćenja, izvješćivanja i provjeravanja emisija ugljičnog dioksida stakleničkih plinova iz brodova kao prvog koraka u sklopu postupnog smanjenja tih emisija i postizanje ciljeva utvrđenih u Bijeloj knjizi Komisije „Plan za jedinstveni europski prometni prostor” , države članice ne mogu dovoljno ostvariti pojedinačno zbog međunarodne naravi pomorskog prometa, nego ih se zbog opsega i učinka mjere može na bolji način može ostvariti na razini Unije. Unija može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je navedeno u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva. [Am. 23]

(28)	Pravila za uspostavu sustava MRV trebaju biti u skladu s odredbama Direktive 95/46/EZ (11) i Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (12).

(29)	Ova Uredba trebala bi stupiti na snagu 1. srpnja 2015. godine kako bi se državama članicama i uključenim dionicima osiguralo dovoljno vremena za provođenje mjera potrebnih za učinkovitu primjenu ove Uredbe prije početka prvog razdoblja izvješćivanja dana 1. siječnja 2018. godine.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom Uredbom utvrđuju se pravila za točno praćenje, izvješćivanje i provjeravanje emisija ugljičnog dioksida (CO2) stakleničkih plinova i drugih informacija važnih za klimu o brodovima koji pristaju ili isplovljavaju iz lukapod nadležnošću države članice, ili se u njima nalaze, radi promicanja smanjenja emisija ugljičnog dioksida stakleničkih plinova iz pomorskog prometa na isplativ način. [Am. 24]

Članak 2.

Područje primjene

1. Ova se Uredba primjenjuje na brodove teže od 5 000 bruto tona u pogledu emisija tijekom putovanja iz zadnje luke pristajanja do luke pod nadležnošću države članice te od luke pod nadležnošću države članice do sljedeće luke pristajanja, kao i unutar luka pod nadležnošću države članice.

2. Ova Uredba ne primjenjuje se na ratne brodove, vojne pomoćne brodove, brodove za izlov i obradu ribe, drvene brodove primitivne izrade, brodove koji nemaju mehanički pogon i vladine brodove koji se upotrebljavaju u nekomercijalne svrhe. [Am. 26]

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

a)	„emisije” su ispuštanje ugljičnog dioksida iz brodova u atmosferu kako je navedeno u članku 2.;

b)	„luka pristajanja” je luka u kojoj se brod zaustavlja radi utovara ili istovara tereta ili kako bi ukrcao ili iskrcao putnike, ne uključujući zaustavljanja isključivo u svrhu punjenja gorivom, uzimanja svježih namirnica i/ili zamjene posade;

(c)	„društvo” je vlasnik broda kako je navedeno u članku 2. ili bilo koja druga osoba, na primjer upravitelj ili zakupnik praznog broda, koja je od brodovlasnika preuzela odgovornost za poslovne djelatnosti;

(d)	„bruto tonaža” (BT) je metrička bruto tonaža izračunata u skladu s propisima o baždarenju brodova iz Priloga 1. Međunarodnoj konvenciji o baždarenju brodova iz 1969.;

(e)	„verifikator” je pravni subjekt koji provodi aktivnosti provjeravanja, a kojemu akreditaciju dodjeljuje nacionalno akreditacijsko tijelo u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008 i ovom Uredbom ili agencija nadležna za sustav modeliranja za praćenje emisija s broda ; [Am. 28]

(f)	„provjeravanje” su aktivnosti koje provodi verifikator radi procjene sukladnosti dokumenata koje društvo dostavlja sa zahtjevima ove Uredbe;

(g)

„druge informacije relevantne vezane uz klimu” jesu informacije povezane emisijama stakleničkih plinova koje nastaju potrošnjom goriva, prijeđenom udaljenosti, mogućnostima priključivanja na električnu mrežu na vezu prijevozom i energetskom učinkovitošću brodova koje omogućuju analizu trendova emisija i procjenu utvđivanje karakteristika broda plovidbe ; [Am. 29]

(h)	„čimbenik emisije” je prosječna brzina emisije stakleničkih plinova u odnosu na podatke o aktivnosti izvora emitiranja, uz pretpostavku potpune oksidacije pri izgaranju i potpune pretvorbe svih drugih kemijskih reakcija;

(i)

„nesigurnost” je parametar povezan s rezultatom određivanja količine koji obilježuje raširenost vrijednosti koje bi se mogle pripisati određenoj količini, uključujući učinke sustavnih i slučajnih čimbenika, izražen u postocima, te opisuje interval pouzdanosti oko srednje vrijednosti koja obuhvaća 95 % izvedenih vrijednosti uzimajući u obzir bilo kakav nesklad u distribuciji vrijednosti;

(j)	„konzervativna procjena” znači da je definiran skup pretpostavki kako bi se osiguralo da nema podcjenjivanja godišnjih emisija ili precjenjivanja udaljenosti ili količina prevezenog tereta; [Am. 30]

(k)	„tone ugljičnog dioksida” su metričke tone ugljičnog dioksida; [Am. 31]

(l)	„razdoblje izvješćivanja” je jedna kalendarska godina tijekom koje se emisije moraju pratiti i prijaviti.

(la)	„brod na vezu” znači brod koji je sigurno privezan ili usidren u luci Unije prilikom utovara, istovara ili mirovanja, uključujući vrijeme tijekom kojega bord ne obavlja aktivnosti prijevoza tereta; [Am. 32]

lb)	„klasa leda” znači oznaka koju je brodu dodijelilo tijelo ili organizacija koju tijelo priznaje, koja označava da je brod namijenjen za navigaciju u uvjetima zaleđenog mora. [Am. 33]

POGLAVLJE II.

PRAĆENJE I IZVJEŠĆIVANJE

ODJELJAK 1.

Načela i metode praćenja i izvješćivanja

Članak 4.

Zajednička načela praćenja i izvješćivanja

1. Poduzeća Društva za svaki brod prate i šalju izvješća za svaki brod o količini i vrsti potrošenog goriva tijekom izvještajnog razdoblja kalendarske godine u svakoj luci svim lukama u nadležnosti države članice i za sva putovanja svako putovanje s dolaskom ili polaskom iz luke koja se nalazi u nadležnosti države članice u skladu sa stavcima 2. – 6. [Am. 34]

2. Praćenje i izvješćivanje su iscrpni potpuni i obuhvaćaju sve emisije koje proizlaze iz CO2 od izgaranja goriva , dok je brod na moru i na vezu . Društva primjenjuju prikladne mjere za sprječavanje svih praznina u podacima unutar razdoblja izvješćivanja. [Am. 35]

3. Praćenje i izvješćivanje dosljedno je i usporedivo kroz vrijeme. Društva se koriste istim metodologijama praćenja i skupovima podataka koji su podložni izmjenama i odstupanjima koje odobri verifikator.

4. Društva pribavljaju, bilježe, sastavljaju, analiziraju i dokumentiraju podatke o praćenju, uključujući pretpostavke, poveznice, čimbenike emisije i podatke o aktivnosti, na transparentan način koji verifikatoru omogućuje naknadnu provjeru utvrđenih emisija.

5. Društva osiguravaju da utvrđivanje emisija nije sustavno ili svjesno netočno. Društva utvrđuju i ograničavaju svaki izvor netočnosti.

6. Društva omogućuju razuman dokaz o ispravnosti podataka o emisijama koji se prate i prijavljuju.

6a. Društva tijekom sljedećih praćenja i izvješćivanja u obzir uzimaju preporuke uključene u izvještaje verifikatora izdane u skladu s člankom 13. [Am. 36]

Članak 5.

Metode praćenja i izvješćivanja o emisijama iz pomorskog prometa

1. U svrhu članka 4. stavaka 1., 2. i 3. društva određuju emisije i druge informacije povezane s klimom za svaki svoj brod teži od 5 000 bruto tona u skladu s bilo kojom metodom utvrđenom u Prilogu I.

1a. Kod sklapanja međunarodnog sporazuma o praćenju emisija stakleničkih plinova u pomorskom prometu, Komisija revidira metode iz Priloga I. i ima ovlast donositi delegirane akte u skladu s člankom 24. u vezi s, po potrebi, amandmanima na taj Prilog kako bi se pojasnila upotreba protokomjera za primjenjive procese izgaranja ili izravna mjerenja emisija. [Am. 38]

ODJELJAK 2.

PLAN PRAĆENJA

Članak 6.

Sadržaj i podnošenje plana praćenja

1. Društva do 31. kolovoza 2017. verifikatorima podnose plan praćenja u kojem je navedena metoda odabrana za praćenje emisija i izvješćivanje o njima te druge relevantne informacije vezane uz klimu za svaki od njihovih brodova težih od 5 000 bruto 5000 bruto tona. [Am. 39 – usklađeno s člankom 2. stavkom 1.]

2. Odstupajući od stavka 1., za brodove koji su prvi put nakon 1. siječnja 2018. unutar područja primjene ove Uredbe, društvo verifikatoru podnosi plan praćenja bez nepotrebne odgode, a najkasnije dva mjeseca nakon prvog pristajanja u luku pod nadležnošću države članice.

3. Plan praćenja opisan u stavku 1. sastoji se od potpune i transparentne dokumentacije o metodi praćenja pojedinog broda i sadržava najmanje sljedeće elemente:

(a)	identifikaciju i vrstu broda, uključujući ime broda, njegov registracijski broj pri Međunarodnoj pomorskoj organizaciji, luka broda ili matična luka , klasa leda broda te ime vlasnika broda; [Am. 40]

(b)	ime društva i adresu, brojeve telefona i telefaksa i adresu elektroničke pošte osobe za kontakt;

(c)

opis sljedećih izvora emisija i s njima povezanih vrsta goriva na brodu, kao što su glavni motori, pomoćni motori, kotlovi i generatori inertnih plinova, te vrste upotrijebljenog goriva;

i.	glavni motori

ii.	pomoćni motori

iii.

kotlovi

iv.	generatori inertnih plinova; [Am. 41]

(d)	opis postupaka, sustava i odgovornosti korištenih za ažuriranje cjelovitog popisa izvora emisije tijekom razdoblja praćenja u svrhu osiguravanja cjelovitosti praćenja i izvješćivanja o emisijama broda; [Am. 42]

(e)	opis postupaka za praćenje cjelovitosti popisa putovanja;

(f)

opis postupaka za praćenje potrošnje goriva broda, uključujući:

i.	odabranu metodu za izračun potrošnje goriva svakog izvora emisija navedenu u Prilogu I., uključujući po potrebi opis upotrijebljene opreme za mjerenje;

ii.	postupke mjerenja punjenja goriva i goriva u spremnicima, opis upotrijebljenih mjernih instrumenata i postupaka za bilježenje, učitavanje, prijenos i pohranu podataka o mjerenju, ovisno o tome što je primjenjivo;

iii.	odabranu metodu za utvrđivanje gustoće, kada je to primjenjivo;

iv.	postupak kojim se osigurava dosljednost ukupne nesigurnosti mjerenja goriva s odredbama ove Uredbe, upućujući po potrebi na nacionalne zakone, odredbe ugovora s korisnicima usluga ili na standarde točnosti dobavljača goriva;

(g)	pojedinačne čimbenike emisije za svaku vrstu goriva ili, u slučaju alternativnih goriva, metodologije za utvrđivanje čimbenika emisija, uključujući metodologiju uzimanja uzoraka, metode analize, opis upotrijebljenih laboratorija (i po potrebi potvrđenu akreditaciju ISO 17025);

(h)

opis postupaka za utvrđivanje podataka o aktivnosti po putovanju, uključujući:

i.	postupke, odgovornosti i izvore podataka za utvrđivanje i bilježenje udaljenosti po obavljenom putovanju;

ii.	postupke, odgovornosti, formule i izvore podataka za utvrđivanje i bilježenje prevezenog tereta te, kada je to primjenjivo, broja putnika; [Am. 43]

iii.	postupke, odgovornosti, formule i izvore podataka za utvrđivanje i bilježenje vremena provedenog na moru između luke polaska i luke dolaska;

(ha)	postupci, odgovornosti, formule i izvori podataka za utvrđivanje i bilježenje prijeđene udaljenosti i vremena provedenog u plovidbi kroz led; [Am. 44]

(i)	opis metoda koje se upotrebljavaju za utvrđivanje zamjenskih podataka za ispravljanje propusta u podacima;

(j)	datum posljednje izmjene plana praćenja. [Am. 45]

(ja)	revizija tahografskog listića za bilježenje svih podataka o povijesti revizije; [Am. 46]

4. Društva se koriste standardiziranim planovima praćenja koji se temelje na obrascima. Tehnički propisi Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 24. kako bi utvrdila tehničke propise o određivanju obrazaca za planove praćenja iz stavka 1. određuju se provedbenim aktima. Komisija donosi te provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 25. stavka 2. ove Uredbe. Ti obrasci moraju biti što jednostavniji i ne podrazumijevati nepotrebnu birokraciju. [Am. 47]

Članak 7.

Izmjene planova praćenja

Društva redovito provjeravaju odražava li plan praćenja broda narav i funkcioniranje broda i može li se metodologija praćenja poboljšati.

Društvo izmjenjuje plan praćenja u bilo kojoj od sljedećih situacija navedenih u točkama od (a) do (e). Plan praćenja izmjenjuje se samo u pogledu specifičnih promjena koje su se dogodile kao rezultat tih situacija. [Am. 48]

(a)	ako dođe do promjene vlasništva broda ili zastave ; [Am. 49]

(b)	ako se pojave nove emisije zbog novih izvora emisija ili zbog uporabe novih vrsta goriva koje još nisu uključene u plan praćenja;

c)	ako promjena dostupnosti podataka zbog uporabe novih vrsta mjernih instrumenata, metoda uzimanja uzoraka ili metoda analize ili iz bilo kojeg drugog razloga dovede do povećanja točnosti u utvrđivanju emisija;

d)	ako se utvrdi da su podaci iz prethodno primijenjene metodologije praćenja netočni;

e)	ako plan praćenja nije u skladu s odredbama ove Uredbe te verifikator od društva zatraži njegovu izmjenu.

Društva će bez nepotrebne odgode obavijestiti verifikatore o bilo kojem prijedlogu izmjene plana praćenja.

Svaka značajna izmjena plana praćenja podložna je procjeni verifikatora.

ODJELJAK 3.

PRAĆENJE EMISIJA I DRUGIH VAŽNIH INFORMACIJA

Članak 8.

Praćenje aktivnosti u razdoblju izvješćivanja

1. Društva od 1. siječnja 2018. na temelju plana praćenja odobrenog u skladu s člankom 13. stavkom 1. prate emisije za svaki brod po putovanju i na godišnjoj osnovi primjenom prikladne metode među onima utvrđenima u dijelu B. Priloga I. i izračunom emisija u skladu s dijelom A. Priloga I.

1a. Praćenje se može prekinuti tijekom razdoblja u kojima je brod uključen u izvanredne situacije uključujući aktivnosti spašavanja života. [Am. 50]

Članak 9.

Praćenje na osnovi pojedinačnog putovanja

Na temelju plana praćenja odobrenog u skladu s člankom 13. stavkom 1. društva za svaki brod i po svakom putovanju u luku i iz nje na teritoriju pod nadležnošću države članice u skladu s dijelom A Priloga I. i Priloga II. prate sljedeće pokazatelje:

a)	luku polaska i luku dolaska, uključujući datum i sat polaska i dolaska;

b)	količinu i čimbenik emisije za svaku vrstu potrošenog goriva u cijelosti i razliku između goriva iskorištenog unutar i izvan područja kontrole emisija; [Am. 51]

c)	količinu emisije ugljičnog dioksida;

d)	prijeđenu udaljenost;

e)	vrijeme provedeno na moru;

f)	prevezeni teret; [Am. 53]

(fa)	energetska učinkovitost kako je definirano Prilogom II.; [Am. 54]

(g)

prijevoz.

(ga)	datum i vrijeme početka i završetka razdoblja tijekom kojeg je prekinuto praćenje zbog izvanrednih situacija poput situacija spašavanja života, zajedno s njihovim opisom. [Am. 56]

Za plovidbe otvorenim morem sa odredištem u više luka Unije europska dionica treba se smatrati jednim putovanjem. [Am. 57]

Odstupajući od prvog stavka, plovila koja djeluju isključivo unutar područja primjene ove Uredbe i koja izvode više plovidbi po danu izuzeta su od praćenja emisija za svako putovanje posebno [Am. 58].

Članak 10.

Praćenje na godišnjoj osnovi

Na temelju plana praćenja odobrenog u skladu s člankom 13. stavkom 1., društvo za svaki brod i svaku kalendarsku godinu u skladu s dijelom A Priloga I. i II. prati sljedeće pokazatelje:

a)	količinu i čimbenik emisije za svaku vrstu potrošenog goriva u cijelosti i razliku između goriva iskorištenog unutar i izvan područja za kontrolu emisija;

b)	ukupnu količinu emisije ugljičnog dioksida;

c)	ukupan zbroj emisija ugljičnog dioksida za sva putovanja između luka u nadležnosti države članice;

d)	ukupan zbroj emisija ugljičnog dioksida za sva putovanja s polazištem u lukama u nadležnosti države članice;

e)	ukupan zbroj emisija ugljičnog dioksida za sva putovanja prema lukama u nadležnosti države članice;

f)	emisije ugljičnog dioksida za vrijeme boravka na vezu u lukama u nadležnosti države članice;

g)	ukupnu prijeđenu udaljenost;

h)	ukupno vrijeme provedeno na moru i na vezu ;

i)	prijevoz ukupno;

j)	prosječnu energetsku učinkovitost. [Am. 59]

ODJELJAK 4.

IZVJEŠĆIVANJE

Članak 11.

Sadržaj izvješća o emisijama

1. Od 2019. nadalje društva će do 30. travnja svake godine Komisiji i nadležnim tijelima predmetnih država zastava dostavljati izvješće o emisijama koje sadrži podatke o emisijama i druge informacije povezane s klimom tijekom cijelog razdoblja izvješćivanja za svaki brod pod njihovom odgovornošću koji su verifikatori ocijenili zadovoljavajućim u skladu s člankom 14.

2. Ako dođe do promjene vlasništva brodova, novo društvo osigurava da svaki brod pod njegovom odgovornošću zadovoljava zahtjeve ove Uredbe u vezi s cjelokupnim razdobljem izvješćivanja tijekom kojega preuzima odgovornost za predmetni brod.

3. Društva u izvješće o emisijama iz stavka 1. uvrštavaju sljedeće informacije:

(a)

podatke o identifikaciji broda i društva, uključujući:

i.	ime broda,

ii.	registracijski broj pri IMO-u,

iii.	luku upisa ili matičnu luku,

(iiia)

klasa leda broda, [Am. 60]

iv.	Certificirana tehnička učinkovitost broda izražena indeksom indeks energetske učinkovitosti (EEDI) ili procijenjenu vrijednost indeksa (EIV) u skladu s Rezolucijom IMO-a MEPC.215 (63), ako gdje je to primjenjivo na dotični tip broda , [Am. 61]

v.	ime brodovlasnika,

vi.	adresu brodovlasnika i njegovo glavno mjesto poslovanja,

vii.	ime društva (ako nije vlasnik broda),

viii.

adresu društva (ako nije vlasnik broda) i njegovo glavno mjesto poslovanja,

ix.	adresu, broj telefona i telefaksa i adresu elektroničke pošte osobe za kontakt; [Am. 62]

(b)	podatke o upotrijebljenoj metodi praćenja i povezanoj razini nesigurnosti;

(c)	rezultate godišnjeg praćenja pokazatelja u skladu s člankom 10.

(ca)	detalji o prekinutim razdobljima praćenja zbog izvanrednih situacija i aktivnosti spašavanja života. [Am. 63]

Članak 12.

Format izvješća o emisijama

1. Izvješće o emisijama iz članka 11. dostavlja se uz pomoć automatiziranih sustava i potpunih oblika razmjene podataka, uključujući elektroničke obrasce.

2. Tehnički propisi o određivanju oblika razmjene podataka, uključujući elektroničke obrasce iz stavka 1., određuju se provedbenim aktima. Komisija donosi te provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 25. stavka 2. ove Uredbe.

POGLAVLJE III.

PROVJERAVANJE I AKREDITACIJA

Članak 13.

Djelokrug aktivnosti provjeravanja i izvješće o provjeri

1. Verifikator procjenjuje sukladnost plana praćenja iz članka 6. s odredbama članaka 6. i 7. Ako procjena sadrži preporuke koje treba uključiti u plan praćenja, predmetno društvo mijenja plan praćenja prije početka razdoblja izvješćivanja.

2. Verifikator procjenjuje sukladnost izvješća o emisijama s odredbama članaka 8. i 11. i Prilozima I. i II.

3. Verifikator posebno osigurava da su podaci o emisijama i druge relevantne informacije vezane uz klimu, uključeni uključene u izvješće o emisijama utvrđeni u skladu s člancima 8., 9. i 10. te planom praćenja iz članka 6. Verifikator također osigurava da se podaci o emisijama i druge relevantne informacije vezane uz klimu, prijavljene u izvješćima podudaraju s podacima izračunatima iz drugih izvora u skladu s Prilozima I. i II. [Am. 64]

4. Ako, po savjesti verifikatora, u izvješću o emisijama nema pogrešnih prikaza i pogrešaka, verifikator izdaje izvješće o provjeri. U izvješću o provjeri navode se sva pitanja važna za rad verifikatora.

5. Ako verifikator nakon procjene zaključi da izvješće o emisijama sadrži pogrešne prikaze, pogreške, nedosljednosti ili da ne ispunjava odredbe članaka 11. i 14. te Priloga I., o tome u najkraćem roku obavješćuje društvo i traži da mu se ponovo podnese revidirano izvješće o emisijama. Društvo uklanja neusklađenosti i ispravlja netočnosti kako bi se omogućilo pravodobno dovršenje postupka provjeravanja. Verifikator u svojem izvješću o provjeri navodi je li društvo ispravilo neusklađenosti tijekom provjeravanja.

5a. Verifikator u svoje izvješće uključuje preporuke za poboljšanje ako je utvrdio postojanje područja gdje bi se moglo poboljšati postupanje društva u vezi s praćenjem emisija i izvješćivanjem o njima, uključujući postizanje višeg stupnja točnosti i poboljšanje učinkovitosti praćenja i izvješćivanja. [Am. 65]

Članak 14.

Opće obveze i načela verifikatora

1. Verifikator je neovisan o predmetnom društvu ili brodaru te provodi aktivnosti iz ove Uredbe u javnom interesu. U tu svrhu verifikator ili bilo koji dio iste pravne osobe ne smije biti društvo ili brodar, vlasnik društva ili biti u vlasništvu društva niti smije biti u vezi s društvom koje bi moglo utjecati na njegovu neovisnost i nepristranost.

2. U razmatranju provjere izvješća o emisijama iz članka 11. i postupaka praćenja koje provodi društvo, verifikator procjenjuje pouzdanost, vjerodostojnost i točnost sustava praćenja te podnesenih informacija i podataka u vezi s emisijama, posebno:

(a)	određenu potrošnju goriva na putovanjima koja pripadaju području primjene ove Uredbe;

(b)	podatke o potrošnji goriva i povezanim mjerenjima i izračunima;

(c)	odabir i primjenu čimbenika emisije;

(d)	izračune kojima se utvrđuju ukupne emisije;

(e)	izračune kojima se utvrđuje energetska učinkovitost.

3. Verifikator uzima u obzir samo ona izvješća koja su podnesena u skladu s člankom 11. ako se na temelju pouzdanih i vjerodostojnih podataka i informacija emisije mogu utvrditi s visokim stupnjem sigurnosti te ako je osigurano sljedeće:

(a)	podaci o kojima se izvješćuje moraju biti smisleni u pogledu procijenjenih podataka na temelju podataka o praćenju boda i značajkama kao što je ugrađena snaga motora;

(b)	u podacima u izvješću nema nedosljednosti, posebno u pogledu usporedbe ukupne količine goriva koje godišnje kupuje svaki pojedini brod i ukupne potrošnje goriva tijekom putovanja koja spadaju u područje primjene ove Uredbe;

(c)	prikupljanje podataka mora biti obavljeno u skladu s primjenjivim pravilima;

(d)	odgovarajući podaci o brodu moraju biti potpuni i dosljedni.

Članak 15.

Postupci provjeravanja

1. Verifikator utvrđuje moguće rizike povezane s procesom praćenja i izvješćivanja uspoređivanjem prijavljenih emisija s podacima procijenjenima na temelju podataka o praćenju broda i značajkama kao što je ugrađena snaga motora. U slučaju otkrivanja znatnih odstupanja verifikator provodi daljnje analize. [Am. 66]

2. Verifikator utvrđuje moguće rizike povezane s različitim koracima u izračunu pregledom svih izvora podataka i upotrijebljenih metoda.

3. Verifikator uzima u obzir sve učinkovite metode za kontrolu rizika koje primjenjuje društvo radi smanjenja stupnja nesigurnosti s obzirom na preciznost upotrijebljenih metoda praćenja.

4. Društvo verifikatoru ustupa sve dodatne informacije koje mu omogućuju provedbu postupaka provjeravanja. Verifikator u postupku provjeravanja može posjetiti sama mjesta kako bi utvrdio pouzdanost dostavljenih podataka i informacija.

5. Komisija je u skladu s člankom 24. ovlaštena donositi delegirane akte s ciljem daljnjeg određivanja pravila za aktivnosti provjeravanja iz ove Uredbe i metode akreditacije verifikatora. Ti se delegirani akti temelje na načelima provjeravanja iz članka 14. i odgovarajućim međunarodno prihvaćenim standardima.

Članak 16.

Akreditiranje verifikatora

1. Verifikatora koji procjenjuje planove praćenja i izvješća o emisijama i izdaje potvrdu i dokumente o sukladnosti iz članaka 13. i 17. akreditira nacionalno akreditacijsko tijelo u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008 za aktivnosti u području primjene ove Uredbe.

2. Ako u ovoj Uredbi ne postoje posebne odredbe u vezi s akreditacijom verifikatora, primjenjuju se odgovarajuće odredbe iz Uredbe (EZ) br. 765/2008.

3. Komisija je u skladu s člankom 24. ovlaštena donositi delegirane akte radi daljnjeg određivanja metoda akreditacije verifikatora.

POGLAVLJE IV.

SUKLADNOST I OBJAVLJIVANJE INFORMACIJA

Članak 17.

Izdavanje dokumenta o sukladnosti

1. Ako izvješće o emisijama iz članka 11. zadovoljava odredbe članaka 11. – 15. i odredbe Priloga I. i II. na temelju izvješća o provjeri, verifikator predmetnom brodu dostavlja dokument o sukladnosti.

2. Dokument o sukladnosti iz stavka 1. sadržava sljedeće informacije:

(a)	identitet broda (ime, registracijski broj prema IMO-u, luka upisa ili matična luka);

(b)	ime, adresu i glavno mjesto poslovanja brodovlasnika;

(c)	identitet verifikatora;

(d)	datum izdavanja dokumenta o suglasnosti (razdoblje izvješćivanja na koje se odnosi i razdoblje valjanosti).

3. Dokumenti o sukladnosti smatraju se valjanima 18 mjeseci nakon završetka razdoblja izvješćivanja.

4. Verifikator bez odgode obavješćuje Komisiju i nadležno tijelo države zastave o izdavanju bilo kakvog dokumenta o sukladnosti te prenosi informacije iz stavka 2. koristeći se automatiziranim sustavima, standardima razmjene podataka i elektroničkim obrascima koje je Komisija odredila u skladu s postupkom određenim sadašnjom Uredbom.

5. Tehnički propisi o određivanju formata razmjene podataka, uključujući elektroničke obrasce iz stavka 4., određuju se provedbenim aktima. Komisija donosi te provedbene akte u skladu s postupkom iz članka 25. stavka 2. ove Uredbe.

Članak 18.

Obveza nošenja valjanog dokumenta o sukladnosti na brodu

Od 30. lipnja 2019. na brodovima koji pristaju ili isplovljavaju iz lukepod nadležnošću države članice ili se nalaze u njoj mora se nalaziti valjani dokument o sukladnosti broda s obvezama izvješćivanja i praćenja za predmetno razdoblje izvješćivanja izdan u skladu s člankom 17.

Članak 19.

Sukladnost obvezama praćenja i izvješćivanja i inspekcije

1. Na temelju podataka objavljenih u skladu s člankom 21. stavkom 1. svaka država članica osigurava sukladnost obvezama praćenja i izvješćivanja iz članaka 8. – 12. za brodove koji plove pod njezinom zastavom.

2. Svaka država članica osigurava da bilo kakva inspekcija broda u luci u njezinoj nadležnosti obuhvaća provjeru nošenja dokumenta o sukladnosti iz članka 18. na brodu.

3. Ne dovodeći u pitanje stavak 2. ovog članka i na temelju informacija objavljenih u skladu s člankom 21., za svaki brod koji ne zadovoljava točke (j) i (k) članka 21. stavka 2., a koji je ušao u luku pod nadležnosti države članice, predmetna će država članica provesti provjeru nošenja dokumenta o sukladnosti iz članka 18. na brodu.

3a. Tijekom trajanja posjeta i inspekcija koje provodi radi praćenja provedbe Direktive 2009/16/EZ, Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA) također će pratiti kako nadležna tijela država članica primjenjuju članke 1., 2., i 3. te će o tome izvijestiti Komisiju. [Am. 67]

Članak 20.

Kazne, razmjena informacija i nalog o protjerivanju

1. Države članice određuju sustav naplate kazni zbog neusklađenosti s obvezama izvješćivanja i nadziranja iz članaka 8. do 12. te poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale primjenu tih kazni. Te kazne nisu blaže od onih predviđenih nacionalnim zakonodavstvom o emisijama stakleničkih plinova u slučaju nesukladnosti s obvezama izvješćivanja subjekata te su učinkovite, razmjerne i odvraćajuće. Države članice obavještavaju obavijestit će Komisiju o tim odredbama do 1. srpnja 2017. te bez odgode obavještavaju obavijestiti Komisiju o bilo kakvim naknadnim izmjenama tih odredbi. [Am. 68]

2. Države članice uspostavljaju učinkovitu razmjenu informacija i učinkovitu suradnju između tijela nacionalne vlasti osiguravajući usklađenost s odredbama o praćenju i izvješćivanju ili, po potrebi, tijela ovlaštenog za sankcijske postupke. O nacionalnim sankcijskim postupcima koje pokreće bilo koja država članica obavještavaju se Komisija, EMSA, ostale države članice i država zastava.

3. Za brodove koji nisu zadovoljili zahtjeve praćenja i izvješćivanja dulje od jednog razdoblja izvješćivanja, nacionalna lučka uprava može izdati nalog o protjerivanju o kojemu treba obavijestiti Komisiju, EMSA-u, ostale države članice i državu zastavu. Nakon izdavanja takvog naloga o protjerivanju svaka država članica brani tom brodu pristup svim svojim lukama sve dok društvo ne ispuni zahtjeve praćenja i izvješćivanja u skladu s člancima 8. do 12., što se potvrđuje valjanim dokumentom o sukladnosti koji se upućuje nacionalnoj lučkoj upravi koja je izdala nalog o protjerivanju.

Članak 21.

Objava informacija

1. Do 30. lipnja svake godine Komisija objavljuje godišnje emisije izvješća o emisijama u skladu s člankom 11. i informacijama o poštovanju zahtjeva o praćenju i izvješćivanju iz članaka 11. i 17., koje je obveza društva. , poštujući povjerljivost poslovnih podataka u cilju zaštite legitimnog ekonomskog interesa, u skladu s člankom 3 . i člankom 4 . Direktive 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (13) . [Am. 69]

2. Objavljivanje iz stavka 1. obuhvaća sljedeće informacije:

(a)	identitet broda (ime, registracijski broj prema IMO-u, luka upisa ili matična luka); pri Međunarodnoj pomorskoj organizaciji , luku broda ili matičnu luku i klasu leda broda ); [Am. 70]

(b)	identitet vlasnika broda (ime i adresa vlasnika i njegovo glavno mjesto poslovanja);

(c)	tehnička učinkovitost broda (EEDI ili EIV, ako je primjenjivo na dotični tip broda ); [Am. 71]

(d)	godišnja količina emisija ugljičnog dioksida;

(e)	ukupna godišnja potrošnja goriva za putovanja obuhvaćena ovom Uredbom;

(f)	prosječna godišnja potrošnja goriva i emisije stakleničkih plinova po prijeđenoj udaljenosti na putovanjima koja pripadaju području djelovanja ove Uredbe;

(g)	prosječna godišnja potrošnja goriva i emisije stakleničkih plinova po prijeđenoj udaljenosti te prevezeni teret na putovanjima koja pripadaju području djelovanja ove Uredbe; [Am. 73]

(h)	ukupno godišnje vrijeme provedeno na moru na putovanjima koja pripadaju području djelovanja ove Uredbe; [Am. 74]

(i)	primijenjena metoda praćenja;

(j)	datum izdavanja i isteka valjanosti dokumenta o usklađenosti;

(k)	identitet verifikatora koji je odobrio izvješće o emisijama.

3. Komisija objavljuje godišnje izvješće o emisijama i drugim relevantnim informacijama povezanima s pomorskim prometom .druge informacije povezane s klimom iz pomorskog prometa. [Am. 75]

4. EMSA pomaže Komisiji u postizanju sukladnosti s člancima 11., 12., 17. i 21. ove Uredbe u skladu s Uredbom (EZ) br. 1406/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (14).

POGLAVLJE V.

MEĐUNARODNA SURADNJA

Članak 22.

Međunarodna suradnja

1. Komisija redovno obavještava Međunarodnu pomorsku organizaciju i ostala relevantna međunarodna tijela o provedbi ove Uredbe s ciljem olakšavanja razvoja međunarodnih propisa u okviru Međunarodne pomorske organizacije za nadziranje i provjeravanje emisija stakleničkih plinova iz pomorskog prometa te izvješćivanje o njima.

2. Komisija rukovodi tehničkom razmjenom s trećim zemljama u vezi s provedbom ove Uredbe, posebno u vezi s razvojem metoda praćenja, organizacijom izvješćivanja i provjerom izvješća o emisijama.

3. Kada se postigne međunarodni sporazum o općim mjerama za smanjenje emisija stakleničkih plinova u pomorskom prometu, Komisija će revidirati ovu Uredbu i može, ako je to potrebno, predložiti amandmane na ovu Uredbu osigurava usklađivanje s odgovarajućim nacionalnim odredbama koje je uspostavila Međunarodna pomorska organizacija . [Am. 76]

POGLAVLJE VI.

DELEGIRANE I PROVEDBENE OVLASTI TE ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 23.

Delegiranje ovlasti

Ovlast donošenja delegiranih akata radi dopune i izmjene odredbi iz Priloga I. i II. prenosi se na Komisiju kako bi se uzeli u obzir najnoviji dostupni znanstveni dokazi, kao i dostupni relevantni podaci na brodovima te relevantni međunarodni propisi i međunarodno prihvaćeni standardi, te i radi usklađivanja Prilogâ s odgovarajućim međunarodnim pravilima dogovorenim unutar Međunarodne pomorske organizacije s ciljem osiguravanja usklađenosti s međunarodnim propisima radi pronalaska najtočnijih i najdjelotvornijih metoda praćenja emisija i poboljšanja točnosti traženih informacija povezanih s praćenjem emisija i izvještavanjem o njima . Ta ovlast prenosi se na Komisiju u skladu s uvjetima iz članka 24. samo do mjere do koje se to tiče elemenata ove Uredbe koji nisu ključni. [Am. 77]

Članak 24.

Provođenje delegiranja ovlasti

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članaka 5. stavka 1.a i 6. stavka 4. te članaka 15., 16. i 23. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina od 1. srpnja 2015… (*1) datuma stupanja na snagu ove Uredbe] . Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije isteka petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produžuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće ovom produženju ne usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.[Am. 78]

2. Europski parlament ili Vijeće mogu u svakom trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz stavka članaka 5. stavka 1.a i članka 6. stavka 4. te članaka 15., 16. i 23. Odlukom o opozivu prestaje vrijediti delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Opoziv stupa na snagu dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u spomenutoj odluci. Ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.[Am. 79]

3. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istovremeno priopćava Europskom parlamentu i Vijeću.

4. Delegirani akt donesen u skladu s člancima 5. stavkom 1.a i, 6. stavkom 4. te člancima 15., 16. i 23. stupa na snagu samo ako se Europski parlament ili Vijeće ne usprotive u roku od dva mjeseca od primitka obavijesti o tom aktu ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da se neće usprotiviti. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.[Am. 80]

Članak 25.

Provedbeni akti

1. Komisiji pomaže Odbor osnovan u skladu s člankom 8. Odluke Vijeća 93/389/EEZ (15). Taj Odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 26.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 525/2013

Uredba (EU) br. 525/2013 mijenja se kako slijedi:

U članak 1. dodaje se sljedeća točka:

„(h)	praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova iz pomorskih brodova u skladu s člancima 9. i 10. Uredbe (EU) br. …/… Europskog parlamenta i Vijeća (*2)

(*2) SL L … ().”"

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 21.

aIzvješćivanje o emisijama iz pomorskog prometa

1.	„Države članice do 15. siječnja svake godine („godina X”) Komisiji dostavljaju podatke za godinu X-2 o emisijama ugljikova dioksida iz pomorskog prometa u skladu s člancima 9. i 10. Uredbe (EU) br. …/… (*3).

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s [člankom 25. ove Uredbe] radi određivanja zahtjeva za praćenje i izvješćivanje o emisijama ugljikova dioksida iz pomorskog prometa u skladu s člancima 9. i 10. Uredbe (EU) br. …/… (*4) i uzimajući po potrebi u obzir relevantne odluke koje donose tijela Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime i Protokola iz Kyota ili sporazuma koji proizlaze iz njih ili ih nasljeđuju ili odluka donesenih u okviru Međunarodne pomorske organizacije.

3.	Komisija donosi provedbene akte radi određivanja strukture, oblika i postupka objavljivanja emisija ugljikova dioksida iz pomorskog prometa država članica u skladu s člancima 9. i 10. Uredbe (EU) br. …/… (*5). Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz [članka 26. stavka 2.].”

3a.

Komisija svake dvije godine ocjenjuje ukupni utjecaj sektora pomorskog prometa na globalnu klimu uključujući kroz emisije ili učinke koji nisu povezani s CO2, na temelju podataka o emisiji koje pružaju države članice u skladu s člankom 7. i/ili osiguranih na temelju Uredbe (EU) br. …/… (*6) te poboljšava tu ocjenu upućivanjem na znanstvene napretke i podatke o pomorskom prometu.” [Am. 82]3. U članak 25. stavke 2., 3. i 5. dodaje se sljedeći navod:

„21.a”

(*3) Broj ove Uredbe."

(*4) Broj ove Uredbe."

(*5) Broj ove Uredbe."

(*6) Broj ove Uredbe."

Članak 27.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu 1. srpnja 2015.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u …,

Za Europski Parlament

Predsjednik

Za Vijeće

Predsjednik

(1) SL C 67, 6.3.2014., str. 170.

(2) SL C , , str. .

(3) Stajalište Europskog parlamenta od 16. travnja 2014.

(4) Odluka br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o naporima koje poduzimaju države članice radi smanjenja emisija stakleničkih plinova s ciljem ostvarenja ciljeva Zajednice vezanih za smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2020. godine (SL L 140, 5.6.2009., str. 136) i Direktiva 2009/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi poboljšanja i proširenja sustava Zajednice za trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova (SL L 140, 5.6.2009., str. 63)

(5) Odluka Komisije 2012/504/EU o Eurostatu od 17. rujna 2012. (SL L 251, 18.9.2012., str. 49.).

(6) Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 339/93 (SL L 218, 13.8.2008., str. 30.).

(7) Direktiva 2009/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o ispunjavanju zahtjeva države zastave (SL L 131, 28.5.2009., str. 132.).

(8) Direktiva 2009/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o nadzoru državne luke (SL L 131, 28.5.2009., str. 57.).

(9) Uredba (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o mehanizmu za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova i za izvješćivanje o drugim informacijama u vezi s klimatskim promjenama na nacionalnoj razini i razini Unije te stavljanju izvan snage Odluke br. 280/2004/EZ (SL L 165, 18.6.2013., str. 13.).

(10) Uredba (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(11) Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(12) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(13) Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41, 14.2.2003., str. 26.)

(14) Uredba (EZ) br. 1406/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2002. o Europskoj agenciji za pomorsku sigurnost (SL L 208, 5.8.2002., str. 1.).

(*1) Datum stupanja na snagu ove Uredbe.

(15) Odluka Vijeća 93/389/EEZ od 24. lipnja 1993. o mehanizmu praćenja emisija CO2 i drugih stakleničkih plinova u Zajednici (SL L 167, 9.7.1993., str. 31.).

(+) Broj i godina ove Uredbe.

PRILOG I.

Metode praćenja i izvješćivanja o emisijama stakleničkih plinova i drugim odgovarajućim informacijama povezanima s klimom

A. IZRAČUN POTROŠNJE GORIVA (članak 9.)

Radi izračuna potrošnje goriva društva će se pridržavati sljedeće formule:

potrošnja goriva x čimbenik emisije

Potrošnja goriva obuhvaća gorivo koje troše glavni motori, pomoćni motori, kotlovi i generatori inertnih plinova.

Potrošnja goriva u lukama na vezu računa se zasebno.

U načelu se upotrebljavaju zadane vrijednosti za čimbenike emisija goriva osim ako društvo ne odluči upotrebljavati podatke o kvaliteti goriva iz otpremnica spremišta za gorivo koji se upotrebljavaju za utvrđivanje usklađenosti s odgovarajućim uredbama o emisijama sumpora.

Zadani čimbenici emisije temelje se na posljednjim dostupnim vrijednostima Međuvladina tijela za klimatske promjene. Zadani čimbenici mogu se izvesti iz Priloga VI. Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012 (1)..

U vezi s biogorivima i alternativnim nefosilnim gorivima primjenjuju se odgovarajući čimbenici emisije.

B. METODE ZA UTVRĐIVANJE EMISIJA

Društvo u planu praćenja utvrđuje koja se metodologija praćenja upotrebljava u izračunu potrošnje goriva za svaki tip broda za koje je odgovorno i osigurava njezinu dosljednu primjenu nakon odabira.

U odabiru metodologije praćenja prednosti poboljšane točnosti procjenjuju se prema dodatnim troškovima.

Upotrebljava se stvarna potrošnja za svako putovanje, a računa se koristeći se jednom od sljedećih metoda:

a)	otpremnica spremišta za gorivo i povremena inventura spremnika za gorivo;

b)	praćenje spremnika za gorivo spremišta na brodu;

c)	protokomjeri za primjenjive procese izgaranja;

d)	mjerenja izravnih emisija.

(da)	Modeliranje s informacijama o kretanju broda (AIS) i podacima o značajkama broda. [Am. 83]

Bilo koja kombinacija gore navedenih metoda, odobrena od strane verifikatora, može se koristiti ako povećava ukupnu točnost mjerenja. [Am. 84]

Metoda A: Otpremnice spremišta za gorivo i redovna inventura spremnika za gorivo

Ova se metoda temelji na količini i vrsti goriva propisanoj na otpremnici spremišta za gorivo u kombinaciji, s povremenim punjenjem zaliha spremnika goriva na temelju očitavanja spremnika. Količina goriva na početku razdoblja, uz dostavljeno gorivo, umanjena za količinu goriva na kraju razdoblja i količinu goriva ispuštenog između početka i kraja razdoblja čini potrošnju goriva tijekom razdoblja.

Razdoblje uključuje vrijeme između dvaju pristajanja u luci ili vrijeme u luci. Za gorivo iskorišteno tijekom određenog razdoblja potrebno je naznačiti vrstu goriva i udio sumpora.

Ovaj se pristup ne upotrebljava kada Ako otpremnice spremišta za gorivo nisu dostupne na brodovima, posebno ako se teret upotrebljava kao gorivo, na primjer pare ukapljenog prirodnog plina (LNG) , koriste se samo zalihe u spremnicima goriva i očitanja na spremnicima u spremištu za gorivo . [Am. 85]

Otpremnice spremišta za gorivo propisuju se Prilogom VI. Konvencije MARPOL, a odgovarajući se podaci čuvaju na brodu i dostupni su 3 godine nakon dostave spremišta za gorivo. Povremena inventura spremnika za gorivo temelji se na očitavanju spremnika. Tablice za pojedini spremnik za gorivo upotrebljavaju se radi utvrđivanja zapremnine u trenutku očitavanja spremnika za gorivo. Nesigurnost povezana s otpremnicama spremišta za gorivo utvrđuje se u planu praćenja iz članka 6. Očitavanja spremnika za gorivo provode se odgovarajućim metodama poput automatskih sustava, sondiranja i traka za umakanje. Metoda sondiranja spremnika i nesigurnost povezana s njom utvrđene su u planu praćenja iz članka 6.

Ako otpremnice spremišta za gorivo nisu dostupne na brodovima, osobito ako se teret koristi kao gorivo, primjerice pare ukapljenog prirodnog plina, koriste se samo zalihe u spremnicima goriva i očitanja na spremnicima u spremištu za gorivo. [Am. 86]

Kada se količina napunjenog goriva ili količina goriva preostalog u spremnicima utvrđuje u jedinicama zapremnine, izraženo u litrama, društvo tu količinu pretvara iz zapremnine u masu uporabom vrijednosti stvarne gustoće. Društvo utvrđuje stvarnu gustoću uporabom jednog od sljedećega:

(a)	sustava za mjerenje na brodu;

(b)	gustoće koju mjeri opskrbljivač gorivom pri punjenju goriva i bilježi na računu goriva ili napomeni o isporuci.

Stvarna gustoća izražava se u kg/litri i određuje se za temperaturu pri određenom mjerenju. U slučajevima kada vrijednosti stvarne gustoće nisu dostupne, nakon odobrenja verifikatora primjenjuje se standardan čimbenik gustoće za odgovarajuću vrstu goriva.

Metoda B: Praćenje spremnika za gorivo spremišta na brodu

Ova se metoda temelji na očitavanjima svih spremnika goriva na brodu. Očitavanja spremnika obavljaju se svakodnevno kada je brod na moru i svaki put kada brod puni ili ispušta gorivo.

Kumulativne varijacije razine goriva u spremniku između dvaju očitavanja čine potrošnju goriva tijekom razdoblja.

Razdoblje označava vrijeme između dvaju pristajanja u luci ili vrijeme u luci. Za gorivo iskorišteno tijekom određenog razdoblja potrebno je naznačiti vrstu goriva i udio sumpora.

Očitavanja spremnika za gorivo provode se odgovarajućim metodama poput automatskih sustava, sondiranja i traka za umakanje. Metoda sondiranja spremnika i nesigurnost povezana s njom utvrđene su u planu praćenja iz članka 6.

(a)	sustava za mjerenje na brodu;

(b)	gustoće koju mjeri opskrbljivač gorivom pri punjenju goriva i bilježi na računu goriva ili napomeni o isporuci.

(ba)	gustoća izmjerena tijekom testne analize provedene u laboratoriju akreditiranom za goriva, po potrebi. [Am. 87]

Metoda C: Protokomjeri za predmetne procese izgaranja

Ova se metoda temelji na mjerenju protoka goriva na brodu. Podaci iz svih protokomjera povezani s odgovarajućim izvorima emisija spajaju se radi utvrđivanja cjelokupne potrošnje goriva u određenom razdoblju.

Razdoblje označava vrijeme između dvaju pristajanja u luci ili vrijeme u luci. Za gorivo iskorišteno tijekom određenog razdoblja potrebno je pratiti vrstu goriva i udio sumpora.

Primijenjene metode kalibracije i nesigurnost povezana s upotrijebljenim protokomjerima utvrđene su u planu praćenja iz članka 6.

Kada se količina napunjenog goriva ili količina goriva preostalog u spremnicima utvrđuje u jedinicama zapremnine, izraženo u litrama, društvo tu količinu pretvara iz zapremnine u masu korištenjem vrijednosti stvarne gustoće. Društvo utvrđuje stvarnu gustoću uporabom jednog od sljedećega:

(a)	sustava za mjerenje na brodu;

(b)	gustoće koju mjeri opskrbljivač gorivom pri punjenju goriva i bilježi na račun goriva ili napomenu o isporuci.

Metoda D: Mjerenje izravnih emisija

Mjerenja izravnih emisija mogu se upotrebljavati za putovanja unutar područja djelovanja ove Uredbe i za emisije u lukama u nadležnosti država članica. Emisije ugljikova dioksida uključuju ugljikov dioksid koji ispuštaju glavni motori, pomoćni motori, kotlovi i generatori inertnih plinova. Potrošnja goriva za brodove čije se izvješće temelji na ovoj metodi računa se uporabom izmjerenih emisija ugljikova dioksida i primjenjivog čimbenika emisije odgovarajućih goriva.

Ova se metoda temelji na određivanju protoka emisija ugljikova dioksida u dimnjacima ispušnih plinova množenjem koncentracije ugljikova dioksida u ispušnim plinovima s protokom ispušnih plinova.

Primijenjene metode kalibracije i nesigurnost povezana s njima utvrđene su u planu praćenja iz članka 6.

4a.

Metoda Da: Modeliranje s informacijama o kretanju broda (AIS) i podacima o značajkama broda.

Agencija koja upravlja sustavom modeliranja sklapa pismeni sporazum s vlasnikom dotičnog broda. Na kraju razdoblja praćenja izračunate vrijednosti emisija CO2 uspoređuju se s brodskom knjigom ulja i otpremnicom spremišta za gorivo kako bi se pronašla i ispravila sva nepodudaranja. [Am. 90]

(1) Uredba Komisije (EU) br. 601/2012 od 21. lipnja 2012. o praćenju i izvješćivanju o emisijama stakleničkih plinova u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 181, 12.7.2012., str. 30.).

PRILOG II.

Praćenje drugih informacija povezanih s klimom

A. Praćenje po putovanju (članak 9.)

U svrhu praćenja drugih informacija povezanih s klimom po putovanju (članak 9.), društva se pridržavaju sljedećih pravila:

Datum i sat polaska i dolaska određuje se prema srednjem vremenu po Greenwichu (GMT). Vrijeme provedeno na moru računa se na temelju podataka o dolasku i odlasku iz luke te ne uključuje sidrenje.

Prijeđena udaljenost može biti udaljenost najizravnijeg puta između luke dolaska i luke odlaska ili stvarna prijeđena udaljenost. U slučaju uporabe najizravnijeg puta između luke dolaska i luke odlaska u obzir se uzima konzervativni faktor korekcije kako bi se osiguralo da prijeđena udaljenost nije znatno umanjena. Plan praćenja iz članka 6. utvrđuje koji se izračun udaljenosti upotrebljava te, po potrebi, i faktor korekcije. Prijeđena udaljenost izražava se u nautičkim miljama.

Za određivanje prevezenog tereta u putničkim brodovima upotrebljava se broj putnika. Za sve druge kategorije brodova količina prevezenog tereta izražava se metričkim tonama i kubičnim metrima tereta. [Am. 91]

Prijevoz se utvrđuje umnoškom prijeđene udaljenosti i količine prevezenog tereta. [Am. 92]

B. Praćenje na godišnjoj osnovi (članak 10.)

U svrhu praćenja drugih informacija povezanih s klimom na godišnjoj osnovi, društva se pridržavaju sljedećih pravila:

Vrijednosti koje se prate u skladu s člankom 10. određuju se zbrojem podataka o pojedinačnim putovanjima.

Prosječna energetska učinkovitost prati se uporabom najmanje četiriju dvaju pokazatelja, potrošnjom goriva po udaljenosti, potrošnjom goriva po obavljenom prijevozu, emisijama ugljičnog dioksida CO2 prema udaljenosti i emisijama ugljičnog dioksida po obavljenom prijevozu, što se računa na sljedeći način:

Potrošnja goriva po udaljenosti = godišnja potrošnja goriva / ukupna prijeđena udaljenost

Potrošnja goriva po obavljenom prijevozu = ukupna godišnja potrošnja goriva / ukupan obavljeni prijevoz

Emisije ugljičnog dioksida po udaljenosti = godišnje emisije ugljičnog dioksida / ukupna prijeđena udaljenost

Emisije ugljičnog dioksida po obavljenom prijevozu = ukupne godišnje emisije ugljičnog dioksida / ukupan obavljeni prijevoz [Am. 93]

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/980

P7_TA(2014)0425

Invazivne strane vrste ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o sprečavanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta i upravljanju njima (COM(2013)0620 – C7-0264/2013 – 2013/0307(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/98)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0620),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 192. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0264/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje austrijskog Saveznog vijeća – Bundesrata, podneseno u okviru Protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 22. siječnja 2014 (1).,

—	nakon savjetovanja s Odborom regija,

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 19. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane te mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbora za ribarstvo (A7-0088/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, kao što je navedeno u nastavku;

traži od Komisije da ponovno uputi prijedlog Parlamentu ako u njega uvede znatne promjene ili da ga zamijeni drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu

P7_TC1-COD(2013)0307

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. …/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 1143/2014.)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/981

P7_TA(2014)0426

Tehnička provedba Protokola iz Kyota uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 s obzirom na tehničku provedbu Protokola iz Kyota uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime (COM(2013)0769 – C7-0393/2013 – 2013/0377(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/99)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Parlamentu i Vijeću (COM(2013)0769),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 192. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0393/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 26. veljače 2014. (1),

—	nakon savjetovanja s Odborom regija,

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 19. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A7-0171/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, kao što je navedeno u nastavku;

zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.

P7_TC1-COD(2013)0377

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 s obzirom na tehničku provedbu Kyotskog protokola uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 662/2014.)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/982

P7_TA(2014)0427

Suzbijanje prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima (COM(2012)0363 – C7-0192/2012 – 2012/0193(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/100)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0363),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 325. stavak 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0192/2012),

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir obrazloženo mišljenje švedskog parlamenta podneseno u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojemu se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

—	uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda od 15. studenoga 2012. (1),

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 10. listopada 2012. (2),

—	uzimajući u obzir članke 55. i 37. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za proračunski nadzor i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove u skladu s člankom 51. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove o mišljenju Odbora za pravna pitanja (A7-0251/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 383, 12.12.2012., str. 1.

(2) SL C 391, 18.12.2012., str. 134.

P7_TC1-COD(2012)0193

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/…/EU Europskog parlamenta i Vijeća o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 32583. stavak (4) 2., [Am. 1]

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog revizorskog suda (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2)

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Zaštita financijskoga interesa Unije ne odnosi se samo na upravljanje odobrenim proračunskim sredstvima nego uključuje i sve mjere koje negativno utječu ili prijete negativnim utjecajem na njezinu imovinu i imovinu država članica u mjeri u kojoj su namijenjene za podupiranje i stabilizaciju gospodarstva i javnih financija država članica, a koje su važne za politiku Unije.

(2)

Kako bi se omogućila djelotvorna, proporcionalna i odvraćajuća zaštite financijskih interesa Unije zaštitu od okviru upravnog i građanskog prava najozbiljnijih slučajeva radnji povezanih s prijevarama te radi osiguravanja optimalne zaštite financijskih interesa Unije, mjere usvojene primjenom upravnog i civilnog prava na tom području trebalo bi u okviru upravnog i građanskog prava upotpunjavati kaznenim pravom država članica dopuniti zakonodavstvom u okviru kaznenog prava država članica , izbjegavajući neusklađenosti neusklađenost u svakom od tih sektora i između njih. područja prava, kao i među njima. [Am. 2]

(3)	Za zaštitu financijskih interesa Unije potrebna je zajednička definicija prijevare kojom su obuhvaćena nepoštena ponašanja u vezi s rashodima , prihodima, imovinom i prihodima obvezama na štetu proračuna Unije, uključujući aktivnosti zaduživanja i kreditiranja EU-a. [Am. 3]

(4)

Prijevara u vezi s porezom na dodanu vrijednost (PDV) umanjuje fiskalne prihode država članica i posljedično primjenu jedinstvene stope za procjenu PDV-a država članica. Kao što je potvrdila sudska praksa Suda Europske unije (4), postoji izravna veza između prikupljanja prihoda od PDV-a u skladu s primjenjivim zakonima Unije i dostupnosti odgovarajućih sredstava u proračunu Unije, s obzirom na to da svaki propust u prikupljanju tih prihoda potencijalno utječe na smanjenje proračunskih sredstava. Stoga Direktiva obuhvaća prihode nastale primitcima od PDV-a u državama članicama.

(5)

Razmatranje znatnog utjecaja na financijske interese EU-a, koji proizlaze iz nezakonitog smanjenja vlastitih sredstava iz PDV-a i primjene pragova sadržanih u ovoj Direktivi, čita se u skladu s načelom proporcionalnosti s obzirom na posebnu prirodu i metodologiju upotrijebljenu pri izračunu tih vlastitih sredstava, uključujući diferencirano postupanje s državama članicama.

(6)

Ako ponuditelj tijekom sklapanja ugovora o javnoj nabavi ili dodjele bespovratnih sredstava odgovornim tijelima podnese informacije temeljene na podatcima koji su nepropisno nezakonito , izravno ili neizravno, prikupljeni radi zaobilaženja ili kršenja pravila važećih za postupak javne nabave ili dodjele bespovratnih sredstava, to može negativno utjecati na financijske interese Unije. Iako je takvo ponašanje ponuditelja slično prijevari, nema ne čini nužno sve karakteritike kaznenog dijela kazneno djelo prijevare jer dostavljena ponuda može ispunjavati sve zahtjevane kriterije biti u potpunosti usklađena sa svim zahtjevima. Namještanje ponuda među ponuditeljima povreda je pravila tržišnog natjecanja Unije i odgovarajućeg nacionalnog prava; ta praksa podliježe represivnim mjerama i sankcijama javnih tijela u cijeloj Uniji i trebala bi ostati izvan područja primjene ove Direktive. [Am. 4]

(7)	Zakonodavstvo Unije o pranju novca u cijelosti je primjenjivo na pranje prihoda od kaznenih djela iz ove Direktive. Upućivanje na to zakonodavstvo trebalo bi osigurati da se kazneni režim iz ove Direktive primijeni na sva kaznena djela protiv financijskih interesa Unije.

(8)

Korupcija je osobito ozbiljna prijetnja za financijske interese Unije i u velikom broju slučajeva može biti povezana s prijevarom. Stoga je za to područje potrebno predvidjeti posebnu kaznenopravnu odgovornost. Potrebno je osigurati da odgovarajuća kaznena djela budu obuhvaćena definicijom bez obzira na to predstavlja li ponašanje povredu službene dužnosti ili ne. Što se tiče kaznenog djela pasivne korupcije i pronevjere, potrebno je uključiti definiciju javnih dužnosnika koja će obuhvatiti sve relevantne dužnosnike, bez obzira na to jesu li oni bilo da su imenovani, izabrani ili zaposleni na temelju ugovora , bez obzira na to ugovora, obnašaju li službenu dužnost ili građanima, ili općenito u javnom interesu, pružaju usluge javne vlasti i drugih javnih tijela, ali obnašaju li oni službenu dužnost u Uniji, državama članicama ili trećim zemljama. Privatne osobe sve se više uključuju u upravljanje fondovima Unije. Kako bi se fondovi Unije adekvatno zaštitili od korupcije i pronevjere, definicija „javnog dužnosnika” za potrebe ove Direktive mora obuhvaćati i osobe koje ne obnašaju službenu dužnost, ali im je, na sličan način, dodijeljena funkcija pružanja javnih usluga u vezi s fondovima Unije i koji je obavljaju, poput izvođača uključenih u upravljanje takvim fondovima. [Am. 5]

(9)

Na financijske interese Unije mogu negativno utjecati određene vrste ponašanja javnih dužnosnika, pri kojima se sredstva i imovina žele upotrijebiti suprotno njihovoj predviđenoj namjeni i radi povrede tih interesa. Stoga je potrebno sastaviti preciznu i jednoznačnu definiciju kaznenih dijela kojom će takva ponašanja biti obuhvaćena. [Am. 6]

(9a)	U vezi s kaznenim djelima koje je počinila fizička osoba utvrđenima u ovoj Direktivi potrebno je utvrditi namjeru u skladu sa svim elementima koji čine ta kaznena djela. Kaznena djela fizičkih osoba koja ne zahtijevaju namjeru nisu obuhvaćena ovom Direktivom. [Am. 7]

(10)

Neka kaznena djela protiv financijskih interesa Unije u praksi su blisko povezana s kaznenim djelima obuhvaćenima člankom 83. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i zakonodavstva Unije koje se temelji natom članku. Stoga bi u tekstu odredbi trebala biti osigurana usklađenost s tim zakonodavstvom .

(11)	Financijski interesi Unije također mogu biti narušeni ili ugroženi ponašanjem pravnih osoba, a u tom bi slučaju one trebale biti i odgovorne za ta kaznena djela počinjena u njihovo ime, kao što je određeno ovom Direktivom.

(12)

Radi zaštite financijskih interesa Unije jednakovrijednim mjerama, koje su odvraćajuće u cijeloj Uniji, države članice trebale bi između ostalog predvidjeti određene minimalne vrste i razine sankcija u slučaju počinjenja kaznenih djela određenih ovom Direktivom. Razine sankcija ne bi trebale nadilaziti ono što je proporcionalno za ta kaznena djela te bi trebalo uvesti prag izražen u novčanoj vrijednosti ispod kojeg nije potrebno predvidjeti kaznenopravnu odgovornost.

(13)

Ova Direktiva ne obuhvaća odgovarajuću i djelotvornu primjenu disciplinskih mjera. Sankcije koje se ne mogu poistovjetiti s kaznenim djelima mogu se uzeti u obzir u skladu s nacionalnim pravom pri kažnjavanju osobe za jedno od kaznenih djela određenih ovom Direktivom u pojedinačnim slučajevima; za druge bi se sankcije trebalo potpuno poštovati načelo ne bis in idem. Ovom se Direktivom ne kriminalizira ponašanje koje nije podložno i disciplinarnim sankcijma ili drugim mjerama koje se odnose na kršenje službenih dužnosti, u slučajevima u kojima se takve disciplinarne sankcije ili druge mjere mogu primjenjivati na osobe o kojima je riječ.

(14)

Sankcije za fizičke osobe u ozbiljnijim slučajevima trebale bi obuhvatiti kazne zatvora. Ti ozbiljni slučajevi trebali bi biti definirani u odnosu na određeni minimum ukupne štete, izražen u novcu, koja je uzrokovana kaznenim ponašanjem na štetu proračuna Unije, a možda i drugih proračuna. Uvođenje minimalnih i maksimalnih kazni zatvora nužno je radi osiguravanja jednake razine zaštite financijskih interesa Unije u cijeloj Europi. Minimalnom kaznom od šest mjeseci osigurava se izdavanje i izvršavanje europskog uhidbenog naloga za kaznena djela navedena u članku 2. Okvirne odluke o europskome uhidbenom nalogu, čime se omogućuje najučinkovitija moguća pravosudna i policijska suradnja. Sankcije će također imati snažan odvraćajući učinak na potencijalne kriminalce, s učinkom u cijeloj Europi. Strože bi sankcije trebalo nametnuti za slučajeve u kojima je kazneno djelo počinjeno u okviru zločinačke organizacije u smislu Okvirne odluke Vijeća 2008/841/PUP (5).

(15)

Posebno uzimajući u obzir mobilnost počinitelja i prihoda od nezakonitih aktivnosti na štetu financijskih interesa Unije, tesložene prekogranične istrage kao posljedica toga, sve države članice trebale bi utvrditi svoju nadležnost i pravila koja se odnose na rokove zastare, potrebna za omogućivanje suprotstavljanja tim aktivnostima.

(16)

Radi osiguravanja usklađenosti prava Unije i očuvanja načela prema kojem se osobu ne može dvaput kazniti za istu radnju nužno je objasniti odnose između kazni obuhvaćenih ovom Direktivom i drugih odgovarajućih upravnih mjera u skladu s pravom Unije. Direktiva ne bi trebala dovoditi u pitanje primjenu posebnih upravnih mjera, sankcija i kazni u skladu s pravom Unije.

(17)

Ne dovodeći u pitanje druge obveze obuhvaćene pravom Unije, potrebno je izraditi odgovarajuću odredbu za suradnju između država članica i Komisije kako bi se osigurale djelotvorne mjere protiv kaznenih djela određenih ovom Direktivom, a koja utječu na financijske interese Unije, uključujući razmjenu informacija između država članica , Eurojusta i Komisije. [Am. 10]

(18)	Konvencija za zaštitu financijskih interesa Europskih zajednica od 26. srpnja 1995. (6) i njezini protokoli od 27. rujna 1996. (7) i 29. studenoga 1996. (8) trebali bi se staviti izvan snage i zamijeniti ovom Direktivom.

(19)

Odgovarajuća provedba ove Direktive u državama članicama uključuje obradu osobnih podataka među nadležnim nacionalnim tijelima, njihovu razmjenu između država članica, s jedne strane, i nadležnih tijela Unije, s druge strane. Obrada osobnih podataka na nacionalnoj razini među nadležnim nacionalnim tijelima trebala bi se urediti nacionalnim pravom poštujući Konvenciju Vijeća Europe o zaštiti pojedinaca pri automatskoj obradi osobnih podataka od 28. siječnja 1981. i njezin dodatni Protokol (ETS, br. 181.). Razmjenom osobnih podataka među državama članicama trebali bi se ispunjavati uvjeti Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP (9). U mjeri u kojoj institucije, tijela, agencije i uredi Unije obrađuju osobne podatke, oni bi trebali biti u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (10) te s primjenjivim pravilima koja se odnose na povjerljivost sudskih istraga.

(20)

Planirani odvraćajući učinak primjene kaznenopravnih sankcija zahtijeva poseban oprez u vezi s temeljnim pravima. Ovom Direktivom poštuju se temeljna prava i slijede načela priznata Poveljom o temeljnim pravima Europske unije, ponajprije pravo na slobodu i sigurnost, zaštita osobnih podataka, sloboda izbora zanimanja i pravo na rad, sloboda poduzetništva, pravo na vlasništvo, pravo na djelotvoran pravni lijek i na pravedno suđenje, pretpostavka nedužnosti i pravo na obranu, načela zakonitosti i proporcionalnosti kaznenih djela i kazni, kao i zabrana dvostrukog suđenja ili kažnjavanja u kaznenom postupku za isto kazneno djelo. Ova Direktiva nastoji osigurati potpuno poštovanje ovih prava i načela i mora se provesti u skladu s time.

(21)	Ova će se Direktiva primijeniti ne dovodeći u pitanje odredbe o ukidanju imuniteta sadržane u UFEU, Protokol o povlasticama i imunitetima Europske unije, Statut Suda Europske unije i provedbene tekstove ili slične odredbe uključene u nacionalno pravo.

(22)	Ova Direktiva ne dovodi u pitanje opća pravila i načela nacionalnog kaznenog prava o primjeni i provedbi kazni u skladu s konkretnim okolnostima svakog pojedinačnog slučaja.

(23)

S obzirom da ciljeve ove Direktive ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog razmjera i učinka predloženog djelovanja, oni mogu na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Glava I.

Predmet i definicija

Članak 1.

Predmet

Ovom se Direktivom određuju potrebne mjere na području sprečavanja i borbe protiv prijevare i ostalih ilegalnih aktivnosti koje zahvaćaju financijske interese Unije, i to definiranjem kaznenih djela i sankcija , u cilju pružanja djelotvorne i jednakovrijedne zaštite u državama članicama i institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije te povećanja vjerodostojnosti institucija i inicijativa Unije . [Am. 11]

Članak 2.

Definicija financijskih interesa Unije

Za potrebe ove Direktive, „financijski interesi Unije” znači sva imovine i obveze kojom upravljaju Unija i njezine institucije, tijela i agencije ili se njima upravlja u njihovo ime, te sve njihovo financijsko poslovanje, uključujući aktivnosti zaduživanja i kreditiranja kao i, posebno, sve prihode i rashode obuhvaćene, stečene ili uplaćene: [Am. 12]

(a)	proračunom Unije;

(b)	proračunima institucija, tijela, ureda i agencija uspostavljenih u okviru Ugovora skladu s Ugovorima ili proračunima kojima oni izravno ili neizravno upravljaju ili ih nadziru. [Am. 13]

Glava II.

Kaznena djela u području sprečavanja i suzbijanja prijevara koje utječu na financijske interese Unije

Članak 3.

Prijevara koja utječe na financijske interese Unije

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da je sljedeće ponašanje, kada je počinjeno namjerno, kažnjivo kao kazneno djelo:

(a)

u odnosu na rashode, svaka radnja i propust koji se odnose na:

i.	upotrebu ili prikazivanje pogrešnih, netočnih ili nepotpunih izvještaja ili dokumenata, čiji je učinak pronevjera ili bespravno zadržavanje sredstava iz proračuna Unije ili proračuna kojima upravlja Unija, ili u njezino ime,

ii.	neobjavljivanje informacija kojim se krše posebne obveze s istim učinkom ili

iii.	nepravičnu primjenu obveza ili rashoda u svrhe različite od onih za koje su dodijeljeni;

(b)

u odnosu na prihode, svaka radnja i propust koji se odnose na:

i.	upotrebu ili prikazivanje pogrešnih, netočnih ili nepotpunih izjava ili dokumenata, čiji je učinak nezakonito smanjenje sredstava iz proračuna Unije ili proračuna kojima upravlja Unija, ili u njezino ime,

ii.	neobjavljivanje informacija kojim se krše posebne obveze s istim učinkom ili

iii.	nepravičnu primjenu zakonski dobivene koristi s istim učinkom.

Članak 4.

Kaznena djela povezana s prijevarama koje utječu na financijske interese Unije

1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da je bilo kakvo pružanje informacija ili nepoštivanje obveze pružanja informacija odgovornim tijelima ili vlastima u postupku javne nabave ili dodjele bespovratnih sredstava koje uključuju financijske interese Unije, od strane kandidata ili ponuditelja, ili osoba odgovornih za ili uključenih u pripremu odgovora na poziv na podnošenje ponuda ili zahtjeva za dodjelu bespovratnih sredstava takvih sudionika, u slučajevima kada je to učinjeno namjerno i s ciljem zaobilaženja ili izvrtanja primjene kriterija prihvatljivosti, isključenja, izbora ili dodjele, ili narušavanja ili uništavanja tržišnog natjecanja među ponuditeljima, kažnjivo kao kazneno djelo. [Am. 14]

2. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da je pranje novca, kao što je definirano člankom 1. stavkom 2. Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11), koje uključuje imovinu ili prihod stečen stečenu prekršajima obuhvaćenima ovom Direktivom kažnjivo kao kazneno djelo. [Am. 15]

3. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da su pasivna korupcija i aktivna korupcija je sljedeće ponašanje, kada počinjeno su počinjene namjerno, kažnjive kao kaznena djela. kažnjivo kao kazneno djelo:

(a)

Za potrebe ove Direktive, pasivna korupcija znači namjerna radnja javnog dužnosnika koji izravno ili putem posrednika traži ili unaprijed prihvaća prednosti bilo koje vrste, za sebe ili treću stranu, ili prihvaća obećanje o takvoj prednosti, kako bi djelovao , odgodio djelovanje ili se suzdržao od djelovanja sukladno svojoj dužnosti ili obavljao svoje funkcije , kršeći ili ne svoje službene dužnosti, na način koji šteti ili će vjerojatno štetiti financijskim interesima Unije. (pasivna korupcija);

(b)

namjerna za potrebe ove Direktive, aktivna korupcija znači radnja osobe koja obećava , nudi ili daje, izravno ili putem posrednika, prednost bilo koje vrste nekom javnom dužnosniku za sebe ili za treću stranu, kako bi djelovao , odgodio djelovanje ili se suzdržao od djelovanja sukladno svojoj dužnosti ili pri obavljanju svoje funkcije na način koji šteti ili bi mogao štetiti financijskim interesima Unije , ili za takve radnje u prošlosti .(aktivna korupcija).

4. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da je pronevjera, kada počinjena namjerno, kažnjiva namjerni čin osiguravanja ili isplate sredstava, prisvajanja imovine ili korištenja njome, od strane dužnosnika suprotno njihovoj izvornoj namjeni i s ciljem nanošenja štete financijskim interesima Unije, kažnjiv kao kazneno djelo (pronevjera).

Za potrebe ove Direktive, pronevjera znači čin osiguravanja ili isplate sredstava, prisvajanja imovine ili korištenja njome, od strane javnog dužnosnika suprotno njihovoj namjeni , koje šteti financijskim interesima Unije. [Am. 17]

5. Za potrebe ovog članka, „javni dužnosnik” znači:

(a)

svaka osoba koja vrši poslove pružanja javnih usluga za Uniju svaki dužnosnik Unije ili nacionalni dužnosnik druge države članice ili i svaki nacionalni dužnosnik treće zemlje obavljanjem zakonodavne, administrativne ili sudbene dužnosti;

Pojam „dužnosnik Unije” znači:

(i)	svaka osoba koja je dužnosnik ili drugi ugovorni zaposlenik u smislu Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjetima zaposlenja ostalih djelatnika Europske unije („Pravilnik o osoblju”),

(ii)	svaka osoba koju su države članice ili neko javno ili privatno tijelo uputili u instituciju, tijelo, ured ili agenciju Europsku uniju i koja obavlja dužnosti istovjetne dužnostima dužnosnika Unije ili drugih službenika.

Članovi tijela, ureda ili agencija osnovanih u skladu s Ugovorima i osoblje tih tijela, uredi ili agencije tretirat će se kao dužnosnici Unije s obzirom na to da se Pravilnik o osoblju na njih ne primjenjuje; Naziv „nacionalni dužnosnik” upućuje na definiciju „dužnosnika” ili „javnog dužnosnika” u nacionalnom zakonodavstvu države članice ili treće zemlje u kojoj dotična osoba obavlja svoju funkciju. Bez obzira na to, u slučaju postupaka koji uključuju dužnosnika države članice ili nacionalnog dužnosnika treće zemlje koje je pokrenula druga država članica, ona je dužna primjenjivati definiciju „nacionalnog dužnosnika” samo ako je ta definicija usklađena s njezinim nacionalnim zakonodavstvom;

(b)

svaka druga osoba kojoj su povjereni i koja obavlja poslove pružanja javnih usluga koji uključuju upravljanje ili odluke u vezi s financijskim interesima Unije za Uniju ili u državama članicama ili trećim zemljama, ali ne vrši takvu dužnost, koja sudjeluje u upravljanju financijskim interesima Unije ili donošenju odluka u vezi s njima. [Am. 18]

Glava III.

Opće odredbe o kaznenim djelima u području sprečavanja i suzbijanja prijevara koje utječu na financijske interese Unije

Članak 5

Poticanje, pomaganje i nagovaranje, pokušaj

1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da su poticanje, pomaganje ili nagovaranje na kaznena počinjenje kaznenih djela iz članaka 3 . i 4. glave II. kažnjivi kao kaznena djela. [Am. 19]

2. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da je pokušaj počinjenja bilo kojeg kaznenog djela iz članka 3. ili i članka 4. stavka 4. kažnjiv kao kazneno djelo. [Am. 20]

Članak 6.

Odgovornost pravnih osoba

1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pravne osobe mogu biti smatrane odgovornima za sva kaznena djela iz glave II. koja u njihovu korist počini bilo koja osoba samostalno ili kao član tijela te pravne osobe, čiji se rukovodeći položaj kod te pravne osobe temelji na:

(a)	ovlasti za zastupanje pravne osobe;

(b)	ovlasti za donošenje odluka u ime pravne osobe ili

(c)	ovlasti za provedbu nadzora unutar pravne osobe.

2. Države članice također poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da pravne osobe mogu biti smatrane odgovornima ako je nedostatak nadzora ili kontrole osobe iz stavka 1. omogućio počinjenje bilo kojeg kaznenog djela iz članaka 3 . , 4. i 5. glave II. u korist te pravne osobe ili osobe u nadležnosti te pravne osobe. [Am. 22]

3. Odgovornost pravne osobe iz stavaka 1. i 2. ne isključuje kaznene postupke protiv fizičkih osoba koje su počinitelji kaznenih djela iz članaka 3 . i 4. glave II. ili kazneno odgovorne u skladu s člankom 5.

4. U svrhu ove Direktive, „pravna osoba” znači svaki pravni subjekt koji ima pravnu osobnost prema primjenjivom pravu, osim država ili drugih javnih tijela u obnašanju državne vlasti te javnih međunarodnih organizacija;

Članak 7.

Kazne za fizičke osobe

1. Kad je riječ o fizičkim osobama, države članice osiguravaju da su kaznena djela iz glave II. članaka 3 . , 4. i 5. kažnjiva djelotvornim, proporcionalnim i odvraćajućim kaznenim sankcijama, uključujući novčane kazne i kazne zatvora, kao što je navedeno u članku 8. [Am. 24]

2. U slučaju manjih kaznenih djela kojima je uzrokovana šteta manja od 10 000 5 000 EUR te stečena korist manja od 5 000 10 000 EUR, a ne uključuju osobito ozbiljne otegotne okolnosti, države članice mogu nametnuti sankcije koje nisu nužno ne moraju dodijeliti kaznene sankcije . [Am. 25]

3. Stavkom 1. ovog članka ne dovodi se u pitanje izvršavanje disciplinskih ovlasti na javnim dužnosnicima od strane nadležnih tijela , kao što je određeno člankom 4 . stavkom 5. [Am. 26]

4. Države članice osiguravaju da se sankcije druge naravi koje se ne mogu poistovjetiti s kaznenim djelima i koje su već nametnute istoj osobi za isto ponašanje mogu uzeti u obzir pri kažnjavanju te osobe za kazneno djelo iz glave II.

Članak 8.

Pragovi kazne zatvora

1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da su kaznena djela iz članka 3. i članka 4. stavaka 1. i 4., koja uključuju korist ili štetu od najmanje 50 000 100 000 EUR, kažnjiva: [Am. 43]

(a)	minimalnom kaznom zatvora u trajanju od najmanje 6 mjeseci; [Am. 27]

(b)

maksimalnom kaznom zatvora u trajanju od najmanje 5 godina;

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da su kaznena djela iz članka 4. stavaka 2. i 3., koja uključuju korist ili štetu od najmanje 30 000 EUR, kažnjiva:

(a)	minimalnom kaznom zatvora u trajanju od najmanje 6 mjeseci; [Am. 28]

(b)	maksimalnom kaznom zatvora u trajanju od najmanje 5 godina;

2. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da su kaznena djela iz članaka 3 . , 4. i 5 glave II. kažnjiva maksimalnom kaznom zatvora u trajanju od barem 10 godina ako je kazneno djelo počinjeno u okviru zločinačke organizacije u smislu Okvirne odluke 2008/841/JAI. [Am. 30]

Članak 8.a

Otegotne okolnosti

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se, u slučaju utvrđivanja da je kazneno djelo iz članaka 3., 4. ili 5. počinjeno u okviru zločinačke organizacije u smislu Okvirne odluke 2008/841/JAI, ta činjenica smatra otegotnom okolnošću prilikom donošenja presude. [Am. 31]

Članak 9.

Vrste minimalnih sankcija za pravne osobe

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da je pravna osoba koja se smatra odgovornom u skladu s člankom 6. podložna djelotvornim, proporcionalnim i odvraćajućim sankcijama, koje uključuju kaznenopravne ili upravnenovčane kazne, a mogu uključivati i druge sankcije, kao što su:

(a)	ukidanje prava na javne naknade ili pomoć;

(aa)	privremeno ili trajno isključenje iz postupaka javnog nadmetanja Unije; [Am. 32]

(b)	privremena ili stalna zabrana obavljanja trgovačke djelatnosti;

(c)	stavljanje pod sudski nadzor;

(d)	sudski nalog za likvidaciju;

(e)	privremeno ili trajno zatvaranje ustanova koje su korištene za počinjenje kaznenog djela.

Članak 9.a

Načelo ne bis in idem

Države članice u svojem nacionalnom kaznenom pravu primjenjuju načelo „ne bis in idem”, prema kojemu se protiv osobe čiji sudski postupak u državi članici još traje ne može pokrenuti kazneni postupak u drugoj državi članici na temelju istih činjenica, pod uvjetom da je kazna dodijeljena, provedena, u postupku provođenja ili se više ne može provoditi prema zakonima države u kojoj je donesena presuda. [Am. 33]

Članak 10.

Zamrzavanje i zapljena

Države članice osiguravaju zamrzavanje i zapljenu prihoda i sredstava od kaznenih djela iz glave II. u skladu s Direktivom 2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća (12).

Članak 11.

Nadležnost

1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi utvrdile svoju nadležnost kad je riječ o kaznenim djelima iz glave II. članaka 3 . , 4. i 5. kada je::

(a)	počinitelj je njihov državljanin ili ima boravište na njihovu teritoriju; ili

(b)	počinitelj je njezin državljanin.

(c)	počinitelj podliježe Pravilniku o osoblju ili mu je podlijegao u trenutku izvršenja kaznenog djela. [Am. 34]

2. Za slučaj iz točke (b) stavka 1. države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da njihova nadležnost nije podložna uvjetu da kazneni progon može započeti samo nakon izvješća žrtve u mjestu u kojem je kazneno djelo počinjeno ili prijave države mjesta u kojem je ono počinjeno.

3. Države članice osiguravaju da njihova nadležnost uključuje situacije u kojima je kazneno djelo počinjeno sredstvima informacijske i komunikacijske tehnologije kojima se pristupilo s njihova područja.

Članak 12.

Zastara za kaznena djela koja utječu na financijske interese Unije

1. Države članice osiguravaju rok zastare u kojem su mogući istraga, kazneni progon, suđenje i sudska presuda za kazneno djelo iz glave II. i članka 5.od najmanje pet godina od trenutka kada je kazneno djelo počinjeno.

2. Države članice osiguravaju da zastara bude prekinuta i ponovno pokrenuta nakon svake radnje nadležnoga nacionalnog tijela, posebice uključujući stvarni početak istrage ili kaznenog progona, do najmanje deset godina od trenutka kada je kazneno djelo počinjeno.

3. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi omogućile provedbu kazne određene nakon pravomoćne presude za kazneno djelo iz glave II. i članka 5. za dovoljno razdoblje od ne manje od 10 godina od trenutka pravomoćne presude.

Članak 13.

Povrat

Ovom se Direktivom ne dovodi u pitanje povrat neopravdano isplaćenih iznosa u vezi s počinjenim kaznenim djelima iz glave II. članaka 3 . , 4. i 5.

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale hitan povrat takvih iznosa i njihov prijenos u proračun Unije, ne dovodeći u pitanje relevantna pravila pojedinih sektora Unije o financijskim ispravcima i povratu neopravdano potrošenih iznosa. Države članice također redovito dokumentiraju vraćene iznose te obavještavaju relevantne institucije ili tijela Unije o tim iznosima ili, ako još nisu vraćeni, o razlozima zbog kojih nisu mogli biti vraćeni. [Am. 35]

Članak 14.

Interakcija s drugim primjenjivim pravnim aktima Unije

Primjena upravnih mjera, sankcija i kazni, kao što je utvrđeno pravom Unije, posebno u okviru značenja članaka 4. i 5. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 (13) ili nacionalnim pravom donesenom u skladu s posebnim obvezama prava Unije, ne dovodi u pitanje ovu Direktivu. Države članice osiguravaju da svaki kazneni postupak započet na temelju nacionalnih odredbi kojima se primjenjuje ova Direktiva ne utječe na odgovarajuću i djelotvornu primjenu upravnih mjera, sankcija i kazni koje se ne mogu poistovjetiti s kaznenim postupcima navedenima u pravu Unije ili nacionalnim provedbenim odredbama.

Glava IV.

Završne odredbe

Članak 15.

Suradnja između država članica i Komisije (Europski ured za borbu protiv prijevara) [Am. 36]

1. Ne dovodeći u pitanje pravila o prekograničnoj suradnji i uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim pitanjima, države članice , Eurojust i Komisija , u skladu s vlastitim nadležnostima, međusobno surađuju u borbi protiv kaznenih djela iz glave II članaka 3 . , 4. i 5. S tim u vezi, Komisija , i po potrebi Eurojust, pruža tehničku i operativnu pomoć kakvu nadležna nacionalna tijela mogu zatrebati radi olakšavanja koordinacije njihovih istraga. [Am. 37]

2. Nadležna tijela u državama članicama mogu , u skladu s vlastitim nadležnostima, razmjenjivati informacije s Komisijom i Eurojustom kako bi olakšale utvrđivanje činjenica i osigurale djelotvorne mjere za kaznena djela iz članaka 3 . , 4. i 5. glave II. Komisija , Eurojust i nadležna nacionalna tijela u svakom pojedinačnom slučaju postupaju u skladu s člankom 6. Ugovora o Europskoj uniji, Poveljom o temeljnim pravima Europske unije i primjenjivim zakonodavstvom Unije o zaštiti osobnih podataka te uzimaju u obzir zahtjeve za povjerljivost istrage i zaštitu podataka. S tim u vezi, kada dostavlja informacije Komisiji i Eurojustu , država članica može postaviti određene zahtjeve koji obuhvaćaju korištenje informacijama, bilo od strane Komisije , Eurojusta ili druge države članice kojoj je ta informacija možda proslijeđena. [Am. 38]

2a. Europski revizorski sud, nacionalne revizijske institucije, primjerice za nadzor transakcija u okviru podijeljenog upravljanja, i revizori nadležni za revizije proračuna institucija, tijela i agencija uspostavljenih u skladu s Ugovorima ili proračuna kojima institucije upravljaju ili ih nadziru, obavještavaju OLAF o kaznenim djelima za koja su saznali tijekom izvršavanja svojih dužnosti. [Am. 39]

2b. Dužnosnici Unije obavještavaju OLAF o kaznenim djelima za koja su saznali tijekom izvršavanja svojih dužnosti. [Am. 40]

Članak 16.

Stavljanje izvan snage konvencija kaznenog prava za zaštitu financijskih interesa Europskih zajednica

Konvencija o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica od 26. srpnja 1995., uključujući njezine protokole od 27. rujna 1996., 29. studenoga 1996. i 19. lipnja 1997., stavlja se izvan snage od [dan primjene članka 17. stavka 1., drugog podstavka].

Članak 17.

Prijenos

1. Države članice najkasnije do … usvajaju i objavljuju zakone, uredbe i upravne odredbe potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredbi.

One primjenjuju te odredbe od …

Kada države članice donesu te odredbe, one prilikom službene objave sadrže uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine upućivanja.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredbi nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 17.a

Izvješćivanje, statistički podaci i procjena

1. Komisija do [24 mjeseca nakon roka za provedbu ove Direktive], i nakon toga na godišnjoj razini, podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem se ocjenjuje razina u kojoj je država članica provela potrebne mjere radi usklađivanja s ovom Direktivom i procjenjuje učinkovitost ove Direktive u ostvarenju njenih ciljeva.

Ta izvješća odnose se na informacije koje je država članica učinila dostupnima u skladu sa stavkom 2.

2. Države članice redovito prikupljaju i održavaju sveobuhvatne statističke podatke odgovarajućih tijela kako bi provodile preglede učinkovitosti svojih sustava koji su uspostavljeni da štite financijske interese Europske unije. Prikupljeni statistički podaci šalju se Komisiji na godišnjoj razini te obuhvaćaju:

(a)	broj započetih kaznenih postupaka podijeljen na broj odbačenih postupaka, broj postupaka koji rezultiraju oslobađanjem, broj koji rezultira osudom i broj postupaka u tijeku,

(b)	vraćena i ne vraćena sredstva od kaznenih postupaka,

(c)	broj odbijenih zahtjeva za pružanje pomoći zaprimljenih od druge države članice, podijeljen na broj primljenih i broj odbijenih zahtjeva.

3. Komisija do [60 mjeseci nakon roka za provedbu ove Direktive] Europskom parlamentu i Vijeću podnosi potpunu procjenu ove Direktive na temelju stečenog iskustva i osobito na temelju izvješća i statističkih podataka u skladu sa stavcima 1. i 2. Komisija po potrebi istovremeno podnosi prijedlog izmjene ove Direktive, uzimajući u obzir ishod procjene. [Am. 41]

Članak 18.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 19.

Primatelji

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u

Za Europski parlament

Predsjednik

Za Vijeće

Predsjednik

(1) SL C 383,12.12.2012., str.1.

(2) . SL C 391, 18.12.2012., str.134.

(3) Stajalište Europskog parlamenta od 16. travnja 2014.

(4) Presuda Suda od 15. studenog 2011. u predmetu C-539/09 – Komisija protiv Njemačke ([2011] ECR I-11235).

(5) Okvirna odluka Vijeća 2008/841/JHA od 24. listopada 2008. o borbi protiv organiziranog kriminala (SL L 300, 11.11.2008., str. 42.).

(6) SL C 316, 27.11.1995., str. 48.

(7) SL C 313, 23.10.1996., str. 1.

(8) SL C 151, 20.5.1997., str. 1.

(9) Okvirna odluka Vijeća 2008/977/JHA od 27. studenog 2008. o zaštiti osobnih podataka koji se obrađuju u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima (SL L 350, 30.12.2008., str. 60.)

(10) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(11) Direktiva 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma (SL L 309, 25.11.2005., str. 15.).

(12) Direktiva 2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji (SL L 127, 29.4.2014., str. 39.).

(13) Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica, SL L 312, 23.12.1995., str. 1.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/994

P7_TA(2014)0432

Sustav vlastitih sredstava *

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o nacrtu Odluke Vijeća o sustavu vlastitih sredstava Europske unije (05602/2014 – C7-0036/2014 – 2011/0183(CNS))

(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje)

(2017/C 443/101)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir nacrt Vijeća (05602/2014),

—	uzimajući u obzir članak 311. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7-0036/2014),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 29. ožujka 2007. o budućnosti vlastitih sredstava Europske unije (1),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. lipnja 2011. o ulaganju u budućnost: novi višegodišnji financijski okvir za konkurentnu, održivu i uključivu Europu (2),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. lipnja 2012. o višegodišnjem financijskom okviru i vlastitim sredstvima (3),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 23. listopada 2012. s ciljem postizanja pozitivnog ishoda u postupku usvajanja višegodišnjeg financijskog okvira (4),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. ožujka 2013. o zaključcima Europskog vijeća od 7. i 8. Veljače 2013. u vezi s višegodišnjim financijskim okvirom (5),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. srpnja 2013. o političkom sporazumu oko višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020. (6),

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A7-0271/2014),

prihvaća nacrt Vijeća s predloženim izmjenama;

poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

poziva Vijeće da se ponovno savjetuje s Parlamentom ako namjerava bitno izmijeniti svoj nacrt;

poziva skupinu na visokoj razini za vlastita sredstva da iznese svoju prvu procjenu sustava vlastitih sredstava do kraja 2014., kako je naznačeno u zajedničkoj izjavi u prilogu ove rezolucije (7); očekuje da će ta skupina iznijeti prijedloge za prevladavanje nedostataka trenutačnog sustava kako bi se otvorio put reformi – rukovođenoj općim ciljevima jednostavnosti, transparentnosti, pravičnosti i demokratske odgovornosti – koja bi postala operativna u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

Amandman 1

Nacrt Odluke

Uvodna izjava 8.a (nova)

Nacrt Vijeća

Izmjena

(8a)

Europski parlament je neprekidno tražio da se proračun Unije u cijelosti financira vlastitim sredstvima, kako je određeno Ugovorom, te je redovito isticao nedostatke i ograničenja postojećeg sustava vlastitih sredstava koji je netransparentan, nepravedan, ne podliježe parlamentarnom nadzoru, izuzetno složen i potpuno nerazumljiv europskim građanima koji na kraju snose posljedice. Europski parlament smatra da se takvim sustavom u suštini krši slovo i duh Ugovora.

Amandman 2

Nacrt Odluke

Uvodna izjava 8.b (nova)

Nacrt Vijeća

Izmjena

(8b)

Europski parlament smatra da je sadašnjim sustavom financiranja Unije, pri čemu otprilike 74 % prihoda potječe od nacionalnih doprinosa na temelju BND-a i 11 % od postojećih statističkih doprinosa koji se temelje na PDV-u, samo potkrijepljena logika „pravedne dobiti” koja je prevladala u svakoj raspravi u Vijeću, i na prihodovnoj i na rashodovnoj strani proračuna Unije, te je takav sustav doveo do uvođenja složenih i nejasnih rabata i drugih mehanizama korekcije i pridonio stalnom problemu manjka odobrenih sredstava za plaćanja u godišnjem proračunskom postupku. Europski parlament također smatra da se sadašnjim sustavom onemogućuje okupljanje dovoljne većine u Vijeću koja bi u godišnjim proračunima odredila dovoljnu razinu odobrenih sredstava za plaćanja kako bi se ispunile pravne i političke obveze EU-a.

Amandman 3

Nacrt Odluke

Uvodna izjava 8.c (nova)

Nacrt Vijeća

Izmjena

(8c)

Europski parlament snažno se zauzimao za dubinsku reformu sustava vlastitih sredstava koji bi se trebalo vratiti na sustav pravih, jasnih, jednostavnih i pravednih vlastitih sredstava. Europski parlament utvrdio je da se zakonodavnim prijedlozima Komisije o vlastitim sredstvima iz lipnja 2011. ide u pravom smjeru te da ih je kao takve od početka podupirala golema većina u Europskom parlamentu; Europski parlament žali što Vijeće nije moglo postići nikakav napredak u reformiranju sustava vlastitih sredstava na temelju tih zakonodavnih prijedloga. Europski parlament žali što su konačnim političkim sporazumom Europskog vijeća od 8. veljače 2013. čak uvedeni novi rabati i iznimke.

Amandman 4

Nacrt Odluke

Uvodna izjava 8.d (nova)

Nacrt Vijeća

Izmjena

(8d)

Dogovorom triju institucija Unije uspostavljena je skupina na visokoj razini za vlastita sredstva, kako je utvrđeno u Zajedničkoj izjavi o vlastitim sredstvima, koja čini dio političkog sporazuma o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2014. – 2020. Ta skupina na visokoj razini provodi opće preispitivanje sustava vlastitih sredstava rukovodeći se općim ciljevima jednostavnosti, transparentnosti, pravičnosti i demokratske odgovornosti. Potrebno je ispitati sve vidove reforme sustava vlastitih sredstava. Prva procjena bit će dostupna krajem 2014.

Amandman 5

Nacrt Odluke

Uvodna izjava 8.e (nova)

Nacrt Vijeća

Izmjena

(8e)

Ishod rada skupine na visokoj razini procjenjuje se na međuinstitucionalnoj konferenciji tijekom 2016., uz sudjelovanje nacionalnih parlamenata. Na temelju rezultata ovog rada, Komisija će procijeniti jesu li nove inicijative za vlastita sredstva prikladne. Procjena se vrši istodobno s preispitivanjem/revizijom višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020. nakon izbora, koje Komisija treba pokrenuti najkasnije do kraja 2016. Europski parlament vjeruje da bi se radom skupine na visokoj razini trebao otvoriti put dogovoru o mogućim reformama i njihovoj provedbi u razdoblju obuhvaćenom sljedećim višegodišnjim financijskim okvirom.

(5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0078.

(6) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0304.

(7) Vidi još Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0455.

PRILOG

Zajednička izjava o vlastitim sredstvima

Prema članku 311. UFEU-a, Unija sebi osigurava sredstva potrebna za postizanje svojih ciljeva i provođenje svojih politika; u članku se također utvrđuje da se proračun, ne dovodeći u pitanje ostale prihode, u cijelosti financira vlastitim sredstvima. Članak 311. upućuje na to da Vijeće, odlučujući u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom, jednoglasno i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom donosi odluku o sustavu vlastitih sredstava i da, u tom kontekstu, Vijeće može uspostaviti nove kategorije vlastitih sredstava ili ukinuti postojeće kategorije.

Na toj osnovi Komisija je u lipnju 2011. predstavila niz prijedloga za reformu sustava vlastitih sredstava Unije. Na sastanku od 7. do 8. veljače 2013. Europsko vijeće suglasilo se da se pri raspodjeli vlastitih sredstava treba rukovoditi općim ciljevima jednostavnosti, transparentnosti i pravičnosti. Osim toga, Europsko vijeće pozvalo je Vijeće da nastavi raditi na prijedlogu Komisije o novim vlastitim sredstvima na temelju poreza na dodanu vrijednost (PDV-a). Također je pozvalo države članice koje sudjeluju u pojačanoj suradnji u području poreza na financijske transakcije (FTT) da ispitaju bi li on mogao postati osnova za novo vlastito sredstvo proračuna EU-a.

Pitanje vlastitih sredstava potrebno je dalje razraditi. U tu će se svrhu sazvati skupina na visokoj razini, čije članove imenuju tri institucije. U obzir će se uzeti svi sadašnji ili budući doprinosi koje mogu podnijeti tri europske institucije i nacionalni parlamenti. Trebala bi se oslanjati na odgovarajuće stručno znanje, uključujući stručnjake iz nacionalnih proračunskih i poreznih tijela te neovisne stručnjake.

Skupina će obaviti opći pregled sustava vlastitih sredstava rukovodeći se sveobuhvatnim ciljevima jednostavnosti, transparentnosti, pravičnosti i demokratske odgovornosti. Prva procjena bit će dostupna krajem 2014. Napredak u radu procijeniti će se na političkoj razini na redovnim sastancima, najmanje jednom svakih šest mjeseci.

Nacionalni parlamenti bit će pozvani na međuinstitucionalnu konferenciju tijekom 2016. kako bi se ocijenio ishod ovog rada.

Na temelju rezultata tog rada, Komisija će procijeniti jesu li nove inicijative za vlastita sredstva prikladne. Ta će se procjena obaviti paralelno s pregledom iz članka 1.a Uredbe o višegodišnjem financijskom okviru kako bi se mogle razmotriti moguće reforme za razdoblje obuhvaćeno sljedećim višegodišnjim financijskim okvirom.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/999

P7_TA(2014)0433

Tradicionalna vlastita sredstva temeljena na PDV-u i BND-u i mjere za zadovoljavanje potreba za gotovinom *

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o nacrtu Uredbe Vijeća o metodama i postupku za stavljanje na raspolaganje tradicionalnih vlastitih sredstava te vlastitih sredstava temeljenih na PDV-u i BND-u i o mjerama za zadovoljavanje potreba za gotovinom (preinaka) (05603/2014 – C7-0037/2014 – 2011/0185(CNS))

(Posebni zakonodavni postupak – savjetovanje – preinaka)

(2017/C 443/102)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir nacrt Vijeća (05603/2014),

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Vijeću (COM(2011)0742),

—	uzimajući u obzir članak 322. Stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, na temelju kojeg se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C7-0037/2014),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 29. ožujka 2007. o budućnosti vlastitih sredstava Europske unije (1),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. lipnja 2011. pod naslovom „Ulaganje u budućnost: novi višegodišnji financijski okvir za konkurentnu, održivu i uključivu Europu” (2),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. lipnja 2012. o Višegodišnjem financijskom okviru i vlastitim sredstvima (3),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 23. listopada 2012. s ciljem postizanja pozitivnog ishoda u postupku odobrenja višegodišnjeg financijskog okvira (4),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. ožujka 2013. o zaključcima Europskog vijeća od 7. i 8. veljače 2013 u vezi s višegodišnjim financijskim okvirom (5),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 3. srpnja 2013. o političkom dogovoru o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2014. – 2020. (6),

—	uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 28. studenoga 2001. o sustavnijoj metodi preinaka pravnih akata (7),

—	uzimajući u obzir pismo Odbora za pravna pitanja od 6. ožujka 2012. upućeno Odboru za proračune u skladu s člankom 87. stavkom 3. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir članke 87. i 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A7-0268/2014),

odobrava nacrt Vijeća prilagođen prema preporukama savjetodavne skupine pravnih službi Europskog Parlamenta, Vijeća i Komisije;

poziva Vijeće da ga obavijesti ako namjerava odstupiti od teksta koji je Parlament prihvatio;

traži od Vijeća da se s njim ponovno savjetuje ako namjerava bitno izmijeniti tekst koji je Parlament prihvatio;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(7) SL C 77, 28.3.2002., str. 1.

(5) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0078.

(6) Usvojeni tekstovi, P7_TA(2013)0304.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/1001

P7_TA(2014)0435

Javne službe za zapošljavanje ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o poboljšanoj suradnji između javnih službi za zapošljavanje (COM(2013)0430 – C7-0177/2013 – 2013/0202(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/103)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0430),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 149. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0177/2013),

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 17. listopada 2013. (1),

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 28. studenog 2013. (2),

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 7. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članke 55. i 37. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7-0072/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

prihvaća svoju izjavu priloženu ovoj rezoluciji;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 67, 6.3.2014., str. 116.

(2) Još nije objavljeno u Službenom listu.

P7_TC1-COD(2013)0202

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2014. radi donošenja Odluke br…./…/EU Europskog parlamenta i Vijeća o pojačanoj suradnji između javnih službi za zapošljavanje (JSZ-ova)

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Odluci br. 573/2014/EU.)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

IZJAVA EUROPSKOG PARLAMENTA

USPOSTAVLJANJU MREŽE ZA JAVNE SLUŽBE ZA ZAPOŠLJAVANJE

Europski parlament:

1.	POZDRAVLJA sporazum koji su postigli suzakonodavci o Komisijinom prijedlogu Odluke o poboljšanoj suradnji između javnih službi za zapošljavanje, čime se formalizira i jača postojeća neformalna mreža suradnje između javnih službi za zapošljavanje;

PODSJEĆA da članak 149. UFEU-a određuje da Europski parlament i Vijeće mogu usvojiti mjere osmišljene za poticanje suradnje između država članica u području zapošljavanja. Takvi akti su zakonodavni akti i mogu imati pravno obvezujuću snagu, međutim, njima se ne usklađuju zakoni i propisi država članica;

SMATRA da je postavljanje mreže suradnje između javnih službi za zapošljavanje poticajna mjera koja je u okviru članka 149. UFEU-a. Stoga, nakon što je Odluka donesena, sve države članice sudjeluju u spomenutoj mreži, jer nesudjelovanje države članice u politici Unije ne može biti opravdano samo željom država članica;

PODVLAČI da je, u skladu s uvodnim izjavama i ozakonjenim člancima, glavni cilj ove Odluke ojačanje i poboljšanje djelotvornosti prethodno postojećih neformalnih mreža javnih službi za zapošljavanje njihovim formaliziranjem zakonodavnim aktom. Takav cilj može se ostvariti samo ako sve države članice sudjeluju u mreži i uključe se u aktivnosti utvrđene u članku 3. ove Odluke.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/1003

P7_TA(2014)0436

Fond solidarnosti Europske unije ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2012/2002 o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije (COM(2013)0522 – C7-0231/2013 – 2013/0248(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/104)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0522),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 175. stavak 3. i članak 212. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0231/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 10. prosinca 2013. (1)

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 28. studenog 2013. (2),

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 12. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije ,

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenje Odbora za proračune (A7-0078/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima;

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu .

(2) Još nije objavljeno u Službenom listu .

P7_TC1-COD(2013)0248

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 661/2014)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/1004

P7_TA(2014)0437

Povećanje kapitala Europskog investicijskog fonda ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Europske unije u povećanju kapitala Europskog investicijskog fonda (COM(2014)0066 – C7-0030/2014 – 2014/0034(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/105)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Parlamentu i Vijeću (COM(2014)0066),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 173. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojim je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0030/2014),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 25. ožujka 2014. (1),

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 12. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A7-0156/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju, kao što je navedeno u nastavku;

prihvaća izjavu Parlamenta i Vijeća priloženu ovoj rezoluciji koja će biti objavljena u seriji L Službenog lista Europske unije zajedno s konačnim zakonodavnim aktom;

zahtijeva od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) Još nije objavljeno u Službenom listu.

P7_TC1-COD(2014)0034

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2014. radi donošenja Odluke br…./2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća o sudjelovanju Europske unije u povećanju kapitala Europskog investicijskog fonda

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Odluci br. 562/2014/EU)

PRILOG ZAKONODAVNOJ REZOLUCIJI

Izjava Europskog parlamenta i Vijeća

Europski parlament i Vijeće suglasni su riješiti pitanje postupanja s dividendama Fonda u okviru sljedeće revizije financijskih pravila koja se primjenjuju na opći proračun Unije, ili, najkasnije u okviru privremenog izvještaja o postignućima iz članka 4.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/1006

P7_TA(2014)0438

Europska agencija za lijekove (provođenje aktivnosti farmakovigilancije u vezi s lijekovima za ljudsku uporabu) ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o naknadama koje se plaćaju Europskoj agenciji za lijekove za provođenje aktivnosti farmakovigilancije u vezi s lijekovima za ljudsku uporabu (COM(2013)0472 – C7-0196/2013 – 2013/0222(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/106)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0472),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2., članak 114. i članak 168. stavak 4. točka c Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0196/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir obrazložena mišljenja Grčkog parlamenta, španjolskog Kongresa zastupnika i španjolskog Senata podnesena u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 16. listopada 2013. (1),

—	nakon savjetovanja s Odborom regija,

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 19. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A7-0476/2013),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 67, 6.3.2014., str. 92.

P7_TC1-COD(2013)0222

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća o naknadama koje se plaćaju Europskoj agenciji za lijekove za provedbu aktivnosti farmakovigilancije u pogledu lijekova za primjenu kod ljudi

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 658/2014)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/1007

P7_TA(2014)0439

Makrofinancijska pomoć Republici Tunisu ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu Odluke Europskog parlamenta i Vijeća o pružanju makrofinancijske pomoći Republici Tunisu (COM(2013)0860 – C7-0437/2013 – 2013/0416(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/107)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0860),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 212. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0437/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora za proračune o financijskoj kompatibilnosti prijedloga,

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 26. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

—	uzimajući u obzir članke 55. i 38. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu (A7-0110/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

P7_TC1-COD(2013)0416

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2014. radi donošenja Odluke br. …/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o pružanju makrofinancijske pomoći Republici Tunisu

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Odluci br. 534/2014/EU)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/1008

P7_TA(2014)0440

Plan oporavka plavoperajne tune u istočnom Atlantiku i Sredozemnom moru ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 302/2009 o višegodišnjem planu oporavka plavoperajne tune u istočnom Atlantiku i Sredozemnom moru (COM(2013)0250 – C7-0117/2013 – 2013/0133(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/108)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0250),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0117/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 16. listopada 2013. (1),

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 7. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A7-0102/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 67, 6.3.2014., str. 157.

P7_TC1-COD(2013)0133

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 302/2009 o višegodišnjem planu oporavka plavoperajne tune u istočnom Atlantiku i Sredozemnom moru

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 544/2014))

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/1009

P7_TA(2014)0441

Kaznenopravna zaštita eura i drugih valuta od krivotvorenja ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o kaznenopravnoj zaštiti eura i drugih valuta od krivotvorenja, kojom se zamjenjuje Okvirna odluka Vijeća 2000/383/PUP (COM(2013)0042 – C7-0033/2013 – 2013/0023(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/109)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0042),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 83. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0033/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 23. svibnja 2013. (1),

—	uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke od 28. svibnja 2013. (2),

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 19. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A7-0018/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 271, 19.9.2013., str. 42.

(2) SL C 179, 25.6.2013., str. 9.

P7_TC1-COD(2013)0023

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2014. radi donošenja Direktive (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća o kaznenopravnoj zaštiti eura i drugih valuta od krivotvorenja, kojom se zamjenjuje Okvirnu odluku Vijeća 2000/383/PUP

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/62/EU)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/1010

P7_TA(2014)0442

Med ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 2001/110/EZ o medu (COM(2012)0530 – C7-0304/2012 – 2012/0260(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/110)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2012)0530),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 43. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0304/2012),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 14. studenog 2012 (1),

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 7. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenje Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A7-0440/2013),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju (2);

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 11, 15.1.2013., str. 88.

(2) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 15. siječnja 2014. (Usvojeni tekstovi P7_TA(2014)0028).

P7_TC1-COD(2012)0260

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/…/EU Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive Vijeća 2001/110/EZ o medu

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/63/EU.)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/1011

P7_TA(2014)0443

Europski fond za pomorstvo i ribarstvo ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o izmijenjenom prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1198/2006 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 861/2006 te Uredbe Vijeća br. XXX/2011 o integriranoj pomorskoj politici (COM(2013)0245 – C7-0108/2013 – 2011/0380(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/111)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Parlamentu i Vijeću (COM(2011)0804) i izmijenjeni prijedlog COM(2013)0245),

—

uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 42., članak 43. stavak 2, članak 91. stavak 1., članak 100. stavak 2., članak 173. stavak 3., članak 175., članak 188., članak 192. stavak 1., članak 194. stavak 2. te članak 195. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7–0108/2013),

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora za pravna pitanja o predloženoj pravnoj osnovi,

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenja Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 11.srpnja 2012. (1) i 22. svibnja 2013. (2),

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora regije od 9. listopada 2012. (3),

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 12. veljače 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

—	uzimajući u obzir članke 55. i 37. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo i mišljenja Odbora za proračune, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane te Odbora za regionalni razvoj (A7-0282/2013),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju (4);

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) OJ C 299, 4.10.2012, p. 133.

(2) OJ C 271, 19.9.2013, p. 154..

(3) OJ C 391, 18.12.2012, p. 84.

(4) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene na sjednici 23. listopada 2013. (Usvojeni tekstovi P7_TA(2013)0441).

P7_TC1-COD(2011)0380

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br. …/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 2328/2003, (EZ) br. 861/2006, (EZ) br. 1198/2006, (EZ) br. 791/2007 i Uredbe (EU) br. 1255/2011 Europskog parlamenta i Vijeća

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 508/2014)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/1013

P7_TA(2014)0444

Europska policijska akademija ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 16. travnja 2014. o nacrtu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Odluke 2005/681/PUP o osnivanju Europske policijske akademije (CEPOL) (17043/2013 – C7-0435/2013 – 2013/0812(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/112)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir inicijativu skupine država članica podnesenu Europskom parlamentu i Vijeću (17043/2013),

—	uzimajući u obzir članak 76. točku (b) i članak 87. stavak 2. točku (b) Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0435/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavke 3. i 15. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir mišljenje Komisije (COM(2014)0007),

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 5. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

—	uzimajući u obzir članke 44. i 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A7-0146/2014),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

žali zbog toga što Europski parlament nije bio u potpunosti uključen u razmatranje prijava te što je nadležnom odboru predstavljen samo jedan kandidat, iako se na poziv za dostavu prijava koji je raspisalo Predsjedništvo Vijeća u srpnju 2013. u vezi s pronalaženjem privremene lokacije Europske policijske akademije, sve dok se ne pronađe dugoročno rješenje za budućnost Agencije, javilo sedam kandidata. Kandidaturu su podnijele sljedeće države članice: Irska, Grčka, Španjolska, Italija, Mađarska, Nizozemska i Finska. Politički dogovor potvrđen je na sastanku Vijeća PUP-a 8. listopada 2013; prije usvajanja konačnog stajališta namjerava zatražiti više informacija o procjeni učinka točne lokacije.

poziva proračunska tijela da osiguraju potpuno pokrivanje dodatnih troškova povezanih s promjenom sjedišta CEPOL-a iz sredstava sadašnje zemlje domaćina i iz dodatnih sredstava Unije kako se ne bi opteretio redovni proračun CEPOL-a i time ugrozile uobičajene operativne potrebe CEPOL-a.

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

P7_TC1-COD(2013)0812

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 16. travnja 2014. radi donošenja Uredbe (EU) br…./2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Odluke Vijeća 2005/681/PUP o osnivanju Europske policijske akademije (CEPOL)

(S obzirom da je postignut sporazum Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Uredbi (EU) br. 543/2014)

Četvrtak, 17. travnja 2014.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/1014

P7_TA(2014)0445

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i Albanije (protokol kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske)***

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2014. o nacrtu Odluke Vijeća o sklapanju, u ime Europske unije i njezinih država članica, Protokola uz Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Albanije, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (14783/2013 – C7-0075/2014 – 2013/0311(NLE))

(Suglasnost)

(2017/C 443/113)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir nacrt Odluke Vijeća (14783/2013),

—	uzimajući u obzir Protokol uz Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Albanije, s druge strane, kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (14782/2013),

—	uzimajući u obzir zahtjev za davanje suglasnosti koji je podnijelo Vijeće u skladu s člankom 217. u vezi s člankom 218. stavkom 6. točkom (a) podtočkom i. te člankom 218. stavkom 8. drugim podstavkom Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7-0075/2014),

—	uzimajući u obzir članak 81. stavak 1., prvi i treći podstavak, članak 81. stavak 2., članak 90. stavak 7. i članak 46. stavak 1. Poslovnika

—	uzimajući u obzir preporuku Odbora za vanjske poslove (A7-0266/2014),

daje suglasnost za sklapanje Protokola;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Republike Albanije.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/1015

P7_TA(2014)0446

Sporazum s Kraljevinom Norveškom o načinima njezinima sudjelovanja u Europskom potpornom uredu za azil ***

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2014. o nacrtu Odluke Vijeća o sklapanju sporazuma između Europske unije i Kraljevine Norveške o načinima njezina sudjelovanja u Europskom potpornom uredu za azil (18141/2013 – C7-0107/2014 – 2013/0427(NLE))

(Suglasnost)

(2017/C 443/114)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir nacrt Odluke Vijeća (18141/2013),

—	uzimajući u obzir nacrt sporazuma između Europske unije i Kraljevine Norveške o načinima njezina sudjelovanja u Europskom potpornom uredu za azil (18140/2013),

—	uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člancima 74. i 78. stavkom 1. i 2. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7-0107/2014),

—	uzimajući u obzir članak 81. stavak 1. podstavak 1. i 3., članak 81. stavak 2. i članak 90. stavak 7. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir preporuku Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A7-0257/2014),

daje suglasnost za sklapanje sporazuma;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Kraljevine Norveške.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/1016

P7_TA(2014)0447

Sporazum s Kneževinom Lihtenštajnom o načinima njezina sudjelovanja u Europskom potpornom uredu za azil ***

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2014. o nacrtu Odluke Vijeća o prijedlogu Odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma između Europske unije i Kneževine Lihtenštajn o načinima njezina sudjelovanja u Europskom potpornom uredu za azil (18116/2013 – C7-0091/2014 – 2013/0423(NLE))

(Suglasnost)

(2017/C 443/115)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Odluke Vijeća (18116/2013),

—	uzimajući u obzir nacrt Sporazuma između Europske unije i Kneževine Lihtenštajn o načinima njezina sudjelovanja u Europskom potpornom uredu za azil (18115/2013),

—	uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člancima 74. i 78. stavcima 1. i 2. i člankom 218. stavkom 6. podstavkom 2. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (C7-0091/2014),

—	uzimajući u obzir članak 81. stavak 1. prvi i treći podstavci, članak 81. stavak 2. i članak 90. stavak 7. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir preporuku Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A7-0168/2014),

daje suglasnost za sklapanje Sporazuma;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica i Kneževine Lihtenštajna.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/1017

P7_TA(2014)0448

Europski fondovi za dugoročna ulaganja ***I

Amandmani koje je usvojio Europski parlament 17. travnja 2014. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o europskim fondovima za dugoročna ulaganja (COM(2013)0462 – C7-0209/2013 – 2013/0214(COD) (1))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/116)

[Amandman 1 osim ako nije drugačije navedeno]

AMANDMANI EUROPSKOG PARLAMENTA (*1)

na prijedlog Komisije

UREDBA EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o europskim fondovima za dugoročna ulaganja

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

djelujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Dugoročno financiranje ključni je alat kojim će se omogućiti da se europsko gospodarstvo vrati na put održivog, pametnog i uključivog rasta u skladu sa strategijom Europa 2020., visoke stope zaposlenosti i konkurentnosti te da se sutrašnje gospodarstvo izgradi na način koji je manje sklon sustavnim rizicima i koji je otporniji. Europski fondovi za dugoročna ulaganja (ELTIF) osiguravaju dugoročna financijska sredstva za razne infrastrukturne projekte, neuvrštena društva ili uvrštena mala i srednja poduzeća (MSP-ove) koja izdaju kapital ili dužničke instrumente za koje ne postoji neposredni kupac. Osiguravanjem financijskih sredstava za te projekte, europski fondovi za dugoročna ulaganja doprinose financiranju stvarnog gospodarstva u Uniji i provedbe njezine politike .

(2)

U odnosu na potražnju ELTIF-ovi mogu osigurati stabilan i siguran dotok prihoda mirovinskim fondovima, osiguravajućim društvima , zakladama, općinama i drugim tijelima koja imaju redovite i stalne obveze i koja traže dugoročni povrat unutar dobro reguliranih struktura . Dok pružaju manju likvidnost od ulaganja u prenosive vrijednosne papire, ELTIF-ovi mogu osigurati stabilan i siguran dotok prihoda pojedinačnim ulagačima koji se oslanjaju na redovite novčane tokove koje ELTIF može proizvesti. ELTIF-ovi nude i izvrsne prilike za povećanje vrijednosti kapitala s vremenom za one koji nemaju stabilan i siguran dotok prihoda. Trebala bi postojati mogućnost odobrenja ELTIF-u da smanji vlastiti kapital na proporcionalnoj osnovi u slučaju prodaje dijela vlastite imovine.

(3)

Financijska sredstva za projekte povezane s prometnom infrastrukturom, održivom proizvodnjom ili distribucijom energije, socijalnom infrastrukturom (stanovi ili bolnice), pokretanjem novih tehnologija i sustava kojima se smanjuje uporaba resursa i energije ili dodatnim razvojem MSP-a mogu biti oskudna. Financijska je kriza pokazala da bi rješenje problema nestašice financijskih sredstava moglo biti u integraciji bankovnih sredstava većim rasponom izvora financiranja kojima se omogućuje bolja mobilizacija sredstava na tržištima kapitala. U tom smislu ELTIF može odigrati odlučujuću ulogu. Za određene bi se projekte u sklopu njih mogli iskoristiti resursi kao što su inovativni financijski instrumenti kao nadopuna javnog financiranja potkopanog dužničkom krizom.

(4)

Budući da ulagači mogu biti zainteresirani za ulaganje u ELTIF, činjenica da ulagačima treba osigurati prave poticaje za ulaganje u njih i činjenica da posebno mali ulagači možda nemaju potrebne resurse ili dovoljno raznolik portfelj koji bi im omogući da vežu svoj kapital na duže vremensko razdoblje, ELTIF bi trebao moći razmotriti davanje prava otkupa svojim ulagačima. Stoga bi upravitelj ELTIF-a trebalo dati slobodu pri odlučivanju hoće li osnivati ELTIF-ove s pravima otkupa ili bez njih u skladu s ulagačkom strategijom ELTIF-a. Ako postoji sustav prava otkupa, onda ta prava i njihova osnovna obilježja treba jasno unaprijed definirati i objaviti u pravilima ili osnivačkim dokumentima ELTIF-a. Osim toga, procjenom utjecaja Komisije pronađeni su primjeri fondova za dugoročna ulaganja na nacionalnoj razini koji su ustrojeni kao uvršteni subjekti. To omogućuje ulagačima da trguju svojim dionicama ili udjelima u fondu na sekundarnom tržištu. Kada su dionice fonda uvrštene na burzi, ulagači ih mogu kupovati ili prodavati izravno kao da se radi o bilo kojim drugim uvrštenim vrijednosnim papirima. Na sekundarnom tržištu može se poslovati čak kada dionice ili udjeli u fondu nisu uvršteni. U tom slučaju ulagači mogu izravno zamijeniti svoje udjele s drugim ulagačem. Posrednici poput banaka i distributera imaju olakšavajuću ulogu na tom sekundarnom tržištu. Mogu prikupljati naloge za kupnju i prodaju te ih usklađivati među svojim klijentima. Kako bi dugoročno ulaganje zaista postalo privlačno manjim ulagačima ili široj zajednici privatnih ulagača, sekundarna tržišta bi trebala biti glavno mjesto na kojem se mogu kupiti ili prodati udjeli u fondu za dugoročno ulaganje. U izvješću, koje se priprema tri godine nakon donošenja ove Uredbe, istražit će se jesu li se tim pravilom ostvarili očekivani rezultati u odnosu na raspodjelu ELTIF-a.▌

(4a)

Kako bi se osiguralo da ELTIF-ovi predstavljaju izvediv i privlačan izbor za profesionalne ulagače poput institucija za strukovno mirovinsko osiguranje, mirovinskih fondova i osiguravajućih društava, važno je unijeti potrebne izmjene za njihov propisani kapital u okviru Direktive 2003/41/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) i Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) , u cilju omogućavanja veće fleksibilnosti ELTIF-ovima u odnosu na visok propisani kapital kod ulaganja u nelikvidnu imovinu. Osim toga, trebalo bi detaljno ocijeniti bilo koja nacionalna regulatorna ograničenja, ako je to potrebno.

(5)

Kategorije dugoročne imovine u smislu ove Uredbe trebale bi uključivati vlasničke ili dužničke instrumente neuvrštenih društava i uvrštenih MSP-ova ako ne postoji neposredni kupac za te instrumente. Također trebaju obuhvaćati vlasničke ili dužničke instrumente koje izdaju uvrštena društva čija kapitalizacija ne premašuje 1 milijardu EUR. Ova Uredba treba obuhvatiti i dugotrajnu materijalnu imovinu koja zahtijeva značajne inicijalne kapitalne izdatke i koja proizvodi periodične i predvidljive novčane tokove tijekom svojeg životnog vijeka .

(6)

U nedostatku uredbe u kojoj bi se utvrdila pravila o ELTIF-ima, na nacionalnoj razini mogle bi se donijeti različite mjere, čime bi se vjerojatno narušilo tržišno natjecanje zbog razlika u mjerama zaštite ulaganja. Različiti zahtjevi o sastavu portfelja, diversifikaciji i prihvatljivoj imovini, osobito o ulaganju u robu, stvaraju zapreke za prekogranični plasman na tržište sredstava kojima su cilj neuvrštena poduzeća i stvarna imovina jer ulagači ne mogu lako usporediti razne investicijske mogućnosti koje su im ponuđene. Različiti nacionalni zahtjevi također vode različitim razinama zaštite ulagača. K tomu, različiti nacionalni zahtjevi koji se odnose na investicijske tehnike, kao što su dopuštene razine pozajmljivanja, uporaba izvedenih financijskih instrumenata, pravila koja se primjenjuju na kratku prodaju ili transakcije financiranja vrijednosnih papira vode k odstupanjima na razini zaštite ulagača. Osim toga, različitim uvjetima o razdobljima otkupa i/ili držanja onemogućuje se prekogranična prodaja sredstava koja se ulažu u neuvrštenu imovinu. Zbog povećanja pravne nesigurnosti te razlike mogu dovesti u pitanje povjerenje ulagača kad razmatraju ulaganja u takve fondove i njima se smanjuje polje u sklopu kojeg ulagači djelotvorno odabiru između raznih mogućnosti dugoročnog ulaganja. Stoga državama članicama ne bi trebalo dopustiti da određuju dodatne uvjete na području koje je obuhvaćeno ovom Uredbom i odgovarajuća pravna osnova za ovu Uredbu trebao bi biti članak 114. Ugovora kako ga tumači dosljedna pravna praksa Suda Europske unije.

(7)

Potrebno je uspostaviti ujednačena pravila u cijeloj Uniji kako bi se osiguralo da ELTIF-ovi diljem Unije nude usklađen i stabilan profil proizvoda. Kako bi se osiguralo nesmetano funkcioniranje unutarnjeg tržišta i visoka razina zaštite ulagača, nužno je uspostaviti ujednačena pravila o radu ELTIF-ova, posebno o sastavu portfelja ELTIF-ova i ulagačkim instrumentima koje smiju koristiti kako bi bili izloženi dugotrajnoj imovini poput vlasničkih ili dužničkih instrumenata uvrštenih MSP-ova i neuvrštenih društava te dugotrajnoj materijalnoj imovini. Ujednačena pravila o portfelju ELTIF-a potrebna su i kako bi se osiguralo da ELTIF-ovi koji imaju za cilj generiranje redovnog prihoda održavaju raznolik portfelj ulagačke imovine koji je prikladan za održavanje redovitih novčanih tokova. Osim toga, nužno je usklađenje poreznih okvira država članica kako bi se osigurala jednakost u smislu privlačnosti ulagačima te je potrebno uskladiti nacionalne politike u cilju uspostave sličnih uvjeta u smislu ulagačke klime radi uklanjanja neravnoteže između država članica.

(8)

Nužno je osigurati da definicija djelovanja ELTIF-ova, posebno sastav njihovog portfelja i investicijski instrumenti koje smiju upotrebljavati bude izravno primjenjiva na upravitelje ELTIF-ova i stoga ta nova pravila treba usvojiti u obliku Uredbe. Time se osiguravaju jednaki uvjeti za upotrebu naziva ELTIF sprječavanjem različitih nacionalnih zahtjeva. Upravitelji ELTIF-ova bi trebali slijediti ista pravila diljem Unije kako bi se poboljšalo povjerenje ulagača u ELTIF-ove i osigurala održiva vjerodostojnost oznake ELTIF. Istodobno, usvajanjem jednakih pravila smanjuje se složenost regulatornih zahtjeva koji se primjenjuju na ELTIF-ove. Usvajanjem jednakih pravila smanjuju se također upraviteljevi troškovi usklađivanja s različitim nacionalnim pravilima za fondove koji ulažu u uvrštene MSP-ove i neuvrštenu dugoročnu imovinu te usporedivu realnu imovinu. To se posebno odnosi na upravitelje koji žele prikupiti kapital na prekograničnoj osnovi. Također, time se pridonosi uklanjanju poremećaja u konkurentnosti.

(9)

Nova pravila o ELTIF-ima usko su povezana s Direktivom 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5) jer ta Direktiva predstavlja pravni okvir koji regulira upravljanje i trgovanje alternativnih investicijskih fondova (AIF-a) u Uniji. Po definiciji ELTIF-i su AIF-i EU-a kojima upravljaju upravitelji alternativnih investicijskih fondova (UAIF-i) koji su dobili odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2011/61/EU.

(10)

Budući da je Direktivom 2011/61/EU predviđen i režim treće zemlje koja upravlja UAIF-ima i AIF-ima izvan EU-a, nova pravila o ELTIF-ima imaju ograničeno područje primjene naglašavajući europsku dimenziju novih dugoročnih ulagačkih proizvoda. Prema tome, samo bi AIF iz EU-a definiran u Direktivi 2011/61/EU trebao moći postati ELTIF s odobrenjem za rad i samo ako njime upravlja UAIF iz EU-a koji ima odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2011/61/EU. Međutim, s obzirom na vrijednost kapitala kojim mogu doprinijeti projektima u Uniji, ulagače iz trećih zemalja isto treba poticati na ulaganja u ELTIF-e.

(11)

Nova pravila koja se primjenjuju na ELTIF-e trebaju se zasnivati na postojećem regulatornom okviru uspostavljenom Direktivom 2011/61/EU i aktima koji su doneseni za njezinu provedbu. Stoga se pravila o proizvodima koja se odnose na ELTIF-e trebaju primjenjivati uz pravila utvrđena u postojećem zakonodavstvu Unije. Posebno se pravila za upravljanje i trgovanje utvrđena u Direktivi 2011/61/EU trebaju primjenjivati na ELTIF-e. Isto tako bi se pravila o prekograničnom pružanju usluga i slobodi poslovnog nastana utvrđena Direktivom 2011/61/EU trebala na odgovarajući način primjenjivati na prekogranične aktivnosti ELTIF-a. Ona bi trebala biti nadopunjena posebnim pravilima o trgovanju namijenjenima podjednako pojedinačnim i profesionalnim ulagačima diljem Unije za prekogranično trgovanje ELTIF-a.

(12)

Jedinstvena pravila trebaju se primjenjivati na sve AIF-e u EU-u koji žele da se njima trguje kao ELTIF-ima. AIF-i u EU-u koji žele da se njima trguje kao ELTIF-ima ne bi trebali biti vezani tim pravilima, čime bi se istovremeno odrekli korištenja povlastica koje iz toga proizlaze. S druge strane, subjekti za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) i AIF-i izvan EU-a ne bi imali pravo trgovati kao ELTIF-i.

(13)

Kako bi se osiguralo da ELTIF-i poštuju usklađena pravila koja uređuju aktivnosti tih fondova, potrebno je zahtijevati da nadležna tijela odobre rad ELTIF-a. Usklađene postupke izdavanja odobrenja za rad i nadzora UAIF-ova u skladu s Direktivom 2011/61/EU stoga treba upotpuniti posebnim postupkom odobravanja rada ELTIF-a. Treba uspostaviti postupke kako bi se osiguralo da samo UAIF-ovi u EU-u koji ima odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2011/61/EU i koji su sposobni upravljati ELTIF-om smiju upravljati ELTIF-ima. Poduzeti su svi odgovarajući koraci da bi se osiguralo da se ELTIF može pridržavati usklađenih pravila koja uređuju djelatnost tih fondova.

(14)

S obzirom na to da AIF-i u EU-u mogu imati različite pravne oblike kojima ne dobivaju nužno pravnu osobnost, trebalo bi se smatrati da se odredbe kojima se zahtijeva da ELTIF-i poduzimaju mjere odnose na upravitelja ELTIF-a ako je ELTIF ustrojen kao AIF u EU-u koji ne može poduzimati mjere samostalno jer nema vlastitu pravnu osobnost.

(15)

Kako bi se osigurala usmjerenost ELTIF-a na dugoročna ulaganja i doprinijelo financiranju održivog razvoja ekonomije EU-a, pravilima o portfelju ELTIF-a trebalo bi zahtijevati jasnu identifikaciju kategorija imovine prihvatljive za ulaganje ELTIF-a te uvjete pod kojima su iste prihvatljive. ELTIF bi trebao ulagati najmanje 70 % svog kapitala u prihvatljivu ulagačku imovinu i najmanje 60 % vlastitog kapitala u vrijednosne papire koje je izdalo društvo s prihvatljivim portfeljem s poslovnim nastanom u Uniji . Kako bi se osigurala postojanost ELTIF-a, poželjno je da se pojedinom ELTIF-u onemogući provođenje određenih financijskih transakcija koje bi mogle ugroziti njegovu ulagačku strategiju ili ciljeve ulaganja stvaranjem dodatnih rizika drugačije prirode od onih koji se obično očekuju u fondovima usmjerenima na dugoročna ulaganja. Kako bi se osigurao fokus na dugoročna ulaganja na način koji bi mogao koristiti malim ulagačima koji nisu upoznati s manje uobičajenim ulagačkim strategijama, pojedinom ELTIF-u ne bi trebalo dopustiti ulaganje u izvedene financijske instrumente, osim u mjeri u kojoj je to potrebno radi zaštite rizika koji su svojstveni vlastitim ulaganjima . S obzirom na likvidnost proizvoda i izvedenih financijskih instrumenata radi kojih se pojavljuje neizravna zainteresiranost za proizvode, ulaganja u proizvode ne zahtijevaju postojanje dugoročnih obveza ulagača i stoga bi trebala biti izuzeta. Ovo shvaćanje ne odnosi se na ulaganja u infrastrukturu ili u poduzeća koja su povezana s proizvodima ili čije poslovanje neizravno ovisi o tržišnom uspjehu proizvoda, kao što su poljoprivredna gospodarstva u slučaju poljoprivrednih proizvoda ili nuklearne elektrane u slučaju energenata.

(15a)

Kako bi ELTIF učinkovito pridonio održivom, pametnom i uključivom rastu u Uniji, svaki ELTIF treba uzeti u obzir društveni učinak prihvatljivih ulaganja sa svim njegovim ekološkim, društvenim i upravljačkim obilježjima. Posebno bi upravitelj ELTIF-a trebao razmotriti svojstveni doprinos odabrane imovine ciljevima europskog modela rasta, tj. poboljšanju društvene infrastrukture, održivoj mobilnosti, proizvodnji i distribuciji obnovljive energije, postupcima u vezi s energetskom učinkovitošću kao i poduzećima koja posluju u sektorima koji potiču stvaranje rješenja za društvo i okoliš ili koja imaju visoki potencijal za inovaciju.

(16)

Definicija dugoročnog ulaganja je široka. Iako upravitelj ELTIF-a nema obvezu dugoročnog držanja imovine, prihvatljiva ulagačka imovina obično je nelikvidna, zahtijeva obvezu na određeno vrijeme i ima ekonomski profil dugoročne prirode. Prihvatljiva ulagačka imovina uključuje neprenosive vrijednosne papire i prema tome nema pristup likvidnosti sekundarnih tržišta. Često zahtijeva obvezu na određeno vrijeme zbog čega se ograničava njezino stavljanje na tržište. Međutim, budući da se uvršteni MSP-i mogu suočiti s problemima likvidnosti i pristupa sekundarnom tržištu, vlasničke ili dužničke instrumente koje izdaju uvršteni MSP-i trebalo bi uključiti u prihvatljivu ulagačku imovinu ELTIF-a jer trebaju održati stabilnu dioničarsku strukturu. Shodno tomu, prihvatljiva ulagačka imovina mogu biti prenosivi vrijednosni papiri i stoga mogu imati pristup likvidnosti sekundarnih tržišta. Ekonomski ciklus ulaganja koje traže ELTIF-i u osnovi je dugoročne prirode zbog vezivanja kapitala i vremena koje je potrebno da se počne ostvarivati povrat. Zbog toga takva imovina nije prikladna za ulaganja s pravima otkupa , osim u posebnim slučajevima u određenim okolnostima .

(17)	Pojedini ELTIF trebao bi imati mogućnost ulaganja i u drugu imovinu, a ne samo prihvatljivu ulagačku imovinu, ukoliko je to potrebno za učinkovito upravljanje novčanim tokom, no samo u mjeri u kojoj je to u skladu s dugoročnom strategijom ulaganja ELTIF-a.

(18)

Pod pojmom imovine prihvatljive za ulaganje treba smatrati i vlasničke udjele, kao što su vlasnički i njima slični instrumenti, dužnički instrumenti društava s kvalificiranim portfeljem te zajmovi za iste. Također bi trebala biti uključena ulaganja u druge fondove koji se usredotočuju na imovinu poput ulaganja u neuvrštena društva koja izdaju vlasničke ili dužničke instrumente za koje ne postoji uvijek neposredni kupac. Izravni udjeli u realnoj imovini, osim ako nisu sekurtizirani, trebalo bi također tvoriti kategoriju prihvatljive imovine pod strogim uvjetima u vezi s njihovom nabavnom vrijednošću i profilom novčanog toka .

(19)

Pod instrumentima sličnima vlasničkim instrumentima podrazumijeva se i jedna vrsta financijskog instrumenta koja se sastoji od vlastitog i tuđeg kapitala, a kod kojeg je dobit od instrumenta vezana uz dobit ili gubitak društva s kvalificiranim portfeljem te kod kojeg nije posve osiguran povrat instrumenta u slučaju nastupa rizika. Pod takvim instrumentima podrazumijevamo razne vrste financijskih instrumenata, kao što su npr. podređeni zajmovi, tihe vrijednosnice, krediti s učešćem, prava uživanja, zadužnice koje se mogu zamijeniti za dionice i obveznice s dodatnim pravima.

(20)

U skladu s postojećom poslovnom praksom ELTIF-u treba dozvoliti da kupuje postojeće dionice društva s kvalificiranim portfeljem od sadašnjih dioničara takvog društva. U svrhu osiguravanja što širih mogućnosti prikupljanja sredstava također treba dozvoliti ulaganja u druge ELTIF-e. Da bi se spriječilo razvodnjavanje ulaganja u društva s kvalificiranim portfeljem, ELTIF-ima treba dozvoliti ulaganje u druge ELTIF-e samo pod uvjetom da ti ELTIF-i nisu i sami uložili više od 10 % svog kapitala u druge ELTIF-e.

(21)

Uporaba poduzeća koja pružaju financijske usluge nužna je radi učinkovitog plasmana ELTIF-ova ulagačima te udruživanja i organizacije doprinosa različitih ulagača, uključujući ulaganja javne prirode, u infrastrukturne projekte. ELTIF-ovima bi stoga trebalo biti dopušteno ulagati u prihvatljivu ulagačku imovinu putem poduzeća koja pružaju financijske usluge, ako se ta poduzeća bave financiranjem dugoročnih projekata i razvojem MSP-ova .

(22)	▌Društva s kvalificiranim portfeljem trebala bi uključivati infrastrukturne projekte, ulaganja u neuvrštena društva i uvrštene MSP-e koji se žele razvijati ▌, što bi moglo biti prikladno u svrhe dugoročnog ulaganja.

(23)

Zbog veličine infrastrukturnih projekata potrebne su velike količine kapitala koji mora ostati uložen tijekom dužeg vremenskog razdoblja. U takve infrastrukturne projekte trebali bi se ubrajati izgradnja javne infrastrukture kao što su škole, bolnice ili zatvori, društvena infrastruktura poput socijalnih stanova, prometna infrastruktura poput cesta, sustava za masovni prijevoz putnika ili zračnih luka, energetska infrastruktura kao što su energetske mreže, projekti za prilagodbu klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje, elektrane ili plinovodi, infrastruktura upravljanja vodama poput vodoopskrbe, kanalizacije i sustava za navodnjavanje, komunikacijska infrastruktura kao što su mreže te infrastruktura za gospodarenje otpadom poput sustava za recikliranje ili prikupljanje otpada.

(24)

Neuvrštena društva mogla bi naići na poteškoće prilikom pristupa tržištu kapitala i financiranja daljnjeg rasta i širenja. Privatno financiranje putem vlasničkog udjela ili zajmova tipični su načini za prikupljanje financijskih sredstava. Budući da su takvi instrumenti po svojoj prirodi dugoročna ulaganja, potreban im je strpljiv kapital koji mogu pružiti ELTIF-ovi. Nadalje, uvršteni MSP-i često su suočavaju sa značajnim preprekama prilikom stjecanja dugoročnih sredstava i ELTIF-i mogu ponuditi vrijedne alternativne izvore financiranja.

(25)

Ulaganja u infrastrukturu zahtijevaju strpljivi kapital zbog nedostatka likvidnih sekundarnih tržišta. Investicijski fondovi predstavljaju ključni izvor financiranja za imovinu koja zahtijeva velike kapitalne izdatke. Za tu je imovinu često potrebno udruživanje kapitala da bi se postigla željena razina financiranja. Takva su ulaganja dugotrajna zbog općenito dugotrajnog gospodarskog ciklusa te imovine. U pravilu je potrebno nekoliko godina da se amortizira ulaganje u veliku realnu imovinu. Kako bi se olakšao razvoj takve velike imovine, ELTIF-ovi bi trebali moći ulagati izravno u infrastrukturu čija vrijednost premašuje 10 milijuna EUR i koja proizvodi periodične i predvidljive novčane tokove tijekom svojeg životnog vijeka . ▌Zbog toga je potrebno postupati s držanjem vrijednosnica infrastrukture i ulaganjima u društva s kvalificiranim portfeljem na sličan način.

(26)

U slučaju da upravitelj ima udio u portfeljnom društvu, postoji rizik da stavi svoje interese ispred interesa ulagača u fond. Da bi se izbjegao takav sukob interesa, ELTIF bi trebao ulagati samo u imovinu koja nije povezana s upraviteljem da bi se osiguralo dobro upravljanje društvom, osim ako ulaže u udjele, dionice ili imovinu kojom upravlja upravitelj ELTIF-a, a koje su prihvatljive u skladu s ovom Uredbom.

(27)	Kako bi se upraviteljima ELTIF-a omogućila određena fleksibilnost u ulaganju njihovih fondova, trgovina ostalim imovinskim vrijednostima kao dugoročnim ulaganjima treba biti moguća do gornje granice od 30 % njihova kapitala.

(28)

Kako bi se ograničilo preuzimanje rizika od strane ELTIF-a, rizik druge ugovorne strane mora biti smanjen postavljanjem jasnih zahtjeva za diversifikaciju portfelja ELTIF-a. Sve izvedenice kojima se izvaburzovno trguje (OTC izvedenice) trebaju potpadati pod Uredbu (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća […] (6).

(29)	Kako bi se spriječio značajan utjecaj ELTIF-a koji ulaže na upravljanje drugim ELTIF-om ili nekim izdavateljem, nužno je izbjegavati pretjeranu koncentraciju ELTIF-a u istom ulaganju.

(30)

Kako bi se omogućilo upraviteljima ELTIF-a da prikupe još kapitala za vrijeme životnog ciklusa fonda, trebalo bi im dopustiti posuđivanje novca u visini od 40 % kapitala fonda. To bi trebalo služiti ostvarivanju dodatnog prinosa za ulagače. Da bi se uklonio rizik valutne neusklađenosti, ELTIF bi trebao posuđivati samo u onoj valuti u kojoj upravitelj očekuje da će steći imovinu.

(31)	Zbog dugotrajne i nelikvidne prirode ulaganja ELTIF-a, upravitelji bi trebali imati dovoljno vremena da provedu ograničenja ulaganja. Vremensko razdoblje koje je potrebno za provedbu tih ograničenja trebalo bi uzeti u obzir posebnosti i obilježja ulaganja, ali ne bi trebalo premašiti pet godina.

(31a)

U iznimnim okolnostima koje su navedene u osnivačkim aktima životni ciklus ELTIF-a može se produžiti ili skratiti radi veće fleksibilnosti kada se projekt, primjerice, dovrši kasnije ili ranije od očekivanog, kako bi sve bilo u skladu s dugoročnom ulagačkom strategijom fonda.

(31b)

Europska investicijska banka (EIB), s obzirom na svoju stručnost u financiranju infrastrukture Unije, trebala bi, kao i druge slične nacionalne institucije, aktivno surađivati s upraviteljima ELTIF-ova i ulagačima, a posebno privatnim ulagačima koji možda nemaju dovoljno odgovarajućeg iskustva. Nadalje, inicijativa EIB-a za projektne obveznice i druge slične aktivnosti, kao što je instrument za povezivanje Europe, trebale bi biti izravno povezane s ELTIF-om, pri čemu bi EIB preuzimao rizik i pružao jamstva, kako bi se smanjio rizik svojstven ovoj vrsti ulaganja i ojačalo povjerenje ulagača u ELTIF kao siguran ulagački instrument.

(32)

▌Ništa ne bi trebalo spriječiti ELTIF da traži uvrštenje svojih dionica ili udjela na regulirano tržište kako je utvrđeno člankom 4. stavkom 21. Direktive 2014/…/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7) [nova MIFID] , u multilateralni trgovinski sustav u smislu članka 4. stavka 22. Direktive 2014/…/EU [nove MIFID] ili u organizirani sustav trgovine u smislu članka 4. stavka 23. Direktive 2014/…/EU [nove MIFID] te tako omogući ulagačima da prodaju svoje udjele ili dionice prije isteka životnog ciklusa ELTIF-a. Pravila ili osnivački akti ELTIF-a stoga ne bi smjeli onemogućiti niti primanje ili prijenos udjela ili dionica na uređenim tržištima niti onemogućiti ulagačima da slobodno ustupe svoje dionice ili udjele trećim stranama koje ih žele kupiti. Međutim, prema dosadašnjim iskustvima s nacionalnih tržišta, trgovanje na sekundarnim tržištima može funkcionirati na nekim tržištima, dok na ostalima ta mogućnost može uključivati visoke premije ili važne popuste na udjele ili dionice ELTIF-a koje su primljene na uređena tržišta ili se s njima trguje na takvim tržištima, što bi u praksi spriječilo ulagače da upotrebljavaju ovu alternativu. Stoga ova mogućnost možda nije dovoljna zamjena za mogućnost većeg broja redovitih otkupa.

(33)

Da bi ulagači efektivno otkupili svoje udjele ili dionice prije isteka životnog ciklusa fonda, upravitelj treba početi pravovremeno prodavati portfelj imovine ELTIF-a da osigura odgovarajuću realizaciju vrijednosti. Pri određivanju uobičajenog rasporeda povlačenja investicije upravitelj ELTIF-a treba uzeti u obzir različite profile dospijeća ulaganja i vrijeme potrebno da se pronađe kupca za imovinu u koju je ELTIF uložio. Zbog nepraktičnosti pridržavanja ograničenja ulaganja tijekom ovakvog razdoblja likvidacije, primjena ograničenja treba prestati kad započne razdoblje likvidacije.

(34)

Imovina u koju je ELTIF uložio može se uvrstiti na regulirano tržište za vrijeme ciklusa trajanja fonda. U tom slučaju ta imovina više nije u skladu s uvjetom o neuvrštavanju iz ove Uredbe. Kako bi se omogućilo upraviteljima da prodaju udjele u takvoj imovini na uredan način, ta se imovina može ubrajati u minimalni prag od 70 % prihvatljive ulagačke imovine do tri godine.

(35)

S obzirom na posebne značajke ELTIF-ova te ciljane male i profesionalne ulagače važno je utvrditi čvrste zahtjeve za transparentnost kojima se potencijalnim ulagačima omogućuje donošenje informirane odluke i potpuna obaviještenost o povezanim rizicima. Uz zahtjev za transparentnost iz Direktive 2011/61/EU europski fondovi za dugoročna ulaganja trebali bi objavljivati prospekt čiji bi sadržaj nužno trebao obuhvaćati sve informacije čiju objavu traže društva za zajednička ulaganja zatvorenog tipa u skladu s Direktivom 2003/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8) te Uredbe Komisije (EZ) br. 809/2004. (9) Zbog plasmana ELTIF-a malim ulagačima trebala bi postojati obveza objavljivanja glavnog opisnog dokumenta u skladu s Uredbom (EU) br. …/… Europskog parlamenta i Vijeća (10) [PRIPS]. Nadalje bi se svakim marketinškim dokumentom izričito trebala skretati pozornost na profil rizičnosti ELTIF-a i trebalo bi se spomenuti svaki udio u instrumentima u vezi s proračunskim fondovima Unije.

(36)

Budući da su ELTIF-ovi namijenjeni profesionalnim i malim ulagačima u Uniji, nužno je dodati određene zahtjeve marketinškim zahtjevima iz Direktive 2011/61/EU kako bi se osigurao odgovarajući stupanj zaštite ulagača , posebno malih ulagača . Prema tome, potrebno je predvidjeti sustave pretplata, plaćanja vlasnicima udjela ili dioničarima, ponovnu kupnju ili otkup udjela ili dionica te davanje informacija koje su ELTIF i njegovi upravitelji dužni davati. Nadalje, kako bi se osiguralo da mali ulagači ne budu u nepovoljnijem položaju u odnosu na iskusne profesionalne ulagače, potrebno je uspostaviti određena jamstva prilikom predstavljanja ELTIF-ova malim ulagačima.

(37)

Tijelo nadležno za ELTIF trebalo bi provjeriti može li ELTIF kontinuirano ispunjavati odredbe ove Uredbe. Budući da nadležna tijela već imaju široke ovlasti u skladu s Direktivom 2011/61/EU, potrebno je te ovlasti proširiti kako bi se mogle primjenjivati i u odnosu na nova zajednička pravila za ELTIF-e.

(38)	ESMA bi trebala moći izvršavati sve ovlasti koje su joj dodijeljene u skladu s Direktivom 2011/61/EU i u pogledu ove Uredbe te bi joj trebalo dodijeliti sve resurse potrebne za tu svrhu, a posebno ljudske resurse .

(39)

Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (ESMA), osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća […] (11), treba imati središnju ulogu u primjeni pravila koja se odnose na ELTIF-e osiguravajući da nadležna tijela dosljedno primjenjuju pravila Unije. Kao tijelo s visokom specijalizacijom za vrijednosne papire i tržišta vrijednosnih papira, učinkovito je i prikladno povjeriti ESMA-i izradu nacrta regulatornih tehničkih standarda koji ne uključuju izbor politike, radi podnošenja Komisiji, s obzirom na okolnosti u kojima će životni vijek ELTIF-a biti dovoljan da obuhvati životni ciklus svake pojedine vrste imovine ELTIF-a, značajke rasporeda za rednovnu prodaju imovine ELTIF-a, definicije, metodologije obračuna i predstavljanje objave troškova te obilježja subjekata koji će ELTIF-i osnovati u svakoj državi članici u kojoj namjeravaju prodavati udjele ili dionice.

(39a)

Davanje poreznih olakšica, na nacionalnoj razini, u slučaju dugoročnih ulaganja putem ELTIF-a može igrati važnu ulogu u usmjeravanju trenutno dostupnih sredstava na financiranje dugoročnih projekata u Uniji, s posebnim naglaskom na projekte koji koriste društvu i okolišu. Zbog toga treba ocijeniti trebaju li se projektne obveznice smatrati prihvatljivom imovinom kako bi se osigurale ekonomije razmjera i potakla sinergija između ulagačkih alata Unije. Države članice koje se suočavaju s posljedicama fiskalnih prilagodbi potiče se da ponude državna jamstva i povoljan porezni tretman, kao što su porezni odbici za ulagače koji sudjeluju u ELTIF-ovima. Države članice trebale bi poduzeti sve potrebne zakonske i institucionalne mjere kako bi osigurale provedbu ove Uredbe.

(39b)

Države članice te regionalne i lokalne vlasti imaju važnu odgovornost učinkovito promicati i oglašavati ELTIF-e ulagačima te davati posebne informacije građanima i potrošačima o prednostima koje nudi novi okvir.

(39c)

Od presudne je važnosti poticati poluprofesionalne ulagače u Uniji, kao što su dobrovoljni mirovinski fondovi, osiguravajuća društva, općine, crkve, dobrotvorne organizacije i zaklade, koji možda imaju dovoljno kapitala i određeno iskustvo, da ulažu u ELTIF-e.

(40)	Nova jedinstvena pravila o ELTIF-ima trebaju biti u skladu s odredbama Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća […] (12) i s Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća […] (13).

(40a)

ELTIF ne bi smio ulagati u prihvatljivu imovinu u kojoj upravitelj ELTIF-a ima ili uzima izravni ili neizravni udio u dobiti, a da to nije posjedovanje udjela ili dionica ELTIF-a kojim upravlja. Potrebno je uspostaviti jamstva kako bi se izbjegla praksa narušavanja tržišnog natjecanja ili stvaranja prepreka ulasku na tržište.

(41)

Budući da ciljeve ove Uredbe, odnosno osiguranje jedinstvenih zahtjeva u pogledu ulaganja i uvjeta poslovanja za ELTIF-e u čitavoj Uniji, pritom u potpunosti vodeći računa o ravnoteži između sigurnosti i pouzdanosti ELTIF-a te učinkovitog funkcioniranja tržišta dugoročnog financiranja i troškova koje imaju razni dionici na tržištu, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ih se može na bolji način ostvariti na razini Unije zbog njihovih razmjera i učinaka, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je utvrđeno u tom članku, ovom se Uredbom ne prelazi ono što je potrebno za postizanje tih ciljeva.

(42)

Novim jedinstvenim pravilima o ELTIF-ima poštuju se temeljna prava i načela posebno priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, a osobito dostupnost usluga od općega gospodarskog interesa , zaštita potrošača, sloboda poduzetništva, pravo na pravni lijek i na pravično suđenje te zaštita osobnih podataka. Nova jedinstvena pravila o europskim fondovima za dugoročna ulaganja trebala bi se primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Poglavlje I

Opće odredbe

Članak 1.

Predmet i cilj

1. 1. Ovom Uredbom utvrđuju se jednaka pravila za odobrenje, ulagačke politike i uvjete poslovanja alternativnih investicijskih fondova EU-a (AIF-a) ili sektora AIF-a koji se stavljaju na tržište u Uniji pod nazivom Europski dugoročni investicijski fondovi (ELTIF-i).[Am. 2]

1a. Cilj je ove Uredbe prikupiti i usmjeriti kapital prema stvarnom gospodarstvu u skladu s ciljevima pametnog, održivog i uključivog rasta.

2. Države članice ne dodaju nikakve dodatne zahtjeve u području obuhvaćenom ovom Uredbom.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)	„kapital” znači ukupni uloženi kapital i neopozivi neuplaćeni dio dioničkog kapitala izračunat na temelju iznosa koji preostaje za ulaganje nakon odbitka svih naknada, troškova i izdataka koje izravno ili neizravno snose ulagači;

(1a)	„mali ulagač” znači ulagač koji nije profesionalni klijent, u skladu s Odjeljkom I. Priloga II. Direktivi… /…/EU [novi Mifid];

(1b)„

profesionalni ulagatelj” znači ulagatelj koji je profesionalni klijent, u skladu s Odjeljkom I. Priloga II. Direktivi …/../EU [nova Mifid], ili koji se može, na zahtjev, smatrati profesionalnim klijentom u skladu s tom Direktivom;

(1c)	„poluprofesionalni ulagatelj” znači bilo koji mali ulagatelj koji se obveže uložiti najmanje 100 000 EUR i koji da pisanu izjavu, zasebno od ugovora koji se sklapa za obvezu ulaganja, da je svjestan rizika povezanih s predviđenom obvezom ili ulaganjem;

(2)	„dionički kapital” znači vlasnički udjel u poduzeću u obliku dionica ili drugih oblika sudjelovanja u kapitalu društva s kvalificiranim portfeljem koji izdaje svojim ulagačima;

(3)	„kvazikapital” znači bilo koja vrsta financijskog instrumenta kod kojeg je dobit od instrumenta vezana uz dobit ili gubitak društva s kvalificiranim portfeljem te kod kojeg nije posve osiguran povrat instrumenta u slučaju nastupa rizika;

(4)

„financijsko društvo” znači bilo koji od sljedećih subjekata:

(a)	kreditna institucija definirana člankom 4. stavkom 1. točkom 1.Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (14);

(b)	investicijsko društvo definirano člankom 4. stavkom 1. točkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)	društvo za osiguranje definirano u točki (1) članka 13. Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (15);

(d)	financijski hodling definiran člankom 4. stavkom 1. točkom 20. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(e)	mješoviti holding definiran člankom 4. stavkom 1. točkom 22. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(4a)	„profesionalni ELTIF” znači ELTIF u koji mogu ulagati samo profesionalni i poluprofesionalni ulagači;

(4b)	„AIF u EU-u” znači AIF u EU-u definiran u članku 4. stavku 1. točki (k) Direktive 2011/61/EU;

(4c)	„UAIF u EU-u” znači UAIF u EU-u definiran u članku 4. stavku 1. točki (l) Direktive 2011/61/EU;

(5)	„nadležno tijelo ELTIF-a” znači nadležno tijelo matične države članice AIF-a u EU-u kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki (p) Direktive 2011/61/EU;

(6)	„matična država članica ELTIF-a” znači država članica u kojoj je ELTIF dobio odobrenje za rad; „nadležno tijelo upravitelja ELTIF-a” znači nadležno tijelo matične države članice AIF-a u EU-u kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki (q) Direktive 2011/61/EU;

(6a)	„repo ugovor” znači svaki ugovor u kojem jedna ugovorna strana prenosi vrijednosne papire ili bilo koje pravo povezano s vlasništvom na drugu ugovornu stranu uz obvezu otkupa po određenoj cijeni na kasniji datum koji je određen ili će se odrediti;

(6b)	„kratka prodaja” znači nepokrivena prodaja imovine;

(6c)	„privatni ELTIF” znači ELTIF u koji mogu ulagati i mali ulagači;

(6d)

„pozajmljivanje vrijednosnih papira” i „posuđivanje vrijednosnih papira” znači transakciju u kojoj institucija ili druga ugovorna strana prenosi vrijednosne papire uz obvezu da će primatelj vratiti vrijednosne papire jednake vrijednosti na određeni datum u budućnosti ili na zahtjev prenositelja, a ta transakcija predstavlja pozajmljivanje vrijednosti papira za prenositelja i posuđivanje vrijednosnih papira za primatelja;

(6e)	„infrastruktura” znači temeljne fizičke i nematerijalne organizacijske strukture i objekti koji su potrebni za djelovanje društva ili poduzeća.

Članak 3.

Odobrenje za rad i korištenje oznake

1. Samo AIF u EU-u može zatražiti i dobiti odobrenje da djeluje kao ELTIF.

2. ELTIF se može staviti na tržište u cijeloj Uniji ili bilo kojoj državi članici ako je dobio odobrenje za rad u skladu s ovom Uredbom.

Odobrenje za rad kao ELTIF vrijedi u svim državama članicama.

3. Subjekt za zajednička ulaganja može nositi oznaku „ELTIF” ili „ europski fond za dugoročna ulaganja” samo u odnosu na sebe ili udjele ili dionice koje izdaje ako je dobio odobrenje za rad u skladu s ovom Uredbom.

4. Nadležna tijela ELTIF-a tromjesečno obavješćuju ESMA-u u povjerenju o izdanim ili oduzetim odobrenjima za rad u skladu s ovom Uredbom i dostavljaju sve nužne podatke o aktivnostima ELTIF-a kojima se osigurava usklađenost s odredbama ove Uredbe .

ESMA vodi središnji javni registar koji sadrži naznaku svakog ELTIF-a koji je dobio odobrenje za rad u skladu s ovom Uredbom, njegovog upravitelja, podatke dostavljene u skladu s člankom 4. i nadležno tijelo ELTIF-a. Registar je dostupan u elektroničkom obliku.

Članak 4.

Zahtjev za izdavanje odobrenja za rad u svojstvu ELTIF-a

1. AIF u EU-u podnosi zahtjev za odobrenje da djeluje kao ELTIF svom nadležnom tijelu.

Zahtjev za odobrenje da djeluje kao ELTIF obuhvaća sljedeće:

(a)	pravila fonda ili osnivačke akte;

(b)	podatke o identitetu predloženog upravitelja ELTIF-a, njegovim prošlim i sadašnjim rezultatima u upravljanju fondovima i odgovarajućem iskustvu u dugoročnom ulaganju ;

(c)	podatke o identitetu depozitara;

(d)	opis informacija koje trebaju biti dostupne ulagateljima;

(da)	za ELLTIF-e male vrijednosti, opis postupaka i mjera za rješavanje pritužbi malih ulagača;

(e)	sve ostale informacije ili dokumente koje zahtijeva tijelo nadležno za ELTIF kako bi provjerilo usklađenost sa zahtjevima ove Uredbe.

2. UAIF iz EU-a ▌koji je dobio odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2011/61/EU ima pravo upravljati ELTIF-om i podnosi tijelu nadležnom za ELTIF pojednostavljeni zahtjev za odobrenje da upravlja ELTIF-om koji je podnio zahtjev za odobrenje za rad sukladno stavku 1. Takav zahtjev za odobrenje sadrži uputu na zahtjev (uključujući predanu dokumentaciju) i odobrenje za rad dobiveno u skladu s Direktivom 2011/61/EU.

▌

3. ELTIF i UAIF u EU-u obavješćuju se u roku od [dva mjeseca] od datuma predavanja potpunog zahtjeva o tome je li ELTIF dobio odobrenje i je li dobiveno odobrenje za upravljanje ELTIF-om .

4. O svakoj naknadnoj promjeni dokumentacije navedene u stavku 1. ▌nadležno tijelo za ELTIF mora biti odmah obaviješteno.

Članak 5.

Uvjeti za izdavanje odobrenja za rad

1. ELTIF-u podnositelju zahtjeva izdaje se odobrenje za rad samo ako tijelo nadležno za njega:

(a)	može utvrditi da ELTIF koji je predao zahtjev može zadovoljiti sve zahtjeve iz ove Uredbe i ako je odobrio pravila fonda ili osnivačke akte i odabir depozitara ;

(b)	odobrilo je zahtjev UAIF-a u EU-u ovlaštenog u skladu s Direktivom 2011/61/EU za upravljanje ELTIF-om▌;

(ba)	je sigurno da predloženi upravitelj ELTIF-a ili osoba koja vrši upravljačku funkciju upravitelja ELTIF-a nije prethodno bila kažnjavana za kršenje nacionalnih zakona ili zakona Unije koji uređuju upravljanje fondom.

1a. Nadležno tijelo dostavlja odgovor ELTIF-u koji je predao zahtjev u roku od [dva] mjeseca.

2. Tijelo nadležno za ELTIF može odbiti zahtjev UAIF-a za upravljanje ELTIF-om samo ako:

(a)	se UAIF u EU-u ne pridržava ove Uredbe;

(b)	se UAIF u EU-u ne pridržava Direktive 2011/61/EU , kako je utvrđeno u suradnji s nadležnim tijelom za upravitelja ELTIF-a u skladu s ovom Uredbom i dogovorima o suradnji prilikom nadzora predviđenima u Direktivi 2011/61/EU ;

(c)	nadležno tijelo nije ovlastilo UAIF u EU-u da upravlja AIF-ovima koji uključuju fondove obuhvaćene ovom Uredbom , kako je utvrđeno u suradnji s nadležnim tijelom za upravitelja ELTIF-a u skladu s ovom Uredbom;

(d)	UAIF u EU-u nije dostavio dokumentaciju iz članka 4. stavka 2. ni bilo kakvo pojašnjenje ili informaciju koja se zahtijeva u skladu s tim .

Prije nego što odbije zahtjev, tijelo nadležno za ELTIF savjetuje se s nadležnim tijelom za UAIF-a u EU-u.

3. Nadležno tijelo ne izdaje odobrenje ELTIF-u ako postoje pravni razlozi zašto ELTIF podnositelj zahtjeva ne može trgovati svojim udjelima ili dionicama u svojoj matičnoj državi članici. Nadležno tijelo priopćuje ELTIF-u podnositelju zahtjeva razlog neizdavanja odobrenja. Odbijanje se primjenjuje u svim državama članicama.

4. Odobrenje za rad kao ELTIF nije uvjetovano obvezom da ELTIF-om upravlja UAIF u EU-u koji je dobio odobrenje za rad u matičnoj državi članici ELTIF-a, kao ni obvezom da UAIF u EU-u obavlja ili delegira bilo kakve djelatnosti u matičnoj državi članici ELTIF-a.

Članak 6.

Važeća pravila i odgovornost

1. ELTIF mora u svakom trenutku biti usklađen s odredbama ove Uredbe.

2. ELTIF i upravitelj ELTIF-a moraju u svakom trenutku udovoljavati zahtjevima Direktive 2011/61/EU.

3. Upravitelj ELTIF-a odgovoran je za osiguravanje usklađenosti s ovom Uredbom. Upravitelj ELTIF-a odgovoran je za svaki gubitak ili štetu koji proizađu iz neusklađenosti s ovom Uredbom.

Poglavlje II.

Obveze u pogledu ulagačke politike ELTIF-ova

ODJELJAK I.

OPĆA PRAVILA I PRIHVATLJIVA IMOVINA

Članak 7.

Investicijski dijelovi

Ako se ELTIF sastoji od više investicijskih dijelova, za potrebe ovog poglavlja svaki se dio ELTIF-a smatra zasebnim ELTIF-om.

Članak 8.

Prihvatljiva ulaganja

1. U skladu s ciljevima pametnog, održivog i uključivog rasta, ELTIF može ulagati samo u sljedeće kategorije imovine i samo pod uvjetima propisanima u ovoj Uredbi:

(a)	prihvatljivu ulagačku imovinu;

(b)	imovinu iz članka 50. stavka 1. Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (16).

2. ELTIF ne obavlja nijednu od sljedećih aktivnosti:

(a)	kratku prodaju imovine;

(b)	izravnu ili neizravnu izloženost robi, uključujući preko izvedenica, certifikata koji ih predstavljaju, indeksa koji se na njima temelje ili svakog drugog sredstva ili instrumenta iz kojih proizlazi takva izloženost;

▌

(d)	upotrebu izvedenih financijskih instrumenata, osim kada ▌služi isključivo za zaštitu ▌od rizika koji su povezani s ulaganjima ELTIF-a.

2a. Da bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, nakon provedenog javnog savjetovanja EMSA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda u kojima navodi kriterije za utvrđivanje okolnosti u kojima izvedeni financijski instrumenti služe isključivo za zaštitu od rizika koji su povezani s ulaganjima iz stavka 2. točke (d).

ESMA taj nacrt regulatornih tehničkih standarda podnosi Komisiji u roku od [tri mjeseca nakon stupanja na snagu ove Uredbe].

Komisiji je dodijeljena ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 9.

Prihvatljiva ulagačka imovina

Imovina iz članka 8. stavka 1. točke (a) prihvatljiva je za ulaganje ELTIF-a samo ako se ubraja u jednu od sljedećih kategorija:

(a)

vlasnički i njima slični instrumenti koje je:

(i)	izdalo društvo s kvalificiranim portfeljem, a ELTIF ih kupio izravno od društva s kvalificiranim portfeljem;

(ii)	izdalo društvo s kvalificiranim portfeljem u zamjenu za vlasnički instrument koji je ELTIF ranije kupio izravno od društva s kvalificiranim portfeljem;

(iii)

izdalo društvo jedno od čijih društava kćeri s većinskim vlasništvom je društvo s kvalificiranim portfeljem, u zamjenu za vlasnički instrument koji je ELTIF stekao u skladu s točkama (i) ili (ii) od društva s kvalificiranim portfeljem;

(b)	dužnički instrumenti koje izdaje društvo s kvalificiranim portfeljem s dospijećem usklađenim s poslovnim ciklusom ELTIF-a ;

(c)	zajmovi koje je ELTIF odobrio društvu s kvalificiranim portfeljem s dospijećem usklađenim s poslovnim ciklusom ELTIF-a ;

(d)	udjeli ili dionice jednog ili nekoliko drugih ELTIF-ova, europskih fondova rizičnog kapitala (EuVECA-i) i europskih fondova za socijalno poduzetništvo (EuSEF-i), pod uvjetom da ti ELTIF-i, EuVECA-i i EuSEF-i nisu sami uložili više od 10 % svog kapitala u ELTIF-e;

(e)	izravno držanje vrijednosnica infrastrukture ili neizravno držanje putem društava s kvalificiranim portfeljem , koje zahtjeva inicijalne kapitalne izdatke od barem 10 milijuna EUR ili ekvivalent toga iznosa u valuti u kojoj je i kada je taj izdatak nastao te koje daje redovite predvidive prinose .

U skladu s ciljevima pametnog, održivog i uključivog rasta ili u okviru regionalne politike Unije, nadležna tijela prilikom pregledavanja zahtjeva daju prioritet projektima koji se financiraju putem javno-privatnog partnerstva.

Članak 10.

Društvo s kvalificiranim portfeljem

1. Društvo s kvalificiranim portfeljem iz članka 9. stavka 1. je društvo s kvalificiranim portfeljem različito od subjekta za zajednička ulaganja, a koje ispunjava sve niže navedene zahtjeve:

(a)	nije financijsko društvo različito od europskih multilateralnih razvojnih banaka iz članka 117. stavka 2. točaka (f), (i), (j) i (k) Uredbe (EU) br. 575/2013 [CRR] ;

(b)

nije prihvaćeno za trgovanje:

(i)	na reguliranom tržištu definiranom u članku 4. stavku 1. točki 21. Direktive 2014/…/EU [novi MIFID];

(ii)	u višestranom sustavu za trgovanje definiranom u članku 4. stavku 1. točki 22. Direktive 2014/…/EU [novi MIFID];

▌

(ba)	prihvaćeno je za trgovanje na reguliranom tržištu ili u višestranom sustavu za trgovanje a kapitalizacija na burzi mu je veća od 1 milijarde EUR;

(bb)	prihvaćen je za trgovanje na uređenom tržištu ili u višestranom sustavu za trgovanje i smatra se MSP-om u skladu s člankom 2. stavkom 1. Priloga Preporuci Komisije 223/361/EZ (17);

(c)

ima poslovni nastan u državi članici ili u trećoj zemlji pod uvjetom da treća zemlja:

(i)	nije visokorizična i nije ju Stručna skupina za financijsko djelovanje protiv pranja novca i financiranja terorizma (FATF) uvrstila među područja koja ne surađuju; or

(ii)

potpisala je sporazum s matičnom državom članicom upravitelja ELTIF-a i svakom državom članicom u kojoj se udjeli ili dionice ELTIF-a namjeravaju staviti na tržište pod uvjetom da treća zemlja nije zemlja

—	u kojoj nema poreza ili postoje nominalni porezi,

—	u kojoj nedostaje učinkovita razmjena podataka sa stranim poreznim tijelima,

—	u kojoj nedostaje transparentnosti zakonodavnih, pravosudnih i administrativnih odredaba,

—	u kojoj nema obveza u vezi s materijalnom lokalnom prisutnosti,

—	koja djeluje kao off-shore financijski centar.

2. Odstupajući od stavka 1. točke (a) ovog članka […], društvo s kvalificiranim portfeljem može biti financijsko društvo ili subjekt za zajednička ulaganja koji , u skladu s ciljevima pametnog, održivog i uključivog rasta, isključivo financira društva s kvalificiranim portfeljem iz stavka 1. ovog članka ili realnu imovinu iz članka 9.

Članak 11.

Sukob interesa

ELTIF ne smije ulagati u prihvatljivu imovinu u kojoj upravitelj ima ili uzima izravni ili neizravni udio u dobiti, a da to nije posjedovanje udjela ili dionica ELTIF-ova, EUSEF-ova ili EuVECA-a ili subjekata za zajednička ulaganja u smislu članka 10. stavka 2. a kojima upravlja.

ODJELJAK 2.

ODREDBE O POLITIKAMA ULAGANJA

Članak 12.

Sastav portfelja i diversifikacija

1. ELITF ulaže najmanje 70 % vlastitog kapitala u prihvatljivu ulagačku imovinu i najmanje 60 % vlastitog kapitala u imovinu koja se navodi u članku 9. od točke (a) do točke (c) u društivma s kvalificiranim portfeljem koja se nalaze unutar teritorija jedne države članice.

1a. Kada su pravilima ili osnivačkim aktima ELTIF-a predviđena redovita prava otkupa, ELTIF zadržava rezervu likvidnosti na prethodno definirana otkupna razdoblja uzimajući u obzir zahtjeve i uvjete za ostvarivanje otkupnih prava, u skladu s upravljanjem likvidnošću za ostvarivanje otkupnih prava.

1b. ESMA razvija regulatorne tehničke standarde za daljnje određivanje strukture rezervi likvidnosti.

ESMA Komisiji podnosi nacrt tih regulatornih tehničkih standarda do …*.

Komisiji je dodijeljena ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

2. ELTIF ne smije ulagati više od:

(a)	10 % svog kapitala u imovinu koju je izdalo jedno društvo s kvalificiranim portfeljem;

(b)	10 % vlastitog kapitala izravno ili neizravno u pojedinačnu materijalnu imovinu u skladu s člankom 9. točkom (e);

(c)	10 % vlastitog kapitala u udjele ili dionice bilo kojeg pojedinog ELTIF-a, EuVECA-a, EuSEF-a ili AIF-a ;

(d)	5 % vlastitog kapitala u imovinu navedenu u članku 8. stavku 1. točki (b) kada je istu izdalo jedno tijelo.

3. Ukupna vrijednost udjela ili dionica ELTIF-a, EuVECA-a i EuSEF-a u portfelju ELTIF-a ne smije biti veća od 20 % vrijednosti vlastitog kapitala.

4. Ukupna izloženost ELTIF-a riziku prema ugovornoj strani koja proizlazi iz transakcija s izvedenicama (OTC) kojima se trguje izvanburzovno ili repo ugovora ili obratnih repo ugovora ne smije prelaziti 5 % njegove imovine.

5. Odstupajući od stavka 2. točaka (a) i (b), ELTIF može podići granicu od 10 % iz tih točaka na 20 % pod uvjetom da ukupna vrijednost imovine koju je ELTIF uložio u društva s kvalificiranim portfeljem i pojedinačnu vrstu realne imovine u koju ulaže više od 10 % vlastitog kapitala ne premašuje 40 % vrijednosti njegova kapitala.

6. Društva koja pripadaju istoj grupi za potrebe sastavljanje konsolidiranih izvješća, kako je propisano Sedmom direktivom Vijeća 83/349/EEZ (18) ili u skladu s priznatim međunarodnim računovodstvenim pravilima, za potrebe izračuna ograničenja iz stavaka 1. do 5. smatraju se jednim društvom s kvalificiranim portfeljem ili jednim tijelom.

Članak 12.a

U okolnostima kada ELTIF prekrši zahtjeve o diversifikaciji iz članka 12. i kad je kršenje izvan kontrole upravitelja ELTIF-a, nadležna tijela upravitelju daju razdoblje od šest mjeseci da poduzme mjere kako bi ispravio stanje.

Članak 13.

Koncentracija

1. ELTIF smije steći najviše 25 % udjela ili dionica jednog ELTIF-a, EuVECA-a ili EuSEF-a.

2. Gornje granice koncentracije utvrđene člankom 56. stavkom 2. Direktive 2009/65/EZ primjenjuju se na ulaganje u imovinu navedenu u članku 8. stavku 1. točki (b) ove Uredbe.

Članak 14.

Pozajmljivanje novčanih sredstava

ELTIF može pozajmiti novčana sredstva pod uvjetom da takvo pozajmljivanje ispunjava sve od navedenih uvjeta:

(a)	ne predstavlja više od 40 % kapitala ELTIF-a;

(b)	služi za stjecanje udjela u prihvatljivoj ulagačkoj imovini;

(c)	ugovoreno je u istoj valuti kao i imovina koju se stječe pozajmljenim novčanim sredstvima;

▌

(ea)	opterećuje imovinu koja ne predstavlja više od 30 % kapitala ELTIF-a.

(eb)	njezino trajanje usklađeno je s poslovnim trajanjem ELTIF-a.

Upravitelj ELTIF-a unaprijed obavješćuje ulagatelje o budućim potrebama za pozajmljivanjem koje nastaju u okviru ulagačke strategije.

Članak 15.

Primjena sastava portfelja i pravila o diversifikaciji

1. Ograničenja za ulaganje utvrđena u članku 12. stavku 1.

(a)

primjenjuju se do datuma utvrđenog u pravilima ELTIF-a ili osnivačkim aktima, gdje taj datum uzima u obzir posebnosti i obilježja imovine koju ELTIF ulaže, najviše do pet godina ili pola poslovnog trajanja ELTIF-a kako je utvrđeno u skladu s člankom 16. stavkom 2., ovisno o tome što je ranije, nakon što ELTIF dobije odobrenje za rad. U iznimnim okolnostima nadležno tijelo za ELTIF može nakon primitka propisno obrazloženog plana ulaganja odobriti produženje ovog vremenskog ograničenja, ali ne na duže od dodatne godine dana;

(b)	prestaju se primjenjivati kad ELTIF počne prodavati imovinu u skladu sa svojom politikom isplate, navedenom u članku 16.;

(c)	biti privremeno obustavljen dok ELTIF prikuplja dodatni kapital ako obustava traje najduže 12 mjeseci, posebno u slučaju infrastrukturnih ulaganja .

2. Kada je dugoročnu imovinu u koju je ELTIF uložio izdalo društvo s kvalificiranim portfeljem koje više ne poštuje članak 10. stavak 1. točku (b), dugoročna imovina se može nastaviti računati u svrhu izračunavanja 70 % iz članka 12. stavka 1. najduže tri godine od datuma kada društvo s portfeljem prestane ispunjavati zahtjeve iz članka 10.

Poglavlje III.

Isplata, trgovanje i izdavanje dionica ili udjela ELTIF-a te distribucija prihoda

Članak 16.

Politika isplate

1. Upravitelj ELTIF-a može osnovati profesionalni ELTIF bez sudjelovanja malih ulagača ili može odlučiti osnovati ELTIF u kojem mogu sudjelovati mali, profesionalni i poluprofesionalni ulagači.

1a. ELTIF-ova pravila ili osnivački akti mogu upućivati na određen datum kao kraj poslovnog trajanja ELTIF-a kao i na pravo na privremeno produženje vijeka trajanja ELTIF-a te uvjete za ostvarenje tog prava . Ako nema naznačenog datuma, poslovno trajanje ELTIF-a nije ograničeno.

1b. Kad upravitelj ELTIF-a odluči da mali ulagači smiju sudjelovati u ELTIF-u, svi ulagači mogu tražiti isplatu svojih udjela ili dionica prije isteka poslovnog trajanja ELTIF-a. Međutim, isplata udjela i dionica institucionalnih ili malih ulagača može se provesti po isteku polovice poslovnog trajanja ELTIF-a i za ukupno najviše 20 % ukupne vrijednosti fonda. Ako prava na otkup nisu predviđena u pravilima ili osnivačkim aktima ELTIF-a, isplata ulagateljima moguć je od dana nakon datuma koji predstavlja kraj poslovnog trajanja ELTIF-a.

ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi se dalje odredili uvjeti i zahtjevi struktura politike otkupa ELTIF-a, radi postizanja jasnoće i usklađenosti diljem Unije.

2. Poslovno trajanje ELTIF-a u skladu je s dugoročnom prirodom ELTIF-a i dovoljno je dugo da obuhvati ciklus trajanja svakog dijela imovine ELTIF-a, što se mjeri na temelju profila nelikvidnosti i ekonomskog ciklusa trajnja imovine te navedenog cilja ulaganja ELTIF-a.

3. Ulagatelji mogu tražiti ukidanje ELTIF-a ako se njihovi zahtjevi za isplatu podneseni u skladu s politikom otkupa ELTIF-a ne zadovolje unutar godinu dana nakon datuma njihova podnošenja.

3a. U pravilima ili osnivačkim aktima ELTIF-a i objavama za ulagače propisani su postupci za ponovno ulaganje prinosa od ulaganja u društva s kvalificiranim portfeljem, ili u druga društva s kvalificiranim portfeljem, ili u likvidnu imovinu visoke kvalitete, gdje je takvim ulaganjima dospijeće prije isteka poslovnog trajanja ELTIF-a.

4. Ulagatelji uvijek imaju mogućnost da ih se isplati u gotovini.

5. Isplata u nature iz ELTIF-ove imovine moguća je jedino ako su zadovoljeni svi od navedenih uvjeta:

(a)	pravilima ili osnivačkim aktima ELTIF-a predviđeno je takva mogućnost, pod uvjetom da se prema svim ulagačima postupa pravično;

(b)	ulagač zatraži pisanim putem isplatu u obliku dijela imovine fonda;

(c)	nikakvim posebnim pravilima nije zabranjen prijenos takve imovine.

6. ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda u kojima navodi okolnosti u kojima je trajanje ELTIF-a dovoljno dugo da obuhvati životni ciklus svake pojedine vrste imovine koju ima ELTIF.

ESMA Komisiji podnosi nacrt tih regulatornih tehničkih standarda do 2015 .

Komisiji je dodijeljena ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 17.

Sekundarno tržište

1. Pravila ili osnivački akti ELTIF-a ne sprječavaju da sprječavaju da se udjele ili dionice ELTIF-a uvrsti za trgovanje na uređenom tržištu kako je definirano u članku 4. stavku 14. Dirketive 2004/39/EZ ili u multilateralnom trgovinskom sustavu kako je definirano u članku 4. stavku 15. Direktive 2004/39/EZ ▌.

2. Pravila ili osnivački akti ELTIF-a ne smiju spriječiti ulagače da slobodno ustupaju svoje dionice ili udjele trećim osobama.

2.a ELTIF redovito objavljuje objašnjenje svih značajnih razlika između tržišne vrijednosti uvrštenih dionica ili udjela i vlastite procjene njihove neto vrijednosti imovine.

Članak 18.

Izdavanje novih dionica ili udjela

1. ELTIF može ponuditi nova izdanja dionica ili udjela u skladu sa svojim pravilima fonda i osnivačkim aktima.

2. ELTIF neće izdavati nove dionice ili udjele po cijeni nižoj od neto vrijednosti njegove imovine a da prethodno ne ponudi takve dionice ili udjele po toj cijeni postojećim ulagačima.

Članak 19.

Otpuštanje imovine ELTIF-a

1. Svaki ELTIF donosi raspored po stavkama za propisno otpuštanje svoje imovine kako bi isplatio ulagače po isteku svog poslovnog trajanja.

2. Raspored iz stavka 1. pregledava se najmanje jedanput godišnje i uključuje:

(a)	procjenu tržišta za potencijalne kupce;

(b)	procjenu i usporedbu mogućih prodajnih cijena;

(c)	vrednovanje imovine koju će se prodavati;

(d)	precizan vremenski okvir za raspored otpuštanja.

3. ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda u kojima navodi kriterije koje treba primjenjivati za procjene iz točke (a) i vrednovanje iz točke (c) stavka 2.

ESMA Komisiji podnosi te nacrte regulatornih tehničkih standarda do […].

Komisiji je dodijeljena ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 20.

Raspodjela prinosa

1. ELTIF ulagateljima može redovito raspodjeljivati prinose ostvarene od imovine sadržane u portfelju. Ti prinosi sastoje se od:

(a)	prinosa koji se redovito ostvaruju od imovine;

(b)	povećanja vrijednosti kapitala ostvarenog nakon prodaje imovine ▐.

2. Politika raspodjele dobiti kreira se tako da svede nestabilnost povrata ulagateljima na minimum. Dobit se ne raspodjeljuje ako je potrebna za buduće obveze ELTIF-a.

2a. Pojedini ETLIF ovlašten je smanjiti svoj kapital na proporcionalnoj osnovi u slučaju da je otpustio imovinu vlastitog portfelja.

3. ELTIF navodi u svojim pravilima fonda ili osnivačkim aktima politiku raspodjeljivanja koju će usvojiti tijekom poslovnog trajanja fonda.

Poglavlje IV.

Zahtjevi glede transparentnosti

Članak 21.

Transparentnost

1. Udjele ili dionice ELTIF-a s odobrenjem za rad ne smije se staviti na tržište Unije bez prethodne objave prospekta.

Udjele ili dionice ELTIF-a s odobrenjem za rad ne prodaju se malim ulagačima u Uniji bez prethodne objave glavnog opisnog dokumenta (KID) u skladu s Uredbom (EZ) br. … / … [PRIPS].

2. Prospekt uključuje informacije potrebne ulagateljima da bi mogli steći utemeljeni sud o ulaganju koje im je predloženo te, posebno, o rizicima povezanima s njim.

3. Prospekt sadržava barem sljedeće elemente:

(a)	objašnjenje kako ulagački ciljevi ELTIF-a i strategija za postizanje tih ciljeva kvalificiraju taj fond kao dugoročan po prirodi;

(b)	informacije koje trebaju objaviti subjekti za zajednička ulaganja zatvorenog tipa u skladu s Direktivom 2003/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (19) i Uredbom Komisije (EZ) br. 809/2004 (20);

(c)	podatke koji se objavljuju ulagačima u skladu s člankom 23. Direktive 2011/61/EU, ako već nisu obuhvaćeni točkom (b) ovog stavka;

(d)	Istaknutu oznaku kategorije imovine u koju je ELTIF-u odobreno ulagati;

(da)	izjavu o novčanom toku.

▌

4. U prospektu, glavnom opisnom dokumentu (KID) i drugim marketinškim dokumentima ulagače se dužno obavješćuje o nelikvidnoj prirodi ELTIF-a.

Konkretno, prospektom, glavnim opisnim dokumentom (KID) i drugim marketinškim dokumentima jasno se:

(a)	informira ulagače o dugoročnosti ulaganja ELTIF-a;

(b)	gdje je potrebno u skladu s člankom 16. stavkom 1. obavješćuje se ulagače o isteku poslovnog trajanja ELTIF-a i svim pravima na privremeno produženje ili pravima na intervenciju u pogledu poslovnog trajanja ELTIF-a te o specifičnim predviđenim uvjetima ;

(c)	navodi se je li ELTIF namijenjen za prodaju malim ulagačima;

(d)	navod se prava ulagača ▌na otkup svojih ulaganja u skladu s člankom 16. stavkom 1. i pravilima ili osnivačkim aktima ELTIF-a;

(e)	navodi se učestalost i vrijeme isplate eventualnih prihoda ulagačima tijekog poslovnog trajanja fonda;

(f)	savjetuje se ulagače da samo mali dio svog cjelokupnog ulagačkog portfelja trebaju uložiti u ELTIF;

(fa)	obavješćuje se ulagatelje o strategiji za uključivanje kvalificiranih neuvrštenih društava u trgovinu na uređenim tržištima;

(fb)	obavješćuje se ulagatelje o strategiji u pogledu uporabe izvedenica uzimajući u obzir specifična obilježja i aspekte dotičnog projekta;

(fc)	spominje se svako sudjelovanje u instrumentima u vezi s proračunskim fondovima EU-a.

(fd)	redovito se obavješćuje ulagače, najmanje jedanput godišnje, o napretku svakog investicijskog projekta, vrijednosti pojedinačnih kvalificirajućih portfeljskih ulaganja i vrijednosti druge imovine u koju se ulaže višak novca kao i o prirodi, svrsi i vrijednosti svih korištenih izvedenica.

4a. Prospekt profesionalnih ELTIF-ova mora sadržavati podatke koji se traže u članku 23. Direktive 2011/61/EU. Osim toga, on mora sadržavati i odstupanje od odredbi članka 12. o sastavu portfelja.

Članak 22.

Objavljivanje troška

1. Prospektom se vidljivo obavješćuje ulagače o razini različitih troškova koje ulagač plaća izravno ili neizravno. Različiti troškovi grupiraju se prema sljedećim naslovima:

(a)	troškovi osnivanja ELTIF-a;

(b)	troškovi povezani sa stjecanjem imovine;

(c)	troškovi upravljanja;

(d)	troškovi raspodjele;

(e)	ostali troškovi, uključujući administrativne, regulatorne, depozitne, skrbničke, revizijske troškove i troškove pružanja profesionalne usluge .

2. U prospektu se objavljuje ukupan omjer troškova prema kapitalu ELTIF-a.

3. Glavni opisni document mora odražavati sve troškove navedene u prospektu kroz prikaz ukupnih troškova u monetarnim vrijednostima i postocima.

4. ESMA priprema nacrte regulatornih tehničkih standarda za određivanje:

(a)	zajedničkih definicija, metodologija obračuna i oblike predstavljanja troškova iz stavka 1. te ukupni omjer iz stavka 2.;

(b)	zajedničkih definicija, metodologija obračuna i oblike predstavljanja ukupnih troškova iz stavka 3.

Pri izradi tih nacrta regulatornih tehničkih standarda ESMA mora uzeti u obzir nacrt regulatornih standarda iz točke (…) Uredbe (EU) br. …/… [PRIPS].

ESMA Komisiji podnosi te nacrte regulatornih tehničkih standarda do […].

Komisiji je dodijeljena ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Poglavlje V.

Stavljanje na tržište udjela ili dionica ELTIF-a

Članak 23.

Objekti dostupni ulagačima

1. U slučaju da pravila ili osnivački akti ELTIF-a predviđaju prava otkupa, upravitelj ELTIF-a ustanovljuje u svakoj državi članici u kojoj namjerava trgovati udjelima ili dionicama tog ELTIF-a objekte za izradu pretplata, isplatu vlasnicima udjela ili dioničarima, za ponovnu kupnju ili otkup udjela ili dionica te za pružanje informacija koje su ELTIF i njegovi upravitelji dužni pružiti.

2. ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda za određivanje vrste i karakteristika objekata, njihove tehničke infrastrukture i sadržaja njihovih zadaća prema ulagačima u ELTIF iz stavka 1.

ESMA Komisiji podnosi te nacrte regulatornih tehničkih standarda do […].

Komisiji je dodijeljena ovlast donošenja regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

2a. Na profesionalne ELTIF-e ne primjenjuje se odredba stavka 1. ovog članka.

Članak 24.

Dodatni zahtjevi za plasiranje malim ulagačima

Upravitelj ELTIF-a može prodavati udjele ili dionice tog ELTIF-a malim ulagačima pod uvjetom da su ispunjeni svi navedeni dodatni zahtjevi:

(a)	u ELTIF-ovim pravilima ili osnivačkim aktima predviđeno je da se prema svim ulagačima postupa jednako te da se nikakav povlašteni tretman ili određene ekonomske koristi ne odobravaju pojedinačnim ulagačima ili grupama ulagača;

(b)	ELTIF može biti strukturiran kao partnerstvo ako ne zahtijeva dodatne obveze ulagatelja osim izvornog vezanog kapitala ;

(c)	mali ulagači mogu, tijekom razdoblja pretplate ▌ na udjele ili dionice ELTIF-a, otkazati svoju pretplatu i novac im se vraća bez sankcija;

(ca)	upravitelj ELTIF-a uveo je odgovarajuće postupke i mjere za rješavanje pritužbi malih ulagača koje omogućavaju malim ulagačima da ulažu pritužbe na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika svoje države članice;

(cb)	pravni oblik ELTIF-a takav je da privatni ulagači ne mogu izgubiti više od iznosa koji su uložili u fond;

(cc)	ELTIF ulaže isključivo u udjele i dionice EuVECA-a i EuSEF-a pod uvjetom da ti fondovi imaju depozitara.

ESMA izrađuje standarde u kojima se podrobnije navode odredbe za male ulagače koje će biti uvrštene u pravila ili osnivačke akte fonda.

Članak 25.

Stavljanje na tržište udjela ili dionica ELTIF-a

1. Uz obavješćivanje u skladu s člankom 31. Direktive 2011/61/EU, upravitelj ELTIF-a može prodavati udjele ili dionice tog ovlaštenog ELTIF-a profesionalnim, poluprofesionalnim i malim ulagačima u svojoj matičnoj državi članici.

2. Uz obavješćivanje u skladu s člankom 32. Direktive 2011/61/EU, upravitelj ELTIF-a može prodavati udjele ili dionice tog ovlaštenog ELTIF-a profesionalnim , poluprofesionalnim i malim ulagačima u državama članicama osim matične države članice upravitelja ELTIF-a.

3. Upravitelj ELTIF-a obavješćuje svoje nadležno tijelo za svaki pojedini ELTIF namjerava li ga plasirati malim ulagačima ili ne.

4. Osim dokumentacije i informacija iz članka 32. Direktive 2011/61/EU, upravitelj ELTIF-a svojem nadležnom tijelu dostavlja sljedeće:

(a)	prospekt ELTIF-a;

(b)	glavni opisni dokument ELTIF-a u slučaju njegove prodaje malim ulagačima;

(c)	podatke o objektima iz članka 22.

5. Nadležnosti i ovlasti nadležnih tijela u skladu s člankom 32. Direktive 2011/61/EU tumače se tako da se također odnose na plasiranje ELTIF-a malim ulagačima i da obuhvaćaju dodatne zahtjeve iz ove Uredbe.

6. ▌Nadležno tijelo matične države članice upravitelja ELTIF-a zabranjuje stavljanje na tržište ELTIF-a s odobrenjem za rad ako upravitelj ELTIF-a ne poštuje ovu Uredbu.

7. Uz svoje ovlasti u skladu s prvom točkom članka 32. stavka 3. […] Direktive 2011/61/EU, nadležno tijelo matične države članice upravitelja ELTIF-a također će odbiti poslati potpunu dokumentaciju uz obavijest nadležnim tijelima države članice u kojoj se se namjerava trgovati ELTIF-om, ako se upravitelj ELTIF-a ne pridržava ove Uredbe.

Poglavlje VI.

Nadzor

Članak 26.

Nadzor nadležnih tijela

1. Nadležna tijela kontinuirano nadziru usklađenost s ovom Uredbom.

2. Nadležno tijelo ELTIF-a odgovorno je za nadzor usklađenosti s pravilima utvrđenima u poglavljima II., III. i IV.

3. Nadležno tijelo za ELTIF odgovorno je za nadzor usklađenosti s obvezama utvrđenima u pravilima fonda ili osnivačkim aktima te s obvezama utvrđenima u prospektu, koje moraju biti u skladu s ovom Uredbom.

4. Nadležno tijelo za upravitelja ELTIF-a odgovorno je za nadzor adekvatnosti postupaka i organizacije upravitelja kako bi upravitelj mogao poštovati obveze i pravila koja se odnose na osnivanje i poslovanje svih ELTIF-ova kojima upravlja.

Nadležno tijelo za upravitelja odgovorno je za nadzirati postupa li upravitelj ELTIF a u skladu s ovom Uredbom.

5. Nadležna tijela nadziru subjekte za zajednička ulaganja koja imaju poslovni nastan ili koje se plasira na njihovom teritoriju kako bi se uvjerila da oni ne koriste oznaku ELTIF ili ne ukazuju na to da su ELTIF, osim ako za to nemaju odobrenje i ako ne postupaju u skladu s ovom Uredbom.

Članak 27.

Ovlasti nadležnih tijela

1. Nadležna tijela imaju sve nadzorne i istražne ovlasti koje su potrebne za izvršavanje njihovih zadaća u skladu s ovom Uredbom.

1a. Nadležno tijelo za ELTIF, uz poštovanje načela proporcionalnosti, poduzima odgovarajuće mjere kada upravitelj ELTIF-a posebno:

(a)	ne poštuje zahtjeve koji se primjenjuju na sastav i diversifikaciju portfelja, čime krši članke 12. i 15.;

(b)	prodaje udjele ili dionice ELTIF-a malim ulagačima, čime krši članke 24. i 25.;

(c)	upotrebljava naziv ELTIF, za što nije ovlašten u skladu s člankom 3.;

(d)	upotrebljava naziv ELTIF za stavljanje fondova na tržište koji nisu osnovani u skladu sa stavkom 1 članka 3.;

(e)	ne poštuje primjenjiva pravila i odgovornosti, čime krši članak 6.

1b. U slučajevima iz stavka 1.a, nadležno tijelo matične države članice ELTIF-a po potrebi poduzima sljedeće mjere:

(a)	mjere kojima osigurava da se upravitelj ELTIF-a pridržava članaka 3., 6., 12., 15., 24. i 25.

(b)	zabranjuje uporabu naziva ELTIF i opoziva ovlasti dane upravitelju dotičnog ELTIF-a u odobrenju za rad.

2. Ovlasti dodijeljene nadležnim tijelima u skladu s Direktivom 2011/61/EU izvršavaju se i u pogledu ove Uredbe.

Članak 28.

Ovlasti i odgovornosti ESMA-e

1. ESMA ima ovlasti i resurse potrebne za izvršavanje zadaća koje su joj dodijeljene ovom Uredbom.

2. Ovlasti ESMA-e u skladu s Direktivom 2011/61/EU izvršavaju se i u pogledu ove Uredbe i u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001.

3. Za potrebe Uredbe (EU) br. 1095/2010, ova se Uredba uključuje u sve daljnje pravno obvezujuće akte Unije kojima se dodjeljuju zadaće Nadzornom tijelu iz članka 1. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 29.

Suradnja među tijelima

1. Ako su nadležno tijelo za ELTIF i nadležno tijelo za upravitelja različiti, surađuju međusobno i razmjenjuju informacije u svrhu izvršavanja svojih zadaća u skladu s ovom Uredbom.

2. Nadležna tijela i ESMA surađuju međusobno u svrhu izvršavanja njihovih predmetnih zadaća u okviru ove Uredbe u skladu s Uredbom (EU) br. 1095/2010.

3. Nadležna tijela i ESMA razmjenjuju sve informacije i dokumente potrebne za izvršavanje svojih predmetnih zadaća u okviru ove Uredbe u skladu s Uredbom (EU) br. 1095/2010, osobito kako bi se otkrile i uklonile povrede ove Uredbe.

Poglavlje VII.

Završne odredbe

Članak 30.

Preispitivanje

Komisija započinje preispitivanje primjene ove Uredbe u isto vrijeme ili odmah nakon preispitivanja predviđenog člankom 69. Direktive 2011/61/EU . Ovim preispitivanjem posebno se analizira:

(a)	utjecaj ▌ članka 16. stavka 1.▐;

(b)	učinak diversifikacije imovine na primjenu minimalnog praga od 70 % prihvatljive ulagačke imovine propisanog u članku 12. stavku 1., posebno na ocjenu jesu li potrebne povećane mjere za likvidnost;

(c)	u kojoj mjeri se ELTIF-i stavljaju na tržište u Uniji, uključujući i to mogu li UAIF-i u smislu članka 3. stavka 2. Direktive 2011/61/EU imati udjela u stavljanju ELTIF-ova na tržište;

(ca)	stupanj do kojeg je potrebno ažurirati popis prihvatljive imovine i ulaganja te pravila za diversifikaciju, sastav portfelja i ograničenja u vezi s posuđivanjem gotovine.

Rezultati tog preispitivanja priopćavaju se Europskom parlamentu i Vijeću uz, ako je potrebno, odgovarajuće prijedloge izmjena.

Članak 31.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u …

Za Europski parlament

Predsjednik

Za Vijeće

Predsjednik

(1) Pitanje je upućeno odboru nadležnom za ponovno razmatranje u skladu s člankom 57. stavkom 2. Poslovnika Europskog parlamenta (A7-0211/2014).

(*1) Amandmani: novi ili izmijenjeni tekst označuje se podebljanim kurzivom; a brisani tekst oznakom ▌.

(2) SL C 67, 6.3.2014., str. 71.

(3) Direktiva 2003/41/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. lipnja 2003. o djelatnostima i nadzoru institucija za strukovno mirovinsko osiguranje (SL L 235, 23.9.2003., str. 10.).

(4) Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.).

(5) Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1).

(6) Uredba (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (SL L 201, 27.7.2012., str. 1.).

(7) Direktiva 2014/…/EU Europskog parlamenta i Vijeća od … o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni Direktive 2011/61/EU i Direktive 2002/92/EZ [nova MIFID] (SL L…).

(8) Direktiva 2003/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o prospektu koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili prilikom uvrštavanja u trgovanje te o izmjeni Direktive 2001/34/EZ (SL L 345, 31.12.2003., str. 64.).

(9) Uredba Komisije (EZ) br. 809/2004 od 29. travnja 2004. o provedbi Direktive 2003/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu informacija koje sadrže prospekti te o njihovu obliku, upućivanju na informacije i objavljivanju takvih prospekata i distribuciji oglasa (SL L 149, 30.4.2004., str. 1.).

(10) Uredba (EU) br. …/… Europskog parlamenta i Vijeća od … [PRIPS] (SL …).

(11) Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).

(12) Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(13) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti osoba u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(14) Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 177, 30.6.2006., str.1.).

(15) Direktiva 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II) (SL L 335, 17.12.2009., str. 1.).

(16) Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).

(17) Preporuka Komisije od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća, malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).

(18) SL L 193, 18.7.1983., str.1.

(19) SL L 345, 31.12.2003., str. 64.

(20) SL L 149, 30.4.2004., str. 1.

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/1041

P7_TA(2014)0449

Pomorsko prostorno planiranje i integrirano upravljanje obalnim područjem ***I

Zakonodavna rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2014. o prijedlogu Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za pomorsko prostorno planiranje i integrirano upravljanje obalnim područjem (COM(2013)0133 – C7-0065/2013 – 2013/0074(COD))

(Redovni zakonodavni postupak: prvo čitanje)

(2017/C 443/117)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2013)0133),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članke 43. stavak 2, 100. stavak 2., 192 stavak 2. i 194. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C7-0065/2013),

—	uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir obrazložena mišljenja Parlamenta Kraljevine Belgije, njemačkog Saveznog vijeća Bundesrata, irskog Zastupničkog doma, irskog Senata, litavskog Parlamenta, nizozemskog Senata, nizozemskog Zastupničkog doma, poljskog Senata, finskog Parlamenta i švedskog Parlamenta podnesena u okviru protokola br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, u kojima se izjavljuje da nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti,

—	uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 18. rujna 2013. (1),

—	uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 9. listopada 2013. (2),

—	uzimajući u obzir da se predstavnik Vijeća pismom od 12. ožujka 2014. obvezao prihvatiti stajalište Europskog parlamenta u skladu s člankom 294. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

—	uzimajući u obzir članak 55. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i Odbora za ribarstvo (A7-0379/2013),

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju (3);

traži od Komisije da predmet ponovno uputi Parlamentu ako namjerava bitno izmijeniti svoj prijedlog ili ga zamijeniti drugim tekstom;

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

(1) SL C 341, 21.11.2013., str. 67.

(2) SL C 356, 5.12.2013., str. 124.

(3) Ovo stajalište zamjenjuje amandmane usvojene 12. prosinca 2013. (Usvojeni tekstovi P7_TA(2013)0588).

P7_TC1-COD(2013)0074

Stajalište Europskog parlamenta usvojeno u prvom čitanju 17. travnja 2014. radi donošenja Direktive 2014/…/EU Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za pomorsko prostorno planiranje

(S obzirom da je postignut sporazm Parlamenta i Vijeća, stajalište Parlamenta odgovara konačnom zakonodavnom aktu, Direktivi 2014/89/EU.)

22.12.2017

Službeni list Europske unije

C 443/1042

P7_TA(2014)0450

Procjene prihoda i rashoda za financijsku godinu 2015. – Dio I. – Parlament

Rezolucija Europskog parlamenta od 17. travnja 2014. o procjeni prihoda i rashoda Europskog parlamenta za financijsku godinu 2015. (2014/2003(BUD))

(2017/C 443/118)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir članak 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ, Euratom) br. 1605/2002 Vijeća (1), a posebno njezin članak 36.,

—	uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. (2),

—	uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju (3), a posebno njegovu točku 27.,

—	uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 1023/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o izmjenama Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije (4),

—	uzimajući u obzir sporazum o suradnji od 5. veljače 2014. između Europskog parlamenta, Europskog gospodarskog i socijalnog odbora i Odbora regija,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. o nacrtu općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2014. (5),

—	uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika Predsjedništvu o sastavljanju prednacrta projekcije proračuna Parlamenta za financijsku godinu 2015.,

—	uzimajući u obzir prednacrt projekcije proračuna koji je Predsjedništvo sastavilo 2. travnja 2014. u skladu s člankom 23. stavkom 7. i člankom 79. stavkom 1. Poslovnika Europskog parlamenta,

—	uzimajući u obzir svoja stajališta od 11. ožujka 2014. o usklađenju primitaka od rada i mirovina dužnosnika i ostalih službenika Europske unije te o koeficijentima ispravka koji se na njih primjenjuju (6),

—	uzimajući u obzir prednacrt proračuna koji je Odbor za proračun sastavio u skladu s člankom 79. stavkom 2. Poslovnika Europskog parlamenta,

—	uzimajući u obzir članak 79. svojeg Poslovnika,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A7-0277/2014),

A.	budući da će se postupak donošenja proračuna za 2015. održavati tijekom europske izborne godine, kada će procjene proračuna Parlamenta za financijsku godinu 2015. donijeti sadašnji saziv Parlamenta, a završni će proračun u jesen odobriti novi saziv Parlamenta;

budući da gornja granica naslova V. (Uprava), koja je postavljena novim višegodišnjim financijskim okvirom za razdoblje od 2014. do 2020., iznosi 9 076 milijuna EUR za proračun 2015.; budući da je gornja granica za ukupne administrativne rashode institucija u okviru gornje granice za taj naslov postavljena na 7 351 milijun EUR;

budući da je glavni tajnik predložio sljedeća tri prioriteta za financijsku godinu 2015., i to: uporabiti sva potrebna sredstva i potporu kako bi se zastupnike u novom sazivu Parlamenta ovlastilo za ispunjavanje mandata, učvrstiti i pojačati strukturne promjene kako bi se ojačale sposobnosti Parlamenta za usklađivanje sa svim njegovim ovlastima te dodijeliti potrebna sredstva za provedbu višegodišnjih projekata;

budući da je glavni tajnik predložio nastavak i daljnje jačanje četiriju područja aktivnosti donesenih nakon savjetovanja sa zajedničkom radnom skupinom Predsjedništva i Odbora za proračune 2014., i to jačanjem neovisnog znanstvenog savjeta i sposobnosti nadzora te poboljšanjem logističke i lokalne potpore za zastupnike;

E.	budući da će Parlament nastaviti transparentno izvršavati visok stupanj proračunske odgovornosti, nadzora i samoograničavanja, a istodobno će postizati ravnotežu između proračunske strogosti i strukturnih ušteda, s jedne strane, te usklađene volje za učinkovitošću, s druge strane;

F.	budući da se, unatoč ograničenosti i potrebi da se uspostavi protuteža uštedama na drugim područjima, trebaju razmotriti određena ulaganja kako bi se ojačala institucionalna uloga Parlamenta i poboljšala održivost proračuna;

budući da je suradnja između Predsjedništva i Odbora za proračune o proračunu Parlamenta dokazala svoju ulogu u postupku strukturnih reformi određivanjem dobitaka od učinkovitosti i mogućih ušteda u proračunu Parlamenta tijekom godišnjih proračunskih postupaka; budući da se o mogućim uštedama, kojima se utječe na rad Parlamenta i njegovih zastupnika, mora raspravljati u klubovima zastupnika i o tome odlučiti glasovanjem na plenarnoj sjednici u okviru proračunskog postupka;

H.	budući da se sporazum postignut 11. ožujka 2014. o usklađenju primitaka od rada i mirovina za 2011. i 2012. te njegov utjecaj na proračun Parlamenta za 2015. pojavio kao novi element pregovora tijekom faze mirenja između Predsjedništva i Odbora za proračune;

Opći okvir i ukupni proračun

naglašava da se proračun za 2015. treba temeljiti na realnim osnovama i treba biti u skladu s načelima proračunske discipline i dobrog financijskog upravljanja; primjećuje da će 2015. biti godina koju će novi saziv Parlamenta cijelu provesti na dužnosti;

vjeruje da bi se u proračunu Parlamenta trebalo odražavati aktualno gospodarsko stanje koje proživljavaju građani diljem Unije, kao i proračunska ograničenja s kojima se suočavaju mnoge države članice, od kojih neke poduzimaju ozbiljne napore kako bi svoje proračune dovele u dugoročno održiviji položaj;

naglašava da bi, kako bi se zastupnicima novog saziva Parlamenta omogućilo da ispune svoj mandat i kako bi se osnažila sposobnost Parlamenta da se uskladi sa svim svojim ovlastima, trebalo osigurati dovoljnu razinu sredstava;

pozdravlja prioritete postavljene za financijsku godinu 2015. i naglašava da su u cijelosti u skladu s prioritetima koje je utvrdio glavni tajnik i o kojima je raspravljala zajednička radna skupina Predsjedništva i Odbora za proračune; naglašava da bi se te reforme trebale nastaviti kako bi došlo do znatnih dobitaka od učinkovitosti i oslobađanja sredstava, bez ugrožavanja zakonodavne izvrsnosti, proračunskih ovlasti i ovlasti nadzora, odnosa s nacionalnim parlamentom i kvalitete radnih uvjeta;

podsjeća da razina prednacrta projekcije proračuna za 2015., kao što je predloženo u izvješću glavnog tajnika, iznosi 1 822 929 112 EUR (20,09 % naslova V.); uzima u obzir stopu povećanja od 3,83 % u odnosu na proračun 2014.; primjećuje da se 0,67 % tog povećanja odnosi na sredstva dodijeljena zastupnicima za kraj njihova mandata, što su zakonski i obvezni troškovi, a 1,42 % na dugoročna ulaganja u izgradnju zgrade KAD; primjećuje da bi razina povećanja za druge rashode stoga bila +1,74 %;

prima na znanje Prednacrt projekcije proračuna Europskog parlamenta za financijsku godinu 2015. kako ga je 2. travnja 2014. usvojilo Predsjedništvo; pozdravlja razinu prednacrta projekcije proračuna kako ga je usvojilo Predsjedništvo, a koja je znatno niža od prvotnog prijedloga; međutim žali zbog dugog i napornog postupka;

odobrava nacrt projekcije proračuna za godinu 2015. od 1 794 929 112 EUR, što čini ukupnu stopu povećanja od 1,8 % u odnosu na proračun 2014., i k tomu se slaže s time da se u nacrt projekcije uvrste obvezni izvanredni rashodi od 0,4 % koji proizlaze iz novog sporazuma o koeficijentu za usklađenje primitaka od rada i mirovina;

smatra da bi se dodatne uštede mogle ostvariti preispitivanjem proračunskih linija za informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) te preispitivanjem rashoda u vezi s vozilima i pričuve za nepredviđene rashode;

smatra da će sljedeći saziv imati mogućnost ponovno razmotriti i prilagoditi proračunske prioritete te donijeti konačnu odluku u listopadu 2014.;

10.

poziva glavnog tajnika da prije čitanja proračuna predstavi procjenu troškova izgradnje zgrade KAD u nadolazećim godinama kako bi se predvidio točan iznos u proračunu za 2015. nadalje poziva glavnog tajnika da krajem godine procijeni sredstva koja se ne koriste u proračunu za 2014. te ih dodijeli projektu izgradnje zgrade KAD;

11.

naglašava da je razina za druge rashode nominalno smanjena budući da su zakonski i obvezni rashodi, kao što su troškovi najma i energetski troškovi te rashodi za plaće, predmet godišnjih indeksacija; primjećuje da je to bilo moguće zbog strukturnih reformi i ušteda ostvarenih tijekom prethodnih godina;

12.

poziva na to da se moguće uštede koje je utvrdila zajednička radna skupina Predsjedništva i Odbora za proračune dodatno ispitaju kako bi se ostvarile znatne organizacijske uštede, kao što je opseg međuinstitucionalnog dogovora o suradnji između Parlamenta, Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora i Odbora regija, u čemu se odražava volja za jačanje institucionalne, političke i zakonodavne uloge Parlamenta i dvaju savjetodavnih odbora; primjećuje da bi restrukturiranje službe za prevođenje odborâ trebalo poboljšati politički temeljni rad svakoga od njih te ojačati novu službu za istraživanje za zastupnike; naglašava da prema toj organizacijskoj reformi Parlament može postati standardni pružatelj usluga usmenog prevođenja tim dvama odborima; podupire ideju pružanja usluga usmenog prevođenja drugim institucijama tijekom razdoblja smanjenog opterećenja;

13.

prima na znanje dogovor o međuinstitucionalnoj suradnji između Parlamenta, Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora i Odbora regija koji je potpisan 5. veljače 2014.; traži da se do početka 2015. Odboru za proračune pruže iscrpne informacije o financijskom učinku i napretku primjene tog sporazuma uzimajući u obzir pripremu projekcije za proračun za 2016.;

14.

pozdravlja unutarnje mjere koje dovode do učinkovitih ušteda u proračunu Parlamenta, kao što su razvoj sustava za prevođenje temeljenog na zahtjevima zastupnika za izmjene u odborima, sustava za usmeno prevođenje na zahtjev tijekom sjednica, osim plenarne, ostvarivanje rada Parlamenta bez uporabe papira, prijedlozi za učinkovitiju strukturu radnog ritma Parlamenta te migracija sa sustava Streamline na sustav Sysper2;

15.

naglašava da zakonski i obvezni rashodi za 2015. moraju biti pokriveni; smatra da konačnu odluku može donijeti samo novi parlamentarni saziv na jesen kad točni iznosi budu poznati;

Posebna pitanja

16.

naglašava da su strukturne gospodarske mjere poduzete tijekom 7. saziva dovele do znatnih ušteda u proračunu Parlamenta, kao što su 15 milijuna EUR i 10 milijuna EUR godišnje u području usmenog odnosno pismenog prevođenja, dodatna 4 milijuna EUR putnih troškova i 28 milijuna EUR uštede na kamatama pretfinanciranjem zgrada; primjećuje da su daljnje uštede predviđene za 2015., to jest 1,9 milijuna EUR od prijenosa upravljanja mirovinama zastupnika Komisiji i 1,5 milijuna EUR u zgradama;

17.

naglašava činjenicu da je institucionalno samoograničavanje u 7. sazivu, s obzirom na razinu odgovarajućih stopa inflacije, rezultiralo smanjenjem realnog proračuna Parlamenta za 2012. i 2014.; primjećuje da kad su oduzeti izvanredni i jednokratni rashodi, kao što su proširenja Unije ili drugi rashodi povezani sa stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona, europskim izborima i financiranjem projekata zgrada, prikazano je smanjenje u pet od šest godina (2009., 2011., 2012., 2013. i 2014.); osim toga naglašava da su zastupničke naknade zamrznute od 2011., putni troškovi za zastupnike i osoblje smanjeni za 5 %, a isplate za službena putovanja osoblja nisu indeksirane od 2007.;

18.

uzima u obzir obavijest glavnog tajnika iz studenog 2013. o provedbi Pravilnika o osoblju te reformi i reviziji pravila i postupaka koji iz njega proizlaze; ustraje na tome da se pravila roditeljskog dopusta pravilno primijene;

19.

uzimajući u obzir svoju spomenutu rezoluciju od 23. listopada 2013. o nacrtu općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2014. primjećuje da će Glavno tajništvo Parlamenta, kako bi se uskladilo s 1 % godišnjeg smanjenja razine broja zaposlenika, smanjiti broj svojih zaposlenika te da će svi novi zadaci biti riješeni raspoloživim ljudskim resursima i preraspodjelom;

20.

ponavlja da Parlament ima odgovornost djelovanja na održiv način; pozdravlja napore koji su uloženi kako bi se ostvarilo radno okruženje bez korištenja papirom te trenutačan vrijedan rad u sklopu pristupa EMAS-a; smatra da postupak EMAS iziskuje stalnu potporu;

21.

uzima u obzir zaključke zajedničke radne skupine Predsjedništva i Odbora za proračune o proračunu Parlamenta za provođenje strukturnih i organizacijskih reformi; u tom pogledu primjećuje da bi se pružanje neovisnog znanstvenog savjeta i sposobnost provedbe nadzora, kao i potpora zastupnicima, trebali dodatno poboljšati kako bi se ojačao rad Parlamenta kao institucije kojoj su dodijeljene zakonodavne i demokratske ovlasti nadzora; naglašava da se ti ciljevi provode na financijski odgovoran način te da bi Glavno tajništvo trebalo jasno utvrditi detaljan plan, koji će predstaviti Odboru za proračune, o tome kako će se ti ciljevi ispuniti i o učinku koji će imati na proračun prije nego što se u Parlamentu održi čitanje proračuna za 2015.;

22.

žali zbog zamrzavanja sredstava za klubove zastupnika; oni daju nezamjenjiv doprinos zakonodavnom i nezakonodavnom radu Parlamenta i vršenju nadzora;

23.

naglašava da je zajednička radna skupina utvrdila sedam područja u kojima Parlament može poboljšati svoju učinkovitost kako bi se pristupilo razvoju tih četiriju područja djelovanja na financijski odgovoran način:

(i)	razviti sustav za prevođenje na zahtjev zastupnika za izmjene u odborima,

(ii)	ispitati mogućnosti za međuinstitucionalnu suradnju s Odborom regija i Europskim gospodarskim i socijalnim odborom,

(iii)

ispitati ponudu usluga usmenog prevođenja drugim institucijama tijekom razdoblja smanjenog opterećenja,

(iv)	migrirati s trenutačnog sustava upravljanja ljudskim potencijalima, Streamlinea, na sustav Sysper2,

(v)	pripremiti se za učinkovitiju strukturu radnog ritma Parlamenta,

(vi)	pripremiti se za rad Parlamenta bez uporabe papira, gdje god je to moguće, preko najbolje prakse i potpune provedbe projekta elektroničkih sjednica,

(vii)

razviti sustav usmenog prevođenja na zahtjev za sve sjednice osim plenarne;

24.

priznajući važnost učinkovitosti i ekonomičnosti u području usmenog prevođenja, podsjeća da se tim načelima ne smije umanjiti dostupnost raspoloživih informacija u realnom vremenu diljem Unije s obzirom na to da su višejezičnost i usmeno prevođenje za internetske prijenose (web-streaming) te transparentnost Parlamenta od ključne važnosti za javnost te stoga i za zastupnike u Parlamentu;

25.

smatra da bi se neki rashodi za informacijske i komunikacijske tehnologije koji su izravno predviđeni za zastupnike mogli izravno financirati naknadom za opće troškove zastupnika;

26.

ponavlja da dugoročna ulaganja, kao što su projekti izgradnje zgrada Parlamenta, moraju biti izvedeni oprezno i transparentno; ustraje u strogom upravljanju troškovima, projektnom planiranju i nadzoru; ponavlja svoj poziv na transparentan postupak donošenja odluka u području politike zgrada koji se temelji na pravodobnom informiranju; poziva na izradu detaljne analize i ažuriranje politike Parlamenta o nekretninama koju je Predsjedništvo donijelo u ožujku 2010. i sastavljanje pregleda ostvarenih ulaganja po godini i po zgradi za vrijeme saziva 2009. – 2014. te njihovo predstavljanje Odboru za proračune najkasnije do kolovoza 2014; ponavlja svoj zahtjev da se točne informacije o napretku projekata zgrada i njihovim financijskim posljedicama pružaju svakih šest mjeseci;

27.

uzima u obzir činjenicu da je otvaranje Doma europske povijesti predviđeno za kraj 2015.; očekuje da glavni tajnik i Predsjedništvo predstave ažurirane informacije o trenutačnom stanju tog projekta pravodobno prije čitanja Parlamenta u jesen 2014.; ponavlja obvezu da izvršenje konačnih troškova ne smije prijeći iznose utvrđene u njegovu poslovnom planu;

28.

podsjeća da je 10. lipnja 2013. Predsjedništvo poduprlo prijedloge glavnog tajnika za neposredne i stupnjevite mjere kako bi se modernizirala politika Parlamenta o pripremi i posluživanju hrane i pića u razdoblju od 2014. do 2019.; stoga poziva Predsjedništvo da Odboru za proračune prikaže jasnu procjenu mogućih proračunskih posljedica te reforme na proračun za 2015. i nakon toga te da to učini na vrijeme radi pripreme čitanja proračuna za 2015. u Parlamentu;

29.

poziva glavnog tajnika da do proljeća 2015. izvijesti Odbor za proračune o provedbi i financijskom učinku novog koncepta globalne sigurnosti; traži detaljne informacije o financijskim posljedicama uspostavljanja nove Glavne uprave za sigurnost 2013.godine; poziva na pružanje informacija o financijskim posljedicama međuinstitucionalnih administrativnih dogovora o suradnji u području sigurnosti;

30.

uzima na znanje uspostavljanje nove Glavne uprave za usluge parlamentarnih istraživanja 1. studenog 2013.; podsjeća da je ona nastala na način kojim se nije utjecalo na proračun preraspodjelom iz GU Predsjedništva i GU za unutarnju politiku Unije te da nova Glavna uprava neće zahtijevati nove ljudske i financijske resurse za 2015.; poziva da se dostave informacije o broju radnih mjesta u novoj Glavnoj upravi u kolovozu/rujnu 2014., uključujući predviđeni prijenos radnih mjesta iz dvaju europska savjetodavna odbora u odnosu na stanje u siječnju 2014., te traži specifikaciju načina uporabe sredstava za vanjska stručna znanja koju bi Odboru za proračune trebalo prikazati na vrijeme za pripremu čitanja u Parlamentu proračuna za 2015.;

Završna razmatranja

31.

donosi projekciju proračuna za financijsku godinu 2015;

o o

32.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i projekciju proračuna proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL L 298, 26.10.2012., str. 1.

(2) SL L 347, 20.12.2013., str. 884.