29.8.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 285/1

29.8.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 285/2

—

uzimajući u obzir članak 225. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir članke 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

—

uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima i njezine članke 23., 24. i 25.,

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 24. ožujka 2009. o borbi protiv sakaćenja ženskih spolnih organa u EU-u (1), i svoju rezoluciju od 14. lipnja 2012. o zaustavljanju sakaćenja ženskih spolnih organa1a (2),

—

uzimajući u obzir svoju izjavu od 22. travnja 2009. o kampanji „Reci ne nasilju nad ženama” (3),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 26. studenog 2009. o iskorjenjivanju nasilja nad ženama (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. travnja 2011. o prioritetima i nacrtu nove okvirne politike EU-a za borbu protiv nasilja nad ženama (5),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. veljače 2013. o 57. sjednici UN-ove Komisije za položaj žena (CSW): iskorjenjivanje i prevencija svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama (6),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. listopada 2007. o ubijanju žena (femicid) u Meksiku i Srednjoj Americi te ulozi Europske unije u borbi protiv te pojave (7),

—

uzimajući u obzir strategiju Komisije za jednakost između muškaraca i žena za razdoblje 2010. – 2015., koja je predstavljena 21. rujna 2010.,

—

uzimajući u obzir Akcijski plan Komisije za provedbu Štokholmskog programa (COM(2010)0171),

—

uzimajući u obzir Program za prava, jednakost i građanstvo za razdoblje 2014. – 2020.,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravlje i potrošačka pitanja (EPSCO) od 8. ožujka 2010. o iskorjenjivanju nasilja nad ženama,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP (8),

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 18. rujna 2012. o iskorjenjivanju obiteljskog nasilja nad ženama (9),

—

uzimajući u obzir smjernice EU-a o nasilju nad ženama i djevojčicama te borbi protiv svih oblika diskriminacije žena i djevojčica,

—

uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Konvencija iz Istanbula),

—

uzimajući u obzir članak 11. stavak 1. točku (d) Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena, koju je Glavna skupština UN-a usvojila Rezolucijom 34/180 od 18. prosinca 1979.,

—

uzimajući u obzir odredbe pravnih instrumenata UN-a na području ljudskih prava, pogotovo onih koji se tiču prava žena, poput Povelje UN-a, Opće deklaracije o ljudskim pravima, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima te o Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencije o suzbijanju trgovanja ljudima i iskorištavanja prostitucije drugih, Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i njezinog Fakultativnog protokola, Konvencije Ujedinjenih naroda iz 1984. protiv mučenja i ostalog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, Konvencije iz 1951. o statusu izbjeglica te načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom,

—

uzimajući u obzir druge instrumente UN-a o nasilju nad ženama, poput Bečke deklaracije i Akcijskog programa od 25. lipnja 1993., koji su usvojeni na Svjetskoj konferenciji o ljudskim pravima (A/CONF. 157/23) i Deklaracije o iskorjenjivanju nasilja nad ženama od 20. prosinca 1993. (A/RES/48/104),

—

uzimajući u obzir Rezolucije Glavne skupštine UN-a od 12. prosinca 1997. pod naslovom „Sprečavanja kriminala i kaznenopravne mjere za iskorjenjivanje nasilja nad ženama” (A/RES/52/86), od 18. prosinca 2002. pod naslovom „Načini iskorjenjivanja zločina nad ženama počinjenih u ime časti” (A/RES/57/179) te od 22. prosinca 2003. pod naslovom „Iskorjenjivanje obiteljskog nasilja nad ženama” (A/RES/58/147) i Rezoluciju Glavne skupštine UN-a od 5. ožujka 2013. pod naslovom „Povećanje globalnih napora za iskorjenjivanje sakaćenja ženskih spolnih organa” (A/RES/67/146),

—

uzimajući u obzir izvješća posebnih izvjestitelja Visoke povjerenice UN-a za ljudska prava o nasilju nad ženama i Opće preporuke br. 19 koje je donijelo Vijeće za iskorjenjivanje diskriminacije nad ženama (11. sjednica, 1992.),

—

uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i akcijsku platformu koje su donesene na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama 15. rujna 1995. i rezolucije Parlamenta od 18. svibnja 2000. o daljnjim mjerama u vezi s Pekinškom akcijskom platformom (10), od 10. ožujka 2005. o daljnjim mjerama u vezi s akcijskom platformom Četvrte svjetske konferencije o ženama „Peking+10” (11) i od 25. veljače 2010. o akcijskoj platformi Ujedinjenih naroda za jednakost spolova „Peking+15” (12),

—

uzimajući u obzir rezoluciju Glavne skupštine UN-a od 19. prosinca 2006. pod naslovom „Jačanje napora za iskorjenjivanje svih oblika nasilja nad ženama” (A/RES/61/143) i rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1325 i 1820 o ženama, miru i sigurnosti,

—

uzimajući u obzir zaključke 57. sjednice Komisije o položaju žena o iskorjenjivanju i prevenciji svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama,

—

uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja UN-a o nasilju nad ženama, njegovim uzrocima i posljedicama, Rashida Manjoo, od 16. svibnja 2012.,

—

uzimajući u obzir članak 5. Madridskog međunarodnog akcijskog plana o starenju,

—

uzimajući u obzir procjenu europske dodane vrijednosti (13),

—

uzimajući u obzir članke 42. i 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova i mišljenje Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A7-0075/2014),

A.

budući da je rodno uvjetovano nasilje u Direktivi 2012/29/EU (14) o uspostavi minimalnih standarda prava, potpore i zaštite žrtava kaznenih djela definirano kao usmjereno protiv osobe zbog njezinog spola, spolnog identiteta ili spolnog izražavanja ili koje nerazmjerno više pogađa osobe jednog spola; budući da ono žrtvama može prouzročiti tjelesnu, spolnu, emocionalnu ili psihičku štetu ili gospodarski gubitak i da se shvaća kao oblik diskriminacije i kršenja temeljnih sloboda žrtva te da uključuje nasilje u bliskim vezama, spolno nasilje (uključujući silovanje, seksualno zlostavljanje i uznemiravanje), trgovanje ljudima, ropstvo i različite oblike štetnih praksi kao što su prisilan brak, sakaćenje ženskih spolnih organa i takozvane „zločine iz časti”;

B.

budući da rodno uvjetovano nasilje uključuje žrtve i počinitelje svih dobi, obrazovanja, prihoda i položaja u društvu te je povezano s nejednakom raspodjelom moći između muškaraca i žena u našem društvu i s idejama i načinima ponašanja koji se temelje na stereotipima u našem društvu protiv kojih se treba boriti od najranije dobi kako bi se stavovi promijenili;

C.

budući da su žene sve više predmet nasilja supruga, partnera, bivših supruga ili bivših partnera; budući da je broj žrtava u nekim zemljama snažno porastao, a posljedice koje žrtve trpe često se pokazuju mnogo ozbiljnijima i uključuju čak i smrt te budući da statistike pokazuju da broj ubijenih žena čini sve veći udio ukupnog broja ubojstava;

D.

budući da statistička istraživanja u nekim zemljama pokazuju da, iako broj ubojstava nije općenito porastao, broj ubijenih žena predstavlja rastući udio u ukupnom broju, dokazujući da se nasilje nad ženama povećava;

E.

budući da izrazito siromaštvo povećava rizik od nasilja i drugih oblika iskorištavanja koji ometaju puno sudjelovanje žena u svim područjima života i postizanje jednakosti spolova;

F.

budući da veća neovisnost te socijalna i gospodarska uključenost čini žene manje ranjivima te smanjuju rodno uvjetovano nasilje;

G.

budući da su nedavno rastućom uporabom društvenih mreža na internetu nastali novi oblici nasilja, poput zlonamjernih praksi privlačenja usmjerenih prvenstveno na tinejdžere;

H.

budući da su seksistički stavovi o rodnim ulogama i dalje ukorijenjeni među mlađim generacijama; njihovi partneri i ostatak društva i dalje okrivljuju i obilježavaju žene koje su žrtve nasilja;

I.

budući da je nasilje traumatično iskustvo za svakog muškarca, ženu ili dijete, no rodno uvjetovano nasilje češće vrše muškarci nad ženama, čime se odražavaju i jačaju nejednakosti između muškaraca i žena te se ugrožava zdravlje, dostojanstvo, sigurnost i autonomija njegovih žrtava;

J.

budući da se mora voditi računa o djeci koja su svjedočila nasilju nad bliskim rođakom i da moraju biti zbrinuta u skladu s potrebnim psihološkim liječenjem i odredbama socijalne skrbi i budući da su djeca koja su svjedočila nasilju izložena velikom riziku od emocionalnih problema i problema u odnosima;

K.

budući da je ženama koje su žrtve rodno uvjetovanog nasilja i njihovoj djeci često potrebna posebna potpora i zaštita zbog velike opasnosti od sekundarne i ponovljene viktimizacije, zastrašivanja i odmazde povezane s takvim nasiljem;

L.

budući da su ženama i djeci koji su iskusili nasilje potrebna posebna skloništa gdje bi im se ponudile odgovarajuće usluge zdravstvene skrbi, pravna pomoć i psihološko savjetovanje i terapija; budući da bi države članice skloništima za žene trebale dati odgovarajuća sredstva;

M.

budući da nasilje muškaraca nad ženama mijenja položaj žena u društvu i njihovo samoodređenje u smislu njihova zdravlja, pristupa zaposlenju i obrazovanju, uključivanja u društvene i kulturne aktivnosti, ekonomske neovisnosti, sudjelovanja u javnom i političkom životu te donošenju odluka i odnosa s muškarcima, kao i stjecanja samopoštovanja;

N.

budući da nasilje nad ženama može ostaviti duboke fizičke i psihičke ožiljke, narušiti opće zdravlje žena i djevojčica, uključujući njihovo reproduktivno i spolno zdravlje, a u nekim slučajevima može dovesti do smrti, što se također naziva femicid;

O.

budući da postoji potreba za obrazovanjem i osposobljavanjem od vrlo rane dobi za borbu protiv nasilja nad ženama i rodno uvjetovanog nasilja općenito jer se time razvija vještine mladih ljudi za postupanje prema partnerima s poštovanjem, bez obzira na njihov spol, te se razvija svijest o načelima jednakosti;

P.

budući da nasilje nad ženama poprima sve neprihvatljivije oblike, uključujući članstvo žena u skupinama koje organiziraju trgovanje ženama za seksualno iskorištavanje;

Q.

budući da se u istraživanjima o nasilju nad ženama procjenjuje da je jedna petina do jedne četvrtine svih žena u Europi pretrpjela fizičko nasilje barem jednom u svojoj odrasloj dobi, a više od jedne desetine pretrpjelo je spolno nasilje koje je uključivalo upotrebu sile (15);

R.

budući da se u skladu s procjenom europske dodane vrijednosti procjenjuje da je rodno uvjetovano nasilje nad ženama u 2011. stajalo EU 228 milijardi EUR (tj. 1,8 % BDP-a EU-a), od kojih 45 milijarde EUR godišnje za javne i državne služne i 24 milijarde EUR izgubljene gospodarske proizvodnje;

S.

budući da je Agencija za temeljna prava u ožujku 2013. izdala preliminarne rezultate svojeg europskog istraživanja o nasilju nad ženama, pokazujući – između ostalog – da: se četiri od pet žena nakon najozbiljnijih slučajeva nasilja koje su počinile osobe koje nisu njihovi partneri nije obratilo nijednoj službi kao što je zdravstvena skrb, socijalne službe ili podrška žrtvama; su se žene koje su zatražile pomoć najčešće obraćale zdravstvenim službama, čime se naglašava potreba da se osigura da zdravstveni stručnjaci mogu odgovoriti na potrebe žrtava nasilja; dvije od pet žena nisu bile svjesne zakona ili političkih inicijativa kojima ih se štiti u slučajevima nasilja u obitelji, a polovica nije bila svjesna zakona ili inicijativa za prevenciju;

T.

budući da je Komisija u svojoj Strategiji za jednakost spolova za razdoblje 2010. – 2015. naglasila da je rodno uvjetovano nasilje jedan od ključnih problema koji se trebaju riješiti kako bi se postigla istinska jednakost spolova;

U.

budući da se pravnim okvirom utvrđenim Ugovorom iz Lisabona otvaraju nove mogućnosti za snažniju suradnju na području kaznenopravne politike na razini Unije i da se tako institucijama i državama članicama omogućuje da na čvrstim temeljima zajedno rade na stvaranju zajedničke pravne kulture EU-a za borbu protiv svih oblika nasilja nad ženama i njihove diskriminacije uz poštovanje nacionalnih pravnih sustava i tradicija i bez nastojanja da ih se zamijeni drugima;

V.

budući da su podizanje svijesti i mobilizacija, uključujući putem medija i društvenih mreža, važne sastavnice učinkovite strategije za prevenciju;

W.

budući da se nasilje nad ženama ne može iskorijeniti samo jednom intervencijom, nego kombinacijom infrastrukturnih, pravnih, pravosudnih, policijskih, kulturnih, obrazovnih, socijalnih, zdravstvenih i drugih mjera kojima se može znatno podići svijest i smanjiti nasilje i njegove posljedice;

X.

budući da je šest neodvojivih ciljeva na kojima se mora temeljiti svaka mjera za borbu protiv nasilja nad ženama politika, prevencija, zaštita, kazneni progon, skrb i partnerstvo;

Y.

budući da je važno pojačati mjere protiv industrije koja mlade djevojke i žene doživljava kao seksualne objekte;

Z.

budući da žene u Uniji nisu jednako zaštićene od muškog nasilja zbog različitih politika i zakonodavstva diljem država članica, između ostalog u pogledu definicije kaznenih djela i područja primjene zakonodavstva, te su stoga izloženije takvom nasilju;

AA.

budući da zbog čimbenika kao što su rasa, etnička pripadnost, religija ili uvjerenje, zdravlje, građanski status, stanovanje, migracijski status, dob, invaliditet, klasa, spolna orijentacija i rodni identitet žene mogu imati posebne potrebe i biti izloženije diskriminacijama na višestrukoj osnovi;

AB.

budući da žene u mnogim slučajevima iz različitih složenih razloga koji uključuju psihološke, gospodarske, socijalne i kulturne čimbenike ne prijavljuju rodno uvjetovano nasilje koje su pretrpjele i zbog toga što također imaju manjak povjerenja u sposobnost policije, pravosudnog sustava te socijalnih i zdravstvenih službi da im na konkretan način pomognu; budući da u nekim slučajevima tijela smatraju da je rodno uvjetovano nasilje obiteljski problem i da se stoga se može riješiti na toj razini;

AC.

budući da politika na području reproduktivnog zdravlja mora biti u središtu te rasprave;

AD.

budući da je ključno prikupiti usporedive razvrstane kvalitativne i kvantitativne podatke kojima se obuhvaćaju svi aspekti problema kako bi se razumio stvaran razmjer nasilja nad ženama u Uniji i stoga proizvele učinkovite politike;

AE.

budući da je Europski parlament 12. prosinca 2012. odbio prijedlog Komisije o Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o europskoj statistici o zaštiti od kaznenih djela (16), ponovno ukazujući na potrebu za novim prijedlogom zakonodavstva EU-a kojim bi se uspostavio dosljedan sustav za prikupljanje statističkih podataka o nasilju nad ženama u državama članicama, i budući da je Vijeće u svojim zaključcima iz prosinca 2012. pozvalo da se poboljša prikupljanje i širenje usporedivih, pouzdanih i redovito ažuriranih podataka o svim oblicima nasilja nad ženama na nacionalnoj razini i na razini EU-a;

AF.

budući da je sakaćenje ženskih spolnih organa (FGM) međunarodno priznato kao kršenje ljudskih prava, oblik mučenja djevojčica i žena i da odražava duboko ukorijenjenu nejednakost između spolova. budući da FGM predstavlja ekstreman oblik diskriminacije žena i da se gotovo uvijek izvršava na maloljetnicama te budući da je to kršenje prava djece;

AG.

budući da se prostitucija može smatrati vrstom nasilja nad ženama zbog učinka koji ima na njihovo fizičko i mentalno zdravlje, posebno u slučajevima prisilne prostitucije i trgovanja ženama u svrhu prostitucije;

AH.

budući da unutar granica Europske unije jača opasan trend ubojstava iz časti, koji najviše pogađa mlade djevojke;

AI.

budući da se zlostavljanje starijih prepoznaje na međunarodnoj razini kao kršenje ljudskih prava starijih žena, kao i potreba sprječavanja i borbe protiv zlostavljanja starijih u svim zemljama EU-a;

AJ.

budući da se donošenjem smjernica EU-a o nasilju nad ženama i djevojčicama te borbi protiv svih oblika diskriminacije žena i djevojčica kao i posebnog poglavlja o zaštiti žena od rodno uvjetovanog nasilja u strateškom okviru i akcijskom planu o ljudskim pravima EU-a pokazuje jasna politička volja EU-a da pitanje prava žena postavi kao prioritet i da poduzme dugoročne mjere u tom području; budući da se usklađivanjem unutarnjih i vanjskih dimenzija politika koje se tiču ljudskih prava katkad može otkriti raskorak između riječi i djelovanja;

AK.

budući da se prema izvješćima organizacije „Amnesty International” sakaćenjem ženskih spolnih organa pogađa stotine tisuća žena i djevojčica u Europi te budući da se često navodi brojka od 500 000 žrtava; budući da se razlikama između zakonskih odredbi u državama članicama dovodi do fenomena takozvanog „prekograničnog turizma radi sakaćenja ženskih spolnih organa” u EU-u;

AL.

budući da EU treba i dalje surađivati s trećim zemljama kako bi se iskorijenila nasilna praksa sakaćenja ženskih spolnih organa; budući da one države članice i treće zemlje čijim se nacionalnim zakonodavstvom kriminalizira sakaćenje ženskih spolnih organa moraju djelovati na temelju tog zakonodavstva;

1.

traži od Komisije da do kraja 2014. na osnovi članka 84. Ugovora o funkcioniranju Europske unije podnese prijedlog akta o uspostavi mjera za promicanje i potporu djelovanja država članica na području sprečavanja nasilja nad ženama i djevojčicama, u skladu s detaljnim preporukama u Prilogu;

2.

poziva Komisiju da podnese revidirani prijedlog Uredbe o europskoj statistici koji bi obuhvaćao nasilna kaznena djela i uključivao usklađen sustav za prikupljanje statističkih podataka o rodno uvjetovanom nasilju u državama članicama;;

3.

traži od Vijeća da aktivira prijelaznu klauzulu donošenjem jednoglasne odluke o utvrđivanju nasilja nad ženama i djevojčicama (i drugih oblika rodno uvjetovanog nasilja) kao vrsta kaznenog djela navedenih u članku 83. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

4.

poziva Komisiju da promiče nacionalne ratifikacije i da pokrene postupak za pristupanje EU-a Konvenciji iz Istanbula o nasilju nad ženama, nakon ispitivanja mogućeg učinka i dodane vrijednosti potonjeg;

5.

poziva Komisiju da predstavi strategiju i akcijski plan za borbu protiv svih oblika nasilja nad ženama i djevojčicama na razini cijelog EU-a, kako je predviđeno Akcijskim planom za provedbu Štokholmskog programa iz 2010. u cilju opipljive i djelotvorne zaštite integriteta, jednakosti (članak 2. UEU-a) i dobrobiti (članak 3. stavak 1. UEU-a) žena na području slobode, sigurnosti i pravde, usredotočujući se osobito na osvješćivanje žena o njihovim pravima te muškaraca i dječaka (od rane dobi) o potrebi poštovanja fizičkog i psihološkog integriteta žena, kako bi se pomoglo u sprječavanju takvog nasilja, naglašavajući potrebu da se policijske i sudske službe prikladno osposobi za hvatanje ukoštac s posebnim izazovima rodno uvjetovanog nasilja, i potičući države članice da se dogovaraju kako bi pomogle žrtvama da ponovo izgrade svoj život i povrate samopouzdanje kako bi se zaštitile od buduće ranjivosti ili ovisnosti; smatra da bi se tom strategijom trebala pridati posebna pozornost ugroženim skupinama poput starijih osoba, osoba s invaliditetom, imigranata i LGBT (lezbijskih, homoseksualnih, biseksualnih i transrodnih) osoba te da bi trebala sadržavati i mjere za pružanje potpore djeci koja su svjedočila nasilju i priznati ih kao žrtve zločina;

6.

poziva Komisiju na promicanje suradnje između država članica i ženskih nevladinih organizacija i organizacija kako bi se pripremila i provela učinkovita strategija za iskorjenjivanje nasilja nad ženama;

7.

potiče Komisiju da poduzme prve korake prema uspostavi Europskog opservatorija za nasilje nad ženama i djevojčicama na temelju postojećih institucionalnih struktura (Europski institut za jednakost spolova (EIJS) i pod vodstvom koordinatora EU-a za nasilje nad ženama i djevojčicama;

8.

traži od Komisije da u sljedeće tri godine uspostavi Europsku godinu za iskorjenjivanje nasilja nad ženama i djevojčicama kako bi se podigla svijest građana i svih političara o tom raširenom problemu koji pogađa sve države članice u svrhu predstavljanja jasnog plana aktivnosti za iskorjenjivanje nasilja nad ženama;

9.

poziva države članice na borbu protiv ubojstava iz časti pružanjem obrazovanja i skloništa za moguće žrtve i mobiliziranjem kampanja za podizanje svijesti o izrazitom obliku kršenja ljudskih prava i brojnim tragičnim smrtima zbog ubojstava iz časti;

10.

poziva države članice i dionike koji surađuju s Komisijom da pomognu u širenju informacija o programima EU-a i mogućim sredstvima u sklopu istih za borbu protiv nasilja nad ženama;

11.

potvrđuje da preporuke poštuju temeljna prava, načelo supsidijarnosti i načelo proporcionalnosti;

12.

smatra da bi da se financijski učinak traženog prijedloga trebao pokriti proračunom Unije, Dijelom III. (osiguravajući potpunu komplementarnost s postojećom proračunskom linijom koja se odnosi na predmet prijedloga);

13.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju i priložene detaljne preporuke proslijedi Komisiji i Vijeću te parlamentima i vladama država članica, Vijeću Europe i Europskom institutu za jednakost spolova.

29.8.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 285/11

—

imajući u vidu članke 290. i 291. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

imajući u vidu Uredbu (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (1),

—

imajući u vidu zajednički dogovor o delegiranim aktima koji je Konferencija predsjednika odobrila 3. ožujka 2011.,

—

imajući u vidu Okvirni sporazum o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije (2), a posebno njegovu točku 15. i Prilog 1.,

—

imajući u vidu presudu Suda od 5. rujna 2012. u predmetu C-355/10, Parlament protiv Vijeća (još nije objavljena), kao i predmet C-427/12 koji je još uvijek u tijeku, Komisija protiv Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije,

—

imajući u vidu svoju rezoluciju od 5. svibnja 2010. o delegiranju zakonodavnih ovlasti (3),

—

imajući u vidu informativno izvješće Europskog gospodarskog i socijalnog odbora, usvojenog 19. rujna 2013. o boljoj regulaciji provedbenih akata i delegiranih akata,

—

imajući u vidu pismo predsjednika Parlamenta predsjedniku konferencije predsjednika odbora od 26. studenog 2012. u vezi s horizontalnim načelima upotrebe delegiranih akata u vezi s zakonodavnim programima koje pokriva Višegodišnji financijski okvir, koji je podržala Konferencija predsjednika na sastanku 15. studenog 2012.,

—

imajući u vidu dopis predsjednika Parlamenta predsjedniku Vijeća i predsjedniku Komisije od 8. veljače 2013. o nepostojanju napretka u Vijeću u pogledu prijedloga za prilagođavanje u poljoprivredi i ribarstvu,

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

imajući u vidu izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenja Odbora za razvoj, Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za industriju, istraživanje i energetiku, Odbora za promet i turizam, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, Odbora za ribarstvo i Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A7-0435/2013),

A.

budući da je Ugovorom iz Lisabona uvedena mogućnost da Parlament i Vijeće (dalje u tekstu: „zakonodavac”) dio svojih ovlasti delegira Komisiji zakonodavnim aktom (dalje u tekstu: „temeljni akt”); budući da je delegiranje osjetljiva operacija kojom se Komisiji daju upute za izvršenje ovlasti svojstvene ulozi zakonodavca; budući da je stoga potrebno osigurati ispravnu primjenu Ugovora kako bi se zajamčila dovoljna razina demokratskog legitimiteta i za te akte; budući da polazišna točka u razmatranju pitanja delegiranja uvijek mora biti sloboda zakonodavca; budući da je u skladu s utvrđenom sudskom praksom usvajanje propisa ključnih za ovo pitanje u isključivoj nadležnosti zakonodavca; , što znači da se donošenje odredbi koje zahtijevaju političke odluke koje spadaju u odgovornosti zakonodavca ne može delegirati; budući da se stoga delegiranje ovlasti može sastojati samo od dopune ili izmjene dijelova zakonodavnog akta koji nisu ključni; budući da će delegirani akti koje usvoji Komisija biti nezakonodavni akti opće primjene; budući da se u temeljnom aktu moraju izričito definirati cilj, sadržaj, područje primjene i trajanje delegiranja te utvrditi uvjeti koji vrijede za delegiranje ovlasti;

B.

budući da su se Parlament, Vijeće i Komisija, kako bi utvrdili praktične mjere i dogovorena pojašnjenja i preferencije mjerodavne za delegiranje zakonodavnih ovlasti u skladu s člankom 290. UFEU-a, sporazumjeli o zajedničkom dogovoru o delegiranim aktima u cilju neometanog izvršavanja delegiranih ovlasti i učinkovitog nadzora Europskog parlamenta i Vijeća nad tim ovlastima;

C.

budući da je Ugovorima propisano da države članice usvajaju sve mjere nacionalnog zakonodavstva potrebne za provedbu pravno obvezujućih akata Unije; međutim, budući da se, u slučaju kad su potrebni jedinstveni uvjeti za provedbu pravno obvezujućih akata Unije, tim aktima provedbene ovlasti dodjeljuju Komisiji (a u nekim iznimnim slučajevima i Vijeću), kako je navedeno u članku 291. UFEU-a; budući da bi, u slučaju kad temeljni akt iziskuje da usvajanje provedbenih akata u Komisiji podliježe nadzoru država članica, tim aktima navedene provedbene ovlasti Komisiji trebale biti dodijeljene u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011; budući da je ključna obveza Komisije dana u izjavi priloženoj toj Uredbi bila hitno prilagođavanje pravne stečevine novom sustavu delegiranih i provedbenih akata tijekom ovog zakonodavnog saziva, što uključuje i temeljne akte koji se odnose na regulatorni postupak s kontrolom;

D.

budući da je na zakonodavcu da od slučaja do slučaja odredi razinu detalja svakog zakonodavnog akta pa samim tim i da odluči hoće li Komisiji delegirati ovlast za prihvaćanje delegiranih akata kao i hoće li postojati potreba za tim ovlastima radi osiguravanja jednakih uvjeta provedbe zakonodavnog akta; budući da davanje takvih delegiranih ili provedbenih ovlasti nikad ne predstavlja obavezu; budući da bi, međutim, o prosljeđivanju ovlasti trebalo razmišljati u slučajevima kad je potrebna fleksibilnost i učinkovitost i kad se one ne mogu osigurati redovnim zakonodavnim postupkom; budući da se odluka o eventualnom prosljeđivanju delegiranih ili provedbenih ovlasti mora temeljiti na objektivnim faktorima koji moraju osigurati preispitivanje zakonitosti usvojenih rješenja; budući da je zbog nedostatka sudske prakse o članku 290. UFEU-a i o kriterijima utvrđenima u tom članku Europskom parlamentu i Vijeću otežano postizanje dogovora o razgraničenju provedbenih i delegiranih akata;

E.

budući da delegiranje ovlasti na Komisiju nije samo tehničko pitanje već može uključivati pitanja od znatne političke važnosti za građane Unije i potrošače, poduzeća i cjelokupne sektore zbog njihovih mogućih društveno-gospodarskih, ekoloških i zdravstvenih učinaka;

F.

budući da su u zakonodavnim pregovorima o mnogim temama na vidjelo izašla različita tumačenja institucija o nekim pitanjima; budući da, u skladu s člankom 37.a Poslovnika, odbori Parlamenta mogu zatražiti mišljenje Odbora za pravna pitanja prilikom razmatranja prijedloga koji sadrži delegirane akte; budući da je Konferencija predsjednika 13. siječnja 2012. podržala zajednički stav, a da je 19. travnja 2012. podržala horizontalni pristup koji odbori moraju slijediti kako bi se nadišle razlike u mišljenjima; budući da zajednički pristup treba otići korak dalje tako što će Parlament odrediti vlastite kriterije za primjenu članaka 290. i 291. UFEU-a i što će se o tim kriterijima truditi postići sporazum s Vijećem i Komisijom;

1.

smatra da bi se Parlament trebao pridržavati sljedećih neobvezujućih kriterija prilikom primjene članaka 290. i 291. UFEU-a; popis kriterija ne smije se smatrati potpunim:

2.

poziva Komisiju i Vijeće na pregovore s Parlamentom kako bi postigli sporazum o gore navedenim kriterijima; smatra da bi se to moglo postići u okviru revizije Međuinstitucionalnog sporazuma o boljoj pripremi zakonodavstva koja bi uključivala te kriterije;

3.

ponavlja odluke donesene na sastancima Konferencije predsjednika 13. siječnja 2011. i 19. travnja 2012. u pogledu delegiranih i provedbenih akata te naglašava da bi Parlament uvijek trebao inzistirati na uporabi delegiranih akata za sve ovlasti delegirane Komisiji koje ispunjavaju kriterije utvrđene u članku 290. UFEU-a i da one teme u kojima institucionalna prava Parlamenta u pogledu uključivanja delegiranih akata nisu zaštićena ne bi trebale biti uvrštene u plenarni program glasovanja koji vodi do sporazuma; naglašava da Parlament treba već na početku pregovora označiti pitanje delegiranih i provedbenih akata kao ključno institucionalno pitanje za njega;

4.

poziva Komisiju da ubuduće izričito i ustrajno obrazloži zašto u zakonodavnom prijedlogu predlaže delegirani ili provedbeni akt te time sadržaj propisa ne smatra važnim; napominje da, kako je jasno iz odredbi članaka 290. i 291. UFEU-a, svrha delegiranih i provedbenih akata je rješavati različite potrebe pa stoga ne mogu jedni druge zamijeniti;

5.

Smatra da bi se, kako bi se osnažio položaj njegovih izvjestitelja u zakonodavnim pregovorima, više trebalo pribjegavati mogućnosti traženja mišljenja Odbora za pravna pitanja u skladu s člankom 37.a Poslovnika;

6.

izražava ozbiljnu zabrinutost zbog toga što je prilagođavanje pravne stečevine Ugovoru iz Lisabona samo djelomično ostvareno četiri godine od njegova stupanja na snagu; pozdravlja Komisijino predstavljanje nedavnih prijedloga za prilagođavanje preostalih zakonodavnih akata osiguravajući primjenu regulatornog postupka s kontrolom (RPS); naglašava međutim da je potrebno što prije početi pregovore o tim prijedlozima kako bi se ovaj postupak okončao prije kraja sadašnjeg parlamentarnog razdoblja; smatra da bi barem svi slučajevi koji su se ranije rješavali u okviru regulatornog postupka s kontrolom sada trebali biti usklađeni s člankom 290. UFEU-a, s obzirom da su mjere regulatornog postupka s kontrolom ujedno i mjere općeg opsega namijenjene izmjeni elementa tog instrumenta koji nisu ključni, između ostalog brisanjem nekih od tih elementa ili dopunjavanjem instrumenta dodavanjem novih elemenata koji nisu ključni; istodobno poziva Vijeće da nastavi s pregovorima o tim posebnim prijedlozima za prilagođavanje koji su trenutno zastali u Vijeću, uključujući prijedloge u području poljoprivrede i ribarstva;

7.

izražava zabrinutost da bi, bez obzira na činjenicu da to može biti dobro rješenje u nekim slučajevima, sustavno zadržavanje svih elemenata politike u temeljnom aktu moglo s vremenom članak 290. UFEU-a lišiti koristi kao dragocjenog sredstva za racionalizaciju zakonodavnog postupka, što je bio njegov izvorni razlog donošenja kako bi se izbjeglo predetaljno upravljanje i teški i dugotrajni postupak suodlučivanja; naglašava da bi takav pristup mogao biti iznimno teško primjenjiv u nekim slučajevima kao na primjer u sektorima u kojima se tehnologije još uvijek razvijaju;

8.

naglašava da bi u onim slučajevima u kojima je donesena odluka o uporabi provedbenih akata, pregovaračka skupina Parlamenta trebala pažljivo ocijeniti kakvu vrstu kontrole treba država članica te treba li upotrijebiti savjetodavni ili ispitni postupak; naglašava da bi pregovaračke skupine Parlamenta, u slučaju uporabe ispitnog postupka, trebale prihvatiti takozvanu „klauzulu o nedavanju mišljenja” samo u iznimno dobro opravdanim slučajevima, s obzirom da to sprečava Komisiju da usvoji nacrte provedbenog akta u slučaju „nedavanja mišljenja” odbora koji čine predstavnici država članica i kojim predsjedava Komisija;

9.

Preporučuje Komisiji da ne zloupotrebljava delegirane akte kako bi ponovno pokrenula razgovore o pitanjima o kojima je postignut dogovor kroz trijalog na političkoj razini; naglašava da je bolje ovlast donošenja delegiranih akata Komisiji dodijeliti samo na određeno vremensko razdoblje;

10.

potiče svoje odbore da pažljivo motre upotrebu delegiranih i provedbenih akata u okviru svojih područja nadležnosti; u tom cilju zahtijeva da Komisija poboljša administrativne mehanizme za prijenos i pohranu dokumenata povezanih s delegiranim aktima kako bi se osigurala barem jednaka razina informiranja i transparentnosti kao i za postojeći registar za provedbene akte te jamči sinkronizirani protok informacija prema Parlamentu i Vijeću kao zakonodavcu;

11.

smatra da je ostvaren značajan napredak u osiguravanju brzog prijenosa delegiranih akata vodećim odborima, što je zauzvrat pozitivno utjecalo na provođenje prava zastupnika na nadzor;

12.

podsjeća na političku odgovornost zakonodavca i nužnost redovitog i pravodobnog uključivanja Parlamenta u pripremnu fazu delegiranih akata; poziva Komisiju da u potpunosti informira Parlament i Izvjestitelja zaduženog za dotični predmet o planiranom rasporedu, predviđenim sastancima stručnih skupina i sadržaju predviđenih delegiranih akata, uključujući davanje pristupa odgovarajućim bazama podataka Komisije, kao što je CIRCA;

13.

poziva Komisiju na potpuno poštovanje stavka 15. Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije, između ostalog pojednostavljujući postupak za pozivanje parlamentarnih stručnjaka na sastanke s nacionalnim stručnjacima, ako to zahtijeva nadležni parlamentarni odbor; prepoznaje da se na temelju prisustvovanja stručnjaka Parlamenta tim sastancima, Komisija može pozvati u Parlament na daljnju razmjenu mišljenja o pripremi delegiranih akata; poziva Komisiju na primjenu stavka 15. Okvirnog sporazuma i na one dijelove sastanaka država članica i Komisije na kojima se raspravlja o drugim pitanjima osim provedbenih akata u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011;

14.

zauzima stajalište da je vrijeme između prijenosa konačnog nacrta provedbenih akata i njihovog usvajanja od strane Komisije često prekratko, pa Parlamentu nije omogućen adekvatan nadzor; potiče Komisiju da u potpunosti poštuje pravo Parlamenta na kontrolu konačnog nacrta provedbenih akata u roku od mjesec dana, sukladno sporazumu iz 2008. između Parlamenta i Komisije o postupcima komitologije;

15.

poziva na dodjelu dostatnih tehničkih i ljudskih resursa za delegirane i provedbene akte kako bi se između ostalog osigurao učinkovit interni prijenos informacija; smatra da dostava delegiranih akata zastupnicima u obliku biltena omogućuje nadzor takvih akata te zastupnicima omogućuje da pravovremeno upute moguće primjedbe;

16.

preporučuje imenovanje stalnih izvjestitelja u svakom odboru za delegirane i provedbene akte, što jamči usklađenost unutar dotičnog odbora i s drugim odborima; smatra da se slični problemi trebaju rješavati na usklađen način, a istovremeno očuvati potrebnu fleksibilnost;

17.

pozdravlja raspoloživost stručnjaka iz Komisije za sudjelovanje na informativnim sastancima sa zastupnicima jer je organiziranje tih sastanaka, znatno prije usvajanja delegiranih akata, korisno za razjašnjavanje ključnih aspekata akata i lakše dobivanje suglasnosti Parlamenta;

18.

potiče i dalje osobito članove pregovaračkih skupina da posvete posebnu pažnju delegiranim i provedbenim aktima prilikom izvješćivanja nadležnom odboru nakon svakog trijaloga prema članku 70. stavku 4. Poslovnika Parlamenta;

19.

Žali zbog činjenice da je Vijeće nakon neuspjeha pregovora u neformalnom trijalogu i prvom čitanju u Parlamentu blokiralo spise za prilagođavanje o ključnim poljoprivrednim i ribarstvenim zakonima; naglašava da je ovo stanje često uzrokovano nevoljkošću Vijeća da upotrijebi delegirane akte; napominje da je samo u kontekstu potpunih zakonodavnih postupaka koji se odnose na reformu ZPP-a i ZRP-a bilo moguće naći rješenje za prilagođavanje prihvatljivo objema stranama, iako se o nekim odredbama moglo dogovoriti samo pod uvjetom da ne predstavljaju presedan; poziva Vijeće da ostvari napredak u preostalim spisima za prilagođavanje kako bi se postupci mogli okončati prije završetka tekućeg zakonodavnog razdoblja;

20.

Napominje da, osobito u slučaju Instrumenta razvojne suradnje (DCI), Parlament od 2006. godine upražnjava postupak „demokratske kontrole” u vidu političkog dijaloga s Komisijom o nacrtima mjera; međutim primjećuje da je iskustvo Parlamenta s ovom primjenom bilo raznoliko i da je njegov utjecaj na odluke Komisije bio ograničen;

21.

ukazuje na to da se na području razvojne suradnje provedbeni akti često temelje na prethodnom savjetovanju s trećim stranama, zbog čega su promjene u kasnoj fazi formalnog postupka komitologije teže. stoga naglašava da prethodna obavijest i dijalog s Parlamentom predstavljaju važan korak prema učinkovitijem korištenju mogućnosti kontrole koje Parlament ima;

22.

ističe da se uredbama o europskim nadzornim tijelima na području financijskih usluga uvode regulatorni tehnički standardi i provedbeni tehnički standardi u okviru kojih europska nadzorna tijela podnose nacrte regulatornih tehničkih standarda i provedbenih tehničkih standarda Komisiji na usvajanje; smatra da, s obzirom na tehničko znanje i specijalizirane vještine europskih nadzornih tijela, delegirani akti trebaju biti, kad god je to moguće, u vidu regulatornih tehničkih standarda, a ne redovnih delegiranih akata; smatra da bi Komisija, prije nego što usvoji i redovne delegirane akte, uvijek trebala potražiti stručni savjet odgovarajućeg europskog nadzornog tijela u vezi sa sadržajem tih akata;

23.

ističe da se prema nekim legislativnim aktima, rok za nadzor regulatornih tehničkih standarda može produžiti na dodatnih mjesec dana zbog njihova obujma i složenosti te smatra da bi ta vrsta fleksibilnosti trebala postati opće pravilo; ističe da je zakonodavac odredio razdoblje za nadzor od tri mjeseca, koje se može produžiti za tri mjeseca, za sve delegirane akte s područja financijskih usluga, te smatra da bi se ta praksa trebala proširiti na druga složena područja;

24.

naglašava da bi se dogovori prema kojima se delegirani akti ne mogu podnositi tijekom razdoblja stanki Parlamenta trebali primjenjivati i na regulatorne tehničke standarde;

25.

vjeruje da poziv zainteresiranima da sudjeluju u skupinama zainteresiranih strana europskog nadzornog tijela treba trajati dovoljno dugo (ne manje od dva mjeseca), treba biti objavljen preko raznih kanala i treba slijediti jasan i organiziran postupak kako bi se osigurala široka baza prijavljenih kandidata; podsjeća na potrebu za ujednačenim skupinama zainteresiranih strana europskog nadzornog tijela u skladu s odredbama odgovarajućih uredaba;

26.

Posdjeća da je Parlament na području zapošljavanja i socijalnih pitanja doveo u pitanje odluku EURES-a pred Europskim sudom kako bi zaštitio svoje ovlasti;

27.

Poziva Komisiju da u svoj program rada uključi prijedloge za izmjenu svih pravnih akata nekadašnjeg trećeg stupa kako bi ih se uskladilo s novom hijerarhijom standarda te kako bi se poštovale ovlasti i nadležnosti Parlamenta i njegovo pravo na informacije u vezi s delegiranjem ovlasti Komisiji u skladu s Ugovorom iz Lisabona; naglašava da će za to biti potrebno posebno ocijeniti svaki pravni akt kako bi se odredile osnovne odluke koje mora donijeti zakonodavac, posebno one koje se tiču temeljnih prava predmetnih osoba, i odluke koje se ne smatraju ključnima (vidi presudu Suda u predmetu C-355/10);

28.

skreće pozornost na činjenicu da Vijeće i dalje, dugo nakon stupanja Ugovora iz Lisabona na snagu, usvaja zakonodavne akte na temelju odredbi iz nekadašnjeg trećeg stupa, čime je Parlament bio primoran pokrenuti sudski postupak pred Sudom;

29.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te parlamentima država članica.

29.8.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 285/18

—

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 136. i članak 121. stavak 2.,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1175/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenog 2011. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1466/97 o jačanju nadzora stanja proračuna i nadzora i koordinacije ekonomskih politika (1),

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2011/85/EU od 8. studenog 2011. o zahtjevima za proračunske okvire država članica (2),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1174/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenog 2011. o provedbi mjera za ispravljanje prekomjerne makroekonomske neravnoteže u europodručju (3),

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU) br. 1177/2011 od 8. studenog 2011. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1467/97 o ubrzavanju i pojašnjavanju provedbe postupka u slučaju prekomjernog deficita (4),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1176/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenog 2011. o sprečavanju i ispravljanju makroekonomske neravnoteže (5),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1173/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenog 2011. o djelotvornom provođenju proračunskog nadzora u europodručju (6),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. veljače 2013. o poboljšanju pristupa financiranju za mala i srednja poduzeća (7),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 6. prosinca 2012. pod nazivom „Akcijski plan za jačanje borbe protiv porezne prijevare i utaje poreza” (COM(2012)0722)),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 473/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o zajedničkim odredbama za nadzor i ocjenu nacrta proračuna i osiguravanje ispravljanja prekomjernog deficita država članica u europodručju (8),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 472/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o jačanju gospodarskog i proračunskog nadzora država članica europodručja koje su suočene s ozbiljnim poteškoćama u odnosu na svoju financijsku stabilnost ili im prijete takve poteškoće (9),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. o Europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: provedba prioriteta za 2013. (10),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 13. studenog 2013. o godišnjem pregledu rasta 2014. (COM(2013)0800),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. svibnja 2013. o borbi protiv porezne prijevare, utaje poreza i poreznih oaza (11),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2013. o pozivu na mjerljivo i obvezujuće djelovanje protiv utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza u EU-u (12),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2013. o pripremama za sastanak Europskog vijeća (19. – 20. prosinca 2013.) (13),

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku i mišljenje Odbora za proračune (A7-0084/2014),

A.

budući da posljednja jesenska predviđanja Komisije pokazuju da se stvarni rast BDP-a polako vraća u europodručje i da se očekuje da će 2014. doseći 1,1 % BDP-a, kao i da će nezaposlenost pasti, a inflacija ostati ispod razine od 2 %;

B.

budući da rast na tržištima u usponu stagnira, dok u SAD-u ostaje snažan, a u Japanu pozitivan;

C.

budući da je od 20. do 22. siječnja 2014. Europski parlament održao sastanak na visokoj razini s državnim parlamentarnim zastupnicima (u okviru Europskog parlamentarnog tjedna) kako bi raspravljali o godišnjem pregledu rasta 2014. kao i općim ciljevima ekonomske politike za rast i stvaranje radnih mjesta radi usmjeravanja veće pozornosti na učinkovitost politika i moguće učinke prelijevanja u EU-u;

D.

budući da Komisija potvrđuje da se većina ciljeva strategije EU 2020. neće postići čak ni u najpovoljnijim scenarijima;

E.

budući da je Parlament pozdravio uvođenje instrumenta za konvergenciju i konkurentnost kao dijela napora za jačanje okvira upravljanja;

1.

napominje da je u tijeku gospodarski oporavak u EU-u, ali da je on još uvijek slab; naglašava potrebu za fiskalnom konsolidacijom koja pogoduje rastu te za jačanjem napora kako bi se, s jedne strane, osigurala usklađenost s tekućim okvirom gospodarskog upravljanja i, s druge strane, omogućili srednjoročni i dugoročni održiviji rast i stvaranje radnih mjesta;

2.

pozdravlja prepoznavanje potrebe za fiskalnom konsolidacijom koja pogoduje rastu; potiče Komisiju da proslijedi ovaj prioritet kao konkretne preporuke državama članicama i EU-u u cjelini, uključujući i one u programima ekonomske prilagodbe, tako da se ne odnose samo na fiskalnu konsolidaciju nego i na strukturne reforme koje vode do stvarnog, održivog i socijalno uravnoteženog rasta, zapošljavanja, veće konkurentnosti i rasta konvergencije;

3.

napominje da je povećanje razlika državnih kamatnih stopa značajno smanjilo fiskalni manevarski prostor u više država članica; također primjećuje da je pristup Europske središnje banke (ESB) monetarnoj politici pomogao u smanjenju razlika državnih kamatnih stopa; smatra da će ESB preko smjernica za budućnost održati tu politiku u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju te da će time doprinijeti većem rastu;

4.

ističe da Komisija prati ostvarivanje ciljeva strategije Europa 2020. na nacionalnoj i europskoj razini u preporukama koje je dobila svaka država posebno i na taj način izbliza nadzire ciljeve na području zapošljavanja, istraživanja i razvoja, obrazovanja, siromaštva, obnovljive energije i smanjenja emisija;

5.

vjeruje da gospodarstvo EU-a u cjelini treba dodatno poticati svoju troškovnu i netroškovnu konkurentnost u globalnom gospodarstvu, osobito povećanjem konkurentnosti na tržištima proizvoda i usluga radi poboljšanja produktivnosti, učinkovitog korištenja resursa i nižih cijena te održavanjem cijene rada u skladu s produktivnošću i osiguravanjem smanjenja unutarnje makroekonomske neravnoteže;

6.

pozdravlja ambiciozne strukturne reforme koje su provele one države članice koje su iskusile ozbiljne poteškoće; potiče države članice da i dalje ulažu napore; ističe da treba odlučno nastaviti s nastojanjima na strukturnim reformama i da ih se treba nadzirati kako bi se osigurala učinkovitost reformi te se gradilo na postignutom napretku; potiče usvajanje i provedbu programa strukturnih reformi koji promiču konvergenciju i konkurentnost na nacionalnoj i europskoj razini te povećavaju održivi rast i zaposlenost; naglašava važnost brze i učinkovite provedbe programa i planova za borbu protiv nezaposlenosti, posebno mladih;

7.

ističe važnost pokretanja ili nastavka provođenja postupka suvislih i održivih strukturnih reformi za stabilnost u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju; naglašava da EU ne može sudjelovati u tržišnom natjecanju samo po pitanju općih troškova ili troškova rada, već je potrebno više ulaganja u istraživanje, inovacije i razvoj, obrazovanje i vještine te učinkovito iskorištavanje resursa, i to i na nacionalnoj i na europskoj razini;

8.

ponavlja svoj zahtjev za donošenje pravnog akta o „smjernicama konvergencije” u okviru redovnog zakonodavnog postupka, kojim bi se za određeno vremensko razdoblje postavio vrlo ograničen broj ciljeva za najhitnije reformske mjere, kao i zahtjev da države članice osiguraju da su nacionalni programi reformi uspostavljeni na temelju gore navedenih smjernica konvergencije te da ih je provjerila Komisija; poziva države članice da se obvežu na potpunu provedbu svojih nacionalnih programa reformi; u tom smislu predlaže da države članice sklope „konvergencijsko partnerstvo” s institucijama EU-a, uz mogućnost uvjetnog financiranja reformskih aktivnosti; ponavlja da bi takva jača gospodarska suradnja trebala ići ruku pod ruku s poticajnim financijskim mehanizmom; smatra da sva dodatna sredstva ili instrumenti, poput mehanizma solidarnosti, moraju biti sastavni dio proračuna EU-a, ali izvan dogovorene omotnice višegodišnjeg financijskog okvira (VFO);

9.

zabrinut je zbog ukupne javne i privatne zaduženosti država članica u europodručju; ističe da EU treba nadići model rasta koji se temelji na gomilanju prekomjernog duga i potrošnji resursa;

10.

stoga poziva države članice da prilikom pripreme ekonomskih politika i reformi obrate posebnu pozornost na utjecaj na generacije mladih Europljana i buduće generacije, kako mladi od samog početka ne bi bili uskraćeni za mogućnosti; ističe da su potrebna daljnja nastojanja u borbi protiv dugoročnih učinaka nezaposlenosti, posebno nezaposlenosti mladih;

11.

svraća pozornost na ona tijela država članica koja su uspješno provela programe makroekonomske prilagodbe ili programe financijskog sektora;

12.

ističe da je kombinacija solidarnosti i uvjetovanosti, snažnog vlasništva i obvezivanja na reforme nužni preduvjet za uspjeh programa financijske pomoći; međutim, poziva Komisiju i države članice da financijsku pomoć i ad hoc sustav Trojke uključe u poboljšanu pravnu strukturu usklađenu s okvirom za gospodarsko upravljanje EU-a i pravom Zajednice, jamčeći tako demokratsku odgovornost;

13.

naglašava činjenicu da je ekonomska i monetarna unija daleko od dovršetka te podsjeća Komisiju da se obvezala da će djelovati u smjeru poboljšanja rasta i gospodarske konvergencije te jačanja konkurentnosti u EU-u; smatra da bi se to najbolje moglo ostvariti ako Komisija konačno pripremi prijedloge za dovršetak ekonomske i monetarne unije u skladu sa svim smjernicama u njenom nacrtu za čvrstu i stvarnu ekonomsku i monetarnu uniju; napominje da bi se dovršetak ekonomske i monetarne unije trebao temeljiti isključivo na metodi Zajednice;

14.

priznaje dostignuća nove i revidirane financijske regulacije EU-a u prevladavanju financijske krize; napominje da dovršetak triju stupova bankovne unije i provedba novih propisa o kapitalnim zahtjevima za banke doprinose ponovnom uspostavljanju povjerenja u otpornost europskog bankarskog sektora;

15.

pozdravlja izjavu Komisije da je glavni prioritet godišnjeg pregleda rasta 2014. izgradnja održivog, pametnog i uključivog rasta i konkurentnosti koji će dovesti do stvaranja dodatnih radnih mjesta;

16.

slaže se s Komisijom da države članice trebaju nastaviti slijediti fiskalnu konsolidaciju koja pogoduje rastu; poziva države članice da pojednostave svoje porezne sustave i doprinose na području socijalne sigurnosti, posebno za osobe s niskim i srednje visokim prihodima te da prebace poreze s rada na potrošnju i aktivnosti koje su štetne za okoliš kako bi se poticao rast, privatna ulaganja i stvaranje radnih mjesta, kako bi napori na području konsolidacije bili učinkovitiji te kako bi se pojačala ulaganja u obrazovanje, istraživanje i razvoj te aktivna politika tržišta rada

17.

potiče države članice da u okviru programa prilagodbe nastave provoditi ili provedu održive strukturne reforme koje pogoduju rastu, istodobno jačajući napore usmjerene na postizanje ciljeva strategije Europa 2020.; izražava zabrinutost zbog manjka odgovornosti za određene reforme u državama članicama koje su suočene s prekomjernim proračunskim deficitom ili deficitom tekućeg računa; smatra da bi se na sva sredstva u razdoblju od 2014. do 2020. trebalo primijeniti načelo predopskrbe i izravne raspodjele, osmišljeno s ciljem poticanja gospodarskog rasta i strateškog ulaganja, osobito Inicijative za zapošljavanje mladih;

18.

naglašava važnost nadzora i provedbe preporuka za pojedine države, multilateralnog nadzora, razmjene iskustava i najboljih praksi te ocjena sustručnjaka kao načina poticanja rasprave i stvaranja pritiska, čime se pruža usmjerenje koje pomaže u stvaranju potrebnog zamaha i prihvaćanju reformi;

19.

još jednom ističe da će manjak ambicioznih reformi za jačanje konkurentnosti europskih gospodarstava, kao i za očuvanje održivosti sustava socijalnog osiguranja i sustava zdravstvene skrbi prekomjerno opteretiti buduće generacije; ističe važnost ispravljanja situacija prekomjernog deficita i neravnoteže tekućih računa;

20.

još jednom ističe da državne i financijske institucije pokazuju stalne slabosti u okruženju s niskim rastom;

21.

naglašava da strukturne reforme trebaju biti dopunjene dugoročnijim ulaganjima u obrazovanje, istraživanje, inovacije i održivu energiju; vjeruje da se i javno-privatna partnerstva mogu smatrati instrumentima poticanja ulaganja i omogućavanja pametnog i održivog rasta te da se njima nadopunjuju programi javnog ulaganja;

22.

poziva na jače i dosljednije djelovanje na temelju sveobuhvatnog akcijskog plana Komisije za jačanje borbe protiv poreznih prijevara i utaje poreza; potiče Komisiju da u strategiju Europa 2020. uključi konkretne i mjerljive ciljeve;

23.

naglašava da je pristup financiranju, posebno za mala i srednja poduzeća, jedna od najvećih prepreka rastu u EU-u; vjeruje da je potrebno više alternativa financiranju banaka poboljšanjem učinkovite dodjele kapitala kroz tržišta kapitala, poticanjem dugoročnih ulaganja i punom primjenom inovativnih financijskih instrumenata EU-a koji su osmišljeni za pružanje podrške malim i srednjim poduzećima u pristupu tržištima kapitala; vjeruje da će dovršetak bankovne unije poboljšati pristup financiranju i stvoriti jednake mogućnosti za pristup malih i srednjih poduzeća financiranju; naglašava potrebu daljnjeg ograničavanja birokratskog opterećenja za mala i srednja poduzeća te stalnog uzimanja u obzir načela razmjernosti u razvoju regulatornih režima; smatra da Europska investicijska banka može (EIB) imati još aktivniju ulogu u omogućavanju pristupa financiranju za realno gospodarstvo; smatra da prijedlozi za financiranje EIB-a podneseni na posljednjim sjednicama Vijeća, osobito oni koji se odnose na financiranje malih i srednjih poduzeća, mogu i moraju biti ambiciozniji;

24.

ponavlja važnost dovršetka jedinstvenog tržišta za rast u EU-u; vjeruje da države članice i Komisija ne ispunjavaju svoju obvezu u vezi s dovršenjem jedinstvenog tržišta;

25.

naglašava činjenicu da nepostojanje unutarnjeg tržišta rada koje dobro funkcionira i održivog pristupa imigraciji otežavaju rast u EU-u; naglašava makroekonomske prednosti modernizacije tržišta rada za države članice te poziva Komisiju i države članice da razmotre donošenje posebnih mjera za poboljšanje uspješnog zajedničkog tržišta rada temeljenog na slobodnom kretanju radnika, jednakim uvjetima i načelu socijalne konvergencije prema gore te modernoj, prikladnoj i uključivoj imigracijskoj politici i na nacionalnoj i na europskoj razini;

26.

poziva Komisiju da Parlamentu objasni posebne mjere koje namjerava poduzeti kako bi olakšala i ostvarila svoje ciljeve većeg održivog rasta i jačanja konkurentnosti;

27.

vjeruje da ukupni godišnji pregled rasta nije dovoljno detaljan te da ne osigurava sredstva za ispunjavanje svojih ciljeva;

28.

svraća pozornost na Izvješće o mehanizmu upozoravanja; primjećuje postepeno smanjenje unutarnjih neravnoteža u gospodarstvu EU-a; također skreće pozornost na vanjske neravnoteže, uključujući prekomjerne vanjske suficite i smanjenje udjela u izvoznim tržištima u većini država članica;

29.

ističe da je cilj postupka u slučaju makroekonomske neravnoteže sprečavanje prelijevanja negativnih učinaka loše osmišljenih nacionalnih politika u druge države članice u europodručju; zabrinut je što Komisija, u svom tumačenju pregleda stanja, ne uzima dovoljno u obzir činjenicu da su europodručje i države članice koje obuhvaća međuovisna i otvorena gospodarstva;

30.

prima na znanje ocjenu Komisije prema kojoj je više važnih makroekonomskih neravnoteža u postupku ispravljanja; ističe da, kako bi se dodatno ojačala ukupna konkurentnost EU-a, Komisija treba posebno razmotriti trenutačni suficit tekućeg računa određene države članice u odnosu na ostatak europodručja;

31.

zabrinut je jer većina država članica još uvijek gubi globalne tržišne udjele te ima jako negativno neto stanje međunarodnih ulaganja; žali zbog toga što druge važne značajke koje imaju jak utjecaj na konkurentnost, kao što su troškovi kapitala po jedinici, još uvijek nisu integrirane u pokazatelje stanja za makroekonomsku neravnotežu, unatoč opetovanim zahtjevima Parlamenta;

32.

i dalje je zabrinut zbog manjka napretka u smanjenju prekomjernih razina privatnog duga; ističe da to nije samo zabrinutost za financijsku stabilnost, nego i da ograničava potencijal EU-a za rast;

33.

ističe da trenutačno stanje izuzetno niskih kamatnih stopa duž cijele krivulje prinosa zabrinjava europske građane u pogledu privatne štednje i mirovinskih osiguranja;

34.

skreće pozornost na prvu ocjenu Komisije u vezi s nacrtima proračuna država članica; ističe da provjeravanje nacrta proračuna poboljšava multilateralni nadzor i praćenje proračunske situacije država članica;

35.

izražava zabrinutost jer su samo dvije države članice postigle svoje srednjoročne ciljeve; poziva države članice da nastave s ulaganjem napora te da ih po potrebi pojačaju, uzimajući u obzir da je konsolidacija koja pogoduje rastu nužna u državama članicama koje ne ispunjavaju svoje obveze;

36.

naglašava da Europski semestar ni na koji način ne smije ugroziti nadležnosti Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata; naglašava činjenicu da bi trebala postojati jasna podjela između nadležnosti na razini EU-a i na nacionalnoj razini te da je Europski parlament sjedište odgovornosti na razini Unije; potiče Komisiju da osigura primjereno formalno uključenje Europskog parlamenta u sve korake postupka Europskog semestra kako bi povećala demokratsku legitimnost odluka;

37.

naglašava da je potrebno ojačati demokratsku odgovornost Europskog parlamenta i nacionalnih parlamenata pri bitnim elementima operacija u europodručju, kao što su europski stabilizacijski mehanizam, odluke Euroskupine te nadzor i evaluacija programa financijske pomoći; traži od Komisije da provede i objavi unutarnje naknadne ocjene svojih preporuka i sudjelovanja u Trojci;

38.

ukazuje na to da je glavni problem u više država članica činjenica da fragmentacija financijskih tržišta rezultira nedostatkom sredstava i većim troškovima financiranja, osobito za male i srednje poduzetnike; smatra da bi ESB trebao zadržati proaktivnu ulogu u prilog defragmentacije te da EIB može dodatno poticati financiranje za male i srednje poduzetnike, poduzetništvo, izvoz i inovacije, koji su ključni za gospodarski oporavak;

39.

primjećuje da se Godišnji pregled rasta 2014. jedva razlikuje od onog za 2013.; stoga ponovno žali zbog odsutnosti novih prijedloga Komisije o ulozi koju proračun EU-a može igrati u poticanju rasta i stvaranju radnih mjesta radi postizanja ciljeva strategije Europa 2020.;

40.

žali zbog činjenice da Komisija Parlamentu nije dostavila opsežno izvješće o provedbi Pakta za rast i radna mjesta dogovorenog u lipnju 2012.;

41.

poziva Komisiju na izradu redovito ažuriranog pokazatelja provedbe novih programa kako bi se mogle napraviti usporedbe između država članica koje bi omogućile donošenje utemeljenijih odluka proračunskog tijela u pogledu prioriteta potrošnje u svjetlu uočljivih trendova;

42.

naglašava činjenicu da su niska razina odobrenih sredstava za plaćanja i mala razlika do gornje granice plaćanja i dalje ključni problemi za proračun EU-a, što ima djelomično negativan učinak na gospodarski oporavak jer kasna plaćanja prvenstveno štete izravnim korisnicima; povrh toga naglašava da je ova niska razina plaćanja u proračunu EU-a za 2014. potpuno oprečna mjerama koje su usuglasili suzakonodavci kako bi privremeno povećali stope sufinanciranja EU-a za programe EU-a kojima se zajednički upravlja u državama članicama koje imaju ozbiljne poteškoće sa svojom financijskom stabilnošću ili su u opasnosti da se u njima nađu; u svjetlu provedbe podsjeća na potrebu za osiguravanjem urednog razvoja plaćanja kako bi se izbjeglo neuobičajeno prebacivanje nepodmirenih obveza u proračun za 2015. i kako bi se u vezi s tim po potrebi iskoristili različiti mehanizmi fleksibilnosti obuhvaćeni Uredbom o višegodišnjem financijskom okviru; namjerava nastaviti s temeljitim ispitivanjem općeg stanja plaćanja, posebno u vezi s vrlo visokom razinom isplata koje su još potrebne za dovršetak programa prethodnog višegodišnjeg financijskog okvira;

43.

ponovno izražava žaljenje zbog toga što države članice ustraju u tome da svoj doprinos proračunu EU-a smatraju varijablom prilagodbe svojim konsolidacijskim naporima, što pak vodi do umjetnog smanjenja obujma raspoloživog plaćanja u proračunu EU-a; poziva Komisiju da u potpunosti uzme u obzir ovaj ponavljajući i opasni trend pri ocjenjivanju proračunskih planova država članica i da predloži konkretne mjere za njegovo poništenje;

44.

podsjeća na svoje stajalište da se fiskalno stanje država članica može olakšati novim sustavom vlastitih sredstava za financiranje proračuna Unije kojim će se smanjiti doprinosi iz bruto nacionalnog dohotka, omogućujući tako državama članicama da ostvare svoje konsolidacijske napore bez ugrožavanja financiranja EU-a za podupiranje ulaganja u gospodarski oporavak i reforme; stoga ističe važnost koju pridaje novoj skupini na visokoj razini za vlastita sredstva, što bi trebalo potaknuti pravu reformu financiranja EU-a;

45.

ponavlja da bi jača ekonomska suradnja trebala ići ruku pod ruku s mehanizmom temeljenim na poticajima; smatra da sva dodatna sredstva ili instrumenti, poput mehanizma solidarnosti, moraju biti sastavni dio proračuna EU-a, ali izvan dogovorene omotnice višegodišnjeg financijskog okvira;

46.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica, kao i Europskoj središnjoj banci.

29.8.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 285/24

—

uzimajući u obzir članak 9. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir članke 145., 148., 152. i 153. stavak 5. UFEU-a,

—

uzimajući u obzir članak 28. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. studenog 2013. naslovljenu „Godišnji pregled rasta za 2014.” (COM(2013)0800) i nacrt Zajedničkog izvješća o zapošljavanju priloženog uz nju,

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 23. listopada 2013. o „Europskom semestru za usklađivanje gospodarskih politika: implementation of 2013 priorities” (1),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 2. listopada 2013. naslovljenu „Jačanje socijalne dimenzije ekonomske i monetarne unije (EMU)” (COM(2013)0690),

—

uzimajući u obzir usmeno pitanje O-000122/2013 – B7-0524/2013 upućeno Komisiji i rezoluciju Parlamenta od 21. studenog 2013. koja se odnosi na komunikaciju Komisije naslovljenu „Jačanje socijalne dimenzije ekonomske i monetarne unije (EMU)” (2),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. pod nazivom „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 8. rujna 2010. o „prijedlogu odluke Vijeća o smjernicama politika zapošljavanja država članica: drugi dio integriranih smjernica strategije Europa 2020.” (3),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 18. travnja 2012. pod nazivom „Oporavak koji donosi veliki broj radnih mjesta” (COM(2012)0173),

—

uzimajući u obzir usmeno pitanje O-000120/2012 upućeno Komisiji i rezoluciju Parlamenta od 14. lipnja 2012. koja se odnosi na „Oporavak koji donosi veliki broj radnih mjesta” (4),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 23. studenog 2010. pod naslovom „Program za nove vještine i radna mjesta: europski doprinos punom zaposlenju” (COM(2010)0682) i rezoluciju Parlamenta od 26. listopada 2011. na tu temu (5),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. prosinca 2010. naslovljenu „Europska platforma protiv siromaštva i socijalne isključenosti: europski okvir za socijalnu i teritorijalnu koheziju” (COM(2010)0758) i rezoluciju Parlamenta od 15. studenog 2011. na tu temu (6),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Inicijativa o mogućnostima za mlade” (COM(2011)0933),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 20. studenog 2012. na temu „Sporazum o socijalnom ulaganju kao odgovor na krizu” (7),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. veljače 2013. naslovljenu „Ususret socijalnom ulaganju za rast i koheziju – uključujući provedbu Europskog socijalnog fonda 2014. – 2020.” (COM(2013)0083),

—

uzimajući u obzir usmeno pitanje O-000057/2013 – B7-0207/2013 upućeno Komisiji i odgovarajuću rezoluciju Parlamenta od 12. lipnja 2013. o komunikaciji Komisije „U susret socijalnom ulaganju za rast i koheziju – uključujući provedbu Europskog socijalnog fonda 2014. – 2020.” (8),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. veljače 2013. o poboljšanju pristupa financiranju za mala i srednja poduzeća (9),

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7-0091/2014),

A.

budući da je recesija u europodručju završila, brojčano govoreći, u drugom tromjesečju 2013., ali budući da će godišnji rast u europodručju ostati nestabilan ove godine, a nezaposlenost je još uvijek na vrlo visokoj razini; budući da se rast treba znatno poticati kako bi se to moglo smatrati dugoročnim oporavkom i kako bi došlo do potrebnog zamaha za oslobađanje EU-a od njegovih društveno-gospodarskih izazova;

B.

budući da je nezaposlenost u EU-u dosegnula zabrinjavajuću brojku od 26,6 milijuna, a dugoročna je nezaposlenost porasla u većini država članica te da je dosegnula rekordnu razinu u EU-u kao cjelini; budući da je pad zaposlenosti više izražen u onim državama koje provode znatnu fiskalnu reformu;

C.

budući da je stopa nezaposlenosti mladih dosegnula neviđenu razinu, u prosjeku 23 % za EU kao cjelinu, i budući da je u nekim državama članicama stopa nezaposlenosti mladih između 16 i 25 godina viša od 50 %; budući da je situacija na tržištu rada posebno kritična za mlade koji, bez obzira na stupanj obrazovanja, često budu nezaposleni, imaju nesigurne ugovore o radu, neplaćeni pripravnički rad ili emigriraju; budući da se ekonomski gubitak koji je ostvaren u 2011. godini zbog nesudjelovanja mladih na tržištu rada procjenjuje na 153 milijarde eura u državama članicama, što odgovara iznosu u vrijednosti od 1,2 % bruto društvenog proizvoda EU-a; budući da prekruto uređenje tržišta rada u nekoliko država članica vodi do nedostatka fleksibilnosti za učinkovitu apsorpciju šokova; budući da se postojećim uređenjem tržišta rada mogu u nekim slučajevima nerazmjerno štititi oni koji su već uključeni u tržište rada te ono može imati negativan utjecaj na uključivanje mladih ljudi u radnu snagu;

D.

budući da je ovo najdublja i najdugotrajnija kriza u gospodarskoj povijesti u posljednjih 100 godina, međutim izbjegnuta je katastrofa, a učinci krize raspodijelili su se na mnogo godina, čak i desetljeća; budući da ti učinci uključuju daljnji rast dugoročne nezaposlenosti, što bi moglo uzrokovati strukturnu nezaposlenost; budući da se segmentacija tržišta rada nastavlja povećavati, prosječni dohoci kućanstava smanjuju se u mnogim državama članicama, a pokazatelji upućuju na trend siromaštva nešto više razine i ozbiljnih oblika te socijalne isključenosti, uključujući siromaštvo unatoč zaposlenju nekoliko godina unaprijed;

E.

budući da je Međunarodni monetarni fond (MMF) nedavno ukazao na to kako ima mjesta za bolje i progresivnije oporezivanje, što bi pomoglo u smanjenju nejednakosti u EU-u; budući da postoji potreba da se porezno opterećenje prebaci s rada na druge oblike održivog oporezivanja kako bi se promicali rast i stvaranje radnih mjesta te donio dodatan prihod tijekom tog razdoblja te kako bi se povećala legitimnost napora u pogledu konsolidacije;

F.

budući da su učinci krize uzrokovali neviđenu i sve veću razliku u proizvodnji i zapošljavanju između ključnih i perifernih država; budući da je razlika između ključnih i perifernih država u pogledu stope nezaposlenosti dosegnula 10 postotnih bodova 2012., u usporedbi sa samo 3,5 postotnih bodova 2000.; budući da je predviđeno da će ta razlika dosegnuti vrhunac ove godine;

G.

budući da je nužno nastaviti s diferenciranom fiskalnom konsolidacijom koja pozitivno utječe na rast kako bi se jamčila dugoročna održivost socijalne države i javnih financija;

H.

budući da bi se poboljšanja u gospodarstvu trebala smatrati poticajem za odlučan nastavak ulaganja napora kako bi se naglasak mogao staviti na rast i zapošljavanje, u cilju nastavka programa reformi radi unaprjeđenja konkurentnosti i osiguranja dugotrajnog oporavka;

I.

budući da su pogreške u gospodarskim predviđanjima Komisije za rast i nezaposlenost posljednjih godina dokaz potrebe za poboljšanim modelom predviđanja i strategije u cilju završetka krize; budući da se ritam fiskalne konsolidacije usporio; budući da je stvaranje radnih mjesta u europodručju i dalje vrlo slabo; budući da je, prema Eurostatu, inflacija u eurozoni ispod ciljeva ESB-a;

J.

budući da postoji pritisak demografskih promjena na nacionalne proračune i mirovinske sustave; budući da se životni vijek neprestano produžuje:

K.

budući da treba uzeti u obzir koeficijent životnog vijeka u cilju postizanja održivosti mirovinskog sustava;

L.

budući da je tijekom krize usmjerenost na brzinu i intenzitet provođenja strukturnih reformi bila asimetrična među državama članicama, tako da je bila zahtjevnija za periferne države nego za ključne države; budući da bi sve države članice trebale imati jednaki zamah i poduzimati nužne strukturne reforme kako bi se promicali održiv i ujednačen rast te stvaranje radnih mjesta u tom području;

M.

budući da sve države članice moraju poboljšati svoje rezultate i konkurentnost te veliki izazov s kojim se europodručje trenutno suočava predstavljaju društveno-gospodarske razlike među državama članicama; budući da je u interesu svih država članica osigurati pravodobno i učinkovito rješavanje pitanja zapošljavanja i socijalnih izazova kako bi se izbjeglo gospodarsko pogoršanje;

N.

budući da je ulaganje u obrazovanje i osposobljavanje, istraživanje i inovacije – ključna područja gospodarskog rasta i otvaranja radnih mjesta – u EU-u i dalje manje nego među glavnim gospodarskim partnerima i konkurentima drugdje u svijetu; budući da je produktivno ulaganje u ta područja ključno za održiv izlazak iz krize;

O.

budući da bi potpora poduzetnicima trebala biti prioritet za države članice;

P.

budući da je kombinacija koherentne politike koja obuhvaća makroekonomske politike, strukturne politike, solidne ustanove tržišta rada, nesegmentirana tržišta rada, kolektivno pregovaranje i dovoljno financirane sustave socijalne skrbi ključna u apsorpciji cikličnih šokova; budući da je sustav koji se temelji na brzoj reintegraciji na tržište rada s pratećim mjerama temeljenima na fleksigurnosti također važan za apsorpciju cikličkih šokova;

Q.

budući da je stopa siromaštva u porastu od 2007., tako da je 24,2 % stanovništva EU-a trenutačno izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti; budući da su se smanjili izdaci za socijalnu zaštitu u gotovo svim državama članicama i budući da Odbor za socijalnu zaštitu upozorava da je sve veći broj ljudi izložen riziku od dohodovnog siromaštva, siromaštva djece, nezadovoljenih zdravstvenih potreba, ozbiljnog siromaštva i socijalne isključenosti;

R.

budući da EU ne uspijeva ostvariti gotovo niti jedan cilj strategije Europa 2020. i budući da je napredak u državama članicama u postizanju ciljeva strategije Europa 2020. razočarao; budući da obveze preuzete programima nacionalnih reformi u 2013. nisu dovoljne da bi se postigla većina ciljeva na razini EU-a;

S.

budući da je ključno poticati demokratsku odgovornost, vlasništvo i legitimnost svih sudionika uključenih u Europski semestar; budući da je odgovarajuće uključivanje Parlamenta ključni dio ovog postupka; budući da su nacionalni parlamenti predstavnici i jamci prava koja su ostvarili i delegirali građani; budući da bi uvođenje Europskog semestra trebalo u cijelosti poštovati ovlasti nacionalnih parlamenata;

T.

budući da ne postoje mjere kojima bi se osiguralo da Europsko vijeće poštuje stajalište Parlamenta prije nego što svake godine donese prioritete koje je Komisija predložila u godišnjem pregledu rasta;

U.

budući da je od 20. do 22. siječnja 2014. održao sastanke na visokoj razini sa zastupnicima nacionalnih parlamenata (Europski parlamentarni tjedan) kako bi se raspravljalo o godišnjem pregledu rasta za 2014., uključujući aspekt zapošljavanja i socijalni aspekt;

1.

pozdravlja činjenicu da ove godine nacrt Zajedničkog izvješća o zapošljavanju priloženog godišnjem pregledu rasta prvi put obuhvaća pokazatelje zapošljavanja i socijalnih politika koji pružaju pomoć u jačanju praćenja zapošljavanja i socijalnog razvoja kao dio makroekonomskog nadzora u okviru Europskog semestra; smatra da to treba utjecati na smjernice za politiku u Europskom semestru u cilju jačanja socijalne dimenzije ekonomske i monetarne unije, što nije samo poželjno, već je i nužno kako bi se pronašao izlaz iz krize i spriječile ozbiljne društveno-gospodarske razlike u europodručju, potičući tako njegovu održivost; izražava duboku zabrinutost zbog ograničene uloge Europskog parlamenta u Europskom semestru; osuđuje činjenicu da su Komisija i Vijeće ostvarili mali napredak u jačanju demokratske kontrole vođenja gospodarske politike; smatra da prema postojećim Ugovorima članak 136. UFEU-a omogućava Vijeću, prema preporuci Komisije i uz glasove samo onih država članica čija je valuta euro, donošenje obvezujućih smjernica gospodarske politike za zemlje europodručja u okviru Europskog semestra; naglašava da bi poticajni mehanizam pojačao obvezujuću narav koordinacije gospodarske politike; poziva na međuinstitucionalni sporazum kako bi se Parlament uključio u izradu nacrta i odobravanje godišnjeg pregleda rasta te smjernica gospodarske politike i zapošljavanja;

2.

ističe da su socijalni i gospodarski prioriteti dogovoreni u okviru strategije EU2020 duboko međusobno povezani; vjeruje da se gospodarska održivost i makroekonomska ravnoteža ne mogu ostvariti ni kratkoročno ni dugoročno bez jačanja i zaštite socijalne dimenzije EMU-a; smatra da su društveni i gospodarski aspekti Unije dvije strane iste medalje i imaju ključnu ulogu u razvoju EU-a;

3.

primjećuje, međutim, da ti pokazatelji nisu obvezujući, za razliku od pregleda stanja postupka utvrđivanja makroekonomske neravnoteže; traži od Komisije i država članica da procijene stanje u svjetlu rastuće socijalne neravnoteže i neravnoteže u odnosu na zapošljavanje u EU-u;

4.

žali što su pokazatelji zapošljavanja i socijalni pokazatelji koje je predložila Komisija nedovoljni za temeljito obuhvaćanje zapošljavanja i socijalnog stanja u državama članicama; poziva na uključivanje dodatnih pokazatelja u pregled stanja, posebno razine siromaštva djece, pristupa zdravstvenoj skrbi, beskućništva i indeksa dostojnog rada kako bi se omogućila prikladna procjena socijalnog stanja u državama članicama; vjeruje da bi se pokazatelje, nakon savjetovanja s Parlamentom, trebalo redovito preispitivati; ukazuje na to da se mjerama ne osigurava to da Europsko vijeće poštuje stajalište Parlamenta prije nego što svake godine donese prioritete koje je Komisija predložila u godišnjem pregledu rasta;

5.

ističe važnost održavanja sastanaka ministara za zapošljavanje i socijalna pitanja Euroskupine, kad god je to moguće, prije sastanka na vrhu: vjeruje da su zajednički sastanci za osiguranje koherentnog stajališta između Vijeća EPSCO i ECOFIN jednako važni kako bi se osiguralo da se socijalna pitanja i pitanja u vezi sa zapošljavanjem više razmatraju u raspravama i odlukama tijela europodručja radi doprinosa sastancima čelnika država i vlada europodručja;

6.

ističe da, iako strukturne reforme mogu srednjoročno i dugoročno uroditi plodom, potreba za poticanjem unutarnje potražnje EU-a zahtijeva da Komisija i Vijeće povećaju ulaganja radi kratkoročnog održavanja rasta i kvalitetnih radnih mjesta te poticanja potencijala u srednjoročnom razdoblju; primjećuje da je glavni cilj već utvrđen u strategiji Europa 2020. i u Paktu za rast i zapošljavanje sklopljenom u lipnju 2012., ali da se financiranje mora ubrzati; stoga potiče države članice da uspostave paket ulaganja kako bi se kratkoročna gospodarska situacija i stanje na tržištima rada država članica znatno poboljšali, što se preporučuje u rezoluciji Parlamenta od 11. rujna 2013. naslovljenoj „Rješavanje problema nezaposlenosti mladih: moguća rješenja” (10);

7.

ističe da će se konkurentnost EU-a potaknuti ponajprije ulaganjima u obrazovanje koja potiču produktivnost, u istraživanje i razvoj, neprestanim inovacijama. dodatnom digitalizacijom i uslugama računalstva u oblaku; smatra da su to pokretači koji bi EU učinili poželjnim odredištem globalnih poduzeća, izvoznikom proizvoda i usluga s visokom dodatnom vrijednošću i osiguravateljem radnih mjesta visoke kvalitete;

8.

izražava zabrinutost da je više od 20 država članica, koje su također pogođene neskladom između potreba na tržištu rada i stvarnih kvalifikacija radne snage, smanjilo javne izdatke za obrazovanje u relativnom smislu (kao postotak BDP-a), ugrožavajući tako svoj rast i konkurentnost; ukazuje na to da će smanjivanje takvih ulaganja povećati strukturnu slabost EU-a, uzevši u obzir sve veće potrebe za visokokvalificiranim radnicima i činjenice da je trenutno u mnogim državama članicama velik udio radne snage niskokvalificiran; upozorava da je 2011. u 27 država članica, prema Eurostatu, gotovo polovina djece čiji su roditelji nisko obrazovani bila izložena riziku od siromaštva, u usporedbi s 22 % djece čiji su roditelji imali srednjoškolsko obrazovanje i 7 % onih čiji su roditelji visokoobrazovani, a najveće razlike koje je Eurostat uočio bile su u Rumunjskoj (78 % djece u kućanstvima s niskim stupnjem obrazovanja u usporedbi s 2 % kućanstava s visokim stupnjem obrazovanja), Češkoj (76 % i 5 %), Slovačkoj (77 % i 7 %), Bugarskoj (71 % i 2 %) i Mađarskoj (68 % i 3 %);

9.

pozdravlja činjenicu da Komisija u godišnjem pregledu rasta 2014. poziva države članice da zaštite ili promiču dugoročno ulaganje u obrazovanje, istraživanje i inovacije, mjere u pogledu energije i klime; međutim, smatra to nedovoljnim kako bi se državama članicama s već ograničenim proračunima omogućilo postizanje tog cilja; poziva Komisiju da uspostavi plan koji će pomoći tim državama članicama da naprave nužna produktivna ulaganja, na primjer, u obrazovanje te istraživanje i razvoj s obzirom na potencijal tih sektora u stvaranju rasta i radnih mjesta;

10.

naglašava da, u vrijeme ozbiljnih fiskalnih ograničenja i smanjene mogućnosti pozajmljivanja u privatnom sektoru, europski fondovi predstavljaju nužnu polugu za poticanje gospodarstva i pomoć pri postizanju ciljeva rasta i zapošljavanja u okviru strategije Europa 2020.;

11.

smatra da je kohezijska politika ključna u pomoći pri smanjivanju unutarnjih konkurentnih razlika i strukturne neravnoteže; poziva Komisiju da hitno ponovno programira neiskorištena strukturna sredstva u korist programa za zapošljavanje mladih i malih i srednjih poduzeća; poziva Komisiju da pronađe posebna rješenja za one države članice s vrlo visokom stopom nezaposlenosti koje će biti prisiljene vratiti sredstva EU-a zbog problema sufinanciranja;

12.

poziva Komisiju da primjeni načelo predopskrbe na ona sredstva koja su nužna za oporavak od krize, kao što su Europski socijalni fond za razdoblje 2014.-2020., pritom pažljivo nadzirući neželjene učinke načela predopskrbe kao što su rizik od automatskog povlačenja sredstva i učinka na profile plaćanje za one države članice koje imaju najvišu stopu nezaposlenosti i koje prolaze kroz postupke duboke fiskalne konsolidacije, posebno u pogledu programa za poticanje gospodarskog rasta, zapošljavanja i strateškog ulaganja;

13.

smatra da se najmanje 25 % nacionalnih kohezijskih fondova treba upotrijebiti za određene programe u okviru Europskog socijalnog fonda u onim državama članicama s najvećom stopom nezaposlenosti i siromaštva;

14.

poziva na razvoj tržišta rada koja su prilagodljivija i dinamična, koja se mogu prilagoditi problemima u gospodarskoj situaciji bez uzrokovanja otpuštanja i prekomjernih prilagodbi plaća; podsjeća da je kupovna moć puno radnika u EU-u osjetno narušena, dohoci kućanstava su smanjeni te je unutarnja potrošnja slaba, što dodatno potiče nezaposlenost i socijalnu isključenost, posebno u državama članicama koje su najviše pogođene krizom; ukazuje da smanjenje troškova rada koje se izravno prenosi na plaće ne može biti jedina strategija za obnovu konkurentnosti; primjećuje da se u komunikaciji o godišnjem pregledu rasta za 2014. naglašava da ključne zemlje koje imaju prostora za manevar mogu povećati plaće kao način povećanja potrošnje; poziva na izdavanje preporuka kako bi se pokazala snažna želja i promicao uravnotežen rast te stvaranje radnih mjesta u europodručju;

15.

primjećuje da Komisija u svojem nacrtu Zajedničkog izvješća o zapošljavanju za 2014. naglašava da su smanjenja jediničnog troška rada i umjerenost plaća utjecala na kretanja cijena sporo, djelomično zbog istodobnih povećanja neizravnih poreza i administriranih cijena;

16.

primjećuje da su pristojna radna mjesta i plaće bitne ne samo za socijalnu koheziju i pravednost u društvu, nego i za održavanje jakog gospodarstva; poziva Komisiju i države članice d, u skladu sa svojim kompetencijama, predlože mjere kojima se rješava problem nejednakosti i jamče pristojne plaće; poziva države članice na borbu protiv siromaštva unatoč zaposlenju provodeći politike tržišta rada kojima je cilj osiguravanje zanemarive naknade koja ne omogućuje preživljavanje za one koji su zaposleni;

17.

primjećuje da žene potiču rast zapošljavanja u Europi pa je stoga potrebno više raditi na tome da se u potpunosti iskoristi proizvodni potencijal ženske radne snage boljom provedbom politika ravnopravnosti spolova i učinkovitijim korištenjem sredstava EU-a u tu svrhu;

18.

naglašava važnost istraživanja mogućnosti smanjenja pritiska na plaće preko mehanizama minimalne plaće prema nacionalnim praksama;

19.

naglašava da je kvaliteta radnih mjesta ključna u gospodarstvu s velikim intenzitetom znanja kako bi se promicala visoka radna produktivnost i brze inovacije kvalificiranom, prilagodljivom, predanom radnom snagom s pristojnim standardima zdravlja i sigurnosti, osjećajem sigurnosti i razumnim radnim vremenom;

20.

poziva države članice na predstavljanje nacionalnih općih planova i planova za zapošljavanje mladih u nacionalnim programima reformi za 2014.; žali što, unatoč opetovanim zahtjevima Parlamenta, znatan broj država članica nije predstavio takve planove u 2013.;

21.

žali što Vijeće nije uspjelo uzeti u obzir poziv Parlamenta na usmjerenost na kvalitetu radnih mjesta i njegove smjernice za 2013.; poziva Komisiju na uključivanje kvalitete radnih mjesta, osposobljavanja, programa dvostrukog učenja, pristupa cjeloživotnom učenju, temeljnih radničkih prava i potpore mobilnosti tržišta rada te obavljanja samostalne djelatnosti kroz povećanu sigurnost radnika u preporuke za države na temelju godišnjeg pregleda rasta za 2014.;

22.

naglašava da se reforme tržišta rada trebaju usredotočiti na povećanje produktivnosti rada i učinkovitost radi poticanja gospodarske konkurentnosti EU-a i omogućivanja održivog rasta i otvaranja radnih mjesta, istodobno strogo poštujući sadržaj i duh europske socijalne stečevine i njezinih načela; smatra da reforme tržišta rada treba provesti tako da promiču unutarnju fleksibilnost i kvalitetu radnih mjesta;

23.

vjeruje da strukturne reforme tržišta rada trebaju uvesti unutarnju fleksibilnost kako bi se održala zaposlenost u vrijeme gospodarskog poremećaja te da trebaju osigurati kvalitetu radnih mjesta, sigurnost promjene radnog mjesta, stavljanje na raspolaganje programa za naknadu za nezaposlenost koji se temelje na uvjetima aktivacije i povezani su s politikom reintegracije koje održavaju poticaje za zapošljavanje, istodobno osiguravajući pristojan dohodak, i uspostavu ugovornih dogovora koji sprečavaju segmentaciju tržišta rada, predviđaju gospodarsko restrukturiranje i osiguravaju pristup cjeloživotnom učenju; vjeruje da samo se samo ravnotežom koja se temelji na fleksigurnosti može osigurati konkurentno tržište rada;

24.

naglašava važnost aktivnih, sveobuhvatnih i uključivih politika rada u trenutnom kontekstu; izražava duboku zabrinutost zbog toga što je nekoliko država članica, unatoč sve većoj stopi nezaposlenosti, smanjilo dodjelu proračunskih sredstava kojima se financiraju takve politike rada; poziva države članice na povećanje pokrivenosti i učinkovitosti aktivnih politika tržišta rada, uz blisku suradnju sa socijalnim partnerima;

25.

poziva države članice da, u suradnji s privatnim sektorom i socijalnim partnerima prema nacionalnim praksama, osmisle i predstave planove zapošljavanja s posebnim mjerama za stvaranje radnih mjesta, posebno u sektorima za koje je Komisija utvrdila da imaju veliki potencijal, kao što su sektor zdravstva i socijalne skrbi, gospodarstvo s niskim emisijama ugljika i učinkovitim korištenjem resursa i sektor informacijske i komunikacijske tehnologije; poziva države članice da tim planovima zapošljavanja podupru stvaranje mogućnosti za zapošljavanje, posebno za dugotrajno nezaposlene osobe, nezaposlene starije građane, žene i druge prioritetne skupine koje su posebno pogođene krizom, na primjer useljenici i osobe s invaliditetom;

26.

naglašava važnost programa Erasmus+ i znatan doprinos koji mogu ostvariti europski programi za obrazovanje, osposobljavanje, mlade, sport i jezike u području poboljšanja situacije na tržištu rada, posebno situacije mladih ljudi;

27.

naglašava važnost pojačane suradnje između javnih službi za zapošljavanje (JSZ) na razvoju i provedbi europskih sustava učenja preko mjerila utemeljenih na dokazima i provedbu europskih inicijativa na tržištu rada;

28.

izražava duboku zabrinutost što je stopa nezaposlenosti mladih još uvijek jako visoka; primjećuje da stanje nezaposlenosti mladih posebno zabrinjava; stoga poziva Komisiju i države članice da poduzmu hitne mjere za uključivanje mladih ljudi na tržište rada; poziva države članice da provedu odavno usuglašene ili nove mjere za rješavanje nezaposlenosti mladih i smanjenje broja mladih koji su nezaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju se (NEET-ovi), uzimajući u obzir aspekt kvalitete dostojnog rada kojim se potpuno poštuju temeljni radni standardi;

29.

pozdravlja usvajanje Jamstva za mlade u Vijeću i odvajanje šest milijardi EUR za inicijativu za zapošljavanje mladih u okviru sljedećeg VFO-a; poziva države članice da hitno provedu programe za jamstva za mlade te da učinkovito upotrijebe dostupne resurse, usredotočujući se na one u najtežim situacijama; zabrinut je, međutim, da neke vlade nisu osigurale financijska sredstva koja su za to nužna; poziva države članice da uvedu odgovarajući sustav za praćenje učinkovitosti provedenih mjera i dodijeljenih financijskih sredstava;

30.

sa zadovoljstvom primjećuje da se ta sredstva mogu upotrebljavati tijekom prve dvije godine sljedećeg financijskog okvira; no podsjeća da je taj iznos potpuno nedovoljan za održivu borbu protiv nezaposlenosti mladih te da treba predstavljati samo početni obrok u borbi protiv nezaposlenosti mladih; naglašava da je Međunarodna organizacija rada (ILO) izračunala da je potrebna 21 milijarda eura za provedbu učinkovitog programa za borbu protiv nezaposlenosti mladih samo u europodručju u usporedbi s gospodarskim gubicima uslijed isključivanja mladih ljudi s tržišta rada u procijenjenom iznosu od 153 miiljarde eura u državama članicama u 2011, što iznosi 1,2 % BDP-a EU-a; poziva Komisiju da Jamstva za mlade učini prioritetom te da poveća dostupan proračun u obećanom srednjoročnom pregledu VFO-a;

31.

poziva Komisiju i Vijeće da državama članicama u slučaju prekomjernog deficita osiguraju fiskalni prostor za provedbu mjera Jamstav za mlade;

32.

pozdravlja prijedlog Komisije o kvalitetnom okviru za prakse kako bi se potakla zapošljivost i poboljšali radni uvjeti za mlade ljude; primjećuje, međutim, neuspjeh u traženju odgovarajuće razine plaća; poziva Komisiju, države članice i europske socijalne partnere da ambiciozno provedu Savez za strukovno naukovanje;

33.

vjeruje da postoji hitna potreba, s obzirom na broj radnika, posebno mladih, koji napuštaju zemlju podrijetla i odlaze u druge zemlje EU-a u potrazi za zaposlenjem, za razvojem odgovarajućih mjera; primjećuje da se trenutno kako bi se jamčila prenosivost mirovinskih prava i nastavak povlastica za zaposlene, u trajanju od najmanje tri mjeseca, za vrijeme traženja zaposlenja u drugoj državi članici, izmjenjuje zakonodavstvo EU-a. primjećuje da je postignut dogovor između Vijeća i Parlamenta o prekograničnoj prenosivosti dodatnih mirovinskih prava;

34.

naglašava važnost dvostrukog obrazovnog sustava koji postoji u nekim državama članicama; vjeruje da se dvostruko obrazovanje može provoditi u mnogim drugim državama članicama, uzimajući u obzir nacionalna obilježja;

35.

pozdravlja namjeru Komisije da nadogradi Europski portal za radnu mobilnost (EURES) intenziviranjem i širenjem njezinih aktivnosti, a osobito promicanjem mobilnosti mladih; poziva da se u tu svrhu izradi nacrt posebne strategije u suradnji s državama članicama; također primjećuje da mobilnost mora ostati dobrovoljna i da ne smije ograničiti otvaranje radnih mjesta i mjesta osposobljavanja na mjestu kako se problem „odijeva mozgova”, koji se već pojavio u državama članicama koje su najviše pogođene krizom, ne bi pogoršao;

36.

primjećuje da se nejednakost dohodaka povećava diljem i unutar država članica, posebno na jugu EU-a i na njegovoj periferiji; nadalje, primjećuje da je kriza u mnogim državama produbila dugoročne trendove polarizacije plaća i segmentaciju tržišta rada;

37.

primjećuje da je MMF nedavno ukazao na to kako ima mjesta za bolje i progresivnije oporezivanje, što bi pomoglo u smanjenju nejednakosti u EU-u; naglašava potrebu da se porezno opterećenje prebaci s rada na druge oblike održivog oporezivanja kako bi se promicali rast i stvaranje radnih mjesta te donio dodatan prihod tijekom tog razdoblja te kako bi se povećala legitimnost napora u pogledu konsolidacije;

38.

poziva države članice na donošenje mjera koje pogoduju stvaranju radnih mjesta, kao što su reforme poreza na rad koje omogućuju poticaje za zapošljavanje, podupiru obavljanje samostalne djelatnosti i promiču poslovanje u strateškim sektorima;

39.

primjećuje važnost smanjenja oporezivanja rada, posebno kroz dobro ciljana privremena smanjenja doprinosa za socijalno osiguranje ili programe potpora za zapošljavanje za nove zaposlenike, posebno mlade ljude, slabo plaćene i niskokvalificirane radnike, dugoročno nezaposlene i druge ranjive skupine, istodobno osiguravajući dalekosežnu održivost javnog mirovinskog sustava;

40.

naglašava važnost poduzimanja učinkovitih koraka u borbi protiv neprijavljenog rada, lažnog samozapošljavanja, porezne prijevare i utaje poreza, posebno u trenutnom kontekstu fiskalne konsolidacije kako bi se zaštitili radnici i prihodi te zadržalo povjerenje javnosti u pravednost i učinkovitost poreznih sustava;

41.

zabrinut je zbog povećanja siromaštva u svim dobnim skupinama; primjećuje da su se prethodnih godina siromaštvo i socijalna isključenost osoba između 18 i 64 godina znatno povećali u dvije trećine država članica, većinom zbog sve veće razine kućanstava bez zaposlenja ili s niskim intenzitetom zaposlenja i siromaštva unatoč zaposlenju; primjećuje da je rizik od siromaštva i socijalne isključenosti 2012. bio puno veći (48,8 %) za državljane trećih država (u dobnoj skupini između 18 i 64 godina) nego za državljane EU-a; poziva Komisiju i države članice da poduzmu hitne mjere za ostvarenje cilja EU-a za 2020. u vezi sa siromaštvom i društvenom isključenosti; potiče Komisiju i države članice da poduzmu hitne mjere u borbi protiv siromaštva djece jer je u 2011. godini 27 % djece mlađe od 18 godina bilo u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti; poziva Komisiju da donese preporuke, posebno za države članice s najvećom stopom osoba mlađih od 18 godina u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti;

42.

pozdravlja prepoznavanje potrebe za suočavanjem sa socijalnim posljedicama i osiguravanjem financijske stabilnosti socijalne zaštite u godišnjem pregledu rasta za 2014.; poziva države članice da ojačaju sigurnosne mreže, osiguraju učinkovitost socijalnih sustava i ulažu u preventivne mjere;

43.

pozdravlja Fond za europsku pomoć najpotrebnijima, preko kojeg će se pružiti pomoć onima koji su najviše pogođeni siromaštvom u zadovoljavanju njihovih osnovnih potreba; poziva države članice da koriste te fondove na odgovarajući način i da ih usmjere prema onima koji su najnepovoljnijem položaju;

44.

uzima na znanje prijedlog preporuke za pojedine države u pogledu mirovinskih reformi za mnoge države članice; žali zbog činjenice što su preporuke Komisije u zelenim i bijelim knjigama o mirovinama donesene bez upućivanja na preporuke Parlamenta; ističe da mirovinske reforme zahtijevaju nacionalnu političku i socijalnu koheziju te da su uspješne samo ako se o njima pregovaralo sa socijalnim partnerima;

45.

naglašava da nužne temeljite reforme mirovinskih sustava u državama članicama moraju biti predviđene, osmišljene i donesene tako da osiguraju njihovu održivost, istovremeno ne ugrožavajući odgovarajuću razinu mirovina, te potpunu usklađenost s gospodarskim i socijalnim prioritetima strategije Europa 2020.;

46.

ističe potrebu za provođenjem potrebnih reformi za jamčenje održivosti mirovinskih sustava; vjeruje da mirovinske reforme moraju pratiti politike koje ograničavaju pristup programima ranog odlaska u mirovinu i drugim putovima ranog izlaska s tržišta rada, razvijaju mogućnosti zapošljavanja za starije radnike, jamče pristup cjeloživotnom učenju, uvode odgovarajuće porezne politike stavljajući na raspolaganje poticaje za dulje zaposlenje i podupiru aktivno, zdravo starenje kako bi se uspješno povećala učinkovita dobna granica za odlazak u mirovinu; naglašava ubrzanje pritiska na nacionalne proračune i mirovinske sustave uzrokovan demografskim promjenama sada kada su počele odlaziti u mirovinu prve skupine „generacije naglog porasta nataliteta”; primjećuje nejednak napredak i razinu posvećenosti u državama članicama u oblikovanju i provedbi strukturnih reformi usmjerenih na povećanje zaposlenosti, postupno ukidanje programa prijevremenog odlaska u mirovinu i ocjenjivanje, na razini država članica i zajedno sa socijalnim partnerima, potrebe za usklađivanjem zakonske i stvarne dobne granice za odlazak u mirovinu s povećanjem očekivanog životnog vijeka; naglašava da se države članice koje sada ne uspijevaju provesti postupne reforme kasnije mogu naći u situaciji da moraju provesti udarne reforme sa znatnim socijalnim posljedicama;

47.

izražava zabrinutost zbog rizika od neodgovarajućih mirovina za generaciju mladih Europljana koji su trenutno nezaposleni ili im je radno mjesto nesigurno te koji će se suočiti s sve većom dobnom granicom za odlazak u mirovinu i dužim razdobljima za izračun mirovina;

48.

primjećuje da je politika socijalne zaštite, posebno naknade za nezaposlenost, minimalni dodatak prihodima i progresivno oporezivanje, prvotno pomogla u smanjenju dubine recesije i stabilizaciji tržišta rada te potrošnje; međutim, naglašava da se kapacitet tih ključnih gospodarskih i socijalnih stabilizatora smanjio u zabrinjavajućoj mjeri u onim državama članicama u kojima su stabilizatori najviše potrebni; primjećuje da su dohotci kućanstava i domaća potražnja posljedično slabije zaštićeni;

49.

vjeruje da se uvođenjem sustava Bonus-Malus stvara situacija u kojoj koristi imaju sve uključene stranke;

50.

naglašava da se socijalne politike i socijalni standardi u nekim slučajevima koriste kao čimbenici prilagodbe zbog zahtjeva za fiskalnom konsolidacijom; poziva Komisiju da procijeni posljedice koje su ti procesi imali na nacionalne sustave socijalne skrbi i na građane; poziva države članice da unaprijede prikladnost i učinkovitost sustava socijalne zaštite te da osiguraju da oni nastave djelovati kao ublaživači siromaštva i socijalne isključenosti;

51.

naglašava da Komisija mora prepoznati važnost njegovatelja, za pružanje njege i za gospodarstvo i društvo u cjelini, te podsjeća da se interesi njegovatelja rijetko uzimaju u obzir u politikama koje ipak utječu na njih na trajan i sveobuhvatan način;

52.

vjeruje da bi sredstva EU-a mogla doprinijeti izgradnji kapaciteta njegovatelja u pogledu pružanja potpore (npr. emocionalne potpore, razmjena, i informacija) i zastupanja, te da bi se njima također poduprle razmjena informacija, istraživanje i umrežavanje; također vjeruje da bi se mogle istražiti zakonodavne mjere, na temelju poštovanja nacionalne nadležnosti i načela solidarnosti, te da bi one mogle poprimiti oblik, na primjer, direktive o odmoru za njegovatelje;

53.

naglašava potrebu za kvalificiranim njegovateljima zbog demografskim promjena i važnost osiguravanja osposobljavanja i obrazovanja za buduće njegovatelje kako bi se spriječilo propadanje sveukupnog sustava njege i socijalne sigurnosti; također smatra važnim dati maksimalnu potporu njegovateljima (posebno neformalnim njegovateljima) čiji je doprinos potrebno priznati;

54.

ističe važnost usluga njege osoba s neizlječivim bolestima u okviru sustava dugoročne njege; naglašava da, zbog kombinacije različitih zanimanja, fleksibilnosti i suradnje s drugim profesionalnim sektorima, njegovatelji i korisnici usluga kućne njege imaju mogućnost premostiti jaz u sustavima dugoročne njege;

55.

naglašava da se sve reforme tržišta rada trebaju temeljiti na pojačanoj koordinaciji socijalnog dijaloga;

56.

naglašava da je Trojka potvrdila da su sudjelovanje visokokvalitetnih socijalnih partnera i snažan socijalni dijalog, uključujući na nacionalnoj razini, ključni za uspjeh tih reformi, te da se posebno u reformama EMU-a treba ojačati uloga socijalnih partnera u novom postupku gospodarskog upravljanja, posebno Europski semestar; pozdravlja prijedlog Komisije za snažnije uključenje socijalnih partnera u postupak Europskog semestra, između ostaloga, u okviru Odbora za socijalni dijalog prije godišnjeg usvajanja godišnjeg pregleda rasta;

57.

poziva Europsko vijeće i države članice da osiguraju veće sudjelovanje nacionalnih i regionalnih parlamenata, socijalnih partnera, javnih tijela i civilnih društava u provedbi i praćenju smjernica politike u okviru strategije Europa 2020. i njezin postupak gospodarskog upravljanja radi osiguravanja vlasništva; poziva Europsko vijeće i Komisiju da učinkovitije uključe praćenje i procjenu ciljeva strategije Europa 2020. za zapošljavanje, socijalnih ciljeva i ciljeva za obrazovanje u Europski semestar za 2014.;

58.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

29.8.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 285/40

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. studenog 2013. naslovljenu „Godišnji pregled rasta 2014.” (COM(2013)0800) i izvješće Komisije naslovljeno „Jedinstveno tržište za rast i zapošljavanje: analiza ostvarenoga napretka i preostalih zapreka u državama članicama – doprinos godišnjem pregledu rasta 2014.” (COM(2013)0785) te popratnu analizu za to izvješće naslovljenu „Međunarodni vrijednosni lanci unutar i izvan EU-a”,

—

uzimajući u obzir prvo izvješće Komisije od 28. studenog 2012.„Stanje integracije jedinstvenog tržišta 2013. – doprinos godišnjem pregledu rasta 2013.” (COM(2012)0752),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. listopada 2012. naslovljenu „Akt o jedinstvenom tržištu II. – Zajedno za novi rast” (COM(2012)0573),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 8. lipnja 2012. naslovljenu „Bolje upravljanje za jedinstveno tržište” (COM(2012)0259),

—

uzimajući u obzir radni dokument osoblja Komisije od 24. veljače 2012. naslovljen „Jačanje uspješnosti jedinstvenoga tržišta – godišnja provjera upravljanja za 2011. godinu” (SWD(2012)0025),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. travnja 2011. naslovljenu „Akt o jedinstvenom tržištu – dvanaest poluga za stimuliranje rasta i jačanje povjerenja: zajedničkim radom do stvaranja novog rasta” (COM(2011)0206),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020. – Strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

—

uzimajući u obzir Internetski pregled stanja jedinstvenog tržišta objavljen 4. srpnja 2013.,

—

uzimajući u obzir Pregled stanja unutarnjeg tržišta br. 26 (veljača 2013.),

—

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 27. i 28. lipnja 2013.,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća za konkurentnost od 29. i 30. svibnja 2013. o pametnom donošenju propisa,

—

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 14. i 15. ožujka 2013.,

—

uzimajući u obzir razmatranja Vijeća za konkurentnost od 18. i 19. veljače 2013. o Godišnjem pregledu rasta 2013. i Aktu o jedinstvenom tržištu,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. veljače 2013. s preporukama Komisiji o upravljanju jedinstvenim tržištem (1) i naknadni odgovor Komisije usvojen 8. svibnja 2013.,

—

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 24. i 25. listopada 2013.,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. lipnja 2012. naslovljenu „Akt o jedinstvenom tržištu – sljedeći koraci prema rastu” (2) i naknadni odgovor Komisije usvojen 26. rujna 2012.,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. travnja 2011. o upravljanju i partnerstvu na jedinstvenom tržištu (3),

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A7-0066/2014),

A.

budući da je Godišnji pregled rasta 2013. pokrenuo treći ciklus Europskog semestra, uključujući – prvi put – godišnje izvješće o stanju integracije jedinstvenog tržišta;

B.

budući da je učinkovito jedinstveno tržište koje dobro funkcionira, utemeljeno na iznimno konkurentnom socijalnom tržišnom gospodarstvu, ključno za održiv i uključiv rast;

C.

budući da je Parlament zatražio potpuno uključivanje stupa jedinstvenog tržišta u ciklus Europskog semestra;

D.

budući da bi bolje upravljanje jedinstvenim tržištem trebalo imati za cilj osigurati bolje i brže prenošenje i provedbu direktiva i uredbi koje se na njega odnose, posebno ako su povezane s utvrđenim ključnim sektorima;

E.

budući da se kvaliteta nacionalnih programa reforme u Europskom semestru uvelike razlikuje u smislu sadržaja, transparentnosti i izvedivosti;

F.

budući da jedinstveno tržište treba smatrati blisko povezanim s drugim područjima horizontalne politike, kao što su zaštita potrošača i radnika, socijalna prava, okoliš i održivi razvoj;

G.

budući da Akti o jedinstvenom tržištu I. i II. predstavljaju dobru horizontalnu strategiju koja je odredila konkretne zakonodavne i nezakonodavne mjere koje imaju kapacitet za pokretanje neiskorištenog potencijala rasta i uklanjanje prepreka za jedinstveno tržište;

H.

budući da je Komisija utvrdila usluge, financijske usluge, promet, energetski sektor i digitalno tržište kao ključna područja za poboljšanje funkcioniranja i produbljivanje jedinstvenog tržišta; budući da bi metodologiju za definiranje ovih područja trebalo redovito ocjenjivati i revidirati, uzimajući u obzir ciljeve i izgled rasta, kao i kriterije za pružanje potrebne zaštite građana, posebno potrošača, stručnjaka i radnika;

I.

budući da još nismo postigli potpuno funkcionalno jedinstveno digitalno tržište mrežnih i komunikacijskih usluga u Europi; budući da je sloboda kretanja digitalnih usluga i prekogranične e-trgovine danas spriječena rascjepkanim pravilima na nacionalnoj razini; budući da će europska poduzeća i javne službe imati gospodarsku i socijalnu korist zbog uporabe naprednih ICT usluga i aplikacija;

J.

budući da su dostupna i učinkovita europska prometna infrastruktura, ambiciozna europska industrijska politika i stvaranje jedinstvenog energetskog tržišta – s ciljem davanja potpore poslovnoj konkurentnosti EU-a te osiguravanja univerzalnog i cijenom prihvatljivog pristupa energiji za kućanstva i potrošače – temeljni za jedinstveno tržište EU-a; budući da je stoga potrebno definirati prioritetne aktivnosti u tim područjima;

1.

ponavlja svoj poziv Komisiji da osnaži upravljanje jedinstvenim tržištem uspostavom godišnjeg ciklusa upravljanja jedinstvenim tržištem, kao zasebnog stupa Europskog semestra, koji obuhvaća pregled stanja na unutarnjem tržištu, godišnje izvješće o integraciji jedinstvenog tržišta kao dijela godišnjeg pregleda rasta, upute Europskog vijeća državama članicama, nacionalne akcijske planove usmjerene na provedbu smjernica o jedinstvenom tržištu i namjenske preporuke za pojedine države; nadalje, poziva Komisiju da u cijelosti vodi računa o ključnim područjima rasta – za koje je utvrđeno da obuhvaćaju uslužni sektor, energetski sektor, sektor prijevoza i jedinstveno digitalno tržište – i mjerama obuhvaćenima Aktom o jedinstvenom tržištu I. i II.;

2.

naglašava potrebu za definiranjem jedinstvenog tržišta kao trećeg stupa Europskog semestra kako bi se obuhvatio jasan niz prioriteta koji se odnose na realno gospodarstvo; vjeruje da je definiranje i postizanje tih prioriteta ključno za poticanje rasta i premošćivanje postojećeg jaza do postizanja ciljeva strategije Europa 2020., istodobno osiguravajući gospodarsku konvergenciju između država članica unutar i izvan područja eura te u središnjim i perifernim područjima EU-a;

3.

podsjeća na svoje mišljenje da je prvo izvješće o stanju integracije jedinstvenog tržišta bilo nedovoljno i nepotpuno; vjeruje stoga da bi buduća izvješća trebala biti jasnija o postojećim nedostacima u određenim državama članicama, ponuditi konkretnije smjernice o mogućim rješenjima i očekivanim koristima te navesti učinkovite poluge za poticanje rasta i konkurentnosti, a time i za otvaranje radnih mjesta, što bi zajedno pružilo konkretan odgovor na postojeću društvenu i gospodarsku krizu;

4.

pozdravlja Komisijino izvješće o integraciji jedinstvenog tržišta 2014. (COM(2013)0785)) i snažno podupire napore Komisije u daljnjoj integraciji jedinstvenog tržišta u razmatranja Europskog semestra; cijeni činjenicu da izvješće o stanju jedinstvenog tržišta 2014. sadrži niz elemenata koji se osobito odnose na radnje koje su poduzele pojedinačne države članice; smatra, međutim, da izvješću nedostaje kvalitativna ocjena učinkovitosti poduzetih mjera, stvarno postignutog napretka i rezultata politike; poziva na razvijanje analitičkog alata za mjerenje integracije jedinstvenog tržišta unutar okvira stupa jedinstvenog tržišta Europskog semestra u odnosu na preporuke za pojedine države; vjeruje kako bi takav analitički alat mogao dodatno nadopuniti Pregled stanja jedinstvenog tržišta;

5.

vjeruje da je potrebna bolja horizontalna koordinacija i usklađenost u izradi zakonodavnih prijedloga koji se odnose na jedinstveno tržište; vjeruje da bi upravljanje jedinstvenim tržištem trebalo uzeti u obzir potrebe svih dionika te da je nužno snažnije i ranije uključenje socijalnih partnera, civilnog društva i drugih dionika u osmišljavanje, usvajanje, provedbu i praćenje mjera s ciljem poticanja rasta i provedbe prava građana na jedinstvenom tržištu;

6.

naglašava potrebu za sveobuhvatnim savjetovanjem i temeljitim procjenama učinka prije nego što Komisija donese prijedlog; naglašava da prijedlozi Komisije moraju biti u skladu s načelima pametne uredbe i prikladnosti propisa, uključivati procjenu učinka na mala i srednja poduzeća te da ih njezin vlastiti odbor za procjenu učinka mora odobravati; naglašava, nadalje, da procjene učinka moraju ocijeniti učinke novog zakonodavstva na izglede za rast te na konkurentnost Europe;

7.

smatra da bi provedba Europskog semestra trebala biti utemeljena na dubljem demokratskom procesu s većim sudjelovanjem nacionalnih parlamenata uz jačanje ovlasti Europskog parlamenta;

8.

vjeruje da bi preporuke za pojedine države koje se daju u tom procesu trebale uzeti u obzir napredak svake države članice te da nacionalni aranžmani za provedbu zakonodavstva jedinstvenog tržišta ne moraju nužno slijediti univerzalni pristup, nego bi trebali nastojati povećati djelotvornost poduzetih mjera i stvarno postignutih rezultata politike;

9.

traži da predstojeće preporuke za pojedinu državu u ciklusu Europskog semestra za 2014. odražavaju zaključke izvješća o integraciji jedinstvenog tržišta na mnogo snažniji i stroži način nego preporuke za pojedinu državu za 2013.;

10.

zauzima stajalište da bi treći stup Europskog semestra, posvećen integraciji jedinstvenog tržišta, trebao biti usmjeren na utvrđivanje prioritetnih politika i mjera za poticanje i oživljavanje realnog gospodarstva; smatra da će se taj cilj učinkovito postići samo ako ga sve institucije EU-a dosljedno dijele i podupiru; potiče stoga usmjerenu organizaciju rada Vijeća za konkurentnost kako bi ono izričito bilo posvećeno pružanju mjerodavnih prioriteta realnom gospodarstvu u Europski semestar;

11.

smatra da ključni sektori koje je utvrdila Komisija – usluge, financijske usluge, promet, energetski sektor i digitalno tržište – ostaju presudni za potpunu integraciju jedinstvenog tržišta; smatra, nadalje, da bi radi ostvarivanja obnovljenog rasta, ponovno pokretanje dosljedne i integrirane industrijske politike koja je usmjerena na te sektore također trebalo uključivati napore za jačanje zaštite prava građana – uključujući ona potrošača i radnika – te model konkurentnosti utemeljen na znanju i inovacijama kroz poticaje EU-a kako bi se povećala ulaganja i pristup financiranju, istraživanje i razvoj te potpora višem obrazovanju;

12.

potiče Komisiju da izradi istinsku europsku industrijsku politiku; vjeruje da reindustrijalizacija treba biti međusektorski prioritet za Uniju; smatra da bi ova nova industrijska politika trebala uključivati provedbu pravila jedinstvenog tržišta, holističku strategiju za vanjsku dimenziju jedinstvenog tržišta s posebnim naglaskom na koherentne politike za zaštitu potrošača te poboljšani pristup kapitalu i infrastrukturi s ciljem povećanja konkurentnosti tvrtki i omogućivanja njihova pristupa tržištima diljem svijeta;

13.

naglašava da uklanjanjem prepreka slobodnom kretanju osoba, robe, usluga i kapitala jedinstveno tržište omogućuje poduzećima rad na širem području, čime se poboljšava njihova mogućnost inovacija, ulaganja, povećanja produktivnosti i stvaranja radnih mjesta;

14.

poziva Komisiju da predstavi detaljan akcijski plan mjera kojima bi se ostvarilo potpuno integrirano i međusobno povezano jedinstveno tržište energije; naglašava potrebu da se potrošačima osiguraju transparentne i usporedive cijene energije, uz istodobno osiguranu zaštitu potrošača, uključujući ranjive potrošače; ističe potrebu za znatnim ulaganjem u energetsku infrastrukturu te smatra kako svi sektori komunalnih usluga moraju pratiti napredak u energetskom sektoru;

15.

naglašava da je unapređenje infrastrukture – posebno prekograničnih veza i interoperabilnosti – ključno za osiguravanje učinkovitog funkcioniranja jedinstvenog tržišta; vjeruje da je jedinstven, međusobno povezan i učinkovit europski prometni sustav ključan za slobodno kretanje roba, osoba i usluga unutar jedinstvenog tržišta; vjeruje da su daljnja ulaganja važna za postizanje ovih ciljeva te ponavlja da bi za ove projekte trebalo uspostaviti širok raspon financijskih instrumenata;

16.

naglašava da dosljedna provedba postojećeg zakonodavstva i daljnjih prijedloga Komisije o digitalnim uslugama mogu Europi pomoći u potpunoj uporabi jedinstvenog tržišta; poziva na politiku digitalnog jedinstvenog tržišta koja internetske usluge u Europi čini konkurentnijima, dostupnijima preko granica te transparentnijima, pri čemu pruža visok stupanj dostupnosti i zaštite potrošača; naglašava važnost usmjerenih ulaganja te primjećuje da će rad na prijedlogu Povezani kontinent pridonijeti smanjivanju razlika u cijenama među državama članicama poticanjem konkurencije u telekomunikacijskom sektoru;

17.

poziva na ambicioznu provedbu Strategije zaštite potrošača, uključujući zakonodavne i programske mjere, s ciljem jačanja zaštite potrošača i povjerenja u jedinstveno tržište, davanja ovlasti potrošačima, poticanja odgovornog ponašanja prosječnog potrošača i povećanja zaštite ranjivih potrošača;

18.

zauzima stajalište da bi lakši pristup financiranju MSP-ova pomogao u slabljenju ograničenja likvidnosti i povećao radni kapital MSP-ova; pozdravlja činjenicu da, među prioritetima koje je Komisija odredila u Godišnjoj anketi rasta 2014. i izvješću o integraciji jedinstvenog tržišta, razvoj oblika alternativnog financiranja za male i srednje poduzetnike zauzima važno mjesto; snažno podupire cilj razvijanja posebnih obveznica i burze namijenjene MSP-ovima te poziva Komisiju i države članice da poduzmu praktične radnje u ostvarivanju ovog cilja; nadalje, podupire inicijative poduzete na razini EU-a za nadopunjavanje nacionalnih napora za povećanje mikrokredita i poticanje socijalnog poduzetništva, uključujući potporu razvojnih banaka koje pružaju zajmove po nižim cijenama nego komercijalne banke; napominje posebnu važnost potpore malim i srednjim poduzećima kroz programe COSME i Obzor 2020.;

19.

ističe važnost prepreka funkcioniranju jedinstvenog tržišta koje uzrokuje rascjepkanost usluga maloprodajnog financijskog tržišta, kako je istaknula Komisija u izvješću o integraciji jedinstvenog tržišta, osobito u odnosu na iznimno neujednačene kamatne stope za zajmove koje imaju snažan učinak na potrošače, kućanstva i male i srednje poduzetnike; uvjeren je da te razlike otežavaju učinkovit pristup financiranju i imaju negativan učinak na stvarno gospodarstvo; zabrinut je zbog negativne procjene potrošača u odnosu na rascjepkanost i loše rezultate maloprodajnih financijskih usluga, posebno s obzirom na bankovne račune, hipoteke, privatne mirovine i vrijednosne papire;

20.

vjeruje da bi uredba o financijskim uslugama trebala pružiti bolje informacije, poboljšanu zaštitu i učinkovitu pravnu zaštitu za potrošače; naglašava potrebu za brzim i pozitivnim završetkom rada na zakonodavnim prijedlozima o potrošačkom i maloprodajnom tržištu financijskih usluga, posebno o usporedivosti naknada za račun za obavljanje platnog prometa, promjenu računa za obavljanje platnog prometa te pristup računima za obavljanje platnog prometa s osnovnim značajkama; zauzima stajalište da bi trebalo iznijeti daljnje prijedloge, poput posebnog režima nesolventnosti potrošača za poboljšanje trenutačnih fragmentiranih i neprikladnih aranžmana, kako bi se potaklo sigurno ulaganje privatnih ušteđevina u realno gospodarstvo;

21.

žali što unatoč snažnim dokazima da je unutarnje tržište važno za prevladavanje krize, slobodno kretanje građana, posebno radnika i stručnjaka, u Europi nije dovršeno te da su potrebne snažnije mjere kako bi se uklonile preostale prepreke i potaknuo rast te jamčila prava građana i radnika; naglašava potrebu za uravnoteženim razvojem unutarnjeg tržišta, utemeljenom na punoj primjeni ekonomskih sloboda u skladu s društvenom tržišnom ekonomijom;

22.

podsjeća da je ciklička metoda podnošenja Akata o jedinstvenom tržištu omogućila utvrđivanje i redovite rasprave o prioritetima za razvoj jedinstvenog tržišta; smatra da bi tu metodu trebalo unaprijediti i dalje razviti;

23.

pozdravlja paket zakonodavnih prijedloga za uredbu o sigurnost proizvoda i nadzoru tržišta te za otkrivanje nefinancijskih i drugih podataka velikih poduzeća i grupa; vjeruje da te inicijative mogu unaprijediti prava potrošača, bolje jamčiti zdravlje i sigurnost potrošača, olakšati trgovinu robama i uslugama te potaknuti novi model konkurentnosti; stoga poziva Komisiju na usku suradnju s Parlamentom i Vijećem kako bi se zaključak donio u razumnom roku;

24.

podvlači važnosti postignutih političkih dogovora o reformama Direktive o priznavanju stručnih kvalifikacija, paketa o javnoj nabavi i koncesijama, Direktive o alternativnom rješavanju sporova te Direktive o internetskom rješavanju sporova; potiče, stoga, Komisiju i države članice da započnu brzu i sveobuhvatnu provedbu svih novih odredbi;

25.

naglašava potrebu za ispravnim prijenosom zakona o javnoj nabavi i koncesijama; naglašava važnost javne nabave kao glavnog pokretača rasta, posebno za mala i srednja poduzeća; zauzima stajalište da provedba ove reforme pruža veliku priliku za modernizaciju javne uprave strateškom uporabom javne nabave u smislu inovacija i održivosti te poboljšanja kvalitete i djelotvornosti javne potrošnje kao odgovor na posebne zahtjeve lokalnih i nacionalnih vlada; smatra da su to ključni činitelji u uspješnoj provedbi pravila u vezi s javnom nabavom i koncesijama;

26.

vjeruje da su, posebno u borbi protiv nezaposlenosti mladih, nova pravila koja se odnose na profesionalne kvalifikacije (donesena u studenome 2013. te kojima se izmjenjuju i dopunjuju Direktiva 2005/36/EZ te Uredba IMI) važan korak prema poboljšanju slobodnog kretanja radnika i profesionalaca, predviđajući visok zajednički standard obuke i poticanje uporabe Europske profesionalne iskaznice; naglašava kako je cjelovita i ispravna provedba Direktive o priznavanju profesionalnih kvalifikacija (te Direktive o uslugama) ključan pokretač gospodarskog rasta EU-a; vjeruje da je istodobno potrebna reforma reguliranih profesija radi pružanja boljeg pristupa mladim ljudima ovim profesijama i stvaranja dinamičnijeg tržišta koje potrošačima nudi odgovarajuća jamstva;

27.

prima na znanje odgovor Komisije na Rezoluciju Parlamenta od 7. veljače 2013. u odnosu na pravnu osnovu traženog zakonodavnog prijedloga koji bi sadržavao elemente navedene u toj Rezoluciji; smatra da sadržaj posebnih preporuka koje su u njemu navedene i dalje sadrži vrijedne ideje za poboljšano upravljanje jedinstvenim tržištem;

28.

primjećuje prilagođenu strukturu drugog izdanja izvješća o integraciji jedinstvenog tržišta (COM(2013)0785); pozdravlja činjenicu da je Komisija time također odgovorila na zahtjeve koje je Parlament iznio u svojoj rezoluciji od 7. veljače 2013.; primjećuje da su određene mjere utvrđene u toj rezoluciji već dovele do poboljšane provedbe i primjene prava EU-a, uključujući strožu uporabu projekta EU Pilot;

29.

pozdravlja uspostavu Internetskog pregleda stanja na jedinstvenom tržištu, posebice njegov vizualan i informativan način predstavljanja uspješnosti država članica u odnosu na zakonodavstvo EU-a mjerodavno za funkcioniranje unutarnjeg tržišta; smatra da bi Internetski pregled, ako mu je svrha olakšati razumijevanje ciklusa jedinstvenog tržišta za sve europske građane i njihove potencijalne uloge u njemu, trebao biti dostupan na svim jezicima Unije;

30.

smatra da bi trebalo uložiti napor u transparentniju provedbu i jedinstvenu primjenu zakonodavstva Unije u državama članicama; napominje da su rokovi za prijenos u prosjeku premašeni za devet mjeseci, s time da raste broj direktiva čiji prijenos kasni dvije ili više godina; smatra da bi svaku direktivu trebalo prenijeti na dosljedan način te da bi trebalo donijeti sve mjere za prijenos radi prikaza postignutih kompromisa na razini Unije;

31.

međutim, smatra da isključivo kvantitativna statistika o provedbi zakonodavstva o jedinstvenom tržištu nije dovoljna te da je potrebno usredotočiti se na kvalitetu načina provedbe zakonodavstva u državama članicama na osnovi posebnih ključnih pokazatelja za sektore jedinstvenog tržišta razvijenih na europskoj razini;

32.

pozdravlja izvješće naslovljeno „Međunarodni vrijednosni lanci unutar i izvan EU-a” kao pozitivan primjer uporabe posebnih pokazatelja kako bi se procijenila integracija jedinstvenog tržišta s posebnom pozornošću posvećenom širenju proizvodnih sustava u EU-u; smatra da će podupiranje daljnjih inicijativa za razvijanje prekograničnih lanaca opskrbe potaknuti uklanjanje dugotrajnih prepreka dovršavanju jedinstvenog tržišta te da može pomoći u poboljšavanju produktivnosti i konkurentnosti europskih tvrtki u okvirima svjetskog gospodarstva;

33.

pozdravlja poboljšanu razinu prosječnog nedostatka prijenosa, koji je sada pao na 0,6 %; naglašava da čak i vrlo mali nedostatak na važnom području politike može imati iznimno štetan učinak na prilike potrošača i poduzeća, a time i na cjelokupno europsko gospodarstvo;

34.

žali zbog prosječnog trajanja postupaka zbog povrede pravila, pogotovo zbog činjenice da slučajevi koji se bave uslugama traju najdulje (prosječno 49,8 mjeseci); smatra da su postupci zbog povrede pravila brzo otkrili brojna ograničenja u pogledu brzog rješavanja i ispravljanja nedostataka provedbe i primjene odredbi jedinstvenog tržišta; poziva države članice da učinkovitije surađuju s Komisijom u bržem rješavanju slučajeva te poziva Komisiju da provede daljnje „čišćenje” nacionalnih mjera štetnih za jedinstveno tržište;

35.

zauzima stajalište da bi postupke zbog povrede pravila trebalo smatrati posljednjim izborom i koristiti se njima tek nakon pokušaja koordinacije i ispravljanja stanja te da bi Komisija stoga trebala promicati uporabu projekta EU Pilot i drugih postupaka prije pokretanja postupka protiv države članice pred Sudom Europske unije; nadalje, ustraje u tome da bi se trebao poduzeti svaki napor prema djelotvornijoj uporabi postupaka zbog povrede odredbi zakona Unije na području jedinstvenog tržišta te da bi države članice i Europsko vijeće trebali nastaviti daljnji razvoj postupaka zbog povrede pravila u okviru budućih revizija UFEU-a;

36.

podupire aktivnosti Komisije za poboljšanje suradnje nacionalnih tijela u vezi s funkcioniranjem jedinstvenog tržišta; slaže se da bi trajan mehanizam informacijske tehnologije koji bi olakšavao razmjenu relevantnih informacija mogao znatno poboljšati stanje s obzirom na to da sastanak skupine nacionalnih stručnjaka nekoliko puta godišnje nije baš prikladan način za bavljenje pitanjem od tolike važnosti;

37.

ponavlja važnost pravilnog funkcioniranja Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (IMI), kojem je nedavno pružena prikladna regulatorna osnova i trenutačno se širi radi uključivanja novih područja politika i sektora; poziva Komisiju da obavijesti Parlament o radu alata za strojno prevođenje koji je predstavljen radi olakšavanja komunikacije između nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela;

38.

poziva države članice da u cijelosti provedu mjere predviđene Digitalnom agendom te pojačaju napore u modernizaciji javne uprave – u najmanju ruku brzom provedbom mjera povezanih s e-vladom, e-zdravljem, e-izdavanjem računa i e-javnom nabavom – s ciljem pružanja brojnijih i boljih digitalnih usluga građanima i poduzećima diljem Europe te radi smanjenja troškova i poboljšanja učinkovitosti javnog sektora;

39.

primjećuje da se i dalje premalo upotrebljava mreža za rješavanje problema SOLVIT; poziva države članice da osiguraju da se za mrežu SOLVIT i jedinstvene kontaktne točke osiguraju odgovarajuća sredstva, kako se zahtijeva Direktivom o uslugama; jednako poziva Komisiju i države članice da poduzmu daljnje korake za širenje informacija o dostupnosti tih instrumenata među tvrtkama i poduzetnicima; osim toga, smatra da bi države članice trebale pokrenuti intenzivniju i širu razmjenu najboljih praksi;

40.

bilježi stalan porast korištenja portalima Your Europe i Your Europe Advice, koji bi trebali pružiti potrebne informacije svima koji se kreću po Europskoj uniji;

41.

pozdravlja Mjesec jedinstvenog tržišta, koji je između 23. rujna i 23. listopada 2013. okupio građane iz cijele Europe, donositelje politika, stručnjake i vođe EU-a da u internetskoj raspravi te u sklopu povezanih nacionalnih događanja raspravljaju o dosadašnjem napretku, izazovima koji ostaju i idejama za budućnost jedinstvenog tržišta te poziva Komisiju da napravi dobru inventuru zabrinutosti i prijedloga koje su sudionici iznijeli; poziva Komisiju da ocijeni format i učinkovitost izvedbe manifestacije 2013. godine, uključujući njezinu sposobnost da dopre do građana, poduzeća i potrošača te im pruži pravu priliku da pomognu oblikovati jedinstveno tržište;

42.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, Europskom Vijeću te parlamentima i vladama država članica.

29.8.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 285/47

—

uzimajući u obzir izvješće „Kako prehraniti svijet u 2050.?” iz 2009. Organizacije UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO),

—

uzimajući u obzir Međunarodnu konvenciju za zaštitu novih biljnih sorti (Konvencija UPOV),

—

uzimajući u obzir Međunarodni ugovor FAO-a o biljnim genetskim resursima za hranu i poljoprivredu,

—

uzimajući u obzir izvješće iz travnja 2013. autora Ivara Virgina naslovljeno „Dostižemo 9 milijardi – Može li Europa propustiti priliku za genetski modificirane usjeve” koje je objavio Štokholmski institut za okoliš, Timbro,

—

uzimajući u obzir izvješće FAO-a iz 1993. naslovljeno „Iskorištavanje prirodne raznolikosti”,

—

uzimajući u obzir mrežnu stranicu banke sjemena Svalbard Global Seed Vault (1),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 27. ožujka 2001. naslovljenu „Akcijski plan za biološku raznolikost za očuvanje prirodnih resursa” (COM(2001)0162),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o genetski modificiranoj hrani i hrani za životinje (2),

—

uzimajući u obzir Direktive Vijeća 2002/53/EZ od 13. lipnja 2002. o zajedničkom katalogu sorata poljoprivrednih biljnih vrsta (3) i 2002/55/EZ od 13. lipnja 2002. o stavljanju na tržište sjemena povrća (4),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1830/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2003. o sljedivosti i označivanju genetski modificiranih organizama te sljedivosti hrane i hrane za životinje proizvedene od genetski modificiranih organizama i izmjeni Direktive 2001/18/EZ (5),

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2100/94 od 27. srpnja 1994. o oplemenjivačkim pravima na biljnu sortu Zajednice (6),

—

uzimajući u obzir dokument Glavnog tajnika UN-a naslovljen „Pravo na hranu – politike u vezi sa sjemenjem i pravo na hranu: poboljšanje poljoprivredne raznolikosti i poticanje inovacija” (A/64/170, 2009., Glavna skupština UN-a),

—

uzimajući u obzir zaključke Međunarodne procjene poljoprivrednog znanja, znanosti i tehnologije za razvoj (IAASTD), međuvladinog postupka koji podupiru FAO, Globalni fond za okoliš (GEF), Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), Program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP), UNESCO, Svjetska banka i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO),

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A7-0044/2014),

A.

budući da se u Odboru za poljoprivredu i ruralni razvoj ovim izvješćem želi pokrenuti temeljita rasprava o cjelokupnoj situaciji te istraživanje te situacije u vezi s uzgojem biljaka u europskoj i svjetskoj poljoprivredi;

B.

budući da je industrija uzgoja biljaka od temeljne važnosti u pogledu produktivnosti, raznolikosti, zdravlja i kvalitete poljoprivrede, vrtlarstva, proizvodnje hrane i hrane za životinje te okoliša;

C.

budući da se prema izvješćima, koja u prvom redu dolaze od tijela UN-a, Svjetske organizacije za hranu (FAO) i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) te Međuvladinog odbora UN-a za klimatske promjene, očekuje rast svjetske populacije sa sadašnjih 7 milijardi na otprilike 9 milijardi u razdoblju između 2040. i 2050., a povrh toga, ta bi se brojka mogla popeti na 10 do 11 milijardi;

D.

budući da će taj rast stanovništva izložiti poljoprivredu ekstremnoj potražnji, posebno u pogledu veće produktivnosti koja će biti potrebna da bi se zadovoljila sve veća potražnja za hranom, te budući da FAO procjenjuje da će se u sljedećih 30 do 40 godina trebati povećati opskrba hranom za 70 %;

E.

budući da se između 30 % i 50 % proizvedene hrane u EU-u baca, a svjetski prosjek iznosi oko 30 %, znatan dio povećane potrebe za opskrbom hranom mogao bi se bolje zadovoljiti učinkovitijom i održivijom praksom proizvodnje hrane u razvijenim zemljama u kombinaciji sa znatno povećanim kapacitetima sustava za skladištenje i distribuciju hrane u zemljama u razvoju.

F.

budući da je i dalje glavni problem kako će se stanovništvo u različitim dijelovima svijeta moći prehraniti, s obzirom na to da se površine obradivog tla smanjuju zbog neprikladne uporabe tla, uključujući loše poljoprivredne prakse, što je problem na koji negativno utječu klimatske promjene, i budući da su mogućnosti za povećanje obradivih površina veoma ograničene jer je nerealistično pomisliti da će se u mnogim dijelovima svijeta nove površine namijeniti za poljoprivrednu proizvodnju;

G.

budući da FAO procjenjuje da se obrađivanjem novih obradivih površina može postići povećanje poljoprivredne proizvodnje od oko 10 %, što znači da se otprilike 90 % mora ostvariti povećanjem uroda iz postojećih obradivih površina, i budući da proizvodi moraju i dalje biti visoke kakvoće;

H.

budući da bi pretjerano iskorištavanje obradivih površina moglo osiromašiti tlo i u najgorem slučaju dovesti do erozije i dezertifikacije; budući da se to odnosi i na šumska područja jer bi pretvaranje šumskih područja u obradiva imalo takav ozbiljan učinak na klimu, upravljanje vodama i biološku raznolikost tako da je to nepojmljiva opcija za povećanje proizvodnje hrane;

I.

budući da se, osim smanjenja područja obradivih površina, poljoprivredna proizvodnja smanjila, a primijećeni su zabrinjavajući trendovi, uključujući pad produktivnosti, koji će imati ozbiljan negativni učinak na poljoprivredu u budućnosti i na potrebe stanovništva za hranom;

J.

budući da proizvodnja hrane ne ovisi samo o dovoljno velikoj površini zemljišta nego i o faktorima kao što su klima, voda, energija i pristup hranjivim tvarima; budući da će u budućnosti ti osnovni resursi biti još više ograničeni, a taj nedostatak resursa može imati negativan učinak na povećanu potražnju za korištenjem tla u poljoprivredne svrhe, proizvodnju i sposobnost preživljavanja;

K.

budući da će se u budućnosti vrlo vjerojatno dogoditi velike klimatske promjene; budući da to za Europu znači puno suša klima u južnim regijama gdje se nalaze veoma važne površine za proizvodnju voća i povrća; budući da se istodobno za središnju i sjevernu zemljopisnu širinu u Europi očekuje da će zime biti blaže, a ljeta znatno kišovitija nego što su danas; budući da će posljedice toga vrlo vjerojatno uključivati povećanje broja bolesti biljaka i životinja te potrebu za novim tehnikama u poljoprivredi;

L.

budući da je nedvojbeno da se europska poljoprivreda suočava s golemim izazovima, te s ekstremnijim vremenskim prilikama kao što su suše, poplave i druge prirodne nepogode, poljoprivreda će se morati prilagoditi kako bi se očuvala proizvodnja; budući da kulture, koje danas vidimo na poljima, u budućnosti ne mogu ostati iste ako želimo zadovoljiti povećanu potrebu za hranom;

M.

budući da je trajanje zaštite oplemenjivačkih prava u pogledu onih biljaka, kojima je potrebno dulje vrijeme razvoja prije dostizanja faze stavljanja na tržište, nedovoljno da bi potaklo komercijalna ulaganja u njihovo istraživanje i razvoj;

1.

ističe da je iznimno važno imati učinkovit i konkurentan sektor za uzgoj biljaka kako bismo bili spremni za nadolazeće izazove, kao što su buduća opskrba hranom i klimatske promjene;

2.

neovisno o primarnoj važnosti zdravog tla i raznolikosti u pogledu otpornosti poljoprivrednog ekosustava, ističe važnost razvijanja sorti koje se mogu nositi s uvjetima za koje očekujemo da ćemo se s njima suočiti u budućnosti, npr. s povećanjem padalina i predviđenim povećanjem pojave bolesti biljaka; primjećuje da je također važno očuvati i razvijati postojeću raznolikost u Europi, i unutar poljoprivrednog ekosustava kao cjeline i u pogledu genetske raznolikosti unutar sojeva i apsolutnog broja različitih vrsta za uzgoj i poljoprivrednih sorti, budući da su svi oni potrebni kako bi se osiguralo da se možemo prilagoditi izazovima klimatskih promjena;

3.

primjećuje da su potrebne kulture koje, npr. učinkovito apsorbiraju dušik i fosfor, te su otpornije na suše, obilne padaline, štetočine te bolje podnose promjene temperature; naglašava činjenicu da je isto tako potrebno razviti trajne kulture, odnosno višegodišnje kulture; primjećuje da se pri višegodišnjim kulturama tlo ne mora preorati svake godine zbog čega je poljoprivreda okolišno prihvatljiva;

4.

ističe da, budući da je za razvoj novih sorti u prosjeku potrebno 10 godina, od faze istraživanja pa do gotovog sjemena, uz dodatno vrijeme za pokuse i širenje na tržištu te sorte, već sada treba poticati bitno veća ulaganja u istraživanje kako bi se zadovoljile buduće potrebe za hranom i savladali problemi u vezi s klimatskim promjenama;

5.

ističe, budući da se zbog ograničenih mogućnosti da se nova zemljišta iskoriste za poljoprivredu, da je ključno pospješiti postupak razvijanja novih kultura koje odlikuje njihova prilagodljivost ekološkim uvjetima, primjerenost u pogledu njihove potrebe za oskudnim resursima, potpora ciljevima održivosti, dostatna produktivnost i visoka kakvoća, te naglašava činjenicu da je također važno razvijati kulture koje su već u širokoj uporabi kako bi budući tehnički i znanstveni razvoj u sektoru kultura postao fleksibilniji;

6.

primjećuje da kontinuirani gubitak određenih fitofarmaceutskih proizvoda za upotrebu u manjoj mjeri ima veoma značajan utjecaj na kvalitetu i urod voća i povrća te ugrožava proizvodnju nekih posebnih kultura; naglašava potrebu pronalaženja kratkoročnih i dugoročnih rješenja za uzgoj tih kultura;

7.

primjećuje da razvoj nove sorte pšenice, repice ili drugih kultura može trajati u prosjeku deset godina, te da je stoga važno razviti i upotrebljavati nove tehnike uzgoja biljaka koje odgovaraju društvenoj i poljoprivrednoj potražnji te biti otvoren za dostupne tehnologije kako bi se zadovoljile te potrebe i pospješila konkurentnost poljoprivrednog i hortikulturnog sektora; izražava zabrinutost zbog toga što Komisija kasni u ocjenjivanju novih tehnika uzgoja, te poziva Komisiju da hitno razjasni njihov regulatorni status;

8.

poziva Komisiju da upotrijebi Obzor 2020. – okvirni program za istraživanje i inovacije za financiranje primijenjenih istraživanja kojima se podupire razvoj novih i inovativnih tehnika uzgoja biljaka, kao što je ubrzani uzgoj;

9.

primjećuje procjene koje je iznio FAO da je tijekom 20. stoljeća raznolikost uzgajanih kultura opala za 75 % te da bi trećina današnje raznolikosti mogla nestati do 2050.; naglašava da je od ključne važnosti da zaštitimo i očuvamo europsku biološku i genetsku raznolikost kako bi se osigurala dugoročna sigurnost hrane za rastuće svjetsko stanovništvo i otpornost sustava proizvodnje hrane; stoga vjeruje da je ključno očuvati veliku većinu lokalnih i regionalnih sorti in situ ili u poljoprivredi kako bi se održala i povećala genetska i kulturna raznolikost unutar sojeva i vrsta te u smislu apsolutnog broja;

10.

naglašava da je za razvoj novih sorti ključno imati što je moguće više genetskih varijacija; stoga to ubrzano opadanje smatra razlogom za ozbiljnu zabrinutost;

11.

pozdravlja razvoj partnerstva između vlada, industrije i istraživačkih organizacija, na primjer u području participativnog uzgoja, za poticanje istraživanja u preduzgoju i uzgoju te karakterizaciji i održavanju genetskih resursa; skreće pozornost na koristi jačanja i širenja takvih partnerstva te transnacionalnih inicijativa u tom području, te naglašava potrebu osiguravanja da su programi potpore strukturirani na takav način da se njima maksimalno povećava utjecaj i dosljednost investicija općenito;

12.

smatra da je za budućnost Europe od ključne važnosti ozbiljno raditi na očuvanju našeg genetskog nasljeđa, te da je osobito važno uzgajati i očuvati lokalne i regionalne sorte kako bi se očuvala i genetska i kulturna raznolikost;

13.

primjećuje da se, u pokušaju da se očuva i održi genetska raznolikost u poljoprivredi i uzgoju biljaka, zbirke sjemena i biljnog materijala prikupljaju u raznim bankama gena širom svijeta; posebno napominje da na Svalbardu postoji banka gena u kojoj je genetski materijal iz cijelog svijeta te naglašava činjenicu da se radi o vrlo važnom i ambicioznom projektu s ciljem očuvanja genetske raznolikosti za budućnost;

14.

smatra da je važno očuvati veliku većinu sorti i biljnih genetskih resursa in-situ ili u poljoprivredi; skreće pozornost na činjenicu da javne institucije trenutačno ne ulažu dovoljno napora ili ne osiguravaju dostatnu potporu za postizanje tog cilja;

15.

naglašava da su taj i drugi slični projekti ključni za budući uzgoj biljaka, poljoprivrednu proizvodnju i opskrbu hranom;

16.

naglašava činjenicu da su istraživanje i praksa uzgoja biljaka ključni za budućnost poljoprivredne proizvodnje, posebno rad na razvoju postojećih i novih sorti, s ciljem osiguravanja buduće opskrbe hranom;

17.

priznaje važnost jamčenja pristupa genetskim resursima kao temelja za uzgoj biljaka; posebno poštuje temeljno načelo međunarodnog sustava prava uzgajivača biljaka sadržanog u Konvenciji UPOV, te naglašava da vlasnik takvog prava ne može spriječiti upotrebu zaštićene sorte za daljnji uzgoj i iskorištavanje novo uzgojene sorte; primjećuje da je to temeljno načelo prepoznato i u članku 13. stavku 2. točki (d) podtočki ii. Međunarodnog ugovora FAO-a o biljnim genetskim resursima za hranu i poljoprivredu;

18.

razumije da je razvijanje novih poboljšanih sorti skupo i dugotrajno, no naglašava da je to neophodno kako bi se održala konkurentnost Europe u tom području; predlaže da bi takvi troškovi mogli biti nadoknađeni tako da se produži trajanje prava na zaštitu biljaka nakon odgovarajuće procjene učinka;

19.

izražava svoju zabrinutost zbog činjenice da globalnim tržištem uzgoja biljaka dominira nekoliko velikih multinacionalnih kompanija koje ulažu samo u ograničen broj sorti, a istodobno je u Europi tržište uzgoja biljaka u usporedbi s globalnom situacijom i dalje veoma raznoliko te mala i srednja poduzeća predstavljaju bitan udio u sektoru; naglašava da se europsko tržište uzgoja biljaka mora dodatno poboljšati u interesu zdrave konkurencije;

20.

smatra da su velika globalna poduzeća za uzgoj biljaka stekla zabrinjavajuće velik utjecaj na globalnu poljoprivredu i poljoprivrednu politiku; naglašava ulogu neovisnih znanstvenih istraživanja, financiranih javnim sredstvima, provedenih u dugoročnom javnom interesu, u pogledu dugoročne sigurnosti hrane;

21.

nadalje smatra da bi velika poduzeća trebala bolje iskorištavati i dijeliti svoje tehnike uzgoja biljaka jer bi one, ako se ispravno koriste, mogle pomoći u rješavanju problema povezanih s okolišem, klimom i opskrbom hranom;

22.

primjećuje činjenicu da mala i srednja poduzeća imaju važnu ulogu na tržištu sjemena i u sektoru uzgoja biljaka u EU-u, s obzirom na njihov značajan doprinos komercijalnom uzgoju biljaka, te skreće pozornost na njihovo umijeće da istraživanje i znanje pretvore u nove komercijalne proizvode; no budući da uzgoj biljaka sve više postaje sektor intenzivnog istraživanja i visoke tehnologije, skreće pozornost na činjenicu da bi troškovi i sredstva potrebni za razvoj i potom prodaju nove sorte mogli predstavljati prepreku manjim poduzećima; smatra da bi primjereno trajanje zaštite oplemenjivačkih prava na njihove biljne sorte i potpuni pristup rezultatima istraživanja mogli značajno doprinijeti izjednačavanju mogućnosti, te naglašava da je od ključne važnosti da se održi nastavak ulaganja u ta poduzeća u EU-u;

23.

naglašava da je za Europu važno da ponovno uspostavi i dodatno razvije europsko istraživanje i praksu uzgoja biljaka;

24.

naglašava važnost raznolikosti vrsta u Europi te istraživanja europskog uzgoja biljaka s naglaskom na europske potrebe, uključujući biljke, žitarice i voće koji su primjereni za lokalne i regionalne uvjete; primjećuje da će sav razvoj na tom području pomoći europskim poljoprivrednicima da poboljšaju količinu i kvalitetu proizvodnje hrane i hrane za životinje;

25.

naglašava da Europi treba niz različitih sudionika u sektoru uzgoja biljaka i da bi trebalo većem broju poduzeća i istraživačkih centara omogućiti provođenje istraživačkih projekata i poslovanje u sektoru uzgoja biljaka;

26.

smatra da istraživanje uzgoja biljaka, ako će se nastaviti, iziskuje dugoročnu financijsku potporu te da je neodrživa dodjela financijske potpore nekom projektu istraživanja uzgoja biljaka samo za relativno kratko razdoblje budući da je za razvoj nove sorte u prosjeku potrebno deset godina;

27.

smatra da je EU, u okviru zajedničke poljoprivredne politike dužna preuzeti odgovornost za suočavanje s budućim izazovima u području poljoprivrede i uzgoja biljaka u Europi; smatra da bi EU trebala imati vodeću ulogu u razvoju održivih tehnika uzgoja biljaka i poticanju istraživanja i prakse u području poljoprivrede i uzgoja biljaka

28.

naglašava da bi temeljno istraživanje uzgoja biljaka u Europskoj uniji trebale financirati Europska unija i države članice; smatra kako nije moguće da mala i srednja poduzeća za uzgoj biljaka u EU-u sama financiraju velik dio istraživanja te istodobno budu konkurentna;

29.

poziva Komisiju da dodijeli financijska sredstva i stvori koherentnu strukturu za istraživanje i praksu uzgoja biljaka u okviru istraživačkih programa i drugih prikladnih instrumenata politike kako bi se mogla očuvati i razvijati europska raznolikost; smatra da je posebno važno da se istraživačkim projektima da dovoljno vremena i sredstava za postizanje rezultata; naglašava da je također veoma važno da poduzeća za uzgoj biljaka imaju neograničen pristup rezultatima istraživanja, te da mora postojati širok spektar različitih istraživačkih projekata tako da bi neuspjesi imali manji učinak;

30.

naglašava činjenicu da će postojati stalna potreba za visoko kvalificiranim djelatnicima kako bi se zadovoljila buduća potražnja u istraživanju uzgoja biljaka, te da bi znanost o biljkama i uzgoj biljaka trebalo dodatno promicati u školama, na sveučilištima te među širom javnošću; osobito ukazuje na uspjeh „Dana očaranosti biljkama”18. svibnja 2013.;

31.

naglašava da bi krajnji cilj zakonodavstva u području uzgoja biljaka trebao biti olakšavanje primjene tehnika uzgoja biljaka i istraživanja u poljoprivredi i uzgoju biljaka; smatra da bi to trebalo dovesti do proizvoda koji su bolje prilagođeni lokalnim klimatskim i zemljopisnim uvjetima, što bi u konačnici vodilo do većih prinosa koji su sigurni za zdravlje ljudi i okoliš;

32.

primjećuje da se današnjim zakonodavstvom u području uzgoja biljaka, koje se temelji na tehnici, pokazalo teškim naknadno utvrditi koja je tehnika korištena u vrijeme uzgoja biljaka, što potvrđuje teškoće koje postavljaju zakoni koji se zasnivaju na tehnici;

33.

s obzirom na opisane izazove i trenutačno stanje europskog i globalnog sektora uzgoja biljaka, poziva Komisiju da pažljivo ispita i analizira stanje te predloži učinkovite i praktične mjere za suočavanje s ovim golemim izazovima s kojima se suočavaju europski uzgajivači i poljoprivrednici;

34.

potiče Komisiju da razvije sveobuhvatnu strategiju o poljoprivrednim ulaganjima, osobito u pogledu uzgoja biljaka; potiče Komisiju da osigura politički okvir kojim se podupire sektor poljoprivrednih ulaganja kao jedno od ključnih područja za razvoj poljoprivredne proizvodnje i održivosti;

35.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

29.8.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 285/52

—

uzimajući u obzir „Sedmo izvješće Komisije o napretku na području ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije” od 24. studenog 2011. (COM(2011)0776) i prateći radni dokument službi Komisije, (SEC(2011)1372,

—

uzimajući u obzir „Osmo izvješće Komisije o napretku na području ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije – regionalna i urbana dimenzija krize” od 26. lipnja 2013. (COM(2013)0463) i prateći radni dokument službi Komisije, (SWD(2013)0232),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije naslovljeno „Kohezijska politika: Strateško izvješće iz 2013. o provedbi programa u razdoblju 2007. – 2013.” od 18. travnja 2013. (COM(2013)0210) i prateći radni dokument službi Komisije, (SWD(2013)0129),

—

uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 6. listopada 2011. o Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo, obuhvaćenima Zajedničkim strateškim okvirom, o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1083/2006, COM(2011)0615,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2009. o kohezijskoj politici: ulaganje u stvarnu ekonomiju (1),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 7. listopada 2010. o kohezijskoj i regionalnoj politici EU-a nakon 2013. (2),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 20. svibnja 2010. o doprinosu kohezijske politike u ostvarivanju ciljeva Lisabonske strategije i strategije EU-a do 2020. (3),

—

uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 6. listopada 2011. o Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju posebnih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj i cilju „Ulaganje u razvoj i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006 (COM(2011)0614),

—

uzimajući u obzir četvrto izvješće Odbora regija o praćenju strategije Europa 2020., Odbor regija, listopad 2013.,

—

uzimajući u obzir zajednički dokument Glavne uprave Komisije za regionalnu i urbanu politiku i njezine Glavne uprave za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključenost naslovljen „Doprinos kohezijske politike EU-a zapošljavanju i rastu u Europi”, srpanj 2013.,

—

uzimajući u obzir studiju koju je objavio Parlament naslovljenu „Kohezijska politika nakon 2013.: kritičko ocjenjivanje zakonodavnih prijedloga”, lipanj 2012.,

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A7-0081/2014),

A.

budući da empirijski dokazi pokazuju da je ekonomska, financijska i socijalna kriza zaustavila proces konvergencije ili ga čak unazadila, povećavajući tako nejednakosti među regijama i prekidajući dugo razdoblje tijekom kojega su se regionalne nejednakosti u BDP-u po glavi stanovnika i nezaposlenost unutar EU-a dosljedno smanjivali, te istodobno ozbiljnije pogađajući slabije regije u Uniji;

B.

budući da su javna sredstva na razini država članica i EU-a sve oskudnija i podložna sve većem pritisku, dok su kriza i iz nje proistekla recesija te kriza javnog duga u nekoliko država članica primorale države članice da konačno provedu potrebne važne strukturne reforme kako bi doprinijele ponovnom gospodarskom rastu i stvaranju radnih mjesta, što je ponekad prouzročilo smanjenja u financiranju iz strukturnih fondova i Kohezijskog fonda;

C.

budući da su politike fiskalne konsolidacije osnažile ulogu i povećale važnost kohezijske politike kao izvora javnog ulaganja, posebno ispod nacionalne razine, budući da financijska sredstva te politike čine više od polovine svih javnih ulaganja u znatnom broju država članica i regija;

D.

budući da kriza negativno utječe na sve europske regije i gradove, čime se povećava važnost financijskih sredstava u okviru kohezijske politike u tranzicijskim i razvijenijim regijama;

E.

budući da doprinos ciljevima strategije Europa 2020. ima vrlo snažnu regionalnu dimenziju koju bi trebalo uzeti u obzir pri izradi i provedbi sljedeće generacije programa u okviru kohezijske politike i drugih investicijskih politika EU-a;

F.

budući da je naglasak kohezijske politike dosad bio na integriranju, a ne na definiranju, praćenju i ocjenjivanju ostvarivanja ciljeva, dok sustavi praćenja i ocjenjivanja ne ispunjavaju u cijelosti svoju svrhu poboljšanja definiranja različitih ciljeva u skladu s lokalnim, regionalnim i međuregionalnim obilježjima, posebnostima i potrebama;

G.

budući da je kohezijska politika i dalje glavni izvor javnog financiranja EU-a u kontekstu Višegodišnjeg financijskog okvira 2014. – 2020. te budući da se novim okvirom kohezijske politike naglasak stavlja na potrebu koncentriranja ulaganja na regionalnoj i lokalnoj razini na važnim područjima kao što su stvaranje radnih mjesta, MSP-i, zapošljavanje (posebno zapošljavanje mladih), mobilnost radne snage, osposobljavanje i obrazovanje, istraživanje i inovacije, IKT, održivi promet i otklanjanje uskih grla, održiva energija, okoliš, promicanje institucijskog kapaciteta javnih tijela i učinkovite javne uprave te urbani razvoj i gradovi;

H.

budući da je potreba za većim postignućima s manje resursa potaknula uvrštavanje pametne specijalizacije u novi okvir kohezijske politike (Uredba o zajedničkim odredbama (4)) kako bi regije imale strateški i manje rascjepkan pristup gospodarskom razvoju ciljanom potporom istraživanju i inovacijama;

I.

budući da partnerstvo i upravljanje na više razina predstavljaju opća horizontalna načela u pogledu ostvarivanja strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast, u kontekstu sljedećeg zakonodavnog okvira kohezijske politike;

J.

budući da ocjenjivanja provedena tijekom programa za razdoblje 2007. – 2013. nisu obuhvatila cijeli ciklus ocjenjivanja koji uključuje učinkovitost, djelotvornost i učinak;

K.

budući da je stopa apsorpcije sredstava u državama članicama oko 50 %, a u zadnjoj godini razdoblja oko 30 %;

L.

budući da MSP-i imaju poteškoća s financiranjem iz bankarskog sektora;

1.

pozdravlja sedmo i osmo izvješće o napretku, kao i strateško izvješće te poziva Komisiju, koja trenutno pokreće ex-post ocjenjivanje za razdoblje 2007. – 2013., i države članice da osiguraju da se praćenje i ocjenjivanje temelji na pouzdanim podacima, da prate učinkovitost, djelotvornost i učinak aktivnosti te da osiguraju dovršetak ex-post ocjenjivanja do kraja 2015., kako je utvrđeno u prijašnjoj Općoj uredbi, kako bi izvukli jasne pouke za provedbu novog programskog razdoblja;

2.

smatra da su politike konsolidacije proračuna same po sebi nedovoljne da bi se povećao rast i promicala ulaganja kojima se stvaraju kvalitetna održiva radna mjesta, za što su potrebne i mjere kojima se podržava gospodarstvo i potiče napredak ostvaren na putu ka oporavku, koji je i dalje krhak i slab;

3.

poziva Komisiju i države članice da povećaju ulaganja u poduzetništvo, pokretanje poduzeća i samozapošljavanje kao sredstvo stvaranja većeg broja radnih mjesta, posebno s obzirom na to da mala i srednja poduzeća te mikropoduzeća osiguravaju više od dvije trećine radnih mjesta u privatnom sektoru EU-a; smatra da se posebno treba naglasiti regionalna i lokalna razina; također drži da ulaganje u socijalna poduzeća i socijalno poduzetništvo pruža dobre dodatne mogućnosti za ostvarenje socijalnih potreba koje nisu zadovoljene javnim dobrima i uslugama.

4.

izražava zabrinutost zbog nedostatka dovoljnih javnih financijskih sredstava, posebno ispod nacionalne razine, za adekvatnu provedbu strategije Europa 2020., što je prouzročeno ekonomskom krizom, te zbog činjenice da znatan broj slabije razvijenih država članica i regija u velikoj mjeri ovisi o financiranju iz kohezijske politike; smatra da bi prije donošenja bilo kakvih odluka povezanih s mogućim makroekonomskim sankcijama trebalo pažljivo razmotriti veliku ovisnost razvoja nekih država članica o kohezijskim sredstvima.

5.

vjeruje da osiguravanje veće učinkovitosti i sinergija između proračuna EU-a i nacionalnih proračuna može predstavljati važno uporište za politike usmjerene na jačanje rasta iako su sredstva dodijeljena kohezijskoj politici iz sadašnjeg višegodišnjeg financijskog okvira relativno mala u usporedbi s potrebama na terenu;

6.

smatra da je za doprinos ostvarenju strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast u skladu s ciljevima ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije, bez obzira na potrebu usredotočavanja na sektore s dugoročnim potencijalom za stvaranje radnih mjesta i inovacije, važno uzeti u obzir znatne potrebe mnogih manje razvijenih regija u pogledu ulaganja u infrastrukturne projekte u temeljnim sektorima kao što su promet, telekomunikacije i energija;

7.

vjeruje da se, unatoč dokazima da lokalne i regionalne vlasti sudjeluju u pripremi partnerskih sporazuma, moraju poduzeti daljnje aktivnosti za jačanje teritorijalne dimenzije upravljačkog sustava kohezijske politike, strategije Europa 2020. i Europskog semestra osiguravanjem stvarnog dijaloga i komplementarnosti između različitih razina upravljanja, s jedne strane, i dosljednosti prioriteta utvrđenih na tim razinama s potrebama i posebnostima prepoznatima na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, s druge strane; u tom pogledu naglašava da je važno osigurati da su općine i regije primjereno uključene u donošenje nacionalnih strategija te definirati njihove specifične probleme i izazove, istodobno izbjegavajući svako povećanje administrativnog opterećenja;

8.

smatra da se kohezijskom politikom strategiji Europa 2020. daje nužna teritorijalna dimenzija potrebna za bavljenje pitanjem vrlo relevantnih razlika u rastu unutar Unije i država članica, osigurava da se potencijal rasta također iskorištava u najudaljenijim i najrjeđe naseljenim područjima Unije, te se bavi činjenicom da razlike u institucionalnom kapacitetu znače da različite regije ne mogu jednako primjenjivati dane ciljeve kao referentne vrijednosti;

9.

posebno je zabrinut zbog toga što se zbog krize znatno povećao postotak stanovnika koji su izloženi riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, koji su materijalno nezbrinuti, koji su pogođeni uništavanjem okoliša ili čiji je intenzitet rada vrlo nizak te kojima prijeti rizik od isključenosti i energetskog siromaštva, što prevladava u konvergencijskim regijama i gradovima, a posebno u područjima oko glavnih gradova koja se u skladu s pokazateljima smatraju razvijenima, dok su istodobno posebno pogođene žene, obitelji sa samohranim roditeljima, velike obitelji s četvero ili više djece, skrbnici (posebno osobe koje skrbe o članu obitelji s invaliditetom), članovi marginaliziranih zajednica ili starije osobe koje su pred umirovljenjem, a kojima je pristup jednakim mogućnostima otežan;

10.

smatra da je hitno potrebno pozabaviti se tim pitanjima, koja snažno potkopavaju koheziju među regijama i mogu ugroziti srednjoročnu i dugoročnu konkurentnost Unije, koncentriranjem na politike kojima se osiguravaju održivo i kvalitetno zapošljavanje i socijalna uključenost, posebno mladih, promicanjem ključne uloge MSP-a u tom pogledu, smanjenjem rascjepkanosti i olakšavanjem prelaženja s jednog radnog mjesta na drugo, usredotočenošću na programe ponovnog profesionalnog osposobljavanja osoba koje su dugo nezaposlene, iskorištavanjem iskustava onih koji su na kraju svoje karijere te promicanjem jednake ekonomske neovisnosti žena i muškaraca; također smatra važnim promicanje fizičke dostupnosti informacija te pristupa informacijskim i komunikacijskim medijima, čije se ostvarivanje mora mjeriti pouzdanim, objektivnim i usporedivim pokazateljima te uzimajući u obzir demografske probleme;

11.

ustraje u ulozi koju Europski socijalni fond (ESF) ima u smanjenju nejednakosti među regijama u pogledu ljudskog kapitala te u tome da pri pružanju pomoći u povećanju stope zaposlenosti, usporedno i u kombinaciji s Europskim fondom za regionalni razvoj (EFRR), doprinosi ostvarivanju nekih od sadašnjih prioriteta Unije, a to su poticanje zapošljavanja mladih i tržišta rada, promicanje održivog gospodarstva i rasta, smanjenje broja osoba koje prerano napuštaju školovanje te suzbijanje siromaštva, diskriminacije i socijalne isključenosti; ustraje u tome da postoji potreba za jačanjem načela dobrog financijskog upravljanja, a posebno u pogledu učinkovitosti i djelotvornosti aktivnosti ESF-a te poziva Komisiju da u potpunosti analizira sveukupni utjecaj i stvarni učinak ESF-a na stopu nezaposlenosti i na stvaranje radnih mjesta;

12.

priznaje da velik dio izdataka ESF-a odlazi na promicanje većeg broja boljih radnih mjesta, potporu integraciji i sudjelovanju zapostavljenih skupina, uključujući osobe s invaliditetom, te na razvoj uključivog društva dostupnog svima; naglašava, međutim, da bi se u doba krize više pozornosti trebalo pridavati tome da se ESF učinkovito usmjeri na suzbijanje nejednakosti na lokalnoj i regionalnoj razini te socijalnog isključenja, omogućavanje pristupa zaposlenju najranjivijim skupinama, a posebno mladima, te na pomoć u reintegraciji žena na tržište rada smanjenjem podijeljenosti utemeljene na spolu;

13.

napominje da je velik udio učenika koji napuštaju školovanje u nekim regijama znatno iznad cilja od 10 % i da se tim učenicima mora ponuditi obrazovanje, obuka ili posao koji će odgovarati njihovim potrebama; u tom kontekstu upućuje na važnost programa Jamstvo za mlade za učenike koji napuštaju školovanje; naglašava da je za smanjenje broja učenika koji napuštaju školovanje važno da obrazovni sustav bude uključiv i da nudi jednake mogućnosti svim mladim ljudima; napominje da se stoga mora pronaći rješenje za integraciju nisko kvalificiranih mladih osoba na tržište rada omogućavanjem pristupačnog, dostupnog i kvalitetnog strukovnog osposobljavanja i osposobljavanja na radnom mjestu kako bi im se pomoglo da steknu vještine, uzimajući u obzir da nedostatak kvalifikacija može povećati rizik od nezaposlenosti, što pak povećava rizik od siromaštva i obuhvaća mnoštvo socijalnih izazova koji su povezani s isključenošću, otuđenjem i neuspješnim naporima da se izgradi neovisan život; ističe da je u tom smislu ključan doprinos ESF-a koji se sastoji u pomaganju mladim ljudima da nastave školovanje i steknu odgovarajuće kvalifikacije potrebne za posao i karijeru te u osiguravanju šireg pristupa visokokvalitetnom obrazovanju s posebnim projektima za djecu iz zapostavljenih skupina i manjina, uključujući osobe s invaliditetom; poziva države članice da potaknu odgovarajuće strukovno osposobljavanje i osposobljavanje na radnom mjestu za one koji će od toga imati koristi;

14.

naglašava da nezaposlenost mladih uvelike ovisi o sveukupnoj gospodarskoj situaciji pa je uslijed toga bitna važnost potpore, usmjeravanja i praćenja mladih pri prijelazu iz obrazovanja u profesionalni život; smatra da bi Komisija stoga mogla uskladiti sve buduće prijedloge za politike na tom području s inicijativama „Mladi u pokretu” i „Mogućnosti mladih”;

15.

naglašava da je stopa zaposlenosti u nekim regijama i dalje ispod 60 %, a neke su regije u svojim nacionalnim ciljevima podbacile za 20 – 25 %, što se posebno negativno odražava na mlade, žene, starije osobe, skrbnike i osobe s invaliditetom; naglašava da su određene mjere za suočavanje s krizom imale negativan učinak na koheziju i bitno povećale nejednakosti u EU-u; naglašava da su potrebne ciljane mjere koje obuhvaćaju stvaranje radnih mjesta, mogućnosti osposobljavanja i zadržavanja radnih mjesta da bi visokorizične skupine i dalje bile zaposlene ili da bi se stvorile mogućnosti za njihovo zapošljavanje; naglašava da u određenim izoliranim zajednicama već generacijama vlada nezaposlenost, čime su posebno ugrožene marginalizirane skupine;

16.

ističe da su stope zaposlenosti ostale znatno ispod cilja strategije Europa 2020. prema kojemu bi do 2020. godine barem 75 % stanovništva u dobi od 20 do 64 godine trebalo biti zaposleno; primjećuje da iako ne postoje posebni ciljevi u pogledu stope zaposlenosti na regionalnoj razini, države članice EU-a pojedinačno su postavile nacionalne ciljeve koji u većini slučajeva nisu postignuti s obzirom na to da je financijska i gospodarska kriza imala snažan nerazmjeran utjecaj na regionalna tržišta rada pretežno južne Europe s iznimnim povećanjem nezaposlenosti mladih;

17.

vjeruje da su sve regije suočene s izazovom stvaranja održivog rasta i jačanja učinkovitog gospodarenja resursima; u tom pogledu naglašava potrebu za politikama koje obuhvaćaju određivanje prioriteta u potrošnji na području obrazovanja, cjeloživotnog učenja, istraživanja, inovacija i razvoja, energetske učinkovitosti i lokalnog poduzetništva, kao i za stvaranjem novih financijskih instrumenata za sve vrste poduzeća, a posebno za MSP-e;

18.

podsjeća na potencijal MSP-a u stvaranju radnih mjesta te poziva države članice da razviju politike kojima se poboljšava pristup financiranju te uvjeti financiranja MSP-a; poziva Komisiju da zajedno s državama članicama radi na povećanju transparentnosti i predvidivosti sustava poziva na dostavu ponuda te na smanjenju trajanja razdoblja od objavljivanja poziva na dostavu ponuda do dodjele ugovora, posebno za MSP-e koji se natječu u okruženju koje se brzo mijenja;

19.

poziva na posvećivanje posebne pozornosti kreativnom i kulturnom sektoru, doprinoseći tako postizanju ciljeva strategije Europa 2020., posebice stvaranju radnih mjesta; naglašava temeljni doprinos tih sektora razvoju regija i gradova; poziva na trajne mjere promicanja obrazovanja žena u tim sektorima kako bi se osiguralo učinkovito iskorištavanja njihovih kvalifikacija i stvaranje novih mogućnosti zapošljavanja;

20.

podsjeća da, unatoč snažnim dokazima o tome da se provedba kohezijske politike ubrzala i da su programima koji su njezin rezultat dani važni doprinosi na mnogim područjima na kojima je ulaganje nužno za ekonomsku modernizaciju i konkurentnost (kao što su istraživanje i razvoj, potpora MSP-ima, ponovna industrijalizacija, socijalna uključenost te obrazovanje i osposobljavanje), neke su države članice izložene riziku da neće uspjeti provesti svoje programe prije kraja tekućeg programskog razdoblja; u tom pogledu poziva Komisiju da detaljno analizira uzroke niskih stopa apsorpcije te poziva države članice da osiguraju sufinanciranje kako bi ubrzale primjenu fondova;

21.

potiče države članice na razmatranje sinergija između financiranja iz kohezijske politike i drugih izvora financiranja EU-a (kao što su TEN-T, TEN-E, IPE, Obzor 2020., COSME i drugi programi) te sinergija s financiranjem koje osiguravaju Europska investicijska banka i Europska banka za obnovu i razvoj; poziva države članice da ubrzaju provedbu te da pojednostave i poboljšaju pristup raspoloživim sredstvima kako bi potaknule MSP-e, organizacije civilnog društva, lokalne općine i druge zainteresirane korisnike na njihovo korištenje;

22.

smatra da ocjenjivanje ima temeljnu ulogu u političkoj debati i procesu učenja, ali je zabrinut zbog toga što, iako se osiguravanjem praćenja podataka i informacija o provedbi poboljšava kvaliteta postavljenih ciljeva, u mnogim slučajevima neujednačena kvaliteta izvještavanja o napretku dovodi do toga da je teško stvoriti potpunu i točnu sliku o napretku u ostvarivanju ciljeva na regionalnoj i lokalnoj razini naglašava da bi tijekom ocjenjivanja također trebalo procijeniti i predložiti mjere uklanjanja nepotrebnog opterećenja korisnika, uključujući MSP-e, lokalna i regionalna tijela vlasti i NVO-e; smatra da se ne smiju nametati nikakva dodatna opterećenja povezana s praćenjem;

23.

vjeruje da izvješća o napretku ne daju u potpunosti jasnu sliku o napretku u provedbi kohezijske politike i napretku prema ostvarenju utvrđenih ciljeva zbog nedostupnosti podataka na relevantnoj razini ili zbog nedovoljno jasne povezanosti danih statističkih podataka i mjere u kojoj su ostvareni ciljevi kohezijske politike koje je potrebno pratiti;

24.

poziva Komisiju i države članice da se u potpunosti koriste sredstvima za praćenje i ocjenjivanje dostupnima u kontekstu sadašnjeg zakonodavnog okvira kako bi poboljšale transparentnost izvještavanja i kvalitetu izrade i provedbe programa (jača usmjerenost na rezultate, korištenje zajedničkih pokazatelja ostvarenja, izbor određenih pokazatelja rezultata programa i jasan okvir izvršenja);

25.

smatra da ocjenjivanje programa kohezijske politike za razdoblje 2007. – 2013. koji se sufinanciraju iz ERDF-a i Kohezijskog fonda pri uspostavljanju takvih programa u državama članicama pokazuju dobro prosječno poznavanje zahtjeva za jednakost spolova (70 % (5)), ali i da jednakost spolova nije učinkovito uključena u te programe kroz jasnu identifikaciju problema ili mjerljive ciljeve (manje od 8 %); poziva Komisiju da uvođenjem i korištenjem pokazatelja još više poboljša sustave izvješćivanja država članica kako bi bilo moguće ocijeniti potporu koju kohezijska politika osigurava za stvaran napredak na području jednakosti spolova te u kojoj je mjeri taj napredak postignut;

26.

poziva Komisiju da provjeri primjenjuju li upravljačka tijela Direktivu o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u odnosu na korisnike projekata te poduzimaju li odgovarajuće mjere za smanjenje tog kašnjenja;

27.

poziva službu Komisije za unutarnju reviziju i Europski revizorski sud da pojačaju revizije uspješnosti kohezijskih i strukturnih fondova, a posebno ESF-a;

28.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te državama članicama.

29.8.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 285/58

—

uzimajući u obzir članke 349. i 355. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) koji priznaje poseban status najudaljenijim regijama te predviđa usvajanje „posebnih mjera” omogućujući potpunu provedbu ugovora i zajedničkih politika,

—

uzimajući u obzir članak 107. stavak 3. podstavak (a) UFEU-a o državnoj potpori tim regijama,

—

uzimajući u obzir članke od 174. nadalje UFEU-a koji utvrđuju cilj gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije te koji određuju strukturne financijske instrumente za ispunjenje tog cilja,

—

uzimajući u obzir komunikacije Komisije o najudaljenijim regijama, a osobito Komunikaciju od 17. listopada 2008. naslovljenu „Najudaljenije regije: prednost Europe” (COM(2008)0642),

—

uzimajući u obzir svoje rezolucije o najudaljenijim regijama, a osobito Rezoluciju od 20. svibnja 2008. o strategiji za najudaljenije regije: postignuća i mogućnosti za budući razvoj (1),

—

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije pod nazivom „Regije 2020. – procjena budućih izazova za regije Unije” (SEC(2008)2868),

—

uzimajući u obzir poruku konferencije od 7. srpnja 2008. s otoka Réuniona „Europska unija i prekomorsko područje: strategije za suočavanje s klimatskim promjenama i gubitkom bioraznolikosti” i zaključke Vijeća Europske unije od 25. lipnja 2009. o „Srednjoročnom pregledu provedbe akcijskog plana EU-a o bioraznolikosti i prema strategiji Europske unije o invazivnim stranim vrstama”,

—

uzimajući u obzir zajednički memorandum najudaljenijih regija od 14. listopada 2009. pod naslovom „Najudaljenije regije u 2020. godini”,

—

uzimajući u obzir zajedničku platformu od 6. srpnja 2010. Konferencije zastupnika u Europskom parlamentu iz najudaljenijih regija naslovljenu na predsjednika Europske komisije, Joséa Manuela Durãoa Barrosa,

—

uzimajući u obzir zajednički memorandum Španjolske, Francuske, Portugala i najudaljenijih regija od 7. svibnja 2010. naslovljen „Obnovljena vizija europske strategije za najudaljenije regije”,

—

uzimajući u obzir zajednički doprinos najudaljenijih regija od 28. siječnja 2011. petom izvješću o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji,

—

uzimajući u obzir izvješće „Najudaljenije europske regije na jedinstvenom tržištu: utjecaj EU-a u svijetu” od 12. listopada 2011. koje je članu Europske komisije g. Michelu Barnieru predstavio g. Pedro Solbes Mira,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. travnja 2012. o ulozi kohezijske politike u najudaljenijim regijama Europske unije u okviru strategije „Europa 2020.” (2),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. lipnja 2012.: „Najudaljenije regije Europske unije: prema partnerstvu za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2012)0287),

—

uzimajući u obzir izvješće koje vodi zastupnik Serge Letchimy u ime predsjednika Vlade Republike Francuske pod naslovom „Članak 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije: doprinos primjeni okvira posebnih pravila za globalni projekt razvoja najudaljenijih regija”,

—

uzimajući u obzir sve zajedničke doprinose te tehničke i političke dokumente Konferencije predsjednika najudaljenijih regija Europske unije, osobito uzimajući u obzir završnu izjavu Devetnaeste konferencije predsjednika najudaljenijih regija Europske unije od 17. i 18. listopada 2013.,

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj (A7-0121/2014),

A.

budući da prednosti, sredstva i potencijali najudaljenijih regija, koje je Europska komisija prepoznala u svojoj strategiji iz 2008. i Komunikaciji iz 2012., pokrivaju ključna područja za Europsku uniju kao što su istraživanje, inovacija i rast i budući da ih europski fondovi i programi nedovoljno podržavaju i financiraju;

B.

budući da se najudaljenije regije kao cjelina sastoje od arhipelaga, otoka i izolirane regije u amazonskoj šumi koje karakteriziraju posebna zajednička ograničenja koja ih izdvajaju od ostalih posebnih geografskih slučajeva u Uniji (otočne, planinske i rijetko naseljene regije);

C.

budući da, govoreći o ciljevima koje je Unija postavila za izvršavanje strategije rasta Europa 2020., strategije Obzor 2020., strategije Energija 2020., programa LIFE+ i Natura 2000., transeuropskih telekomunikacijskih mreža, prijevoza i energije, najudaljenije regije čine regije izvrsnosti koje mogu značajno pridonijeti ostvarenju ovih izazova;

D.

budući da je zbog toga važno potaknuti dugotrajna ulaganja i promicati snagu inovacija najudaljenijih regija radi trajnog jačanja gospodarskog i društvenog razvoja te povećati mogućnosti uspjeha različitih strategija Unije,

E.

budući da za ostvarenje ovih strategija strukturne fondove i europske fondove za ulaganja za najudaljenije regije treba uskladiti ili dopuniti kako bi najudaljenijim regijama omogućili sudjelovanje, u razini njihovih mogućnosti i u skladu s njihovim ciljevima, u velikim izazovima s kojim se Europska unija suočava;

F.

budući da trenutni kontekst gospodarske i socijalne krize ima posebno ozbiljne posljedice na najudaljenije regije Europske unije, osobito po pitanju konkurentnosti i zapošljavanja, i budući da je, da bismo zadovoljili potrebe gospodarskog rasta i suočili se s problemom nezaposlenosti, potrebno donijeti hitne i odgovarajuće odgovore u sljedećem financijskom razdoblju i razdoblju programiranja;

G.

budući da se članak 349. treba upotrijebiti kao pravna osnova koja, posebnim mjerama, najudaljenijim regijama omogućuje da pronađu mjesto koje im pripada u programima Unije koji na konkretan način mogu razviti njihove priznate potencijale;

H.

budući da najudaljenije regije mogu postati pilot područja i područja izvrsnosti u korist cijele Unije u područjima kao što su: biološka raznolikost, okoliš, prilagodba na klimatske promjene i njihovo ublažavanje, upravljanje i promatranje ekstremnih klimatskih pojava, istraživanje, inovacija, svemir, zračni prostor, oceani, plavi rast, pomorsko prostorno planiranje i pomorsko upravljanje, seizmologija, vulkanologija, nove bolesti, obnovljivi izvori energije, promet, telekomunikacije, kapacitet za hitnu humanitarnu intervenciju u trećim zemljama i kultura;

I.

budući da su najudaljenije regije smještene u zatvorenim morima Kariba, Indijskog oceana i Atlantskog oceana, da one Europskoj uniji daju status svjetske pomorske sile, da njihov geostrateški položaj pridonosi svjetskoj dimenziji Unije i da se odlikuju iznimnim prirodnim, morskim i ribolovnim resursima koji predstavljaju više od 50 % svjetske biološke raznolikosti;

J.

budući da su najudaljenije regije jedinstvene i tvore cjelinu koja se istovremeno nalazi unutar Europske unije i izvan nje i koju Europska komisija treba promicati i podupirati osobito provedbom zajedničkih politika;

K.

budući da optimizacija potencijala najudaljenijih regija traži stvaranje maksimalnih sinergija među svim instrumentima, fondovima i programima Unije;

1.

vjeruje da prednosti, potencijali, sredstva i iskustva najudaljenijih regija tvore dodatnu priliku za Uniju i države članice u rješavanju izazova s kojima su suočene u pogledu globalizacije, sposobnosti inovacije, rasta, socijalne kohezije, demografskih pritisaka, klimatskih promjena, sprečavanje većih rizika prirodnih katastrofa, energije, održivog upravljanja prirodnim resursima i očuvanja biološke raznolikosti;

2.

vjeruje da poboljšanje pristupa najudaljenijih regija različitim programima i fondovima Unije kratkoročno i dugoročno doprinosi čitavoj Uniji; izražava žaljenje zbog političkih rješenja na europskoj razini koja upotrebljavaju samo kohezijske politike u financiranju gotovo svih projekata razvoja najudaljenijih regija;

3.

podupire Europsku komisiju u njezinoj želji da provede politike koje će ojačati autonomiju, gospodarsku konsolidaciju i stvaranje trajnih radnih mjesta u najudaljenijim regijama iskorištavanjem njihovih prednosti i praktičnim i domišljatim mjerama na temelju članka 349. UFEU-a te ad hoc instrumenata osobito u područjima energije, prometa i informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) za svaki od fondova i programa kojima je cilj utvrditi prednosti najudaljenijih regija u cilju održivog rasta;

4.

također naglašava koliko je za najudaljenije regije potreban i važan doprinos europskih politika, između ostalog poreznim i carinskim instrumentima, u promicanju i diversifikaciji ekonomske osnove gospodarstava najudaljenijih regija i u otvaranju novih radnih mjesta;

5.

smatra da članak 349. UFEU-a pruža odgovarajuću pravnu osnovu za usvajanje određenih mjera za najudaljenije regije, ali istovremeno žali zbog ograničene i smanjene upotrebe te odredbe Ugovora koja uspostavlja mogućnost dodjele posebnog statusa najudaljenijim regijama;

6.

poziva Komisiju da uspostavi kontaktnu skupinu među dotičnim europskim povjerenicima, radnom skupinom među službama koja koordinira politike koje se tiču najudaljenijih regija i zastupnicima izabranim iz najudaljenijih regija u Europski parlament kako bi ocijenili predviđene i/ili već pokrenute programe za najudaljenije regije;

7.

naglašava da su najudaljenije regije, budući da su udaljene od europskog kontinenta, vektori širenja utjecaja Europske unije koja je svjesna svoje svjetske dimenzije i uloge u svijetu koji se duboko mijenja;

8.

naglašava da se određena pozornost treba posvetiti najudaljenijim regijama u slučaju prirodnih katastrofa, uzimajući u obzir njihova posebna svojstva te u skladu s člankom 349. koji uspostavlja mogućnost usvajanja određenih mjera, podsjećajući na važnost koordinacije strukturnih fondova i fondova solidarnosti Europske unije;

9.

poziva da ulaganja ostvarena uslugama od općeg gospodarskog interesa u ITK, prijevoz, vodu i energiju postanu prioritet u tim regijama i potiču veću dosljednost okvira za državne potpore u najudaljenijim regijama kako bi uspješno odgovorili na ciljeve strategije „Europa 2020.”;

10.

vjeruje u usku povezanost između svijesti o svjetskoj dimenziji koju Unija može imati i pozornosti koja se daje njezinim najudaljenijim regijama; vjeruje da Unija i države članice ne pridaju dovoljno pažnje važnosti i budućem dosegu koje predstavljaju njihovi strateški izbori ulaganja u najudaljenije regije te da je ta situacija pokazatelj nedovoljnog ulaganja u svjetsku i međunarodnu dimenziju Unije; za najudaljenije regije smatra bitnim poboljšati sinergije između instrumenata i programa kako bi se promicala međunarodna suradnja tih regija u svijetu;

11.

podsjeća da je za promicanje sinergija između strukturnih fondova i drugih programa Unije važno usvojiti makroregionalnu perspektivu i razviti strategije za makroregije koje uključuju najudaljenije regije, iskorištavanjem mogućnosti osobina i sredstava tih regija;

12.

poziva nacionalna i regionalna tijela da iskoriste pristup više fondova te da uspostave, koliko je moguće i na najučinkovitiji način, točke artikulacije između strukturnih fondova i financijskih instrumenata drugih programa Europske unije;

13.

poziva Komisiju da produbi europsku strategiju u pogledu najudaljenijih regija na način da omogući razvoj prednosti tih regija te uzme u obzir njihova strukturna i stalna ograničenja; u tom okviru poziva Komisiju da udovolji prijedlozima najudaljenijih regija koji su naročito izloženi u njihovim akcijskim planovima;

14.

smatra da najudaljenije regije imaju mogućnost biti na čelu istraživanja i tehnologije u područjima navedenima u ciljevima programa Obzor 2020. kao što su svemir, zračni prostor, biotehnologije, praćenje prirodnih rizika, pomorsko istraživanje, bioraznolikost, obnovljive vrste energije, zdravlje, prilagodba klimatskim promjenama i pametan promet;

15.

podsjeća da je cilj kohezijske politike 2014. – 2020., između ostalog, poduprijeti istraživanje, razvoj tehnologije i inovacije;

16.

izražava žaljenje što najudaljenije regije, s obzirom da njihovi projekti zbog njihovih posebnih osobina vrlo teško ispunjavaju zahtjeve za dobivanje financiranja Zajednice, nisu bile dovoljno podržane okvirnim programom za istraživanje i razvoj u razdoblju 2007. – 2013. te stoga imaju niske stope sudjelovanja i uspjeha te su manje prisutne u europskim istraživačkim mrežama; u tom cilju poziva Komisiju da podrži istraživanje u najudaljenijim regijama i potiče postizanje kritične mase;

17.

smatra da samo EFRR najudaljenijim regijama ne može omogućiti potpunu provedbu ciljeva kohezijske politike te strategija EU 2020. i Obzor 2020.; smatra da bi u tom cilju Komisija trebala prilagoditi i jamčiti pristup najudaljenijih regija programu Obzor 2020. stvaranjem namjenskih programa koji potiču integraciju najudaljenijih regija u europske i međunarodne mreže istraživanja i inovacija; s tim u vezi podsjeća da strategija Obzor 2020. u odjeljku o programu namijenjenom širenju sudjelovanja i izvrsnosti, pokazateljima stanja inovacija u Uniji, naglašava postojanje značajnih razlika u izvedbi na području istraživanja i inovacija i određenih mjera za širenje izvrsnosti i sudjelovanja među državama članicama i regijama zaostalima po pitanju istraživanja i inovacija;

18.

poziva na vrednovanje strukturnog razvoja sveučilišta najudaljenijih regija kako bi se u sinergiji s programom Obzor 2020. pridonijelo i europskom i međunarodnom širenju utjecaja sveučilišta najudaljenijih regija, njihovih istraživačkih centara, istraživača i studenata; podsjeća da su programi koji potiču međusveučilišnu mobilnost studenata, profesora i službenika ozbiljno ugroženi u najudaljenijim regijama uzimajući u obzir dodatne troškove izolacije i udaljenosti;

19.

podsjeća da programi istraživanja i inovacija trebaju biti dovoljno fleksibilni da bi se prilagodili novim granicama i novim izazovima znanja kao što su otvorena mora koja predstavljaju veliki potencijal;

20.

skreće pozornost na rastući gospodarski interes proizašao iz bogatstva morskoga dna i ogromni biogenetski, mineralni i biotehnološki potencijal najudaljenijih regija u tim područjima te važnost njihovog uzimanja u obzir u „novoj europskoj strategiji za najudaljenije regije” kako bi se osigurao razvoj gospodarstva znanja temeljen na moru i stvaranje gospodarskih aktivnosti s visokom dodanom vrijednošću u područjima kao što su medicina, farmacija i energija;

21.

poziva Komisiju da se nadahne različitim zaključcima izvješća Solbes u cilju podizanja razine uključivanja i razvoja najudaljenijih regija na unutarnjem tržištu;

22.

naglašava da se tržišno natjecanje u najudaljenijim regijama ne ostvaruje na jednak način kao u ostatku europskog prostora jer u tim regijama nije moguće slobodno funkcioniranje tržišta u većini područja usluga od općeg gospodarskog interesa čija aktivnost nije privlačna za privatna ulaganja; naglašava da je ponuda kvalitetnih proizvoda po konkurentnim cijenama moguća jedino uz prikladnu državnu kompenzaciju te da Komisija treba hitno ocijeniti pružanje tih usluga u najudaljenijim regijama kako bi se osigurala veća fleksibilnost i bolja prilagodba postojećeg zakonodavnog okvira Unije stvarnim okolnostima;

23.

poziva Komisiju da poboljša poštovanje odredbi tržišnoga natjecanja da bi izbjegla situacije monopola i kartela u najudaljenijim regijama;

24.

poziva Komisiju da objavi vodič za mala i srednja poduzeća u najudaljenijim regijama i o njihovom doprinos unutarnjem tržištu, uzimajući u obzir različite europske programe i fondove koji su na snazi u najudaljenijim regijama;

25.

poziva Komisiju da se posveti rješavanju problema dodatnih troškova i skupoće življenja u najudaljenijim regijama te da ih uzme u obzir prilikom izrade europskih politika;

26.

smatra da je potencijal najudaljenijih regija u upravljanju, očuvanju i obnovi biološke raznolikosti, prilagodbi na klimatske promjene i razvoju obnovljivih izvora energije mogu optimizirati omogućavajući Uniji postizanje njezinih ciljeva stvaranjem sinergije i dodatnog financiranja između kohezijske politike, programa LIFE+ i strategije Energija 2020.;

27.

napominje da program LIFE+ za razdoblje od 2014. do 2020. nastoji sufinancirati inovativne projekte za očuvanje okoliša i borbe protiv klimatskih promjena; ističe da je važno razviti sinergije u skladu s ciljevima 5. i 6. kohezijske politike za razdoblje 2014. – 2020. s obzirom na to da je u vezi s tim neophodno pojačati sudjelovanje najudaljenijih regija u programu LIFE+;

28.

izražava žaljenje zbog odbijanja preoblikovanja pripremnog djelovanja BEST u program posvećen najudaljenijim regijama i prekomorskim zemljama i područjima, suprotno mišljenju Europskog parlamenta i zaključcima Vijeća od 25. lipnja 2009.;

29.

žali što staništa, životinjske i biljne vrste koje treba zaštiti u francuskim najudaljenijim regijama nisu uvrštene u Prilog I. Direktive 92/43/EEZ o staništima, biljnom i životinjskom svijetu, čime je onemogućena primjena Direktive u francuskim najudaljenijim regijama i isključeno sudjelovanje najudaljenijih regija u mrežama i programima NATURA 2000.;

30.

poziva Komisiju da razradi program Natura 2000. koji je specifičan za najudaljenije regije, a zasniva se na članku 349. UFEU-a;