30.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 209/1

Izvjestitelj:

Tony ZAHRA

1.1.

S obzirom na ograničenja kao što su udaljenost, nepristupačnost i izoliranost, EGSO smatra da je potrebno pronaći povoljan fiskalni režim za otoke, uzimajući u obzir posebne napore koji su uloženi u pogledu ulaganja, zadržavanja i otvaranja radnih mjesta te prilagođavanja radnog vremena poduzeća, a sve s ciljem ublažavanja učinaka sezonskih oscilacija.

1.2.

Unatoč snažnoj otpornosti i brzom oporavku turizma u vrijeme krize, Odbor smatra da je važno analizirati i osvrnuti se na predvidive izazove i prilike u nautičkom i pomorskom turizmu, a posebno na Sredozemlju, s obzirom na njegovu veliku važnost i znatan doprinos europskom gospodarstvu. U postupku procjene potrebno je na odgovarajući način razmotriti usporedivost s konkurentskim odredištima. Pametnije zakonodavstvo i politike, kao i smanjenje birokracije za MSP-ove, od presudne su važnosti.

1.3.

U regiji je nužno uspostaviti i promicati više putova s više odredišta, uz pružanje potpore za zajedničke/regionalne promotivne mjere među državama članicama. EGSO predlaže da države članice donesu snažne marketinške strategije za diversifikaciju i prilagodbu preferencijama i sklonostima potrošača koje se stalno razvijaju. Međutim, u postupku je potrebno ocijeniti i nejednakosti u pogledu isplativosti za građane koje mogu postojati za turističke usluge koje se nude u tom sektoru.

1.4.

S obzirom na visoku razinu ovisnosti nautičkog i priobalnog turizma o morskim ekosustavima, važno je da mediteranske zemlje ojačaju regionalnu suradnju kako bi ih zaštitile. U tom se kontekstu Odbor zalaže za udruženje skupine država članica zapadnog Sredozemlja i trećih zemalja kako bi se zajednički riješilo pitanje „plavog rasta” (1) te plave i zelene infrastrukture radi obnove narušenih ekosustava.

1.5.

Izgradnja i melioracija na moru u plitkom kontinentalnom pojasu nepovratno uništavaju podvodna staništa. Sredozemni kontinentalni pojas je ograničen i te je morske zone potrebno zaštititi od toga. Trebalo bi također razmotriti potrebu za kompenzacijskim mjerama i stvaranjem fiskalnih rezervi u slučaju takvih događaja.

1.6.

Razvoj nautičkog i pomorskog turizma mora se temeljiti na načelima dugoročnog održivog razvoja. To zahtijeva razvijanje operativnog i mjerljivog alata. EGSO preporučuje da se razvije usklađen održivi mehanizam pokazatelja za taj sektor, posebno za otočne države i regije koje uvelike ovise o priobalnim aktivnostima. „Europski sustav pokazatelja za turizam” koji je razvila Europska komisija mogao bi biti izvrsna platforma za postizanje tog cilja.

1.7.

Razvoj mehanizma za održive pokazatelje također zahtijeva prikupljanje preciznih gospodarskih podataka. Turizam je vrlo složeno industrijsko područje koje uključuje niz raznih odnosa između brojnih različitih dionika. U tu svrhu mogli bi se razviti instrumenti za prikupljanje relativnih gospodarskih podataka ekstrapolacijom iz modela satelitskog računa.

1.8.

Učinak klimatskih promjena na morski okoliš poziva na dijalog o inovativnim rješenjima. Potrebno je odrediti najvažnije posebne mjere za osjetljiva područja. Odbor skreće pozornost na nedavnu Komunikaciju Komisije o međunarodnom upravljanju oceanima i paketu od 14 mjera sadržanih u njoj (2). Sedmi program djelovanja EU-a za okoliš za razdoblje do 2020. i ciljevi prilagodbe klimatskim promjenama i njihova ublažavanja usredotočeni su na sektore infrastrukture kao što su energija i promet te na posebne aspekte povezane s priobalnim i pomorskim turizmom. Osim toga, Europska investicijska banka osigurat će MSP-ovima sredstva za ulaganje u turizam i/ili u konvergencijske regije.

1.9.

Gospodarenje otpadom vrlo je značajno pitanje u nautičkom i pomorskom turizmu, pri čemu je sam turizam značajan proizvođač otpada. Svjetski fond za zaštitu prirode (WWF) procjenjuje da je više od 80 % onečišćenja mora posljedica aktivnosti na kopnu. Problem dodatno pogoršava onečišćivanje mora smećem. To zahtijeva uvođenje inovativnih mjera koje mogu ublažiti probleme povezane s otpadom, uz koordinirano i djelotvorno provođenje propisa. Odbor poziva na usklađenu provedbu međunarodnih konvencija u cilju promicanja izgradnje kapaciteta u trećim zemljama.

1.10.

U pogledu izgleda za rast u tom sektoru, cijeli lanac gospodarenja otpadom (od prikupljanja do odlaganja) predstavlja velik izazov, posebno na ograničenim područjima kao što su otoci. EGSO u tom kontekstu također preporučuje da se uspostavi „koalicija za prirodnu baštinu” koja bi uključivala otoke i priobalna područja i ključne sudionike u pitanjima okoliša kao što su zaklade i međunarodne organizacije kako bi europski otoci i priobalna područja preuzeli vodeće uloge u području globalnih mjera za čist okoliš koje potiču integrirani pristupi turizmu.

1.11.

Ulaganje u ljude preduvjet je održivog i konkurentnog rasta. Međutim, taj sektor ne privlači dovoljno kvalificiranog osoblja, uglavnom zbog toga što nije dovoljno privlačan u smislu napredovanja u karijeri i dugoročnog zapošljavanja. Odbor preporučuje da se osmisli poseban strateški plan djelovanja namijenjen privlačenju i zadržavanju stalnog priljeva kvalificiranih radnika zainteresiranih za dugoročnu zaposlenost u tom sektoru. Plan djelovanja mora donijeti konkretne prijedloge temeljene na znanstvenom i praktičnom pristupu kako bi se povećala privlačnost industrije.

2.1.

Malteško predsjedništvo zatražilo je od EGSO-a da objavi razmatračko mišljenje „Strategije diversifikacije nautičkog i pomorskog turizma” u širem kontekstu inovativnih strategija za razvoj konkurentnijeg okružja u Europi, uz poseban naglasak na područje Sredozemlja.

2.2.

Turizam je moćna globalna industrija s velikim potencijalom zapošljavanja i gospodarskog razvoja, kako je prepoznato u članku 195. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. U 2014. doprinos turističkog sektora iznosio je više od 1,6 bilijuna EUR, što je gotovo 10 % ukupnog BDP-a EU-a, a njegovi izravni, neizravni i izazvani učinci osigurali su 25 milijuna radnih mjesta u EU-u (3). Pomorski podsektor turizma prepoznat je kao jedno od područja koje će imati prioritet tijekom malteškog predsjedavanja EU-om. Razvoj odgovarajućih turističkih proizvoda i pomorskih usluga mogao bi doprinijeti potencijalu rasta na priobalnim i otočnim područjima EU-a. Stoga je potrebno identificirati sadašnje trendove i predviđanja kako bi se stekla jasnija slika mogućnosti za inovacije koje se pružaju u skladu s posebnom prirodom nautičkog i pomorskog turizma.

2.3.

Nautički i pomorski turizam najvažniji je podsektor turizma i najveća pomorska djelatnost u Europi. U njemu je zaposleno gotovo 3,2 milijuna ljudi, koji stvaraju ukupno 183 milijarde EUR bruto dodane vrijednosti (4) te ima potencijal za stvaranje radnih mjesta i održivi „plavi rast”. Želi li se Europa promicati kao vodeće svjetsko nautičko odredište, njezina otočna i priobalna turistička infrastruktura korisnicima mora ponuditi odgovarajuće i inovativne usluge, uključujući pristupačnost, uz istodobno osiguranje održivog razvoja lokalnih zajednica. Tom sektoru pripada i „unutarnji” nautički turizam koji je prisutan u brojnim državama članicama na jezerima, rijekama itd. i koji bi također trebalo uzimati u obzir u postupku preispitivanja. On također uključuje veliku industriju brodogradnje koja obuhvaća izgradnju brodova za zabavu i razonodu i brodova za kružna putovanja u kojoj Europa ima istaknutu ulogu na razini svjetskog gospodarstva.

3.1.

Odbor je tijekom godina usvojio mišljenja o politici turizma općenito, ali i posebno u odnosu na otočni i priobalni turizam. Predlaže razvoj programa cjeloživotnog učenja posebno namijenjenih osoblju na otocima zaposlenom u sektoru turizma i uspostavu međuregionalne škole koja bi se nalazila na strateški pozicioniranom otoku i to na osnovi koncepta sličnog programu „Erasmus za studente i radnike u sektoru turizma”.

3.2.

EGSO smatra da je EU-ova definicija otoka neodgovarajuća i da bi je trebalo revidirati kako bi se u obzir uzele nove prilike, odnosno proširena Europska unija koja obuhvaća otočne države članice. U cilju promicanja Europe kao ključnog svjetskog turističkog odredišta, također preporučuje da se razvije makroregionalna suradnja (npr. strategija za jadransku i jonsku regiju, strategija za Baltik i strategija za Podunavlje) kako bi se riješili problemi kao što je pristupačnost. To zahtijeva uspostavu visokokvalitetnog teritorijalnog kontinuiteta iz smjera otoka prema kontinentu.

3.3.

Klimatske promjene zahtijevaju poduzimanje odlučnih mjera prilagodbe radi osiguranja klimatske otpornosti otoka u svim područjima njihovih gospodarstava. EGSO je preporučio da se uvede „test za ispitivanje promjena na otocima” koji bi se bavio pitanjima kao što su energija i prijevoz (infrastruktura i pristupačnost), porast razine mora, narušavanje bioraznolikosti i druga važna pitanja.

3.4.

Otočna gospodarstva postala su previše ovisna o uglavnom sezonskom turizmu i stoga je potrebna diversifikacija. Odbor je naglasio da bi se zauzimanjem stava prema kojem je plavo gospodarstvo neiscrpan izvor neiskorištenih resursa i stalnim pozivanjem na plavi rast kao rješenje svih problema europskog gospodarstva mogla povećati mnogobrojna opterećenja već prisutna u europskim priobalnim područjima i morima. Dugoročna održivost stoga mora ostati sveobuhvatno načelo pri izradi i provedbi mjera.

3.5.

U Komunikaciji Komisije „Europska strategija za veći rast i radna mjesta u obalnom i pomorskom turizmu” donesenoj u 2014. (5) razmatraju se postojeći nedostaci u upravljanju te se pruža okvir za suradnju između javnih tijela i javno-privatnih partnerstava, uključujući putem teritorijalnog povezivanja i integriranih strategija. U kontekstu specifičnosti svakog morskog bazena, u komunikaciji se predlaže 14 konkretnih mjera koje se odnose na poslovna ulaganja, izrazitu sezonsku narav, diversifikaciju proizvoda i inovacije, povezivost, pristupačnost, poboljšanu infrastrukturu, razvoj vještina i zaštitu morskog okoliša. Provedba akcijskog plana je u tijeku (6).

4.1.1.

Mnogo je toga učinjeno tijekom godina kako bi se privuklo pozornost visokopozicioniranih donositelja odluka i dionika na povezanost oceana i klime. Posljedica toga su uključivanje oceana u Pariški sporazum iz 2015. i posebno Izvješće o oceanima Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC). U okviru tih napora poziva se na davanje podrške provedbi Pariškog sporazuma, uključujući jačanje tehničkih sposobnosti država članica da razviju tehnološke programe za budućnost niskih razina emisija.

Na pomorski promet otpada oko 2,5 % globalnih emisija stakleničkih plinova. Iako EU poziva na zauzimanje globalnog pristupa smanjenju emisija stakleničkih plinova izazvanih međunarodnim pomorskim prometom, predviđa se da će se emisije izazvane pomorskim prometom znatno povećati do 2050. Prema Drugoj studiji stakleničkih plinova Međunarodne pomorske organizacije (IMO) potrošnja energije brodova i njihove emisije CO2 mogle bi se smanjiti za do 75 % primjenom operativnih mjera i provedbom postojećih tehnologija. Mnoge su od tih mjera isplative i pružaju neto koristi zbog povrata operativnih ili investicijskih troškova u obliku smanjenih troškova za gorivo. Takva smanjenja mogu se ostvariti uvođenjem novih inovativnih tehnologija.

4.1.2.

Sredozemlje je jedna od najvažnijih regija na svijetu zbog svoje izuzetne biološke raznolikosti, no istodobno je i osjetljivija na klimatske promjene od drugih regija. Priobalni turizam velikih razmjera jedan je od glavnih razloga ekološkog gubitka u regiji. Međutim, Sredozemlje također ima visoku prirodnu vrijednost koja ga čini presudnim za očuvanje biološke raznolikosti. U tom je pogledu nužna regionalna suradnja radi zaštite morskih ekosustava. Program Europske unije za financiranje LIFE+ podržava ciljeve Strategije EU-a za biološku raznolikost i otvara mogućnosti za financiranje inovativnih projekata u području priobalnog i pomorskog turizma.

4.1.3.

Gospodarenje otpadom pitanje je od velike važnosti u tom sektoru, posebno na otocima na kojima su djelatnosti izrazito sezonske prirode. Za većinu otoka moglo bi biti teško nositi se s velikim brojem posjetitelja u jeku sezone, što zahtijeva velika ulaganja u osiguravanje odgovarajućih postrojenja za obradu otpadnih voda ili otpada. Zaključak Konvencije o biološkoj raznolikosti (CBD) osigurava globalno priznati okvir za borbu protiv opasnosti kojima je izložena prirodna baština, što uključuje razne mjere, od mjera za borbu protiv onečišćivanja mora smećem i mikroplastikom do mjera za održivo smanjenje i ukidanje plastičnih vrećica za jednokratnu upotrebu.

4.1.4.

U raznim studijama i izvješćima se ističe da, gledano s aspekta europskog priobalnog turizma, „zeleni pristup” ima smisla. EU mora potaknuti države članice da povećaju svoje napore koji se odnose na prilagodbu praksi zelenog turizma i uvedu zelene programe koji ublažavaju učinke klimatskih promjena. To bi trebalo podržati kroz promidžbu ekoturizma kao dodatnog segmenta nautičkog turizma.

4.1.5.

Upravo je zbog tih izazova važno da razvoj nautičkog i pomorskog turizma prati načela održivog razvoja. Međutim, održivost se mora temeljiti na operativnom i mjerljivom modelu kojim bi se uspostavio sustav pokazatelja radi praćenja i evidentiranja aktivnosti i razvoja u pomorskom turizmu, posebno u otočnim državama i regijama. Odredišta također trebaju razmotriti utvrđivanje granica turističkog opterećenja koje će, ako se premaše, dovesti do niza problema koji će negativno utjecati na ovaj sektor i njegovu dugoročnu održivost. Te su granice, konkretno, sljedeće:

4.1.6.

„Europski sustav pokazatelja za turizam”, koji je Europska komisija razvila 2013., a revidirala 2016. (7), dobrovoljni je alat za upravljanje putem kojeg se utvrđuje skup temeljnih pokazatelja koji odredištima mogu pomoći u praćenju i mjerenju njihove održive turističke uspješnosti.

4.1.7.

U tom pogledu Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA) može poslužiti kao najvrjedniji izvor, pružajući informacije, statističke podatke i savjete koji su od ključne važnosti u procesu uspostave načela održivosti.

4.1.8.

Također bi trebalo uputiti na mišljenje EGSO-a „Pametni otoci”, posebno u odnosu na usvajanje najboljih praksi.

4.1.9.

Projekt „Praćenje europskih operacija za morske ekosustave” pod okriljem mjera ERA-LEARN 2020. (mjera potpore – CSA) koje financira Obzor 2020., može služiti kao još jedan vrijedan izvor potreban za postizanje tog cilja.

4.1.10.

Mnoge organizacije i institucije doprinijele su procesu zaštite okoliša, kao što su Svjetski fond za zaštitu prirode (WWF), Platforma za oceane i klimu, Konferencija perifernih primorskih regija Europe (CPMR), Greenpeace i razna tijela UN-a, koje su surađivale s raznim tijelima EU-a i kroz pojačanu suradnju s vladama, javnim i privatnim dionicima. Želimo li biti uspješni, ovaj proces mora biti kontinuiran.

4.1.11.

Zdravi morski ekosustavi i očuvana priobalna/otočna područja na brojne načine pridonose održivom razvoju i stvaranju radnih mjesta. Turizam i poljoprivreda, ribarstvo, akvakultura i šumarstvo ključni su sektori sa značajnim učinkom na uključivanje biološke raznolikosti i od značajne važnosti za nju. Održiva proizvodnja hrane i sigurnost hrane također su povezana pitanja koja zahtijevaju posebnu pozornost. Sektorske politike koje pridonose očuvanju biološke raznolikosti moraju se razvijati unutar integriranog okvira. U pogledu pitanja morskih ekosustava, EGSO skreće pozornost na Direktivu o prostornom planiranju morskog područja (MSP) (8) i Konvenciju iz Barcelone iz 1995. (9).

4.1.12.

Onečišćenje mora često je posljedica neobrađenih otpadnih voda i poljoprivrede, no prijetnje morskim ekosustavima također uključuju komercijalni prelov, istjecanje nafte i drugih opasnih tvari kao i uvođenje nezavičajnih vrsta. Loše upravljanje balastnim vodama također može imati značajan učinak na okoliš (10). Morski ekosustavi predstavljaju važan izvor biološke raznolikosti i Europska unija poduzima brojne korake radi postizanja zdravog morskog okoliša kako bi ekosustavi bili otporniji na klimatske promjene u europskim morskim vodama do 2020. godine. Svi dionici stoga trebaju blisko surađivati.

4.1.13.

U tom je kontekstu odabir instrumenata provedbe od strateške važnosti kako bi se osiguralo da svi gospodarski sektori imaju koristi od novih prilika koje omogućuju zdravi ekosustavi. U isto su vrijeme transparentnost, odgovarajuće savjetovanje i odgovornost presudni za svrstavanje turizma u okvir općeg koncepta dobrog upravljanja. Kako je navedeno u Konvenciji o biološkoj raznolikosti (CBD) (11), učinkovitost resursa i kružno gospodarstvo preduvjeti su za postizanje napretka i održivosti u ovom području.

4.1.14.

Potrebno je razviti politike za podizanje svijesti radi poboljšanja sukladnosti, koristeći se poticajima za čiste aktivnosti nautičkog i pomorskog turizma (uključujući povezane industrije kao što su rekreacijska plovidba, ribarstvo, opskrba hranom itd.). U tom je kontekstu potrebno razviti opsežne međusektorske programe osposobljavanja radi postizanja složenih održivih ciljeva, a mreža odgovarajućih turističkih područja omogućila bi razmjenu podataka i dobrih praksi.

4.1.15.

Europa mora iskoristiti svoje prirodne resurse i promicati svoje vrhunske lokalitete, na kojima su priroda i prostorno planiranje u priobalnim i pomorskim područjima u skladu. Budući da priobalna područja imaju veliku stratešku važnost u pogledu ekoloških, gospodarskih i socijalnih aspekata, rješenje problema na tim područjima mora se iznaći u okviru integrirane politike održivog razvoja, u kojoj posebno važno mjesto zauzimaju prostorno planiranje, ravnoteža između iskorištavanja obnovljivih izvora energije i ostalih obalnih djelatnosti te ispunjavanje urbanističkih propisa (12). Potrebno je osigurati da države na najbolji mogući način provode Direktivu o prostornom planiranju morskog područja. Budući da navedena Direktiva ne obuhvaća priobalna područja, korisno je ponovno se pozvati na Konvenciju iz Barcelone koja sadrži protokol o upravljanju obalnim područjem.

4.2.

4.2.1.1.

Potrebno je ispravno ocijeniti trenutačno stanje nakon 18. siječnja 2016., do kada države članice EU-a moraju izmijeniti nacionalno zakonodavstvo i prenijeti Direktivu 94/25/EZ o rekreacijskim plovilima, kako je izmijenjena Direktivom 2003/44/EZ. Navedena je Direktiva donesena radi promicanja održivog razvoja sektora i smanjenja broja nesreća na moru u kojima sudjeluju plovila uvođenjem standardnih uvjeta u pogledu sigurnosti korisnika, emisija ispušnih plinova i buke.

4.2.1.2.

Svrha ovog europskog pravnog okvira jest uklanjanje nejednakosti među državama članicama koje prijete sprečavanju kretanja unutar EU-a. Ovaj obvezni postupak usklađivanja doveo je do nastanka brojnih izazova koje je potrebno hitno utvrditi i analizirati jer uvjeti na razini Europske unije očito još uvijek nisu ujednačeni. Prisutan je manjak koordinacije i ujednačenosti što je vidljivo iz različitih nacionalnih programa za osposobljavanje zapovjednika plovila (13). Ne bude li se prijelaznim postupkom prenošenja upravljalo učinkovito i uspješno, navedeni bi postupak mogao biti kontraproduktivan i potencijalno utjecati na konkurentnost industrije rekreacijske plovidbe, uz posljedice koje su protivne ciljevima utvrđenima u odnosu na nautički i pomorski turizam.

4.2.2.1.

Proteklih su godina razni podsektori ove industrije bili predmet promjenjive potražnje i fluktuacija u široj turističkoj industriji na koju je utjecala i gospodarska klima u matičnim zemljama. Posljedice nedavnih terorističkih napada u Europi te naknadno jačanje drugih terorističkih prijetnji nesumnjivo će utjecati na turizam. Međutim, turizam se tijekom godina pokazao veoma otpornim, čak i u razdobljima najvećih izazova, kao što je vidljivo iz brzog oporavka nakon gospodarske krize 2008. – 2009. i narednih višestrukih kriza.

4.2.2.2.

Visokokvalitetni turistički proizvodi i usluge postaju sve važniji i mi moramo biti inovativni, a ulaganja zajamčena. Moramo razmotriti diversifikaciju i poboljšanje proizvoda u cijelom vrijednosnom lancu. To je smjer koji može znatno unaprijediti nautički i pomorski turizam te privlačnost potencijalnih odredišta. To će nam također omogućiti da se prilagodimo promjenjivim obrascima ponašanja potrošača i demografskim promjenama koje utječu na obrasce putovanja.

4.2.2.3.

Klijenti postaju sve pustolovniji i sve su više spremni sudjelovati u novim načinima i iskustvima putovanja. Nedavni poziv Komisije na podnošenje ponuda u vrijednosti od 1,5 milijun EUR za stvaranje nautičkih putova kojima će se promicati nautički turizam korak je u pravom smjeru. Ta će inicijativa pomoći u promidžbi povezanosti s drugim gospodarskim sektorima i u privlačenju posjetitelja s posebnim interesima kao što su gastronomija, kultura i slobodne aktivnosti.

4.2.2.4.

Komisija u okviru svojih nadležnosti provodi mjere za pružanje potpore konkurentnosti i održivosti sektora turizma koje također mogu pogodovati razvoju nautičkog i pomorskog turizma.

4.2.2.5.

Jedna od takvih mjera je program COSME u okviru kojeg je u prethodnih šest godina pružena potpora razvoju i promidžbi transnacionalnih tematskih turističkih proizvoda u područjima kao što su pomorski turizam, kulturni turizam, gastronomija, sport i pružanje usluga za održavanje dobrog zdravlja (14). Inicijativa EDEN također daje vidljivost netradicionalnim odredištima koja su pokazala izvrsnost u razvoju održivog turizma (15). Program iz 2010. bio je usmjeren na priobalna odredišta te odredišta uz rijeke i jezera, promičući inovativne pristupe za njihovu ponudu turizma uz vode.

4.2.2.6.

Regije također mogu iskoristiti europske strukturne i investicijske fondove (16) za potrebe ulaganja u modernizaciju priobalnih područja, marina i luka te očuvanja prirodne i kulturne baštine u priobalnim područjima ako doprinose bitnim tematskim ciljevima i ako su dio teritorijalne strategije. Komisija je također objavila vodič (17) koji pruža sveobuhvatan pregled mogućnosti financiranja za sektor turizma putem sredstava EU-a. Dionici priobalnog i pomorskog turizma mogu podnijeti zahtjev za odgovarajuće fondove u okviru tih različitih programa.

4.2.2.7.

Povezanost i promidžba tih usluga mogu se postići povezivanjem u klastere proizvoda i usluga koji mogu unaprijediti iskustvo gostiju u klastere, odnosno uputiti ih na opsežan izbor preferiranih proizvoda i usluga posebno namijenjenih upravo njima. Koncept povezivanja u klastere postaje sve popularniji u turizmu, uključujući ponudu specijaliziranih turističkih proizvoda i usluga. Ciljano oglašavanje omogućuje korištenje svih sredstava, posebno digitalnih metoda, radi izravnog stupanja u kontakt sa svim potencijalnim gostima, u cilju stvaranja izravne povezanosti potencijalnih gostiju i odredišta.

4.2.3.1.

EGSO je u svojem mišljenju o rastu i radnim mjestima u obalnom i pomorskom turizmu (18) ukazao na važnost predloženog koraka da se provede istraživanje o potrebi za osposobljavanjem i uspostavi odjeljak za „plava radna mjesta” na portalu EURES. Međutim, također je ključno da Komisija to naširoko javno objavljuje i da u državama članicama podiže razinu svijesti o potrebi za prihvaćanjem ishoda istraživanja u njihovim nacionalnim politikama osposobljavanja. Osposobljavanje bi trebalo biti namijenjeno zaposlenicima i poslodavcima, ali i turističkim institucijama. U osposobljavanje je potrebno uključiti veću osviještenost u pogledu važnosti turizma, europske baštine i okoliša. To je potrebno uključiti u obvezno obrazovanje kako bi se mladi obrazovali u tom području već od rane dobi.

4.2.3.2.

Komisija je pokrenula brojne inicijative za razvoj vještina u turizmu, kao što je „Novi program vještina”, koje će također pogodovati plavim radnim mjestima (19). Taj važan dokument o politikama sadržava „plan za sektorsku suradnju u području vještina” u kojem je turizam prepoznat kao jedan od šest pilot-sektora za provedbu posebnih mjera temeljenih na pristupu u kojem industrija ima vodeću ulogu. S time u vezi, krajem siječnja 2017. objavljen je poziv za podnošenje prijedloga u okviru programa Erasmus+ s proračunom od 4 milijuna EUR. Programskim sredstvima pružit će se potpora uspostavi platforme ključnih sektorskih dionika (uključujući industriju i obrazovne ustanove) koji će predložiti mjere i preporuke za sljedećih pet odnosno deset godina. U okviru platforme analizirat će se glavna kretanja i potrebe za vještinama u sektoru, razviti konkretne mjere u cilju zadovoljavanja kratkoročnih i srednjoročnih potreba za vještinama, revidirati profili zanimanja, ažurirati novi nastavni planovi, promicati privlačnost sektora i poticati mobilnost studenata i tražitelja zaposlenja.

4.2.3.3.

U ožujku 2017., u okviru programa COSME objavit će se i poziv na natječaj s proračunom od 800 000 EUR radi potpore mjerama promicanja imidža karijere u turizmu. Mjere će uključivati kampanje za podizanje svijesti o postojećim inicijativama i alatima za razvoj vještina u turizmu te o imidžu karijere u turizmu, osiguravanjem pratećih materijala i organiziranjem intervjua te internetskih seminara u kojima se predstavljaju pozitivni aspekti karijere u turizmu (tj. aspekti koji ukazuju na međunarodnu prirodu, popularnost i dinamičnost turizma). Mjere će biti namijenjene poduzećima koja se bave turizmom (uključujući MSP-ove) i novoosnovanim poduzećima, kao i studentima i tražiteljima zaposlenja.

4.2.4.1

Industrija nautičkog i pomorskog turizma izrazito je složena i uključuje niz raznih odnosa između brojnih različitih dionika. Razne gospodarske aktivnosti koje zajedno čine ovu industriju međusobno se znatno razlikuju. Statistički podaci koji se odnose na pomorski i priobalni turizam u državama članicama nisu uvijek lako dostupni i način njihovog prikupljanja može se razlikovati među zemljama. Rezultat toga mogli bi biti nedosljedni podaci, a time i brojke koje ne daju precizne rezultate. S obzirom na važnost tog sektora za europsko gospodarstvo, dosljedni i precizni podaci apsolutno su neophodni. To će također pomoći svima u sektoru da u potpunosti shvate i utvrde dinamiku nautičke industrije i kako ona utječe na gospodarsku učinkovitost EU-a. Metodologija satelitskih računa turizma (20) sektoru može osigurati potreban alat. Gospodarski podaci koji se izvode putem tog sustava mogu se objediniti s drugim važnim prikupljenim podacima, što zajedno može činiti „mehanizam za održive pokazatelje”. Brojne države članice već su upoznate s tim alatom, što će olakšati proces.

30.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 209/9

Izvjestitelj:

Stefano MALLIA

1.1.

EU treba uložiti veće napore u prepoznavanje jedinstvenih izazova s kojima se otoci suočavaju. Takvi se izazovi ne mogu riješiti isključivo kohezijskom politikom.

1.2.

Otoci su izloženi brojnim strukturnim nedostacima koji često dovode do teških uvjeta poslovanja. EGSO je duboko uvjeren da ključna područja politika kao što su jedinstveno tržište, politika tržišnog natjecanja, prometna politika, politika ruralnog razvoja i ribarstvena politika, kao i inicijative i programe EU-a kojima se podupiru obrazovanje, osposobljavanje te politike za mlade i sport, treba primijeniti s više fleksibilnosti u pogledu otočnih gospodarstava.

1.3.

EGSO smatra da je potrebno preispitati kriterije koje Eurostat upotrebljava pri definiranju otočnih područja i upotrebljavati prikladnije kriterije (vidjeti točke 2.4. – 2.6.).

1.4.

Osobama s invaliditetom i općenito svim osobama s teškoćama potrebno je pružiti posebnu pozornost jer su one češće od ostalih izložene utjecajima problema s kojima se otoci suočavaju.

1.5.

EGSO smatra da je od ključne važnosti da se svi napori koji se poduzimaju kako bi se pomoglo otocima ponajprije usmjere na omogućavanje pristupa javnim uslugama, promicanje održivog rasta te poticanje pune zaposlenosti, konkurentnosti i kohezije na europskim otocima.

1.6.

Otoci i otočna područja često pružaju jedinstvenu priliku za primjenu rješenja zasnovanih na čistoj energiji. EGSO podržava sve napore Europske komisije u ovom pogledu, posebice potpuni prelazak na rješenja zasnovana na čistoj energiji.

1.7.

EGSO podržava poziv Europskog parlamenta Komisiji da provede dubinsku studiju o dodatnim troškovima kojima su izloženi europski otoci.

1.8.

EGSO poziva Komisiju i Vijeće da sva otočna područja ili otočne države članice smatraju područjima koja u okviru kohezijske politike za razdoblje nakon 2020. godine imaju pravo na financiranje infrastrukture. S obzirom na to, sva sredstva za razdoblje 2014. – 2020. namijenjena ublažavanju specifičnih ograničenja kojima su izloženi otoci moraju podlijegati ex post ocjeni učinkovitosti.

1.9.

EGSO poziva Komisiju da donese prikladniji zakonodavni okvir u vezi s primjenom državnih potpora u otočnim područjima i isključivo otočnim državama članicama.

1.10.

EGSO poziva Komisiju da pojača koordinaciju putem Međusektorske skupine za teritorijalni razvoj i razvoj gradova te da ocjenu teritorijalnog učinka upotrijebi kao instrument za reviziju ključnog zakonodavstva kako bi utvrdila gdje se mogu ugraditi odredbe o inzularnosti.

2.1.

Na otocima u Europi živi više od 21 milijun ljudi. Oni čine otprilike 4 % ukupnog stanovništva 28 država članica EU-a. Kad bismo zbrojili sve stanovništvo svih otoka u EU-u (s izuzetkom otočnih država – Velike Britanije, Irske, Cipra i Malte) dobili bismo 11. državu Europe po broju stanovnika (1). Potrebno je hitno usvojiti integrirani okvir politike za rješavanje pitanja gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije s kojima se suočavaju europski otoci.

2.2.

EU treba prepoznati jedinstvene izazove s kojima se otoci suočavaju. U tom smislu treba poduzeti korake na razini EU-a i nacionalnoj razini kako bi se maksimalno povećao potencijal otoka u EU-u.

2.3.

Cilj je ovog mišljenja ponovno pokrenuti raspravu na razini EU-a o vrednovanju inzularnosti u europskim politikama, pri čemu se treba usmjeriti na kohezijsku politiku u razdoblju nakon 2020. i poticati pristup odozdo prema gore koji se temelji na konkretnijem sudjelovanju civilnog društva i socijalnih partnera u postupku donošenja odluka kako bi se osmislile politike i programi zasnovani na stvarnim potrebama ljudi. Partnerstvo i višerazinsko upravljanje predviđeno Uredbom o zajedničkim odredbama (2) mora se nastaviti jačati u razdoblju nakon 2020.

2.3.1.

Cilj je ovog mišljenja također predstaviti niz odgovarajućih preporuka politika koje će sadržavati koncept „uključivih otoka” i time u praksi provesti načela „učinkovitosti” i „pravednosti” kao stupova za poticanje konkurentnosti i socijalne kohezije svih otoka u Europi:

2.4.

Prema definiciji Eurostata (3), otokom se smatra svako područje koje ispunjava sljedećih pet kriterija: 1) ima površinu od najmanje jednog četvornog kilometra; 2) nalazi se više od jednog kilometra od kopna; 3) na njemu trajno prebiva barem 50 osoba; 4) nema čvrstu vezu s kopnom; 5) na njemu se ne nalazi glavni grad države članice EU-a.

2.5.

Europski otoci mogu se svrstati i prema geografskim aspektima, klasifikaciji NUTS (statistička nomenklatura teritorijalnih jedinica) i veličini.

2.6.

Inzularnost se određuje prema trima kriterijima: 1) maloj površini, 2) udaljenosti i 3) ranjivosti (4).

2.7.

Pristup EU-a otocima dobio je na značaju priključenjem dviju malih otočnih država, Cipra i Malte, državama članicama EU-a.

2.7.1.

Tijekom 2008. u Zelenoj knjizi o teritorijalnoj koheziji (5) predložena je definicija teritorijalne kohezije kao „načina pretvaranja raznolikosti u sredstvo koje pridonosi održivom razvoju čitave Europske unije”. Iz ove se perspektive inzularnost može smatrati sredstvom i izvorom potencijalnog razvoja.

2.8.

„Kohezijska politika EU-a za razdoblje 2014. – 2020.” pruža temelj za prilagođavanje programa EU-a potrebama područja u nepovoljnom položaju kao što su otoci, posebno u pogledu ključnih teritorijalnih izazova utvrđenih u „Zajedničkom strateškom okviru”. Novi instrumenti podrške strategijama integriranog teritorijalnog razvoja uvedeni za razdoblje 2014. – 2020., kao što su integrirano teritorijalno ulaganje i lokalni razvoj pod vodstvom zajednice, moraju se u okviru priprema za kohezijsku politiku nakon 2020. ponovo analizirati iz otočne perspektive.

2.9.

Uzimajući u obzir Mišljenje EGSO-a „Specifični problemi s kojima se susreću otoci” i „Pametni otoci” (6) te nakon preispitivanja strategije Europa 2020 (7). sredinom provedbenog razdoblja jasno je da, kad se radi o otocima, fondovi kohezijske politike nisu bili onoliko uspješni koliko se očekivalo. Očito je da je potrebno ponovno sagledati situaciju.

2.10.

U siječnju 2016. Europski parlament je Rezolucijom o posebnoj situaciji otoka (8) postavio temelj za preispitivanje postojećih politika EU-a.

3.1.

Prema zaključcima studije ESPON-a „Euroislands” (9), prije analize problema s kojima se europski otoci suočavaju korisno je dati kratak opis „prednosti i slabosti” i „mogućnosti i opasnosti” kako bi se izazovi s kojima će se otoci suočiti tijekom sljedećih godina bolje stavili u odgovarajući kontekst.

3.1.1.

Kad je riječ o „prednostima”, kvaliteta života, visoka gustoća prirodnog i kulturnog kapitala i snažni kulturni identitet predstavljaju značajne poluge koje je potrebno upotrijebiti za stvaranje novog bogatstva i radnih mjesta na otocima.

3.1.2.

U pogledu „slabosti”, inzularnost izravno i trajno utječe na neke od najvažnijih parametara privlačnosti otoka, kao što su pristupačnost, usluge od javnog interesa, privatne usluge i mreže, ekonomija razmjera i ustroj tržišta.

3.1.3.

„Mogućnosti” se odnose na zahtjeve u pogledu kvalitete života, kvalitetne i sigurne hrane, turizma od posebnog interesa i stambenih usluge. Ove je čimbenike potrebno iskoristiti i pretvoriti u prednosti u cilju suočavanja s glavnim nepovoljnim uvjetima inzularnosti u pogledu veličine, udaljenosti i ranjivosti.

3.1.4.

„Opasnosti” se utvrđuju s obzirom na klimatske promjene, globalizaciju, gospodarske krize, rastuće cijene energije, nestašice vode, degradaciju tla i izumiranje ribljeg fonda.

3.2.

Iako problemi s kojima se suočavaju europski otoci dovode do vrlo različitih posljedica ovisno o posebnim čimbenicima (10), mogu se svrstati u tri glavne skupine: 1. otočno gospodarstvo, 2. socijalna jednakost i 3. očuvanje okoliša.

3.3.

Otočna gospodarstva – prosječni BDP po stanovniku na otocima niži je od prosjeka 28 država članica EU-a (11). Općenito je proces gospodarske konvergencije sporiji nego u ostalim područjima EU-a. Na mnogim otocima razinu BDP-a i zapošljavanja održavaju turizam i veliki javni sektor, što upućuje na nisku konkurentnost gospodarstva.

3.3.1.

Visoki troškovi prijevoza i nepostojanje veza s drugim područjima predstavljaju velik problem za otočna područja. Takav problem treba prepoznati i pristupiti mu na fleksibilan način koji će otočnim gospodarstvima omogućiti da se održe i napreduju. Iako pravni okvir Uredbe (EEZ) br. 3577/92 državama članicama dozvoljava organiziranje javnih usluga radi osiguravanja redovne povezanosti s otočnim područjima, potrebno je ispitati stvarni učinak te mjere.

3.3.2.

Još jedan aspekt koji nepovoljno utječe na konkurentnost pojedinih otočnih gospodarstava su „monokulturna gospodarstva”. To znači da se određena otočna gospodarstva specijaliziraju za samo jedan ili nekoliko gospodarskih sektora (npr. turizam) ili su im gospodarske djelatnosti ograničene zbog nedovoljne veličine.

3.3.3.

EGSO podržava poziv Europskog parlamenta da Komisija pokrene dubinsku studiju/analizu o dodatnim troškovima kojima su europski otoci izloženi u pogledu sustava za prijevoz ljudi i roba, opskrbe energijom i pristupa tržištima, posebice u slučaju malih i srednjih poduzeća.

3.4.

Socijalna jednakost – u prošlom se desetljeću socijalna jednakost na europskim otocima temeljito izmijenjena zbog niza unutarnjih i vanjskih čimbenika kao što su prijevoz, gospodarske promjene, promjene u načinu života, kulturama i težnjama. Gospodarska kriza imala je nepovoljan učinak na čimbenike socijalne jednakosti.

3.4.1.

Demografski pad utječe na najnerazvijenije otoke koji se češće suočavaju sa sve starijim stanovništvom.

3.4.2.

U nekim je otočnim sustavima (npr. sredozemnim otocima) migracija izbjeglica utjecala na standarde socijalne jednakosti. Velik broj migranata nedavno je stigao na otočna područja te su katkad brojniji od lokalnog stanovništva, koje im ne može osigurati potrebnu podršku i pomoć. EGSO poziva Komisiju da nastavi jačati sinergije između Fonda za azil, migracije i integraciju (AMIF) i Europskih strukturnih i investicijskih fondova (fondovi ESI) te potiče države članice i regije na uporabu fondova ESI za podršku učinkovitim integracijskim politikama koje obuhvaćaju obrazovanje, zapošljavanje, stanovanje i nediskriminaciju.

3.4.3.

U okviru europskih inicijativa i programa kojima se podupiru politike obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta, kao što je Erasmus+, trebalo bi se voditi računa o izoliranom položaju otoka, kao i o djelomice prisutnom nedostatku stručnosti i znanja kako bi se osiguralo primjereno financiranje i funkcioniranje međunarodnih razmjena i interakcija.

3.4.4.

Osobe s invaliditetom i, općenitije govoreći, sve osobe koje se nalaze u nepovoljnom položaju, više su od ostalih ljudi izložene posljedicama gore spomenutih problema. Sve politike EU-a trebale bi se ugledati na pozitivan primjer kohezijske politike koja od konačnih korisnika zahtijeva da projekte financirane iz fondova ESI učine dostupnima osobama u nepovoljnom položaju.

3.5.

Očuvanje okoliša – europski otoci često se nalaze na područjima koja se smatraju jedinstvenima zbog svoje biološke raznolikosti.

3.5.1.

Jedan od razloga za to visoka je fragmentacija staništa. Mnogi se otoci smatraju osobito bogatima u pogledu kopnene i morske biološke raznolikosti. To se općenito odražava u činjenici da većina otoka ima zaštićena područja.

3.5.2.

Europski otoci imaju jedinstvene prirodne značajke, ali njihovi su ekosustavi krhki i vrlo podložni ljudskim i drugim vanjskim pritiscima. Osim toga, katkad su suočeni s ograničenim obradivim površinama, sušom, porastom razine mora i erozijom zemljišta.

3.5.3.

Svi otoci suočeni su s više ili manje ozbiljnim problemima u pogledu onečišćenja mora (uzrokovanog uglavnom djelatnostima izvan otoka), osobito s opasnostima onečišćenja plastikom, koje je učestalo u našim oceanima, kao i u pogledu dezertifikacije i pogoršanja stanja krajolika, oskudice svježe vode, ovisnosti o fosilnim gorivima, gospodarenja otpadom i otpadnim vodama.

4.1.

Put prema promjeni tih izazova podrazumijeva usklađivanje i poboljšanje ravnoteže između gospodarske, ekološke i socijalne održivosti primjenom cjelovitog pristupa u cilju provedbe načela „kvalitetnih otoka”, „zelenih otoka” i „otoka jednakih mogućnosti”.

4.2.

EGSO smatra da je od ključne važnosti promicati održivi razvoj gospodarstva, okoliša i društva i poticati punu zaposlenost, inovacije, konkurentnost i koheziju europskih otoka jačanjem i diversifikacijom određenih gospodarskih djelatnosti u cilju poticanja uzajamne solidarnosti ne samo među otocima, već i između otoka i kopna.

4.2.1.

Unatoč maloj površini i inzularnosti, otočni proizvodi koji se temelje na lokalnim resursima i znanjima mogu biti konkurentni. Nova znanja, inovacije i kvalificirana radna snaga preduvjet su za uspjeh takve strategije koja mora biti specijalizirana.

4.3.

EGSO je duboko uvjeren da ključna područja politika kao što su jedinstveno tržište, politika tržišnog natjecanja, prometna politika, politika ruralnog razvoja i ribarstvena politika treba na otočna gospodarstva primijeniti s više fleksibilnosti. Za postizanje željenih ciljeva nije se dovoljno osloniti samo na kohezijske politike.

4.3.1.

S obzirom na gore navedena područja politika, jedan od prioriteta koje treba uzeti u obzir pri poticanju „kvalitetnih otoka” odnosi se na korištenje „otvorenih i društvenih inovacija” u svrhu stvaranja novih radnih mjesta i poduzeća, čime otoci postaju privlačniji za život.

4.4.

Od temeljne je važnosti da se države članice kroz upotrebu fondova ESI jače angažiraju na održivom upravljanju okolišem i njegovoj zaštiti, kao i na povećanju teritorijalnog kapitala otoka. Također je važno provesti strategije za smanjivanje uporabe resursa kao što su voda, zemljište i energija te za recikliranje otpada koji proizvode poduzeća i lokalno stanovništvo.

4.5.

EGSO smatra da je kružno gospodarstvo prioritet za europske otoke. Razvoj modela kružnog gospodarstva za europske otoke pomoći će otočnim gospodarstvima da se zaštite od rizika opskrbe resursima i nestabilnih cijena robe.

4.6.

Otoci i otočna područja često pružaju jedinstvenu priliku za primjenu rješenja zasnovanih na čistoj energiji. Europska komisija to je prepoznala i obećala podržati razvoj i usvajanje najboljih raspoloživih tehnologija na otocima i otočnim područjima EU-a, uključujući razmjenu dobrih praksi u pogledu financiranja i pravnih i regulatornih režima (12). EGSO potiče Komisiju da se u to upusti zajedno s državama članicama i otočnim tijelima vlasti te joj nudi punu potporu u provedbi sveobuhvatnog pravnog okvira za pomoć europskim otocima da u cijelosti prijeđu na rješenja zasnovana na čistoj energiji.

4.7.

EGSO podržava promociju teritorijalnog razvoja na temelju jednakog pristupa svih otočnih građana uslugama od općeg interesa, suradnje između otočnih i kopnenih sustava, bolje dostupnosti usluga, održive mobilnosti te unapređenje načina prijevoza i komunikacijske infrastrukture.

4.8.

Od temeljne je važnosti promicati prekvalifikaciju i postupke cjeloživotnog učenja koji u najvećoj mjeri upotrebljavaju lokalno raspoložive ljudske resurse, osiguravaju jednake uvjete i mogućnosti za osobe s invaliditetom i potiču aktivno starenje kao lokalni strateški resurs. Također je bitno poticati mlade ljude koji žive na otocima da se više uključuju u programe EU-a namijenjene promicanju mobilnosti te da pohađaju obuke i tečajeva za stjecanje kvalifikacija kao što je Erasmus plus.

4.9.

Izazovi s kojima će se otoci EU-a zasigurno suočiti idućih godina zahtijevat će, osim snažne političke podrške, veće sudjelovanje civilnog društva i socijalnih partnera u postupku osmišljavanja nove strategije za otoke, kao i poduzetnički sustav osnažen mjerama čiji je cilj povećati konkurentnost malih i srednjih poduzeća.

4.9.1.

Zato javni i privatni gospodarski dionici, socijalni partneri i razni elementi organiziranog civilnog društva moraju putem ad hoc programa obuke, organizacijske podrške i tehničke pomoći steći znanja i vještine o EU-ovim politikama, programima i mogućnostima financiranja.

4.10.

EGSO ističe da je digitalni kapacitet ključno sredstvo za kompenziranje problema povezanosti europskih otoka. Potrebno je više ulagati u informacijsku i komunikacijsku infrastrukturu i tehnologiju kako bi se osigurala dovoljna dostupnost javnih usluga i zadovoljile potrebe svih onih koji žive u otočnim područjima.

5.1.

EGSO smatra da je potrebno preispitati prikladnost kriterija koje Eurostat upotrebljava za definiranje otoka.

5.2.

EGSO pozdravlja to što je zajednički strateški okvir za razdoblje 2014. – 2020. (13) od država članica zahtijevao da vode računa o geografskim i demografskim obilježjima i poduzimaju korake za rješavanje specifičnih teritorijalnih izazova svake pojedine regije kako bi oslobodile njihov razvojni potencijal i time im pomogle da na najučinkovitiji način ostvare pametan, održiv i uključiv rast. Za postizanje konkretnijih rezultata na ovom području mora se uložiti veći napor.

5.3.

Glavni izazov u pružanju potpore konkurentnosti i koheziji europskih otoka sastoji se od povećanja njihove privlačnosti. Prema zaključcima studije „Euroislands” (14), u planiranju razvoja prema pametnom, održivom i uključivom rastu europskih otoka potrebno je uzeti u obzir dva glavna čimbenika: privlačnost za život i privlačnost za poslovanje.

5.4.

Uzevši u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta o „posebnoj situaciji otoka” i Rezoluciju Konferencije perifernih pomorskih regija (CRPM), EGSO utvrđuje put prema povećanju privlačnosti na sljedeći način:

5.5.

EGSO podržava OR-ov poziv da se u okviru kohezijske politike i drugih politika EU-a osigura intenzivnija i ciljanija podrška revitalizaciji lučkih gradova i područja, uključujući otoke, i da se istodobno iskoriste mogućnosti koje pružaju Teritorijalni program, Program za gradove, Povelja iz Leipziga i Amsterdamski pakt (15).

5.6.

Većina sredstava iz kohezijske politike usmjerena je na manje razvije regije. Klasifikacija područja u kohezijskoj politici u velikoj se mjeri temelji na regionalnom BDP-u, a to je manjkav pokazatelj iz više razloga.

5.6.1.

Uzevši u obzir zaključke EGSO-a o reviziji strategije Europa 2020. u sredini programskog razdoblja, potrebno je istražiti mogućnost upotrebe dodatnih pokazatelja kojima bi se u metodologiji dodjele sredstava iz strukturnih fondova nadopunio BDP. To bi trebalo dovesti do pojačanog financiranja otočnih područja. EGSO poziva Komisiju da razvije ostale pokazatelje osim BDP-a koji uzimaju u obzir gospodarsku, socijalnu i ekološku ranjivost otoka.

5.6.2.

S obzirom na pristup „izvan okvira BDP-a”, europski otoci mogli bi biti svrstani u „slabije razvijena područja”. U tom bi slučaju svi europski otoci mogli koristiti sredstva kohezijske politike za uspostavu i provedbu strateške infrastrukture, a iznos potpora koje se isplaćuju poduzećima za povećanje konkurentnosti i kohezije tih područja također bi se mogao povećati i prilagoditi razini njihove privlačnosti.

5.6.3.

Komisija bi trebala proučiti koja je dodana vrijednost programa inovativnih mjera za otoke i nastojati utvrditi i isprobati inovativna rješenja za održivi razvoj otoka za razdoblje nakon 2020. godine.

5.6.4.

S obzirom na geomorfološka i gospodarska obilježja nekih europskih otoka (obalna područja, unutrašnjost i planinska područja) može se zauzeti inovativni pristup koji potiče komplementarnost među fondovima ESI i sinergiju među strategijama u cilju podrške plavom rastu i ruralnom razvoju.

30.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 209/15

Izvjestitelj:

Mindaugas MACIULEVIČIUS

1.1.

EGSO pozdravlja Komunikaciju Europske komisije „Svemirska strategija za Europu” i podupire predložene smjernice. U smjernicama je iznesen niz novih elemenata, primjerice otvaranje prema civilnom društvu, usredotočenost na mala i srednja poduzeća (MSP-ove), poticaj za istraživanja i razvoj te potreba za osiguravanjem dostatnih financijskih tokova u svemirskim aktivnostima, pored ostalog mobilizacijom privatnog kapitala.

1.2.

Odbor potiče Komisiju da nastavi s takvim djelovanjem i svoje napore usmjeri prema još ambicioznijim ciljevima. Prvi dio Komunikacije naslovljen je „Povećavanje koristi svemira za društvo i gospodarstvo EU-a” i obuhvaća mnoge preporuke Odbora iz njegova projekta „Svemir i društvo”.

1.3.

EGSO je svjestan dvojne naravi svemirskih kapaciteta, ali ponavlja svoju snažnu potporu svemirskoj politici usmjerenoj na civilne potrebe (mir i suradnju), prepoznajući važnost uporabe sustava za praćenje svemira za potrebe javne sigurnosti i zaštite. Ta dvojna namjena predstavlja jedan od ključnih čimbenika uspjeha integriranih i usklađenih politika u svrhu zaštite dobrobiti europskih građana.

1.4.

S obzirom na odlične rezultate u smislu preciznosti i pouzdanosti, ESGO se nada da će Komisija izraditi uredbu kojom će uporaba sustava Galileo kao sustava za geopozicioniranje u Europi postati prioritetna, odnosno u nekim slučajevima preferencijalna.

1.5.

Ulaganja predviđena za predstojeće godine dostatna su za programe Copernicus i Galileo, no potrebno ih je zajamčiti. Sljedeće će se godine pokrenuti rasprava o novom višegodišnjem financijskom okviru Unije; Odbor se nada dodjeli dodatnih sredstava u svrhu odgovora na nove izazove koje predstavljaju klimatske promjene, sigurnost i zaštita od vanjskih prijetnji. Program Obzor 2020. i strukturni fondovi mogli bi se upotrebljavati u svrhu podupiranja aktivnosti razvoja svemirskog sektora.

1.6.

EGSO traži da Europska komisija zajedno s Europskom investicijskom bankom pronađe nove mogućnosti financiranja kako bi se pozornost privatnih ulagača usmjerila na svemirski sektor. U tu bi svrhu Komisija mogla dati doprinos organiziranjem sastanaka koji bi se održavali na razini dotičnih država članica, a na kojima bi banke, institucijski ulagači i poduzeća mogli razmatrati nove oblike ulaganja, uključujući i svemirske klastere.

1.7.

EGSO smatra da se dugoročni uspjeh Strategije EU-a za svemir može osigurati isključivo aktivnim sudjelovanjem svih država članica. To se može postići konkretnim i ciljanim mjerama za izgradnju kapaciteta usmjerenih na pružanje pomoći, i to posebice državama članicama koje su počele graditi svemirske kapacitete i razvijati interes za to područje. Takve se mjere, primjerice, mogu provoditi obukom, podizanjem javne svijesti, savjetovanjima (i onima tehničke naravi i onima usmjerenima na korisnike), demonstracijskim projektima, regionalnim inicijativama, sinergijama između država s naprednim svemirskim kapacitetima i onima gdje su ti kapaciteti tek u nastajanju te drugim mjerama prilagođenima radi zadovoljavanja potreba država članica.

1.8.

Od najveće su važnosti obrazovanje i podizanje javne svijesti o koristima informacija i podataka prikupljenih tijekom svemirskih aktivnosti. Osim toga, važno bi bilo i uključivanje svemirskih aktivnosti u nastavne planove škola, sveučilišta i ustanova za dodatno obrazovanje.

1.9.

Osposobljavanje tehničara i inženjera od presudne je važnosti za budućnost europske industrije. Jačanje europskog tržišta rada, unapređenje infrastrukture za vježbe i ispitivanja, centara izvrsnosti i ustanova za cjeloživotno učenje te stalno podizanje razine znanja i vještina uključujući znanost o svemiru moraju biti temelji europske svemirske strategije.

1.10.

Odbor u tom pogledu traži od Komisije da ispita izvedivost stvaranja jedinstvenog portala na kojemu bi bile prikazane sve aktivnosti raznih organizacija i agencija. Portal bi trebao biti dostupan svim zainteresiranim članovima javnosti i operaterima, isticati koristi svih tekućih aktivnosti te naglašavati potencijalne prilike u području svemirskog gospodarstva dostupne posebno MSP-ovima.

1.11.

U najnovijem mišljenju o Europskoj inicijativi o računalstvu u oblaku (1) Odbor je ukazao na kritične čimbenike „koji Europi onemogućuju da iskoristi potencijal podataka, posebice u pogledu nedostatka interoperabilnosti, rascjepkanosti struktura i njihove zatvorenosti prema drugim doprinosima i razmjenama”. Isti problemi očito postoje i u zemaljskoj infrastrukturi europskog svemirskog programa i potrebno ih je što prije riješiti.

1.12.

Europa ima odličnu infrastrukturu za lansiranje satelita, uključujući novu generaciju lansirnih sustava kao što su Ariane i Vega koja ostvaruje znatne uštede, djelomično zahvaljujući povećanoj suradnji među državama članicama. Razvoj ponovno upotrebljivih letjelica nosača dovest će do znatnog smanjenja troškova i omogućiti da pristup svemirskim aktivnostima dobiju one zemlje koje nemaju sredstva za osiguravanje učinkovite infrastrukture u svemiru.

1.13.

Postoji sve veći interes za uporabom malih satelita za komunikaciju i sustava za praćenje. Čak i unutar tržišta motrenja Zemlje očekuje se znatan rast tržišta malih satelita zbog novih aplikacija. Stoga će biti važno da se EU usredotoči na razvijanje minisatelita i nanosatelita u svrhu iskorištavanja prednosti tog tržišta. Istodobno, oni će predstavljati priliku ne samo za manje države članice, već i za privatne operatere. EGSO naglašava, međutim, da će takav porast manje skupih satelita za praćenje površine Zemlje dovesti do stvaranje ogromne količine podataka. Zaštita privatnog života svakog građanina i korisnika treba biti prioritet te biti zajamčena uz pomoć mjera osvješćivanja i strogih propisa (2).

1.14.

Zajamčeni pristup svemirskoj infrastrukturi i sigurnost infrastrukture među glavnim su prioritetima koje će Komisija morati razmotriti. Suradnja s drugim zemljama od presudne je važnosti kako bi se izbjegli navala na najpovoljnije orbite i manjak interesa za rješavanje pitanja svemirskog otpada. Stoga je potrebno pojačati diplomatske aktivnosti povezane s upravljanjem svemirom. EGSO istodobno preporučuje EU-u da potiče inovacije na području čišćenja otpada u svemiru.

1.15.

Na nedavnim sastancima na globalnoj razini (3) također je istaknuta važnost takve suradnje. Na njima su utvrđena četiri stupa: gospodarstvo, društvo, dostupnost i diplomacija. Ta su pitanja uvijek bila u središtu pozornosti Odbora koji je preuzeo inicijativu isticanja njihove važnosti u kontekstu gospodarstva i društva.

1.16.

Stoga je potreban novi pristup uporabi podataka kako bi se MSP-ovima olakšala njihova dostupnost, kako bi se građane i MSP-ove upoznalo s njihovom mogućnošću da bez ikakve diskriminacije pristupe informacijskim kanalima velikih podataka, kako bi se unaprijedila zaštita od kibernetičkih napada te kako bi se stalno razvijale nove primjene uz pomoć ciljanih inicijativa temeljenih na kreativnosti naših istraživača, sveučilišta i poduzeća. EGSO ističe da, u skladu s Aarhuškom konvencijom, korištenje velikih podataka za zaštitu okoliša treba biti omogućeno po pristupačnim cijenama.

2.1.

EU trenutačno ima drugi najveći proračun za svemir u svijetu i predstavlja najvećeg institucionalnog klijenta usluga lansiranja u Europi. Posjeduje sustave svjetske klase: Copernicus za promatranje Zemlje te EGNOS i Galileo za satelitsku navigaciju i geopozicioniranje. Od 2014. do 2020. samo će EU uložiti više od 12 milijardi EUR u svemirske aktivnosti.

2.2.

Svemirske tehnologije postale su neophodan dio svakodnevnih života europskih građana. Štoviše, rješenja temeljena na svemiru donose koristi u čitavom nizu područja, uključujući upravljanje u slučaju katastrofa, poljoprivredu, promet, energetsku infrastrukturu i globalne izazove. Svemirske tehnologije, podaci i usluge mogu poduprijeti brojne politike i ključne političke prioritete EU-a. Svemir je i strateški važan za Europu; jača ulogu Europe kao globalnog čimbenika te je važan za njezinu sigurnost i obranu, a također može pomoći u stvaranju novih radnih mjesta te poticanju rasta i ulaganja. Europa ima uspješnu industriju proizvodnje satelita, koja obuhvaća otprilike 33 % otvorenih svjetskih tržišta, kao i dinamičan sektor nizvodnih usluga (eng. downstream) s velikim broj MSP-ova. Vrijednost europskog svemirskog gospodarstva 2014. godine bila je procijenjena na 46 – 54 milijarde EUR, što predstavlja oko 21 % vrijednosti globalnog svemirskog sektora.

2.3.

Na temelju članka 189. Ugovora (UFEU) Komisija predlaže novu Svemirsku strategiju za Europu usmjerenu na četiri strateška cilja:

3.1.

EGSO oduvijek vrlo aktivno podupire Komisiju i dionike u pitanjima povezanima sa svemirom.

3.2.

EGSO je postavio niz prioriteta u svojim mišljenjima o svemiru:

4.1.1.

Ambiciozna strategija zahtijeva ambiciozan proračun. Prema tvrdnjama Komisije, proračun za svemir EU-a drugi je najveći na svijetu. On je kombinacija proračuna Europske unije, zasebnih proračuna za svemir država članica i proračuna Europske svemirske agencije (ESA). Proračun Sjedinjenih Američkih Država skoro je četiri puta veći od proračuna EU-a. Veoma je teško procijeniti stvarne izdatke Rusije i Kine u području svemira s obzirom na to da nisu javno dostupni svi podaci koji se odnose na njihove svemirske aktivnosti. S druge strane, uspoređuju li se proračuni za svemir kao postotak BDP-a, Europa je tek na šestom mjestu.

4.1.2.

Ambiciozni ciljevi Europske komisije iziskuju mobilizaciju golemih ulaganja koja javni sektor jednostavno ne može priuštiti sâm. Za pružanje potpore razvoju istraživanja i novih aplikacija ključno je sudjelovanje privatnih ulagača, bankarskog sektora, investicijskih fondova i drugih financijskih dionika.

4.1.3.

U Komunikaciji se niti dovoljno naglašava niti dovoljno podržava ključna uloga MSP-ova; uloga MSP-ova i osobito inovativnih novoosnovanih poduzeća trebala bi se ojačati. I dok se više pozornosti posvećuje njihovoj snazi u smislu inovacija, predložena financijska rješenja ne zadovoljavaju stvarne potrebe sektora, od kojih je jedna kroničan nedostatak financijskih sredstava. S obzirom na postojeću visoku razinu rizika, bankovni sustav nevoljko podupire inovacije. Mnogi MSP-ovi ne mogu sudjelovati u javnim pozivima na dostavu ponuda jer su pozivi često posebno sastavljeni za velike subjekte. Stoga bi trebalo dodatno poduprijeti MSP-ove uvođenjem poziva na dostavu ponuda za trgovačka društva tih veličina. Otvorenije podugovaranje izvođenja radova s većim brojem MSP-ova na velikim projektima također bi mogao biti jedan od koraka u pravom smjeru. Program Obzor 2020. i drugi programi istraživanja i razvoja imaju značajnu ulogu, a njihova bi se uporaba trebala maksimirati iz perspektive MSP-ova.

4.1.4.

EGSO je zabrinut zbog eventualnog „brexita” i njegovih posljedica na europske svemirske aktivnosti. Ujedinjena Kraljevina jedna je od vodećih država članica u području svemira. EU stoga mora razmotriti moguće načine suradnje s Ujedinjenom Kraljevinom u sektoru svemira.

4.2.1.

U svemirske aktivnosti nisu uključene sve države članice EU-a, a koristi svemirskih aktivnosti, nažalost, ne vide svi sektori (privatni i javni). U javnom sektoru, primjerice, svemirske aktivnosti mogu se učinkovito upotrebljavati u nizu različitih područja, uključujući ažurno teritorijalno praćenje, praćenje učinkovitosti izolacije stambenih objekata, otkrivanje nezakonitih odlagališta otpada i još mnogo toga.

4.2.2.

U cilju osiguravanja konkurentnosti svemirskog sektora EU-a, od ključne je važnosti u te svemirske aktivnosti uključiti sve države članice s rastućim kapacitetima i interesima, zajedno s njihovim dionicima, poslovnim subjektima, istraživačima i drugim institucijama. Komisija treba predvidjeti konkretne mjere.

4.3.1.

Odbor podržava činjenicu da su riješena pitanja upravljanja o kojima je nedavno nastala rasprava te koja je EGSO istaknuo u nizu svojih prethodnih mišljenja. Strategija Europske svemirske agencije (ESA) potvrđena je u sklopu Ministarskog vijeća ESA-e u prosincu 2016. (uklj. dodjeljivanje proračunskih sredstava različitim programima za razdoblje 2017. –2021.). Strategije ESA-e i EU-a više se ne razlikuju, već su komplementarne.

4.4.1.

Potrebno je hitno uspostaviti centre velikih podataka u svrhu pohranjivanja, preliminarne obrade i analize pohranjivanja podataka preuzetih s Copernicusa. Mogućnost uporabe povijesnih podataka, u kombinaciji s Copernicusom, također je izuzetno važna za razvoj novih alata u tom području.

4.4.2.

EU se obvezao na ambiciozan sporazum COP21 i ciljeve održivog razvoja. EGSO naglašava da su satelitski sustavi za praćenje i objekti za obradu velikih podataka na terenu od ključne važnosti za uspješnu provedbu lokalnih i globalnih obveza. Očito postoji potreba za novim alatima povezanima s klimatskim promjenama, na što je EGSO pozivao u prethodnim mišljenjima, kao što je NAT/696 (5).

4.4.3.

Kako je dogovoreno u okviru sporazuma COP21, LULUCF (6) ima važnu ulogu u apsorpciji trenutačnih razina CO2 u atmosferi. Šume predstavljaju spremnike ugljika, a svakodnevno precizno praćenje stanja šuma može spriječiti nezakonito rušenje stabala i potaknuti aktivno upravljanje šumama, uključujući sadnju većeg broja stabala koja brzo rastu te rano otkrivanje i sprečavanje šumskih požara. Sadašnji prijedlozi EU-a, kojima se dopušta poravnanje emisija CO2 u sektorima kao što su industrija ili promet pomoću spremnika ugljika temeljenih na šumama ili putem rasta šuma, stavljaju znatno veći naglasak na gospodarska, socijalna i ekološka pitanja. Prijedlozi jasno naglašavaju hitnu potrebu za alatima praćenja zasnovanima na programu Copernicus. Ti su alati u međunarodnom kontekstu od presudne važnosti jer se mogu upotrebljavati za precizno praćenje stvarne razine napretka u ublažavanju i apsorpciji u različitim državama diljem svijeta.

4.4.4.

EGSO potvrđuje da su satelitski sustavi za praćenje i podatkovni centri izuzetno važni za održivu proizvodnju hrane u budućnosti. Posebno valja istaknuti značajne koristi za preciznu poljoprivredu, posebno zato što Galileo i GNSS mogu ostvariti uštedu fosilnih goriva. Nadalje, softver koji koristi slike s Copernicusa u različitim spektrima može točno utvrditi područja na poljima na kojima su razine vlage ili hranjivih tvari nedostatne ili prekomjerne, omogućujući tako prilagodbu količine vode i hranjivih tvari, što dovodi do uštede slatke vode i smanjenja uporabe gnojiva i pesticida na najmanju mjeru. Time se znatno povećava održivost poljoprivrednih sustava, promiču rano otkrivanje i sprečavanje bolesti bilja, predviđaju budući prinosi te jamče značajne gospodarske koristi i izuzetno pozitivan društveni i ekološki učinak.

4.4.5.

Potrebno je dodatno razvijati preciznu meteorologiju u cilju omogućavanja ranog otkrivanja i sprečavanja ekstremnih vremenskih uvjeta ili pripremljenosti na ekstremne vremenske uvjete, čime bi se mogli smanjiti gubitci hrane na poljoprivrednim gospodarstvima i zaštiti ljudi od opasnosti za njihovo zdravlje i imovinu.

4.5.1.

EGSO je 2014. pokrenuo projekt „Svemir i društvo” čiji su partneri istaknuli potrebu za daljnjim napretkom pomoću uključivanja čitavog društva u raspravu o važnosti uloge Europe u svemirskom sektoru. Europsko civilno društvo mora biti propisno informirano ako želimo shvatiti njegova očekivanja i potrebe.

4.5.2.

U komunikaciji Komisije ni u kojem se obliku ne upućuje na ovaj strateški izazov, iako je u 2016. godini održano javno savjetovanje o Svemirskoj strategiji za Europu. Rasprava o svemirskim politikama tradicionalno je ograničena na glavne dionike i jednostavno se zanemaruje činjenica da ako želimo razviti potrošačko tržište, potrošači moraju biti upoznati s prednostima i prilikama tehnologije te ih moraju biti svjesni.

4.5.3.

Svaki veliki akter ima pojedinačnu komunikacijsku strategiju, no ne postoje zajednička vizija ili strateški plan koje bi se moglo predstaviti široj javnosti. EGSO smatra da se strategije ne mogu ostvariti bez uključivanja (javnih ili privatnih) dionika iz civilnog društva u plan djelovanja.

4.5.4.

Potrebno je organizirati sastanke za krajnje korisnike na regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini. Također bi trebalo organizirati informativne kampanje uz aktivno sudjelovanje tijela lokalnih vlasti.

4.5.5.

EGSO poziva Komisiju i glavne partnere da otvore portal za svemir i društvo u suradnji s javnim i privatnim organizacijama i poduzetnicima. Pružanje informacija i podizanje razine svijesti trebali bi biti glavni prioriteti nove svemirske politike, čiji će konačni cilj biti rješavanje stvarnih potreba javnosti.

30.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 209/21

Izvjestitelj:

Antonello PEZZINI

Suizvjestiteljica:

Franca SALIS-MADINIER

1.1.

EGSO podupire Prijedlog direktive o preventivnom restrukturiranju i pružanju druge prilike te stoga predstavlja prijedloge organiziranog civilnog društva kojima je cilj dopuniti taj sadržaj.

1.2.

Imajući na umu sadržaj i potrebu za dopunjavanjem odredbi o unutarnjem tržištu, EGSO se zalaže da Prijedlog izađe u obliku uredbe i da se bez straha nastavi s najvećim mogućim usklađivanjem postojećih sustava.

1.3.

EGSO ustraje na tome da se obveza uprave poduzeća da unaprijed i za vrijeme pregovora obavještava zaposlenike i savjetuje se s njima formalno uredi direktivom. Konkretno, tijekom ranog restrukturiranja potrebno je posvetiti više pozornosti interesima radnika, dok se tijekom stečajnog postupka treba izričito pozivati na članak 5. stavak 2. Direktive 2001/23/EZ kako bi se u tom kontekstu zaštitila prava radnika.

1.4.

EGSO poziva Komisiju da u direktivu uključi obvezu „predviđanja” nesolventnosti kao temeljno načelo, i to sastavljanjem „kodeksa dobrog ponašanja”. Stoga EGSO predlaže da se u direktivu na prikladan način uključi načelo „društvenog upozoravanja” (eng. social warning).

1.5.

EGSO preporučuje da se u slučaju nesolventnosti u direktivu uključi vodeće načelo osiguravanja položaja povlaštenih vjerovnika svim zaposlenicima u svim državama članicama. Nadalje, EGSO predlaže osnivanje nacionalnog fonda za zajedničko osiguranje rizika koji bi zajamčio isplaćivanje plaća radnicima u svim državama članicama, ako takav fond ne postoji. Taj fond, koji postoji u nekim državama članicama, mogli bi financirati poslodavci putem namjenskih doprinosa. Države članice mogle bi sudjelovati u upravljanju tim fondom i biti jamci.

1.6.

EGSO preporučuje Komisiji da brzo utvrdi pravila i rokove za pravodobno utvrđivanje teškoća poduzeća.

1.7.

Osim članova sudstva, profesionalci i stručnjaci koji su pozvani na djelovanje moraju proći odgovarajuće zajedničko osposobljavanje i imati bogato iskustvo koje će im omogućiti da djeluju u dosad nedovoljno istraženim područjima.

1.8.

Potrebno je provjeriti kriterije pouzdanosti poduzetnika u pogledu poštenog profesionalnog ponašanja koje se može dokazati odgovarajućim potvrdama koje izdaju nadležna tijela. Takvi dokazi opravdavaju pružanje druge prilike.

1.9.

EGSO apelira na to da se direktivom odredi da direktor koji zlouporabi stečajni postupak da bi uskratio prava radnicima postupa nezakonito te da se direktoru koji postupa na taj način onemogući pristup odgodi provođenja ovrhe (moratoriju) ili pružanju druge prilike.

1.10.

EGSO pozdravlja ograničenu ulogu sudova koji interveniraju samo ako je to potrebno.

1.11.

EGSO ističe društvenu vrijednost poduzeća i napore da se njihovo djelovanje održi uz jednostavne, povoljne i pravovremene postupke. To je u skladu s vrijednostima iz Ugovora o Europskoj uniji (članak 3.). i uz poštovanje dobre vjere poduzetnika.

2.1.

Europski parlament i Vijeće Europske unije 20. svibnja 2015. donijeli su Uredbu (EU) 2015/848 – „Uredba” se odnosi na stečajne postupke u različitim državama članicama.

2.2.

Novim se zakonodavstvom pozdravlja nova osjetljivost u pogledu ciljeva stečajnog prava po kojem se kolektivni stečajni postupci više ne razmatraju samo u okviru likvidacije, već se smatraju instrumentima kojima se jamči očuvanje organiziranih resursa poduzeća te prava zaposlenika na rad, čime se osigurava opstanak poduzeća ako je to potrebno.

2.3.

U državama članicama u kojima postupci restrukturiranja poduzeća imaju prednost pred postupcima likvidacije stopa povrata kredita je 83 % u odnosu na 57 % (1).

2.3.1.

Nadalje, u različitim državama članicama trajanje postupaka je različito (2), od nekoliko mjeseci do više godina.

2.3.2.

Osim toga, postoje neusklađenosti u postupcima restrukturiranja prije proglašavanja nesolventnosti.

2.3.3.

Nedavne studije (3) pokazale su nepotpunu prikladnost europskog zakonodavstva u pogledu kolektivnih stečajnih postupaka i velike razlike u zakonodavstvima država članica, čime se stvaraju prepreke kretanju ulaganja na jedinstvenom tržištu.

2.4.

Budući da je stopa „propadanja poduzeća” oko 50 % (4) u prvih pet godina, iz perspektive poduzetnika cilj je moći iskoristiti moratorij u trenucima kada se kriza ne može izbjeći te nakon toga naći rješenje za dugove u roku od najviše tri godine, čime se uklanja stigma stečaja i pruža druga prilika poštenom poduzetniku.

2.5.

Značajne inovacije u pogledu stvaranja jedinstvenog europskog pravnog područja donosi sustav međusobnog elektroničkog povezivanja tzv. „stečajnih registara” koji je do lipnja 2019. potrebno uspostaviti u svakoj državi članici te omogućiti besplatan pristup putem europskog portala za e-pravosuđe.

2.6.

Prema tvrdnjama Komisije, svake godine 200 000 poduzeća u Europi propadne; radi se o 1,7 milijuna izgubljenih radnih mjesta. Navedena bi se situacija mogla izbjeći kad bi postojali učinkovitiji postupci u području nesolventnosti i restrukturiranja.

2.7.

Ocjena provedbe preporuke (EZ) iz 2014. u pogledu restrukturiranja i pružanja druge prilike pokazala je da su odredbe i dalje neusklađene i neučinkovite ili u nekim zemljama nepostojeće, iako je provedena reforma u području nesolventnosti. Akcijskim planom za uniju tržišta kapitala iz 2015. godine najavljena je zakonodavna inicijativa o nesolventnosti poduzeća, uključujući rano restrukturiranje i drugu priliku.

2.8.

Inicijativu Komisije potrebno je sagledati i u svjetlu raznih preporuka koje navodimo kako bismo naglasili, među ostalim, da:

3.1.

Prijedlog Komisije koji se temelji na člancima 53. i 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije usredotočen je na tri glavna elementa:

3.2.

Nove odredbe navode neka od temeljnih načela kojima se omogućuje da „okviri” u području nesolventnosti i restrukturiranja budu dosljedni i učinkoviti u cijelom EU-u:

3.3.

Prijedlog nove direktive obuhvaća aspekte „trajnog poslovanja” u kojem poduzetnik zadržava kontrolu nad vlastitim poslovanjem, odnosno automatsku obustavu (automatic stay), tj. razdoblje od četiri mjeseca u kojem vjerovnici ne smiju poduzimati pojedinačne radnje za povrat kredita.

4.1.1.

U pogledu neobvezne primjene predloženog sustava za postupke otpisa dugova za potrošače, EGSO, vodeći se svojim brojnim već usvojenim mišljenjima o toj temi, snažno se protivi toj mogućnosti koja je u suprotnosti s njegovim zahtjevima u pogledu prijeke potrebe za posebnim sustavom za prezaduženost potrošača.

4.2.1.

EGSO smatra da bi bilo korisno jasnije odrediti opseg i područje primjene direktive (vrsta poduzeća, broj zaposlenika), s posebnim naglaskom na MSP-ove i njihov utjecaj na lokalno gospodarstvo.

4.2.2.

Postoji široki konsenzus u pogledu potrebe za pomaganjem poduzećima da pravodobno provedu restrukturiranje te tako sačuvaju radna mjesta i zadrže svoju vrijednost te za podržavanjem poštenih poduzetnika.

4.2.3.

Bilo bi korisno i prikladno odrediti kriterije prema kojima bi se upravitelji smatrali „poštenima”. Direktivom je potrebno utvrditi i formalizirati te objektivne kriterije. Naposljetku, ne smije se zanemariti pojava uporabe taktičkih stečajnih postupaka u cilju izbjegavanja pravnih obveza kojima se radnicima uskraćuju prava. Uporabu ovakvih praksi, za one koji im pribjegavaju, potrebno je suzbiti uskraćivanjem moratorija i pružanja druge prilike.

4.2.4.

Svi se koraci provode uz stalno sudjelovanje zaposlenika i sindikata putem učinkovitog savjetovanja i pravodobnog informiranja. Predstavnici zaposlenika i sindikata trebaju imati pravo predlagati alternativna rješenja u cilju zaštite zaposlenja i pravo na stručnu pomoć.

4.2.5.

Nakon što se utvrde zajednički ključni elementi okvira za preventivno restrukturiranje, potrebno je poštovati zajednički, usklađeni protokol na razini Unije.

4.2.6.

EGSO predlaže da se u svim državama članicama donesu postupci za osnivanje nacionalnih fondova za zajedničko osiguranje rizika koji će zajamčiti isplaćivanje plaća zaposlenicima. Taj fond mogli bi financirati poslodavci putem namjenskih doprinosa. Države članice mogle bi sudjelovati u upravljanju tim fondom i biti jamci (5).

4.2.7.

U cilju zaštite radnih mjesta i izbjegavanja otkaza potrebno je podržati „društveno upozoravanje”, odnosno obvezu poduzeća da sve uključene strane dovoljno unaprijed obavijesti i upozori o teškoćama poduzeća. Taj mehanizam, koji treba usvojiti na prikladan način u odnosu na svaki pojedinačni slučaj, bit će koristan pokus kako bi se jasno utvrdilo je li ponašanje poduzetnika pošteno i društveno odgovorno.

4.2.7.1.

Potrebno je poticati kulturu razmjene s predstavnicima radnika i sindikalnim organizacijama, kao i s drugim organizacijama koje predstavljaju civilno društvo ili s drugim zainteresiranim stranama.

4.2.8.

Cilj treba biti smanjenje uplitanja sudskih ili upravnih tijela koja se prečesto pozivaju da u ranoj fazi riješe probleme nesolventnosti na drastičan način.

4.2.9.

Potrebno je na nacionalnoj i europskoj razini provesti načelo relevantnog informiranja i savjetovanja (ERV Direktiva 2009/38/EZ) s predstavnicima radnika i priznati im prava i zaštitu u pokretanju upozoravanja jer su oni često prvi koji znaju za probleme u poduzeću (eng. whistleblower as means of prevention, „zviždanje u svrhu prevencije”).

4.2.10.

Detaljnije objašnjenje nalazi se u članku 3. stavku 3. Posebno bi trebalo utvrditi parametre na temelju kojih se poduzeća može isključiti iz sustava upozoravanja (broj zaposlenih, obujam prometa itd.).

4.3.1.

Ostvariti opći povoljni i proaktivni okvir koji se temelji na usklađivanju iskustava i postupaka.

4.3.2.

U cilju provedbe sadržaja iz članka 114. Ugovora o funkcioniranju EU-a, odnosno uspostave unutarnjeg tržišta, Komisija treba putem delegiranih akata osigurati usklađivanje stečajnih postupaka koji su trenutačno različiti u državama članicama.

4.3.3.

Na isti način predlažu se i usklađuju na razini Unije odgovarajući predstečajni postupci u kojima se vodi računa o razlozima koji onemogućuju normalni tok novca što je ponekad povezano sa zakašnjelim isplatama (6).

4.3.4.

Potrebno je donijeti odredbe o dobrom ponašanju za one koji donose odredbe i one koji koriste usluge i odrediti rokove za plaćanje usluga.

4.3.5.

U ostalim se slučajevima radi o razlozima političke prirode koji ne ovise o sposobnostima poduzetnika.

4.3.6.

Zaštita novog i privremenog financiranja mora se zajamčiti putem zajedničkih odredbi i postupanja koje će biti usklađeno u različitim zemljama i zaštititi legitimna stajališta manjinskih sudionika.

4.3.7.

Neke regionalne uprave u europskim zemljama već su osnovale „zajednička tijela” (7) koja mogu brzo intervenirati u cilju podržavanja poduzeća u teškoćama (8) kada za tim nastane potreba.

4.3.8.

Potrebno je provesti studiju o tim „organizacijama” i izvući korisne pouke iz najvažnijih iskustava.

4.3.9.

Uspostavljanje „zajedničkih tijela” sa snažnim vještinama, jasnim vizijama predviđanja i snažnom društvenom svrhom moglo bi pomoći da se popune nedostaci predviđanja i strateških inovacija koji su oslabili poslovni svijet kao cjelinu i koji pridonose gospodarskoj krizi u različitim oblicima u Europi od 2008.

4.3.10.

Instrumenti za rano restrukturiranje i „drugu priliku” pogodnost su za poduzetnike koji poštuju odredbe o upozoravanju i predviđanju i koji traže pristup tim instrumentima, a u cilju im je stvaranje preduvjeta za uključivanje vjerovnika (ponajprije radnika i sindikata).

4.3.10.1

. Stoga je od ključne važnosti da poduzetnik koji je zatražio pristup tim pogodnostima odmah svojim predstavnicima (zaposlenicima, sindikatima, općenito vjerovnicima, tijelima osnovanima za rješavanje krize) omogući uvid u sve svoje račune (bilance stanja i njihove priloge, bankovne dokumente, sredstva osiguranja, stanje na skladištu itd.) te omogući svaki oblik kontrole nad svojim djelatnostima.

4.3.10.2

. Time bi se pridonijelo poštovanju načela transparentnosti i omogućila učinkovita uporaba temeljnih instituta na koja se predložena direktiva poziva i koja su njezin temelj.

4.3.10.3

. Izravan pristup dokumentaciji poduzeća mogao bi omogućiti:

4.3.11.

Procjena utjecaja restrukturiranja treba uključivati učinak na zaposlenje, s obzirom na to da se odgovarajuće mjere za zaštitu zaposlenja te mjere za osposobljavanje i razvoj vještina radnika mogu poduzeti ako se pravodobno primijeti potreba.

4.3.12

. U članku 18. u poglavlju 5.: upraviteljima treba zabraniti da smanjuju imovinu poduzeća ispod razine potrebne za pokriće dospjelih obveza prema zaposlenicima.

4.4.1.

U svojem mišljenju o stečajnim postupcima iz 2013., a isto vrijedi i za ovo mišljenje, EGSO ističe, među ostalim:

4.4.2.

Odredbe o pružanju druge prilike koju poduzetnici mogu iskoristiti nakon prvog neuspjeha moraju biti jasne i usklađene u zemljama EU-a, kako je navedeno u članku 114. u pogledu jedinstvenog tržišta te ih moraju podržavati zaposlenici koji nisu pretrpjeli štetu i prijevaru zbog prvog neuspjeha poduzetnika.

4.4.3.

Stečajni upravitelji često su pribjegavali drastičnim mjerama zbog krutosti postupaka u mnogim državama članicama.

4.4.4.

Potrebno je poduzeti mjere u svim državama članicama EU-a koje će na usklađen i otvoren način promijeniti staru ulogu stečajnih upravitelja u novu ulogu „upravitelja za razvoj zaposlenja” putem široke i dubinske kulturne i tehničke pripreme uz pomoć informacijske tehnologije koju predviđa „europski portal za e-pravosuđe” i podupire Uredba (EU) 2015/848.

4.4.5.

Pozdravlja se predloženo pojednostavljenje za pristup drugoj prilici. U tom kontekstu važno je da prezaduženi poduzetnik može ostvariti oslobađanje od obveze plaćanja dugovanja nakon isteka određenog roka, bez potrebe ponovnog upućivanja zahtjeva sudskom ili upravnom tijelu (članak 20. stavak 2.).

4.5.1.

Bilo bi korisno da početno i daljnje osposobljavanje „sudaca i osoblja nadležnih tijela uprave koji se bave restrukturiranjem, nesolventnosti i drugom prilikom” provodi Komisija izravno (također putem agencija).

4.5.2.

Potrebno je uskladiti zahtjeve za stručnjake koji djeluju unutar EU-a: potrebno je predvidjeti minimalne standarde za takve djelatnike, čije se osposobljavanje i stručne kvalifikacije registriraju u smislu odgovornosti i stručnog etičkog kodeksa.

4.5.3.

Potrebni su sljedeći instrumenti: unutarnji nadzor, računovodstvene prakse, prakse izvještavanja i kontrole za omogućavanje i poticanje učinkovitosti postupaka.

4.6.1.

Kako je ponovljeno u točki 4.3.10.1, jedino pravodobni i potpuni pristup dokumentaciji poduzeća može zajamčiti istinitost i cjelovitost podataka koje treba prikupiti kako bi praćenje postupaka bilo učinkovito (članak 29.).

4.6.2.

Zahtjev za jasnom i cjelovitom dokumentacijom potrebno je ponoviti u provedbenom aktu u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

30.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 209/28

Izvjestitelj:

Antonio GARCÍA DEL RIEGO

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja predloženi „okvir za oporavak i sanaciju središnjih drugih ugovornih strana” (1) kojim se nastoji postići napredak u cilju konačnog i usklađenog postupka oporavka i sanacije za poravnanje posredstvom središnjih drugih ugovornih strana (CCP) u EU-u te podupire i njegove ciljeve i njegov pristup.

1.2.

EGSO naglašava da je izuzetno važno provesti postojeću odluku skupine G20 za globalno upravljanje CCP-ovima kao i posebne preporuke Stalnog odbora nadzornog tijela za regulatornu suradnju Odbora za financijsku stabilnost (FSB SRC), upravljačke skupine FSB-a za sanaciju (FSB ReSG), Odbora za platne i tržišne infrastrukture (CPMI), Međunarodne organizacije nadzornih tijela za vrijednosne papire (IOSCO) i Bazelskog odbora za nadzor banaka (BCBS) u usklađeno i obvezujuće zakonodavstvo uz osiguravanje pouzdanih i sigurnih jednakih uvjeta na globalnoj razini.

1.3.

EGSO bi stoga pozdravio fleksibilnost koja bi omogućila da se predložena uredba prilagodi budućem razvoju međunarodnog konsenzusa o regulaciji CCP-ova, tj. preporukama Odbora za financijsku stabilnost (FSB) (2).

1.4.

Prema stajalištu EGSO-a, pretvorba postojećeg sustava pojedinačnih rješenja u pogledu CCP-ova, koji se temelji na međunarodnim preporukama i nacionalnim nadzornim tijelima, u regulatorni sustav za konačni oporavak i sanaciju koji je jasan, usklađen, stabilan i sveobuhvatan, kao i razmjeran te otporan na promjene u budućnosti u kontekstu drugih zakonodavnih propisa kao što je Direktiva o oporavku i sanaciji banaka (BRRD), od ključne je važnosti.

1.4.1.

U tom kontekstu, EGSO smatra da bi uvođenje jedinstvenog nadzornog tijela i jedinstvenog sanacijskog tijela za CCP-ove olakšalo tim tijelima objedinjavanje stručnih znanja i podataka i osiguravanje da CCP-ovi provode novu uredbu na standardiziran način diljem Europe, otklanjajući postojeće raznolike među nacionalnim nadzornim tijelima s ponešto različitim nadzornim kriterijima i alatima.

1.5.

S obzirom na ključnu ulogu Europske središnje banke (ESB) u jedinstvenom nadzornom mehanizmu (SSM) za bankovni sektor, njezine postojeće nadležnosti u pogledu jamčenja učinkovitih i pouzdanih sustava poravnanja, plaćanja i namire (3), kao i na njezinu ulogu u osiguravanju pristupa CCP-ovima novcu središnje banke, EGSO izričito preporučuje da se razmotri mogućnost korištenja ili proširivanja nadležnosti Europske središnje banke kako bi ona bila i središnje europsko nadzorno tijelo za CCP-ove u okviru SSM-a kao i središnje sanacijsko tijelo pod okriljem ESB-a/Eurosustava.

1.6.

EGSO smatra da bi za nadzorna tijela na tom području trebalo propisati dodatne alate za praćenje kako bi se omogućila sveobuhvatna slika pozicije rizika pojedinačnih članova sustava poravnanja u više CCP-ova (uključujući CCP-ove u trećim zemljama) i CCP-ova na više tržišta čime bi se modelirao potencijalni domino učinak na pozicije u svim CCP-ovima. Nadzorna tijela ili, po mogućnosti, središnje nadzorno tijelo, trebaju imati ovlasti za provedbu vlastitih, sveobuhvatnih testiranja otpornosti na stres i razumjeti poziciju rizika i imovinu za ublažavanje rizika relevantnih CCP-ova na tromjesečnoj, mjesečnoj ili dnevnoj osnovi, ovisno o situaciji, uz godišnje testiranje otpornosti CCP-ova na stres koje provodi EMSA u okviru Uredbe o infrastrukturi europskog tržišta (EMIR).

1.7.

Iako EGSO polazi od toga da će se dogoditi prirodan slijed u kojem će prvo doći do sanacije jednog ili više pojedinačnih članova sustava poravnanja u okviru BRRD-a, a potom – ako to bude potrebno – do oporavka i sanacije jednog ili više CCP-ova, treba pojasniti da postoje situacije u kojima prednost treba dati oporavku jednog ili više CCP-ova, a ne oporavku jedne ili više banaka koje su glavni članovi sustava poravnanja tih CCP-ova.

1.8.

EGSO zahtijeva da se u planovima oporavka CCP-ova odrede alati i mjere koji će se razmatrati za ponovno usklađivanje knjige trgovanja CCP-ovima, budući da se u Prijedlogu ne utvrđuje koje bi konkretne opcije planovi oporavka trebali sadržavati ili isključivati.

1.9.

Prema mišljenju Odbora, veću pozornost potrebno je obratiti na mogući utjecaj na nefinancijske druge ugovorne strane (NFC) i odvojenu imovinu klijenata, odnosno neizravnih članova sustava poravnanja u slučaju primjene alata za raspodjelu pozicija i gubitaka, tj. u slučaju raskida ugovora i smanjenja vrijednosti svih dobitaka koje CCP treba isplatiti članovima sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze. U istom smislu, Odbor pozdravlja činjenicu da trenutačni prijedlog ne uključuje „korektivni faktor za inicijalni iznos nadoknade”, jer to ne bi bio odgovarajući instrument oporavka i sanacije, ni „korektivni faktor za dobitke od varijacijskog iznosa nadoknade” jer se moraju očekivati zaštićene pozicije.

1.10.

Prema mišljenju EGSO-a, iz predloženog zakonodavstva trebalo bi ukloniti bilo kakvo izričito spominjanje mogućnosti spašavanja CCP-ova novcem poreznih obveznika, a posebno je isključiti u slučaju CCP-ova trećih zemalja. Mogućnost izvanredne javne potpore trebaju predlagati odgovarajuća tijela kad to smatraju prikladnim čime će se zajamčiti da ta potpora ostane izvanredna. Trenutačno uključena mogućnost izvanredne javne potpore može u određenim uvjetima dovesti do situacije moralnog rizika. To bi također doprinijelo tome da provedba jedinstvenog nadzornog tijela i jedinstvenog sanacijskog tijela bude politički prihvatljivija iz nacionalne perspektive.

1.10.1.

U tom kontekstu, EGSO zahtijeva da se ubuduće i od CCP-ova koji su, u skladu s Uredbom o infrastrukturi europskog tržišta (EMIR) (4) i odlukom o „istovrijednosti”, odobreni kao organizacije za poravnanje trećih zemalja (CCP-ovi trećih zemalja) traži da se pridržavaju istih ili sličnih obvezujućih standarda.

1.11.

EGSO predlaže da bi sanacijska tijela trebala vrlo strogo izvršavati ovlasti da raskinu određene ili sve ugovore u pogledu usluga poravnanja određenog CCP-a u slučaju kada CCP podupire promptna tržišta i provodi poravnanje novčanih proizvoda.

1.12.

EGSO smatra da suspenziju obveze poravnanja u sanaciji jednog CCP-a treba primijeniti uzimajući u obzir mogući učinak na druge CCP-ove kojima je odobreno pružanje usluga poravnanja za istu kategoriju imovine.

2.1.

Sukladno i Direktivi o oporavku i sanaciji banaka (BRRD) Europske unije i Dodd-Frankovom zakonu SAD-a, od sistemski važnih banaka zahtijeva se da imaju uspostavljen sustav „izjava o postupcima u slučaju nesposobnosti donošenja odluke” (eng. living wills) kako bi se u slučaju krize omogućila uredna likvidacija s ograničenim prelijevanjem na šira financijska tržišta. Uz obvezno središnje poravnanje nakon donošenja Uredbe EMIR i Dodd-Frankova zakona, CCP-ovi postaju sve važniji za ukupnu sigurnost i pouzdanost financijskog sustava. Stoga je, uz jamčenje otpornosti CCP-ova, potrebno planiranje stabilnog oporavka i sanacije kako bi se zajamčilo da veće oslanjanje na središnje poravnanje ne dovede do stvaranja nove kategorije subjekta koji je prevelik da bi propao (eng. too big to fail).

2.1.1.

Iako statistički nije vjerojatno da može doći do propasti CCP-a zbog njegovog specifičnog poslovnog modela i usredotočenosti na upravljanje rizikom, to bi zbog njegove središnje uloge na tržištu kao sistemski važne financijske institucije (SIFI) moglo uzrokovati široko prelijevanje u financijskom sustavu stvaranjem domino učinka na članove sustava poravnanja i tržišta koje podupire. Takav je slučaj malo vjerojatan, no imao bi značajan učinak.

2.2.

CCP-ovi imaju ključnu ulogu u financijskom sustavu jer upravljaju složenom mrežom odnosa rizika drugih ugovornih strana. U suštini, oni to čine tako što i.) posreduju između strana u ugovorima kojima se trguje na jednom ili više financijskih tržišta (uređenih ili OTC tržišta) i ii.) štite sebe od neispunjavanja obveza svojih korisnika prikupljanjem odgovarajućih iznosa nadoknade i kolaterala i od kupca i od prodavatelja te provode mehanizme raspodjele gubitka (takozvani redoslijedi pokrića nepodmirenih obveza koji se primjenjuju u iznimnim slučajevima kada se pokaže da su pojedinačni iznosi nadoknade nedostatni) (5).

2.3.

Sudionik u CCP-u posluje sa smanjenim rizikom u usporedbi s bilateralnim sustavom poravnanja te ima koristi od multilateralnog netiranja, odgovarajuće kolateralizacije i raspodjele gubitaka. Neto obveze sudionika CCP-ova (duge i kratke pozicije) za pojedinačne proizvode određuju jedinstvenu multilateralnu bilancu po proizvodu/sudioniku, neovisno o identitetu druge ugovorne strane prije obnavljanja. Ako su proizvodi znatno korelirani, CCP-ovi mogu utvrditi nadoknade sudionika za proizvode (portfeljni iznosi nadoknada) omogućujući im prijeboj rizika držanjem pozicija u koreliranim proizvodima.

2.4.

Kako bi se pogodnosti od CCP-ova u potpunosti ostvarile, oni moraju 1) učinkovito upravljati svojim rizikom i raspolagati odgovarajućim financijskim sredstvima i 2) podlijegati strogom regulatornom nadzoru i nadzornim zahtjevima. Prvo, CCP-ovi moraju biti dostatno otporni u smislu da im njihova financijska sredstva (uključujući zahtjeve u pogledu nadoknada, unaprijed financirane jamstvene fondove i sredstva likvidnosti) omogućuju vrlo veliku vjerojatnost odupiranja neuspjesima članova sustava poravnanja i drugim stresnim događajima. Drugo, CCP-ovi moraju imati planove oporavka koji im omogućuju raspodjelu viška gubitaka i stvaranje dodatne likvidnosti bez prekomjernog opterećivanja članova sustava poravnanja i drugih financijskih institucija, od kojih su mnoge vjerojatno sistemski važne same po sebi. Konačno, moraju postojati uspostavljeni vjerodostojni planovi za sanaciju CCP-ova.

2.5.

Čelnici skupine G20 u 2009. obvezali su se osigurati da se poravnanje svih ugovora o standardiziranim OTC izvedenicama vrši posredstvom CCP-ova. Povećana upotreba središnjeg poravnanja izvedenica ima za cilj povećati financijsku stabilnosti i to:

2.6.

Na međunarodnoj razini, Odbor za platne tržišne infrastrukture (CPMI), Međunarodna organizacija nadzornih tijela za vrijednosne papire (IOSCO) i Odbor za financijsku stabilnost (FSB) već su 2014. godine objavili smjernice o oporavku i sanaciji infrastruktura financijskih tržišta (FMI-ova), uključujući CCP-ove. Štoviše, oporavak i sanacija CCP-ova važni su prioriteti u tekućim međunarodnim planovima rada utvrđenima 2015.

2.7.

Na razini EU-a Europska komisija objavila je, na temelju navedenog rada koji je proveden na međunarodnoj razini, prijedlog (7) zakonodavnog režima za sanaciju i oporavak središnjih drugih ugovornih strana kojim se bavi ovo mišljenje.

3.1.1.

EGSO napominje da su regulatorni zahtjevi za CCP-ove danas veći nego prije krize. Načela za infrastrukture financijskih tržišta (PFMI) CPMI-IOSCO-a pružaju sveobuhvatan okvir za otpornost i oporavak CCP-ova.

3.1.2.

EGSO pohvaljuje značajan rad koji su CPMI i IOSCO ostvarili u rješavanju pitanja otpornosti i oporavka CCP-ova na međunarodnoj razini.

3.1.3.

Stoga bi Odbor u predloženoj uredbi želio vidjeti mehanizam koji bi omogućio fleksibilnu prilagodbu budućem razvoju međunarodnog konsenzusa o regulaciji CCP-ova, tj. preporukama Odbora za financijsku stabilnost (FSB).

3.1.4.

Posljedično, Odbor podupire predloženu uredbu u kojoj su međunarodni standardi, koje CCP-ovi trenutačno ponešto drugačije provode ovisno o pravnom i regulatornom okružju, ugrađeni u jedan standardizirani skup usklađenih i heterogenih obveza u skladu s pravom EU-a.

3.1.5.

EGSO napominje da je važno primijeniti sveobuhvatan pristup u izmjeni drugih povezanih zakonodavnih propisa, tj. Direktive o oporavku i sanaciji banaka (BRRD), i zajamčiti da se alatima za izricanje moratorija (članak 5. i članak 10. Direktive BRRD) i drugim mehanizmima nastave isključivati obveze plaćanja i isporuke prema određenim platnim sustavima, CCP-ovima, središnjim depozitorijima vrijednosnih papira i središnjim bankama kako ne bi došlo do neravnoteže u portfeljima i kolateralima koje drže CCP-ovi ili koji im se prenose.

3.1.6.

U tom kontekstu, EGSO polazi od toga da će se dogoditi prirodan slijed i to prvenstveno u pogledu sanacije jednog ili više pojedinačnih članova sustava poravnanja u okviru BRRD-a, a potom – ako to bude potrebno – u pogledu oporavka i sanacije jednog ili više CCP-ova kojima su ti članovi sustava poravnanja glavni klijenti. Mogući su scenariji u kojima bi prednost trebalo dati oporavku jednog ili nekoliko CCP-ova, a ne oporavku jedne ili nekoliko banaka koje su glavni članovi sustava poravnanja tih CCP-ova.

3.1.6.1.

U skladu s načelima CPSS-a i IOSCO-a, zadani resursi za sistemski važne CCP-ove trebali bi u najmanju ruku biti dimenzionirani da izdrže neispunjenja obveza dvaju članova sustava poravnanja, što bi potencijalno uzrokovalo najveću ukupnu kreditnu izloženost CCP-a u ekstremnim ali mogućim uvjetima (tzv. „Cover 2”). Ako članovi sustava poravnanja koji premašuju izloženost u smislu „Cover 2” u odnosu na jedan ili više CCP-ova propadaju i obrađeni su u skladu s BRRD-om, treba uzeti u obzir implikacije za CCP-ove i druge članove sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze u svim odlukama koje se odnose na problematične opće članove sustava poravnjanja na temelje BRRD-a.

3.1.6.2.

CCP-ove eventualno treba stabilizirati i podupirati u skladu s ovim zakonodavnim prijedlogom, prije no što se postupak iz BRRD-a bude mogao primijeniti na spomenute problematične članove sustava poravnanja. Mogući su i scenariji u kojima bi članovi sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze primjenom alata utvrđenih ovom predloženom uredbom mogli dospjeti u stanje neispunjavanja obveza čime bi postali podložni BRRD-u. Međutim, ako bi to pridonijelo stabilizaciji CCP-a koji opslužuje više članova sustava poravnanja, stabilizacija CCP-a trebala bi imati prednost nad stabilizacijom pojedinačnih članova sustava poravnanja.

3.2.1.

Odbor ističe da je predložena uredba namijenjena za granične i iznimne tržišne situacije. Međutim, od ključne je važnosti da režim oporavka i sanacije treba omogućiti kontinuitet ključnih usluga CCP-ova bez pribjegavanja javnim sredstvima ili bilo kakvom obliku javne potpore za solventnost ili bilo kakvom drugom obliku državne financijske stabilizacije, javne potpore za vlasnički kapital ili privremenog javnog vlasništva. Trenutačno izričito uključena mogućnost izvanredne javne financijske potpore u određenim uvjetima treba biti isključena kako ne bi dovela do stvaranja situacije moralnog rizika davanjem krivog poticaja članovima sustava poravnanja da ne doprinose oporavku i sanaciji CCP-ova u ranoj fazi i da čekaju hoće li se i u kojoj mjeri pružiti izvanredna javna potpora i time svojevoljno prihvaćaju ili čak potiču prelijevanje u javnu sferu.

3.2.2.

Budući da nije moguće točno predvidjeti određene scenarije u kojima će se primjenjivati režim oporavka i sanacije, CCP-ovi bi trebali zadržati fleksibilnost u izradi i provedbi alata za oporavak kako bi mogli razriješiti različite situacije neispunjavanja obveza. Previše propisa može dovesti do neučinkovite strogosti. Stoga bi, kao prvi korak, CCP-ovima trebalo omogućiti da razvijaju postupak upravljanja neispunjenim obvezama i s vremenom provedu svoj plan oporavka prije intervencije sanacijskih tijela, osim u slučaju kada postoje dokazi koji ukazuju na to da će plan oporavka vjerojatno biti neuspješan ili narušiti financijsku stabilnost.

3.3.1.

U Uredbi o infrastrukturi europskog tržišta (EMIR) utvrđene su obveze i zahtjevi primjenjivi i na financijske druge ugovorne strane (FC-ove) i na nefinancijske druge ugovorne strane (NFC-ove) koje sudjeluju u ugovorima o izvedenicama. FC-ovi obuhvaćaju banke, osiguravatelje, investicijske upravitelje, mirovinske fondove, subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) i alternativne investicijske fondove (AIF), dok nefinancijske korporacije (NFC-ovi) uključuju NFC+ (subjekte s tekućim 30-dnevnim bruto zamišljenim pozicijama izvedenica od najmanje 1 milijarde EUR za kreditne i vlasničke izvedenice i/ili 3 milijarde EUR za razmjene kamatnih stopa, valutnih, robnih i drugih instrumenata) i NFC-. Osim toga, postoje i subjekti iz trećih zemalja (TCE) koji mogu biti neizravno podložni EMIR-u prilikom upuštanja u transakcije s drugim ugovornim stranama iz EU-a.

3.3.1.1.

Obveza poravnanja u skladu s EMIR-om primjenjivat će se ako je ugovor o OTC izvedenicama sklopljen između dvaju FC-ova, FC-a i NFC+-a, između dva NFC+-a, ili FC/NFC+-a i TCE-a koji bi podlijegao obvezi poravnanja kada bi imao poslovni nastan u EU-u. Izuzeća od tih uvjeta završit će tijekom 2017.

3.3.2.

Nakon isteka svih izuzeća, uredba o oporavku i sanaciji imat će učinak na NFC-ove određene veličine kao izravne ili neizravne sudionike CCP-ova zbog obveze središnjeg poravnanja određenih kategorija ugovora o OTC izvedenicama (8). Stoga bi NFC-ovi i klijenti mirovinskih fondova mogli biti uvučeni u neplanirane obveze zbog kombinacije ove uredbe i obveze poravnanja, što bi stvorilo još užu povezanost između realnog gospodarstva/upravitelja imovinom i sistemski važnih financijskih institucija (SIFI-ja).

3.3.3.

Stoga EGSO od Komisije traži da u okviru predloženog okvira za oporavak i sanaciju razmotri drugačiji pristup za postupanje prema NFC-ovima – posebno onima koji stvaraju poduzeća koja pokrivaju fizičku izloženost u stvarnom gospodarstvu – u slučajevima kada su javna tijela prisiljena poduzeti izvanredne mjere od javnog interesa, uz moguće zaobilaženje normalnih vlasničkih prava i dodjelu gubitka određenim dionicima te, u krajnjim slučajevima, uskraćivanje isplate dobiti CCP-a NFC-ovima.

3.3.4.

(Mirovinski) fondovi i drugi subjekti koji upravljaju novcem za male ulagatelje i ulažu u tržišta kapitala morat će izravno ili neizravno držati pozicije u CCP-ovima putem članova sustava poravnanja. Ti subjekti podliježu nacionalnom nadzoru i strogim ograničenjima za njihova ulaganja kako bi se osiguralo da krajnje korisnike ne izlože neprimjerenim rizicima. Osim toga, nacionalni regulatori ili fiducijarne obveze obvezuju ih na neizravno držanje pozicije klijenata u računima klijenata i na njihovo odvajanje. Putem Uredbe EMIR uvedena je mogućnost osobite zaštite imovine neizravnih članova sustava poravnanja uz uvođenje odvajanja i prenosivosti imovine klijenata.

3.3.5.

S obzirom na tu opsežnu uredbu, ulagatelji u takve (mirovinske) fondove stječu dojam da nacionalno i europsko zakonodavstvo na poseban način štite njihovu imovinu. Međutim, predložena uredba omogućila bi zaobilaženje uobičajenih vlasničkih prava i dodjelu gubitka određenim dionicima, kao i uskraćivanje isplate dobiti od CCP-a, što bi imalo učinak kako na klijente tako i na odvojene račune klijenata. EGSO poziva Komisiju da zajamči da mogućnost zaobilaženja normalnih vlasničkih prava (raskid ugovora/raspodjela gubitka/uskraćivanje isplate dobitaka) ne bude primjenjiva na (odvojene) račune klijenata.

3.4.1.

EGSO potiče Komisiju da zajamči da će se prelazak na usklađeni sustav primjereno nadzirati te da će biti usklađen sa zahtjevima za CCP-ove iz trećih zemalja kako bi se izbjegla mogućnost regulatorne arbitraže i konkurentski lošijeg položaja CCP-ova iz EU-a omogućivanjem CCP-ovima iz trećih zemalja da nude usluge na manje sigurnoj osnovi i stoga uz niže troškove.

3.4.2.

Za sve zemlje za koje Europska komisija planira donijeti odluku o „istovjetnosti” kao važan čimbenik treba razmotriti jasna pravila i propise o oporavku i sanaciji. Za sve zemlje za koje je Europska komisija već donijela odluku o „istovjetnosti” (9) tu je odluku potrebno preispitati u svjetlu pravila i propisa o oporavku i sanaciji u trećim zemljama kako bi se zajamčilo da su uspostavljeni istovjetni režimi za oporavak i sanaciju CCP-a za CCP-ove trećih zemalja koji nude usluge na jedinstvenom tržištu EU-a te da su odluke koje su donesene na europskim sanacijskim kolegijima provedive u pravnom okružju treće zemlje. Kao minimalni zahtjev trebalo bi zahtijevati sporazume o razmjeni informacija o sistemskom riziku s regulatornim tijelom CCP-a iz treće zemlje i nadzornim tijelom (ili više njih) i sanacijskim tijelom CCP-a unutar EU-a te sudjelovanje tih regulatornih tijela u takozvanim „skupinama za upravljanje krizama”.

3.4.3.

U skladu s Uredbom EMIR, Europska komisija može zatražiti od Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) da pruži tehničke savjete u pogledu istovjetnosti nekih jurisdikcija izvan EU-a koje imaju najveća tržišta izvedenicama ili CCP-ova koji su podnijeli zahtjev za priznavanje (10).

3.4.4.

EGSO poziva ESMA-u da ubuduće ocijeni ključne točke radi uključivanja zakonodavnih propisa o oporavku i sanaciji tih trećih zemalja kako bi se zajamčili jednaki uvjeti i izbjegla regulatorna arbitraža koja bi vodila do nepotrebnih rizika za sudionike na jedinstvenom tržištu EU-a i, potencijalno, za porezne obveznike u EU-u zbog usluga koje pružaju CCP-ovi iz trećih zemalja. Ključno je postići jednake uvjete na međunarodnoj razini i ograničiti izloženost poreznih obveznika samo onim rizicima kojima se može upravljati unutar EU-a.

3.5.1.

Prema stajalištu EGSO-a, EU i pojedinačne države članice trebaju ojačati sposobnost svojih nadzornih tijela u cilju razumijevanja rizika i upravljanja rizikom CCP-a na svim razinama, u smislu ljudskih, financijskih i tehničkih resursa. EGSO smatra da nadzorna tijela danas previše ovise o stručnom znanju u okviru nadnacionalnih organizacija i samih CCP-ova. Ta bi ovisnost o stručnom znanju bila osobito riskantna u slučaju kada nadzorna tijela trebaju u kratkom vremenu preuzeti kontrolu nad CCP-om suočenim s problemima, tj. u slučaju zamjene višeg rukovodstva ili odbora CCP-a ili u slučaju izvršenja sanacijskih ovlasti.

3.5.2.

EGSO smatra da bi jedinstveno nadzorno i sanacijsko tijelo za CCP-e omogućilo bolji položaj tim tijelima za objedinjavanje stručnih znanja i podataka i zajamčilo da CCP-i provode novu uredbu na standardiziran način diljem Europe, tako da se otkloni rizik od regulatornog odstupanja ili arbitraže. Osim toga, otklonile bi se postojeće raznolikosti u nadzoru CCP-ova. U regulaciji se danas slijedi nacionalni pristup nadzoru kako je utvrđeno u Uredbi EMIR, u okviru kojeg se uspostavljaju kolegiji oko nacionalnih regulatornih tijela za nadziranje CCP-ova. Međutim, EGSO smatra da bi, u slučaju iznimno stresnog scenarija u kojemu bi jednom ili više CCP-ova prijetila opasnost od propasti, centralizirani pristup pružio najveću moguću učinkovitost jer se odluke moraju donijeti na sveobuhvatnoj razini uz razmatranje višeg broja CCP-ova, članova sustava poravnanja itd.

3.5.2.1.

EGSO smatra da je regulacija CCP-ova odabrana 2012. u skladu s Uredbom EMIR dovela do rješenja koje je rezultiralo raznolikim nadzorom CCP-ova (11), u okviru kojeg su središnje banke, nacionalna bankovna regulatorna tijela ili tijela za nadzor burze dobili zadaću nadzirati CCP-ove u različitim zemljama. To je stajalište potvrđeno u stručnom ocjenjivanju ESMA-e u skladu s člankom 21. Uredbe EMIR pod nazivom „Nadzorne aktivnosti u pogledu zahtjeva u vezi s iznosom nadoknade i kolateralom u središnjim drugim ugovornim stranama” (eng. Supervisory activities on CCPs’ Margin and Collateral requirement) koje je objavljeno 22. prosinca 2016. i u kojem ESMA jasno navodi da je potrebno poboljšati usklađenost u pogledu nadzora među nacionalnim nadzornim tijelima.

3.5.2.2.

U izvješću su, u ograničenom opsegu, već utvrđena brojna područja u kojima se pristupi nadzoru razlikuju među nacionalnim nadzornim tijelima i ono uključuje preporuke za poboljšanje usklađenosti u nadzornim praksama. Pri svakom nacionalnom regulatornom tijelu uspostavljeni su kolegiji, čiji se sudionici za ključne CCP-ove u velikoj mjeri preklapaju, koji bi trebali istodobno djelovati u slučaju da veći broj CCP-ova zapadne u poteškoće. S obzirom na kretanja u proteklih nekoliko godina i na to da se tržišta uvrštenih i OTC izvedenica sve više koncentriraju u CCP-ovima, tijekom 2017. godine potrebno je razmotriti novi centralizirani pristup.

3.5.3.

S obzirom na središnju ulogu Europske središnje banke (ESB) u jedinstvenom nadzornom mehanizmu (SSM), EGSO predlaže da se razmotri mogućnost proširivanja njezine nadležnosti kako bi ona bila središnje europsko nadzorno tijelo za CCP-ove u okviru SSM-a. Kako bi se izbjegao unutarnji sukob interesa, sam ESB/Eurosustav trebao bi preuzeti ulogu središnjeg sanacijskog tijela. To bi bilo izvedivo ili u okviru postojećih nadležnosti ili u okviru razumnog proširenja nadležnosti. Jedna od ključnih zadaća ESB-a jest „promicanje neometanog funkcioniranja platnih sustava” (12). Većina europskih CCP-ova registrirana je kao platni sustav u cilju postizanja konačnosti namire (13). Osim toga, neki od većih CCP-ova u europodručju (tj. LCH SA i Eurex Clearing) licencirani su i regulirani kao kreditne institucije.

3.5.4.

U skladu s člankom 22. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, ESB može donijeti propise za jamčenje učinkovitih i pouzdanih sustava poravnanja i platnih sustava unutar Unije i s ostalim zemljama. Time je već utvrđena regulatorna uloga u pogledu pouzdanosti sustava poravnanja. Druga bi mogućnost bila uspostava novog središnjeg europskog nadzornog tijela za CCP-ove, za koju se smatra da zahtijeva mnogo vremena i da je skupa.

3.5.5.

Središnje nadzorno tijelo nadležno i za banke i za CCP-ove u okviru SSM-a poštovalo bi također činjenicu da većina sistemski važnih banaka ima članstvo u brojnim CCP-ovima (npr. JPMorgan je član 70 CCP-ova diljem svijeta) (14) te da bi stoga nepodmirene obveze jednog od tih velikih članova potakle simultane aukcije za nepodmirene obveze u CCP-ovima čiji je član banka s nepodmirenim obvezama.

3.5.6.

Jedan od političkih preduvjeta za uvođenje jedinstvenog nadzornog i sanacijskog tijela iz nacionalne perspektive jest već zatraženo ukidanje bilo koje vrste spašavanja CCP-ova novcem poreznih obveznika u obliku izvanrednih javnih financijskih potpora pod određenim uvjetima.

3.6.1.

Sanacijsko tijelo CCP-a ili tijelo nadležno za određenog člana sustava poravnavanja CCP-a koji je u sanaciji može zatražiti od Komisije da privremeno suspendira obvezu poravnanja utvrđenu u članku 4. stavku 1. predložene uredbe za određene kategorije OTC izvedenica ako su ispunjeni određeni uvjeti.

3.6.2.

Međutim, teško je pojmiti kako bi posebice manji članovi sustava poravnanja u vrlo stresnim tržišnim situacijama mogli uspjeti ponovno upravljati pozicijama u bilateralnom procesu u kratkom vremenu. Osim toga, obveza poravnanja temelji se na određenim kategorijama OTC izvedenica u okviru svih CCP-ova, a ne samo jednog CCP-a. Posljedično, suspenzija obveze poravnanja može imati učinak i na druge CCP-ove, kojima je odobreno pružanje usluga poravnanja u istim proizvodima. Potrebno je osigurati da za ostale CCP-ove ukidanje obveze poravnanja bude neobavezno. Nadalje, ti CCP-ovi mogu imati uspostavljene ugovore o međusobnom kolateraliziranju za te i druge kategorije izvedenica tako da povratak na bilateralno tržište ima neplanirane lančane učinke.

3.6.3.

EGSO stoga smatra da suspenzija obveze poravnanja u sanaciji predstavlja sanacijski instrument koji treba koristiti bez utjecanja na druge CCP-ove kojima je odobreno pružanje usluga poravnanja za istu kategoriju imovine.

3.6.4.

Konačno, zahtjev nacionalnog regulatornog tijela može potencijalno imati učinak diljem cijele Europe, što je stoga, prema mišljenju Odbora, još jedan argument za uspostavu paneuropskog, jedinstvenog nadzornog tijela za CCP-ove i jedinstvenog sanacijskog tijela.

30.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 209/36

Izvjestitelj:

Daniel MAREELS

1.1.

EGSO toplo pozdravlja paket prijedloga Komisije te se nada da će učinkovito doprinijeti dovršetku napora povezanih s reformom financijskog sektora, koja je uslijedila nakon krize.

1.2.

Komisija pozdravlja temeljnu sveobuhvatnu i integriranu viziju u ovim prijedlozima koja pomiruje i ujedinjuje neke od važnih ciljeva u raznim područjima, bez odstupanja od načela. Takav pristup stvara mogućnost za napredak u nekoliko ključnih područja na putu prema održivijoj i solidarnijoj budućnosti u Europi te u dovršenju EMU-a.

1.3.

To se ponajprije odnosi na postavljanje ciljeva u području bankarstva i financija . Komisija smatra da različite predložene mjere nesumnjivo vode ka jačanju okvira za bonitetni nadzor i okvira za sanaciju europskih banaka. To je presudno za cilj smanjenja rizika u financijskom sektoru i poboljšanja otpornosti institucija . Od ključne su važnosti financijska stabilnost i zdrav financijski sustav koji pridonosi stabilnom i održivom gospodarskom rastu. Štoviše, usporedni bankarski sustav ne može ostati izvan redovitog bankarskog sustava i nereguliran.

1.4.

Odbor smatra da osobito prijedlozi koji umanjuju rizike omogućuju poduzimanje daljnjih koraka , ne samo u daljnjem napretku dovršenja bankarske unije nego i u izgradnji trećeg stupa, Europskog sustava osiguranja depozita . To je utoliko bitnije s obzirom da je potpuno izgrađena bankarska unija jedan od temelja za dovršetak ekonomske i monetarne unije kojemu je potrebno težiti. Određene posebne prilagodbe prijedloga korisne su za stvaranje unije tržišta kapitala .

1.5.

Odbor smatra da se tako stvara pozitivan doprinos daljnjoj obnovi povjerenja klijenata i korisnika u financijski sektor. Stoga se sa zadovoljstvom može utvrditi da su poduzeti koraci u pogledu pristupa „too big to fail” (engl. preveliki da bi propali) s pomoću mjera TLAC te učinkovitijim i djelotvornijim „bail-in” (engl. suodgovornost kreditora) pravilima. U svakom slučaju, i dalje je od najveće važnosti da su u slučaju krize banke ne poseže za sredstvima vlasti ili poreznih obveznika.

1.6.

Odbor pozdravlja važnost financiranja gospodarstva . U trenutačnom kontekstu nesigurnosti i promjena, kao i u trenutku kada je razina ulaganja niska, moraju se iskoristiti sve prilike za stvaranje novih i dodatnih mogućnosti za trajan i održiv gospodarski oporavak koji je povezan s rastom, većim ulaganjima i radnim mjestima .

1.7.

Banke imaju važnu ulogu kao posrednici na tržištima kapitala, a krediti banaka zasigurno će i u budućnosti biti glavni izvor financiranja kućanstava i MSP-ova. Prijedlozi zasigurno predstavljaju korak unaprijed u pogledu oblikovanja odgovarajućih uvjeta, koji bankama omogućavaju da preuzmu takvu ulogu. Međutim, postavlja se pitanje ne bi li trebalo poduzeti i daljnje korake za jačanje napora u korist MSP-ova koji čine temelj europskoga gospodarstva. Konkretnije, EGSO poziva na utvrđivanje i daljnje proširenje „pomoćnog faktora za MSP-ove” (1) koji bankama omogućava izdvajanje manje kapitala za zajmove dodijeljene MSP-ovima. Odbor se također zalaže za sličan pristup u korist sudionika socijalne ekonomije.

1.8.

Odbor također poziva da se uzme u obzir niz posebnosti EU-a na temelju, između ostaloga, načela „call for evidence” (engl. poziv na dostavu očitovanja). To se, između ostaloga, odnosi na izmjene i dopune međunarodnih ugovora koje se mogu pronaći u ovim prijedlozima u okviru globalne reforme financijskog sektora. Oni pogoduju financiranju gospodarstva.

1.9.

Sad kad aktualni prijedlozi, koji su nakon krize doneseni na međunarodnoj razini , čine novu, ali ne i posljednju fazu reforme financijskog sektora , za Odbor je i dalje važno da Europa ima vodeću ulogu u aktualnim i budućim međunarodnim naporima. Potrebno je utvrditi međunarodna minimalna pravila, kao i zaštititi europske vrijednosti i interese. U svakom slučaju, potrebno je što manje štetiti europskim institucijama.

1.10.

Međutim, kad je riječ o utjecaju propisa na nužnu raznolikost unutar europskog financijskog sektora, Odbor smatra da se premalo pozornosti poklanja malim i jednostavnim bankama. Trenutačni prijedlozi i dalje ne vode dovoljno računa o posebnostima i mogućnostima ovog tipa institucija. To se posebno odnosi na načelo proporcionalnosti . Umjesto trenutačnog fragmentiranog i ograničenog pristupa, Odbor smatra da je potrebno zauzeti se za strukturiraniji i dalekosežniji pristup koji je u korist više institucija i više područja. Tim vrstama institucijama ne smiju se nametnuti prevelike obveze ili teret.

1.11.

Također je u interesu svih dionika, zainteresiranih stranaka, regulatornih i nadzornih tijela i institucija da se teži jasnoći i pravnoj sigurnosti pri donošenju novih pravila, za koja je potrebno osigurati odgovarajuće razdoblje provedbe. Kako bi se izbjegli mogući negativni učinci financiranja gospodarstva poželjna je brza provedba zakonskih prijelaznih mjera o novim standardima IFRS (2) 9. Osim toga, sektor se mora nositi s mnogim izazovima, uključujući, između ostaloga, tehnološki i digitalni razvoj, niske kamatne stope i niz drugih problema u razdoblju nakon krize.

1.12.

S obzirom na jačanje okvira za bonitetni okvir, Odbor pozdravlja stavljanje naglaska na ulogu regulatornih i nadzornih tijela i mogućnosti koje su im dane. Potrebni su propisi i nadzor te svatko treba preuzeti svoju ulogu kako bi se, između ostaloga, bolje uskladili pravila i praksa te kako bi se po potrebi moglo djelovati učinkovitije i djelotvornije.

1.13.

S obzirom na okvir za sanaciju, pozitivno su ocijenjeni uključivanje TLAC-a u pravila MREL-a i planirano usklađivanje nacionalnog rangiranja nesolventnosti za neosigurane dužničke instrumente. Time se usklađuju propisi i poboljšava operativna primjenjivost propisa o pokrivanju gubitka.

2.1.

Komisija je 23. studenoga 2016. godine objavila niz prijedloga u vezi s reformom propisa u području bankarstva. Cilj paketa prenošenje je tekstova sastavljenih nakon zasjedanja Bazelskog odbora za nadzor banaka i Odbora za financijsku stabilnost, uzimajući u obzir rezultate poziva na dostavu očitovanja koji je organizirala Komisija kako bi ispitala djelotvornost i učinkovitost aktualnih bankarskih propisa.

2.2.

Ovi zakonodavni prijedlozi (4) namijenjeni su za izmjenu postojećih bankarskih propisa. Riječ je o:

2.2.1.

Uredbi o kapitalnim zahtjevima (CRR) i Direktivi o kapitalnim zahtjevima (CRD) iz 2013. godine. Sadrži bonitetne zahtjeve za kreditne institucije (banke) i investicijska poduzeća te pravila o upravljanju i nadzoru;

2.2.2.

Direktivi o oporavku i sanaciji banaka i Uredbi o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu iz 2014. godine. Sadržavaju pravila za oporavak i sanaciju propadajućih institucija i predlažu uspostavljanje jedinstvenog sanacijskog mehanizma.

2.3.

Novim prijedlozima ostvarit će se nekoliko ciljeva. Između ostaloga:

2.3.1.

povećanje otpornosti institucija EU-a i jačanje financijske stabilnosti,

2.3.2.

poboljšanje kreditnog kapaciteta banaka radi potpore gospodarstvu Europske unije i

2.3.3.

promicanje uloge banaka u postizanju dubljih i likvidnijih tržišta kapitala, s ciljem podržavanja uspostave unije tržišta kapitala.

2.3.4.

Također, ovdje možemo navesti da su prijedlozi usmjereni na sofisticiraniju i sveobuhvatnu primjenu načela proporcionalnosti u korist malih i/ili jednostavnih banaka.

2.4.1.

S obzirom na ciljeve pod točkom 2.3.1:

2.4.1.1.

postavljanje kapitalnih zahtjeva usmjerenih na moguće rizike, posebice u području tržišnog rizika, kreditni rizik druge ugovorne strane te izloženost prema središnjim drugim ugovornim stranama;

2.4.1.2.

provedba metodologija kojima se točnije mogu odraziti stvarni rizici kojima su banke izložene;

2.4.1.3.

uvođenje obvezujućeg „omjera financijske poluge” (LR (6)) u iznosu od minimalno 3 % kojim bi se u institucijama spriječila prekomjerna financijska poluga;

2.4.1.4.

uvođenje obvezujućeg „omjera neto stabilnih izvora financiranja” (NFSR (7)) za rješavanje problema pretjeranog oslanjanja na velike izvore kratkoročnog financiranja i za smanjivanje rizika dugoročnog financiranja;

2.4.1.5.

zahtjev prema kojemu globalne sistemski važne institucije (8) (G-SII (9)) moraju zadržati minimalne razine kapitala i druge instrumente za pokrivanje gubitaka. Taj zahtjev, poznat kao „ukupna sposobnost pokrivanja gubitka” (TLAC (10)), ugradit će se u postojeći sustav MREL (11), koji je primjenjiv na sve banke. Stoga će EU, prema potrebi, moći bolje sanirati propadajuće globalne sistemski važne institucije, uz istodobnu zaštitu financijske stabilnosti i svođenje rizika za porezne obveznike na najmanju moguću mjeru. Nadalje, predviđeno je usklađivanje hijerarhije kreditora (eng. „creditor hierarchy”) pa će u slučaju primjene bail-in instrumenta u sanaciji banke vrijediti jednaka pravila.

2.4.2.

S obzirom na ciljeve pod točkom 2.3.2: (u određenoj mjeri i pod točkom 2.3.4) riječ je o:

2.4.2.1.

poboljšanju sposobnosti banaka za davanje zajmova MSP-ovima i za financiranje infrastrukturnih projekata;

2.4.2.2.

smanjenju administrativnog opterećenja za jednostavne, male banke povezanog s određenim pravilima u području primanja, posebice onima u pogledu odgode plaćanja i primanja primjenom instrumenata kao što su dionice;

2.4.2.3.

povećanju proporcionalnosti pravila iz CRD-a/CRR-a i smanjenju opterećenja za manje i jednostavnije institucije jer se čini da neki od trenutačnih zahtjeva u pogledu objavljivanja i izvješćivanja te kompleksnih knjiga trgovanja nisu opravdani prema načelima stabilnog i sigurnog poslovanja.

2.4.3.

S obzirom na ciljeve pod točkom 2.3.3 teži se:

2.4.3.1.

izbjegavanju neproporcionalnih kapitalnih zahtjeva za pozicije u knjizi trgovanja, uključujući one povezane s aktivnostima održavanja tržišta;

2.4.3.2.

smanjenju troškova izdavanja/zadržavanja određenih instrumenata (pokrivenih obveznica, visoko kvalitetnih sekuritizacijskih instrumenata, državnih dužničkih instrumenata, izvedenih instrumenata za zaštitu od rizika);

2.4.3.3.

izbjegavanju eventualne destimulacije tih institucija koje djeluju kao posrednici za klijente u odnosu na transakcije koje odobre CCP-ovi.

3.1.1.

Ove bi prijedloge svakako trebalo pozdraviti. Oni su dopuna važnoj reformi financijskog sektora u razdoblju nakon krize. Istodobno uzimaju u obzir činjenicu da će banke u Europi i u budućnosti imati važnu ulogu u društvu, osobito u financiranju gospodarstva. Banke imaju važnu ulogu kao posrednici na tržištu kapitala, a bankarski krediti i dalje će ostati glavni izvor financiranja u Europi za kućanstva i poduzeća, posebno MSP-ova. Ta njihova uloga ne bi trebala biti ugrožena.

3.1.2.

Odbor će ponajprije govoriti o sveobuhvatnoj i integriranoj viziji koja je prevladavala pri izradi ovih prijedloga te u okviru koje su uzeti u obzir različiti važni društveni ciljevi i poželjni razvoji. To je jedna od velikih zasluga nastalih u pripremi aktualnih prijedloga, bez odstupanja od načela. Jedno ne mora ići na štetu drugoga.

3.1.3.

U teškom i složenom političkom, društvenom i gospodarskom kontekstu te s nizom važnih izazova pred vratima, pomirenje i ujedinjenje niza važnih ciljeva u raznim područjima stvaraju značajan potencijal za napredak u raznim poljima na putu prema budućoj održivijoj i solidarnijoj Europi. Jedinstven pristup također pridonosi daljnjoj obnovi povjerenja.

3.1.4.

Odbor je također zadovoljan što se u obzir uzimaju rezultati poziva na dostavu očitovanja (12) pri čemu je to, s jedne strane, rezultiralo usklađenijim pristupom i uključivanjem svih dionika i, s druge strane, profinjenijim i nijansiranijim pristupom unutar zadanih ciljeva.

3.1.5.

Za Odbor je i dalje važno da je bankarski sustav otporan i dovoljno kapitaliziran kao preduvjet i temelj za očuvanje financijske stabilnosti.

3.1.6.

Ništa manje nisu važne mjere za potporu gospodarstva i njegovo učinkovito financiranje radi što većeg promicanja rasta i otvaranja novih radnih mjesta.

3.1.7.

Također, ovi prijedlozi pridonose daljnjem napretku dovršenja bankarske unije jer smanjuju rizike (13), pri čemu Odbor smatra da su ključan element koji omogućuje napredak u stvaranju trećeg stupa, Europskog sustava osiguranja depozita. Bankarska unija pak predstavlja jedan od temeljnih stupova EMU-a, čijem se brzom ostvarenju treba težiti. Ovi prijedlozi pogoduju također izgradnji unije tržišta kapitala (14), što je još jedna njihova dodana vrijednost.

3.1.8.

Ovi su prijedlozi još jedan korak prema obnovi povjerenja u financijski sektor i banke, ali ne i posljednji. Odbor se nada da će i budući koraci biti motivirani istom idejom. To se osobito odnosi na pitanja o kojima se trenutačno, između ostaloga, raspravlja u pogledu dovršenja (15) okvira Basel III (16), čiji se rezultati uskoro očekuju. U svakom slučaju, potrebno je i dalje smanjivati rizik u tom sektoru, bez neproporcionalnog utjecaja na europski bankarski sustav.

3.1.9.

Osim toga, važno je imati na umu međunarodni kontekst, pogotovo nakon što se ispostavilo da su partneri koji nisu članice EU-a drugačije i/ili manje strogo tumačili neke dogovore o globalnoj reformi financijskog sektora. Sveobuhvatni program reforme dogovorene na razini skupine G20 nakon financijske krize ne smije biti ugrožen ili dovesti do pretjerane globalne nejednakosti i fragmentacije na štetu institucija osnovanih u EU-u.

3.1.10.

Važno je da su ti prijedlozi dovoljno jasni i nedvosmisleni financijskom sektoru i sudionicima. Stabilan, raznolik sektor koji djeluje u jedinstvenom europskom prostoru treba se moći suočiti i s drugim izazovima, kao što su oni koji se odnose na tehnološke i digitalne razvoje, niske kamatne stope i niz drugih problema koji su nastali kao posljedica krize poput „non-performing loans” (engl. loši krediti) (17) u nekim zemljama.

3.1.11

. Konačno, Odbor ponavlja svoje ranije stajalište da usporedni bankarski sustav ne može ostati izvan redovitog bankarskog sustava i nereguliran. Također je potrebno staviti pod kontrolu i nadzor potencijalne rizike kako bi se ojačala financijska stabilnost. Istodobno moraju vrijediti jednaka pravila za sve koji djeluju u financijskom okruženju.

3.2.1.

Odbor pozdravlja rješavanje problema okvira za bonitetni nadzor, njegovo nadopunjavanje i ojačavanje raznim omjerima i drugim mjerama koje su dio aktualnih prijedloga. Oni mogu računati na odobravanje, pogotovo nakon što su uzete u obzir potrebne nijanse i, između ostaloga, nakon što se izbjeglo nepotrebno ometanje financiranja gospodarstva.

3.2.2.

Odbor pozdravlja stavljanje većeg naglaska na ulogu regulatornih i nadzornih tijela u tom području, želeći im dati dodatne mogućnosti te postići veće i bolje usklađivanje propisa i prakse. To je važno ne samo kako bi se izbjegle prekomjerne razlike u postupanju prema bankama nego i iz perspektive proširene primjene načela proporcionalnosti.

3.3.1.

Odbor u skladu sa svojim prethodnim mišljenjima pozdravlja činjenicu da se novi prijedlozi bave problematikom „too big to fail”. Uvođenje standarda TLAC za europske G-SII-ove u okviru sustava MREL i s općenito primjenjivim (18) i individualiziranim dijelom (19) omogućuje pristup koji je istodobno usklađen i po mjeri.

3.3.2.

No tu ne bi trebalo stati. Kao što je prethodno navedeno (20), visoko na dnevnom redu u nadolazećim godinama (i dalje) mora biti usklađenost s međunarodnim ugovorima (G20) neometane primjene Basela III, Odbora za financijsku stabilnost (FSB) i sanacije banaka koje su prevelike za propast (engl. „too big to fail” banke). Cilj i dalje mora biti stabilnost i povećanje otpornosti financijskog sektora te istodobno sprečavanje stvaranja okolnosti u kojima će se u budućnosti banke spašavati javnim sredstvima. Osim toga, kako bi se olakšala primjena mehanizama sanacije, potrebno je proučiti kako se može smanjiti visoki javni dug, koji je u rukama banaka (21). To bi doprinijelo dovršenju bankarske unije (22).

3.3.3

Odbor također pozdravlja prijedlog Komisije o boljem usklađivanju rangiranja vjerovnika stvaranjem novog „asset class” (engl. klasa imovine) uz primjenu tzv. bail-in režima kako bi se osigurala jednaka pravila za različite države članice (23).

3.4.1.

Naravno, vrlo je pozitivno što su različite planirane mjere ispitane s obzirom na njihov utjecaj na financiranje realnog gospodarstva. i što su poduzete sve nužne mjere za poboljšanje sposobnosti banaka za davanje zajmova.

3.4.2.

Odbor je posebno zadovoljan jer je znatna pozornost posvećena kreditiranju MSP-ova, koji će i dalje činiti okosnicu europskog gospodarstva. Osiguravaju ulaganja i radna mjesta.

3.4.3.

To se posebno odnosi na konsolidaciju i daljnje proširenje pomoćnog faktora za MSP-ove. Odbor poziva da se temeljito ispita može li se taj faktor i dalje primjenjivati u korist što većeg broja kredita i MSP-ova. Odbor također poziva Komisiju da poduzme dodatne napore za jačanje gospodarstva država članica koje su najviše pogođene gospodarskom krizom.

3.4.4.

Odbor također smatra da je potrebno poduzeti slične napore u korist socijalne ekonomije i aktera koji su aktivni na tom području. Mogao bi se stvoriti i „pomoćni faktor za socijalna poduzeća”.

3.5.1.

Iako nije njihova glavna sastavnica, Odbor govori o važnosti uloge koju daljnja izgradnja unije tržišta kapitala ima u aktualnim prijedlozima.

3.5.2.

U skladu s navedenim mišljenjima (24), Odbor smatra da je potrebno da odgovarajući regulatorni i nadzorni okvir ponudi tržištu kapitala prilike za razvoj i da ima u vidu slabosti, kao što je preuzimanje pretjeranog i vanjskog rizika. Novi sustav mora biti otporan na negativne učinke potencijalne nove krize. To također pretpostavlja viši stupanj konvergencije i suradnje na polju mikrobonitetnog i makrobonitetnog nadzora kako na europskoj, tako i na nacionalnoj razini.

3.6.1.

Odbor ponajprije smatra da je ključno da se potvrdi važnost postojanja raznolikog bankarskog sustava (25). To nije samo radi stabilnosti, već takav sustav omogućuje da se na najbolji mogući način zadovolje potrebe i zahtjevi svih uključenih: štediša, ulagača, potrošača ili poduzetnika.

3.6.2.

Odbor pozdravlja to što je načelo proporcionalnosti, za koje se prethodno utvrdilo da je najveći problem malih i jednostavnih banaka (26), dovelo do niza prijedloga u aktualnim prijedlozima.

3.6.3.

Odbor smatra da se nedovoljno računa vodilo o stanju tih banaka. Sadašnji prijedlozi ne uzimaju dovoljno u obzir posebne značajke i mogućnosti ovog tipa institucija.

3.6.4.

Umjesto trenutačnog fragmentiranog i ograničenog pristupa, Odbor smatra da je potrebno zauzeti se za strukturiraniji i dalekosežniji pristup načela proporcionalnosti.

3.6.5.

Konkretnije, načelo proporcionalnosti ne bi se smjelo temeljiti samo na veličini uključenih institucija, već je potrebno u obzir uzeti i sljedeće aspekte: i) posebnosti različnih poslovnih modela, ii) različite institucionalne oblike banaka i iii) specifične ciljeve kojima teže različite financijske institucije koje djeluju na tržištu.

3.6.6.

Tim institucijama ne smiju se nametnuti prevelike obveze ili teret. S druge strane, potrebno je više fleksibilnosti u pogledu određenih specifičnih aspekata kao što su npr. obveze izvješćivanja. Dodatne odredbe za smanjenje administrativnog opterećenja trebalo bi pažljivo razmotriti.

3.6.7.

Također, potrebno je provoditi ista pravila za sve takve ustanove, bez obzira na njihov pravni oblik.

3.6.8.

Općenito se može reći da se, u utvrđenim načelima i pod uvjetom da regulatorna i nadzorna tijela, prema potrebi, mogu brzo i učinkovito djelovati, Odbor zalaže za načelo proporcionalnosti, kako u broju institucija koje ga koriste, tako i s obzirom na područja i pitanja u kojima se primjenjuje.

4.1.

S obzirom na važnost konkretne i odgovarajuće primjene predloženih mjera, financijskim je institucijama važno osigurati odgovarajuće razdoblje provedbe za primjenu novih pravila. To zahtijeva brz razvoj tehničkih i operativnih standarda Europskog nadzornog tijela za bankarstvo ili predviđeno vrijeme provedbe koje počinje teći čim ta tijela izrade sve detalje propisa.

4.2.

Kako bi se izbjegli i neutralizirali mogući negativni učinci novog standarda IFRS 9 (27) na financiranje realnog gospodarstva, Odbor podržava brzo uvođenje zakonskih prijelaznih mjera u vezi s ovim novim međunarodnim standardom financijskog izvještavanja.

30.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 209/43

Izvjestiteljica:

Milena ANGELOVA

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja prvo uvođenje poziva za očitovanje kao inovativnog, informativnog i korisnog instrumenta za procjenu utjecaja zakonodavnih inicijativa na razini EU-a i nada se da će to postati standardna praksa u budućnosti.

1.2.

EGSO podržava zaključak iz poziva za očitovanje u kojemu se naglašava da se općenito ne mogu osporiti temeljna načela nedavnih financijskih reformi i da su se zahvaljujući novim pravilima povećale stabilnost i otpornost financijskog sustava. EGSO naglašava važnost regulatornog okvira EU-a za financijske usluge u bržem dovršetku unije tržišta kapitala.

1.3.

U pogledu proporcionalnosti EGSO pozdravlja pristup kojim se reformu stavlja u kontekst šireg cilja ujednačavanja financijske stabilnosti i ciljeva rasta. Potiče države članice da ne nameću nepotrebna opterećenja i ograničenja prilikom prenošenja pravila EU-a. Podsjeća zakonodavce na razini EU-a i na nacionalnoj razini da bi trebalo predvidjeti razumne uvjete za stupanje na snagu i primjenu novog zakonodavstva kako bi se svim dionicima omogućilo da im se prilagode.

1.4.

EGSO preporučuje da, osobito u pogledu regulatornog okvira za financijske usluge, treba strogo nadzirati aspekte prenošenja koji su u nadležnosti država članica i da treba uvesti odgovarajuće provjere provedbe kako bi se osigurali jednaki uvjeti za sve i promicao daljnji razvoj unije tržišta kapitala.

1.5.

EGSO se slaže da posebnu pozornost treba posvetiti bankama jer one svim građanima pružaju važne usluge od općeg interesa za širu javnost i glavni su izvor financiranja MSP-ova. U financijskom sustavu EU-a prevladavaju univerzalne banke što zakonodavcima znatno otežava posao s obzirom na to da se u tom sektoru mora pažljivo uspostavljati ravnoteža između slobode poslovanja i preuzimanja rizika te potrebe za stabilnošću.

1.6.

EGSO stoga poziva europske donositelje odluka da ubrzaju strukturnu reformu bankarskog sektora EU-a, što uključuje i pronalazak rješenja za taj aspekt zakonodavnog prijedloga Komisije (1) zbog kojeg je došlo do zastoja u postupku suodlučivanja. EGSO podsjeća da zakonodavstvo nije uvijek najprikladniji politički odgovor i poziva Komisiju da se odluči za nezakonodavna i tržišno utemeljena rješenja kad god je to moguće.

2.1.

EGSO pozdravlja napore Europske komisije u pogledu objave poziva za očitovanje prije donošenja regulatornih prijedloga u području financijskih usluga i preporučuje da to postane standardna praksa u zakonodavnom postupku. Ovo je prvi put da se primjenjuje takav pristup i EGSO smatra da bi se on trebao shvatiti kao dobra praksa koja se mora primjenjivati u budućnosti. EGSO također cijeni činjenicu da je taj pristup čvrsto podržao i Europski parlament (2).

2.2.

EGSO smatra pohvalnom činjenicu da objavom poziva za očitovanje Komisija unapređuje svoju metodologiju predlaganja zakonodavstva time što uzima u obzir cjelokupno zakonodavstvo o financijskim uslugama i procjenjuje međusobne učinke pojedinačnih propisa. Poziva Komisiju da razmisli o široj uporabi tog pristupa u budućim zakonodavnim inicijativama. Taj pristup u skladu je s programom REFIT (3) i programom „Bolja regulativa” (4).

2.3.

EGSO pozdravlja napore koje je Komisija posvetila ulozi zakonodavaca u stvaranju prikladnog temelja za razvoj bankarskog sektora (i općenito financijskog sektora) kako bi on mogao obavljati svoje važne i nezamjenjive funkcije u pružanju podrške održivom gospodarskom rastu i stvaranju radnih mjesta.

2.4.

Kako bi se učinkovito nastavio rad na temelju dosadašnjih postignuća i izbjeglo gubljenje zamaha, EGSO potiče Komisiju da provede daljnju temeljitu analizu prikupljenih primjera nedosljednosti, preklapanja i nenamjernih međusobnih učinaka različitih propisa.

2.5.

S obzirom na goruću potrebu za obnavljanjem i promicanjem rasta u EU-u, EGSO potiče poduzimanje svih koraka usmjerenih na postizanje bonitetnih ciljeva na način koji je pogodniji za rast. Budući da su bankovni krediti i dalje glavni izvor financiranja velike većine poduzeća u EU-u, osobito MSP-ova, glavni prioritet u pripremi novih pravila trebalo bi biti izbjegavanje otežanog protoka financija u gospodarstvo.

2.6.

U pogledu proporcionalnosti EGSO pozdravlja pristup kojim se reformu stavlja u kontekst šireg cilja ujednačavanja financijske stabilnosti i ciljeva rasta. EGSO naglašava da treba uložiti napore kako bi se osiguralo da se to načelo slijedi i na razini država članica i da države članice ne nameću nepotrebna opterećenja i ograničenja prilikom prenošenja pravila EU-a. To nastojanje u skladu je s naporima koji se ulažu u uklanjanje opterećenja nastalog udvostručavanjem različitih zahtjeva i nedosljednostima u njima. Potrebu za usklađivanjem treba dovesti u ravnotežu s potrebom za prepoznavanjem različitosti, osiguravanjem proporcionalnog zakonodavstva i poticanjem odgovarajućeg korištenja diskrecijskih prava.

2.7.

EGSO poziva Komisiju da prilikom sastavljanja prijedloga direktiva uzme u obzir činjenicu da države članice različito prenose direktive. Neke od njih ih prenose previše strogo i doslovno, čime poništavaju željenu fleksibilnost direktive i često same sebi nameću strože uvjete za domaću industriju nego druge države članice. Druge, pak, primjenjuju svoje diskrecijsko pravo i ne čine mnogo u pogledu mjerodavnog zakonodavstva. Time se stvaraju nejednaki uvjeti i tako se gubi glavna svrha zakonodavstva. Stoga EGSO predlaže da se uvedu izrazito pažljivo praćenje razlika u prenošenju i odgovarajuće provjere načina provedbe zakonodavstva.

2.8.

EGSO u načelu podržava daljnje mjere koje je Komisija predložila u svojoj Komunikaciji (5) i poziva Komisiju da odgovarajuće zakonodavne akte, kada budu spremni, podnese radi opsežnog savjetovanja s dionicima u relevantnim sektorima.

2.9.

U sklopu svojih daljnjih mjera Komisija bi trebala uzeti u obzir činjenicu da su u mnogim slučajevima rokovi za prenošenje u području financijskih usluga povezani s donošenjem okvirnog zakonodavstva (1. razina). No, kako bi se osigurala ispravna provedba, potrebno je također utvrditi detaljne provedbene mjere (2. razina). Posljedica toga su često prekratki rokovi za prenošenje koji su povezani sa zakonodavstvom 1. razine. Zbog toga rokovi za prenošenje trebaju biti povezani s usvajanjem konačnih detaljnih provedbenih mjera (2. razina). EGSO pozdravlja činjenicu da Komisija surađuje s državama članicama u pripremi Plana prenošenja i htio bi pozorno pratiti njegov razvoj.

3.1.1.

EGSO pozdravlja predložene prilagodbe u ključnim područjima Uredbe o kapitalnim zahtjevima (paket CRR2) čiji je cilj zaštita kapaciteta banaka da financiraju gospodarstvo (6).

3.1.1.1.

EGSO smatra da je ideja o prilagodbi omjera financijske poluge vrlo prikladna za odražavanje raznolikosti u financijskom sektoru EU-a i zaštitu pristupa sustavima poravnanja i financiranju javnog razvoja.

3.1.1.2.

EGSO pozdravlja prijedlog o postupnom uvođenju i usavršavanju omjera neto stabilnih izvora financiranja kako bi se osiguralo ispravno funkcioniranje trgovačkih financijskih aktivnosti EU-a, tržišta izvedenica i tržišta repo ugovora.

3.1.2.

MSP-ovi diljem Europe i dalje smatraju bankovni kredit svojim glavnim izvorom financiranja (7). EGSO cijeni namjeru Komisije da proširi primjenu pomoćnog faktora za MSP-ove na kredite koji su veći od 1,5 milijuna EUR (8). Istodobno poziva Komisiju da stavi poseban naglasak na procjenu dostatnosti financiranja iz banaka i da poduzme korake za učinkovitiji utjecaj na financiranje iz banaka kako bi se njime mogle zadovoljiti posebne potrebe MSP-ova ovisno o njihovim različitim profilima rizičnosti, stupnju razvoja, lokaciji industrije itd. EGSO također predlaže da Komisija razmotri mogućnost primjene pomoćnog faktora za MSP-ove na moguća povećanja kapitalnih zahtjeva u slučaju protucikličkih ili sistemskih rizika jer bi u protivnom kreditiranje MSP-ova moglo biti ograničeno.

3.1.3.

EGSO bi pozdravio znatno smanjenje pristranosti zaduživanja radi povećanja otpornosti gospodarstva i raspodjele kapitala, što bi vlasnički kapital učinilo privlačnijim za izdavatelje i ulagače.

3.1.4.

U cilju stvaranja unije tržišta kapitala (9) EGSO naglašava da trgovačka društva trebaju imati pristup različitim vrstama tržišta diljem EU-a ovisno o veličini, opsegu djelatnosti i posebnim značajkama.

3.1.5.

Regulatorni okvir EU-a za financijske usluge značajna je prilika za bolje rješavanje potrebe za većom raznolikosti izbora za ulagače i potrošače i stvaranje okružja koje će poticati inovacije u financijskim proizvodima.

3.2.1

EGSO naglašava da je potrebno postupno nastaviti s uspostavljanjem bankovne unije i napominje da je u tom pogledu potrebna cjelovita i pravodobna provedba zakonodavstva.

3.2.2.

EGSO poziva Komisiju da nastavi sa svojim naporima za dovršetak uredbe o strukturnoj reformi banaka. Odbor naglašava da je potrebno pojednostaviti sadržaj i učestalost zahtjeva za izvješćivanje i ispitati koji su podaci doista potrebni, uskladiti obrasce i uvesti pojednostavljenja te osigurati izuzeća za MSP-ove kad god je to moguće.

3.2.3.

EGSO poziva Komisiju da pri reviziji EMIR-a (Uredba o infrastrukturi europskog tržišta) ispita učinak koji bi smanjenje kvalitete kolaterala prihvaćenih od središnjih drugih ugovornih strana (CPP) moglo imati na njihovu otpornost te da razmotri bi li određeni sudionici na tržištu, poput mirovinskih fondova, mogli biti trajno izuzeti iz središnjeg poravnanja u slučaju da njihovo sudjelovanje dovede do smanjenja stabilnosti ukupnog financijskog sustava zbog prihvaćanja alternativnih negotovinskih kolaterala.

3.2.4.

U skladu s načelom proporcionalnosti EGSO predlaže sljedeće:

3.3.1.

EGSO čvrsto vjeruje da bi uspješan dovršetak unije tržišta kapitala trebao omogućiti trgovačkim društvima iz EU-a svih veličina, u svim sektorima i stupnjevima razvoja da pristupe tržištu kapitala u EU-u na jednostavan, izravan i povoljan način. EGSO se nada da će se uz Direktivu o prospektu donijeti i djelotvoran zakonodavni akt 2. razine kojim bi se promicalo uvrštavanje na burzu, osobito MSP-ova, i stvorio pogodniji sustav za prikupljanje sredstava.

3.3.2.

Iako priznaje da su nacionalna nadzorna tijela upućenija u značajke lokalnog tržišta, EGSO upozorava da to ne bi trebala biti izlika za prekomjernu regulativu i da zahtjevi na nacionalnoj razini ne bi trebali biti stroži od zakonodavnih odredbi EU-a.

3.3.3.

EGSO je zabrinut zbog sve veće složenosti zakonodavstva koja se odražava u činjenici da su propisi i nadzor sve brojniji, detaljniji i da postoje na više razina i s obzirom na zahtjeve na svim razinama, tj. međunarodnoj razini, razini EU-a i nacionalnoj razini. Priznaje, dakako, da su financijska tržišta vrlo složena zbog čega je potrebno složenije zakonodavstvo, no upozorava da bi se to moglo negativno odraziti na ulaganja. EGSO smatra da zakonodavstvo nije uvijek najprikladniji politički odgovor i poziva Komisiju da se odluči za nezakonodavna i tržišno utemeljena rješenja kad god je to moguće.

3.4.1.

EGSO bi pozdravio pristup zakonodavstvu temeljen na riziku pri čemu bi se ista pravila primjenjivala na isti rizik. U tom pogledu ukazuje na prednosti diversifikacije imovine, kako u smislu kategorije imovine tako i u smislu izvora imovine, kako bi se omogućila bolja diversifikacija rizika i odgovorilo na potrebe ulagača.

3.4.2.

EGSO naglašava da je na razini EU-a potrebna brza provedba inicijativa kojima se promiče opsežnije i bolje financijsko obrazovanje (10) u kojem bi se trebale uzeti u obzir posebne potrebe svake države članice. Potrebno je staviti poseban naglasak na MSP-ove, uključujući na mogućnosti boljeg iskorištavanja prilika koje se nude na tržištima kapitala.

3.4.3.

Posrednici, osobito poslovna udruženja, imaju važnu ulogu u usmjeravanju sredstava prema realnom gospodarstvu, kao i prema dobro razvijenim lokalnim ekosustavima.

3.4.4.

U skladu sa zaključcima iz prethodnog mišljenja (11), EGSO naglašava da je raspon savjetovanja o maloprodajnim financijskim uslugama bio preširok i predlaže da se primijeni usredotočeniji pristup za očekivani Akcijski plan o maloprodajnim financijskim uslugama kako bi se osigurali opipljiviji rezultati. EGSO također smatra da bi se u pripremi tog Akcijskog plana trebalo iznimno usredotočiti na zaštitu potrošača.

3.4.5.

EGSO daje svoju punu podršku prioritetu uzimanja u obzir tehnološkog razvoja prilikom izrade budućih pravila. Međutim, potiče Komisiju da u tim nastojanjima bude oprezna u pogledu prijetnji kibersigurnosti. Naglašava da bi se u integriranom pristupu uspostavljanju unije tržišta kapitala trebalo usredotočiti na razvoj jedinstvenog digitalnog tržišta i na reforme koje su u tijeku u području prava trgovačkih društava i korporativnog upravljanja.

3.4.6.

EGSO predlaže da se u daljnje mjere uključi i revizija Direktive o transparentnosti s naglaskom na obavješćivanje o većinskim udjelima. Te obavijesti razlikuju se među državama članicama, a ponekad i među uvrštenim trgovačkim društvima. To nepotrebno opterećuje ulagače, a trebalo bi se izbjeći potpunim usklađivanjem jer predstavlja prepreku razvoju unije tržišta kapitala.

3.4.7.

Prekogranična ulaganja općenito su otežana zbog činjenice da ulagači moraju uzeti u obzir 28 različitih regulatornih sustava prilikom ulaganja u uvrštena trgovačka društva sa sjedištem u jednoj od 28 država članica. Razrađene uredbe umjesto direktiva bile bi važan korak prema stvaranju unije tržišta kapitala. Uredbe bi trebalo dopunjavati europskim nadzorom i provedbom.

4.1.

EGSO potiče potpuno uključivanje država članica izvan europodručja u bankovnu uniju.

4.2.

U skladu sa zaključcima iz prethodnog mišljenja, (12) EGSO naglašava da bi se revizija Direktive o prospektu trebala usmjeriti na smanjivanje troškova i pojednostavljivanje postupaka za MSP-ove i istodobno na postizanje prave ravnoteže u pogledu zaštite ulagača. EGSO naglašava da procjena učinka te analiza troškova i koristi trebaju uključivati temeljite ocjene učinka mjera 2. razine koje čine znatan dio financijskog regulatornog okvira EU-a.

4.3.

EGSO poziva Komisiju i nadležna nadzorna tijela da se pozabave pitanjem međudjelovanja međunarodnih standarda financijskog izvještavanja i bonitetnih zahtjeva te da preispitaju utjecaj poreznog računovodstva na vlastiti kapital.

4.4.

Istodobno, EGSO bi htio Komisiji skrenuti pozornost na činjenicu da su promjene u regulativi ponekad toliko česte da stvaraju zbrku, čime se institucijama i pojedincima znatno otežavaju ili čak onemogućuju pokušaji da ih se pridržavaju. Za prilagodbu postupaka i obrazaca potrebno je odgovarajuće vrijeme, pa bi Komisija trebala pričekati da prođe određeno vrijeme prije uvođenja novih promjena.

4.5.

Komisija mora osigurati da se predvidi dovoljno vremena za ispravnu provedbu zakonodavstva na nacionalnoj razini čak i u slučaju savjetovanja s europskim nadzornim tijelima tijekom postupka izrade zakonodavstva druge razine. U protivnom se rokovi za provedbu moraju produžiti (kao što je slučaj s upakiranim investicijskim proizvodima za male ulagatelje i investicijskim osigurateljnim proizvodima – PRIIP-ovima) ili, u najgorem slučaju, poduzeća i njihovi zaposlenici neće imati dovoljno vremena za upoznavanje s novim zakonodavstvom prije nego što ga se budu morali početi pridržavati.

4.6.

EGSO čvrsto vjeruje da je uz regulatorne napore potrebna i promjena kulture i ponašanja u financijskom sektoru te u tu svrhu poziva sve dionike da neprekidno ulažu napore u postizanje bolje sukladnosti, fleksibilnijeg i transparentnijeg upravljanja i dugoročnije usmjerenosti na sve sudionike na tržištu.

4.7.

EGSO poziva na promicanje dodatnih pružatelja usluga kreditnog rejtinga radi povećanja konkurentnosti na visoko koncentriranom tržištu. To bi doprinijelo smanjivanju prekomjernih troškova s kojima se suočavaju MSP-ovi prilikom pribavljanja vanjskog kreditnog rejtinga. EGSO također poziva Komisiju na daljnje razmatranje načina za dodjeljivanje rejtinga MSP-ovima na usporediv i povoljan način.

4.8.

Kako bi se osigurala brza i učinkovita provedba, i to u skladu s prioritetima navedenima u programu rada Komisije za 2017. (13), EGSO preporučuje da se poduzmu koraci kojima se jamči potpuna predanost država članica pridržavanju rokova za prenošenje direktiva i osiguravanju da ti koraci budu u potpunosti provedeni.

4.9.

U skladu s inicijativom za bolju regulativu, EGSO poziva Komisiju da olakša rano uključivanje svih relevantnih dionika, uključujući stručne skupine i savjetodavna tijela, kako bi se osiguralo uravnoteženo sudjelovanje u savjetovanjima u kojima se odražava raznolikost dionika.

30.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 209/49

Izvjestiteljica:

Christa SCHWENG (AT-I)

Suizvjestiteljica:

Giulia BARBUCCI (IT-II)

1.1.

EGSO prima na znanje prijedlog za reviziju uredbi o osnivanju triju agencija: Cedefop, EUROFOUND i EU-OSHA. Odbor srdačno pozdravlja činjenicu da će se zadržati uravnotežena, tripartitna struktura upravnog odbora, suprotno prijedlozima iznesenim u zajedničkom pristupu. Tripartitnost predstavlja uključiv pristup kojim se poštuje važnost uloge socijalnih partnera u traženju zajedničkih rješenja.

1.2.

Opće ciljeve triju agencija potrebno je definirati na ujednačen i cjelovitiji način kako bi se „pružila potpora potrebama svih institucija i tijela EU-a, država članica i socijalnih partnera”.

1.3.

EGSO se zalaže za to da ovlasti koje se odnose na imenovanje osoblja i promjene unutarnjih struktura navedenih agencija i dalje treba imati direktor. Isključivo u iznimnim okolnostima, kada direktor nije u mogućnosti izvršiti zadaće tijela nadležnog za imenovanje, odbor odlučuje o prenošenju te ovlasti na drugog člana rukovodećeg osoblja.

1.4.

EGSO se protivi smanjenju broja članova izvršnog odbora jer će se time interesnu skupinu koja trenutačno obnaša funkciju predsjednika dovesti u nepovoljan položaj s obzirom na to da više neće imati glasnogovornika u izvršnom odboru. Pored toga, širi krug predstavnika u izvršnom odboru omogućuje informiranije rasprave.

1.5.

EGSO pozdravlja standardizirani pristup imenovanju izvršnog direktora koji je sličan pristupu agencije EU-OSHA.

1.6.

EGSO je uvjeren da se mjesto zamjenika direktora pokazalo korisnim i to mjesto trebalo bi se, tamo gdje postoji, zadržati. Budući da postojeće različite prakse dobro funkcioniraju, Odbor zahtijeva određenu razinu fleksibilnosti u pogledu triju agencija. Konačnu odluku o mjestu zamjenika direktora trebalo prepustiti upravnom odboru.

1.7.

EGSO smatra da je za uspostavu kontakata i suradnje s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama potrebno samo odobrenje upravnog odbora u kojem Komisija ima predstavnika.

2.1.

Uredbe o osnivanju triju agencija (Eurofound, Cedefop i EU-OSHA) putem tih predloženih uredbi bit će usklađene na temelju zajedničkog pristupa decentraliziranim agencijama. Ovaj su pristup 2012. godine usvojili Europski parlament, Vijeće Europske unije i Europska komisija, a njegova je svrha da služi kao temelj za određenu razinu standardizacije u dosljednosti, učinkovitosti, odgovornosti i transparentnosti europskih agencija. Na temelju zajedničkog pristupa agencije „pridonose provedbi važnih politika Unije te time pomažu svim institucijama, osobito Komisiji, da se usredotoče na temeljne zadaće donošenja politike. Agencije također imaju ulogu u podupiranju postupka donošenja odluka objedinjavanjem tehničkog ili stručnog znanja dostupnog na europskoj i nacionalnoj razini te time pomažu u poboljšanju suradnje država članica i EU-a u važnim političkim područjima.” Za razliku od ostalih agencija EU-a, tri predmetne agencije dijele tradiciju tripartitnog upravljanja, pri čemu su predstavnici vlada, radnika i poslodavaca iz svake države članice uključeni u upravljanje agencijama na institucijskoj razini. Tako snažnim učvršćivanjem rada agencija u stvarnost država članica osigurava se aktualna i politička važnost njihova rada. Trenutačna zadaća usklađivanja uredbi o osnivanju triju agencija pruža mogućnost utvrđivanja i isticanja specifičnih mehanizama tripartitnog upravljanja koji su tijekom vremena razvijeni u svakoj agenciji te osiguravanja nastavka uspostavljene dobre prakse.

2.2.

Objavi ovog zajedničkog pristupa prethodi evaluacija svih europskih agencija.

3.1.

Članak 235. UEEZ-a (sadašnji članak 305. UFEU-a) predstavljao je pravni temelj za sve tri agencije koji je bilo potrebno ažurirati zbog presude Suda Europske unije. Eurofound i EU-OSHA utemeljeni su na članku 153. stavku 2. točki (a) UFEU-a, a Cedefop na članku 166. stavku 4., članku 165. stavku 4. i članku 149.

3.2.

Promjenom uredbi nijednoj od triju agencija nisu dodijeljene nove zadaće, ali su zadaće sviju agencija prilagođene trenutačnim okolnostima, a zastarjela su načela ažurirana.

3.3.1.

Zajedničko obilježje triju agencija jest činjenica da upravni odbor ne obuhvaća samo predstavnike svih država članica i Europske komisije, već i 28 predstavnika nacionalnih organizacija poslodavaca i zaposlenika. Tripartitnost predstavlja uključiv pristup kojim se poštuje važnost uloge socijalnih partnera u traženju zajedničkih rješenja. Zajedničkim pristupom propisano je da je potrebno drastično smanjiti broj predstavnika organizacija poslodavaca i zaposlenika. To je dovelo do nepovjerenja europskih i nacionalnih organizacija socijalnih partnera te je zadržana izvorna struktura.

3.3.2.

Članove upravnog odbora imenuje Vijeće na razdoblje od četiri godine. Osim stručnosti u odgovarajućim područjima rada agencija, članovi također trebaju posjedovati odgovarajuće sposobnosti u području upravljanja, administracije i proračuna. Predstavnike poslodavaca i zaposlenika imenuje Vijeće na temelju prijedloga najboljih europskih organizacija poslodavaca i zaposlenika. Dodatnim kriterijem za agenciju EU-OSHA dosad je bilo predviđeno da oni moraju biti članovi ili predstavnici Savjetodavnog odbora za sigurnost i zdravlje na radu.

3.3.3.

Zadaće upravnog odbora obuhvaćaju sljedeće: donošenje programskog dokumenta, proračun, godišnje izvješće o aktivnostima, financijska pravila, strategiju borbe protiv prijevare, pravila o sprečavanju i upravljanju sukobom interesa, poslovnik, komunikacijske i promidžbene planove, ovlasti koje se odnose na imenovanje osoblja, izvršnog direktora i računovodstvenog službenika, praćenje izvješća i evaluacija OLAF-a, donošenje odluka o unutarnjoj strukturi odgovarajuće agencije i radnih dogovora s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama.

3.3.4.

U tijeku je usklađivanje vremenskih razdoblja predviđenih za donošenje i prijenos godišnjih i višegodišnjih programskih dokumenata.

3.3.5.

Predsjednik upravnog odbora i tri potpredsjednika imenuju se među predstavnicima vlade, interesnih skupina poslodavaca i radnika te Komisije. Biraju se na temelju dvotrećinske većine na razdoblje od dvije godine (dosad su se u agenciji EU-OSHA imenovali na razdoblje od godine dana). Upravni odbor sastaje se jedanput godišnje i donosi odluke običnom većinom.

3.3.6.

Izvršni odbor (prijašnje predsjedništvo) sastoji se od predsjednika upravnog odbora, triju potpredsjednika, koordinatora skupine i jednog predstavnika Komisije. U slučaju agencija Eurofound i EU-OSHA to znači smanjenje broja članova jer je dosad odbor mogao imati 11 članova.

3.3.7.

Dosadašnja zadaća izvršnog odbora bilo je praćenje provedbe odluka upravnog odbora, ali novom će mu uredbom biti dodijeljene sveobuhvatnije ovlasti: priprema odluka koje usvaja upravni odbor i praćenje daljnjeg postupanja OLAF-a zajedno s upravnim odborom, kao i savjetovanje i podupiranje direktora u provedbi odluka upravnog odbora. U hitnim slučajevima izvršni odbori triju agencija mogu donijeti privremene odluke u ime upravnog odbora u vezi s pitanjima upravljanja, uključujući pitanja tijela nadležnog za imenovanje i pitanja proračuna.

3.3.8.

Zadaće direktora u predloženoj su uredbi mnogo preciznije utvrđene u odnosu na prijašnje uredbe. Novost je i odluka o tome je li potrebno osnovati jedan ili više lokalnih ureda u jednoj ili više država članica kako bi se osiguralo učinkovitije izvršenje zadaća agencije. Ta odluka zahtijeva prethodnu suglasnost Komisije, upravnog odbora i dotične države članice.

3.3.9.

Upravni odbor dvotrećinskom većinom imenuje direktora na razdoblje od pet godina na temelju popisa kandidata koje predlaže Komisija. Mandat direktora može se obnoviti jednom, na temelju procjene njegova rada. Postupak imenovanja usklađen je s postupkom koji se primjenjuje u agenciji EU-OSHA. Cedefop i Eurofound imaju zamjenike direktora.

3.3.10.

Predloženim se uredbama također usklađuju financijske odredbe, programske odredbe i postojeće odredbe o izvješćivanju koje se odnose na Delegiranu uredbu Komisije (EU) br. 1271/2013 o okvirnoj financijskoj uredbi za agencije.

3.3.11.

Svaki prijedlog uredbe također sadrži nove standardne odredbe o pravnom statusu, sporazumu o sjedištu, uređivanju pitanja jezika, transparentnosti, borbi protiv prijevare, sigurnosnim pravilima o povjerljivim podacima, odgovornosti, evaluaciji i suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama.

4.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) zalaže se za postizanje zajedničkih standarda za sve tri tripartitne agencije uzimajući u obzir razvijene postojeće najbolje prakse. Pravila i obilježja upravljanja trebaju biti što sličnija, ali je potrebno poštovati specifičnu prirodu svake agencije. Ključne značajke tripartitne strukture upravljanja trebale bi biti iste za sve tri agencije, a načini provedbe što sličniji, dok pitanja kao što su specifični ciljevi, zadaće i potporne/savjetodavne strukture trebaju biti posebno definirana za svaku agenciju.

4.2.

Opće ciljeve triju agencija potrebno je definirati na ujednačeni i cjelovitiji način kako bi se „pružila potpora potrebama svih institucija i tijela EU-a, država članica i socijalnih partnera”.

4.3.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) srdačno pozdravlja činjenicu da će se zadržati uravnotežena, tripartitna struktura upravnog odbora, suprotno prijedlozima iznesenim u izvornim prijedlozima za zajednički pristup. Sve tri agencije imaju vlastite odgovornosti u područjima koja su usko povezana sa svijetom rada. Iz tog je razloga, ali i kako bi se osiguralo da rad agencija na odgovarajući način odražava stvarnosti poslodavaca i zaposlenika, stručnost predstavnika poslodavaca i zaposlenika neophodna, kao i brojna različita iskustva u državama članicama Unije. Izravnom uključenosti ovih skupina u upravni odbor osigurava se bolja suradnja i osjećaj odgovornosti. Time se također osigurava da se vodi računa o potrebama poslodavaca i zaposlenika u planiranju godišnjeg i višegodišnjeg programa te da agencije uzimaju te potrebe u obzir prilikom obavljanja svojih zadaća.

4.4.

Osim stručnosti u odgovarajućim područjima rada agencija, tijekom imenovanja članova upravnog odbora također treba uzeti u obzir odgovarajuće sposobnosti u području upravljanja, administracije i proračuna. Sa stajališta EGSO-a ključni kriterij za imenovanje članova upravnog odbora i dalje treba biti činjenica da posjeduju relevantno znanje o određenom području rada agencije. Iako određeno osnovno znanje u području upravljanja, administracije i proračuna u potpunosti ima smisla, strogo tumačenje ovog uvjeta ne bi trebalo značiti da stručnjacima u području obuhvaćenom agencijom nije dopušteno sudjelovati u radu upravnog odbora.

4.5.

Na temelju nove uredbe zadaće upravnog odbora nadilazit će tradicionalne nadzorne funkcije u vezi s proračunom i planiranjem te će odbor tako moći izvršavati i ovlasti koje se odnose na imenovanje osoblja i promijeniti unutarnje strukture dotične agencije. EGSO smatra da je to, tradicionalno gledajući, zadaća direktora te da nije usklađena s nadzornom funkcijom. Predlaže ukidanje tih ovlasti. Međutim, EGSO uviđa da, ako zbog iznimnih okolnosti direktor nije u mogućnosti izvršiti zadaće tijela nadležnog za imenovanje, tu je ovlast potrebno prenijeti na drugog člana rukovodećeg osoblja. Tu odluku donosi odbor dvotrećinskom većinom glasova.

4.6.

Predsjedanje upravnog odbora agencije iz Bilbaa potrebno je produžiti na dvije godine, što već vrijedi za ostale dvije agencije. Sa stajališta EGSO-a potreban je nagovještaj rotacije predsjedanja između različitih interesnih skupina koju bi provodile sve agencije. Također je potrebna odredba kojom bi se omogućilo da ista osoba može nekoliko puta obnašati funkciju predsjednika. EGSO upozorava na činjenicu da kod dvogodišnjeg predsjedanja sve interesne skupine neće imati jednaku važnost u jednom mandatu te stoga predlaže da trajanje predsjedanja upravnog odbora ostane nepromijenjeno, što je postojeća praksa u različitim agencijama.

4.7.

Predloženo je smanjenje broja članova izvršnog odbora, no i da će odboru biti dodijeljene dodatne zadaće koje su navedene na iscrpnom popisu. Iz praktičnih razloga, a prije svega zbog toga što izvršni odbor djeluje u razdobljima između sastanaka upravnog odbora, EGSO predlaže umetanje riječi „na primjer” prije popisa zadaća kako bi se naglasilo da je popis okviran. Kao u slučaju upravnog odbora, ni izvršnom odboru ne bi trebalo dodijeliti ovlasti koje se odnose na imenovanja osoblja. EGSO pokazuje određenu razinu sumnjičavosti u pogledu smanjenja broja članova izvršnog odbora agencija Eurofound i EU-OSHA. Osobito će se u nepovoljnom položaju naći interesna skupina koja trenutačno obnaša funkciju predsjednika jer više neće imati glasnogovornika u izvršnom odboru. EGSO predlaže da svaka interesna skupina i dalje ima tri člana.

4.8.

Tekst odlomka o vremenskom okviru programskog dokumenta dovodi u zabludu. EGSO traži da se razjasni da odbor treba usvojiti nacrt programskog dokumenta koji se sastoji od dijela koji se odnosi na višegodišnje razdoblje, godišnjeg programa rada i proračuna, uključujući ljudske resurse, te ga poslati Europskoj komisiji, Europskom parlamentu i Vijeću Europske unije najkasnije do 31. siječnja. Upravni odbor do 30. studenoga treba usvojiti konačni programski dokument.

4.9.

EGSO pozdravlja standardizirani pristup imenovanju izvršnog direktora koji je sličan pristupu agencije EU-OSHA. Unatoč tome predlaže da promatrači iz svake interesne skupine budu prisutni u trenutku kada Komisija sastavlja popis užeg izbora kandidata.

4.10.

Sve tri agencije imaju urede za vezu u Bruxellesu. EGSO smatra da način rada agencija ne zahtijeva dodatne urede u državama članicama. Uredbe bi se stoga trebale pozivati na već postojeće urede u Bruxellesu, ali potrebno je ukloniti mogućnost osnivanja drugih lokalnih ureda.

4.11.

U skladu sa zajedničkim pristupom, ukida se položaj zamjenika direktora u agenciji Eurofound. EGSO ukazuje na činjenicu da i Cedefop ima zamjenika direktora iako to nije predviđeno uredbom. EGSO je uvjeren da se položaj zamjenika direktora pokazao korisnim. Točnije, tim se položajem omogućuje ugrađivanje uravnoteženosti interesa poslodavca i zaposlenika u upravljanje dotičnim agencijama, čime se podupire uključenost socijalnih partnera kao dio tripartitnosti. Budući da postojeće različite prakse dobro funkcioniraju, Odbor zahtijeva određenu razinu fleksibilnosti u pogledu triju agencija. Odluku o potrebi za mjestom zamjenika direktora treba prepustiti upravnom odboru.

4.12.

EGSO srdačno pozdravlja činjenicu da će se sporazumi o sjedištu sklopiti sa zemljama u kojima navedene agencije imaju sjedišta. Sve tri agencije već su potpisale sporazume o sjedištu pa će se u ovoj odredbi odraziti postojeće stanje.

4.13.

Komisija u skladu s nacrtom uredbi provodi evaluacije, što treba činiti svakih pet godina. EGSO je uvjeren da će sudjelovanje predstavnika upravnog odbora pomoći u boljem rješavanju bilo kakvih promjena nakon evaluacije.

4.14.

Uspostava kontakata i suradnje agencije s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama zahtijeva prethodnu suglasnost Komisije i zatim se uključuje u programski dokument. EGSO smatra da je suglasnost upravnog odbora, u kojem Komisija ima predstavnika, dovoljna te da dvostruka suglasnost nije potrebna.

5.1.1.

U usporedbi s trenutačnom uredbom, izbrisano je upućivanje na srednjoročno i dugoročno istraživanje, što se može protumačiti kao odbacivanje europskih istraživanja. Iako istraživanja stvaraju velike troškove, ona su glavna obilježja Eurofounda jer pružaju jedinstvene paneuropske usporedive podatke o iznimno bogatim i raznolikim životnim i radnim uvjetima ne samo institucijama EU-a, državama članicama i socijalnim partnerima, već i velikom broju akademskih istraživača i istraživača politika. EGSO pozdravlja i podržava europska istraživanja jer ona izravno doprinose daljnjem razvoju cijelog europskog projekta.

5.1.2.

EGSO pozdravlja činjenicu da je potrebno preciznije opisati zadaće savjetodavnih odbora, koje utvrđuje i ukida upravni odbor.

5.2.1.

EGSO se ne slaže s postavljenim ciljem agencije Cedefop, prema kojemu je obvezna pružati pomoć Komisiji u oblikovanju i provedbi politika o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, vještinama i kvalifikacijama. Odbor smatra da cilj Cedefopa treba biti usklađen s ciljevima drugih dviju agencija. U uredbi bi stoga trebalo razjasniti da je cilj Cedefopa, kao i tijela i institucija EU-a, podupirati države članice i socijalne partnere u oblikovanju i provedbi politika pružanjem informacija i analiza o strukovnom osposobljavanju, vještinama i kvalifikacijama.

5.2.2.

EGSO pozdravlja činjenicu da prijedlog Komisije odražava činjenicu da je Cedefop u prošlosti preuzeo nove zadaće. Trenutačnim aktivnostima Cedefopa nije obuhvaćeno samo strukovno obrazovanje i osposobljavanje. Agencija se bavi i kvalifikacijama, posebno Europskim kvalifikacijskim okvirom, analizom vještina i izradom projekcija te validacijom neformalnog i informalnog učenja. Odbor, međutim, ističe činjenicu da bi aktivnosti Cedefopa i dalje trebale biti usmjerene na strukovno obrazovanje i osposobljavanje, uključujući pripravništvo i učenje kroz rad za sve (mlade i stare) kako bi se poboljšala njihova zapošljivost.

5.3.1.

U skladu s prijedlogom, jedan od ciljeva agencije EU-OSHA jest omogućiti dostupnost pravnih informacija o sigurnosti i zdravlju na radu. EGSO smatra da ova odredba zadire u djelokrug odgovornosti Komisije te joj se zbog toga protivi.

5.3.2.

Srdačno pozdravlja činjenicu da u uredbi o agenciji EU-OSHA postoji izričito upućivanje na mjere podizanja svijesti i komunikacije, kao i na kampanje za zaštitu rada. Od 2000. godine agencija provodi dvogodišnje informativne kampanje i kampanje o podizanju svijesti u vezi s različitim načinima zaštite radnika te time dopire do širokog raspona publike, pružajući dobra i praktična rješenja.

5.3.3.

Informacijska mreža agencije uspostavljena je istodobno s osnivanjem agencije te predstavlja ključni element u osiguravanju da su dostupne informacije činjenično točne i uistinu relevantne za događanja u praksi. Nadalje, tim se mrežama zapravo proširuje uključivi europski tripartitni pristup na nacionalnoj razini i okupljaju predstavnici vlada i socijalnih partnera na načine koji su se pokazali vrlo konstruktivnima i korisnima. Uključenost nacionalnih socijalnih partnera u ovu mrežu stoga je od ključne važnosti i trebaju je jamčiti države članice. Međutim, EGSO ne smatra da je realno da će agencija uvesti promjene nacionalne mreže koju su odabrale države članice u skladu s određenim kriterijima. U svakom slučaju, upravnom odboru treba dozvoliti davanje preporuka u pogledu članstva.

30.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 209/54

Izvjestitelj:

Peter SCHMIDT

1.1.

EGSO pozdravlja inicijativu Komisije koja se odnosi na usklađivanje postojećeg pravnog okvira za jaka alkoholna pića s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i na usklađivanje zakonodavstva s novim pravnim instrumentima EU-a, posebice u vezi s informiranjem potrošača o hrani i sa sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode.

1.2.

EGSO posebice podržava uvođenje čvršće povezanosti s poljoprivrednim sektorom. Ta je povezanost od temeljne važnosti za kvalitetu i ugled jakih alkoholnih pića proizvedenih u EU-u.

1.3.

I dok EGSO načelno podržava prilagodbe koje su izvršene kako bi se osiguralo usklađivanje s UFEU-om i pojednostavio zakonodavni postupak, bilo bi poželjno više se usredotočiti na provedbene, a ne delegirane akte. U određenim bi područjima mogućnost odstupanja trebalo u potpunosti ukloniti.

1.4.

EGSO priznaje složenost usklađivanja i pozdravlja pojašnjenje i napredak u područjima kao što su pravila povezana s označivanjem složenica, aluzija i mješavina jakih alkoholnih pića, kao i neobavezno označivanje podrijetla sirovina. Međutim, neki su drugi elementi izmijenjeni u prijedlogu, a trebalo bi ih razmotriti, kako je navedeno kasnije u ovom mišljenju.

1.5.

Što se tiče oznaka zemljopisnog podrijetla, EGSO pozdravlja pojašnjenje pravila i postupaka koji se odnose na oznake zemljopisnog podrijetla i vrijednosti pripisane tradiciji i lokalnoj/teritorijalnoj proizvodnji.

1.6.

EGSO naglašava važnost održavanja postojeće razine zaštite za sektor jakih alkoholnih pića, kako bi se zajamčilo zadržavanje dodane vrijednosti i radnih mjesta u Europi. Važno je mjesto u kojem je proizvod destiliran i proizveden, a uvedena promjena u terminologiji ne bi trebala podrazumijevati značajnije promjene u tom sektoru.

1.7.

Što se tiče prezentiranja i označivanja, Odbor predlaže određena poboljšanja postojećeg prijedloga, odnosno poboljšanja koja se odnose na važnost izbjegavanja svake vrste lažnog predstavljanja ili nesporazuma povezanih s „aromama imitacije”, što bi moglo biti zavaravajuće za potrošače.

1.8.

Iako to ne ulazi u posebno područje primjene prijedloga Komisije, EGSO ponavlja svoje prethodne preporuke o potrebi za dosljednim i sveobuhvatnim pristupom politike temeljenim na izbjegavanju štetne konzumacije alkohola kao i o promicanju odgovorne konzumacije kojom se izbjegavaju zdravstveni rizici i maloljetničko opijanje – ne samo u odnosu na sektor jakih alkoholnih pića nego i šire. Informiranje, obrazovanje i podizanje razine svijesti ključni su za to i EGSO pozdravlja brojne inicijative javnog i privatnog sektora poduzete u tom kontekstu.

2.1.

Cilj je predložene uredbe Komisije uskladiti postojeću Uredbu (EZ) br. 110/2008 (1) o jakim alkoholnim pićima s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Njome se prvenstveno odredbe koje je Komisija donijela na temelju te Uredbe dijele na delegirane i provedbene akte te se uvodi poljoprivredni pravni temelj (2) kako bi se istaknula čvršća povezanost s poljoprivrednim sektorom.

2.2.

Osim usklađivanja s UFEU-om, prijedlogom se uvodi samo nekoliko manjih tehničkih izmjena u cilju uklanjanja nedostataka u provedbi Uredbe (EZ) br. 110/2008 i usklađivanja zakonodavstva s novim pravnim instrumentima EU-a, posebice u vezi s informiranjem potrošača o hrani (Uredba (EU) br. 1169/2011) (3) i sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (Uredba (EU) br. 1151/2012) (4).

2.3.

Prijedlogom se posebno pojašnjavaju određena pravila označivanja za složenice, aluzije i mješavine jakih alkoholnih pića čiji je cilj izbjeći probleme na unutarnjem tržištu. Također uključuje novi članak o navođenju oznake podrijetla i uvodi jasnije postupke registracije oznaka zemljopisnog podrijetla na temelju Uredbe (EU) br. 1151/2012.

3.1.

EGSO pozdravlja prijedlog Komisije da se osigura pravno usklađivanje postojeće Uredbe (EZ) br. 110/2008 o jakim alkoholnim pićima s UFEU-om i uskladi zakonodavstvo s novim pravnim instrumentima EU-a. Predloženi okvir općenito pruža pojašnjenje i dosljednost u odnosu na pravila koja se odnose na sektor jakih alkoholnih pića.

3.2.

EGSO prima na znanje da je Komisija održala savjetovanja s udruženjima proizvođača jakih alkoholnih pića. Sektor jakih alkoholnih pića u EU-u s inozemnom prodajom većom od 10 milijardi eura u 2015., sastavni je dio poljoprivredno-prehrambenog sektora, odnosno sektora s najvećim izvozom u Europskoj uniji. Taj sektor odgovoran je za milijun radnih mjesta u proizvodnji i prodaji u Europi i održava bliske gospodarske i socijalne odnose s poljoprivrednim sektorom. Prihod od trošarina i PDV-a od jakih alkoholnih pića godišnje donosi oko 23 milijarde eura. Međutim, konzumacija jakih alkoholnih pića pala je za 32 % između 1980. i 2014. godine. To se odrazilo u odvojenim trendovima „premiumizacije” i konzumacije manje količine, ali kvalitetnijeg pića. U razdoblju od 2000. do 2015. godine, primjerice, prodaja na mjestima konzumacije (hoteli, restorani, kafići) pala je za 8 % na 23,5 milijuna hektolitara jakih alkoholnih pića, no vrijednost se povećala za 30 %.

3.3.

Iako je glavni cilj prijedloga Komisije osigurati pravnu usklađenost s UFEU-om, prijedlogom se također daje prilika sektoru jakih alkoholnih pića da zadrži kvalitetne i tradicionalne prakse i da zaštiti svoj ugled na svjetskoj razini. Prijedlog posebice pruža pojašnjenje u pogledu proizvodnje svakog pića: sirovine, minimalna jakost za stavljanje na tržište, maksimalni udjel alkohola, razdoblja dozrijevanja, zahtjevi u vezi sa sladilima itd. Razlikovanje između kategorija jakih alkoholnih pića pomaže zaštiti raznih tradicija.

3.4.

EGSO naglašava važnost uvođenja čvršće povezanosti s poljoprivrednim sektorom. Za proizvodnju jakih alkoholnih pića trebale bi biti dozvoljene samo poljoprivredne sirovine, čime bi se osigurao plasman osnovnih poljoprivrednih proizvoda.

3.5.

Prilagodbe izvršene kako bi se osiguralo usklađivanje s UFEU-om i pojednostavio zakonodavni postupak općenito su pozitivne. Međutim, bilo bi bolje više se usredotočiti na provedbene, a ne delegirane akte. U određenim bi područjima mogućnost odstupanja trebalo u potpunosti ukloniti, posebno ako to podrazumijeva velike promjene. Primjerice, Komisija traži ovlasti (članak 16. stavak 3.) za sastavljanje delegiranih akata kako bi se dozvolilo da se naziv registrirane oznake zemljopisnog podrijetla navodi na jeziku izvoznog tržišta na kojem je takva informacija obvezna, odnosno u slučaju u kojem jaka alkoholna pića ne mogu biti stavljena na tržište bez te informacije. Međutim, postojeća uredba EU-a već dopušta proizvođačima da tako postupaju, no to je uklonjeno iz teksta o usklađivanju. Potrebno je ponovno uvesti postojeću mogućnost, a u tom slučaju nema potrebe za delegiranjem ovlasti.

3.6.

Jedan od glavnih razloga zabrinutosti proizvođača jakih alkoholnih pića jest očuvati tradiciju i sustav oznaka zemljopisnog podrijetla za jaka alkoholna pića. EGSO u načelu pozdravlja pojašnjenje pravila koja se odnose na oznake zemljopisnog podrijetla jer se ona primjenjuju na jaka alkoholna pića.

3.7.

Iako to ne ulazi u posebno područje primjene prijedloga Komisije, EGSO ponavlja svoje prethodne preporuke o potrebi za dosljednim i sveobuhvatnim pristupom (5) politike temeljenim na izbjegavanju štetne konzumacije alkohola kao i o promicanju odgovorne konzumacije kojom se izbjegavaju zdravstveni rizici i maloljetničko opijanje – ne samo u odnosu na sektor jakih alkoholnih pića nego i šire. Informiranje, obrazovanje i podizanje razine svijesti ključni su za to. EGSO napominje da privatni sektor sudjeluje u mnogim inicijativama i društvenim programima diljem EU-a, pokazujući da je moguće smanjiti zlouporabu alkohola, posebice među mlađom populacijom (6).

3.8.

Izdavanje popisa sastojaka i informacija o hranjivim vrijednostima na etiketama jakih alkoholnih pića nije uključeno u ovaj prijedlog Komisije. Međutim, EGSO ponovno ističe da potrošači imaju pravo dobiti istinite i uravnotežene informacije o alkoholnim pićima kako bi na temelju tih informacija mogli donijeti odluke o konzumiranju (7). Mikro i malim proizvođačima potrebno je pružiti potporu u primjenjivanju pravila. Odbor se raduje doprinošenju tekućoj raspravi započetoj nedavnim izvješćem (8) Komisije o toj temi.

4.1.

EGSO priznaje složenost usklađivanja i pozdravlja pojašnjenje i napredak u područjima kao što su pravila povezana s označivanjem složenica, aluzija i mješavina jakih alkoholnih pića, kao i neobavezno označivanje podrijetla sirovina. Međutim, neki su drugi elementi izmijenjeni u prijedlogu, a trebalo bi ih razmotriti, kao na primjer:

4.2.

U članku 8. stavku 5. prijedloga Komisije predviđeno je da se trgovački nazivi kojima je dodan izraz „okus” (ili bilo koji drugi slični izrazi) smiju upotrebljavati ako se odnose na arome koje imitiraju jako alkoholno piće ili njihovu upotrebu u proizvodnji prehrambenog proizvoda koji nije piće. Odbor smatra da bi ova odredba mogla dovesti potrošače u zabludu.

4.3.

Kako bi se zadržala dodana vrijednost za proizvođače i zaštitio interes potrošača, EGSO naglašava važnost zadržavanja postojeće razine zaštite za sektor jakih alkoholnih pića kada se upućuje na „mjesto proizvodnje” u odnosu na „mjesto podrijetla”. Nova terminologija ne bi trebala podrazumijevati značajnije promjene u sektoru jakih alkoholnih pića, pri čemu je ključno mjesto u kojem je proizvod destiliran i proizveden.

4.4.

Države članice odgovorne su za nadzor nezakonite upotrebe zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla i Komisija bi trebala biti informirana o primjeni pravila u državama članicama, čime bi se osigurao odgovarajući okvir za uklanjanje lažnih jakih alkoholnih pića s tržišta.

4.5.

Postupak prigovora koji zainteresiranim stranama omogućuje da postignu dogovor dobrodošao je jer je taj postupak manje zahtjevan i ne utječe na rezultate.

4.6.

Registar oznaka zemljopisnog podrijetla jakih alkoholnih pića koji zamjenjuje Prilog III. trebalo bi smatrati načinom modernizacije modela, bez posljedica na prava, obveze ili transparentnost sustava.

30.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 209/58

Izvjestitelj:

Jan SIMONS

1.1.

Nakon savjetovanja s reprezentativnim i zainteresiranim organizacijama, EGSO je zaključio da se Prijedlog uredbe Komisije o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 1101/89 (privremeni propisi o uništavanju plovila unutarnje plovidbe) i Uredaba (EZ) br. 2888/2000 (dodjela dozvola za vozila za prijevoz robe u Švicarskoj) i (EZ) br. 685/2001 (odobrenja za prijevoz robe u Bugarskoj i Rumunjskoj prije pristupanja EU-u) može podržati.

2.1.

U kontekstu programa REFIT i zalaganja za bolje donošenje propisa čiji je cilj pružanje zakonodavnog okvira koji bi bio prilagođen potrebama i visokoj kvaliteti, kao što je navedeno u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva zaključenom između Europskog parlamenta, Vijeća i Europske komisije, Europska komisija predlaže da se tri uredbe zbog svoje zastarjelosti stave izvan snage.

2.1.1.

Ponajprije se radi o privremenim propisima iz 1989. o uništavanju plovila unutarnje plovidbe, čiji su alati za upravljanje kapacitetom flote utvrđeni deset godina kasnije u Uredbi (EZ) br. 718/1999, a da pritom Uredba iz 1989. nije stavljena izvan snage.

2.1.2.

Također se radi o dvije uredbe o cestovnom prometu.