31.5.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 173/1

Izvjestitelj:

Benjamin RIZZO

1.1.

potiče države članice da pokažu veću predanost u području visokokvalitetnog obrazovanja za sve kako bi se ostvarili ciljevi EU-a za 2020. i ciljevi UN-a za 2030.;

1.2.

ističe važnost visokokvalitetnog obrazovanja i osposobljavanja za sve financiranih državnim države, naglašavajući važnost obrazovanja građana o ljudskim pravima, ulogu koju oni imaju kao građani i jačanje europskih vrijednosti u svim obrazovnim programima država članica;

1.3.

zalaže se za veću potporu predškolskom obrazovanju (presudnom za usvajanje jezika, socijalizaciju, prilagodbu na osnovno i daljnje obrazovanje) i cjeloživotnom učenju (presudnom za uspješnu integraciju u društvo i svijet rada);

1.4.

ističe potrebu za stvaranjem prilika za osposobljavanje učenika koji rano napuštaju školovanje, niskokvalificiranih radnika i radnika migranata te za priznavanjem rezultata neformalnog i informalnog obrazovanja;

1.5.

smatra da su budućnost rada i izazovi digitalizacije ključne teme kojima EU i njegove države članice moraju dati presudno mjesto u političkoj raspravi i socijalnom dijalogu o visokokvalitetnom obrazovanju za sve;

1.6.

potiče EU i njegove države članice da pruže više sinergija i usklađenih strategija u području obrazovanja za sve u cijelom EU-u;

1.7.

podsjeća Europsku komisiju (EK) i države članice da je nastavnike i zaposlenike u obrazovanju potrebno podržati u njihovim nastojanjima da poboljšaju sve aspekte svojeg stručnog razvoja kako bi poboljšali radnu učinkovitost. Stoga preporučuje ulaganje u kvalifikacije nastavnika i voditelja osposobljavanja, nastojeći pritom zajamčiti ravnotežu spolova pri zapošljavanju te pružanje stabilnih uvjeta rada i dobrih profesionalnih uvjeta te plaća za sve njih;

1.8.

traži učinkovitiju uporabu sredstava europskih fondova, osobito Europskog socijalnog fonda (ESF) i Obzora 2020., kako bi se poduprlo kvalitetno obrazovanje i osposobljavanje, podrška nadarenim osobama, istraživanje i inovacije.

2.1.

EGSO izražava zadovoljstvo što je malteško predsjedništvo odabralo „Visokokvalitetno obrazovanje za sve” kao najvažniju temu i što je zatražilo od EGSO-a da izradi razmatračko mišljenje o tom pitanju. Europa ne smije zaboraviti ključnu ulogu visokokvalitetnog obrazovanja za sve u izgradnji europskog društva koje se obvezuje na poštovanje temeljnih prava i vrijednosti. Malta nastoji promicati uključivanje u raznolikost u formalnom i neformalnom obrazovanju pružanjem pravednih i raznolikih načina učenja. U tom je kontekstu Malta u siječnju 2017. organizirala tjedan obrazovanja usmjeren na „pravednost i učenje” i „digitalno učenje”.

2.2.

EGSO je također zadovoljan time što je Europska komisija 7. prosinca predstavila tri komunikacije naslovljene „Inicijativa za mlade” (1). Ovo je mišljenje usmjereno na komunikaciju „Poboljšanje i modernizacija obrazovanja: visokokvalitetno obrazovanje za sve”. Nadalje, kao predstavnik europskog civilnog društva na razini EU-a, EGSO očekuje da će ga se pitati za savjet te da će imati aktivnu ulogu u svim daljnjim razvojima koji se odnose na te inicijative. Međutim, EGSO zasad strahuje da bi se vrijednost tih inicijativa mogla izgubiti jer se mjere štednje i dalje primjenjuju na mnoga naša društva, što im onemogućuje da u cijelosti ostvare korist od visokokvalitetnog obrazovanja.

2.3.

Iako obrazovanje ostaje u nadležnosti nacionalnih vlada, EGSO smatra da bi EU trebao iskoristiti svoj utjecaj i financijsku sposobnost da pomogne državama članicama da više ulažu u visokokvalitetno obrazovanje za sve.

3.1.1.

Kvalitetno obrazovanje pridonosi razvoju slobodnih, kritičnih, osviještenih, aktivnih i autonomnih muškaraca i žena, sposobnih za sudjelovanje u napretku društava u kojima žive i razumijevanje zajedničkih vrijednosti slobode i solidarnosti. Njime se također stvara temelj koji ljudima omogućuje prevladavanje izazova svijeta rada.

3.1.2.

Predanost kvalitetnom obrazovanju zahtijeva konkretne mjere, kao što su:

3.2.1.

Iako je glavna svrha obrazovanja razvoj ljudi, kako je prethodno navedeno, EGSO smatra da je osposobljavanje disciplina i aktivnost koja je važnija za operativne svrhe i blisko povezana s razvojem svijeta rada i uključivanjem u njega. EGSO je već prikazao razlike i poveznice između obrazovanja i osposobljavanja, koji su u svakom slučaju povezani, ali imaju vlastite ciljeve. EGSO je u mnogim mišljenjima pridonio priznanju obrazovanja kao temeljnog ljudskog prava, javnog dobra i primarne odgovornosti vlada.

3.2.2.

U Deklaraciji o promicanju građanstva i zajedničkih vrijednosti slobode, tolerancije i nediskriminacije putem obrazovanja (koju su potpisali ministri obrazovanja u ožujku 2015. u Parizu, nakon napada u Francuskoj i Danskoj) navedeno je da EU „ponovno potvrđuje odlučnost u zajedničkom podupiranju temeljnih vrijednosti koje su u središtu pozornosti EU-a: poštovanje ljudskog dostojanstva, slobode (uključujući slobodu izražavanja), demokracije, jednakosti, vladavine prava te ljudskih prava”.

3.2.3.

Nažalost, nasilje koje je tijekom 2016. proizašlo iz niza društvenih sredina (uključujući političke ekstremističke desničarske skupine koje podupiru ksenofobne i rasističke namjere, terorizam koji se koristi vjerskim argumentima i grubo odbijanje izbjeglica koje bježe od rata i sukoba) ponovno je imalo teške posljedice. Stoga bi u svim obrazovnim programima država članica trebalo pojačati obrazovanje o ljudskim pravima i za građanstvo, kao i o vrijednostima EU-a.

3.2.4.

U tom kontekstu države članice moraju obrazovanju dodati nove dimenzije: njegove poveznice s temeljnim pravima i budućnosti rada te se moraju pripremiti za kulturološke i funkcionalne promjene koje nastaju iz ekoloških razvoja i osigurati da osposobljavanje odgovara zadaćama i vještinama potrebnima u održivom gospodarstvu razvoja.

3.2.5.

Informacijska pismenost jedan je od izazova s kojima se suočava suvremeno obrazovanje. Pristup informacijama je građansko pravo, ali je korištenje informacija složeno pitanje. Mogućnost odabira, tumačenja i korištenja informacija može se i treba oblikovati s pomoću obrazovanja, što je u interesu kako pojedinaca tako i društva. Informacijska pismenost jedna je od okosnica suvremenog obrazovanja.

3.3.1.

U izvješću Eurostata navedeno je da je „godine 2015. u EU-u otprilike 25 milijuna djece ili 26 % stanovništva u dobi od 0 do 17 godina bilo izloženo riziku […] [od siromaštva ili socijalne isključenosti]. […] Godine 2015. više od trećine djece bilo je izloženo riziku [od siromaštva ili socijalne isključenosti] u šest država članica: Rumunjskoj, Bugarskoj, Grčkoj, Mađarskoj, Španjolskoj i Italiji.” Najveći porast zabilježen je u Grčkoj (s 28,7 % iz 2010. na 37,8 % iz 2015., tj. uvećan za 9,1 postotnih bodova). Ovi zabrinjavajući podaci jasno upućuju na povezanost krize i porasta siromaštva.

3.3.2.

Najnovija izvješća EU-a o obrazovnom sektoru pružaju dodatne dokaze o pitanju navedenom u mnogim ranijim analizama i izjavama u vezi s civilnim društvom, odnosno potvrđuju činjenicu da je siromaštvo usko povezano s društveno-ekonomskim i kulturnim podrijetlom obitelji i društvenih skupina. Eurostat utvrđuje da se „udio djece izložene riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti u EU-u smanjuje u skladu s razinom obrazovanja njihovih roditelja. Godine 2015. gotovo 2/3 (65,5 %) ukupnog broja djece roditelja niske razine obrazovanja (većinom nižeg srednjoškolskog obrazovanja) bilo je izloženo riziku od siromaštva […] u usporedbi s 30,3 % djece koja žive s roditeljima srednje razine obrazovanja […] te 10,6 % djece roditelja visoke razine obrazovanja.”

3.3.3.

Obrazovno siromaštvo ili udio mladih koji ne zadovoljavaju minimalne standarde u obrazovanju trenutačno je jedan od najvećih izazova u Europi. No zbog gospodarske krize i strogih proračunskih i fiskalnih ograničenja smanjuje se kvaliteta sustava obrazovanja i osposobljavanja, povećavajući rizik od siromaštva i isključenosti te ugrožavajući načelo javnog visokokvalitetnog obrazovanja za sve.

3.3.4.

Iako su pojedine europske zemlje odlučile provesti rezove proračuna za obrazovanje, smanjiti plaće zaposlenika, ograničiti zapošljavanje, zaustaviti izgradnju škola ili ukinuti dodjelu dovoljne količine sredstava za održavanje sigurne i prikladne infrastrukture obrazovnih ustanova, taj bi trend trebalo zaustaviti. Godine 2014. javna potrošnja u području obrazovanja realno je iznosila samo 1,1 %, a deset država članica 2014. godine smanjilo je potrošnju u odnosu na 2013. (2) EGSO stoga potiče nacionalne vlade da ponovno razmotre i izmijene programe štednje koji bi mogli ozbiljno utjecati na izvršenje obveza preuzetih na europskoj i međunarodnoj razini u području obrazovanja, kao što su programi do 2020. i 2030. godine.

3.4.1.

Budućnost rada značajna je tema koja treba zauzimati ključno mjesto u političkoj raspravi i socijalnom dijalogu o visokokvalitetnom obrazovanju. Štoviše, drastični pomaci preoblikuju načine obavljanja posla. Rezultat toga jest činjenica da, unatoč tome što se otvaraju nove mogućnosti pretvaranja inovacija u radna mjesta, svijet rada danas obilježavaju visoke razine nepredvidljivosti i za radnike i za poduzeća. Uz to, iako dolaze u kombinaciji s novim pozitivnim mogućnostima, promjene koje donosi digitalna revolucija povećavaju osjećaj nepredvidljivosti i složenosti. Kako je navedeno u prvom Pregledu obrazovanja i osposobljavanja izrađenom u razdoblju mandata Jean-Claudea Junckera na čelu Komisije, „osposobiti osobe za zapošljavanje tek je dio šireg programa. Obrazovanje ima i jednako važnu ulogu u stvaranju boljeg društva.” Međutim, u današnje vrijeme čak i najkvalificiraniji radnici mogu ostati bez posla. Iako su od ključne važnosti, obrazovanje i osposobljavanje sami po sebi više nisu jamstvo za kvalitetan, stabilan i dobro plaćen posao. Također se čini da su nejednakosti na tržištu rada sada postale problem koji treba riješiti na prikladan način.

3.4.2.

Strukovno obrazovanje i osposobljavanje sve je važnije u borbi protiv nezaposlenosti te se mora poboljšati i učiniti pristupačnijim i važnijim. Moraju se dodijeliti odgovarajući ljudski i financijski resursi kako bi se osigurala kvaliteta ishoda obrazovanja i zapošljivost dotičnih ljudi.

3.4.3.

Evaluacijsko izvješće Europske komisije o ulaganjima na temelju Europskog socijalnog fonda (ESF) tijekom razdoblja 2007. – 2013. pokazuje da je do kraja 2014. barem 9,4 milijuna europskih građana pronašlo zaposlenje, a 8,7 milijuna steklo kvalifikacije ili svjedodžbu. O ostalim pozitivnim rezultatima, kao što su povećane razine vještina, izvijestilo je 13,7 milijuna sudionika. Te pozitivne novosti trebale bi potaknuti države članice na neprestanu borbu protiv nezaposlenosti u Europi, koja je i dalje visoka u mnogim državama članicama.

3.4.4.

EGSO također preporučuje EU-u i njegovim državama članicama da više ulažu u istraživanje i inovacije kako bi se stvorila nova i bolja radna mjesta za budućnost.

3.4.5.

Razlika u plaćama između spolova i dalje postoji. Povjerenica Věra Jourová izjavila je u studenom 2015: „Žene i dalje rade neplaćeno gotovo dva mjeseca godišnje jer je prosječna satnica ženama plaćena 16,4 % manje nego muškarcima. Ravnopravnost muškaraca i žena jedna je od temeljnih vrijednosti Europske unije, ali ovaj dan podsjeća nas na činjenicu da ona nije jedna od njegovih temeljnih stvarnosti.” S obzirom na feminizaciju obrazovnog sektora, trebalo bi preispitati plaće i poboljšati prilike za razvoj karijere.

3.5.1.

Države članice moraju osnažiti ulogu javnog obrazovanja u postizanju ravnopravnosti i socijalne kohezije. Pri razmatranju najnovijih podataka EU-a o siromaštvu i riziku od socijalne isključenosti, ne smije se umanjiti važnost javnog obrazovanja u izgradnji ravnopravnijih društava.

3.5.2.

Visokokvalitetno obrazovanje trebalo bi se pružati pravedno i na neprofitnoj osnovi. Prvenstveno je odgovornost vlada osigurati odgovarajuća sredstva za univerzalno dostupno obrazovanje, kako su se obvezale učiniti na međunarodnoj i europskoj razini. Ulaganje u obrazovanje, osobito u javno obrazovanje, trebalo bi biti politički prioritet.

3.5.3.

Budući da svi radnici ne posjeduju alate koji ih čine otpornima na društvene, osobne i profesionalne rizike, ključan je pristup javnim, visokokvalitetnim mogućnostima nadogradnje vještina i prekvalifikacije te odgovarajućoj socijalnoj zaštiti tijekom cijelog života. Kao predstavnik civilnog društva na razini EU-a, EGSO ističe potrebu za jačanjem i boljim financiranjem javnih ustanova za osposobljavanje nezaposlenih radnika i radnika migranata.

3.5.4.

EGSO također smatra da bi socijalni partneri i obrazovna zajednica trebali imati prava za praćenje i procjenu učinkovitost javne potrošnje u području obrazovanja.

3.6.1.

Socijalni dijalog u obrazovnom sektoru diljem Europe suočen je s različitim izazovima zbog unutarnjih i vanjskih čimbenika. Zbog hitnijih gospodarskih problema socijalni dijalog izgubio je na važnosti u programu izrade politika. Nedostatak učinkovitog socijalnog dijaloga odražava se u činjenici da se odluke koje utječu na zaposlenike u obrazovanju i školsku zajednicu često donose bez službenih savjetovanja sa socijalnim partnerima. U mnogim se zemljama opseg pregovaranja smanjio u trenutku kada bi se trebao proširiti radi rješavanja brojnih novih izazova u obrazovnoj zajednici.

3.6.2.

EGSO stoga potiče države članice i socijalne partnere da ojačaju vezu između nacionalnog i europskog socijalnog dijaloga te da razmotre na koji se način može proširiti opseg kolektivnog pregovaranja. Europski socijalni dijalog u obrazovnom sektoru od ključne je važnosti za postizanje ciljeva strategije Europa 2020. i Programa do 2030. jer okuplja europske poslodavce i zaposlenike u tom području kako bi mogli postići dogovor o načinu rješavanja izazova s kojima je sektor suočen. Trebalo bi uključiti i cijelu obrazovnu zajednicu (roditelje, učenike, organizacije civilnog društva itd.).

3.7.1.

Posljednjih je godina u svijetu zabilježen prijelaz s gospodarstva koje je u većoj mjeri temeljeno na proizvodnji na gospodarstvo više usmjereno na usluge. Stvaranje znanja postalo je ključni čimbenik vrijednosti i za proizvodnju i za usluge.

3.7.2.

Informacijske i komunikacijske tehnologije u globaliziranom svijetu izmijenile su gospodarsku integraciju i međuovisnost na svim razinama. Štoviše, digitalna transformacija dovodi do velikih promjena u industriji i uslugama. To obuhvaća prijelaz s tradicionalnog zapošljavanja na digitalna radna mjesta. IKT se upotrebljava na mnogo načina. Također predstavlja potporu društvenim i/ili političkim virtualnim mrežama. U tom smislu IKT ima sve važniju ulogu u socijalizaciji djece i mladih.

3.7.3.

Iako IKT pruža mogućnosti u brojnim područjima, ujedno otvara vrata stvarnim opasnostima kao što su kiberkriminalitet i opasan i štetan sadržaj te istodobno povećava komercijalizaciju usluga, omogućuje tehnološki nadzor i zlouporabu osobnih podataka. Zaštitu osobnih podataka i sigurnost informacija u području obrazovanja trebalo bi riješiti Europskom strategijom. Nadalje, nekoliko europskih zemalja uspostavilo je nacionalne strategije za poticanje uporabe IKT-a u različitim područjima, uključujući posebnu strategiju usmjerenu na obrazovanje, no i dalje postoje veliki nedostatci u njihovoj provedbi.

3.7.4.

Uvođenje digitalnih uređaja u obrazovanje ključna je tema za obrazovnu zajednicu i društvo. Europska komisija u svojem je Digitalnom programu i Strateškom okviru za obrazovanje i osposobljavanje 2020. naglasila potrebu za inovativnim pristupima u podučavanju i učenju u državama članicama kako bi se poboljšale digitalne vještine i radnike pripremilo za digitalna radna mjesta u budućnosti. Istraživanja i izvješća OECD-a i Unescoa također upućuju na istu činjenicu: neizbježnu potrebu za osiguravanjem opremljenosti obrazovnih ustanova za uporabu IKT-a u podučavanju te poboljšanjem kompetencija nastavnika u pogledu pedagoške uporabe IKT-a na svim razinama obrazovanja u cilju oblikovanja budućnosti.

3.7.5.

Integracija novih tehnologija u obrazovanje mogla bi unaprijediti vještine potrebne za prilagodbu na tehnologiju koja se brzo mijenja i pripremanje učenika za cjeloživotno učenje i aktivno demokratsko građanstvo. Međutim, iako IKT u obrazovanju može poboljšati podučavanje i učenje, on jednako tako donosi mnogo izazova za nastavnike i studente, poput onih navedenih u ovom mišljenju.

3.7.6.

Na kraju treba napomenuti da, ako EU želi zadržati vodeći položaj u području visokog obrazovanja i znanstvenog istraživanja, mora ojačati svoje ulaganje u podršku nadarenim osobama, istraživanje i inovacije.

3.8.1.

Dobro je poznato da nastavnici imaju ključnu ulogu u uspjehu ili neuspjehu inicijativa i programa u području obrazovanja. EGSO poziva obrazovna tijela i ustanove da omoguće stalnu službenu pedagošku i tehničku potporu nastavnicima, da im pomognu u prilagodbi na nove digitalne sustave te da izbjegavaju uporabu IKT-a kojim se pogoršavaju uvjeti rada. EGSO preporučuje ulaganje u kvalifikacije voditelja osposobljavanja i nastavnika, nastojeći zajamčiti ravnotežu spolova u zapošljavanju odabirom najboljeg u njihovoj profesiji te pružanjem stabilnih uvjeta rada i dobrih profesionalnih uvjeta i plaća.

3.8.2.

Budući da se očekuju znatne promjene nacionalnih standarda obrazovne tehnologije, nacionalna obrazovna tijela trebala bi se savjetovati s predstavnicima zaposlenika u obrazovanju pri planiranju novih strategija i programa koji predstavljaju izazov u njihovu svakodnevnom radu. Teme kao što su preuzimanje medijskih zapisa, medijska manipulacija, medijsko predstavljanje i objavljivanje, izrada internetskih stranica, unos podataka, vođenje baza podataka, prikupljanje informacija, suradničko okruženje i razmjena datoteka potrebno je uključiti u njihovo početno osposobljavanje i osposobljavanje tijekom službe. Od ključne je važnosti da je svaki nastavnik osposobljen za stjecanje tih vještina i kompetencija.

3.8.3.

EGSO također preporučuje državama članicama da omoguće prilike za mobilnost nastavnika i zaposlenika u području obrazovanja tijekom putovanja u različite države članice i pritom očuvaju njihova prava na socijalno osiguranje i mirovinu kako bi podučavanje i osposobljavanje postalo privlačnije zvanje mlađim generacijama.

31.5.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 173/7

Izvjestitelj:

Lutz RIBBE

1.1.

EGSO se ponovno snažno zalaže (1) za očuvanje i razvoj samostalnog programa EU-a za financiranje na području zaštite okoliša, zaštite i poboljšanja bioraznolikosti, učinkovitosti resursa, održivog razvoja, komunikacije i informiranja, kao i za pružanje novčanih potpora nevladinim organizacijama za zaštitu okoliša.

1.2.

U proteklih 25 godina LIFE je imao velik značaj za europsku politiku zaštite okoliša i progresivno također za politiku održivog razvoja. Sada ga se opravdano može smatrati neizostavnim elementom politike EU-a o okolišu, koja je s pomoću programa LIFE uvelike osnažena.

1.3.

To se događa u dvostrukom smislu. Projekti programa LIFE

1.4.

Program LIFE, čija se neprekidna prilagodba novim izazovima posebno cijeni, također je pokazao da u civilnom društvu postoji visok potencijal i velika spremnost za uključivanje u provedbu i daljnji razvoj politike zaštite okoliša i održivog razvoja. Provedba prava EU-a daleko je više od puke obveze država članica da provedu pojedinačne zakonodavne akte. Politika zaštite okoliša i održivog razvoja uspijeva ili propada ovisno o prihvaćanju građana, ona mora biti transparentna i dostupna, a u tom smislu LIFE također daje izuzetno vrijedan doprinos.

1.5.

No, projekti programa LIFE često su izravno ili neizravno u suprotnosti s političkim odlukama, čak i na razini EU-a. Čak i kada to može biti neugodno za donositelje odluka, treba ga smatrati vrijednim doprinosom jer u konačnici može dovesti do bolje integracije zaštite okoliša u područja drugih politika.

1.6.

Provedba Programa UN-a za 2030. (tzv. Ciljevi održivog razvoja) u europskoj politici jedan je od velikih izazova pred kojima EU stoji u nadolazećim godinama. LIFE će tu morati dati svoju potporu. Pritom nije riječ samo o tome da se u bliskom dijalogu sa socijalnim partnerima i skupinama civilnog društva traže najučinkovitiji načini provedbe, već će mnogi odjeli unutar Komisije i – na razini država članica – mnoga ministarstva, tijela i institucije morati promijeniti način razmišljanja o politici održivog razvoja koja je do sada bila gotovo marginalna tema kako bi integriranje zaštite prirode i okoliša u područja drugih politika, o čemu se mnogo raspravljalo, postalo stvarnost.

1.7.

EGSO preporučuje određene izmjene:

1.8.

Dio koji se odnosi na klimatsku politiku trebalo bi dodatno razraditi, naročito kad je riječ o mogućim mjerama prilagođavanja koje mogu poduzeti posebno pogođeni građani, poljoprivrednici, gradovi/općine i regije.

2.1.

Program LIFE, koji je nastao 1992. godine, najvažniji je program EU-a kojim se promiče zaštita okoliša. On služi zaštiti bioraznolikosti i staništa (posebno kroz mrežu Natura 2000), kao i učinkovitosti resursa, zaštiti klime, komunikaciji i informiranju. LIFE je u razdoblju od 2014. do 2020. godine raspolagao sredstvima od 3,456 milijardi EUR, dok je u prethodnom sedmogodišnjem razdoblju imao na raspolaganju oko 2 milijarde EUR.

2.2.

Glavni ciljevi programa su sljedeći:

2.3.

U odnosu na razdoblje financiranja od 2007. do 2013. godine, program LIFE odlikuje nekoliko novih obilježja:

2.4.

U razdoblju financiranja od 2014. do 2020. godine LIFE je izgledao ovako:

2.5.

Europska komisija planira provesti evaluaciju programa LIFE sredinom provedbenog razdoblja do 30. lipnja 2017. te je od EGSO-a i Odbora regija zatražila da se prije objave evaluacije programa izjasne o novom obliku programa LIFE s obzirom na novine uvedene 2014. godine.

3.1.

EGSO smatra da je u sadašnjoj fazi programa još svakako prerano za temeljitu „evaluaciju sredinom provedbenog razdoblja” jer su prvi projekti iz nove faze programa dodijeljeni tek 2015., a velika većina tih projekata nije još ni dovršena, a kamoli podobna za evaluaciju. Međutim, u svjetlu evaluacije dosadašnjih faza programa, želi dati prvi doprinos organizaciji programa LIFE u razdoblju financiranja od 2021. do 2028. godine.

3.2.

U proteklih 25 godina LIFE je imao velik značaj za europsku politiku zaštite okoliša i progresivno također za politiku održivog razvoja. LIFE je dao neprocjenjiv doprinos zaštiti bioraznolikosti. Sada ga se opravdano može smatrati neizostavnim elementom politike EU-a o okolišu, koja je s pomoću programa LIFE uvelike osnažena.

3.3.

To se događa u dvostrukom smislu. Projekti programa LIFE

3.4.

LIFE je s pomoću mnogih do sada potpomognutih projekata pokazao da u civilnom društvu postoji velik potencijal i velika spremnost za uključivanje u provedbu i daljnji razvoj politike EU-a za zaštitu okoliša i održivi razvoj. Provedba prava EU-a daleko je više od puke obveze država članica da provedu pojedinačne zakonodavne akte. Politika zaštite okoliša i održivog razvoja podliježe prihvaćanju građana, mora biti transparentna i dostupna, a u tom smislu LIFE također daje vrijedan doprinos.

3.5.

No, projekti programa LIFE često su izravno ili neizravno u suprotnosti s političkim odlukama, čak i na razini EU-a. Čak i kada to može biti neugodno za donositelje odluka, treba ga smatrati vrijednim doprinosom jer u konačnici može dovesti do bolje integracije zaštite okoliša u područja drugih politika.

3.6.

To su ujedno granice primjene programa LIFE: ne može se i ne smije očekivati da će se njime namiriti deficiti koji proizlaze iz manjkave provedbe postojećeg zakonodavstva o okolišu, odnosno iz neuvažavanja važnosti okoliša u područjima drugih politika. To se može opisati s pomoću triju primjera:

3.6.1.

LIFE može tome pridonijeti primjerice tako što će javno jasno navesti da je politika EU-a za održavanje čistoće zraka primarno usmjerena na smanjenje opasnosti za zdravlje stanovništva od onečišćivača. No, LIFE ne može rješavati sukobe kao što je, na primjer sukoba između političara nadležnih za zaštitu okoliša i za promet u Njemačkoj, kod kojeg je u osnovi riječ o pitanju o tome koje „zaštićeno dobro” ima prednost („zaštita zdravlja gradskog stanovništva od sitnih čestica” ili „pravo vozača automobila na slobodnu mobilnost”).

3.6.2.

LIFE je primjerice projektom „Urban Bees” (3) na izniman način povećao svijest širih slojeva stanovništva o važnosti oprašivača, opasnostima koje im prijete, ali i o mogućnostima njihove zaštite. No opasnosti koje primjerice prijete od određenih postupaka u poljoprivredi ili od dopuštanja upotrebe kemikalija za prskanje koje su potencijalno opasne za pčele mogu se ukloniti ako se ostale službe EU-a u dovoljnoj mjeri o tome brinu i ako se važeće načelo predostrožnosti također dosljedno primjenjuje.

3.6.3.

Od 1999. godine u Austriji se javnim sredstvima u visini od ukupno 45 milijuna EUR, od čega dio potječe iz programa LIFE, financirao uspješan program za zaštitu dunavskog lososa (4), globalno ugrožene riblje vrste čije je glavno stanište slivno područje rijeke Save. Nedavna je studija pokazala da se u području staništa dunavskog lososa predviđa gradnja oko 600 hidroelektrana, a stručnjaci očekuju da će se populacija te vrste uslijed tih zahvata smanjiti za do 70 %. Gradnja pojedinih hidroelektrana financirat će se i sredstvima EU-a.

3.7.

Stoga se također pozdravlja činjenica da se LIFE u međuvremeno počeo pojačano brinuti o boljoj provedbi zakonodavstva, ne samo na razini tijela vlasti u pitanju, već također i na razini nadzornih tijela.

3.8.

EGSO pozdravlja visok stupanj fleksibilnosti i sposobnosti prilagodbe novim izazovima kao i uspješne prakse po kojima je program LIFE posljednjih godina kontinuirano prepoznatljiv. To se ogleda i u novom razdoblju financiranja od 2014. do 2020. godine:

4.1.

Nijedan program nije toliko dobar da ne bi mogao biti još bolji. Ipak, EGSO prije svega potvrđuje (6) svoju izričitu potporu nastavku provedbe ovog, u proračunsko-tehničkom smislu, zasebnog programa financiranja i izvan ovog financijskog razdoblja. To je potrebno jer, unatoč višestrukom ohrabrujućem napretku i unatoč usmjeravajućim odlukama (među ostalim Program UN-a za 2030., pariške Odluke o klimatskim promjenama, Strategija bioraznolikosti EU-a), problemi zaštite okoliša još ni izdaleka nisu riješeni, a prijelaz na politiku EU-a u kojoj se resursi učinkovito iskorištavaju, u kojoj su emisije niske i u kojoj se čuva bioraznolikost još nije uspješno proveden. Naprotiv: Europska komisija i Europska agencija izradile su zasebna izvješća u kojima se navodi da se onečišćenja u određenoj mjeri čak povećavaju (7).

4.2.

Analize u okviru postupaka za direktive za zaštitu prirode iz Programa za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT) pokazale su da su zakonski okviri primjereni, ali da financijska sredstva za upravljanje mrežom Natura 2000 usmjereno na ciljeve ni izdaleka nisu dovoljna. Ovoj temeljnoj zadaći zaštite bioraznolikosti u Europi hitno treba odgovarajuće financiranje.

4.3.

Postojanost programa LIFE ključna je za učinkovitost i vjerodostojnost politika EU-a povezanih s okolišem, a one se moraju očuvati horizontalnim integriranjem Sedmog akcijskog programa zaštite okoliša, UN-ova Programa održivog razvoja i pariških odluka o klimatskim promjenama u sva druga područja europske politike i programe financiranja. EGSO podsjeća na to da se k tome višestruko zalagao za odgovarajući europski semestar usmjereniji na okoliš.

4.4.

Uvođenje dvaju novih financijskih instrumenata u program LIFE kao probnih projekata bila je novost koju EGSO pozdravlja. Za ocjenu ovog pristupa puno je prerano jer su prvi projekti iz obaju instrumenata (instrument za financiranje prirodnog kapitala (NCFF) i instrument za privatno financiranje energetske učinkovitosti (PF4EE)) odabrani, ali još nisu provedeni.

4.5.

Tim pristupom utrt je posve nov put ka stvaranju inovativnih mogućnosti financiranja projekata zaštite prirode i projekata energetske učinkovitosti s pomoću malih privatnih investitora. To je potrebno jer je u mnogim slučajevima došlo do neuspjeha takvih projekata koji su financirani na konvencionalan način.

4.6.

U ovom je trenutku teško procijeniti koliko će taj dio programa biti uspješan u konačnici, hoće li se pokrenuta suradnja s EIB-om pokazati korisnom, hoće li postupak podnošenja zahtjeva biti dovoljno jednostavan, a uvjeti financiranja, uključujući unos rizičnog kapitala, primjereni. zbog čega EGSO predlaže da se taj dio novog programa LIFE u budućnosti posebice pažljivo evaluira.

4.7.

U svojoj vlastitoj ocjeni Komisija također treba ispitati kako LIFE u danom slučaju može postići preobrazbu projekata koje podupire LIFE u „projekte-modele” te njih – po mogućnosti bez daljnjih potpora – ponoviti na drugim mjestima u Europi s težištem na prijenosu znanja i vještina (know how) i ekonomskoj izvedivosti. Jedan od mogućih koraka bio bi da se od nositelja posebno uspješnih projekata zatraži da na to pitanje odgovore u nekoj razvojnoj projektnoj fazi.

4.8.

EGSO smatra LIFE instrumentom financiranja za provedbu mjera i politika EU-a, a ne programom kojim se primarno financiraju projekti od nacionalnih interesa. No, može se svakako dogoditi da primjerice projekti programa LIFE koje prijave organizacije civilnog društva budu uglavnom u europskom, a manje u nacionalnom interesu. Pitanje sufinanciranja mora se stoga u budućnosti tako urediti da odgovarajući projekti ne propadnu zbog toga što su nacionalna sufinanciranja odbijena (EGSO zna za takve slučajeve). Povrh toga, EGSO zahtijeva od Komisije da preispita do koje je mjere moguće primijeniti čak i više stope sufinanciranja, posebice za nevladine organizacije, kojima vlastiti udjeli često predstavljaju teško savladivu prepreku. Štoviše, ti udjeli često potječu iz javnih proračuna i davatelji sredstava time provode očitu „selekcijsku politiku”.

4.9.

Posebnu vrstu predstavljaju tzv. „integrirani projekti” koji su nastali u okviru programa LIFE i čiji značaj EGSO posebno cijeni. Izvrstan primjer je projekt „Belgian Nature Integrated Project (BNIP)” koji obuhvaća cijelo belgijsko područje, integrira 28 dionika, podupire 18 posebnih projekata zaštite, 48 jasno razgraničenih aktivnosti i ukupno preko 300 programa upravljanja (npr. za područja mreže Natura 2000). Projekt je povezao 52 suradnika u 7 različitih timova i uspješno je izgradio mostove između različitih raspoloživih izvora financiranja EU-a i nacionalnih resursa.

Upravo takve sadržajne i strukturne poveznice treba još više osnažiti ubuduće, primjerice ostvarivanjem potencijalne sinergije između programa LIFE i zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) koja je prihvatljiva za okoliš.

4.10.

No samo sadržajna poveznica između LIFE-a i ZPP-a nije dovoljna za postizanje poboljšanja, već je u svakom slučaju potrebno i važno uvesti administrativne, odnosno proračunsko-tehničke novine.

4.11.

Dosada su fondovi za regionalni razvoj i drugi stup ZPP-a bili ključni instrumenti za financiranje mreže Natura 2000; to se može pripisati prijedlogu Komisije iz 2004 (8). EGSO je tada taj prijedlog podržao pod uvjetom da se u okviru navedenih fondova osigura i dovoljno odgovarajućih sredstava za tu svrhu. To se nije dogodilo, zbog čega EGSO taj pristup smatra nezadovoljavajućim (9).

4.12.

Do sada dostupna sredstva ne pokrivaju ni djelomično potrebne iznose naknade za zaštitu prirode, kao ni za razradu programa upravljanja i provedbu potrebnih mjera. Natura 2000 područje je koje se tradicionalno nalazi u nadležnosti EU-a, zbog čega se proračun za taj projekt također mora jasno odrediti.

4.13.

Umjesto toga Odbor predlaže da se od sljedećeg razdoblja financiranja sva sredstva potrebna za provedbu i održivost mreže Natura 2000 financiraju iz programa LIFE i da se potrebna proračunska sredstva dodatno planiraju. EGSO predlaže da Komisija povrh toga interno razjasni bi li program LIFE bio prikladan instrument i za provedbu „Transeuropske mreže zelene infrastrukture” (10). Odgovarajuća sredstva moraju se utvrditi i dodatno osigurati. Pritom je važno obratiti pozornost na koherentnost svih poticajnih mjera, odnosno treba izbjegavati poticaje koji su u proturječnosti s ostalim fondovima EU-a ili se s njima preklapaju.

4.14.

EGSO ističe da se kod financiranja mreže Natura 2000 radi o temeljnoj investiciji u važan dio zelene infrastrukture Europe, koja će se isplatiti ne samo poboljšanjem kvalitete života i okoliša, već i povećanjem lokalnih prihoda.

4.15.

Provedba Ciljeva održivog razvoja, odnosno Programa UN-a za 2030. u europskoj politici donijet će mnoge temeljite promjene u pristupima europskih politika (11). To će također zahtijevati sljedeće:

4.16.

EGSO preporučuje Komisiji da u novoj fazi programa LIFE nakon 2020. godine pojača zahtjeve iz točke 4.15 za novim aktivnostima i projektnim mogućnostima.

4.17.

Stoga je potrebno razmotriti bi li u tu svrhu Komisiji bolje odgovaralo da se tradicionalni istraživački projekti koji su se u prošlosti u određenoj mjeri financirali iz programa LIFE u budućnosti nađu među tradicionalnim istraživačkim programima. Time bi se odredila jasna razgraničenja u odnosu na Obzor 2020.

4.18.

Dio programa LIFE koji se bavi klimatskim pitanjima u budućnosti bi trebalo još snažnije razraditi, posebice u pogledu mogućih mjera prilagođavanja koje mogu poduzeti posebice pogođeni građani, poljoprivrednici, gradovi/općine i regije.

31.5.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 173/15

Izvjestitelj:

Krzysztof BALON

1.1.

S obzirom na to da siromaštvo i socijalna isključenost potiču populističke tendencije u mnogim državama članicama EU-a, EGSO pozdravlja zaključke Europskog vijeća od 16. lipnja 2016. naslovljene „Borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti: integrirani pristup” (1) te se zalaže za stvaranje, u sljedećoj financijskoj perspektivi, integriranog europskog fonda za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti, na temelju dosadašnjeg iskustva s provedbom Fonda europske pomoći za najpotrebitije (FEAD) i Europskog socijalnog fonda (ESF).

1.2.

Imajući na umu raznolikost problema i ciljnih skupina u pojedinim državama članicama, uključujući i različite oblike migracije, primjena takvog fonda trebala bi u cijelosti iskoristiti iskustvo i kapacitet organizacija civilnog društva koje bi u planiranju programa, provedbi, praćenju i evaluaciji trebale dobiti vodeću ulogu. Fond također treba pridonijeti izgradnji kapaciteta mreža organizacija civilnog društva, pri čemu posebnu pažnju treba posvetiti humanitarnim organizacijama.

1.3.

EGSO smatra da Europska komisija treba učinkovitije pratiti upotrebu ESF-a u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti kao i upotrebu FEAD-a za mjere integracije u državama članicama u okviru trenutačne financijske perspektive. Praćenje treba blisko uključivati organizacije civilnog društva te siromašnih i socijalno isključenih ljudi.

1.4.

EGSO smatra da je suradnja između nacionalnih tijela koja upravljaju fondovima i partnerskih organizacija od ključne važnosti (2). Te organizacije imaju znatan tehnički i organizacijski doprinos koji predstavlja istinsku dodanu vrijednost u provedbi FEAD-a i ESF-a. S time u vezi, EGSO predlaže da Europska Komisija razmisli o značajnom objašnjenju minimalnih zahtjeva koje će vlasti država članica morati poštovati u provedbi partnerstva te o izvršenju odredbi o sankcijama u slučaju neodgovarajuće provedbe.

1.5.

EGSO poziva Europsku komisiju da razmotri mogućnost zahtijevanja od država članica da upotrebljavaju tehničku pomoć u okviru FEAD-a i ESF-a, kao i u svrhu razvoja kapaciteta organizacija civilnog društva uključenih u borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Osim toga, EGSO se zalaže za jačanje tehničkog i organizacijskog kapaciteta europskih mreža organizacija koje rade na suzbijanju siromaštva i socijalne isključenosti.

1.6.

EGSO poziva države članice da bolje iskoriste mogućnosti dodjeljivanja globalnih bespovratnih sredstava, prijenosa dodijeljenih sredstava te, eventualno, ravnopravnog tretiranja doprinosa u naravi i financijskih doprinosa. Osim toga, treba ispitati može li Europska komisija nametnuti da se velik dio sredstava iz okvira operativnih programa dodijeli projektima s malim proračunom. To bi omogućilo potporu odgovarajućim organizacijama i skupinama za samopomoć na lokalnoj razini.

1.7.

EGSO će sustavno podupirati rad organizacija civilnog društva i njihovu suradnju s javnim tijelima i institucijama u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Istodobno EGSO izjavljuje da je spreman uspostaviti malu ad hoc skupinu koja bi bila sastavljena od članova EGSO-a i relevantnih platformi civilnog društva na europskoj razini te koja bi, čak i u sadašnjoj financijskoj perspektivi, pridonijela boljoj koordinaciji intervencija ESF-a i FEAD-a kao i raspravi o glavnim načelima budućeg integriranog europskog fonda namijenjenog suzbijanju siromaštva i socijalne isključenosti. EGSO smatra da je suradnja s Odborom regija u ovom kontekstu neophodan.

2.1.

Prvi cilj programa Ujedinjenih naroda za održivi razvoj za razdoblje nakon 2030 (3). glasi: „suzbiti siromaštvo u svim njegovim oblicima i svugdje”. Suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti u Europi jedan je od glavnih ciljeva strategije Europa 2020. Međutim, europske institucije i neke države članice i dalje se zalažu za politike štednje, iako je nedostatak brzih i vidljivih poboljšanja situacije siromaštva i socijalne isključenosti u kojoj se nalaze građani Europske unije jedan od glavnih razloga za smanjenje javne potpore europskim integracijama u državama članicama. Financijski instrumenti EU-a za pomoć u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti u obliku Fonda europske pomoći za najpotrebitije (FEAD) i dodjele najmanje 20 % sredstava Europskog socijalnog fonda (ESF) za potporu suzbijanju socijalne isključenosti trebali bi se učinkovito primjenjivati u svim državama članicama, ali ne bi smjeli zamijeniti sveobuhvatnu, integriranu politiku za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti.

2.2.

U okviru svoje strategije Europa 2020., Europska unija postavila je samoj sebi cilj da broj ljudi koji žive u siromaštvu ili kojima prijeti siromaštvo ili socijalna isključenost smanji za najmanje 20 milijuna do 2020. godine. Međutim, prema podacima za 2014. godinu (4), 24,4 % stanovništva EU-a (približno 122 milijuna ljudi) bilo je izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti (u usporedbi s 24,2 % u 2011. i 23,4 % u 2010.). Analiza različitih pojedinačno uspoređenih parcijalnih pokazatelja pokazuje da je svaki od njih porastao u odnosu na 2008.: rizik od siromaštva nakon socijalnih prijenosa (sa 16,6 na 17,2 %), teška materijalna oskudica (s 8,5 na 8,9 %), osobe u dobi od 0 do 59 koje žive u kućanstvima s niskom stopom zaposlenosti (s 9,1 na 11,1 %). Istodobno, kao što je Vijeće Europske unije izjavilo, „sve veće razlike između i unutar država članica naglašavaju važnost poduzimanja mjera diljem Unije” (5).

2.3.

Suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti jedno je od glavnih područja suradnje između organizacija civilnog društva (poput udruga, zaklada, socijalnih zadruga, sindikata i organizacija poslodavaca) te vlasti i javnih institucija država članica. Kako bi se siromaštvo i socijalna isključenost iskorijenili (ili znatno smanjili), potrebno je osigurati različite oblike materijalne i nematerijalne pomoći putem neprofitnih organizacija (uključujući socijalne službe) radi stvaranja – također u okviru socijalnog dijaloga – povoljnih uvjeta za integraciju tržišta rada te osiguravanja odgovarajućih sredstava u državama članicama i na razini EU-a. EGSO smatra da postoji mogućnost da se taj cilj strategije Europa 2020. postigne samo unutar Europske unije koja se poima kao zajednica europskog civilnog društva, država članica i institucija EU-a.

2.4.

Posebno u kontekstu sve raširenije pojave „siromašnih zaposlenih osoba” i demografskih trendova, ostvarenje ciljeva strategije Europa 2020. za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti može se jamčiti samo provedbom mjera kojima je cilj ukloniti uzroke, a ne samo simptome siromaštva i socijalne isključenosti, uz širu uključenost gospodarske, obiteljske, porezne i monetarne politike.

2.5.

Stoga, iako je pitanje pomoći za najpotrebitije u mnogo navrata bilo u središtu rasprava EGSO-a (6), Odbor je, nakon savjetovanja s dionicima i Europskom komisijom, izradio ovo mišljenje s posebnim napomenama i preporukama u vezi s dosad stečenim iskustvom u provedbi FEAD-a i ESF-a u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti.

3.1.

Fond europske pomoći za najpotrebitije (FEAD) – za razliku od prethodnih programa pomoći u hrani – ulazi u okvir kohezijske politike. Svrha je Fonda ostvarenje cilja „ublažavanja najgorih oblika siromaštva, pružanjem […] hrane i/ili osnovne materijalne pomoći i aktivnosti socijalne uključenosti usmjerene na socijalnu integraciju najpotrebitijih osoba” (7).

3.2.

Ciljevi ESF-a su sljedeći: osigurati visoku razinu zaposlenosti i visokokvalitetna radna mjesta; promicati visoku razinu obrazovanja i osposobljavanja za sve; suzbiti siromaštvo, poboljšati socijalnu uključenost i podupirati rodnu ravnopravnost, nediskriminaciju i jednake mogućnosti.

3.3.

Mjere koje se financiraju sredstvima FEAD-a predviđene su kao dodatne onim mjerama koje se financiraju sredstvima ESF-a. Dok je u okviru FEAD-a pomoć usmjerena na slučajeve najgore materijalne oskudice i na potporu za osnovno socijalno uključenje dugoročno isključenih ljudi, mjere koje se financiraju sredstvima ESF-a namijenjene su, pored ostalog, za to da korisnicima olakšaju daljnju integraciju na tržište rada i u društvo. FEAD je namijenjen za omogućivanje prvih koraka prema suzbijanju siromaštva i socijalne isključenosti te za osiguravanje prilika za pronalazak posla ili angažman u drugim projektima pokrenutima u okviru politike tržišta rada. Međutim, sredstva izdvojena za te aktivnosti nisu dovoljna za zadovoljenje stvarnih potreba.

3.4.

Sve države članice obvezale su se osigurati sukladnost potpore iz ESF-a i drugih strukturnih i investicijskih fondova s relevantnim politikama i prioritetima Unije, uključujući provedbu načela partnerstva u duhu Europskog kodeksa ponašanja za partnerstvo (ECCP) (8).

4.1.

Povratne informacije organizacija civilnog društva, kao i javno dostupne informacije i statistički podaci, upućuju na niz ozbiljnih nedostataka u provedbi FEAD-a i ESF-a u području koje se razmatra u ovom mišljenju. Ti problemi, koji se u državama članicama javljaju u različitom stupnju, uključuju:

4.1.1.

Kašnjenja u pokretanju mehanizama potpore u okviru FEAD-a i nedostatno informiranje javnosti i ciljnih skupina o ciljevima Fonda i prilikama za upotrebu odgovarajućeg programa.

4.1.2.

U kontekstu smanjivanja siromaštva i socijalne isključenosti: neučinkovitost osiguravanja 20 % sredstava iz Europskog socijalnog fonda. Prednost se daje projektima za poticanje integracije tržišta rada, dok se istodobno zanemaruje raspoloživost i pristupačnost socijalnih usluga namijenjenih marginaliziranim skupinama (9). Iako je do 2016. u tu svrhu iz ESF-a izdvojeno 25,6 % sredstava (10), nema vidljivih promjena u pristupu mjerama poduzetima u okviru ESF-a.

4.1.3.

Države članice u nedovoljnoj mjeri koriste mogućnost da korisnicima FEAD-a osiguraju pristup uslugama za profesionalno i socijalno uključivanje koje imaju „nizak prag” i financiraju se iz ESF-a;

4.1.4.

Neodgovarajuću provedbu načela partnerstva u duhu Europskog kodeksa ponašanja za partnerstvo (ECCP) u slučaju ESF-a i nedostatak usporedivog instrumenta za FEAD. Nedostatke u javnom savjetovanju i dodjeljivanje ključnih odluka javnim institucijama bez uključivanja civilnog društva. Nadalje, neodgovarajuća provedba načela partnerstva potkopava transparentnost uporabe fondova, čime se povećava rizik od korupcije i zlouporaba (11).

4.1.5.

Formalni i administrativni zahtjevi država članica u pogledu FEAD-a i ESF-a pretjerano su strogi i nepotrebni za ispravnu provedbu pravnih propisa EU-a. Ti zahtjevi, koji se često temelje na radnim mehanizmima javnih socijalnih uprava, ne uzimaju u obzir ni posebna obilježja ciljnih skupina (npr. beskućnici u kojih je službena identifikacija i registracija često nemoguća) ili na radnim metodama organizacija civilnog društva; u nekim državama članicama te organizacije podliježu administrativnim i financijskim sankcijama koje nisu proporcionalne težini povreda.

4.1.6.

Prisutan je i nedostatak koordinacije između strukturnih fondova i nacionalnih strategija; ne nastavlja se provedba programa koji su pokrenuti u okviru fondova, a financiraju se sredstvima iz nacionalnog proračuna; ne postoji dugoročan pristup financiranju iz europskih strukturnih i investicijskih fondova, što može ozbiljno potkopati učinkovitost provedbe ciljeva fonda u državama članicama (12). Još jedan problem predstavlja neprimjerena odnosno nejasna definicija pokazatelja što rezultira neostvarivanjem dugoročnih ciljeva mjera.

4.1.7.

Manjak mehanizama za jačanje i podupiranje izgradnje kapaciteta organizacija civilnog društva, uključujući manjak stabilnih partnerstva (i akreditacije u slučaju FEAD-a), manjak pretfinanciranja za aktivnosti ili financiranja tehničke pomoći za izgradnju kapaciteta.

4.2.

Istraživanje provedeno među nacionalnim mrežama organizacija koje se bave suzbijanjem siromaštva (13) pokazuje da je razina njihove uključenosti u pripremu operativnih programa (uz nekoliko iznimki) vrlo niska. Glasu organizacija za pomoć ne daje se odgovarajuća pozornost u odborima za praćenje.

4.3.

Međutim, s obzirom na to da je FEAD, za razliku od ESF-a, novi instrument, pozornost zaslužuju i pozitivni vidovi dosadašnje provedbene prakse. Tako je već do 2014. osam država članica pokrenulo aktivnosti FEAD-a (u 2015. to je učinilo još 15 država članica). Procjenjuje se da je samo tijekom 2014. godine 10,9 milijuna ljudi (14) imalo korist od mjera FEAD-a. Nadalje, pokretanje FEAD-a i zahtjev da se 20 % sredstava ESF-a izdvoji za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti rezultiralo je boljom suradnjom između Europske komisije i država članica te boljom koordinacijom aktivnosti različitih tijela koja se bave suzbijanjem siromaštva i isključenosti. Povezivanje materijalne pomoći i popratne potpore u okviru FEAD-a, u većini država članica stvara uvjete za bolju socijalnu integraciju prijašnjih korisnika programa pomoći u hrani.

4.4.

U tom kontekstu, EGSO također pozdravlja to što je Europska komisija pokrenula mrežnu platformu FEAD-a za razmjenu iskustava, umrežavanje i širenje najboljih praksi. Međutim, EGSO smatra da on i najvažnije krovne organizacije koje su u državama članicama aktivne u području FEAD-a trebaju biti uključene u strukturni dijalog s Europskom komisijom.

5.1.

EGSO se zalaže za to da se u sljedećoj financijskoj perspektivi stvori integrirani europski fond za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti, na temelju dosadašnjeg iskustva u provedbi Fonda europske pomoći za najpotrebitije (FEAD) i Europskog socijalnog fonda (ESF). Taj instrument treba uzimati u obzir raznoliku narav problema i ciljnih skupina u pojedinim državama članicama, uključujući vidove koji se odnose na različite oblike migracije. Pri primjeni takvog fonda treba više no prije iskoristiti iskustvo i kapacitet organizacija civilnog društva. Takvim organizacijama treba povjeriti visok stupanj ovlasti za programiranje, upravljanje i procjenjivanje programa; taj fond također treba doprinijeti izgradnji kapaciteta mreža organizacija civilnog društva, pri čemu posebnu pozornost treba posvetiti humanitarnim organizacijama. Integracija fondova ne bi trebala izazvati smanjenje iznosa dodijeljenih proračunskih sredstava ili socijalnu obvezu EU-a u pogledu ciljeva koji se nastoje postići primjenom tih fondova.

5.2.

EGSO smatra da praćenje Europske komisije kako se ESF upotrebljava u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti te kako se FEAD upotrebljava za mjere integracije u državama članicama treba biti učinkovitije. Pri praćenju posebno treba ocjenjivati napredak socijalne integracije, a ne samo primjenu utvrđenih kvantitativnih pokazatelja. Praćenje treba blisko uključivati organizacije civilnog društva te osobe izložene siromaštvu i socijalnoj isključenosti. Ta pitanja trebaju biti važan element i u reviziji na sredini razdoblja.

5.3.

EGSO predlaže da Europska komisija razmotri mogućnost znatnog preciziranja minimalnih zahtjeva koje će vlasti država članica morati poštovati u okviru partnerstva s organizacijama civilnog društva, kao i mogućnost uvođenja sankcija u slučaju neprimjerene provedbe (15).

5.4.

EGSO poziva Europsku komisiju da razmotri mogućnost zahtijevanja od država članica da uspostave – upotrebom tehničke pomoći u okviru FEAD-a i ESF-a – učinkovit sustav financiranja za razvoj tehničkih i organizacijskih kapaciteta organizacija civilnog društva uključenih u borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti (16).

5.5.

EGSO smatra da je profesionalna suradnja zasnovana na jasnim načelima i transparentnim ugovorima između nacionalnih tijela koja upravljaju fondovima i partnerskih organizacija -npr. organizacija civilnog društva, regija, općina i drugih podnacionalnih vlasti- od ključne važnosti. Te organizacije imaju tehnički i organizacijski doprinos koji predstavlja istinsku dodanu vrijednost u provedbi FEAD-a i ESF-a. Upravljačka tijela trebaju uže surađivati s partnerskim organizacijama, u cilju optimiziranja operativnih programa. Stoga treba podržavati i poticati međusobnu suradnju, savjetovanje i razmjenu iskustava (17).

5.6.

S obzirom na to da su sporazumi o partnerstvu i operativni programi rezultat pregovora između Europske komisije i nacionalnih tijela, Komisija bi u budućnosti mogla više zahtijevati prilikom odobravanja tih sporazuma i programa i tražiti da se isprave ako ne budu u potpunosti poštovali načelo partnerstva (18).

5.7.

EGSO poziva države članice da bolje iskoriste mogućnosti dodjeljivanja globalnih bespovratnih sredstava, prijenosa dodijeljenih sredstava te, eventualno, ravnopravnog tretiranja doprinosa u naravi i financijskih doprinosa. Osim toga, treba ispitati može li Europska komisija nametnuti da se velik dio sredstava iz okvira operativnih programa dodijeli projektima s malim proračunom (19). To bi omogućilo pružanje potpore manjim projektima pokrenutima na bazi, organizacijama i skupinama za samopomoć te olakšalo uspostavu partnerstva na lokalnoj razini.

5.8.

EGSO smatra da izravni korisnici mjera pomoći također mogu i trebaju doprinositi poboljšanju učinkovitosti tih mjera. Organizacije koje pružaju potporu trebaju razviti odgovarajuće alate za ocjenjivanje i po potrebi angažirati volontere iz redova izravnih korisnika.

5.9.

Osim toga, EGSO se zalaže za jačanje tehničkog i organizacijskog kapaciteta europskih mreža organizacija koje rade na suzbijanju siromaštva i socijalne isključenosti.

31.5.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 173/20

Izvjestitelj:

Jonathan PEEL

1.1.

Da parafraziramo Marka Twaina (1) – izvješća o smrti WTO-a zbog neuspjeha kruga pregovora iz Dohe uvelike su pretjerana. WTO je i dalje održiv i učinkovit forum za trgovinske pregovore, posebice u poljoprivredi.

1.1.1.

To je dodatno potvrđeno i na 10. ministarskoj konferenciji WTO-a održanoj u prosincu 2015. u Nairobiju. Među ondje donesenim odlukama bilo je stvarno ukidanje subvencija za izvoz poljoprivrednih proizvoda. Glavni direktor WTO-a opisuje ih kao „najvažniji rezultat koji je WTO postigao na području poljoprivrede” u 20 godina. One su uslijedile nakon Sporazuma o olakšavanju trgovine i drugih sporazuma postignutih na prethodnoj Ministarskoj konferenciji održanoj 2013. na Baliju.

1.1.2.

U trgovini poljoprivrednim proizvodima (2) postoje velika politička područja u kojima se trgovinski sporazumi mogu najbolje postići na multilateralnoj razini, posebno u pogledu globalnih razina domaćih subvencija i potpora, izvoznih subvencija i određenih vidova pristupa tržištu. Ovi potonji uključuju posebne zaštitne mehanizme (SSM) te posebno i različito postupanje (SDT) za zemlje u razvoju koje su članice WTO-a.

1.2.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) smatra da trgovina poljoprivrednim proizvodima, koja je često najspornije područje u pregovorima, zahtijeva novi pristup, nove ideje i novi poticaje. Ministarska deklaracija iz Nairobija (3) prvi put nije ponovno potvrdila potpunu predanost tomu da se krug pregovora u Dohi privede kraju, no sadržavala je „snažnu predanost svih članova ubrzavanju pregovora o preostalim pitanjima iz Dohe”, uključujući i o poljoprivredi.

1.2.1.

Umjesto da ga se napusti, o multilateralnom pristupu poljoprivredi mora se ponovno promisliti te ga oživjeti. Kao ideju trgovinskog dijaloga između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju, „Dohu” treba očuvati i ojačati, istodobno poštujući načelo prehrambene neovisnosti za sve.

1.2.2.

EU je u dobrom položaju da preuzme vodeću i proaktivnu ulogu u promicanju novog i uravnoteženog pristupa. EGSO ga u tome potiče, između ostalog i zbog toga što mnoga gospodarstva ubrzanog razvoja nisu poduzela primjetne napore da pomognu drugima koji i dalje zaostaju u razvoju. Izgradnja kapaciteta u zemljama u razvoju još uvijek je od presudne važnosti, kao što je i davanje većeg manevarskog prostora manje naprednim zemljama u razvoju kako bi se spriječilo narušavanje njihove sigurnosti opskrbe hranom ili razvoj njihovih poljoprivrednih sektora u nastajanju.

1.3.

Potrebno je i dodatno razmotriti što se bilateralnim i regionalnim pregovorima može najbolje postići u trgovini poljoprivrednim proizvodima, istodobno osiguravajući da ti pregovori ne budu u suprotnosti s multilateralizmom.

1.4.

EGSO vjeruje da usvajanje ciljeva održivog razvoja UN-a, zajedno s Pariškim sporazumom (COP21 (4)) iz temelja mijenja plan svjetske trgovine, posebice u pogledu trgovine poljoprivrednim proizvodima. Ti su sporazumi dalekosežni i nužnost njihove provedbe mora biti u središtu pozornosti svih budućih trgovinskih pregovora.

1.4.1.

Ako se žele ostvariti ciljevi održivog razvoja, trgovina i ulaganje moraju imati središnju ulogu. UNCTAD procjenjuje kako će za ispunjavanje tih ciljeva biti potrebno dodatnih 2,5 trilijuna USD godišnje. Ciljevi održivog razvoja globalne su prirode te su univerzalno primjenjivi – sve zemlje moraju dijeliti odgovornost za njihovo postizanje. Trebali bi dovesti do novog načina rada u svijetu – obuhvatnijeg i usmjerenijeg na sudjelovanje i savjetovanje. Više od 90 zemalja već je zatražilo pomoć drugih za ostvarivanje tih ciljeva.

1.4.2.

U promicanju i provedbi ciljeva održivog razvoja kao u i promicanju europskih vrijednosti u svijetu postojat će uska sinergija, posebice zahvaljujući društvenom napretku i napretku u zaštiti okoliša. Snažno preporučujemo da razine transparentnosti i sudjelovanja civilnog društva, koje je EU naposljetku i dosegla prilikom pregovora sa SAD-om, postanu norma.

1.4.3.

U Deklaraciji iz Nairobija ističe se da WTO ima važnu ulogu u ostvarenju ciljeva održivog razvoja, što bi to bilo puno teže bez učinkovitoga multilateralnoga trgovinskog mehanizma.

1.5.

Odbor pozdravlja Komunikaciju Komisije „Budući koraci za održivu europsku budućnost”, objavljenu u studenom 2016 (5)., kojom se predviđa potpuno uvrštavanje ciljeva održivog razvoja „u okvir europske politike i aktualne prioritete Komisije”.

1.5.1.

To će biti posebice važno za buduće pregovore o trgovini poljoprivrednim proizvodima. Poljoprivreda ima ključnu ulogu u ostvarivanju većine, ako ne i svih ciljeva održivog razvoja, posebice ciljeva broj 2. (iskorjenjivanje gladi), 12 (održiva potrošnja i proizvodnja) i 15 (degradacija tla). Trgovina pomaže pri ujednačavanju potražnje i ponude, može znatno poboljšati sigurnost opskrbe hranom i prehranu povećavanjem dostupnosti hrane, promicati učinkovito korištenje resursa i povećati ulaganja, mogućnosti na tržištu i gospodarski rast, zahvaljujući čemu se u ruralnim područjima otvaraju radna mjesta, te stvaraju prihodi i blagostanje.

1.6.

EU ima jedinstveni položaj koji mu omogućuje da taj program dodatno potiče: ima težinu kao najveći svjetski izvoznik i uvoznik poljoprivrednih proizvoda, više se ne smatra da njegov stav prema poljoprivredi prvom redu obramben, pokazuje dosljedno zanimanje za trgovinu i razvoj te prije svega, u Nairobiju je pokazao da ima sposobnost smišljanja novih i uravnoteženih ideja. EU posjeduje kredibilitet da bude učinkovita poveznica između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju.

1.7.

Međutim, kako bi EU to mogao učinkovito obaviti, EGSO potiče Komisiju da najprije provede potpunu procjenu vjerojatnih posljedica koje će provedba ciljeva održivog razvoja i Pariški sporazum imati za poljoprivredu EU-a i trgovinsku politiku EU-a.

1.7.1.

Istodobno EU mora proširiti svoju procjenu učinka kako bi se njome obuhvatili učinci nedavnih trgovinskih sporazuma EU-a, kao i razvoja u globalnoj trgovini, na poljoprivredu diljem EU-a. Iako su poljoprivreda i trgovina u nadležnosti EU-a više od 40 godina, povremeno je dolazilo do slabljenja komunikacije ili „zajedničkog” razmišljanja između tih ključnih interesa.

2.1.

U sklopu (članak 20.) Sporazuma o poljoprivredi u okviru „urugvajskog” kruga pregovora (URAA) iz 1994., članovi novoosnovanog WTO-a (koji zamjenjuje GATT-a ili Opći sporazum o carinama i trgovini) postigli su sporazum o pokretanju daljnjih pregovora „za nastavak procesa reforme trgovine poljoprivrednim proizvodima” do kraja 1999. U 2001. taj „integrirani plan reformi” postao je dio šireg „kruga pregovora iz Dohe” ili Razvojnog plana iz Dohe (DDA). Iako su izvorno trebali biti zaključeni do 1. siječnja 2005., pregovori i dalje traju nakon 15 godina.

2.2.

Na temelju pregovaračkih podnesaka više od 100 članica WTO-a, u Deklaraciji iz Dohe (6) navedeno je da je njezin dugoročni cilj „ustanoviti pravedni i tržišno orijentirani trgovinski sustav kroz program temeljne reforme”. To je trebalo uključiti „čvršća pravila i konkretne obveze o državnim potporama i zaštiti za poljoprivredu… kako bi se ispravila i spriječila ograničenja i poremećaji na svjetskim poljoprivrednim tržištima”.

2.2.1.

DDA je obuhvaćao „tri stupa” trgovine poljoprivrednim proizvodima, kao što je utvrđeno URAA-om:

2.2.2.

U Deklaraciji iz Dohe posebno i različito postupanje (SDT) za zemlje u razvoju određeno je kao „sastavni dio pregovora” kako bi se zemljama u razvoju omogućilo da zadovolje svoje potrebe, posebno u pogledu sigurnosti opskrbe hranom i ruralnog razvoja. Na temelju podnesaka članica također je dogovoreno da se obuhvate netrgovinska pitanja, kao što je zaštita okoliša.

2.3.

S nekoliko propuštenih rokova, krug pregovora iz Dohe nikad nije dovršen iako je primjetan napredak ostvaren na Baliju i u Nairobiju.

2.3.1.

Ključan dio Deklaracije iz Dohe bio je „jedinstveni paket”, prema kojem se ništa nije moglo dogovoriti dok se oko svega ne postigne dogovor. Iako su članovi WTO-a vrlo često bili blizu sklapanja sporazuma, posljednji put 2008. godine, ipak su ostala neka otvorena pitanja. Međutim, jedinstveni paket konačno je raskinut 2013. na Baliju Sporazumom o olakšavanju trgovine i nizom drugih sporazuma, što je dodatno utvrđeno posebnim sporazumima o poljoprivredi postignutima u Nairobiju.

2.4.

Iako u stavku 12. Ministarske deklaracije iz Nairobija stoji: „Napominjemo, međutim, da je mnogo manji napredak ostvaren u području poljoprivrede”, tamošnju odluku o ukidanju izvoznih subvencija za poljoprivredne proizvode glavni direktor WTO-a opisao je kao „najvažniji rezultat koji je WTO postigao na području poljoprivrede” u 20 godina (7). Osim toga, Ministarskom deklaracijom članice su također ponovno obvezane na to da nastave raditi na postizanju „mehanizama posebne zaštite za zemlje u razvoju” (SSM), kao i na postizanju trajnog rješenja o „držanju robnih zaliha u svrhu osiguranja hrane”, za donošenje na sljedećoj Konferenciji, „MK11” 2017. Važna je i ministarska odluka o pamuku.

3.1.

Kao što je utvrđeno URAA-om i DDA-om, svi učinkoviti globalni sporazumi o mehanizmima posebne zaštite, posebnom i različitom postupanju ili o ukupnim razinama subvencija u poljoprivredi najbolje mogu se rješavati na multilateralnoj razini. Bez obzira na to, budu li se rješavali zasebno, kao u Nairobiju, preostat će manje poticaja za rješavanje težih pitanja, pri čemu se onima od kojih se očekuje da učine najveće ustupke ima manje toga za ponuditi.

3.1.1.

Odbor za poljoprivredu WTO-a pokazuje sve veću volju za radom kako bi se postigli „rezultati povezani s poljoprivredom” na MK11, koja se treba održati U Buenos Airesu u prosincu 2017., uključujući „ugrađeni plan reformi” iz URAA-a (8), i to ne samo kako bi se pojačao multilateralni pristup.

3.1.2.

Međutim, realno gledajući, krug pregovora iz Dohe dosegnuo je svoj kraj i sad zahtijeva nova razmišljanja i nove ideje, ne samo za buduće multilateralne pregovore nego i za ono što se najbolje može postići na bilateralnoj ili regionalnoj razini bez narušavanja globalne slike.

3.2.

Mjere iz paketa s konferencije u Nairobiju uključivale su šest sporazuma o poljoprivredi, a najvažniji je element obveza ukidanja izvoznih subvencija za izvoz poljoprivrednih proizvoda, čime se djelotvorno rješava problematika jednog od triju stupova poljoprivrede, pri čemu se zemljama u razvoju osiguralo malo vremena da ukinu takve subvencije. Time je također ostvaren ključni niz ciljeva za 2. cilj održivog razvoja („iskorjenjivanje gladi”).

3.2.1.

EU je u tom pogledu bio jedan od glavnih pokretača, posebno jer je prethodno pripremio zajedničko stajalište s velikim globalnim poljoprivrednim izvoznicima, uključujući s Brazilom. Taj sporazum također je uključivao obveze koje su se odnosile na druge oblike izvoznih potpora, uključujući izvozne kredite, na pomoć u hrani i državna trgovinska poduzeća, kao i na ukidanje subvencija za pamuk.

3.3.

DDA rasprave o pristupu tržištu dosad su bile usredotočene na razine carinskih pristojbi, carinske kvote, uređenje carinskih kvota i posebne zaštitne mjere, uključujući posebno i različito postupanje za zemlje u razvoju. Kao rezultat URAA-a, gotovo su se sve necarinske prepreke morale ukinuti ili pretvoriti u carinske pristojbe, osim ako se nisu primjenjivali drugi propisi WTO-a, posebno Sporazum o primjeni sanitarnih i fitosanitarnih mjera (SPS) i Sporazum o tehničkim preprekama trgovini (TBT) (9). Budući da su „izračunate ekvivalentne carinske pristojbe” i dalje bile previsoke da bi omogućile bilo kakve stvarne mogućnosti za uvoz, uveden je sustav carinskih kvota, s nižim pristojbama unutar tih kvota.

3.3.1.

Carinske pristojbe i carinske kvote doista se mogu riješiti u bilateralnim trgovinskim sporazumima, ali posebne zaštite te posebno i različito postupanje (SDT) zapravo su multilateralna pitanja. Zemlje mogu jednostrano smanjivati, i smanjuju, svoje carinske pristojbe ili subvencije – a mnoge zemlje to su učinile.

3.4.

Domaća potpora za poljoprivredu nalazi se u središtu multilateralnih pregovora o poljoprivredi, gdje sada postoji manevarski prostor i izgledi za napredak na 11. Ministarskoj konferenciji.

3.4.1.

Većina zemalja podupire svoje poljoprivrednike na domaćem tržištu. Za neke je ta potpora minimalna (npr. vodeći izvoznici poljoprivrednih proizvoda, posebno Australija i Novi Zeland). Ostale razvijene zemlje svoje poljoprivrednike podupiru na mnoge važne i različite načine, među ostalima i davanjem naknada za usluge koje pružaju društvu. To čine i gospodarstva u razvoju, pri čemu se smatra da razine potpore znatno rastu kako te zemlje postaju bogatije, ali se brojke prijavljuju WTO-u sa znatnim zakašnjenjem.

3.4.2.

U rujnu 2016. SAD je pokrenuo postupak za rješavanje sporova WTO-a protiv Kine zbog njezinih mjera domaće potpore, posebno za pšenicu, kukuruz i vrste riže. Kina je WTO-u posljednji put prijavila brojke za 2010. i smatra se da se njezina potpora otad znatno povećala. Iako mehanizam za rješavanje sporova može biti složen i možda neće biti cjelovitog postupka, taj korak baca sjenu na rasprave WTO-a o domaćim potporama prije 11. ministarske konferencije. On je također naizgled u suprotnosti s dogovorom postignutim na Baliju da se izbjegavaju sporovi o pitanjima držanja robnih zaliha koji uključuju zemlje u razvoju (10).

3.4.3.

Brojke koje je WTO-u predala vlada SAD-a (11) pokazuju da su se domaće potpore SAD-a povećale s 12 milijardi USD na 14 milijardi USD 2013., što je blizu ukupnog ograničenja predloženog u neuspjelom „Paketu iz srpnja 2008.”. To je uključivalo 6,9 milijardi USD iz „žute kutije” i 7 milijardi USD iz „de minimis” plaćanja. Potpore iz „zelene kutije” iznosile su 132 milijarde USD. Ukupan iznos potpora od preko 140 milijardi USD gotovo je dvostruko veći nego 2007. U tom se izvješću također navodi da je Kina 2010. prijavila subvencije koje narušavaju trgovinu, kako su utvrđene Sporazumom o poljoprivredi sklopljenim tijekom urugvajskog kruga pregovora o GATT-u 1994., u iznosu od nekih 18 milijardi USD, dok je Japan 2012. prijavio 14 milijardi USD, Rusija 5 milijardi USD 2014., a Indija 2 milijarde USD u razdoblju 2010. – 2011. Brazil je prijavio manje od 2 milijarde USD potpore koje narušavaju trgovinu u razdoblju 2014. – 2015. (12).

3.4.4.

U razdoblju 2012. – 2013., prema podacima prijavljenima WTO-u (13), potpora EU-a iznosila je oko 80 milijardi EUR godišnje, što je postojan iznos od početka kruga pregovora iz Dohe. Međutim, od toga je preko 70 milijardi EUR bilo u sklopu potpora iz „zelene kutije”. Ukupne potpore EU-a koje „narušavaju trgovinu”, uključujući potpore iz „žute kutije”, „plave kutije” i klauzule „de minimis”, dosegnule su samo 10 milijardi EUR. Potpora EU-a iz „zelene kutije” (kojom se tržište ne narušava ili se minimalno narušava) uključuje programe zaštite okoliša i regionalnog razvoja.

3.4.5.

Ta velika promjena koju je napravio EU, pretvorivši potpore koje narušavaju trgovinu, a koje su 2001. iznosile više od 60 milijardi EUR, u potpore iz „zelene kutije”, u skladu je sa Sporazumom iz Luksemburga iz 2003., kad su plaćanja EU-a za poljoprivredna gospodarstva promijenjena iz izravnih potpora za pojedine usjeve u „razdvojene (ili odvojene) potpore za dohodak”. Taj veliki jednostrani korak prema ispunjenju ključnog cilja DDA-a u poljoprivredi daje EU-u veću vjerodostojnost kao budućem posredniku u poljoprivrednim pregovorima.

3.4.6.

Međutim, od SAD-a i drugih zemalja može se očekivati da će učiniti ozbiljne ustupke u pogledu domaćih potpora samo u zamjenu za velike ustupke drugdje, uključujući nepoljoprivredna multilateralna pitanja – a izgledi za to nisu ohrabrujući. Neki mogu početi osjećati da nemaju potrebu ići dalje zbog toga što imaju osigurane megaregionalne sporazume.

3.4.7.

Druga pitanja ostaju vrlo kontroverzna između zemalja u razvoju, posebno pitanje „držanja robnih zaliha u svrhu osiguranja hrane” koje susjedne zemlje okreće jednu protiv druge. U Nairobiju je dogovoreno da se nastavi tražiti trajno rješenje za to pitanje, koje je ostalo neriješeno nakon Balija, gdje je pitanje o njemu postavila Indija. Na temelju Odluke iz Balija zemljama u razvoju dopušteno je da nastave s programima držanja robnih zaliha hrane kojima bi se u suprotnome možda prekršila ograničenja WTO-a za domaće potpore.

3.5.

Bez obzira na to, kao što stoji u komunikaciji Komisije „Trgovina za sve”, sustav multilateralnih odnosa u središtu je svjetske trgovine i mora ostati „temelj trgovinske politike EU-a” (14). WTO razvija i jača pravila globalne trgovine i osigurava globalnu kompatibilnost. Podupire je mehanizam za rješavanje sporova (15), koji se naširoko cijeni i sve više upotrebljava. Ciljevi održivog razvoja i ciljevi konferencije COP21 predstavljaju jasan skup ciljeva. Za razliku od njih, WTO ima jasan mehanizam u pogledu sveopćeg protekcionizma i narušavanja trgovine koji su prethodili Drugom svjetskom ratu i naknadnom osnivanju GATT-a.

3.5.1.

Ta uloga koja se odnosi na donošenje propisa posebno je važna za trgovinu poljoprivrednim proizvodima. Prije svega, to se odnosi na Sporazum o primjeni sanitarnih i fitosanitarnih mjera (SPS) i izrazito složeno područje Pravilnika o podrijetlu (ROO), iako oni nisu dio Razvojnog plana iz Dohe. Preostaje stvaran rizik da bi bilateralni sporazumi mogli dovesti do propisa koji se preklapaju ili su čak oprečni, čime bi se povećala složenost propisa svjetske trgovine umjesto da oni postanu jasniji.

3.5.2.

Sporazum o primjeni sanitarnih i fitosanitarnih mjera WTO-a iz 1995. obuhvaća primjenu propisa o sigurnosti hrane i zdravlju životinja i biljaka. Njegov članak 5.7 obuhvaća načelo predostrožnosti koje je sada sadržano u Ugovoru iz Lisabona. Svaki pokušaj da se to promijeni, osim na multilateralnoj razini, snažno bi utjecao na svjetski trgovački poredak i na buduću vjerodostojnost samog Sporazuma.

4.1.

U poljoprivredi i drugdje, bilateralni sporazumi o slobodnoj trgovini moraju osigurati stvarnu dodanu vrijednost. Njima se ostavlja više prostora za regionalne i nacionalne razlike, kao i za osjetljiva kulturna pitanja. Također ih se mora prosuđivati prema tome jačaju li multilateralne odnose.

4.2.

Smanjenje carinskih pristojbi i carinske kvote čine ključni dio bilateralnih sporazuma o trgovini. U Japanu su uvozne carinske pristojbe za hranu i dalje vrlo visoke, dok su u Kini carinske pristojbe mnogo niže. EU bi također mogao imati manevarski prostor kod nekih carinskih kvota, po mogućnosti kod onih koje su uspostavljene u trenutku sklapanja sporazuma iz urugvajskog kruga pregovora i koje se sada promatraju u drugom svjetlu.

4.2.1.

Oznake zemljopisnog podrijetla, za koje se procjenjuje da vrijede 5,6 milijardi EUR godišnje (16), veoma su važno područje na kojem EU mora u najvećoj mogućnoj mjeri povećati svoje interese u bilateralnim pregovorima. Pregovarači EU-a uključili su oko 145 prepoznatih oznaka zemljopisnog podrijetla EU-a u Sporazumu između EU-a i Kanade (17), a još više u sporazumu s Vijetnamom, no to će se mijenjati ovisno o tome što je važno za pojedini sporazum o slobodnoj trgovini. Druge zemlje, posebno u istočnoj Aziji, sporije su određivale oznake zemljopisnog podrijetla, dok SAD mnoge takve oznake smatra generičkim proizvodima.

4.2.2.

EU mora u potpunosti zaštiti i u najvećoj mogućoj mjeri podupirati interese svojeg poljoprivrednog sektora i u bilateralnim pregovorima, naročito kada pregovora s važnim izvoznicima poljoprivrednih proizvoda kao što su Mercosur, Australija ili Novi Zeland. EU se mora odupirati iskušenju da u poljoprivredi radi ustupke u zamjenu za ostvarivanje dobiti na nekom drugom području.

4.3.

Bilateralni sporazumi trebaju ciljati na ukidanje primjene dvostrukih standarda u poljoprivredi, osobito u vezi sa Sporazumom o primjeni sanitarnih i fitosanitarnih mjera i Sporazumom o tehničkim preprekama u trgovini u partnerskim zemljama. EU će u skladu s ciljevima održivog razvoja također htjeti promicati svoje standarde koji se odnose na zdravlje i dobrobit životinja, kao i svoje ekološke, socijalne i šire standarde održivog razvoja. Odbor pozdravlja razinu transparentnosti i uključenost civilnog društva od početka pregovora koje su konačno postignute uz pomoć Transatlantskog partnerstva za trgovinu i ulaganja, te preporučuje da to postane norma u budućim pregovorima.

4.3.1.

EU (i druge zemlje) mora uključiti zakonsku obvezu izgradnje kapaciteta kako bi manje razvijenim zemljama pomogao zadovoljiti te standarde, kao što je pomoć u razvoju prihvatljivog sustava veterinarskog certificiranja, s time da su standardi koji se odnose na sigurnost hrane od ključne važnosti.

4.4.

Jamčenje i poboljšanje sigurnosti opskrbe hranom također će biti temeljni pokretač politika u svim bilateralnim pregovorima o poljoprivredi, kao što je navedeno u mišljenju Odbora Trgovina poljoprivrednim proizvodima/sigurnost hrane na globalnoj razini  (18). Kao što se ističe, trgovina poljoprivrednim proizvodima treba ne samo „zadovoljiti potražnju stanovništva visoke kupovne moći” (vjerojatno prvi put) nego i „pružiti pomoć i podršku tamo gdje nije moguće vlastitim snagama suzbiti glad i nestašicu”. Jednako je važno zadržati dostatnu razinu prehrambene samodostatnosti, ne samo kako bi se zemlje uvoznice zaštitilo od velikih fluktuacija cijene uvezenih proizvoda.

4.4.1.

U tom se mišljenju navodi golema potencijalna potražnja za prehrambenim proizvodima i pićima iz EU-a izvan Europe. Oko dvije trećine poljoprivrednih proizvoda iz EU-a odlazi u daljnju obradu. Izvoz poljoprivrednih prehrambenih proizvoda iz EU-a dosegnuo je 129 milijardi EUR 2015., što je povećanje od 27 % u odnosu na 2011. U drugom tromjesečju 2016. izvoz EU-a ukupno je iznosio 25,4 milijardi EUR, dok je uvoz prehrambenih proizvoda i pića u EU iznosio 17,8 milijardi EUR. Najbolji izvozni proizvodi bili su meso, jaka alkoholna pića, vino, mliječni proizvodi, čokolada i proizvodi od šećera.

5.1.

UN-ovo donošenje ciljeva održivog razvoja u rujnu 2015., koji su temelj njegova Programa održivog razvoja do 2030., i ostvarenje Pariškog sporazuma (COP 21) (19), snažno će utjecati na svjetsku trgovinu. Sveobuhvatna potreba njihove provedbe sada mora biti u središtu svih budućih trgovinskih sporazuma, posebno onih o trgovini poljoprivrednim proizvodima.

5.2.

Ciljevi održivog razvoja imat će izravniji utjecaj na trgovinu poljoprivrednim proizvodima. Ciljevi održivog razvoja nadovezuju se na milenijske razvojne ciljeve, ali će utjecati na svaku zemlju. Ciljevi održivog razvoja globalne su prirode i univerzalno primjenjivi – sve zemlje moraju dijeliti odgovornost njihova ostvarenja. Ciljevi održivog razvoja znatno su isprepleteni s Pariškim sporazumom: najmanje 13 ciljeva održivog razvoja odnosi se na klimatsku promjenu.

5.2.1.

Kako bi ostvarili ciljeve održivog razvoja, više od 90 zemalja već je zatražilo pomoć drugih. Ciljevi održivog razvoja ključni su za globalnu raspravu, čijem je promicanju pomogao EU. Oni moraju voditi novom načinu globalnog djelovanja – širem, participativnijem i u većoj mjeri savjetodavnom.

5.2.2.

Odbor pozdravlja komunikaciju Komisije „Sljedeći koraci za održivu budućnost Europe”, objavljenu u studenom 2016. (20), u kojoj se zagovara puna integracija ciljeva održivog razvoja „u europski politički okvir i trenutačne prioritete Komisije”, kao što je obvezna činiti na temelju Ugovoru iz Lisabona (21). Ciljevi održivog razvoja „bit će međusektorska dimenzija” za provedbu globalne strategije EU-a. EU je bio, kao što je navedeno, „ključan u oblikovanju” ovog Programa. Postojat će bliska sinergija u promicanju i provedbi ciljeva održivog razvoja i u promicanju europskih vrijednosti u cijelom svijetu, iako ciljevi održivog razvoja izravno ne promiču dobro upravljanje i vladavinu prava.

5.2.3.

Ciljevi održivog razvoja također idu mnogo dalje od milenijskih razvojnih ciljeva jer posebno određuju instrumente ili „sredstva provedbe” za ostvarenje svih 17 ciljeva održivog razvoja i njihovih 169 posebno određenih ciljeva. Trgovina se posebno spominje u 9 ciljeva održivog razvoja (dok se u milenijskim razvojnim ciljevima spominje samo jedanput).

5.2.4.

Kako bi se učinkovito ostvarili ciljevi održivog razvoja, trgovina i ulaganja moraju imati ključnu ulogu, i o zbog toga što je na Konferenciji Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju (UNCTAD) procijenjeno da će se za ostvarenje tih ciljeva morati osigurati dodatnih 2,5 bilijuna USD godišnje, većim dijelom iz privatnog sektora. Kao što je glavni direktor WTO-a istaknuo, milenijski razvojni ciljevi veću su pokazali „transformativni potencijal trgovine” (22).

5.3.

Trgovina poljoprivrednim proizvodima također mora imati ključnu ulogu u ostvarenju mnogih, ako ne i većine, ciljeva održivog razvoja, posebno ciljeva br. 2. (iskorjenjivanje gladi, sigurnost opskrbe hranom), 12. (osiguravanje održive potrošnje i proizvodnje) i 15. (degradacija zemljišta).

5.3.1.

Također će biti ključna za ostvarenje ciljeva 1. (iskorjenjivanje siromaštva i pothranjenosti), 8. (uključiv, održiv gospodarski rast), 9. (infrastruktura), 10.(smanjenje nejednakosti), 13. (klimatske promjene), 3. (blagostanje), 5. (rodna ravnopravnost) i 7. (energija). Morat će biti u potpunoj sinergiji s drugim oblicima djelovanja, uključujući razvoj.

5.4.

Kao što je navedeno u Ministarskoj deklaraciji WTO-a iz Nairobija, međunarodna trgovina može imati ulogu u ostvarenju održivog, stabilnog i uravnoteženog rasta za sve (23). U njoj se ističe da WTO ima važnu ulogu u ostvarenju ciljeva održivog razvoja te da bi to bilo mnogo teže bez učinkovitoga multilateralnog trgovinskog mehanizma.

5.4.1.

Mora se uzeti u obzir učinak trgovine i ulaganja u poljoprivredu na klimatske promjene. Pregovori za plurilateralni Sporazum o ekološkim proizvodima (EGA) obećavaju da će biti važan korak u uključivanju klimatskih promjena u multilateralnu trgovinsku politiku, ali daljnje multilateralno djelovanje i dalje će biti potrebno radi promicanja dosljednosti.

5.4.2.

Međunarodna trgovina može znatno poboljšati sigurnost opskrbe hranom i prehranu povećavanjem dostupnosti hrane i poticanjem ulaganja i rasta. S druge strane, pribjegavanje protekcionističkim mjerama može ukloniti važnu fleksibilnost i spriječiti razvoj regionalnih tržišta. Unatoč tomu, trgovinski sporazumi također moraju uključivati učinkovite mjere kojima se manje naprednim zemljama u razvoju daje veći manevarski prostor s ciljem da se spriječi narušavanje njihove sigurnosti opskrbe hranom ili razvoj njihovih poljoprivrednih sektora u nastajanju.

5.5.

EU je bio predvodnik u uključivanju pitanja održivog razvoja u sporazume o slobodnoj trgovini. Od 2010. uspješno je završio šest sporazuma o slobodnoj trgovini, počevši s Južnom Korejom, te jedan Sporazum o gospodarskom partnerstvu (EPA), dok s drugima čeka punu ratifikaciju, uključujući s Kanadom, Singapurom i Vijetnamom. Oni sadrže određena poglavlja o trgovini i održivom razvoju, poduprta zajedničkim mehanizmom civilnog društva za praćenje provedbe. U slučaju oba mehanizma EGSO ima ključnu ulogu.

5.5.1.

Odbor je već pozvao (24) na uključivanje sličnih poglavlja o trgovini i održivom razvoju u trenutačne i buduće pregovore EU-a za zasebne samostalne sporazume o ulaganju. Sporazum o transpacifičkom partnerstvu također sadrži određena socijalna i ekološka poglavlja.

5.6.

Odbor također napominje da su mnogi koji na svjetskoj razini oskudijevaju hranom zapravo poljoprivredni radnici te da je smanjenje gladi s pravom postalo ključan dio milenijskih razvojnih ciljeva, a sada i cilja održivog razvoja br. 2. Djelomično zbog postupnog smanjenja ulaganja u poljoprivredu te kronično niskih poljoprivrednih prinosa u siromašnim zemljama, ali i zbog nedostatka učinkovite poljoprivredne ili trgovinske politike koja u dovoljnoj mjeri ne uzima u obzir posebnosti poljoprivredne proizvodnje (uključujući klimu, resurse, živi materijal ili volatilnost tržišta), 70 % ljudi koji osjećaju nesigurnost opskrbe hranom žive u ruralnim područjima. Ovdje je potrebno uzeti u obzir razmatranja FAO-a, posebno u pogledu socijalne zaštite.

5.6.1.

Unutarnja trgovina u Africi je niska – između 10 i 15 % ukupne trgovine u Africi. Jačanje sposobnosti afričkih država da proširuju trgovinu poljoprivrednim proizvodima povezanu s ciljevima održivog razvoja koji obuhvaćaju infrastrukturu, regionalnu integraciju i produbljivanje unutarnjeg tržišta, uključujući kroz veću sekundarnu obradu, bit će ključno za omogućivanje pozitivnog sudjelovanja Afrike u trgovini poljoprivrednim proizvodima i za jačanje sigurnosti opskrbe hranom.

6.1.

Kao što je pokazano u Nairobiju, gdje je suprotno očekivanjima dogovorena važna Ministarska deklaracija, EU je u dobrom položaju da ima vodeću ulogu u budućim pregovorima o trgovini poljoprivrednim proizvodima. To se temelji na percipiranoj vodećoj ulozi EU-a u promicanju održivosti i razvoja (uloga koju je EU imao u Nairobiju) i, kao rezultat prethodnih reformi ZPP-a, više se ne smatra da je EU primarno u obrambenom položaju.

6.1.1.

Zajedno s Pariškim sporazumom, nova Komunikacija Komisije obvezuje EU da bude „predvodnik” u provedbi ciljeva održivog razvoja. Sve inicijative EU-a u području trgovine sada moraju ispunjavati zahtjeve iz tih blisko isprepletenih sporazuma.

6.2.

Komisija je također provela studiju o učinku budućih trgovinskih sporazuma na poljoprivredni sektor (25). Njome se proučavalo 12 budućih sporazuma o slobodnoj trgovini i potencijal europskih poljoprivrednih proizvoda na svjetskom tržištu. Međutim, njome se nije mogao obuhvati puni raspon poljoprivrednih proizvoda, ni općenito prerađena hrana. Komisija i sama prihvaća da je ta studija nedovršena zbog toga što se u njezinoj evaluaciji nije vodilo računa o necarinskim preprekama koje svejedno imaju važan utjecaj na trgovinu.

6.2.1.

Kako bi se omogućilo Komisiji da izradi cjelovitu i učinkovitu strategiju za trgovinu poljoprivrednim proizvodima, studiju bi trebalo proširiti kako bi uključila potpunu procjenu vjerojatnih učinaka koje će provedba ciljeva održivog razvoja i Pariški sporazum imati na poljoprivredu EU-a, zajedno s procjenom učinka u pogledu učinaka nedavnih razvoja u globalnoj trgovini EU-a na poljoprivredu diljem EU-a. Procjena bi trebala obuhvatiti nedavne sporazume o slobodnoj trgovini EU-a, uključujući neizravne razvoje, kao što su slučajevi u kojima je devalvacija valuta partnera imala znatan učinak.

6.2.2.

Potrebno je uključiti i sporazume koji prethode komunikaciji „Globalna Europa” iz 2006. (26), posebno s Južnom Afrikom, Meksikom i Čileom, ne samo zbog toga što su sporazumi s Meksikom i Čileom predviđeni za reviziju.

6.3.

U provedbi tih procjena učinka Komisija mora imati na umu potrebu za time da se osigura da će poljoprivrednici imati pravednu korist od tih trgovinskih sporazuma. Poljoprivrednici imaju ključnu ulogu u opskrbljivanju hranom ne samo njihova lokalnog stanovništva nego i svjetskog stanovništva koje brzo raste. Ključno je održavati održive ruralne zajednice, ublažavajući, koliko je to moguće, njihovu depopulaciju diljem Europe.

6.3.1.

Poljoprivredne prakse koje učinkovito iskorištavaju resurse od ključne su važnosti. Potrebno je poboljšati upravljanje resursima kao i pristup njima, i to povećanjem kapaciteta malih poljoprivrednika za otpornost i prilagodbu na klimatske promjene te jačanjem vještina i produktivnosti na graničnim zemljištima.

6.4.

Poljoprivredi prijeti stvarni rizik od klimatskih promjena. Globalno gledajući, zemljišni i vodni resursi ograničeni su, dugoročne promjene u uvjetima za uzgoj rezultat su većih klimatskih krajnosti, a nestabilnost cijena raste. Snažan i održiv poljoprivredni sektor ključan je za održavanje ili povećanje stabilne, sigurne i zaštićene opskrbe hranom. Trgovina, naravno, pomaže uravnotežiti neravnoteže između ponude i potražnje, promičući učinkovitost u iskorištavanju resursa i povećavajući tržišne prilike i gospodarski rast, stvarajući tako radna mjesta, prihode i napredak u ruralnim područjima.

6.4.1.

S obzirom na to da se procjenjuje da će se stanovništvo koje pripada „srednjem staležu” povećati za oko 2 milijarde do 2030., i te će osobe htjeti uživati u izboru i raznolikosti hrane koju konzumiraju, a koje dosad nisu imali. To će uključivati eksponencijalni rast potražnje za proteinima i drugim poljoprivrednim proizvodima.

6.4.2.

Ovdje je važna Deklaracija Cork 2.0. Poljoprivrednici su čuvari ne samo zemljišnih nego i drugih resursa, dok dobrobit životinja također uvelike zabrinjava. Ovdje je važno Mišljenje EGSO-a o Integriranoj proizvodnji u Europskoj uniji  (27).

31.5.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 173/29

Izvjestitelj:

Krister ANDERSSON

1.1.

EGSO pozdravlja prijedlog Komisije za Direktivu Vijeća o poboljšanju mehanizama rješavanja sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem u EU-u.

1.2.

EGSO se slaže s Komisijom da je dvostruko oporezivanje jedna od najvećih poreznih prepreka jedinstvenom tržištu. Postoji hitna potreba za uvođenjem mehanizama koji bi osigurali brže i odlučnije rješavanje slučajeva dvostrukog oporezivanja kada do njih dođe među državama članicama.

1.3.

EGSO uviđa da ukidanje dvostrukog oporezivanja nije samo po sebi dovoljno za stvaranje jednakih mogućnosti u području oporezivanja i smatra da je EU-u potreban zajednički pozitivan okvir za oporezivanje dobiti poduzeća usmjeren na budućnost.

1.4.

EGSO je zadovoljan činjenicom da se predloženom direktivom dodaju ciljani elementi izvršenja kako bi se otklonili glavni utvrđeni nedostaci u Arbitražnoj konvenciji Unije (1).

1.5.

EGSO toplo pozdravlja činjenicu da u okolnostima u kojima države članice arbitražni postupak ne pokreću automatski, porezni obveznik od nacionalnog suda može zatražiti da poduzme potrebne korake za osnivanje arbitražnog odbora koji u propisanom roku donosi konačnu i obvezujuću odluku o predmetu.

1.6.

EGSO podržava inicijativu Komisije da na godišnjoj osnovi proširi svoje praćenje učinkovitosti zemalja na sve sporove povezane s dvostrukim oporezivanjem u prekograničnim situacijama kako bi se procijenilo jesu li ostvareni ciljevi direktive.

1.7.

Odbor također pozdravlja fleksibilnost osiguranu državama članicama koja im omogućuje da se za pojedinačne slučajeve međusobno dogovore o alternativnim mehanizmima za rješavanje sporova. To olakšava iznalaženje rješenja u multilateralnim okolnostima kada se dotični spor mora riješiti ne samo na razini EU-a, već i u odnosu na treće zemlje putem bilateralnih ugovora.

1.8.

EGSO podržava odredbu prema kojoj nadležna tijela uz suglasnost svakog od uključenih poreznih obveznika mogu objaviti konačnu arbitražnu odluku.

1.9.

Odbor ističe nužnost hitne provedbe ovog prijedloga. Broj i razmjer slučajeva dvostrukog ili višestrukog oporezivanja svakodnevno se povećava i nema mjesta odgodi.

2.1.

Dvostruko oporezivanje jedan je od glavnih problema s kojim se trenutno suočavaju poduzeća s prekograničnim poslovanjem. Mehanizmi za rješavanje sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem već postoje. Riječ je o postupcima međusobnog sporazuma (MAP-ovi) predviđenima u konvencijama o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koje su potpisale države članice, kao i u Arbitražnoj konvenciji Unije o ukidanju dvostrukog oporezivanja u vezi s usklađivanjem dobiti povezanih poduzeća.

2.2.

Iako postojeći mehanizmi u mnogim slučajevima dobro funkcioniraju, potrebno je poboljšati njihovu učinkovitost u pogledu pristupa poreznih obveznika tim mehanizmima, pokrivenosti, pravovremenosti i uvjerljivosti. Osim toga, uobičajene metode rješavanja sporova nisu više posve u skladu sa složenošću i rizicima aktualnog globalnog poreznog okružja.

2.3.

Težište je predložene Direktive na poslovanju i trgovačkim društvima, kao glavnim dionicima pogođenima slučajevima dvostrukog oporezivanja. Ona se temelji na postojećoj Arbitražnoj konvenciji Unije kojom se već osigurava obvezan i obvezujući arbitražni mehanizam, ali se njome područje primjene te konvencije proširuje na područja koja trenutačno nisu obuhvaćena i dodaju ciljani elementi izvršenja kako bi se otklonili glavni utvrđeni nedostaci u pogledu izvršenja i djelotvornosti tog mehanizma. Kao posljedica toga, svi sporovi koji su povezani s dvostrukim oporezivanjem u prekograničnim transakcijama unutar EU-a, a utječu na dobit poduzeća obuhvaćeni su područjem primjene prijedloga.

2.4.

Međutim, prijedlogom se dodaje izričita obveza postizanja rezultata za države članice i jasno utvrđen rok. Isključene su situacije koje su obilježene dvostrukim neoporezivanjem ili slučajevima prijevare, hotimičnim pogreškama ili krajnjom nepažnjom.

2.5.

Direktivom se omogućuje postupak međusobnog sporazumijevanja (MAP) koji se pokreće prigovorom poreznog obveznika i u okviru kojeg države članice slobodno surađuju i u roku od dvije godine postižu sporazum.

2.6.

Početna faza MAP-a upotpunjuje se automatskim arbitražnim postupkom kojim se predviđa rješavanje spora arbitražom u roku od petnaest mjeseci u slučaju da države članice nisu uspjele postići sporazum u početnoj prijateljskoj fazi. Arbitražni postupak je obvezan i počinje automatski, a završava tako da nadležna tijela uključenih država članica donose konačnu obveznu i obvezujuću odluku.

2.7.

Osiguravanje veće transparentnosti jedan je od ciljeva predložene direktive. Nadležna tijela uz suglasnost poreznog obveznika mogu objaviti konačnu arbitražnu odluku i detaljnije informacije. Ako porezni obveznik ne pristane na objavljivanje, nadležna tijela objavljuju sažetak odluke.

3.1.

EGSO pozdravlja prijedlog Komisije za Direktivu Vijeća kojom bi se, kao dio Paketa mjera za oporezivanje trgovačkih društava, nastojalo poboljšati mehanizme rješavanja sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem u EU-u. Postoji hitna potreba za uvođenjem mehanizama koji bi osigurali brže i odlučnije rješavanje slučajeva dvostrukog oporezivanja kada do njih dođe među državama članicama.

3.2.

EGSO se slaže s izjavom Komisije da je Europi potreban porezni sustav koji odgovara njezinom unutarnjem tržištu i koji podržava gospodarski rast i konkurentnost, privlači ulaganja, doprinosi otvaranju radnih mjesta te potiče inovacije i podupire europski socijalni model. Oporezivanje bi trebalo omogućiti stabilne prihode za javna ulaganja i politike usmjerene na rast. Ono bi trebalo osigurati da sva poduzeća uživaju jednake uvjete poslovanja, pravnu sigurnost i minimalne prepreke prilikom prekograničnog poslovanja.

3.3.

EGSO dijeli zabrinutost Komisije u pogledu neslaganja među državama članicama oko pitanja prava na oporezivanje određene dobiti što često dovodi do toga da se poduzećima isti dohodak dvostruko ili višestruko oporezuje. Posljednji podaci Komisije pokazuju da se na području EU-a trenutno vodi približno 900 sporova povezanih s dvostrukim oporezivanjem i teških 10,5 milijardi EUR.

3.4.

Odbor pozdravlja napore koje Komisija ulaže kako bi se osiguralo da porez plaćaju sva poduzeća koja posluju u EU-u i ostvaruju dobit i vrijednost, ali smatra da ne bi trebali podlijegati dvostrukom ili višestrukom oporezivanju iste dobiti. To načelo ključno je za pravedno i učinkovito oporezivanje. EGSO se slaže s Komisijom da je dvostruko oporezivanje jedna od najvećih poreznih prepreka jedinstvenom tržištu.

3.5.

EGSO toplo pozdravlja inicijativu Komisije za usklađeno rješavanje pitanja dvostrukog oporezivanja na području EU-a. Slaže se Komisijom da je za poticanje zapošljavanja, rasta i ulaganja potrebno stvoriti povoljno porezno okruženje za poduzeća i to smanjenjem troškova ispunjavanja porezne obveze i administrativnih opterećenja te osiguravanjem porezne sigurnosti. Važnost porezne sigurnosti za promicanje ulaganja i rasta nedavno su prepoznali čelnici skupine G20, pa je to pitanje sada u središtu pozornosti na globalnoj razini. Države članice moraju pronaći ravnotežu između provedbe potrebnih reformi i stvaranja stabilnog, jasnog i predvidljivog poreznog okruženja za poduzeća.

3.6.

EGSO uviđa da ukidanje dvostrukog oporezivanja nije samo po sebi dovoljno za stvaranje jednakih mogućnosti u području oporezivanja i smatra da je EU-u potreban zajednički pozitivan okvir za oporezivanje dobiti poduzeća usmjeren na budućnost. Na toj se logici temelji prijedlog Komisije za ponovno uspostavljanje zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit (CCCTB).

3.7.

EGSO napominje da je većina država članica sklopila bilateralne porezne sporazume s drugim državama članicama radi smanjenja dvostrukog oporezivanja te da postoje postupci za rješavanje sporova. Međutim, ti postupci su dugotrajni, skupi i ne rezultiraju uvijek sporazumom. Arbitražna konvencija Unije u određenoj mjeri olakšava stvar. Međutim, ograničena je na sporove povezane s transfernim cijenama i ne postoji mogućnost stavljanja izvan snage tumačenja pravila.

3.8.

EGSO je zadovoljan činjenicom da se predloženom direktivom dodaju ciljani elementi izvršenja kako bi se otklonili glavni utvrđeni nedostaci u Arbitražnoj konvenciji Unije tj. situacije implicitnog ili izričitog uskraćivanja pristupa te produljeni i blokirani postupci.

3.9.

EGSO također pozdravlja činjenicu da će se u većem broju slučajeva moći iskoristiti pogodnosti mehanizma kojim će se osigurati obvezno i obvezujuće rješavanje sporova. Zahvaljujući tim poboljšanjima mehanizama za rješavanje sporova, poduzeća i uprave znatno će uštedjeti na vremenu, novcu i resursima dok će se porezna sigurnost za poduzeća u EU-u povećati.

3.10.

EGSO toplo pozdravlja činjenicu da u okolnostima u kojima države članice arbitražni postupak ne pokreću automatski, porezni obveznik od nacionalnog suda može zatražiti da poduzme potrebne korake za osnivanje arbitražnog odbora koji u propisanom roku donosi konačnu i obvezujuću odluku o slučaju. To će dotičnim poduzećima pomoći da izbjegnu nesigurnost što se temelji na mehanizmima i dobrim praksama koji se već primjenjuju u svim državama članicama za prekogranične sporove koji nisu povezani s oporezivanjem. Međutim, EGSO naglašava kako je potrebno da države članice osiguraju kratko trajanje tih sudskih postupaka kako bi se izbjegla velika kašnjenja u rješavanju sporova.

3.11.

EGSO podržava inicijativu Komisije da na godišnjoj osnovi proširi svoje praćenje učinkovitosti zemalja na sve sporove povezane s dvostrukim oporezivanjem u prekograničnim situacijama kako bi se procijenilo jesu li ostvareni ciljevi direktive. Postojeća analiza ukazuje na to da postoje slučajevi kojima nije dopušten pristup postojećim mehanizmima, koji nisu obuhvaćeni područjem primjene Arbitražne konvencije Unije ili konvencijama o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, slučajevi koji ostaju neriješeni a da se porezni obveznik ne obavijesti o razlozima nerješavanja ili slučajevi koji se uopće ne rješavaju. EGSO u ovoj fazi ne smatra da je uspješnost na razini država članica zadovoljavajuća i poziva Komisiju da pažljivo prati funkcioniranje direktive po njezinoj provedbi te objavljivanje prateće analize i rezultata.

3.12.

EGSO se slaže da bi ukidanje dvostrukog oporezivanja trebalo ostvariti postupkom u kojem je prvi korak upućivanje predmeta poreznim tijelima dotične države članice kako bi se spor riješio postupkom međusobnog sporazumijevanja. U nedostatku takvog sporazuma u određenom roku, predmet bi trebalo proslijediti savjetodavnom povjerenstvu ili povjerenstvu za alternativno rješavanje sporova koje čine i predstavnici dotičnih poreznih tijela i ugledne neovisne osobe. Porezna bi tijela, upućujući na mišljenje savjetodavnog povjerenstva ili povjerenstva za alternativno rješavanje sporova, trebala donijeti konačnu obvezujuću odluku.

3.13.

EGSO je svjestan da je na razini EU-a potrebno utvrđivanje učinkovitog minimalnog standarda za mehanizme rješavanja sporova u cilju sveobuhvatnog i detaljnog rješavanja postupovnih koraka potrebnih za osiguravanje jednoobrazne i učinkovite primjene.

3.14.

Odbor također pozdravlja fleksibilnost osiguranu državama članicama koja im omogućuje da se za pojedinačne slučajeve međusobno dogovore o alternativnim mehanizmima za rješavanje sporova. To olakšava iznalaženje rješenja u multilateralnim okolnostima kada se dotični spor mora riješiti ne samo na razini EU-a, već i u odnosu na treće zemlje putem bilateralnih ugovora.

3.15.

EGSO podržava odredbu prema kojoj nadležna tijela uz suglasnost svakog od uključenih poreznih obveznika mogu objaviti konačnu arbitražnu odluku.

3.16.

Odbor želi istaknuti nužnost hitne provedbe ovog prijedloga. Broj i razmjer slučajeva dvostrukog ili višestrukog oporezivanja svakodnevno se povećava i nema mjesta odgodi.

31.5.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 173/33

Izvjestitelj:

Javier DOZ ORRIT

Izvjestitelj:

Petr ZAHRADNÍK

1.1.

EGSO cijeni napore Europske komisije da primijeni gospodarsku politiku koja je usmjerena na podupiranje snažnog, održivog, uravnoteženog i uključivog rasta europodručja, kao i uravnotežene kombinacije monetarnih, fiskalnih i strukturnih instrumenata kako bi se to postiglo, uključujući pozitivan smjer fiskalne politike.

1.2.

EGSO stoga pozdravlja preporuku Europske komisije da se uspostavi pozitivan smjer fiskalne politike za europodručje koji također poštuje ciljeve dugoročne fiskalne održivosti.

1.3.

EGSO želi potaknuti Europsku komisiju da u cijelosti iskoristi svoju ulogu čuvarice ugovora EU-a, svojom predanošću, između ostalog, poboljšanju dobrobiti, društvenog napretka i socijalne pravde, s jedne strane, i gospodarskog blagostanja i konkurentnosti s druge strane, kao i svoje nedavno proširene ovlasti u pogledu fleksibilnog tumačenja fiskalnih pravila kako bi se omogućila znatna povećanja javnog ulaganja koje, u posebnim uvjetima, ne bi trebalo uzimati u obzir prilikom izračuna ciljeva u pogledu deficita iz Pakta o stabilnosti i rastu.

1.4.

EGSO pozdravlja naglasak na povećanju ulaganja i nadogradnji postojećeg Plana ulaganja. To se mora odgovarajuće financirati kako bi dovelo do znatnog povećanja kreditiranja EIB-a u usporedbi s proteklim godinama. Upravljačke strukture trebaju osigurati da su sredstva odgovarajuće usmjerena na zemlje u kojima je zabilježen osobito ozbiljan pad ulaganja. Te mjere potrebno je kombinirati s odgovarajućim strukturnim reformama kojima se promiču rast, zapošljavanje i socijalna kohezija.

1.5.

EGSO pozdravlja poziv Europske komisije na simetričnu prilagodbu deficita tekućih računa unutar europodručja. To trebaju dijeliti države članice s deficitima i one sa suficitima. Države članice trebaju odlučiti kako provesti te prilagodbe, u skladu sa zajedničkim općim smjernicama.

1.6.

Naglasak treba staviti na strukturne reforme koje mogu potaknuti potražnju i rast, čak i kratkoročno, istodobno izbjegavajući one kojima se može ugroziti rast povećanjem nesigurnosti radnih mjesta i prihoda. Strukturne reforme trebale bi imati potencijal da dovedu do opipljivih poboljšanja poslovnih uvjeta, da smanje prepreke ulaganju i da doprinesu ostvarenju jedinstvenog tržišta Europske unije u svim njegovim aspektima.

1.7.

Rast produktivnosti trebao bi biti prioritetni cilj strukturnih reformi. Te reforme trebaju osigurati pravednu raspodjelu eventualnih porasta produktivnosti kako bi se osigurala izraženija poboljšanja potražnje i ponude.

1.8.

Obnovu i povećanje rasta produktivnosti i BDP-a trebalo bi smatrati ključnim sredstvom za obnovu zdravlja onih gospodarstava koja trpe najviše razine zaduženosti.

1.9.

Prioritet treba davati reformama kojima se podupire stvaranje radnih mjesta visoke kvalitete (npr. stabilna, pošteno plaćena radna mjesta).

1.10.

EGSO naglašava da je jačanje i promicanje socijalnog dijaloga i dijaloga s civilnim društvima na nacionalnoj razini i na razini europodručja od ključne važnosti za dogovaranje i uspješnu provedbu politika potrebnih za oporavak i dugoročnu gospodarsku održivost.

1.11.

Učinkovite mjere protiv pranja novca, poreznih prekršaja, uporabe poreznih oaza i nepoštenog poreznog natjecanja među državama članicama također bi pridonijele postizanju ciljeva Pakta o stabilnosti i rastu.

1.12.

EGSO podržava stvaranje europskog sustava osiguranja depozita i poziva na ubrzanje stvaranja zajedničkog zaštitnog mehanizma za jedinstveni fond za sanaciju bankovne unije. Treba poduzeti odlučne korake da bi se riješio problem loših kredita, istodobno štiteći prava potrošača i poštujući relevantna načela europskog stupa socijalnih prava.

1.13.

EGSO podupire inicijative da se dovrši ekonomska i monetarna unija, uključujući snažan europski stup socijalnih prava, veću fiskalnu fleksibilnost i fiskalni kapacitet za europodručje, posebno promicanjem uspostave europske riznice, koja bi u konačnici trebala izdavati zajedničke obveznice, pod snažnim demokratskim i političkim nadzorom.

1.14.

EGSO poziva na daljnje poboljšanje europskog semestra pojačanom koordinacijom uloge Europske komisije u njemu i jasnom predanošću država članica provedbi politika dogovorenih na razini Vijeća, izbjegavajući time nesigurnost i stvarajući okružje koje pogoduje ulaganjima.

2.1.

Nakon Izvješća petorice predsjednika u europski je semestar uvedena obveza za jače povezivanje europodručja i nacionalnih razina. Godišnjem pregledu rasta za 2017. priložena je, kao i u 2016., preporuka za Preporuku Vijeća o ekonomskoj politici europodručja. Cilj je pružiti priliku za ranu i usmjerenu raspravu o europodručju u cjelini prije rasprava o pojedinim zemljama, tako da se zajednički izazovi u potpunosti uključe u mjere za pojedine zemlje.

2.2.

U okviru europskog semestra za 2017. Europska komisija je predstavila sljedećih pet preporuka za gospodarske politike europodručja:

2.3.

Komunikacija „Prema pozitivnom fiskalnom učinku za europodručje” nova je značajka europskog semestra 2017. U tom dokumentu Komisija naglašava potrebu za pozitivnijim smjerom fiskalne politike te također vidjeti priliku da se to postigne. Da bi se ostvario takav pozitivan smjer fiskalne politike, europodručje mora usvojiti kolektivniji pristup kojim se u obzir uzimaju različita stanja diljem država. Komisija preporučuje fiskalnu ekspanziju do 0,5 % BDP-a u 2017. za europodručje u cjelini, nakon što je uspostavila pojas između 0,3 % i 0,8 % kako bi omogućila razlikovanje država članica s različitim rizicima u smislu njihove makroekonomske stabilnosti i fiskalne održivosti.

3.1.

EGSO pozitivno gleda na poziv Europske komisije na uspostavu općeg pozitivnog smjera fiskalne politike u europodručju. Međutim, EGSO je također zabrinut zbog male vjerojatnosti da će ograničavanje fiskalne ekspanzije na dvije ili tri države članice, koje prema fiskalnim pravilima EU-a trenutačno imaju fiskalni prostor, dovesti do općeg fiskalnog smjera politike koji je predložen. U trenutku političke krize i nesigurnosti potaknutih „Brexitom” i novim politikama SAD-a, posebice protekcionističkom trgovinskom politikom, od ključne je važnosti ojačati gospodarski rast europodručja i EU-a. Fiskalna ekspanzija i veći rast javnih i privatnih ulaganja potaknut će unutarnju potražnju koja predstavlja ključni faktor za snažan rast. Tome će također doprinijeti strukturne reforme, čiji je cilj rast produktivnosti, poboljšanje uvjeta za razvoj poslovnih aktivnosti i uklanjanje prepreka ulaganju.

3.2.

Ta promjena u procjeni gospodarskog stanja u europodručju koju je izradila Komisija u skladu je s prethodnim mišljenjem EGSO-a o gospodarskoj politici u europodručju (1), u kojem se zagovara aktivna primjena fiskalnih politika da bi se podržao oporavak europodručja u cjelini. Pozitivan smjer fiskalne politike koji je predložila Europska komisija skroman je, ali – pod uvjetom da se kombinira s učinkovitom uporabom Plana ulaganja i EFSU-a – mogao bi pomoći u prevladavanju dubljih problema sporog rasta, djelomične stagnacije i kontinuiranih razlika u razinama gospodarske uspješnosti diljem zemalja europodručja.

3.3.

EGSO napominje da se pozitivan smjer fiskalne politike za europodručje u cjelini treba smatrati kratkoročnim ili srednjoročnim instrumentom koji mora biti u skladu s dugoročnom fiskalnom održivosti. U trenutačnoj situaciji ciljevi u pogledu omjera duga i deficita u odnosu na BDP trebaju se primjenjivati fleksibilno, uzimajući u obzir ciljeve i svrhe EU-a općenito te EMU-a i Pakta o stabilnosti i rastu, kao što je navedeno u člancima 119. i 120. UFEU-a.

3.4.

EGSO poziva Europsku Komisiju da se pridržava svoje uloge čuvarice ugovora EU-a, posebno članka 3. UEU-a kojim se utvrđuju ciljevi u pogledu poboljšanja dobrobiti, kohezije i socijalne pravde, i priznaje da posebna brojčana ograničenja nametnuta Paktom o stabilnosti i rastu i njegovom strogom provedbom nisu ni prikladna ni potrebna u trenutačnim okolnostima stagnacije i povijesno niskih kamatnih stopa, a taj zaključak, između ostalih, dijeli i OECD. Poboljšanje dobrobiti, kohezije i socijalne pravde potpuno je u skladu s gospodarskim rastom i rastom produktivnosti.

3.5.

EGSO također predlaže da se u okviru provedbe Pakta o stabilnosti i rastu donese zlatno pravilo kojim se javna ulaganja koja doprinose poboljšanju potencijala rasta i gospodarske konkurentnosti ne bi trebala uzimati u obzir u pogledu ciljeva iz Pakta o stabilnosti i rastu u pogledu deficita. EGSO potvrđuje svoje navode iz mišljenja o Planu ulaganja za Europu, mišljenja o Europskom fondu za strateška ulaganja (EFSU) i iz mišljenja o produljenju trajanja EFSU-a (2): veće javno ulaganje potrebno je za kratkoročno i dugoročno poticanje rasta, a dugoročno poticanje rasta uvjet je za konsolidaciju javnog proračuna.

3.6.

EGSO upozorava da bi neuspješno usmjeravanje gospodarskih politika prema promicanju općih ciljeva EU-a i EMU-a, uključujući u predstojećoj Bijeloj knjizi o budućnosti Europe, moglo dovesti do neuspjeha u pogledu zaustavljanja širenja negativnog raspoloženja u pogledu EU-a i EMU-a. To bi moglo biti posebno problematično s obzirom na trenutačne izazove koje, između ostalog, predstavljaju geopolitičke situacije u susjedstvu EU-a, valovi izbjeglica i migranata te klimatske promjene. Samo ujedinjena i gospodarski snažna Europa sa snažnom potporom naroda može uspjeti u pretvaranju tih izazova u prilike. Europske institucije, u suradnji s civilnim društvom koje je privrženo europskom projektu, trebale bi putem odgovarajućih sredstava informirati Europljane o pozitivnim stvarima koje EU može za njih učiniti u područjima politike i gospodarstva.

3.7.

Instrument koji može pridonijeti obnovi rasta i smanjenju razlika trebao bi biti Plan ulaganja za Europu. Dosadašnja razina financiranja značila je da je njime moguće održati samo prošle razine kredita EIB-a sa snažnom naklonjenošću ulaganjima u zemljama s najmanje teškoća. To hitno treba riješiti, osiguravanjem dovoljno fleksibilnosti u Paktu o stabilnosti i rastu s obzirom na potrebna javna ulaganja, omogućujući time znatno povećanje razina ulaganja u energetsku tranziciju, obrazovanje i vještine, infrastrukturu i projekte koji se financiraju iz EFSU-a u cijelom europodručju, istodobno potičući ulaganje u inovativne projekte privatnog sektora.

3.8.

U tom je kontekstu porezna politika s progresivnim oporezivanjem ključni element promicanja socijalne pravednosti. Optimalni i primjereni fiskalni sustav za poticanje rasta iz tog je razloga iznimno važan. Smanjenje poreza na najniže prihode može pridonijeti makroekonomskoj stabilnosti i biti veći poticaj za plaćene radne odnose. Bez obzira na to, sva smanjenja poreza trebaju biti popraćena alternativnim poreznim izvorima kako bi se osiguralo izbjegavanje proračunskih deficita.

3.9.

EGSO pozdravlja poziv Europske komisije upućen državama članicama s deficitom tekućeg računa i visokim vanjskim dugom da se usmjere na poboljšanje rasta svoje produktivnosti. Međutim, napominje da bi pravedna raspodjela dohotka i bogatstva koji proizlaze iz porasta produktivnosti trebali povećati jednakost i imati pozitivan učinak na domaću i ukupnu potražnju u europodručju. Treba poticati domaću potražnju kao potreban uvjet za pružanje potpore rastu i prevladavanje krize.

3.10.

EGSO smatra da bi u strukturnim reformama prednost trebale imati one reforme koje poboljšavaju rast produktivnosti, ali i jačaju sigurnost radnih mjesta i sustav socijalne zaštite u okviru odgovarajućih poslovnih uvjeta. Ni jedna zemlja europodručja ne može svoje natjecanje u modernom svijetu temeljiti na niskim plaćama i kauzalizaciji radnih mjesta. Naglasak treba biti na reformama kojima se kombinira ugovorena fleksibilnost i sigurnost s ciljem poboljšanja vještina i inovacija i stvaranja poticaja za njihovo poboljšanje. Reforme tržišta rada trebale bi doprinijeti većoj stabilnosti u zapošljavanju, što će pomoći poboljšanju ponude i potražnje u okviru gospodarstva europodručja, čak i kratkoročno.

3.11.

EGSO još jednom naglašava (3) da je trenutačno loše stanje europodručja posljedica slabe potražnje koja je rezultat fiskalnih politika i asimetrične prilagodbe stanja tekućih računa (koja se temelji uglavnom na troškovima radne snage) koja se slijedila prethodnih godina tijekom najveće poslijeratne recesije, a ne zbog toga što države članice nisu ulagale dovoljne napore u reformu. Odbor ponovo naglašava da se strukturnim reformama koje su usmjerene na stranu ponude u gospodarstvima neće puno postići u pogledu poticanja ulaganja i rasta, osim ako se ne uspostavi i održi smjer ekspanzivne fiskalne politike u europodručju dok oporavak ne bude uvelike u tijeku.

3.12.

EGSO žali što je tijekom krize ugrožen socijalni dijalog i dijalog s civilnim društvima, ako ne i potpuno ignoriran u državama članicama, posebno onima kojima je bilo potrebno osigurati veliku financijsku potporu i koje su prošle velike socijalne reforme i reforme tržišta rada. Neke glavne pokazatelje koji odražavaju europski stup socijalnih prava u ravnoteži između socijalnih partnera trebalo bi predložiti za uključivanje u paradigmu europskog semestra. EGSO napominje da u EU-u i mnogim državama članicama postupci za socijalni dijalog trenutačno nisu zajamčeni, što sprečava socijalne partnere da učinkovito sudjeluju u procesu europskog semestra.

3.13.

Nadalje, EGSO smatra da je potrebno poboljšati koordinaciju gospodarskih politika u okviru europskog semestra i u tome pojačati ulogu Europske komisije. Da bi se osigurala vjerodostojnost postupka, države članice trebaju propisno ispunjavati obveze koje su preuzele na sastancima Vijeća.

4.1.

EGSO podupire inicijative Europske komisije da se dovrši bankovna unija, posebno uspostavom zajedničkog sustava osiguranja depozita i zajedničkog zaštitnog mehanizma za jedinstveni fond za sanaciju. Ti su koraci ključni kako bi se rasteretili nacionalni državni proračuni povezani s osiguravanjem stabilnosti javnog dobra u obliku bankarskog sustava. Oni su još važniji kada se uzme u obzir činjenica da je napredak prema političkoj uniji zasad isključen iz programa.

4.2.

EGSO također napominje da je pitanje loših bankarskih kredita od ključne važnosti za nadopunjavanje politika kojima je cilj ponovo pokrenuti rast. Treba brzo poduzeti korake kako bi se taj problem riješio, istodobno uzimajući u obzir zaštitu potrošača.

4.3.

Fiskalna prijevara i utaja poreza dovode do znatnog pada javnog prihoda, što izrazito negativno djeluje na ispunjenje ciljeva iz Pakta o sigurnosti i rastu i kapacitet povećanja javnog ulaganja. Posebno su porezne oaze ključne za utaju poreza velikih razmjera i kaznena djela povezana s njome (npr. pranje novca). Zaustavljanje uporabe poreznih oaza trebalo bi biti prioritet. EGSO poziva sve institucije EU-a i europodručja da u tu svrhu bez odgode donesu i provedu direktive.

4.4.

Nepošteno porezno natjecanje među državama članicama šteti kapacitetu naplate poreza niza država članica, a time i njihovoj sposobnosti da ispune ciljeve Pakta o sigurnosti i rastu. EGSO smatra da tijela EU-a trebaju poduzeti smislene i uravnotežene korake kako bi zaustavile prakse nepoštenog poreznog natjecanja, u skladu s preporukama OECD-a i MMF-a.

4.5.

Iako prepoznaje goleme napore uložene u daljnje jačanje i razvoj eura, što je trenutačno potrebno i bit će potrebno u bliskoj budućnosti kako bi se osigurali trajno blagostanje i sigurnost europodručja, EGSO smatra da su, između ostalih, poželjni sljedeći ciljevi:

31.5.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 173/38

Izvjestitelj:

Pietro Vittorio BARBIERI

1.1.

EGSO pozitivnim ocjenjuje prijedlog Komisije 2016/0384 o izmjeni Uredbe (EU) br. 1303/2013 (1) u vezi s posebnim mjerama za pružanje dodatne potpore državama članicama pogođenima prirodnim katastrofama.

1.2.

EGSO pozdravlja prijedlog Komisije o uvođenju korištenja Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) kako bi se dopunila dostupna sredstva u okviru Fonda solidarnosti Europske unije (FSEU) u korist država članica i regija pogođenih prirodnim katastrofama.

1.3.

EGSO je suglasan s uvođenjem zasebne prioritetne osi za operacije obnove uz potporu EFRR-a u okviru operativnog programa, bez potrebe za nacionalnim sufinanciranjem, u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 2012/2002 o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije.

1.4.

ESGO odobrava proširenje prihvatljivosti izdataka za intervencije od datuma kada se utvrdi postojanje prirodne katastrofe čak i kada je taj datum raniji od stupanja na snagu ove izmjene Uredbe.

1.5.

EGSO podržava prijedlog da se državi članici koja je svoje intervencije već uključila u prethodni zahtjev za isplatu upućen Komisiji, omogući da izvrši nužne prilagodbe u sljedećem zahtjevu za isplatu.

1.6.

U skladu s već navedenim u prethodnim mišljenjima, EGSO može samo izraziti svoju potporu gore navedenim nastojanjima Komisije da pojednostavi i ubrza proces pružanja potpore kako bi reakcija na prirodne katastrofe bila što hitnija, učinkovitija i vidljivija.

1.7.

Istodobno, EGSO smatra nužnim pokrenuti dodatni postupak revizije Fonda kako bi se mogao bolje odrediti opseg njegova djelovanja i u njega uključiti katastrofe izazvane klimatskim promjenama i terorističkim napadima, kao i reviziju pragova za potpore, koje EGSO smatra previsokima.

1.8.

Prema stajalištu EGSO-a, Fond predstavlja važan dokaz europske solidarnosti te ga je potrebno promicati među građanima Unije.

2.1.

Europa je, nažalost, doživjela razne prirodne katastrofe. Posljednjih godina brojne su države članice pretrpjele neki oblik ozbiljne nepogode.

2.1.1.

Središnja Europa, a posebice Njemačka, Austrija, Češka i Slovačka, 2002. su godine pogođene snažnim poplavama. EU je iste godine odlučio intervenirati sredstvima iz Fonda solidarnosti Europske unije (FSEU) kako bi odgovorio na ozbiljne prirodne nepogode i izrazio europsku solidarnost s pogođenim regijama. Od tada se Fond koristio u slučajevima brojnih i različitih vrsta katastrofa, među ostalim poplava, šumskih požara, potresa, oluja i suša (2).

2.2.

EGSO smatra prikladnim korištenje Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) (3) kao dopunu FSEU-u za intervenciju u slučajevima teških katastrofa. Ta dva fonda dijele kako jednake etičke postavke tako i neke od programskih kriterija za intervenciju. Oba su fonda dodatni dokaz solidarnog duha EU-a, a vrste intervencija koje se uglavnom financiraju njihovim sredstvima imaju i jednak cilj poticanja gospodarskog rasta i pravednog i održivog razvoja u europskim regijama (4).

2.3.

EGSO je već u prošlosti utvrdio da je žurnost pružanja pomoći ključan element za jamčenje njezine učinkovitosti i odgovarajuće vidljivosti. Konkretnije, EGSO je već izrazio svoje stajalište o sporosti birokracije u postupcima FSEU-a (5), kao i o pretjerano dugom čekanju na isplatu potpore (6).

2.4.

EGSO ponovno ističe svoje prethodno stajalište o tome što je potrebno za funkcioniranje Fonda:

2.4.1.

Nadalje, EGSO je zabrinut u vezi s povećanjem učestalosti prirodnih i drugih katastrofa te stavlja naglasak na nužnost jačanja politika prevencije.

2.5.

EGSO odobrava uvođenje stavka 8. u članak 120. Uredbe (EU) br. 1303/2013 kojim se uvodi zasebna prioritetna os uz stopu sufinanciranja do 100 % iz EFRR, pod uvjetom da su intervencije:

2.6.

EGSO odobrava odstupanje od članka 65. stavka 9. Uredbe (EU) br. 1303/2013 kojim se odobrava prihvatljivost izdataka za operacije u okviru te prioritetne osi od datuma kada se dogodila prirodna katastrofa.

3.1.

EGSO smatra da Prijedlog uredbe treba interpretirati u kombinaciji s Uredbom (EZ) br. 2012/2002 i njezinim naknadnim izmjenama, zato što je dopunjuje i mijenja. Predložene izmjene idu u smjeru priželjkivanom u prethodnim mišljenjima EGSO-a te ubrzavaju i pojednostavljuju radne mehanizme Fonda. Ostaje nekoliko kritičnih točki koje je potrebno riješiti.

3.2.

EGSO, dakle, ponovno ističe da je uredba mjera od posebnog značaja jer predstavlja dokaz europske solidarnosti. Njome se predviđa načelo supsidijarnosti jer se uklapa u politike država članica, kao i usklađivanje s raznim drugim politikama Europske unije, među kojima s drugim programima koji se odnose na strukturne fondove i na fondove Europske investicijske banke (EIB). EGSO smatra da je treba dopuniti i izuzećima od Pakta o stabilnosti i rastu predviđenim za zemlje pogođene prirodnim i drugim nepogodama.

3.3.

Uredbom se predviđa da se treba raditi o teškim prirodnim nepogodama, pri čemu ne zamjenjuje države članice u slučaju nepogoda čija se šteta mjeri u iznosu koji EGSO smatra previsokim te stoga podložnim reviziji.

3.4.

Prihvatljive intervencije ne odnose se na stambene objekte, osim u slučaju hitne potrebe za privremenim smještajem. U takvim se slučajevima traži intervencija države članice ili sustava osiguranja. Opstojnost povijesnih centara oslanja se na gospodarsku djelatnost temeljenu na obliku turizma u kojem stambeni objekti nisu jedina nekretnina vlasnika i služe za iznajmljivanje. EGSO smatra da treba uzeti u obzir razliku između stambenih objekata i gospodarskih aktivnosti.

3.5.

Uredbom se, nadalje, predviđa da se u njoj sadržane mjere ne preklapaju s drugim mjerama EU-a za rješavanje teritorijalnih poteškoća prouzrokovanih prirodnim i drugim katastrofama. Jedan od prvih uvjeta za pristup Fondu upravo je plan prevencije rizika od prirodnih nepogoda. EGSO smatra da je naglasak koji europske institucije i države članice stavljaju na prevenciju nedovoljan.

3.6.

Uredbom se propisuje da operacije koje se financiraju sredstvima EU-a moraju biti u skladu s odredbama ugovora i s naknadno usvojenim regulatornim instrumentima. Posebice se traži dobro upravljanje financijama, transparentnost javne nabave te zaštita okoliša i prilagodba klimatskim promjenama s ulaganjima usmjerenim na uvođenje ekološki prihvatljive infrastrukture. U vrijeme donošenja uredbe nije bila na snazi specifična direktiva o pristupačnosti (7). Budući da je starenjem stanovništva Europske unije (8) potražnja za dostupnim proizvodima i uslugama još više porasla, EGSO smatra da pristupačnost inicijativa za hitne intervencije mora biti uvrštena među kriterije na koje treba staviti naglasak.

31.5.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 173/41

Glavni izvjestitelj:

Daniel MAREELS

1.1.

EGSO pozdravlja prijedlog Komisije o izmjeni BRRD-a (1), odnosno točnije o ostvarivanju usklađenog nacionalnog rangiranja neosiguranih dužničkih instrumenata u stečajnom postupku. Prijedlog je dio šireg paketa nedavno objavljenih prijedloga za daljnju reformu banaka (2). Paket je u biti usmjeren na prijenos prijedloga sastavljenih na temelju rada u međunarodnom okviru, odnosno u sklopu skupine G20, Bazelskog odbora i Odbora za financijsku stabilnost.

1.2.

Za EGSO je i daljnje od presudne važnosti da bankarski sustav bude otporan i dobro kapitaliziran, što predstavlja preduvjet i osnovu za održavanje financijske stabilnosti. U isto vrijeme, od ključne važnosti je i da se, u slučaju bankarske krize, prvenstveno koristi privatni kapital dioničara i drugih bankovnih vjerovnika (tzv. bail-in), odnosno da se ne poseže za javnim sredstvima ili sredstvima poreznih obveznika. Također bi u potpunosti trebalo izuzeti plaće i mirovine zaposlenika.

1.3.

EGSO pozdravlja činjenicu da se aktualni prijedlog preuzima iz gore navedenog paketa (vidjeti točku 1.1) i da ga se smatra prioritetom. Nedavni razvoj događaja kojim se državama članicama omogućuje da pojedinačno i na temelju vlastitog tumačenja u tom području usvajaju zakonodavstvo može dovesti do poteškoća, npr. kod primjene bail-in instrumenta. Potrebno je promijeniti smjer i napustiti individualni pristup u korist usklađenog pristupa na razini EU-a kako bi se ista pravila BRRD-a primjenjivala svugdje.

1.4.

Usklađenim pristupom mogu se također izbjeći daljnja narušavanja između država članica i nepoželjno tržišno natjecanje. Odbor smatra da je bitno stvoriti ravnopravnije uvjete među institucijama i državama članicama kao i smanjiti rizike u financijskom sektoru.

1.5.

Odbor pozdravlja činjenicu da prijedlog doprinosi otpornosti sanacijskog mehanizma kao i da istodobno poboljšava i ubrzava njegovu operativnu primjenjivost.

1.6.

Odbor smatra da je potreban okvir za apsorpciju gubitaka za sve banke. U tom pogledu pozdravlja činjenicu da ovaj prijedlog doprinosi provedbi posebnih mjera koje su relevantne za globalno sistemski važne banke. Tim mjerama se utvrđuje da GSV banke (3) moraju raspolagati većim kapacitetom pokrića gubitaka, tzv. TLAC (4), koji se može aktivirati u slučaju krize. Ovaj prijedlog također doprinosi provedbi bail-in instrumenta za druge banke, čime se, prema potrebi, ublažava rizik od pravne rasprave.

1.7.

Odbor pozdravlja uključivanje gore spomenutog okvira o ukupnom kapacitetu pokrića gubitaka u postojeće europske preduvjete za sve banke – tzv. MREL (5), tako da sve GSV banke podliježu usklađenom zakonodavstvu. Nadalje, integracijom u jedan okvir poboljšat će se učinkovitost i djelotvornost postupka sanacije.

1.8.

Banke imaju vrlo važnu ulogu u financiranju gospodarstva, te posebice kućanstava i MSP-ova. Iz tog razloga važno je da potencijalni negativni učinak na troškove financiranja banaka bude sveden na što manju mjeru. Istodobno, nova pravila trebaju osim olakšavanja i omogućavanja izdavanja neosiguranih dužničkih instrumenata ponuditi i najveću moguću jasnoću i pravnu sigurnost svim stranama, uključujući ulagačima. Važno je da su pravila o zaštiti potrošača u potpunosti važeća kao i da se primjenjuju u praksi.

1.9.

Predloženi pristup, prema kojem se nova pravila primjenjuju samo za buduća izdavanja dužničkih instrumenata čini se kao najrealnija opcija i stoga je treba podržati.

2.1.

Aktualni prijedlog (7) dio je paketa koji se sastoji od pet zakonodavnih prijedloga (8) u području bankarstva koje je Komisija nedavno objavila i temelji se na postojećem zakonodavstvu na tom području (9). Radi bržeg usvajanja i provedbe, prijedlog se izdvaja iz paketa.

2.2.

Cilj paketa je prenošenje tekstova koji su nastali na osnovu rada Bazelskog odbora za nadzor banaka i Odbora za financijsku stabilnost, uzimajući u obzir rezultate poziva na dostavljanje dokaza koji je organizirala Komisija s ciljem ocjenjivanja učinkovitosti i djelotvornosti aktualnog zakona o bankarstvu.

2.3.

Općenito, ovaj paket prijedloga prije svega je namijenjen:

2.3.1.

povećanju otpornosti financijskih institucija EU-a i jačanju financijske stabilnosti

2.3.2.

poboljšanju kreditnog kapaciteta banaka radi potpore gospodarstvu Europske unije i

2.3.3.

promicanju uloge banaka u postizanju dubljih i likvidnijih tržišta kapitala, s ciljem podržavanja uspostave unije tržišta kapitala.

2.3.4.

Također možemo ovdje navesti da su prijedlozi usmjereni na sofisticiraniju i sveobuhvatnu primjenu načela proporcionalnosti u korist malih i/ili manje kompleksnih banaka.

2.4.

U tom kontekstu, aktualni prijedlog usmjeren je na stvaranje usklađenog nacionalnog rangiranja neosiguranih dužničkih instrumenata. To je važno za sanaciju banaka u okviru Direktive o oporavku i sanaciji banka.

2.5.

U slučaju takve sanacije važno je da gubitke prvo snosi privatni kapital, a ne porezni obveznici ili tijela javne vlasti. To će se postići bail-in instrumentom, odnosno otpisivanjem dugova ili pretvaranjem dugova u rizični kapital.

2.6.

U tu svrhu, sve banke moraju raspolagati minimalnom razinom kapitala i prihvatljivih obveza odnosno ispunjavati minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL).

2.7.

Novi element predstavlja činjenica da su sklopljeni međunarodni sporazumi u pogledu dodatnih uvjeta za globalne sistemski važne banke, u okviru napora za rješavanje problema too big to fail (prevelik da bi propao). U okviru jednog od gore navedenih prijedloga iz paketa predlaže se uključivanje baš tog uvjeta, poznatog kao ukupan kapacitet pokrića gubitaka (TLAC) u postojeći sustav MREL-a za te banke.

2.8.

Obje obveze već su potaknule (10) niz država članica da usklade svoje zakone o nesolventnosti na nacionalnoj razini prema rangiranju određenih bankovnih vjerovnika.

2.9.

Te prilagodbe provode se na različite načine u državama članicama, što nije idealno niti poželjno u svjetlu postavljenih ciljeva. Ovaj prijedlog usmjeren je na rješavanje tog problema uvođenjem usklađenih pravila (vidjeti točku 2.4).

3.1.

Općenito, pozdravljamo ovaj paket mjera i ovaj prijedlog. Njima se dodatno nadopunjuju i poboljšavaju važni napori za reformu poduzeti nakon krize u svrhu jačanja financijskog sektora. Oni također doprinose daljnjem smanjenju rizika u ovom sektoru.

3.2.

Općenito, važno je da bankarski sustav i dalje bude otporan i dovoljno kapitaliziran. A to je pak važno za održavanje financijske stabilnosti. Za stabilnost je važno da se, u slučaju bankarske krize, prvenstveno koristi privatni kapital dioničara i drugih bankovnih vjerovnika (tzv. bail-in). Takvim se pristupom želi spriječiti posezanje za javnim sredstvima ili sredstvima poreznih obveznika. Također, od toga bi u potpunosti trebale biti izuzete plaće, mirovine i ostale fiksne naknade zaposlenika (11).

3.3.

Ovaj pristup trebao bi se primjenjivati na sve banke. U tom pogledu EGSO izražava svoje zadovoljstvo naporima poduzetima za izradu pojačanih propisa za globalne sistemski važne banke, u skladu s dogovorima postignutima na razini skupine G20.

3.4.

Odbor se slaže da se tim prijedlogom sustav ukupnog kapaciteta pokrića gubitaka uključi u postojeći zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, kako je i predviđeno u Direktivi o oporavku i sanaciji banaka. Time bi se poboljšala ne samo primjena postojećih pravila, već bi se postavili i temelji usklađenog režima za najveće važne banke. To će pak imati pozitivan učinak na operativnu primjenjivost propisa.

3.5.

S obzirom na iznimno važnu ulogu koju banke imaju u financiranju gospodarstva, a posebice kućanstava i MSP-ova, izdavanje takvih instrumenata treba se odvijati pod dobrim uvjetima i što je moguće sveobuhvatnije. Novi propisi trebali bi doprinijeti jasnoći i pravnoj sigurnosti za sve strane, uključujući ulagače. Pozornost je također potrebno posvetiti troškovima. Nova pravila trebala bi u najvećoj mogućoj mjeri smanjiti mogući negativni učinak na troškove financiranja banaka.

3.6.

Već je sama činjenica da su neke države članice velikom brzinom počele usklađivati nacionalno zakonodavstvo o insolventnosti, kako bi bile ukorak s razvojima na tom području na europskoj i međunarodnoj razini, izuzetno pozitivna.

3.7.

Nažalost, to se odvija neusklađeno, što dovodi do znatnih razlika među državama, kao i do brojnih neželjenih učinaka, poput nesigurnosti za izdavatelje i postupanje s njima kod primjene bail-ininstrumenta. To također može otežati primjenu Direktive o oporavku i sanaciji banka u pogledu banaka koje su aktivne u više zemalja.

3.8.

Odbor smatra da nije poželjno da se prema neosiguranim dužničkim instrumentima postupa na različite načine, jer bi to moglo, između ostalog, dovesti do narušavanja odnosa između financijskih institucija i država članica te neželjene konkurencije na tržištu.

3.9.

Stoga je poželjno brzo djelovanje, pri čemu pravi izazov ne predstavlja odustajanje od individualnog pristupa u državama članicama, već štoviše, prilagođavanje na usklađeni pristup. To bi dovelo ne samo do postizanja ravnopravnijih uvjeta između institucija i država, već istodobno i do učinkovitijeg ostvarivanja temeljnih ciljeva financijske stabilnosti i smanjenja rizika u financijskom sektoru.

3.10.

Novi propisi ne sadrže odredbe o mogućnostima, odnosno nemogućnostima određenih ulagača za kupovinu ili stjecanje ovih neosiguranih dužničkih instrumenata. Takve odredbe u Direktivi o oporavku i sanaciji banaka vjerojatno nisu prikladne, uostalom, riječ je o tome da zaštita potrošača (12) na ovom području bude u potpunosti primjenjiva i da u praksi ostvaruje svoj puni učinak.

3.11.

Ova pravila primjenjuju se samo za predviđena buduća izdavanja, a ne za postojeće instrumente. U svrhu pravne sigurnosti te potencijalno nenamjernih učinaka na tržišta, izdavatelje i ulagače, ovo bi se moglo smatrati razumnim pristupom, iako bi moglo imati određene (privremene) posljedice za nadzorne organe.

3.12.

Naposljetku, bilo bi poželjno da se utvrdi realističan datum stupanja na snagu (13).

—

Uredbe o kapitalnim zahtjevima (CRR) i Direktive o kapitalnim zahtjevima (CRD) iz 2013. kojima se utvrđuju bonitetni zahtjevi za kreditne institucije (npr. banke) i investicijska društva te pravila o upravljanju i nadzoru,

—

Direktive o oporavku i sanaciji banaka (BRRD) i Uredbe o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu (SRMR) koje su usvojene 2014. godine i kojima se utvrđuju pravila o oporavku i sanaciji posrnulih institucija te uspostavlja jedinstveni sanacijski mehanizam.

31.5.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 173/45

Izvjestiteljica:

Indrė VAREIKYTĖ

Suizvjestiteljica:

Tatjana BABRAUSKIENĖ

1.1.

Odbor pozdravlja Novi program vještina za Europu koji je predložila Komisija i smatra ga pozitivnim korakom prema boljem usklađivanju vještina potrebnih za pojedince, tržište rada i društva. EGSO također smatra da će bolja usklađenost vještina olakšati kvalificiranoj i stručnoj radnoj snazi pristup tržištu rada.

1.2.

Razumljivo je da su novi program i njegove inicijative usmjereni na rješavanje trenutačnih problema, uglavnom izmjenama postojećih alata i mjera kako bi se unaprijedila njihova primjena i djelovanje. Međutim, postoji potreba za uvođenjem inovativnijih rješenja u područjima obrazovanja i razvoja vještina jer je Europi potrebna istinska promjena paradigme u pogledu ciljeva i funkcioniranja obrazovnog sektora i razumijevanja njegova položaja i uloge u društvu.

1.3.

EGSO ističe da se povećanje sudjelovanja na tržištu rada, ispunjavanje potreba promjenjivih, nesigurnih i složenih tržišta rada te borba protiv siromaštva, nejednakosti i diskriminacije u EU-u ne mogu postići na odgovarajući način bez uzimanja u obzir povezane socijalne i rodne perspektive.

1.4.

Odbor traži od Komisije da bolje sagleda funkcioniranje i međusobne odnose cjelokupnog obrazovnog sustava, sustava osposobljavanja, rada i socijalnog sustava te njihovih pojedinačnih mjera, osobito u pogledu pitanja povezanih s višim razinama obrazovanja, uloge cjeloživotnog učenja, prekogranične mobilnosti, poduzetničkog duha, kreativnosti, inovativnosti te socijalnih i međukulturnih vještina.

1.5.

EGSO bi također želio vidjeti izravnije poveznice novog programa s europskim semestrom i strategijom Europa 2020., posebice u pogledu njihovih ciljeva obrazovanja i zapošljavanja, te imati uvid u ulogu Novog programa vještina u odnosu na Program do 2030., strategiju za jedinstveno digitalno tržište, strategiju za kružno gospodarstvo, strateško djelovanje u pogledu ravnopravnosti spolova za razdoblje od 2016. do 2019., stup socijalnih prava i ciljeve održivog razvoja.

1.6.

Odbor izražava žaljenje zbog nedostatka određenih mjera u novom programu u pogledu ključne uloge neformalnih i informalnih igara za učenje u pripremi mladih za život. Osim toga, poduzetništvo u širem smislu (tj. u smislu inicijative) nije istaknuto u novom programu kao životna vještina korisna svim pojedincima. S tim u vezi, Komisija također treba posvetiti posebnu pažnju specifičnim potrebama u pogledu vještine za slobodna zanimanja (1).

1.7.

EGSO ne može prihvatiti činjenicu da nema novog financijskog plana predviđenog za novi program i čvrsto vjeruje da ni najbolja moguća uporaba postojećih programa financiranja neće biti dovoljna za podupiranje ciljeva novog programa. Nadalje, predloženi izvori financiranja za Program, odnosno ESF i Erasmus+, već se planiraju i raspodjeljuju na nacionalnoj razini te je stoga njihova uporaba za potrebe provedbe Programa još više nesigurna.

1.8.

Odbor cijeni snažno usmjerenje na dijalog sa socijalnim partnerima i poduzetnicima u okviru Programa i potiče daljnje jačanje takvog dijaloga, dijaloga s relevantnim organizacijama civilnog društva i organizacijama koje rade izravno s korisnicima i mogu doprijeti do ranjivih osoba.

1.9.

EGSO smatra da će predloženo Jamstvo za vještine dovesti do osjetne razlike samo ako se izvuku pouke iz provedbe Jamstva za mlade.

1.10.

Razvoj vještina u digitalnom dobu odvija se u kontekstu brzih promjena i katkad promjena koje uzrokuju poremećaje, pri čemu može doći do temeljite promjene poslovnih modela. Stoga EGSO smatra da pomaganje pojedincima da steknu tek minimalan skup vještina nije dovoljno i da je ključno zajamčiti da Jamstvo za vještine postane siguran put koji će osobama pomoći te ih potaknuti da ostvare daljnji napredak sve do najviše razine vještina. EGSO traži da se osiguraju mogućnosti za povećanje financiranja, kao što su javna i privatna ulaganja, koja su potrebna za osiguranje brzog pružanja usluga razvoja vještina. Također je potrebno ispitati instrumente koji se koriste u nekim državama članicama EU-a, kao što su kolektivni ugovori za plaćeni dopust za stručno osposobljavanje.

1.11.

Istodobno je važno istaknuti da se poboljšanjem pojedinačnih vještina neće postići željeni učinak zapošljivosti bez daljnjeg razvijanja usko povezanih pratećih socijalnih, gospodarskih i rodnih politika.

1.12.

EGSO smatra da bi daljnji napori za razvoj Europskog kvalifikacijskog okvira (EQF) trebali biti usmjereni na jačanje suradnje između država članica i svih dionika, važnost priznavanja vještina i kvalifikacija za daljnje obrazovanje, vrednovanje vještina stečenih neformalnim i informalnim učenjem, s posebnim naglaskom na transverzalne vještine. Nadalje, u cilju postizanja visokog stupnja vještina važno je poboljšati neformalno i informalno učenje tako da ih se bez prepreka uklopi u postojeći formalni sustav obrazovanja i osposobljavanja na način prihvatljiv svim relevantnim dionicima.

1.13.

Ključno je osigurati da pokušaj nadogradnje EQF-a ne postane previše opterećujuć i birokratski te postići veću dosljednost između instrumenata uspostave razina kvalifikacija EU-a, odnosno EQF-a, ECVET-a i EQAVET-a. ESCO bi trebao podržati razvoj EQF-a i njegovu uporabu, no ključno je dovršiti postupke upućivanja kako bi ESCO mogao pridonositi.

1.14.

EGSO snažno podupire novi okvir za Europass, osobito promjenu uporabe Europassa kao instrumenta koji se temelji na dokumentima u platformu koja se temelji na uslugama. Smatra da transparentnost, upotrebljivost, pristupačnost i učinkovitost trebaju biti glavni pokretači u njegovu razvoju. Ključno je zajamčiti pristupačnost obnovljenog okvira za Europass osobama s invaliditetom.

1.15.

Međutim, EGSO je suzdržan kad je riječ o tome je li etično upotrebljavati sredstva programa Erasmus+ kao početni izvor financiranja. Komisija bi istodobno trebala realističnije preispitati posljedice za proračun, osobito u pogledu financijskih posljedica za države članice i posljedica za proračun prouzročenih širenjem novog okvira Europassa u javnosti.

2.1.

Komisija je usvojila Novi program vještina za Europu kojim se nastoji zajamčiti da osobe već od djetinjstva razvijaju širok skup vještina te što bolje iskoristiti ljudski kapital Europe, što bi trebalo potaknuti zapošljivost, konkurentnost i rast u Europi.

2.2.

Komisija procjenjuje da 70 milijuna Europljana nema dovoljno razvijene vještine čitanja i pisanja, ima loše matematičke vještine, a više od 20 % njih ne zna raditi na računalu (2), zbog čega im prijete nezaposlenost, siromaštvo i socijalna isključenost. S druge strane, više od 30 % visokokvalificiranih mladih ljudi radi poslove koji nisu u skladu s njihovim talentima i težnjama, a 40 % europskih poslodavaca izjavljuje da ne može pronaći ljude s odgovarajućim vještinama za rast i inovacije. Istodobno premalo ljudi ima poduzetnički duh i kompetencije za pokretanje vlastitih poduzeća te za daljnje prilagođavanje promjenjivim zahtjevima tržišta rada.

2.3.

Komisija smatra da su povećanje razina vještina, promicanje transverzalnih vještina i pronalaženje načina da se bolje predvide potrebe tržišta rada, među ostalim i putem dijaloga s industrijskim sektorom, ključni za poboljšanje prilika koje se osobama nude i podupiranje poštenog, uključivog i održivog rasta te povezanih društava. Kako bi pridonijela rješavanju izazova u pogledu vještina, Komisija predlaže deset inicijativa koje bi se provodile u sljedeće dvije godine:

3.1.

U ovom je mišljenju EGSO usmjeren na Program i tri inicijative koje su već predložene uz Program: Jamstvo za vještine, reviziju Europskog kvalifikacijskog okvira i reviziju okvira za Europass.

3.2.

Odbor također odgovara na zahtjev malteškog predsjedništva Vijeća Europske unije za pružanje razmatračkog mišljenja o temi „Usavršavanje vještina osoba na tržištu rada”. S obzirom na preklapanje opsega i područja primjene, odgovor Odbora na taj zahtjev uključen je u ovo mišljenje i obogaćuje ga proširenjem stajališta Odbora o socijalnoj dimenziji i rodnim aspektima vještina i zapošljivosti.

4.1.

Odbor pozdravlja Novi program vještina za Europu koji je predložila Komisija i smatra ga pozitivnim korakom prema boljem usklađivanju potreba društva i potreba poduzeća za vještinama. Iako je razumljivo da su novi program i njegove inicijative usmjereni na rješavanje trenutačnih problema, uglavnom izmjenama postojećih alata i mjera kako bi se unaprijedila njihova primjena i djelovanje, EGSO naglašava potrebu za uvođenjem inovativnijih rješenja u području obrazovanja i razvoja vještina. Mnoge države članice i države EGP-a već primjenjuju razne inovativne pristupe, no oni se ne nadziru ni spominju u Programu, a još manje promiču u državama članicama.

4.2.

EGSO je duboko uvjeren, a njegovo stajalište potvrđuje i relativno slab utjecaj cjelokupnih mjera EU-a (3) u obrazovnom sektoru i sektoru zapošljavanja mladih od 2009., da je sada pravo vrijeme za istinsku promjenu paradigme u pogledu ciljeva i funkcioniranja obrazovnog sektora i sektora osposobljavanja, pri čemu će se uzeti u obzir svi njegovi formalni, neformalni i informalni aspekti, razumjeti njegov položaj i uloga u društvu i prepoznati obrazovanje kao čimbenik produktivnosti. Snažniji naglasak na ulaganje u ljudski razvoj ključan je za budućnost Europe i stoga bi novi program trebao pružiti ne samo djelomična rješenja za postojeće nejednakosti na tržištu rada, nego mjere za osnaživanje svakog pojedinca u EU-u da postane bolji, kvalificiraniji i fleksibilniji u odabiru gospodarskih aktivnosti.

4.3.

Podizanje razine i usklađivanje vještina te prekvalifikacija i stalno stručno usavršavanje iznimno su važni za socijalni i politički angažman Europske unije u cilju povećanja sudjelovanja na tržištu rada i ispunjavanja potreba promjenjivih tržišta rada te borbe protiv siromaštva, nejednakosti i diskriminacije u EU-u. Ta se pitanja ne mogu riješiti na odgovarajući način bez uzimanja u obzir povezane socijalne i rodne perspektive. Međutim, Odbor izražava žaljenje zbog toga što je Program usmjeren na vještine i zapošljivost općenito i što se u njemu ne navode određene mjere za angažiranje potencijala pojedinaca koji rade na nepuno radno vrijeme i imaju nesigurna radna mjesta, ekonomski neaktivnih žena, starijih građana i osoba s invaliditetom koji bi mogli znatno pridonositi razvoju i rastu EU-a.

4.4.

EGSO smatra da su glavne značajke rodno uvjetovanih razlika (4) u pogledu razvoja vještina izostavljene u fazi planiranja Programa. Neke od njih su: pritisak na žene da preuzmu uloge povezane s pružanjem skrbi i usklade poslovni i privatni život, diskriminacija, stereotipizacija, veći udio žena u nestandardnim zaposlenjima, ograničen izbor zanimanja u radu na nepuno radno vrijeme (što dovodi do rizika od preobrazovanosti, osobito u slučajevima prelaska na posao „nižeg stupnja”) i područjima obrazovanja u kojima su žene i muškarci u velikoj mjeri zastupljeni zbog čega postoji veća vjerojatnost da će biti izloženi preobrazovanosti na tržištu rada.

4.5.

Program je snažno usmjeren na pružanje minimalnog skupa vještina i razvoj niske i srednje razine vještina, no Odbor primjećuje nedostatak šireg stajališta Komisije o funkcioniranju i međusobnom utjecaju cjelokupnog obrazovnog sustava, sustava rada i socijalnog sustava te njihovih pojedinačnih mjera. U takvom ograničenom stajalištu zanemaruju se, među ostalim, jednako važna pitanja viših razina obrazovanja i osposobljavanja te uloga cjeloživotnog učenja, prekogranične mobilnosti, poduzetništva, kreativnosti, inovativnosti, socijalnih vještina i međukulturnog obrazovanja. U tom pogledu, Komisija također treba posvetiti posebnu pažnju specifičnim potrebama za vještine za slobodna zanimanja (5).

4.6.

Stoga EGSO poziva Komisiju da usvoji koordiniran i dosljedan pristup inicijativama u okviru svojih politika, osobito ako obuhvaćaju razvoj vještina. Ne postoji dovoljno učinkovita koordinacija između istodobnih, usko povezanih inicijativa koje su pojedinačne Glavne uprave predložile. Bolja koordinacija značajno bi povećala učinkovitost i utjecaj takvih mjera.

4.7.

Budući da razvoj vještina ima ključan utjecaj na gospodarski rast te u cilju osiguranja stvarnog utjecaja, Odbor bi također želio vidjeti izravnije poveznice novog programa s europskim semestrom (posebice u pogledu preporuka po pojedinačnim državama članicama) i strategijom Europa 2020. To se posebice odnosi na njihove ciljeve obrazovanja i zapošljavanja te na ulogu Programa u odnosu na Program 2030., strategiju za jedinstveno digitalno tržište, strategiju za kružno gospodarstvo, strateško djelovanje u pogledu ravnopravnosti spolova za razdoblje od 2016. do 2019., stup socijalnih prava (posebice predložene modele referentnih vrijednosti) i ciljeve održivog razvoja. Uspostavljanje takvih poveznica ojačalo bi položaj Programa među dugoročnim ciljevima i sveobuhvatnim okvirima politika EU-a te tako zajamčilo njegov status strateške inicijative.

4.8.

Odbor priznaje da je učinkovito usklađivanje vještina ključno jer je neodrživo da je 30 % mladih Europljana prekvalificirano za svoje poslove u pogledu stečenih formalnih kvalifikacija, a istodobno 40 % poslodavaca izvještava o nedostatku zaposlenika s potrebnim vještinama. Međutim, od iznimne je važnosti ujednačiti usklađivanje vještina sa stvaranjem kvalitetnih radnih mjesta i istaknuti važnost prekogranične mobilnosti kao metode usklađivanja vještina kako bi se postiglo potpuno funkcionalno i učinkovito društvo.

4.9.

U novom programu naglašava se važnost uključivanja i usvajanja vještina potrebnih za zapošljavanje. Nadalje, s obzirom na to da je usmjeren uglavnom na potrebe industrije, EGSO smatra da bi se trebao više usmjeriti na vještine koje su od šire važnosti za društvo. Te su vještine također od šire važnosti za pojedince i društvo, kao što su transverzalne, prenosive i meke vještine (npr. kritičko i kreativno razmišljanje, socijalne, građanske i kulturne kompetencije) (6). Odbor također izražava žaljenje zbog toga što poduzetništvo (u širem smislu, tj. u smislu inicijative) nije istaknuto u novom Programu kao životna vještina korisna svim pojedincima.

4.10.

Nadalje, EGSO ponovno ističe propuštenu priliku u vrijednosti od više milijardi eura zbog nedostatka potpore za žensko poduzetništvo (7). Žene poduzetnice stvaraju radna mjesta, inovacije i nove vještine u svim sektorima industrije. Osim toga, proaktivne su u socijalnom poduzetništvu, poboljšanju i promicanju inovacija u zajednici i socijalnih inovacija (8).

4.11.

EGSO uviđa da je ključno zajamčiti da svi mladi ljudi imaju osnovne vještine, no izražava žaljenje zbog toga što u novom Programu nedostaju određene mjere u pogledu ključne uloge koju neformalno i informalno učenje ima u pripremanju mladih za život. Vještine i kompetencije stečene izvan okvira formalnog obrazovanja i osposobljavanja daju mladima priliku da se zaposle te pridonesu širem društvu i zauzmu svoje mjesto u njemu. Većina komunikacijskih, kulturnih, upravljačkih i osobnih vještina koje poslodavci traže usvaja se neformalnim i informalnim učenjem, a takve se kompetencije moraju vrednovati i priznavati (9).

4.12.

Uzimajući u obzir prioritet financijskih ulaganja u obrazovne discipline koje se smatraju važnijima za poticanje nacionalnih gospodarstava, Odbor vjeruje da novi Program ne bi trebao poticati vlade da povlače obveze preuzete Izjavom iz Bukurešta o Bolonjskom procesu u pogledu osiguranja odgovarajućeg financiranja visokog obrazovanja. Takve podjele mogu ugroziti ostala područja obrazovanja i ograničiti opći pristup obrazovanju i opće vještine.

4.13.

Radi daljnjeg olakšavanja uključivanja mladih u današnje tržište rada, države članice trebale bi se također ponovno okrenuti strateškom okviru za europsku suradnju u obrazovanju i osposobljavanju (ET 2020.) koji se temelji na Programu iz Osla iz 2006. g., koji je i danas vrlo relevantan. Bez daljnjeg napretka u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (vještine STEM) i praktičnih vještina, bit će teško poboljšati strukovno obrazovanje i osposobljavanje (VET) te pripravništvo.

4.14.

EGSO ističe da su nacionalni obrazovni sustavi najodgovorniji za učinkovitost i dobro funkcioniranje obrazovanja i osposobljavanja. Dakle, jamčenje minimalnih razina osnovnih vještina odgovornost je vlada država članica. Stoga je ključno da Komisija preispita hoće li se u novom programu dopustiti odobrenje i promicanje potrebnih promjena na nacionalnoj razini i uistinu pomoći državama članicama da bolje iskoriste postojeća sredstva. Bez obzira na to važno je poduprijeti nacionalni mehanizam za savjetovanje između vlada i dionika u cilju jačanja socijalnog dijaloga, poticanja suradnje, osiguranja učinkovite raspodjele najboljih praksi i brzog prikupljanja povratnih informacija i relevantnih podataka.

4.15.

Međutim, Odbor izražava zabrinutost zbog mogućeg gubitka vrijednosti predloženih inicijativa, uzimajući u obzir da su europske zemlje zapravo još uvijek u krizi. Proračunski rezovi, osobito u pogledu sredstava namijenjenih obrazovanju i osposobljavanju mogu otežati ujednačavanje nejednakih polaznih točaka mladih ljudi i promicanje visokokvalitetnog cjeloživotnog obrazovanja i osposobljavanja za sve.

4.16.

EGSO ne može prihvatiti činjenicu da nije donesen novi model financiranja kao potpora Programu. Predlaže da se Program uklopi u poticajni makroekonomski okvir u kojemu se ulaganje u vještine i sposobnosti ljudi ne smatra troškom, nego ulaganjem koje će s vremenom donijeti pozitivne učinke.

4.17.

EGSO čvrsto vjeruje da ni najbolja moguća uporaba postojećih programa financiranja neće biti dovoljna za podupiranje ciljeva novog programa. Osim potencijalnih promjena tijekom ocjene stanja sredinom provedbenog razdoblja višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2014. do 2020. predviđenih u dokumentu, bit će potrebno i dodatno financiranje. EGSO također potiče države članice da povećaju izdatke u vezi s obrazovanjem i zajamče da se oni učinkovito troše. Smatra da doprinos država članica u pokrivanju izdataka u vezi s obrazovanjem i osposobljavanjem ne treba biti uključen u okvir koji se upotrebljava za izračun njihovog proračunskog deficita.

4.18.

Nadalje, Odbor ističe da se predloženi izvori financiranja za Program, odnosno ESF i Erasmus+, već planiraju i raspodjeljuju na nacionalnoj razini, zbog čega je njihova uporaba za potrebe provedbe Programa još više nesigurna.

4.19.

Odbor cijeni snažnu usmjerenost novog Programa na dijalog i konzultacije sa socijalnim partnerima i poduzećima te potiče daljnje jačanje takvog dijaloga kako bi se poboljšalo usklađivanje vještina i osigurao bolji pristup stručnih radnika tržištu rada, u okviru „Novog početka za socijalni dijalog” (10) kao i unutar država članica. Također je ključno prepoznati i podupirati ulogu organizacija civilnog društva zbog njihova bogatog iskustva pružanja usluga u okvirima socijalnih poduzeća i spremnosti na pružanje vještina socijalnog poduzetništva koje su sastavni dio Programa. Osim toga, u dijalog je važno uključiti stručna predstavnička tijela, posebice u pogledu poticanja poduzetništva i poduzetničkih vještina.

4.20.

EGSO također naglašava potrebu za većim naglaskom na ciljanim mjerama radi dopiranja do skupina u nepovoljnijem položaju, uključujući osobe s invaliditetom. To podrazumijeva prikupljanje podataka na nacionalnoj razini radi procjene učinka trenutačnih mjera na ciljane skupine i jamčenje da su usvojene mjere prilagođene posebnim potrebama osoba koje stječu znanja u smislu pristupa, trajanja i provedbe. To obuhvaća suradnju s donositeljima odluka, organizacijama i udruženjima koji rade izravno s mogućim korisnicima. Neka od tih udruženja prilično su mala, što ih koči u pristupu bespovratnim sredstvima EU-a. Stoga je potrebno naći rješenja koja će im olakšati pristup takvoj financijskoj potpori.

5.1.

EGSO smatra da će predloženo Jamstvo za vještine dovesti do osjetne razlike samo ako se izvuku pouke iz provedbe Jamstva za mlade (odnosno ako se izbjegnu preklapanja i osigura veća dosljednost). Točnije, Jamstvo za vještine trebalo bi težiti da se zajamči brža provedba, imati integriran pristup s pratećim socijalnim uslugama, biti otvorenije za partnerstva s poduzetnicima, socijalnim partnerima i organizacijama civilnog društva te biti fleksibilnije kako bi obuhvatilo korisnike s posebnim integracijskim potrebama. Jamstvo za vještine treba se smatrati mjerom intervencije s dodanom vrijednošću, a ne tek mjerom za stvaranje radnih mjesta.

5.2.

Odbor je prethodno istaknuo (11) da se vještine u digitalnom dobu razvijaju u kontekstu brzih promjena i katkad promjena koje uzrokuju poremećaje, pri čemu može doći do temeljite promjene poslovnih modela. Neki od učinaka digitalizacije na zapošljavanje već su vidljivi, a razne procjene upućuju na opasnost od zamjene približno 50 % današnjih radnih mjesta koja zahtijevaju srednje kvalifikacije digitalnom tehnologijom u sljedećih dvadeset godina te da će u budućnosti sveobuhvatne mjere prekvalifikacije biti potrebne svakih pet godina (12). Stoga je sve važniji kontinuirani pristup prekvalifikaciji i cjeloživotnom učenju te bliski dijalog s poduzećima, socijalnim partnerima i dionicima. EGSO traži da se osiguraju mogućnosti za povećanje financiranja, kao što su javna i privatna ulaganja, koja su potrebna za osiguranje brzog pružanja usluga razvoja vještina. Također je potrebno ispitati instrumente koji se koriste u nekim državama članicama EU-a, kao što su kolektivni ugovori za plaćeni dopust za stručno osposobljavanje.

5.3.

Stoga EGSO smatra da pomaganje pojedincima da steknu samo minimalan skup vještina nije dovoljno i da je ključno zajamčiti da Jamstvo za vještine postane siguran put koji će osobama pomoći da ostvare daljnji napredak sve do najviše razine vještina. Cilj Jamstva ne treba biti samo poboljšanje osnovnih vještina, već i omogućavanje napretka prema višim kvalifikacijama i širem skupu vještina. U suprotnome će ti pojedinci, posebice žene (13) i stariji, ostati nezaposleni ili u okviru zanimanja koja zahtijevaju niske kvalifikacije koja sve više nestaju u digitaliziranom svijetu.

5.4.

Istodobno je važno istaknuti da se poboljšanjem pojedinačnih vještina neće postići željeni učinak zapošljivosti bez daljnjeg razvijanja usko povezanih pratećih socijalnih, gospodarskih i rodnih politika. Navedeno se posebice odnosi na politike u pogledu: usluga kojima se jamči ravnoteža između poslovnog i privatnog života, poticanja poduzetništva, usluga potpore samohranim roditeljima u teškoćama, pružanja kvalitativnih, dostupnih i povoljnih cjelodnevnih ustanova za brigu o djeci kao jednom od glavnih pokretača sudjelovanja i žena i muškaraca na tržištu rada i dostupnosti prikladnih usluga brige za stariju populaciju itd (14).

5.5.

Odbor naglašava ključnu ulogu socijalnih partnera i njihovih aktivnosti (15) u poboljšanju vještina i razvoju politika. Odbor također smatra da bi se uloga relevantnih organizacija civilnog društva trebala bolje promicati s obzirom na to da one imaju bogato iskustvo u pogledu mjera za stjecanje vještina za osobe koje trenutačno ne mogu pristupiti tržištu rada. Te se skupine obično odlikuju nižim razinama kvalifikacija i slabije su povezane s ostalim pružateljima vještina kao što su javne službe za zapošljavanje, pružatelji formalnog obrazovanja i osposobljavanja itd. Nadalje, širok raspon korisnika usluga okupljenih oko neprofitnih pružatelja usluga usmjerenih na radnu uključenost, katkad sa složenim potrebama, znači da su organizacije civilnog društva spremne pružiti prilagođene ponude za učenje, što je jedan od triju stupova Jamstva za vještine. Ako će osobe s niskim kvalifikacijama biti glavni cilj Jamstva za vještine, organizacije civilnog društva trebale bi biti prepoznate kao jedan od glavnih sudionika u postupku njegove provedbe.

5.6.

EGSO smatra da uloge i odgovornosti u pogledu stjecanja kvalifikacija, drugih prilika i programa dokvalifikacije trebaju biti podijeljene između države, poduzeća, učenika i pružatelja obrazovanja, a aktivnosti trebaju biti izgrađene na uspješnoj suradnji. Međutim, poticaji potrebni kako bi se osiguralo da poslodavci i zaposlenici prihvate i dijele te uloge i odgovornosti u dokvalifikaciji i dalje su nejasni.

6.1.

EGSO smatra da bi daljnji razvoj EQF-a trebao biti usmjeren na jačanje suradnje između država članica, socijalnih partnera i ostalih dionika, čime bi se izgradilo povjerenje u međusobne kvalifikacijske okvire i sustave kvalitete obrazovanja. U skladu s načelom cjeloživotnog učenja važno je voditi računa o važnosti priznavanja vještina i kvalifikacija za daljnje obrazovanje, a ne samo za tržište rada. Formalnim kvalifikacijama moraju se vrednovati vještine stečene neformalnim i informalnim učenjem, posebice u pogledu transverzalnih vještina. Riječ je samo o stjecanju znanja na različite i fleksibilnije načine koji su omogućeni u ključnim načelima ishoda učenja i kvalifikacijskih okvira.

6.2.

Iako ESCO ima velik potencijal, valja napomenuti da je i dalje u fazi razvoja te da predstavlja izvor nesigurnosti među državama članicama. ESCO bi trebao podržati razvoj EQF-a i njegovu uporabu, no ključno je dovršiti postupke upućivanja kako bi ESCO mogao pridonositi.

6.3.

Odbor se slaže s potrebom za poboljšanjem razumijevanja i usporedivosti različitih kvalifikacija. Stoga je i te kako dobrodošao naglasak predložene revizije na jačanje transparentnosti i dosljednosti EQF-a. Međutim, ključno je osigurati da pokušaj nadogradnje EQF-a ne postane previše opterećujuć i birokratski.

6.4.

EGSO ističe da posebice u cilju postizanja visokog stupnja vještina ima još mnogo nedovršenog posla kako bi se poboljšalo neformalno i informalno učenje tako da ih se bez prepreka uklopi u postojeći formalni sustav obrazovanja i osposobljavanja na način prihvatljiv svim relevantnim dionicima. Trenutačno je takva integracija vrlo ograničena zbog nedostatka zajedničkih prihvaćenih definicija istovjetnosti, niskog međusobnog povjerenja u nacionalni kvalifikacijski okvir i golemih razlika u razinama upućivanja između nacionalnih kvalifikacijskih okvira i EQF-a.

6.5.

EGSO također preporučuje osiguranje veće dosljednosti između instrumenata uspostave razina kvalifikacija EU-a, odnosno EQF-a, ECVET-a i EQAVET-a.

7.1.

EGSO snažno podupire novi okvir za Europass, osobito promjenu uporabe Europassa kao instrumenta koji se temelji na dokumentima u platformu koja se temelji na uslugama.

7.2.

Odbor smatra da bi transparentnost, upotrebljivost, pristupačnost i učinkovitost trebale biti glavni pokretači uspostave europske platforme preko koje pojedinci mogu pristupiti nizu usluga. Ključno je zajamčiti pristupačnost novog okvira za Europass osobama s invaliditetom. Također je važno uzeti u obzir dostupnost informacija u pogledu fizičkog okoliša s obzirom na to da neke vrste invaliditeta mogu utjecati na korištenje IT sustava; u tim slučajevima potrebno je na raspolaganje staviti posebna mjesta za pristupanje i druge alternativne načine pristupanja.

7.3

Međutim, EGSO je suzdržan kad je riječ o tome je li etično upotrebljavati sredstva programa Erasmus+, koja su procijenjena na 2 500 000 EUR, kao početni izvor financiranja za razvoj internetskih usluga za vještine i kvalifikacije. Odbor istodobno poziva Komisiju da realističnije preispita posljedice za proračun s obzirom na to da će države članice biti suočene s financijskim posljedicama zbog povećanog opsega prikupljenih informacija i posljedične potrebe za nadogradnjom svojih alata i kanala za podnošenje podataka.

7.4.

Odbor smatra da je također važno ocijeniti kakve će posljedice širenje novog Europassa na javnost imati na proračun s obzirom na to da uspjeh novog okvira ne ovisi samo o općem porastu kvalitete i broja usluga nego i o jasnom porastu broja korisnika.

31.5.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 173/55

Izvjestitelj:

Stefan BACK

1.1.

EGSO podupire Europsku strategiju za mobilnost s niskom razinom emisije (1) (dalje u tekstu: Strategija), uključujući njezine ciljeve i metode, koji su u skladu s Bijelom knjigom o prometnoj politici EU-a iz 2011. (dalje u tekstu: Bijela knjiga) (2) i s predviđenim i na nacionalnoj razini određenim doprinosima (INDC), koje su EU i države članice predstavili na konferenciji COP21; njih EGSO također podupire (3), a podršku su dobili i na konferenciju COP22 u Marakešu.

1.2.

EGSO ponavlja izjave iz svojih mišljenja o Bijeloj knjizi i njezinoj provedbi te o učincima sporazuma COP21 na prometnu politiku EU-a, pri čemu ciljevi Bijele knjige u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova i dalje vrijede, ali metode za njihovo postizanje treba ažurirati i osnažiti.

1.3.

Pozdravlja mjere sadržane u Strategiji koje nadilaze opseg Bijele knjige, posebice promicanje inovativnosti, uključujući Europsku strategiju za kooperativne i pametne prometne sustave (4), razvoj povezanih, integriranih i automatiziranih vozila te integraciju električnih vozila i energetskog sustava posredstvom pametnih mreža, kao i razvoj novih poslovnih modela i novih prometnih obrazaca koji proizlaze kako iz razvoja ekonomije dijeljenja tako i općenito iz razvoja digitalnog gospodarstva.

1.4.

EGSO podržava holistički pristup Strategije, kojim se osigurava dosljednost između područja prometa i ostalih područja politika kao što su razvoj tržišta električne energije, poticanje istraživanja i inovacija, razvoj novih prometnih rješenja i novih vještina, kao i poboljšano planiranje mobilnosti, uključujući razvoj javnog prijevoza. Smatra poželjnim da se taj pristup dodatno razvije u smislu povezanosti između Strategije i Komunikacije o nadogradnji unutarnjeg tržišta, uključujući sinergije između otvaranja tržišta i učinkovitosti. To se odnosi i na mogućnosti digitalnog gospodarstva, uključujući digitalnu mobilnosti, kao i razvoja ekonomije dijeljenja i kružnog gospodarstva.

1.5.

EGSO naglašava moguće učinke kretanja opisanih u točki 1.4 na prometne tokove te skreće pozornost na njihove društvene posljedice, uključujući učinke u pogledu korisnika i radnih uvjeta zaposlenika te položaj mikropoduzeća koji djeluju kao podizvođači. Sva navedena pitanja zahtijevaju pravovremenu pozornost kako bi se mogući problemi riješili u ranoj fazi. Isto tako, trebalo bi uzeti u obzir posljedice na izolirane zajednice.

1.6.

EGSO ističe iznimnu važnost ponovne uspostave povjerenja u podatke o emisijama vozila koje dostavljaju proizvođači te podržava mjere osmišljene za postizanje tog cilja. Također naglašava kako je važno dobiti potporu dionika i javnosti te voditi dijalog s njima, kao i poduzimati korake za utvrđivanje odgovornosti za lažne podatke u prošlosti i spriječiti da se to ponovi.

1.7.

Pozdravlja mjere za povećanje učinkovitosti kao što su olakšavanje provedbe mreže TEN-T i preispitivanje željezničke mreže za konkurentni prijevoz robe, kao i važnost pridanu promicanju multimodalnosti i poticanju prelaska na vrste prijevoza sa smanjenim emisijama, uključujući i željeznički i kombinirani prijevoz. EGSO prima na znanje Komisijin poziv za otvaranje tržišta običnim i putničkim autobusima, ali preporučuje Komisiji da također razmotri druge mjere politike za proširenje mreža javnog prijevoza i poticanje modalnog zaokreta s osobnih automobila. Stoga preporučuje detaljnije razmatranje postojećih opcija. Međutim, izražava žaljenje zbog toga što se ne spominju poboljšani propisi o pristupu tržištu cestovnog prijevoza tereta i povećana energetska učinkovitost, što je zasluga Europskog modularnog sustava za kombinaciju vozila. U tom kontekstu EGSO također upućuje na svoje mišljenje „Unutarnje tržište međunarodnog cestovnog prijevoza tereta: socijalni damping i kabotaža” (TEN/575) te ponovno naglašava važnost jasnog i primjenjivog zakonodavstva i potrebu za suzbijanjem svih oblika socijalnog dampinga, kao i prijevara i zlouporabe u vezi s upućivanjem radnika i pravom na dobivanje socijalnih naknada.

1.8.

EGSO također pozdravlja planove za reviziju Direktive o eurovinjeti, ali ponavlja važnost fleksibilnosti kako bi se izbjegli učinci nerazumnog troška u udaljenim i rijetko naseljenim područjima, uključujući otoke i planinske krajeve. Naglašava i to da je za osiguravanje pravednog tržišnog natjecanja između raznih vrsta prijevoza važno uspostaviti ravnopravne uvjete u pogledu pristojbi za infrastrukturu i vanjskih troškova.

1.9.

Prima na znanje ponovno pokretanje europskog elektroničkog sustava naplate cestarine (EETS), ali podsjeća da je odluka o EETS-u donesena 2004. godine i da još nije provedena, što upućuje na potrebu za revizijom cijelog sustava kako bi se prevladale prepreke za provedbu.

1.10.

EGSO pozdravlja pozornost koja se pridaje alternativnim gorivima, s naglaskom stavljenim na važnost poticanja inovativnosti i na potrebu za odgovarajućim okvirom kojim se omogućuje prekogranična uporaba električne energije, prirodnog plina, vodika i biogoriva bez ugrožavanja proizvodnje hrane, u skladu s prethodno izraženim stajalištima EGSO-a. Pozdravlja usredotočenost na interoperabilnost i standardizaciju u području elektromobilnosti.

1.11.

Osim toga, pozdravlja to što se pozornost pridaje i ključnom pitanju rješenja za financiranje te upozorava da je također potrebno tražiti rješenja za sufinanciranje malih projekata.

1.12.

EGSO cijeni važnost koju Strategija daje potpori civilnog društva. Ističe potencijal participativnog dijaloga za dobivanje podrške i rješavanje problema te mogućnost izgradnje koalicija civilnog društva i podnacionalnih vlasti (5).

1.13.

EGSO predlaže da Komisija u cilju transparentnosti objavljuje godišnju ljestvicu za emisije u sektoru prometa.

1.14.

Podupire planirano djelovanje ICAO-a i IMO-a te smatra da bi trebalo poduzeti i dodatne aktivnosti kao što je strukturni vanjski dijalog sa susjednim zemljama o prometu s niskim razinama emisije koji bi doveo do konkretnih projekata.

1.15.

EGSO napominje da Prijedlog o raspodjeli tereta dopušta svakoj državi članici da sama odluči o tome kako osigurati smanjenje emisija stakleničkih plinova te preporučuje da zahtjevi koji se postavljaju pred prometni sektor ostanu unutar granica utvrđenih u Bijeloj knjizi.

1.16.

EGSO izražava žaljenje zbog toga što ažuriranje Bijele knjige više nije na dnevnom redu Komisije, premda je to potrebno s obzirom na digitalizaciju, razvoj energetske politike i sveobuhvatan pristup trenutačnog saziva Komisije kreiranju i provedbi politika.

2.1.

Europska komisija donijela je 20. srpnja 2016. odluku o paketu mjera za smanjenje emisija u sektorima koji nisu obuhvaćeni EU-ovim sustavom trgovanja emisijama (ETS) (dalje u tekstu: paket).

2.2.

Paket je dio provedbe smanjenja emisija stakleničkih plinova za 40 % do 2030. godine u usporedbi s razinama iz 1990. godine, o čemu je odlučilo Europsko vijeće 23. i 24. listopada 2014., te inicijative (INDC) koju su Europska unija i njezine države članice predstavili na konferenciji COP21 održanoj u Parizu u prosincu 2015. godine.

2.3.

U skladu sa zaključcima iz listopada 2014., sektori obuhvaćeni ETS-om trebali bi smanjiti emisije za 43 %, a sektori izvan ETS-a, uključujući promet osim zrakoplovstva, za 30 %, što treba podijeliti među državama članicama na pravedan i solidaran način. U zaključcima nema posebnog upućivanja na promet.

2.4.

U Bijeloj knjizi o prometnoj politici EU-a iz 2011. godine [COM(2011) 144] navodi se da se emisije stakleničkih plinova razvijenih zemalja do 2050. godine trebaju smanjiti „za 80 do 95 % u odnosu na razine iz 1990.” kako bi se globalno zagrijavanje održalo ispod 2 oC. Za sektor prometa dovoljno bi bilo „smanjenje od […] 60 % […] do 2050. u odnosu na razine iz 1990.”, odnosno smanjenje od 20 % do 2030. u odnosu na razine iz 2008. (8 % iznad razina iz 1990.).

2.5.

Komisija je potvrdila da su ti ciljevi u skladu s okvirom za klimatsku i energetsku politiku u razdoblju 2020. – 2030. iz 2014., okvirom za energetsku uniju iz 2015. i obvezama EU-a u pogledu INDC-a (6).

2.6.

Također je navela da će nakon 2020. biti potrebni dodatni napori za postizanje tih ciljeva (7).

2.7.

U nedavnoj procjeni napretka provedbe Bijele knjige navodi se da je prerano za donošenje zaključaka te se naglasak stavlja na provedbu (8).

2.8.

Paket se sastoji od sljedećega:

2.9.

U Komunikaciji se utvrđuju osnovna načela za upravljanje provedbom, kao što su raspodjela tereta povezana s gospodarstvima država članica (pravednost i solidarnost), fleksibilnost pri ostvarivanju prava u pogledu emisija u sektorima koji nisu obuhvaćeni ETS-om, održavanje ambicioznih razina smanjenja stakleničkih plinova zasebno pristupajući svakom sektoru (ekološka cjelovitost). U Komunikaciji se naglašava važnost konteksta za promicanje tranzicije.

2.10.

Prijedlogom o raspodjeli tereta odgovorno se raspodjeljuje INDC između država članica u okviru Pariškog sporazuma COP21. Svaka država članica odlučuje kako će postići svoje rezultate.