11.8.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 265/1

11.8.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 265/2

—

uzimajući u obzir Direktivu 2010/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća o okviru za uvođenje inteligentnih prometnih sustava u cestovnom prometu i za veze s ostalim vrstama prijevoza (1),

—

uzimajući u obzir Uredbu Komisije (EU) br. 454/2011 o tehničkoj specifikaciji za interoperabilnost u vezi s podsustavom „telematskih aplikacija za putnički promet” transeuropskog željezničkog sustava (2),

—

uzimajući u obzir Direktivu 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (3),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Akcijski plan za uvođenje inteligentnih prometnih sustava u Europi” (COM(2008)0886),

—

uzimajući u obzir Bijelu knjigu Komisije iz 2011. godine naslovljenu „Plan za jedinstveni europski prometni prostor – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima” (COM(2011)0144),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2011. o Planu za jedinstveni europski prometni prostor – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima (4),

—

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije naslovljen „Prema planu za pružanje usluga informiranja, planiranja i izdavanja karata za multimodalna putovanja na razini EU-a” (SWD(2014)0194),

—

uzimajući u obzir Akcijski plan za gradsku mobilnost (COM(2009)0490),

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora,

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija.

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam (A8-0183/2015),

A.

budući da unatoč trenutačnim naporima još nije ostvaren cilj Inicijative 22. iz Bijele knjige (5) iz 2011. u skladu s kojim se predviđa nesmetani multimodalni prijevoz od vrata do vrata pomoću inteligentnih sustava za interoperabilne i multimodalne vozne redove, internetske rezervacije i inteligentno izdavanje karata;

B.

budući da većina putnika i dalje prednost daje privatnom prijevozu i da uvođenje usluga planiranja putovanja diljem EU-a neće samo po sebi biti dovoljno za ostvarenje bolje integracije raznih vrsta prometa, nego da bi svaka pojedina vrsta prijevoza trebala postati učinkovitijom, održivijom i prilagođenijom korisnicima te da se tome cilju, među ostalim, znatno pridonosi usvajanjem četvrtog željezničkog paketa kojim bi se osigurao jednak pristup infrastrukturi i manjim prijevoznicima, malim i srednjim poduzećima i novoosnovanim poduzećima (start-up), zatim usvajanjem Uredbe o pravima putnika u zračnom prometu i europske strategije o plovnim putovima te provedbom prioritetnih projekata transeuropske prometne mreže i inicijative za jedinstveno europsko nebo;

C.

budući da se unatoč tome što je Komisija definirala integrirano izdavanje karata kao kombiniranje različitih načina prijevoza u jednoj karti određena poduzeća ne slažu s tom definicijom te da su neki pružatelji usluga usmjereni isključivo na interoperabilne karte, što koči daljnji razvoj u sektoru;

1.

ističe da su informiranje o multimodalnim putovanjima diljem EU-a te prekogranični integrirani pristup planiranju putovanja i izdavanju karata, posebice za putovanja na udaljene destinacije, dio odgovora na glavne izazove u europskom prometu, uključujući održivost, povećanje sigurnosti u svim vrstama prijevoza, multimodalnost, učinkovitost, gospodarsku održivost, stvaranje kvalitetnih radnih mjesta i mobilnost radne snage te da su time u jednakoj mjeri korisni za društvo, gospodarstvo, okoliš, socijalnu koheziju i turizam;

2.

naglašava da usluge informiranja, planiranja i izdavanja karata za multimodalna putovanja na razini EU-a europskim poduzećima, posebice malim i srednjim poduzećima i novoosnovanim poduzećima (start-up), osiguravaju prilike za inovacije i stoga predstavljaju velik doprinos globalno konkurentnom jedinstvenom europskom tržištu i dovršetku jedinstvenog europskog prometnog prostora;

3.

naglašava da je mobilnost građana diljem EU-a preduvjet za ostvarivanje njihovih temeljnih sloboda te bi oni stoga trebali imati pristup iscrpnim, točnim i nepristranim informacijama o voznim redovima i presjedanjima u vezi s multimodalnim i prekograničnim prometnim vezama radi olakšanog nesmetanog prijevoza od vrata do vrata s visokim standardom udobnosti i mogućnost elektroničkog rezerviranja i plaćanja; pozdravlja inicijativu da se putnici potaknu na kombiniranje nekoliko dostupnih načina prijevoza; napominje da u većini država članica još ne postoji opcija kupovine karata za nacionalna i prekogranična putovanja unutar EU-a upotrebom interneta ili mobilne aplikacije; smatra da geografsko blokiranje ne bi trebalo biti dozvoljeno;

4.

naglašava važnost mogućnosti nabavljanja jedne karte za jedno multimodalno putovanje za korisnike te smatra da je omogućavanje pravednog i jednakog pristupa podacima o multimodalnim putovanjima i prijevozu, a time i pružanje iscrpnih, lako dostupnih, nepristranih informacija ažuriranih u realnom vremenu preduvjet za sustave integriranog izdavanja karata i ističe da su povezane mjere pravedne ponajprije onda kada su popraćene internalizacijom vanjskih troškova za sve vrste prijevoza i informacijama o ekološkoj učinkovitosti različitih vrsta prijevoza;

5.

napominje da se potrošačima u svakom trenutku moraju osigurati transparente informacije o cijenama; naglašava stoga da sustavi za rezervacije i plaćanje trebaju jasno upućivati na ukupnu cijenu karte za bilo koje odabrano putovanje, uključujući obvezne elemente kao što su porezi i pristojbe; naglašava važnost inovativnih platformi utemeljenih na informacijskoj tehnologiji kojima će se smanjiti troškovi rezervacije i transakcije te važnost omogućavanja različitih opcija plaćanja kod kupnje putnih karata; poziva EU i države članice da učine više kako bi ograničile naknade za uporabu kreditnih kartica i drugih razumnih oblika plaćanja za usluge javnog prijevoza;

6.

naglašava da nekompatibilnost i nekonzistentnost podatkovnih slojeva, raznolikost i nedostatak interoperabilnosti između oblika podataka i protokola za razmjenu podataka podrivaju postojanje usluga integriranog informiranja, planiranja i izdavanja karata za multimodalna putovanja diljem EU-a te stvaraju dodatne troškove; poziva Komisiju da osigura da sve regulatorne mjere drže korak s ubrzanim razvojem u sektoru prometa i ne stvaraju nepotrebno opterećenje;

7.

pozdravlja napore tijela javne vlasti i privatnog sektora uložene u uvođenje usluga planiranja putovanja zajedno s potrebnim otvorenim standardima i sučeljima, no primjećuje da su te usluge često ograničene na pojedine regije ili zemlje i da su tek rijetko multimodalne; stoga, kao prvi korak, poziva pružatelje usluga prijevoza i planiranja putovanja da se nadovežu na postojeće sinergije i da se snažnije usredotoče na pružanje multimodalnih, prekograničnih usluga planiranja putovanja s odgovarajućim izdavanjem karata, obraćajući posebnu pozornost na jezik na kojem se usluge pružaju, uzimajući u obzir korištenje manjinskih jezika i povezivanje prometa na velike udaljenosti s lokalnim prometom uključujući i prvu i posljednju etapu putovanja, odnosno unapređivanjem različitih sustava kako bi se razvila njihova interoperabilnost i omogućila komunikacija između njih; poziva Komisiju da upotrijebi koridore mreže TEN-T kao pilot-projekt za utvrđivanje putničkog protoka i kao potencijal za uslugu informiranja, planiranja i izdavanja karata za multimodalna putovanja;

8.

poziva Komisiju da stvori bazu podataka s primjerima dobre prakse za projekte izvedene na lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj razini koja bi poslužila kao osnova za njihovu provedbu diljem EU-a;

9.

ističe da će jednostavnost i pogodnost kupovine pomoću multimodalnih integriranih sustava izdavanja karata potaknuti više putnika na javni prijevoz, čime će oni biti zadovoljniji, te pogodovati poduzećima za javni prijevoz;

10.

poziva Komisiju da u pogledu multimodalnog integriranog izdavanja karata poduzme mjere potrebne za izradu jasnih okvirnih uvjeta kojima će se poduprijeti i olakšati nastojanja dionika i nadležnih tijela te podržati već sklopljene sporazume i inovativnu prirodu proizvoda i usluga u ponudi te da, ne bude li do 2020. značajnog napretka u stvaranju integriranih, intermodalnih, prekograničnih sustava izdavanja putnih karata, polazeći od već postignutog napretka i već uvedenih dobrovoljnih inicijativa, poduzme zakonodavne mjere uvođenjem minimalnih pravila i vremenskog rasporeda;

11.

naglašava aktivnu ulogu i odgovornost lokalnih i regionalnih tijela u vezi s prvom, odnosno posljednjom etapom putovanja; smatra da je nužno da one budu uključene u provedbu individualnih mjera i nadzor njihova djelovanja te da moraju jamčiti da sustav kao cjelina učinkovito funkcionira; uzimajući u obzir gore navedeno, poziva nadležna tijela u državama članicama:

12.

dijeli mišljenje Komisije da je za ostvarivanje usluga informiranja, planiranja i izdavanja karata za multimodalna putovanja diljem EU-a neophodan preduvjet da se svim pružateljima usluga informiranja, planiranja i izdavanja karata za putovanja, uključujući i mala i srednja poduzeća i novoosnovana poduzeća (start-up), zajamči pravedan, otvoren i jednak pristup cjelovitim multimodalnim podacima o prijevozu i putovanjima u stvarnom vremenu te poziva Komisiju da podnese prijedlog kojim bi se pružatelje usluga obvezalo da pod pravednim i jednakim uvjetima stave na raspolaganje sve podatke neophodne za pružanje opsežnijih usluga, čime će se putnicima pružiti stvaran i dostupan izbor između najodrživijih, najpovoljnijih i najbržih veza, a pritom se neće ugrožavati tržišni interesi uključenih pružatelja usluga;

13.

ističe da je, u skladu s politikom tržišnog natjecanja EU-a, zadaća Komisije da istraži moguće opasnosti od monopolizacije informacija kad je riječ o pružateljima multimodalnih informacija i putnih karata i da ih pokuša suzbiti; dodaje da Komisija mora osigurati i da udio namijenjen plaćanju usluge elektroničkog izdavanja karata ne dosegne takve razmjere kod kojih bi se sankcionirala poduzeća za prijevoz putnika;

14.

potiče uspostavljanje platforme za dijalog koja bi uključila sve predstavnike sektora prijevoza i nadležna tijela na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini radi razvoja izvedivih rješenja za postupno uvođenje interoperabilnih elektroničkih sustava izdavanja putnih karata diljem EU-a uzimajući u obzir cijeli ciklus putovanja, od planiranja do kupnje karata, te radi utvrđivanja i rješavanja problema proporcionalne raspodjele prihoda od prodaje karata te raspodjele troškova kod sporova između sporazumnih stranaka; smatra da bi se ta rješenja trebala razvijati na način koji se temelji na tržištu bez opterećivanja prijevoznika i putnika nesrazmjernim troškovima; poziva Komisiju da kroz sufinanciranje EU-a snažno potiče sinergije u ovom području između transeuropskih telekomunikacijskih i prometnih mreža;

15.

ističe da su prava europskih putnika ograničena utoliko što se primjenjuju zasebno na svaki ugovor o prijevozu pojedinačno, no ako putovanje uključuje prekogranične etape ili nekoliko oblika prijevoza, prava putnika ne mogu biti zajamčena na uobičajen način te stoga apelira na Komisiju da do kraja 2017. godine odgovori na zahtjev Parlamenta iz njegove Rezolucije o planu iz 2011. (6) o Povelji putničkih prava koja bi obuhvaćala sve vrste prometa iznošenjem prijedloga za takvu Povelju, koja bi uključivala zaseban dio o multimodalnim putovanjima s jasnom i transparentnom zaštitom putničkih prava u multimodalnom kontekstu, pri čemu bi se u obzir uzele specifičnosti svake vrste prijevoza i integriranog multimodalnog izdavanja karata;

16.

naglašava da je jednaka i nesmetana dostupnost prijevoznih sredstava za sve, a posebice za ranjive skupine građana, od odlučujuće važnosti za socijalnu mobilnost s obzirom na demografske promjene u Europi te potiče posvećivanje veće pažnje potrebama osoba s invaliditetom ili ograničenom mobilnošću, kao i posebnim potrebama starijih ljudi u pogledu njihova pristupa informacijama prije i tijekom putovanja, opcijama izdavanja karata i sustavima za rezervacije i plaćanje, uključujući mogućnosti rezervacije prostora za invalidska kolica; pozdravlja plan Europskog zakona o dostupnosti koji je izdradila Europska komisija i potencijal zakonodavnih mjera za uklanjanje gospodarskih i društvenih prepreka s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom; potiče Komisiju da se pozabavi preprekama u prijevozu u sklopu svojih napora u pogledu poboljšanja dostupnosti;

17.

naglašava važnost očuvanja različitih modela određivanja cijena i opcija plaćanja (doplaci, popusti itd.) kako bi se osiguralo da određene skupine u društvu (nezaposleni, umirovljenici, studenti, velike obitelji, osobe s niskim primanjima i druge društvene skupine u nepovoljnom položaju) mogu koristiti multimodalne sustave izdavanja karata u Europskoj uniji;

18.

napominje da bi sustavi informiranja o multimodalnom prijevozu trebali biti prilagođeni korisniku te, prema tome, dopunjeni ažuriranom kartom i zemljopisnim podacima;

19.

poziva na daljnje podupiranje dionika u njihovim inovativnim pristupima rješavanju problema te stoga i na to da se ne samo održe, već i razviju odgovarajuće mogućnosti financiranja EU-a, kao što su četvrti inovacijski program Shift2Rail u okviru programa Obzor 2020. i Instrument za povezivanje Europe, zajedno sa strukturnim fondovima; potiče Europsku investicijsku banku da u tom pogledu primjereno upotrijebi Europski fond za strateška ulaganja;

20.

poziva Komisiju da objavi lako dostupan popis s redovitom ocjenom projekata koje djelomično financira EU, a koji se odnose na integrirano intermodalno izdavanje karata;

21.

ističe ključnu ulogu globalnog navigacijskog satelitskog sustava (GNSS), posebno europskog navigacijskog satelitskog sustava Galileo, za prikupljanje dinamičnih podataka s pomoću kojih se putnici prije kretanja na put ali i tijekom samog putovanja mogu informirati o mogućim smetnjama kao i alternativnim mogućnostima putovanja; naglašava da korist od satelitskih sustava u svakom trenutku mora biti usklađena s odredbama o dovoljnoj zaštiti podataka;

22.

ukazuje na potrebu smanjenja zagušenja prometa i onečišćenja zraka u gradskim područjima te poziva na uvođenje inicijativa za poticanje odabira održivih vrsta prijevoza diljem Europe na način da se informacije o različitim uslugama mobilnosti, npr. o sustavima grupnog prijevoza automobilom, zajedničkog korištenja automobila, o sustavima „parkiraj i vozi se javnim prijevozom”, o uslugama najma bicikala i o biciklističkim i pješačkim stazama uvrste u usluge informiranja i planiranja putovanja;

23.

pozdravlja sve veću dostupnost integriranih elektroničkih sustava izdavanja putnih karata u gradovima i drugim gradskim područjima, poput digitalne tehnologije „pametnih kartica” koje se mogu upotrebljavati u nizu različitih prijevoznih sredstava, čak i kod prekograničnih putovanja, no naglašava da bi pronalaženje tehničkih rješenja trebalo prepustiti tržištu, a ne ih nametati na europskoj razini;

24.

napominje da su trajno dobri mrežni priključci jedan od preduvjeta za stvaranje pametnog sustava prilagođenog korisniku, koji može pružati dinamičke informacije o stanju u prometu u stvarnom vremenu; stoga poziva Komisiju na davanje prednosti olakšavanju, poticanju i podupiranju široke dostupnosti besplatnih i jeftinih brzih digitalnih infrastruktura, u svim načinima prijevoza i na svim putničkim čvorištima, u okviru Instrumenta za povezivanje Europe, Obzora 2020, EFSU-a i drugih odgovarajućih izvora financiranja;

25.

naglašava važnost zaštite podataka, potiče na poštovanje Direktive 95/46/EZ i zahtijeva jasne uvjete za korištenje podataka i njihov prijenos, posebno kad se radi o osobnim podacima, koje bi trebalo obrađivati i upotrebljavati isključivo na anoniman način i u svrhu omogućivanja intermodalnog izdavanja karata; ističe da bi kupnja i plaćanje karata pomoću mobilnih i internetskih aplikacija po mogućnosti trebali biti dostupni, a da se pritom nije potrebno registrirati u sustavu;

26.

naglašava važnost planiranja putovanja, dostupnih informacija o multimodalnim putovanjima te jasnog i transparentnog izdavanja karata, uključujući i izdavanje karata pomoću digitalnih i internetskih platformi, kao i potrebu za lakšim pristupom javnom prijevozu pri inozemnim putovanjima unutar EU-a te za poticanjem modernizacije održivih usluga prijevoza kako bi se privukli turisti iz područja unutar i izvan EU-a, jer će to olakšati cijeli postupak planiranja putovanja; također naglašava moguće pozitivne učinke integriranog sustava izdavanja karata na bolju povezanost svoh regija, posebno u slučaju najudaljenijih regija, kao što su regije na samoj periferiji;

27.

naglašava potrebu za većom i boljom promidžbom i predstavljanjem više od stotinu multimodalnih usluga planiranja putovanja koje su već dostupne u gradovima, regijama i na nacionalnoj razini u EU-u te također poziva na napore u svrhu promicanja međupovezanosti tih usluga;

28.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

11.8.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 265/7

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 261/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 u pogledu ugovornih odnosa u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda (1),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (2),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije od 13. lipnja 2014. naslovljeno „Razvoj situacije na tržištu mlijeka i mliječnih proizvoda i funkcioniranje odredbi „mliječnog paketa”” (COM(2014)0354),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije iz prosinca 2014. naslova „Izgledi za poljoprivredna tržišta i prihode EU-a za razdoblje 2014. – 2024.”,

—

uzimajući u obzir članak 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije koji se odnosi na najudaljenije regije EU-a,

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije od 10. prosinca 2012. naslovljeno „Razvoj situacije na tržištu i posljedični uvjeti za neometano ukidanje mliječne kvote – drugo izvješće o postupnom smanjenju rasta (soft landing)” (COM(2012)0741),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2013. o održavanju proizvodnje mlijeka u planinskim predjelima, siromašnim područjima i najudaljenijim regijama nakon isteka roka mliječne kvote (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2011. o pomanjkanju bjelančevina u EU-u: kako riješiti taj dugotrajni problem? (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. rujna 2009. o krizi u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda (5),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 15. srpnja 2014. o rješavanju problema nepoštenih trgovačkih praksi među poduzećima u lancu opskrbe hranom (COM(2014)0472),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 247/2006 (6) kojom su utvrđene posebne mjere u području poljoprivrede u korist najudaljenijih regija Europske unije,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenog 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (7),

—

uzimajući u obzir prijedlog Uredbe Komisije od 13. siječnja 2015. o Europskom fondu za strateška ulaganja (COM(2015)0010),

—

uzimajući u obzir nacrt mišljenja Odbora regija naslovljen „Budućnost sektora mlijeka i mliječnih proizvoda”,

—

uzimajući u obzir Memorandum o razumijevanju o suradnji u području poljoprivrednog i ruralnog razvoja unutar EU-a koji su Europska komisija i Europska investicijska banka potpisale 23. ožujka 2015.,

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i mišljenje Odbora za proračunski nadzor (A8-0187/2015),

A.

budući da je „mliječni paket” stupio na snagu 3. listopada 2012. i da ga se primjenjuje do 30. lipnja 2020.;

B.

budući da će, kako je odlučeno u reviziji na sredini provedbenog razdoblja ZPP-a, mliječna kvota isteći 31. ožujka 2015.;

C.

s obzirom na važnost i aktualnost mjera sadržanih u Rezoluciji od 11. prosinca 2013. o održavanju proizvodnje mlijeka u planinskim predjelima, siromašnim područjima i najudaljenijim regijama Unije nakon isteka roka mliječne kvote;

D.

budući da je svjetsko tržište mlijeka i mliječnih proizvoda sve nestabilnije te da je na njemu u siječnju 2014. zabilježena najviša cijena od početka vođenja evidencije, nakon čega su tijekom ostatka 2014. utvrđeni znatni padovi cijena; budući da su uzgoj stoke i ulazni materijal koji se koristi u proizvodnji mlijeka i mliječnih proizvoda posebno osjetljivi na izazove nestabilnosti, što rezultira cijenama poljoprivrednih proizvoda prodavanih izravno s poljoprivrednih gospodarstava koje su niže od proizvodnih troškova;

E.

budući da je održivi uzgoj kao izvor visokokvalitetne hrane moguće osigurati jedino ako poljoprivrednici postignu odgovarajuće cijene poljoprivrednih proizvoda prodavanih izravno s poljoprivrednih gospodarstava kojima će pokriti sve troškove održive proizvodnje;

F.

budući da ruska zabrana uvoza europskih mliječnih proizvoda od kolovoza 2014. ima znatan učinak na unutarnje tržište EU-a i time ukazuje da je potrebno biti spreman na primjenu tržišnih mjera povezanih s krizom, neovisno o njihovoj prirodi, kao i to koliko je važno jamčiti diversifikaciju izvoznih tržišta za proizvode EU-a, posebno s obzirom na predviđen rast globalne potražnje za mlijekom i mliječnim proizvodima, te zajedno s time osigurati stabilno i solventno domaće tržište;

G.

budući da se „mliječnim paketom” državama članicama pružila mogućnost uvođenja obveznih ugovora kojima bi se pomoglo proizvođačima i prerađivačima u planiranju opsega njihove proizvodnje, ali i ojačalo strukturiranje opskrbnih lanaca s obzirom na ukidanje mliječnih kvota i budući da je nekoliko država članica do sada iskoristilo to pravo;

H.

budući da se „mliječnim paketom” države članice obvezalo da priznaju organizacije proizvođača i njihova udruženja te ključnu ulogu koju i dalje imaju zadruge, imajući u vidu potrebu da se poboljša koncentracija ponude kako bi proizvođači dobili više pregovaračke snage;

I.

budući da je u travnju 2014. osnovana promatračka skupina za tržište mlijeka u cilju unapređenja praćenja sektora mlijeka i mliječnih proizvoda za potrebe Komisije i industrije i budući da njezina funkcija treba biti osnažena kako bi se unutar sektora stvorio učinkovit sustav upozoravanja na krize za mliječne farme različitih veličina, zemljopisnih položaja, načina proizvodnje i raspodjele;

J.

budući da je trenutačna sigurnosna mreža preslaba da bi pružala zaštitu u slučaju pada cijena mlijeka;

K.

budući da je jedan od glavnih ciljeva zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) ujednačen teritorijalni razvoj s gospodarskog, socijalnog i ekološkog gledišta; budući da to podrazumijeva očuvanje produktivne i održive poljoprivrede u siromašnim, najudaljenijim, izoliranim ili planinskim područjima;

L.

budući da će ukidanje kvota imati značajan negativan utjecaj na najudaljenije regije, posebno na Azorima gdje je proizvodnja mlijeka i mliječnih proizvoda glavna gospodarska djelatnost koja predstavlja oko 46 % regionalnog gospodarstva;

M.

budući da je velik broj mliječnih farmi smješten u siromašnim, najudaljenijim, otočnim ili planinskim područjima gdje su troškovi proizvodnje, otkupa i stavljanja na tržište mlijeka i mliječnih proizvoda izvan njihova područja proizvodnje viši nego u drugim područjima i budući da te farme zbog prirodno uvjetovanih nedostataka tih regija ne mogu u jednakoj mjeri koristiti mogućnosti rasta nastale ukidanjem kvote; zbog navedenih razloga, veća koncentracija proizvodnje u najbolje lociranim gospodarskim područjima unutar EU-a može ugroziti te poljoprivrednike;

N.

budući da će se od 1. travnja 2015. početi primjenjivati obvezne izjave o količinama isporučenog mlijeka;

O.

budući da su generacijska obnova, modernizacija i ulaganja ključni za funkcioniranje održivog europskog sektora mlijeka i mliječnih proizvoda;

P.

budući da mlijeko i naročito proizvodi sa zaštićenom oznakom izvornosti (ZOI), zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla (ZOZP), i zajamčenom tradicionalnom posebnosti (ZTP) koji se proizvode u cijelom EU-u uvelike doprinose uspješnosti poljoprivedno-prehrambene industrije EU-a i napretku ruralnih gospodarstava među kojima prevladavaju mala i srednja obiteljska gospodarstva i na kojima je potrebno održati proizvodnju mlijeka, te da mlijeko predstavlja sirovinu za brojna prerađivačka poduzeća privatnog sektora i sektora zadruga, da doprinosi očuvanju raznolikosti europske poljoprivedno-prehrambene baštine i ima ključnu ulogu u teritorijalnoj i ekološkoj konfiguraciji Europe i u europskoj socijalnoj dimenziji, s višestrukim učinkom na druge sektore djelatnosti kao što je turizam;

Q.

budući da značajne kazne izrečene poljoprivrednicima i proizvođačima mlijeka u nekim državama članicama zbog premašivanja mliječnih kvota tijekom posljednjih dviju godina mliječnih kvota;

1.

podsjeća na to da je cilj „mliječnog paketa” ostvarenje održivog, trajnog i konkurentnog sektora mlijeka i mliječnih proizvoda u EU-u s odgovarajućim alatima kojima se proizvođačima omogućuje pravedna naknada; naglašava da problemi utvrđeni u „mliječnom paketu” i dalje predstavljaju prepreku za ostvarenje održivog, konkurentnog i pravednog tržišta mlijeka te za jamčenje pravednih prihoda poljoprivrednicima;

2.

podsjeća na važnu ulogu proizvodnje mlijeka i mliječnih proizvoda u smislu upravljanja zemljištem, zapošljavanja u ruralnom području i gospodarskog, ekološkog i društvenog razvoja brojnih europskih poljoprivrednih regija;

3.

ističe činjenicu da su proizvođači mlijeka i mliječnih proizvoda, posebice mala obiteljska gospodarstva, osobito ranjivi na razlike u prihodima i rizike zbog visokih troškova kapitala, na kvarljivost proizvodnje, nestabilnost cijena mljekarskih sirovina, ulaznih i energetskih troškova te da je održiva zarada od proizvodnje mlijeka i mliječnih proizvoda stalan izazov zbog toga što se troškovi proizvodnje često približavaju cijenama poljoprivrednih proizvoda prodavanih izravno s poljoprivrednih gospodarstava ili ih premašuju;

4.

ističe da se europski poljoprivrednici moraju boriti s visokim troškovima uzrokovanih cijenama stavki uključenih u proizvodnju, kao što je stočna hrana i da je, zbog strogih europskih propisa o dobrobiti životinja i o sigurnosti hrane, njihova konkurentnost manja u usporedbi s drugim zemljama;

5.

potiče Komisiju da razmotri uzroke krize i mjere za sprečavanje budućih kriza kako je navedeno u člancima 219., 221. i 222. Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda;

6.

potiče Komisiju da se daljnjim, ciljanim tržišnim mjerama uhvati u koštac s krizom s kojom su trenutačno suočena domaća tržišta mlijeka i mliječnih proizvoda zbog pomanjkanja odgovarajućih instrumenata za rješavanje krize, pada globalne potražnje, globalne nestabilnosti cijena i ruskog embarga te priznaje prve korake koji su dosad poduzeti u suočavanju s učincima ruskog embarga;

7.

ističe da višak mliječnih proizvoda iz određenih država članica koje tradicionalno imaju trgovinske odnose s Rusijom stvara velike neravnoteže na njihovom domaćem tržištu, što uzrokuje nagli pad cijena i dovodi do toga da lokalni proizvođači postaju nekonkurentni; u tom pogledu poziva Komisiju da analizira novonastale situacije i poduzme prioritetne mjere;

8.

podsjeća na to da je kriza pogodila sektor mlijeka i mliječnih proizvoda 2009. kada je na snazi bio režim mliječne kvote i zbog neispravnog rada vrijednosnog lanca mliječnih proizvoda što je za posljedicu imalo pritisak na smanjenje isplate proizvođačima; podsjeća Komisiju da su zbog kasne reakcije na krizu mnogi proizvođači mlijeka i mliječnih proizvoda bili prisiljeni napustiti tu djelatnost i izražava zabrinutost u pogledu sposobnosti Komisije da pruži brz i učinkovit odgovor na tržišnu krizu; ističe činjenicu da smanjenje cijena na izvoru kojim su pogođeni stočari nije utjecalo na potrošačke cijene, što ukazuje na veliku neravnotežu između raznih dionika u lancu opskrbe mlijekom i mliječnim proizvodima;

9.

žali zbog toga što je Vijeće odbilo zahtjev Parlamenta da se u slučaju teške krize uspostavi potpora proizvođačima koji dobrovoljno smanje proizvodnju; naglašava važnost ponovnog pokretanja rasprave o tom alatu za upravljanje krizom;

10.

naglašava da ukidanje kvota može dovesti do daljnje koncentracije proizvodnje mlijeka u korist najvećih mliječnih farmi, a na štetu najmanjih, bez osiguranja učinkovitosti ili prihoda;

11.

prima na znanje da su srednjoročni i dugoročni izgledi za sektor mlijeka i mliječnih proizvoda na domaćem i svjetskom tržištu i dalje promjenjivi uz nestalnu potražnju, ali u isto vrijeme naglašava da taj sektor, kao ključni dio poljoprivredno-prehrambene industrije, ima znatan potencijal za dugoročni rast i otvaranje radnih mjesta u ruralnim područjima, što bi također trebao biti cilj novog Plana ulaganja;

12.

ustraje na važnosti poticanja istraživanja i inovacija kako bi se svim proizvođačima i prerađivačima omogućilo da prilagode svoje alate i tehnike proizvodnje te odgovore na gospodarska, ekološka i socijalna očekivanja;

13.

naglašava važnu ulogu koju generacijska obnova ima za budućnost sektora mlijeka i značajne mogućnosti za mlade proizvođače mlijeka i mliječnih proizvoda;

14.

poziva Komisiju da uspostavi nove mogućnosti financiranja za države članice, uključujući i pomoć Europske investicijske banke (EIB), pomoću koje će se provesti reforma industrije mlijeka i mliječnih proizvoda; smatra da je financijska podrška, poput jamstvenih fondova, obnovljivih fondova ili investicijskog kapitala, prijeko potrebna, zajedno sa sredstvima koje EIB pruža kako bi intervenirao na razini strukturnih i europskih investicijskih fondova, posebno u skladu s ruralnim razvojem; to bi omogućilo multiplikacijski učinak u smislu rasta i prihoda, a i proizvođačima mlijeka i mliječnih proizvoda olakšalo pristup kreditima; u tom smislu pozdravlja financijske mogućnosti koje je Europska investicijska banka predstavila poljoprivrednicima u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u okviru svog novog fonda koji nudi niže kamatne stope kako bi se olakšala ulaganja na poljoprivrednim gospodarstvima i modernizacija i mladim poljoprivrednicima pruža financijske mogućnosti za razvitak vlastitog poslovanja; nadalje naglašava komplementarnu prirodu financiranja Europskog fonda za strateška ulaganja, koje bi pomoglo razvoju sektora mlijeka privlačenjem privatnog kapitala u namjeri postizanja odgovornosti i veće isplativosti ulaganja;

15.

napominje da su vrlo velika nestabilnost cijena i opetovane krize koje nisu u skladu s važnim ulaganjima u uzgoj i osnivanje novih proizvođača, glavni izazov za sektor mlijeka i mliječnih proizvoda; potiče Komisiju da razmotri mjere za ublažavanje rizika koji proizlaze iz povećane izloženosti svjetskom tržištu i da pomnije nadzire ispravan rad jedinstvenog tržišta za mlijeko i mliječne proizvode te da uspostavi akcijski plan kojim će pokazati način na koji namjerava ublažiti te rizike;

16.

opredjeljuje se za održavanje proizvodnje mlijeka jer proizvodnja mlijeka i mliječnih proizvoda ima važan društveno-gospodarski doprinos za poljoprivredni i ruralni razvoj diljem EU-a i naglašava njezinu posebnu važnost za siromašne, otočne i najudaljenije regije, u kojima je to često jedina moguća vrsta poljoprivredne djelatnosti; dodaje da je u navedenim regijama taj sektor odgovoran za osiguranje društvene, gospodarske i teritorijalne kohezije, za opstanak mnogih obitelji, za organizaciju, naseljenost i zaštitu teritorija te za održavanje kulturnih i tradicionalnih praksi, kao i na stvaranje važnih temelja za turizam, jer je proizvodnja mlijeka i mliječnih proizvoda u tim regijama utjecala na stoljećima stare kulturne krajolike; ističe činjenicu da u tim regijama napuštanje proizvodnje mlijeka znači napuštanje poljoprivrede;

17.

naglašava da je od ključne je važnosti u najudaljenijim regijama stvoriti mehanizam prijelaza između ukidanja kvota i liberalizacije tržišta koji bi omogućio zaštitu proizvođača mlijeka i mliječnih proizvoda te sektora u tim regijama;

18.

zahtijeva da se „sigurnosne mreže” aktiviraju na temelju pokazatelja specifičnih za farme i poduzeća za proizvodnju mlijeka u planinskim područjima zbog razlike u proizvodnji mlijeka između planinskih regija i drugih područja;

19.

izražava razočaranje zbog niskih razina provedbe mjera iz „mliječnog paketa” u najudaljenijim regijama i planinskim, otočnim i siromašnim područjima te naglašava da je neophodno zadržati održivu i konkurentnu proizvodnju na mliječnim farmama u cijeloj Uniji; u tom smislu smatra da Europska komisija i države članice tim područjima trebaju pridati posebnu pažnju te na njima provesti posebna ispitivanja te da se mora potaknuti korištenje kratkih lanaca opskrbe, dajući prednost lokalnoj proizvodnji u tim specifičnim slučajevima, kako bi se u tim regijama osigurala daljnja proizvodnja i izbjeglo napuštanje sektora; poziva Komisiju i države članice da dodatno unaprijede i ojačaju sustave distribucije mlijeka u školama, promičući kratke lance opskrbe i omogućavajući na taj način raspodjelu proizvodnje u tim regijama; naglašava činjenicu da se u tim područjima troškovi proizvodnje često približavaju cijenama poljoprivrednih proizvoda prodavanih izravno s poljoprivrednih gospodarstava ili ih premašuju i smatra da trenutačne nesigurnosti opskrbnog lanca nanose štetu tim područjima koja bilježe najveća ograničenja i slabije mogućnosti za ekonomiju razmjera; naglašava da proizvođači u tim područjima ovise izravno i isključivo o malom broju dobavljača ili kupaca sirovina za svoju poljoprivrednu proizvodnju zbog geografske izoliranosti; ističe da bi potpora osnivanju i aktivnostima organizacija proizvođača trebala bolje odražavati stvarno stanje tih regija; naglašava da je potrebno provoditi ambiciozne politike za potporu tim regijama uz pomoć politika ruralnoga razvoja, Plana ulaganja, promicanja i uspostave ravnoteže potpora u okviru ZPP-a, kako je omogućeno posljednjom reformom; stoga poziva Komisiju da potakne države članice na provedbu takvih mjera kako bi se omogućilo očuvati proizvodnju mlijeka u tim regijama; poziva Komisiju da izbliza prati razvoj proizvodnje mlijeka i mliječnih proizvoda u tim područjima te da procijeni gospodarski učinak isteka mliječnih kvota na mliječne farme; smatra da je potrebno osigurati dodatna sredstva za program POSEI kako bi se pomoglo proizvođačima mlijeka i mliječnih proizvoda da se prilagode učincima nastalima zbog deregulacije tržišta i kako bi im se omogućilo da zadrže održivu i konkurentnu proizvodnju mlijeka i mliječnih proizvoda u odnosu na ostatak europskog prostora;

20.

naglašava važnost upotrebe neobavezne oznake kvalitete „planinski proizvod” prema Uredbi (EU) br. 1151/2012; poziva Komisiju da tu oznaku podupre promicanjem prodaje;

21.

naglašava značaj autohtonih pasmina planinskih goveda za proizvodnju mlijeka i mliječnih proizvoda u planinskim predjelima; poziva Komisiju da poduzme mjere za poticanje promicanja tih pasmina planinskih goveda;

22.

smatra da nakon isteka mliječnih kvota politika EU-a u području mlijeka i mliječnih proizvoda mora uključivati mjere za maksimalno iskorištavanje mogućnosti rasta gospodarstva EU-a kako bi poljoprivrednicima prikazala privlačnu stranu proizvodnje mlijeka te da se svim budućim mjerama moraju osnažiti njezina konkurentnost i stabilnost kako bi se poticalo održiv rast i inovacije u poljoprivrednom sektoru te kvalitetu života u ruralnim područjima;

23.

uzima u obzir odluku da se plaćanje rasporedi na tri godine kada je riječ o konačnim iznosima koji se naplaćuju poljoprivrednicima u okviru režima mliječnih kvota, ali napominje da su iz sektora mlijeka i mliječnih proizvoda primjenom nameta za proizvodnju iznad razine kvote u posljednjoj kvotnoj godini povučena znatna sredstva i stoga preporučuje da se ta sredstva iskoriste za jačanje konkurentnosti sektora mlijeka i mliječnih proizvoda;

24.

poziva Komisiju da predstavi jedan ili više regulacijskih alata koji omogućuju učinkovito sprečavanje novih kriza i upravljanje njima u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda, posebno olakšavajući organizaciju proizvodnje mlijeka i mliječnih proizvoda u smislu upravljanja ponudom; u tom pogledu poziva Komisiju da pokrene službeni dijalog sa svim dionicima u sektoru;

25.

smatra da jačanje konkurentnosti treba biti instrument namijenjen postizanju teritorijalne ravnoteže i pravednije naknade za proizvođače u vrijednosnom lancu mlijeka i mliječnih proizvoda;

26.

naglašava činjenicu da je provedba „mliječnog paketa” i dalje u vrlo ranoj fazi; no izražava razočaranje zbog niskih razina provedbe obveznih ugovora i stoga poziva na njihovo proširenje na sve države članice; poziva Komisiju da provede dubinsku analizu prepreka provedbi „mliječnog paketa” i mjera koje bi omogućile osiguranje optimalne uporabe alata koji su na raspolaganju državama članicama;

27.

žali zbog činjenice da se „mliječni paket” ne smatra prioritetom u programu rada Komisije za 2015. i zahtijeva da Komisija hitno uključi taj prioritet;

28.

žali zbog činjenice da iz Izvješća nije jasno je li Komisija zadovoljna provedbom novog regulatornog instrumenta te da Komisija ne navodi točan broj očekivanih novih organizacija proizvođača, država članica sudionica ili kolektivnih pregovora; napominje da također nije jasan učinak koji novi instrumenti imaju na cijene mlijeka; u tom smislu poziva na sastavljanje preciznog popisa utjecaja na cijene mlijeka i točnog popisa organizacija proizvođača koje sudjeluju;

29.

preporučuje da Komisija postavi jasne ciljeve kad je riječ o organizacijama proizvođača, ugovorima i kolektivnim pregovorima;

30.

podsjeća da se Uredbom (EU) br. 1308/2013 predviđa sljedeće: „Kako bi se osigurao održiv razvoj proizvodnje i na taj način primjeren životni standard za proizvođače mlijeka, trebalo bi ojačati njihovu sposobnost pogađanja u odnosu na prerađivače, što bi trebalo dovesti do pravednije raspodjele dodane vrijednosti u dobavnom lancu”;

31.

napominje da model ugovora do sada nije proveden kako je predviđeno jer se proizvođači mlijeka i mliječnih proizvoda i dalje nalaze u nepovoljnom položaju na tržištu, u ugovorima nedostaju minimalni standardi i zadruge su izuzete iz njih;

32.

ističe da jačanje i poboljšanje ugovornih odnosa širenjem i uključivanjem cijelog sektora, a posebno distribucije velikih razmjera, pomaže u osiguravanju pravedne raspodjele dobiti u lancu opskrbe, omogućavajući više dodane vrijednosti, i ponovno naglašava odgovornost dionika da uzmu u obzir situaciju na tržištu i pruže primjeren odgovor; naglašava važnost obrazovanja i osposobljavanja u području upravljanja rizikom kao sastavnog dijela nastavnog plana u poljoprivredi kako bi se poljoprivrednici mogli nositi s nestabilnostima i učinkovito upotrebljavati raspoložive alate za upravljanje rizikom;

33.

ističe opasnost zbog toga što industrija u bilo kojoj državi članici u ugovore može unijeti nepravedne odredbe kojima se neutralizira cilj stabilnosti isporuka, koji je potreban za osiguravanje održivosti mliječnih farmi;

34.

napominje da bi taj sektor mogao dodatno istražiti potencijal koji nude dugoročniji ugovori o integriranom lancu opskrbe, terminski ugovori, ugovori o fiksnoj marži te mogućnost fiksiranja cijene mlijeka koja odražava troškove proizvodnje na utvrđeni vremenski rok; smatra da bi se trebala nuditi mogućnost korištenja novim instrumentima u ugovornim odnosima i da je također nužno na raspolaganje staviti alate za posredovanje;

35.

naglašava važnu ulogu organizacija proizvođača i njihovih udruženja u jačanju pregovaračke moći i utjecaja proizvođača u opskrbnom lancu kao i u istraživanju i inovacijama te žali zbog činjenice da je postignut samo ograničen napredak u osnivanju takvih organizacija, posebno u novim državama članicama; smatra da bi pravila za priznavanje organizacija proizvođača trebala biti pooštrena kako bi se učinkovitije povećao utjecaj proizvođača u pregovorima za sklapanje ugovora; naglašava da organizacije proizvođača mogu imati koristi od financijske pomoći u okviru drugog stupa i poziva na daljnje poticaje na razini EU-a i država članica, na primjer dodatnim informiranjem i smanjenjem administrativnog opterećenja dionika koji žele osnovati organizaciju potrošača ili se priključiti jednoj i na različite načine sudjelovati u njezinim aktivnostima, provoditi edukativne aktivnosti među proizvođačima o organizacijama potrošača kao načinu rješavanja problema neuravnoteženosti u lancu opskrbe; smatra da je potrebno poboljšati sposobnost organizacija proizvođača da reguliraju i organiziraju tržište;

36.

brani potrebu da se poboljšaju odredbe „mliječnog paketa” kako bi se prije svega osnovale organizacije proizvođača s većom sposobnošću upravljanja i pregovaranja na tržištu;

37.

napominje da bi se osnivanje organizacija proizvođača moglo potaknuti pružanjem proaktivne političke potpore kojom bi se poticalo poljoprivrednike da uzmu u obzir organizacije proizvođača kao primjerene instrumente;

38.

naglašava važnost olakšavanja razmjene informacija i dijaloga s proizvođačima i organizacijama proizvođača kako bi im se omogućilo da uzmu u obzir razvoj tržišta i predvide krizu;

39.

ističe potrebu da organizacije proizvođača budu odgovarajuće veličine i da budu zakonski povezane s proizvodnjom svojih članova poljoprivrednika jer jedva reprezentativne organizacije proizvođača nisu istinski sposobne osigurati sukladnost s ugovorenim uvjetima kvalitete i kvantitete i ne mogu ozbiljno pregovarati s industrijom;

40.

poziva na pružanje veće potpore uspostavljanju neovisnih organizacija proizvođača pomoću bolje rasprostranjenih mehanizama za pružanje informacija, kao i pružanje veće potpore aktivnostima upravljanja kako bi se poljoprivrednike potaklo da na njih gledaju kao na učinkovite instrumente te da sudjeluju u njima;

41.

poziva Komisiju na promicanje međustrukovnih alata za upravljanje predviđenih Uredbom (EU) br. 1308/2013 o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta;

42.

naglašava ulogu koju zadruge imaju u ostvarivanju dugoročne stabilnosti za svoje članove; traži od Komisije da olakša razmjenu najboljih praksi;

43.

napominje važnost uspostavljanja međusektorskih organizacija za osiguravanje transparentnosti i razmjene najboljih praksi;

44.

podsjeća Komisiju na važnost transparentnosti u cijelom opskrbnom lancu kako bi se dionike u tom sektoru potaknulo da reagiraju na tržišne signale; napominje da će nakon isteka kvote točno i pravodobno informiranje postati važnije na tržištu;

45.

pozdravlja osnivanje promatračke skupine za tržište mlijeka te naglašava njezinu važnost u širenju i analiziranju tržišnih podataka te poziva na jačanje uloge koju ta skupina ima; preporučuje definiranje tržišnog indeksa koji uključuje trendove u kotacijama proizvoda, cijenama mlijeka i troškovima proizvodnje; preporučuje da Komisija poduzme potrebne mjere kako bi zajamčila da promatračka skupina za tržište mlijeka može s jedne strane osigurati točne podatke u stvarnom vremenu, a s druge strane, kada tržišni indeks padne ispod određene razine i kada to situacija na tržištu zahtijeva Komisiji, državama članicama i relevantnim dionicima davati ranija i češća upozorenja, predviđanja krize i preporuke o djelovanju koje se temelje na analizama tržišta i alatima za predviđanje; smatra da bi informacije koje promatračka skupina za tržište mlijeka dostavlja trebale obuhvaćati najnovije informacije o kretanjima na tržištu i kretanjima cijena i interakcije goveđeg mesa i mlijeka u pogledu proizvodnje, potrošnje, zaliha, cijena i trgovanja za uvezeno ili izvezeno mlijeko na europskoj razini; prima na znanje da je također korisno uključiti praćenje troškova proizvodnje i praćenje međunarodnih tržišta kako bi se preuzeli njihovi trendovi i iskoristile mogućnosti za izvoz; ističe da bi ti podaci trebali biti lako dostupni i pristupačni svim dionicima;

46.

naglašava da je važno da države članice pravodobno pružaju relevantne informacije promatračkoj skupini za tržište mlijeka, kao i to da promatračka skupina za tržište mlijeka pravodobno objavi podatke dobivene na mjesečnoj bazi radi dobrobiti svih dionika i preporučuje da Komisija razmotri dodatne načine pravovremenog informiranja; poziva Komisiju da odredi pravila o prijenosu podataka koji obavljaju države članice kako bi se osiguralo da informacije budu usporedive na europskoj razini;

47.

poziva Komisiju da za sve poljoprivredne sektore izradi potpuno opremljene odvojene strukture za prikupljanje podataka;

48.

napominje da se sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda u okviru prvog stupa pruža fakultativna vezana potpora, dok su proizvođačima u okviru drugog stupa kao potpora pri donošenju poslovnih odluka i dobrom financijskom upravljanju dostupne savjetodavne usluge – države članice mogu se po potrebi koristiti mjerama osiguranja kao što je sredstvo za stabilizaciju prihoda te mogu također odlučivati o grupiranju i usmjerenosti mjera ruralnoga razvoja s većim intenzitetom potpore unutar sektora;

49.

potiče sektor da istraži razvoj dodatnih sredstava za osiguranje kada je tržište snažno kako bi se obuzdala nestabilnost cijena mlijeka te kako se europskim mliječnim farmama ne bi uskratili prihodi; naglašava potrebu za razmatranjem mogućnosti da se u prvi stup ZPP-a uvedu sredstva za upravljanje rizikom, kao što su programi koji se temelje na zaštiti marži;

50.

naglašava da se, u primjeni Uredbe (EU) br. 1307/2013, jedan dio država članica odlučio za nepotpun i spor unutarnji postupak konvergencije, još jednom pogodujući poljoprivredi na nižim nadmorskim visinama, gdje su dobri radni uvjeti;

51.

brani potrebu da se revidiraju zahtjevi za pokretanje mehanizma za stabilizaciju prihoda dostupnog u okviru ruralnog razvoja jer smatra pretjeranim uvjet da gubitak iznosi 30 % kako bi se dobila pomoć Zajednice;

52.

ističe da je predviđen rast globalne potražnje za mlijekom i mliječnim proizvodima od 2 % godišnje, čime se otvaraju mogućnosti za proizvode podrijetlom iz EU-a, ali naglašava da te mogućnosti za izvoz moraju biti u ravnoteži sa stabilnim domaćim tržištem koje predstavlja više od 90 % tržišta mlijeka i mliječnih proizvoda u Europi; međutim napominje da na tržištu sve više dominiraju sušeni mliječni proizvodi;

53.

ističe da EU ostaje vodeći poljoprivredni uvoznik u svijetu i da rast proizvodnje mlijeka za izvoz ovisi o uvozu hrane za životinje i krme;

54.

naglašava da se u okviru bilateralnih trgovinskih pregovora mogu pružiti strateške mogućnosti za sektor mlijeka i mliječnih proizvoda EU-a, sa čim u vezi poziva Komisiju da se aktivnije uključi u otvaranje novih tržišta u trećim zemljama i uklanjanje trgovinskih prepreka i potiče Komisiju da tijekom trgovinskih pregovora vodi računa o pitanjima u vezi sa zaštićenom oznakom izvornosti (ZOI), zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla (ZOZP), i zajamčenom tradicionalnom posebnosti (ZTP), uz uvjet da se zaštite i vrednuju europski standardi kvalitete i sigurnosti u proizvodnji i u ponudi potrošačima;

55.

naglašava trajnu potrebu za otkrivanjem i razvojem novih tržišta, povećanjem udjela EU-a na svjetskom tržištu, jamčenjem pravednog pristupa izvoznicima EU-a i poticanjem održivog rasta izvoza; poziva Komisiju da u tom pogledu poduzme potrebne mjere i da aktivnije sudjeluje u identifikaciji novih izvoznih tržišta; smatra da je potrebno istražiti nove mogućnosti poboljšanjem trgovinskih odnosa s trećim zemljama i dinamizacijom industrije mlijeka i mliječnih proizvoda te naglašava važnost poznavanja potrošačkih trendova na tim tržištima kako bi se izgradio kapacitet za pravodobno reagiranje na buduće promjene;

56.

napominje nadalje da se poduzeća iz EU-a suočavaju s konkurencijom nekoliko moćnih svjetskih izvoznika (uključujući Novi Zeland, Sjedinjene Američke Države i Australiju) koji su u povijesti imali pristup azijskim tržištima i koji imaju odlučujući utjecaj na cijene mliječnih proizvoda na svjetskom tržištu;

57.

ističe da bi sektor mlijeka i mliječnih proizvoda mogao imati koristi od snažnijih inicijativa promicanja na domaćem tržištu i tržištima trećih zemalja u okviru novih mjera promicanja i potiče proizvođače da sudjeluju u novim kampanjama nakon što 2016. na snagu stupe novi propisi o promicanju, imajući na umu da je predviđen porast novčane potpore Europske unije;

58.

ističe da se potreba za najvećim potencijalom stvaranja vrijednosti u okviru tog sektora ne nalazi samo u proizvodnji neprerađenih proizvoda i smatra da bi trebalo u potpunosti iskoristiti istraživačke mjere radi razvoja inovativnih visokokvalitetnih mliječnih proizvoda na tržištima koja bilježe visoke stope rasta, kao što su ljekoviti prehrambeni proizvodi i prehrambeni proizvodi za djecu, starije osobe i sportaše;

59.

napominje da Europsko inovacijsko partnerstvo za poljoprivrednu produktivnost i održivost (EIP-AGRI), kao dio programa Obzor 2020., može podupirati inovativne projekte koji doprinose održivom i visoko produktivnom sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda kako bi se zadovoljila globalna potražnja za mliječnim proizvodima visoke vrijednosti;

60.

naglašava važnost jačanja programa potpore za distribuciju mlijeka u školama, pri čemu se prednost daje lokalnim mliječnim proizvodima i kratkim lancima opskrbe, kako bi se doprinijelo promicanju zdravih prehrambenih navika među europskim potrošačima;

61.

napominje da se taj sektor još uvijek nije na smislen i jednak način u svim državama članicama uključio u sustav zaštićenih oznaka izvornosti (ZOI), zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla (ZOZP) i zajamčene tradicionalne posebnosti (ZTP); poziva Komisiju da pojednostavi pristup tim sustavima i administrativne zahtjeve za njihovim odobrenjem za male proizvođače i poduzeća, da smanji administrativno opterećenje povezano s postupkom prijave i odobrenja, zadržavajući ih kao mjerilo kvalitete za europske proizvode čija je kvaliteta neupitna među izvoznim tržištima EU-a i da ciljano potiče marketinške aktivnosti za te proizvode;

62.

poziva Komisiju da pojednostavi pravila koja se tiču reguliranja ponude sireva sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla, posebno kada je riječ o minimalnim zahtjevima za odobrenje tih oznaka;

63.

potiče Komisiju da što je prije moguće objavi izvješće predviđeno člankom 26. Uredbe (EU) br. 1169/2011 o pružanju podataka o hrani potrošačima, a u vezi s analizom učinka uvođenja obveznog navođenja zemlje podrijetla ili mjesta proizvodnje mlijeka i mliječnih proizvoda; izražava žaljenje zbog toga što Komisija još uvijek nije sastavila to izvješće, koje je trebalo predati do 31. prosinca 2014.;

64.

ističe da postojeće mjere „sigurnosne mreže”, kao što su javna intervencija i potpora za privatno skladištenje, same po sebi nisu dovoljni alati za rješavanje problema trajne nestabilnosti ili krize u sektoru mlijeka; dodaje da su interventne cijene preniske, više nisu povezane s tekućim tržišnim cijenama i da su se dugoročno pokazale neučinkovitima u osiguravanju odgovarajućih i stabilnih cijena poljoprivrednih proizvoda prodavanih izravno s poljoprivrednih gospodarstava;

65.

podsjeća Komisiju na njezine obveze iz članka 219. Uredbe (EU) br. 1308/2013 ne samo radi rješavanja trenutačnog poremećaja na tržištu, nego i poduzimanja hitnih mjera kako bi se on spriječio, uključujući u slučajevima gdje bi mjere spriječile da se takve opasnosti pojave, nastave ili pretvore u ozbiljnije ili dugotrajnije poremećaje, ili gdje bi odgađanje poduzimanja hitnih mjera moglo uzrokovati ili pogoršati poremećaje ili bi povećalo opseg mjera koje bi kasnije bile potrebne za rješavanje opasnosti ili poremećaja, ili bi štetilo proizvodnji ili tržišnim uvjetima;

66.

poziva Komisiju da se poveže s dionicima sektora i da provodi prikladnije i realističnije odredbe „sigurnosne mreže” utemeljene na preporukama promatračke skupine za tržište mlijeka, koje pružaju sigurnost u krizama u kojima značajan pad cijena mlijeka i značajan porast cijena robe istodobno ozbiljno utječu na profitnu maržu poljoprivrednika; poziva na ažuriranje intervencije kako bi odražavala troškove proizvodnje te se bolje prilagodila promjenama na tržištu;

67.

poziva Komisiju da provodi prikladnije i realističnije odredbe „sigurnosne mreže” te da se interventnom cijenom bolje odražavaju stvarni troškovi proizvodnje i stvarne tržišne cijene te da je se bolje prilagođava promjenama na tržištu; stoga traži od Komisije da bez odlaganja prilagodi interventne cijene; nadalje, prepoznaje da bi u slučaju krize tržišta na temelju objektivnih kriterija trebalo privremeno obnoviti izvozne subvencije;

68.

poziva Komisiju da surađuje s dionicima kako bi utvrdili pokazatelje o troškovima proizvodnje koji uzimaju u obzir troškove za energiju, gnojivo, hranu za životinje, plaće, najam i druge ključne ulazne troškove te u skladu s time revidirali referentne cijene; nadalje, poziva Komisiju da surađuje s dionicima kako bi definirali tržišni indeks koji uključuje trend u kotacijama proizvoda, cijenama mlijeka i troškovima proizvodnje;

69.

naglašava da trenutačna situacija ruske zabrane uvoza pokazuje da je poželjno imati smjernice o kojima će međusobno raspraviti države članice, Komisija i Parlament, a koje služe za usmjeravanje pri aktiviranju mjera;

70.

naglašava važnost prikladnijeg i realističnijeg instrumenta za rješavanje krize i preporučuje da Komisija, zajedno s Parlamentom kao suzakonodavcem, s dionicima tog sektora prouči mogućnost primjene instrumenata za upravljanje rizikom, primjerice tržišta terminskih ugovora, kako bi iskoristila nestabilnost sektora za povećanje njegove konkurentnosti; mišljenja je da bi se također trebali razmotriti novi instrumenti stabilizacije dohotka, kao što su osiguranje dohotka ili provedba programa zaštite marže u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda;

71.

poziva Komisiju da, u suradnji s državama članicama i sudionicima u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda, razvije učinkovite instrumente osiguranja koji su prilagođeni za situacije snažnog i naglog pada cijene mlijeka;

72.

ističe da su proizvođači mlijeka i mliječnih proizvoda, naročito mali proizvođači mlijeka i mliječnih proizvoda, posebno ranjivi na neravnoteže u lancu opskrbe, osobito zbog promjena u potražnji, rasta troškova proizvodnje i pada cijena poljoprivrednih proizvoda prodavanih izravno s poljoprivrednih gospodarstava, ali i zbog ekonomskih prioriteta u pojedinim državama članicama; smatra da se zbog pritiska na daljnji pad cijena koji stvaraju trgovci na malo plasiranjem proizvoda na tržište pod svojom markom i upornim korištenjem tekućim mlijekom kao „vodećim gubitnikom” potkopavaju rad i ulaganja proizvođača u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda i smanjuje vrijednost konačnog proizvoda za potrošače; brani potrebu da se među sudionike lanca opskrbe hranom uvede kodeks dobre prakse; naglašava potrebu pronalaska mehanizama koji učinkovito štite poljoprivrednike od iskorištavanja industrije i distributera i njihove dominantne pozicije na tržištu maloprodaje i traži od Komisije da što je prije moguće predstavi svoj prijedlog o suzbijanju nepoštenih trgovačkih praksi i da razmotri mogućnost sektorskog pristupa pravu tržišnog natjecanja i nepoštenim trgovačkim praksama;

73.

smatra da nepoštene trgovačke prakse znatno ograničavaju mogućnost investiranja i prilagodbe sektora te da je potrebno boriti se protiv njih na razini EU-a i država članica;

74.

prima na znanje da će proizvođači mlijeka i mliječnih proizvoda bez kriznog programa biti u gorem položaju, a mliječna industrija i velike prehrambene korporacije dobit će veću moć;

75.

poziva na veće uključivanje proizvođača mlijeka i mliječnih proizvoda i njihovih organizacija u mehanizme, grupe ili inicijative upravljanja lancima opskrbe hranom;

76.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

11.8.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 265/17

—

uzimajući u obzir članak 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji (1),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (2),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ (3),

—

uzimajući u obzir mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o javnoj nabavi (COM(2011)0896), o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga (COM(2011)0895) i o prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o dodjeli ugovorâ o koncesiji (COM(2011)0897),

—

uzimajući u obzir komunikacije Komisije naslovljene „Pokretanje privatnog i javnog ulaganja za oporavak i dugotrajnu strukturnu promjenu: razvoj javno-privatnog partnerstva” (COM(2009)0615), „Snažnija uloga privatnog sektora u postizanju uključivog i održivog rasta u zemljama u razvoju” (COM(2014)0263), „Europa 2020.: europska strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020), „Trgovina, rast i globalna pitanja: trgovinska politika kao osnovna komponenta Strategije Europa 2020.” (COM(2010)0612), „Oporavak koji donosi veliki broj radnih mjesta” (COM(2012)0173), i „Korporativna društvena odgovornost: nova strategija EU-a za razdoblje 2011. – 2014.” (COM(2011)0681),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. rujna 2011. o novoj trgovinskoj politici za Europu u okviru strategije Europa 2020. (4), od 6. veljače 2013. o korporativnoj društvenoj odgovornosti: promicanje interesa društva i otvaranje puta održivom i uključivom oporavku (5) te od 26. listopada 2006. o javno-privatnim partnerstvima i pravu Zajednice o javnoj nabavi i koncesijama (6),

—

uzimajući u obzir izvješće EIM-a (Economisch Instituut voor het Midden en Kleinbedrijf) za Komisiju iz 2010. pod naslovom „Internacionalizacija europskih MSP-a”,

—

uzimajući u obzir točku 5. Komunikacije Komisije naslovljene „Strategija za jednakost žena i muškaraca 2010. – 2015.” (COM(2010)0491), načela UN-a o osnaživanju žena objavljena u ožujku 2010., Vodeća načela Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima te zaključke Vijeća „Vanjska politika” od 8. prosinca 2009. i točku 46. završnog dokumenta s konferencije UN-a o održivom razvoju (Rio+20),

—

uzimajući u obzir preporuku OECD-a iz svibnja 2012. o načelima javnog upravljanja u javno-privatnom partnerstvu (7), Konvenciju OECD-a iz 1997. o borbi protiv podmićivanja stranih javnih dužnosnika u međunarodnom poslovanju i Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća, ažurirane u svibnju 2011. (8),

—

uzimajući u obzir relevantne konvencije Međunarodne organizacije rada,

—

uzimajući u obzir Smjernice o promicanju dobrog upravljanja u javno-privatnom partnerstvu Gospodarske komisije UN-a za Europu iz 2008. godine (9),

—

uzimajući u obzir Zakonodavni vodič o privatno financiranim infrastrukturnim projektima Komisije UN-a za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL) iz 2001. (10) te radove predstavljene na Međunarodnom kolokviju UNCITRAL-a o javno-privatnom partnerstvu održanom u Beču 2. i 3. svibnja 2013. godine,

—

uzimajući u obzir izvješće CAF-a iz 2010. naslovljeno „Infraestructura pública y participación privada: conceptos y experiencias en América y España”,

—

uzimajući u obzir „Referentni vodič za javno-privatno partnerstvo: verzija 2.0” iz srpnja 2014. koji su sastavili Azijska razvojna banka, Međuamerička razvojna banka, Grupacija Svjetske banke i Savjetodavni mehanizam za javno-privatnu infrastrukturu (11),

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenja Odbora za razvoj te Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0182/2015),

A.

budući da gospodarske strukture i društva zemalja i njihova dinamičnost imaju koristi od okruženja u kojima se omogućuje interakcija između javnog i privatnog sektora te suradnja između javnih i privatnih subjekata, između ostalog, preko zajedničkih inicijativa i pothvata;

B.

budući da, unatoč tomu što su javno-privatna partnerstva dugoročno sredstvo koje se rabi u vladinoj politici na međunarodnoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, ne postoji međunarodno priznata definicija tih partnerstava, a ni sveobuhvatan regulatorni okvir za njih; budući da se u praksi podrazumijeva da se javno-privatna partnerstva odnose na „širok i raznolik spektar suradničkih odnosa između javnih aktera (vlada, agencija i međunarodnih organizacija ili kombinacija tih tijela) i privatnih aktera (poduzeća ili neprofitnih subjekata)” te da obično podrazumijevaju da je privatni sektor zadužen za nabavu infrastrukture ili imovine koju su tradicionalno pružale vlade;

C.

budući da su javno-privatna partnerstva i na jedinstvenom tržištu i u inozemstvu važan pokretač gospodarskog rasta, inovacija, konkurentnosti i stvaranja radnih mjesta te imaju stratešku ulogu u modernizaciji infrastrukture, posebno kada je riječ o energetskoj, vodnoj, cestovnoj i digitalnoj infrastrukturi; budući da su europska poduzeća dovoljno iskusna da se natječu za javno-privatna partnerstva i da u sklopu njih posluju;

D.

budući da se javno-privatna partnerstva ostvaruju u raznim oblicima, a zakonodavstvo o jedinstvenom tržištu propisuje visoke postupovne standarde; budući da je zakonodavstvo o tome bilo preispitano i pročišćeno direktivama 2014/24/EU i 2014/25/EU o javnim nabavama, Direktivom 2014/23/EU o koncesijama i smjernicama o institucionaliziranim javno-privatnim partnerstvima;

E.

budući da su javno-privatna partnerstva za pružanje infrastruktura, roba i osnovnih usluga tehnički složena;

F.

budući da svjetska gospodarska kriza od 2007. ozbiljno pogađa sve iskusne zemlje, zemlje u usponu i zemlje u razvoju i da ima učinak na proračunsku politiku i na dostupnost sredstava za izvršenje projekata i za institucijska i za privatna tijela, posebno mala i srednja poduzeća, što utječe na razvoj infrastrukture i na druge projekte koji zahtijevaju velike količine kapitala, kao i na pružanje osnovnih usluga;

G.

budući da se zbog ograničenja javnoga proračuna koja su pogoršana gospodarskom i dužničkom krizom sve više tijela javne vlasti koristi inovativnim rješenjima, kao što su javno-privatna partnerstva koja, ako se pravilno provedu, mogu unaprijediti troškove, učinkovitost, uspješnost i kvalitetu javnih usluga i zajamčiti pravodobnu isporuku javne infrastrukture, uz odgovarajuće sudjelovanje javnih i privatnih aktera;

H.

budući da je pozitivan utjecaj javno-privatnih partnerstva rezultat poboljšane provedbe projekata, dobrog omjera koristi i troškova, mogućnosti dugoročnog financiranja troškova, poticanja inovacija i istraživanja te fleksibilnijeg i stručnijeg upravljačkog okruženja;

I.

budući da liberalizacija trgovine i ulaganja nije sama sebi svrhom, nego alat koji treba služiti za stvaranje dobiti i poboljšanje kvalitete života svjetskog stanovništva te budući da u tom smislu to predstavlja priliku za razvoj inovativnih politika, uključujući i nove instrumente poput novoustanovljenih financijskih instrumenata i mrežu sporazuma o slobodnoj trgovini koji su tijelima javne vlasti trećih zemalja korisni kako bi zajamčili isporuku infrastruktura, roba i usluga od općeg interesa, istovremeno omogućujući ili utirući put za daljnje sudjelovanje poduzeća Europske unije u investicijskim projektima u inozemstvu koji spajaju privatna poduzeća i javna tijela;

J.

budući da javno-privatna partnerstva imaju dugi životni ciklus koji ponekad traje od 10 do 30 godina te budući da bi on trebao biti smislen i dosljedan ciljevima koji se odnose na rad, robu i usluge koje treba pružiti, bez umjetnog narušavanja konkurencije na tržištu ili stvaranja većih troškova i nepotrebnog opterećenja za javnu upravu i porezne obveznike;

K.

budući da trgovinska politika Europske unije ne treba poticati, niti kočiti suverenu odluku o korištenju javno-privatnog partnerstva, ali ako se jednom donese odluka u tom smislu, EU treba svojim velikim, srednjim i malim poduzećima te mikropoduzećima zajamčiti najbolji mogući pristup tržištima javne nabave u državi partneru, pružajući lokalnoj zajednici dodanu vrijednost u skladu s načelima otvorenosti, sudjelovanja, odgovornosti, učinkovitosti i usklađenosti politika;

L.

budući da činjenica da privatni sektor može podcijeniti društvenu infrastrukturu i zaštitu koju ona pruža, znatni troškovi povezani s pružanjem infrastrukture, položaj nekih sektora kao prirodno monopolnih ili njihova strateška važnost znače da otvoreno natjecanje i privatizacija u mnogim slučajevima nisu najpogodnija politička mogućnost kada javni interes mora prevladati;

M.

budući da je stoga svrha javno-privatnih partnerstava da kombiniraju najbolje od obaju sektora: pružanje usluga i infrastrukture od općeg interesa, i to povećanim sudjelovanjem privatnog sektora, a ne postupcima privatizacije;

N.

budući da se mnoge zemlje u usponu i u razvoju suočavaju s raskorakom između dinamičnosti privatnih poduzeća i nedostatka pouzdane javne infrastrukture; budući da te razlike (koje su osobito uočljive u Indiji i Brazilu) dovode u pitanje potencijalni rast jer se njima ograničavaju izvozni/uvozni kapaciteti ili narušavaju proizvodne linije zbog nepostojanja dostatne lučke infrastrukture, pomanjkanja u unutarnjem prijevozu (željeznice, teretni prijevoz i autoceste) ili nefunkcionalnih pogona za proizvodnju energije i mreža za distribuciju energije; budući da te razlike imaju i nepovoljan učinak na ljudsku dobrobit (zbog nedostatka kanalizacijskih i vodoopskrbnih mreža); budući da se javno-privatnim partnerstvima omogućuju rješenja u sklopu kojih partner ili konzorcij pruža „zgrade” (građevinske, projektantske i arhitektonske usluge), „financiranje” (injekcija privatnih sredstava, barem za pretfinanciranje projekta) i „korištenje” (usluge održavanja, nadzora i upravljanja);

O.

budući da su se međuvladine organizacije koristile javno-privatnim partnerstvima i kako bi uputile pomoć najmanje razvijenim zemljama preko partnerstava koja djeluju u području razvoja i suradnje: Svjetska banka, regionalne banke za obnovu, Organizacija za hranu i poljoprivredu, Svjetska zdravstvena organizacija i Fond UN-a za djecu (UNICEF) samo su neki od korisnika javno-privatnih partnerstava za provedbu mjera; budući da, kad je riječ o geografskom naglasku, SAD, Australija, Japan, Malezija, Singapur, Ujedinjeni Arapski Emirati i druge azijske i latinoameričke zemlje (predvođene Čileom) imaju iskustvo u javno-privatnim partnerstvima; budući da države OECD-a (Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Italija, Irska, Nizozemska, Portugal i Španjolska) također posjeduju odgovarajuće zakonodavstvo; budući da Ujedinjena Kraljevina posjeduje najrazvijeniji program kad je riječ o javno-privatnim partnerstvima (pri čemu je inicijativa privatnog financiranja zaslužna za oko 20 % javnog ulaganja); budući da je EU vodeći na tržištu infrastrukture javno-privatnih partnerstava, s više od 45 % nominalne vrijednosti javno-privatnih partnerstava;

P.

budući da se javno-privatna partnerstva rabe u kontekstu strukturnih fondova, proširenja, transeuropskih mreža, zajedničkih tehnoloških inicijativa, programa Europa 2020., istraživanja i razvoja (tvornice budućnosti, energetski učinkovite zgrade, inicijativa za ekološka vozila, industrija održivih postupaka, fotonika, robotika, računalstvo visokih performansi i mreže pete generacije 5G), e-učenja, istraživačkih projekata sa sveučilištima i drugih programa u području zdravstva (kao što je inicijativa za inovativne lijekove); budući da su Europska investicijska banka i Europski centar znanja za javno-privatna partnerstva provodili projekte u EU-u, njegovu susjedstvu i šire; budući da je EU svoj doprinos dao i preko Fonda za globalnu energetsku učinkovitost i obnovljivu energiju; budući da se u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja namjerava podržati niz javno-privatnih partnerstava u EU-u, u kojima mogu sudjelovati poduzeća trgovinskih partnera;

Q.

budući da su do sada tržišta javne nabave EU-a bila otvorena međunarodnom natjecanju te je EU usvojio pravila za promicanje istinskog i pravednog tržišnog natjecanja na jedinstvenom tržištu te natjecanje međunarodnih ulagača u ravnopravnim uvjetima; budući da u Uniji ne postoji nikakva diskriminacija zbog inozemnog vlasništva ili kontrole te da se za sudjelovanje u javno-privatnom vlasništvu strana poduzeća mogu osnivati na lokalnoj razini;

R.

budući da sporazumi EU-a o slobodnoj trgovini obuhvaćaju odredbe kojima se poduzećima utire put za nadmetanje u javno-privatnim partnerstvima preko pristupa tržištima i prije uspostavljanja poslovnog nastana; budući da su postupanje u odnosu na Koreju, Kolumbiju/Peru, Srednju Ameriku, Singapur i Kanadu (te Vijetnam i Japan) te mogućnosti koje su im otvorene definirani različito i pojedinačno; budući da mora postojati relativno fleksibilan pristup u pogledu pregovora s raznim partnerima; međutim, budući da cilj uvijek treba biti doprinos održivom socijalnom, gospodarskom i ekološkom razvoju, demokraciji i dobrom upravljanju, poštovanju ljudskih prava i promicanju međunarodno priznatih pravila zaštite, uključujući stvaranje dostojanstvenih radnih mjesta; budući da se na multilateralnoj razini Općim sporazumom o trgovini uslugama (GATS) i Sporazumom o javnoj nabavi (GPA) također utvrđuje niz obveza, što se može činiti i u sklopu drugih plurilateralnih instrumenata kao što je Sporazum o trgovini uslugama (TiSA); budući da okruženje u EU-u stoga postaje konkurentnije;

1.

naglašava da je potrebno poticati otvaranje dostojanstvenih radnih mjesta, konkurentnost i produktivnost unutar EU-a i u trećim zemljama preko inovativnih politika i novih alata za poticanje aktivnosti gospodarskih aktera radi ponovnog pokretanja rasta, među ostalim ulaganjima izvan jedinstvenog tržišta; vjeruje da bi javno-privatna partnerstva, kao jedna od nekoliko mogućnosti, mogla biti potencijalan izvor rasta za poduzeća u EU-u i korisna za naše partnerske treće zemlje jer bi mogla osigurati infrastrukturu te robu i usluge od općeg interesa;

2.

podsjeća na to da bi se javno-privatnim partnerstvima trebala ostvariti visoka dodana vrijednost za građane i potrošače, jamčiti kvaliteta usluga i/ili robe te pružiti konkretne tržišne i gospodarske prednosti za javne uprave, i na državnoj i na lokalnoj razini, izbjegavajući pritom stvaranje dodatnih opterećenja ili gubitaka u javnom sektoru;

3.

poziva Komisiju da promiče definiciju međunarodno priznatog javno-privatnog partnerstva kao dugoročnog odnosa između javnih tijela i privatnih investitora za pružanje visoko kvalitetnih, pristupačnih javnih usluga i infrastruktura na temelju uvjeta jasno utvrđenih u ugovorima koji se mogu jednostavno ocijeniti pomoću pokazatelja praćenja, kako bi se zajamčila pravedna i primjerena naknada ako se poštuju uvjeti ugovora;

4.

napominje da mala i srednja poduzeća te velika trgovačka društva jednako mogu pružiti znanje i vještine privatnog sektora, iskustvo i dobre prakse, kao i mreže u kojima sudjeluju javna tijela vlasti zemalja izvan EU-a, čime učinkovito pomažu u stvaranju politika održivog razvoja; smatra da mala i srednja poduzeća mogu na najbolji način ostvariti svoj potencijal ako stvaraju mreže i posluju na svjetskoj razini te ulaze na tržišta izvan Europe, između ostaloga i preko javno-privatnih partnerstava; u tom smislu poziva Komisiju da promiče i podupire stvaranje konzorcija i drugih oblika suradnje između velikih kompanija i malih i srednjih poduzeća kako bi se MSP-ima olakšao pristup projektima javno-privatnog partnerstva;

5.

ističe da se pri uspostavljanju javno-privatnih partnerstva moraju posebno uzimati u obzir izazovi s kojima se mala i srednja poduzeća iz EU-a suočavaju kad se natječu na međunarodnim tržištima u okviru javno-privatnog partnerstva te potrebu da se zajamči da mala i srednja poduzeća imaju konkretan, pošten i uzajaman pristup, osobito u sektoru komunalnih usluga, kako je utvrđeno Direktivom 2014/25/EU; u tom pogledu naglašava važnost točno određenih pravila kojima se MSP-ovima omogućuje klastersko ili udruženo natjecanje te korištenje otvorenim i transparentnim lancima podugovaratelja;

6.

smatra da je vrijedna žaljenja činjenica da su tržišta javne nabave EU-a dosad uglavnom bila otvorena za međunarodno natjecanje, dok se poduzeća iz EU-a i dalje suočavaju s velikim preprekama u inozemstvu; poziva Komisiju da jamči da trgovinski sporazumi Unije sadrže instrumente koji našim poduzećima, posebno MSP-ima, omogućuju da je pod jednakim uvjetima natječu sa stranim poduzećima u inozemstvu; također zahtijeva jasna pravila i jednostavan pristup informacijama o natječajima i dodjeli kriterija te ukidanje diskriminirajućih i neopravdanih trgovinskih prepreka u području javne nabave, usluga i ulaganja (kao što su porezna diskriminacija, regulatorne prepreke osnivanju ogranaka ili podružnica te ograničenja dostupnosti financijskih sredstava); poziva naše partnerske zemlje da primjene načela otvorenog upravljanja kako bi se jamčila transparentnost i izbjegao sukob interesa te da se s oprezom koriste javno-privatnim partnerstvima, uzimajući u obzir ne samo analizu omjera troškova i koristi i održivost projekata, već i financijski i tehnički kapacitet javnih vlasti da nadziru provođenje usluga ili infrastrukture u skladu s interesom javnosti;

7.

uviđa da se izazovi povezani s javno-privatnim partnerstvima mogu prevladati zahvaljujući načelima dobrog upravljanja kao što su transparentnost i jasnoća pravila kada je riječ o sljedećim ključnim pitanjima: dodjeljivanje, provedba i procjena od prvih faza projekta, oblikovanje i definicija prijenosa rizika (posebice procjena srednjoročne i dugoročne isplativosti), sudjelovanje zainteresiranih strana i organizacija civilnog društva), borba protiv korupcije i prijevare, financijska i tehnička sposobnost odgovorne uprave da na odgovarajući način planira i nadzire provođenje ugovora i jačanje pravne sigurnosti unutar okvira kojim se tijelima javne vlasti jamči provođenje njihovih javnih ovlasti; poziva Komisiju i države članice (koji u tom pogledu imaju ključnu ulogu) da promiču ta načela i s tim povezane dobre prakse izvan naših granica;

8.

podsjeća na to da su karakteristike javno-privatnih partnerstva njihova visoka vrijednost i tehnička složenost te dugoročne obveze strana koje u njima sudjeluju; konstatira da te karakteristike stoga iziskuju odgovarajuće razine fleksibilnosti i postupovnih jamstava kojima se jamče transparentnost, nediskriminacija i jednako postupanje;

9.

podsjeća da u infrastrukturnim projektima (posebno onima povezanima s građevinarstvom, okolišem, telekomunikacijama i energetskim mrežama) postoji nekolicina inherentnih rizika i da vlade preko javno-privatnih partnerstva dio tih rizika prenose na privatne izvođače radova kako bi zajedno iskoristili prednosti tih projekata, ali i snosili rizike i odgovornost za njih; nadalje, ističe da je primjerena podjela rizika ključna za smanjenje troškova projekata, njihovu uspješnu provedbu i opstojnost;

10.

podsjeća da je pružanje kvalitetnih, pristupačnih i troškovno isplativih usluga javnosti unutar i izvan EU-a ključan preduvjet za uspješno provođenje i opstojnost javno-privatnih partnerstva; podsjeća da složeni izbor predložaka i ugovora utječe na razvoj projekta; upozorava da su se javno-privatna partnerstva ponekad koristila samo kako bi se postigao cilj formalnog poštivanja ciljeva u pogledu javnog duga; ističe da je potreban odgovarajući institucijski okvir u kojem se kombinira političko obvezivanje, dobro upravljanje i odgovarajuće osnovno zakonodavstvo kako bi se jamčilo da se javno-privatnim partnerstvima građanima pruža bolja kvaliteta i široka pokrivenost usluga; u tom smislu naglašava važnost odgovarajuće procjene profila i prošlih iskustava dotičnih poduzeća radi utvrđivanja jesu li njihove pružene usluge bile kvalitetne i jesu li poslovali na odgovoran način;

11.

naglašava međusobnu povezanost politika EU-a na području trgovine, ulaganja i razvoja te da se člankom 208. Ugovora iz Lisabona uvodi načelo usklađenosti politika u interesu razvoja prema kojem se, pri provedbi politika koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju, moraju uzeti u obzir ciljevi razvojne suradnje; također naglašava važnost da politike Europske unije u području ulaganja budu usmjerene prema financijskim odlukama koje sadržavaju stvarnu ocjenu socijalnog učinka;

12.

ističe sve veći potencijal javno-privatnih partnerstva kao jedne od mnogih mogućnosti za poticanje inovativnih rješenja i mobiliziranje dugoročnih privatnih financijskih i domaćih sredstva za razvojne ciljeve s obzirom na to da su u zemljama u razvoju nužna golema ulaganja kad je riječ o infrastrukturi, opskrbi vodom i energiji, koja javni sektor ne može sam osigurati, i od kojih bi većina imala koristi od uključivanja privatnog sektora; vjeruje da se javno-privatnim partnerstvima mogu generirati inovacije u tehnologiji i poslovnim modelima te uspostaviti mehanizmi za odgovornost privatnog sektora; međutim, upućuje na slučajeve kada sudjelovanje privatnog sektora u javno-privatnim partnerstvima u nekim zemljama u razvoju nije postiglo očekivane rezultate; stoga napominje da je potrebna potpora u obliku tehničke podrške kako bi se ojačao pravni i institucionalni okvir u kojem su razvijena javno-privatna partnerstva, posebice kako bi se ojačala sposobnost primjerenog ocjenjivanja, planiranja i nadgledanja provedbe takvih projekata, uz mogućnost da javni partneri zahtijevaju naknadu od privatnih poduzeća u slučaju nepridržavanja ugovornih obveza;

13.

prima na znanje da se javno-privatna partnerstva nalaze visoko na popisu prioriteta razvojnog plana te da se sve višu promiču kao rješenje za manjak sredstava za financiranje infrastrukture i u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju;

14.

poziva Komisiju da, s obzirom na to da je naznačila da u sljedećim godinama želi znatno proširiti primjenu spajanja, usvoji preporuke iz tematskog izvješća Europskog revizorskog suda o primjeni spajanja te da procijeni mehanizme spajanja zajmova i bespovratnih sredstava, osobito u pogledu razvoja i financijske dodatnosti, transparentnosti i odgovornosti;

15.

poziva tijela EU-a da potiču poduzeća EU-a koja sudjeluju u javno-privatnim partnerstvima u trećim zemljama, posebno u najmanje razvijenim zemljama, da rade u skladu s načelom političke dosljednosti, u skladu s postojećim Smjernicama za multinacionalna poduzeća Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), kako bi se ciljevi razvojne suradnje uzimali u obzir; nadalje poziva Komisiju da potiče održiva ulaganja, uzimajući u obzir razvojne ciljeve na način da daje prednost dugoročnom razvoju domaćih gospodarstava, i da promiče projekte usmjerene na zaštitu okoliša, smanjenje siromaštva, obrazovanje, gospodarenje otpadom ili, primjerice, upotrebu obnovljivih izvora energije;

16.

ističe da javno-privatna partnerstva predstavljaju učinkovit način za trošenje europskih sredstava u području razvojne pomoći uz istovremeno pružanje potpore prioritetima EU-a i usklađenosti s ostalim politikama; poziva na veće sudjelovanje i ulaganje Komisije u razvojna javno-privatna partnerstva i korištenje javno-privatnim partnerstvima kao sredstvom kojim se omogućuje proširenje ograničenog razvojnog proračuna Unije;

17.

ističe činjenicu da će privatno ulaganje i financiranje najvjerojatnije biti ključni pokretači održivog rasta za koji se predviđa da će sljedećih godina u zemljama u razvoju iznositi otprilike 5 %; uviđa da se takvim privatnim financiranjem može pomoći u pružanju potpore lokalnim gospodarstvima i poduzećima te otvoriti dostojanstvena radna mjesta i time dovesti do iskorjenjivanja siromaštva, pod uvjetom da su izravna strana ulaganja propisno regulirana i povezana s konkretnim poboljšanjima u gospodarstvima partnerskih zemalja, kao što su prijenosi tehnologije i pružanje mogućnosti za strukovno osposobljavanje lokalnoj radnoj snazi; smatra da u tim okolnostima javno-privatna partnerstva mogu koristiti najmanje razvijenim zemljama, s obzirom na to da nerazmjeran rizik ulaganja previše koči privatna ulaganja; naglašava da bi buduća javno-privatna partnerstva u okviru razvojnog plana za razdoblje nakon 2015. trebala biti usmjerena na smanjenje siromaštva i druge održive razvojne ciljeve te usklađena s nacionalnim razvojnim planovima partnerskih zemalja;

18.

napominje da pravilno strukturirana i učinkovito provedena javno-privatna partnerstva mogu donijeti brojne prednosti uključujući inovacije, veću učinkovitost iskorištavanja resursa te jamčenje i praćenje kvalitete; konstatira i da javno-privatna partnerstva u zemljama u razvoju treba ocjenjivati na temelju njihova kapaciteta postizanja razvojnih ciljeva te da rizik u javnom i privatnom sektoru treba biti pravedno podijeljen; naglašava da su javno-privatna partnerstva u zemljama u razvoju do sada većinom bila ostvarivana u energetskom i telekomunikacijskom sektoru, dok su privatna ulaganja u socijalnu infrastrukturu i dalje rijetkost; stoga potiče ona javno-privatna partnerstva koja su prvenstveno usmjerena na postizanje ciljeva održivog razvoja;

19.

poziva da se vladama partnerskih zemalja poveća tehnička pomoć, u što je uključeno osposobljavanje lokalnog osoblja i dijeljenje tehnologije, kako bi ih se osposobilo za sudjelovanje u vlasništvu nad javno-privatnim partnerstvima i preuzimanje odgovornosti za upravljanje njima, između ostalog pružanjem pomoći pri uspostavi bankovnih sustava i poreznih uprava koji će biti u stanju financijski upravljati javnim i privatnim sredstvima; ističe da prijašnja iskustva pokazuju da u nekim slučajevima loše dogovoreni ugovori o javno-privatnom partnerstvu mogu dovesti do više razine zaduženosti zemalja te poziva na uspostavu regulatornog okvira za odgovorno financiranje; poziva Komisiju da razmotri mogućnost pružanja tehničke pomoći zemljama u razvoju i savjetovanja o načinu izrade i provedbi standarda EU-a na njihovim tržištima;

20.

snažno podupire učinkovito i sveobuhvatno širenje i primjenu vodećih načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima unutar i izvan EU-u te naglašava potrebu za poduzimanjem svih potrebnih političkih i zakonodavnih mjera kako bi se riješili propusti u učinkovitoj primjeni vodećih načela UN-a, među ostalim i na području pristupa pravosuđu;

21.

ističe da se agencije za razvoj moraju pobrinuti da se javna sredstva za razvoj namijene financiranju lokalnih gospodarskih mreža u zemljama u razvoju, a ne da se preusmjeravaju na promicanje privatnih poduzeća i transnacionalnih korporacija iz zemalja koje su ta sredstva donirale; posebno naglašava da bi javno-privatna partnerstva trebala biti usmjerena na jačanje kapaciteta domaćih mikro, malih i srednjih poduzeća;

22.

podsjeća da Europska unija obvezala promicati jednakost spolova te jamčiti uvođenje načela jednakosti spolova u svim područjima svoga djelovanja; poziva na uključivanje rodne dimenzije u planiranje i pokretanje javno-privatnih partnerstva, primjerice prikupljanjem i analizom podataka razvrstanih po spolu za ciljanje investicije te unošenjem u ugovore klauzula o pozitivnom utjecaju na žene kao jednom od ključnih pokazatelja uspješnosti; u tom kontekstu poziva da se pojačana podrška pruži lokalnim malim i srednjim poduzećima, a posebno poduzetnicama, kako bi im se omogućilo da imaju korist od rasta ostvarenog u privatnom sektoru;

23.

poziva Komisiju da radi na tome da pojedine zemlje obveže na pružanje znatnog pristupa tržištu na međunarodnoj razini u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i u bilateralnim pregovorima s trećim zemljama koji su u tijeku, primjenjujući pozitivan i uzajaman pristup koji omogućuje međunarodno tržišno natjecanje, kako bi se ispravila asimetrija u razini otvorenosti tržišta javne nabave u EU-u u odnosu na ona drugih trgovinskih partnera; poziva Komisiju da radi na uklanjanju administrativnih, postupovnih i tehničkih prepreka koje sprječavaju poduzeća iz EU-a da sudjeluju u stranim javno-privatnim partnerstvima;

24.

poziva Komisiju da prilikom pregovora o sporazumima o trgovini i ulaganjima s drugim zemljama podržava ukidanje prepreka za poduzeća iz EU-a, posebno za mala i srednja poduzeća, kako bi ona mogla ulaziti u javno-privatna partnerstva u tim zemljama i podržavati profesionalnu mobilnost građana EU-a u tim zemljama, te kako bi se pod jednakim uvjetima mogla natjecati s domaćim poduzećima i poduzećima iz trećih zemalja.

25.

poziva Komisiju da prati poduzeća EU-a u inozemstvu i donosi zaključke o uspješnim pričama, primjerima i dobroj praksi radi sastavljanja smjernica te da razmotri osnivanje virtualnih centara ili promatračnica, kako bi se poduzećima iz EU-a, posebice MSP-ima, olakšao pristup informacijama o mogućnostima za sudjelovanje u javno-privatnim partnerstvima; poziva Komisiju da potiče stvaranje platformi i mreža koje su prilagođene korisnicima radi promicanja strukturnog dijaloga među dionicima te da pruža tehničku podršku kad je riječ o zakonodavnom okviru i očekivanim izazovima; poziva Komisiju da provede studiju o učincima sporazuma o slobodnoj trgovini koje je potpisala Unija te njihove provedbe u pogledu pristupa europskih poduzeća stranim javno-privatnim partnerstvima; vjeruje da takva studija može ukazati na njihove stvarne učinke sporazuma o slobodnoj trgovini u području javno-privatnih partnerstava te na moguće prepreke koje nisu riješene;

26.

zahtijeva od Komisije da potiče uporabu jasnih i sveobuhvatnih računovodstvenih pravila na međunarodnoj razini kako bi se smanjile nejasnoće u vezi s javno-privatnim partnerstvima, uz promicanje dobre proračunske politike i održivosti projekata;

27.

poziva Komisiju da se pobrine da tijela uz potporu EU-a, poput Europske agencije za mala i srednja poduzeća i Europske poduzetničke mreže, također mogu pristupiti informacijama o sudjelovanju u partnerstvima u državama izvan EU-a i dijeliti ih s MSP-ima te promicati sudjelovanje malih i srednjih poduzeća u javno-privatnim partnerstvima u trećim zemljama;

28.

ističe da je, kako bi se privukla prekogranična financijska sredstva iz privatnog sektora u javno-privatna partnerstva, presudno pružiti dostatna jamstva da će ta dugoročna ulaganja imati koristi od jasnog, stabilnog i sigurnog okruženja, dobrog upravljanja, pravne sigurnosti, transparentnosti, jednakog postupanja, nediskriminacije i učinkovitog rješavanja sporova; poziva Komisiju i Vijeće da u tu svrhu surađuju u nadležnim međunarodnim forumima i međunarodnih financijskim ustanovama kako bi osigurali potreban zakonodavni okvir koji je transparentan, demokratski, uključiv, učinkovit i isplativ;

29.

uvjeren je da bi veće sudjelovanje poduzeća iz EU-a u međunarodnim javno-privatnim partnerstvima velikih razmjera moglo dovesti do znatnih koristi u pogledu stvaranja dostojanstvenih radnih mjesta, produktivnosti, konkurentnosti, tehnoloških mogućnosti i inovacijskog razvoja u EU-u; podsjeća da se u studiji Komisije iz 2010. pod nazivom „Internacionalizacija europskih MSP-a” ističe pozitivna veza između internacionalizacije i inovacije u pogledu proizvoda, usluga i postupaka;

30.

naglašava da se tijekom djelovanja u ovom području posebice moraju uzeti u obzir izazovi s kojima se mala i srednja poduzeća iz EU-a suočavaju kada se kao dijelovi javno-privatnog partnerstva natječu na međunarodnim tržištima te potreba za osiguranjem konkretnog i poštenog pristupa MSP-ima; u tom pogledu naglašava važnost točno određenih pravila kojima se MSP-ima omogućuje klastersko ili udruženo nadmetanje te korištenje otvorenim i transparentnim lancima podugovaratelja; smatra da je potrebno poticati MSP-ove da sudjeluju kao podugovaratelji ili kao dio konzorcija koji sudjeluju u nadmetanju za ugovore;

31.

podsjeća na postignuća u EU-u do kojih je došlo uporabom javno-privatnih partnerstava u razvoju infrastrukture i vodećim područjima tehnologije, istraživanja, e-učenja i drugim sektorima s visokom dodanom vrijednošću te potiče Komisiju da utvrdi u kojim su projektima ostvareni najbolji rezultati u EU-u te da promiče sudjelovanje svih vrsta poduzeća iz EU-a, posebno malih i srednjih poduzeća, u takvim inicijativama u inozemstvu;

32.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i Europskoj investicijskoj banci.

11.8.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 265/25

—

uzimajući u obzir Izvješće Komisije o provedbi odredaba o proizvođačkim organizacijama, operativnim fondovima i operativnim programima u sektoru voća i povrća od reforme iz 2007. (COM(2014)0112),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 16. lipnja 2014. o prethodno spomenutom izvješću Komisije,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2014. o budućnosti europskog sektora hortikulture – strategije za rast (2),

—

uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Sektor voća i povrća u EU-u: pregled i perspektiva Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) nakon 2013.”, provedenu 2011. pod pokroviteljstvom Europskog parlamenta,

—

uzimajući u obzir dvije studije naslovljene „Ususret novim pravilima za sektor voća i povrća u EU-u”, koje su proveli Skupština europskih regija proizvođača voća, povrća i ukrasnog cvijeća i bilja (Assemblée des Régions Européennes Légumières et Horticoles (AREFLH)) i Sveučilište u Wageningenu za radionicu Europskog parlamenta održanu 22. siječnja 2015.,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o rješavanju problema nepoštenih trgovačkih praksi među poduzećima u lancu opskrbe hranom (COM(2014)0472),

—

uzimajući u obzir studiju naslovljenu „Komparativna analiza instrumenata za upravljanje rizikom u skladu sa Zakonom SAD-a o poljoprivredi (US Farm Bill) iz 2014. i Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) za razdoblje od 2014. do 2020. godine”, provedenu 2014. pod pokroviteljstvom Europskog parlamenta,

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i mišljenje Odbora za proračunski nadzor (A8-0170/2015),

A.

budući da je politika Unije u sektoru voća i povrća od 1990-ih usredotočena na jačanje uloge proizvođačkih organizacija;

B.

budući da se reformom iz 2007. željelo ojačati proizvođačke organizacije koje se bave proizvodnjom voća i povrća, između ostalog, stavljanjem na raspolaganje šireg spektra instrumenata kako bi se omogućilo sprečavanje tržišnih rizika te upravljanje njima, kao i unapređenjem te usmjeravanjem opskrbe, poboljšanjem kvalitete i konkurentnosti, prilagodbom opskrbe potrebama tržišta te pružanjem tehničke podrške za ekološki prihvatljivu proizvodnju;

C.

budući da, za razliku od privatnih komercijalnih poduzeća, proizvođačke organizacije podliježu nizu ograničenja kao što su ograničenja uporabe ulaganja u vezi sa strukturom prihoda ili potrebom za prodavanjem;

D.

budući da je važno poduprijeti sektor voća i povrća na cijelom području Unije zbog njegove važnosti u smislu dodane vrijednosti i zapošljavanja te zbog pozitivnih učinka koje ima na zdravlje jer omogućuje zdravu i uravnoteženu prehranu;

E.

budući da je potpora Unije proizvođačkim organizacijama i udruženjima proizvođačkih organizacija usmjerena na jačanje konkurentnosti sektora, podupiranje inovacija, povećanje produktivnosti, jačanje promidžbe, poboljšanje pregovaračke pozicije poljoprivrednika i ponovno uspostavljanje ravnoteže u lancu opskrbe hranom te istovremeno uključuje pitanja zaštite okoliša u proces proizvodnje voća i povrća i njihovo stavljanje na tržište te uzima u obzir položaj pojedinačnih proizvođača;

F.

budući da su pokrenute inicijative za poticanje spajanja proizvođačkih organizacija i udruženja proizvođačkih organizacija kao i transnacionalne suradnje kako bi se razvila pregovaračka moć proizvođačkih organizacija u distribucijskom lancu;

G.

budući da na razini EU-a većinu proizvođača voća i povrća čine mala ili srednja gospodarstva;

H.

budući da, prema studiji o režimu za sektor voća i povrća provedenoj 2011. za Europski parlament, treba poticati osnivanje proizvođačkih organizacija jer su „kolektivne radnje na razini proizvođača i učinkovita koordinacija u lancu očito preduvjeti za svaku uspješnu strategiju u borbi protiv sve nižih relativnih cijena proizvođača”;

I.

budući da proizvođačke organizacije i udruženja proizvođačkih organizacija u sektoru voća i povrća mogu uspostaviti operativni fond za financiranje operativnih programa koje su odobrile države članice;

J.

budući da se takvi fondovi financiraju iz doprinosa članova proizvođačkih organizacija ili same proizvođačke organizacije te kroz financijsku pomoć EU-a i da se tim sufinanciranjem potiče zalaganje korisnika te doprinosi tome da oni upotrebljavaju pomoć na pravi način, te se stvara multiplikacijski učinak;

K.

budući da je financijska potpora u okviru stare Zajedničke poljoprivredne politike za ulaganja novoosnovanih proizvođačkih organizacija u sektoru voća i povrća, koja je obustavljena reformom iz 2013., bila od ključne važnosti, posebno u državama članicama središnje, istočne i južne Europe, prekomorskim teritorijima i na otocima;

L.

konstatira sljedeće:

M.

budući da te brojke za Uniju kao cjelinu predstavljaju prosječne vrijednosti koje odražavaju vrlo različite situacije među državama članicama, pa čak i znatne razlike unutar pojedine države članice; budući da se te situacije, koje odražavaju različite polazne točke u osnivanju proizvođačkih organizacija, mogu pripisati povijesnim faktorima koji se temelje na većoj ili manjoj spremnosti poljoprivrednika na osnivanje proizvođačkih organizacija, na strukturi poljoprivrednih gospodarstava, razlikama u tržišnim uvjetima i administrativnim preprekama, neodgovarajućim postojećim potporama te činjenici da u mnogim državama članicama u tom sektoru prevladavaju mali proizvođači;

N.

budući da javno savjetovanje o političkim mogućnostima i procjeni njihova učinka, koje je Komisija provela između 4. lipnja i 9. rujna 2012., u vezi s preispitivanjem režima EU-a za sektor voća i povrća pokazuje da većina ispitanika podržava nastavak provođenja režima uz primjenu određenih poboljšanja;

O.

budući da su proizvođači u regijama s najvećim stupnjem organizacije proizvodnje postigli najviše razine konkurentnosti, profitabilnosti, internacionalizacije, kvalitete i ekološke održivosti;

P.

budući da je prosječna stopa organiziranosti među proizvođačima i dalje niska te u određenim državama članicama znatno ispod prosjeka EU-a, iako je ta općenita tvrdnja podložna promjeni ovisno o stupnju modernizacije proizvodnje i uključivanja na tržište svakoga područja; budući da su obustava i prestanak priznavanja proizvođačkih organizacija, što kod proizvođača uzrokuje nesigurnost, čimbenik koji pridonosi niskom prosjeku;

Q.

budući da, iako je ona važan financijski instrument u smislu koncentracije ponude, postoji potreba da se poboljša učinkovitost nacionalne financijske pomoći (Uredba (EU) br. 1308/2013);

R.

budući da uloga proizvođačkih organizacija u otvaranju novih tržišta, promicanju potrošnje ili ulaganju u inovacije ima vrlo pozitivan učinak na sektor voća i povrća u cjelini;

S.

budući da se za sektor voća i povrća, koji čini 18 % ukupne vrijednosti poljoprivredne proizvodnje u EU-u i vrijedi više od 50 milijardi EUR, upotrebljava samo 3 % obrađene površine;

T.

budući da lanac opskrbe voćem i povrćem ostvaruje promet koji se procjenjuje na više od 120 milijardi eura, s približno 550 000 zaposlenih i djeluje kao gospodarski multiplikator na europskoj razini, potičući potražnju i stvaranje dodane vrijednosti u drugim gospodarskim sektorima;

U.

budući da se u EU-u ukupna poljoprivredna površina s nasadima voća i povrća smanjila za 6 % u razdoblju od 2003. do 2010., što ukazuje na to da su poljoprivrednici prešli na druge usjeve ili su se, u mnogim slučajevima, prestali baviti poljoprivredom; budući da je prema studiji AREFLH-a iz 2015. to smanjenje u južnoj Europi bilo veće nego u sjevernoj;

V.

budući da je zadnjih godina došlo i do pada u obujmu proizvodnje voća i povrća, dok je istovremeno njezina vrijednost ostala realno stabilna te je 2012. iznosila 48,25 milijardi eura, unatoč tome nije moguće ponuditi cijene poljoprivrednih proizvoda prodavanih izravno s poljoprivrednih gospodarstava koje su u skladu s troškovima proizvodnje i nadnicama;

W.

budući da manja potrošnja predstavlja veliki problem za sektore voća i povrća koji zadnjih nekoliko godina bilježe pad proizvodnje; podsjeća na podatke udruženja Freshfel Europe koji ukazuju na to da je 2012. dnevna potrošnja svježeg voća i povrća u 28 država članica EU-a po stanovniku iznosila 387 g, što predstavlja smanjenje od 8,7 % u odnosu na prosječnu potrošnju u razdoblju od 2007. do 2011.; budući da se čini da to smanjenje odražava dugoročni trend prema većoj potrošnji prerađene hrane te utjecaj gospodarske krize;

X.

budući da 22 milijuna djece u Europskoj uniji pati od prekomjerne težine, dok adolescenti konzumiraju u prosjeku samo 30 % do 50 % preporučenog dnevnog unosa voća i povrća;

Y.

budući da Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje minimalnu dnevnu konzumaciju od 400 g voća i povrća za sprečavanje kroničnih bolesti kao što su srčane bolesti, rak, dijabetes i pretilost, posebice među djecom; budući da trenutačno samo četiri države članice ostvaruju taj preporučeni unos;

Z.

budući da je EU 2012. zabilježio trgovinski deficit u sektoru voća i povrća dobrim dijelom zbog činjenice da zbog visokih troškova proizvodnje znatno više voća uvozi nego što ga izvozi;

AA.

budući da se u studiji AREFLH-a iz 2015. ističe da je tržište EU-a relativno otvoreno za uvoz, dok u slučaju europskog izvoza dolazi do znatnih carinskih i necarinskih zapreka u trgovini s partnerima koji sprečavaju diversifikaciju izvoza; budući da se u određenim slučajevima ne primjenjuju iste norme u pogledu zaštite okoliša, sigurnosti hrane i socijalnog aspekta pri uzgoju u trećim zemljama, iako uvozna roba iz trećih zemalja izravno konkurira sličnim proizvodima iz EU-a;

AB.

budući da u sektoru voća i povrća često dolazi do tržišnih kriza s obzirom na to da čak i mali višak u proizvodnji može prouzročiti veliki pad u cijenama proizvođača; budući da su voće i povrće uglavnom lako kvarljivi proizvodi te ih se stoga mora brzo prodati, što poljoprivrednike u tom sektoru stavlja u strukturno slabu pregovaračku poziciju u odnosu na velike trgovce u maloprodaji i prerađivače;

AC.

budući da je kriza prouzročena ruskom zabranom imala vrlo negativan utjecaj na sektor voća i povrća, koji će se nastaviti i u budućnosti, a proizvođači u tom sektoru pretrpjeli su velike gubitke; budući da se mora istaknuti važnost postojanja jakih proizvođačkih organizacija koje su organizirane tako da zajedničkim snagama mogu svladavati neočekivane i nepovoljne situacije, uz potporu odgovarajućih instrumenata Zajednice prilagođenih težini svake pojedine krize ili, ako je potrebno, uz primjenu izvanrednih mjera predviđenih Uredbom (EU) br. 1308/2013;

AD.

budući da se u izvješću Komisije prepoznaje da su se nakon reforme iz 2007. tek slabo primjenjivale mjere za sprečavanje krize predviđene u režimu za sektor voća i povrća koje su se pokazale neučinkovitima u ublažavanju posljedica ozbiljnih kriza kao što su izbijanje zaraze bakterijom Escherichia coli ili trenutačna kriza uzrokovana ruskom zabranom; budući da ih je u većini slučajeva, osim u slučaju povlačenja s tržišta, administrativno teško provoditi zbog propisa koji su u tom pogledu nejasni;

AE.

budući da je program distribucije voća u školama, u sklopu kojeg se upotrebljava niz lokalnog i sezonskog voća i povrća, pobudio interes i polučio uspjeh;

AF.

budući da je mogućnost odobravanja financijske pomoći EU-a za otplatu kapitala i kamata na zajmove za financiranje sprečavanja kriza i upravljanja krizama, u sklopu operativnih programa, važan instrument za prevladavanje tržišnih nesigurnosti;

AG.

budući da se složenost pravila i nedostatak pravne sigurnosti u izvješću Komisije utvrđuju kao slabosti postojećeg režima za sektor voća i povrća; budući da se povjerenik Hogan obavezao na unapređenje režima tijekom prve godine svoga mandata, uzimajući u obzir kulturne razlike i suprotnosti tržišnih situacija između različitih država članica te potrebu za poticanjem konkurentnosti i inovativne snage sektora;

AH.

budući da se u studiji Sveučilišta u Wageningenu zaključuje da se različitim tumačenjima provedbenog zakonodavstva EU-a stvorila pravna nesigurnost za nacionalne uprave i proizvođačke organizacije, što je dovelo do većeg administrativnog opterećenja i straha od preuzimanja rizika te djeluje obeshrabrujuće na stvaranje proizvođačkih organizacija;

AI.

budući da su jasni i predvidljivi postupci revizije važni za funkcioniranje režima za sektor voća i povrća; budući da bi se preklapanja uzastopnih revizija trebala izbjegavati i da se revizije za praćenje ne bi trebale provoditi prije no što je poravnanjem računa donesena konačna odluka o prethodnoj reviziji, kako bi se zajamčilo da države članice ne moraju uvoditi veće ispravke nego što je to potrebno;

AJ.

budući da se Uredbom (EU) br. 1308/2013 o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda već uzelo u obzir niz elemenata Komunikacije Komisije te da je potrebno stabilizirati postojeće propise Europske unije;

AK.

budući da bi proporcionalnost trebala biti važan dio smanjenja pravne nesigurnosti unutar režima za sektor voća i povrća, jamčeći da se proizvođačku organizaciju ne dovodi u pitanje kao cjelinu na temelju povreda pojedinačnih prekršitelja;

AL.

budući da se proizvođačke organizacije često susreću s poteškoćama u pronalaženju i osposobljavanju upravitelja s potrebnim vještinama za obavljanje komercijalnih aktivnosti u konkurentnom okružju sektora poljoprivrednog poslovanja; budući da se u izvješću Komisije utvrđuje da su izdaci proizvođačkih organizacija za usluge osposobljavanja i savjetovanja bili niski;

AM.

budući da u 28 država članica EU-a stanovništvo koje se bavi poljoprivredom brzo stari i budući da u prosjeku na devet poljoprivrednika starijih od 55 godina postoji samo jedan poljoprivrednik mlađi od 35 godina;

1.

pozdravlja izvješće Komisije u kojem se pruža uravnotežena slika razvoja režima u sektoru voća i povrća od reforme 2007., potvrđuje valjanost osnovne organizacijske strukture za taj sektor i utvrđuju područja u kojima je ostvaren napredak, kao što je povećana koncentracija proizvođačkih organizacija koja unapređuje položaj sektora u lancu opskrbe hranom, ali se navode i problemi koji su još prisutni;

2.

mišljenja je da potpora, s tržišnog gledišta, mora nadomjestiti negativne posljedice ograničenja nametnutih proizvođačkim organizacijama;

3.

pozdravlja mjere u režimu za sektor voća i povrća u EU-u koje su namijenjene povećanju tržišne usmjerenosti među uzgajivačima iz EU-a, poticanju inovacija, promicanju uzgoja voća i povrća, povećanju konkurentnosti uzgajivača, poboljšanju stavljanja na tržište, boljoj kvaliteti proizvoda i boljim okolišnim aspektima proizvodnje u vidu potpora proizvođačkim organizacijama, udruženjima proizvođačkih organizacija i priznavanja sektorskih organizacija, te promicanjem stvaranja grupacija koje će otvoriti nove kanale prihoda, koji će se pak usmjeriti u nova ulaganja;

4.

pozdravlja činjenicu da novi ZPP zadržava režim za sektor voća i povrća, istodobno priznavajući da postojeći instrumenti nisu uvijek bili učinkoviti, kako je to potvrdila Komisija u svom dokumentu o javnom savjetovanju pod nazivom „Revizija režima EU-a za sektor voća i povrća”, te stoga podupire rad Skupine iz Newcastlea čiji je cilj poboljšanje režima za sektor voća i povrća kojim bi se u obzir trebala uzeti posebna priroda pravnih dogovora u skladu s kojima je uređen rad zadruga u državama članicama kako se ne bi ograničilo stvaranje novih proizvođačkih organizacija, istodobno poštujući činjenicu da uzgajivači mogu odlučiti ostati izvan sustava proizvođačkih organizacija;

5.

poziva Komisiju da uloži veći napor u rješavanje problema nepoštenih trgovačkih praksi u lancu opskrbe hranom kojima se negativno utječe na dohodak proizvođača, snižavaju prihodi i prijeti opstojnosti i održivosti sektora; smatra da su nepoštene trgovačke prakse i pritisak velikih maloprodajnih lanaca na proizvođače, neovisno o članstvu u organizaciji, glavna prepreka koja sprečava poljoprivrednike u sektoru voća i povrća u ostvarivanju pristojnog prihoda; ističe da slabost njihova položaja pogoršava činjenica da su njihovi proizvodi kvarljivi; smatra da će navedeni problemi poput napuštanja zemljišta i starenja populacije aktivnih poljoprivrednika nestati samo ako dobit od proizvodnje bude dovoljna kako bi se zajamčila budućnost zanimanja i privukli mladi radnici;

6.

poziva Komisiju da uspostavi jasna pravila EU-a kojima bi se upravljalo načelima dobre prakse u opskrbnom lancu hrane kako bi se zajamčilo zajedničko tumačenje pravila u vezi s nepoštenim trgovačkim praksama;

7.

poziva Komisiju da promiče mjere kojima se potiče izravno stavljanje proizvoda proizvođačkih organizacija na tržište; smatra da je izravno stavljanje proizvoda na tržište alternativa velikom maloprodajnom sektoru i njegovim temeljnim vrijednostima u smislu odnosa prema hrani, poljoprivredi i okolišu; smatra da su cijene izravnog stavljanja na tržište niže u odnosu na cijene u velikom maloprodajnom sektoru upravo zbog eliminacije posrednika i troškova u vezi s logistikom; smatra, u tom smislu, da skraćivanje lanca poljoprivrednicima jamči pravedan dohodak i omogućava borbu protiv nepoštenih trgovačkih praksi;

8.

napominje da su mnoge države članice uvele mjere za rješavanje problema nepoštenih trgovačkih praksi te poziva na usklađen odgovor EU-a kako bi se osnažilo funkcioniranje unutarnjeg tržišta za poljoprivrednu proizvodnju;

9.

naglašava važnost održavanja europskih standarda kvalitete za proizvode od svježeg voća i povrća kako bi se uvijek jamčila visoka kvaliteta u opskrbnom lancu, a u korist krajnjeg potrošača;

10.

potiče Komisiju da obrazloži kako namjerava primijeniti članak 209. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1308/2013 o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda radi promicanja veće zakonske sigurnosti u načinu postizanja ciljeva iz članka 39. UFEU-a, strogo se pridržavajući članka 101. UFEU-a u smislu konkurencije;

11.

napominje da je stupanj organiziranosti sektora, koji se mjeri prema udjelu ukupne vrijednosti proizvodnje voća i povrća koje na tržište stavljaju proizvođačke organizacije, zadnjih godina sustavno rastao u Uniji kao cjelini, ali to povećanje može se pripisati samo nekim državama članicama;

12.

naglašava da je unatoč tom porastu stupanj organiziranosti među proizvođačima u prosjeku i dalje nizak, a u nekim državama članicama znatno ispod prosjeka EU-a, te da je rješavanje tog pitanja ključno za budućnost režima za sektor voća i povrća, ponajviše ublažavanjem značajnih regionalnih neravnoteža; osim toga naglašava da toj niskoj razini organizacije odmaže složenost pravila proizvođačkih organizacija koja je za posljedicu imala obustavu i prestanak priznavanja proizvođačkih organizacija u određenim državama članicama; stoga poziva Komisiju da preokrene taj pad pojednostavljenjem pravila sustava kako bi proizvođačke organizacije postale privlačnije za učlanjivanje;

13.

ističe da je potrebno poboljšati stopu organiziranosti u sektoru imajući na umu da je ona znatno veća u regijama u kojima su proizvodnja i stavljanje na tržište napredniji i usmjereni na izvoz, dok je najslabija u zemljama koje godinama nisu imale mogućnost koristiti se operativnim sredstvima;

14.

smatra nužnim razmotriti uspostavljanje instrumenata za upravljanje krizama, a uspješne inicijative određenih proizvođačkih organizacija u tom području moraju se moći jasno utvrditi kako bi ih se moglo ponovno upotrijebiti na drugim mjestima kad je to moguće; u tom pogledu traži od Komisije da promiče poznavanje i stručnost tih inovativnih proizvođačkih organizacija;

15.

podsjeća da su proizvođačke organizacije instrumenti na raspolaganju proizvođačima za zajedničku organizaciju na tržištu kako bi mogli obraniti svoje prihode te da su proizvođačke organizacije posebno korisne u područjima proizvodnje namijenjene isporuci u područja potrošnje, ali ih određeni proizvođači, lokalno tržište ili tržišne niše slabo koriste;

16.

ističe, u tom smislu, da je važno povećati sveukupnu razinu potpore proizvođačkim organizacijama i ponuditi veće poticaje za spajanje postojećih proizvođačkih organizacija u udruženja proizvođačkih organizacija te za osnivanje novih u okviru nacionalnog i međunarodnog konteksta, pri čemu poziva na nadziranje ulaganja dodijeljene potpore za osnivanje novih proizvođačkih organizacija kako bi se zajamčilo da se potpora učinkovito ulaže na načine kojima će se povećati prihodi članova proizvođačkih organizacija;

17.

žali zbog činjenice da je u određenim državama članicama stupanj organiziranosti u proizvođačke organizacije izrazito nizak te preporučuje državama članicama da im ustrajnost u promicanju udruženja proizvođača bude prioritet; poziva Komisiju da analizira posebnosti onih država članica u kojima je organizacija proizvođača niska;

18.

poziva Komisiju, u tom kontekstu, da obnovi financijsku potporu za ulaganja novoosnovanih proizvođačkih organizacija u sektoru voća i povrća; smatra da je bez te potpore osnovanim organizacijama izrazito teško doći do potrebnog priznavanja države koje im je potrebno za rad; smatra da je stoga potpora jedan od najučinkovitijih instrumenata za razvoj organizacija i povećanje stope organiziranosti;

19.

poziva Komisiju da kao dio pojednostavljivanja ZPP-a i dalje jača učinkovitost proizvođačkih organizacija u smislu koncentriranja opskrbe, pogotovo u smislu njihove središnje uloge u opskrbnom lancu voća i povrća za stavljanje na tržište;

20.

smatra da je ključno pružiti povlastice onim proizvođačkim organizacijama koje odluče priključiti mlade članove; naglašava da proizvođačke organizacije mogu pružiti priliku za promicanje generacijske obnove u poljoprivrednom sektoru;

21.

poziva Komisiju da zajamči brzu i usklađenu provedbu odredbi koje se s jedne strane odnose na voće i povrće, a s druge strane na proizvođačke organizacije i sektorske organizacije, kako je utvrđeno u Uredbi (EU) br. 1308/2013;

22.

ponavlja svoju veliku zabrinutost zbog činjenice da je trenutačno samo 7,5 % poljoprivrednika iz EU-a mlađe od 35 godina i smatra da dobro funkcioniranje proizvođačkih organizacija koje privlače mlade može imati ulogu u preokretanju tog neodrživog demografskog trenda;

23.

napominje da postoji potreba za pružanjem poticaja kako bi se povećale razine istraživanja i inovacija u proizvođačkim organizacijama; smatra da će više inovacija proizvođačkim organizacijama omogućiti veću konkurentnost te sposobnost da se bore s ubojitim bolestima koje nanose štetu europskoj poljoprivredi;

24.

ističe da je potrebno pomoći proizvođačkim organizacijama da povećaju svoj izvoz i uključe se u istraživanje novih stranih tržišta;

25.

smatra da je potrebno povećati privlačnost proizvođačkih organizacija smanjenjem birokracije i poboljšanjem potpore Europske unije tim skupinama, kao i unapređivanjem mehanizama upravljanja krizama;

26.

apelira na Komisiju da u svojoj predstojećoj reviziji provedbenog zakonodavstva i kao dio svog programa „pojednostavljenja” poveća pravnu sigurnost za nacionalne uprave, proizvođačke organizacije i udruženja proizvođačkih organizacija te da smanji administrativno opterećenje koji im se nameće; ističe da se tom revizijom ne bi trebao mijenjati temeljni ustroj režima u sektoru voća i povrća te da ona ne bi trebala biti na štetu interesa ili zarade proizvođača u tom sektoru;

27.

sa zabrinutošću napominje da su pravila proizvođačkih organizacija podložna širokoj interpretaciji revizora iz Komisije, što vodi do visokog stupnja nesigurnosti te može države članice dovesti u rizik od odbijanja i pokretanja sudske revizije; također naglašava da se revizorski postupci i financijski ispravci moraju provoditi pravodobno te unutar dogovorenog razdoblja za reviziju;

28.

traži od Komisije da znatno skrati razdoblje obrade tijekom kojeg se obavljaju provjere usklađenosti;

29.

traži od Komisije, također s ciljem povećanja pravne sigurnosti sustava, da racionalizira kontrole i usmjeri ih na praćenje stvarne provedbe svakog djelovanja ili mjere koji su odobreni kao dio operativnog programa, kao i troškova koji su im dodijeljeni, te da jasno odredi predmet kontrole i izvršitelja odgovornog za njezinu provedbu;

30.

poziva Komisiju da primijeni načelo proporcionalnosti u vezi s kaznama i da zajamči da se revizije zaključuju u utvrđenom vremenskom roku kako bi se povećala pravna sigurnost za proizvođačke organizacije i njihove članove;

31.

ističe da su uvjeti za prijave za režim pomoći i njihovo opravdavanje pretjerani i neprecizni te da podliježu višestrukim kontrolama niza administrativnih tijela koje često nisu ni dosljedne ni precizne, što dovodi do toga da neki partneri odustaju od režima, a neke proizvođačke organizacije odluče ne prijavljivati operativne programe; smatra da je u tom kontekstu od ključne važnosti razjasniti europsko zakonodavstvo u vezi s priznavanjem proizvođačkih organizacija kako bi se zajamčila pravna sigurnost režima i spriječila nesigurnost među proizvođačima;

32.

potiče Komisiju da razjasni pravila za osnivanje transnacionalnih (udruženja) proizvođačkih organizacija, a posebice pravila u vezi s odgovornošću, kako bi se stvorila pravna sigurnost za nacionalne administracije i uključene proizvođačke organizacije;

33.

poziva na to da se dužnosti sektorskih organizacija prošire, posebice u općenitim područjima komunikacije i informiranja te obrazovanja građana potrošača, pogotovo u prehrambenom području;

34.

naglašava ulogu sektorskih organizacija u poboljšanju internog dijaloga u sektoru;

35.

zabrinut je zbog toga što najveće proizvođačke organizacije (oko 18 % svih proizvođačkih organizacija s prometom većim od 20 milijuna EUR) primaju oko 70 % financijske pomoći EU-a;

36.

smatra da bi manja složenost, uključujući u pravilima za stvaranje novih proizvođačkih organizacija u nacionalnom i međunarodnom kontekstu, trebala biti prvi korak kojim će se povećati njihova privlačnost za poljoprivrednike, a da se s tim ne obezvrijedi struktura proizvođačkih organizacija na štetu njihove sposobnosti učinkovitog djelovanja na tržištu; traži od Komisije da uspostavi dodatne mjere za povećanje privlačnosti proizvođačkih organizacija, pogotovo u državama članicama s niskom razinom organizacije;

37.

poziva Komisiju na pažljivu primjenu načela proporcionalnosti tako što će jamčiti da za pogreške pojedinaca ne odgovaraju svi članovi proizvođačkih organizacija;

38.

smatra da bilo kakvo pojednostavljenje postupka priznavanja ne bi trebalo biti na štetu nacionalnih propisa kojima se potvrđuju uvjeti za proizvođačke organizacije u sektoru voća i povrća, kao što su oni koji se primjenjuju na zadruge;

39.

u svojoj reviziji režima za sektor voća i povrća poziva Komisiju da smanji administrativno opterećenje za proizvođačke organizacije ukidanjem srednjoročnog vrednovanja koje provode nacionalna nadležna tijela; napominje da ta vrednovanja često ponavljaju pitanja na koja nacionalna nadležna tijela odgovaraju u godišnjem izvješću te da ne donose nikakvu očitu korist; nadalje poziva Komisiju da u sklopu svog cilja za smanjenje birokracije smanji količinu podataka koje traži od nacionalnih nadležnih tijela i proizvođačkih organizacija u godišnjim izvješćima te da zajamči da se prikupljaju samo podaci kojima se Komisija stvarno koristi za praćenje učinkovitosti sustava;

40.

potiče Komisiju da ponovno razmotri Delegiranu uredbu (EU) br. 499/2014 od 11. ožujka 2014. kojom su uvedene složenije provjere proizvođačkih organizacija, uključujući nerazmjerne kazne za neispunjavanje složenih kriterija za priznavanje; naglašava potrebu za proporcionalnošću u vezi s kaznama ako se želi potaknuti nove uzgajivače da se pridruže sustavu i izbjeći da postojeći članovi preispituju svoje sudjelovanje;

41.

smatra da konkurentnost proizvođačkih organizacija uvelike ovisi o njihovoj upravi; apelira na Komisiju da unaprijedi postojeće ili osmisli nove mjere, uključujući mjere osposobljavanja i inicijative za razmjenu dobrih praksi kojima se može unaprijediti upravljanje proizvođačkim organizacijama i njihova konkurentnost u lancu opskrbe hranom te zajamčiti snažnija uloga tržišno usmjerenog ponašanja unutar proizvođačkih organizacija; naglašava da bi proizvođačkim organizacijama trebali upravljati ljudi koji posjeduju marketinške vještine i koji su u stanju nositi se s kriznim situacijama u poljoprivrednom sektoru;

42.

preporučuje Komisiji da se usredotoči na modele proizvodnje i distribucije integrirane u sklopu proizvođačkih organizacija te poziva lokalne i regionalne vlasti da omoguće logistiku i pruže podršku u obliku prodajnih mjesta za proizvode regionalnih proizvođačkih organizacija;

43.

poziva Komisiju da poduzme potrebne mjere kojima bi se proizvođačkim organizacijama omogućilo da u cijelosti ispune svoju ulogu instrumenta za poboljšanje prihoda proizvođača;

44.

poziva Komisiju da razmotri proširenje odredbi za financiranje mjera za upravljanje krizama i njihovo sprječavanje (mogućnost odobravanja financijske pomoći za povrat kapitala i kamate na zajmove) te za postizanje drugih ciljeva operativnih programa proizvođačkih organizacija i njihovih udruženja;

45.

potiče Komisiju da odredi metode prijenosa znanja o administraciji i strukturi u pogledu načina na koji su organizirane proizvođačke organizacije iz država članica s visokom razinom u države članice s niskom razinom organiziranosti u proizvođačke organizacije;

46.

primjećuje da prakse kojima se poštuje zaštita okoliša treba neprekidno i snažno poticati, kao i nastaviti poticati njihovo financiranje od jednog operativnog programa do drugog te proširiti opseg intervencije na proizvođače čija se zemljišta nalaze uz zemljišta koja obrađuju članovi proizvođačke organizacije;

47.

smatra da bi udruženja proizvođačkih organizacija mogla imati važnu ulogu u povećanju pregovaračke moći poljoprivrednika te potiče Komisiju da poveća poticaje za osnivanje udruženja proizvođačkih organizacija, na nacionalnoj i europskoj razini, i tako u pravnom smislu ojača njihovu sposobnost djelovanja, te da omogući da im se pridruže proizvođači koji nisu članovi proizvođačkih organizacija kako bi se u budućnosti predvidjela značajnija uloga za njih; ističe da je položaj udruženja proizvođačkih organizacija takav da ona mogu ne samo osigurati uspješnu koncentraciju i povećanje opskrbe, nego i pokazati veću učinkovitost u upravljanju intervencijama zbog uloge koordinatora koja im je dodijeljena na operativnoj razini;

48.

smatra da bi trebalo promicati sektorske organizacije kako bi se osigurala bolja organizacija sektora voća i povrća; smatra da bi takve organizacije mogle imati važnu ulogu u pogledu stvaranja i dijeljenja dodane vrijednosti između različitih dijelova sektora te u pogledu kvalitete, održivog poboljšanja proizvodnje i upravljanja tržištem i krizama;

49.

smatra da bi udruženja proizvođačkih organizacija mogla imati važnu ulogu u predviđanju i upravljanju privremenim krizama; ističe važnost omogućavanja dobrovoljnog povezivanja proizvođača koji nisu članovi proizvođačkih organizacija s takvim udruženjima kako bi se ojačala učinkovitost kolektivnog djelovanja proizvođača;

50.

ističe da je važno zajamčiti da se struktura i funkcioniranje proizvođačkih organizacija i udruženja proizvođačkih organizacija temelji na načelima nezavisnosti i demokracije, kako bi se povećalo uzajamno povjerenje među proizvođačima te suzbile nepoštene trgovačke prakse i oportunističko ponašanje;

51.

ustraje u tomu da se metodama proizvodnje robe u trećim zemljama za izvoz u EU europskim potrošačima moraju pružiti jednaka jamstva u smislu zdravlja, sigurnosti hrane, dobrobiti životinja, održivog razvoja i minimalnih socijalnih standarda kao što se to traži od proizvođača u EU-u; smatra da to znači da se EU u svim sporazumima potpisanima s trećim zemljama mora pridržavati kriterija istinske uzajamnosti u pogledu pristupa tržištu i usklađenosti s propisima za proizvodnju koji se odnose na proizvođače u EU-u;

52.

ističe da je potrebno da se proizvođačima olakša pristup tržištima trećih zemalja; poziva Komisiju da pojača napore u pogledu pružanja potpore izvoznicima voća i povrća u cilju svladavanja sve većeg broja necarinskih prepreka, kao što su fitosanitarni standardi u nekim trećim zemljama koji otežavaju izvoz iz EU-a ili ga čak onemogućavaju;

53.

mišljenja je da bi EU trebao ojačati režim kontrole uvoza kako bi se provodio pod jednakim uvjetima pod kojim ga provodi većina njegovih trgovačkih partnera radi ostvarenja poštenijeg tržišnog natjecanja s uvoznim proizvodima na tržištu Zajednice i radi uspostave recipročnih normi za zdravlje biljaka;

54.

pozdravlja nove horizontalne uredbe za promicanje poljoprivrednih proizvoda koje su nedavno donesene i cilj povećanja sredstava koja se dodjeljuju za pronalazak novih tržišta većinom u trećim zemljama te potiče Komisiju da nastavi raditi na poboljšanju instrumenta za promicanje u nadolazećim godinama;

55.

potiče Komisiju da u trgovinskim pregovorima s trećim zemljama pojača svoje napore za ukidanje carinskih prepreka i prepreka u vezi sa zdravljem biljaka koje su nametnute europskim proizvodima, čime će se omogućiti otvaranje novih tržišta za voće i povrće iz Zajednice;

56.

potiče Komisiju da utvrdi razloge minimalne primjene instrumenata za sprečavanje kriza i upravljanje krizama (samo 16 % proizvođačkih organizacija koristilo se tim sredstvima, što predstavlja samo 2,8 % ukupne potpore), koji su prilagođeni samo manjim sezonskim krizama, te da razmotri na koji način se to stanje može poboljšati, uzimajući u obzir primjere najbolje prakse i iskustava među postojećim proizvođačkim organizacijama;

57.

traži od Komisije da prva mjera upravljanja krizom uvijek bude davanje prednosti lokalnim proizvodima radi promicanja i zaštite jedinstvenog europskog tržišta i potrošnje europskih proizvoda; predlaže Komisiji da bi trebala posvetiti pozornost instrumentima za upravljanje rizikom koji su apsolutno nužni za jamčenje poljoprivredne proizvodnje proizvođačkih organizacija;

58.

potiče Komisiju da osmisli bolje koordiniran mehanizam za povlačenje proizvoda s tržišta u kriznim situacijama kako bi se spriječilo prelaženje tržišnih kriza u ozbiljne i dugotrajne poremećaje zbog kojih bi došlo do znatnog pada prihoda za poljoprivrednike u sektoru voća i povrća;

59.

ističe da se pokazalo da je upotreba mehanizma za povlačenje proizvoda s tržišta ograničena i smatra da bi mjere upravljanja krizom trebalo preispitati uključujući povećanjem postotka financijske pomoći Unije, prilagodbom cijena povlačenja s tržišta, uzimanjem u obzir troškova proizvodnje, povećanjem količine proizvoda koja se može povući s tržišta te jačanjem potpore, u pogledu prijevoza i ambalaže, za slobodnu distribuciju voća i povrća u cilju omogućavanja fleksibilnosti za prilagođavanje potpore obliku i ozbiljnosti svake krize;

60.

traži od Komisije da razmotri financiranje uzajamnih fondova koji su prihvatljivi kao mjere za sprečavanje kriza i upravljanje krizama u cilju pružanja bolje zaštite poljoprivrednicima u slučaju tržišnih kriza koje uzrokuju znatan pad prihoda, ali smatra da ta sredstva nikada ne smiju dolaziti iz proračunske stavke koju je Komisija namijenila za poljoprivredu i ruralni razvoj ako je kriza uzrokovana problemima koji nisu povezani s tim sektorom, kao što je ruska zabrana; smatra da bi u takvim slučajevima Komisija trebala dodijeliti sredstva za ublažavanje negativnih učinaka na sektor voća i povrća iz drugih proračunskih stavaka;

61.

smatra da proizvođači ne bi trebali snositi troškove krize uzrokovane okolnostima koje nisu povezane s poljoprivrednim sektorom, kao što je ruska zabrana europskih izvoznih proizvoda, koja je ozbiljno utjecala na mnoge europske proizvođače voća i povrća te je čak pogoršala tržišnu krizu nekih sektora kao što je sektor koštičavog voća; traži da se u takvim slučajevima zadrže mjere potpore Zajednice sve dok se ponovno ne uspostavi normalno stanje na tržištu;

62.

naglašava da proizvođačke organizacije svojim operativnim programima mogu uvelike pridonijeti postizanju ekoloških ciljeva te poboljšanju standarda sigurnosti hrane; pozdravlja ciljeve sustava u vezi sa zaštitom okoliša, ali poziva Komisiju da omogući proizvođačkim organizacijama da prilagode operativne programe svom stupnju razvijenosti te da usmjere svoja sredstva prema širem rasponu mjera čiji je cilj povećanje ukupne konkurentnosti sektora; ističe da bolja usmjerenost na mjere čiji su cilj inovacije i dodana vrijednost ima najveći potencijal za povećavanje prihoda proizvođača te stoga proizvođačke organizacije može učiniti privlačnijima;

63.

potiče Komisiju da osnaži postojeći program potpore za distribuciju voća, povrća i mlijeka u školama, uzimajući u obzir važnost promicanja zdrave i uravnotežene prehrane od najranije dobi, te da se tako mlade potrošače poveže s lokalnim proizvođačima;

64.

smatra nužnim poboljšati učinkovitost postojećih propisa Zajednice u vezi sa zaštitom biljka od štetnih organizama koji dolaze izvan EU-a; ističe da je prisutnost takvih organizama u EU-u u sve većem porastu zbog jačanja trgovine te da oni vrlo često štetno utječu na sektor voća i povrća;

65.

smatra da se, kao u drugim sektorima (npr. proizvodnja maslina), proizvođačkim organizacijama može dati uloga u jamčenju i koordinaciji komplementarnosti i koherentnosti raznih režima potpore EU-a, čime se jamči veća transparentnost sustava kako bi se spriječili slučajevi dvostrukog financiranja;

66.

potiče Komisiju da uspostavi smjernice ili pravila politike kojima se razjašnjavaju uvjeti pod kojima se proizvođačkim organizacijama privremeno može dopustiti odstupanje od članka 101. stavka 1. UFEU-a na temelju članka 222. Uredbe (EU) br. 1308/2013 kojim se proizvođačkim organizacijama daje mogućnost za poduzimanje mjera u cilju stabilizacije sektora tijekom razdoblja ozbiljne neravnoteže tržišta;

67.

naglašava važnost kratkih opskrbnih lanaca i poziva Komisiju i države članice da potaknu razvoj lokalnih tržišta za distribuciju voća i povrća;

68.

potiče Komisiju da pojača istraživanje i nadzor u pogledu prijetnje koju proizvodnji voća i povrća u EU-u predstavljaju invazivne vrste kao što je vinska mušica pjegavih krila;

69.

izražava žaljenje zbog otkrivanja sljedećih slabosti u uspostavi nekih nacionalnih strategija: prevelik broj ciljeva, nedostatak preciznih i unaprijed utvrđenih dometa za različite ciljeve te posebno vrlo niska operativna učinkovitost instrumenata sprečavanja kriza i upravljanja krizama u prvom redu u vezi s osiguranjem ljetine, promidžbom i informiranjem kao i povlačenjem proizvoda ponajviše zbog toga jer se njih mora financirati na štetu ostalih strukturnih mjera, a pomoć za povlačenja u mnogim slučajevima nije dovoljna, kao i zbog znatnih razmjera s time povezane birokracije; izražava žaljenje zbog činjenice da se tim instrumentima mogu prebroditi samo pojedinačne tržišne krize te da su nedovoljni za upravljanje krizama velikih razmjera kao što je trenutačna kriza prouzročena ruskim embargom;

70.

uviđa potrebu za uspostavljanjem preventivnih mjera za pomoć proizvođačkim organizacijama u razumijevanju i ispravnom izračunu unaprijed utvrđenih pokazatelja učinkovitosti kao i korištenju njima te ističe da u mnogim slučajevima postoji preveliki broj pokazatelja učinkovitosti, čime postupak postaje izuzetno složen za proizvođačke organizacije i administraciju; vjeruje da bi u tom kontekstu bilo mnogo korisnije imati manje pokazatelja koji bi bili značajniji;

71.

vjeruje da poticanje zdravijih prehrambenih navika ide u korak s većim znanjem o poljoprivredi i boljim razumijevanjem načina proizvodnje hrane te se njime u tom smislu podržava cilj jačanja obrazovne dimenzije programa opskrbe škola povrćem, voćem i mlijekom te poziva na što skorije donošenje Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1308/2013 i Uredbe (EU) br. 1306/2013 u pogledu programa potpore za dostavu voća i povrća, banana te mlijeka u obrazovne ustanove; u tom pogledu naglašava važnost sudjelovanja proizvođačkih organizacija u programu za dostavu voća u škole čime se potiče kratak lanac opskrbe i konzumacija lokalnog i sezonskog voća i povrća kod djece;

72.

smatra da je ključ analize stanja u sektoru proizvodnje voća i povrća kretanje prihoda sektorskih poljoprivrednika te stoga traži od Komisije da provede studiju o tom pitanju kako bi se odredilo jesu li donesene mjere, poput jačanja proizvođačkih organizacija, doista učinkovite,

73.

poziva Komisiju da sastavi hitan plan za zapošljavanje mladih u poljoprivrednom sektoru kako bi se spriječilo starenje zanimanja te posljedično napuštanje zemljišta i proizvodnje;

74.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

11.8.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 265/35

—

uzimajući u obzir direktive EU-a za pregovore o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, koje je Vijeće jednoglasno usvojilo 14. lipnja 2013. (1) te s kojih je uklonilo oznaku tajnosti i objavilo 9. listopada 2014.,

—

uzimajući u obzir članke 168. i 191. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, a posebno načelo predostrožnosti sadržano u članku 191. stavku 2.,

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu sa sastanka na vrhu između EU-a i SAD-a od 26. ožujka 2014. (2),

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu od 20. ožujka 2015. povjerenice Cecilie Malmström i zastupnika SAD-a za trgovinu Michaela Fromana o isključivanju javnih usluga iz trgovinskih sporazuma između EU-a i SAD-a;

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća o TTIP-u od 20. ožujka 2015.,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja od 21. studenoga 2014. (3),

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu predsjednika SAD-a Baracka Obame, predsjednika Komisije Jean-Claudea Junckera, predsjednika Europskog vijeća Hermana Van Rompuya, premijera Ujedinjene Kraljevine Davida Camerona, njemačke kancelarke Angele Merkel, francuskog predsjednika Françoisa Hollandea, talijanskog premijera Mattea Renzija i španjolskog premijera Mariana Rajoya od 16. studenoga 2014. nakon njihova sastanka po završetku sastanka na vrhu skupine G20 u Brisbaneu u Australiji (4),

—

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 26. i 27. lipnja 2014. (5),

—

uzimajući u obzir političke smjernice predsjednika Junckera od 15. srpnja 2014. upućene sljedećoj Komisiji s naslovom „Novi početak za Europu: moj program za zapošljavanje, rast, pravednost i demokratske promjene” (6),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 25. studenoga 2014. o transparentnosti u pregovorima o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (C(2014)9052) (7) upućenu kolegiju Komisije te odluke Komisije od 25. studenoga 2014. o objavi informacija o sastancima održanima između članova Komisije i organizacija ili samozaposlenih osoba (C(2014)9051) i objavu informacija o sastancima održanima između glavnih direktora Komisije i organizacija ili samozaposlenih osoba (C(2014)9048), presude i mišljenja Suda Europske unije (C-350/12 P, 2/13, 1/09) o pravu na pristup dokumentima institucija te odluku Europskog ombudsmana od 6. siječnja 2015. o zatvaranju istrage na vlastitu inicijativu (OI/10/2014/RA) o postupanju Europske komisije sa zahtjevima za pristup informacijama i pristupu dokumentima (transparentnosti),

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu Vijeća o energetici EU-a i SAD-a od 3. prosinca 2014. (8),

—

uzimajući u obzir cjelovit pristup EU-a sigurnosti hrane („od polja do stola”) koji je utemeljen 2004. (9)

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije od 13. siječnja 2015. o javnom internetskom savjetovanju o zaštiti ulaganja i rješavanju sporova između ulagača i države u TTIP-u (SWD(2015)0003),

—

uzimajući u obzir tekstualne prijedloge EU-a koji su na rasporedu za raspravu sa SAD-om u krugovima pregovora o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja, posebno one s kojih je uklonjena oznaka tajnosti i koje je Komisija objavila, između ostaloga dokumente o stajalištu EU-a pod naslovom „Regulatorna pitanja o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja – inženjerske industrije” (10), „Provjera funkcionalne istovrijednosti: predložena metodologija za regulatornu istovrijednost automobilske industrije” (11) i „Poglavlje o trgovini i održivom razvoju/radna snaga i okoliš: dokument EU-a u kojem su u glavnim crtama iznesena glavna pitanja i odredbe Transatlantskog partnerstva za trgovinu i ulaganja” (12) te tekstualne prijedloge o tehničkim preprekama trgovini (13), sanitarnim i fitosanitarnim mjerama (14), carinama i pojednostavljivanju trgovine (15), malim i srednjim poduzećima (16), mogućim odredbama o tržišnom natjecanju (17), mogućim odredbama o državnim poduzećima i poduzećima kojima su dodijeljena posebna ili ekskluzivna prava ili povlastice (18), mogućim odredbama o subvencijama (19) te rješavanju sporova (20), početne odredbe o regulatornoj suradnji (21),

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija „Partnerstvo za transatlantsku trgovinu i ulaganja (TTIP)” (ECOS-V-063) usvojeno tijekom 11. plenarnog zasjedanja (13.-13. veljače 2015.) te mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 4. lipnja 2014. o „Transatlantskim trgovinskim odnosima i stavovima ESGO-a o pojačanoj suradnji i mogućem sporazumu o slobodnoj trgovini između EU-a i SAD-a”,

—

uzimajući u obzir završno izvješće o zatečenom stanju od 28. travnja 2014. koje je ECORYS izradio za Komisiju pod naslovom „Procjena učinka održivosti trgovine kao podrška pregovorima o sveobuhvatnom sporazumu o trgovini i ulaganjima između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država” (22),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije iz 2015. o preprekama u trgovini i ulaganju (23) (COM(2015)0127),

—

uzimajući u obzir „Detaljnu ocjenu procjene učinka Europske komisije o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država” koju je u travnju 2014. CEPS objavio za Parlament,

—

uzimajući u obzir svoje ranije rezolucije, posebno one od 23. listopada 2012. o trgovini i gospodarskim odnosima sa Sjedinjenim Američkim Državama (24), 23. svibnja 2013. o pregovorima EU-a i SAD-a o trgovini i ulaganjima (25) te od 15. siječnja 2015. o godišnjem izvješću o aktivnostima Europskog ombudsmana za 2013. godinu (26),

—

uzimajući u obzir članak 108. stavak 4. i članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu i mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za razvoj, Odbora za ekonomska i monetarna pitanja, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane, Odbora za industriju, istraživanje i energiju, Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, Odbora za kulturu i obrazovanje, Odbora za pravna pitanja, Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbora za ustavna pitanja i Odbora za predstavke (A8-0175/2015),

A.

budući da je izvoz kroz trgovinu i rast zbog investicija ključni pokretač poslova i gospodarskog rasta koji ne zahtijeva investicije vlade;

B.

budući da BDP EU-a uvelike ovisi o trgovini i izvozu te ostvaruje korist od trgovine i ulaganja koja se zasnivaju na pravilima te s obzirom na to da bi se ambicioznim i uravnoteženim sporazumom s SAD-om trebala podržati ponovna industrijalizacija Europe i pomoći u ostvarivanju ciljeva iz strategije Europa 2020. radi povećanja udjela industrijske proizvodnje u BDP-u Europe s 15 na 20 % jačanjem transatlantske trgovine robom i uslugama; budući da taj sporazum ima potencijal pružiti priliku, posebno malim i srednjim poduzećima, mikro poduzećima (prema definiciji iz Preporuke Komisije 2003/361/EZ), klasterima i poduzetničkim mrežama koje su nerazmjerno više pogođene necarinskim preprekama nego što su velika poduzeća, koja raspolažu ekonomijama razmjera zbog čega imaju lakši pristup tržištima s obje strane Atlantika; budući da sporazum između dva najveća gospodarska bloka na svijetu ima potencijal stvoriti standarde, norme i pravila koja će se usvojiti na globalnoj razini, od čega će koristi imati i treće zemlje te da bi se njime trebala spriječiti dodatna fragmentacija svjetske trgovine; budući da će neuspjeh u postizanju dogovora omogućiti ostalim trećim zemljama s drugačijim standardima i vrijednostima da preuzmu tu ulogu;

C.

budući da je devet država članica Europske unije već potpisalo bilateralni sporazum sa Sjedinjenim Američkim Državama što omogućuje TTIP-u da se temelji na dobrim praksama i da bolje odgovori na prepreke s kojima su se suočile te države članice;

D.

budući da nedavne krize na granicama EU-a i razvoj diljem svijeta pokazuju potrebu za ulaganjem u globalno upravljanje i sustav koji se temelji na pravilima i vrijednostima;

E.

budući da je s obzirom na sve veću povezanost svjetskih tržišta ključno da zakonodavci promiču interakciju tržišta i usmjeravaju njezin razvoj; s obzirom na to da su pripadajuća trgovinska pravila i uklanjanje suvišnih trgovinskih prepreka ključni za stvaranje dodane vrijednosti, zadržavajući i razvijajući pritom snažne, konkurentne i raznolike industrijske temelje u Europi;

F.

budući da su pokušaji EU-a da se nosi s izazovima klimatskih promjena, zaštite okoliša i sigurnosti potrošača rezultirali visokim regulatornim troškovima za poduzeća EU-a koji bi, zajedno s visokim cijenama energetskih sirovina i električne energije, ako se ne riješe u TTIP-u, mogli ubrzati proces delokalizacije, deindustrijalizacije i gubitka poslova te time zaprijetiti reindustrijalizaciji EU-a i ostvarivanju ciljeva na području zapošljavanja, što bi pak bio poraz za iste one političke ciljeve koje regulative EU-a pokušavaju ostvariti;

G.

budući da bi se zahvaljujući dobro osmišljenom trgovinskom sporazumu mogle iskoristiti prilike koje nudi globalizacija. budući da naglasak u tom snažnom i ambicioznom sporazumu ne bi trebao biti samo na smanjenju carinskih tarifa i necarinskih prepreka nego i na zaštiti radnika i okoliša; budući da je snažan i ambiciozan trgovinski sporazum prilika za stvaranje okvira nadogradnjom regulative do najviših standarda, u skladu s našim zajedničkim vrijednostima, čime će se spriječiti socijalni i ekološki damping te postići visoka razina zaštite potrošača u kontekstu zajedničkih ciljeva otvorenog tržišnog natjecanja s jednakim uvjetima za sve;

H.

budući da treba priznati da konvergencija ima smisla i iz gospodarske perspektive jer se na potencijalnom tržištu s 850 milijuna potrošača viši troškovi koji proizlaze iz viših standarda mogu u većoj mjeri nadoknaditi povećanim ekonomijama razmjera, iako su zajednički visoki standardi u interesu potrošača;

I.

budući da je europsko gospodarstvo imalo velike koristi od dosadašnjih trgovinskih sporazuma te s obzirom na to da je teško utvrditi i predvidjeti pravi učinak TTIP-a na gospodarstva EU-a i SAD-a dok su pregovori u tijeku, a studije pokazuju proturječne rezultate; budući da se samo TTIP-om neće riješiti dugoročni strukturni gospodarski problemi i njihovi temeljni uzroci u EU-u već se taj sporazum treba smatrati kao dio opširnije europske strategije za otvaranje radnih mjesta i gospodarski rast te da očekivanja u vezi s TTIP-om trebaju biti usklađena s razinom ambicija u pregovorima;

J.

budući da su posljedice ruskog embarga jasno pokazale kontinuiranu geopolitičku važnost poljoprivrede, važnost pristupa rasponu različitih poljoprivrednih tržišta te potrebu za snažnim i strateškim partnerstvima za trgovinu s pouzdanim trgovinskim partnerima;

K.

budući da je za europsku poljoprivredu važno osigurati trgovinski sporazum sa SAD-om od kojeg će oba partnera imati korist kako bi se unaprijedio položaj Europe kao ključnog aktera na globalnom tržištu, a da se pritom ne dovedu u pitanje postojeći standardi kvalitete europskih poljoprivrednih proizvoda i njihovo buduće poboljšanje te istovremeno čuva europski poljoprivredni model i jamči njegova gospodarska i društvena održivost;

L.

budući da trgovina i ulaganja nisu svrha sami po sebi te da su dobrobit običnih građana, radnika i potrošača te bolje poslovno ozračje za poduzeća – pokretače rasta i radnih mjesta – glavne referentne točke trgovinskog sporazuma; budući da bi TTIP trebao biti predložak za dobar trgovinski sporazum koji odgovara tim zahtjevima kako bi mogao poslužiti kao primjer za buduće pregovore s drugim trgovinskim partnerima;

M.

budući da je određeni stupanj povjerljivosti u pregovorima nužan kako bi se postigao visokokvalitetan rezultat te da je ograničena razina transparentnosti, koja je obilježila dosadašnje pregovore, odgovorna za nedostatak demokratskog nadzora nad pregovaračkim procesom;

N.

budući da je predsjednik Juncker u svojim političkim smjernicama jasno istaknuo da želi uravnotežen i razuman trgovinski sporazum s SAD-om te da iako EU i SAD mogu napraviti važan korak naprijed prema priznavanju međusobnih standarda za proizvode i raditi u smjeru transatlantskih standarda, EU neće žrtvovati sigurnost svoje hrane, zdravstvene standarde, standarde životinjskog zdravlja, socijalne standarde, okoliš te standarde u pogledu zaštite podataka i kulturnu raznolikost; te je podsjetio da pitanja sigurnosti hrane koju konzumiramo, zaštite osobnih podataka Europljana i usluga od općeg interesa nisu na pregovaračkom stolu, osim ako nije riječ o postizanju više razine zaštite;

O.

budući da je važno zajamčiti zadovoljavajući zaključak pregovora o „sigurnoj luci” i Krovnom sporazumu o zaštiti podataka;

P.

budući da je predsjednik Juncker u svojim političkim smjernicama također jasno naveo da neće prihvatiti da nadležnost sudova u državama članicama bude ograničena posebnim režimima za sporove ulagača; budući da je sada, kada su dostupni rezultati javnog savjetovanja o zaštiti ulaganja i rješavanju sporova između ulagača i države u okviru TTIP-a, u tijeku promišljanje – u kojemu se razmatraju doprinosi dionika – u trima institucijama i između njih, uz razmjenu stajališta s civilnim društvom i poslovnim sektorom, o najboljem načinu za postizanje zaštite ulaganja, jednakog postupanja s ulagačima, pazeći pritom da države zadrže svoja prava da donose propise;

Q.

budući da Parlament u potpunosti podržava i odluku Vijeća da ukloni oznaku tajnosti s pregovaračkih smjernica i inicijativu Komisije za transparentnost; budući da je žustra javna rasprava o TTIP-u diljem Europe ukazala na potrebu da se pregovori o TTIP-u vode na transparentniji i inkluzivniji način, vodeći pritom računa o pitanjima koje brinu europske građane i obavještavajući javnost o ishodima pregovora;

R.

budući da razgovori između SAD-a i EU-a traju od srpnja 2013., ali dosad nije dogovoren zajednički tekst;

S.

budući da se očekuje da će TTIP biti mješoviti sporazum koji će trebati ratificirati Europski parlament i svih 28 država članica;

1.

smatra da su EU i SAD ključni strateški partneri; ističe da je Transatlantsko partnerstvo za trgovinu i ulaganja (TTIP) najvažniji projekt EU-a i SAD-a u novije vrijeme i da bi zahvaljujući njemu trebalo iznova ojačati transatlantsko partnerstvo u cijelosti, a ne samo njegov trgovinski aspekt; ističe kako je njegova uspješna provedba od velikog političkog značaja;

2.

u okviru tekućih pregovora o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP), Komisiji upućuje sljedeće preporuke:

3.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju s preporukama Europskog parlamenta proslijedi Komisiji i, radi obavijesti, Vijeću, vladama i parlamentima država članica te administraciji i Kongresu SAD-a.

11.8.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 265/48

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Inicijativa za zeleno zapošljavanje: iskorištavanje potencijala zelenog gospodarstva za stvaranje radnih mjesta” (COM(2014)0446),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Zeleni akcijski plan za mala i srednja poduzeća” (COM(2014)0440),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Prema kružnom gospodarstvu: program nulte stope otpada za Europu” (COM(2014)0398),

—

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije „Iskorištavanje potencijala zelenog rasta za zapošljavanje” (SWD(2012)0092),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 6. prosinca 2010. o politikama zapošljavanja u konkurentnom i zelenom gospodarstvu s niskim emisijama ugljika i učinkovitim korištenjem resursa,

—

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2010/707/EU od 21. listopada 2010. o smjernicama za politike zapošljavanja država članica,

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija naslovljeno „Zeleni akcijski plan za mala i srednja poduzeća i inicijativa za zeleno zapošljavanje”

—

uzimajući u obzir studiju OECD-a i Europskog centra za razvoj strukovnog osposobljavanja iz 2014. naslovljenu „Zelenije vještine i radna mjesta, studije OECD-a o zelenom rastu”,

—

uzimajući u obzir Pregled Europskog opservatorija za zapošljavanje iz travnja 2013. o promicanju zelenih radnih mjesta tijekom krize: priručnik najbolje europske prakse 2013. godine,

—

uzimajući u obzir izvješće Međunarodne organizacije rada i Europskog centra za razvoj strukovnog osposobljavanja iz 2011. naslovljeno „Vještine potrebne za zelena radna mjesta – cjelovit uvid: sažeto izvješće na temelju studija o 21 državi”,

—

uzimajući u obzir izvješće Europskog centra za razvoj strukovnog osposobljavanja iz 2010. naslovljeno „Vještine potrebne za zelena radna mjesta – europsko sažeto izvješće”,

—

uzimajući u obzir izvješća zaklade Eurofound pod naslovom „Radni odnosi i održivost: uloga socijalnih partnera u prijelazu na zeleno gospodarstvo (2011.)”, „ozelenjivanje europskog gospodarstva: odgovori i inicijative država članica i socijalnih partnera (2009.)”, „Preobrazba u zelene industrije u EU-u: predviđanje učinaka na količinu i kvalitetu radnih mjesta i upravljanje njima (2013.)”,

—

uzimajući u obzir radni dokument OECD-a, Centra za poduzetništvo (CFE) i Programa za lokalni gospodarski razvoj i razvoj zapošljavanja (LEED) od 8. veljače 2010. naslovljen „Zelena radna mjesta i vještine: posljedice borbe protiv klimatskih promjena na lokalno tržište rada”,

—

uzimajući u obzir definiciju zelenog radnog mjesta koje Međunarodna organizacija rada (ILO) i program Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) opisuju kao svako dostojanstveno radno mjesto kojim se doprinosi očuvanju ili obnavljanju kvalitete okoliša, bez obzira na to radi li se o radnom mjestu u poljoprivredi, industriji, uslužnom sektoru ili administraciji,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. prosinca 2013. o eko-inovacijama – radna mjesta i rast kao rezultat politike okoliša (1)

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. ožujka 2012. o planu za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskim emisijama ugljika do 2050. (2)

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. rujna 2010. o razvijanju mogućnosti zapošljavanja u novom, održivom gospodarstvu (3),

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0204/2015),

A.

budući da su svjetski trendovi, kao što su neučinkovita upotreba resursa, neodrživi pritisak na okoliš i klimatske promjene gotovo dosegnuli granice iznad kojih se nepovratni učinci na naše društvo i prirodno okruženje ne mogu spriječiti, a rastuće socijalno isključenje i nejednakosti predstavljaju izazov za društva;

B.

budući da je Europska agencija za okoliš u svojem izvješću za 2015. istaknula da sadašnje mjere nisu dovoljne za postizanje ciljeva koji se odnose na očuvanje biološke raznolikosti, smanjenje korištenja fosilnim gorivima i borbu protiv klimatskih promjena te sprečavanje njihovih učinaka na ljudsko zdravlje i okoliš;

C.

budući da zbog nedostatka jasnog političkog odgovora na te izazove postoji opasnost da znatan dio potencijala za otvaranje radnih mjesta tijekom zelenog i socijalno uključivog prijelaza bude neiskorišten;

D.

budući da kao odgovor na te prijetnje svjedočimo razvoju novih sektora, promjenama u mnogim drugima i slabljenju nekih sektora, poput onih koji onečišćuju u velikoj mjeri; budući da postoji potreba za usredotočivanje na inovacije i načine smanjenja onečišćenja; budući da se u pogledu sektora koji slabe posebna pozornost treba pridati radnoj snazi u smislu njezina ponovnog osposobljavanja i alternativnog zapošljavanja; budući da ulaganja u ta područja kojima se daje prednost u okviru programa Komisije za zelena radna mjesta, uključujući recikliranje, bioraznolikost, energetsku učinkovitost, kvalitetu zraka i sve tehnologije za obnovljive izvore energije poput energije iz obnovljivih izvora na otvorenom moru, imaju potencijal da u znatnoj mjeri potaknu otvaranje radnih mjesta, među ostalim u rijetko naseljenim područjima;

E.

budući da je prema podacima Europske agencije za okoliš sektor zelene robe i usluga porastao za više od 50 % između 2000. i 2011. zahvaljujući čemu je otvoreno više od 1,3 milijuna radnih mjesta i budući da će prema izračunima Komisije gospodarstvo koje se temelji na obnovljivim izvorima energije omogućiti otvaranje 20 milijuna novih radnih mjesta u Europi do 2020.; budući da ambiciozna i jasna politika EU-a i ulaganje u obnovljive izvore energije, gospodarenje šumama, održiva poljoprivreda i zaštita tla (za sprječavanje i suzbijanje hidroloških poremećaja) imaju potencijal da znatno potaknu otvaranje radnih mjesta;

F.

budući da je cilj održivog razvoja sadržan u Ugovoru iz Lisabona te se realizacijom tog cilja implicira da se pitanja okoliša razmatraju na istoj razini kao ekonomska i socijalna pitanjima;

G.

budući da se u strategiji EU2020 za promicanje pametnih, održivih i uključivih gospodarstava priznaje temeljna uloga prijelaza na zelena i socijalno pravedna gospodarstva;

H.

budući da nefleksibilnost tržišta rada onemogućuje otvaranje radnih mjesta, a konkurentno tržište rada EU-a može doprinijeti postizanju ciljeva zapošljavanja strategije Europa 2020.;

I.

budući da su se na Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama u Cancunu 2010. EU i njegove države članice obvezali da će jamčiti „pravedan prijelaz za radnu snagu kojim se stvaraju dostojanstvena i kvalitetna radna mjesta”; budući da se pravednim prijelazom na ekološki održivo gospodarstvo za sve treba dobro upravljati kako bi se doprinijelo cilju održivog i dugotrajnog zapošljavanje za sve, uključujući ali ne ograničavajući se na radna mjesta za visokokvalificirane radnike, socijalne uključenosti i iskorjenjivanja siromaštva;

J.

budući da pet stupova „pravednog prijelaza” obuhvaća: savjetovanje/glas Unije, ulaganje u zelena i dostojanstvena radna mjesta, zelene vještine, poštovanje prava na rad i ljudskih prava i socijalnu zaštitu radnika i zajednica koji su na prvoj liniji tijekom prijelaza s gospodarstva s visokom razinom emisije ugljika na gospodarstvo s niskom razinom;

K.

budući da je snažno sudjelovanje radnika u prijelazu nužno kako bi se povećala ekološka osviještenost i razumijevanje potrebe za učinkovitom upotrebom resursa te smanjio naš utjecaj na okoliš;

L.

budući da potencijal za rast zelenih radnih mjesta ometa nedostatak vještina i neusklađenost koji su prouzročeni brojnim činiteljima, između ostalog razlikama među nastavnim planovima i programima u smislu održivosti, utvrđenim propustima u određenim sektorima, nedostatkom studenata s potrebnim vještinama u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike te s informatičkim vještinama, te koncentracijama određenog spola u nekim sektorima umjesto jednake zastupljenosti spolova;

M.

budući da postoje dokazi da ulaganje u energetsku učinkovitost i učinkovitu upotrebu resursa te razvoj lanca opskrbe jasnom industrijskom strategijom, kao i preusmjeravanje oporezivanja s rada na druge izvore, mogu imati pozitivan utjecaj na otvaranje radnih mjesta;

N.

budući da je Europa dio svjetske konkurencije, a pristupačne cijene energije, ostvarenje unutarnjeg tržišta EU-a, poboljšana investicijska klima za održivi rast i otvaranje radnih mjesta imaju odlučujuću ulogu;

O.

budući da su određeni sektori, kao energetski učinkovita obnova zgrada, karakteristični za pojedine lokacije te se ne mogu dislocirati ili premjestiti;

P.

budući da nesigurnost i nedostatak usklađenosti smjera politika te jasnih ciljeva ometaju ulaganja, razvoj vještina te istraživanje i razvoj, čime se sprječava razvoj mogućnosti zapošljavanja;

Q.

budući da bi se većom društvenom svijesti o važnosti potrebe za zelenim gospodarstvom povećale mogućnosti zapošljavanja;

R.

budući da jasni, fiksni, srednjoročni i dugoročni ciljevi, uključujući ciljeve EU-a povezane s energetskom učinkovitošću i onečišćenjem, mogu biti važni pokretači promjena i da u tom pogledu propisi EU-a imaju važnu ulogu; budući da bi ciljano ulaganje, između ostalog u razvoj lanaca opskrbe unutar EU-a, koje vodi do otvaranja radnih mjesta trebalo proizaći iz jasnog političkog okvira politike i biti dosljedno njemu;

S.

budući da javni sektor te lokalne i regionalne vlasti mogu imati ključnu ulogu u omogućavanju prijelaza na zeleno gospodarstvo i stvaranju uključivih tržišta rada;

T.

budući da Ecolabel, EMAS, zelena javna nabava i slične sheme mogu pomoći u stvaranju radnih mjesta;

U.

budući da su mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća jedan od najvažnijih pokretača zapošljavanja u EU-u, čine znatno više od 80 % svih radnih mjesta te su predvodnici u mnogim zelenim sektorima, no mogu se suočiti s posebnim poteškoćama pri predviđanju potrebnih vještina i iskorištavanju mogućnosti zapošljavanja;

V.

budući da integrirane smjernice imaju ključnu ulogu u koordinaciji ekonomskih politika i politika zapošljavanja država članica te su temelj preporuka za pojedine države te budući da bi se njima trebali poduprijeti ciljevi strategije Europa 2020., posebno cilj zapošljavanja, među ostalim promicanjem otvaranja kvalitetnih radnih mjesta uključujući zelenim zapošljavanjem;

W.

budući da žene moraju imati jednaku korist od otvaranja zelenih radnih mjesta i da je potrebno razbiti tzv. stakleni strop;

X.

budući da su žene neravnomjerno pogođene krizom i političkim mjerama štednje te da se zelena radna mjesta pokazuju otpornijima na krize od drugih radnih mjesta;

Y.

budući da je u sektorima s niskim emisijama ugljika općenito veća radna produktivnost te su se u tim sektorima plaće smanjile u manjoj mjeri u odnosu na 15 industrija s najvećim razinama emisija;

Z.

budući da podaci Eurobarometra o zelenom poslovanju malih i srednjih poduzeća pokazuju da su energetska štednja, smanjenje otpada i smanjenje korištenja sirovina mjere koje su postale ekonomski najpogodnije;

1.

naglašava da se prijelazom na održiva društva i gospodarstva, uključujući održive načine potrošnje i proizvodnje, može stvoriti potencijal i za nova kvalitetna radna mjesta i za pretvaranje postojećih radnih mjesta u zelena u gotovo svim sektorima i u cijelom lancu vrijednosti: od istraživanja do proizvodnje, distribucije i servisiranja, te u novim zelenim visokotehnološkim sektorima poput obnovljivih izvora energije, kao i u tradicionalnim industrijama poput proizvođačke i građevinske, poljoprivrede i ribarstva, ili u sektorima usluga poput turizma, ugostiteljstva, prometa, te u obrazovanju; istodobno ističe da se, osim otvaranja velikog broja radnih mjesta, ulaganjima u obnovljive izvore energije doprinosi održavanju konkurentnosti europskog gospodarstva i industrija te smanjenju europske energetske ovisnosti;

2.

naglašava da su dvije trećine usluga koje osigurava priroda, uključujući plodno tlo, čistu vodu i zrak, u opadanju te da se globalno zagrijavanje i gubitak biološke raznolikosti približavaju granici iznad koje se nepovratni učinci na naše društvo i prirodno okruženje ne mogu spriječiti;

3.

ističe da je stalan gospodarski rast moguć samo ako se u obzir uzmu ograničenja okoliša; u tom smislu ističe da zeleno i kružno gospodarstvo mogu pružiti rješenja za okoliš, kao i za gospodarstvo i društvo općenito;

4.

ističe da je cjelovita provedba zakonodavstva o zaštiti okoliša, kao i bolje uključivanje pitanja okoliša te veća dosljednost politika u različitim sektorskim politikama EU-a od ključne važnosti za potpuno ostvarenje potencijala povezanog sa zelenim gospodarstvom, a time i za stvaranje zelenih radnih mjesta;

5.

primjećuje da je Europska agencija za okoliš u svojem izvješću za 2015. istaknula da sadašnje mjere nisu dovoljne za postizanje ciljeva koji se odnose na očuvanje biološke raznolikosti, smanjenje korištenja fosilnim gorivima i borbu protiv klimatskih promjena te sprečavanje njihovih učinaka na ljudsko zdravlje i kvalitetu okoliša;

6.

primjećuje da se prijelazom može ostvariti znatan potencijal za otvaranje lokalnih radnih mjesta koja se ne mogu premjestiti, na lokacijama s kojih se ne mogu dislocirati te u sektorima pogođenim krizom, kao što je građevinski sektor; primjećuje da postoje čvrsti dokazi da će prijelaz na zeleno gospodarstvo na kraju imati pozitivan učinak na zapošljavanje, s obzirom na činjenicu da gospodarske aktivnosti poput energetskih ušteda ili organskog uzgoja zahtijevaju veću radnu snagu u odnosu na aktivnosti koje zamjenjuju te bi se njime moglo omogućiti da regije postanu nezavisnije;

7.

smatra da bi se dogovorena definicija „zelenih radnih mjesta”, utemeljena na onoj Međunarodne organizacije rada i Međunarodne konferencije statističara, trebala usvojiti;

8.

pozdravlja izjavu Komisije da se restrukturiranje treba izvršiti na društveno odgovoran način, uz istovremeno prepoznavanje potrebe da se poduzeća restrukturiraju i postanu inovativnija;

9.

vjeruje da je, kako bi se maksimizirao neto potencijal zapošljavanja u zelenom gospodarstvu, ključno omogućiti postojećoj radnoj snazi odgovarajuće prilike za usvajanje novih vještina koje su potrebne u kružnom gospodarstvu;

10.

poziva države članice da potiču politike usmjerene na zaštitu i modernizaciju javnih zgrada kako bi se povećala energetska učinkovitost i smanjila potrošnja;

11.

poziva države članice, i po potrebi Komisiju, da se obvežu na „plan pravednog prijelaza” kako bi se postigli ambiciozni ciljevi na području okoliša uz promicanje sljedećih aspekata: odgovarajuće socijalne zaštite i primanja, dugotrajnih poslova te zdravog i sigurnog radnog okruženja, ulaganja vlade u programe obrazovanja, osposobljavanja i stjecanja vještina, poštovanje prava na rad i jačanje prava radnika da budu informirani, pravo savjetovanja i sudjelovanja u području koje se tiče održivog razvoja, te učinkovitog zastupanja radne snage; poziva države članice da ostvare te ciljeve;

12.

podsjeća da bi se u revidiranoj strategiji EU-a za zdravlje i sigurnost po potrebi trebali uzeti u obzir specifični razvoji u novim sektorima;

13.

ističe da je za predviđanje promjena u zapošljavanju potrebno proaktivno upravljanje transformacijama i bolje prikupljanje visokokvalitetnih podataka o sadašnjim i budućim potrebama na tržištu rada, uz sudjelovanje europskih visokoobrazovnih institucija, te da je dugoročno planiranje nužno za osiguranje djelotvornog prijelaza i povećanog zapošljavanja; ističe važnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u prijelazu na zelenije gospodarstvo u području obrazovanja, infrastrukture, potpore lokalnim poduzećima i stvaranju stabilnog zapošljavanja s plaćama koje su dogovorene kolektivnim sporazumima ili drugim dozvoljenim instrumentima u skladu s nacionalnim zakonodavstvom; budući da je socijalni dijalog ključan element upravljanja transformacijama; poziva Komisiju, države članice, regionalne i lokalne vlasti te socijalne partnere da preuzmu odgovornosti te zajednički pristupe ovom izazovu, uzimajući u obzir načelo supsidijarnosti;

14.

primjećuje da posljednjih godina uloga socijalnih partnera u prijelazu na zelena radna mjesta postupno raste, no podsjeća da se mora učiniti više kako bi se izgradio dugotrajan i održiv socijalni dijalog koji bi pomogao u suočavanju s izazovima koje nosi prijelaz na konkurentno resursno učinkovito gospodarstvo s niskim razinama emisija ugljika;

15.

ističe važnost nacionalnih vlada u promicanju sektorskog socijalnog dijaloga, posebno u novonastalim zelenim industrijama, te također u jamčenju uključivanja malih i srednjih poduzeća;

16.

primjećuje da se neke regije suočavaju s više izazova od drugih zbog geografske koncentracije industrija onečišćivača u kojima se intenzivno iskorištavaju energija i resursi, ili zbog visoke razine siromaštva ili nezaposlenosti; poziva države članice i lokalne i regionalne vlasti da uz potporu Europske unije surađuju sa socijalnim partnerima i zajedno provedu planove pravednog prijelaza, uključujući mehanizme solidarnosti za socijalno pravedan, zeleni prijelaz lokalnih i regionalnih gospodarstava, uz pružanje potpore zajednicama i radnicima koji su pogođeni promjenom smanjujući tako nesigurnost prouzročenu otpuštanjem tehnološkog viška i jamstvom da se potražnja za novim radnim vještinama zadovolji;

17.

ističe činjenicu da lokalne vlasti mogu imati ključnu ulogu u promicanju otvaranja novih radnih mjesta u zelenom gospodarstvu i dostojanstvenijih i uključivih radnih mjesta na sljedeći način:

18.

ukazuje na dokaze kojima se naglašava važnost toga da uprava uključi radnu snagu kako bi se zajamčilo njezino znatno sudjelovanje u postizanju tih promjena socijalnim partnerstvom; preporučuje da se uključe ekološki predstavnici sindikata kako bi surađivali s poslodavcima na jačanju ozelenjivanja gospodarstva i povećanju održivosti na svojim radnim mjestima; poziva države članice da omoguće ciljanu potporu zajedničkim inicijativama radnika i poslodavaca za ozelenjivanje industrija;

19.

smatra da bi se trebali izrađivati pilot projekt kako bi se podržali neki od tih ciljeva;

20.

pozdravlja predanost Komisije korištenju ciljanih mjera mobilnosti u okviru Programa za zapošljavanje i društvene inovacije (EaSI) za promicanje radne mobilnosti osoba koje traže posao;

21.

pozdravlja alate za razvoj vještina i predviđanja o potrebnim vještinama koje je predložila Komisija; naglašava činjenicu da bi se u okviru razvoja vještina trebao poticati razvoj vještina povezanih sa znanošću, tehnologijom, inženjerstvom, matematikom i poduzetništvom, koje su vrlo korisne u gospodarstvu; naglašava, međutim, da su potrebne ambicioznije mjere i ulaganja; vjeruje da za predviđanje budućih potrebnih vještina svi dionici tržišta rada moraju biti u velikoj mjeri uključeni na svim razinama;

22.

poziva države članice da surađuju s Komisijom na uspostavi banke podataka o tečajevima osposobljavanja i ponudama radnih mjesta koja se odnose na zeleno zapošljavanje u cilju promicanja kvalitetnih informacija, savjeta i smjernica o zanimanjima i vještinama potrebnim da bi se iskoristile mogućnosti zapošljavanja koje nudi ozelenjivanje gospodarstva;

23.

poziva Komisiju da zajamči da se podaci prikupljaju u svim zelenim sektorima, uključujući one koji su trenutačno zapostavljeni poput javnog prijevoza i maloprodajnog sektora; traži od Komisije da, uz pružanje podrške nacionalnim statističkim uredima i javnim službama za zapošljavanje te uz jačanje upotrebe kvantitativnih alata za modeliranje, u prikupljanje podataka o svim sektorima zelenog zapošljavanja uvrsti perspektivu spolne jednakosti;

24.

traži od Komisije da rodnu perspektivu uključi u razradu prikupljanja, razdvajanja i analize novih podataka kao što je rad koji se provodi ekonometričkim alatom FIDELIO-m ili rad s dionicima poput Međunarodne konferencije statističara rada;

25.

naglašava potrebu da se veći naglasak stavi na rješavanje problema nedostatka potrebnih vještina poticanjem razvoja vještina;

26.

poziva Komisiju da pomogne u poticanju razvoja vještina ažuriranjem kvalifikacija i odgovarajućih planova i programa za obrazovanje i osposobljavanje na razini EU-a;

27.

poziva Komisiju da naglašava veću upotrebu klasifikacijskih sustava kao što je ESCO koji se mogu iskoristiti za utvrđivanje nedostataka potrebnih vještina;

28.

ističe važnost boljih sinergija među obrazovnim sustavima i novonastalim zelenim radnim mjestima boljom koordinacijom obrazovnih ustanova i udruga poslodavaca te drugih relevantnih organizacija;

29.

poziva države članice, regionalne i lokalne vlasti da donesu i provedu, zajedno sa socijalnim partnerima i ustanovama za osposobljavanje, strategije za razvoj i predviđanje potrebnih vještina u cilju poboljšanja općih, sektorskih vještina i vještina karakterističnih za pojedina zanimanja; nadalje naglašava važnost partnerstva i povjerenja među obrazovnim ustanovama, poduzećima, socijalnim partnerima i vlastima;

30.

primjećuje da bi te strategije trebale obuhvaćati detaljnu ocjenu vrste i razine zelenih radnih mjesta koja se trebaju otvoriti te potrebnih vještina i znanja, što bi dovelo do predviđanja i utvrđivanja nedostataka potrebnih vještina i ciljanih programa za strukovno i cjeloživotno osposobljavanje s naglaskom na usklađivanju vještina i radnih mjesta u cilju povećanja zapošljavanja; naglašava potrebu da se radnici koji su tehnološki višak i niskokvalificirani radnici za koje postoji opasnost da budu isključeni s tržišta rada aktivno uključe u strategije uz jamstvo da je osposobljavanje za pojedine vještine ciljano, dostupno i besplatno za radnike;

31.

primjećuje da je prijedlog Europskog centra za razvoj strukovnog osposobljavanja (CEDEFOP) da se planovi i programi prilagode te uključi ekološka osviještenost, uz razumijevanje održivog razvoja i poslovne učinkovitosti, bolji od predlaganja novih programa za osposobljavanje;

32.

potiče države članice te regionalne i lokalne vlasti da uvrste održivi razvoj i ekološke kompetencije i vještine u sustave osposobljavanja i obrazovne sustave, posebno jačanjem sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja i poticanjem istraživačkih centara da razvijaju tehnologije, projekte i patente za zelene proizvode u suradnji sa zelenim poduzećima; potiče razmjenu ideja među istraživačkim centrima, mrežama poduzeća i stručnjacima; podsjeća na važnost vještina u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (tzv. vještine STEM) te na potrebu da se zajamči da što više žena studira predmete povezane s tim područjima;

33.

poziva na izradu ambiciozne strategije za stvaranje održivih radnih mjesta, između ostalog rješavanjem problema neusklađenosti vještina s posebnim naglaskom na zadovoljavanju potreba za vještinama za zelenije gospodarstvo;

34.

potiče države članice da iskoriste razvoj tog sektora, pokrenu visokokvalificirane programe pripravništva kako bi mladi dobili specijalizirano znanje i osposobljavanje te kako bi se pomoglo u borbi protiv visoke stope nezaposlenosti mladih;

35.

poziva Komisiju i države članice da pri prijelazu na zeleno gospodarstvo uzmu u obzir potrebu žena i djevojčica za boljim mogućnostima cjeloživotnog učenja, posebno u područjima koja imaju velik potencijal za otvaranje znatnog broja novih zelenih radnih mjesta, kao što su znanost, istraživanje, inženjerstvo, digitalna tehnologija i nove tehnologije, u cilju jačanja položaja žena u društvu, uklanjanja rodnih stereotipa i otvaranja radnih mjesta koja u potpunosti odgovaraju specifičnim potrebama i vještinama žena;

36.

poziva Komisiju, države članice te regionalne i lokalne vlasti da sustavno uključuju perspektivu rodne jednakosti u definiciju, provedbu te nadzor politika otvaranja zelenih radnih mjesta na svim razinama kako bi se zajamčile jednake mogućnosti, uzimajući u obzir izazove otvaranja zelenih radnih mjesta u ruralnim područjima; potiče države članice te regionalne i lokalne vlasti da ulože dodatne napore kako bi se ženama omogućilo da u potpunosti sudjeluju u stvaranju politika, odlučivanju i provedbi strategije zelenog zapošljavanja koja obuhvaća zelene vještine;

37.

traži od Komisije da otvori javnu raspravu te promiče ideju o „obrazovanju za održiv razvoj” s posebnim naglaskom na obrazovanju djevojčica i žena; poziva države članice i Komisiju da promiču politike za poticanje većeg sudjelovanja žena u obrazovanju u predmetima iz znanosti, tehnologije, inženjerstva, matematike i poduzetništvu te da program zelenih radnih mjesta povežu s osnaživanjem žena obrazovanjem; poziva na mjere kojima se potiču sudjelovanje žena u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju te mogućnosti cjeloživotnog učenja u zelenim sektorima;

38.

poziva Komisiju da donese strategiju EU-a za rodnu jednakost za razdoblje 2015. – 2020. kojom se u obzir uzimaju ciljevi strategije Europa 2020. u pogledu stope zapošljavanja za postizanje pametnog, održivog i uključivog rasta;

39.

naglašava potrebu za ciljanim djelovanjem javnih tijela i službi kako bi se uključilo sve sudionike tržišta rada, uključujući organizacije poslodavaca i zaposlenika, u rješavanje problema nedostatka potrebnih vještina; poziva države članice te regionalne i lokalne vlasti da uvedu mehanizme za osposobljavanje osoblja u tijelima i službama za zapošljavanje za integriranje vještina potrebnih za zeleno zapošljavanje u politike tržišta rada i da osmisle načine procjene učinka tog osposobljavanja; ističe važnost usklađivanja programa europskih obrazovnih ustanova s potrebama zelenog gospodarstva i općenito tržišta rada;

40.

poziva države članice da stvore regulatorno okružje koje potiče inovacije u zelenom gospodarstvu;

41.

poziva Komisiju i države članice da donesu ambiciozne, dugoročne i integrirane regulatorne, fiskalne i financijske okvire za održivo ulaganje i da potiču inovacije, pritom u potpunosti iskorištavajući potencijal za zapošljavanje koji donose te promjene; ističe da bi politike trebalo osmisliti u okviru dugoročnih scenarija koji obuhvaćaju ciljeve kao i pokazatelje kojima se mjeri napredak u njihovom ostvarenju;

42.

ističe da je koordinacija u Komisiji i u nadležnim ministarstvima na nacionalnoj razini važna kako bi se stvorio sveobuhvatan okvir za promjene koji obuhvaća sva područja upravljanja i unutar kojeg se može posvetiti potrebna pozornost distribucijskim učincima tranzicije;

43.

napominje da uspjeh ili neuspjeh inicijative za zeleno zapošljavanje ovisi o razini ambicioznosti obvezujućih ciljeva Komisije o obnovljivoj energiji i energetskoj učinkovitosti te o ulaganju u tehnologiju obnovljive energije i programe energetske učinkovitosti na koje su se obvezale države članice;

44.

ističe da su Komisija i države članice odgovorne za dosljedne politike kojima se promiče proizvodnja obnovljive energije i povećana energetska učinkovitost u cilju poticanja lokalnog i regionalnog razvoja i otvaranja kvalitetnih lokalnih radnih mjesta; ističe da ulaganje u obnovljivu energiju i energetsku učinkovitost u nadolazećim godinama može postati jedan od glavnih izvora novih radnih mjesta u Europi;

45.

ističe da je teritorijalna samodostatnost u pogledu energije i dalje jedan od dugoročnih ciljeva gospodarske i energetske politike EU-a; osim toga, smatra da se u svim slučajevima mora uzeti u obzir teritorijalna dimenzija ulaganja, s obzirom na to da ona doprinosi ostvarenju ciljeva teritorijalne kohezijske politike EU-a o povezivanju gradova i ruralnih područja;

46.

pozdravlja činjenicu da je Komisija u pregovarački mandat EU-a za pregovore konferencije COP 21 u Parizu uvrstila dostojanstvena radna mjesta, nadovezujući se na Sporazum iz Cancuna iz 2010. i kasnije inicijative; poziva Komisiju da zajamči da će njezin program „pravedne tranzicije” i dalje biti dio njezina pregovaračkog položaja;

47.

poziva EU i države članice da utvrde obvezujuće ciljeve energetske uštede i učinkovitosti te da podupiru izdavanje „bijelih potvrda” kao instrumenta koji bi olakšao ostvarivanje ciljeva EU-a na području energetske uštede; poziva države članice da u cijelosti provedu i primijene Direktivu o energetskoj učinkovitosti i nastave težiti ostvarivanju barem ciljeva o energetskoj učinkovitosti do 2030. godine;

48.

podržava zauzimanje EU-a za pravedan globalni prijelaz na uključivo zeleno gospodarstvo u suradnji s drugim međunarodnim partnerima;

49.

poziva države članice da u potpunosti poštuju i provode nove odredbe revidiranog zakonodavstva EU-a o javnoj nabavi te da razmotre mogućnost provjere bi li uvođenjem ekoloških i socijalnih kriterija u svoje politike o javnoj nabavi mogle potaknuti otvaranje radnih mjesta u zelenijem gospodarstvu; ističe da bi postojeće pravne nesigurnosti povezane s upotrebom socijalnih odredbi i odredbi o okolišu u javnoj nabavi mogle biti razjašnjene;

50.

poziva Komisiju da pomogne u oživljavanju sektora usluga popravaka, što bi dovelo do otvaranja novih radnih mjesta koja su po svojoj prirodi ekološki prihvatljiva;

51.

poziva države članice da podrže doprinos javnih službi pravednom prijelazu na održivo gospodarstvo, posebno tako da se pobrinu da se usluge kao što su komunikacijske, energetske, prometne usluge te usluge upravljanja otpadom i vodama pružaju na održiv način;

52.

izražava snažno razočaranje zbog povlačenja zakonodavnog paketa o kružnom gospodarstvu, za čije se odredbe očekivalo da će rezultirati otvaranjem do 180 000 radnih mjesta samo u sektoru zbrinjavanja otpada EU-a; stoga poziva Komisiju da, uz poštovanje nadležnosti država članica, ispuni svoju obvezu podnošenja, što je prije moguće, prijedloga ambicioznog zakonodavstva o otpadu koje će obuhvaćati smanjenje emisija nastalih procesima istraživanja i proizvodnje nafte i plina, nove ciljeve za recikliranje i ponovno definiranje kriterija za izračunavanje količine materijala koji je zaista recikliran;

53.

poziva Komisiju da, osim toga, razmotri mogućnost uvođenja kriterija za pružanje poticaja poduzećima s pozitivnim i ekološki održivim ciklusom odlaganja otpada;

54.

slaže se s činjenicom da povezivanje održive poljoprivredne proizvodnje s nadzorom i zaštitom biološke raznolikosti na poljoprivrednim gospodarstvima i potom pametno označivanje poljoprivrednih proizvoda prema njihovu utjecaju na okoliš radi poticanja potražnje potrošača za prihvatljivim proizvodima u smislu biološke raznolikosti predstavlja značajan potencijal za zeleno zapošljavanje u ruralnim područjima EU-a;

55.

primjećuje da održivo upravljanje šumama ima istinski potencijal otvaranja radnih mjesta i istovremenog aktivnog doprinošenja ublažavanju klimatskih promjena i zaštiti biološke raznolikosti;

56.

poziva Komisiju da iskoristi Europski semestar i reviziju strategije Europa 2020. za pružanje podrške otvaranju zelenih radnih mjesta; poziva Komisiju da izda preporuke po državama članicama kojima bi se moglo doprinijeti većoj stopi zapošljavanja i manjem ekološkom otisku te poziva na provođenje detaljnih nezavisnih studija o troškovima i koristi promjene u poreznim opterećenjima (npr. prijelaz s oporezivanja rada na ekološko oporezivanje) kao i na postupno ukidanje subvencija do 2020.;

57.

ističe da bi te preporuke mogle obuhvaćati prijelaz s rada na druge izvore i da bi se takvom promjenom u poreznom opterećenju trebalo nastojati promijeniti ponašanje koje dovodi do zagađenja, ali da ona ne smije rezultirati neželjenim učinkom na sustave socijalnog osiguranja ili nerazmjerno utjecati na one s niskim prihodima;

58.

poziva Komisiju i države članice da postupno ukinu izravne i neizravne ekološki štetne subvencije uključujući, između ostalog, i subvencije za fosilna goriva; poziva Komisiju da izradi modele koje države članice mogu primijeniti pri prebacivanju oporezivanja s rada na zagađivanje okoliša te da u obzir uzmu utjecaj koji roba i usluge imaju na okoliš u duhu načela „zagađivač plaća”; poziva Komisiju da za svaku državu članicu posebno izradi preporuke kojima se može doprinijeti naporima za poticanje zelenog zapošljavanja i smanjenje ekoloških otisaka; osim toga, poziva Komisiju da na proaktivan način u Europski semestar uključi aspekte okoliša i klime kako bi se dala podrška otvaranju zelenih radnih mjesta;

59.

poziva države članice da uvedu ciljane subvencije i/ili porezna izuzeća za novoosnovana poduzeća (start-up), za mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća koja nude robu i usluge s velikom ekološkom dodanom vrijednosti, uključujući i ukupni smanjeni udio ugljika;

60.

poziva Komisiju i države članice da osiguraju veću dosljednost i usklađenost svojih politika i da se obvežu na konkretnije političke korake na najvišoj razini u povezanim područjima kao što su porez na financijske transakcije i borba protiv porezne prijevare i utaje poreza;

61.

poziva Komisiju da obnovi svoje obveze u okviru strategije Europa 2020. te da bez odgode, a najkasnije do 2015., objavi svoju reviziju koja se provodi u sredini razdoblja; poziva Komisiju da potvrdi ciljeve u Europskom semestru, uzimajući u obzir ljestvicu za makroekonomske neravnoteže i reviziju strategije Europa 2020.; poziva Komisiju da predloži ambicioznije socijalne i ekološke ciljeve za 2030. i 2050. godinu; ističe da bi se točnim, metodološki utemeljenim i zajedničkim praćenjem zelenih radnih mjesta također moglo pomoći državama članicama u procjeni učinkovitosti njihovih ekoloških politika i politika rada te ojačati alate razvijene na europskoj razini za praćenje napretka i nadziranje smjernica za zapošljavanja u okviru strategije Europa 2020.;

62.

naglašava mogućnosti koje klimatski i energetski paket za 2030. pruža u otvaranju radnih mjesta i buduću ulogu koju će zakonodavstvo o zaštiti okoliša imati u postizanju dugoročnih ekoloških ciljeva EU-a te u otvaranju radnih mjesta i zelenom rastu;

63.

poziva Komisiju da inovacije shvati kao temelj europske industrije i da izradi aktivne strategije kojima će zajamčiti dobro upravljanje socijalnim tranzicijama i raspodjelu koristi po cijeloj Europi; poziva Komisiju i države članice da održivom industrijskom politikom i poticajima za transformaciju tržišta podrže nastanak novih lanaca opskrbe i industrijskih mreža za učinkovitu upotrebu resursa, robu i usluge;

64.

naglašava da države članice trebaju pripremiti svoja gospodarstva za budućnost s niskim emisijama ugljika te učinkovitim korištenjem resursa i energije, uzimajući pritom u obzir mogući rizik u smislu seljenja radnih mjesta i izmještanja emisija ugljika zbog učinka klimatskih politika;

65.

poziva Komisiju i države članice da pojačaju međunarodne napore za stvaranjem globalne politike okoliša kojom se može ograničiti šteta prouzročena premještanjem industrijske proizvodnje izvan EU-a i izmještanjem emisija ugljika;

66.

poziva Komisiju da što je prije moguće predstavi svoj prijedlog reforme sustava EU-a za trgovanje emisijama (ETS), uzimajući u obzir potrebu da se zaštite industrije koje su izložene znatnom riziku od izmještanja emisija ugljika;

67.

poziva Komisiju da u provedbi energetske unije uzme u obzir zeleno zapošljavanje;

68.

naglašava činjenicu da je potrebno provesti odgovarajuću kombinaciju intervencija na strani opskrbe i na strani potrošnje, kombinirajući otvaranje radnih mjesta s odgovarajućim aktivnim politikama tržišta rada, prilagođenih potrebama različitih lokalnih tržišta rada;

69.

poziva Komisiju i države članice da, među ostalim u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja, promiču kvalitetna ulaganja usmjerena na ostvarivanje društvene i gospodarske koristi kao što su održiva kvalitetna radna mjesta, jednakost spolova, kvalitetno obrazovanje i inovacije, da promiču prijelaz na zeleno gospodarstvo i da se bore protiv energetskog siromaštva; poziva Komisiju i države članice da usmjere ulaganja u područja s pozitivnim učinkom na tržište rada u cilju otvaranja održivih radnih mjesta s punom socijalnom zaštitom i borbe protiv nezaposlenosti; ističe da će financirani projekti na mjerljiv način doprinositi strategiji EU 2020.; u tom kontekstu ističe da je tijekom čitavog trajanja recesije stopa otvaranja radnih mjesta u zelenim sektorima bila pozitivna;

70.

ističe činjenicu da se ulaganjem u energetsku učinkovitost može promicati otvaranje lokalnih radnih mjesta i lokalni gospodarski razvoj kao i smanjiti energetsko siromaštvo, te da je osiguranje energetske učinkovitosti u zgradama najisplativiji način za dugoročna rješenja problema energetskog siromaštva, kojim je pogođeno oko 125 milijuna ljudi u Europi, i važan element u osiguravanju učinkovite upotrebe europske energije i otvaranju zelenih radnih mjesta; ponavlja da je, s tim u vezi, također ključno zajamčiti sigurnost zgrada; poziva Komisiju da što prije predstavi svoju Inicijativu pametnog financiranja za pametne zgrade;

71.

preporučuje da se ciljevi povezani s klimom, obnovljivom energijom i energetskom učinkovitošću smatraju investicijskim ciljevima i ključnim načelima za političko djelovanje;

72.

upozorava da se ne bi trebale provoditi aktivnosti potpore čiji su socijalni učinci i učinci na okoliš negativni jer narušuju dosljednost politika koja je potrebna za maksimalno iskorištavanje potencijala zelenih radnih mjesta za zapošljavanje;

73.

preporučuje usmjerenost na kvalitetna ulaganja u ključne javne usluge kao što su komunikacijske, energetske i prometne usluge te upravljanje otpadom i vodama kako bi se podržali održivi postupci javne nabave i integriranje zelenih vještina;

74.

poziva države članice da u potpunosti iskoriste mogućnosti koje pružaju pravni okvir Europskih strukturnih i investicijskih fondova i drugi izvori financiranja EU-a za promicanje održivih projekata koji potiču zeleno zapošljavanje, te da sredstva i financijske instrumente EU-a učine što dostupnijima lokalnim vlastima, uz jasna i nedvosmislena pravila i ostvarive minimalne pragove za financiranje;

75.

potiče Komisiju i države članice da iskoriste poslijeizbornu reviziju višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) 2016. kao priliku za promicanje zelenijeg prijelaza naših gospodarstava;

76.

napominje da je potpora iz ESF-a dostupna za poticanje zelenog gospodarskog rasta i rasta zapošljavanja te potiče nacionalne vlade i mjerodavne nacionalne službe da razmotre mogućnost aktivnijeg korištenja tim sredstvima u cilju promicanja otvaranja gospodarski opravdanih i gospodarski održivih zelenih radnih mjesta;

77.

primjećuje da su neke države članice ostvarile znatan napredak u ozelenjivanju gospodarstva i poziva Uniju i države članice da potiču razmjenu ideja, znanja, iskustava i najboljih praksi u tom području kako bi se omogućila neometana tranzicija;

78.

potiče države članice i privatni sektor da se koriste instrumentima kao što su Ecodesign, Ecolabel, EMAS i zelena javna nabava jer se njima može dati potpora zelenom gospodarstvu i time doprinijeti otvaranju zelenih radnih mjesta; poziva Komisiju da pruži smjernice za stvaranje povoljnih tržišnih uvjeta za cjelovito usvajanje navedenih dobrovoljnih instrumenata;

79.

poziva države članice da posvete više pozornosti provedbi sustava ekološkog upravljanja i ocjenjivanja utjecaja na okoliš na temelju europske norme (ISO 14 000);

80.

podržava ciljeve Zelenog akcijskog plana za mala i srednja poduzeća i mjere usmjerene na njih, uključujući osnivanje Europskog centra izvrsnosti za učinkovitu upotrebu resursa čija je zadaća savjetovati mala i srednja poduzeća i pomagati im u njihovim nastojanjima da poboljšaju svoje rezultate u području učinkovite upotrebe resursa, podupirati zeleno poduzetništvo, iskorištavati mogućnosti za zelenije lance vrijednosti i olakšavati pristup tržištu za zelena mala i srednja poduzeća i mikropoduzeća; smatra da su aktivnosti za podizanje svijesti i tehnička pomoć od ključne važnosti za aktivno sudjelovanje MSP-ova u kružnom gospodarstvu;

81.

podsjeća na golem potencijal MSP-ova za otvaranje radnih mjesta, posebno za mlade, i za promicanje dvojnog sustava strukovnog osposobljavanja i programa strukovnog naukovanja;

82.

uviđa da bi Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) mogao pomoći mikropoduzećima te malim i srednjim poduzećima da se uključe u djelatnosti s visokom razinom ekoloških i društvenih inovacija;

83.

primjećuje da podaci Eurobarometra o zelenom poslovanju malih i srednjih poduzeća pokazuju da su energetska štednja, smanjenje otpada i smanjenje korištenja sirovina postali ekonomski profitabilni;

84.

poziva Komisiju da potiče nove poslovne modele, poput zadružnih poduzeća, za povećanje učinkovitosti procesa proizvodnje i distribucije, donošenje inovativnih rješenja radi štednje resursa i stavljanje na raspolaganje održivijih proizvoda i usluga;

85.

ističe da MSP-ovi mogu stvarati rast i otvarati radna mjesta samo ako su u zelenom gospodarstvu dostupne i povoljne poticajne prilike;

86.

poziva Komisiju da se pobrine za to da zeleni poticaji za MSP-ove imaju konkretan učinak ondje gdje su najpotrebniji;

87.

primjećuje da su MSP-ovi i mikropoduzeća glavni pokretači otvaranja radnih mjesta u Europi; ističe da su MSP-ovi i mikropoduzeća suočeni s posebnim izazovima prilikom iskorištavanja mogućnosti za otvaranje radnih mjesta tijekom zelenog prijelaza, posebno u pogledu pristupa financiranju i osposobljavanju, ali i pri uklanjanju nedostataka potrebnih vještina; poziva Komisiju i države članice da poduzmu ambiciozne mjere kako bi se podržalo i olakšalo otvaranje zelenih radnih mjesta u MSP-ovima i mikropoduzećima, uključujući ciljano informiranje, podizanje svijesti, tehničku pomoć te pristup financiranju i mjerama za osposobljavanje;

88.

ističe da bi zeleniji lanac vrijednosti, koji obuhvaća ponovnu preradu, popravak, održavanje, recikliranje i ekološki dizajn, mogao ponuditi znatne poslovne mogućnosti mnogim MSP-ovima;

89.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

11.8.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 265/59

—

uzimajući u obzir Deklaraciju iz Monterreya (2002.), Konferenciju iz Dohe o financiranju razvoja (2008.), Parišku deklaraciju (2005.) i Akcijski plan iz Accre (2008.),

—

uzimajući u obzir rezolucije Opće skupštine UN-a 68/204 i 68/279 o Trećoj međunarodnoj konferenciji o financiranju razvoja koja se treba održati u Adis Abebi (Etiopija) od 13. do 16. srpnja 2015.,

—

uzimajući u obzir rad UN-ova Odbora stručnjaka o međunarodnoj suradnji u poreznim pitanjima (1),

—

uzimajući u obzir Model-konvenciju UN-a o dvostrukom oporezivanju između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju (2),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma (3),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 21. travnja 2010. naslovljenu „Oporezivanje i razvoj – suradnja sa zemljama u razvoju u promicanju dobrog upravljanja u poreznim pitanjima” (COM(2010)0163),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 5. veljače 2015. naslovljenu „Globalno partnerstvo za iskorjenjivanje siromaštva i održivi razvoj nakon 2015.” (COM(2015)0044),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 18. ožujka 2015. o poreznoj transparentnosti za sprečavanje utaje i izbjegavanja poreza (COM(2015)0136),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. svibnja 2013. o borbi protiv porezne prijevare, utaje poreza i poreznih oaza (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2011. o oporezivanju i razvoju – suradnja sa zemljama u razvoju pri promicanju dobrog upravljanja u poreznim pitanjima (5),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. veljače 2010. o promicanju dobrog upravljanja u poreznim pitanjima (6),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. listopada 2013. o korupciji u javnom i privatnom sektoru: učinak na ljudska prava u trećim zemljama (7),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. veljače 2014. o promicanju razvoja odgovornim poslovnim praksama, uključujući ulogu ekstraktivne industrije u zemljama u razvoju (8),