28.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 246/1

Izvjestiteljica:

Madi SHARMA

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) ima veliko iskustvo u radu na politikama u prometnom sektoru te je nedavno razmatrao rodnu dimenziju u ovom sektoru u kojemu tradicionalno prevladavaju muškarci (vidjeti mišljenje TEN/573 „Žene i promet”) (1). Budući da je riječ o instituciji EU-a koja predstavlja civilno društvo, EGSO je stručan u području dijaloga i savjetovanja s dionicima o zakonodavnim mjerama.

1.2.

EGSO prepoznaje da platforme za dionike mogu biti učinkoviti forumi za promjenu ako:

1.3.

EGSO predlaže Platformu EU-a za promjene („Platforma”), koja se bavim rodnom jednakosti u prometnom sektoru, prije svega davanjem prednosti povećanju zapošljivosti žena u tom sektoru. Taj bi se početni cilj kasnije mogao dopuniti i uključiti „žene kao korisnike”. Promet obuhvaća zračni, pomorski, cestovni te željeznički promet kao i unutarnju plovidbu i logistiku. Članstvo može uključivati, ali ne isključivo, predstavnička tijela kreatora politika na nacionalnoj razini, prometnu industriju, njihove sindikate, medije, organizacije putnika i nevladine organizacije koje žele doprinijeti konkretnim mjerama za rješavanje problema rodne nejednakosti u prometnom sektoru.

1.4.

EGSO želi promicati provedbu rodno osjetljivih politika postavljanjem jasnih ciljeva: opis nadležnosti i definirano područje djelovanja, uključujući pokazatelje koje će razviti članovi u sklopu osnivanja Platforme. Tako bi nastao model partnerskog rada i usklađenog djelovanja dionika tog sektora s ciljem prenošenja novih inicijativa diljem Europe.

1.5.

EGSO preporučuje da Platforma zadrži fleksibilnost i prilagodljivost u svim dimenzijama sektora i na razini politika. Potrebno je staviti naglasak na transparentnost i odgovornost njezinih članova i njezina djelovanja. Praćenje, ocjenjivanje i godišnji pregledi ključni su instrumenti za vjerodostojnost i uspjeh Platforme.

1.6.

Platforma može biti uspješna samo ako članovi preuzmu potpunu odgovornost i stoga EGSO predlaže izradu internetske stranice na kojoj su navedeni članovi, njihove aktivnosti i baza podataka o njihovim aktivnostima, preporukama, praćenju i ocjenjivanju, koju drugi mogu pregledavati ili koristiti kao izvor informacija.

2.1.

U prometnom je sektoru zaposleno jako malo žena. U 2013. godini 78 % radnika u prometnom sektoru u EU-u bili su muškarci. Privlačenje većeg broja žena od ključne je važnosti za poboljšanje rodne ravnoteže u sektoru, što bi sektor učinilo i prilagođenijim za korisnike. Istodobno, time bi se nadoknadio manjak radne snage u prometnom sektoru i uklonili izazovi (trećina svih radnika u prometu starija je od 50 godina).

2.2.

EGSO je 1. srpnja 2015. usvojio razmatračko mišljenje „Žene u prometu” te je sudjelovao na događanju u sklopu daljnjih aktivnosti u organizaciji povjerenica Bulc i Jourove u travnju 2016. Nakon toga, GU MOVE organizirao je nekoliko savjetovanja sa skupinama stručnjaka u sklopu kojih se raspravljalo o trenutnim izazovima i preporukama. Predstavnik EGSO-a predložio je osnivanje „Platforme za promjene”, što je Europska komisija prihvatila kao dobar način za poticanje konkretnih i vidljivih mjera za promicanje ravnopravnosti spolova u prometu. U svom pismu od 13. listopada 2016., potpredsjednik Europske komisije Frans Timmermans izjavio je: „Takva platforma bi se mogla pokrenuti tijekom druge polovice 2017. na zajedničkom događanju EGSO-a i Komisije”.

3.1.

Komisija EU-a raspolaže brojnim alatima i aktivnostima za savjetovanje s dionicima. Platforma za promjene temelji se na dobrovoljnim, konkretnim i mjerljivim aktivnostima koje su pokretač ciljeva radi kojih je osnovana. Kao primjer može poslužiti slična platforma GU SANTE „Platforma za prehranu, tjelesnu aktivnost i zdravlje”.

3.2.

EGSO stoga predlaže da GU MOVE osnuje platformu dionika na razini EU-a s kojom će biti moguće provesti obveze u pogledu povećanja mogućnosti za zapošljavanje žena i rodne ravnopravnosti u prometnom sektoru s ciljem većeg uključivanja žena i postizanja većeg gospodarskog, socijalnog i održivog rasta. U sklopu te platforme:

3.3.

U pogledu osnivanja takve platforme, EGSO predlaže da GU MOVE prije svega razmotri sljedeće korake i elemente (koji su detaljno opisani u nastavku):

4.1.

Pored napora predsjednika Junckera u pogledu rasta i zapošljavanja, malteško predsjedništvo postavilo je ravnopravnost spolova kao jedan od prioriteta. Platforma bi mogla osigurati mehanizam „dodane vrijednosti EU-a” pored tradicionalnog oblikovanja politika koje se posebno usredotočuje na jedinstveni izazov EU-a „Ravnopravnost spolova za više mogućnosti u europskom prometnom sektoru”. Ovo usmjereno djelovanje uključuje relevantne dionike koji se možda inače ne bi povezali s Europskom komisijom. Stoga bi Platforma dopunila rad institucija EU-a.

4.2.

Od iznimne je važnosti da GU MOVE upravlja s vrha i da povjerenik zadužen za Platformu podupire njezino funkcioniranje, primjerice kroz prisustvovanje svečanom otvaranju i sastancima Platforme općenito. Članovi platforme, uz istodobno provođenje obveza na dobrovoljnoj osnovi, prepoznat će čast koju predstavlja takva uloga. Stoga su dostupnost i interakcija s rukovodećim timom GU MOVE od ključne važnosti. Isto tako, važno je da se institucije EU-a obvežu na predlaganje ciljanih mjera ako žele biti članice Platforme.

4.3.

Institucije EU-a i predstavnici ministarstva prometa (država članica) imaju ključnu ulogu u širenju ključnih zaključaka na razini država članica. Stoga EGSO predlaže osnivanje skupine na visokoj razini koja pruža pregled za vlade i njihove kreatore politika i stvara mehanizam za širenje najboljih praksi, jačanje partnerstva i poboljšanje suradnje između kreatora politika i Platforme. Ako dionici žele postati članove Platforme, trebali bi se također obvezati na provođenje konkretnih mjera.

4.4.

EGSO smatra da bi GU MOVE trebao biti odgovoran za rad Platforme. GU MOVE bi stavljao na raspolaganje proračunska sredstva, osoblje i određene druge resurse. Ostale institucije EU-a mogle bi proslijeđivati preporuke dionika posredstvom svojih mreža i također na raspolaganje staviti sobe za sastanke te usluge pismenog i usmenog prevođenja. Moguće alternativne opcije financiranja mogli bi predstavljati resursi članova Platforme.

4.5.

Središnji alat za komunikaciju, internetska stranica i baza podataka, uključujući održavanje, predstavljat će značajan trošak. Razna tijela EU-a razvila su takve mrežne resurse te se smatra da bi se GU MOVE mogao prilagoditi postojećem obrascu.

5.1.

Platforma ne bi smjela biti mjesto za „ćaskanje”, nego forum za sastanke dionika i rasprave o izazovima i prilikama za žene u prometnom sektoru, nakon čega bi se dionici trebali obvezati na mjere koje podliježu reviziji. Poznavanje vrste dionika kojima članovi pripadaju pomaže u određivanju njihove potencijalne razine zainteresiranosti i utjecaja. Dionici s najvećim interesom bit će oni koji su izravno suočeni s trenutačnim izazovima u industriji.

5.2.

Članstvo u Platformi uključivalo bi sljedeće dionike na europskoj i nacionalnoj razini: industriju, udruge MSP-ova, sindikate (socijalne partnere) – uključujući specijalizirane predstavničke organizacije žena, javne uprave uključujući one koji mogu utjecati na nabavu i javnu nabavu kao što su: EBRD, NVO-i te krovne organizacije koje se zalažu za prava žena i ravnopravnost, medije, skupine za strateška promišljanja, akademsku zajednicu i istraživačke institute.

5.3.

Također se može razmotriti i povremeno sudjelovanje: 1.) osoba uključenih u oblikovanje obveza, a koje nisu članice Platforme, 2.) donositelja odluka i utjecajnih osoba, uključujući institucije EU-a i predstavnike država članica/tijela javne vlasti.

5.4.

Članstvo u Platformi trebalo bi biti besplatno, međutim i povezano s poštovanjem kriterija i opisa nadležnosti. Nije predviđena naknada troškova za aktivnosti koje članovi provode niti troškova koji nastaju zbog članstva u Platformi.

5.5.

Za članstvo bi trebala važiti sljedeća načela:

6.1.

Opći cilj ove platforme moglo bi biti povećanje sudjelovanja žena te poboljšanje ravnopravnosti spolova u prometnom sektoru kroz poboljšanje mogućnosti za žene, za poduzeća u vlasništvu žena te za žene na rukovodećim položajima, ali i kroz poboljšanje uvjeta rada za sve u okviru sektora i njihovog krajnjeg učinka na radna mjesta, uključivost, inovacije, održivost i rast. Trebalo bi se usredotočiti na ravnopravnost spolova, a time i promicanje zapošljavanja i rješavanje nedostataka u sektoru. Ovaj cilj može se postići, između ostalog, kroz poboljšanje kvalitete radnih mjesta i radnih uvjeta za sve; pored toga, kroz suzbijanje uznemiravanja i rodno uvjetovanog nasilja, bolje usklađivanje poslovnog, privatnog i obiteljskog života, povećanje broja žena na položajima na kojima se donose odluke i poboljšanje reputacije sektora kako bi se povećao interes radnica, poduzetnica, članica akademske zajednice i žena inovatora. Područje djelovanja Platforme moglo bi se kasnije proširiti na pitanja kao što su poboljšanje iskustva korisnika te na aktivnosti koje se odnose na žene kao korisnike.

6.2.

EGSO preporučuje provedbu rodno osjetljivih politika i rodno osjetljivog proračuna kao ključne instrumente za postizanje prethodno navedenih ciljeva. Ovaj novi koncept često se pogrešno shvaća: on ne znači povećanje ukupne potrošnje nego određivanje novih prioriteta te preusmjeravanje troškova unutar programa, odjela i usluga. Rodno osjetljivi proračuni pojašnjavaju i stvaraju mehanizme koji omogućuju globalni i sveobuhvatni pristup za promicanje ravnopravnosti spolova.

6.3.

EGSO preporučuje da područje djelovanja i prioriteti kojima se treba posvetiti budu u skladu s politikama i zakonodavstvom EU-a, uz istodobno poštovanje dijaloga sa socijalnim partnerima. Platforma mora objediniti pristupe odozgo prema dolje i odozdo prema gore u cilju pružanja potpore privatnom sektoru i javnim politikama i izbjegavanja potrebe za promjenom zakonodavstva. Platformu svi trebaju smatrati potrebnim ulaganjem.

6.4.

EGSO ističe ciljeve i koristi sudjelovanja dionika:

6.5.

EGSO smatra da bi glavne aktivnosti Platforme mogle obuhvaćati:

6.6.

Postoji mogućnost da će se Platforma paralelno sa širenjem usmjeriti na ključna područja koja neće uključivati sve članove. Raznolikost sektora prometa može dovesti do toga. Stoga bi se mogli uspostaviti pododbori koji će biti usredotočeni na glavna područja interesa.

7.1.

EGSO uviđa da prioritete Platforme mogu utvrditi samo članovi Platforme. Može se dogoditi da dionici imaju svoje osobne interese, zbog čega je važno da svi imaju u vidu da članovi trebaju djelovati kolektivno s ciljem rješavanja zajedničkih izazova. Djelovanje u cilju pružanja potpore i pokretanja promjena predstavlja obvezu koja će potaknuti dionike da preuzmu odgovornost za svoje organizacije i Platformu.

7.2.

EGSO predlaže da obveze budu ambiciozne i dovode u pitanje status quo te da zahtijevaju od članova da ulože vlastite resurse. Jasna komunikacija i transparentnost mjera na internetskoj stranici omogućit će da zainteresirane strane prepoznaju preuzete obveze kao i da provode nadzor nad njima. Zbog toga su od velike važnosti dobra komunikacija i dijalog među članovima Platforme kako bi se osigurala stalna uključenost i izbjegao nesklad u očekivanjima. Također je potrebno poticati na zajedničke aktivnosti.

7.3.

EGSO preporučuje da se predvidi mogućnost utvrđivanja dodatnih ciljeva i pokazatelja kojima bi se podržalo djelovanje Platforme. Ti bi ciljevi i pokazatelji trebali pridonijeti provođenju i ocjenjivanju koraka prema boljim mogućnostima zapošljavanja, jednakosti i osnaživanju žena, uključujući način na koji se muškarce i žene može staviti u ravnopravan položaj, neovisno o tehnologijama koje se koriste. Budući da se njima usklađuje napredak, pokazatelji razvoja služe kao alati za procjenu kojima se jača učinak i uključivanje rezultata u izvješće o napretku te kojima se utječe na političko i strateško planiranje.

7.4.

Opći statistički podaci dostupni su od Eurostata. GU MOVE mogao bi raditi s Eurostatom i Platformom članova na poboljšanju prikupljanja podataka razvrstanih po spolu, a s ciljem dobivanja potpunije slike.

7.5.

Podaci, ciljevi i pokazatelji trebali bi pridonijeti promišljanju o ravnopravnosti spolova i stereotipima i diskriminaciji. Cilj je poticati organizacije da, bez normativnog karaktera, prenesu rodna pitanja u transparentna i sveobuhvatna priopćenja za javnost te da istodobno omoguće unutarnju analizu vlastitih politika i praksi.

7.6.

Osnovni pokazatelji mogli bi se razviti u sljedećim područjima:

8.1.

EGSO predlaže da članovi Platforme prije same provedbe, a u cilju jačanja partnerstva, međusobno rasprave osmišljavanje obveza i mjera djelovanja. Predlaže da se po završetku aktivnosti izradi izvješće o praćenju u kojem se navode aktivnosti, rokovi, prikupljeni podaci i ključni rezultati kako bi ih se moglo analizirati i ocijeniti u okviru Platforme. Te preglede potrebno je predstaviti na objektivan i nepristran način, uz dokaze i kvalitativne procjene koje odražavaju relevantnost ciljeva Platforme. U tu svrhu mogli bi se koristiti vanjski konzultanti, ako to resursi dozvole, prema uzoru na ocjenjivanje platforme GU SANTE (vidjeti „Godišnje izvješće o praćenju za 2016.”)

8.2.

EGSO predlaže da obveze budu dobro osmišljene na samom početku te da budu relevantne za postavljene ciljeve. Od članova se traži da poštuju obveze SMART za koje je potrebna temeljita priprema: vremenski rokovi, ciljevi, učinkovito izvješćivanje, jednostavno praćenje i obavještavanje o dovršetku.

8.3.

Za obveze je potrebno mnogo rada i predanost članova, izvan okvira njihovih redovnih dužnosti. Međutim, to ulaganje može se smatrati dodanom vrijednosti njihovog unutarnjeg rada, izvan okvira društveno odgovornog poslovanja, te se može predstaviti vanjskom svijetu kao njihova predanost pružanju potpore za poboljšanje rodne ravnoteže na radnom mjestu. Njihove aktivnosti trebale bi biti dostupne za druge zemlje.

8.4.

Pregledavanje aktivnosti Platforme trebao bi dovesti do povećanog umrežavanja i potaknuti na zajedničko djelovanje u ostvarivanju ciljeva. Time se povećava broj zajedničkih obveza uz pomoć:

28.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 246/8

1.1.

U posljednjih nekoliko desetljeća tehnologija, propisi te promjenjive potrebe i očekivanja korisnika nastavljaju stubokom mijenjati bankarski sektor i sektor osiguranja. Novi modeli ulaganja, štednje, osiguranja i prijenosa sredstava omogućuju najširem spektru ljudi da sudjeluju u projektima različitih veličina.

1.2.

U modernizaciji financijskih usluga fintech i insurtech poduzeća (poduzeća na području financijske tehnologije i tehnologije osiguranja) katalizatori su i, često, partneri institucija koje pružaju financijske usluge, pri čemu dolazi do sjedinjavanja njihovih jakih i slabih strana te stvaranja sinergije između njih. EGSO smatra da postoji znatan potencijal za stvaranje vrijednosti njegovanjem inovativnog ekosustava „koopeticije” (1).

1.3.

Svakako je potrebno vratiti povjerenje u financijski sektor te ponovno osigurati njegovu stabilnost, pri čemu je od ključne važnosti upravljanje prijelazom iz starog (tradicionalnog bankarskog sustava) u novi sustav. U tom pogledu EGSO poziva na uspostavu odgovarajućeg zakonodavstva u kontekstu procesa integracije bankarske unije i jedinstvenog digitalnog tržišta u EU-u, čime bi se omogućili rast i inovacije uz istodobno jamčenje zaštite potrošača i zaposlenika u financijskom sektoru.

1.4.

Za postizanje istinskog jedinstvenog europskog financijskog tržišta politika Europske komisije trebala bi podržavati jednake uvjete za sve u području inovacija. Općenito postoji potreba za manje ili više ujednačenim uvjetima u pogledu regulacije, prava potrošača, radnih uvjeta i obveza nadzora, kako za tradicionalni financijski sektor tako i za fintech poduzeća, u skladu s pravilom da se na istu djelatnost trebaju primjenjivati isti propisi i isti nadzor. Točnije:

1.4.1.

Pristup regulaciji koji se temelji na riziku trebao bi biti dosljedan tijekom cijelog inovacijskog ciklusa pružajući tako proporcionalan i pojednostavljen regulatorni okvir kako bi postojeći tržišni subjekti i novi akteri mogli eksperimentirati s novim tehnologijama i poslovnim modelima u interakciji s regulatornim tijelima. Stvaranjem okvira EU-a za eksperimentiranje, u suradnji s industrijom i dionicima u širem smislu – uključujući predstavnike potrošača i zaposlenika – osigurali bi se instrumenti za povećanje podrške inovacijama u svim djelatnostima na tom području (kontrolirano i sigurno testno okruženje (eng. sandbox) za inovacije u području fintecha) (2).

1.4.2.

Da bi se uvjeti izjednačili s onima koji vrijede za treće strane, prema softveru se treba odnositi kao prema nematerijalnoj imovini kako se osnovni vlasnički kapital ne bi umanjivao za znatna ulaganja koja subjekti sa sjedištem u EU-u već ostvaruju u području informacijskih tehnologija (po uzoru na američki i švicarski bankarski sustav odnosno sektor osiguranja) (3).

1.4.3.

Europska komisija, Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo i države članice moraju se čvrsto obvezati na usklađenu i učinkovitu provedbu revidirane Direktive o uslugama platnog prometa (PSD2) kojom se uvode vrlo strogi sigurnosni uvjeti za pokretanje i obradu elektroničkih plaćanja i zaštitu financijskih podataka potrošača, uz obraćanje posebne pozornosti na tehnološke društvene medije i komercijalne divove.

1.4.4.

Izazovi i rizici s kojima se susreću potrošači u području digitalizacije financijskih usluga trebali bi se pažljivo razmotriti u okviru Akcijskog plana za maloprodajne financijske usluge (4) i Radne skupine za fintech, uz jamčenje uske suradnje između GU-a za pravosuđe i potrošače i GU-a za financijsku stabilnost, financijske usluge i uniju tržišta kapitala, osobito u pogledu pitanja zaštite potrošača, poput utvrđivanja vrste podataka koji bi se trebali upotrebljavati za procjenu kreditne sposobnosti, načina jamčenja razumijevanja predugovornih informacija ili uspostave učinkovite provjere identiteta uz pomoć analitičkog pregleda.

1.4.5.

Mjere sadržane u prijedlogu izmjene Direktive o sprečavanju pranja novca (AMLD) trebalo bi odmah prenijeti u nacionalna zakonodavstva (5), posebice mjere koje se odnose na rizike na polju financiranja terorizma povezane s virtualnim valutama i rizike povezane s anonimnim instrumentima s unaprijed uplaćenim sredstvima.

1.4.6.

Poticanje masovnog financiranja putem interneta i drugih rješenja ekonomije suradnje razmatranjem potencijala uspostave „oznake kvalitete” za zadobivanje povjerenja korisnika kako bi se više razvile virtualne zajednice i olakšala interakcija među zadružnim korisnicima.

1.4.7.

Podrška uvođenju softverskih rješenja otvorenog koda u financijski sektor u cilju jačanja zdravog tržišnog natjecanja, smanjenja troškova i sprečavanja ovisnosti o jednom dobavljaču u sektoru.

1.4.8.

Istodobno treba preispitati propise koji se odnose na uzajamno kreditiranje (eng. peer-to-peer lending) kako bi se poticale manje bilance.

1.4.9.

Europska komisija mora podržati hibridno kreditiranje (na temelju kapitalnih zahtjeva iz sporazuma Basel 3).

1.5.

EGSO ustraje na tome da digitalizacija nikada ne smije zamijeniti kvalitetne personalizirane savjete koje pružaju stručni savjetnici (blizak odnos u bankarstvu koji postoji zahvaljujući mreži prilagođenih poslovnica ne bi smio nestati!).

1.6.

Razumijevanje fintecha podrazumijeva da svi dionici – regulatorna tijela, nadzorna tijela, dionici financijskog ekosustava i stanovništvo u cjelini – steknu nove vještine. Kako bi se iskoristila jedna od glavnih potencijalnih prednosti fintecha kao pokretača financijskog uključivanja, države članice EU-a moraju ojačati financijsko obrazovanje i digitalnu pismenost predviđajući nove scenarije. S tim treba započeti već u školama i ti procesi trebaju sadržavati informacije o financijskim proizvodima u kontekstu načina na koji su predstavljeni na internetu i njihova odnosa s razvojem interneta stvari.

1.7.

Zbog digitalizacije financijskog sektora mnoga su radna mjesta ugrožena te su stoga zaposlenici prisiljeni ažurirati svoje kompetencije i vještine. EGSO se zalaže za to da se osposobljavanje u pogledu vještina i daljnja izobrazba osiguraju na dvije razine: interno, tako da se zaposlenicima omogući da preuzmu nove zadatke i budu poveznica između sadašnjih financijskih djelatnika iz „tradicionalnih institucija” i fintech/insurtech poduzeća, i eksterno, pripremanjem zaposlenika koji ne mogu ostati u sektoru za radna mjesta u drugim sektorima.

1.8.

EGSO poziva na to da se u okviru Europskog socijalnog fonda osiguraju posebni programi osposobljavanja u sklopu nove vodeće inicijative „Koalicija za digitalne vještine i radna mjesta” (6) kako bi se pružila potpora dokvalifikaciji i prekvalifikaciji radne snage u financijskom sektoru i kako bi se te radnike pripremilo za nove digitalne tehnologije.

1.9.

EGSO poziva poduzeća da preuzmu kodekse poslovanja i najbolje prakse na području internih pravila kojima se ograničava obveza zaposlenika da budu na internetu u svakom trenutku te da izdaju smjernice koje će odvratiti zaposlenike od rada vikendom i za vrijeme godišnjeg odmora. Ako dobrovoljni pristupi ne poluče uspjeh, EGSO poziva na donošenje obvezujućih pravila u tom pogledu.

1.10.

Pravodobne informacije i savjetovanja, u skladu s mjerodavnim direktivama EU-a o obavješćivanju radnika i savjetovanju s radnicima, ključne su za suočavanje sa svim tim izazovima. Europska komisija i države članice moraju osigurati poštovanje odredbi mjerodavnog prava i, posebice, prava predstavnika zaposlenika da sudjeluju u promjenama unutar poduzeća.

1.11.

EGSO poziva na to da se Prijedlog direktive o preventivnom restrukturiranju i pružanju druge prilike ojača i dopuni jer će se time olakšati pristup postupcima restrukturiranja prije nego što poduzeće proglasi stečaj.

2.1.

Sektor bankarstva i osiguranja u Europi obilježava raznolikost te postojanje velikih europskih, pa čak i svjetskih institucija, kao i lokalnih i regionalnih struktura s različitim stupnjem samostalnosti, uz određene značajke svojstvene pojedinim zemljama. Unatoč procesu koncentracije u većini država članica, sektor je i dalje rascjepkan na europskoj razini. Stare crte razgraničenja između bankarskih grupacija i velikih osiguravajućih društava gotovo su nestale kao posljedica uspostave de facto financijskih konglomerata.

2.2.

U novom kontekstu nestabilnih tržišta i niskih kamatnih stopa, snažnog regulatornog pritiska, nadzora i kontrole – nametnutih bankarskom sustavu nakon financijske krize – zajedno s digitalnom transformacijom i povećanim tržišnim natjecanjem (nova fintech poduzeća), kao i novim trendovima na polju potrošnje, rezultati bankarskog sektora i dalje su u padu. S obzirom na pojavu novih nebankarskih modela u digitalnom gospodarstvu potrebno je analizirati međudjelovanje četiriju aktera: tradicionalnih banaka, novih digitalnih aktera, regulatornih tijela i potrošača.

2.3.

Kako uporaba interneta i dalje raste, tako banke razvijaju internetske podružnice i virtualne urede putem kojih korisnici mogu obavljati jednostavne transakcije i obratiti se savjetniku. Strategije poduzeća usmjerene na radikalno smanjenje ulaganja u ljudske resurse, kao i pogoršanje uvjeta za prijem klijenata, doveli su do smanjene posjećenosti poslovnica banaka i zatvaranja velikog broja poslovnica u cijeloj Europi.

2.4.

U sektoru osiguranja istodobno postoji nekoliko načina distribucije: zaposleni akviziteri, posrednici, generalni zastupnici, bankoosiguranje kao i samozaposleni zastupnici koji zastupaju jedno poduzeće. Osiguranje se danas prodaje putem interneta i pametnih telefona. Važnost svake od tih mreža distribucije na temelju višestrukih kanala razlikuje se ovisno o državi članici EU-a i o proizvodu. Životno osiguranje, primjerice, uglavnom se distribuira putem bankovnih mreža (poznato kao bankoosiguranje).

2.5.

Načini plaćanja neprestano se razvijaju i taj će se proces dodatno ubrzati. Uporaba čekova i gotovine znatno se smanjila od početka 1990-ih. Istodobno se sve više prelazi na plaćanje karticama, izravnim terećenjem i bankovnom doznakom, čime se jamči veća sljedivost, kontrola i sigurnost te se suzbija sivo gospodarstvo. Elektronička plaćanja mogla bi se još više proširiti, primjerice na područje prijenosa novčanih sredstava između pojedinaca i isplatu socijalnih naknada. Novi akteri u području elektroničkog novca udružuju snage s e-trgovinom dok se uz bankovne kartice razvijaju i sve su prisutnije nove tehnologije poput beskontaktnog plaćanja. Usto, posebna se pozornost treba pridati praćenju razvoja tržišta kriptovaluta (bitcoin i ostale).

3.1.

Do inovacija u financijskom sektoru dolazi na internetu: internetsko bankarstvo, velika količina podataka, umjetna inteligencija, lanci blokova (eng. blockchain), kibersigurnost itd. Podaci se razmjenjuju velikom brzinom, što omogućuje procjenu rizika i donošenje financijskih odluka na temelju algoritama i velike količine podataka.

3.2.

Te disruptivne tehnologije i poteškoće s kojima se suočavaju tradicionalne banke u pogledu problema s kapitalom i privremenim nedostatkom likvidnosti, kao i razvoj alternativnih prodajnih kanala koji nisu obuhvaćeni regulatornim obvezama za bankarski sektor, stvorili su uvjete za fintech i insurtech poduzeća te za lance blokova, a istodobno su otvorili nove mogućnosti i doveli do novih rizika za potrošače.

3.3.

Fintech i insurtech poduzeća, čiji broj neprestano raste, objedinjuju koncepte financija, osiguranja i tehnologije. Ta poduzeća upotrebljavaju tehnologiju za prodaju financijskih proizvoda na inovativne načine. Rastu osobito u područjima upravljanja štednjom, osobnih zajmova, korporativnog financiranja i plaćanja na internetu. Imaju sve veću ulogu u participativnom financiranju (masovno financiranje putem interneta i uzajamno financiranje) zahvaljujući upotrebi namjenskih platformi, mobilnih aplikacija, virtualnih valuta i elektroničkog plaćanja putem interneta ili pametnih telefona. Vrše znatan pritisak na banke i osiguravajuća društva konkurirajući im u njihovim tradicionalnim područjima djelovanja. Najveća internetska poduzeća, a posebice ona iz skupine GAFA (Google, Apple, Facebook, Amazon), također razvijaju projekte povezane s financijskim sektorom zahvaljujući svojoj kontroli nad velikom količinom podataka.

3.4.

Aplikacije koje se temelje na tehnologiji decentraliziranog vođenja glavne knjige (DLT) mogle bi stvoriti novu vrstu povjerenja u širokom rasponu usluga. Lanac blokova funkcionira bez središnjeg kontrolnog tijela, na transparentan i siguran način. Poduzeća i pojedinci mogu upotrijebiti taj sustav za izvršavanje određenih transakcija uz zaobilaženje financijskoga sektora, osobito s pomoću kriptovaluta.

Isto tako, PayPal nudi mogućnost plaćanja robe u stranoj valuti bez dostavljanja bankovnih podataka.

3.5.

Fintech omogućuje poduzećima i pojedincima da pristupe masovnom financiranju putem interneta za određene projekte koristeći se namjenskim platformama za prikupljanje sredstava u obliku donacija ili zajmova, pa čak i kapitalnih ulaganja. Te platforme omogućuju uzajamno kreditiranje (eng. peer-to-peer lending), uključujući potrošačke kredite i osobne kredite, bez potrebe da se ide preko banaka, te omogućuju privatnim osobama izravno financiranje vrlo malih poduzeća te malih i srednjih poduzeća. Platforme mogu dopuniti ili promicati poduzetnički kapital, posebice za inovativna poduzeća, te, uz pomoć svojih mobilnih aplikacija, pružiti korisnicima u stvarnom vremenu financijske informacije koje su im potrebne za upravljanje troškovima ili investicijskim odlukama.

3.6.

Ti novi akteri natječu se s tradicionalnim poslovnim modelima u bankarstvu i osiguranju, ali banke i osiguravajuća društva polako prihvaćaju suživot s njima. Neki su već započeli proces suradnje s fintech i insurtech poduzećima, a drugi imaju svoje strukture podružnica. Osim toga, ulaganja u fintech naglo su porasla u posljednjih nekoliko godina, a taj se interes proširio i na područje insurtecha.

4.1.

Za velika poduzeća prilagodba digitalizaciji financijskih usluga podrazumijeva promjene koje mogu uključiti u svoje svakodnevno upravljanje. No, situacija je drugačija za mnoga tradicionalna mala i srednja poduzeća, a posebice za vrlo mala poduzeća koja nemaju interna znanja i resurse koji bi im omogućili da se lako uklope u financijski svijet koji se vrlo brzo mijenja.

4.2.

U eri interneta i pametnih telefona profili korisnika različiti su, ali njihove sklonosti prema digitalnom bankarstvu i osiguranju ovise o nekoliko čimbenika kao što su dob, razina obrazovanja i zanimanje. Ipak, kad su u pitanju financijski savjeti, i dalje postoji potreba za ljudskim kontaktom na osnovi korisničkog iskustva, pa i među mladima.

4.3.

Virtualne poslovnice – internetske podružnice bankarskih i osiguravajućih grupacija – nude korisnicima pristup kreditima, zajmovima i osiguranju na internetu i na pametnim telefonima putem novih aplikacija. Te ponude dolaze s povoljnijim uvjetima: besplatna bankovna kartica, subvencionirane kamatne stope, bonus za otvaranje računa i popust u iznosu nekoliko mjesečnih rata doprinosa za osiguranje i uzajamno osiguranje. Te prednosti za korisnike sastavni su dio prijelaznog razdoblja s tradicionalnog modela poslovanja banaka, osiguravajućih društava i uzajamnih društava na model koji nastaje zbog digitalizacije.

4.4.

Taj novi scenarij potrošačima istodobno donosi rizike i mogućnosti:

4.5.

Digitalizacija bi trebala omogućiti transparentnije širenje financijskih proizvoda, ali očito pojednostavljenje proizvoda u ponudi može prikriti nedostatak ravnoteže u cjelokupnim financijskim odnosima. Korištenje algoritama ne jamči odsutnost skrivenih nedostataka niti sukladnost proizvoda s europskim normama. Financijsko obrazovanje stoga bi trebalo sadržavati informacije o financijskim proizvodima u kontekstu načina na koji su predstavljeni na internetu.

5.1.

Trenutačno velika razina ovisnosti poduzeća o bankovnom financiranju (više od 75 % u Europi u usporedbi s 20 % u SAD-u) i nedostatak kulture kapitala u Europi potencijalno izlažu mala i srednja poduzeća (koja čine više od 98 % svih poduzeća u Europi, zapošljavaju dvije trećine svih zaposlenika i stvaraju 58 % cjelokupne dodane vrijednosti) opasnosti od kreditne krize poput onih do kojih je došlo tijekom globalne financijske krize. Prema tome, trebalo bi istražiti metode dodatnog nebankovnog financiranja, kao i rizike koje one donose, osobito u slučaju krize.

5.2.

Pri financiranju MSP-ova, osim potpore iz europskih fondova za poticanje otvaranja novih radnih mjesta i povećanje poslovne konkurentnosti smanjenjem uobičajenih troškova financiranja, kao što je predviđeno u Junckerovu planu, postoje brojni alternativni izvori koji doprinose boljem razvoju poslovanja i smanjenju rizika.

5.3.

Mora doći do jačanja društveno odgovornog, transparentnog i održivog bankarskog modela i financijskog sustava ukorijenjenog u realnom gospodarstvu, čime će se jamčiti stabilnost te socijalna i teritorijalna kohezija. Održive banke prihvaćaju pristup koji je svjesno usmjeren na poslovanje koje se zasniva na trostrukoj bilanci (i koji obuhvaća mjere usmjerene na financijske i socijalne rezultate te rezultate na području okoliša radi financiranja projekata bez negativnih vanjskih učinaka), a to ostvaruju stavljanjem naglaska na uspostavljanje čvrstih odnosa s klijentima i proširenom zajednicom dionika.

5.4.

Bankarske i osiguravajuće zadruge i uzajamna društva odavno su u razvoju svog poslovanja usmjereni na stvaranje vrijednosti za sve dionike – model „vrijednosti za dionike” (eng. stakeholder value). Međutim, usvojili su i prakse konvencionalnih komercijalnih institucija i nisu izbjegli teškoće koje su proizašle iz financijske krize. Čini se da digitalizacija trenutačno ne predstavlja ključan čimbenik za povratak na etičnije poslovne prakse koje zadovoljavaju stvarne potrebe društva.

6.1.

Prema agenciji Bloomberg banke su od izbijanja gospodarske krize 2008. godine diljem svijeta otpustile oko 600 000 radnika. To smanjenje broja zaposlenika golemih razmjera uglavnom je posljedica krize, ali je i rezultat procesa digitalizacije.

6.2.

Procjenjuje se da u Europi banke i osiguravajuća društva osiguravaju četiri milijuna radnih mjesta, od čega su tri milijuna u bankarstvu i gotovo milijun u osiguranju. Citigroup predviđa da će bankarski sektor ukinuti otprilike 1,8 milijuna radnih mjesta u Europi i SAD-u u idućih deset godina. Europa, čije banke zapošljavaju gotovo 2,9 milijuna osoba na osnovi ekvivalenta punog radnog vremena, zadržat će samo 1,82 milijuna zaposlenika do 2025. Taj se trend ogleda u brojnim otpuštanjima koja je nedavno najavilo nekoliko velikih europskih bankarskih grupacija. U mnogim je zemljama u financijskom sektoru primjetna sklonost prema radu na nepuno radno vrijeme i drugim oblicima zapošljavanja.

6.3.

Postoji potreba za mjerama aktivne politike tržišta rada kako bi se uhvatilo u koštac s trenutačnim i budućim promjenama s kojima se suočavaju zaposlenici na ovom području. Socijalni partneri na svim razinama imaju ključnu ulogu u pronalaženju odgovarajućih rješenja. Primjer dobre prakse u tom je pogledu generalni fond za prekvalificiranje namijenjen svim zaposlenicima banaka u Austriji zahvaćenim tim promjenama. Fond je uspostavljen uz pomoć kolektivnog pregovaranja na razini sektora, a financira se sredstvima iz industrijskih i javnih izvora.

6.4.

Neprekidno smanjenje mreže poslovnica banaka popraćeno je reformom koncepta poslovnice u skladu s naravi klijenata. Prije nego što je došlo do zatvaranja poslovnica, broj zaposlenih se smanjio zbog automatizacije transakcija. U sektoru osiguranja mreža generalnih zastupnika i posrednika opstaje unatoč izrazitom trendu smanjivanja broja zaposlenih. Broj zaposlenih akvizitera smanjit će se.

6.5.

U području trgovanja kupnja/prodaja dionica društva, valuta i ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza (financijske izvedenice u kojima prodavatelj daje jamstvo kupcu u slučaju da treća osoba ne izvršava svoje obveze) sve se više obavljaju s pomoću računala.

6.6.

Izvedena iz velike količine podataka, nova kognitivna platforma, koju je testirala jedna velika bankarska grupacija, u stanju je odgovoriti na pitanja postavljena prirodnim jezikom u širokom rasponu područja te predložiti savjetnicima korisnika unaprijed formulirane odgovore. Ta tehnologija može se iskoristiti kao virtualni asistent u bankarstvu i osiguranju. Prodajno osoblje moglo bi među prvima osjetiti posljedice te promjene.

6.7.

Radni uvjeti postali su nestabilni, a potreba za osposobljavanjem znatno se povećala kako bi radnici stekli potrebne digitalne vještine i kako bi im se omogućila promjena radnog mjesta u slučaju radne mobilnosti.

6.8.

Budući da će digitalni napredak zahtijevati znatne promjene u pogledu alata, vještina i kompetencija koje zaposlenici trebaju imati, poduzeća moraju biti spremna na ulaganje u kontinuirani razvoj vještina i kvalifikacija. Kolektivno pregovaranje i socijalni dijalog moraju se usredotočiti na važnost prilagođavanja stručnog osposobljavanja budućim potrebama i na omogućavanje tog osposobljavanja, kao i na detaljno opisivanje načina na koji se nova tehnologija već upotrebljava u tom sektoru. Trebalo bi od slučaja do slučaja istražiti koje su vještine potrebne kako bi trenutačni radnici u financijskom sektoru ostali kompetentni u budućnosti i kako se te vještine mogu podučavati.

6.9.

Radno vrijeme izaziva sve veću zabrinutost zbog pojave rada putem interneta i ukidanja mnogih radnih mjesta. Već je jasno da će veći broj financijskih aktivnosti biti premješten unutar EU-a i izvan Europe u zemlje s niskim troškovima rada i niskom razinom socijalne zaštite.

6.10.

Važno je da digitalna rješenja uvijek služe ljudima i pomažu u poboljšanju socijalnih standarda i uvjeta rada. Sektorski socijalni dijalog treba pojačati na svim razinama, uključujući na europskoj razini, kako bi se utvrdila najbolja rješenja i na taj način spriječile burne promjene u društvu. Na sektorskoj razini i u svakom poduzeću poslodavci moraju nastojati ući u pregovore s predstavnicima sindikata kako bi se zajamčilo poduzimanje učinkovitih mjera u vezi s dohotkom, uvjetima rada, socijalnom zaštitom, osposobljavanjem i podrškom unutarnjoj geografskoj i profesionalnoj mobilnosti te savjetovanjem i pomoći u pronalaženju novog posla. Te se mjere moraju provesti koliko je god moguće prije procesa restrukturiranja, a ne tek kad dođe do ukidanja radnih mjesta.

6.11.

Kontroliranom digitalizacijom financijskoga sektora trebala bi se očuvati kvalitetna radna mjesta i poboljšati odnosi s korisnicima, uz istodobno zadržavanje zadovoljavajućeg pristupa personaliziranim financijskim savjetima. Time bi se trebala jamčiti učinkovita sigurnost transakcija i učinkovita zaštita osobnih podataka i korisnika i zaposlenika. Treba uključiti zaposlenike i korisnike financijskih usluga putem organizacija koje ih predstavljaju kako bi se mogla uzeti u obzir njihova praktična znanja u tom području.

7.1.

Sve veća složenost financijskih proizvoda i brzina obrade podataka – kao i anonimno, automatizirano plasiranje na tržište, savjetovanje i savjetodavne usluge – stvaraju visokorizične situacije koje vlasnik plasiranih ili uloženih sredstava često ne može procijeniti ili kontrolirati. EGSO sa zabrinutošću primjećuje neprikladnost modela rizika i njihove sposobnosti da pravilno procijene profile rizika različitih kategorija neosiguranih ulaganja.

7.2.

Guverner francuske središnje banke smatra da digitalizacija financijskih usluga mora biti popraćena regulativom koja se mora prilagoditi tako da ne koči inovativnost, a da i dalje jamči visoku razinu sigurnosti transakcija i zaštite potrošača. EGSO smatra da se jednako visoki standardi moraju primjenjivati i na tradicionalnu financijsku industriju i na nova fintech poduzeća i poslovne modele.

7.3.

Direktiva MiFID II jedna je od ključnih regulatornih inicijativa koja će promijeniti strukturu tržišta i poslovne modele. Poduzeća bi se prema regulatornim zahtjevima trebala odnositi kao prema strateškoj prilici.

7.4.

Novim se propisima o digitalnom platnom prometu (direktiva PSD2) nastoji povećati razina sigurnosti za transakcije na internetu u svrhu smanjenja količine prijevara do kojih trenutačno dolazi u tom kanalu.

7.5.

Novom će direktivom EU-a o sprečavanju pranja novca stupiti na snagu nove obveze u pogledu provjere korisnika dubinskom analizom, kao i nove obveze u vezi s prijavljivanjem sumnjivih transakcija i vođenjem evidencije o plaćanjima.

7.6.

Ažuriranim okvirom za suradnju u području zaštite potrošača (uredba CPC) nacionalnim će se tijelima dati veće ovlasti za provedbu zakona o zaštiti potrošača te će se unaprijediti nužna koordinacija među državama članicama.

7.7.

Uz primjenu direktive Solventnost II i s njome povezanog zakonodavstva koje se odnosi na osiguravajuća društva i odredbi sporazuma Basel 3/četvrte Direktive o kapitalnim zahtjevima (CRD IV) koje se odnose na banke, postavlja se pitanje kako dodatni regulatorni pristup može uzeti u obzir rizike kojima su izloženi novi subjekti u financijskom sustavu i njihov utjecaj na taj sektor u cjelini.

7.8.

Nakon testiranja otpornosti na stres koje je Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo provelo 2016., Komisija je predstavila prijedloge koji odražavaju raspravu koja se u okviru Bazelskog odbora vodi o strožim kapitalnim zahtjevima. Usvojene univerzalne norme trebale bi biti razmjerne veličini i naravi kreditnih institucija i financijskih novoosnovanih poduzeća. EGSO pozdravlja najnoviji paket prijedloga Komisije (7).

7.9.

Financijska kriza dovela je do snažnog razvoja aktivnosti fondova za izravna ulaganja (usporednog bankarskog sustava) u posljednjih nekoliko godina. Utjecaj digitalizacije na te fondove ne bi smio dovesti do regulatornog nedostatka štetnog za stabilnost financijskoga sustava.

7.10.

S obzirom na manjkavost tradicionalnih modela procjene rizika koji ne omogućuju pravilno vrednovanje neosiguranih modela financiranja, europska nadzorna tijela trebaju pojačati kontakte s novoosnovanim fintech poduzećima jer fintech od njih zahtijeva nove vještine.

28.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 246/18

Glavni izvjestitelj:

Mihai MANOLIU

1.1.

EGSO smatra da se predmetnim prijedlogom za izmjenu Uredbe nastoje poboljšati odredbe Uredbe Vijeća te ih dodatno pojednostaviti radi ostvarivanja ciljeva zajedničkog poduzeća za bioindustriju. Prijedlog je u skladu s izvornim ciljevima i odredbama postojećih politika.

1.2.

EGSO smatra da zajedničko poduzeće za bioindustriju nastoji stvoriti sinergiju s drugim programima Unije, primjerice na polju kohezijske politike, obrazovanja, okoliša, malih i srednjih poduzeća, konkurentnosti ili politike ruralnog razvoja, jačanjem regionalnog i nacionalnog kapaciteta za istraživanje i inovacije u aktualnom kontekstu strategija i politika pametne specijalizacije.

1.3.

Europska komisija u stalnoj je operativnoj razmjeni s Konzorcijem za bioindustriju (BIC), što najčešće poprima oblik savjetovanja i rasprava o načinu isplate financijskog doprinosa članova zajedničkog poduzeća za bioindustriju. Predmetni prijedlog za izmjenu nema nikakav dodatni učinak osim onoga koji se očekivao od izvorne Uredbe Vijeća. Predviđene izmjene isključivo su tehničke prirode, pa za predmetnu inicijativu nije potrebna analiza učinka.

1.4.

EGSO pozdravlja činjenicu da predmetni prijedlog smanjuje administrativno opterećenje BIC-a s obzirom na njegovu posredničku ulogu između članova Konzorcija, koji su obvezni davati financijski doprinos, i sudionika u projektima. BIC je i dalje u konačnici odgovoran za izvješćivanje o ukupnim brojčanim podacima o financijskim doprinosima svojih članova.

1.5.

EGSO se slaže s osnovnim pojašnjenjima navedenim u novoj uredbi:

2.1.

EGSO smatra da je pojam bioindustrije dio šireg područja biogospodarstva, koje se definira kao proizvodnja i ekstrakcija obnovljivih bioloških resursa i njihova prerada u proizvode izrađene od bioloških sastojaka, kao što su prehrambeni proizvodi, hrana za životinje ili bioenergija. Tri četvrtine poljoprivrednog zemljišta u EU-u koristi se u tu svrhu i u tom sektoru, čiji promet iznosi 2 000 milijardi eura i u kojem je zaposleno između 17 i 19 milijuna Europljana. Poduzeća utemeljena na znanju s područja biogospodarstva imaju promet od 57 milijardi eura i zapošljavaju otprilike 305 000 osoba (podaci iz 2009. godine).

2.2.

Zahvaljujući biogospodarstvu u Europi se može potaknuti razvoj, proizvesti dodana vrijednost, osigurati sigurna i pristojna nova radna mjesta, znatno smanjiti ovisnost o uvozu, poboljšati racionalno korištenje ograničenih ali obnovljivih bioloških resursa te znatno doprinijeti razvoju svjetske trgovine.

2.3.

Često se uočava konkurencija na različitim razinama, među različitim tehnologijama i načinima korištenja bioloških resursa. Taj je problem dodatno otežan ograničenom dostupnošću tih resursa. Premda biogospodarstvo može znatno pridonijeti smanjenju učinka staklenika koji proizvode emisije CO2, što bi imalo pozitivan utjecaj na javno zdravlje, uočava se i nepoželjan učinak, a to je povećanje emisija stakleničkih plinova čiji se utjecaj na okoliš ne može zanemariti.

2.4.

Okvir europskih politika za biogospodarstvo rascjepkan je u više sektorskih politika: poljoprivreda, ribarstvo, šumarstvo, klima, kružno gospodarstvo i istraživanje različita su područja aktivnosti na koja se odnose različiti zakonodavni akti i sektorske politike (1).

2.5.

Međutim, globalna strategija za bioindustriju pokrenuta je 2012. godine kako bi se osigurao određen stupanj dosljednosti politika, no čini se da i dalje postoje neke nedosljednosti. EU osigurava financiranje inovacija na području biogospodarstva pomoću okvirnog programa za istraživanje i inovacije Obzor 2020. i niza drugih financijskih instrumenata. EGSO smatra da je na tom području nužno osigurati održivost i dosljednu politiku.

2.6.

U nekoliko komunikacija Komisije naglašava se da je važno predvidjeti javno-privatno partnerstvo za bioindustriju kao tehnološku inicijativu (2).

2.7.

Pravna osnova ovog prijedloga za izmjenu leži u člancima 187. i 188. UFEU-a. S obzirom na to da države članice ne mogu djelovati samostalno, samo je EU u mogućnosti izmijeniti pravni okvir kojim se regulira zajedničko poduzeće. Predmetnim prijedlogom žele se izmijeniti odredbe Uredbe Vijeća kako bi članovi BIC-a u praksi mogli ispuniti svoju obvezu isplate financijskog doprinosa. Prijedlog je u skladu s načelom proporcionalnosti. Ova je izmjena bila nužna i zbog toga što nije postojala nikakva mogućnost da se Uredba Vijeća protumači na način koji bi omogućio isplatu financijskog doprinosa na razini projekata.

3.1.

Na temelju okvirnog programa za istraživanje i inovacije Europska komisija je 2012. godine usvojila strategiju za biogospodarstvo kojom se nastoji osigurati dosljednost politika na različitim relevantnim područjima djelovanja, kao i dosljednost odgovarajućih ciljeva na nacionalnoj razini i na razini EU-a. Taj je pristup bio nužan kako bi se povećalo javno financiranje i privatna ulaganja na polju biogospodarstva. Uspostavljeni su modeli participativnog upravljanja. Ta je strategija postavila temelje za akcijski plan koji sadrži 12 mjera podijeljenih u tri sljedeće velike teme:

3.2.

Poduzetim mjerama nastojalo se potaknuti udruživanje dionika na području biogospodarstva i osnivanje opservatorija biogospodarskih aktivnosti, te se pospješilo stvaranje novih tržišta zahvaljujući postavljanju normi, posebno u pogledu trajnosti/održivosti, čime je stvoren temelj znanja potreban za održivo jačanje primarne proizvodnje. Bilo je predviđeno da će se ta strategija revidirati i ažurirati tijekom 2017.

3.3.

Prijedlog Komisije sadrži tehničku izmjenu važećeg dokumenta, odnosno Uredbe Vijeća (EU) br. 560/2014 o osnivanju zajedničkog poduzeća za bioindustriju.

3.3.1.

Zajedničko poduzeće za bioindustriju organizacija je putem koje se želi uspostaviti javno-privatno partnerstvo čiji su članovi Europska unija, koju zastupa Komisija, i Konzorcij za bioindustriju. Svrha je tog zajedničkog poduzeća do 31. prosinca 2024. provesti zajedničku tehnološku inicijativu za bioindustriju.

3.3.2.

Imajući u vidu poteškoće s kojima se BIC susreo u isplati svog financijskog udjela na način predviđen Uredbom Vijeća, predlaže se uvođenje mogućnosti isplate financijskih doprinosa na razini projekta, uz postojeći način isplate na razini programa. To rješenje djelotvorno rješava situaciju i usmjereno je na ostvarenje početnih ciljeva Uredbe Vijeća tako što se članovima BIC-a omogućava da ispune svoju početnu obvezu. Predloženo rješenje slično je rješenju osmišljenom za zajedničko poduzeće IMI2 (Zajedničko poduzeće za inicijativu za inovativne lijekove 2) kojim se predviđa da i drugi članovi osim Unije mogu isplaćivati financijski doprinos kako na razini programa (metoda koju često koriste uzajamni fondovi i dobrotvorne organizacije), tako i na razini projekata (postupak koji koriste komercijalni subjekti). Ova izmjena nije dio programa REFIT.

3.4.

Svrha je zajedničkog poduzeća za bioindustriju uspostavljanje javno-privatnog partnerstva koje se sastoji od Europske unije, koju zastupa Komisija, i Konzorcija za bioindustriju koji je osnovan Uredbom Vijeća (EU) br. 560/2014. U skladu sa statutom zajedničkog poduzeća za bioindustriju, uz pomoć tog partnerstva želi se do 31. prosinca 2024. provesti zajednička tehnološka inicijativa za bioindustriju.

3.5.

U članku 3. Uredbe Vijeća konkretno se definira doprinos svake strane u zajedničkom poduzeću, administrativni i operativni troškovi, koji se dijele, te neodređen iznos koji predstavlja doprinose u naravi za provedbu neizravnog djelovanja i doprinose u naravi za provedbu dodatnih aktivnosti. Iz tumačenja statuta proizlazi da se doprinos BIC-a mora unijeti u proračun zajedničkog poduzeća za bioindustriju na razini programa. Sastavni subjekti članova koji nisu Unija, a koji sudjeluju u provedbi neizravnog djelovanja financiranja, trebali bi isplaćivati svoj financijski doprinos direktno za neizravno djelovanje na razini projekta.

3.6.

Brojni članovi BIC-a nailaze na poteškoće u pogledu načina isplate. Smatraju da nije komercijalno isplativo davati financijski doprinos na razini programa jer im to u zamjenu ne jamči nikakvu korist, prije svega kad je riječ o rezultatima projekata i povezanim pravima intelektualnog vlasništva, te zbog toga što bi davanje doprinosa na razini programa moglo dovesti do toga da član BIC-a daje doprinos vlastitim konkurentima. Predlaže se drugi način isplate, odnosno isplata financijskog doprinosa na razini projekta, u skladu s kojim od rezultata projekta korist imaju isključivo sudionici koji su u određenom projektu sudjelovali financijskim doprinosom. Taj postupak ne šteti interesima Unije. Poželjno je zaštititi interese lanca vrijednosti u biogospodarstvu, i kad je riječ o MSP-ovima, istraživačkim i tehnološkim centrima te sveučilištima.

3.7.

Financijski doprinos članova koji nisu Unija mora ispuniti sljedeće uvjete:

3.8.

U skladu s predmetnim prijedlogom, članovi BIC-a mogu nastaviti isplaćivati financijski doprinos na razini programa. Uz tu mogućnost, bit će im omogućen i izravan prijenos financijskog doprinosa drugom sudioniku u određenom projektu u skladu s pravilima koja su zajednički dogovorile obje stranke („konzorcijski sporazum”), s važećim pravnim okvirom [(financijski prijenos članova BIC-a BIC-u) i (financijski prijenosi članova BIC-a korisnicima projekta)] te s nacionalnim zakonodavstvom i uobičajenim računovodstvenim praksama. BIC je odgovoran za izvješćivanje o ukupnoj količini primljenih financijskih doprinosa.

3.9.

Model sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava BIC-a bit će izmijenjen u skladu s time. Potrebno je napomenuti da predmetni prijedlog za izmjenu ne utječe ni na zaštitu temeljnih prava ni na proračun. Smatra se da bi smanjenje proračuna utjecalo na sveučilišta i MSP-ove kojih se to tiče s obzirom na to da je doprinos Unije namijenjen uglavnom aktivnostima istraživanja i inovacija.

3.10.

Ova je izmjena u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama. Nije potreban dokument s obrazloženjima.

28.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 246/22

Izvjestitelj:

Javier DOZ ORRIT

Suizvjestitelj:

Mihai IVAŞCU

1.1.

EGSO smatra da borba protiv terorizma i njegovog financiranja, kao i nastojanje da se suzbije pranje novca i drugi povezani oblici gospodarskog kriminala, trebaju biti trajni prioriteti politike EU-a.

1.2.

EGSO izražava podršku mjerama uvedenim Prijedlogom Komisije kojim se stavlja izvan snage prethodna uredba iz 2005. godine kako bi se regulatorni okvir prilagodio trenutnoj situaciji te kako bi se riješili nedostaci u provedbi utvrđeni nizom studija.

1.3.

EGSO smatra da će se proširenjem područja primjene kontrola, kao i nadležnosti tijela vlasti kako bi ona mogla provoditi kontrole i zapljenjivati dobra kad postoji opravdana sumnja u nezakonite aktivnosti, olakšati otkrivanje većeg broja prijevara i prikupiti više informacija.

1.4.

EGSO smatra da je nužno unaprijediti suradnju, kako među nadležnim tijelima, tako i među državama članicama, kako bi se u primjeni nove uredbe postigao maksimalan učinak. EGSO od svih država članica traži da svoje baze podataka o antiterorizmu stave na raspolaganje Europolu. Komisija bi također trebala poticati mjere suradnje koje državama članicama omogućuju da steknu sredstva potrebna za učinkovitu kontrolu raznih vrsta gotovine i načina prijenosa gotovine.

1.5.

EGSO predlaže da bi nakon provođenja studije i širokog savjetovanja Komisija trebala izraditi plan za smanjenje korištenja gotovine u EU-u. U vezi s time trebalo bi razmotriti je li prag od 10 000 eura za obaveznu prijavu odgovarajući.

1.6.

EGSO smatra da bi Komisija trebala biti ambicioznija u određivanju sankcija za nepoštovanje obveze prijavljivanja. Potrebno je uskladiti sankcije u svim državama članicama te uspostaviti dosljednu komunikaciju s Komisijom o tim sankcijama kako bi se izbjeglo stvaranje rupa u zakonodavstvu.

1.7.

EGSO ponovo izražava zabrinutost, već navedenu u mišljenju ECO/408 (1), u vezi s nizom čimbenika koji bi mogli u velikoj mjeri ograničiti učinkovitost ove uredbe. Glavni je problem to što se porezne oaze u kojima se provodi najveća količina pranja novca, i čije bi novčane tokove s EU-om trebalo posebno pratiti, ne nalaze na popisu zemalja i regija koje Komisija u Prijedlogu uredbe od 14. srpnja 2016. smatra vrlo rizičnima.

1.8.

Istrage o nezakonitim novčanim tokovima povezane su s drugim prekršajima, a posebno s poreznim prekršajima. EGSO stoga predlaže da bi i porezna tijela trebala imati pristup informacijama prikupljenim prilikom kontrola novčanih tokova.

1.9.

EGSO smatra da bi od trenutka usvajanja ove nove odredbe, uz zlato, i druga „roba visokog stupnja likvidnosti” trebala biti obuhvaćena definicijom gotovine.

1.10.

Premda uviđa socijalnu vrijednost kartica s unaprijed uplaćenim sredstvima u cijelom EU-u, EGSO skreće pozornost na prijetnju koju predstavlja mogućnost da kriminalci i teroristi nastave koristiti te instrumente za tajno financiranje svojih aktivnosti.

1.11.

Zbog povećanja količine podataka koji se prikupljaju i razmjenjuju među službenim tijelima, EGSO preporučuje da se poveća zaštita tih podataka te da se istraži mogućnost primjene težih administrativnih i kaznenih sankcija na službenike i pojedince koji te podatke koriste na neodgovarajući ili nezakonit način.

1.12.

Taj je problem međunarodnih razmjera pa stoga institucije EU-a moraju imati punopravnu ulogu u radu međunarodnih organizacija koje se bave tim pitanjem.

1.13.

EGSO pozdravlja povlačenje iz optjecaja novčanica od 500 eura od 2018. godine s obzirom na to da je u brojnim prilikama dokazano da se koriste kao sredstvo gotovinskog plaćanja u nezakonitoj trgovini zbog lakoće prijenosa i mogućnosti da se velika količina novca čuva u malim spremnicima.

1.14.

EGSO ponovo naglašava Komisiji da zaštita europskih građana treba ostati najveći prioritet bez obzira na troškove i napore koje je potrebno uložiti.

2.1.

U skladu s Akcijskim planom (2) za jačanje borbe protiv financiranja terorizma Komisija predlaže novu uredbu o kontrolama gotovine koja se unosi u Uniju iz trećih zemalja ili iznosi iz nje u treće zemlje i o stavljanju izvan snage Uredbe (3) iz 2005. koja je trenutno na snazi.

2.2.

EU je u svibnju 2015. usvojio četvrti paket mjera za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma koji, uz druge inicijative, sadrži i četvrtu Direktivu o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma (AMLD4) i Uredbu (4) o podacima koji su priloženi uz prijenose financijskih sredstava, koje su trenutno u fazi prenošenja u nacionalno zakonodavstvo. EGSO je iznio svoje stajalište o paketu zakonodavnih mjera u mišljenju (5) o paketu mjera za borbu protiv pranja novca.

2.3.

Komisija je u veljači 2016. objavila svoj Akcijski plan (6) za jačanje borbe protiv financiranja terorizma, koji se provodi u dvije zakonodavne faze. U prvoj fazi (srpanj 2016.) Komisija je izradila prijedloge za dvije direktive: direktivu AMLD5, kojom se izmjenjuju različiti elementi direktive AMLD4 i Direktivu u pogledu pristupa poreznih tijela informacijama o sprečavanju pranja novca (7) te Delegiranu uredbu (8) Komisije o utvrđivanju visokorizičnih trećih zemalja (poreznih oaza), kojom se dopunjuju direktive AMLD4 i AMLD5 (9). EGSO je usvojio mišljenja o direktivi AMLD5 i Uredbi, kao i mišljenje o drugoj direktivi (10).

2.4.

U drugoj fazi (prosinac 2016.), uz uredbu o kojoj je riječ u ovom mišljenju, Komisija je iznijela Prijedlog direktive (11) o suzbijanju pranja novca sredstvima kaznenog prava i Prijedlog uredbe (12) o uzajamnom priznavanju naloga za zamrzavanje i oduzimanje.

2.5.

Uredba iz 2005. godine dopunjuje odredbe Direktive o borbi protiv pranja novca (AMLD) uvođenjem kontrola za pošiljke gotovine u iznosu od 10 000 eura i više. Ovim prijedlogom (13) Komisije nastoji se: zatvoriti rupe u postojećem zakonodavstvu uzimajući u obzir istrage koje provodi policija te pravosudna i carinska tijela; razviti i dopuniti direktive AMLD4 (14) i AMLD5 (15) u svrhu rješavanja problema pranja novca i financiranja terorizma; te prilagoditi zakonodavstvo EU-a usklađivanjem s međunarodnim standardima i preporukama, a posebno s preporukom br. 32 Radne skupine za financijske mjere protiv pranja novca.

2.6.

Ovaj se prijedlog bavi nedostatnom obuhvaćenošću prekograničnog kretanja gotovine, poteškoćama u razmjeni informacija među nadležnim tijelima, nemogućnošću da se zadržavaju iznosi niži od praga (manji od 10 000 eura), manjkavom definicijom pojma „gotovina”, različitim sankcijama za neprijavljivanje u državama članicama i razlikama u provedbi.

2.7.

Prijedlog nove uredbe kojom bi se zamijenilo postojeće zakonodavstvo proširuje i specificira definiciju gotovine dijeleći je u četiri kategorije: gotov novac, prenosivi instrumenti na donositelja (čekovi, putnički čekovi, zadužnice i novčani nalozi), roba koja se upotrebljava kao izrazito likvidna pričuva vrijednosti (zlatne kovanice i poluge) i kartice s unaprijed uplaćenim sredstvima.

2.8.

Prijedlogom se uvodi obveza prijavljivanja gotovine bez pratnje, odnosno gotovine u iznosu od 10 000 eura ili više koja se šalje poštom, kurirskim ili teretnim pošiljkama. Neke države članice uz to provode i kontrolu gotovine unutar EU-a.

2.9.

Prijedlogom se nadležnim tijelima daju ovlasti da kontroliraju pošiljke gotovine koje iznose manje od 10 000 eura, kao i da izvješćuju i provode istrage kad god postoji ozbiljna naznaka kriminalne namjere.

2.10.

Odobrava se zadržavanje sredstava kad neprijavljene pošiljke gotovine iznose 10 000 eura ili više ili kad u pošiljkama bilo koje vrijednosti postoje naznake kriminalne namjere.

2.11.

Poboljšava se razmjena informacija iziskivanjem aktivne komunikacije s financijsko-obavještajnim jedinicama; trenutačno se od nadležnih tijela zahtijeva samo da podatke stave na raspolaganje. Informacije o nepropisnim operacijama također se moraju staviti na raspolaganje nadležnim tijelima u drugim državama članicama i Komisiji kad postoji naznaka kriminalne namjere. Informacije se mogu dostavljati i trećim zemljama, pod uvjetom da se ispune određeni uvjeti.

2.12.

Promiče se uvođenje sankcija u svim državama članicama za nepoštovanje obveze prijavljivanja, čime se zamjenjuju pravne sankcije za kriminalnu aktivnost. O sankcijama u svakoj državi članici mora se izvijestiti Komisija.

3.1.

EGSO pozdravlja napore koje Komisija kontinuirano ulaže u globalnu borbu protiv pranja novca i terorizma. EGSO također podržava izmjene predložene u Prijedlogu čija je svrha poboljšati zakonodavstvo koje je trenutačno na snazi.

3.2.

Komisija i druge institucije EU-a moraju predano raditi na tome da europska javnost bude u potpunosti svjesna njihove spremnosti da se bore protiv pranja novca i financiranja terorizma korištenjem svih nužnih pravnih instrumenata, obavještajnih službi, kaznenog progona i pravosudnih mjera. Svijest o tome da institucije na tom polju rade u suradnji sa svim državama članicama pojačat će njihovu vjerodostojnost i legitimnost. Premda se svi skupovi pokazatelja o pranju novca i financiranju terorizma ne mogu objaviti, neki se već koriste.

3.3.

EGSO poziva EU i države članice da promiču stalnu suradnju na međunarodnoj razini na polju suzbijanja terorizma, pranja novca i ozbiljnog kriminala povezanog s tim pojavama. Sve institucije EU-a također bi trebale raditi na tome da osiguraju da se mjere koje je Komisija predložila usvoje na međunarodnoj razini. To je jedan od načina da one postanu učinkovitije.

3.4.

Prijedlogom nove uredbe nastoji se suzbiti nezakonit protok gotovine između EU-a i trećih zemalja. Da bi se osigurao uspjeh, Europska komisija mora surađivati s državama članicama kako bi osigurala da su njihova nadležna tijela opremljena najučinkovitijim tehničkim i ljudskim resursima, kao i drugim potrebnim resursima (npr. treniranim psima tragačima).

3.5.

Sustavi financiranja terorizma mogu biti vrlo različiti, od zlouporabe zakonitih poduzeća ili legitimnih neprofitnih organizacija do kriminalnih aktivnosti ili zlouporabe međunarodnog trgovinskog sustava. Terorističke organizacije neprestano razvijaju svoje metode financiranja kako bi izbjegle postojeće zakonodavne odredbe, pa je stoga očito da je potrebno neprestano ažurirati pravni okvir. Kriminalci i teroristi obično iskorištavaju razlike u zakonodavstvu između država članica i odabiru zemlje u kojima je zakonodavstvo najmanje strogo da u njima provode svoje financijske transakcije.

3.6.

Razvoj Europskog programa sigurnosti (16), odgovor na terorističke napade počinjene u Europi i svijetu te interes javnosti za operacije pranja novca, porezne prijevare i utaje koje se provode u poreznim oazama naveli su Komisiju da tijekom protekle dvije godine usvoji velik broj zakonodavnih inicijativa.

3.7.

Prema Izvješću (17) Radne skupine za financijske mjere protiv pranja novca, u kriminalnom gospodarstvu uvelike se koristi gotovina koja je i dalje najvažnije sredstvo financiranja terorizma. Teško je procijeniti količinu novca koji se na taj način „pere”, ali u Izvješću Radne skupine za financijske mjere protiv pranja novca procjenjuje se „između stotina milijardi i jednog bilijuna američkih dolara godišnje”.

3.8.

Analiza učinkovitosti važeće Uredbe pokazala je da je broj pošiljki gotovine koje ulaze u EU i izlaze iz njega i dalje velik. S druge strane, provodi se ograničen broj kontrola gotovine (100 000 godišnje u svim državama članicama zajedno), broj kontrola varira od zemlje do zemlje, a broj sumnjivih slučajeva o kojima se povede istraga uvelike varira. Samo je devet zemalja sudjelovalo u zadnjem savjetovanju o tom pitanju, a podaci o broju slučajeva i njihovoj analizi vrlo su različiti i ograničeni.

3.9.

Nedostaci Uredbe na snazi znače da gotovina koja se šalje poštom, kurirskim ili teretnim pošiljkama nije podložna dostatnim posebnim kontrolama. U brojnim prilikama nadležne vlasti nisu imale potrebne instrumente da provedu dostatne kontrole.

3.10.

Proširenje primjene kontrola i davanje ovlasti nadležnim vlastima da provode provjere i zaplijene robu kad postoji sumnja u kriminalnu namjeru, čak i kad je riječ o iznosu manjem od 10 000 eura, omogućit će otkrivanje većeg broja prijevara i prikupljanje više informacija. Prikupljene informacije trenutačno se ne iskorištavaju kao što bi trebalo. U nekim državama članicama informacije se stavljaju na raspolaganje na pasivan način i ne postoje mjere kojima bi se osiguralo da se te informacije ispravno obrađuju. Nužno je poboljšati komunikaciju između nadležnih tijela: između carinskih tijela, koja su u najvećoj mjeri zadužena za kontrole, i financijsko-obavještajnih jedinica, koje su zadužene za primanje i analizu informacija; između financijsko-obavještajnih jedinica i poreznih i pravosudnih tijela; između nadležnih tijela u državama članicama i u trećim zemljama, osobito onima koje su odgovorne za povećan protok nezakonite gotovine u EU i iz njega, kao što su porezne oaze.

3.11.

Sankcije koje se u skladu s važećom Uredbom primjenjuju u slučaju neprijavljivanja gotovine nisu usklađene i iz provedenih analiza čini se da nemaju zamišljeni odvraćajući učinak. Novom se uredbom od država članica iziskuje da uvedu sankcije za nepoštovanje obveze prijavljivanja bez obzira na to postoji li naznaka kriminalne namjere ili je li gotovina povezana s istragama o drugim krivičnim djelima ili povredama; o tim se sankcijama mora obavijestiti Komisija. EGSO predlaže da bi se trebao uspostaviti postupak komunikacije koji bi bio istovjetan za sve države članice. Međutim, svaka država članica može odrediti vlastite sankcije. Sankcije navedene u članku 13. moraju biti usklađene kako se kriminalcima ne bi omogućilo da djeluju u određenim zemljama.

3.12.

Uvođenje nove uredbe i gore navedenih mjera protiv pranja novca uvelike će povećati količinu osobnih podataka koji se prikupljaju, pohranjuju i stavljaju na raspolaganje nadležnim tijelima i vlastima u okviru borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma. Ako želimo poštovati temeljna prava pojedinaca, naročito u pogledu zaštite osobnih podataka, važno je procijeniti potrebu za novim zaštitnim mehanizmima, uvesti ih kad je to potrebno i promicati teže kaznene sankcije za javne službenike i druge pojedince koji te podatke koriste na nezakonit način.

3.13.

Vrste kanala i procedura koji se koriste u borbi protiv pranja novca i financiranja terorizma, uključujući nezakonite pošiljke gotovine, s pravom su naveli Komisiju da usvoji zakonodavne mjere koje pokrivaju oba krivična djela. Oba su povezana s drugim krivičnim djelima sličnih ili većih razmjera. Nužna je tijesna koordinacija putem odgovarajućih mehanizama između svih uključenih vlasti i nacionalnih tijela i država članica kako bi se osigurala učinkovita provedba uredbe i drugih relevantnih zakonskih mjera. Potrebno je napomenuti da je suradnja između različitih vlasti i institucija u državama članicama – policije i obavještajnih, pravosudnih, carinskih i poreznih tijela – daleko od optimalne. EGSO je posebno zabrinut zbog nedovoljne suradnje između nacionalnih policijskih snaga i Europola, na što ukazuje činjenica da većina država članica svoje baze podataka o antiterorizmu nije stavila na raspolaganje europskoj agenciji za kazneni progon. EGSO stoga poziva vlasti EU-a i države članice da okončaju to stanje.

3.14.

Druga velika prepreka učinkovitoj primjeni uredbe i drugih relevantnih zakonskih odredbi za sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma jest nepostojanje istinske političke volje da se ukinu porezne oaze. Najočitiji je dokaz tomu popis „visokorizičnih trećih zemalja sa strateškim nedostacima” naveden u Prilogu Uredbi (EU) 2016/1675 kojom se dopunjuju direktive AMLD4 i AMLD5. U taj popis nije uvrštena niti jedna od poreznih oaza u kojima se provodi većina nezakonitih transakcija, a posebno tokovi gotovine o kojima je riječ u Prijedlogu uredbe. EGSO se osjeća prisiljenim da ponovi poziv već naveden u mišljenju ECO/408: Komisija bi trebala predložiti novi popis poreznih oaza i unijeti ga u jedinstveni popis trećih zemalja i regija koji ne surađuju u istragama u vezi s financijskim kaznenim djelima i financiranjem terorizma.

4.1.

Globaliziranost je jasno obilježje financiranja terorizma, što znači da se terorističke operacije u jednoj zemlji često financiraju kriminalnim aktivnostima u drugoj. Potrebne su kontrole gotovine i znatne promjene zakonodavstva kako bi se zaustavilo kretanje gotovine, utvrdile i ograničile financijske operacije i olakšao pristup važnim informacijama o teroristima i njihovim financijerima. U potpunosti svjestan vanjske dimenzije financiranja terorizma, EGSO preporučuje potpuno uključivanje svih institucija EU-a u rad svih relevantnih međunarodnih organizacija u kojima je EU zastupljen kako bi se slične mjere uvele u cijelom svijetu.

4.2.

Pošiljke gotovine i dalje su glavni kanal putem kojeg djeluju kriminalci koji se bave pranjem novca i drugim nezakonitim financijskim aktivnostima (18). EGSO preporučuje da bi Komisija – nakon što provede sveobuhvatnu studiju, savjetuje se sa svim relevantnim stranama i uspostavi bliski radni odnos s državama članicama, ESB-om i nacionalnim bankama – trebala izraditi plan za smanjenje korištenja gotovine u EU-u. Ukidanje novčanice od 500 eura korak je u pravom smjeru. U sklopu te studije trebalo bi razmotriti je li prag od 10 000 eura za obaveznu prijavu odgovarajući.

4.3.

EGSO traži od Europske unije da uloži veće napore u osiguravanje dosljedne ratifikacije ishoda Varšavske konvencije (19) u cijelom EU-u. Dosad je samo 17 država članica potpisalo tu konvenciju mada ju je 26 potpisalo.

4.4.

EGSO uviđa da bi predložena uredba mogla znatno poboljšati instrumente koje koristimo u borbi protiv financiranja terorizma, dok bi istodobno imala minimalan utjecaj na europska mala i srednja poduzeća.

4.5.

EGSO smatra da je nužno razviti politike financijske suradnje sa susjednim zemljama i zemljama iz kojih potječu posebno veliki migracijski tokovi prema EU-u kako bi se olakšale transparentne financijske transakcije i osigurali niži troškovi. Prepreke i visok trošak slanja novca u te zemlje i iz njih potiču korištenje pošiljaka gotovine i netransparentne transakcije, pa time i korištenje tih metoda za kriminalne svrhe.

4.6.

Nedavni napadi na području EU-a pokazuju da su teroristi koristili kartice s unaprijed uplaćenim sredstvima da plate hotelske sobe (npr. napad u Parizu 13. studenog 2015.). Premda je socijalna vrijednost tih instrumenata očita jer omogućuju osjetljivim ili isključenim kategorijama ljudi da vrše internetska i neinternetska plaćanja, EGSO skreće pozornost na prijeteću mogućnost da kriminalci ili teroristi ponovne uporabe te instrumente.

4.7.

Nezakonit prijevoz gotovine povezan je s drugim vrstama prekršaja: poreznim prekršajima, pranjem novca i financiranjem terorizma. Komisijin Prijedlog uredbe ne omogućuje razmjenu podataka iz redovnih prijava gotovine u fiskalne svrhe. EGSO smatra da bi istrage o tim prekršajima trebale biti sveobuhvatne. Preciznije, imajući u vidu jasnu vezu između porezne prijevare i pranja novca koji u mnogim slučajevima uključuju kretanje gotovine, smatra da bi se trebalo omogućiti provođenje gore navedene razmjene.

4.8.

Iako se člancima 2.2 i 1.4 Prijedloga uredbe Komisiji daje ovlast da usvaja delegirane akte za izmjenu Priloga, a naročito dijela u kojem se navodi koja se „roba koja se upotrebljava kao izrazito likvidna pričuva vrijednosti” smatra vrstama gotovine, EGSO vjeruje da nema razloga da se ta kategorija od početka ograniči samo na zlato. Druge posebno vrijedne vrste robe, kao što su plemeniti metali ili drago kamenje (sirovi ili rezani), mogle bi se uvrstiti u prvi popis koji će Parlament i Vijeće odobriti.

4.9.

EGSO ponovo ističe činjenicu da bi osiguravanje sigurnosti naših građana trebalo ostati jedan od glavnih prioriteta EU-a i država članica, bez obzira na to koliko je napora za to potrebno.

28.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 246/28

Izvjestitelj:

Jan SIMONS (NL-I)

1.1.

EGSO smatra da je namjera stvaranja europskog sustava za informacije o putovanjima i njihovu odobrenju (ETIAS) u svrhu utvrđivanja rizika povezanih s posjetiteljima izuzetima od obveze posjedovanja vize koji putuju u schengenski prostor trenutno neizbježan korak koji odgovara prijetnjama uzrokovanim vanjskim i unutarnjim okolnostima.

1.2.

Odbor pozdravlja činjenicu da se ETIAS uklapa u opću strategiju EU-a u području migracije i sigurnosti kako je to utvrdila Komisija u svojem programu za pametne granice iz 2011. i da će se informacijama prikupljenima s pomoću tog sustava omogućiti prethodna provjera mogućih sigurnosnih prijetnji ili rizika povezanih s nezakonitom migracijom kako bi se građani EU-a zaštitili od osoba koje ulaze s lošim namjerama.

1.3.

Odbor izrazito ističe da bi se u okviru ETIAS-a u potpunosti trebala poštovati temeljna prava podnositelja zahtjeva i izbjegavati bilo kakva diskriminacija. Moraju se zaštititi svi podaci, posebno osjetljive informacije o zdravlju, obrazovanju, kriminalitetu itd., koji se prikupljaju s pomoću sustava, a pristup takvim podacima valja strogo ograničiti na tijela koja istražuju kaznena djela, terorizam, nezakonitu imigraciju i ostale prijetnje. ETIAS-om se također treba poštovati pravo podnositelja zahtjeva na žalbu u slučaju da im je odobrenje putovanja odbijeno ili povučeno.

1.4.

Odbor je svjestan potrebe za rješavanjem mnogih tehničkih pitanja u vezi s ETIAS-om, posebno onih u pogledu interoperabilnosti i međusobne povezanosti s ostalim sustavima za prikupljanje podataka i upravljanje. ETIAS bi se trebao temeljiti na odgovarajućoj ravnoteži između rizika i sigurnosti, pri čemu je potrebno izbjegavati veće administrativno opterećenje i prepreke za posjetitelje koji često putuju u EU radi posla, studiranja, liječenja itd.

1.5.

Komisija i Vijeće trebali bi posvetiti pozornost i političkim aspektima uspostave ETIAS-a. Relevantne zemlje trebalo bi obavijestiti o razlozima za obvezu ishođenja odobrenja za putovanje unatoč bezviznom režimu i o prednostima omogućavanja nesmetanog i brzog prelaska granica putnicima s odobrenjem putovanja. Komisija bi se također trebala pobrinuti da sve recipročne mjere relevantnih zemalja za građane EU-a budu proporcionalne mjerama EU-a.

1.6.

ETIAS-om bi se trebalo izaći ususret osobama koje nisu u mogućnosti podnijeti elektronički zahtjev i staviti na raspolaganje „kabine za podnošenje zahtjeva” podnositeljima zahtjeva u glavnim polazim zračnim i morskim lukama te na glavnim kopnenim graničnim prijelazima. Svim bi se podnositeljima zahtjeva trebala dopustiti uporaba usluga posrednika kao što su putničke agencije i prijevoznička poduzeća. Međutim, delegacije EU-a u trećim zemljama trebale bi pratiti i ocjenjivati troškove koje ti posrednici naplaćuju za svoje usluge.

1.7.

Također će biti potrebno pravilno utvrditi kriterije za predložene kategorije državljana trećih zemalja izuzetih od obveze ishođenja odobrenja za putovanje, uzimajući u obzir rizike u pogledu migracije te prijetnje sigurnosti ili zdravlju.

1.8.

Odbor poziva na pronalazak rješenja za države članice koje još uvijek nisu u cijelosti primijenile schengensku pravnu stečevinu (Bugarska, Hrvatska, Cipar i Rumunjska) te stoga nemaju pristup SIS-u, VIS-u i EES-u.

2.1.

Građani Europske unije očekuju da vlasti osiguraju njihovu sigurnost u otvorenoj Europi. Računaju na učinkovito upravljanje vanjskim granicama schengenskog prostora kako bi se spriječila nezakonita migracija, osigurala bolja unutarnja sigurnost i sloboda kretanja unutar schengenskog prostora te olakšao prelazak vanjskih granica EU-a u svijetu mobilnosti.

2.2.

Danas otprilike 1,4 milijarde osoba iz otprilike 60 zemalja u cijelom svijetu (1) može putovati u Europsku uniju bez obveze posjedovanja vize i koristiti načelo reciprociteta, koje koriste i građani EU-a jer im je olakšano putovanje u inozemstvo bez vize. Broj državljana trećih zemalja koji posjećuju zemlje schengenskog prostora, a koji su izuzeti od obveze posjedovanja vize i dalje će rasti te se očekuje da će se do 2020. broj takvih pojedinaca koji prelaze schengenske granice povećati za više od 30 %, odnosno s 30 milijuna, koliko je taj broj iznosio 2014., na 39 ili 40 milijuna tijekom 2020 (2).

2.3.

Ti podaci ukazuju na to da treba uspostaviti sustav odobrenja sličan onima koji već postoje u nekim zemljama (u SAD-u (3) od 2009., Australiji (4) od 1996., Kanadi (5) od 2016.), odnosno sustav za procjenu mogućih nezakonitih migracija i prijetnja sigurnosti povezanih s državljanima trećih zemalja koji posjećuju EU i upravljanje njima, ali na blaži i otvoreniji način u odnosu na standardni vizni režim, u skladu s ciljevima politike EU-a za liberalizaciju viznog režima.

2.4.

Za razliku od državljana trećih zemalja koji imaju obvezu posjedovanja vize, nadležna granična tijela i tijela kaznenog progona imaju malo informacija o državljanima trećih zemalja koji su izuzeti od obveze posjedovanja vize u pogledu rizika koji oni mogu predstavljati prije njihova dolaska na schengensku granicu. Dodavanjem ovog sloja podataka koji nedostaju i procjene rizika u pogledu posjetitelja izuzetih od obveze posjedovanja vize osigurala bi se znatna dodana vrijednost postojećim mjerama za održavanje i jačanje sigurnosti schengenskog prostora, a posjetiteljima koji su izuzeti od obveze posjedovanja vize omogućilo bi se da uživaju svoj status osobe izuzete od obveze posjedovanja vize.

2.5.

Komisija je u svojem programu za pametne granice iz 2011. navela potrebu za modernijim i učinkovitijim upravljanjem tokovima putnika na vanjskim granicama EU-a upotrebom novih tehnologija kako bi se olakšao život strancima koji često putuju u EU i bolje nadzirali državljani trećih zemalja koji prelaze granice.

2.6.

Nove opasnosti i izazovi koji su se pojavili u narednim godinama iziskivali su reviziju prvotnog programa za pametne granice te je novi zakonski prijedlog Uredbe o uspostavi sustava ulaska/izlaska objavljen 2016., nakon provedbe tehničkih studija i savjetodavnog postupka. EGSO je usvojio svoje mišljenje o sustavu ulaska/izlaska u rujnu 2016 (6). Nedavno predložena izmjena Zakonika o schengenskim granicama (7) kako bi se pooštrila kontrola na vanjskim granicama pregledima relevantnih baza podataka (SIS, Interpolova baza podataka o ukradenim i izgubljenim putnim ispravama i ostale europske baze podataka) ima za cilj uvođenje obveznog kontroliranja svih državljana trećih zemalja, kao i građana EU-a pri ulasku i izlasku iz Europske unije.

2.7.

Kako bi dovršila taj postupak revizije, Komisija je objavila prijedlog o uspostavi europskog sustava za informacije o putovanjima i njihovu odobrenju (ETIAS) kako bi se pooštrile sigurnosne provjere putnika izuzetih od obveze posjedovanja vize (8). To će biti automatizirani informatički sustav za prepoznavanje rizika povezanih s posjetiteljima izuzetima od obveze posjedovanja vize koji putuju u schengenski prostor, a očekuje se 40 milijuna zahtjeva nakon njegova uvođenja 2021. godine (9).

2.8.

Informacije prikupljene s pomoću sustava omogućit će prethodnu provjeru mogućih sigurnosnih prijetnji ili rizika povezanih s nezakonitom migracijom, uz potpuno poštovanje temeljnih prava i zaštite podataka.

2.9.

Odobrenje u ETIAS-u nije viza. Državljani zemalja s bezviznim režimom i dalje će moći putovati bez vize, ali će se kao obvezan uvjet za ulazak u schengenski prostor zračnim, morskim ili kopnenim vrstama prijevoza, od njih zahtijevati da prije putovanja ishode odobrenje putovanja za koje se plaća naknada (preporučeni iznos naknade je 5 EUR). Kako bi se donijela odluka o tome treba li izdati odobrenje ili odbiti zahtjev za putovanje u EU, sustav će provesti automatske provjere (očekuje se 95 % pozitivnih rezultata) ili će se, po potrebi, provesti dodatne ručne prethodne provjere, a potom izdati ili odbiti odobrenje za putovanje. Podnositelj zahtjeva bit će obaviješten o rezultatima ovog postupka u veoma kratkom razdoblju (od nekoliko minuta do najviše 72 sata ako su potrebne dodatne provjere). Konačnu odluku o odobrenju ili zabrani ulaska uvijek donose nacionalni službenici graničnog nadzora koji provode graničnu kontrolu u skladu sa Zakonikom o schengenskim granicama.

2.10.

Međutim, prethodnom provjerom putnika iz trećih zemalja izuzetih od obveze posjedovanja vize olakšat će se granični pregledi, osigurati koordinirana i usklađena procjena toga predstavljaju li državljani trećih zemalja rizik i znatno smanjiti broj zabrana ulaska na graničnim prijelazima. Iako je odobrenje putovanja valjano pet godina – ili do isteka valjanosti putne isprave – moguće ga je povući ili poništiti u slučaju da uvjeti za izdavanje odobrenja putovanja više ne vrijede.

2.11.

Predložena Uredba uključuje opće načelo da se ETIAS temelji na interoperabilnosti informacijskih sustava koji će se pretraživati i na ponovnoj uporabi komponenata razvijenih za te informacijske sustave, posebice za EU-ov Sustav ulaska/izlaska (EES). Tim će se pristupom ostvariti i znatne uštede za uspostavu i rad ETIAS-a. ETIAS i EES dijelili bi zajednički repozitorij osobnih podataka državljana trećih zemalja, dok bi se dodatni podaci iz zahtjeva u ETIAS-u (kao što su podaci o boravištu, odgovori na dodatna pitanja, IP adresa itd.) i evidencija ulaska/izlaska EES-a pohranjivali zasebno, ali bi bili povezani s tim zajedničkim i jedinstvenim osobnim spisom. Taj je pristup potpuno u skladu sa strategijom interoperabilnosti te bi uključivao sve odgovarajuće mjere zaštite podataka.

2.12.

Europol će sudjelovati u definiranju ETIAS-ovih pravila o provjerama i ETIAS-ova popisa za praćenje koji će se sastojati od podataka o osobama koje su osumnjičene da su počinile kazneno djelo ili sudjelovale u počinjenju kaznenog djela ili o osobama u pogledu kojih postoje činjenične naznake ili razumna osnova za pretpostavku da bi mogle počiniti teško kazneno djelo ili koje predstavljaju ostale prijetnje sigurnosti i zdravlju.

2.13.

Informacijski sustav ETIAS-a razvit će Eu-LISA, Europska agencija za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde, koja će biti odgovorna za tehničko upravljanje tim sustavom. Iznos troškova razvoja ETIAS-a procjenjuje se na 212,1 milijuna EUR, a prosječnih godišnjih operativnih troškova na 85 milijuna EUR. Očekuje se da će ETIAS biti operativan već od 2020.

3.1.

EGSO smatra da je namjera stvaranja ETIAS-a trenutno neizbježan korak koji odgovara prijetnjama uzrokovanim vanjskim i unutarnjim okolnostima. Taj korak vjerojatno neće pozdraviti putnici iz trećih zemalja s bezviznim režimima, ali se uklapa u opću strategiju EU-a u području migracije i sigurnosti kako je to utvrdila Komisija u svojem programu za pametne granice iz 2011.

3.2.

Odbor napominje da je cilj prijedloga o ETIAS-u ispuniti prazninu u upravljanju vanjskim granicama EU-a kojom se omogućuje državljanima zemalja s bezviznim režimom da prelaze granice EU-a, a da prije njihova dolaska na schengensku granicu nema odgovarajućih podataka o rizicima koje bi ti državljani trećih zemalja mogli predstavljati.

3.3.

Prijedlog o ETIAS-u usmjeren je na tehničke aspekte sustava, upravljanje njime, potrebnu informacijsku tehnologiju i interoperabilnost i međusobnu povezanost s ostalim sustavima za prikupljanje i analizu podataka (10). Odbor je svjestan složenosti tih pitanja i potrebe za rješavanjem mnogih tehničkih pitanja kako bi sustav mogao biti u potpunosti operativan nakon pokretanja, koje se planira za 2021. ETIAS bi trebao težiti odgovarajućoj ravnoteži između rizika i sigurnosti, pri čemu je potrebno izbjegavati veće administrativno opterećenje i prepreke za sve osobe koje često putuju u EU, posebice radi posla, istraživanja ili studiranja.

3.4.

Odbor je uvjeren da bi Komisija i Vijeće trebali posvetiti pozornost i političkim aspektima uspostave ETIAS-a te bi relevantnim zemljama trebali objasniti razloge za njegovu uspostavu, uključujući prednosti omogućavanja nesmetanog i brzog prijelaza granica putnicima s odobrenjem putovanja te osiguranja odgovarajuće razine sigurnosti, pri čemu je potrebno učiniti zahtjeve u pogledu informacija za takvo odobrenje blažim i manje opterećujućim u odnosu na standardni postupak izdavanja vize. Ako relevantne zemlje usvoje bilo kakve recipročne mjere u pogledu građana EU-a, Komisija bi se trebala pobrinuti da one budu proporcionalne mjerama EU-a.

3.5.

Odbor preporučuje da se relevantne zemlje pravovremeno obavijeste o predloženom sustavu i da se provedu potrebne komunikacijske kampanje kako bi se putnici propisno obavijestili te da se sustav uvodi postupno, najprije kao neobvezan, nakon čega će postati obvezan kada bude pravilno proveden i tehnički izvediv.

3.6.

Odbor poziva Komisiju da donese odluku o mogućim oblicima suradnje sa sigurnosnim službama EU-a te da iskoristi njihovu stručnost za utvrđivanje profila rizičnosti i sastavljanje ETIAS-ova popisa za praćenje.

3.7.

Komisija je u svojem mišljenju o paketu pametnih granica naglasila da je potrebno strogo poštovati temeljna prava i načelo nediskriminacije te osigurati zaštitu i odgovarajuću uporabu prikupljenih podataka pohranjenih u sustav primjenom postupovnih i institucionalnih sredstava (11). To se posebno odnosi na osjetljive osobne podatke o obrazovanju, zdravlju, kriminalitetu itd. U tom kontekstu Odbor ponavlja svoj zahtjev i insistira da bi se pristup podacima u vezi s odobrenjima putovanja trebao strogo ograničiti na tijela koja istražuju kaznena djela, terorizam, nezakonitu imigraciju i ostale prijetnje.

3.8.

Odbor podržava predloženu strukturu ETIAS-a, koji bi se trebao sastojati od informacijskog sustava, središnje jedinice ETIAS-a u sklopu Europske granične i obalne straže (EBCG) i nacionalnih jedinica. Bit će potrebno nadzirati da sve države članice na jednak način i detaljno provode ETIAS. EGSO podržava stvaranje Odbora za upravljanje programom, koji je potreban za osiguranje učinkovite interakcije između središnje razvojne skupine i država članica, koja se pokazala veoma korisnom tijekom razvoja druge generacije SIS-a.

3.9.

EGSO snažno potiče potpunu interoperabilnost ETIAS-a s ostalim europskim informacijskim sustavima i međusobnu povezanost s Interpolovim bazama podataka te upotrebu komponenata ostalih europskih sustava, posebno EES-a, pri čemu je potrebno voditi računa o temeljnim pravima i zaštiti osobnih podataka.

3.9.1.

S tim u vezi Odbor od Komisije i suzakonodavaca traži da uzmu u obzir napomene i preporuke Europskog nadzornika za zaštitu podataka iznesene u njegovom mišljenju o prijedlogu o ETIAS-u (12), a naročito zahtjeve da se poštuju konkretne razlike između područja politika koje se odnose na migracije i na sigurnost, da se ograniči pristup osobnim podacima, da se razmotri pouzdanost i korisnost prikupljenih podataka o zdravlju, da se bolje definiraju alati za profiliranje za automatsku provjeru zahtjeva i drugo.

3.10.

ETIAS-ov popis za praćenje sastojat će se od podataka o osobama koje su osumnjičene da su počinile teško kazneno djelo ili sudjelovale u počinjenju teškog kaznenog djela, kako je utvrđeno prijedlogom, ili o osobama u pogledu kojih postoje činjenične naznake ili razumna osnova za pretpostavku da bi mogle počiniti teško kazneno djelo ili koje predstavljaju prijetnju sigurnosti ili zdravlju. EGSO predlaže da bi podnositelji zahtjeva, u skladu s europskim standardima, trebali imati pravo znati razloge za odbijanje i da bi trebali imati mogućnost žalbe.

4.1.

Odbor se slaže da bi razdoblje čuvanja podataka trebalo iznositi pet godina, kako je to utvrđeno u Uredbi o EES-u.

4.2.

Odbor ustraje na tome da bi se ETIAS-om trebalo moći fleksibilno i učinkovito odgovoriti na promjene migracijskih obrazaca te na prijetnje sigurnosti i zdravlju, a da se pritom izbjegnu dugotrajni zakonodavni postupci upotrebom provedbenih i delegiranih akata, pod uvjetom da se nad njime provodi demokratski nadzor.

4.3.

ETIAS-om bi se trebalo izaći ususret osobama koje nisu u mogućnosti podnijeti elektronički zahtjev zbog bilo kojeg ozbiljnog razloga. Odbor podržava namjeru stavljanja na raspolaganje „kabina za podnošenje zahtjeva” koje će biti dostupne podnositeljima zahtjeva u glavnim polaznim zračnim i morskim lukama te također na glavnim kopnenim graničnim prijelazima. Svim će podnositeljima zahtjeva biti dopuštena uporaba usluga posrednika kao što su putničke agencije i prevoznička poduzeća. Međutim, delegacije EU-a u trećim zemljama trebale bi pratiti i ocjenjivati troškove koje ti posrednici naplaćuju za svoje usluge.

4.4.

S obzirom na očekivano povećanje učestalosti prelaska vanjskih granica EU-a (posebno njegovih kopnenih granica), trebalo bi iskoristiti bilo koju priliku za poboljšanje učinkovitosti graničnih kontrola, kako je to navedeno u ciljevima Uredbe. Odbor stoga predlaže da se određene informacije sadržane u zahtjevu za odobrenje putovanja stave na raspolaganje tijelima za pogranični nadzor.

4.5.

Odbor želi izbjeći moguća uska grla u ETIAS-u uzrokovana određivanjem prekratkog razdoblja za ručnu obradu zahtjeva za odobrenje putovanja jer mora postojati visokokvalitetna provjera podnositelja zahtjeva, koja može uključivati savjetovanje s ostalim državama članicama i Europolom. Stoga Odbor predlaže da se produže razdoblja za ručnu obradu te da se odrede strogi kriteriji za takva produženja.

4.6.

Također će biti potrebno pravilno utvrditi kriterije za predložene kategorije državljana trećih zemalja koji će biti izuzeti od obveze ishođenja odobrenja putovanja, uzimajući u obzir rizike u pogledu migracije te prijetnje sigurnosti ili zdravlju.

4.7.

U pogledu predložene naknade za podnošenje zahtjeva za odobrenje putovanja, Odbor poziva na ispunjavanje sljedećih kriterija: naknadom za obradu zahtjeva i načinom njezina prikupljanja ne bi se trebale sprječavati određene skupine osoba da podnesu zahtjev za odobrenje putovanja te bi ona mogla služiti i kao filtar za sprječavanje podnošenja višestrukih zahtjeva za takva odobrenja putovanja.

4.8.

Moraju postojati dovoljna jamstva da je ETIAS otporan na krađu identiteta, uključujući moguću buduću upotrebu biometrijskih podataka.

4.9.

Odbor podržava pravo podnositelja zahtjeva na žalbu u slučaju da im je odobrenje putovanja odbijeno, povučeno ili poništeno.

4.10.

Odbor skreće pozornost na činjenicu da postoje države članice koje još uvijek nisu u cijelosti primijenile schengensku pravnu stečevinu (Bugarska, Hrvatska, Cipar i Rumunjska) te stoga nemaju pristup SIS-u, VIS-u i EES-u. U prijedlogu Uredbe ne spominje se pitanje kako će ETIAS funkcionirati u tim državama te Odbor poziva na pronalazak rješenja za te države.

4.11.

Odbor želi istaknuti da će se ETIAS morati primjenjivati na prelazak schengenskih granica vodenim putem u slučaju putničkog prijevoza unutarnjim plovnim putovima, poput putovanja Dunavom na koja bi se u državi koja nije članica EU-a ili koja nije uključena u schengenski prostor mogli ukrcati novi putnici kojima nije potrebna viza za ulazak u EU.

28.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 246/34

Izvjestitelj:

Brian CURTIS

1.1.

Uredbom o upravljanju nastoji se pružiti cjeloviti okvir na temelju kojega će funkcionirati brojni aspekti energetske unije te utvrditi jasne obveze izvješćivanja i postupak za postizanje svih klimatskih i energetskih ciljeva EU-a u doglednoj budućnosti. To je složen i dalekosežan propis od ključne važnosti.

1.2.

Nije pretjerano reći da će se bez snažnog postupka upravljanja energetska unija raspasti, a izgledi da EU ispuni svoje obveze, kao i one iz Pariškog sporazuma, znatno smanjiti. Za uspjeh tog postupka ključni su sudjelovanje i uključenost civilnog društva, suradnja i potpora država članica te dogovor i angažiranost socijalnih partnera. Osobito mora biti jasno da se Uredbom olakšava pravedna energetska tranzicija, posebno s obzirom na radna mjesta i energetske troškove kućanstava i poduzeća.

1.3.

EGSO podržava predloženu Uredbu o upravljanju. Njome se razrađuje okvir kojim se državama članicama omogućuje da se u svojim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima odluče za najjeftinije opcije te se smanjuju rizici propadanja infrastrukturnih sredstava. Međutim, to se vjerojatno neće dogoditi ako se Uredba ne izmijeni. Moraju se predvidjeti s tim povezane mjere potpore koje će omogućiti postizanje socijalnog konsenzusa na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini u pogledu toga kako najbolje riješiti socioekonomske i tehničke implikacije ostvarivanja pravedne energetske tranzicije.

1.4.

Energetska solidarnost i sigurnost opskrbe energijom od ključne su važnosti i iako se radi o jednom od glavnih područja izvještavanja i ocjenjivanja u Uredbi, posebnu pažnju treba posvetiti uspostavi jasne zajedničke energetske diplomacije i energetske politike prema trećim zemljama.

1.5.

Ako se predložena Uredba o upravljanju ne osnaži, cjelokupan koncept energetske unije bit će ugrožen zbog slabljenja zakonitosti mandata EU-a za predvođenje energetske tranzicije. Također, ako se ne poduzmu konkretne mjere za uključivanje građana i preuzimanje odgovornosti, postoji znatan rizik da će se učvrstiti predodžba o EU-u kao udaljenom i tehnokratskom subjektu.

1.6.

U članku Uredbe naslovljenom „Definicije” trebalo bi razraditi i pojmove kao što su „ciljevi”, „nacionalni doprinos”, „savjetovanje”, „energetsko siromaštvo” i „regionalno”.

1.7.

U Uredbi bi trebalo biti jasno navedeno da se ona odnosi na razdoblje nakon 2030. i da je njome obuhvaćena izričita obveza EU-a da se postignu ciljane razine emisija stakleničkih plinova do 2050. i, po mogućnosti, njegova nova međunarodna obveza postizanja nulte neto stope emisija stakleničkih plinova do 2050.

1.8.

Prilog Uredbi trebao bi sadržavati okvirne referentne vrijednosti nacionalnih doprinosa država članica za 2030. (najbolja procjena Komisije) u pogledu energije iz obnovljivih izvora i energetske učinkovitosti.

1.9.

Uredbom bi se od država članica trebalo zahtijevati da u svoje nacionalno pravo uvrste za njih dogovorene doprinose za 2030.

1.10.

U Uredbi bi trebala biti jasno navedena odgovornost pojedinačnih država članica da na odgovarajući i proporcionalan način pridonose svim ciljevima EU-a.

1.11.

Trebalo bi naglasiti da podaci koje dostavljaju države članice moraju biti relevantni za razdoblje izvješćivanja i ažurni te da moraju biti uspostavljeni odgovarajući resursi i sustavi potpore koji to osiguravaju.

1.12.

Kako bi nacionalni planovi za 2030. bili od najveće moguće koristi, trebalo bi ih razvijati na temelju uvida i smjernica iz dugoročnih strategija (npr. kratkoročna rješenja bila bi isplativija ako bi se donosila u skladu s dugoročnom strategijom).

1.13.

Uredba bi trebala sadržavati odredbu o stupnjevitoj promjeni (eng. ratchet provision) kao mehanizam koji će pridonijeti ostvarenju željenog cilja Pariškog sporazuma o ograničenju zagrijavanja na 1,5 oC iznad predindustrijske razine.

1.14.

Kako bi se omogućila usporedna i dosljedna analiza podataka, u Dodatak treba uvrstiti referentnu definiciju energetskog siromaštva.

1.15.

U Uredbi bi trebala biti jasno navedena obveza država članica da objave nacrte nacionalnih klimatskih i energetskih planova u najranijoj mogućoj fazi i da sve sljedeće inačice plana tijekom njegova razvoja, uključujući napomene i odgovore Komisije, regionalnih partnera i država članica, budu javno dostupne

1.16.

Pitanja procjene visine kompenzacijskih financijskih doprinosa, prirode „financijske platforme” te može li se ona upotrijebiti za dodatno financiranje trebalo bi detaljnije razraditi. Područje primjene sredstava trebalo bi proširiti i na mjere za postizanje energetske učinkovitosti.

1.17.

Definicija „regionalne” suradnje ne bi smjela biti ograničena na zemljopisnu udaljenost, nego bi se treba odnositi na skupine zemalja s komplementarnim izvorima energije, uključujući zemlje izvan EU-a.

1.18.

Prilog bi trebao sadržavati posebne odredbe u pogledu prirode, dosega i resursa javnog savjetovanja kako bi se zajamčilo dosljedno podizanje razine osviještenosti građana na temelju dostupnih potrebnih informacija i njihova uključenost diljem EU-a.

1.19.

Trebalo bi razmotriti mogućnost uspostave posebnog europskog odjela za informiranje o energetici u okviru EGP-a.

1.20.

Osim scenarija „Brexit” trebalo bi predvidjeti i scenarij „28” te bi o oba trebalo raspravljati usporedno s procjenom nacionalnih doprinosa.

2.1.

Europa se trenutačno suočava s mnogim izazovima; bilo da su ti izazovi političke, gospodarske ili tehničke prirode, oni utječu na građane i posljedično oblikuju prirodu i budućnost naše demokracije. Godinama je energetika bila područje djelovanja moćnih političkih, tehničkih i gospodarskih snaga. Energetska unija, sa svojom vizijom budućnosti i kohezijskom strategijom, glavno je sredstvo EU-a za osiguravanje sigurnih, povoljnih i klimatski prihvatljivih izvora energije u Europi.

2.2.

Učinkovito upravljanje energetskom unijom ne podrazumijeva samo izgradnju povjerenja kod potrošača i ulagača kako bi se maksimalna korist ostvarila po najnižoj cijeni nego je ono ključan dokaz predanosti Unije provedbi Pariškog sporazuma i činjenice da je EU na dobrom putu da nadmaši klimatske i energetske ciljeve za 2050. Stoga bi donošenje odgovarajuće Uredbe o upravljanju pružilo Europi ključnu priliku da građanima, državama članicama i cijelom svijetu dokaže svoju vrijednost. To je posebno važno stoga što ona nadilazi podjele između sustava trgovanja emisijama EU-a i Uredbe o zajedničkom naporu time što pridobija države članice da planiraju dekarbonizaciju cjelokupnog gospodarstva.

2.3.

U travnju 2015. EGSO je na zahtjev Europske komisije donio razmatračko mišljenje „Razvoj sustava upravljanja predloženog u kontekstu okvira za klimu i energiju za razdoblje do 2030.” (1). Tijekom intervencijskog razdoblja nadasve se pokazala veća potreba za hitnijim djelovanjem u području energetike i klime te potreba za prihvaćanjem dugoročne perspektive upravljanja prelaskom na niskougljično gospodarstvo. Predloženom Uredbom sada se utvrđuju uvjeti za integrirane nacionalne energetske i klimatske planove te pojednostavljeni postupak njihove uspostave i nadzora nad njima. Međutim, tijekom posljednjih dviju godina povjerenje građana u političko i institucionalno vodstvo i političku povezanost diljem EU-a općenito je oslabjelo, što je upravljanje učinilo potrebnijim i težim.

2.4.

Osim toga, u prosincu 2015. Pariški sporazum su, kao ugovor na globalnoj razini, zajednički i pojedinačno potpisali EU i njegove države članice, obvezavši se time na utvrđene nacionalne doprinose koji se mogu smatrati sličnima onima u ovoj Uredbi. Nadalje, njime je dogovoreno da se ulažu napori u ograničavanje globalnog povećanja temperature na 1,5 oC iznad predindustrijske razine – težnja koja zahtijeva dugoročno planiranje i ambicioznije ciljeve od onih koje je EU dosad predvidio za razdoblje do 2050.

2.5.

U svojem mišljenju iz 2015. EGSO je predvidio te trendove i zauzeo pragmatičan pristup, uvidjevši potrebu za dubinskim i obuhvatnim obrazovanjem, informiranjem i uključivanjem građana kao preduvjetom svakog uspješnog prijedloga za upravljanje. Nekoliko je pokazatelja da se to dogodilo. Upravljanje – sa svojim posljedicama po obvezujuće zahtjeve u pogledu nacionalnog samostalnog djelovanja – osjetljivo je područje, osobito u području energetike, u kojemu se okolnosti država članica uvelike razlikuju. Osim toga, svaki postupak mora biti nadopunjen nezakonodavnim mjerama i djelovanjem kako bi se zajamčio uspjeh.

2.6.

Europska komisija je 2001. donijela Bijelu knjigu o upravljanju (2). U njoj je utvrđeno pet načela dobrog upravljanja koja su i dalje važeća (ali se ne primjenjuju uvijek):

Ona odražavaju načela i vrijednosti koje podupire EGSO, no u kontekst predložene Uredbe željeli bismo dodati načelo „pravednog prelaska”.

2.7.

Sustavom upravljanja mora se ujedno omogućiti trajno izražavanje mišljenja, prioriteta, predodžbi i vrijednosti da bi se na temelju njih donosile odluke i prilagođavale politike. Svrha upravljanja mora biti osiguranje snažnog i zakonitog postupka odlučivanja, ali i omogućivanja da se te odluke prilagode nacionalnim okolnostima i nepredviđenim događajima tijekom vremena. To ne podrazumijeva često mijenjanje smjera. Naprotiv, to znači da je cjelokupan smjer kretanja zaštićen predanošću kratkoročnim i dugoročnim ciljevima koji su u skladu sa znanošću o klimi i stabilnim postupkom odlučivanja o tome kako isporučiti te ciljeve, čime se zapravo, osiguravaju veća dosljednost i uključiva dinamika.

3.1.

Predložena Uredba o upravljanju kojom se želi osigurati koherentnost, komplementarnost i dovoljna ambicioznost politika i mjera u okviru energetske unije temelji se na dva povezana dijela. Prvim se nastoji pojednostaviti i na bolji način integrirati obveze planiranja, izvješćivanja i praćenja u nacionalne energetske i klimatske planove, izradu planova za 2050. te kasnija izvješća o napretku, uz integrirano praćenje koje bi na razini EU-a vršila Komisija; drugim se predviđa postupak političkog upravljanja između Komisije i država članica o uspostavi i provedbi nacionalnih planova. Bude li prijedlog usvojen u tom obliku (nova zakonodavna mjera i revizija postojećeg sekundarnog zakonodavstva), predstavljat će novi mehanizam suradnje između država članica i Komisije.

3.2.

U cjelini, predložena Uredba pruža zakonodavnu osnovu s pomoću koje je preko 50 postojećih pojedinačnih obveza planiranja, izvješćivanja i praćenja iz pravne stečevine o energetici i klimi integrirano (31) ili stavljeno izvan snage (23). Uredba se primjenjuje na pet dimenzija energetske unije: energetsku solidarnost i sigurnost, energetsko tržište, energetsku učinkovitost, dekarbonizaciju i istraživanje, inovacije i konkurentnost. Uredbom se u određenoj mjeri definira sadržaj integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova koji se od siječnja 2019. te svakih sljedećih deset godina zahtijevaju od svake države članice, te koji pokriva tih pet dimenzija. Zahtijevaju se javna savjetovanja i regionalna suradnja, zajedno s ažuriranjem prvog i narednih planova svakih pet godina. Ključni rezultati su nacionalni doprinosi za energiju iz obnovljivih izvora i energetsku učinkovitost te razvoj planova za gospodarsku dekarbonizaciju do 2050.

3.3.

Predviđeno je da Komisija ocjenjuje planove, njihovo ažuriranje i mjere koje države članice poduzimaju nakon njezinih preporuka. Utvrđena je detaljna struktura dvogodišnjeg izvješćivanja koju države članice moraju poštovati, s detaljnim uvjetima u pogledu politika, mjera i predviđanja za stakleničke plinove, nacionalnih mjera prilagodbe, financijske i tehnološke potpore koja se pruža zemljama u razvoju, prihoda stečenog dražbom, energije iz obnovljivih izvora, energetske učinkovitosti, energetske sigurnosti, unutarnjeg energetskog tržišta i istraživanja, inovacija i konkurentnosti. Za ta izvješća predlaže se uspostava „platforme za e-izvješćivanje”.

3.4.

Za slučajeve u kojima se smatra da su ambicije ili ostvareni napredak nedovoljni, Uredba sadrži detaljne odredbe o procjenjivanju, praćenju i mehanizmu za preporučivanje i reagiranje. Širok i obvezujući okvir za nacionalne klimatske i energetske planove pomaže osigurati usporedivost i dosljednost. Od država članica zahtijevaju se financijski doprinosi financijskoj platformi koji će pokrivati deficite u pogledu temeljnih dogovorenih ciljeva za energiju iz obnovljivih izvora. Godišnje izvješće o stanju energetske unije sadržavat će opsežna izvješća o tim područjima. Europskoj agenciji za okoliš dodjeljuje se specifična i dalekosežna uloga u pomaganju Komisiji.

3.5.

Uredba je komplementarna i konzistentna s europskim semestrom pa se specifična pitanja energetske i klimatske politike relevantna za makroekonomske ili strukturne reforme mogu rješavati s pomoću preporuka za pojedine zemlje u okviru postupka europskog semestra.

4.1.1.

Uredba o upravljanju pruža detaljan okvir za nacionalne energetske i klimatske planove i naknadne postupke izvješćivanja, procjene i prilagodbe. Uredbom se utvrđuju ciljevi, regulira njihovo praćenje i ostvarivanje doprinosa. Međutim, objašnjenja tih uvjeta ne nalaze se u članku 2. – Definicije, što je propust koji je potrebno popraviti.

4.1.2.

EGSO podupire i podržava detaljne okvire predviđene u Prilogu 1. za obvezne nacionalne energetske i klimatske planove. Oni zamjenjuju zasebne planove za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije. Od posebne je važnosti obveza svake države članice da utvrdi nacionalne doprinose u tim područjima kojima bi se, kad se zbroje, trebali postići barem sveukupni ciljevi dogovoreni na razini EU-a.

4.1.3.

EGSO se u svojim ranijim mišljenjima čvrsto i dosljedno zalagao za obvezujuće nacionalne ciljeve (3). To je učinio zbog mnogih neuspjeha do kojih je u prošlim energetskim politikama došlo uslijed njihove slabe provedbe. Ako bi se doprinosi iz nacionalnih energetskih i klimatskih planova strogo primjenjivali, prilagođavali i izvršavali, mogao bi se postići ekvivalentan ishod za obvezujuće ciljeve. Međutim, da bi to postala stvarnost, potrebno je ukloniti brojne slabosti sadašnjeg prijedloga.

4.1.4.

Temelj nacionalnih doprinosa u pogledu energetske učinkovitosti i energije iz obnovljivih izvora dogovorene su obveze za koje su države članice već naznačile da se moraju postići do 2020. Međutim, Uredba bi bila osnažena ako bi obuhvaćala indikativne referentne vrijednosti doprinosa država članica do 2030. One će u svakom slučaju morati biti utvrđene kao osnova za dijalog radi prilagodbe te će ubrzati predviđeni iterativni postupak ako budu predložene i objavljene u ranom stadiju.

4.1.5.

Neke zemlje su u svojem nacionalnom pravu utvrdile svoje energetske ciljeve za 2020. EGSO smatra da bi se Uredbom od država članica trebalo zahtijevati da do 2030. ugrade svoje dogovorene doprinose u nacionalno pravo kako bi osnažile važnost ciljeva s pomoću zakonodavnog imperativa. Međutim, iskustvo pokazuje da čak niti pravne obveze ne moraju nužno jamčiti rezultat, zbog čega ističemo važnost dobrog upravljanja kao stabilnog procesa za osiguranje napretka, te kasnije u ovom mišljenju posebno ističemo važnost mnogo snažnijih odredbi radi omogućavanja i osiguranja sudjelovanja dionika u upravljanju.

4.1.6.

Kako bi se dodatno osnažila važnost nacionalnih „doprinosa”, u Uredbi bi u pogledu energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije trebalo jasno stajati da je obveza pojedinačnih država članica da općim ciljevima EU-a daju odgovarajući i proporcionalan doprinos. Trenutačno je ta obveza zajednička odgovornost.

4.2.1.

EGSO pozdravlja postupak izvješćivanja koji se traži od država članica, kao i analitičku i kritičku ulogu koja je u pogledu takvih izvješća dodijeljena Komisiji zajedno s Europskom agencijom za okoliš. Točna, čvrsta i neustrašiva analiza bit će ključna želi li se da naknadne preporuke i mišljenja Komisije imaju učinka. Također je ključno da podaci budu relevantni za razdoblje izvješćivanja i ažurni, kako je istaknuto u Mišljenju EGSO-a o stanju energetske unije u 2015. (4).

4.2.2.

Iako su podaci koji se traže u postupku izvješćivanja u skladu s onima koji se traže temeljem Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, nacionalni energetski i klimatski planovi ažuriraju se prije dovršetka petogodišnjeg općeg pregleda stanja Pariškog sporazuma, što bi dovelo do znatnog kašnjenja odgovor na svako poboljšanje nacionalnog doprinosa EU-a. To predstavlja neprihvatljivo podrivanje usklađenog upravljanja s obzirom na to da je EU sada potpisao Pariški sporazum. Trebalo bi iskoristiti priliku da se osigura odgovarajući redoslijed UN-ovih i EU-ovih revizija nacionalnih doprinosa.

4.2.3.

S tim u vezi Uredba bi trebala sadržavati odredbu o stupnjevitoj promjeni kao mehanizam koji će pridonijeti ostvarenju željenog cilja ograničenja zagrijavanja na 1,5 oC iznad predindustrijske razine. To se može učiniti donošenjem proračuna za ugljik u pet do deset faza u kojima se EU obvezuje postići nultu neto stopu emisija stakleničkih plinova do 2050.

4.2.4.

Uredbom se traži da nacionalni energetski i klimatski planovi između ostalog sadrže procjenu učinka u pogledu socijalnih pitanja, a posebno nacionalnih ciljeva u pogledu energetskog siromaštva, te plan djelovanja. EGSO je posebno zabrinut u pogledu tog pitanja i pozdravlja njegovo uključenje. Međutim, države članice mogu u nacionalnim energetskim i klimatskim planovima slobodno utvrditi svoju definiciju energetskog siromaštva, što će onemogućiti usporedbu podataka diljem država članica, te će se tako smanjiti izgledi EU-a za postizanje pravednog prelaska i vjerojatnost javnog protivljenja samom prelasku. Stoga preporučujemo da Uredba sadrži jednostavnu referentnu definiciju. Države članice je ne bi morale primjenjivati u interne svrhe, već bi se time uspostavio kriterij izvješćivanja za nacionalne energetske i klimatske planove. Primjer takve definicije bio bi „energetsko siromaštvo postoji ako kućanstvo troši više od 10 % raspoloživog prihoda na energiju radi grijanja i hlađenja na odgovarajućoj razini”. Takva je definicija omogućila nekim zemljama procjenu napretka – ili obrnuto – u rješavanju pitanja energetskog siromaštva, no priroda tog problema obuhvaća više čimbenika i može zahtijevati definiciju koja sadržava druge elemente.

4.3.1.

Odbor napominje da su mnogi raniji propisi vezani uz energetiku trpjeli kašnjenja ili netočnosti u prenošenju i provedbi zakonodavstva. Stoga države članice moraju učiniti najveći mogući napor da u duhu solidarnosti i predanosti primijene političku volju i administrativne resurse radi učinkovite provedbe Uredbe. Raspored je iznimno zahtjevan. Nacrti nacionalnih klimatskih i energetskih planova – prethodno podvrgnuti učinkovitom postupku savjetovanja i regionalnog dijaloga, trebaju biti dostavljeni Komisiji 1. siječnja 2018. To upućuje na to da su nacionalni klimatski i energetski planovi i s njima povezani dijalozi s dionicima i regionalnim partnerima već u tijeku. EGSO pozdravlja to što se taj postupak temelji na zahtjevima novog okvira i ciljeva za razdoblje 2020. – 2030., ali je zabrinut zbog toga što bi bez osnovnog razumijevanja i uključenosti građana mogla biti narušena zakonitost energetske politike EU-a, posebno među potrošačima koji se suočavaju s povećanim cijenama energenata.

4.3.2.

Predviđeni postupak upravljanja sadrži malo očitih sankcija za manjak ambicije ili neusklađenost. Transparentnost i odgovornost ključne su ako dionici, posebno građani, žele ostvariti utjecaj. EGSO stoga predlaže da se uspostavi neovisno tijelo dionika radi osiguranja učinkovite zastupljenosti i savjetovanja dionika u svakoj državi članici te da takvo tijelo objavljuje svoja godišnja izvješća o postupku upravljanja i pratećem dijalogu. (Vidjeti točku 4.6.)

4.3.3.

Transparentnost se u Uredbi često spominje, no EGSO je zabrinut zbog toga što nije jasno navedeno jesu li rana objava i javni pristup svakom stadiju razvoja nacionalnih klimatskih i energetskih planova obvezni. U uvodu se – ali ne i u člancima Uredbe – upućuje na Aarhušku konvenciju, no Odbor to smatra nedovoljnim. U Uredbi bi trebala biti jasno navedena obveza država članica da objave nacrte nacionalnih klimatskih i energetskih planova u najranijoj mogućoj fazi i da sve sljedeće inačice plana tijekom njegova razvoja, uključujući napomene i odgovore Komisije, regionalnih partnera i država članica, budu javno dostupne

4.3.4.

S obzirom na ključnu ulogu prelaska na energiju iz obnovljivih izvora potrebna je veća jasnoća u pogledu prirode i funkcioniranja „platforme za financiranje” (članak 27.) i toga kako će se odrediti financijska vrijednost nedovoljne opskrbe energijom iz obnovljivih izvora. Primjerice, je li predviđeno da ta platforma mobilizira sredstva iz privatnog sektora na temelju „doprinosa” država članica? Predlaže se da se resursi koji se akumuliraju u takvoj platformi upotrebljavaju za mjere energetske učinkovitosti i opskrbu energijom iz obnovljivih izvora.

4.3.5.

Još nije potpuno jasno kako će se provoditi preporuke Komisije donesene nakon postupka godišnjeg izvješćivanja ako države članice po njima odmah ne postupe. Bude li se to odvijalo kroz uobičajeni postupak zbog povrede, zasigurno će biti daleko presporo da bi bilo učinkovito u datom vremenskom okviru.

4.4.

U potpunosti podupiremo odredbe o obveznoj regionalnoj suradnji država članica u pogledu poboljšanja učinkovitosti i efikasnosti mjera te poticanja integracije tržišta i energetske sigurnosti. Međutim, predlažemo da pojam „regionalno” bude obuhvaćen člankom 2. (Definicije) kako bi Komisija bila u mogućnosti predlagati i provoditi uključenost ondje gdje je nema. Trenutačno postoji mogućnost da se pojam „regionalno” podrazumijeva kao unutardržavno, a ne međudržavno, ili da se pojam „regija” definira geografski, a ne kao skupina zemalja s komplementarnim energetskim resursima.

4.5.

Iznimno smo razočarani zbog toga što je članak 10. o javnom savjetovanju neodređen, neodgovarajuć i udaljen od EGSO-ovog prijedloga za dalekosežan europski energetski dijalog (EED) – kojim bi se izravno i dosljedno doprlo do građana/potrošača te podiglo razinu svijesti među lokalnim stanovništvom i povećalo njegovu uključenost u ono što će mnogim državama članicama biti teško prihvatiti. Takav je dijalog previše važan da bi se njime bavilo u okviru „nezakonodavnih mjera” i trebalo bi ga razraditi kao dodatnu odredbu članka 10. U tom članku nisu zadovoljeni ni standardi Direktive o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš, u kojoj su utvrđeni standardi transparentnog i participativnog upravljanja okolišem, čiji je ključni dio klimatsko i energetsko planiranje.

4.6.

Stoga ponavljamo da je stajalište EGSO-a da postupak upravljanja utvrđen ovom Uredbom neće biti u mogućnosti isporučiti nacionalne doprinose bez sudjelovanja i potpore civilnog društva diljem Europe. Kako bi se zadobilo povjerenje i uključenost građana takav bi dijalog trebao biti neovisan o postupku upravljanja i razvoja nacionalnih energetskih i klimatskih planova. Trebao bi biti referentna točka za informiranje potrošača, pomagati dobavljačima energije da se uključe i izgrade povjerenje te osigurati kanal putem kojeg bi različite skupine mogle izražavati svoju zabrinutost u pogledu energetske sigurnosti, cjenovne pristupačnosti i održivosti. EGSO je potvrdio da je spreman odigrati ulogu u tom procesu koji je nazvao europskim energetskim dijalogom kroz pripremu i sudjelovanje u nekim aspektima organiziranih nacionalnih savjetovanja. Međutim, za dijalog takvog opsega potrebne su veći resursi i opsežne nacionalne obveze. Ukratko, bili bi neophodni sljedeći koraci:

4.7.

EGSO predlaže da se u okviru EGP-a uspostavi poseban europski odjel za informiranje o energetici koji će preuzeti obvezu prikupljanja podataka i provođenja postupaka evaluacije iz Uredbe o upravljanju. Taj bi odjel trebao djelovati u bliskoj vezi s predloženim Opservatorijem za energetsko siromaštvo i pružiti informacije europskom energetskom dijalogu na nacionalnoj razini.

4.8.

Energetska sigurnost jedno je od pet glavnih područja izvješćivanja i procjene u Uredbi, te će za to područje biti potreban opširan regionalni dijalog. Odbor je već primijetio da EU treba jasnu i zajedničku energetsku diplomaciju i politiku prema trećim zemljama (5). Komisija je energetsku sigurnost i solidarnost odredila kao prvi stup zajedničke energetske unije, ali bez čvrstih dogovora i partnerstava s glavnim svjetskim igračima i bez zajedničke energetske politike takav rezultat neće se moći postići.

4.9.

EGSO je zabrinut zbog utjecaja Brexita na postupak upravljanja. Kao prvo, postupak koji je predviđen Uredbom trenutačno kreće od pretpostavke da je UK država članica i nacionalni doprinosi će se procjenjivati na toj osnovi. Konačni nacionalni energetski i klimatski planovi bit će utvrđeni prije nego što UK službeno napusti EU, no u tom će trenutku možda biti potrebne značajne prilagodbe kako bi se omogućilo povlačenje UK-ovih nacionalnih doprinosa iz ukupnog doprinosa EU-a. Predlažemo da Komisija uz scenarij 28 predvidi i scenarij za Brexit te da se o oba scenarija raspravlja istodobno. Kao drugo, povlačenje UK-a moglo bi značajno utjecati na političku ravnotežu i diplomatsku strategiju relevantnu za svaku od pet kategorija iz područja primjene Uredbe – a posebice za energetsku sigurnost.

28.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 246/42

Izvjestitelj:

Mihai MANOLIU

1.1.

Potrebno je da europski građani aktivno sudjeluju u promicanju energetske učinkovitosti, da preuzmu inicijativu, sudjeluju u zajedničkim projektima te da nastoje ukloniti gospodarske, administrativne i regulatorne prepreke. Zajednički izazov mora biti ostvarivanje ambicija koje proizlaze iz konferencije COP21, s njihovim višestrukim prednostima: nova ulaganja (obnova zgrada, veća udobnost, učinkovito i pravedno mjerenje potrošnje) uz pomoć kojih se otvaraju nova radna mjesta, smanjenje energetskog siromaštva, smanjenje onečišćenja i poboljšanje zdravlja građana, kao i smanjenje ovisnosti o uvozu energije. EGSO iziskuje da se države članice odlučnije uključe u provedbu Direktive o energetskoj učinkovitosti s obzirom na to da su novi ciljevi predloženi za 2030. godinu ambiciozniji od ciljeva za 2020.

1.2.

Energetska učinkovitost izrazito je važna za budućnost europskog energetskog sustava. Povećanje energetske učinkovitosti na svim područjima na kojima se energija koristi može biti moćno sredstvo smanjenja troškova za europsko gospodarstvo, a načelo „energetska učinkovitost na prvome mjestu” može doprinijeti poboljšanju financijske pristupačnosti. Zbog tog načela nužno je smanjiti potražnju za pomoćnom infrastrukturom, koja je vrlo skupa. Obveze na polju energetske učinkovitosti kompatibilne su s održivim razvojem (stalno i sigurno stanje) te je potrebno koristiti sinergije radi podupiranja učinkovitog prijelaza na otporan pametan energetski sustav s niskom razinom ugljika (međuregionalni sustavi distribucije, upravljanje potražnjom, sustavi pohrane energije).

1.3.

EGSO uzima na znanje prijedlog Komisije da se do 2030. godine postigne obvezni cilj povećanja energetske učinkovitosti od 30 %, ali smatra da je potrebno opravdati inicijativu da se cilj postavi na više od 27 % ističući ekonomske prednosti povezane s time i količinu ulaganja potrebnih da se to postigne. Izuzetno je važno da se prilikom procjene učinka u obzir uzmu sve mjere iz zakonodavnog paketa o energiji i klimi.

1.4.

EGSO traži da se u cilju uklanjanja glavnih prepreka provedbi članka 7. Direktive o energetskoj učinkovitosti poveća osviještenost krajnjih potrošača uz pomoć promidžbenih i komunikacijskih aktivnosti u vezi sa sustavima energetske učinkovitosti i alternativnim mjerama. Potrebno je omogućiti dodatna ulaganja uz pomoć kojih će svaka država članica morati provesti uvjerljive mjere informiranja, komunikacije, obrazovanja i potpore kojima će se potaknuti građani i poduzeća kako bi se ubrzalo postizanje političkih ciljeva na području klime i energetske učinkovitosti.

1.5.

EGSO traži od država članica da pridaju više pažnje kućanstvima pogođenim energetskim siromaštvom i socijalnim stanovima za koje je potrebno smanjiti energetske troškove na održiv način. Još jedan važan cilj u tom kontekstu jest povećati energetsku učinkovitost stambenih zgrada i utvrditi minimalne norme za iznajmljene stambene prostore (energetski pregledi).

1.6.

EGSO napominje da je važno obrazovati krajnje potrošače u vezi s tehnikama kombinirane proizvodnje električne i toplinske energije (kogeneracija, klimatizacija), kao i s pametnim mjerenjem potrošnje i planovima za renovaciju. Ista je mjera potrebna kako bi se potaknuli ulagači, javne vlasti i poduzeća te kako bi im se dalo povjerenje nužno za ostvarivanje projekata s velikim potencijalom u pogledu učinkovitosti i za sudjelovanje u financiranju istraživanja i razvoja.

1.7.

EGSO želi da odredbe kojima se uređuju europski financijski instrumenti (zajmovi, jamstva, kapital za privlačenje fondova, bespovratna sredstva) budu privlačne i za privatna financijska sredstva namijenjena energetskim projektima. Ne smiju se zanemariti bespovratna sredstva za projekte koji imaju velik socijalni učinak. Takvi financijski mehanizmi moraju se osigurati projektima koji su usmjereni na potrošače s niskim prihodima. Za nacionalne planove preporučuje se izrada smjernica u pogledu transparentnosti i usporedivosti. EGSO smatra da je potrebno podupirati prvenstveno kućanstva pogođena energetskim siromaštvom, čime bi se državama članicama dugoročno zajamčio stabilan politički okvir u cilju održivog razvoja na lokalnoj razini.

1.8.

EGSO smatra da će se to moći provesti uz pomoć tehničke potpore provedbi Direktive o energetskoj učinkovitosti, zahvaljujući inovativnim sustavima financiranja utemeljenim na tržištu. Kad je riječ o davanju financijskih poticaja, kvantitativan element koji ima veliku ulogu jest energetski pregled (definiranje MSP-ova, ukidanje dvostruke certifikacije, uvođenje ujednačenog pristupa u pogledu praga de minimis) koji istodobno osigurava instrument za povećanje učinkovitosti i prednost u pogledu konkurentnosti. Također je potrebno usvojiti ispravan pristup u pogledu osiguravanja kvalitete i nacionalnih programa obuke za pružatelje usluga energetske učinkovitosti.

1.9.

EGSO preporučuje da se, u cilju povećanja energetske učinkovitosti za potrošače, na nacionalnoj razini provedu analize troškova i koristi, što bi rezultiralo smanjenjem troškova.

1.10.

EGSO preporučuje usvajanje globalnog pristupa i poboljšanje energetske učinkovitosti u cijelom prometnom sustavu, uz oslanjanje na kontinuirani razvoj tehnologije vozila i pogonskih sustava, na prijelaz na energetski učinkovita prijevozna sredstva te na pametne prometne sustave koji mogu povećati stopu korištenja raspoloživih kapaciteta. Takav postupak treba se predvidjeti i za zračni i pomorski promet. Potrošače je potrebno obavijestiti o potrošnji goriva svakog načina prijevoza, uključujući odgovarajuće granice emisija CO2.

2.1.

EGSO se slaže sa sljedećim: „načelo ‚energetska učinkovitost na prvome mjestu ’ kao ključan element energetske unije”, a prijedlogom o izmjeni koji se razmatra želi se provesti to načelo. Najjeftinija, najčišća i najsigurnija energija jest energija koja uopće nije upotrijebljena. Energetska učinkovitost jedna od najučinkovitijih potpora prijelazu na niskougljično gospodarstvo i stvaranju rasta, radnih mjesta i prilika za ulaganja.

2.2.

Međutim, dok je cilj u pogledu energetske učinkovitosti određen na 20 % za 2020. godinu, do 2030. analizirano je nekoliko brojčanih ciljeva (između 27 % i 40 %). Najambiciozniji je od njih cilj iznesen u rezoluciji Europskog parlamenta koji preporučuje obavezujući cilj od 40 %. Nakon što je analizirala prednosti na polju zapošljavanja i gospodarskog rasta, sigurnosti opskrbe, smanjenja emisija stakleničkih plinova, zdravlja i okoliša, Komisija je predložila obvezujući cilj energetske učinkovitosti od 30 %. EGSO smatra da je u vezi s tim povećanjem izuzetno važno pažljivo analizirati utjecaj koji će brojčani ciljevi u pogledu energetske učinkovitosti imati na druge ciljeve postavljene u zakonodavnim prijedlozima o energiji, a posebno na sustav trgovanja emisijama u EU-u.

2.3.

Kako bi postigli te poticajne ciljeve, države članice, uz pomoć gospodarskih i socijalnih vijeća raznih država, kao i dobavljači i distributeri energije morat će poduzeti ključne mjere za uštedu energije od 1,5 % godišnje. EGSO smatra da je opravdano predložiti da se stopa obavezne uštede energije od 1,5 % godišnje zadrži i nakon 2020. godine uz pomoć obvezujućih mehanizama i fleksibilnih alternativnih mjera na razini država članica za provedbu obveza u pogledu uštede.

2.4.

Taj bi novi pristup, koji EGSO podržava, državama članicama i ulagačima osigurao dugoročnu perspektivu potrebnu za izradu strategija i planiranje ulaganja u cilju ostvarivanja cilja EU-a. To će se ostvariti provođenjem prilagođenih politika na nacionalnoj i regionalnoj razini kako bi se do 2030. ostvarila znatna korist, a posebno smanjenje krajnje potrošnje energije od 17 % (u usporedbi s 2005. godinom), povećanje gospodarskog rasta u mjeri od 0,4 % BDP-a, snižavanje cijene električne energije za kućanstva i industriju (sa 161 na 157 EUR/MWh), stvaranje lokalnih poslovnih mogućnosti koje vode k otvaranju pristojnih (odgovarajućih) radnih mjesta, ograničavanje onečišćenja i štetnog djelovanja na zdravlje (uz smanjenje troškova od 4,5 do 8,3 milijardi eura) i poboljšanje energetske sigurnosti (smanjenje uvoza plina od 12 % 2030. godine).

2.5.

EGSO smatra da su ključni elementi informiranje glavnih aktera energetskog tržišta, pružanje jasnih i sažetih relevantnih informacija o potrošnji kućanstvima i industrijskim potrošačima, kao i jačanje njihovih legitimnih prava u pogledu mjerenja (brojila koja se mogu očitati na daljinu) i obračuna potrošnje toplinske energije. Potrebno je voditi računa o osjetljivim potrošačima kojima bi smanjenje računa za energiju trebalo omogućiti znatno veću udobnost i kvalitetu života.

2.6.

Međutim, zaštita osjetljivih potrošača također iziskuje da se Direktivom ne nameću pojedinačna brojila u zemljama u kojima zakon obvezuje najmodavce da pokrivaju energetske troškove stanara, posebno zbog toga što zakoni o iznajmljivanju predstavljaju velik poticaj za najmodavce kad je riječ o energetskoj učinkovitosti. Također je potrebno naglasiti činjenicu da je u nekim državama članicama koristan životni vijek brojnih pojedinačnih brojila, koja su tek nedavno instalirana u skladu s postojećim zakonodavstvom EU-a, daleko duži od 2027. godine, roka za zamjenjivanje tih brojila uređajima koji se mogu očitati na daljinu. Potrošači u EU-u mogli bi smatrati zamjenjivanje tih brojila nepotrebnim troškom te ga je zbog toga potrebno izbjeći.

2.7.

EGSO smatra da je od ključne važnosti staviti veći naglasak na socijalnu dimenziju energetske učinkovitosti i na borbu protiv energetske nesigurnosti i siromaštva, posebno kad jer riječ o osjetljivim potrošačima. Države članice EU-a moraju posvetiti veću pozornost socijalnim mjerama. Provedba Direktive važan je čimbenik dobrobiti.

2.8.

Ne smijemo zaboraviti da su ciljevi energetske učinkovitosti povezani s ciljevima na području klime: u okviru oba skupa ciljeva nastoje se smanjiti emisije stakleničkih plinova. Taj zahtjev dovodi do politika kojima se povećava intenzitet i brzina usvajanja novih tehnologija koje će rezultirati uštedom energije u prometu, industriji i građevinarstvu, kao i u kućanstvima. Naposljetku, prema članku 7. Prijedloga direktive (stvarne uštede energije i konkretne mjere energetske učinkovitosti), nove će tehnologije državama članicama osigurati troškovno učinkovit način da poštuju nacionalne ciljeve sustava trgovanja emisijama EU-a i Odluke o raspodjeli tereta.

2.9.

Europski parlament navodi sljedeće u vezi sa zakonodavstvom o energetskoj učinkovitosti koje je trenutno na snazi: „Direktiva o energetskoj učinkovitosti: neodgovarajuće provedena, ali pruža okvir za ostvarivanje ušteda energije”; „Konkurentski propisi koče uspjeh u području zaštite okoliša, stvaraju birokraciju i dižu cijenu energije”; „Energetsko zakonodavstvo treba biti usklađenije”; „Veća energetska učinkovitost – više radnih mjesta i rasta”.

2.10.

U tom je kontekstu EGSO uvjeren da će se u novom zakonodavnom prijedlogu o energetskoj učinkovitosti uzeti u obzir ovo mišljenje, kao i mjere koje predlaže Europski parlament.

3.1.1.

Članak 194. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i Direktiva 2012/27/EU predstavljaju pravni temelj za mjere na području energije. Stoga je direktiva o izmjeni odgovarajući instrument.

3.1.2.

EGSO smatra da ciljevi na području energetske učinkovitosti dosad nisu mogli biti ostvareni, a to se djelomično objašnjava činjenicom da su države članice na tom polju djelovale samostalno, što pokazuje da je za poticanje aktivnosti na razini država članica potrebno koordinirano djelovanje na razini EU-a. Energetski problemi predstavljaju izazov na političkom, gospodarskom (unutarnje tržište, razvoj, ulaganja, propisi) i socijalnom (potrošnja energije, problemi povezani s cijenama, nesigurnost, zapošljavanje) polju, kao i probleme sigurnosti opskrbe energijom. Povrh toga, ne smijemo zaboraviti ni poteškoće povezane s klimatskim promjenama.

3.1.3.

EGSO odlučno ističe da je potrebno poštovati načelo supsidijarnosti i zadržati fleksibilnost u pogledu energetskog miksa i kombinacije politika na tom području ako želimo biti sigurni da će se do 2030. godine ostvariti ušteda na koju su se države članice dobrovoljno obvezale.

3.2.1.

Ocijenjene su različite razine smanjenja primarne energije u odnosu na referentno stanje 2007. godine, a u svrhu određivanja ciljeva provedena je analiza potrošnje primarne i krajnje energije, uštede energije ili energetskog intenziteta. Ishod rasprava pokazao je da se većina dionika opredijelila za to da cilj određen za 2030. godinu bude 30 %.

3.2.2.

Analize su pokazale da se prednost daje sljedećim opcijama:

3.2.3.

Jedan od važnih zaključaka odnosi se na društveni učinak: svakim ulaganjem od 1,2 milijuna eura u energetsku učinkovitost izravno se podupiru otprilike 23 radna mjesta u sektoru energetske učinkovitosti.

3.2.4.

Od smanjenja troškova za gorivo postignutog pomoću mjera energetske učinkovitosti za osobe pogođene energetskim siromaštvom očekuje se pozitivan rezultat koji bi mogao doprinijeti rješavanju određenih problema povezanih sa socijalnom isključenošću.

3.2.5.

EGSO izražava zadovoljstvo zbog toga što će prijedlog o izmjeni Direktive imati pozitivan utjecaj na MSP-ove zahvaljujući posebnim odredbama koje sadržava, sustavu potpore (instrumenti za pokrivanje troškova energetskih pregleda) i programima čija je svrha potaknuti MSP-ove da provode energetske preglede. Zahvaljujući obnovi zgrada i produljenju trajanja članka 7. do 2030. godine, što je dulje od trenutačnog roka, mala građevinska poduzeća moći će imati koristi od poslovnih prilika. I ugovori o energetskom učinku sklopljeni s dobavljačima energije daju poticaj poduzećima koja pružaju energetske usluge, koja su često MSP-ovi.

3.2.6.

Istodobno, EGSO smatra da će zahvaljujući predloženim mjerama na području mjerenja i obračuna potrošnje energije postojeće odredbe biti objašnjene i ažurirane kako bi se u obzir uzimao razvoj tehnologije kad je riječ o uređajima za mjerenje potrošnje toplinske energije na daljinu (grijanje i hlađenje). Jednako tako, podaci o potrošnji energije bit će točni te će se dostavljati češće i pojedinačnim potrošačima, u skladu s nacionalnim politikama na području energije.

3.2.7.

Premda se trajanje primjene produljuje, Prijedlog ne bi trebao imati veće implikacije na proračun ili administrativne troškove javnih tijela država članica s obzirom na to da su potonje već provele odgovarajuće mjere i uvele odgovarajuće strukture. Troškovi povezani s mjerama za sustave obveza na polju energetske učinkovitosti odrazit će se na krajnje potrošače, no oni će imati koristi od smanjenih računa za energiju zahvaljujući smanjenoj potrošnji. Ovaj prijedlog nema nikakav financijski učinak na proračun EU-a.

3.2.8.

Novi način upravljanja energijom osigurat će uvođenje fleksibilnog i transparentnog sustava analize, planiranja, izvješćivanja i praćenja utemeljenog na integriranim nacionalnim planovima na području energije i klimatskih promjena. Zahvaljujući tomu moći će se pratiti provedba nacionalnih planova u pogledu postizanja njihovih ciljeva na području energetske učinkovitosti, kao i napredak u provedbi ukupnog cilja EU-a. To se temelji na praćenju pokazatelja uspješnosti u skladu s opcijom kojoj se daje prednost: pravilno prenošenje i provedba, veći napredak u postizanju ciljeva, više dostupnih informacija za potrošače, smanjeno administrativno opterećenje i naposljetku bolje izvješćivanje o mjerama i uštedama.

3.3.1.

Okvirni cilj od 27 % zamijenjen je obvezujućim ciljem od 30 % na razini EU-a. Svaka država članica mora odrediti svoj cilj energetske učinkovitosti za 2020. godinu koji se temelji na potrošnji primarne i krajnje energije. Komisija će procijeniti napredak analizirajući sve ciljeve koji su joj dostavljeni kako bi utvrdila napredak postignut u provođenju cilja na razini EU-a. Ako se čini da EU neće ispuniti taj cilj, Komisija može predložiti svrsishodne mjere. Postupak procjene podrobno će se utvrditi u okviru upravljanja energetskom unijom.

3.3.2.

Od država članica zahtijeva se da uspostave dugoročne strategije za poticanje ulaganja u obnovu nacionalnog fonda zgrada. Točka u kojoj se navodi ta odredba prenijet će se iz Direktive o energetskoj učinkovitosti u Direktivu o energetskim svojstvima zgrada. EGSO smatra da je ta direktiva izuzetno važan instrument postizanja ciljeva koje si je EU postavio jer su zgrade najveći potrošač energije u Europi (više od 40 % cjelokupne krajnje energije).

3.3.3.

EGSO smatra da je pojam kogeneracije od presudne važnosti jer se time u jednom uređaju (skupina koju čini generator i turbina na paru ili motor na unutarnje izgaranje itd.) osigurava istovremena proizvodnja električne i toplinske energije u obliku tople vode, pare ili sredstva za rashlađivanje. Kogeneracija visoke učinkovitosti podrazumijeva da kombinirana proizvodnja osigurava uštedu primarne energije od najmanje 10 % u odnosu na referentne vrijednosti zasebno proizvedene električne i toplinske energije. Za razliku od tradicionalnih električnih centrala (na kondenzaciju) koje pretvaraju samo 33 % primarne energije u električnu energiju, uređaji za kogeneraciju visoke učinkovitosti dosežu stopu konverzije i od 90 % zahvaljujući objedinjavanju tih dvaju procesa, odnosno istovremenoj proizvodnji električne i toplinske energije.

3.3.4.

Kogeneracija donosi velike prednosti: energetsku učinkovitost, fleksibilnost u odabiru goriva, lakoću iskorištavanja i održavanja, udobnost za potrošača, smanjen trošak tijekom životnog ciklusa, smanjenje troška kapitala i fleksibilnost u osmišljavanju uređaja.

3.3.5.

Uz energiju iz odgovarajućih izvora (s niskom emisijom ugljika) i optimizaciju potrošnje energije, skladištenje električne energije može biti rješenje za poduzeća koja ili proizvode obnovljivu energiju i žele optimizirati potrošnju u skladu sa svojim potrebama, ili žele sniziti troškove smanjujući potrošnju u vršnom razdoblju i koristeći jeftiniju struju izvan tog razdoblja.

3.3.6.

EGSO se slaže s pristupom koji je usvojila Komisija u vezi s člankom 7., koji je izmijenjen tako da je trajanje razdoblja obveze u pogledu uštede energije produljeno do 2030. godine uz zadržavanje cilja od 1,5 % uštede godišnje. Procjena napretka u provođenju mjera provest će se 2027. godine i zatim svakih deset godina dok se dugoročni ciljevi EU-a za 2050. na području klime i energije ne budu smatrali ostvarenima.

3.3.7.

EGSO pozdravlja izmjenu članaka o mjerenju i obračunu jer se njome pojašnjavaju aspekti koji se odnose na grijanje, hlađenje i toplu vodu u kućanstvu iz centralnih izvora. Međutim, pojedinačna brojila ne smiju se zakonodavstvom EU-a nametati u zemljama u kojima su najmodavci zakonski obavezni pokrivati energetske troškove stanara (bruto stanarina u skladu s pregovorima između organizacija stanara i najmodavaca koje je nadzirala vlada). Kad je riječ o mjerenju potrošnje plina, krajnjim potrošačima moraju se osigurati pojedinačna brojila koja jasno pokazuju njihovu potrošnju.

3.3.8.

Podaci o potrošnji plina temeljit će se na stvarnoj potrošnji zahvaljujući sustavu koji će krajnjem potrošaču omogućiti da sam očitava vrijednost na svom brojilu. Postat će obavezno da se podaci o potrošnji i obračunu stavljaju na raspolaganje pružateljima energetskih usluga. Zahtijeva se da račun, u elektroničkom obliku, potrošačima bude jasan i razumljiv. Imajući u vidu predložena poboljšanja, EGSO bi želio da se države članice više uključe u potragu za odgovarajućim rješenjima, kako sa socijalnog tako i s gospodarskog stajališta, za problem troška brojila (Tko će snositi trošak te mjere?). Taj je problem ključan sa stajališta pravednosti i ispravnog definiranja uvjeta jednakog pristupa energiji.

3.3.9.

Energetski je sektor opetovano tražio da se preispita faktor pretvorbe primarne energije za uštedu struje izraženu u kWh u državama članicama, koji se temelji na potrošnji krajnje energije. Predložena metodologija i novi faktor predstavljaju veliko poboljšanje. EGSO izražava zadovoljstvo zbog toga što je zadani koeficijent za faktor pretvorbe primarne energije 2,0, pri čemu države članice mogu primijeniti drukčiji koeficijent, ali ga moraju dobro opravdati. Energetski sektor izražava zabrinutost zbog nepovoljnog načina izračuna koji se primjenjuje na nuklearnu energiju jer se procjenjuje da bi odgovarajući faktor trebao biti 1 (učinkovitost konverzije od 100 %), sličan onom koji se primjenjuje na druge izvore energije koji nemaju emisije ugljika.

28.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 246/48

Izvjestiteljica:

Baiba MILTOVIČA

Suizvjestiteljica:

Isabel CAÑO AGUILAR

1.1.

Predloženom Direktivom razrađuju se i proširuju prethodne zakonodavne mjere za veću energetsku učinkovitost zgrada. Njezina učinkovitost ocijenit će se na temelju njezina doprinosa glavnim ciljevima energetske unije, no s obzirom na to da je usmjerena na izgrađeni okoliš, njezin doprinos socijalnim i gospodarskim ciljevima (naročito smanjenju energetskog siromaštva, očuvanju cjenovne pristupačnosti stambenog prostora i potencijalnom smanjenju energetskih troškova) također se mora smatrati ključnim.

1.2.

EGSO smatra prioritetnim da Direktiva mora sadržavati više konkretnih prijedloga za suočavanje s problemom energetskog siromaštva. To bi trebalo uključivati i jasnije savjete o obveznom sadržaju nacionalnih definicija energetskog siromaštva, referentnu definiciju u skladu s kojom bi se ocjenjivala sveobuhvatnost pristupa nacionalnih planova te davanje savjeta i koordiniranje mjera putem neovisne jedinstvene kontaktne točke (eng. one-stop-shop) usmjerene na kupce ili putem agencije.

1.3.

EGSO smatra da će države članice u svojim nacionalnim planovima morati težiti ambicioznijim ciljevima iznesenima u alternativnoj Opciji III (predstavljenoj u popratnoj Procjeni učinka Europske komisije), zadržavajući se pritom u okviru zakonodavnog pristupa Opcije II koja je temelj izmjena predstavljenih u Direktivi. To će biti potrebno da bi se stvorio dugoročni trend koji će omogućiti ostvarivanje zadanih ciljeva Pariškog sporazuma.

1.4.

Preporučuje se da se u Direktivi podrže nacionalne strategije za obnovu zgrada uključivanjem zahtjeva o predlaganju posebnih sektorskih ciljeva i referentne metodologije za mjerenje napretka. Također je potrebno izraditi čvrste smjernice za određivanje minimalnih razina energetske učinkovitosti pri obnovi javnih i poslovnih zgrada.

1.5.

U ovoj Direktivi nije iskorištena prilika za poticanje na „zelene” hipoteke, programe centraliziranoga grijanja povezane s obnovljivim izvorima energije, mjere za stambeno i komercijalno skladištenje energije, unaprjeđenje programa osposobljavanja za instalatere i radnike koji rade na renovaciji objekata te ostale tehničke, financijske i fiskalne mjere kojima bi se pružila potpora boljoj energetskoj učinkovitosti zgrada. Iako se takve mjere inače podupiru, suzdržani pristup u ovoj Direktivi može se opravdati samo ako se njime potiče fleksibilnost i ambiciozno djelovanje. EGSO poziva Komisiju na to da i dalje pomno nadzire provedbu i učinkovitost Direktive te da bude spremna brzo iskoristiti mogućnost ažuriranja i revizije u okviru predložene Uredbe o upravljanju.

1.6.

Treba poduzeti daljnje korake kako bi se potaknula usporedivost metoda izračuna za energetske certifikate u svim državama članicama, čime bi uspoređivanje tih certifikata bilo lakše izvedivo.

1.7.

Treba predložiti dodatne načine kojima bi se privatne stanodavce i iznajmljivače socijalnih stanova koji su izvan nadležnosti općine poticalo na ulaganje u obnovu starije imovine.

1.8

Neodređeni prijedlog o „pokazatelju pripravnosti za pametne tehnologije” mora uključivati sposobnost stanara zgrade ne samo da procijene energetsku učinkovitost, već i da nadziru i omoguće vlastitu proizvodnju i potrošnju energije iz obnovljivih izvora te smanje račune za potrošnju energije.

1.9.

EGSO posebice poziva na to da se prepozna sposobnost lokalnih vlasti da potiču i koordiniraju programe energetske učinkovitosti te u tom pogledu primjećuje rastući potencijal Sporazuma gradonačelnika.

1.10.

EGSO ističe da je potrebno poticati sektor izgradnje i obnove zgrada u kojemu MSP-ovi zapošljavaju 83 % ukupnog broja radnika (OECD: Small Businesses, Job Creation and Growth (OECD: Mala poduzeća, stvaranje radnih mjesta i rast)).

1.11.

EGSO primjećuje da se, bez inovacija, energetska učinkovitost zgrada neće moći povećati. EU gubi vodeći položaj u povezanim tehnologijama s niskom razinom ugljika i danas u tom sektoru ima manje od 15 % radnih mjesta. Moraju se poduzeti napori na području osposobljavanja u svrhu prilagođavanja vještina kakve se traže u tim visoko specijaliziranim sektorima.

1.12.

Inicijativa „Pametno financiranje za pametne zgrade” i mogućnost povezivanja njezinog područja primjene s Junckerovim planom, pozitivan je korak te je Odbor pozdravlja.

2.1.

Direktiva je dio paketa „Čista energija za sve Europljane” čiji je cilj dati čvrste temelje energetskoj uniji i podići razinu svijesti i razumijevanja o tome da prijelaz na čistu energiju predstavlja sektor rasta u budućnosti. Energija u zgradama čini 40 % ukupne energije koja se upotrebljava na području EU-a. Energetska učinkovitost zgrada neprestano se i u velikoj mjeri unapređuje, kako u pogledu novogradnji tako i u pogledu naknadnih ugradnji. Tome su djelomično pridonijele zakonodavne intervencije na razini EU-a tijekom posljednjih petnaest godina no još uvijek postoje znatne mogućnosti za poboljšanje učinkovitosti i osiguravanje drugih povoljnih socijalnih učinaka.

2.2.

Unatoč tehničkom napretku, relevantnim popratnim podacima i primjeni javnog financiranja putem financijskih instrumenata, nije došlo do znatnijeg poboljšanja postojećeg fonda zgrada pa je 75 % zgrada na području EU-a i dalje energetski neučinkovito.

2.3.

Zbog utjecaja klime na globalnoj razini i težnje za konsolidacijom europske energetske politike to se pitanje pokazalo hitnim, no određena temeljna i složena pitanja i dalje nisu riješena te se mogao očekivati veći napredak. Bez poduzimanja takvih mjera, klimatske i energetske ciljeve za 2030. i 2050. bit će iznimno teško ostvariti. Postoji mogućnost da zgrade potrošnju energije smanje za 5 % do 6 %, emisije CO2 za oko 5 %. Međutim, budući da se godišnje obnovi/unaprijedi samo 0,4 %–1,2 % fonda zgrada, jasno je da je te postupke potrebno ubrzati.

2.4.

Ovom se Direktivom izmjenjuje prethodna Direktiva o istoj temi iz 2010. koja je i sama preinaka Direktive iz 2002. U preinaci iz 2010. u tekst iz 2002. unesene su značajne izmjene. Posebno je prepoznata sve veća važnost uloge energetske učinkovitosti u izgrađenom okolišu i u pogledu doprinosa ciljevima politike, uzet je u obzir napredak u području tehničkih spoznaja pri čemu su provedene prilagodbe s obzirom na osmogodišnje praktično iskustvo i istaknuta je ključna potreba za uređivanjem i unaprjeđenjem pristupa problemima u državama članicama.

2.5.

Unatoč tome što je znatno kraći od prethodne Direktive, u ovom se prijedlogu revizije zauzima jednak pristup. Konkretno, njime se predviđa integracija dugoročnih strategija obnove, uporaba pametne tehnologije u zgradama i pojednostavnjuju se postojeći propisi. Temelji se na opsežnoj ocjeni Direktive iz 2010. i detaljnoj procjeni učinaka mogućih smjerova daljnjeg djelovanja. Opcija politike III., odnosno opcija visokog učinka, odbijena je prije svega zbog kratkoročnih troškova, učinaka supsidijarnosti i političkog realizma kako bi se prednost dala Opciji politike II, odnosno nižoj razini mogućeg ostvarivanja ciljeva.

2.6.

Međutim, svi dionici žele da se ostvare ambiciozna poboljšanja. Sektor osigurava 18 milijuna izravnih radnih mjesta, a njegov doprinos BDP-u EU-a iznosi oko 9 %; izazov predstavlja postizanje ravnoteže između, s jedne strane, financijske pristupačnosti i zahtjeva tržišta stambenih i poslovnih zgrada i, s druge, društvenih i klimatskih ciljeva.

3.1.

Direktiva se sastoji od niza izmjena kojima se jačaju trenutačne odredbe Direktive 2010/31/EU i pojednostavnjuju pojedini njezini aspekti. Glavne su točke sljedeće:

4.1.

EGSO pozdravlja stalnu usredotočenost na energetsku učinkovitost zgrada, no posebno je zabrinut zbog toga što se pitanje energetskog siromaštva, koje je Odbor utvrdio u svojim prethodnim mišljenjima (1) i koje je u širokoj mjeri prepoznato kao glavno pitanje od društvenog interesa, ne rješava na odgovarajući način.

4.2.

Potreban je širi i ambiciozniji pristup. Zbog ciljeva u pogledu smanjenja emisija i energetske učinkovitosti koje je Europska unija već odredila i stupanja na snagu iznimno ambicioznog Pariškog sporazuma sklopljenog u listopadu 2016. potrebno je snažnije djelovanje, posebno s obzirom na to da dosadašnja nedovoljna usklađenost s prethodnim prijedlozima pokazuje da su zgrade i dalje područje koje predstavlja izazov.

4.3.

Odbor je pomalo suzdržan kada je riječ o odabiru Opcije II. (kako je utvrđeno u procjeni učinka) kao temelja za promicanje ove izmjene zakonodavstva. Iako Opcija III. podrazumijeva razinu obveznog djelovanja koje znatno premašuje optimalnost troškova – što je stajalište s kojim se EGSO ne može složiti – jasno je da će za stvaranje dugoročnog trenda uz pomoć kojeg će se moći ostvariti željeni cilj Pariškog sporazuma vjerojatno biti potrebna znatno ambicioznija Opcija III., koja ima dva do tri puta veći učinak na klimu, učinkovitost i društvene ciljeve. Zato države članice u svojim nacionalnim planovima moraju težiti ambicioznijim ciljevima iznesenima u alternativnoj Opciji III (predstavljenoj u popratnoj Procjeni učinka Europske komisije), zadržavajući se pritom u okviru zakonodavnog pristupa Opcije II.

4.4.

Nedavno provedena analiza strategija država članica povezanih s obnovom zgrada općenito je pozitivna (JRC 2016: Synthesis Report on the assessment of Member States’ building renovation strategies (Objedinjeno izvješće o ocjenjivanju strategija država članica povezanih s obnovom zgrada)). Ovo je područje obuhvaćeno Direktivom o energetskoj učinkovitosti; međutim, trenutačno ne postoji zajednička norma o tome što čini „obnovu”. Bilo bi korisno da se u Direktivu o energetskim svojstvima zgrada uključi uvjet povezan s predlaganjem konkretnih sektorskih ciljeva i referentne metodologije za mjerenje napretka uz pomoć praga kojim će se određivati kada treba dodijeliti potporu za „obnovu”. U kombinaciji s takvim ciljevima trebalo bi izdati čvrste smjernice za postizanje najniže razine energetske učinkovitosti u okviru obnove javnih i poslovnih zgrada.

4.5.

U Direktivi se proširuju zahtjevi u pogledu nacionalne baze podataka u vezi s energetskim certifikatima, a javno dostupna baza podataka na razini EU-a koja sadržava anonimne nacionalne podatke o nacionalnim strategijama obnove bila bi od pomoći i mogla bi se povezati s platformom za e-izvješćivanje predloženom u Uredbi o upravljanju energetskom unijom. U tom pogledu, u Direktivi bi trebalo pružiti kategoričke smjernice o uspoređivanju metoda izračuna čime bi, pak, usporedba energetskih certifikata postala lakše izvediva.

4.6.

Iako ne postoje razlozi iz kojih se nacionalnim planovima ne bi trebalo obuhvatiti to područje, u Direktivi nisu izneseni prijedlozi u pogledu daljnjih načina poticanja privatnih stanodavaca i iznajmljivača socijalnih stanova koji su izvan nadležnosti općine na ulaganje u obnovu starije imovine. Kada najmoprimci izravno plaćaju račune za potrošnju energije, stanodavci često ne prepoznaju tržišnu vrijednost za sebe u unaprjeđenju učinkovitosti zgrada. Stambeni sektor najma u pojedinim zemljama obuhvaća znatan udio stambenog fonda. Energetska svojstva zgrada imaju velik utjecaj na mogućnost stanovanja po prihvatljivim cijenama i na energetsko siromaštvo, stoga je ključna dostupnost financijskih instrumenata kojima se pruža potpora obnovi. Općine, udruženja stanodavaca i vlasnici većinom imaju pravo na dobivanje kredita za unaprjeđenje učinkovitosti stambenog kompleksa. Međutim, strogi uvjeti financiranja, nepovoljni uvjeti ugovora i otežani pristup financijskim sredstvima mnogima stvaraju prepreke.

4.7.

Poticanje „zelenih hipoteka” mjera je koju u Direktivi treba poduprijeti. Također je važno olakšati stavljanje manjih programa obnove i učinkovitosti na temelju najboljih praksi u veće okvire, čime će se omogućiti primjena financijskih paketa.

4.8.

U Strategiji za grijanje i hlađenje iz 2016. (COM(2016) 51 final) posebna se pozornost posvetila koristima koje će se ostvariti obnovom i zamjenom centraliziranog grijanja u vezi s energijom iz obnovljivih izvora. Centralizirano grijanje i gradska rješenja općenito se smatraju infrastrukturnom sastavnicom stambenog sustava i stoga je potreban konkretan poticaj kako bi se to odrazilo na urbano planiranje koji će se u toj Direktivi jasno iznijeti kao stajalište.

4.9.

Potrebno je istaknuti da su klimatski i energetski ciljevi povezani s tehnologijama s niskom razinom ugljika i održivijim zgradama koje moraju ispuniti ciljeve u pogledu energetske učinkovitosti. Pritom se sve više oslanja na ključne tehnologije razvoja naprednih materijala (obojenih metala, čelika, stakla, plastike itd.), i bez inovacija neće biti moguće poboljšati energetska svojstva zgrada. Oko 5 % naprednih materijala koji se danas proizvode upotrebljava se u okviru tehnologija s niskom razinom ugljika i održivijih zgrada, a ta se tržišta brzo razvijaju.

4.10.

U tom pogledu, EU gubi vodeći položaj kada je riječ o tehnologijama s niskom razinom ugljika i danas obuhvaća manje od 15 % radnih mjesta u tom sektoru (oko 1,1 milijun izravno i neizravno povezanih radnih mjesta). U području naprednih materijala potrebnih za te tehnologije EU se suočava sa sve većom svjetskom konkurencijom, a bez odgovarajućeg tehnološkog poticaja i tržišnih politika privlačenja, inovacije i proizvodnja u EU-u i dalje će se smanjivati. Isto se tako ne smije zaboraviti osposobljavanje za nove vještine koje su potrebne u tim visoko specijaliziranim sektorima.

4.11.

EGSO podržava razvoj elektromobilnosti radi šire dekarbonizacije gospodarstva, ali propituje potrebu za takvim detaljima i učinak takvih mjera na cjenovnu pristupačnost stanova i poduzeća te na slobodu izbora javnih tijela vlasti u postizanju elektromobilnosti. U obrazloženju se spominje još jedno važno i komplementarno područje, skladištenje energije, no ono u Direktivi nije razrađeno iako će vjerojatno postati cjenovno pristupačna tehnologija koja se brzo razvija.

4.12.

Slično tome, rastom koji je vidljiv u području decentralizirane proizvodnje energije iz obnovljivih izvora stvaraju se prilike za integraciju mjera učinkovitosti za zgrade izvan plinske mreže i pomak prema obnovljivim izvorima energije pri grijanju i hlađenju. To je potrebno posebno promicati.

4.13.

Izmjene u pogledu veće predanosti pametnim zgradama (javnim, poslovnim i stambenim) relativno su skromne, a trebale bi biti konkretnije i opsežnije.

4.14.

Prijedlog „pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije” za mjerenje sposobnosti zgrada za uporabu informacijske i komunikacijske tehnologije i elektroničkih sustava radi optimizacije rada te njihove interakcije s mrežom bit će potrebno dodatno proširiti, ali načelo je pozitivno ocijenjeno. Cilj bi trebao biti razvoj transparentnog, smislenog pokazatelja koji osigurava dodanu vrijednost energetskim certifikatima, pri čemu se ne nameće nepotrebno prikupljanje ili analiziranje podataka. Takav pokazatelj mora odražavati sposobnost stanara zgrade ne samo da procijene energetsku učinkovitost, već i da nadziru i omoguće vlastitu proizvodnju i potrošnju energije iz obnovljivih izvora te smanje račune za potrošnju energije.

4.15.

Energetsko siromaštvo utvrđeno je kao problematično pitanje koje je potrebno riješiti osiguravanjem ključnih točaka za utvrđivanje napretka u pogledu dekarbonizacije stambenog fonda. Međutim, u Direktivi ne postoji okvir politike kojim se pruža potpora razvoju isplativa pristupa samom energetskom siromaštvu, koje je jedna od posljedica energetske neučinkovitosti stambenih zgrada. EGSO smatra da bi se to moglo nalaziti u području primjene ove Direktive i predlaže uključivanje preporučenog novog niza izmjena o ovoj temi koje se odnose na mjerodavne članke Direktive iz 2012. Time bi se pružila potpora zahtjevima u predloženoj Uredbi o upravljanju energetskom unijom kako bi države članice mogle procijeniti i utvrditi politike, mjere i postupke za rješavanje pitanja energetskog siromaštva.

4.16.

EGSO stoga preporučuje da se u Direktivi iznesu kriteriji koji će se uključiti u referentnu definiciju energetskog siromaštva te također predlaže svoju referentnu definiciju. Države članice ne bi je morale primjenjivati u interne svrhe, već bi se time prikazalo kriterije na temelju kojih bi se moralo izvještavati o nacionalnim energetskim i klimatskim planovima. Takva je definicija nekim zemljama omogućila procjenu napretka, ili nedostatka napretka, u rješavanju pitanja energetskog siromaštva, no EGSO uviđa da višeslojna narav tog problema možda zahtijeva davanje prednosti specifičnim nacionalnim čimbenicima.

4.17.

Shodno tome, EGSO potiče države članice da usvoje potpuno koordinirani pristup energetskom siromaštvu koji će uključivati razumijevanje uloge i učinkovitosti ne samo energetski učinkovitih zgrada već i financijskih mjera (uključujući socijalne tarife i metode za ublažavanje siromaštva), savjetovanje potrošača o odabiru dobavljača i tarifa te davanje informacija o jednostavnim mjerama uštede energije. U svrhu maksimalnog povećanja učinkovitosti i djelotvornosti, važno je davati savjete i koordinirati mjere putem neovisne jedinstvene kontaktne točke usmjerene na kupce ili putem agencije.

4.18.

Na temelju različitih neovisnih studija i izvješća Komisije pokazalo se da države članice različitom brzinom i učinkovitošću provode zahtjeve Direktive o energetskim svojstvima zgrada. Pitanja obuhvaćaju sljedeće:

4.19

Odbor ističe da bi tijekom programskog razdoblja 2014.–2020. Europski strukturni i investicijski fondovi (ESI fondovi), a posebno fondovi kohezijske politike trebali imati važnu ulogu u pogledu obnove i izgradnje zgrada. Trenutačno je potrebno svladati brojne prepreke, ponajprije ograničen pristup financijskim sredstvima, visoke početne troškove, relativno duga razdoblja povrata, veći percipirani rizik povezan s ulaganjima u održivu energiju i suprotstavljene prioritete za vlasnike nekretnina itd. (Europska komisija: Technical guidance – Financing the energy renovation of buildings with Cohesion Policy funding (Tehničke smjernice – Financiranje energetske učinkovitosti zgrada iz fondova kohezijske politike)). Inicijativa „Pametno financiranje za pametne zgrade” pozitivan je korak u prevladavanju nekih od tih problema i postoji mogućnost njezinog povezivanja s Junckerovim planom kako bi se na tom području potakla dodatna ulaganja.

4.20

Stoga je utvrđivanje odgovarajućih prioriteta i odgovornosti za lokalnu vladu ključno kako bi se osiguralo da se uporabom dostupnih resursa u okviru programa postigne najveći mogući učinak i nadmaše minimalni uvjeti (npr. zahtjevi u pogledu energetske učinkovitosti, energetskih pregleda itd.) određeni na razini država članica, a razina osiguranih financijskih sredstava trebala bi se povećati usporedo s povećanjem razine ambicioznosti.

4.21

U tom pogledu EGSO posebno ističe mogućnosti Sporazuma gradonačelnika. Sada, s više od 7 000 uključenih općina, potpisnici se obvezuju na poduzimanje potrebnih mjera za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije donošenjem „akcijskih planova za održivu energiju”. Mobilizacija gradova u kojima se nalazi većina izgrađenog okoliša predstavlja lokalnu inicijativu s globalnim učinkom.

4.22

Namjere Direktive pozdravila je većina dionika u građevinskom sektoru kao i predstavnici vlasnika zgrada i stanoprimaca, bilo da je riječ o poslovnim ili stambenim zgradama. Međutim, za daljnja poboljšanja na području energetske učinkovitosti bit će potreban duh suradnje, dijalog i pozitivan angažman.

28.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 246/55

Izvjestitelj:

Lutz RIBBE

Suizvjestitelj:

Stefan BACK

1.1

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja Prijedlog revizije Direktive o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora. Razvoj energije iz obnovljivih izvora u kombinaciji s drugim prijedlozima takozvanog „zimskog paketa” igra ključnu ulogu za postizanje ciljeva europske energetske unije, ciljeva EU-a na području klimatskih promjena te cilja zauzimanja vodeće svjetske pozicije na području energije iz obnovljivih izvora. Udio energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije trebao bi 2030. godine biti najmanje 27 %.

1.2

„Cilj od 27 %” za postizanje ciljeva na području klimatskih promjena te za smanjenje ovisnosti o uvozu ima samo ograničen značaj. Taj je cilj potrebno sagledati zajedno s drugim mjerama za smanjenje CO2 (primjerice povećanje učinkovitosti) jer bi tada zaista mogao biti dostatan, posebice kada bi se odredbama na području upravljanja države članice doista obvezale da prema potrebi poduzmu daljnje mjere. Kada se ovaj cilj sagleda u okviru ambicije zauzimanja vodeće uloge u području energije iz obnovljivih izvora i razmotri činjenica da bi se bez revizije Komisijine Direktive do 2030. godine postiglo 24,7 % udjela energije iz obnovljivih izvora, nameće se pitanje je li ovaj cilj dovoljno ambiciozan.

1.3

Iako prima na znanje planiranje i praćenje mjera u skladu s predloženim sustavom za upravljanje energetskom unijom, EGSO ponovno izražava žaljenje zbog izostanka obvezujućih nacionalnih ciljeva.

1.4

EGSO općenito podržava cilj da se obnovljivi izvori prilagode uvjetima na tržištu. Beskonačno subvencioniranje, bilo to fosilnih, nuklearnih ili obnovljivih izvora energije, iz nekoliko razloga ne može biti prihvatljivo.

1.5

Uvođenje energije iz obnovljivih izvora na tržišta električnom energijom može biti uspješno samo ako se postignu jednaki uvjeti za sve izvore energije. Razlog tome što je za energiju iz obnovljivih izvora još uvijek potrebna javna potpora uvelike leži u činjenici da je konvencionalna proizvodnja električne energije u velikoj mjeri subvencionirana. Stoga je nužno da se uklone postojeći poremećaji u odnosu na energiju iz obnovljivih izvora, na primjer putem kombinacije oporezivanja energije i sustava za trgovanje emisijama, koji obuhvaća sve vanjske troškove (vidjeti mišljenje EGSO-a „Revizija Direktive o energetskoj učinkovitosti zgrada”– još nije objavljeno u Službenom listu). EGSO ističe da to može i mora dovesti do najnižih mogućih dodatnih troškova za potrošače ili poduzeća.

1.6

Nova energetska politika trebala bi se usredotočiti na trostruko D: decentralizaciju, digitalizaciju i demokratizaciju. Energija iz obnovljivih izvora također zahtijeva primjenu novog modela tržišta koji odgovara decentraliziranim strukturama proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora.

1.7

EGSO podržava razvoj decentraliziranih struktura i struktura pametnog tržišta koji predlaže Komisija, ali zahtijeva učinkovitiju provedbu zahtjeva Komisije da se potrošače i građane postavi u središte europske energetske politike. Razvoj novih infrastruktura pametnog tržišta mogao bi osloboditi „revolucionarni” potencijal koji se, prema tvrdnjama Komisije, sastoji u prijelazu na čistu energiju koji osigurava ostvarivanje najvećih mogućih društvenih i regionalnih koristi.

1.8

EGSO pozdravlja prepoznavanje prozumenta kao važnog sudionika na novom tržištu energije, što označava korak prema uspostavi energetske demokracije osnaživanjem neovisnosti velikih i malih potrošača i građana. Mogućnosti koje im se nude u prijedlogu predstavljaju određenu količinu napretka u odnosu na trenutnu situaciju, ali nikako nisu dovoljne, na primjer u odnosu na izvršivo pravo na pristup javnim/električnim mrežama i njihovu uporabu. Ovaj se prijedlog može smatrati samo prvom fazom na dugom putu prema ostvarenju cilja stvarnog društvenog, gospodarskog i regionalnog potencijala tržišta usmjerenog na prozumente.

1.9

EGSO ističe važnost brze provedbe i razvoja pametnih mreža kao načina osiguravanja stabilne i sigurne opskrbe, povezivanja sektora putem integracije pretvaranja energije u toplinu, pretvaranja energije u plin i električnih vozila u mrežu na mikrorazini, omogućivanja uzajamne trgovine, čime bi se prozumentima omogućilo puno i ravnopravno sudjelovanje u tržištu električne energije.

1.10

Digitalizacija bi prozumentima mogla omogućiti da se, uz proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora odluče i za trgovinu. Stoga EGSO snažno preporučuje izradu odgovarajućeg pozitivnog prava kako bi se to ostvarilo.

1.11

Iako se potencijal energije iz obnovljivih izvora, među ostalim i energije biološkog podrijetla (uključujući alternativna goriva) za regionalno gospodarstvo spominje u uvodnim izjavama, ne uzima se u obzir u samom zakonodavnom tekstu. Postoji nedostatak odgovarajuće strategije kojom se povezuje energija iz obnovljivh izvora i regionalni gospodarski razvoj. Važnost gradova, općina i regija kao i MSP-ova kao pokretačke sile za prelazak na energiju iz obnovljivih izvora također nije priznata.

1.12

Povezanost koja bi mogla nastati između nove energetske politike i regionalnog razvoja nije samo od značaja za regionalno gospodarstvo. Za veću prihvaćenost također je važno sudjelovanje lokalnih dionika u decentraliziranim energetskim projektima: bilo da je vjetroelektrana u vlasništvu međunarodnog privatnog vlasničkog kapitala ili lokalnih dionika, to ne predstavlja razliku u pogledu zaštite od klimatskih promjena ili energetske sigurnosti, no ključno je za prihvaćanje vjetroelektrane u javnosti.

1.13

Energetsko siromaštvo problem je društva koji je potrebno riješiti u okviru socijalne politike. EGSO, međutim, skreće pozornost na do sada neostvareni kapacitet kombiniranja proizvodnje topline i električne energije iz obnovljivih izvora, uštede energije, prenošenja opterećenja i kulture proizvodnje-potrošnje za rješavanje ovog problema. Preduvjet je za to da se pronađu odgovarajuća rješenja za financiranje početnih ulaganja, npr. socijalnim fondovima ili ulagačkim instrumentima, i prevladaju prepreke za pristup kapitalu sustavnim političkim pristupom. Svi europski građani i potrošači trebaju imati mogućnost da postanu prozumenti.

1.14

Naslov Prijedloga direktive upućuje na „promicanje” energije iz obnovljivih izvora, ali se u tekstu prijedloga ne opisuje nijedan poseban instrument potpore. U skladu s time, jasna su pravila neizostavna za postizanje sigurnosti ulagača. Za energetske organizacije građana i prozumente potreban je namjenski, jasan i precizan program potpore. EGSO traži da se ažuriraju trenutačna pravila za provedbu državnih potpora u cilju uspostavljanja maksimalne pravne sigurnosti radi privlačenja ulaganja.

1.15

EGSO pozdravlja cilj promicanja energije iz obnovljivih izvora biološkog podrijetla i alternativnih goriva, ali izražava žaljenje zbog toga što se prijedlogom o tom pitanju pružaju odredbe koje djelomično nisu dovoljno fleksibilne da bi se u pogledu uporabe sirovina i ostataka osigurala prilagodba lokalnim okolnostima. Pri napuštanju neodrživih biogoriva nužno je izbjeći nastanak bezvrijedne imovine (eng. sunken assets).

2.1

EGSO smatra da postoje četiri bitne prednosti koje Europska unija može osigurati uporabom energije iz obnovljivih izvora. Komisija se u svom Prijedlogu direktive, djelomično neodređeno, bavila samo s dvije prednosti.

2.2

Obnovljivi izvori energije imaju odlučujuću ulogu u ostvarivanju cilja manje ili više potpuno dekarboniziranog europskog energetskog sustava. Međutim, za to je potrebno ispuniti sljedeća dva uvjeta:

2.3

Obnovljivi izvori energije pružit će nužan doprinos sigurnosti opskrbe i smanjiti ovisnost o uvoznoj energiji pod uvjetom da se usklade proizvodnja, potrošnja i prilagodba potražnje. Međutim, za to su potrebni posebni poticaji. EGSO sumnja da su mjere potpore predviđene u ovom Prijedlogu i u prijedlozima o oblikovanju tržišta električne energije dovoljne. Zbog „problema graničnih troškova jednakih nuli” koji se odnose na energije iz obnovljivih izvora, najvjerojatnije će biti potrebne dodatne mjere.

2.4

Troškovi na području energije iz obnovljivih izvora neprestano se smanjuju; jeftiniji su no ikada te troškovno učinkoviti, tako da bi već sada mogli biti konstruktivan doprinos smanjenju problema energetskog siromaštva. Razvoj kulture prozumenta također je izrazito učinkovita opcija. Primjerice, studija Zajedničkog istraživačkog centra (JRC Scientific and policy reports – Cost Maps for Unsubsidised Photovoltaic Electricity) pokazala je da je već 2014. godine za 80 % Europljana električna energija dobivena iz vlastitih solarnih ploča bila jeftinija od električne energije iz mreže. No Europska komisija još nije razvila odgovarajuću strategiju kako bi građanima predstavila ovu opciju (vidjeti TEN/598).

2.5

Međutim, pristup kapitalu osobito je kritičan za skupine s nižim prihodima te im se mora osigurati odgovarajuća potpora. O ovom socijalnom apsektu ne raspravlja se u direktivi kao ni u zimskom paketu, unatoč cilju Komisije da građane postavi u središte energetske politike, u skladu s člancima 17. i 21. Prijedloga.

2.6

U tom kontekstu, EGSO smatra primjerenim ispitati sve moguće opcije kako bi se svim građanima u što većoj mjeri dala prilika da se kao jednaki sudionici na tržištu aktivno uključe u „energetsko gospodarstvo”. To također uključuje osiguravanje financiranja posebice za mala i mikro-postrojenja iz Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) ili bilo kojeg drugog ulagačkog instrumenta. Kada bi potrošači s niskim prihodima mogli pristupiti kapitalu za decentralizirana postrojenja energije iz obnovljivih izvora, to bi im omogućilo da postanu prozumenti. Mjerenjem neto potrošnje energije koje se provodi u nekim državama članicama, uključujući Italiju, Nizozemsku, Belgiju (Valonija), Poljsku i Sloveniju, moguće je ostvariti izravnu financijsku olakšicu kojom se može ublažiti problem energetskog siromaštva.

2.7

Energije iz obnovljivih izvora po prirodi su regionalni resursi koje s tehničkog aspekta sada mogu svi potencijalno iskorištavati. To je osobito važno u regijama s lošom infrastrukturom, gdje je potrebno razviti nove mogućnosti za stvaranje vrijednosti, a Komisija s pravom navodi tu korist u nekoliko točaka u uvodnim izjavama.

2.8

No, stvaranje regionalne vrijednosti znači svjesno strateško uključivanje lokalnih i regionalnih dionika u gospodarske procese i pružanje prilike dionicima da ih oblikuju i time sudjeluju u gospodarskim razvojnim kretanjima. Pozitivna nuspojava uz bolju prihvaćenost infrastrukturnog razvoja također je i njegovo sufinanciranje.

2.9

Međutim, EGSO smatra da nedostaje jasna strategija za povezivanje regionalnog razvoja s razvojem obnovljivih izvora energije. Države članice mogle su izraditi odgovarajuće strategije nakon donošenja stare direktive o obnovljivim izvorima energije, no to nije učinjeno.

3.1

EGSO je dosljedno podržavao napore Komisije da EU zauzme vodeću ulogu u području energije iz obnovljivih izvora. Doista, brojne mjere iz Prijedloga direktive korak su u pravom smjeru (primjerice predvidljivost programa potpore uključujući isključivanje retroaktivnih mjera), no postoji opasnost da razvoj energije iz obnovljivih izvora i dalje zasjene sljedeća tri osnovna deficita.

3.2

Prijedlog direktiva temelji se na ciljevima koje je Europsko vijeće postavilo u listopadu 2014. čime se nekadašnji cilj od 20 % do 2020. povećava na 27 % konačne potrošnje energije do 2030., tj. manje od jedan posto godišnje. EU bi bez revizije Direktive dosegnuo cilj od 24,7 % udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji energije do 2030., što znači da će se ostvariti dodatni višak od 2,3 %.

3.3

Međutim, ova spora stopa rasta mogla bi značiti da bi u razdoblju između 2030. i 2050. trebalo doći do eksponencijalnog rasta udjela obnovljivih izvora energije u potrošnji energije, kako bi se ostvarili ciljevi Energetskog plana za 2050. (COM(2011) 885 final). Potrebne mjere u tom kontekstu mogle bi dovesti do značajnih gospodarskih troškova. U svakom bi slučaju razvoj energije iz obnovljivih izvora trebalo jasno pratiti kako bi se nedostaci mogli ukloniti što brže i što jeftinije.

3.4

U procjeni učinka Prijedloga direktive (SWD(2016) 418 final) zaključuje se da će, u skladu sa stabilnim zakonskim okvirom, mjere potpore vjerojatno biti potrebne najmanje do 2030. EGSO stoga smatra da bi se u ovom Prijedlogu direktive trebali predvidjeti jasni programi potpore koje bi se moglo provesti brzo i učinkovito. EGSO izražava žaljenje zbog nepostojanja takvih programa.

3.5

Za provedbu potpornih mehanizama zadužene su države članice, koje trebaju djelovati u skladu s pravilima EU-a o državnim potporama. Međutim, postojeća pravila EU-a o državnoj potpori strogo su ograničena te ih je potrebno hitno izmijeniti.

3.6

Postojeća pravila EU-a o državnoj potpori dovela su, među ostalim, do drastičnog smanjenja prethodno učinkovitih instrumenata potpore kao što su prioritetne zajamčene otkupne cijene i naknade po zajamčenim otkupnim cijenama, koje su uvelike koristili osobito mali i novi sudionici na tržištu. Novi instrumenti poput poziva na podnošenje ponuda za prozumente, energiju zajednice i tržišne aktere ponekad predstavljaju nepremostive prepreke.

3.7

Mjere promicanja utvrđene u prijedlogu uglavnom se odnose na strukturu tržišta i neke opće odredbe o potrebi „za stabilnim mjerama potpore koje su u skladu s pravilima o državnoj potpori”. To je samo po sebi nedovoljno. EGSO stoga smatra da je važna hitna revizija a) Uredbe Komisije(EZ) br. 800/2008 o skupnom izuzeću državne potpore i b) trenutačnih Smjernica o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju za razdoblje 2014. – 2020. kako bi se osigurala usklađenost s ciljevima prijedloga, osobito u pogledu potreba proizvođača-potrošača i MSP-ova.

3.8

Tako je primjerice potrebno povećati izuzeće za male projekte (točka 125. i 127. Smjernica o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju) i odgovarajuće vrijednosti uključiti u Direktivu o energiji iz obnovljivih izvora, u cilju osiguravanja potpune jasnoće.

3.9

EGSO ima dvojbe u pogledu učinkovitosti uvođenja kvota povezanih s pristupom programima potpore za postrojenja u drugim državama članicama, posebice u pogledu konteksta cilja da se promiču decentralizirana energija iz obnovljivih izvora i regionalni gospodarski razvoj.

3.10

Poruka cijelog zimskog paketa ne može biti jasnija: filozofija je Komisije da se odsada sva energija iz obnovljivih izvora što brže mora prilagoditi tržištu. Taj pristup u osnovi treba pozdraviti, no on će biti problematičan sve dok se ne isprave dva postojeća temeljna poremećaja na tržištu. Prvo, još uvijek postoje a) izravne nacionalne potpore za elektrane koje upotrebljavaju fosilna goriva i b) internalizacija vanjskih troškova koja je i dalje potpuno neprikladna. Električna energija iz elektrana koje upotrebljavaju fosilna goriva i druge oblike energije iz fosilnih izvora stoga ima sustavnu prednost pred energijom iz obnovljivih izvora, kojom se ne stvaraju vanjski troškovi ili su oni vrlo marginalni. Globalne subvencije projekata Međunarodnog monetarnog fonda za „nečistu” energiju od 5,3 bilijuna USD godišnje; iznos za EU izračunan je na 330 milijardi USD godišnje.

3.11

Iako su već godinama poznati tržišni poremećaji u pogledu energije iz obnovljivih izvora te unatoč obećanjima da će se zaustaviti ti nejednaki uvjeti, još skoro ništa nije učinjeno te oni i dalje predstavljaju najveće prepreke toj vrsti energije!

3.12

S druge strane, zanimljivo je da su se nedavno pojavile kritike u pogledu tržišnih poremećaja navodno prouzročenih podupiranjem energije iz obnovljivih izvora. To je netočno. Činjenica da je potpora za energiju iz obnovljivih izvora još uvijek potrebna uvelike je posljedica subvencioniranja tradicionalne proizvodnje energije. Drugim riječima, ako se obustavi subvencioniranje proizvodnje energije u elektranama na fosilna goriva, čime bi se omogućili istinski jednaki uvjeti, veliki dio potpore za energiju iz obnovljivih izvora postao bi nepotreban. EGSO ponavlja svoje stajalište da je, između ostalog, potrebno uz pomoć tržišnih instrumenata stvoriti jednake uvjete za sve, koji bi omogućili uklanjanje tržišnih poremećaja i koji ne bi bili na daljnju štetu energiji iz obnovljivih izvora (vidjeti mišljenje EGSO-a „Revizija Direktive o energetskoj učinkovitosti zgrada”).

3.13

Stara energetska industrija obilježena je relativno malim brojem proizvodnih jedinica, od kojih je svaka velikog kapaciteta. Za razliku od toga, energetski sustav koji koristi energiju iz obnovljivih izvora osobito je obilježen manjim decentraliziranim kapacitetima.

3.14

EGSO je već izrazio svoja stajališta o mogućim novim konceptima za organiziranje trgovanja električnom energijom u decentraliziranim sustavima, uključujući „celularni pristup” (2). Oni se temelje na načelu da bi i mali sudionici na tržištu također trebali moći izravno međusobno komunicirati i trgovati energijom. Stoga nije riječ samo o poboljšavanju proizvodnih mogućnosti, već i o sudjelovanju u trgovini.

3.15

Širokim skupinama društva bi se takvim transakcijama među pojedincima (eng. peer-to-peer) omogućilo sudjelovanje ne samo u proizvodnji i potrošnji vlastite energije već i u aktivnom upravljanju malim energetskim jedinicama i energetskim jedinicama na regionalnoj razini, čime bi se otvorile nove mogućnosti za stvaranje dodatne vrijednosti. To također uključuje i povezivanje sektora, budući da grijanje i energija koja se upotrebljava za mobilnost u mnogim slučajevima predstavljaju lokalna dobra koja se dobivaju i troše u malim jedinicama.

3.16

EGSO ističe da su zbog administrativnih prepreka i općeg nedostatka propisa transakcije među pojedincima trenutačno nemoguće u brojnim državama članicama. Ta bi se situacija ovim Prijedlogom direktive i Prijedlogom za tržište električne energije trebala promijeniti, no EGSO u oba prijedloga primjećuje velike nedostatke.

3.17

Otvaranje tržišta električne energije transakcijama među pojedincima diljem EU-a pridonijelo bi oslobađanju golemog socijalnog i gospodarskog potencijala energije iz obnovljivih izvora. Zanemarivanjem ove točke te stoga neuzimanjem u obzir potpuno praktičnih prepreka poput graničnih vrijednosti za trgovinu energijom, Komisija propušta veliku priliku kojom bi europski građani, veći i manji prozumenti te MSP-ovi bili u puno boljem položaju na tržištu električne energije, kojom bi se većim subjektima omogućio izvoz „energetskih rješenja” na neeuropska tržišta te kojom bi se općenito poboljšala društvena prihvaćenost energetskog prijelaza.

4.1

Odbor ponavlja svoju kritiku (3) da se, za razliku od direktive iz 2009., novom direktivom više ne utvrđuje nijedan obvezujući nacionalni cilj. I dalje nije siguran može li planirani postupak upravljanja „motivirati” države članice koje se protive obvezujućim nacionalnim ciljevima da budu proaktivnije. U prijedlogu ne postoji odredba za specifični instrument za intervenciju ako se ne ispuni cilj od 27 % (vidjeti mišljenje EGSO-a „Upravljanje energetskom unijom”). EGSO s druge strane prepoznaje zajedničku odgovornost kako je utvrđeno člankom 3. prijedloga jer su, u skladu s predloženom Uredbom o upravljanju, predviđene financijske sankcije ako se ti ciljevi zajednički ne ispune u nacionalnim energetskim i klimatskim planovima. Međutim, još je nejasno na koji bi se način to moglo postići.

4.2

EGSO smatra da Komisija ne prepoznaje važnost aktivnog sudjelovanja lokalnih i regionalnih dionika, kako u pogledu prihvaćenosti uspostavljenih politika tako i u pogledu gospodarskih posljedica na regionalnoj razini. Predviđeni rast same e-mobilnosti stvorit će nove važne prilike za regionalno gospodarstvo, pod uvjetom da potreban razvoj infrastrukture za proizvodnju i distribuciju bude neprestano usmjeren na decentralizirane modele upravljanja (4).

4.3

Time bi se također potaknuo cilj najpovoljnijeg mogućeg iskorištavanja energije iz obnovljivih izvora za porezne obveznike i potrošače. To se, međutim, ne smije temeljiti isključivo na cijenama električne energije, već na sveukupnoj nacionalnoj i regionalnoj gospodarskoj perspektivi. Primjerice, potrebno je uzeti u obzir aspekt novih regionalnih radnih mjesta (vidjeti uvodnu izjavu 49.). Odbor ističe dosadašnju sklonost brojnih država članica a) da energiji koja se proizvodi i troši na lokalnoj razini nameću nepotrebna i neopravdana opterećenja te b) da u potpunosti zanemaruju regionalne aspekte.

4.4

Nadalje, u propisima država članica uglavnom se ne uzimaju u obzir troškovi mreže i sustava. EGSO je uvjeren da se decentraliziranim rješenjima uvelike smanjuju troškovi mreže i sustava te u tom pogledu podržava gledište koje je Komisija iznijela u uvodnoj izjavi 52.

4.5

Ta je uvodna izjava preuzeta iz Direktive 2009/28/EZ, ali nije dovela do toga da države članice u posljednjih nekoliko godina razviju posebne odgovarajuće regionalne strategije. EGSO je primijetio(Mijenjanje energetske budućnosti: civilno društvo kao glavni čimbenik u proizvodnji obnovljive energije – Studija EGSO-a o ulozi civilnog društva u provedbi Direktive EU-a o energiji iz obnovljivih izvora), da se u propisima i programima potpore u brojnim državama članicama ne navode lokalni i regionalni aspekti te da brojne nacionalne vlade i uprave čak citiraju europsko pravo kako bi to opravdale. Stoga je u tom pogledu potrebna veća konkretizacija. Iako su u prijedlogu utvrđeni formalni uvjeti za decentralizaciju i regionalni razvoj, prijedlog u tom smislu ne sadržava obveze provođenja dosljedne strategije. Prema mišljenju EGSO-a, navođenje načela bez dostatne pravne potpore ne predstavlja učinkovito zakonodavstvo.

4.6

U svrhu daljnjeg pojašnjenja uvodne izjave 49., Komisija u pravnom tekstu treba konkretizirati što znači kada se u direktivi navodi da „Komisija i države članice trebaju stoga podržati nacionalne i regionalne razvojne mjere … i promicati financiranje iz strukturnih fondova u tom području.” Točan sadržaj članka 50. jednako je nejasan u vezi s dijelom Direktive koji glasi: „[…] potrebno je uzeti u obzir pozitivan utjecaj na regionalni i lokalni razvoj, izvozne mogućnosti, socijalnu koheziju te mogućnosti zapošljavanja, ponajprije kad je riječ o malim i srednjim poduzećima i nezavisnim proizvođačima energije”. U pogledu članka 52. „[…] kako bi se omogućio razvoj decentraliziranih tehnologija za energiju iz obnovljivih izvora na temelju nediskriminirajućih uvjeta i bez ometanja financiranja infrastrukturnih ulaganja” EGSO pozdravlja uvažavanje decentraliziranih pristupa, ali postoji potreba za daljnjim pojašnjenjem i konkretizacijom.

4.7

Pozitivno je to što su pojmovi „centralizirano grijanje”, „potrošač vlastite energije iz obnovljivih izvora”, „vlastita potrošnja energije iz obnovljivih izvora”, „MSP” i „energetska potrošnja zajednice” (članak 21.) barem djelomično definirani i priznati kao pravni pojmovi značajni za energetsku politiku i propise. U prošlosti je nedostatak jasnoće u terminologiji doveo do značajne neizvjesnosti u pogledu ulaganja. Međutim, postoje dva problema. S jedne strane, još uvijek ne postoji jasna definicija prozumenta, a definicije predložene u zimskom paketu ne primjenjuju se dosljedno, S druge strane, pravne odredbe iz Direktive nisu u mogućnosti primijeniti te koncepte u praksi. Razvoj tih pravila ovisi o učinkovitoj provedbi. EGSO izražava žaljenje zbog toga što Komisija ne predlaže jasne smjernice za ovu provedbu.

4.8

U pogledu pitanja potrošača vlastite energije iz obnovljivih izvora:

EGSO pozdravlja prijedlog iz stavka 2. kojim se uređuje opskrba pojedinačnih zgrada jer bi se time uklonila velika nepravda koja je godinama postojala.

4.9

Kad je riječ o administrativnim uvjetima i dozvolama, EGSO napominje da je namjera predložena u člancima 15. i 16. u osnovi točna. Međutim, postoji nekoliko problema u pogledu predloženog teksta. Prije svega, pojam „decentralizirani uređaji” iz članka 15. stavka 1. točke (d) previše je nejasan. Potrebno ga je definirati. Drugo, države članice redovito ne ispunjavaju cilj postavljanja energetske potrošnje zajednice na jednaku osnovu s glavnim sudionicima na tržištu; do toga često dolazi zbog njihovog tumačenja pravila o državnim potporama. Ta se jednaka osnova stoga neće ostvariti sve dok se ne pojasne pravila koja se odnose na male projekte, vlastitu potrošnju i kulturu proizvođača-potrošača. Komisija mora hitno poduzeti mjere u pogledu navedenog. Treće, prijedlozi iz članaka 15. i 16. odnose se samo na proizvodnju. Kako bi sudionici na tržištu poput energetskih zajednica ostvarili potpun pristup tržištu te, prije svega, kako bi mogli provoditi uzajamne transakcije, potrebni su im pojednostavljeni postupci za skladištenje, trgovanje i vlastitu potrošnju električne energije.

4.10

U pogledu jamstava o podrijetlu u članku 19. prijedloga postojeći tržišni nedostatci ne odražavaju se dovoljno. Iako se prijedlogom nastoji potaknuti razvoj kapaciteta energije iz obnovljivih izvora pružanjem mogućnosti odabira potrošačima, trenutačnim zakonom EU-a nisu zabranjene obmanjujuće ponude „zelene električne energije”. Dobavljačima se omogućuje uporaba jamstava o podrijetlu za izgradnju zelenih pročelja uz nastavak proizvodnje, kupnje i prodaje električne energije iz neobnovljivih izvora. Budućim zakonodavstvom EU-a trebalo bi ovlastiti nacionalna regulatorna tijela da uspostave obvezujuće zahtjeve za sve sudionike na tržištu koji nude tarife za „zelenu električnu energiju”. Dobavljači bi trebali dokazati dodatnu korist koju takve tarife imaju za okoliš. Međutim, prijedlogom Komisije mogla bi se povećati zbunjenost potrošača te bi se povećala prekomjerna ponuda jamstava o podrijetlu. Osim toga, zajednice prozumenata koje svoju električnu energiju stavljaju izravno na tržište trebalo bi osloboditi od obaveze utvrđivanja podrijetla te energije, s obzirom da je njezino podrijetlo vidljivo iz njezinog statusa energije prozumenta ili zajednice.

4.11

EGSO smatra da je pristup Prijedloga u pogledu biogoriva suviše strog. Uz poštovanje cilja da se ne ugrozi proizvodnja hrane, također je važno da se omogući iskorištavanje dostupnih resursa na najbolji mogući način. EGSO stoga i dalje smatra da je potreban daljni razvoj biogoriva koja ne nastaju od poljoprivrednih proizvoda ili uporabom zemljišta kojom se narušava proizvodnja hrane, nego iz drugih izvora, kao što su ostaci, nusproizvodi i otpad, primjerice iz sektora šumarstva (vidjeti mišljenje EGSO-a „Dekarbonizacija prometa”) (5). EGSO također ističe da bi trebalo primijeniti sve postupne mjere kako bi se izbjegla nepravilna upotreba sredstava.

4.12

U svojem mišljenju „Neizravna promjena uporabe zemljišta/biogoriva” (6) od 17. travnja 2013. EGSO se pitao koje kvantitativne doprinose mogu pružiti „napredna biogoriva” i po kojoj cijeni. Na ta pitanja još nije odgovoreno.

4.13

Također je istaknuo da bi se povećanjem uzgoja i uporabe uljarica kao dijela osobito održive poljoprivrede (tj. mješoviti uzgoj usjeva) mogao otvoriti put nekim vrlo korisnim primjenama, kao što je upravljanje poljoprivrednim i šumarskim strojevima. Međutim, to je još jedno područje za koje se čini da Komisija nema pravu strategiju; problem se ne rješava prijedlogom za direktivu.

4.14

EGSO smatra da je važno moći zadržati fleksibilnost u pogledu smanjenja biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase proizvedenih iz prehrambenih sirovina ili ratarskih kultura, pod uvjetom da ispunjavaju kriterije održivosti navedene u članku 27. prijedloga.

4.15

EGSO izrazito podržava zahtjeve utvrđene člankom 26. stavkom 5. u cilju osiguravanja održivog šumarstva. EGSO preporučuje da se definicija „dozvole za sječu” iz članka 2. točke (jj) preformulira kako bi se u nju uključili svi oblici pravno valjanih odobrenja za prikupljanje šumske biomase.

4.16

Kvote za alternativna goriva postavljene u direktivi u obzir ne uzimaju veliki potencijal rasta e-mobilnosti. Elektromobilnost je, sa strelovitim rastom udjela energije iz obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije, isto tako potrebna jer nudi fleksibilnost te može, ako se sa strateškog gledišta ispravno provede, imati veliku ulogu u razvoju struktura kulture proizvođača-potrošača.

4.17

Osim kvota za alternativna goriva, osobito na temeljima industrijske i regionalne politike te u cilju završetka energetske ovisnosti Europe, mogući cilj za udio elektromobilnosti koja upotrebljava električnu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora mogao bi do 2030. biti 10-20 %. Također je važno da se kriteriji održivosti iz članka 27. koji se odnose na maksimalan udio obnovljivih izvora energije u konačnoj potrošnji energije primijene na sektor prometa kako bi se izbjegla prekomjerna ograničenja uporabe biogoriva u sektoru prometa.

4.18

Prijedlog iz članka 23. da se udio energije iz obnovljivih izvora isporučene za grijanje i hlađenje poveća za najmanje jedan postotni bod svake godine nije dovoljan. Ako želimo ostvariti klimatske ciljeve, bit će potrebno postaviti znatno više ciljeve.

4.19

Zahtjev iz članka 20. stavka 1. da se ocijeni potreba za proširenjem infrastrukture plinske mreže kako bi se olakšala integracija plina iz obnovljivih izvora energije ima smisla, no mora se imati na umu da je plin isto tako ograničeno fosilno gorivo. U tom se pogledu upućuje na mišljenje „Sigurnost opskrbe plinom” (7). Pri postavljanju kriterija za procjenu potrebno je osigurati razmatranje aspekta integracije sektora.

4.20

Odbor pozdravlja prijedlog iz članka 20. stavka 3. i članka 24. da se ojačaju koncepti centraliziranog grijanja budući da predstavljanju važne načine razvoja integracije sektora rješavanjem pitanja energetskog siromaštva i poticanjem regionalnog gospodarstva. EGSO istodobno napominje da se prema trenutačnom zakonodavstvu EU-a integrirana centralizirana i regionalna rješenja zbog nacionalnih propisa često ne mogu provesti.

28.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 246/64

Izvjestitelj:

Ulrich SAMM

Suizvjestitelj:

Toni VIDAN

1.1.

EGSO pozdravlja paket za „čistu energiju”, kojim se nastoji ubrzati, preobraziti i učvrstiti prijelaz gospodarstva EU-a na čistu energiju, uz istodobno zadržavanje važnih ciljeva gospodarskog rasta i otvaranja radnih mjesta.

1.2.

Prema tom paketu, građani trebaju činiti okosnicu energetske unije, što podrazumijeva njihovo aktivno sudjelovanje u postupku prijelaza te osobito provedbu političkih okvirnih uvjeta koji jamče prihvatljive energetske troškove za sve dijelove našeg društva, uključujući ranjive osobe. EGSO podržava ova načela, iako izražava zabrinutost oko pitanja jesu li regulatorni prijedlozi dovoljno specifični kako bi se ona ostvarila.

1.3.

EGSO bi želio naglasiti da „čista energija” ne donosi koristi samo za globalnu klimu, nego osobito za kvalitetu zraka na lokalnoj razni, čime pruža bolji i zdraviji okoliš za sve.

1.4.

Paket je jedna od sastavnica u postupku ispunjavanja obveza EU-a o okviru Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama iz 2015. Tehnologije za energiju iz obnovljivih izvora i energetski učinkoviti proizvodi i usluge bit će ključni, pri čemu moramo biti svjesni da smo znatno udaljeni od jednakih uvjeta, pod kojima bi obnovljivi izvori energije mogli preživjeti bez posebne potpore.

1.5.

EGSO pozdravlja različite elemente paketa koji se odnose na grijanje i hlađenje zgrada, ekološki dizajn, energetsko tržište i promet, što predstavlja korak u pravom smjeru. Međutim, zabrinut je zbog toga što su, iako je paket veliki korak unaprijed, i dalje potrebni golemi napori kako bi se postigla zadovoljavajuća razina jednakih uvjeta za sve sudionike na energetskom tržištu te kako bi se istodobno zajamčio napredak prema postizanju gospodarstva koje se temelji na izvorima energije bez emisija ugljika.

1.6.

EGSO cijeni što je u paketu predstavljena pozitivna slika s prilično optimističnim pretpostavkama o povećanju industrijske proizvodnje povezane s energijom iz obnovljivih izvora i tehnologijama za energiju iz obnovljivih izvora te broju radnih mjesta koja bi se mogla otvoriti. Međutim, EGSO također želi naglasiti da postoje ozbiljni rizici i opasnosti, osobito ako se postupak prijelaza odvija prebrzo ili presporo te ako nedostaje integrirano planiranje. Potrebno je na odgovarajući način u obzir uzeti i mogućnosti i rizike.

1.7.

Posebice preobrazba gospodarstva regija koje se danas uvelike temelje na industriji ugljena predstavlja golemi zadatak koji zaslužuje puno veću pozornost nego što mu se pridaje u trenutačnom paketu.

1.8.

Europsko vijeće utvrdilo je cilj da u ukupnoj potrošnji energije u EU-u 2030. energija iz obnovljivih izvora ima udio od najmanje 27 %. Ovaj minimalni cilj obvezujuć je na razini EU-a, ali se neće prenijeti u nacionalno obvezujuće ciljeve. EGSO žali što trenutačno ne postoji konsenzus među državama članicama o zajedničkoj energetskoj politici i posebice nacionalnim ciljevima. Komisija taj problem želi riješiti uvođenjem programa upravljanja za integrirane nacionalne energetske i klimatske planove na koje će se države članice obvezati.

1.9.

EGSO smatra prijedlog za upravljanje najtežim i ključnim dijelom paketa za čistu energiju. EGSO je duboko zabrinut zbog predložene Uredbe. Konačan sadržaj nacionalnih planova i doprinosa država članica ovisi o zadovoljavajućem sporazumu s Komisijom koji će biti rezultat savjetovanja, stavova i utjecaja javnosti i pritiska drugih dionika. Konkretno, ne postoji detaljan opis „mjera” dostupnih Komisiji, kao što je financijska platforma, u slučaju neispunjenja općih ciljeva.

1.10.

„Davanje prioriteta energetskoj učinkovitosti” ključno je načelo u prijedlogu i EGSO ga u potpunosti podržava. Međutim, energetska učinkovitost predstavlja alat za moderniziranje europskog gospodarstva, a ne sredstvo za smanjenje energetskog siromaštva. Tvrditi suprotno dovelo bi u zabludu jer energetska učinkovitost zahtijeva ulaganja koja si osjetljive skupine potrošača ne mogu priuštiti.

1.11.

EGSO sa zadovoljstvom primjećuje da Komisija trenutno uspostavlja Opservatorij za energetsko siromaštvo, što je EGSO predložio već 2013. godine. To bi moglo biti ključno za potpuno koordinirani pristup energetskom siromaštvu s različitim mjerama kao što su na primjer socijalne tarife, mjere za smanjenje siromaštva, savjetovanje potrošača ili energetska učinkovitost.

1.12.

EGSO je zabrinut zbog financijske pozadine paketa u ozračju štednje i slabog rasta diljem EU-a te pitanja toga hoće li predviđene mjere EU-a (i njihov učinak na ulaganja) biti dovoljne za postizanje tih ciljeva.

2.1.

Ovo mišljenje bavi se paketom „Čista energija za sve Europljane” sa sveobuhvatnog gledišta, dok se niz drugih mišljenja (TEN/618, 619, 620, 621, 622, 623, 625 i NAT/702) bavi posebnim dijelovima paketa povezanima s različitim zakonodavnim prijedlozima koji obuhvaćaju energetsku učinkovitost, obnovljive izvore energije, oblikovanje tržišta električne energije, sigurnost opskrbe i pravila upravljanja energetskom unijom.

2.2.

Paket za čistu energiju prvotno nije zamišljen kao paket, nego kao niz prijedloga. Međutim, s obzirom na međusobnu povezanost ovih prijedloga, EGSO pozdravlja s jedne strane odluku da se prijedloge poveže u jedan paket, i kritizira s druge strane samu veličinu paketa koji se sastoji od tisuću stranica, što otežava sudjelovanje javnosti i civilnog društva u nadziranju i temeljitoj raspravi o prijedlogu.

2.3.

Važno je imati na umu da je projekt energetske unije već neko vrijeme u tijeku i da su već izdani prethodni paketi (primjerice, o sigurnosti opskrbe plinom), koji se uvelike temelje na ključnim pitanjima klimatskih promjena i sigurnosti opskrbe gorivom.

2.4.

Paket za čistu energiju odnosi se na svih pet ključnih dimenzija europske energetske unije, a to su:

2.5.

Komunikacija „Čista energija za sve Europljane” također predstavlja viziju, odnosno opis energetske unije.

3.1.

Ovim paketom nastoji se ubrzati prijelaz na čistu energiju uz istodobno zadržavanje važnih ciljeva gospodarskog rasta i otvaranja radnih mjesta u Europi. Glavni razlozi za donošenje ovog paketa su:

3.2.

EGSO podržava tu strategiju, što se može vidjeti iz brojnih prethodnih mišljenja o tim pitanjima (1).

3.3.

EGSO pozdravlja ovaj paket koji sadrži regulatorne prijedloge i poticajne mjere kojima se nastoji ubrzati, preobraziti i učvrstiti prijelaz gospodarstva EU-a na čistu energiju. Posebice pozdravlja činjenicu da se pitanjima grijanja, hlađenja i prometa napokon posvećuje jednaka pozornost kao i proizvodnji električne energije.

3.4.

Komunikacija Komisije „Čista energija za sve Europljane” donosi optimističnu sliku s prilično pozitivnim pretpostavkama o povećanju industrijske proizvodnje i broju radnih mjesta koja bi se mogla otvoriti. EGSO to prima na znanje i vjeruje da je potrebno slati takve pozitivne signale kako bi se održao zamah u postupku prijelaza koji je za neke težak.

3.5.

S druge strane, EGSO bi također želio naglasiti da prijelaz na čistu energiju predstavlja velik izazov za Europu koji također donosi ozbiljne rizike i opasnosti povezane s takvim prijelazom, osobito ako se postupak odvija prebrzo ili presporo i ako izostane integrirano planiranje. Posebno važno pitanje predstavljaju velike gospodarske i političke nejednakosti među državama članicama; to će se pitanje rješavati u okviru nove uredbe o upravljanju energetskom unijom. EGSO je uvjeren da prijelaz na čistu energiju može biti uspješan samo ako se na prikladan način razmotre mogućnosti i rizici.