24.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 399/1

24.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 399/2

—

uzimajući u obzir Posebno izvješće Europskog ombudsmana od 7. studenoga 2013. o istrazi na vlastitu inicijativu OI/5/2012/BEH-MHZ koja se odnosi na Frontex,

—

uzimajući u obzir članak 2. Ugovora o Europskoj uniji,

—

uzimajući u obzir članak 67. stavak 1., članak 72., članak 228. stavak 1. drugi podstavak i članak 263. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, a posebno njezin članak 41. (pravo na dobru upravu) i članak 47. (pravo na učinkoviti pravni lijek i na pravično suđenje),

—

uzimajući u obzir Odluku 94/262/EZUČ, EZ, Euratom Europskog parlamenta od 9. ožujka 1994. o propisima i općim uvjetima kojima se uređuje izvršavanje dužnosti Europskog ombudsmana, a posebno njezin članak 3. stavak 7.,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju 1932(2013) Parlamentarne skupštine Vijeća Europe pod nazivom „Frontex: odgovornosti povezane s ljudskim pravima”,

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2007/2004 od 26. listopada 2004. o osnivanju Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (Uredba o Frontexu),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1168/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2007/2004 o osnivanju Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije upućenu Europskom parlamentu i Vijeću naslovljenu „Akcijski plan EU-a o vraćanju” (COM(2015)0453),

—

uzimajući u obzir Frontexov Kodeks ponašanja za zajedničke operacije vraćanja koje koordinira Frontex,

—

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 15. listopada 2015., a posebno njihovu točku 2(n),

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a iz 1951. o statusu izbjeglica (Ženevska konvencija) i Njujorški protokol iz 1967. o statusu izbjeglica,

—

uzimajući u obzir prvu rečenicu članka 220. stavka 2. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir zajedničke rasprave Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbora za predstavke u skladu s člankom 55. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i Odbora za predstavke (A8-0343/2015),

A.

budući da se Uredbom (EU) br. 1168/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 2007/2004 o osnivanju Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (dalje u tekstu: Uredba o Frontexu) zahtijeva da Agencija u potpunosti jamči poštovanje temeljnih prava te prava migranata, izbjeglica i tražitelja azila;

B.

budući da Frontex, kao i svaka druga institucija, tijelo, ured ili agencija EU-a, u svojim aktivnostima mora poštovati Povelju o temeljnim pravima i budući da je ta obveza iskazana u članku 263. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), sukladno kojemu „aktima o osnivanju tijela, ureda i agencija Unije mogu se utvrditi posebni uvjeti i aranžmani u vezi s postupcima koje su fizičke ili pravne osobe pokrenule protiv tih tijela, ureda ili agencija i koji prema njima imaju pravni učinak”;

C.

budući da se ni danas koordinacijsko djelovanje Frontexa u praksi ne može odvojiti od aktivnosti koje države članice provode pod njegovom koordinacijom te bi stoga Frontex (a preko njega i EU) mogao imati izravan ili neizravan utjecaj na prava pojedinaca te potaknuti, u najmanju ruku, izvanugovornu odgovornost EU-a (vidi presudu Suda Europske unije T-341/07, Sison III); budući da puka činjenica da postoje administrativni dogovori s državama članicama koje sudjeluju u operaciji koju koordinira Frontex ne može dovesti do izbjegavanja odgovornosti u slučajevima kad takvi dogovori utječu na temeljna prava;

D.

budući da Europska unija mora pristupiti Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koju je usvojilo Vijeće Europe;

E.

budući da se člankom 26.a Uredbe o Frontexu predviđa donošenje strategije o temeljnim pravima te se od Agencije zahtijeva da sastavi te razradi i provede tu strategiju, uspostavi Savjetodavni forum i imenuje službenika za temeljna prava;

F.

budući da je u članku 5.a Kodeksa ponašanja za sve osobe koje sudjeluju u Frontexovim aktivnostima naglašeno da osobe koje sudjeluju u aktivnostima Frontexa, među ostalim, promiču pružanje informacija o pravima i postupcima osobama koje traže međunarodnu zaštitu;

G.

budući da je člankom 9. Uredbe (EZ) br. 863/2007 predviđeno da članovi tima nadležnog za praćenje i nadziranje aktivnosti vanjskih tijela moraju poštovati pravo Zajednice i nacionalno pravo države članice domaćina;

H.

budući da je 2012. Europski ombudsman pokrenuo istragu na vlastitu inicijativu u vezi s provedbom obveza agencije Frontex o temeljnim pravima;

I.

budući da se u nacrtu preporuka Europskog ombudsmana traži provedba mehanizma za podnošenje pojedinačnih pritužbi;

J.

budući da je Europski ombudsman objavio posebno izvješće u kojemu se inzistira na provedbi mehanizma za podnošenje pojedinačnih pritužbi;

K.

budući da u skladu s člankom 220. stavkom 2. Poslovnika Europskog parlamenta Europski ombudsman ima obvezu obavijestiti Parlament o slučajevima nepravilnog postupanja uprave i budući da nadležni odbor može sastaviti izvješće o takvim slučajevima;

L.

budući da je zadaća Frontexa da se pobrine za učinkovitu provedbu zajedničkih propisa o normama i postupcima u pogledu temeljnih prava, kad je riječ o kontroli i nadziranju vanjskih granica, boljim koordiniranjem suradnje između država članica te budući da te aktivnosti očito utječu na ljudska prava, što Frontex i EU dosad nisu uspjeli neutralizirati na odgovarajući način;

M.

budući da, kao dio svoje misije, Frontex također razvija operativnu suradnju sa zemljama izvan EU-a u ključnim područjima kao što su razmjena informacija, analiza rizika, osposobljavanje, istraživanje i razvoj, zajedničke operacije (uključujući zajedničke operacije vraćanja) i pilot-projekti;

N.

budući da u skladu s člankom 14. stavkom 1. Uredbe o Frontexu Agencija i države članice ispunjavaju norme i standarde koji su najmanje istovjetni standardima zakonodavstva Unije i onda kad se suradnja s trećim zemljama odvija na državnom području tih zemalja;

O.

budući da se operativna suradnja Frontexa s nadležnim tijelima partnerskih zemalja provodi na temelju radnih dogovora koji nisu pravno obvezujući te ne ulaze u okvir međunarodnog prava i čiju praktičnu provedbu ne bi trebalo podrazumijevati ispunjavanjem međunarodnih obveza Frontexa i EU-a; budući da ta situacija predstavlja element pravne nesigurnosti za koji bi se moglo smatrati da je u suprotnosti s obvezama Frontexa u pogledu ljudskih prava;

P.

budući da Frontex i države članice imaju zajedničku, no ipak različitu odgovornost u pogledu djelovanja službenika na zadatku u operacijama i pilot-projektima Frontexa;

Q.

budući da bi, u svjetlu činjenice da su se nadležnosti Frontexa povećale od njegova osnutka, ta Agencija trebala biti odgovorna kao glavni dionik u postupku upravljanja granicama, među ostalim i u slučajevima navoda povezanih s temeljnim pravima;

R.

budući da većinu sudionika u operacijama Frontexa čine gostujući službenici koje kao potporu određenoj operaciji šalju države članice, izuzev države članice na čijem se teritoriju odvija operacija Frontexa;

S.

budući da se u skladu s člankom 2.a Uredbe o Frontexu Kodeks ponašanja primjenjuje na sve osobe koje sudjeluju u aktivnostima Agencije;

T.

budući da u skladu s člankom 10. stavkom 3. Uredbe o Frontexu gostujući službenici koji sudjeluju u misijama Frontexa, kao opće pravilo, samo mogu izvršavati zadaće i ovlasti u skladu s uputama i u nazočnosti službenika graničnog nadzora države članice domaćina;

U.

budući da je tijekom operacija Frontexa zbog upotrebe različitih oznaka uz oznaku Frontexa na uniformama teško ustanoviti pod čijom je nadležnošću određeni službenik, a slijedom toga i kome podnijeti prijavu, Frontexu ili izravno nadležnim tijelima dotične države članice;

V.

budući da u skladu s člankom 3. stavkom 1.a Uredbe o Frontexu Agencija nema izvršne ovlasti u državama članicama i nema ovlast sankcionirati države članice ili njihove dužnosnike;

W.

budući da su operativni planovi zajedničkih operacija Frontexa pravno obvezujući te da u skladu s člankom 3.a stavkom 1. Uredbe o Frontexu te planove moraju odobriti izvršni direktor Frontexa i država članica domaćin, uz savjetovanje s državama članicama koje sudjeluju u dotičnim operacijama;

X.

budući da je Frontex već uspostavio sustav izvješćivanja o incidentima u koji su uključeni njegov odjel za operacije, pravni odjel te službenik za temeljna prava i da u sklopu tog sustava konačnu odluku donosi izvršni direktor Frontexa; budući da se tim sustavom obrađuju interne pritužbe osoblja i gostujućih službenika Frontexa te da on nije namijenjen obradi izravnih pritužbi pojedinaca koji prijavljuju povredu svojih temeljnih prava;

Y.

budući da na europskoj razini već postoje mehanizmi za podnošenje pojedinačnih pritužbi unutar struktura Europske investicijske banke, Agencije Europske unije za temeljna prava i Europske mreže pučkih pravobranitelja; budući da je potrebno naglasiti da je Frontex operativna agencija koja se po svojoj naravi razlikuje od spomenutih organizacija;

Z.

budući da se Komisija obvezala provesti reviziju Frontexa u bliskoj budućnosti;

1.

pozdravlja Posebno izvješće Europskog ombudsmana u okviru istrage na vlastitu inicijativu u vezi s Frontexom; podupire napore Frontexa u pogledu preuzimanja i provedbe 12 od 13 preporuka Europskog ombudsmana; uzima u obzir trenutačna nastojanja Frontexa u cilju poboljšanja poštovanja temeljnih prava, u koja se, među ostalim, ubrajaju uspostava sustava za izvješćivanje o incidentima, sastavljanje kodeksa ponašanja te uspostava Savjetodavnog foruma o temeljnim pravima i Ureda za temeljna prava;

2.

podupire preporuku Europskog ombudsmana o tome da bi Frontex trebao rješavati pojedinačne pritužbe o kršenju temeljnih prava tijekom svojih operacija te s tim u vezi pružiti odgovarajuću administrativnu potporu; poziva Frontex da uspostavi odgovarajući mehanizam za podnošenje pritužbi, među ostalim i u okviru svojih radnih dogovora s nadležnim tijelima trećih zemalja;

3.

duboko je zabrinut zbog pravnog vakuuma u pogledu razmještanja službenika iz trećih zemalja tijekom zajedničkih operacija vraćanja, kako je istaknuto u izvješću Europskog ombudsmana, kao i zbog izostanka odgovornosti koji bi mogao izaći na vidjelo u slučaju povrede ljudskih prava povezanih sa službenicima iz trećih zemalja;

4.

smatra da je s obzirom na rastuće humanitarne i pravne izazove na vanjskim granicama EU-a te jačanje operacija Frontexa potreban mehanizam s pomoću kojega bi bilo moguće obrađivati pojedinačne pritužbe o navodnim kršenjima temeljnih prava koja se dogode tijekom operacija Frontexa ili suradnje s trećim zemljama, čime bi taj mehanizam postao primarno tijelo za obradu pritužbi;

5.

smatra da bi se uspostavom mehanizma za podnošenje pojedinačnih pritužbi pojedincima pružila mogućnost da u slučaju povrede svojih temeljnih prava ostvare pravo na učinkovit pravni lijek; priznaje da bi se uvođenjem takvog mehanizma za podnošenje pritužbi povećala transparentnost i poštovanje temeljnih prava, među ostalim i u kontekstu radnih dogovora Frontexa jer bi Frontex i institucije EU-a bili svjesniji mogućih povreda temeljnih prava koje bi inače možda ostale neotkrivene, neprijavljene i neriješene; naglašava da je taj manjak transparentnosti posebno istaknut u slučaju radnih dogovora Frontexa nad kojima Parlament ne može vršiti demokratski nadzor jer ne postoji obveza savjetovanja s Parlamentom prije sklapanja tih dogovora te se Parlament niti ne obavještava o načinu njihove provedbe u praksi;

6.

napominje da u okviru Uredbe o Frontexu ne postoje pravne prepreke za uvođenje mehanizma za podnošenje pojedinačnih pritužbi te da bi taj mehanizam ulazio u područje primjene članka 26.a stavka 3. Uredbe o Frontexu, u skladu s kojim bi službenik za temeljna prava trebao sudjelovati u radu mehanizma za praćenje poštovanja temeljnih prava; napominje da bi taj mehanizam bio u skladu s pravom EU-a i načelom dobrog upravljanja te da bi se njime ojačala učinkovita provedba strategije Frontexa o temeljnim pravima; smatra da bi se kapacitet Frontexa za rješavanje mogućih povreda temeljnih prava trebao ojačati u kontekstu proširenja uloge te Agencije u skladu s pravom EU-a, a posebno njezina sudjelovanja u timovima za pružanje potpore upravljanju migracijama koji djeluju u žarišnim područjima („hotspots”) i njezine operativne suradnje s nadležnim tijelima partnerskih zemalja na temelju radnih dogovora;

7.

mišljenja je da se koordinacijskom ulogom Frontexa ne bi trebala ograničiti njegova odgovornost u skladu s međunarodnim pravom i pravom EU-a, a posebno kad je riječ o jamčenju poštovanja temeljnih prava migranata i tražitelja azila; podsjeća na to da su sve agencije Unije i država članica pri provedbi prava EU-a obvezne poštovati odredbe Povelje o temeljnim pravima;

8.

smatra da je opravdano očekivati da se djelovanje onih uključenih u operacije Frontexa može pripisati Frontexu i u širem smislu EU-u; ističe da se pravnim odnosima te različitim, no ipak zajedničkim odgovornostima koje dijele Frontex i države članice ne bi trebalo ugroziti jamčenje poštovanja temeljnih prava, kao ni poštovanje tih prava u zajedničkim operacijama; podsjeća da Frontex nije ovlašten za kažnjavanje država članica i njihovih službenika; smatra da stoga treba pomno razmotriti pitanje nadležnosti Frontexa i država članica EU-a;

9.

naglašava da je potrebna službena središnja struktura unutar Frontexa za obradu pojedinačnih pritužbi; predlaže da Ured službenika Frontexa za temeljna prava ima ključnu ulogu u rješavanju pritužbi; smatra da bi taj ured prije svega trebao objektivno provjeravati prihvatljivost pritužbi, filtrirati ih i prosljeđivati nadležnim tijelima te detaljno pratiti njihovu daljnju obradu;

10.

pozdravlja činjenicu da je Frontex već uspostavio temeljit postupak obrade internih prijava ozbiljnih povreda temeljnih prava koje podnose osoblje Frontexa i gostujući službenici; ističe da se taj postupak već koristi u obradi pritužbi trećih strana koje nisu izravno uključene u operacije Frontexa te preporučuje proširenje tog postupka u cilju uspostave potpunog i dostupnog mehanizma za podnošenje pojedinačnih pritužbi; naglašava da bi Frontex trebao zajamčiti da se tim mehanizmom poštuju kriteriji dostupnosti, neovisnosti, učinkovitosti i transparentnosti;

11.

zauzima stajalište da bi osobe koje se smatraju oštećenima zbog postupanja službenika graničnog nadzora koji nose oznaku Frontexa trebale imati pravo podnijeti pritužbu; potiče Frontex na to da zajamči potpunu povjerljivost i da ne otkriva identitet podnositelja pritužbe trećim stranama bez njegova pristanka osim ako nije zakonom primoran da tako postupi na temelju sudske odluke; također smatra da bi Frontex trebao zajamčiti da se učini sve kako bi se spriječio bilo kakav sukob interesa tijekom obrade pritužbi;

12.

priznaje da su potrebna jamstva kako bi se spriječila zloupotreba mehanizma za podnošenje pritužbi; stoga preporučuje da se anonimne pritužbe ne prihvaćaju; međutim, naglašava da to ne isključuje pritužbe trećih strana podnesene u poštenoj namjeri u interesu podnositelja pritužbe koji ne želi otkriti svoj identitet; također predlaže da bi se trebale zaprimati samo pritužbe koje se temelje na povredi temeljnih prava zaštićenih pravom EU-a; smatra da se time ne bi trebalo spriječiti Frontex da mimo postupka podnošenja pritužbi uzima u obzir i ostale izvore informacija u vezi s navodima o kršenjima temeljnih prava, uključujući opća izvješća nevladinih organizacija, međunarodnih organizacija i drugih relevantnih dionika; naglašava da su potrebni jasni kriteriji za određivanje prihvatljivosti pritužbi i preporučuje uvođenje standardiziranog obrasca za podnošenje pritužbi u kojemu bi trebalo navesti detaljne informacije poput datuma i mjesta incidenta jer bi se na taj način lakše odlučivalo o prihvatljivosti pritužbi; preporučuje da se kriteriji i standardizirani obrazac odrede u suradnji sa Savjetodavnim forumom;

13.

ističe da bi spomenuti obrazac trebao biti dostupan na jezicima kojima se služe migranti i tražitelji azila ili za koje se pretpostavlja da ih dobrim dijelom razumiju te da bi trebao sadržavati sve potrebne informacije o načinu podnošenja pritužbe, uključujući praktične smjernice napisane na razumljiv način; podsjeća na to da se Uredbom (EU) br. 656/2014 već predviđa raspoloživost tumača na kopnu, pravnih savjetnika i drugih relevantnih stručnjaka; preporučuje mogućnost usmenog pokretanja pritužbe službeniku koji nosi oznaku Frontexa, koju bi onda taj službenik propisno transkribirao; poziva Frontex da obrazac za podnošenje pritužbi stavi na raspolaganje i u elektroničkom obliku kompatibilnom s pametnim telefonima na svojoj internetskoj stranici i u papirnatom obliku u centrima država članica za provjeru te da ih bude moguće dobiti od samog osoblja Frontexa i gostujućih službenika koji sudjeluju u operacijama Frontexa;

14.

preporučuje da Frontex odredi razuman vremenski rok za podnošenje pritužbi te da zajamči mogućnost podnošenja pritužbi nakon završetka operacije Frontexa; smatra da je to osobito važno u slučaju operacija vraćanja; preporučuje da zemlje članice rješavaju pritužbe u razumnom roku poštujući nacionalna postupovna pravila;

15.

priznaje da se moguće pritužbe mogu odnositi na ponašanje gostujućih službenika koji su pod nadležnošću određene države članice, ali nose oznaku Frontexa; napominje da ti službenici pri izvršavanju svojih zadaća nose nacionalne odore na kojima nisu nužno istaknuti ime ili identifikacijski broj; napominje da bi s obzirom na to da gostujući službenici moraju nositi dokument o svojoj akreditaciji, traženje identifikacije moglo biti prepreka podnošenju pritužbe protiv službenika; preporučuje da sve osobe koje djeluju pod oznakom Frontexa imaju vidljivo istaknuto ime ili identifikacijski broj na svojim odorama;

16.

podsjeća na to da Frontex nije nadležan pokretati stegovne mjere protiv osoba koje nisu pripadnici njegova osoblja i da u skladu s člankom 3. stavkom 1.a Uredbe o Frontexu poduzimanje stegovnih mjera potpada pod isključivu nadležnost države članice domaćina;

17.

uzima na znanje da države članice na vrlo različite načine rješavaju pritužbe protiv gostujućih službenika; zabrinut je zbog mogućnosti da se u nekim državama članicama nakon navoda o kršenjima temeljnih prava ne provedu odgovarajući postupci; poziva Frontex i države članice na blisku suradnju i razmjenu najboljih praksi kako bi se osigurala daljnja ispravna obrada pritužbi protiv gostujućih službenika;

18.

preporučuje da bi Ured službenika za temeljna prava trebao prosljeđivati pritužbe protiv gostujućih službenika nadležnom nacionalnom tijelu preko dobro definiranog sustava upućivanja; preporučuje da taj sustav uključuje mehanizam za podnošenje pritužbi za slučajeve u kojima se zahtjev proglasi nedopuštenim ili odbijenim; smatra da je ključno u proces uključiti nacionalne pučke pravobranitelje ili bilo koja druga relevantna tijela nadležna u području temeljnih prava koja su ovlaštena nadgledati nacionalna tijela i službenike, s obzirom na to da službenik Frontexa za temeljna prava na to nema pravo; naglašava da je potrebna suradnja Frontexa s nacionalnim tijelima za ljudska prava i nacionalnim graničnim vlastima;

19.

preporučuje obvezno osposobljavanje o rodnoj perspektivi za osoblje Frontexa i gostujuće službenike prije priključenja operaciji Frontexa u cilju podizanja razine osviještenosti o rodno uvjetovanom nasilju i ranjivosti migrantica;

20.

smatra da bi službenik Frontexa za temeljna prava, po potrebi, u bliskoj suradnji s relevantnim operativnim odjelom Frontexa trebao doprinijeti istragama nacionalnih tijela pružanjem dodatnih informacija o incidentu;

21.

naglašava da bi Frontex trebao pobliže pratiti tijek obrade pritužbi podnošenjem službenog zahtjeva određenoj državi članici za povratne informacije i, ako je to potrebno, slanjem pisma upozorenja u kojem se podsjeća na moguće mjere koje bi Frontex mogao poduzeti ako se ne odgovori na dotično pismo; podsjeća na to da Frontex ima pravo zaprimati informacije o kršenju temeljnih prava koje počine gostujući službenici u kontekstu svoje obveze praćenja poštovanja temeljnih prava u svim svojim aktivnostima; preporučuje da Frontex blisko surađuje ne samo s nacionalnim graničnim vlastima, nego i s nacionalnim tijelima za ljudska prava;

22.

preporučuje da službenik za temeljna prava podnositelju pritužbe podnese obrazloženje, uključujući podatke za kontakt odgovornih nacionalnih vlasti, u slučaju da Frontex ne pokrene postupak daljnjeg praćenja obrade pritužbe;

23.

podsjeća na to da je uz suglasnost dotične države članice moguća primjena stegovnog postupka Frontexa protiv upućenog gostujućeg službenika ili upućenog nacionalnog stručnjaka; podsjeća na to da Frontex može zatražiti da država članica odmah isključi gostujućeg službenika ili upućenog nacionalnog stručnjaka iz sudjelovanja u aktivnosti Frontexa ako se država članica ne složi s provedbom stegovnog postupka i da se tu osobu ukloni iz baze gostujućih službenika;

24.

poziva izvršnog direktora Frontexa da razmotri isključenje svakog službenika za kojega se utvrdi da je prekršio temeljna prava i da mu se zabrani sudjelovanje u bilo kojoj operaciji ili bilo kojem pilot-projektu Frontexa; ističe da bi to trebalo vrijediti i za nacionalne službenike iz partnerskih zemalja koji sudjeluju u operacijama Frontexa u sklopu radnih dogovora;

25.

smatra da bi se u slučaju ozbiljnih kršenja temeljnih prava trebala uzeti u obzir mogućnost uskraćivanja financijske potpore državama članicama ili privremene obustave sudjelovanja države članice u zajedničkim operacijama; nadalje smatra da bi se trebala donijeti odluka o privremenoj obustavi i u konačnici o prekidu operacije u slučaju ozbiljnog i učestalog kršenja temeljnih prava, ne dovodeći pritom u pitanje spašavanje života;

26.

smatra da bi trebalo uspostaviti jasne kriterije o trenutku završetka operacija Frontexa na temelju preporuka Savjetodavnog foruma, službenika za temeljna prava i drugih relevantnih aktera te nevladinih organizacija kao što su FRA, UNHCR ili IOM;

27.

naglašava da se mehanizam za podnošenje pojedinačnih pritužbi ne bi trebao smatrati sredstvom kojim bi se onima koji podnose pritužbu jamčila bilo kakva dodatna prava na pristup kazneno-pravnom sustavu; podsjeća na to da kaznene istrage moraju provesti države članice u kojima se odvijaju operacije;

28.

zauzima stajalište da individualni mehanizam za podnošenje pritužbi može biti učinkovit samo ako potencijalni podnositelji pritužbi, kao i službenici koji sudjeluju u operacijama Frontexa, postanu svjesni prava pojedinca na podnošenje pritužbe s pomoću djelotvorne i rodno osjetljive informativne kampanje na službenim jezicima EU-a i na jezicima kojima se služe tražitelji azila i migranti ili za koje se pretpostavlja da ih dobrim dijelom razumiju; smatra da bi se takvom informativnom kampanjom i dobro strukturiranom provjerom prihvatljivosti pritužbi u velikoj mjeri mogao ograničiti broj neprihvatljivih pritužbi; napominje da bi se državljane trećih zemalja prije operacije vraćanja trebalo informirati o njihovim pravima, uključujući pravo na podnošenje pritužbe;

29.

smatra da bi individualni mehanizam za podnošenje pritužbi trebao biti učinkovit i transparentan; naglašava da Ured za temeljna prava mora imati na raspolaganju dostatnu opremu i osoblje za obradu zaprimljenih pritužbi te poziva na potrebna dodatna sredstva u tu svrhu;

30.

smatra da je opis zadaća službenika za temeljna prava previše ograničen i neprecizno formuliran; napominje da su zadaće službenika u ovom trenutku opisane samo u objavi radnog mjesta; predlaže da se u predstojeću reviziju Uredbe o Frontexu uključe odredbe o zadaćama službenika za temeljna prava;

31.

smatra da bi se u cilju poboljšanja Frontexove transparentnosti, odgovornosti, učinkovitosti i omogućavanja temeljite istrage pojedinačnih pritužbi trebalo redovito obavješćivati Parlament o upotrebi fondova za potrebe Frontexa i te informacije objavljivati na internetskim stranicama Frontexa;

32.

pozdravlja spremnost Europskog ombudsmana, članova Europske mreže pučkih pravobranitelja nadležnih u području temeljnih prava i Savjetodavni forum Frontexa da pruže potporu Frontexu pri uspostavi i provedbi mehanizma za podnošenje pojedinačnih pritužbi; poziva Frontex da u bliskoj suradnji s Europskim ombudsmanom prati dobru praksu ostalih europskih tijela, kao što je Europska investicijska banka;

33.

preporučuje uspostavu bliske suradnje između Frontexa i Europskog ombudsmana u cilju poboljšanja zaštite pojedinaca od slučajeva nepravilnog postupanja uprave u pogledu djelovanja Frontexa, uključujući i slučajeve u kojima agencija djeluje izvan vanjskih granica EU-a na temelju radnih dogovora;

34.

poziva države članice i partnerske zemlje koje su zaključile radne dogovore s Frontexom da učinkovito surađuju s agencijom kako bi se zajamčilo nesmetano funkcioniranje mehanizma za podnošenje pritužbi; potiče Frontex da pruži tehničku podršku državama članicama i odgovarajućim trećim zemljama kako bi se zajamčila učinkovitost tog mehanizma;

35.

ističe važnost posebne zaštite maloljetnika bez pratnje, žena koje su žrtve rodnog progona, osoba iz LGBTI zajednice i drugih ranjivih skupina; preporučuje da se Frontex u tu svrhu, po potrebi, savjetuje s relevantnim agencijama EU-a;

36.

poziva Frontex da u okviru svog godišnjeg općeg izvješća ponudi javno dostupne informacije o mehanizmu za podnošenje pritužbi; preporučuje da se navede broj zaprimljenih pritužbi, vrste kršenja temeljnih prava, operacija Frontexa o kojoj je riječ i popratne mjere koje je poduzeo Frontex; napominje da bi te informacije pomogle Frontexu u utvrđivanju mogućih nedostataka i poboljšanju radnih metoda;

37.

preporučuje da se u okviru predstojeće revizije Uredbe o Frontexu u nju uvrste odredbe o mehanizmu za podnošenje pojedinačnih pritužbi;

38.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Europskom ombudsmanu, nacionalnim parlamentima i Frontexu.

24.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 399/10

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 17. prosinca 2013. naslovljenu „Zajedno prema konkurentnoj gradskoj mobilnosti s učinkovitim iskorištavanjem resursa” (COM(2013)0913),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2011. o „Planu za jedinstveni europski prometni prostor – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima” (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. lipnja 2011. o „Europskom gradskom planu i njegovoj budućnosti u kohezijskoj politici” (2),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 30. rujna 2009. naslovljenu „Akcijski plan za gradsku mobilnost” (COM(2009)0490),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 18. srpnja 2014. naslovljenu „Urbana dimenzija politika EU-a – ključne značajke plana EU-a za gradove” (COM(2014)0490),

—

uzimajući u obzir Zelenu knjigu Komisije od 25. rujna 2007. naslovljenu „Prema novoj kulturi urbane mobilnosti” (COM(2007)0551),

—

uzimajući u obzir Posebni Eurobarometar Komisije br. 406 iz prosinca 2013. naslovljen „Stav Europljana prema gradskoj mobilnosti”,

—

uzimajući u obzir da je Komisija pokrenula europsku platformu za planove održive gradske mobilnosti,

—

uzimajući u obzir Zelenu knjigu Komisije od 29. studenog 1995. naslovljenu „Mreža građana: ostvarivanje potencijala javnog prijevoza putnika u Europi” (COM(1995)0601),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 31. ožujka 1998. naslovljenu „Promet i CO2 – razvoj pristupa Zajednice” (COM(1998)0204),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. veljače 2015. pod naslovom „Pariški protokol – plan za rješavanje problema globalnih klimatskih promjena nakon 2020.” (COM(2015)0081),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu (3),

—

uzimajući u obzir uredbe (EZ) br. 715/2007 (4) i (EZ) br. 595/2009 (5) u pogledu smanjenja emisija onečišćujućih tvari iz cestovnih vozila,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. listopada 2015. o mjerenjima emisija u automobilskom sektoru (6),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 18. prosinca 2013. naslovljenu „Program Čisti zrak za Europu” (COM(2013)0918),

—

uzimajući u obzir smjernice Svjetske zdravstvene organizacije o kvaliteti zraka i alat za ekonomsko vrednovanje zdravstvenih koristi,

—

uzimajući u obzir izvješće Svjetske zdravstvene organizacije naslovljeno „Teret bolesti prouzročenih bukom iz okoliša – kvantifikacija izgubljenih godina zdravog života u Europi”,

—

uzimajući u obzir završno izvješće Europske agencije za okoliš iz prosinca 2013. naslovljeno „Detaljniji pregled gradskog prometa”,

—

uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. srpnja 2013. o sigurnosti u prometu na cestama od 2011. do 2020. – prvi važni koraci prema strategiji o ozlijeđenima (7),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. listopada 1988. o zaštiti pješaka i Europskoj povelji o pravima pješaka (8),

—

uzimajući u obzir Bečku konvenciju o cestovnom prometu,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije pod nazivom „CARS 2020.: akcijski plan za konkurentnu i održivu automobilsku industriju u Europi” (COM(2012)0636),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. prosinca 2013. pod naslovom „Akcijski plan CARS 2020.: prema snažnoj, konkurentnoj i održivoj europskoj automobilskoj industriji” (9),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. srpnja 2014. naslovljenu „Prema kružnom gospodarstvu: program nulte stope otpada za Europu” (COM(2014)0398),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga (10),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva (11),

—

uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda br. 1/2014 „Djelotvornost projekata javnog gradskog prijevoza koje podupire EU”,

—

uzimajući u obzir Povelju iz Leipziga o održivim europskim gradovima,

—

uzimajući u obzir Sporazum gradonačelnika,

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane te Odbora za regionalni razvoj (A8-0319/2015),

A.

budući da će prema predviđanjima do 2050. godine 82 % građana EU-a živjeti u urbanim područjima;

B.

budući da se s predviđenim znatnim povećanjem gradske populacije urbani centri suočavaju s društvenim izazovima i izazovima u pogledu kvalitete života i održivog razvoja za koje će biti potrebno uspostaviti sveobuhvatne mjere planiranja;

C.

budući da se gradska mobilnost još uvijek velikim dijelom oslanja na upotrebu automobila na uobičajena goriva i budući da posljedično 96 % energetskih potreba prijevoza u EU-u ovisi o nafti i njezinim derivatima, što odgovara trećini ukupne energetske potrošnje;

D.

budući da je gradski prijevoz odgovoran za do 25 % svih emisija CO2 i za otprilike 70 % svih emisija u gradskim područjima odgovornih za klimatske promjene te da je jedini sektor u EU-u čije emisije stakleničkih plinova i dalje rastu;

E.

budući da se prema podacima Posebnog Eurobarometra br. 406 iz 2013. oko 50 % europskih stanovnika svakodnevno koristi osobnim automobilom, njih samo 16 % javnim prijevozom, a 12 % biciklom;

F.

budući da prema podacima iz tog istog izvješća europski građani smatraju da su smanjenje cijena javnog prijevoza (59 %), poboljšanje usluga javnog prijevoza (56 %) i poboljšanje biciklističkih infrastruktura (33 %) djelotvorni načini poboljšanja gradske mobilnosti;

G.

budući da je oko 50 % putovanja u gradskim područjima kraće od pet kilometara te se stoga mogu prijeći pješice, biciklom ili sredstvima javnog/kolektivnog prijevoza ili na bilo koji drugi dostupan način, na primjer dijeljenjem prijevoza;

H.

budući da je rasprostranjena uporaba dizelskih goriva u prometu, pogotovo u starijim vozilima i onima bez filtara, jedan od glavnih uzroka visoke koncentracije čestica u gradovima EU-a i da bi stoga u okviru korištenja različitih prijevoznih sredstava u gradskom prometu trebalo promicati uporabu alternativnih goriva i promjene u uobičajenim vidovima korištenja tim prijevoznim sredstvima, pritom ne dovodeći u pitanje gradsku mobilnost;

I.

budući da je prema podacima Europske agencije za okoliš 2011. više od 125 milijuna europskih građana bilo izloženo onečišćenju bukom koje je prelazilo granicu sigurnosti od 55 dB, a glavni razlog tomu bio je cestovni promet;

J.

budući da su osobama koje žive u gradskim područjima visokokvalitetne usluge prijevoza ključne za ispunjavanje njihovih potreba u vezi s mobilnošću u pogledu profesionalnog života te u pogledu aktivnosti povezanih s osposobljavanjem, turizmom i slobodnim vremenom; budući da održiva gradska mobilnost može doprinijeti smanjenju energetske potrošnje, atmosferskog onečišćenja i onečišćenja bukom, broja nesreća, prometne zagušenosti, upotrebe zemljišta i prekrivanja tla;

K.

budući da su ciljane mjere usmjerene prema održivoj gradskoj mobilnosti moguće i potrebne za postizanje ciljeva EU-a i provedbu zakonodavstva koje se odnosi na promet i okoliš;

L.

budući da bi u potpunosti uzimajući u obzir načelo supsidijarnosti i u cilju podupiranja lokalnih aktivnosti EU trebao razraditi integriran i dugoročan pristup gradskoj mobilnosti kojim će se smanjiti onečišćenje prouzročeno prometom, zagušenje, buka i prometne nesreće, pružiti potrebna potpora gradovima i zajamčiti bolja razmjena informacija, koordinacija i suradnja među državama članicama EU-a;

M.

budući da je važno istaknuti važnost koju javni prijevoz ima za urbane ekonomije, uključujući zapostavljena područja, te prepoznati njegove socijalne prednosti kao što je doprinos borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti te jamčenje zaposlenja za sve građane;

N.

budući da je najbolja odvraćajuća mjera protiv zloupotrebe osobnog prijevoza i jedan od najboljih načina za ublažavanje prometnih gužvi jednostavan i kvalitetan javni kolektivni prijevoz;

O.

budući da 73 % europskih građana smatra da je cestovna sigurnost ozbiljan problem u gradovima i da su u više od 30 % nesreća i teških ozljeda na cestama koje se dogode u gradskim područjima često uključeni nezaštićeni sudionici u prometu i pješaci;

P.

budući da se 38 % svih nesreća dogodi u gradskim područjima, a 55 % na međugradskim cestama i budući da su žrtve najčešće biciklisti i ostali nezaštićeni sudionici u prometu te da se nesreće povezuju s visokom koncentracijom prometa i brzinom;

Q.

budući da je održiv gradski prijevoz samo jedan aspekt opsežnijih politika teritorijalnog planiranja te budući da se zelenim gradskim područjima može djelomično umanjiti učinak onečišćenja prouzročen cestovnim prometom;

R.

budući da je za upotrebu alternativnih pogonskih goriva i prijevoznih sredstava nužan razvoj potrebne infrastrukture zajedno s naporima usmjerenima na promjenu ponašanja ljudi u vezi s mobilnošću;

S.

budući da su gradovi i druga šira gradska područja kao važni centri gospodarske aktivnosti i inovacija u novoj strategiji TEN-T s pravom prepoznati kao ključna čvorišta te su glavna veza prijevoznog lanca za putnike i teret;

T.

budući da multimodalne mreže i integracija različitih načina prijevoza i usluga u gradskim područjima i u njihovoj okolici mogu biti od koristi u poboljšanju učinkovitosti putničkog i teretnog prometa, što bi pomoglo u smanjenju ugljičnih i drugih štetnih emisija;

U.

budući da su šefovi država i vlada okupljeni na Konferenciji Ujedinjenih naroda o održivom razvoju (Rio+20) 2012. preuzeli obvezu da podupiru razvoj održivih sustava prijevoza (12);

V.

budući da univerzalno rješenje ne postoji i da se gradovi širom Europske unije suočavaju sa specifičnim situacijama i potrebama, posebno onima koje su povezane sa zemljopisnim i klimatskim uvjetima, demografskom strukturom, kulturnim tradicijama i ostalim čimbenicima;

W.

budući da su gradska mobilnost i upravljanje gradskim prometom u nadležnosti lokalnih i regionalnih tijela koja osmišljavaju i provode te javne politike na svojim područjima, zajedno s nacionalnim okvirom koji je na snazi te planom EU-a za gradove;

X.

budući da je zabrinut zbog toga što Komisija smatra da prometne koncepte treba osmisliti na europskoj razini, a potom prilagoditi okolnostima u državama članicama; budući da bi, imajući u vidu potrebu za zajedničkim pravilima i normama, bilo poželjno da se umjesto pristupa „odozgo prema dolje” usvoji pristup „odozdo prema gore” koji bi uključivao paralelno eksperimentiranje na terenu, čime bi se potaknule inovacije; budući da, u skladu s time, odlučno potiče stvaranje platformi za razmjenu iskustava lokalnih dionika kako bi se mogle proširiti informacije o uspješnim modelima;

1.

naglašava da su dosad donesene mjere na razini EU-a i u mnogim gradovima pozitivne i da ih treba i dalje provoditi te stoga pozdravlja spomenutu Komunikaciju Komisije o gradskoj mobilnosti;

2.

ističe da je prostorno planiranje najvažnija faza za stvaranje nesmetanih, sigurnih i postojanih prometnih mreža koje imaju stvaran učinak na ukupan promet i njegovu raspodjelu; naglašava da se na sigurnost uvijek mora gledati kao na ključan element održivog urbanističkog planiranja;

3.

uvjeren je da su pružanje informacija građanima EU-a, trgovcima na malo, poduzećima za prijevoz tereta i drugim dionicima uključenima u gradsku mobilnost te savjetovanje s njima ključni za povećanje transparentnosti planiranja, razvoja i donošenja odluka; ističe da bi ta informacija trebala biti javna i lako dostupna; ističe da je poželjno poticati suradnju među relevantnim sudionicima i gradovima na razini EU-a u cilju razmjene rješenja u vezi s održivom mobilnosti;

4.

uvjeren je da su dugoročni planovi održive gradske mobilnosti potpomognuti informacijskim i komunikacijskim tehnologijama važna sredstva pružanja adekvatnih i sigurnih rješenja za građane u pogledu mobilnosti; poziva nadležna tijela da u planovima održive gradske mobilnosti uzmu u obzir posebne komunikacijske potrebe osoba sa smanjenom pokretljivošću; naglašava da je infrastruktura bez prepreka od ključne važnosti za mobilnost osoba sa smanjenom pokretljivošću; naglašava da je potrebno da se planovima održive gradske mobilnosti obuhvate posebne strategije o cestovnoj sigurnosti te pruži sigurna infrastruktura s adekvatnim prostorom za najslabije zaštićene sudionike u cestovnom prometu;

5.

ističe važnost planova održive gradske mobilnosti za postizanje ciljeva EU-a u pogledu emisija CO2, buke, onečišćenja zraka i smanjenja broja nezgoda; smatra da razvoj planova održive gradske mobilnosti treba uzeti u obzir kao važan element pri financiranju projekata EU-a u području gradskog prijevoza te da bi se financijskom i informacijskom potporom EU-a mogli pružiti poticaji za razvoj i provedbu tih planova; poziva Komisiju da nadležnim vlastima pruži potrebnu savjetodavnu i tehničku pomoć u izradi planova održive gradske mobilnosti uz puno poštovanje načela supsidijarnosti;

6.

potiče vlasti u državama članicama da sastave planove održive gradske mobilnosti kojima bi se prednost dala prijevoznim sredstvima s niskim udjelom emisija, uključujući ona na električni pogon te ona za koja se koriste alternativna goriva i koja imaju ugrađene inteligentne prometne sustave; podupire uspostavu prometnih zona i intermodalnih platformi u kojima se prednost daje korištenju javnog prijevoza;

7.

potiče države članice i europske gradove da razrade politiku parkiranja (ponuda parkirališta, korištenje inteligentnih sustava parkiranja i primjerene cijene) koja može biti dijelom integrirane urbanističke politike te da istodobno ulože veće napore u razvoj funkcionalnih intermodalnih čvorišta, koja omogućuju različite vrste prijevoznih usluga i neometanu kombinaciju prijevoznih rješenja kao što su kolektivni prijevoz, zajednički prijevoz, vožnja biciklom i usluge najma; poziva na bolju povezanost prigradskih parkirališta s uslugama željezničkog i javnog prijevoza, na primjer stavljanjem na raspolaganje opcije „parkiraj i vozi”; podsjeća na to da je potrebno ukloniti nedostatke u pružanju usluga za građane s invaliditetom;

8.

ističe da bi s obzirom na potrebu za smanjivanjem negativnog učinka na okoliš uzrokovanog naftnom ovisnošću prometnog sustava EU-a (koji u velikoj mjeri ovisi o nafti i njezinim nusproizvodima) trebalo sustavno koristiti europske strukturne i investicijske fondove za razvoj i provedbu sveobuhvatnih i integriranih planova održive gradske mobilnosti kojima će se dodatno i uzajamno jačati mjere u području gradske mobilnosti u širem kontekstu prostornog planiranja, bez stvaranja dodatnih prometnih potreba za prekomjernim korištenjem automobila i stavljanjem naglaska na integrirani prometni sustav utemeljen na kooperaciji između pojedinih načina prijevoza;

9.

čvrsto vjeruje da bi Platformom Komisije za planove održive gradske mobilnosti trebalo dati snažnu potporu gradovima i regijama u izradi i provedbi planova održive gradske mobilnosti; ističe da je pri razmatranju ulaganja u gradsku mobilnost važno uzeti u obzir sve gradove bez obzira na veličinu te ključnu ulogu europskih gradova i regija u jačanju i promicanju održive gradske mobilnosti; poziva na uključivanje predstavnika tijela lokalnih i regionalnih jedinica različitih veličina, kao i predstavnika raznih dionika (npr. udruga biciklista) u europsku platformu i stručnu skupinu država članica za mobilnost i promet u gradovima;

10.

naglašava da bi planovi održive gradske mobilnosti trebali biti u skladu s aktualnim planom i ciljevima EU-a, posebno s onima o modalnom zaokretu s cestovnog na željeznički prijevoz utvrđenom u Bijeloj knjizi iz 2011.;

11.

potiče Komisiju, države članice te regionalne i lokalne vlasti da procijene i provedu reviziju planova gradske mobilnosti u skladu s ciljevima strategije Promet 2050.

12.

posebno upozorava na mnoge štetne učinke trenutačnog modela prijevoza na temeljne elemente prirodnog okruženja, uključujući zrak, vodu, tlo i različite ekosustave;

13.

uvjeren je da onečišćenje zraka ima lokalnu, regionalnu, nacionalnu i prekograničnu dimenziju te iziskuje djelovanje svih razina upravljanja; stoga traži jačanje pristupa upravljanja na više razina pri kojem svi sudionici snose odgovornost i poduzimaju mjere koje se mogu i koje bi se trebale poduzeti na toj razini;

14.

poziva gradove da pažljivo procijene potrebe građana i poduzeća te posebnosti različitih načina prijevoza kako bi se zajamčila održiva mobilnost u gradovima i da poduzmu potrebne mjere za unapređenje kvalitete života u gradovima, između ostalog poticanjem modalnog zaokreta na održive načine prijevoza, uključujući hodanje i vožnju biciklom, te promicanjem integriranih intermodalnih i/ili komodalnih politika;

15.

poziva lokalne vlasti da pri osmišljavanju planova održive mobilnosti uzmu u obzir dobrobit svojih građana; posebno poziva nadležne vlasti da poduzmu mjere za smanjenje buke u gradovima kao posljedice prometa;

16.

poziva nadležne vlasti da poduzmu preventivne mjere u skladu s načelima predostrožnosti i proporcionalnosti kako bi se poboljšala kvaliteta zraka u gradovima i zajamčilo da koncentracije onečišćivača budu ispod razina određenih u smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije; u tu svrhu podupire uspostavu zona niskih emisija; naglašava da je odgovornost na nadležnim vlastima da svojim građanima ponude sigurna i zdrava rješenja u pogledu mobilnosti; smatra da bi se ta rješenja mogla temeljiti na pristupačnim, pametnim, pouzdanim i dostupnim sustavima javnog prijevoza; potiče države članice i lokalne vlasti da, u slučaju u kojem postoji rizik od prekoračenja spomenutih smjernica Svjetske zdravstvene organizacije, razmotre donošenje mjera za poboljšanje pristupa javnom prijevozu, na primjer uvođenjem izmjeničnog prometovanja;

17.

ističe da postoji potreba za cjelovitim pristupom onečišćenju zraka u europskim gradovima; stoga poziva Komisiju da iznese učinkovite mjere koje bi državama članicama omogućile da djeluju u skladu s Direktivom o kvaliteti zraka (2008/50/EZ), poglavito određivanjem učinkovitih i ambicioznih gornjih granica emisija za 2025. i 2030. godinu u skladu s Direktivom o nacionalnim gornjim granicama emisija te jamčenjem bolje koordinacije mjera iz tih dviju direktiva, određivanjem ambicioznih normi u pogledu vrijednosti emisija iz automobila za 2025. i 2030. godinu u pravovremenom pregledu Uredbe (EZ) br. 443/2009 o smanjenju emisija CO2 iz lakih vozila te određivanjem jasnog roka za provedbu postupka za stvarno mjerenje emisija vozila u prometu za osobna vozila;

18.

poziva Komisiju da u okviru pojedinačnih planova država članica ocijeni lokacije postaja za mjerenje atmosferskog zagađenja i nadzor nad njime u glavnim urbanim aglomeracijama koje imaju problema s kvalitetom zraka, imajući u vidu da loša lokacija tih postaja može jako često rezultirati netočnim podacima i stoga stvoriti javni zdravstveni rizik;

19.

prima na znanje promjene ponašanja u području vlasništva vozila i korištenja njima (zajedničko korištenje vozila); potiče Komisiju da razradi i podrži sustave prometa kojima su obuhvaćeni kolektivni i javni oblici mobilnosti;

20.

smatra da je važno da Europska komisija analizira načine na koje novi oblici mobilnosti, temeljeni na modelu ekonomije dijeljenja, a posebice na dijeljenju prijevoza, utječu na društvo; smatra da bi države članice trebale na nacionalnoj razini promicati ideju dijeljenja gradskih resursa u pogledu mobilnosti i prijevoza s obzirom na to da bi se time moglo koristiti građanima, osobito u malim i srednje velikim gradovima u kojima je mreža javnog prijevoza manja te bi se mogla razviti rješenja za mobilnost na temelju dijeljenja;

21.

naglašava da je visokorazvijen, učinkovit, pristupačan, siguran i dostupan javni prijevoz sastavni dio održivog urbanog razvoja; uvjeren je da bi pouzdane usluge javnog prijevoza mogle odigrati važnu ulogu u smanjenju zakrčenosti prometa, onečišćenja zraka i buke u gradovima; stoga poziva države članice da promiču javni prijevoz u cilju povećanja njegova korištenja do 2030.; također potiče nacionalne i lokalne vlasti da promiču dostupnost digitalnih usluga u javnom prijevozu i na stanicama, podrže razvoj inovativnih oblika mobilnosti te da uvedu inteligentna prometna rješenja i druge najnovije tehnologije; naglašava da se zajedničkim korištenjem automobila, zajedničkom vožnjom i dijeljenjem prijevoza bolje iskorištavaju postojeći resursi i pomaže u smanjenju broja automobila u gradovima; prepoznaje važnost europskih programa za satelitsku navigaciju Galileo i EGNOS i mobilnih mreža velike brzine; podupire uspostavu regulatornog okvira koji bi omogućio upotrebu novih oblika mobilnosti i novih modela zajedničkog korištenja kojima se bolje iskorištavaju postojeći resursi;

22.

ističe važnost informiranja javnosti o ponudi javnog prijevoza u gradovima te također uzima u obzir jezične potrebe turista i prednosti politike održivog turizma; potiče lokalne vlasti da objavljuju informacije u stvarnom vremenu na internetu i na dovoljnom broju zaslona u gradovima; poziva vlasti i prijevoznike da poboljšaju dostupnost besplatnih digitalnih usluga o javnom prijevozu i stanicama;

23.

ističe društvene koristi uključenosti željeznice u javni prijevoz u smislu dostupnosti gradskih područja, gradske obnove, socijalne uključenosti i poboljšanja slike gradova;

24.

priznaje kvalitetu i raznolikost radnih mjesta koje nude javni prijevoznici te s time povezanu korist za gospodarstvo; poziva Komisiju da prati i ocjenjuje kako javni prijevoz pridonosi strategijama zelenih radnih mjesta i zelenog rasta na nacionalnoj i europskoj razini;

25.

poziva države članice da, uz poštovanje lokalnih nadležnosti, pokrenu djelotvorne mjere u pogledu sigurnosti u javnom prijevozu;

26.

podsjeća na to da nemotorizirana individualna mobilnost, kao što je pješačenje i vožnja biciklom, nudi najbolji potencijal za postizanje neutralnosti u pogledu emisija CO2;

27.

potiče države članice da revidiraju svoje strategije kako bi se poboljšao nemotorizirani prijevoz te kako bi se ispunili uzajamni interesi poboljšanja mobilnosti i gradskog okruženja; potiče države članice da po potrebi promiču korištenje bicikala, između ostalog i određivanjem ambicioznih ciljeva u pogledu stope učestalosti vožnje biciklom do 2030. godine te poboljšanjem uvjeta za hodanje i vožnju biciklom;

28.

potiče Komisiju i države članice da rade na podizanju razine osviještenosti o vožnji biciklom i alternativnim načinima prijevoza, da doprinesu modalnom zaokretu prema korištenju održivih načina prijevoza i da nastave podupirati kampanju za europski tjedan mobilnosti; poziva gradove da u kontekstu javnog prijevoza organiziraju sustave za dijeljenje bicikala; pozdravlja inicijative na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini za promicanje i organizaciju događanja kao što su „Nedjela bez automobila u EU-u” i „Dan bicikala u EU-u” u cilju poboljšanja kvalitete zraka u gradovima;

29.

potiče privatna poduzeća, uprave i institucije EU-a da dodatno poboljšaju usluge upravljanja mobilnošću za svoje članove, osoblje i posjetitelje; poziva Komisiju i države članice da promiču politike usmjerene k poticanju poduzeća na smanjivanje putovanja između radnog mjesta i mjesta stanovanja, između ostalog dopuštanjem i promicanjem rada na daljinu te poticanjem na korištenje informacijskim i komunikacijskim tehnologijama i telekonferencijama; smatra da mjere za mobilnost kao što su one koje koordinira Europska platforma za upravljanje mobilnošću (EPOMM) imaju velik potencijal za rješavanje zagušenja u gradovima i omogućavanje dostupnosti za sve;

30.

potiče države članice i lokalne vlasti da utvrde zahtjeve za ekološku učinkovitost u postupcima javne nabave, posebno pri kupnji vozila za javni prijevoz ili vozila kojima se koriste javne vlasti;

31.

smatra da su energetska učinkovitost i upotreba obnovljivih izvora energije s niskim udjelom ugljika ključne za postizanje održive gradske mobilnosti te da istovremeno pogoduju poboljšanju stanja okoliša i da bi se trebala poštovati neutralnost tehnologija prilikom donošenja mjera za ostvarivanje ciljeva EU-a u pogledu emisija CO2 i štednje energije;

32.

potiče države članice da podupru ciljeve iz Bijele knjige o prometu u pogledu smanjenja broja automobila na konvencionalan pogon u gradskom prometu za pola do 2030. godine i o njihovu postupnom uklanjanju iz gradova do 2050. godine; poziva gradove da promiču i podupiru prijelaz na alternativne načine prijevoza i vozila koja manje zagađuju, uzimajući u obzir njihove stvarne emisije ugljika, a u cilju postizanja ciljeva EU-a o smanjenju emisija stakleničkih plinova za 60 % do 2050.; pozdravlja inicijative o korištenju različitih načina prijevoza namijenjene putnicima;

33.

ukazuje na važnost uporabe električnih vozila i vozila na pogon alternativnih goriva (biogoriva druge i treće generacije, vodik koji se temelji na obnovljivim izvorima, stlačeni prirodni plin i ukapljeni prirodni plin) za smanjenje emisija u gradovima; podsjeća na odredbe utvrđene Direktivom 2014/94/EU o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva i potiče države članice da u suradnji s regionalnim i lokalnim vlastima i dotičnom industrijom brzo razviju tu infrastrukturu, pogotovo uzduž transeuropske prometne mreže (TEN-T); poziva javni i privatni sektor da promiču instalaciju objekata za punjenje vozila na zajedničkim parkiralištima;

34.

traži od Komisije i nacionalnih i lokalnih vlasti da, gdje je to moguće, promiču unutarnju plovidbu kao integrirano rješenje u pogledu održive mobilnosti u gradovima;

35.

naglašava važnost pristupa odozdo prema gore; stoga snažno podupire Sporazum gradonačelnika, s gotovo 6 000 potpisnika, o smanjenju emisija stakleničkih plinova te pozdravlja poziv na provedbu ambicioznije konvencije koji je uputio povjerenik Canete 13. listopada 2015. u Bruxellesu; podupire Komisiju u zauzimanju pozitivne uloge aktivnog katalizatora u provedbi takvih inicijativa;

36.

poziva Komisiju i države članice da ambiciozne mjere za održivu gradsku mobilnost stave visoko na popis prioriteta Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama COP 21 u Parizu u prosincu 2015.; potiče Komisiju da pruži aktivnu potporu inicijativama iz „Akcijskog programa” o integriranoj održivoj gradskoj mobilnosti;

37.

podsjeća na to da inteligentni prometni sustavi mobilnost čine sigurnijom, učinkovitijom te ekološki prihvatljivom i fluidnom te stoga poziva Komisiju i države članice da pojačaju napore u pogledu tih sustava, uključujući inovacije i provedbu u području pružanja informacija o putovanjima u stvarnom vremenu, visokoautomatizirana vozila, pametnu infrastrukturu i inteligentne sustave semafora; podsjeća na važnost inteligentnih prometnih sustava pri pružanju točnih podataka o prometu i putovanjima u stvarnom vremenu te stoga poziva Komisiju da u okviru Digitalnog programa pozornost posveti gradskoj mobilnosti; potiče dionike na usku suradnju u razvoju interoperabilnih i integriranih usluga mobilnosti kao što su multimodalan javni prijevoz, rješenja za zajedničko korištenje prijevoznih sredstava i intermodalni objekti za integriranu prodaju karata; traži od Komisije da razvoj inovativnih aplikacija i novih tehnologija postavi kao prioritet, čime će se sudionicima u cestovnom prometu omogućiti proaktivnija uloga kao tvorcima i proizvođačima podataka u prometnom sustavu, te kako bi se doprinijelo platformama za mobilne usluge, u skladu s pravilima EU-a i zaštitom podataka;

38.

potiče sve strane da u potpunosti iskoriste mogućnosti prikupljanja podataka i digitalizacije te da upotrijebe instrumente deregulacije za promicanje novih poslovnih modela;

39.

poziva Komisiju i države članice da podupru istraživačke programe o novim tehnologijama, novim poslovnim modelima te novim integriranim praksama održive gradske mobilnosti i urbane logistike; podupire prioritete programa Obzor 2020. u pogledu društvenih izazova za pametan, ekološki i integrirani promet i gradsku mobilnost, kao i razvoj inicijativa pod sloganom „Mobilnost kao usluga” diljem Europe; vjeruje da se programom Obzor 2020. moraju stimulirati istraživanja i inovacije u područjima kvalitete života, održivih radnih mjesta, demografije, aktivnih promjena mobilnosti, okoliša i djelovanja u pogledu klime; smatra da bi Komisija trebala uzeti u obzir ove prioritete, zajamčiti dostatna financijska sredstva za buduće djelatnosti u području istraživanja i razvoja sustava gradske željeznice te poboljšati učinkovitost održivih prometnih rješenja;

40.

napominje da temeljiti sigurnosni preduvjeti te napredno upravljanje prometom i brzinom vode do drastičnog smanjenja nesreća na cestama i teških ozljeda u gradovima; ističe da sigurnosne snage sa zadaćom upravljanja prometom i nadziranjem prometa, koje neprestano nadziru stanje u pogledu prometnih i sigurnosnih prekršaja kao što su brza vožnja, vožnja pod utjecajem alkohola, droga i lijekova te uporaba mobilnih telefona i ostalih informacijskih i komunikacijskih uređaja doprinose smanjenju cestovnih nesreća u gradovima;

41.

poziva države članice i lokalne vlasti da, uzimajući u obzir lokalne uvjete, do 2020. razmotre politiku upravljanja brzinom kako bi se zajamčila sigurnost, između ostalog u stambenim naseljima, u blizini škola i obrazovnih i socijalnih objekata te da razmotre izgradnju i oblikovanje sigurnije cestovne infrastrukture; poziva države članice i lokalne vlasti na primjenu svih modernih rješenja, uključujući i naprednog inteligentnog upravljanja prometom, kako bi se zajamčila sigurnost svih sudionika u cestovnom prometu, uključujući i pješake; potiče europske gradove na razmjenu najboljih praksi u pogledu upravljanja sigurnošću na cestama;

42.

smatra da je razvoj inovativnih, održivih i ekološki prihvatljivih urbanih logističkih strategija, u koje bi bili uključeni privatni i javni dionici, od ključne važnosti za rješavanje problema zakrčenosti gradskog prometa i problema u pogledu zaštite okoliša; smatra da bi se logistika trebala temeljiti na održivim načinima prijevoza; poziva na bolju optimizaciju lanca nabave u urbanim područjima koji bi se temeljio na novim, troškovno učinkovitim vrstama operacija, tehnologija i poslovnih modela; ističe važnost planova održive gradske mobilnosti koji obuhvaćaju logističke strategije komodalnosti te ističe da je potrebno ondje gdje je to moguće uvrstiti željeznicu, čistu unutarnju plovidbu i morske luke u logističke strategije i planove održive gradske mobilnosti; poziva nadležne vlasti da ondje gdje je to moguće smanje gust cestovni promet u gradskim središtima;

43.

ističe da se gusto posjećena područja te ostala područja kao što su trgovački i maloprodajni centri suočavaju s povećanjem cestovnog prometa i problemima zakrčenosti te ukazuje na važnost politika učinkovitog i sveobuhvatnog planiranja u pogledu povezivanja tih područja s mrežom učinkovitog javnog prijevoza i pametnih usluga dostave na kućnu adresu;

44.

poziva Komisiju da razradi politike kojima bi se industriju teretnog prijevoza potaknulo da svoje flote učini zelenima i da lokalna tijela potakne na pružanje potpore i/ili poticaja operaterima kako bi urbani teretni prijevoz postao održiviji; podsjeća na to da željeznica i drugi održiviji načini prijevoza, zajedno s dobro isplaniranom praksom prijevoznog izmjenjivanja i logistikom, mogu igrati važnu ulogu dopremanjem dobara na gradsku periferiju;

45.

ističe da bi ocjenjivanja isplativosti ulaganja trebala biti usmjerena na povećavanje vanjske društvene koristi i smanjivanje vanjskih troškova koji proizlaze, na primjer, iz klimatskih promjena, nesreća, zdravlja, buke, onečišćenja zraka i upotrebe prostora;

46.

ističe da bi gradska mobilnost trebala pridonijeti ciljevima EU-a o učinkovitom korištenju resursima i biti u potpunosti uključena u njih, posebno kada je riječ o ciljevima vezanima za kružno gospodarstvo;

47.

podsjeća na to da određivanje cestarina i cijena parkiranja na temelju načela nediskriminacije, interoperabilnosti i načela „onečišćivač plaća” može biti dio integrirane politike gradske mobilnosti;

48.

podsjeća na načelo „namjene prihoda” u vezi s naplatom cestarina i poziva na to da se po potrebi dio prihoda od korištenja cestovne infrastrukture (naplata cestarina i/ili eurovinjeta) odvoji za poboljšanje održive gradske mobilnosti;

49.

vjeruje da bi se gradska mobilnost kao politička težnja trebala odražavati u mjerama Instrumenta za povezivanje Europe/Transeuropske prometne mreže (TEN-T) kad god je to primjereno i u skladu sa zakonodavstvom koje se odnosi na TEN-T, uključujući potporu gradskim čvorištima i uključivanje planova mobilnosti za prekogranične gradove, jer bi se time stimulirao gospodarski i socijalni razvoj i dala potpora boljoj dostupnosti; vjeruje da bi učinkovita međusobna povezanost raznih načina prijevoza i prijevoznih mreža, uključujući mreže na relaciji periferija – grad i međuregionalne mreže, poboljšala mobilnost građana; podupire razvoj integriranih sustava prodaje karata koji bi javni prijevoz mogli učiniti dostupnijim;

50.

poziva Komisiju, države članice i lokalne vlasti da na najbolji mogući način iskoriste novu mogućnost financiranja gradskih projekata u okviru Instrumenta za povezivanje Europe u gradskim čvorištima; podsjeća na to da u okviru Instrumenta za povezivanje Europe postoji mogućnost financiranja sinergijskih projekata s dodatnom stopom sufinanciranja prometnih projekata u području energije i telekomunikacija koji mogu imati golem potencijal za gradske projekte; poziva Komisiju da se pri reviziji proračuna Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda pozabavi i odvajanjem odgovarajućih sredstava EU-a za projekte održive mobilnosti; traži od mjerodavnih vlasti da zajamče čvrstu povezanost politike pametne i održive gradske mobilnosti i projekata gradske mobilnosti koji se financiraju sredstvima EU-a te da utvrdi jasne ciljeve upotrebe i pokazatelje kako bi se spriječila nedovoljna iskorištenost projekata i ugrožavanje njihovih gospodarskih i društvenih prednosti; prepoznaje potrebu za novim oblicima održivog financiranja javnog prijevoza kojima se omogućuje ekološka održivost, digitalizacija i dostupnost te kojima se stimulira gospodarstvo urbanih područja i stvaraju nova radna mjesta;

51.

ukazuje na nedavno usvojen Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) i posebnu pozornost koja je u okviru njega dana horizontalnim prioritetima te pametnim i održivim gradskim projektima, poziva Komisiju i države članice da podrže projekte održive gradske mobilnosti, zajamče potrebne sinergije između raznih izvora financiranja i programa te izrade veze između gradske mobilnosti, Digitalnog programa i energetske unije;

52.

naglašava važnost izgradnje kapaciteta unutar lokalnih vlasti i u prigradskim područjima za izradu i provedbu integriranih razvojnih strategija kako bi se olakšala suradnja između različitih teritorija i posljedično potaknula međuovisnost i komplementarnost;

53.

smatra da ulaganja u održiv javni prijevoz nisu samo odgovor na problem u pogledu gradske mobilnosti, nego sadrže i „elemente gradske obnove” koji utječu na opći gospodarski sustav grada te olakšavaju stvaranje zelenoga gradskog okoliša te pristup središtima mješovitih aktivnosti (trgovačkih, stambenih, rekreacijskih, kulturnih i obrazovnih); naglašava da je dobra koordinacija mobilnosti i urbanističkog planiranja ključna za povećanje učinka ulaganja;

54.

poziva da se inicijative za promicanje zapošljavanja mladih i drugi europski strukturni i investicijski fondovi upotrijebe za poticanje zapošljavanja u područjima koja potiču razvoj održive gradske mobilnosti; naglašava da provedba projekata gradske mobilnosti ima pozitivan učinak na sve regije država članica i na njihovo stanovništvo zahvaljujući promicanju popunjavanja postojećih i inovativnih radnih mjesta u relevantnim područjima, uključujući i deficitarne struke;

55.

potiče Komisiju da uspostavi lako dostupne preglede programa gradske mobilnosti koje sufinancira EU; također zahtijeva da se pruže korisnicima lako dostupne informacije o mogućnostima za dobivanje sredstava za projekte gradske mobilnosti koje sufinancira EU; pri upravljanju projektima gradske mobilnosti koje financira EU od Komisije traži sljedeće: (a) da se uvedu instrumenti upravljanja kojima bi se nadzirala kvaliteta usluga te razina zadovoljstva korisnika kad projekti postanu operativni, (b) da projekti gradske mobilnosti budu uvršteni u stabilnu politiku mobilnosti i (c) da ove gore navedene točke razmotre i vlasti država članica; traži od Komisije da pri reviziji sredinom razdoblja primjene europskih strukturnih i investicijskih fondova podnese kvalitativnu i kvantitativnu analizu potpore koja se u okviru kohezijske politike pruža održivoj gradskoj mobilnosti;

56.

poziva države članice da promiču upravljanje na više razina kako bi se potaknula suradnja između regionalnih, nacionalnih i europskih tijela u razvoju politika, uključujući u oblikovanju, provedbi i praćenju urbanističkih politika koje razvidno utječu na gradska područja;

57.

poziva se na inicijativu Komisije o mreži građana kao na dobru osnovu za promicanje i podržavanje održivih intermodalnih lanaca mobilnosti na temelju hodanja/vožnje bicikla/javnog kolektivnog prijevoza kao okosnice uz zajedničko korištenje automobilom/zajedničke vožnje automobilom/taksija;

58.

poziva Komisiju na promicanje i poticanje razmjene najboljih praksi te smjernica kako bi se izašlo na kraj s izazovima u pogledu gradske mobilnosti i pojednostavnio prijenos vještina i tehnologija u području održive mobilnosti, a posebno na korist javnih i privatnih dionika koji razrađuju rješenja za održivu gradsku mobilnost te zajedničkog, uzajamnog i neprofitnog sektora; poziva Komisiju da uspostavi mrežu održive mobilnosti u okviru koje će biti dostupni primjeri najboljih praksi prostornog planiranja i upotrebe prostora; nadalje poziva države članice da potiču gradove na sudjelovanje u inicijativi europskog partnerstva za inovacije „Pametni gradovi i zajednice”; poziva Komisiju i države članice na pokretanje kampanja za podizanje razine osviještenosti javnosti kojima bi se promicala učinkovita i održiva mobilnost koja u manjoj mjeri ovisi o korištenju osobnih automobila na uobičajena goriva;

59.

podupire rad Centra za praćenje gradske mobilnosti (Eltis) i smatra da bi trebalo poboljšati komunikaciju u vezi s tom inicijativom, uključujući njezin portal;

60.

pozdravlja napore Komisije da koordinira i konsolidira inicijative EU-a u području gradske mobilnosti, kao što su CIVITAS 2020. za istraživanje i inovacije, Centar za praćenje gradske mobilnosti za razmjenu primjera najbolje prakse i iskustava ili Platforma za planove održive gradske mobilnosti; poziva Komisiju da poveća napore u cilju smanjivanja stupnja rascjepkanosti i nedostatka koordinacije među relevantnim inicijativama i programima EU-a te da uzme u obzir uspješnost programa kao što su URBAN i URBACT; poziva Komisiju da potakne vlasti u državama članicama na stvaranje mreža izvrsnosti u području gradske mobilnosti, da nastavi s naporima inicijative CIVITAS 2020. te da veći broj građana potakne na to da se pridruže tom projektu;

61.

uvjeren je da bi primjerice Civitas, Polis i Eltis trebali uložiti dodatne napore kako bi se umrežili i uskladili pilot-projekti EU-a i kako bi se u raspravu o provedbi budućih politika mobilnosti svojim praktičnim iskustvom i znanjem uključili gradovi; u tu svrhu potiče Komisiju da uspostavi lako dostupne preglede programa gradske mobilnosti koje sufinancira EU; nadalje traži da se, na korisnicima pristupačan način, pojasni kako se mogu pridobiti sredstva za projekte gradske mobilnosti koje sufinancira EU; naglašava da je potrebno financirati i usluge informacijske tehnologije, postupke praćenja, međuregionalne projekte, a ne samo infrastrukturu, te uspostaviti strateško partnerstvo između industrije i europskih gradova kako bi se razvili gradski sustavi sutrašnjice;

62.

zalaže se za snažnu povezanost planova mobilnosti i urbane održivosti s drugim inicijativama, kao što su Pametni gradovi ili Sporazum gradonačelnika, čiji je cilj održiviji i samodostatan grad; smatra da dobrovoljno preuzeta obveza uspostavljena Sporazumom gradonačelnika može poslužiti kao odskočna daska za obraćanje svim zainteresiranim stranama pri izradi planova za mobilnost i održivost koja se može oglasiti na ekonomičan način; pozdravlja inicijativu naslovljenu „CiTIEs: Gradovi sutrašnjice: ulaganje u Europu” te poziva Komisiju da iskoristi postojeće platforme kako bi razvila komunikacijske alate za okupljanje dionika u području održivog gradskog razvoja;

63.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

24.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 399/21

—

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, posebno njegove članke 191., 192. i 194.,

—

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Okvirna strategija za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom” (COM(2015)0080) i njezine priloge,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Europska strategija energetske sigurnosti” i popratne radne dokumente (COM(2014)0330),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Kratkoročna otpornost europskog plinskog sustava. Pripravnost za mogući poremećaj opskrbe s istoka tijekom jeseni i zime 2014./2015.” (COM(2014)0654),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o sigurnosti opskrbe energijom i međunarodnoj suradnji naslovljenu „Energetska politika EU-a: Povezivanje s partnerima izvan naših granica” (COM(2011)0539),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru naslovljeno „Provedba Komunikacije o sigurnosti opskrbe energijom i međunarodnoj suradnji te o zaključcima Vijeća o energetici od studenog 2011.” (COM(2013)0638),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. studenog 2008. naslovljenu „Drugi strateški pregled energetske politike: Akcijski plan EU-a za energetsku sigurnost i solidarnost” (COM(2008)0781),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. studenog 2014. naslovljenu „Plan ulaganja za Europu” (COM(2014)0903),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. listopada 2012. naslovljenu „Jača europska industrija za rast i gospodarski oporavak” (COM(2012)0582),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. studenog 2012. naslovljenu „Kako osigurati funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta” (COM(2012)0663) i popratne radne dokumente, i Rezoluciju Parlamenta od 10. rujna 2013. o boljem funkcioniranju unutarnjeg energetskog tržišta (1),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Napredak u dovršavanju unutarnjeg energetskog tržišta” (COM(2014)0634),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Prioriteti energetske infrastrukture za 2020. i nakon toga – nacrt integrirane europske energetske mreže” (COM(2010)0677),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 29. siječnja 2014. naslovljenu „Cijene i troškovi energije u Europi” (COM(2014)0021),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 22. siječnja 2014. naslovljenu „Za europsku industrijsku renesansu” (COM(2014)0014),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije od 14. studenog 2012. naslovljeno „Stanje na europskom tržištu ugljika 2012.” (COM(2012)0652),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. rujna 2011. naslovljenu „Plan za resursno učinkovitu Europu” (COM(2011)0571) i Rezoluciju Parlamenta od 24. svibnja 2012. o resursno učinkovitoj Europi (2),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Energetska učinkovitost i njezin doprinos energetskoj sigurnosti i Okviru za klimatsku i energetsku politiku do 2030.” (COM(2014)0520),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Plan za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija CO2 u 2050.” (COM(2011)0112),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. prosinca 2011. naslovljenu „Energetski plan 2050.” (COM(2011)0885) i Rezoluciju Parlamenta od 14. ožujka 2013. o Energetskom planu 2050. – energetska budućnost (3),

—

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije naslovljen „Korištenje mogućnosti zapošljavanja koje nudi zeleni rast” (SWD(2012)0092),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Budućnost vezivanja i skladištenja ugljika u Europi” (COM(2013)0180),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Okvir za klimatsku i energetsku politiku u razdoblju 2020. – 2030.” (COM(2014)0015),

—

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 23. i 24. listopada 2014.,

—

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 19. i 20. ožujka 2015.,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 347/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu i stavljanju izvan snage Odluke br. 1364/2006/EZ i izmjeni uredaba (EZ) br. 713/2009, (EZ) br. 714/2009 i (EZ) br. 715/2009 te komunikaciju Komisije od 14. listopada 2013. naslovljenu „Dugoročna vizija infrastrukture za Europu i šire” (COM(2013)0711) kojom je utvrđen prvi popis projekata na području energetske infrastrukture od zajedničkog interesa na razini Unije,

—

uzimajući u obzir prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe (COM(2011)0665),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 994/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2004/67/EZ,

—

uzimajući u obzir treći energetski paket,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskoj učinkovitosti zgrada,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ,

—

uzimajući u obzir Odluku br. 994/2012/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi mehanizma razmjene informacija s obzirom na međuvladine sporazume između država članica i trećih zemalja u području energetike,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. lipnja 2012. o sudjelovanju u suradnji u području energetske politike s partnerima izvan naših granica: Strateški pristup sigurnoj, održivoj i konkurentnoj opskrbi energijom (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. studenog 2012. o industrijskim, energetskim i drugim aspektima plina i nafte iz škriljevca (5),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. veljače 2011. o Europi 2020. (6),

—

uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Pregled troškova nedjelovanja na razini Europe, 2014. — 2019”,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. veljače 2014. o okviru klimatske i energetske politike do 2030. (7),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2015. o ostvarenju cilja od 10 % elektroenergetske interkonekcije – priprema europske elektroenergetske mreže za 2020. (8),

—

uzimajući u obzir Ugovor o energetskoj povelji, a posebno njegove članke 7. i 20.,

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku te mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za vanjske poslove, Odbora za međunarodnu trgovinu te Odbora za promet i turizam (A8-0341/2015),

A.

budući da prema članku 194. UFEU-a europska energetska politika osigurava funkcioniranje energetskog tržišta, osigurava sigurnost opskrbe energijom, promiče energetsku učinkovitost i uštedu energije te razvoj obnovljivih oblika energije te promiče međupovezanost energetskih mreža; budući da je određivanje struktura potrošnje energije u državama članicama i dalje u njihovoj nacionalnoj nadležnosti te je stoga struktura potrošnje energije i dalje izrazito raznolika;

B.

budući da se stvaranje otporne energetske unije s naprednom klimatskom politikom treba zasnivati na prijelazu na održiv i napredan energetski sustav čiji su temelji energetska učinkovitost, energija iz obnovljivih izvora, optimalno korištenje europskih energetskih resursa i pametna infrastruktura; budući da je za postizanje gospodarskog rasta, otvaranje novih radnih mjesta i ostvarivanje vodeće uloge EU-a u tim područjima potreban dugoročan i stabilan regulatorni okvir;

C.

budući da strategija energetske sigurnosti mora sadržavati isplative mjere za smanjenje potražnje za energijom i jednako djelotvorne mjere kojima će se prevladati veći i neposredni poremećaji te mora sadržavati mehanizme solidarnosti i koordinacije radi zaštite i jačanja proizvodnje energije, pametnog prijenosa energije te distribucijske infrastrukture i spojnih vodova; budući da se ta infrastruktura mora moći nositi s energijom iz obnovljivih izvora podložnom promjenama i da mora biti ugrađena u potpuno integrirano i funkcionalno unutarnje energetsko tržište kao ključan dio energetske unije s diversificiranom vanjskom opskrbom i pravcima opskrbe;

D.

budući da je Parlament već dva puta tražio postavljanje obvezujućih klimatskih i energetskih ciljeva za 2030. u skladu s kojima bi se emisije CO2 smanjile za najmanje 40 %, udio obnovljive energije iznosio bi najmanje 30 % i energetska učinkovitost povećala bi se za 40 %, što bi se trebalo provoditi u okviru pojedinačnih nacionalnih ciljeva; budući da obvezujući nacionalni ciljevi i ciljevi EU-a koji se odnose na energetsku učinkovitost i obnovljivu energiju doprinose ostvarenju rasta i otvaranju novih radnih mjesta te bi pomogli u ostvarenju vodeće uloge EU-a u pogledu tehnologije u tim područjima;

E.

budući da se kad je riječ o mjerama za razvoj energetske unije i postizanje njezinih klimatskih i energetskih ciljeva mora u potpunosti uzeti u obzir utjecaj na cijene energije i da se one moraju usmjeriti na stvaranje sinergije i daljnju integraciju tržišta što će omogućiti manje ukupne troškove i veću konkurentnost gospodarstva EU-a kako bi se ostvarila potrebna podrška građana i industrije; budući da se u tom kontekstu za sve potrebne ocjene utjecaja moraju u potpunosti uzeti u obzir sadašnji i budući prikriveni i nepovratni troškovi koji su rezultat uobičajene energetske politike;

F.

budući da energetska unija treba biti novi energetski model za Europu, temeljen na snažnoj i sveobuhvatnoj zakonodavnoj osnovi i ambicioznim ciljevima; budući da upravljanje energetskom unijom mora biti transparentno, uz jamčenje stabilnog okvira i uključivanje Parlamenta u proces odlučivanja te istovremeno promicanje uloge lokalnih vlasti i građana;

G.

budući da je iznimno važno da EU i države članice prepoznaju važnost uključivanja inicijativa usmjerenih na potrošače, kao što su zadruge i projekti za obnovljivu energiju i energetsku učinkovitost na razini zajednica, te ističe potrebu za uklanjanjem ekonomskih, regulatornih i administrativnih prepreka kako bi se građanima omogućilo aktivno sudjelovanje u energetskom sustavu;

H.

budući da klimatske promjene, nekonkurentne cijene energije i izrazito visoka ovisnost o nepouzdanim dobavljačima iz trećih zemalja ugrožavaju održivost europskog energetskog sustava;

I.

budući da se otpornom energetskom unijom, koja se temelji na ambicioznoj klimatskoj politici, želi zajamčiti prijelaz na novi energetski model koji kućanstvima i poduzećima omogućuje proizvodnju i potrošnju sigurne, održive, konkurentne i cjenovno prihvatljive energije;

J.

budući da problem energetskog siromaštva treba rješavati u okviru energetske unije osnaživanjem pozicije osjetljivih skupina potrošača, poboljšanjem energetske učinkovitosti za najosjetljivije skupine i izradom kurativnih mjera u cilju omogućivanja cjenovne pristupačnosti energije za potrebite;

K.

budući da se energetsko siromaštvo može definirati kao nemogućnost kućanstva da si priskrbi odgovarajuću razinu opskrbe energijom kako bi zajamčilo zadovoljavanje osnovnih potreba i održavanje zdravlja zbog kombinacije niskih prihoda, visokih cijena energije i nekvalitetnih stambenih prostora;

L.

budući da budućnost energetske unije mora biti ona u kojoj države članice prepoznaju da ovise jedna o drugoj kad je riječ o opskrbi građana sigurnom, održivom i cjenovno pristupačnom energijom, takva da se temelji na istinskoj solidarnosti i povjerenju i u kojoj Europska unija jednoglasno nastupa u globalnim pitanjima; budući da je stoga svaka država članica dužna postaviti energetsku učinkovitost i smanjenje potražnje za energijom kao prioritet kako bi zaštitila energetsku sigurnost EU-a i njegovih država članica;

M.

budući da se energetska i klimatska politika EU-a moraju međusobno dopunjavati i da se njihovi ciljevi moraju međusobno osnaživati; budući da bi energetska unija stoga trebala dopunjavati europske ciljeve u području reindustrijalizacije i rasta, poticati prijelaz na održivo gospodarstvo velikim dijelom temeljeno na energetskoj učinkovitosti i energiji iz obnovljivih izvora, što će poboljšati globalnu konkurentnost europskog gospodarstva i omogućiti učinkovito izbjegavanje premještanja izvora CO2;

N.

budući da EU uvozi više od pola energije koju troši, a njegova ovisnost o uvozu je osobito izražena kada je riječ o sirovoj nafti (više od 90 %), prirodnom plinu (66 %) i kamenom ugljenu (72 %) te je ukupan trošak uvoza 2013. iznosio više od 400 milijardi EUR; budući da približno 40 % cjelokupne potrošnje energije u EU-u i približno 60 % potrošnje plina uvezenog u EU otpada na fond zgrada u EU-u, zbog čega je u tom pogledu smanjenje potražnje za energijom važan čimbenik u postizanju energetske neovisnosti;

O.

budući da se svjetska cijena nafte znatno smanjila što je EU-u omogućilo da poduzme važne mjere kako bi preoblikovao svoj položaj u području energetike ulaganjima u proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, iskorištavanjem potencijala energetske učinkovitosti zgrada i industrije te razvojem pametne infrastrukture; budući da novac koji se troši na uvoz fosilnih goriva ne doprinosi znatno ulaganjima, otvaranju radnih mjesta ni rastu u Uniji i budući da bi preusmjeravanje tog novca u ulaganja unutar Unije potaknulo rast i doprinijelo otvaranju novih kvalitetnih radnih mjesta za kvalificirane stručnjake na lokalnoj razini;

P.

budući da mnoge države u velikoj mjeri ovise samo o jednom opskrbljivaču zbog čega bi mogle biti izložene rizicima poremećaja opskrbe;

Q.

budući da, kada je riječ o uvozu energije, EU u velikoj mjeri ovisi o Rusiji, koja se pokazala kao nepouzdan partner koji se koristi opskrbom energije kao političkim oružjem;

R.

budući da su razvoj i provedba strategije o strateškim resursima, posebno za naftu i prirodni plin, postali važan dio ruske vanjske politike kako bi se druge države dovele pod politički pritisak; napominje da je to bio slučaj brojnih zemalja u njezinu susjedstvu i nekoliko država članica Europske unije;

S.

budući da se upotrebom nafte i prirodnog plina u vanjskopolitičke svrhe i za destabilizaciju drugih zemalja ugrožava gospodarski rast i, što je još opasnije, demokratska stabilnost u Europi te neovisnost suverenih država;

T.

budući da se europska energetska sigurnost mora razviti tako da se obrane i europska sigurnost i suverenost europskih država, te da se moraju obuhvatiti i države članice EU-a i zemlje Istočnog partnerstva;

U.

budući da se u okviru politike za energetsku sigurnost mora razmotriti potreba za stabilnom opskrbom iz različitih energetskih izvora kako bi se europskom gospodarstvu osigurala energija koja je potrebna za promet, industriju i kućanstva na način kojim se podupire konkurentnost i klimatska politika, uz istovremeno smanjenje ovisnosti o onima koji namjerno žele koristiti energetske resurse za vlastite političke ciljeve kako bi utjecali na politički razvoj u drugim zemljama;

V.

budući da nijedna država članica ne bi trebala biti izložena ugovornim odredbama koje nisu u skladu s pravom EU-a i kojima se iskorištava njezin lošiji položaj na energetskom tržištu samo zbog zemljopisnih i povijesnih odrednica;

W.

budući da su zbog sporova oko plina 2006. i 2009. između Rusije i zemlje provoza, Ukrajine, mnoge države EU-a bile izložene ozbiljnim nestašicama; budući da su poremećaji u opskrbi pokazali da poduzete mjere nisu bile dovoljne da bi se riješio problem europske ovisnosti o ruskom plinu;

X.

budući da je naknadna ocjena i provjera svih sporazuma u vezi s energijom po pitanju usklađenosti s pravom EU-a već moguća, između ostalog, zahvaljujući odredbama o konkurentnosti i energetici; budući da nedovoljne prethodne provjere usklađenosti na nacionalnoj razini i na razini EU-a vode do ozbiljnih poremećaja na tržištu; budući da je Komisija prepoznala te nedostatke i poduzela mjere u cilju jačanja prethodne procjene odredaba o komercijalnim ugovorima o opskrbi plinom;

Y.

budući da se samo do 2020. u energetski sektor EU-a treba uložiti više od bilijun eura i budući da će za svaki euro koji se ne uloži u energetsku infrastrukturu prije 2020. biti potrebna 4,3 eura za postizanje istih ciljeva nakon 2020., što bi nepotrebno opteretilo buduće generacije;

Z.

budući da EU mora omogućiti da se ta ulaganja financiraju mobilizacijom svih postojećih resursa, i javnih (strukturni fondovi i Europska investicijska banka (EIB)) i privatnih, na način da se potakne usmjeravanje štednje kućanstava i kapaciteta dugoročnih ulagača (mirovinski fondovi i osiguravajuća društva) i da se stvore novi financijski kapaciteti za EU;

AA.

budući da su cijene električne energije za industriju, prije uzimanja u obzir izuzeća od plaćanja poreza i pristojbi za energetski intenzivne industrije, u EU-u više nego dvostruko veće nego u SAD-u i Rusiji, 20 % veće nego u Kini, ali 20 % manje nego u Japanu;

AB.

budući da je europska industrija i dalje u nepovoljnom položaju u pogledu cijena plina, uglavnom zbog toga što je indeks cijena nafte uvršten u dugoročne ugovore s Rusijom;

AC.

budući da razlika u cijeni u usporedbi s ostalim gospodarstvima može negativno utjecati na konkurentnost naše industrije, posebno u energetski intenzivnim industrijama;

AD.

budući da su konkurentne cijene energije ključne za postizanje ciljeva reindustrijalizacije EU-a za 20 % do 2020.;

AE.

budući da poduzeća u EU-u u sektoru energije iz obnovljivih izvora, među kojima su brojna mala i srednja poduzeća, zapošljavaju 1,2 milijuna ljudi u Europi i imaju udio od 40 % u ukupnim svjetskim patentima u tehnologiji u području energije iz obnovljivih izvora, po čemu EU ima vodeću ulogu na globalnoj razini; budući da EU tu vodeću ulogu mora zadržati i u budućnosti uz pomoć kvalitetne strategije EU-a u području energije iz obnovljivih izvora;

AF.

budući da se, usprkos globalnoj dominaciji EU-a u ulaganjima u energiju iz obnovljivih izvora, prema Svjetskoj energetskoj prognozi iz 2014. predviđa da će do 2040. ukupna potražnja za energijom narasti za 37 %, a ukupna potražnja za ugljenom za 15 %; budući da se u EU-u predviđa da će porast biti znatno niži zbog izuzetno uspješnog poboljšanja energetske učinkovitosti;

AG.

budući da se pad blagostanja zbog neučinkovitosti tržišta plina u EU-u godišnje mjeri u više od 11 milijarda EUR, između ostalog zbog nedostatka infrastrukture i niskog stupnja tržišne likvidnosti i transparentnosti;

AH.

budući da bi gospodarski i fizički integriranije jedinstveno energetsko tržište moglo rezultirati znatnim povećanjem učinkovitosti;

AI.

budući da maloprodajno energetsko tržište EU-a ne funkcionira ispravno s obzirom na to da u mnogim državama članicama potrošači imaju ograničen izbor opskrbljivača; budući da bi se pitanjem koncentracije na tržištu trebalo pozabaviti u okviru politike EU-a u području tržišnog natjecanja kako bi se potrošačima omogućila promjena opskrbljivača te kako bi se tako ojačalo tržišno natjecanje i smanjile cijene; budući da je potrebno obratiti pozornost na opasnost da se manje informirani građani za koje postoji manja vjerojatnost da će uspoređivati i mijenjati opskrbljivače, nađu u situaciji da plaćaju nekonkurentne zastarjele tarife;

AJ.

budući da je potpuna provedba integriranog europskog tržišta plina i električne energije od temeljne važnosti za energetsku sigurnost i za napredak na putu k energetskoj uniji; budući da je odgovornost Komisije pobrinuti se za to da sve države članice provode i poštuju sve dijelove trećeg energetskog paketa u cilju postizanja integriranog tržišta električne energije i plina;

AK.

budući da će se postizanjem cilja od 10 % elektroenergetske međupovezanosti i postizanjem boljih prekograničnih kapaciteta prijenosa za električnu energiju i plin kao i dodatnim jačanjem postojećih mreža povećati energetska sigurnost, omogućiti bolja integracija proizvodnje energije iz obnovljivih izvora i bolja ravnoteža između opskrbe i potražnje među državama članicama uz istovremeno poticanje usklađivanja cijena u korist potrošača;

AL.

budući da se očekuje da će bolja regionalna suradnja između država članica također uključivati usklađivanje i optimizaciju troškova;

AM.

budući da je Energetska zajednica instrument za proširenje unutarnjeg energetskog tržišta na zemlje u susjedstvu EU-a te da se s njom doprinosi stvaranju paneuropskog energetskog prostora koji se temelji na jedinstvenim načelima i vladavini prava;

AN.

budući da se u energetskoj uniji odražavaju brojni pozivi Parlamenta na uspostavu istinske paneuropske energetske zajednice, temeljene na snažnom zajedničkom energetskom tržištu, koordinaciji kupovine energije izvan EU-a te zajedničkom europskom financiranju istraživanja i inovacija u području novih tehnologija proizvodnje energije iz održivih izvora;

AO.

budući da je u vanjskoj dimenziji energetske politike EU-a potrebna veća dosljednost i da ona još ne iskorištava svoj puni potencijal s kojim bi pridonijela sigurnosti opskrbe energijom i konkurentnosti Unije;

AP.

budući da bi se 33 infrastrukturna projekta utvrđena u europskoj strategiji energetske sigurnosti trebala upotpuniti jačim usmjerenjem na modernizaciju distribucijskih mreža električne energije i na preusmjeravanje s ugljena i plina na biomasu kako bi se poboljšala sigurnost opskrbe;

AQ.

budući da je priznato da vezivanje i skladištenje ugljika može dati odlučujući doprinos u borbi protiv klimatskih promjena te može posebno pomoći u smanjenju troškova prijelaza na dekarbonizirano energetsko tržište i gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika;

AR.

budući da su diversifikacija opskrbe, konačna uspostava unutarnjeg energetskog tržišta, poboljšanje energetske učinkovitosti i štednja energije, daljnji razvoj europskih energetskih resursa, uključujući energiju iz obnovljivih izvora, te istraživanje i razvoj ključni pokretači energetske unije;

AS.

budući da bi se iskorištavanje domaćih konvencionalnih naftnih i plinskih resursa uz potpuno poštovanje pravne stečevine EU-a, i na područjima tradicionalne proizvodnje (npr. Sjeverno more) i na novootkrivenim područjima (npr. istočno Sredozemlje, Crno more) trebalo poticati i podupirati;

AT.

budući da domaći energetski resursi moraju uvijek biti održivi i sigurni;

AU.

budući da je cilj EU-a povećati udio industrije u BDP-u na čak 20 % do 2020. te da će energija po konkurentnim cijenama kao i veća energetska produktivnost biti neophodne za postizanje tog cilja;

1.

pozdravlja komunikaciju Komisije naslovljenu „Okvirna strategija za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom”; prima na znanje pet temeljnih stupova energetske unije koje je odredila Komisija; ustraje u tome da se politikama u okviru tih stupova mora uvijek doprinositi jamčenju sigurnosti opskrbe energijom, dekarbonizacije, dugoročne gospodarske održivosti i postizanja pristupačnih i konkurentnih cijena energije;

2.

ponavlja da je energija javno društveno dobro i da bi se EU stoga trebao usredotočiti na pitanje energetskog siromaštva i promicati konkretne mjere za rješavanje tog problema; stoga ustraje u tome da bi se energetskom unijom trebalo svima zajamčiti jednak pristup energiji, doprinijeti postizanju pristupačnih cijena energije od kojih bi potrošači imali koristi, promicati veze i energetsku infrastrukturu koje imaju stratešku ulogu za dobrobit ljudi te osnažiti regulaciju;

3.

poziva Komisiju i države članice da osiguraju da se svi zakonodavni prijedlozi koji čine dio energetske unije obrađuju u okviru redovnog zakonodavnog postupka te da se tako u potpunosti uključi Parlament i zajamči učinkovit demokratski nadzor; očekuje da će okvir upravljanja za energetsku uniju za razdoblje nakon 2020. biti ambiciozan, pouzdan, transparentan, demokratski i da će u potpunosti uključivati Parlament te da će se njime zajamčiti postizanje klimatskih i energetskih ciljeva za 2030., osobito zahvaljujući potpunoj primjeni, provedbi i osuvremenjivanju postojećeg zakonodavstva u području klime i energije; traži od Komisije da, ne dovodeći u pitanje ostale obveze izvješćivanja, jednom godišnje podnese izvješće o provedbi energetske unije, koje će uključivati pojedinosti o provedbi zakonodavstva u području energije i postignutom napretku u ostvarivanju ciljeva za 2020. i 2030., da izradi i ažurira skup ključnih pokazatelja koje će uključiti u izvješće te da omogući ocjenu napretka u pogledu energetske unije; takvi pokazatelji mogu uključivati, između ostalog, kapacitete za međupovezanost, integraciju tržišta, smanjenje uvoza energije, razine diversifikacije, cijene i troškove energije, razvoj proizvodnje energije na lokalnoj razini i na razini zajednica te razine energetskog siromaštva i energetske ugroženosti; primjećuje zaključke Vijeća za energetiku od 26. studenog 2015. o sustavu upravljanja energetskom unijom te traži od Komisije da Parlamentu i Vijeću brzo predstavi zakonodavni prijedlog vodeći računa o zaključcima Vijeća te stajalištima Parlamenta izraženima u ovom izvješću; slaže sa zaključcima Vijeća oko toga da nacionalni energetski i klimatski planovi za razdoblje od 2021. do 2030. ne bi trebali biti usmjereni samo na postizanje ciljeva za 2030. već bi trebali odražavati dugoročnu perspektivu, posebno dogovoreni cilj EU-a da se do 2050. emisija smanji za 80 do 95 % u odnosu na razine iz 1990.;

4.

poziva države članice da razviju dugoročne energetske strategije u svijetlu postizanja dugoročnog cilja smanjenja stakleničkih plinova za 80 – 95 % do 2050. što bi najveći svjetski zagađivači trebali popratiti sličnim naporima;

5.

priznaje neotuđivost odluka donesenih na nacionalnim referendumima o energetskim pitanjima;

6.

naglašava da bi se u okviru energetske unije trebao usvojiti sveobuhvatan pristup s naglaskom na dimenzijama kao što su ostvarenje potpuno integriranog unutarnjeg energetskog tržišta, sigurnost opskrbe, optimalno korištenje energetskih resursa EU-a, smanjivanje potražnje za energijom, smanjenje stakleničkih plinova temeljeno na energiji iz obnovljivih izvora i europsko tržište ugljika, kao i istraživanje i inovacije kojima se želi ostvariti vodeća pozicija kada je riječ o tehnologiji u području energije; ističe da bi središte energetske unije trebali biti građani kojima se treba omogućiti sigurna, održiva i cjenovno pristupačna energija;

7.

potvrđuje niske klimatske i energetske ciljeve Europskog vijeća za 2030. koji se odnose osobito na smanjenje stakleničkih plinova za 40 %, povećanje udjela obnovljive energije u europskoj strukturi potrošnje energije na 27 % i povećanje energetske učinkovitosti za 27 %; podsjeća da je Parlament opetovano pozvao na postavljanje obvezujućih klimatskih i energetskih ciljeva za 2030. u skladu s kojima bi se emisije stakleničkih plinova u EU-u smanjile za najmanje 40 %, udio obnovljive energije iznosio bi najmanje 30 %, dok bi se energetska učinkovitost povećala bi za 40 %, što bi se trebalo provoditi u okviru pojedinačnih nacionalnih ciljeva;

8.

poziva Komisiju i države članice da aktivno odabiru održivije i konkurentnije cijene i troškove uvezene energije za europske građane i poduzeća uz pomoć diversifikacije opskrbe (izvora energije, opskrbljivača i opskrbnih pravaca); s tim ciljem, poziva Komisiju da promiče izgradnju odgovarajućih prioritetnih koridora energetske infrastrukture, kako je navedeno u Prilogu I. Uredbe o transeuropskoj energetskoj mreži (TEN-E) i dijelu II. Priloga I. Uredbe o Instrumentu za povezivanje Europe (CEF), s posebnim naglaskom na državama članicama s visokim stupnjem ovisnosti; poziva Komisiju da za prioritet postavi postojeće unutarnje kapacitete, uključujući europske energetske resurse;

9.

priznaje da projekti koji se trenutačno nalaze na popisu projekata od zajedničkog interesa nisu dovoljni da se postignu europski ciljevi za međupovezanost Pirenejskog poluotoka i kontinentalnog dijela Europe; apelira na Regionalnu skupinu TEN-E i Komisiju da odrede dodatne projekte koji će se staviti na popis projekata od zajedničkog interesa u 2015. kako bi se znatno povećali kapaciteti između Španjolske i Francuske;

10.

naglašava da je dobro razvijena i potpuno integrirana infrastruktura kojom se omogućuju bolja diversifikacija opskrbe i prekogranični tokovi ključna za sigurnost opskrbe i u normalnim i u izvanrednim uvjetima, kao i za opskrbu potrošača diljem Europske unije i Energetske zajednice energijom iz konkurentnih izvora;

11.

ističe da značajne rezerve plina u zemljama sjeverne Afrike i nedavna otkrića u istočnom Mediteranu mediteranskoj regiji pružaju priliku da se prometne u dinamično središte mreže plinovoda kojom bi se plin prenosio u Europu; poziva na stvaranje mediteranskog plinskog čvorišta s većim kapacitetima za ukapljeni prirodni plin; naglašava da bi EU trebao iskoristiti prilike koje se javljaju u vezi s tim rezervama plina kako bi unaprijedio svoju energetsku sigurnost;

12.

ističe da svi infrastrukturni projekti EU-a kojima se želi diversificirati izvore energije, opskrbljivače i opskrbne pravce moraju u potpunosti biti u skladu sa zakonodavstvom EU-a u području klime i energije te dugoročnim ciljevima i prioritetima, uključujući energetsku sigurnost u EU-u, pri čemu je potrebno zajamčiti intenzivnu i učinkovitu upotrebu postojeće energetske infrastrukture i tranzitnih pravaca prema EU-u; poziva Komisiju da kao prihvatljive projekte razmotri ulaganja kojima se smanjuje potražnja za energijom, npr. ulaganja u postojeće zgrade;

13.

ističe da opskrbljivači energijom koji dolaze iz trećih zemalja dok djeluju na zajedničkom tržištu moraju podlijegati pravnoj stečevini EU-a, osobito zakonodavstvu EU-a u području tržišnog natjecanja i državne potpore, te poziva Komisiju da svim dostupnim sredstvima zajamči provedbu prava EU-a kako bi se omogućio slobodan protok energije u EU-u i kako bi se spriječili poremećaji na unutarnjem tržištu;

14.

ističe da je za EU od ključne važnosti da okonča isključenost država članica i regija iz unutarnjeg energetskog tržišta, kao što su pokazali testovi otpornosti na stres u vezi s plinom koje je provela Komisija; poziva Komisiju da, s obzirom na to, redovno provodi takve testove; smatra da bi prioritet za EU trebala biti pomoć tim najosjetljivijim državama u diversifikaciji njihovih izvora i opskrbnih pravaca; u vezi s tim poziva države članice i Komisiju da odmah provedu preporuke proizašle iz testova otpornosti na stres plinskog sustava; preporučuje Komisiji da razmotri provođenje testova otpornosti na stres u vezi s električnom energijom kako bi se dobio uvid u otpornost stanja cjelokupnog tržišta električne energije; naglašava da bi se takvim testovima osobito trebao utvrditi status, kapacitet i trajnost cjelokupne nacionalne prijenosne mreže, kao i stupanj međupovezanosti i prekograničnih kapaciteta, te da popratne preporuke, koje će se temeljiti na takvim testovima, moraju uključivati potpune procjene utjecaja nacionalnih planova i ciljeva Unije pri djelovanju u vezi s bilo kojom mjerom koja iz njih proizlazi;

15.

napominje da su, u kontekstu buduće energetske unije, kvantitativna i kvalitativna sigurnost opskrbe energijom i konkurentnost najvažniji problemi zbog kojih se države članice moraju na razini EU-a bolje uskladiti i surađivati sa susjednim državama pri oblikovanju svojih energetskih politika; poziva Komisiju da, s obzirom na to, istraži kako bi se trenutačna struktura nacionalnih mjera za prevenciju i odgovor na izvanredne situacije mogla poboljšati na regionalnoj razini i na razini EU-a;

16.

smatra da se nacionalnim mehanizmima za razvoj kapaciteta treba koristiti samo u krajnjoj nuždi, ako se iscrpe sve druge mogućnosti, uključujući veću međupovezanost sa susjednim državama, mjere na strani potražnje i druge oblike regionalne integracije tržišta;

17.

smatra da energetska unija podrazumijeva jedinstveno stajalište u pregovorima s trećim zemljama; poziva Komisiju da prouči primjerenost i moguću strukturu dobrovoljnog mehanizma zajedničke kupovine i njegov utjecaj na unutarnje tržište plina, poduzeća na koja to utječe i doprinos takvog mehanizma jamčenju sigurnosti opskrbe plinom; napominje da je, s obzirom na to da postoji nekoliko modela mehanizama zajedničke kupovine, potrebno dodatno proučiti koji je najbolji tržišno utemeljen model koji je primjenjiv na dotične regije EU-a i opskrbljivače te koji najbolje odgovara uvjetima pod kojima se mehanizam zajedničke kupovine može pokrenuti; smatra da se s koordinacijom položaja i zajedničkom kupovinom plina treba započeti na regionalnoj razini; u međuvremenu preporučuje Komisiji i tajništvu Energetske zajednice da podrže one države članice i ugovorne stranke Energetske zajednice koje žele sklopiti ugovore u području energije na dobrovoljnoj osnovi, u skladu s pravnom stečevinom EU-a o unutarnjem tržištu i s pravilima o tržišnom natjecanju u EU-u te s pravilima Svjetske trgovinske organizacije, uz jamčenje zaštite osjetljivih poslovnih podataka; naglašava da se ugovori u području energije moraju temeljiti na tržišnim cijenama i tržišnom natjecanju;

18.

poziva Komisiju i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku na uspostavu sveobuhvatnog okvira za vanjsku dimenziju energetske unije, osobito u pogledu promicanja strateških partnerstva temeljenih na zajedničkim vrijednostima s trećima zemljama koje proizvode energiju ili se nalaze na opskrbnim pravcima, a posebno s onima u europskom susjedstvu te onima koje su obuhvaćene politikama proširenja, uzimajući u obzir trenutačnu situaciju u području regionalne suradnje; postojeća i nova strateška partnerstva trebaju se razmotriti i proučiti kako bi se poboljšao dijalog i suradnja u području nafte i prirodnog plina, energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora, trgovine i međupovezanosti energetske unije s vanjskom energetskom infrastrukturom;

19.

ističe da bi istinska zajednička vanjska energetska politika Unije trebala biti usko povezana s njezinom zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom; poziva u tom smislu na bolju koordinaciju između potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku te nadležnih povjerenika radi povećanja dosljednosti vanjskih politika energetske sigurnosti EU-a; stoga poziva Komisiju da uspostavi snažniji klaster na čijem će čelu biti potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, a unutar kojeg će djelovati osoba s nadležnošću za koordiniranje tih politika;

20.

poziva Komisiju da osnuje skupinu na visokoj razini za promišljanje o energetskoj sigurnosti, vanjskoj politici i energetskoj uniji u kojoj bi snažno bili zastupljeni i sudjelovali i Parlament i dionici iz društva, kako bi se razvili vjerodostojni scenariji u pogledu dugoročne potražnje i opskrbe te kako bi se analizirale mogućnosti suradnje s vanjskim partnerima, posebno u području izgradnje kapaciteta i razmjene tehnologije u području energije iz obnovljivih izvora, energetske učinkovitosti te u pogledu povezanosti energije i ljudskih prava;

21.

izražava zabrinutost zbog predloženog udvostručenja kapaciteta plinovoda Nordstream te utjecaja koje bi takvo udvostručenje kapaciteta imalo na energetsku sigurnost i diversifikaciju opskrbe te na načelo solidarnosti među državama članicama; u kontekstu aktualnih trilateralnih razgovora između EU-a, Ukrajine i Rusije, naglašava potrebu da se zajamči dugoročna opskrba energijom prema Ukrajini i kroz nju;

22.

ističe da bi veća energetska učinkovitost u EU-u smanjila opasnost od ovisnosti i tako osnažila položaj EU-a u pregovorima o energetskim pitanjima;

23.

ističe da je u sporazumima u vezi s energijom potrebna veća transparentnost, koja se može postići jačanjem uloge Komisije u pregovorima u vezi s energijom u kojima sudjeluju jedna ili više država članica i treće zemlje, osobito ako bi sudjelovanje Komisije u svim pregovorima u svojstvu promatrača postalo obvezno kako bi se ojačao položaj pojedinačnih država članica u odnosu na opskrbljivača iz treće zemlje koji sudjeluje u pregovorima, u cilju smanjenja rizika da jedan opskrbljivač zloupotrijebi svoj dominantan položaj; nadalje, napominje da Komisija treba izraditi ex-ante i ex-post procjene pri čemu će u potpunosti poštovati osjetljive poslovne podatke te sastaviti popis pozitivnih i negativnih sporazumnih klauzula kao što su klauzule o zabrani izvoza, klauzule o odredištima i klauzule „puno za prazno”, indeksacija cijene plina uz cijenu nafte ili klauzule kojima se trećoj strani brani da opskrbu energije uvjetuje dobivanjem prednosti pristupa infrastrukturi za prijenos energije u EU-u; ističe da je u članku 13. stavku 6. točki (a) Uredbe (EU) br. 994/2010/navedeno da države članice moraju obavijestiti Komisiju o sklapanju novih međuvladinih sporazuma s trećim zemljama koji utječu na razvoj plinske infrastrukture i opskrbu plinom kako bi Komisija mogla ocijeniti stanje sigurnosti opskrbe plinom na razini EU-a; poziva Komisiju da u reviziju Uredbe o sigurnosti opskrbe plinom uključi snažne ex-ante procjene odredaba o komercijalnim ugovorima o opskrbi plinom;

24.

ističe da je Komisiju potrebno obavještavati o svim budućim međuvladinim sporazumima u području energetike s državama koje nisu članice EU-a u skladu s Odlukom br.994/2012/EU o uspostavi mehanizma razmjene informacija s obzirom na međuvladine sporazume između država članica i trećih zemalja u području energetike prije potpisivanja sporazuma kako bi se osiguralo da oni budu u skladu sa zakonodavstvom EU-a, a osobito s trećim energetskim paketom, te da ne predstavljaju prijetnju sigurnosti opskrbe energijom u EU-u; naglašava da takvi razgovori i savjetovanja moraju služiti jačanju pregovaračkog položaja država članica i poduzeća u EU-u, uz potpuno poštovanje osjetljivih poslovnih podataka; smatra da se takvim razgovorima i savjetovanjima nikako ne smiju dovoditi u pitanje bit i sadržaj sporazuma, već da se treba ustanoviti jesu li ti sporazumi u skladu sa svim relevantnim zakonodavstvom EU-a i u najboljem interesu dotičnih država članica i poduzeća; poziva Komisiju da revidira Odluku br.994/2012/EU kako bi u skladu s tim ojačala mehanizme obavještavanja i ulogu Komisije;

25.

poziva Komisiju da pripremi predloške i smjernice za nacrte ugovora uključujući okvirni popis štetnih klauzula kako bi se nadležna tijela i poduzeća mogla poslužiti tim referentnim materijalom pri ugovaranju; poziva države članice da pojačaju suradnju na mehanizmu razmjene informacija u pogledu međuvladinih sporazuma s trećim zemljama u području energetike, kako bi povećale transparentnost i ojačale svoj pregovarački položaj u odnosu na treće zemlje te tako europskim potrošačima osigurale cjenovno pristupačniju energiju; nadalje potiče Komisiju da nastavi s objavljivanjem tromjesečnih procjena ugovornih uvjeta kao što su prosječne uvozne cijene;

26.

ističe da bi u cilju jamčenja jednakih uvjeta za sve i jačanja pregovaračke pozicije poduzeća iz EU-a u odnosu na vanjske opskrbljivače ključne značajke ugovora trebale biti transparentnije i objedinjene te da bi se o njima redovno trebalo obavještavati nadležna tijela kako bi se prikupili svi potrebni podaci kojima se mogu koristiti i sama nadležna tijela i poduzeća kod budućih pregovora, istovremeno štiteći povjerljivost osjetljivih informacija; smatra da bi se tako osiguralo istinsko tržišno natjecanje u ugovorima u području energije, izbjegla zlouporaba dominantnog položaja trećih zemalja i zajamčila sukladnost s propisima EU-a o tržišnom natjecanju;

27.

poziva Komisiju da izradi konkretne mjere za smanjenje ovisnosti o uvozu energije, da prati stupanj diversifikacije u uvozu i da redovno objavljuje izvješća o napretku u tom području;

28.

ističe da je nužno povećati sudjelovanje europske industrije i tehnologije u cijelom lancu proizvodnje energije, koji ne uključuje samo sirovine, već i proizvodnju, rafiniranje, skladištenje, prijevoz i distribuciju jer su to ključni elementi za smanjenje ovisnosti EU-a o uvozu energije;

29.

smatra da je raznolikost strukture potrošnje energije u državama članicama, koja se temelji na potencijalu, okruženju, geografskom položaju, iskustvu, znanju i gospodarskim troškovima i potrebama tih država i kojom se doprinosi zajedničkim ciljevima u području energetskih i klimatskih strategija i politika, važna za EU u cijelosti budući da jača otpornost na poremećaje opskrbe, omogućuje donošenje optimalnih odluka u vezi s troškovima energije i omogućuje razvoj različitih tehnologija i njihovo natjecanje na tržištu te tako snižava troškove energije; međutim, inzistira na tome da različitost nacionalnih struktura potrošnje ne smije biti prepreka jedinstvenom tržištu i da države članice moraju u potpunosti poštovati pravila o državnoj potpori, na odgovarajući način ulagati u svoju domaću infrastrukturu za prijenos i zajamčiti visoku razinu međupovezanosti i otpornosti svojih nacionalnih energetskih sustava kako bi ispunile ciljeve Unije u području energetske sigurnosti i tržišta;

30.

smatra da Unija može povećati svoju energetsku sigurnost i smanjiti svoju ovisnost o pojedinim opskrbljivačima i gorivima povećanjem energetske učinkovitosti kao i optimalnom upotrebom europskih izvora energije, u skladu s ciljevima EU-a u području energetske sigurnosti, okoliša i klime kao i sa zakonodavstvom u području zdravlja i sigurnosti, uzimajući u obzir posebnosti država članica u pogledu njihovih struktura potrošnje energije i uz izbjegavanje nepotrebnih regulatornih opterećenja i poštovanje načela proporcionalnosti; ističe da se niti jedna vrsta goriva ili tehnologija ne bi smjela diskriminirati zbog određenih principa ako pridonosi energetskoj sigurnosti i ostvarenju klimatskih ciljeva;

31.

poziva Komisiju da omogući učinkovito korištenje svih postojećih programa EU-a za financiranje, uključujući Europski fond za strateška ulaganja, kako bi se privukla ulaganja u ključne infrastrukturne projekte, istraživanja i inovacije u području energetske učinkovitosti, obnovljivih izvora energije i razvoja europskih unutarnjih kapaciteta u cilju postizanja klimatskih i energetskih ciljeva za 2030., na temelju pristupa kojim se uzimaju u obzir trošak i koristi te koji je tehnološki neutralan i čiji je prioritet internalizacija vanjskih troškova;

32.

poziva na žurnu mobilizaciju sredstava za financiranje projekata od zajedničkog interesa kako bi se izgradila potrebna infrastruktura i omogućila neometana i pouzdana opskrba energijom na koju ne utječu nikakvi oblici političkog pritiska koji dolaze izvan EU-a;

33.

ističe da bi Europski fond za strateška ulaganja trebao imati ulogu mehanizma za pretvaranje ulaganja u infrastrukturu u potpuno likvidnu kategoriju imovine s obveznicama koje mogu biti grupirane i s kojima se može trgovati na europskom tržištu i na globalnim tržištima; nadalje, napominje da bi institucionalne ulagače kao što su osiguravajuća društva i mirovinski fondovi, koji su po svojoj prirodi orijentirani na dugoročna ulaganja u realnu imovinu, privukli samo standardizirani investicijski proizvodi i čvrsti portfelji projekata kojima se jamče stabilni poslovni modeli;

34.

poziva Komisiju, a osobito DG TRADE, da kao cilj zadrži posebno poglavlje posvećeno energiji u Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja u cilju uklanjanja carinskih i necarinskih prepreka SAD-a u području trgovine ukapljenim prirodnim plinom i sirovom naftom i uklanjanja neopravdanih protekcionističkih mjera što bi moglo doprinijeti razvoju konkurentnijeg okruženja za europska poduzeća zahvaljujući smanjenju razlika u energetskim troškovima na obje strane Atlantika; s tim u vezi poziva Komisiju da se pobrine za to da takvo poglavlje o energiji također uključuje odredbe kojima će se ojačati suradnja u pogledu programa za istraživanja u području energetike koje financiraju vlade u EU-u i vlada SAD-a, osobito kada je riječ o programu US ARPA-E;

35.

ističe da bi cilj trgovinske politike EU-a trebao biti povećanje energetske sigurnost u skladu s člankom 194. UFEU-a, diversifikacija izvora energije i smanjenje ovisnost o jednom jedinom vanjskom opskrbljivaču ili o jednoj točki opskrbe, poštujući pritom relevantnu podjelu nadležnosti utvrđenu Ugovorom;

36.

poziva Komisiju da strože nadzire prakse kojima se narušava tržišno natjecanje i uvede mjere protiv dampinga kako bi se europske energetske industrije zaštitile od nepoštenog uvoza iz trećih zemalja;

37.

žali zbog toga što su u Vijeću zastale rasprave o modernizaciji instrumenata trgovinske zaštite, unatoč tome što je Parlament izrazio snažnu podršku strožim mjerama protiv nepoštenog uvoza iz trećih zemalja;

38.

poziva Komisiju da poduzme korake u modernizaciji instrumenata trgovinske zaštite kako bi zajamčila da europske proizvodne industrije koje proizvode turbine, solarne ploče, visokokvalitetni čelik i građevne materijale mogu u potpunosti iskoristiti energetsku tranziciju;

39.

naglašava važnost odredbi u trgovinskim sporazumima povezanih s tehnološkom suradnjom i uslugama u području energetske učinkovitosti i decentralizirane proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, uključujući održavanje i razvoj softvera; naglašava da je dekarbonizacija zajednički cilj EU-a i mnogih partnerskih zemalja, regija i gradova;

40.

poziva Komisiju da međunarodnim trgovinskim instrumentima potakne zemlje u razvoju na diversifikaciju njihove proizvodnje energije i da posebno promiče proizvodnju solarne energije u južnom susjedstvu EU-a;

41.

pozdravlja pregovore o inicijativi o zelenim proizvodima između EU-a i 13 drugih članica Svjetske trgovinske organizacije kojom su obuhvaćeni proizvodi, usluge i tehnologije koji doprinose zelenom rastu, zaštiti okoliša, djelovanju u području klime i održivom razvoju te poziva na zaključenje pregovora do kraja 2015. godine na ministarskoj konferenciji Svjetske trgovinske organizacije u Nairobiju;

42.

naglašava da se pregovori o Sporazumu o ekološkim dobrima moraju temeljiti na definiciji ekoloških dobara usklađenoj s politikama EU-a i da ne smiju biti u suprotnosti s mjerama za pomoć zemljama u razvoju iz Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC);

43.

poziva Komisiju da i dalje inzistira na uspostavljanju sustava za razmjenu energije između EU-a i SAD-a, uzimajući pritom u obzir trenutačni i budući razvoj u istraživanju, inovacijama i izdavanju dozvola za sustave elektrovoda, poput, primjerice, visokovoltažnih električnih instalacija, u cilju razvijanja globalne mreže za razmjenu energije iz obnovljivih izvora;

44.

ističe da bi osnažena Energetska zajednica trebala biti temelj vanjske energetske politike EU-a i poziva Komisiju da podnese konkretne prijedloge koji se temelje na izvješću Skupine na visokoj razini za promišljanje za reformu Energetske zajednice;

45.

poziva Komisiju i države članice da ojačaju aktivnosti Energetske zajednice, osobito u području energije iz obnovljivih izvora i energetske učinkovitosti u cilju veće sigurnosti opskrbe, između ostalog i boljom primjenom i provedbom prava EU-a, kao što su ciljevi za 2020. i 2030., te osobito boljim upravljanjem, pojednostavljenjem postupaka i boljim korištenjem informatičkih alata kako bi se smanjilo administrativno opterećenje, unaprjeđenjem institucija, uključujući osnivanje Parlamentarne skupštine Energetske zajednice, te provedbom ključnih infrastrukturnih projekata, kao što su prekogranični dvosmjerni spojni vodovi, kako bi se osigurala bolja integracija s energetskim tržištem EU-a i sigurnost opskrbnih mehanizama, a da se ne mora pribjeći osnivanju nacionalnih tržišta kapaciteta koja potkopavaju učinkovitost unutarnjeg energetskog tržišta;

46.

naglašava da je potrebno ojačati euro-mediteransku suradnju u području plina, električne energije, energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije; traži od Komisije da ubrza uspostavu euro-mediteranske platforme za plin;

47.

smatra da se energetskom unijom u budućnosti mora uspostaviti slobodan protok energije diljem EU-a i država Energetske zajednice;

48.

ističe da temelj buduće energetske unije mora biti potpuno funkcionalno i povezano unutarnje energetsko tržište kojim se dostavlja sigurna, pouzdana, pravedno raspodijeljena, društveno i ekološki odgovorna, učinkovita, konkurentna, pristupačna i održiva energija preko potpuno funkcionalnih, sigurnih i otpornih mreža za prijenos energije, kao i smanjenje potražnje za energijom, kako bi se poduzećima i potrošačima u EU-u omogućio što održiviji, učinkovitiji, demokratskiji i isplativiji pristup plinu, električnoj energiji, grijanju i hlađenju; stoga smatra da treba težiti daljnjem širenju postojećih područja na tržištu; smatra da je iznimno važno poticati integraciju proizvođača-potrošača u tržište i mrežu EU-a; naglašava da ruralne zajednice diljem EU-a trpe znatne posljedice loše energetske povezivosti;

49.

priznaje da jedinstveno energetsko tržište u Europi trenutačno ne postoji te da je posljedična fragmentacija energetskih tržišta EU-a vrlo štetna za europsku konkurentnost i energetsku sigurnost;

50.

podsjeća na to da se energetska tržišta razlikuju od financijskih po temeljnoj fizičkoj imovini, te je u skladu s tim sistemski rizik uklonjen u energetskom sektoru; stoga smatra da je potrebna financijska regulacija kojom bi bio obuhvaćen i energetski sektor na takav način da ne dođe do remećenja razvoja funkcionalnog unutarnjeg energetskog tržišta;

51.

ističe da je, kako bi se ocijenila stvarna učinkovitost i isplativost, potrebno razmotriti izravne i vanjske troškove različitih izvora energije, kao i utjecaj raznih oblika državnih intervencija na njihov relativan položaj u smislu konkurentnosti;

52.

smatra da tržišno utemeljene mehanizme moraju dopuniti konkretni i ambiciozni mehanizmi sigurnosti opskrbe i solidarnosti, kao što je učinkovitije upravljanje krizama na regionalnoj razini i na razini EU-a, donošenje ambicioznih mjera uštede energije i optimalna upotreba infrastruktura za skladištenje ukapljenog prirodnog plina i plina, u prvom redu za sigurnost opskrbe na regionalnoj razini, što se treba odražavati u zakonodavstvu EU-a, uključujući u Uredbi o sigurnosti opskrbe plinom, koje se mora što prije revidirati;

53.

poziva Komisiju i države članice da zajamče potpunu primjenu i provedbu postojećeg zakonodavstva EU-a u području državnih potpora, energije, okoliša i klime; posebno poziva na ocjenu provedbe trećeg energetskog paketa i koristi koje su proizašle za potrošače; poziva na uklanjanje izuzeća iz trećeg energetskog paketa i na brzo donošenje i provođenje europskih mrežnih kodeksa i smjernica;

54.

poziva Komisiju da poveća financijska sredstva namijenjena Agenciji za suradnju energetskih regulatora (ACER) te ističe da joj treba biti odobreno dodatno zapošljavanje kako bi se omogućila potpuna i učinkovita provedba nadzora energetskih tržišta, u cilju osiguravanja integriteta i transparentnosti trgovanja energijom i poštovanja Uredbe o cjelovitosti i transparentnosti tržišta energije (REMIT), kao preduvjet za pravilno funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta EU-a; napominje da bi trebalo ojačati ovlasti ACER-a u odnosu na Europsku mrežu operatora prijenosnih sustava za električnu energiju (ENTSO-E), Europsku mrežu operatora prijenosnih sustava za plin (ENTSO-G) i druga tijela s osnovnim funkcijama EU-a kako bi se zajamčilo da može izvršavati svoje zadaće određene mjerodavnim zakonodavstvom EU-a te smatra da bi Agencija trebala surađivati s udrugama koje predstavljaju operatore distribucijskog sustava, udrugama potrošača i ostalim organizacijama civilnog društva;

55.

ponavlja važnost razdvajanja vlasništva predloženog u okviru trećeg energetskog paketa; poziva Komisiju da ustanovi u kojoj mjeri nacionalna regulatorna tijela provode uvjete opisane u mišljenjima Komisije o certificiranju operatora prijenosnog sustava;

56.

izražava žaljenje zbog činjenice da ENTSO-E i ENTSO-G previše ovise o proračunskim sredstvima koje dodjeljuju nacionalni operatori prijenosnog sustava, što ugrožava njihovu ulogu europskih aktera;

57.

poziva Komisiju da poveća njihovu regulaciju i nadzor burza električne energije i tržišnih aktivnosti plinskih središta;

58.

naglašava da i plin i električna energija uvijek moraju biti takvi da se mogu u svakom trenutku izvoziti kako bi se ojačala naša energetska solidarnost u izvanrednim okolnostima i otpornost na poremećaje u opskrbi; u vezi s tim napominje da odluke nacionalnih operatora prijenosnog sustava često koče postojeće sustave prekograničnog prijenosa; stoga poziva ACER da tom pitanju posveti veću pozornost u svojem godišnjem izvješću o praćenju tržišta;

59.

ističe da potpuno funkcionalno unutarnje energetsko tržište neće biti dovršeno sve dok postoje države članice čiji elektroenergetski sustavi ovise o operatorima iz trećih zemalja te ističe da je važno i nužno zajamčiti usklađeno djelovanje baltičkih država u okviru kontinentalnih europskih mreža do 2025.;

60.

ističe da je u EU-u hitno potreban dobro razrađen budući model tržišta električne energije i da se njime mora promicati potrebno ulaganje kako bi se zajamčila dugoročna opskrba i integracija obnovljivih izvora energije koja je više tržišno temeljena i optimizirana u smislu sigurnosti mreže, pri čemu je potrebno imati na umu promjenjivu prirodu opskrbe energijom i potražnje za energijom, uključujući jačanje mikroproizvodnje, tehnologiju u vezi s odgovorom na potražnju i rastući udio energije iz obnovljivih izvora; s tim u vezi napominje da su zajednički standardi za pametne mreže potrebni kao ključni elementi za jamčenje stabilne opskrbe i slobodnog prekograničnog protoka energije čime se pridonosi energetskoj sigurnosti; nadalje ističe ulogu koju razvoj pametnijih energetskih mreža i novih postrojenja za skladištenje energije može imati u povećanju razine obnovljivih izvora energije na razini Europe i jamčenju da će se takva infrastruktura razvijati u suradnji s regionalnim središtima za obnovljive izvore energije,

61.

poziva države članice i Komisiju, kao i ugovorne stranke Energetske zajednice i tajništvo Energetske zajednice, da se usmjere na realiziranje projekata od zajedničkog interesa i projekata važnih za Energetsku zajednicu kako bi se uspostavile paneuropska elektroenergetska mreža i plinska mreža kojima se električna energija i plin iz različitih izvora mogu prenositi diljem EU-a; smatra da će elektroenergetska mreža omogućiti preusmjeravanje energije iz područja u kojima postoji višak u deficitarna područja te će se tako omogućiti tržištu da odmah odgovori na nedovoljnu opskrbu gdjegod do nje dođe, da nadoknadi cirkadijske i sezonske cikluse, integrira obnovljive izvore energije, zajamči sigurnost opskrbe i promiče europsko energetsko tržište; smatra da bi se trebalo predvidjeti ubrzavanje postupka izdavanja odobrenja i dozvola za projekte i poticanje osuvremenjivanja postojećih linija; nadalje, ističe da se takve mjere moraju osobito usmjeriti na rješavanje problema u vezi s energetskim otocima;

62.

pozdravlja svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2015. o ostvarenju cilja od 10 % elektroenergetske interkonekcije – priprema europske elektroenergetske mreže za 2020;

63.

ponovno ističe svoju predanost postizanju cilja međupovezanosti od 10 % kako bi se konačno uspostavilo unutarnje energetsko tržište u EU-u te pozdravlja prijedlog Europskog vijeća o minimalnoj razini elektroenergetske međupovezanosti država članica od 15 % do 2030. godine; priznaje važnost postizanja kvantitativnog cilja međupovezanosti jamčenjem dostupnosti postojeće nacionalne i prekogranične infrastrukture kako bi se zajamčila učinkovita upotreba europskih izvora energije i veća sigurnost opskrbe;

64.

ističe važnost stvaranja čvrstog, stabilnog i predvidljivog regulatornog okvira koji će omogućiti dugoročnu predanost i koji je potreban za privlačenje novih ulaganja u energetsku infrastrukturu; poziva Komisiju da skrati vremenski rok u kojem se projekti mogu kvalificirati za projekte od zajedničkog interesa; ističe da uvođenje pametnih distribucijskih mreža treba omogućiti uz pomoć ubrzanih procedura za izdavanje dozvola kao i uz pomoć političke podrške i prilagođenih regulatornih okvira za mrežne operatore koji prepoznaju potrebe za ulaganjima koje se stalno mijenjaju i koji potiču ulaganja u projekte od zajedničkog interesa i automatizaciju u jednakoj mjeri kao i proširenje tradicionalnih mreža;

65.

ističe da energetska unija također treba pridonijeti „uniji za ulaganja u energetski sektor” pri čemu se treba zajamčiti da više od bilijun EUR koje treba uložiti u narednim godinama za oživljavanje europskog gospodarstva dolazi od privatnih i javnih ulagača; napominje da se u okviru „unije za ulaganja u energetski sektor” trebaju otvoriti prilike za velike ulagače kao i za pojedinačne potrošače i građane; napominje da je za stvaranje okruženja u kojem se omogućuje i optimalno iskorištava privatno financiranje ključna sigurnost ulagača; ustraje u tome da se stabilni okvir može postići samo snažnim sustavom upravljanja kojim se jamče jednaki uvjeti za sve i stabilni regulatorni uvjeti te kojim se jača povjerenje u privatni sektor;

66.

ističe da će provedba strateških infrastrukturnih projekata doprinijeti srednjoročnim i dugoročnim aspektima energetske sigurnosti i da će biti potpuno u skladu s dugoročnim obvezama EU-a u pogledu dekarbonizacije te zakonodavstvom EU-a u području zaštite okoliša i drugim mjerodavnim zakonodavstvom;

67.

poziva Komisiju i države članice da ulaganjima u manje spojne vodove za plin i električnu energiju koji povezuju susjedne regije pristupe jednako ozbiljno kao ulaganjima u veće projekte od zajedničkog interesa; poziva Komisiju i države članice da pri razvoju tih spojnih vodova usko surađuju s regionalnim vlastima;

68.

napominje važnost integracije planiranja potražnje za energijom i opskrbe energijom na razini unutarnjeg energetskog tržišta EU-a, pri čemu prednost treba dati smanjenju potražnje i decentraliziranim rješenjima, kako bi se postigla isplativa sigurnost opskrbe i izbjeglo nepotrebno ili pretjerano ulaganje u infrastrukturu i izgubljena ulaganja;

69.

smatra da bi Komisija i države članice s obzirom na velike potrebe za ulaganjem u zastarjele i neadekvatne distribucijske mreže i na činjenicu da se većina obnovljivih izvora energije spaja na razini distribucijske mreže trebale razmotriti konkretne inicijative, uključujući i financijske instrumente, za poticanje ulaganja operatora distribucijskog sustava; snažno preporučuje da državama članicama takva ulaganja budu prioritet;

70.

poziva Komisiju da objasni na koji način namjerava iskoristiti plan ulaganja u vrijednosti od 315 milijardi EUR, zajedno s ostalim fondovima koji stoje na raspolaganju, kako bi maksimalno povećala učinak poluge EFSU-a i financirala infrastrukturne objekte i projekte koji su nužni za konačnu uspostavu energetske unije;

71.

smatra da su pojačana regionalna suradnja i usklađivanje politika ključan korak prema široj integraciji energetskog tržišta na razini EU-a; stoga podržava regionalne pristupe, i one među državama članicama i one s ugovornim stranama Energetske zajednice, kako bi se osigurala sigurnost opskrbe i ubrzala integracija tržišta, uključujući i daljnjim razvojem regionalnih središta za poboljšanje likvidnosti tržišta, prvenstveno u središnjoj i istočnoj Europi; ističe da bi se tim mehanizmima suradnje mogla urediti politička suradnja i suradnja na energetskom tržištu te da bi se moglo pojednostavniti donošenje zajedničkih odluka o ulaganju u osnovnu plinsku infrastrukturu u regijama; smatra da bi se znanje i informacije u područjima kao što su objekti za skladištenje energije i postupci javne nabave za ukapljeni prirodni plin i spojne vodove mogli zajednički razvijati; prepoznaje važnu ulogu koju imaju burze električne energije u poticanju likvidne, transparentne i sigurne trgovine energijom; naglašava potencijal prekograničnih projekata kao polugu za rješenja na razini EU-a;

72.

podupire integraciju energetskih sustava država kandidatkinja i potencijalnih kandidatkinja s pomoću regionalnog pristupa u okviru buduće europske energetske unije;

73.

ističe da poboljšana regionalna suradnja može doprinijeti jačanju energetske sigurnosti, boljem planiranju infrastrukture, optimiziranju troškova integriranja obnovljivih izvora energije i smanjivanju troškova za potrošače;

74.

pozdravlja činjenicu što Komisija pridaje važnost jačanju regionalne suradnje; poziva Komisiju da ispita i utvrdi optimalnu mjeru suradnje u području elektroenergetske i plinske mreže (i tržišta) u EU-u; ističe da u nekim slučajevima države članice same mogu najbolje odrediti što je potrebno na njihovu teritoriju, dok u drugim slučajevima suradnja pod vodstvom EU-a jasno daje dodanu vrijednost; međutim, ističe da se u nekim slučajevima pokazalo da skupine država članice dalekosežnom regionalnom suradnjom na rješavanju zajedničkih problema brže postižu rezultate, kao što je to primjer s petostranim energetskim forumom; slaže se s Komisijom u tomu da postojeći regionalni mehanizmi mogu biti model za EU u cjelini;

75.

poziva Komisiju da osmisli strukturu upravljanja makroregionalnom tržišnom suradnjom u kojoj ulogu imaju i Europski parlament i nacionalni parlamenti; napominje da bi se to regionalno upravljanje trebalo zasnivati na postojećim regionalnim zemljopisnim i tržišnim subjektima kako bi se postigla najveća moguća optimizacija troškova, a to su u prvom redu: i) Plan o međusobnom povezivanju na baltičkom energetskom tržištu; ii) inicijative za usklađivanje u jugoistočnoj Europi; iii) prošireni petostrani forum; iv) inicijativa za mrežu na Sjevernom moru; ističe da bi u tom kontekstu trebalo ojačati ulogu Europske agencije za suradnju energetskih regulatora;

76.

poziva Komisiju da provede studije o optimizaciji troškova kojima će se procijeniti i kvantificirati korist od regionalne suradnje u spomenutim regijama; smatra da bi na temelju tih studija Komisija i države članice na koje se to odnosi trebale zajednički razviti i provoditi planove za uspostavu tih makroregija;

77.

poziva Komisiju da pružanjem pomoći za lokalnu proizvodnju energije (osobito energije iz obnovljivih izvora) i za prilagodbu tehnološkim promjenama (pametne mreže, pametna brojila itd.) i novim modelima proizvodnje i potrošnje (npr. električna vozila) potakne i podupre projekte regionalne suradnje između operatora električnih i plinskih distribucijskih mreža koji su ključni za sigurnu, konkurentnu i održivu energiju;

78.

poziva Komisiju da potiče razmjenu mišljenja o energetskim projektima između teritorijalnih jedinica u Europi (regija, lokalnih tijela, gradova itd.) u cilju informiranja i spajanja izabranih predstavnika i šire javnosti;

79.

poziva na razvijanje dobro integriranih i konkurentnih regionalnih tržišta električne energije i plina koja će osigurati adekvatan i fleksibilan energetski sustav koji obuhvaća sve dijelove Unije; traži od Komisije da u svim slučajevima protekcionizma, postupaka protivnih propisima o zaštiti tržišnog natjecanja i prepreka ulasku na tržište i odlasku s tržišta postupa odlučno i transparentno; ističe važnost osiguravanja stabilnih nacionalnih regulatornih okvira, rješavanja administrativnih prepreka i pojednostavljivanja nacionalnih upravnih postupaka, među ostalim i kako bi se zajamčili jednaki uvjeti za sve projekte građana;

80.

ističe da su za uspješno postizanje ravnoteže na unutarnjem tržištu potrebna ulaganja ne samo u spojne vodove, nego među ostalim i u nacionalne mreže, elektrane na fosilna goriva opremljene tehnologijom vezivanja ugljika, nove nuklearne elektrane (u državama članicama koje to žele) kao ključan izvor niskougljične proizvodnje osnovne količine energije, skladišne kapacitete (kao što su terminali za ukapljeni prirodni plin), pametne mreže i fleksibilna proizvodnja energije sve u cilju prilagodbe boljoj proizvodnji i distribuciji energije iz obnovljivih izvora;

81.

ističe da je potrebno stvoriti zakonodavni okvir koji će dinamičnim sustavom određivanja cijena i otvaranjem tržišta izvorima na strani ponude i na strani potražnje osnažiti potrošače i omogućiti im da kao ulagači, proizvođači i dionici aktivno sudjeluju na tržištu; napominje da se uključivanje građana među ostalim može ojačati i: financijskim sudjelovanjem potrošača, energetskim zadrugama te mikroproizvodnjom i skladištenjem, potrošnjom energije iz vlastite proizvodnje; decentralizacijom opskrbe energijom, uvođenjem energetskih sustava pametnih mreža, uključujući i pametna brojila, pojačanom konkurentnošću na maloprodajnim tržištima, potpunom transparentnošću te fleksibilnošću cijena i mogućnosti odabira za potrošače;

82.

ističe da bi trebalo nagraditi proizvođače-potrošače koji pružaju skladišni kapacitet za mrežu i da bi ih trebalo poticati na potrošnju zelene električne energije koju sami proizvode, a da ne budu kažnjeni; ističe da bi takve inicijative mogle doprinijeti konkurentnijem unutarnjem tržištu energije koje će bolje funkcionirati, što bi, s druge strane, moglo doprinijeti jačanju otpornosti lokalnih zajednica, otvaranju novih radnih mjesta na lokalnoj razini, stvaranju blagostanja, smanjenju ukupne cijene energije za potrošače i rješavanju ozbiljnih socijalnih problema, kao što su energetsko siromaštvo i ugroženi potrošači; poziva Komisiju da prikupi procjene utjecaja i najbolje prakse u vezi s mjerama za borbu protiv energetskog siromaštva poduzetima na nacionalnoj razini i da osigura da za to nadležno europsko tijelo centralizira i promiče takve najbolje prakse; ističe da se moraju poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se zajamčila zaštita podataka za potrošače koji izravno sudjeluju na tržištu;

83.

poziva Komisiju i države članice da politikama koje će uključivati rješavanje postojećih prepreka i doprinijeti transformaciji tržišta olakšaju daljnji razvoj i širenje lokalnih i regionalnih obnovljivih izvora energije te lokalnih i regionalnih distribucijskih mreža i centraliziranih sustava grijanja; poziva Komisiju da predloži smjernice za potrošnju energije iz vlastite proizvodnje kako bi se promicala njezina zastupljenost i zaštitila prava potrošača;

84.

poziva Komisiju i države članice da potiču potrošnju energije iz vlastite proizvodnje i mikroproizvodnju energije s pomoću sustava energije iz obnovljivih izvora namijenjenih najugroženijim potrošačima;

85.

poziva Komisiju da lokalne aktere uključi u energetsku politiku EU-a i da iznese prijedlog o osnivanju decentraliziranih centara za savjetovanje i izgradnju kapaciteta kojim bi se lokalne vlasti poduprlo i omogućilo im ravnopravan položaj s isporučiteljima energije te da podupre razvoj lokalne proizvodnje energije uz zadruge, poduzeća s poslovnim nastanom u samoj zajednici i općinske vlasti;

86.

ističe potrebu da se utvrde najbolje prakse na lokalnoj razini i da se promiče njihovo širenje u cijeloj Uniji, da se poboljša usklađivanje između lokalnih mjera i europskih politika i da se poradi na pitanjima koja utječu na prihvaćanje energetskih projekata od strane lokalne zajednice; predlaže uspostavu „europskog regionalnog foruma”;

87.

smatra da bi svi potrošači u EU-u trebali imati jednaku korist od jedinstvenog tržišta plina i električne energije; u tom smislu ističe da se više ne smiju tolerirati trenutačne razlike u cijenama među nacionalnim tržištima koje proizlaze iz nedostatne tržišne integracije i manjka međupovezanosti; poziva Komisiju da hitno predloži mjere za ostvarenje bolje usklađenosti cijena i integracije tržišta u cijeloj Uniji;

88.

ističe pozitivan učinak koji je integracija tržišta imala na veleprodajne, a konačno i na maloprodajne cijene u sektoru električne energije; smatra da se revizijom modela tržišta električne energije trebaju bolje povezati veleprodajna i maloprodajna tržišta i da ona doprinosi uklanjanju prepreka na maloprodajnim i veleprodajnim tržištima i omogućuje potrošačima izbor isporučitelja;

89.

smatra da se u okviru bilo kakvog pregleda maloprodajnog energetskog tržišta posebna pozornost treba posvetiti daljnjim mjerama za zaštitu potrošača, kao što su poticanje i promicanje sustava skupne promjene isporučitelja, zahtjeva da na računu za energiju obvezno stoji usporedba s konkurentima na osnovi prethodnog obrasca potrošnje, zahtjeva za isporučitelje da svojim klijentima automatsku ponude najprihvatljiviju tarifu i osiguranje ograničenog i lako usporedivog niza standardiziranih tarifa;

90.

poziva Komisiju da pri uspostavi plana za postupno ukidanje regulacije cijena zadrži mogućnost njihove regulacije i standardizacije tarifnih struktura ako je njihova svrha ograničiti monopolističke naknade koje narušavaju tržišno natjecanje ili nepredviđenu dobit, kako bi se zaštitili ugroženi potrošači ili pojednostavnila usporedba tarifa konkurentnih isporučitelja;

91.

poziva Komisiju da prati razvoj konačnih cijena energije u Europi, uključujući poreze, pristojbe, subvencije i sve druge skrivene troškove, kako bi se utvrdile mjere koje bi mogle doprinijeti smanjenju tih cijena;

92.

podsjeća na rezolucije Parlamenta od 5. veljače 2014., 26. studenog 2014. i 14. listopada 2015. kojima poziva na tri obvezujuća klimatska i energetska cilja za 2030., posebno na cilj energetske učinkovitosti od 40 %; naglašava da bi cilj energetske učinkovitosti EU-a nakon 2020. trebao biti obvezujući te da bi ga trebalo provesti preko individualnih nacionalnih ciljeva; potiče Komisiju da razradi različite scenarije u vezi s energetskom učinkovitošću za 2030., pa i za razinu od 40 % koju je odredio Parlament; potiče Vijeće, koje poziva na cilj od najmanje 27 % za cijeli EU, da odredi ambiciozniji cilj u skladu s usvojenim ciljem Parlamenta;

93.

napominje da bi ambiciozna i ostvariva poboljšanja energetske učinkovitosti, koja bi se provodila radi kohezije, solidarnosti i isplativosti, mogla povećati energetsku sigurnost, konkurentnost, zaposlenost i rast te pomoći pri održavanju niskih cijena za potrošače, u borbi protiv energetskog siromaštva i u ostvarenju klimatskih i energetskih ciljeva;

94.

poziva Komisiju i države članice na primjenjivanje načela prema kojem se energetska učinkovitost stavlja na prvo mjesto; ističe da je prema Međunarodnoj agenciji za energetiku energetska učinkovitost „gorivo prvog izbora” i da predstavlja najbolji povrat na ulaganja od bilo kojeg drugog izvora energije; ističe da povećanje energetske učinkovitosti, a pogotovo smanjenje gubitaka energije u zgradama, ima ključan utjecaj na smanjenje uvoza energije iz trećih zemalja u EU, s obzirom na to da se 61 % plina uvezenog u Europsku uniju koristi u zgradama, i to ponajprije za grijanje; u tom pogledu poziva da se projekti u vezi s energetskom učinkovitošću i infrastrukturom tretiraju kao ključna ulaganja podjednako važna kao i ulaganja u nove kapacitete proizvodnje;

95.

ističe da povećanje energetske učinkovitosti znatno doprinosi i smanjenju troškova kućanstava i industrije i smanjenju ovisnosti EU-a o uvozu iz trećih zemalja; ističe da zahvaljujući mjerama za postizanje energetske učinkovitosti postoji potencijal za otvaranje dva milijuna novih radnih mjesta do 2020., osobito u građevinarstvu, koje je odgovorno za 40 % ukupne potražnje za energijom u EU-u; naglašava da je povećanje energetske učinkovitosti dodatna mjera uz diversifikaciju opskrbe energijom;

96.

poziva Komisiju da utvrdi i otkloni preostale prepreke za mjere za postizanje energetske učinkovitosti te da razvije istinsko tržište energetske učinkovitosti kako bi se potaklo prenošenje najboljih primjera iz prakse i zajamčila dostupnost proizvoda i rješenje diljem EU-a u cilju izgradnje istinskog jedinstvenog tržišta proizvoda i usluga za energetsku učinkovitost;

97.

naglašava da je s pomoću pravih poticaja potrebno povećati i intenzitet i tempo obnove zgrada kao i korištenje održivih izvora energije za grijanje i hlađenje kako bi se smanjila potražnja za energijom; preporučuje daljnje povećanje standarda energetske učinkovitosti za zgrade, uzimajući pritom u obzir tehničke inovacije i potičući ih, a osobito primjenu informacijskog modeliranja građevinskih projekata i simulacije utjecaja građevnih proizvoda tijekom cijelog njihova životnog ciklusa u javnoj nabavi; nadalje, preporučuje daljnje davanje potpore izgradnji zgrada s gotovo nultom potrošnjom energije kao dodatnog ključnog koraka u stvaranju energetske neovisnosti i održivog i sigurnog energetskog sustava;

98.

ističe da se dosadašnja ulaganja industrije u poboljšanja u vezi s energetskom učinkovitošću moraju prepoznati i da o njima treba uredno voditi računa u raspravama o energetskoj učinkovitosti u EU-u;

99.

smatra da su industriji potrebni jasni signali od tvoraca politika kako bi mogla ostvariti nužna ulaganja u ostvarenje energetskih ciljeva EU-a; stoga ističe potrebu za ambicioznim ciljevima i za regulatornim okvirom kojim se promiču inovacije bez stvaranja nepotrebnog administrativnog opterećenja kako bi se na najbolji način promicala energetska učinkovitost unutar nacionalnog konteksta;

100.

smatra da cilj u vezi s energetskom učinkovitošću mora biti u skladu s energetskim i klimatskim ciljevima i ojačati konkurentnost gospodarstva EU-a u odnosu na njegove glavne trgovinske partnere;

101.

ističe da je potrebno revidirati postojeće zakonodavstvo u području energetske učinkovitosti, uključujući Direktivu o energetskoj učinkovitosti zgrada i Direktivu o energetskoj učinkovitosti, kao i osigurati njegovu pravilnu provedbu u državama članicama, kako bi se lakše postigli nacionalni ciljevi i nadopunile postojeće politike koje djeluju u skladu s okvirom za klimatsku i energetsku politiku do 2020.; poziva Komisiju da revidira zakonodavstvo EU-a u području energetske učinkovitosti kao što je utvrđeno u prilogu Okvirnoj strategiji energetske unije;

102.

ističe ulogu koju imaju oznake EU-a za energetsku učinkovitost u osnaživanju potrošača i pružanju potrošačima točnih, relevantnih i usporedivih informacija o energetskoj učinkovitosti proizvoda koji koriste energiju; ističe potrebu za revizijom oznake energetske učinkovitosti kako bi se potrošačima dodatno olakšalo donošenje odluka koje će doprinijeti energetskoj učinkovitosti te kako bi se potaknula proizvodnja energetski učinkovitih proizvoda;

103.

naglašava uspjeh i daljnji potencijal ekološkog dizajna u pogledu poboljšanja energetske učinkovitosti i energetske potrošnje proizvoda, čime se smanjuju troškovi energije i potrošnja kućanstava te emisije stakleničkih plinova; poziva Komisiju da uvede dodatne provedbene mjere, vodeći računa o širem planu za učinkovito korištenje resursima, te da revidira postojeće mjere radi osiguranja njihove prikladnosti;

104.

priznaje važnu ulogu koju lokalne vlasti, poduzeća i građani imaju u stvaranju energetske neovisnosti povećanjem energetske učinkovitosti s pomoću: boljeg planiranja gradova, razvoja internetskih te informacijskih i komunikacijskih tehnologija povezanih s energijom, uvođenja pametnih mreža, upravljanja energijom na strani potražnje, kogeneracije, infrastrukture alternativnih goriva i primjene toplinskih crpki, potrošnje energije iz vlastite proizvodnje i uvođenja, modernizacije i širenja centraliziranih sustava grijanja i hlađenja; naglašava potrebu za poticanjem građanskih inicijativa, kao što su projekti u vezi s energijom iz obnovljivih izvora u okviru zadruga ili zajednica, za jačanjem veze između građana i energetskih poduzeća, poticanjem korištenja aktivnijih i održivijih modela prijevoza, razvojem i provedbom rješenja za pametne gradove, uvođenjem distribucijske infrastrukture sa sigurnom budućnošću kao potporu ekološkoj mobilnosti u gradovima i promicanjem obnove, ali i izolacije zgrada, među ostalim i homogenom izolacijom; predlaže da se svi partneri u upravljanju na više razina okupe u operativnom sučelju koje će aktivno uključivati Sporazum gradonačelnika;

105.

smatra da je razrada financijskih instrumenata, sredstava i inovativnih modela za mobilizaciju javnih sredstava i iskorištavanje efekta poluge privatnih financija na lokalnoj, nacionalnoj, regionalnoj i europskoj razini u cilju podupiranja ulaganja u ključne sektore energetske učinkovitosti kao što je obnova zgrada apsolutni prioritet i da pritom treba voditi računa o posebnostima dugoročnih ulaganja; u tom pogledu naglašava ulogu Europske banke za obnovu i razvoj i Europskog fonda za strateška ulaganja (kojim upravlja Europska investicijska banka) i čvrsto zahtjeva da se u potpunosti uključe nacionalne razvojne banke; prepoznaje da se ti instrumenti trebaju popratiti ciljanom tehničkom pomoći; ističe potrebu da se osigura rentabilnost sustava energetske učinkovitosti u javnim zgradama; poziva Komisiju da pri razradi inicijative „pametno financiranje za pametne zgrade” razmotri sve navedene elemente;

106.

smatra da bi se različiti niz europskih fondova kojima se financiraju poboljšanja u energetskoj učinkovitosti trebao bolje usmjeriti i da bi se prioriteti trebali ponovno postaviti u cilju postizanja poboljšanja za ugrožene potrošače s niskim prihodima i rješavanja pitanja raspodjele poticaja između vlasnika zgrada i stanara ili među vlasnicima;

107.

poziva Komisiju da u suradnji s odgovarajućim industrijskim sektorima te nacionalnim, regionalnim i lokalnim dionicima, izdvoji najbolje prakse financiranja energetske učinkovitosti diljem EU-a i u inozemstvu te zatim uključi financiranje i inovativne mehanizme financiranja u fondove Europske banke za obnovu i razvoj, Europske investicijske banke i druge fondove EU-a;

108.

naglašava da je razvoj nove energetske kulture ključan za ostvarenje ciljeva energetske učinkovitosti i klimatskih ciljeva; poziva države članice da podignu razinu osviještenosti mlađih generacija s pomoću odgovarajućih obrazovnih modula u školama kako bi se razvili novi obrasci ponašanja među potrošačima energije;

109.

podsjeća na to da sporazum koji je Europsko vijeće postiglo u listopadu 2014. o „okviru za klimatsku i energetsku politiku do 2030.” sadrži predanost smanjenju domaćih emisija stakleničkih plinova za barem 40 % u odnosu na razine iz 1990., što je osnova za razvoj dimenzije energetske unije koja se tiče dekarbonizacije; napominje da je ta odluka također najambiciozniji doprinos međunarodnim klimatskim pregovorima u cilju postizanja obvezujućeg sporazuma o klimi na konferenciji Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama COP 21 koja će se održati u Parizu u prosincu 2015. godine;

110.

ističe potrebu da se na konferenciji COP 21 postigne sveobuhvatni, ambiciozni i obvezujući sporazum koji će obuhvaćati pouzdana jamstva kako bi se rast prosječne globalne temperature održao ispod 2 oC u odnosu na razine iz predindustrijskog razdoblja, zajedno s globalnim, čvrstim i zajedničkim sustavom transparentnosti i odgovornosti koji uključuje nadzor, obveze izvješćivanja te djelotvoran i učinkovit sustav sukladnosti; smatra da bi međunarodni klimatski režim za razdoblje nakon 2020. trebao sadržavati odredbe kojima bi se omogućile veće ambicije, podržali isplativi napori za ublažavanje rizika i pružile mogućnosti za očuvanje integriteta okoliša i održivog razvoja; ističe potrebu da najveći svjetski zagađivači pokažu čvrstu predanost smanjenju emisija; naglašava ključnu ulogu koju će u pogledu klime i energije imati diplomacija EU-a;

111.

podsjeća da ograničavanje povećanja globalne temperature za prosječno 2 oC nije jamstvo da će se izbjeći znatni negativni klimatski učinci; naglašava da je postupno ukidanje globalnih emisija ugljika do 2050., ili ubrzo nakon toga, nužno kako bi se svijet zadržao na troškovno učinkovitom putu prema smanjenju emisija u skladu s ciljem o zadržavanju porasta temperature ispod 2 oC;

112.

smatra da je razvoj obnovljivih izvora energije ključan za energetsku uniju uzimajući u obzir troškove energije; ističe ključnu ulogu koju energija iz obnovljivih izvora ima u EU-u za postizanje energetske sigurnosti i političke i ekonomske neovisnosti s obzirom da smanjuje potrebu za uvozom energije; ističe ključnu ulogu koju energija iz obnovljivih izvora ima za poboljšanje kvalitete zraka i otvaranje novih radnih mjesta i ostvarenje rasta; smatra da energija iz obnovljivih izvora osigurava sigurnu, održivu, konkurentnu i prihvatljivu energiju i da ima važnu ulogu u jamčenju vodeće uloge Europe u zelenom gospodarstvu i u razvoju novih industrija i tehnologija; ističe da bi u vezi s tim sadašnji model tržišta energije trebao biti dinamičniji i fleksibilniji kako bi se različiti izvori energije integrirali na tržište; upućuje na činjenicu da se su troškovi proizvodnje energije iz obnovljivih izvora posljednjih godina znatno smanjili; naglašava važnost razvoja prekogranične infrastrukture i jačanja istraživanja i inovacija za razvoj pametnih energetskih mreža i novih rješenja za skladištenje energije kao i fleksibilnih tehnologija proizvodnje za integraciju energije iz obnovljivih izvora;

113.

pozdravlja predanost Komisije nastojanju da Europsku uniju učini „vodećom u svijetu u području energije iz obnovljivih izvora”; poziva Komisiju da predstavi operativnu i funkcionalnu strategiju u tom smislu; poziva države članice i Komisiju da osiguraju transparentnost, konzistentnost, stabilnost i kontinuitet regulatornih okvira u području energije iz obnovljivih izvora te da izbjegavaju retroaktivne promjene ekonomskih uvjeta ulaganja kako bi ojačale povjerenje ulagača i doprinijele rentabilnom uvođenju energije iz obnovljivih izvora u svim regijama EU-a; naglašava potrebu za boljom koordinacijom potpornih sustava u skladu sa smjernicama Europske komisije o sustavima potpore za energiju iz obnovljivih izvora kako bi se izbjeglo moguće narušavanje tržišta i očuvala djelotvorna potpora za energiju iz obnovljivih izvora; naglašava da su za smanjenje emisija stakleničkih plinova ključni povoljni tržišni uvjeti za ulaganje u energetsku učinkovitost, obnovljive izvore energije i pametne infrastrukture; ističe da bi energetska unija trebala poboljšati tržišne instrumente za promicanje europskih izvora energije kao sredstvo kojim će se osigurati da se energetska tranzicija odvija na najisplativiji i za okoliš najprihvatljiviji način;

114.

naglašava da EU mora osigurati jednake uvjete za sve na unutarnjem planu u pogledu sustava nacionalnih subvencija i državnih potpora koji neće doprinositi nepoštenom jačanju vladajućeg položaja određenih tehnologija i operatora na tržištu u cilju transformacije naših energetskih sustava; u tom pogledu pozdravlja izvješće Komisije od 10. listopada 2014. o subvencijama i cijeni energije u EU-u te poziva Komisiju da svake godine ažurira to izvješće kako bi se moglo bolje utvrditi za koje su sektore i koja područja potrebna dodatna sredstva i koji su sektori suočeni s tržišnim poremećajima zbog subvencija;

115.

ističe potrebu za dokidanjem subvencija štetnih za okoliš, koje je hitno potrebno identificirati i postupno ukinuti, s obzirom na to da te subvencije predstavljaju rasipanje nedostatnih javnih sredstava i da se najprije koriste za potporu praksama koje zagađuju, a potom za sanaciju onečišćenja;

116.

naglašava da prelazak na konkurentno i održivo niskougljično gospodarstvo nudi znatne mogućnosti u smislu otvaranja novih radnih mjesta, inovacija, rasta i smanjenja troškova za energiju za poslovni sektor i kućanstva; međutim, prepoznaje da se te mogućnosti mogu ostvariti samo snažnom suradnjom Komisije, država članica, lokalnih i regionalnih tijela, građana i industrije koja će dovesti do najdjelotvornijih poticaja i regulatornih okvira; napominje da dobro upravljanje dekarbonizacijom ne smije dovesti do rasta troškova za energiju, energetskog siromaštva, deindustrijalizacije europskog gospodarstva ili rasta nezaposlenosti; stoga se ustrajno zalaže za aktivno uključivanje socijalnih partnera u rješavanje socijalnih posljedica prelaska na održivu energetsku uniju; naglašava da su EU-u potrebne politike na razini cijele Unije koje će istovremeno biti zasnovane na tržištu i tehnološki neutralne te uzimati u obzir cjelokupno mjerodavno zakonodavstvo i relevantne ciljeve EU-a te da treba postupati u skladu s njima s najnižim mogućim troškom za društvo;

117.

podsjeća da fotonaponska industrija mora biti u središtu europske industrijske politike kako bi se odgovorilo na zahtjeve rastućeg svjetskog tržišta u okolnostima u kojima se najveći dio fotonaponskih ćelija i modula danas proizvodi izvan Europske unije, uglavnom u Kini; ističe potrebu da EU bude u cijelosti dio tog novog ciklusa ulaganja kako bi zadržao svoju vodeću ulogu u istraživanju i razvoju, u proizvodnji strojeva i nekim drugim segmentima kao što su inverteri i balansiranje sustava te da ponovno uspostavi svoj vodeći položaj u proizvodnji opreme (ćelija i modula); smatra da bi si EU trebao zadati za cilj da do 2020. bude u mogućnosti da sam proizvede najmanje 20 % ćelija i modula za svoje tržište;

118.

prepoznaje korist od povećanja udjela energije iz obnovljivih izvora na tržištu toplinske energije, osobito kad je riječ o zgradama; ističe povećanu fleksibilnost infrastrukture i skladištenja toplinske energije za pojednostavljenu integraciju nestalnih izvora obnovljive energije skladištenjem energije u obliku topline; ponavlja da se energetska sigurnost može povećati razvojem centraliziranih sustava grijanja i hlađenja koji su idealno sredstvo integracije održive toplinske energije u gradove u velikim razmjerima jer oni mogu istovremeno isporučivati toplinsku energiju koja se dobiva iz cijelog niza izvora, a sami po sebi ne ovise o nekom određenom izvoru;

119.

poziva Komisiju da osigura da države članice propišu minimalne razine proizvodnje energije iz obnovljivih izvora na novim i obnovljenim zgradama i da projekti u vezi s energijom iz obnovljivih izvora imaju korist od brzih administrativnih postupaka i postupaka spajanja na mrežu, osobito provedbom članka 13. stavka 4. i članka 13. stavka 1. točke (f) Direktive 2009/28/EZ i članka 7. stavka 3. Direktive 2009/72/EZ; poziva Komisiju da pri reviziji postojećeg mjerodavnog zakonodavstva poveća broj zgrada opremljenih sustavima energije iz obnovljivih izvora, postavi zahtjev za administrativne postupke u skladu s mehanizmom „sve na jednom mjestu” za manje projekte u vezi s energijom iz obnovljivih izvora i za jednostavne postupke prijavljivanja za instalacije za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora isključivo za vlastitu potrošnju te da izradi okvir za inovativne mehanizme spajanja na mrežu i trgovinu uslugama mreže na razini distribucijske mreže;

120.

poziva Komisiju da donese strategiju za grijanje i hlađenje na razini EU-a u kojoj će se utvrditi sve mjere i sinergije koje su potrebne u sektoru stanovanja, poslovanja i industrije kako bi se ta ovisnost smanjila, pritom doprinoseći energetskim i klimatskim ciljevima EU-a, ostvarujući uštede energije, jačajući konkurentnost europskog gospodarstva, potičući rast i otvaranje novih radnih mjesta i promičući inovacije u sustavu; naglašava da bi se ta strategija za grijanje i hlađenje trebala pozabaviti sa svih pet dimenzija energetske unije;

121.

ističe da su hidroelektrane važan, obnovljiv i siguran domaći izvor energije i da predstavljaju 11 % cjelokupne proizvodnje električne energije u Europi; ističe da će stoga hidroelektrane i dalje imati važnu ulogu u proizvodnji i skladištenju električne energije te da će uvelike doprinijeti dekarbonizaciji europskog gospodarstva i smanjenju ovisnosti EU-a o inozemnim izvornima energije;

122.

poziva da se u skladu s komunikacijom Komisije o plavom gospodarstvu poseban naglasak stavi na energiju iz obnovljivih morskih izvora kao industriju s velikim potencijalom koja je doduše manje afirmirana od ostalih obnovljivih izvora energije;

123.

napominje da bi se integracijom sve većeg udjela domaćeg bioplina moglo pozitivno doprinijeti energetskoj sigurnosti; u tom kontekstu ističe potrebu da se u te svrhe zadrži postojeća plinska infrastruktura;

124.

napominje da bi se biomasom iz održivog šumarstva moglo doprinijeti postizanju klimatskih i energetskih ciljeva iz okvira za 2030. godinu;

125.

napominje da je trenutačna politika EU-a o biogorivima naveliko kritizirana jer njome nisu obuhvaćene emisije stakleničkih plinova povezane s neposrednim prenamjenama zemljišta koje se mogu osloboditi ako se postojeća poljoprivredna proizvodnja preusmjeri na neobrađenu zemlju, kako unutar, tako i izvan EU-a;

126.

smatra da održiv pristup ispunjavanju ciljeva energetske sigurnosti EU-a ne bi trebao dodatno povećati uporabu biogoriva uzgojenih na tlu te da su poboljšanje učinkovitosti goriva u vozilima, smanjenje potražnje za prijevozom, smanjenje intenzivnog uzgoja stoke, povećanje uporabe biogoriva iz otpada i ostataka koji ne uzrokuju dodatnu prenamjenu zemljišta bolje mogućnosti;

127.

iščekuje podršku projektima i ulaganjima kojima se iskorištava otpadni ugljik kao sirovina za kemikalije s niskim emisijama ugljika i napredna biogoriva (npr. uporabom mikroba koji nastaju u otpadnim plinovima bogatima ugljikom i postaju goriva i kemikalije kojima se zamjenjuju goriva i kemikalije iz fosilnih resursa (ili biogoriva prve generacije)), čime se smanjuju emisije i onečišćujuće tvari iz industrijskih postupaka kao što je proizvodnja čelika;

128.

ističe činjenicu da se u pravoj cirkularnoj ekonomiji otpad mora ponovno vratiti u gospodarstvo kao sirovina kako bi se dodana vrijednost proizvoda sačuvala što dulje pa stoga priprema za ponovnu uporabu i recikliranje imaju mnogo veći prioritet od spaljivanja; ističe činjenicu da mnoge države članice već imaju prekapacitiranost postrojenja za spaljivanje; ističe potrebu za boljim planiranjem i dijeljenjem informacija te potrebu za sprečavanjem učinka blokiranja; potiče Komisiju da uzme u obzir vezu između energetske unije i cirkularne ekonomije;

129.

podsjeća da su europska industrija i mala i srednja poduzeća veoma važna za europsko gospodarstvo i priznaje da bi konkurentnost europske industrije i mala i srednja poduzeća imala veliku korist od nižih troškova energije;

130.

ističe da inovacije i modernizacija u cilju veće energetske i resursne učinkovitosti industrijskih postupaka doprinose jačanju konkurentnosti industrije EU-a; ističe tehnološke inovacije u sektoru toplinske energije iz obnovljivih izvora koje bi mogle doprinijeti ograničenju uvoza, smanjenju troškova i povećanju uspješnosti sustava u kontekstu rješavanja potražnje za toplinskom energijom visokih temperatura u industrijskim sektorima; ističe da veliki izazov koji predstavljaju obnova i modernizacija zgrada u Europi stvara tržište za visokoperformantne građevne materijale, uređaje i opremu i da time proizvođačima i ugraditeljima u građevinskom sektoru u Europi pruža velike mogućnosti za inovacije i otvaranje novih radnih mjesta koja se ne mogu preseliti drugdje;

131.

napominje da postizanje klimatskih i energetskih ciljeva do 2030. mora biti obuhvaćeno industrijskom politikom država članica i da se pritom mora voditi računa o potrebi za reindustrijalizacijom; smatra da bi regulatorni okvir Europske unije i ciljevi njezine klimatske i energetske politike trebali biti usklađeni i dovesti do fleksibilnijeg i tržišno orijentiranog pristupa u cilju stvaranja otporne energetske unije i da se pritom moraju integrirati ciljevi klimatske politike do 2030. i ciljevi reindustrijalizacije kako bi nadopunili industrijsku politiku država članica;

132.

ističe da se djelotvornom primjenom inovacija u okviru istraživanja i tehnologije potiče vodeća uloga europske industrije i jača konkurentska prednost i komercijalna održivost europskog poslovnog sektora i industrije, otvaraju nova radna mjesta i istodobno doprinosi ostvarenju glavnih ciljeva energetske i klimatske politike EU-a, uključujući; smanjenje potražnje za energijom, sigurnost opskrbe, konkurentnost i održivi razvoj proizvodnje, distribucije, prijevoza i potrošnje energije, borbu protiv energetskog siromaštva, ciljeve EU-a u pogledu emisija stakleničkih plinova, obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti i iskorištavanju europskih izvora energije na najbolji mogući način;

133.

poziva Komisiju da očuva konkurentnost industrije s intenzivnom potrošnjom energije i da se pobrine za dugoročnu sigurnost planiranja za ulaganja u industriji, što će biti odraz nastojanja Komisije da udio industrije u BDP-u poraste na 20 % do 2020.;

134.

ističe ključnu ulogu sustava trgovanja emisijama kao isplativog tržišnog alata za dekarbonizaciju europskog energetskog sustava i za postizanje ciljeva koje je EU postavio u pogledu smanjenja emisija do 2030. i nakon toga; ističe da bi uz pričuvu za tržišnu stabilnost trebalo provesti i strukturnu reformu sustava trgovanja emisijama za razdoblje nakon 2020., kojim će se uzeti u obzir ciljevi za smanjenje emisija CO2 do 2030. i koji će, sve dok se u drugim velikim gospodarstvima ne poduzmu usporedive mjere, sadržavati konkretne i usklađenije mjere na razini EU-a o premještanju proizvodnje;

135.

poziva Komisiju da dodatno razmotri problem neizravnih troškova ugljika i njihov utjecaj na cijene električne energije u državama članicama i udio u tim cijenama;

136.

naglašava da bi prihode od sustava trgovanja emisijama trebalo posebno iskoristiti za potporu inovacijama s niskim razinama emisija CO2, energetske učinkovitosti i drugih mjera za smanjenje emisija CO2;

137.

prepoznaje da bi europske učinkovite tehnologije povezane s energijom, kao što je kogeneracija, uvelike doprinijele energetskoj sigurnosti EU-a i ostvarenju ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova; u tom smislu smatra da energetska unija mora odražavati pravo država članica da se koriste svim sigurnim i održivim niskougljičnim izvorima energije kojima raspolažu;

138.

prepoznaje da je struktura potrošnje energije prvenstveno u nadležnosti država članica, no prima na znanje zabrinutost javnosti zbog hidrauličnog frakturiranja i posljedica koje bi ta tehnologija mogla imati za klimu, okoliš i javno zdravlje kao i za ostvarenje dekarbonizacije kao dugoročnog cilja EU-a; osim toga, prepoznaje da ograničen potencijal nekonvencionalnih goriva za doprinos zadovoljavanju buduće potražnje za energijom u EU-u zajedno s visokim troškovima ulaganja i eksploatacije te trenutačno niskim svjetskim cijenama nafte znači da je upitno može li hidraulično frakturiranje biti održiva tehnologija za Europsku uniju; smatra da se zabrinutost javnosti mora riješiti na ispravan način i da bi sve aktivnosti hidrauličnog frakturiranja trebale biti u skladu s najvišim standardima u području klime, okoliša i javnog zdravlja; poziva države članice koje namjeravaju primjenjivati hidraulično frakturiranje da poštuju preporuku Komisije iz 2014. o minimalnim načelima u pogledu istraživanja i proizvodnje ugljikovodika (poput plina iz škriljevca) primjenom postupka hidrauličnog frakturiranja s pomoću velikog volumena fluida;

139.

poziva Komisiju i države članice da aktivno provedu zatvaranje zastarjelih energetskih postrojenja, energetskih postrojenja koja veoma zagađuju okoliš ili su nesigurna između ostalog i radi smanjenja trenutačne prekapacitiranosti tržišta;

140.

poziva Komisiju da poboljša uvjete za uvođenje vezivanja i skladištenja ugljika; smatra da bi vezivanje i skladištenje ugljika moglo doprinijeti prelasku na niskougljično energetsko tržište i da bi moglo imati važnu ulogu u spajanju različitih ciljeva energetske unije u pogledu raznolike i sigurne opskrbe energijom kojom se istodobno postiže smanjenje emisija stakleničkih plinova koje je nužno za ostvarenje ciljeva u okviru Plana za 2050. EU-a;

141.

smatra da će se tehnologije dekarbonizacije kao što su vezivanje i skladištenju ugljika te vezivanje i uporaba ugljika trebati dalje razvijati i poboljšavati uz pomoć znatnog napora u istraživanju i inovacijama, kako bi se osigurala dostupnost takvih tehnologija koje smanjuju, ili čak neutraliziraju, ekološki otisak fosilnih goriva koja još predstavljaju više od 40 % trenutačne proizvodnje energije u EU-u i koja će vjerojatno ostati važan izvor energije u budućnosti;

142.

poziva Komisiju da uspostavi inovacijski fond NER400 koji bi trebao podupirati niskougljične demonstracijske projekte, nadovezujući se na program NER300 za vezivanje i skladištenju ugljika i energiju iz obnovljivih izvora, ali koji će obuhvaćati i niskougljične inovacije u industrijskim sektorima;

143.

napominje da je 2014. udio nuklearne energije u strukturi potrošnje električne energije u EU-u iznosio 27 % te više od pola u sveukupnoj niskougljičnoj energiji u EU-u i da će se do 2050. zatvoriti 130 od 132 nuklearna postrojenja, što će rezultirati velikom neravnotežom u niskougljičnoj proizvodnji osnovne količine energije u strukturi potrošnje električne energije u EU-u; prepoznaje da su neke države članice odabrale napuštanje nuklearne energije, dok neke druge razmatraju razvoj novih projekata nuklearnih postrojenja kako bi postigle svoje nacionalne energetske i klimatske ciljeve te energetske i klimatske ciljeve EU-a, te poziva Komisiju da osigura da EU pruži okvir koji će državama članicama koje to žele omogućiti da ostvare nove projekte nuklearne energije u okviru pravila unutarnjeg tržišta EU-a i tržišnog natjecanja;

144.

napominje da je nuklearna energija jedan od najvažnijih elemenata europskog energetskog sustava s obzirom na to da omogućuje smanjene emisija CO2 i istodobno smanjenu ovisnost o uvozu, osigurava stabilnu proizvodnju električne energije koja može opsluživati unutarnje tržište i čini stabilnu osnovu za energetski sustav u kojem će se postupno uvoditi energija iz obnovljivih izvora;

145.

poziva države članice koje postupno ukidaju nuklearnu energiju da se pobrinu za to da se ona zamijeni načinom proizvodnje energije koji može razmjerno doprinijeti opskrbi energijom i stabiliziranju zajedničkog sustava proizvodnje i distribucije;

146.

smatra da je, bez obzira na činjenicu da države članice trebaju same odlučivati o vlastitoj strukturi potrošnje energije i da svaka država članica sama treba odlučivati o tome kako će provoditi dekarbonizaciju svojeg gospodarstva, nužno usklađivanje politika i tehnološkog napretka na razini EU-a kako bi se postigli klimatski i energetski ciljevi Europe i država članica; prepoznaje da su u nekim područjima najdjelotvornije politike na razini EU-a, dok je u drugim područjima ključna uska suradnja i usklađivanje između država članica; prepoznaje da je za uspjeh takvog usklađivanja nužan snažan i pouzdan proces upravljanja;

147.

poziva Komisiju da iznese prijedloge o uspostavljanju Fonda za modernizaciju, koji bi trebao imati stroge kriterije i smjernice kako bi se zajamčilo da financiranje bude usmjereno na projekte istinski posvećene energetskoj modernizaciji, a odabirali bi se oni projekti koji se temelje na tehnološki neutralnom pristupu i koji su provjereno usklađeni s postizanjem ciljeva EU-a o stakleničkim plinovima do 2030.;

148.

ističe da bi EIB trebao sudjelovati u izradi spomenutih kriterija i smjernica za Fond za modernizaciju;

149.

poziva Komisiju i države članice da osiguraju da se pri razvoju energetske unije zajamči zaštita okoliša i klime, bolja kvaliteta zraka, smanjena ovisnost o energiji iz uvoza, biološka raznolikost, zaposlenost i konkurentnost europske industrije na temelju tehnoloških inovacija i vodstva;

150.

ističe da energija mora biti pristupačna za sve građane EU-a; smatra da bi se sprječavanjem nepotrebne potrošnje s pomoću veće učinkovitosti, bolje međupovezanosti, jače integracije tržišta i ulaganja u održivu energiju, osobito u zgradama, mnogim kućanstvima omogućio pristup, po jednakim uvjetima, jedinstvenom, održivom, konkurentnom i sigurnom energetskom tržištu te pružila zaštita od energetskog siromaštva kojim je 2012. bio pogođen svaki četvrti građanin EU-a; poziva Komisiju da predstavi komunikaciju o energetskom siromaštvu u Europi koja će sadržavati definiciju i pokazatelje energetskog siromaštva, s priloženim akcijskim planom za borbu protiv njega;

151.

procjenjuje da više od 30 % konačne potrošnje energije u Europi otpada na promet te da 94 % prometa ovisi o naftnim proizvodima; stoga smatra da energetski sustav s čistijom energijom koji ima jasnu poveznicu s dekarbonizacijom prometnog sektora treba biti temelj okvirne strategije za otpornu energetsku uniju s dalekovidnom politikom u vezi s klimatskim promjenama; naglašava da je kombiniranje mjera za promicanje energetske učinkovitosti i energije iz obnovljivih izvora s onima za razvoj inovativnih tehnologija proizvodnje energije od presudne važnosti za ostvarenje ekološki održive strukture potrošnje energije u europskom prometnom sustavu; smatra da treba poticati korištenje raznovrsnih obnovljivih izvora energije, uključujući ukapljeni prirodni plin za teška teretna vozila i u pomorskom sektoru; potiče Komisiju da, prema potrebi, iznese prijedloge za ukidanje poreznih subvencija koje su štetne za okoliš; potiče na podupiranje istraživanja i inovacija usmjerenih na pronalaženje tehnološki boljih rješenja za mobilnost, ali i rješenja u području popratnih tehnologija i politika;

152.

primjećuje da dekarbonizacija prometnog sektora podrazumijeva integraciju mjera u više politika u područjima energetike, prometa, trgovine te istraživanja i inovacija; naglašava važnost usklađenosti pristupa među državama kako bi se spriječila nacionalna rascjepkanost i naglašava potrebu da se uspostave standardi i uvjeti interoperabilnosti koji bi europskim poduzećima omogućili da iskoriste tržišne prilike;

153.

napominje da su poboljšani standardi učinkovitosti vozila i goriva ključni i za smanjenje ovisnosti EU-a o nafti i za smanjenje emisija stakleničkih plinova te stoga poziva industriju, države članice i Komisiju da nastave sa svojim naporima na tom području i da ih ubrzaju jamčeći time da, u svjetlu nedavnih skandala, testiranje emisija nije samo precizno, već da također odražava stvarne uvjete u vožnji; poziva Komisiju da za razdoblje nakon 2020. revidira standarde emisije CO2 za automobile i kombije; međutim, napominje da su dugoročno rješenje za smanjenje emisija iz prometa te jamčenje smanjenja potražnje za energijom i diversifikacije opskrbe alternativna goriva, elektrifikacija s pomoću električne energije iz obnovljivih izvora i promicanje održivijih načina prijevoza;

154.

podržava sveobuhvatni paket mjera o cestovnom prometu kojim se promiče učinkovitiji okvir za utvrđivanje cijena infrastrukture i primjena inteligentnih interoperabilnih prometnih rješenja; ističe da se energetska učinkovitost može poboljšati podupiranjem digitalizacije i korištenja inteligentnih prometnih sustava te razvijanjem inovativnih usluga u prometu; poziva na izradu strategije istraživanja i inovacija u prometnom sektoru usmjerene prema budućnosti; podržava razvoj planova za održivu urbanu i ruralnu mobilnost kojima je cilj smanjenje prometnog zagađenja, zakrčenosti, buke i prometnih nesreća; smatra da bi se tim planovima trebale nastojati ukloniti nejednakosti u smislu korisnika s invaliditetom i troškova;

155.

pozdravlja preusmjeravanje na najodrživije i energetski najučinkovitije načine prijevoza i prometne putove poput željeznice, pomorskog prometa na kraće relacije, unutarnje plovidbe i pomorskog prometa na način da ih se učini konkurentnijima i učinkovitijima u smislu smanjenja emisija CO2; u tom smislu ističe važnost intermodalnosti;

156.

poziva Komisiju da izradi sveobuhvatnu strategiju cestovnog prometa u okviru dekarbonizacije prometnog sektora i da podrži jačanje napora u razvoju i primjeni električne mobilnosti u cestovnom prometu;

157.

ističe da će uvođenje električnih vozila predstavljati znatno opterećenje za proizvodnju električne energije i traži da se u tom pogledu procijene trenutni proizvodni kapaciteti;

158.

poziva Komisiju da revidira sustav oznaka za potrošnju goriva i razinu emisija CO2 za osobne automobile kako bi se potrošačima osiguralo pružanje točnijih i relevantnijih informacija o emisijama CO2 i potrošnji goriva koje se mogu lakše usporediti kako bi se potrošače potaknulo da odabiru automobile koji su energetski najučinkovitiji i kako bi se proizvođače potaknulo na poboljšanje energetske učinkovitosti njihovih vozila i kako bi se povećala energetska sigurnost;

159.

inzistira na tome da Komisija ubrza uvođenje izmijenjenog ciklusa ispitivanja kako bi se zajamčilo da emisije CO2 i drugih onečišćujućih tvari iz vozila odražavaju emisije u stvarnim uvjetima vožnje;

160.

poziva Komisiju da ubrza integraciju naprednih tehnologija u inovativan željeznički promet predlaganjem inicijative za prelazak na željeznice, što može imati ključnu ulogu u čistom javnom prometu;

161.

podsjeća na to da je međunarodni pomorski promet i dalje isključen iz obveza za smanjenje emisija stakleničkih plinova iako bilježi veliku stopu porasta prometa; poziva Komisiju da predstavi zakonodavni prijedlog o ciljevima smanjenja stakleničkih plinova za međunarodni pomorski promet, osim ako se do kraja 2016. ne dogovore obvezujuće mjere u okviru Međunarodne pomorske organizacije;

162.

naglašava potrebu za boljom usklađenošću prometne strategije, strategije za grijanje i hlađenje te strategije za dekarbonizaciju energetskog sektora; poziva Komisiju da iznese obuhvatne planove za smanjenje emisija CO2 iz prometnog sektora i sektora grijanja i hlađenja, uzimajući u obzir, među ostalim, činjenicu da bi se čista i jeftina energija proizvedena iz različitih obnovljivih izvora energije, ako bi bila dostupna u velikim količinama, mogla koristiti za punjenje električnih vozila i za uređaje za grijanje i hlađenje;

163.

ističe potrebu da se prednost pri financiranju sredstvima EFSU-a da prometnim projektima koji omogućuju tehnološki prelazak na čist i održiv prometni sustav; naglašava da bi u okviru drugih instrumenata za financijsku potporu dostupnih na razini EU-a prednost trebalo dati ulaganju u infrastrukturu za intermodalnost, željeznice, pomorski promet i unutarnje plovne putove;

164.

potiče Komisiju da u svoj rad na usklađivanju kriterija za certificiranje održivog turizma uvrsti kriterij koji se odnosi na korištenje energije iz obnovljivih izvora kao i kriterij o smanjenju emisija CO2 u skladu s ciljevima EU-a;

165.

poziva Komisiju da pojača napore kako bi se bolje iskoristili europski energetski resursi i smanjio utjecaj na okoliš u cilju ostvarenja održivog gospodarskog rasta, otvaranja novih radnih mjesta, industrijske konkurentnosti te osobito dugoročnih klimatskih i energetskih ciljeva EU-a;

166.

ističe da se u tom pogledu moraju potpuno iskoristiti sve mogućnosti financiranja EU-a u cilju promicanja sigurnih i održivih niskougljičnih tehnologija proizvodnje energije, energetske učinkovitosti, energije iz obnovljivih izvora, pametnih mreža, decentralizirane proizvodnje, fleksibilne proizvodnje, skladištenja električne energije i elektrifikacije prometnog sustava; poziva Komisiju da uloži pojačane napore u istraživanje i uvođenje takvih tehnologija kako bi ostvarila svoje ciljeve za 2020., 2030. i dugoročnije ciljeve, te da poveća energetsku sigurnost i doprinese lakšem gospodarskom oporavku; očekuje da će se u reviziji programa za istraživanje Obzor 2020. sredinom njegova provedbenog razdoblja odraziti ti prioriteti; podsjeća da je energetski izazov u okviru programa Obzor 2020. osmišljen kako bi doprinio prelasku na pouzdan, održiv i konkurentan energetski sustav čiji su glavni prioriteti navedeni u okviru naslova „energetska učinkovitost”, „niskougljične tehnologije” i „pametni gradovi i zajednice”; podsjeća da se najmanje 85 % sredstava za energetski izazov iz proračuna programa Obzor 2020. treba utrošiti na područja bez fosilnih goriva, u okviru čega se najmanje 15 % proračunskih sredstava za energetski izazov treba utrošiti na aktivnosti poticanja iskorištavanja tehnologija proizvodnje energije iz obnovljivih izvora i energetske učinkovitosti;

167.

smatra da pojačano ulaganje napora u razvoj takvih tehnologija može donijeti značajnu dugoročnu korist u smislu isplative dekarbonizacije, smanjenja troškova proizvodnje i smanjene potražnje za energijom i time povećati konkurentnost industrije;

168.

napominje da Europa ima vodeću poziciju u području tehnologije vjetroelektrana, električnih vodova, razvoja i usluga mreže te gradskih prometnih sustava; žali zbog toga što je ta vodeća pozicija ugrožena i poziva Komisiju da poduzme hitne mjere kako bi Europa zadržala svoju vodeću poziciju;

169.

potiče Komisiju da razvije inicijativu u vezi s vodećom svjetskom pozicijom EU-a u tehnologiji i inovacijama na području energije iz obnovljivih izvora i niskougljične proizvodnje energije, uključujući energiju valova, plutajuće solarne tehnologije i biogoriva proizvedena od algi, te da potiče javno i privatno istraživanje, razvoj i inovacije u tim područjima;

170.

poziva države članice i Komisiju da nastoje ostvariti bolje međudjelovanje i usklađivanje nacionalnih i europskih istraživačkih projekata, osobito onih u području energije, prometa, informacijske i komunikacijske tehnologije i građevinarstva, kako bi bili sigurni da prednost imaju zajednički izazovi kao što je povećanje energetske učinkovitosti koje se postiže ne samo usmjeravanjem na sektor grijanja, nego i na sektor hlađenja, promicanje energije iz obnovljivih izvora malih razmjera, smanjenje emisija stakleničkih plinova kao i povećanje energetske sigurnosti i razvoj novih obnovljivih izvora energije, te kako bi se maksimalno povećalo korištenje novih tehnologija na tržištu;

171.

naglašava dodanu vrijednost integriranja informacijske i komunikacijske tehnologije u energetski sustav i poziva Komisiju da uvede zajedničke standarde za pametne mreže na razini prijenosnog sustava, da osigura stabilnu opskrbu i slobodan protok energije preko granica i doprinese energetskoj sigurnosti te da na razini distribucijskog sustava osigura sigurnost opskrbe za lokalne zajednice, gradove i regije; u tom pogledu ističe ulogu koju razvijanje pametnijih energetskih mreža i novih objekata za skladištenje energije može imati u povećanju razine obnovljivih izvora energije;

172.

prepoznaje da pametna brojila uvelike doprinose uslugama distribucijske mreže; ističe da potrošači moraju ostati krajnji vlasnici svojih podataka i da bi podaci koji se prenose operatorima distribucijskog sustava i drugim tržišnim operatorima trebali biti anonimni kako bi se potpuno zaštitilo pravo na privatnost;

173.

smatra da je daljnji razvoj unutarnjeg energetskog tržišta suštinski povezan s jedinstvenim digitalnim tržištem; poziva Komisiju da maksimalnim povećanjem mogućnosti pristupa potrošača energetskim uslugama preko digitalnih platformi i razvojem unutarnjeg energetskog tržišta koje je konkurentnije, transparentnije i integrirano u digitalno gospodarstvo promiče vezu između energetske unije i jedinstvenog digitalnog tržišta;

174.

poziva Komisiju i države članice da pojačaju sigurnost sektora informacijske tehnologije i zaštitu kritične energetske infrastrukture koja omogućuje ključne potrošačke usluge, osobito u pogledu razvoja industrijske proizvodnje i jačanja uloge informacijske i komunikacijske tehnologije u energetskom sektoru; u tom pogledu naglašava važnost donošenja i pravovremene provedbe Direktive o mrežnoj i informacijskoj sigurnosti kako bi se očuvala visoka razina mrežne i informacijske sigurnosti kritične infrastrukture;

175.

ističe da bi države članice u okviru programa Obzor 2020. kao prioritet trebale postaviti snižavanje troškova održivih, sigurnih i manje razvijenih tehnologija proizvodnje energije, osobito tehnologija koje doprinose globalnom smanjenju emisija stakleničkih plinova i ostvarenju ciljeva EU-a do 2030.; poziva i Komisiju i države članice da osiguraju jasan pravni i strateški okvir te mogućnosti financiranja za inicijative istraživanja i razvoja i uvođenje projekata koji pomažu Europskoj uniji da ostvari svoje klimatske, energetske i ekološke ciljeve i poveća gospodarsku konkurentnost; pozdravlja usvajanje Strateškog plana za energetske tehnologije od strane Komisije; ističe da bi se istraživanje i razvoj kao i inovacije trebali usmjeriti na sistemsko integriranje različitih rješenja koja su već dostupna ili su u fazi razvoja, umjesto na pojedinačne sektore i tehnologije neovisno jedno o drugom;

176.

uviđa da je napredak u ekološki prihvatljivim i troškovno isplativim inovacijama i istraživanju i razvoju također ključan za buduću konkurentnost EU-a, uključujući europsku industriju;

177.

poziva Komisiju da izradi jasan nacrt različitih instrumenata u vezi s fondovima i financiranjem, kao što su program InvestEU, Povezivanje Europe (projekti od zajedničkog interesa), fondovi za istraživanje i razvoj, strukturni i investicijski fondovi, instrumenti financiranja pametnih mreža (ERA-Net Plus), program Obzor 2020. (H2020), Europska investicijska banka (EIB), Europski energetski program za oporavak (EEPR), Instrument za povezivanje Europe – Energetika (CEF-E), NER 300, Istraživački fond za ugljen i čelik (RFCS) i Eurogia+, te da razjasni pravila o ispunjavanju uvjeta za svaki od tih programa;

178.

podsjeća da se 6 000 europskih gradova obvezalo da će predvoditi energetsku tranziciju, osobito na osnovi Sporazuma gradonačelnika; poziva Komisiju da sasvim pokrene tu mrežu kao i druge inicijative kao što su Pametni gradovi i zajednice i Energy Cities te da im pruži financijske i ljudske resurse kako bi se dalje razvijale; smatra da bi potpisnici Sporazuma gradonačelnika trebali imati prvenstvo pristupa sredstvima europskih fondova;

179.

ističe da su strategije aktivnog obrazovanja/osposobljavanja i razvoja vještina od temeljne važnosti kod prelaska na održivo i resursno učinkovito gospodarstvo; poziva države članice da uvedu ciljane programe osposobljavanja i obrazovanja građana te da potiču obrazovanje u lokalnim zajednicama koje će promicati smanjenje potražnje za energijom i proizvodnju energije iz obnovljivih izvora; ističe da je za uspjeh energetske unije potreban jednak pristup početnom kao i cjeloživotnom obrazovanju i osposobljavanju kao osnovnom načinu da odgovori na okolnosti koje se mijenjaju i težnje građana, s jedne strane, te potrebe tržišta rada, s druge strane; podsjeća da su neophodni programi osposobljavanja i unaprjeđenja vještina koji će radnicima omogućiti da potpuno iskoriste potencijal razvoja energije iz obnovljivih izvora u otvaranju održivih radnih mjesta u lokalnoj zajednici;

180.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i ugovornim stranama energetske zajednice.

24.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 399/48

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije pod naslovom „Ostvarenje cilja od 10 % elektroenergetske interkonekcije” (COM(2015)0082),

—

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 15. i 16. ožujka 2002.,

—

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 20. i 21. ožujka 2014.,

—

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 23. i 24. listopada 2014.,

—

uzimajući u obzir desetogodišnji plan razvoja mreže ENTSO-E iz 2014.,

—

uzimajući u obzir Madridsku deklaraciju sa sastanka na vrhu o energetskim interkonekcijama na kojem su sudjelovali Španjolska, Francuska, Portugal, Europska komisija i EIB od 4. ožujka 2015.,

—

uzimajući u obzir Instrument za povezivanje Europe (CEF) (Uredba (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013.),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2015. o Europskom fondu za strateška ulaganja, Europskom savjetodavnom centru za ulaganja i Europskom portalu projekata ulaganja i o izmjeni uredaba (EU) br. 1291/2013 i (EU) br. 1316/2013,

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0330/2015),

1.

pozdravlja komunikaciju i strategiju Komisije kao pozitivan korak prema postizanju cilja od 10 % elektroenergetske interkonekcije i prema boljem funkcioniranju unutarnjeg tržišta električne energije u EU-u;

2.

uviđa da su obnovljiva energija, veća energetska učinkovitost i održiv energetski miks koji dovode do energetskih ušteda i unutarnjeg energetskog tržišta sa slobodnim protokom energije važni načini postizanja stabilnog, sigurnog, neovisnog, uključivog, transparentnog i konkurentnog energetskog sustava za EU, zahvaljujući kojem se otvaraju visokokvalitetna radna mjesta i postiže boljitak u održivom gospodarstvu okrenutom prema budućnosti; ističe činjenicu da su za razvoj takvog sustava potrebni viša razina elektroenergetske interkonekcije, pametne mreže i novi tržišni model; smatra da bi uspostava tog sustava i kraj energetskih otoka trebali biti glavni politički prioriteti energetske unije;

3.

uviđa da je elektroenergetska interkonekcija jedan od ključnih preduvjeta za dovršenje integriranog unutarnjeg tržišta električne energije koje će, ako bude dobro osmišljeno, doprinijeti postizanju naših klimatskih ciljeva, uključujući cilj EU-a da preuzme vodeću ulogu u području obnovljive energije, i poboljšanju geopolitičkog položaja EU-a zahvaljujući većoj energetskoj sigurnosti i neovisnosti, te će smanjiti energetsku izolaciju i mogućnosti poremećaja u energetskom sustavu; ističe da se i elektroenergetski interkonektori također trebaju rješavati, planirati i realizirati uz snažnu koordiniranu regionalnu suradnju, poštujući ovlasti nacionalnih tijela da odrede energetski miks uz poštovanje dugoročnih klimatskih i energetskih ciljeva EU-a;

4.

ističe činjenicu da korist od znatnog povećanja interkonekcije europske mreže uvelike nadilazi gospodarsku i geopolitičku dimenziju; to je strateško načelo koje bi trebalo rezultirati otpornijom i jačom mrežom, bolje pripremljenom na razne vrste preinaka i poremećaja; također omogućava da se sve veći udio energije iz obnovljivih izvora učinkovito integrira u europsku mrežu;

5.

podsjeća da je zbog činjenice da informacijske i komunikacijske tehnologije imaju sve veću ulogu u elektroenergetskim mrežama sigurnost elektroenergetskog sustava sve osjetljivija na cyber prijetnje; poziva Komisiju da procijeni sigurnosne rizike za elektroenergetski sustav i, ako se pokaže potrebnim, izradi akcijski plan kako bi ih suzbila;

6.

ističe da bi u potpunosti integrirano unutarnje tržište električne energije olakšalo trgovinu električnom energijom i usluge za uravnoteženje te povećalo sigurnost i smanjilo promjenjivost cijena električne energije u korist građana i konkurentnosti europske industrije i poduzeća u globalnom gospodarstvu, s obzirom na to da se procjenjuje da bi europski potrošači do 2030. godišnje mogli uštedjeti između 12 i 40 milijardi EUR;

7.

napominje da bi prema Europskoj mreži operatora prijenosnih sustava za električnu energiju (ENTSO-E) ulaganja u projekte potrebne interkonekcije koji su od paneuropske važnosti do 2030. mogla doseći iznos od 150 milijardi EUR, te sa zanimanjem prima na znanje da bi se tim ulaganjem u interkonekciju cijene električne energije mogle sniziti za najmanje 2 EUR/MWh i da bi zahvaljujući tim ulaganjima Europa velik dio svojih potreba za električnom energijom mogla zadovoljiti iz obnovljivih izvora energije; podsjeća da od unutarnjeg tržišta električnom energijom svi potrošači u EU-u moraju imati koristi; traži od mjerodavnih institucija da kontroliraju da kućanstva, MSP-ovi i drugi mali potrošači doista ostvaruju korist, a ne da ona bude ograničena samo na veleprodajne cijene;

8.

naglašava da bi se pri postupnom ukidanju reguliranih cijena energije trebala uzeti u obzir stvarna razina tržišnog natjecanja; nadalje, napominje da bi se strategijom energetske unije potrošačima trebao zajamčiti pristup priuštivim, sigurnim i održivim cijenama energije;

9.

uviđa da je cilj od 10 %, koji bi se trebao ostvariti do 2020., važan cilj i značajan korak u pravom smjeru; izražava žaljenje zbog toga što dvanaest država članica, uglavnom one na vanjskim granicama EU-a, nije ostvarilo cilj od 10-postotne elektroenergetske interkonekcije, zbog čega su te države u velikoj mjeri izdvojene iz unutarnjeg tržišta električne energije; stoga naglašava da bi trebalo poduzeti više kako bi se onim državama članicama čija niska razina interkonekcije sprečava dovršenje unutarnjeg tržišta električne energije pomoglo da postignu taj cilj; smatra, međutim, da sam po sebi taj cilj od 10 % nije uvijek odraz stanja na tržištu i da nije utvrđen na temelju znanstvenih dokaza; podsjeća da je cilj od 10 % prvotno utvrđen 2002. na temelju instaliranih kapaciteta proizvodnje električne energije koji su postojali u to vrijeme; uviđa da, iako je cilj od 10 % važan, on ne opisuje ni kvantitetu tokova električne energije ni kvalitetu, primjerice u pogledu raspoloživosti postojeće infrastrukture za interkonekcije ili postojećih nacionalnih infrastruktura među interkonektorima; stoga smatra da jedinstven cilj interkonekcije temeljen na instaliranim kapacitetima proizvodnje energije sam za sebe nije primjeren za sve države članice; stoga je uvjeren da je u srednjoročnom razdoblju, a svakako do 2030., potrebno postaviti dodatne ambiciozne ciljeve interkonekcije temeljene na dokazima koje će dogovoriti regije; smatra da bi te ciljeve trebalo odrediti na temelju niza parametara; poziva Komisiju da što prije pokrene tehničku raspravu o tim parametrima; naglašava da je uz taj kvantitativni cilj nužno ostvariti i otvoren pristup i dostupnost interkonektora kako bi se nadvladale preostale prepreke funkcioniranju europskog tržišta električne energije; apelira na Komisiju, Agenciju za suradnju energetskih regulatora (ACER) i nacionalne regulatore da se pobrinu za transparentnost i pomno praćenje dostupnosti interkonektora kako bi se spriječila pojava uskih grla koja otežava funkcioniranje tržišta električne energije i kako bi se zajamčio siguran rad elektroenergetskog sustava;

10.

primjećuje da ograničeni prijenosni kapacitet primjerice u operativnom području Nord Pool Spota prouzročuje regionalne razlike u cijenama unatoč činjenici da te zemlje znatno premašuju cilj interkonekcije;

11.

napominje da bi učestala zagušenost prijenosnih mreža mogla biti povezana s prekograničnim vodovima, ali bi također mogla biti rezultat slabih, zastarjelih unutarnjih mreža i ograničene dostupnosti nacionalnih mreža; naglašava da je jačanje nacionalnih mreža nužno za potpuno iskorištavanje kapaciteta interkonekcije; ustraje u tome da bi trebalo primijeniti holistički pristup pri ocjenjivanju potrebe za jačanjem/nadogradnjom prekograničnih i nacionalnih veza, u cilju maksimalnog iskorištavanja postojećih interkonekcijskih vodova i kapaciteta postojeće nacionalne infrastrukture;

12.

ističe ulogu Komisije u okviru trećeg energetskog paketa da štiti odvojeno i dostupno tržište električne energije i pospješuje decentralizirani energetski sustav u kojem države članice manjim dobavljačima, posebno proizvođačima-potrošačima koji koriste obnovljive izvore energije, omogućuju pristup mreži u skladu s poštenim tržišnim pravilima i najboljim praksama za potrošnju samostalno proizvedene energije;

13.

napominje da naše energetsko okruženje postaje sve decentraliziranijim s obzirom na sve veću važnost proizvođača-potrošača energije; stoga ističe važnost dobro dizajnirane prijenosne i distribucijske pametne mreže; naglašava sve veću i ključnu ulogu operatora distribucijskog sustava kao tržišnih igrača budući da je velika većina postrojenja za dobivanje energije iz obnovljivih izvora povezana s distribucijskim mrežama; u tom pogledu ističe da je pri rješavanju problema uskog grla u mreži potrebna temeljita procjena kojom će se utvrditi optimalna kombinacija aktivnosti s obzirom na konkretnu situaciju, uključujući izgradnju novih prijenosnih vodova, razvoj lokalnih pametnih mreža i integriranje učinkovitosti i fleksibilnosti u sustav;

14.

ističe da se korist od povećanja razine interkonekcije ne može ostvariti bez visoke razine povezanosti tržišta i operatora prijenosnih sustava; poziva Komisiju da učini sve što je potrebno kako bi spriječila da se to povezivanje odvija na razini grupiranja država članica i potaknula povezivanje na razini EU-a, pri čemu bi bile uključene sve države članice i susjedne zemlje, posebno zemlje koje sudjeluju u europskoj politici susjedstva;

15.

podsjeća da projekte od zajedničkog interesa ocjenjuju regionalne skupine koje je osnovala Komisija i čiji su članovi predstavnici država članica, nacionalnih regulatornih tijela, operatora elektroenergetskih transmisijskih sustava i promotora projekata, mreže ENTSO-E, ACER-a, Komisije i drugih ključnih dionika;

16.

naglašava činjenicu da popis projekata od zajedničkog interesa treba sastaviti na transparentniji način uz više odgovornosti; napominje da mreža ENTSO-E, operatori prijenosnih sustava i promotori projekata imaju dominantnu ulogu u izradi usklađene metodologije za analizu troškova i koristi, u pripremi desetogodišnjih planova za razvoj mreže i mrežnih kodova te u procjeni troškova i koristi svakog projekta; podsjeća da je potrebno provesti cjelovite procjene koje obuhvaćaju gospodarske i socijalne učinke te učinke na okoliš; u tom kontekstu traži od Komisije da se pobrine da te procjene provode kvalificirani stručnjaci koji su u potpunosti neovisni od promotora projekata; ističe potrebu za unapređenjem cjelokupnog procesa promicanjem veće uključenosti Parlamenta i drugih dionika, uključujući predstavnike civilnog društva; poziva Komisiju, ACER i nacionalne regulatore da preuzmu proaktivniju ulogu kako bi zajamčili neutralniji, transparentan, sljediv i uključiv savjetodavni proces; poziva Komisiju da procijeni situacije u kojima bi se upotreba najbolje raspoložive tehnologije mogla odrediti kao važan parametar za dodjelu sredstava EU-a projektima;

17.

poziva Komisiju da bolje razjasni postupak rangiranja projekata od zajedničkog interesa; podsjeća da projekti od zajedničkog interesa, da bi bili uzeti u obzir, moraju biti obuhvaćeni desetogodišnjim planovima mreže ENTSO-E za razvoj mreže, ali da konačnu odluku o financiranju donosi Komisija na temelju vlastitih evaluacijskih kriterija za odabir projekata; poziva Komisiju da se izričito izjasni o tim kriterijima;

18.

poziva Komisiju da svake godine izvješćuje Parlament o provedbi projekata od zajedničkog interesa i o napretku prema cilju od 10 %, kao dio godišnjeg pregleda stanja predviđenog strateškim okvirom za energetsku uniju;

19.

ističe da je dugotrajan postupak izdavanja dozvola velik problem za nove visokonaponske vodove u Europi; poziva države članice da omoguće brže postupke zadržavajući primjerenu razinu jamstva za javni interes, uključujući učinkovita javna savjetovanja;

20.

podsjeća da projekti s popisa projekata od zajedničkog interesa imaju prednosti povlaštenog regulatornog tretmana, brzog planiranja, obvezujućeg vremenskog ograničenja od 3,5 godina za izdavanje dozvole i bržih postupaka procjene učinaka na okoliš, a također mogu dobiti dodatna sredstva u okviru Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) i Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU); poziva Komisija da ocijeni kako države članice provode to brzo planiranje i koliko ga se pridržavaju;

21.

uviđa da je osviještenost i podrška javnosti ključna za brzu realizaciju projekata interkonektora; potvrđuje da se pri izgradnji novih električnih vodova ne smiju ugroziti transparentni i uključivi postupci i najviši ekološki standardi; poziva promotore projekata da se koriste najboljom raspoloživom tehnologijom za nove interkonektore u cilju povećanja dosljednosti između projektnih ulaganja u mreže, ekološke održivosti i prihvaćenosti na lokalnoj razini;

22.

ističe da se provedbom pristupa „sve na jednom mjestu” doprinosi skraćivanju trajanja postupaka za izdavanje dozvola; podsjeća da se u skladu s Uredbom o TEN-E-u od svake države članice zahtijeva da imenuje nacionalno nadležno tijelo zaduženo za olakšavanje, skraćivanje i koordinaciju postupka izdavanja dozvole na nacionalnoj razini; u tom pogledu pozdravlja evaluaciju pristupa „sve na jednom mjestu” koju će Komisija provesti 2017. i potiče Komisiju da u tom kontekstu ocijeni potencijal jedinstvenog tijela „sve na jednom mjestu” na razini EU-a;

23.

prima na znanje da Agenciji za suradnju energetskih regulatora (ACER) nedostaje osoblja i resursa; traži od proračunskog tijela EU-a da Agenciji dodijeli potrebne resurse, posebno u pogledu dostatnog broja zaposlenih, kako bi joj omogućilo da adekvatno i pravovremeno ispunjava zadaće koje su joj dodijeljene u skladu sa zakonodavstvom; poziva na jačanje uloge ACER-a, posebno u odnosu na ENTSO-E i u cilju bolje koordiniranosti i arbitraže između nacionalnih regulatornih tijela kao i koordiniranosti prekograničnih regulatornih pitanja;

24.

naglašava važnost zapošljavanja kvalificiranog osoblja u nacionalnim energetskim regulatornim tijelima koje ima traženo stručno znanje i specijalizaciju te je neovisno; poziva Komisiju da najkasnije do kraja 2016. provede nezavisnu reviziju resursa koji su na raspolaganju svim nacionalnim energetskim regulatorima i razine neovisnosti koju su dosad postigli, koja bi obuhvaćala i utvrđivanje preporuka o tome kako poboljšati stanje;

25.

primjećuje da još uvijek nema dovoljno transparentnosti u pogledu izračuna prekograničnih kapaciteta koji su dostupni na tržištu te učestalosti i opsegu ograničenja nametnutih interkonektorima kao i razlozima tih ograničenja; u tom kontekstu sumnja da je većina znatnih ograničenja u potpunosti riješena; traži od Komisije da ACER-u dodijeli odgovarajuću nadležnost i ovlasti za prikupljanje potrebnih podataka o svakom pojedinom prekograničnom prijenosnom kapacitetu kako bi mu se omogućilo da učinkovito izvršava svoje zadaće nadzora; zahtijeva da se ACER-u dostave ti podaci, zajedno s potrebnim dodatnim informacijama o dizajnu i funkcioniranju nacionalne mreže; u tom pogledu pozdravlja brzo dovršenje mrežnih kodova za električnu energiju; prima na znanje namjeru Komisije da proširi mandat, djelokrug i ovlasti ACER-a te njezina razmišljanja o tome kakve će biti posljedice, kao što je izloženo u nedavnoj komunikaciji Komisije pod naslovom „Ostvarivanje novih pogodnosti za potrošače energije”; poziva Komisiju da s tim u vezi izloži konkretne prijedloge kako bi se pridonijelo uspostavi istinskog unutarnjeg tržišta energije; napominje da bi ACER-u za sve eventualne nove zadaće koje mu se dodijele trebalo osigurati odgovarajuće resurse;

26.

prima na znanje procjenu Komisije prema kojoj je za postizanje cilja od 10 % u svim državama članicama do 2020. potrebno izdvojiti sredstva u iznosu od 35 milijardi EUR; podsjeća da bi se u skladu s Uredbom o CEF-u ((EU) br. 1316/2013) glavnina potpore u okviru financijske omotnice CEF-a za energetiku trebala namijeniti projektima električne energije i zahtijeva od Komisije da uzme u obzir tu činjenicu; podržava preporuku Komisije da se CEF usmjeri na nekoliko ključnih projekata; ističe da posebnu pozornost treba posvetiti projektima kojima se rješavaju najznačajniji nedostaci integriranog tržišta električne energije EU-a i nedostatak dostatnih interkonekcija; smatra da bi se primjerena sredstva EU-a trebala izdvajati i nakon 2020. kako bi se podržala izvedba projekata elektroenergetskih veza koji nisu komercijalno održivi, ali koji su potrebni za funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta i sigurnost rada elektroenergetskih sustava; ističe važnost EIB-a u podupiranju ulaganja u komercijalno održive projekte elektroenergetske infrastrukture; prima na znanje uspostavu EFSU-a i potiče Komisiju da se pobrine za to da taj fond učinkovito privlači ulaganja u elektroenergetske interkonekcije;

27.

nadalje apelira na Komisiju da: 1) potiče ulaganja u najbolju raspoloživu tehnologiju, koja je ponekad skuplja, ali dugoročno donosi znatne financijske prednosti tijekom cijelog životnog ciklusa kao i vremenske uštede i prednosti u smislu tehnološkog vodstva; 2)provede reviziju financijskih propisa u cilju veće učinkovitosti postojećih mehanizama; i 3) ojača poticaje za daljnja ulaganja u mrežu, među ostalim poticanjem ponovnog ulaganja prihoda ostvarenih od tarifa na zagušenost prijenosnih mreža u infrastrukturu i tehnologije za jačanje mreža, uključujući dodatne interkonektore;

28.

prima na znanje da bi prema očekivanjima baltičke države zahvaljujući planiranim interkonektorima trebale ostvariti cilj od 10 % do kraja 2015.; zabrinut je da su mreže baltičkih država još uvijek usklađene s ruskim elektroenergetskim sustavom i ovisne o njemu, što je prepreka istinski integriranom i funkcionalnom europskom tržištu električne energije; poziva na brzo usklađivanje elektroenergetskih mreža baltičkih država s europskom kontinentalnom mrežom kako bi se omogućila potpuna integracija u unutarnje tržište električne energije, veća pouzdanost opskrbe električnom energijom i siguran rad sustava; poziva dotične države članice da poduzmu potrebne mjere kako bi potakle formalnu proceduru za širenje sinkronizirane europske kontinentalne mreže prema baltičkim državama i poziva ENTSO-E da pokrene tu proceduru; poziva Komisiju da podrži i nadzire provedbu tog projekta; ističe zajedničko nordijsko tržište električne energije kao primjer najbolje prakse za suradnju među državama članicama pri uspostavi i razvoju unutarnjeg tržišta električne energije; uviđa važnost veće interkonekcije između poljskog i nordijskog tržišta električne energije kako bi Poljska ostvarila svoj cilj od 10 %; pozdravlja potpisivanje Memoranduma o razumijevanju o ojačanom planu za interkonekciju baltičkog energetskog tržišta (BEMIP); naglašava da će se regionalna suradnja u okviru BEMIP-a nastaviti i da je solidarnost među državama članicama u provedbi projekata od zajedničkog interesa dodatno ojačana;

29.

uviđa da energija vjetra u sjevernomorskoj regiji ima potencijal da iznosi više od 8 % ukupne opskrbe električnom energijom za Europu do 2030.; nadalje napominje da bi se koordinacijom planiranja i izgradnje regionalne odobalne mrežne infrastrukture, pristupa tržištu i dijeljenja zaliha u sjevernomorskoj regiji troškovi mogli smanjiti za 5 – 13 milijardi EUR godišnje do 2030. uz pomoć bolje integriranog regionalnog tržišta; poziva Komisiju i dotične države članice da pri izradi strukture upravljanja do 2030. i kasnijem planiranju uzmu u obzir taj potencijal; poziva Komisiju i države članice da pruže snažnu političku potporu sjevernomorskoj odobalnoj mreži i da je prihvate kao ključan korak u izgradnji učinkovite energetske unije; apelira na nadolazeća predsjedništva Vijeća i EU-a da tijekom nizozemskog predsjedanja 2016. pripreme i dogovore pravni okvir u obliku međuvladina sporazuma među relevantnim državama članicama kojim će definirati zajedničku sjevernomorsku strategiju u pogledu električne energije;

30.

ističe da zajedničko tržište električne energije Austrije i Njemačke pospješuje provedbu integriranog europskog energetskog tržišta; uviđa da zajednička zona trgovanja, koja je uvedena 2002., podrazumijeva jednake veleprodajne cijene električne energije u tim dvjema zemljama i omogućava neograničenu trgovinu električnom energijom i gotovo stopostotnu sigurnost opskrbe; napominje da je austrijsko-njemačka zona trgovanja jedina razmjerno velika zona u Europi koja je zajednička dvjema zemljama; napominje da veće zone trgovanja podupiru potrebne karakteristike funkcionalnog i likvidnog tržišta električne energije koje je sposobno umanjiti troškove trgovanja, pružiti otporne cjenovne signale za odluke o ulaganjima i potaknuti veće tržišno natjecanje; poziva na brz razvoj mreža kako bi se omogućila integracija obnovljive energije u tržište električne energije i kako bi se zajamčila stabilnost mreža, posebno u južnoj Njemačkoj; poziva da se taj uspješni model zadrži i da se zona trgovanja proširi;

31.

ističe da područje središnje i jugoistočne Europe ima golem i u velikoj mjeri neiskorišten potencijal u pogledu obnovljivih izvora energije; napominje da suradnja i koordinacija dugoročnog planiranja i izgradnje regionalne mrežne infrastrukture u središnjoj i jugoistočnoj Europi ne smije ostati unutar granica EU-a već treba obuhvaćati i države zapadnog Balkana koje nisu članice EU-a i Tursku; poziva na uspostavu nove platforme gdje bi svi ključni dionici u regiji mogli razmatrati i politički poduprijeti zajedničke projekte čiji je cilj u potpunosti iskoristiti potencijal regije za električnu energiju; prepoznaje da bi Skupina EU-a na visokoj razini za plinsku povezanost središnje, istočne i južne Europe, osnovana 2015., mogla postati takva platforma, pod uvjetom da se njezin mandat proširi i na domenu električne energije i uz uključenost država središnje i jugoistočne Europe koje nisu članice EU-a; uviđa da bi ta platforma omogućila Komisiji da pruži vodstvo i političku potporu;

32.

napominje da je zbog visoke razine ovisnosti središnje i jugoistočne Europe o uvozu energije ključno povećati prekogranični elektroenergetski kapacitet, što bi doprinijelo sigurnosti opskrbe te regije i dugoročno pomoglo smanjiti račune za električnu energiju za stanovništvo;

33.

preporuča Komisiji da detaljno ocijeni mogućnosti za nove elektroenergetske interkonekcije u sredozemnoj regiji te između južnoeuropskog i sjevernoafričkog tržišta u cilju povećanja sigurnosti opskrbe i razvoja energije iz obnovljivih izvora u objema regijama;

34.

ističe važnost znatnog povećanja interkonekcije između Španjolske i Francuske kako bi se poduprla energija iz obnovljivih izvora u regiji i kako bi se Pirenejskom poluotoku omogućilo da u potpunosti sudjeluje na unutarnjem tržištu električne energije; smatra da su Madridska deklaracija, koja je potpisana 4. ožujka 2015., i osnivanje Skupine na visokoj razini za interkonekcije za jugozapadnu Europu važni koraci prema povećanju interkonekcije te regije; uviđa da je trenutni interkonekcijski kapacitet između Pirenejskog poluotoka i kontinentalnog dijela Europe prenizak i da projekti na prvom popisu projekata od zajedničkog interesa nisu bili dovoljni za postizanje cilja interkonekcije do 2020.; poziva države u toj regiji da podupru razvoj znatnog potencijala za obnovljivu energiju koji imaju i da tom sektoru olakšaju pristup integriranom europskom tržištu;

35.

pozdravlja inicijativu Komisije za provedbu studije o prednostima interkonekcije Pirenejskog poluotoka s Francuskom, Ujedinjenom Kraljevinom, Italijom i zemljama južne obale Mediterana;

36.

napominje da se od 2002., kada je prvotno postavljen cilj od 10 % elektroenergetske interkonekcije, energetski sustav Europe razvio, a posebno su se razvili izvori obnovljive energije diljem kontinenta; u tom kontekstu preporuča da cilj od 15 % temeljen na instaliranom kapacitetu za 2030. ne bude jedini cilj i da ga se pomno i detaljno ocijeni kako bismo bili sigurni da ispunjava svrhu te da je primjeren i ostvariv; stoga poziva Komisiju da razmotri mogućnost regionalnih dodatnih ciljeva i da pronađe bolje kvalitativne i kvantitativne referentne vrijednosti, kao što su trgovinski tokovi, vršna opterećenost i uska grla, pomoću kojih se može utvrditi potrebna razina interkonekcije;

37.

ističe da budući cilj elektroenergetskih interkonekcija treba utvrditi na temelju dugoročnih klimatskih ciljeva EU-a kao i na temelju održivog energetskog sustava koji EU pokušava ostvariti; u tom kontekstu napominje da će potrebna razina interkonekcije ovisiti o nekoliko parametara, uključujući: a) primjenu načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” i većeg broja mjera za smanjenje potražnje u nacionalnim politikama i politici EU-a; b) razvoj decentralizirane električne energije temeljene na obnovljivim izvorima i povezanih pametnih mreža; c) nacionalne odluke o energetskom miksu, uzimajući u obzir dugoročne klimatske i energetske ciljeve EU-a; d) razvoj tehnologije za skladištenje energije, među ostalim na razini kućanstava i općina; e) upotrebu najbolje raspoložive tehnologije kada je to primjereno; f) prepoznavanje građana kao proizvođača-potrošača u energetskom sustavu; i g) uspostavu jasnih poticaja za ulaganja u mreže;

38.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

24.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 399/54

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije upućeno Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o provedbi Europskog mikrofinancijskog instrumenta Progress – 2013. (COM(2014)0639),

—

uzimajući u obzir privremenu ocjenu europskog mikrofinancijskog instrumenta Progress od 5. svibnja 2015. (1),

—

uzimajući u obzir „Studiju o nesavršenostima u području mikrofinanciranja i mogućnostima za njihovo rješavanje financijskim instrumentom EU-a” (2),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1296/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o Programu Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije (EaSI) i izmjeni Odluke br. 283/2010/EU o uspostavi Europskog mikrofinancijskog instrumenta za zapošljavanje i socijalnu uključenost (3) („Uredba o EaSI-ju”),

—

uzimajući u obzir Odluku br. 283/2010/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. ožujka 2010. o uspostavljanju Europskog mikrofinancijskog instrumenta Progress za zapošljavanje i socijalnu uključenost (4) („Instrument”) („Odluka”),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. ožujka 2009. s preporukama Komisiji o europskoj inicijativi za razvoj mikrokredita za poticanje rasta i zapošljavanja (5),

—

uzimajući u obzir detaljnu analizu Službe Europskog parlamenta za istraživanje iz svibnja 2015. pod nazivom „Europski mikrofinancijski instrument Progress – privremena evaluacija” (6),

—

uzimajući u obzir Tematsko izvješće br. 8/2015 Europskog revizorskog suda naslovljeno „Pružaju li se financijskom potporom EU-a odgovarajuća rješenja za potrebe mikropoduzetnika?”,

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenje Odbora za proračunski nadzor (A8-0331/2015),

A.

budući da se mikrofinanciranjem doprinosi ostvarenju ciljeva strategije Europa 2020.; budući da je mikrofinanciranjem moguće izdići ljude iz siromaštva i nezaposlenosti, pružiti im dostojanstvo i povećati koheziju u zajednicama poboljšanjem socijalne uključenosti i smanjenjem socijalnih razlika;

B.

budući da je cilj Instrumenta povećanje dostupnosti i raspoloživosti mikrofinanciranja osobama koje su izgubile posao ili im prijeti opasnost od gubitka posla ili imaju poteškoće u stupanju ili ponovnom stupanju na tržište rada, kao i osobama kojima prijeti socijalna isključenost ili ugroženim osobama koje su u nepovoljnom položaju u pogledu pristupa konvencionalnom kreditnom tržištu i koje žele osnovati ili razviti vlastita mikropoduzeća, što obuhvaća i samozapošljavanje; budući da je još jedan od ciljeva Instrumenta povećanje dostupnosti i raspoloživosti mikrofinanciranja mikropoduzećima i socijalnoj ekonomiji;

C.

budući da je cilj Instrumenta poboljšati sposobnost posrednika da povećaju broj potencijalnih aktivnosti u cilju pokretanja zapošljavanja otvaranjem kvalitetnih radnih mjesta, rastom i socijalnom uključivosti u lokalnim zajednicama;

D.

budući da se financijsko stanje žena zajmoprimaca koje uzimaju zajmove čini lošijim od onog u kojem se nalaze muškarci, a postotak žena koje su nezaposlene ili im prijeti opasnost od siromaštva (7) je veći; budući da je omjer poduzetnica i poduzetnika koji se koriste Instrumentom svega 36:64 i još uvijek nije dosegnuo rodnu ravnotežu;

E.

budući da marginalizacija i višestruka diskriminacija kojima su izložene određene skupine žena dodatno pogoršavaju njihov nepovoljan ekonomski položaj i poteškoće u pristupu financiranju; budući da bi uključivanje na tržište rada žena koje trpe društvenu isključenost trebalo biti prioritet;

F.

budući da su žene koje sudjeluju na tržištu rada u sve većem broju glavne hraniteljice obitelji; budući da je među samohranim roditeljima više žena nego muškaraca; budući da bi od mikrofinanciranja sve veći broj žena trebao imati koristi;

G.

budući da socijalnu ekonomiju čine zadruge, uzajamna društva, neprofitne udruge, zaklade i socijalna poduzeća, koji doprinose zapošljavanju, socijalnoj koheziji, regionalnom i ruralnom razvoju, zaštiti okoliša i potrošača, poljoprivrednom razvoju i razvoju trećih zemalja te politikama socijalne sigurnosti u Uniji;

H.

budući da su kao posljedica gospodarske i financijske krize porasle razine siromaštva i socijalne isključenosti, kao i dugotrajna nezaposlenost, nezaposlenost mladih i društvena nejednakost;

I.

budući da se Instrumentom stvaraju bolji uvjeti za dobivanje zajmova, a financiranje se omogućuje osobama koje inače za to ne bi ispunjavale uvjete; budući da su posrednici u mikrofinanciranju iskoristili pogodnosti Instrumenta u 22 države članice; budući da je opći cilj Instrumenta isplatiti 46 000 mikrozajmova do 2020., što predstavlja iznos od otprilike 500 milijuna EUR;

J.

budući da se procjenjuje da će zajmoprimci u 95 % slučajeva otplatiti zajmove; budući da se Instrumentom pojedincima omogućilo stupanje ili ponovno stupanje na tržište rada ili osnivanje vlastitih poduzeća, a mnogim samozaposlenima očuvanje ili proširenje svojih mikropoduzeća u obliku očuvanja radnih mjesta, zapošljavanja novih radnika i ostvarenih prihoda; budući da se Instrument koristi i u udaljenim europskim područjima i da je potaknuo gospodarsku aktivnost;

K.

budući da je i dalje teško procijeniti u kojoj se mjeri doprlo do manjinskih skupina s obzirom na to da većina posrednika u mikrofinanciranju nije posebno aktivna u dopiranju do manjinskih skupina; budući da korisnici mikrozajmova sami sebe ne smatraju nužno marginaliziranima niti se boje diskriminacije u slučaju otkrivanja svog etničkog podrijetla;

L.

budući da je 60 % osoba za koje su dostupni podaci bilo nezaposleno ili neaktivno u trenutku podnošenja zahtjeva za mikrokreditiranje; 84 % korisnika pripadalo je dobnoj skupini od 25 do 54 godine, a 36 % evidentiranih poduzetnika koji su dobili zajam bile su žene;

M.

budući da Instrument treba vrednovati kvalitativno, ne samo kvantitativno; budući da je jednostavnije vrednovati Instrument prema kriterijima ekonomske učinkovitosti, treba ocijeniti i koliko je on djelotvoran u pridonošenju socijalnoj uključenosti, koliko su kvalitetna otvorena radna mjesta i koliki je njihov utjecaj;

N.

budući da je gotovo ostvaren željeni omjer poduzetnica i poduzetnika od 40:60 i budući da je on znatno viši od prosjeka Unije;

O.

budući da su usluge poslovnog razvoja kao što su osposobljavanje i podučavanje ključne za uspjeh i održivost mikropoduzeća;

P.

budući da je izostanak financiranja poduzeća u socijalnoj ekonomiji utvrđen kao nedostatak Instrumenta;

Q.

budući da postoje naznake da bi mikrofinanciranje moglo biti jedan od elemenata kojima se poduzećima pomaže da prijeđu iz sive ekonomije u poslovanje sa statusom prijavljene ekonomske aktivnosti;

R.

budući da je objavljivanje veće količine podataka o mikrozajmovima koje daju posrednici u mikrofinanciranju najbolji način promicanja boljeg korištenja javnog financiranja; budući da objavljivanje veće količine podataka olakšava usporedbu rezultata posrednika u mikrofinanciranju;

S.

budući da postoji potencijal za sinergiju između Instrumenta i Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za strateška ulaganja i drugih fondova EU-a s pomoću koje bi se izbjegla nepotrebna preklapanja;

T.

budući da se člankom 6. Financijske uredbe propisuje da se „proračun donosi i izvršava u skladu s načelima jedinstva, točnosti proračuna, jedne godine, uravnoteženosti, obračunske jedinice, univerzalnosti, specifikacije, dobrog financijskog upravljanja koje zahtijeva djelotvornu i učinkovitu unutarnju kontrolu i transparentnosti”;

U.

budući da se Instrument koristi financijskim sredstvima EU-a i financijskim doprinosom Europske investicijske banke, a njima oboma upravlja Europski investicijski fond (EIF); također predviđa i dodatna financijska sredstva od privatnih ulagača;

V.

budući da potencijalni korisnici još uvijek nisu dovoljno upoznati s Instrumentom;

1.

ističe važnost financijskog instrumenta kao što je Instrument u razdoblju financijske krize za otvaranje novih poduzeća, promicanju novog zapošljavanja i osiguravanju pristupa financiranju nezaposlenima, osobama u nepovoljnom položaju i mikropoduzećima te ublažavanju rizika koji snose posrednici u mikrofinanciranju;

2.

napominje da je utjecaj na pokretanje zapošljavanja bio slabiji nego što se u početku očekivalo, unatoč tome što bi, da nije bilo mikrokreditiranja, mnogi korisnici bili potpuno isključeni s kreditnog tržišta; vjeruje da se utjecaj na pokretanje zapošljavanja, koji je manji od očekivanog, djelomično može objasniti činjenicom da je Instrument proveden u isto vrijeme kada je ekonomija prolazila kroz duboku krizu koja se odrazila i na kreditno tržište i na broj zaposlenih; međutim, napominje da je Instrument znatno doprinio očuvanju radnih mjesta; uzima u obzir da je odgovor na to novi i fleksibilniji instrument u okviru EaSI-ja;

3.

izražava žaljenje zbog velikog broja odbijenih zahtjeva za mikrofinanciranje (odbijeno je gotovo 2 000 zahtjeva, djelomično zbog prezaduženosti osoba i poduzeća) te zbog još uvijek znatnog nedostatka mikrofinanciranja na tržištu, koji se nastavlja unatoč povećanju broja primatelja mikrozajmova; poziva Komisiju da provede detaljniju analizu razloga za odbijanje tih zahtjeva te da pronađe način za njihovo rješavanje;

4.

naglašava važnost Instrumenta, posebno u kriznim razdobljima, u omogućavanju pristupa financiranju nezaposlenim i ugroženim osobama; naglašava da, posebno s obzirom na trenutačnu krizu povezanu s migracijama i azilom, mikrofinanciranje može poslužiti kao temeljna potpora za izbjeglice i migrante koji ulaze na tržište rada EU-a;

5.

poziva države članice da uspostave kontaktne točke kako bi među mogućim korisnicima i građanima promicale znanje o Instrumentu;

6.

poziva Komisiju i države članice da na temelju naučenog iz dosadašnjeg iskustva podignu razinu osviještenosti, prije svega u zabačenim područjima i posebice u zajednicama manjinskog podrijetla ili u organizacijama za osobe s invaliditetom, o postojanju Instrumenta, njegovoj koristi i načinima na koje mu se može pristupiti;

7.

napominje da su 2013. aktivnosti financirane u okviru Instrumenta obuhvaćale nadređene zajmove i jamstva; osim toga, ističe da neki posrednici u mikrofinanciranju dobivaju i jamstvo i zajam, ali da su tim dvama instrumentima uvijek obuhvaćeni različiti portfelji;

8.

poziva na to da se u okviru Instrumenta vodi računa o dodanoj vrijednosti projekata u regijama s teškim i trajnim prirodnim ili demografskim nedostacima, kao što su slabo naseljene regije i regije zahvaćene depopulacijom, s obzirom na to da takvi projekti neće samo potaknuti otvaranje radnih mjesta nego i pomoći u održanju razine naseljenosti;

9.

pozdravlja činjenicu da su Komisija i Europski investicijski fond os mikrofinanciranja i socijalnog poduzetništva Programa za zapošljavanje i socijalne inovacije učinili funkcionalnom kako bi korisnici dobili pristup financijskim sredstvima; očekuje da će se, zahvaljujući Programu za zapošljavanje i socijalne inovacije, uspješno riješiti nedostaci Instrumenta;

10.

poziva Komisiju da ocijeni prikladnost postojeće definicije pojma mikrokredita kako bi se osiguralo da budući financijski instrumenti zadovoljavaju potrebe tržišta i korisnika te ciljeve određene člankom 2. Odluke;

11.

potiče Komisiju i države članice da prikupe i ocijene podatke o značajkama mikropoduzeća, njihovim potrebama i stopama opstanka te da, ukaže li se zato potreba, predlože izmjene Programa za zapošljavanje i socijalne inovacije tijekom revizije na sredini razdoblja njegove provedbe; pozdravlja činjenicu da će se u proračun osi mikrofinanciranja i socijalnog poduzetništva EaSI-ja ubrizgati pozitivni preostali saldo i priljev od povrata Instrumenta, što će povećati broj jamstava i financiranih instrumenta koji će se nuditi korisnicima mikrozajmova;

12.

pozdravlja činjenicu da je svih sedam dosad pregledanih financijskih instrumenata u okviru Instrumenta privuklo dodatna privatna sredstva; međutim, izražava zabrinutost zbog toga što su prema izvješću Revizorskog suda, kad je riječ o jamstvima, točne ciljne vrijednosti omjera financijske poluge postignute samo u jednom od sedam slučajeva, a u dva slučaja nisu uopće;

13.

pozdravlja povećanu fleksibilnost novog programa u okviru Programa za zapošljavanje i socijalne inovacije kao odgovor na nove potrebe u pogledu preraspodjele sredstava među programskim osima; poziva Komisiju da jasnom i transparentnom sinergijom između Programa za zapošljavanje i socijalne inovacije i drugih programa i inicijativa Unije izbjegne dvostruko financiranje;

14.

poziva Komisiju da pojača promociju Instrumenta i daje više informacija o njemu, kao i načinima na koje mu se može pristupiti;

15.

poziva Komisiju da proširi geografski doseg Instrumentom kako bi se moglo doprijeti do svake države članice; ističe potrebu da se Instrumentom obuhvati više sektora, ne samo poljoprivredni i trgovinski;

16.

žali zbog činjenice što u nedostatku dobro definiranih kriterija socijalnog izvještavanja socijalni učinak Instrumenta nije točnije izmjeren u smislu otvaranja novih radnih mjesta, održivosti poduzeća i dopiranja do manjinskih skupina; stoga poziva Komisiju da se pridržava standarda za mjerenje socijalnog učinka empirijskim metodama kako bi se postigao najviši mogući socijalni učinak također u pogledu ciljeva strategije Europa 2020. i da ocijeni je li potrebno dodatno razjasniti definicije ciljnih skupina, među njima i definiciju osoba s invaliditetom;

17.

napominje da su aktivnosti u sklopu Instrumenta započele kao pilot-projekt; nadalje, ističe da su utvrđeni nedostaci kad je riječ o dopiranju do ugroženih skupina poput migranata i osoba s invaliditetom; međutim, vjeruje da je pouka izvučena i da su neke manjkavosti već uklonjene novim instrumentom u okviru Programa za zapošljavanje i socijalne inovacije; pozdravlja činjenicu da je strateška ocjena ciljeva osmišljena u skladu s ciljevima strategije Europa 2020.;

18.

poziva Europski investicijski fond da surađuje s posrednicima u mikrofinanciranju i obveže ih da primjenjuju Europski etički kodeks za pružanje usluga mikrokreditiranja te da prednost onim posrednicima u mikrofinanciranju koji su pokazali sposobnost i spremnost za surađivanje s organizacijama koje pružaju dodatnu potporu krajnjim korisnicima; također poziva Europski investicijski fond da provede odredbe iz sporazuma sklopljenih s posrednicima u mikrofinanciranju u skladu s kojima su dužni usko surađivati s organizacijama koje predstavljaju ugrožene skupine u kako bi lakše mogli doprijeti do ciljnih skupina;

19.

poziva Komisiju da unaprijedi metode procjene održivosti poslovanja poduzeća nakon otplate mikrokredita i učinka koji ta poduzeća imaju na svoju zajednicu;

20.

poziva Komisiju i Europski investicijski fond da unesu poboljšanja u način izvještavanja o korisnicima i posrednicima u mikrofinanciranju te da istodobno priznaju potrebu za uspostavom ravnoteže kako ne bi preopteretili posrednike u mikrofinanciranju; ističe da većinu informacija koje bi bile potrebne za prikladno izvješće pružaju i posrednici u mikrofinanciranju i primatelji mikrozajmova kako bi dobili zajam;

21.

izražava žaljenje zbog toga što su informacije o zajmovima i jamstvima u vezi s Instrumentom rascjepkane i nepotpune, a nedostaju i detaljni podaci o radnom statusu krajnjih korisnika, premda je Revizorski sud ustvrdio da izvještavanje zadovoljava zahtjeve Odluke;

22.

poziva Europski investicijski fond da se pobrine da posrednici u mikrofinanciranju objavljuju podatke o broju i iznosu danih mikrozajmova te o vrsti krajnjeg korisnika;

23.

poziva Komisiju da se zalaže za jednakost muškaraca i žena u pogledu pristupa mikrofinanciranju i da ubuduće predvidi jednak ciljni omjer poduzetnika i poduzetnica; poziva Komisiju i države članice da potaknu posrednike u mikrofinanciranju na uvođenje posebnih strategija usmjerenih na žene i podržavanje poduzetništva žena, između ostalog kroz suradnju s relevantnim udrugama i organizacijama iz tog područja;

24.

poziva Komisiju i države članice na daljnje promicanje vidljivosti ovog Instrumenta i informacija o financiranju iz njegovih sredstava, što obuhvaća kampanje dizanja razine osviještenosti, razmjenu najboljih praksi među poduzetnicama te radionice i obuku namijenjene ženama kako bi se postigla bolja rodna ravnoteža u pristupu mikrofinanciranju;

25.

poziva Komisiju da uzme u obzir korist mikrofinanciranja za žene, uključujući i otvaranje održivih radnih mjesta; poziva Komisiju da olakša razmjenu gledišta i dijeljenje dobrih praksi među poduzetnicama;

26.

prepoznaje važnost ciljnog omjera poduzetnica i poduzetnika; međutim, vjeruje da se uspjeh Instumenta ne bi trebao mjeriti samo paušalnim ciljevima, već i na sposobnosti Instrumenta da mikropoduzetnicima te malim i srednjim poduzećima omogući da pokrenu svoje projekte i doprinesu gospodarskom rastu i socijalnoj koheziji;

27.

potiče Komisiju da svoje napore usmjeri na poboljšanje pristupa mikrofinanciranju za potencijalno isključene korisnike kao što su migranti, izbjeglice, dugoročno nezaposleni, mladi, osobe s niskim prihodima, niskokvalificirani radnici i osobe s invaliditetom, koji trenutačno nemaju mnogo koristi od Instrumenta;

28.

poziva Komisiju da izbjeglice i tražitelje azila smatra ciljnom skupinom;

29.

poziva Komisiju da poveća broj inicijativa i količinu dostupnih sredstava za odobrenje mikrokredita inovativnim novoosnovanim (start-up) poduzećima koja vode mladi radi pružanja potpore mladim poduzetnicima i visokotehnološkim, znanstvenim i socijalnim inovacijama u vrijeme ekonomske krize i otežanog pristupa kreditiranju; osim toga ističe da države članice trebaju raditi na smanjenju birokracije koju poduzetnici moraju proći kako bi dobili pristup sredstvima koja im pruža EU;

30.

žali što se Instrumentom nije financirao znatan broj socijalnih poduzeća; stoga pozdravlja činjenicu da je određeni postotak proračuna Programa za zapošljavanje i socijalne inovacije namijenjen financiranju socijalnih poduzeća;

31.

potiče Komisiju da pozorno prati tu novu značajku i potakne države članice da u vezi s njom razmjenjuju podatke, znanje i najbolje prakse te da pritom osiguraju da posrednici u mikrofinanciranju podnose prikladna izvješća i motivira ih da podupiru projekte sa snažnim socijalnim učinkom među svojim potencijalnim klijentima;

32.

poziva Komisiju da ocijeni i po potrebi revidira gornju granicu predviđenu za zajmove socijalnim poduzećima u okviru Programa za zapošljavanje i socijalne inovacije kako bi im se dala potrebna i dostatna sredstva za njihov koristan razvoj i kako bi se zadovoljile potrebe tržišta;

33.

ističe važnost uključivanja rodne perspektive u programe financiranja; vjeruje da su procjene učinka s obzirom na rod i rodna jednakost pri donošenju proračuna korisni elementi u smislu ocjenjivanja i poboljšanja učinka koje prioriteti financiranja imaju na žene, raspodjele financijskih sredstava i specifikacija programa financiranja; naglašava da je potrebno sustavno prikupljanje i redovita analiza podataka razvrstanih po spolu;

34.

pozdravlja mogućnost dostupnu u okviru EaSI-ja da se financira jačanje kapaciteta posrednika u mikrofinanciranju i da im se pruži tehnička pomoć kako bi poboljšali svoju profesionalizaciju, pružanje usluga te prikupljanje i obrade podataka u cilju boljeg pružanja povratnih informacija o Instrumentu;

35.

potiče Komisiju da poveže Instrument s osnovnim poduzetničkim osposobljavanjem kako bi se osigurala ekonomske održivost poduzeća i ostvarenje cilja davanja zajma;

36.

žali zbog činjenice da se usluge poslovnog razvoja, kao što su usluge podučavanja i osposobljavanja, ne mogu izravno financirati iz Programa za zapošljavanje i socijalne inovacije te poziva Komisiju da istraži buduće kanale financiranja te nove prikladne instrumente u partnerstvu s nacionalnim fondovima ili fondovima Unije;

37.

napominje da Europski socijalni fond treba pružiti ključna financijska sredstva za otvaranje poduzeća, održivo mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo, zajedno s programima programima podučavanja i osposobljavanja; izražava žaljenje zbog toga što se ti alati ne financiraju izravno iz Programa za zapošljavanje i socijalne inovacije;

38.

preporučuje da Komisija i države članice razviju stratešku suradnju s lokalnim i regionalnim organizacijama i institucijama u pogledu Programa za zapošljavanje i socijalne inovacije, Europskog socijalnog fonda i drugih mogućih nacionalnih programa, promičući svoju suradnju s posrednicima u mikrofinanciranju i krajnjim korisnicima kako bi pružile bolju pomoć primateljima mikrozajmova u smislu osposobljavanja, obučavanja i sveukupne podrške boljoj održivosti poduzeća;

39.

pozdravlja mogućnost korištenja sredstava Europskog socijalnog fonda za os mikrofinanciranja i socijalnog poduzetništva Programa za zapošljavanje i socijalne inovacije te poziva Komisiju i Europski investicijski fond da o toj mogućnosti bolje informiraju posrednike u mikrofinanciranju u skladu s člankom 38. Uredbe o zajedničkim odredbama (8);

40.

poziva Komisiju i države članice da učine sve što je potrebno kako bi Europski fond za strateška ulaganja bio dostupan za financiranje mikropoduzeća;

41.

potiče Komisiju da koordinira potporu Europskog socijalnog fonda i Programa za zapošljavanje i socijalne inovacije kako bi poboljšala komplementarnost među tim dvama programima u pogledu mikrofinancijskih instrumenata, koncentrirajući se na, između ostalog, suradnju između posrednika u mikrofinanciranju i centara za poslovnu podršku sufinanciranih iz Europskog socijalnog fonda;

42.

pozdravlja postupak odabira posrednika za mikrokredite, koji je u skladu s pravilima i postupcima Europskog investicijskog fonda te ponavlja da Parlament zahtijeva da se ti posrednici pridržavaju načela odgovornog pozajmljivanja i izbjegavanja prezaduženosti osoba i poduzeća;

43.

preporučuje da se postupak pristupa instrumentima pojednostavni i da se sporazumi između posrednika u mikrofinanciranju i Europskog investicijskog fonda učine fleksibilnijima i razumljivijma omogućujući manjim posrednicima da brže i u potpunosti iskoriste instrumente financiranja i instrumente Europskog investicijskog fonda;

44.

izražava žaljenje zbog toga što znatan broj prijava za Instrument nije dovršen i što ih nije mogao odobriti EIF; poziva Komisiju da procijeni razloge tog neuspjeha (npr. manjak informacija, manjak pristupačnosti ili administrativno opterećenje koje treba pojednostavniti); poziva Komisiju da brzo djeluje kako bi riješila taj problem;

45.

poziva Komisiju da se pobrine za povećanje promidžbe i količine informacija o Instrumentu i načinima na koji mu se može pristupiti te da taj postupak pojednostavni, a sporazume između posrednika u mikrofinanciranju i Europskog investicijskog fonda učini fleksibilnijima i lakše razumljivima i tako manjim posrednicima omogući brži pristup tržištu;

46.

poziva Komisiju i Europski investicijski fond da ispitaju mogućnosti boljeg informiranja šire javnosti o prednostima Instrumenta, povrh postjećih obveza posrednika u mikrofinanciranju u pogledu širenja informacija;

47.

potiče Komisiju da ojača suradnju između posrednika u mikrofinanciranju i organizacija koje zastupaju interese korisnika, pri čemu se ne misli samo na oglašavanje proizvoda ili traženje novih klijenata;

48.

poziva države članice da unaprijede sektor mikrofinanciranja i time omoguće njegovo širenje, što je preduvjet za postizanje ciljeva strategije Europa 2020., te da iskoriste Instrument i istraže mogućnosti za ulazak posrednika koji nisu bankovne institucije na tržište mikrokredita, a da pritom ne budu ovisni o partnerskoj banci;

49.

poziva Komisiju da pojača svoj dijalog s akterima u mikrofinanciranju (posrednicima u mikrofinanciranju, bankama i nebankovnim institucijama, mrežama kao što je Europska mreža za mikrofinanciranje) kao i dionicima koji trenutno nisu uključeni u taj dijalog o pristupačnosti, korištenju i osmišljavanju proizvoda koji će se nuditi u okviru programa financiranih sredstvima Unije;

50.

potiče Komisiju i države članice da olakšaju razmjenu najboljih praksi među posrednicima u mikrofinanciranju iz različitih država članica;

51.

poziva Komisiju i Europski investicijski fond da osiguraju da se putem osi mikrofinanciranja i socijalnog poduzetništva EaSI-ja dodatno promiču širenje i integracija Europskog etičkog kodeksa za pružanje usluga mikrokreditiranja u ugovorima s posrednicima u mikrofinanciranju;

52.

smatra da je izvještaj Komisije o provedbi Europskog mikrofinancijskog instrumenta Progress – 2013. vrlo općenit i da se nedovoljno bavi detaljima provedbe;

53.

potiče Komisiju da se pobrine za to da Instrument kao i instrument u okviru Programa za zapošljavanje i socijalne inovacije nastave doprinositi dodanoj vrijednosti i vidljivosti EU-a;

54.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.