21.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 88/1

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o preispitivanju/reviziji u sredini razdoblja višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) 2014.–2020, Proračun EU-a usmjeren na rezultate (COM(2016) 603 final) (1) i njegov popratni dokument;

—

uzimajući u obzir svoje mišljenje „Revizija višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) sredinom provedbenog razdoblja” (2);

1.

uzima na znanje detaljan prijedlog preispitivanja sredinom razdoblja VFO-a koji je Europska komisija predstavila 14. rujna 2016.;

2.

podržava povezivanje pregovora o preispitivanju sredinom razdoblja s proračunskim postupkom za proračun EU-a za 2017. godinu; taj vremenski okvir omogućio bi pravovremeno usvajanje preispitivanja sredinom razdoblja i ostavio prostora za raspravu o sljedećem VFO-u nakon 2020. godine;

3.

izražava žaljenje zbog toga što Europska komisija nije dovoljno ambiciozna te je predstavila samo pregled VFO-a, koji je već dosegao svoje granice, umjesto da je provela potpunu reviziju koja bi Europskoj uniji omogućila da započne rješavati izazove s kojima se u ovom trenutku suočava i da osigura da se proračun EU-a usmjeri na područja koja vode ka održivom rastu i otvaranju radnih mjesta, što donosi visoku europsku dodanu vrijednost; očekuje da će sljedeći VFO doprinijeti modernizaciji proračuna i omogućiti EU-u da riješi buduće izazove i pozabavi se novonastalim prioritetima;

4.

napominje da ovo preispitivanje sredinom razdoblja odražava pristup Europske komisije koji se temelji na proračunu EU-a usmjerenom na rezultate, ali izražava zabrinutost zbog toga što se čini da je stopa apsorpcije programa EU-a služila kao glavno mjerilo za predložene promjene u iznosu odobrenih proračunskih sredstava te ponavlja svoju ponudu europskim institucijama da odigra aktivnu ulogu u postupku ocjenjivanja učinkovitosti i djelotvornosti svih programa EU-a;

5.

odlučno se suprotstavlja dojmu koji ostavlja komunikacija o VFO-u da programi zajedničkog upravljanja nisu učinkoviti te naglašava činjenicu da je, usprkos zakašnjenjima pri usvajanju novih uredbi o ESIF-u i izuzetno složenom postupku izrade programa, pokrenuto više od 200 000 projekata, a 46 milijardi eura iz fondova ESIF-a već odvojeno za sufinanciranje projekata u vrijednosti od 68 milijardi eura;

6.

u tom pogledu upozorava da je moguće obustavljanje europskih strukturnih i investicijskih fondova za Španjolsku i Portugal, ili bilo koju drugu državu članicu, štetno za provedbu programa. Podsjeća a) da se OR protivio makroekonomskoj uvjetovanosti jer se njome kažnjavaju gradovi i regije; b) da bi ta mogućnost bila u proturječju s već primijenjenim ukidanjem sankcija u skladu s Uredbom 1173/2011 o učinkovitoj provedbi proračunskog nadzora u europodručju; i c) da krši načelo proporcionalnosti utvrđeno člankom 5. Protokola (br. 2) UEU-a. Stoga traži da se, ako do toga dođe, moguće obustavljanje svede na nulu uzimajući u obzir gospodarske i socijalne okolnosti, nezaposlenost i učinke takvog obustavljanja na gospodarstva dotičnih država, kao što je predviđeno člankom 23. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. (Uredba o zajedničkim odredbama).

7.

izražava zabrinutost zbog trenda „centralizacije” proračuna EU-a, koji bi bio u očitoj suprotnosti s pronalaženjem rješenja prilagođenih lokalnim i regionalnim problemima; smanjenje opsega zajedničkog upravljanja programima negativno bi utjecalo na ispunjavanje obveza iz Ugovora EU-a o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji te načelima supsidijarnosti, partnerstva i višerazinskog upravljanja;

8.

izražava žaljenje zbog toga što su prilagodbe omotnice kohezijske politike uključene u preispitivanje višegodišnjeg financijskog okvira sredinom provedbenog razdoblja; iako su te prilagodbe obavezne u skladu s člankom 7. Uredbe o VFO-u, o njima se ne bi trebalo dalje pregovarati;

9.

u načelu pozdravlja prijedlog za proširenje i jačanje Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) koji će obraditi u zasebnom mišljenju OR-a; očekuje daljnja poboljšanja na području dodatnosti, geografske i sektorske pokrivenosti te transparentnosti, ponovo traži da se provede odgovarajuće ocjenjivanje rezultata EFSU-a, posebice njegovih sinergija s fondovima ESIF i njihovog dosadašnjeg doprinosa teritorijalnoj koheziji te se unaprijed veseli bliskoj suradnji s Europskim parlamentom na temeljitom ispitivanju provedbe EFSU-a, u nadi da će regije biti znatno uključenije u upravljanje kako bi se osigurala učinkovita integracija s kohezijskom politikom;

10.

pozdravlja povećanje sredstava dodijeljenih za program Obzor 2020. i programe Instrumenta za povezivanje Europe, ali ističe da ta povećanja ne nadoknađuju prvobitno smanjenje proračunskih sredstava za te programe zbog stvaranja EFSU-a;

11.

uzima na znanje prijedlog Europske komisije za propitivanje financijske uredbe i njezinu namjeru da pojednostavi pravila kako bi riješila probleme povezane s administrativnom složenošću i problemima u kohezijskoj politici, posebice u pogledu provedbe programa u okviru zajedničkog upravljanja i ojačanih sinergija između nepovratnih sredstava i financijskih instrumenata; tu će temu podrobnije obraditi u zasebnom mišljenju;

12.

pozdravlja povećanje proračunskih sredstava dodijeljenih Inicijativi za zapošljavanje mladih i programu Erasmus+, ali izražava žaljenje zbog nedostatka inicijativa za rješavanje problema dugotrajne nezaposlenosti;

13.

uzima na znanje mjere fleksibilnosti koje je predložila Europska komisija – posebice stvaranje Krizne pričuve Europske unije koja bi se financirala ponovnom upotrebom opozvanih odobrenih sredstava, uklanjanje godišnjih gornjih granica globalnih marži za plaćanje i ciljano korištenje tehničke prilagodbe omotnica kohezijske politike; potvrđuje da su to koraci k rješavanju sadašnje krizne situacije fleksibilnijim proračunom EU-a;

14.

izražava žaljenje zbog toga što Europska komisija u preispitivanju sredinom provedbenog razdoblja nije predložila nikakve dodatne mjere za rješavanje raznih kriza u Europskoj uniji povezanih sa zajedničkom poljoprivrednom politikom (koncentracija proizvodnje, jačanje konkurencije na globalnoj razini, smanjenje radne snage, sve veće slabljenje ruralnih područja itd.) s kojima će se europski poljoprivrednici, potrošači i lokalne i regionalne vlasti suočiti do kraja sadašnjeg programskog razdoblja;

15.

u pogledu ambicioznog globalnog klimatskog sporazuma postignutoga u Parizu 2015. godine podsjeća na cilj odvajanja 20 % rashoda EU-a za projekte i politike povezane s klimatskim promjenama, međutim naglašava da taj postotak predstavlja minimum i da su vjerojatno potrebne daljnje mjere kako bi se osiguralo da se taj cilj ostvari do 2020. godine;

16.

pozdravlja detaljna predviđanja srednjoročnih plaćanja, u kojima se rješavaju pitanja povezana sa zaostalim plaćanjima u sadašnjem VFO-u; izražava zabrinutost zbog budućih plaćanja, s obzirom na stalna kašnjenja u provedbi programa u okviru zajedničkog upravljanja; ističe da je na državama članicama i Vijeću odgovornost da u godišnjim proračunima EU-u odobre dovoljno sredstava kako bi ih mogao upotrijebiti za rješavanje sadašnjih izazova;

17.

izražava zabrinutost zbog toga što, usprkos povećanju sredstava u poglavljima 3. i 4. za rješavanje izbjegličke i migracijske krize te stvaranje Krizne pričuve Europske unije i „pričuve za fleksibilnost”, sredstva dostupna u okviru sadašnjeg VFO-a nisu dovoljna za zadovoljavanje sve većih potraživanja od proračuna EU-a u pogledu prihvata, raspoređivanja i integracije izbjeglica i migranata ili njihove zaštite u područjima njihova porijekla; podsjeća u ovom kontekstu da lokalne i regionalne vlasti imaju ključnu odgovornost u primanju i integraciji migranata i da bi im stoga izravan pristup relevantnim mogućnostima financiranja koje nudi EU uvelike pomogao da se nose s tim izazovima; upozorava da se pitanje nedovoljnih financijskih resursa ne rješava većom fleksibilnošću;

18.

prima na znanje prijedlog za stvaranje Europskog fonda za održiv razvoj što će podrobnije obraditi u zasebnom mišljenju;

19.

prima na znanje činjenicu da bi potencijalno povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije moglo djelovati na sadašnji VFO; izražava zabrinutost zbog posljedica koje bi to moglo imati na provedbu mnogih tekućih programa EU-a i predlaže da se OR čim prije uključi u daljnje rasprave o reviziji sadašnjeg VFO-a;

20.

pozdravlja poglavlje „Prema sljedećem višegodišnjem financijskom okviru” kao početni doprinos budućoj raspravi o proračunu EU-a; poziva institucije EU-a da što prije pokrenu dijalog s europskim gradovima i regijama o dosegu, strukturi i instrumentima sljedećeg VFO-a za što će pravovremeno pripremiti svoje prijedloge;

21.

svom predsjedniku daje uputu da proslijedi ovu rezoluciju Europskoj komisiji, Europskom parlamentu, Vijeću i predsjedniku Europskog vijeća.

21.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 88/4

—

uzimajući u obzir glavne dokumente u okviru europskog semestra 2016., odnosno godišnji pregled rasta, izvješća za pojedine zemlje, programe nacionalnih reformi i preporuke za pojedine zemlje;

—

uzimajući u obzir nacrt izvješća Europskog parlamenta o europskom semestru za koordinaciju gospodarskih politika: provedba prioriteta za 2016. (2016/2101(INI));

1.

podsjeća na to da su se zbog gospodarske krize i mjera fiskalne konsolidacije javna i privatna ulaganja u EU-u smanjila za otprilike 15 % u odnosu na 2007. godinu, a u nekim državama članicama i za 50 %; naglašava da su zbog nekoliko uzastopnih godina nedovoljnih ulaganja („investicijski jaz”) konkurentnost i kohezija Europe znatno ograničene, kao i njezina sposobnost da osigura održiv rast i povećanje zaposlenosti;

2.

naglašava da se 40 % preporuka za pojedine zemlje za 2016. godinu bavi preprekama ulaganjima koje lokalne i regionalne vlasti mogu pomoći ukloniti (1), kao što su: slaba kvaliteta javne uprave i nedostatak koordinacije; raskorak između funkcija i financijskih sredstava lokalnih i regionalnih vlasti; opterećujuće regulatorno okruženje za privatna ulaganja; korupcija; nedostatak kvalificirane radne snage i odgovarajuće prometne infrastrukture; najavljuje da će se tim pitanjima baviti i predstojeće mišljenje OR-a „Premošćivanje investicijskog jaza: kako pristupiti izazovima?”;

3.

podsjeća na deklaraciju „Ulaganja i povezivanje” (2) usvojenu 9. srpnja 2016. u Bratislavi na 7. europskom samitu regija i gradova koja je bila usredotočena na važnost uklanjanja prepreka koje sputavaju golem neiskorišten ulagački potencijal gradova, regija i ruralnih područja u Europi, kao i na ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u osiguravanju inovativne infrastrukture i usluga za jačanje ulaganja i unapređenje kvalitete života građana EU-a;

4.

izražava zabrinutost zbog toga što je otprilike 60 % ispitanika u nedavnom ispitivanju koje je OR proveo među lokalnim i regionalnim vlastima EU-a (3) uočilo smanjenje ili nepromijenjen trend javnih i privatnih ulaganja u posljednjih 12 mjeseci što bi, ako se potvrdi, značilo da se nastavlja trend nedovoljnog ulaganja koji je započeo s gospodarskom krizom;

5.

naglašava da je prema istom ispitivanju financiranje javnih ulaganja i dalje problem za otprilike dvije trećine lokalnih i regionalnih vlasti, djelomično zbog njihovog nedovoljnog kapaciteta da dobro osmisle javna ulaganja, da se koriste financijskim instrumentima, da predlažu projekte EIB-u i da se upuste u javno-privatna partnerstva;

6.

pozdravlja prve pozitivne rezultate Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) koji se odnose uglavnom na njegovu „komponentu za MSP-ove”; istodobno poziva na poboljšanje dodane vrijednosti u okviru „komponente za infrastrukturu i inovacije” EFSU-a, kao i njegove zemljopisne ravnoteže, među ostalim, poticanjem razvoja strategija za regionalna ulaganja i korištenja ulagačkih platformi kako bi se osiguralo da sve regije, a posebno one slabije razvijene, imaju koristi od tog fonda;

7.

u načelu pozdravlja prijedlog za proširenje i jačanje Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) koji će obraditi u zasebnom mišljenju OR-a; očekuje daljnja poboljšanja na području dodatnosti, geografske i sektorske pokrivenosti te transparentnosti, ponovo traži da se provede odgovarajuće ocjenjivanje rezultata EFSU-a, posebice njegovih sinergija s fondovima ESIF i njihovog dosadašnjeg doprinosa teritorijalnoj koheziji te se unaprijed veseli bliskoj suradnji s Europskim parlamentom na temeljitom ispitivanju provedbe EFSU-a;

8.

naglašava da tri četvrtine ispitanika u ispitivanju OR-a o preprekama ulaganjima nije znalo ništa o mogućnostima koje nudi EFSU i njegove ulagačke platforme, o čemu bi se trebalo bolje komunicirati, i s ispitanicima i s drugim relevantnim dionicima;

9.

napominje da manje regije i općine, kao i regije koje su izložene ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim poteškoćama kao što su najsjevernije regije s vrlo niskom gustoćom naseljenosti te otočne i planinske regije, često ne mogu koristiti EFSU zbog visokih pragova minimalne vrijednosti ulaganja koja se podupiru te očekuje da će prilikom revizije EFSU-a ti pragovi biti sniženi;

10.

naglašava da bi tehnički kapacitet potencijalnih nositelja projekata na lokalnoj i regionalnoj razini trebao biti ojačan uz pomoć Europskog savjetodavnog centra za ulaganja, posebno u pogledu oblikovanja i uspostavljanja ulagačkih platformi;

11.

naglašava da bi strategije za regionalno ulaganje trebalo graditi na saznanju da gospodarske i tehnološke promjene brzo i temeljito mijenjanju naša društva i teritorije; u tom kontekstu ističe potrebu da se potiču ulaganja u gospodarstvo niskih emisija ugljika i kružno gospodarstvo te da se podržavaju ekonomija dijeljenja i ekonomija suradnje čime se snižavaju troškovi razvijanja inovativnih aktivnosti, jača pružanje javnih i privatnih usluga građanima, a javni sektor postaje učinkovitiji;

12.

ističe važnost poticanja lokalnih i regionalnih vlasti na korištenje strategija pametne specijalizacije i europskih partnerstava za zajedničke strateške razvojne prioritete;

13.

naglašava da kohezijska politika ostaje glavni ulagački instrument EU-a, posebno za slabije razvijene zemlje i regije; želio bi da se poveća komplementarnost s EFSU-om;

14.

podsjeća na svoje mišljenje o reviziji tijekom provedbe višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) u kojoj se navodi da bi nedovoljna odobrena sredstva za plaćanje u VFO-u za razdoblje 2014.–2020. mogla dovesti do toga da Komisija ne može ispuniti svoje obveze, što bi uzrokovalo kašnjenje u plaćanju i imalo negativne posljedice na provedbu operativnih programa u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova;

15.

smatra da bi se u okviru revizije financiranja iz strukturnih fondova nacionalnim vlastima trebalo dopustiti da izdvoje dio europskih financijskih sredstava za projekte na hidrogeološki nestabilnim područjima te im omogućiti i da ih namijene interventnim projektima u slučaju teških prirodnih katastrofa;

16.

ističe da se više od polovice preporuka za pojedine zemlje za 2016. godinu, upućenih u 26 zemalja, odnosilo na teritorije, odnosno na izazove koji se više tiču određenih regija ili gradova i/ili na provedbu tih preporuka koja ovisi o podnacionalnoj razini vlasti;

17.

podsjeća se da je OR u svom mišljenju o odgovoru EU-a na demografske izazove posebno istaknuo vezu koja mora postojati između demografskih promjena i europskog semestra, naglašavajući potrebu za teritorijalnom dimenzijom potonjeg. Lokalne i regionalne vlasti trebaju aktivno sudjelovati u mjerama koje se u okviru europskog semestra poduzimaju za suočavanje s demografskim izazovima te ih je potrebno uzeti u obzir pri izradi preporuka za države članice u pogledu suočavanja s tim izazovima;

18.

naglašava da se OR uvijek protivio makroekonomskoj uvjetovanosti pri provedbi kohezijske politike, kao što je utvrđeno člankom 23. Uredbe o zajedničkim odredbama (UZO), jer bi time bili kažnjeni gradovi i regije zbog toga što njihova država članica ne ispunjava svoje obveze u okviru Pakta o stabilnosti i rastu; u tom pogledu izražava bojazan da bi obustavljanje financiranja iz europskih strukturnih i investicijskih fondova za Španjolsku i Portugal moglo imati negativne posljedice na provedbu operativnih programa, koji već uvelike kasne. Također bi bilo proturječno ukinuti sankcije u okviru postupka u slučaju pretjeranog proračunskog deficita (Uredba 1173/2011 o učinkovitoj provedbi proračunskog nadzora), a uzeti u obzir mogućnost sankcija u skladu s člankom 23. UZO-a. Istodobno ističe potrebu za više odgovornog gospodarskog upravljanja na nacionalnoj razini, što je preduvjet za učinkovito korištenje europskih strukturnih i investicijskih fondova;

19.

ponovo poziva na to da se ulaganja lokalnih i regionalnih vlasti u kontekstu strukturnih i fondova i kohezijskog fonda izuzmu iz izračunavanja proračunskog deficita i javnog duga država članica EU-a;

20.

naglašava da se gotovo 40 % preporuka za pojedine zemlje za 2016. godinu, koje se odnose na 20 zemalja, bavi pitanjima administrativnog kapaciteta, posebno na podnacionalnoj razini, povezanog sa strukturnim reformama i uklanjanjem prepreka ulaganjima; uviđa da se administrativni kapaciteti trebaju oslobađati ponajprije uspostavom učinkovitih upravnih struktura; podsjeća na svoj prijedlog u vezi s predloženim programom potpore strukturnim reformama o jedinstvenom strateškom dokumentu u kojem bi se iznijeli prioriteti i kriteriji za koordinaciju svih mjera za izgradnju kapaciteta koje financira EU;

21.

ističe da bi Komisija trebala razmotriti mogućnost predlaganja fiskalnog kapaciteta za eurozonu kako bi se provele protucikličke politike i ubrzao oporavak te najavljuje da će u predstojećim mjesecima usvojiti mišljenje o toj temi;

22.

priznaje važnost rješavanja društvenih problema i problema povezanih s tržištem rada; podupire to što je Komisija socijalne pokazatelje uključila u postupak u slučaju makroekonomskih neravnoteža (MIP);

23.

primjećuje nisku stopu provedbe preporuka za pojedine zemlje te napominje da bi sve razine vlasti trebale biti uključene u intenzivnije napore da se ta stopa poveća; uviđa da neki izazovi iziskuju dugotrajne napore, kao što se vidi iz činjenice da je tri četvrtine preporuka za 2016. godinu koje se odnose na teritorije već bilo izdano 2015. godine, a dvije trećine preporuka izdanih prošle godine datiraju još iz 2014.;

24.

ističe da je (kao što je ove godine potvrđeno i u programima nacionalnih reformi i u preporukama za pojedine zemlje) uključivanje lokalnih i regionalnih vlasti u europski semestar ograničeno uglavnom na fazu provedbe politika, dok bi one trebale postati partneri i u oblikovanju politika; naglašava da bi njihovo uključivanje u ranoj fazi znatno povećalo stopu provedbe preporuka, pridonijelo smanjenju sve većih regionalnih razlika, povećalo preuzimanje odgovornosti na terenu te pojačalo povjerenje unutar država članica i među njima;

25.

namjerava predložiti kodeks ponašanja za uključivanje lokalnih i regionalnih vlasti u europski semestar, u kojem bi se uzele u obzir nacionalne razlike i izbjeglo nepotrebno administrativno opterećenje, čime bi se pridonijelo poboljšanju upravljanja. Pritom se pretpostavlja da će kodeks odražavati raznolikost i ustavne odredbe država članica;

26.

poziva na to da se godišnji pregled rasta za 2017. usredotoči posebno na demografske izazove koji za sobom povlače i potrebu za gospodarskim i financijskim politikama usmjerenima na ispravnu i uravnoteženu integraciju migranata na području EU-a;

27.

ističe da europski semestar mora biti povezan s dugoročnim višerazinskim okvirom politika, što je trenutačno strategija Europa 2020.; pozdravlja najavu Komisije da će uskoro izraditi prikaz politika EU-a za održiv razvoj te naglašava potrebu da se buduća strategija rasta EU-a uskladi s ažuriranom teritorijalnom vizijom;

28.

predsjedniku daje uputu da proslijedi ovu rezoluciju Komisiji, Europskom parlamentu, Vijeću, predsjedniku Europskog vijeća i slovačkom predsjedništvu Vijeća EU-a.

21.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 88/7

—

uzimajući u obzir Komisijin Prijedlog odluke Europskog parlamenta i Vijeća o Europskoj godini kulturne baštine 2018. (1);

1.

pozdravlja prijedlog Europske komisije da 2018. godinu proglasi „Europskom godinom kulturne baštine” i slaže se s općim i specifičnim ciljevima za tu godinu;

2.

smatra da Europska godina kulturne baštine predstavlja dobru priliku za podizanje svijesti na razini najbližoj građanima o potrebi za zaštitom kulturne baštine, za prijenosom znanja o tome široj publici i za doprinosom ispunjavanju zajedničkih ciljeva u paneuropskom kontekstu (2); štoviše, Europska godina trebala bi promicati razmjenu najboljih praksi za razvoj učinkovitih sustava upravljanja, ublažavanje rizika povezanih s urbanim razvojem i preobrazbom krajolika te borbu protiv nezakonitih iskapanja i nezakonite trgovine kulturnim dobrima;

3.

traži cjeloviti i vizionarski pristup Europskoj godini kulturne baštine u 2018., koju vidi i kao priliku da ponovno potvrditi naš moto „ujedinjeni u različitosti”. OR ponavlja svoju namjeru da podrži 2018. godinu kao Europsku godinu kulturne baštine. U tom pogledu, izražava svoju spremnost da doprinese radu europske upravljačke skupine za koju je Europska komisija predložila da se osnuje u okviru Europske godine 2018.;

4.

potvrđuje da slavljenje i obilježavanje kulturne baštine doprinosi izgradnji međusobnog razumijevanja među Europljanima, potiče kreativnost i aktivno građanstvo. Stoga je promicanje kulture i kulturne baštine od ključne važnosti za jačanje identiteta i demokratskih vrijednosti u Europi i doprinos socijalnoj i gospodarskoj koheziji i u tom smislu treba uzeti u obzir zaštićena prirodna područja koja sačinjavaju kulturnu baštinu;

5.

pozdravlja priznanje koje je dano kulturi kao instrumentu za lokalni i regionalni razvoj i vrijednost inovativnih modela višerazinskog upravljanja i upravljanje kulturnom baštinom; međutim, naglašava da imenovanje koordinatora na razini države članice mora u potpunosti odražavati strukturu upravljanja svake države članice, uključujući savezne strukture i/ili regije/gradove sa zakonodavnim ovlastima;

6.

iznova potvrđuje značaj krajolika kao temeljne komponente prirodne i kulturne baštine koja snažno utječe na kulturni identitet građana Europe; stoga smatra da bi se, u skladu s Konvencijom o europskim krajobrazima i Europskom agendom za kulturu, cjelokupni ciljevi Europske godine kulturne baštine 2018. mogli obogatiti uključivanjem snažne komponente teritorijalnog razvoja, u obliku regionalnih i lokalnih kulturnih strategija koje uključuju promicanje održivog kulturnog turizma;

7.

očekuje da će Europska godina kulturne baštine 2018. dati poticaj koji će omogućiti povećanje sredstava dostupnih u okviru programa COSME malim i srednjim poduzećima povezanima s kulturnim turizmom;

8.

očekuje da će turizam, a posebice kulturni turizam i turizam povezan s baštinom, imati značajnu ulogu u 2018. godini s obzirom na činjenicu da je to trenutačno jedan od najbrže rastućih gospodarskih sektora u Europi koji pokreće globalni rast i razvoj, stvara milijune radnih mjesta, potiče izvoz i ulaganja te mijenja živote građana;

9.

naglašava važnost kulture kao jednog od ključnih čimbenika privlačenja turista i ističe potrebu za promicanjem europske kulturne i prirodne baštine u našim regijama, gradovima i ruralnim područjima, u kojima se očituje naša raznolikost, te potrebu za osiguravanjem veće pristupačnosti onim područjima koja su fizički teže dostupna poput ruralnih, planinskih ili otočnih regija;

10.

podsjeća da je cilj novog Plana EU-a za gradove poboljšati kvalitetu života u gradovima te razviti novi, „urbani” tip upravljanja te naglašava da bi se trebala uspostavljati partnerstva i za druge teme koje iziskuju integrirani politički pristup, primjerice za uvrštavanje kulturne i turističke dimenzije u politike razvoja gradova kao i za nove inkluzivne oblike sudjelovanja, inovacije i pametne gradove (3);

11.

naglašava blisku povezanost kulturne baštine i ruralnog razvoja te poziva ruralna područja da u svojim razvojnim strategijama posvete više pozornosti kulturnoj baštini jer ona pridonosi očuvanju i stvaranju radnih mjesta i zaštiti kulturnih krajolika te podupire poljoprivredna poduzeća, ruralnu umjetnost i obrtništvo;

12.

ponovno naglašava moguće prednosti korištenja Europske grupacije za teritorijalnu suradnju za projekte višerazinskog upravljanja koje omogućuju da svi relevantni akteri budu uključeni u upravljanje prekograničnim ili euroregionalnim teritorijem (4) i da potaknu suradnju na području kulture, uključujući materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu, s pozitivnim učinkom prelijevanja na druge sektore kao što su turizam i industrija;

13.

ponavlja svoju podršku inicijativama Europska prijestolnica kulture i Oznaka europske baštine, poziva na uspostavu nagrade EU-a za kulturnu baštinu i uvođenje europskog dana kulture te naglašava potrebu za snažnim sinergijama s aktivnostima koje se poduzimaju u okviru Europske godine 2018.;

14.

napominje da je, iako je sufinanciranje na europskoj razini aktivnosti za potporu Europske godine u okviru postojećih mogućnosti za određivanje prioriteta na godišnjoj ili višegodišnjoj osnovi u postojećim programima, odabir političkog fokusa svake Europske godine u velikoj mjeri određuje veličinu dostupne proračunske omotnice. To uzrokuje velike fluktuacije u financiranju od jedne godine do druge godine, što može ugroziti ostvarivanje godišnjih ciljeva;

15.

ponavlja da u globalizirajućem svijetu kultura također može odrediti privlačnost nekog mjesta i njegovu konkurentnost za poslovanje, ulagače i kreativne pojedince i poduzetnike;

16.

smatra Europsku godinu kulturne baštine 2018. važnom prekretnicom za promicanje strategije EU-a za međunarodne kulturne odnose (5);

17.

pri razmatranju uloge baštine u području vanjskih odnosa, pozdravlja usredotočenost na Bliski istok s obzirom na činjenicu da je ta regija snažno pogođena namjernim uništavanjem kulturnih bogatstava u određenim područjima sukoba. Slaže se da je potrebno težiti uspostavljanju kulturne suradnje također sa zemljama Europske politike susjedstva i zemljama Istočnog partnerstva;

18.

naglašava da je od ključne važnosti da mladi ljudi priznaju, razumiju i cijene svoju baštinu i smatraju je dijelom svoga identiteta. U tom pogledu, poziva na proaktivniji pristup promicanju europske kulturne baštine i njezine različitosti među mladima i djecom; stoga preporučuje da se u školski kurikulum uključe obrazovni elementi u vezi s europskom umjetnošću, glazbom, kazalištem i filmom kako bi se unaprijedilo poznavanje materijalne i nematerijalne kulturne baštine kontinenta;

19.

ponovno potvrđuje važnost stjecanja kulturnih i kreativnih vještina od ranih godina, unutar obrazovnog sustava i u slobodno vrijeme, jer one omogućuju mladim generacijama da u potpunosti iskoriste prednosti novih oblika pristupa kulturi (6);

20.

smatra dostupnost ključnom za uspjeh Europske godine kulturne baštine 2018.; poboljšanje dostupnosti predstavlja ključnu početnu točku za povećanje stopa sudjelovanja (7);

21.

potvrđuje svoju spremnost na sudjelovanje u oblikovanju sveobuhvatne komunikacijske strategije kao i u organizaciji relevantnih konferencija, događanja i inicijativa te spremnost da olakša uključenost građana i dionika;

22.

zalaže se za aktivniju politiku EU-a u području medija, audiovizualnih komunikacija i IT-a, kojom bi se nastojalo promicati kulturno i jezično naslijeđe Europe;

23.

također smatra da je potrebno uspostaviti europsku mrežu gradova koji su na popisu svjetske baštine s obzirom na to da oni predstavljaju zajedničku baštinu svih europskih građana i usvojiti posebne mjere namijenjene njihovom očuvanju i promicanju;

24.

svom predsjedniku daje uputu da proslijedi ovu rezoluciju Europskoj komisiji, Europskom parlamentu, Vijeću, predsjedniku Europskog vijeća i slovačkom predsjedništvu.

21.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 88/12

1.

ističe da su ESIF-ovi jedan od rijetkih instrumenata EU-a čiji je učinak na kvalitetu života građana zahvaljujući stotinama tisuća projekata koji se primjenjuju širom Europe neposredan, konkretan i opipljiv te da stoga ti fondovi mogu ostvariti pozitivan utjecaj na opći stav građana prema EU-u u vremenu kada je popularnost EU-a u opadanju. Taj bi instrument stoga trebalo održavati i razvijati u skladu s njegovim ključnim ciljevima i načelima. Naprotiv, učinkovitost i dodanu vrijednost ESIF-ova, a posebno kohezijske politike, trebalo bi povećati pomoću postupka analize i poboljšanja, ne samo kako bi se ostvarili ciljevi EU-a i strategije Europa 2020., već prije svega u interesu građana, čime bi se i njihova predodžba o EU-u poboljšala. Dobar i važan način da se to postigne jest pojednostavljenje cijelog sustava provedbe ESIF-ova i povećanje njegove fleksibilnosti;

2.

upozorava na činjenicu da postupci korištenja ESIF-ova postaju sve složeniji ne samo od jednog programskog razdoblja do drugog, već zapravo iz godine u godinu. Stoga iskreno pozdravlja činjenicu da se – na poticaj aktualne povjerenice zadužene za regionalnu politiku – Europska komisija počela ozbiljno baviti pojednostavljenjem tih fondova te ne samo da je osnovala skupinu na visokoj razini, nego je i pozvala druge partnere da se pridruže raspravi o tom pitanju. Nadalje, OR primjećuje da bi u svrhu pojednostavljenja trebalo preispitati ne samo ESIF-ove nego i sve financijske programe i politike EU-a;

3.

pozdravlja blisku suradnju s nizozemskim i slovačkim predsjedništvom u zajedničkoj raspravi o praktičnim koracima za pojednostavljenje primjene ESIF-a te predlaže nastavak ove prakse u okviru budućih predsjedništava Vijeća, kao i u svjetlu rasprave o budućnosti kohezijske politike;

4.

ističe da u okviru postupka pojednostavljenja treba nastojati ostvariti glavnu svrhu i samu bit kohezijske politike, a to je regionalna politika. Naglašava da se, u svom sadašnjem obliku, kohezijska politika sve više udaljava od regionalne politike te da je sve sklonija probleme rješavati na nacionalnoj razini. To se posebice očituje u činjenici da su različiti „sporazumi o partnerstvu” zasnovani na nacionalnim programima reforme. Nadalje, kohezijsku politiku otežavaju različiti nacionalni uvjeti, a sukladnost s njima je posve izvan utjecaja lokalnih i regionalnih tijela. Kohezijska politika postaje sve složenija i zamršenija, uglavnom zbog nedostatka povjerenja među različitim političkim i administrativnim razinama. Ta složenost pak pridonosi sve većim nejednakostima u razvoju regija;

5.

upozorava na činjenicu da OR predstavlja lokalne i regionalne vlasti, koje mogu poduzeti mjere u raznim fazama u lancu upravljanja postupkom provedbe ESIF-ova, a posebno kao krajnji korisnici, upravljačka tijela ili dionici. Iz te uloge lokalnih i regionalnih vlasti jasno je da bi njihovim stajalištima i primjedbama trebalo dati prednost u okviru postupka pojednostavljenja;

6.

ističe da je za istinski uspjeh postupka pojednostavljenja važna bolja usklađenost ne samo među glavnim upravama Europske komisije uključenima u izradu programa i praćenje ESIF-ova, kao što su GU REGIO, GU EMPL, GU AGRI, GU MARE i GU COMP, nego i među ostalim institucijama i tijelima (npr. revizorskim tijelima itd.). Sustav je potrebno pojednostaviti, kako za korisnike tako i za upravna tijela;

7.

preporučuje da se pojednostavljenje postupka posebice usmjeri na smanjenje administrativnog opterećenja provedbenih tijela, kao i na smanjenje složenosti revizije, izvješćivanja i ovjeravanja rashoda. Pravni bi okvir trebalo razmjerno prilagoditi obujmu projekata i funkcioniranju provedbenih sustava;

8.

preporučuje da se u pogledu postupka pojednostavljenja usvoji sustavan pristup te smatra da bi u tu svrhu bilo uputno razviti metodu i pokazatelje provedbe i uspješnosti. Trebalo bi razlikovati dvije vrste rezultata: one kod kojih se saznanja i predložena rješenja mogu izravno primijeniti i one koji će se koristiti tijekom sljedećeg programskog razdoblja. Za tekuće programsko razdoblje, s obzirom na provedbu postojećih operativnih programa, u interesu pravne sigurnosti nije realistično poduzimati dalekosežne zakonodavne promjene. Međutim, trebalo bi predvidjeti poduzimanje neposrednih mjera na sljedeće načine: mijenjanjem provedbenih praksi i uvjeta koji nisu pravne prirode, boljom suradnjom i učinkovitijim smjernicama te manjim prilagodbama zakonodavnom okviru kohezijske politike i s njome povezanog zakonodavstva. Postupak pojednostavljenja također treba biti strukturiran – prema tematici (promet, okoliš itd.), fondovima i ciljanim područjima unutar njih (ERDF, ESF itd.), razinama (nacionalnoj, regionalnoj, gradskoj, lokalnoj, općinskoj) i dionicima (javni, privatni, nevladine organizacije itd.). U tom je kontekstu potrebno utvrditi poveznice i učinke kako unutar te strukture tako i izvan nje s naglaskom na pojednostavljenju međuinstitucijskih odnosa među raznim razinama vlasti uključenima u provedbu;

9.

predlaže poboljšanje koordinacije između pojedinačnih fondova i programa na nacionalnoj razini. To treba postići i s pomoću strateškog upravljanja i planiranja tijekom programskog razdoblja s naglaskom na opći strateški rad;

10.

naglašava da je za uspjeh postupka pojednostavljenja važno odgovoriti na sljedeća osnovna pitanja:

11.

pod pojednostavljenjem ne podrazumijeva:

12.

smatra da pojednostavljenje podrazumijeva:

13.

ističe da je pojednostavljenje kontinuirani proces koji ne treba ograničiti na provedbu nekoliko mjera ili izradu izvješća ili mišljenja;

14.

upozorava na činjenicu da brojni korisnici korištenje ESIF-ova trenutno smatraju riskantnim, jer nisu sigurni da neće postati žrtve „više sile”, to jest da financiranje njihovog projekta neće biti zaustavljeno ili odgođeno zbog spora između Europske komisije i njihove države, primjerice zbog nepoštovanja uvjeta ili nepravilnosti u provedbi. Čak i ako je projekt ostvario predviđene ciljeve i učinke, pomoć koju korisnik prima može biti smanjena ili odgođena zbog raznih manjih pogrešaka ili zbog izmjene projekta tijekom provedbe čak i ako za to postoje objektivni razlozi. Usporedno s brojnim drugim rizicima, izloženi su i prijetnji da će se na njih retroaktivno primjenjivati nalazi revizorskog tijela u vezi s nekim drugim projektom. Svi ti elementi utječu na njihovu spremnost da učinkovito koriste ESIF-ove. Projekt i njegovog nositelja neophodno je postaviti u središte kohezijske politike stvarajući pogodne uvjete za korisnika, posebno smanjujući administrativne troškove te ograničavajući izvješćivanje nositelja projekta samo na podatke o provedbi projekta; proširujući pojednostavljene mogućnosti financiranja te jamčeći da ga kontrola neće dovesti u pitanje; navodeći nositeljima obvezne dokumente, koje bi i dalje trebalo do određenog datuma pohraniti;

15.

smatra da bi značajno pojednostavljenje bilo kad bi za sve fondove EU-a vrijedila ista pravila prihvatljivosti. Nadležnost za definiranje prihvatljivih troškova trebala bi ipak obavezno ostati na nacionalnoj razini te bi je trebalo uskladiti u svim državama članicama EU-a;

16.

predlaže da za ESIF-ove neke već postojeće institucije ili tijela dobiju ovlast i ulogu ureda ombudsmana, kojoj bi se u krajnjem slučaju mogli obratiti svi korisnici. Zbog složene prirode sustava, mnogi se korisnici unatoč tome što se trude projekte provesti tako da imaju najveći mogući učinak, nađu u paradoksalnim i teškim situacijama koje, osim što ih mogu uništiti u materijalnom i nematerijalnom smislu, također uvelike pridonose stvaranju negativne slike o ESIF-ovima i samom EU-u u javnosti. Ta institucija ne bi smjela biti usredotočena samo na komunikaciju s Glavnom upravom REGIO, nego ponajprije na rješavanje problema ESIF-ova u okviru cijele Europske komisije i drugih institucija EU-a. Takvo tijelo na razini EU-a ne postoji, premda se problematikom ESIF-ova bavi niz drugih glavnih uprava i institucija EU-a. Slične bi institucije također trebalo uspostaviti i u državama članicama u kojima još ne postoje;

17.

još jednom ponavlja da je nužno izbjegavati retroaktivne odluke. Sadašnje odluke ili promjene postupaka ili smjernica ne smiju se naknadno primjenjivati na druge projekte, pa čak ni na nedovršene projekte čija je provedba u poodmakloj fazi. Sprečavanje naknadne primjene mjera je koja se može brzo primijeniti i koja će ojačati pravnu sigurnost korisnika;

18.

preporučuje da se u okviru postupka pojednostavljenja uvedu reforme koje bi omogućile veću fleksibilnost, s obzirom na to da sve veću složenost postupaka uzrokuju različite odluke koje se donose u sklopu projekata i uključuju u opće smjernice i direktive. Stoga preporučuje osnivanje radne skupine koja bi se sastojala od stručnjaka na području praktične provedbe ESIF-ova, a bila bi zadužena za predstavljanje prijedloga izmjena i za dijalog s Europskom komisijom i drugim institucijama;

19.

upozorava na česte slučajeve neusklađenosti pravnog okvira EU-a koji se odnosi na ESIF-ove i nacionalnih zakonodavstava na područjima koja naizgled nisu s njima povezana, kao što je npr. zakon o financijskoj kontroli ili zakon o javnoj nabavi, što uzrokuje fragmentaciju i različite pristupe u različitim državama članicama; stoga preporučuje da, u pogledu ESIF-ova koji mobiliziraju europska, a ne nacionalna sredstva, zakonodavstvo i smjernice EU-a imaju prednost nad proturječnim nacionalnim zakonodavstvom i zakonodavstvom EU-a, i to unatoč sufinanciranju iz nacionalnih ili podnacionalnih izvora, u cilju izbjegavanja prekomjerne regulacije;

20.

predlaže preuzimanje dobre prakse iz zemalja i programa koji su u prošlosti imali zanemarive ili niske stope pogrešaka. Istodobno treba osigurati jednake uvjete za sve zemlje (unatoč razlikama u nacionalnom zakonodavstvu). Teritorijalne jedinice trenutačno često zauzimaju dijametralno različit pristup. Tako se događa da jedna zemlja primjerenim i uobičajenim smatra postupak koji druga zemlja smatra ozbiljnim propustom. To, naravno, ne mijenja činjenicu da bi pri određivanju administrativnog opterećenja trebalo uzeti u obzir veličinu projekta, iznos potpore i kvalitetu sustava za provedbu;

21.

ističe da uspjeh postupka pojednostavljenja iziskuje pomirenje, s jedne strane, mjera za borbu protiv korupcije i smanjenje učestalosti pogrešaka te, s druge strane, smanjenja administrativnih opterećenja povezanih s ESIF-ovima. Potrebno je preispitati provedbene mjere i mjere upravljanja koje izjednačuju prijevaru i nenamjernu pogrešku, što dovodi do nepovjerenja među sudionicima i nerazmjernog administrativnog troška za nositelja projekta. Razne mjere koje su postupno uvedene kako bi se zajamčila transparentnost i spriječila korupcija i prijevara čine cijeli sustav znatno složenijim. Potrebno je naknadno preispitati koje su od tih mjera zaista učinkovite, a koje dodatno opterećuju postupak i „kriminaliziraju” poštene korisnike zbog zanemarivih pogrešaka. Borba protiv korupcije ne smije značiti da se na svakog korisnika već unaprijed gleda s nepovjerenjem, već se mora temeljiti na povjerenju, suradnji i jasnoj odgovornosti. Ta se borba stoga mora zasnivati na temeljnim načelima morala i odgovornosti u ostvarenju korisnikova projekta, a ne na korištenju otkrivenih pogrešaka za stvaranje krutog predloška koji će, često na neučinkovit način, obvezivati druge korisnike. Posvećivanje pozornosti samo pukom ispunjavanju kućica i predložaka zapravo bi, u nekim slučajevima, moglo omogućiti da sračunato ili nepropisno financiranje prođe nekažnjeno;

22.

nakon rasprave unutar Odbora i s drugim partnerima, ističe sljedeće najproblematičnije aspekte koje treba riješiti;

23.

kao što se pokazalo tijekom radnih sastanaka o pojednostavljenju, premda u nekim državama članicama javna nabava funkcionira bez većih problema, predstavnici niza zemalja smatraju da je upravo javna nabava jedan od temeljnih problema provedbe. Stoga vjerujemo da u cijelom EU-u trebaju postojati jasni propisi o javnoj nabavi u sklopu ESIF-ova koji će na tom području imati prednost pred nacionalnim zakonodavstvom. Uglavnom je riječ o sredstvima EU-a, a ne država članica, tako da pozivi za podnošenje ponuda ne bi trebali biti u skladu s nacionalnim propisima, već s propisima koji vrijede za čitavu Europu. Osim toga, postupci javnog nadmetanja trebaju doprinijeti isporuci najdjelotvornijeg krajnjeg proizvoda. Da bi to omogućili, moraju osigurati fleksibilnost različitih vrsta ponuda umjesto da naručitelje i podnositelje ponuda u potpunosti formalno sputaju raznim obvezujućim i standardiziranim procedurama i postupcima. Trebalo bi, pored ostalog, povisiti vrijednosni prag za objavljivanje na portalu za javnu nabavu i u Službenom listu EU-a;

24.

kao što se pokazalo tijekom radnih sastanaka o pojednostavljenju, premda u nekim državama članicama javna nabava funkcionira bez većih problema, predstavnici niza zemalja upozorili su da je za manje ponuđače sadašnji sustav tako složen i rizičan da oni nisu u stanju sami sastaviti javnu ponudu već moraju koristiti usluge specijaliziranih vanjskih poduzeća iako se time ne oslobađaju odgovornosti za moguće greške. Na taj je način stvorena čitava nova industrija. Paradoksalno je to što je u nekim slučajeva potrebno raspisati natječaj kako bi se pronašlo poduzeće koje će biti zaduženo za pripremu natječaja;

25.

kao što se pokazalo tijekom radionica o pojednostavljenju, premda u nekim državama članicama javna nabava funkcionira bez većih problema, predstavnici niza zemalja upozorili su da većina grešaka koja se počini tijekom postupaka javne nabave zapravo nastane zbog složenosti propisa. Kao rezultat toga, nositelji projekta nezadovoljni su ex-post revizijama koje se često provode u kasnoj fazi postupka kada više ne mogu ispraviti greške i kada više čak nisu u mogućnosti zatražiti preliminarnu obveznu evaluaciju. OR stoga predlaže da se revizorska mišljenja i ostali postupci kontrole nabave prije svega provode ex ante, s ciljem predviđanja grešaka, koje su vrlo česte, posebice na ovom području, i tako smanjiti broj financijskih ispravaka;

26.

također treba istaknuti da je zakonodavstvo koje se odnosi na postupak nabave usmjereno na naručitelja kojeg se isto tako kažnjava i kazneno goni i za najmanju grešku dok se rezultatima postupaka javne nabave u velikoj mjeri štetno manipulira na temelju raznih dogovora između ponuditelja u tom postupku nabave. Kad je riječ o sektorima i granama s jako monopoliziranim tržištima, sadašnji sustav javne nabave često ne ostvaruje željeni učinak, a može čak biti i kontraproduktivan. Stoga bi bilo korisno preispitati sustav u cijelosti i razmotriti mogućnost preispitivanja njegovih postavki. Taj je aspekt posebno prisutan u malim zemljama gdje je monopolizacija tržišta mnogo izraženija;

27.

važno je da se nedavno objavljene Smjernice za javnu nabavu za ESIF hitno revidiraju jer se odnose na stare, a ne na nove direktive o javnoj nabavi koje su odobrene 2014. godine i koje su stupile na snagu početkom ove godine. U tom pogledu nužno je da se doprinosi novim smjernicama podvrgnu odgovarajućoj ocjeni teritorijalnog učinka čime će se omogućiti izravan doprinos lokalnih i regionalnih stručnjaka. To je osigurano Paketom o boljoj regulativi kojim se potvrđuje uloga OR-a kao ključnog partnera u boljem ocjenjivanju učinaka prijedlogâ EU-a na lokalnoj i regionalnoj razini;

28.

tijekom godina pitanje državnih potpora postalo je znatno složenije, a unatoč djelomičnom poboljšanju u nekim programima situacija je vrlo složena i za korisnike i za upravljačka tijela. U ovom trenutku ne postoji jasno i razumljivo tumačenje koncepta državnih potpora, a sve se ocjenjuje isključivo na temelju prijava i stručnih mišljenja. Nacionalna tijela zadužena za tumačenje često imaju dijametralno suprotna stajališta i obično ne žele izdati jasna i obvezujuća mišljenja. U mnogim zemljama ta tijela nisu dio sustava za provedbu ESIF-a i ne snose jasnu odgovornost za svoja mišljenja. Stoga bi bilo korisno kad bi ta nacionalna tijela (u zemljama u kojima to nije slučaj) bila uključena u provedbene strukture i morala izdavati nedvosmislena mišljenja. Pored toga, u nekim slučajevima operateri u privatnom sektoru paradoksalno se nalaze u boljoj poziciji od onih u javnom sektoru jer se ne moraju pridržavati brojnih smjernica, uredbi i mjera; Iako javna tijela mnogo rjeđe imaju funkciju konkurentnih gospodarskih subjekata i svoje aktivnosti ne provode radi ostvarivanja dobiti, moraju primjenjivati iste postupke kao i privatna tijela;

29.

povrh toga, postoji još jedna važna nedosljednost u primjeni propisa koji se odnose na državne potpore. Dok se postupci državnih potpora ne primjenjuju na programe kojima središnje upravlja Europska komisija (kao, na primjer, Obzor 2020., Instrument za povezivanje Europe, Europski fond za strateška ulaganja), ti se postupci primjenjuju na projekte financirane u okviru kohezijske politike. U praksi, projekti na području javnih potpora ne ocjenjuju se prema svojoj prirodi nego prema tome odobrava li sredstva Komisija ili država članica te prema izvorima svojeg financiranja;

30.

u tom kontekstu OR želi podsjetiti da je osnovna svrha kohezijske politike da manje razvijenim regijama zajamči jednake uvjete uz pomoć znatne količine financijskih sredstava koje osigurava EU i viših stopa financiranja. Stoga je kohezijsku politiku moguće promatrati čak i kao namjerno narušavanje tržišta. Zbog toga OR smatra da se postupci koji se odnose na državne potpore ne bi uopće trebali primjenjivati na ESIF-ove;

31.

posebnu pozornost treba posvetiti korištenju državnih potpora u okviru programa europske teritorijalne suradnje. Općenito govoreći, napori koje treba poduzeti kako bi se poštovali propisi o državnim potporama nerazmjerni su riziku narušavanja tržišnog natjecanja. Osim toga, državne potpore često su predmet raznih tumačenja u različitim državama članicama te stoga te propise nije moguće primjenjivati s odgovarajućom pravnom sigurnošću, zbog čega je često potpuno nemoguće izvoditi kvalitetne projekte. Jedna od mjera koja bi se mogla brzo provesti u svrhu pojednostavljenja ESIF-ova moglo bi biti izdvajanje europske teritorijalne suradnje iz područja primjene propisa o državnim potporama, kao što je, na primjer, slučaj s programom Obzor 2020.;

32.

postoji i pitanje jasnoće i proporcionalnosti. S obzirom na mali opseg nekih projekata, posebno na lokalnoj razini, važno je da okvir izuzeća od pravila o državnim potporama bude jasniji. U ovom trenutku često nije jasno kada i kako funkcioniraju pravilo de minimis, usluge od općeg interesa, opće skupno izuzeće i smjernice o regionalnim državnim potporama. Europski odbor regija poziva na to da se već tijekom ovog programskog razdoblja razviju bolje i konsolidirane smjernice koje bi bile jednostavnije za upotrebu te da se tijekom skorašnje revizije pravila o državnim potporama pojednostavi i poboljša postojeći okvir;

33.

s obzirom na promijenjeno tumačenje definicije poduzeća, radi poticanja zapošljavanja, inovativnosti i poduzetništva u regijama također treba povećati gornju granicu za potpore u skladu s pravilima de minimis;

34.

nedosljednosti u metodologijama revizije na nacionalnoj i europskoj razini predstavljaju vjerojatno najveći izazov u procesu provedbe ESIF-a. Upravljačka tijela i različita europska i nacionalna nadzorna tijela često različito tumače iste propise iako uopće nisu odgovorna za kontrole koje se provode. Projekti u okviru ESIF-ova trebali bi podlijegati sustavu jedinstvene revizije (jedinstvenoj kontaktnoj točki) na razini država članica i EU-a koji će izdati obvezujuće mišljenje – također u pogledu javne nabave – i za njega snositi odgovornost. Krajnji korisnik također bi trebao imati pravo sam zatražiti reviziju kako bi bio siguran da provedba napreduje na odgovarajući način i da ne predstoje nikakve opasnosti ili kako bi eventualno mogao izvršiti odgovarajuće promjene. To također zahtijeva fleksibilniji pristup razmjeni podataka i integriranim IT rješenjima poput elektroničkih obrazaca i baza podataka kao preduvjet za razvoj jedinstvene kontaktne točke koja smanjuje opterećenje koje za korisnike i upravljačka tijela predstavlja ispunjavanje obrazaca. Širenje uporabe korisnicima prilagođenih digitaliziranih formata omogućilo bi što veće ograničenje količine dokumenata, koje će trebati skenirati ili preuzimati. Stoga bi trebalo dati prednosti uporabi računalnih aplikacija koje omogućuju izravno pretraživanje administrativnih podataka o korisnicima (broj zaposlenih, promet, poštovanje fiskalnih i socijalnih obveza itd.). Međutim, to zahtijeva prethodnu procjenu rizika u pogledu toga koji se i kakvi podaci mogu razmjenjivati te uključivanje, od samog početka, Komisije, nacionalnih i regionalnih revizorskih tijela i Europskog revizorskog suda te eventualnu izradu zajedničkog revizijskog priručnika kako bi se izbjegli naknadni problemi u tom području. Za sada se revizija smatra kaznenom mjerom. U pravilu, revizije se odnose samo na upravljanje projektom i poštovanje predviđenih postupaka, dok se svako odstupanje strogo kažnjava, čak i ako je napravljeno u svrhu povećanja učinkovitosti projekta, zbog nepredviđenih situacija ili u svrhu ušteda. Upravo zato OR predlaže da se revizori usredotoče na stvarnu učinkovitost troškova i u obzir uzmu stupanj financijske ozbiljnosti pogrešaka i konkretnu situaciju (više proporcionalnosti u revizijama). U inspekcije i pravila o sukladnosti treba uvesti aspekt proporcionalnosti i time omogućiti veću razinu tolerancije za manje prekršaje. Trebali bismo se više okrenuti proporcionalnijem pristupu inspekcijama (manje provjera na licu mjesta za programe ili tijela koja postižu bolje rezultate) koji se temelji na rezultatima (tako da se tijekom jednog posjeta može obaviti više inspekcija, što je izuzetno važno za programe i operacije koje se financiraju iz više fondova) te proporcionalnijim revizijama usmjerenima manje na kažnjavanje, a više na poboljšanje i postizanje širih ciljeva kohezijske politike. Revizora treba smatrati partnerom u rješavanju problema i pronalaženju najučinkovitijeg načina utvrđivanja i ispravljanja grešaka. To iziskuje potpuno drukčiji pristup revizora;

35.

upravna i revizorska tijela trebala bi blisko surađivati od faze planiranja do dovršetka programa jer je to jedini način da se spriječe različita tumačenja istih pravila. Zajednički sustav kontrole, odnosno zajedničko razumijevanje sustava kontrole, kojemu moramo težiti, trebalo bi osigurati da se ista operacija ne revidira nekoliko puta, s obzirom da bi se mišljenja različitih revizorskih tijela trebala u načelu međusobno nadograđivati i nadopunjavati; u tom pogledu OR predlaže da se proširi područje primjene razmjerne kontrole iz članka 148. Opće uredbe br. 1303/2013, primjenjujući ga izvan tijela za reviziju i Komisije, na sve vrste kontrole, uključujući kontrole proizašle iz upravljačkih tijela i tijela za ovjeravanje te Europskog revizorskog suda. Općenito bi trebalo povećati supsidijarnost u reviziji. Revizija unutar Zajednice trebala bi se ograničiti samo na poštovanje propisa ESIF-ova. Država članica i njezina upravljačka tijela trebali bi preuzeti odgovornost za poštovanje nacionalnih propisa (uključujući propise proizašle iz europskog zakonodavstva). Tu bi supsidijarnost u revizorskim radnjama trebalo uvjetovati sklapanje ugovora o povjerenju između Komisije i svake države članice;

36.

također predlaže povećanje pragova za 50 % iznad pragova unutar kojih se provodi samo jedna revizija prije predstavljanja krajnjih troškova;

37.

kod projekata koji uključuju više partnera neprihvatljivo je da zbog nepravilnosti otkrivenih kod jednog od partnera, cijelo partnerstvo, ili u ekstremnom slučaju cijeli program, budu kažnjeni financijskim ispravkom;

38.

premda žalbeni sustav u nekim zemljama funkcionira bez većih problema, u nizu zemalja uvedeni su, na temelju članka 74. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013, žalbeni postupci koji se jedan od drugoga znatno razlikuju te iz perspektive korisnika ne ispunjavaju uvijek svoju ulogu. Isto bi tako trebalo uspostaviti jedinstven, razumljiv i brz žalbeni sustav – kako u državama članicama u kojima još ne postoji tako i na razini i EU-a – koji se ne primjenjuje samo na nalaze revizije već i na odluke na svim razinama i svim područjima (npr. državne potpore itd.);

39.

praksa država članica da pri prenošenju zakonodavstva EU-a u nacionalno pravo premašuju minimalne zahtjeve čini se problemom država članica, a ne Europske komisije. No do te prakse dolazi zbog toga što je omogućuju propisi i provedbene smjernice Komisije. Želimo li tu praksu svesti na najmanju moguću mjeru, Komisiji mora pripasti snažnija uloga na tom području. U svojim uredbama i provedbenim smjernicama ona mora iznijeti jasne apsolutne zahtjeve koji se ne mogu pooštriti niti ublažiti. To se, pored ostalog, primjenjuje na javnu nabavu i reviziju. Sredstva ESIF-a financijska su sredstva EU-a, tako da odgovarajuća pravila treba donositi EU, a ne države članice;

40.

dodatna regulatorna opterećenja također nastaju zbog toga što se u brojnim slučajevima provedbene smjernice ne izrađuju na razini Europske komisije već tijekom realizacije programa. Države članice i upravljačka tijela stoga su prisiljeni izrađivati vlastite smjernice koje se razlikuju od onih koje Komisija objavljuje ex post. Shodno tomu, propisi o ESIF-ovima moraju se izrađivati u isto vrijeme kad i smjernice, a ne naknadno, u svrhu objašnjavanja svakog članka propisa i tumačenja načina njegove primjene. To često dovodi do kašnjenja provedbe operativnih programa više od godinu dana, kao i do dodatnih revizija koje također negativno utječu na stupanj korištenja sredstava ESIF-ova. Broj i opseg smjernica i metoda mora se znatno smanjiti. Pritom se umjesto na opseg treba usredotočiti na njihovu jasnoću i učinkovitost kako sustav ne bi postao složeniji i neučinkovitiji. One bi trebale biti jasne i ne bi se smjele mijenjati tijekom provedbe. Ni u kojem slučaju ne smije doći do retroaktivnog uvođenja smjernica;

41.

bilo bi korisno preispitati koliko je primjereno provesti izradu programa i tematsku koncentraciju. Planiranje se trenutačno odnosi na sve, pa i na najnižu razinu provedbe. U sklopu tematske koncentracije treba odrediti zajedničke opće ciljeve i glavni pokazatelj provedbe svakog pojedinog cilja. Upravljačkim tijelima treba dati manevarski prostor kako bi se odredilo koje im aktivnosti omogućuju postizanje tog cilja u različitim regijama. Na taj bi se način moglo voditi više računa o potrebama regija u pogledu njihovih posebnosti i izazova s kojima se suočavaju. Ako je cilj rast zapošljavanja, mora postojati određena sloboda pri odabiru sredstava za postizanje tog cilja. U određenim regijama, ovisno o njihovoj razini, postizanju cilja mogu doprinijeti aktivnosti na području istraživanja, a u drugim regijama, na primjer, aktivnosti u turističkom sektoru. Osobito bi u okviru potpore prekograničnoj suradnji, čiji je cilj prekogranična integracija regija, trebalo uzimati u obzir konkretne potrebe dotičnih pograničnih regija i tako omogućiti podršku važnim aktivnostima izvan okvira tematskih ciljeva strategije Europa 2020. Primjere za to mogu predstavljati tzv. fondovi za male projekte kojima se potiču izravni kontakti među građanima (eng. people-to-people), potpora turizmu ili podrška u slučaju nepostojanja prometnih veza. Općenito bi bilo korisno razmotriti bi li europska teritorijalna suradnja trebala podlijegati svim uvjetima za ESIF-ove. Trebalo bi osigurati da ne dođe do smanjenja financijskih sredstava;

42.

programima bi trebalo dopustiti da budu fleksibilniji tako da se mogu s lakoćom prilagođavati novim situacijama i brzom razvoju tehnologija. No ta fleksibilnost treba biti istinska, što znači da se postupak izmjene nekog programa mora moći ograničiti i potpuno pojednostavniti. Na primjer, potreba da se provede nova strateška procjena utjecaja na okoliš ne bi se smatrala istinskom fleksibilnošću nekog programa; U tom bi se slučaju, primjerice, trebala razmotriti mogućnost provedbe strateške procjene učinka na okoliš isključivo ako se reprogramiranjem žele postići posebni ciljevi sa značajnim učinkom na okoliš, koji je naprijed definiran;

43.

Uredbom (EU) br. 1303/2013 uspostavljena su dva instrumenta koja osiguravaju integrirani teritorijalni pristup, a time i integrirani razvoj određenog područja ili regije: integrirana teritorijalna ulaganja i zajednički akcijski planovi (ZAP). Međutim, Europska komisija nije gotovo uopće poticala države članice na korištenje tih instrumenata, između ostalog i zbog toga što ih je u svojim delegiranim i provedbenim aktima definirala na relativno nejasan i složen način. Šira provedba tih dvaju instrumenata dovela bi do:

44.

u slučaju integriranih teritorijalnih ulaganja, zahtijeva se uspostava upravljačkih struktura koje su potpuno neprimjerene u odnosu na iznos financijskih sredstava kojima taj instrument raspolaže. Isto tako, kao što je Odbor naglasio u svom mišljenju o lokalnom razvoju pod vodstvom zajednice (CLLD), broj zasebnih pravila koje treba poštovati za svaki fond i činjenica da fondovima često upravljaju različita upravljačka tijela, odvraćaju od razvijanja CLLD-a izvan EPFRR-a. Zbog toga je prisutnost tih vrlo inovativnih integriranih instrumenata lokalnog razvoja u praksi vrlo ograničena. Zbog nužnosti stvaranja takvih struktura upravljanje tim instrumentom ne samo da je nerazmjerno skuplje i da predstavlja teret za njegove dionike, već projekte također čini znatno složenijima i odgađa njihovu provedbu;

45.

primjećuje da činjenica da se pravila kohezijske politike mijenjaju svakih sedam godina često nije doprinijela pojednostavljenju kohezijske politike, već je imala suprotan učinak. Međutim, pravni okvir koji obuhvaća više od jednog financijskog razdoblja prethodno treba radikalno pojednostaviti. Manje i korisne promjene u sustavu provedbe kohezijske politike uvijek su moguće i dobrodošle, dok bi se značajne promjene trebale provoditi rjeđe te bi trebale biti pripremljene dovoljno unaprijed. Posljedice tih promjena treba analizirati unaprijed, a o njima bi se na temelju načela partnerstva trebalo razgovarati unaprijed s odgovarajućim partnerima, tj. ne samo s državama članicama, već i s lokalnim i regionalnim vlastima, koje zastupa Odbor regija;

46.

smatra da je korištenje financijskih instrumenata bitan element za povećanje učinka poluge programa ESIF-a i za kombiniranje financiranja iz ESIF-a i EFSU-a. Međutim, postoji hitna potreba za pojednostavljenjem pokretanja, obveza izvješćivanja i pravila revizije za financijske instrumente u okviru ESIF-a, kako je nedavno utvrđeno na zajedničkoj radionici sa slovačkim predsjedništvom Vijeća (1) o tom pitanju;

47.

preporučuje da Europska Komisija ispita zašto većina država članica još uvijek ne koristi lako dostupne instrumente za financijske instrumente;

48.

prima na znanje zaključke iz nedavno objavljenog izvješća Europskog revizorskog suda o provedbi proračuna EU-a kroz financijske instrumente – pouke koje se mogu izvući iz programskog razdoblja 2007. – 2013., i poziva Sud da također ocijeni provedbu financijskih instrumenata u tekućem financijskom razdoblju;

49.

prima na znanje „skupnu” uredbu (2) koja također uključuje promjene uredbi o ESIF-u, posebice u pogledu pojednostavljenja uporabe financijskih instrumenata i pojednostavljenih mogućnosti financiranja u okviru programa ESIF-a.

50.

predlaže da Europska komisija, u svrhu pojednostavljenja, skuplja i prati projekte koji predstavljaju primjere „loše prakse”. Time bi se pojasnila potreba pojednostavljivanja i mijenjanja pristupa i nadopunila bi se razmjena najboljih praksi na području provedbe ESIF-ova. S obzirom na praktično iskustvo članova OR-a, OR bi u ovom procesu trebao igrati ključnu ulogu;

51.

Europska komisija prekasno je objavila temeljne dokumente za pojedinačne fondove u financijskom razdoblju 2014.–2020. pa se nije moglo započeti s provedbom na početku financijskog razdoblja. Nastala su duga vremena čekanja i poteškoće s odabirom pojedinačnih operativnih programa. U budućnosti bi trebalo objavljivati dokumente pravodobno i istodobno;

52.

ponovno ukazuje na konkretne instrumente koji bi mogli pomoći pojednostavljenju upravljanja ESIF-ovima. Ujednačenje postupaka, širenje upotrebe informatičkih alata i e-uprava osnovni su elementi sveobuhvatne primjene tih sredstava. Osim toga, važno je i dalje povećavati primjenu standardnih troškova radi ograničavanja administrativnog opterećenja te pojednostavljivati izvješća i kontrole radi izbjegavanja dodatnih birokratskih opterećenja za korisnike i različita tijela uključena u upravljanje tim resursima;

53.

primjećuje da bi pojačana primjena načela partnerstva s lokalnim i regionalnim vlastima prilikom razvijanja ESIF-ova i za vrijeme čitave njihove provedbe Komisiji omogućila da dobije povratne informacije koje bi na odlučujući način doprinijele jačanju učinkovitosti procesa provedbe i njegovom pojednostavljenju.

21.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 88/22

1.

razmatra u ovom samoinicijativnom mišljenju sljedeće inicijative Komisije: (1) Obavijest Komisije o pojmu državne potpore iz članka 107. stavka 1. UFEU-a (1), (2) postupak savjetovanja u vezi s nacrtom proširenja Uredbe o općem skupnom izuzeću (2), prema kojem bi određene potpore za ulaganja za luke i zračne luke trebale biti izuzete od prethodne provjere Komisije u pogledu državnih potpora, (3) preispitivanje „Almunijina paketa” o državnim potporama koje Komisija namjerava provesti te reviziju Uredbe o pomoći de minimis za usluge od općeg gospodarskog interesa koja uskoro istječe;

2.

ističe da se pravila EU-a o državnim potporama za usluge od općeg gospodarskog interesa ne smiju ograničiti samo na načela tržišnog natjecanja, već se kod odlučivanja o tome koje se usluge smatraju uslugama od općeg gospodarskog interesa u potpunosti mora iskoristiti veliki manevarski prostor koji je državama članicama dodijeljen Ugovorima te voditi računa o načelima lokalne i regionalne autonomije, gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji te neutralnosti u odnosu na sustav vlasništva u državama članicama (članak 3. UEU-a, članci 14., 106. i 345. UFEU-a te Protokol br. 26.). Usluge od općeg gospodarskog interesa moraju odražavati razlike u potrebama, korisničkim preferencijama i javnoj nabavi koje nastaju zbog različitih geografskih položaja, socijalnih ili kulturnih okolnosti i demokratskih procesa u državama članicama. OR podsjeća da se provjera državne potpore može provoditi samo ako nacionalni, regionalni ili lokalni propisi i financiranje usluga od općeg gospodarskog interesa imaju prekogranične posljedice, odnosno relevantni su za jedinstveno tržište;

3.

naglašava značajnu ulogu usluga od općeg gospodarskog interesa za rast i zapošljavanje, kao i činjenicu da su usluge od općeg gospodarskog interesa često preduvjet za daljnja javna i privatna ulaganja. Također ih je potrebno promatrati iz perspektive europskog investicijskog programa. U tom kontekstu upućujemo na Komisijini Godišnji pregled rasta za 2016., prema kojemu je nužno „da države članice promiču socijalna ulaganja u širem smislu, među inim u zdravstvenoj skrbi, skrbi o djeci, stambenoj potpori i uslugama rehabilitacije kako bi se pojačali postojeći i budući ljudski kapaciteti za uključivanje na tržište rada i prilagodbu. […] Socijalnim se ulaganjima tijekom vremena ostvaruju gospodarske i društvene koristi, posebno u smislu mogućnosti zapošljavanja, dohodaka i produktivnosti, sprečavanja siromaštva i jačanja socijalne kohezije.”;

4.

stoga poziva da se veća pozornost posveti mogućnosti pružanja potpore uslugama od općeg gospodarskog interesa putem europskih subvencija u skladu s propisima o državnim potporama. Na primjer, trebalo bi dodatno pojednostaviti primjenu pravila o državnim potporama, primjerice uvođenjem pretpostavke, povezane s jednostavnim kriterijima kao što je sukladnost s operativnim programima, da je financiranje u sklopu ESIF-a usklađeno s državnim potporama. Neravnopravno odnošenje prema fondovima EU-a kojima se izravno upravlja, kao što su EFSU, Obzor 2020. i ESIF-ovi u području državnih potpora, nije opravdano te povećava administrativni teret i sprečava sinergiju između fondova, koju Europska komisija pokušava postići;

5.

izražava žaljenje što Komisija i dalje ne pristaje na primjenu članka 14. UFEU-a kao pravne osnove za pravila o državnim potporama za usluge od općeg gospodarskog interesa, čime bi se zajamčio valjan zakonodavni postupak, a time i veća pravna sigurnost i demokratski legitimitet;

6.

primjećuje da je zakonodavstvo Europske unije o državnim potporama za usluge od općeg gospodarskog interesa zbog složenosti sadržaja, konkurentskih tumačenja pojmova i dugogodišnjeg prilagođavanja postalo previše opsežno, previše detaljno i nepregledno. Potrebno je dodatno smanjiti administrativno opterećenje za tijela javne vlasti koja odobravaju potpore i za poduzeća, a sredstva Komisije usmjeriti na provedbu propisa o državnim potporama u slučajevima kada dolazi do najvećih posljedica za unutarnje tržište. Također naglašava da propisi zbog svoje složenosti mogu biti nedovoljno poznati, što dovodi do toga da se posebne olakšice za usluge od općeg gospodarskog interesa ne koriste. Stoga poziva Komisiju na sažimanje i, gdje je to moguće, spajanje velikog broja sekundarnih zakonodavnih akata i neobvezujućih pravnih instrumenata u području državnih potpora (uredbe, komunikacije, smjernice itd.);

7.

ponavlja svoje načelno protivljenje tomu da Komisija uvrsti dodatne aspekte kvalitete i učinkovitosti u provjeru kompatibilnosti kod financiranja usluga od općeg gospodarskog interesa. Postavljanje kriterija kvalitete i učinkovitosti koji dodatno ograničavaju manevarski prostor lokalnih i regionalnih davatelja potpore ne spada u nadležnost Komisije definiranu poglavljem UFEU-a o tržišnom natjecanju. Odluke o kvaliteti i učinkovitosti moraju ostati u nadležnosti lokalnih i regionalnih tijela (3);

8.

naglašava da trgovinski sporazumi EU-a ne dovode u pitanje pravo EU-a, država članica te njihovih lokalnih i regionalnih vlasti da sami reguliraju, osiguravaju ili podržavaju pružanje usluga. Očekuje da će jamstva koja je Komisija dala tijekom pregovora o TTIP-u važiti i za druge pregovore o trgovinskim sporazumima, odnosno da neće biti ograničena mogućnost država da donose ili zadržavaju propise kojima se jamči visoka kvaliteta usluga i štite važni ciljevi od općeg javnog interesa, kao što su zdravstvena zaštita, javna sigurnost i zaštita okoliša; da se neće propisati privatizacija pružanja usluga; da će javni sektor moći proširiti postojeću ponudu usluga; te da bi se trebale moći nuditi javne usluge koje su prethodno osiguravali privatni pružatelji (4);

9.

s obzirom na međusobnu povezanost usluga od općeg gospodarskog interesa i javnih ulaganja, ponavlja svoju zabrinutost činjenicom da se u računovodstvenim normama novog Eurostatova Europskog sustava nacionalnih i regionalnih računa (ESA 2010), koji se primjenjuje od rujna 2014., ne pravi razlika između javnih rashoda i javnih ulaganja. Osim toga, neke su države članice te norme u svoje zakonodavstvo prenijele na taj način da se od lokalnih i regionalnih vlasti iziskuje primjena maksimalnih gornjih granica za javna ulaganja po godini i po glavi stanovnika. Te gornje granice ograničavaju i one lokalne i regionalne vlasti koje raspolažu pričuvama kojima mogu poticati opsežne investicijske projekte u vezi s uslugama od općeg gospodarskog interesa. Stoga traži da Komisija podnese izvješće o provedbi normi ESA 2010 (5);

10.

ukazuje na to da je definiranje određene aktivnosti kao „usluge od općeg gospodarskog interesa” s obzirom na postojeće kulturne i političke strukture te s obzirom na potrebu da se takve aktivnosti neprestano razvijaju u nadležnosti država članica te da lokalne i regionalne vlasti mogu potpuno samostalno odlučivati koje usluge smatraju uslugama od općeg gospodarskog interesa;

11.

pozdravlja činjenicu da je Komisija 19. svibnja 2016., dvije godine nakon postupka savjetovanja iz prve polovice 2014. godine, objavila Obavijest o pojmu države potpore iz članka 107. stavka 1. UFEU-a, u kojoj se objašnjava područje primjene propisa EU-a o državnima potporama. Prepoznaje namjeru Komisije koja svoje resurse želi usmjeriti na provedbu propisa o državnim potporama u slučajevima koji imaju velike posljedice za unutarnje tržište. Međutim, istodobno utvrđuje da se Obavijest ograničava na tumačenje pojma državne potpore za područja na kojima već postoji sudska praksa Suda Europske unije. Stoga se pita nije li ovakav pristup previše ograničavajući te nije li u suprotnosti s različitim dinamičnim postignućima na području javnih ulaganja, npr. u vezi s poreznim pitanjima i razvojem novih socijalnih usluga;

12.

izražava svoje zadovoljstvo činjenicom da je u Obavijesti potvrđeno ograničenje pojma „negativan utjecaj na trgovinu unutar EU-a”. Zapravo, na temelju sedam odluka u pojedinačnim slučajevima od 29. travnja 2015. (7) i u skladu s preporukom iz izvornog nacrta mišljenja OR-a, potpore za lokalnu infrastrukturu ili lokalne usluge, koje imaju minimalan učinak u drugim državama članicama i samo marginalne posljedice na prekogranična ulaganja, ne bi smjele biti obuhvaćene propisima EU-a o državnim potporama (8);

13.

uzima na znanje stajalište Komisije da javna ulaganja za izgradnju ili modernizaciju infrastrukture ne predstavljaju državnu potporu ako se odnose na infrastrukturu koja nije u izravnom tržišnom natjecanju s drugim infrastrukturama iste vrste, međutim ne slaže se s paušalnim mišljenjem Komisije da to u načelu vrijedi za cestovnu i željezničku infrastrukturu, unutarnje plovne putove, opskrbu vodom i mreže za otpadne vode, ali ne i za područja kao što su energija, širokopojasne mreže, zračne luke ili luke;

14.

pozdravlja pojašnjenje da javno financiranje određenih kulturnih aktivnosti, koje nisu komercijalne, već su dostupne javnosti bez naknade ili uz naknadu koja pokriva 50 % troškova, ne podliježe propisima o državnim potporama; to će u znatnoj mjeri smanjiti revizijsko opterećenje za lokalne i regionalne vlasti – unatoč činjenici da će u pojedinim slučajevima revizija i dalje biti potrebna – i dovesti do veće pravne sigurnosti u slučajevima javnog promicanja kulture;

15.

stoga očekuje da Komisija razjasni da se lokalne usluge ne odražavaju negativno na trgovinu kao i da podnositelj žalbe i/ili Komisija snose teret dokazivanja njihova postojećeg ili mogućeg negativnog utjecaja na trgovinu;

16.

očekuje da će lokalne i regionalne vlasti u budućnosti imati pravnu sigurnost oko pitanja kada mogu pružati poticaje u skladu s propisima o državnim potporama;

17.

izjašnjava se protiv ograničavanja izuzeća od PDV-a za usluge od općeg gospodarskog interesa, upućujući na akcijski plan „Put k jedinstvenom europskom području PDV-a” predstavljen u travnju 2016., o kojem je OR izradio zasebno mišljenje;

18.

naglašava korisnost praktičnog priručnika za aktualnu Uredbu o općem skupnom izuzeću (9), u kojem su sažeta pitanja nacionalnih tijela i odgovori Komisije, ali napominje da ti odgovori ponekad ne uspijevaju u potpunosti razjasniti sumnje država članica u pogledu tumačenja propisa;

19.

pozdravlja inicijativu Komisije za održavanje preliminarnog savjetovanja o daljnjoj reviziji Uredbe o općem skupnom izuzeću (koje će biti otvoreno do 30. svibnja 2016.) (10), s ciljem da se od obveze prijave izuzmu državne potpore za lučku infrastrukturu i infrastrukturu zračnih luka, s obzirom na to da se administrativna opterećenja javnih tijela i krajnjih korisnika smanjuju razmjerno proširenju područja primjene Uredbe o općem skupnom izuzeću;

20.

ipak ističe da kad je riječ o lukama ne postoji nikakav prethodni pravni temelj za kriterije kompatibilnosti potpora za ulaganja koji bi Komisiji mogao omogućiti da uz pomoć veće pravne sigurnosti izradi odgovarajući popis te stoga poziva Komisiju da podrobnije razmotri predstavljaju li određene mjere državnu potporu ili ne – kako u odnosu na vrstu ulaganja tako i u odnosu na veličinu luka – te da u obzir uzme obilježja organizacije luka u različitim državama članicama, imajući u vidu i javnu dimenziju njihove uloge;

21.

primjećuje da niz mjera koje države članice poduzimaju u području luka na unutarnjim plovnim putovima ne mogu predstavljati državnu potporu jer korisnik ne obavlja gospodarsku djelatnost ili zato što te mjere nemaju utjecaja na trgovinu među državama članicama. To može, u određenim okolnostima, vrijediti za mjere potpore namijenjene infrastrukturama unutarnjih luka izričito lokalnog karaktera ili infrastrukturama unutarnjih luka koje nemaju izravan izlaz na more, zato što ne omogućuju trgovinu niti komunikaciju plovnim putovima s drugim državama članicama te time ne narušavaju tržišno natjecanje;

22.

traži da se u GBER uključi i izuzeće za državne potpore namijenjene lukama ili barem određenim kategorijama luka, usporedno sa zahtjevima za neke zračne luke (vidjeti točku 28. ovog dokumenta);

23.

izražava zabrinutost zbog činjenice da, kad se Uredba o općem skupnom izuzeću primijeni na lučku infrastrukturu, sve javne mjere koje su obuhvaćene definicijom državne potpore, a na koje se ne može primijeniti izuzeće, postaju predmetom izuzetno složene procjene čiji je ishod nepoznat u pogledu izravnog odobrenja na temelju Ugovora te stoga traži od Komisije da predloži usvajanje specifičnih smjernica za te potpore, ako su one iznad praga koji omogućuje izuzeće;

24.

izričito podržava pristup Komisije potporama za ulaganja u regionalne zračne luke, pri čemu smatra da „nije primjereno prag prijave odrediti kao iznos potpore jer učinak mjere potpore na tržišno natjecanje uglavnom ovisi o veličini zračne luke, a ne o veličini ulaganja”;

25.

očekuje da će Komisija osigurati usklađenost s postojećim zakonodavstvom EU-a u pogledu „definicija potpora za regionalne zračne luke”;

26.

ponovno naglašava svoje prethodno stajalište da bi se Komisija trebala usredotočiti na velike zračne luke te da se mjere državne potpore za male zračne luke s prosječnim prometom manjim od 300 000 putnika godišnje ne bi smjele smatrati državnim potporama jer te zračne luke nemaju značajan učinak na trgovinu među državama članicama i strukturno nisu u položaju da pokriju svoje kapitalne i operativne troškove (11) te zbog toga što su javne potpore namijenjene razvoju sigurne i gospodarski održive infrastrukture zračnog prometa u loše povezanim regijama (12); takva bi odredba svakako trebala biti popraćena znatnim podizanjem praga za izuzeće potpora zračnim lukama koje pružaju usluge od općeg gospodarskog interesa (koji je trenutno postavljen na 200 000 putnika godišnje), i to na razinu koja je postojala prije usvajanja takozvanog „Almunijina paketa” o uslugama od općeg gospodarskog interesa, odnosno na 1 milijun putnika godišnje; međutim, takve bi se mjere trebale poduzimati samo ako odgovarajuću povezanost nije moguće postići ni na jedan drugi način;

27.

sumnja da male zračne luke vlastitim sredstvima mogu pokriti najmanje 25 % troškova ulaganja. Poziva Komisiju da osigura da te potpore u pravilu ne budu usmjerene na povećanje kapaciteta, već na infrastrukturne potrebe;

28.

traži da se u Uredbu o općem skupnom izuzeću uključi izuzeće operativnih potpora za zračne luke s obzirom da smjernice Komisije o zračnom prometu (smjernice iz 2014. godine, stavak 112. i dalje) sadrže jasne zahtjeve u pogledu npr. obračuna početnih manjaka u financiranju, koji se mogu ispuniti u okviru izuzeća;

29.

smatra da je postojeće odredbe u vezi s lukama i zračnim lukama potrebno prilagoditi stvarnim okolnostima u najudaljenijim regijama, kako u pogledu potpora za ulaganja, tako i u pogledu operativnih potpora, s obzirom na znatnu nedostupnost tih regija i njihovu potpunu ovisnost o zračnom i pomorskom sektoru, koji predstavljaju jedinu ostvarivu mogućnost prijevoza u tim izoliranim područjima;

30.

zalaže se za povećanje praga za prijavu potpora za ulaganja i operativnih potpora za kulturu i očuvanje kulturnog naslijeđa za 100 %, umjesto 50 %, kako je predloženo u revidiranoj Uredbi o općem skupnom izuzeću (Komisija predlaže povećanje sa 100 na 150 milijuna eura po projektu te s 50 na 75 milijuna eura po poduzeću godišnje) te traži da se norme i uvjeti iz Uredbe o općem skupnom izuzeću u većoj mjeri usklade s tekstom Obavijesti o pojmu državne potpore s obzirom na to da je ta obavijest uvela bitna pojašnjenja koja su države članice sa zadovoljstvom prihvatile, no koja nisu jednako obvezujuća kao izravno primjenjiva uredba poput Uredbe o općem skupnom izuzeću;

31.

u skladu sa zahtjevom povećanja praga iz prethodne točke, također traži da se za potpore za ulaganja i za kulturu i očuvanje kulturne baštine prag ispod kojega je moguće primijeniti metodu izračuna potpore iz članka 53. stavka 8. Uredbe (EU) br. 651/2014, tj. metodu pri kojoj je iznos potpore jednak 80 % prihvatljivih troškova projekta (za razliku od metode iz članka 53. stavaka 6. i 7. Uredbe (EU) br. 651/2014), poveća s 1 na 2 milijuna EUR;

32.

poziva Komisiju da u revidiranoj Uredbi o općem skupnom izuzeću razjasni status državnih potpora za infrastrukturne mjere. Na temelju odluke u predmetu Propapier/Eisenhüttenstadt od 1. listopada 2014. (13) kod svake bi opće infrastrukturne mjere trebalo razmotriti prevaguju li pozitivni učinci potpora za regionalni razvoj nad negativnim posljedicama po tržišno natjecanje;

33.

očekuje ravnopravan položaj sportskih infrastruktura i višenamjenskih rekreativnih infrastruktura u revidiranoj Uredbi o općem skupnom izuzeću tako da operativne potpore za višenamjenske rekreativne infrastrukture budu izuzete do praga od 2 milijuna eura po infrastrukturi godišnje;

34.

zalaže se za dinamično proširenje pojma „usluge od općeg gospodarskog interesa”. Nove socijalne usluge, poput npr. socijalnih usluga povezanih s prvim prihvatom i integracijom izbjeglica i migranata ili digitalne infrastrukture u regijama u kojima ima tržišnih nedostataka, npr. u regijama koje su suočene s izazovima demografskih promjena, mogle bi se, s obzirom na potrebu za sveobuhvatnim uslugama za građane, smatrati uslugama od općeg interesa; Buduća i nova postignuća trebaju se također redovito i na odgovarajući način ocjenjivati i po potrebi na razini država članica također smatrati uslugama od općeg gospodarskog interesa;

35.

kritizira to što je Komisija u aktualnoj Komunikaciji o uslugama od općeg gospodarskog interesa pokušala proširiti svoj manevarski prostor u pogledu toga što se može definirati kao usluga od općeg gospodarskog interesa pomoću upućivanja na „uobičajene tržišne uvjete” (14). To nije samo u suprotnosti s načelima lokalne i regionalne samouprave, već je u praksi i teško dokazivo za javne vlasti;

36.

ističe da četvrti kriterij utvrđen u presudi u predmetu Altmark predstavlja samo poticaj državama članicama da koriste propise za dodjelu javnih ugovora umjesto pristupa koji se temelji na uslugama od općeg gospodarskog interesa. U praksi su lokalne i regionalne vlasti suočene s poteškoćom da kod druge alternative četvrtom kriteriju iz predmeta Altmark, odnosno kod prosječnog poduzeća kojim se dobro upravlja i koje raspolaže odgovarajućim sredstvima, ne postoji referentna vrijednost u slučajevima kada u određenom sektoru nema privatnih poduzeća. Stoga poziva Komisiju da, i s pomoću tržišnih studija zahvaljujući kojima je moguće utvrditi određene standardne troškove, osigura detaljne smjernice o pitanju što je to prosječno poduzeće kojim se dobro upravlja i koje raspolaže odgovarajućim sredstvima kako bi se javnim tijelima olakšalo ispunjenje četvrtog kriterija iz predmeta Altmark i na taj način izuzelo određenu aktivnost pružanja usluga od općeg gospodarskog interesa iz provjere prikladnosti državne potpore;

37.

smatra da je neophodna revizija definicije razumne dobiti od usluge od općeg gospodarskog interesa, posebice kako bi se, pa i putem poticaja ili povećanja postotka vidljive razumne dobiti, uzela u obzir činjenica da se ta dobit često ponovno ulaže u usluge od općeg gospodarskog interesa;

38.

ponavlja svoj zahtjev za povećanjem pragova iz pravila de minimis za potpore za usluge od općeg gospodarskog interesa. Prag za provjeru prihvatljivosti potpore za usluge od općeg gospodarskog interesa trebao bi u pojedinačnim slučajevima iznositi jedan milijun eura u razdoblju od tri fiskalne godine. Ako je taj prag niži, može se smatrati da mjera ne zadovoljava sve kriterije državne potpore jer, zbog lokalne dimenzije koja je često prisutna kod usluga od općeg gospodarskog interesa, ne postoji narušavanje prekogranične trgovine niti tržišnog natjecanja koje bi naškodilo unutarnjem tržištu;

39.

smatra da bi se prag za izuzeće od obveze obavješćivanja iz članka 108. stavka 3. UFEU-a za državne potpore u vidu naknade za javne usluge za poduzeća koja pružaju usluge od općeg gospodarskog interesa trebao podići s 15 milijuna eura godišnje na prag koji je bio na snazi prije 2011. godine, odnosno na 30 milijuna eura;

40.

zalaže se za produljenje standardnog trajanja akata o ovlaštenju na više od deset godina kako bi se povelo više računa o troškovima ovlašćivanja i amortizaciji ulaganja koja provode subjekti kojima je povjereno pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa;

41.

zalaže se nadalje za proširenje definicije socijalnog stanovanja iz odluke Komisije od 20. prosinca 2011. Kako bi se državama članicama osiguralo veće diskrecijsko pravo kod planiranja, osiguravanja, financiranja i organizacije socijalnog stanovanja te zajamčila demokratska sloboda izbora, trebalo bi ukinuti ograničenje socijalnog stanovanja isključivo na socijalno ugrožene građane i socijalne skupine u nepovoljnom položaju. Potrebno je više pozornosti posvetiti prikladnom i pristupačnom stambenom prostoru jer nemogućnost stambenog tržišta da zadovolji stambene potrebe svih građana ne pogađa samo osobe koje uopće nemaju pristup stanovanju, već i osobe koje stanuju u stambenim prostorima koji predstavljaju opasnost za zdravlje, koji su neprimjereni ili prenapučeni te osobe koje najveći dio svog prihoda izdvajaju za stanarinu ili mjesečnu ratu kredita;

42.

poziva na jačanje kapaciteta Komisije i država članica usmjerenih na povećanje znanja o državnim potporama u vezi s uslugama od općeg gospodarskog interesa. Također mora postojati izravni dijalog Komisije s lokalnim i regionalnim vlastima, a trebalo bi im pružati i podršku;

43.

potiče države članice da zajedno s Komisijom osmisle prikladne postupke komunikacije i koordinacije kao i da za potrebe lokalnih i regionalnih vlasti razviju smjernice za pojednostavljenje složenih provjera državnih potpora za usluge od općeg gospodarskog interesa. Nadalje, očekuje od država članica da u pripremu nacionalnih izvješća o provedbi „Almunijina paketa” uključe lokalne i regionalne vlasti i njihove udruge kako bi se zajamčila realistična procjena konkretnih poteškoća i izazova povezanih s uslugama od općeg gospodarskog interesa;

44.

poziva, u svrhu postizanja pravne sigurnosti za lokalne i regionalne vlasti, na utvrđivanje roka zastare za žalbe na pet godina od početka plaćanja naknade ili ulaganja. Trenutačni rok od deset godina od dana kada je korisniku odobrena nezakonita potpora, a unutar kojeg Komisija može pokrenuti postupak čiji je cilj odluka o povratu potpore te koji se u praksi koristi kao rok zastare za žalbe na državne potpore, jest predugačak. Lokalne i regionalne vlasti te poduzeća koja su dobila poticaje trebaju veću pravnu sigurnost. Nesrazmjeran je rok zastare od deset godina, kojem treba dodati i vrijeme trajanja postupka, što može rezultirati time da se mora vratiti potpora primljena i prije 20 ili 25 godina. Taj rok također ugrožava temeljne potrebe lokalnih i regionalnih vlasti i njihovih poduzeća koja si često ne mogu priuštiti pravno savjetovanje. Povrh toga, taj rok onemogućuje ostvarenje jednog od ciljeva povrata državnih potpora, a to je uspostavljanje prethodnog stanja u pogledu tržišnog natjecanja;

45.

smatra da bi podnositelj žalbe smio biti samo onaj koji je izravno gospodarski pogođen. Još uvijek je preširok krug dionika koji su do sada mogli podnositi žalbe, a to su „država članica i svaka osoba, poduzetnik ili udruženje poduzetnika na čije bi interese mogla utjecati dodjela neke potpore, a posebno korisnik potpore, konkurentski poduzetnici i trgovinske udruge”, sukladno članku 20., u vezi s člankom 1. točkom (h) postupovne uredbe.

21.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 88/28

1.

pozdravlja Komunikaciju Europske komisije pod nazivom „Digitalizacija europske industrije – Iskorištavanje svih prednosti jedinstvenog digitalnog tržišta” i predloženi paket poticajnih mjera namijenjenih iskorištavanju prilika koje pruža Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta. Budućnost europskog gospodarskog rasta i zapošljavanja, ali i socijalne kohezije, sve više ovisi o sposobnosti razumijevanja, usvajanja i korištenja svih aspekata inovacijskog društva u europskim regijama;

2.

ističe da temelj jedinstvenog digitalnog tržišta EU-a čini 500 milijuna potrošača te da ono za EU, države članice i regije predstavlja najmoćniji instrument za primjenu politika u cilju poticanja inovacija, rasta i zapošljavanja;

3.

primjećuje da je u tijeku kontinuirana industrijska revolucija koja se temelji na novim generacijama digitalnih tehnologija, primjerice velikim podacima, te na novim i različitim primjenama digitalnih tehnologija na sektorska i lokalna pitanja. Predstojeći izazov za europsku industriju jest brzo i u potpunosti iskoristiti te digitalne mogućnosti. Prilike koje se pružaju poduzećima – posebno malim i srednjim poduzećima – u tradicionalnim i netehnološkim sektorima da u potpunosti usvoje digitalizaciju kao sredstvo jačanja i osiguravanja vlastite konkurentnosti od ključnog su značaja;

4.

svjestan je da europski sektor IKT-a, koji zapošljava više od 6 milijuna ljudi te predstavlja oko 4 % BDP-a, čini važan dio gospodarstva. Prema procjenama iz nedavnih studija digitalizacija proizvoda i usluga, pod uvjetom da se u potpunosti usvoji, industrijskom bi sektoru u Europi u sljedećih pet godina mogla donijeti više od 110 milijardi EUR prihoda godišnje;

5.

slaže se da su dva faktora posebno važna za uspješno iskorištavanje svih prednosti jedinstvenog digitalnog tržišta: (a) izrazito konkurentna europska digitalna industrija i (b) spremnost privatnog i javnog sektora da se na odgovarajući način prilagode i u svoje aktivnosti uklope nastale digitalne inovacije kako bi osigurali visoku kvalitetu usluga za sve građane; ističe da su uklanjanje regulatornih prepreka, smanjenje birokracije i modernizacija propisa EU-a također ključni faktori;

6.

ističe da poduzeća svih veličina u svim regijama i sektorima mogu iskoristiti prednosti europskog sektora IKT-a uspostavom digitalnih industrijskih platformi s ciljem razvijanja digitalnih tehnologija – od komponenti i uređaja do softvera – za potrošačka tržišta te podatkovne i web-platforme, kao i odgovarajuće aplikacije i usluge;

7.

naglašava da Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta, prije svega njezin stup „iskorištavanje punog potencijala rasta digitalnoga gospodarstva”, sadržava sve važne poluge za poboljšanje digitalizacije industrije mjerama u područjima kao što su podatkovno gospodarstvo, internet stvari, računalstvo u oblaku, vještine i e-uprava. Konvergencija brojnih drugih tehnologija pokretač je digitalne evolucije, prije svega robotike i umjetne inteligencije te 3D tiska;

8.

potiče kontinuirano ulaganje u tri međusektorska ugovorna javno-privatna partnerstva u sklopu programa Obzor 2020.: Tvornice budućnosti (FoF), održive resursno i energetski učinkovite prerađivačke industrije (SPIRE) i bioindustrije (BBI);

9.

svjestan je da većini donositelja odluka u industriji nije lako odlučiti kada uložiti, koliko sredstava te u koje tehnologije. Oko 60 % velikih industrija i više od 90 % malih i srednjih poduzeća smatra da zaostaju u pogledu digitalnih inovacija;

10.

ističe da brz razvoj i sve šira upotreba digitalnih tehnologija iziskuju i hitnu modernizaciju postojećeg regulatornog okvira kako bi bilo moguće držati korak s razvojem na području inovacija koji je bez presedana;

11.

slaže se, također, da je potrebno uložiti veće napore u olakšavanje koordinacije velikih, ali fragmentiranih aktivnosti istraživanja, razvoja i inovacija u drugim važnim područjima digitalne tehnologije u Europi;

12.

insistira na tome da je šire shvaćanje interoperabilnosti kao nečega što nije relevantno samo za javnu upravu već i za sve ostale sektore (na primjer, kao sredstvo pomoću kojeg se osigurava da ograničenja koja nameću vlasnički sustavi pojedinačnih tehnoloških poduzeća ne narušavaju slobodu potrošača) ključno za uvođenje interneta stvari i stalan međuregionalni protok podataka. Očita je potreba za dostupnošću zajedničkih formata, normi i specifikacija;

13.

smatra ključnim to što će se program Europske komisije za bolju regulaciju (REFIT) usredotočiti na prepreke inovacijama te će pokrenuti raspravu o njihovu uklanjanju ili smanjenju putem novih regulatornih pristupa iznesenih u strategiji jedinstvenog tržišta. U tom pogledu ističe da se u procesu REFIT prema lokalnim i regionalnim vlastima treba postupati kao prema ključnim partnerima, a ne kao prema dionicima, s obzirom na to da one provode većinu odluka donesenih na razini EU-a;

14.

poziva Komisiju na tješnju suradnju s industrijom i poduzećima svih veličina, svim razinama vlasti i svim dionicima u cilju utvrđivanja i smanjivanja regulatornih prepreka digitalizaciji europske industrije te pojednostavnjenja postojećih propisa;

15.

smatra da je okruženje učinkovite normizacije IKT-a ključno za digitalizaciju europske industrije i jedinstveno digitalno tržište jer omogućuje nesmetano prekogranično povezivanje uređaja i usluga u raznim tehnologijama. Napore u tom smislu treba strateški usmjeriti na pet prioritetnih područja aktivnosti na polju normizacije: 5G, računalstvo u oblaku, internet stvari, podatkovnu tehnologiju i kibernetičku sigurnost;

16.

ističe da bi cilj prioritetnih normi IKT-a za jedinstveno digitalno tržište trebalo biti osiguravanje pravednog povrata ulaganja u cilju poticanja istraživanja, razvoja i inovacija na svjetskoj razini te ostvarenje održivog procesa normizacije, uz istodobno osiguravanje široke dostupnosti tehnologija na otvorenom i konkurentnom tržištu;

17.

primjećuje da u mnogim industrijskim sektorima tradicionalni ciklus razvoja, testiranja i normizacije više nije prikladan za složene konvergentne tehnologije koje se brzo razvijaju;

18.

ističe da će rad u digitaliziranom gospodarstvu u sve većoj mjeri podrazumijevati i nove vještine i sposobnosti koje uključuju veći stupanj kreativnosti, komunikacije i prilagodljivosti, što znači da će masovno stjecanje novih vještina biti neophodno za radnu snagu na svim razinama;

19.

naglašava da daljnji razvoj u području interneta stvari i velikih podataka otvara i važna pitanja povjerenja i sigurnosti, koja se odnose i na poduzeća i na potporu javnosti;

20.

poziva na poduzimanje svih mogućih napora u cilju stvaranja snažnih usmjerenih partnerstava na regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini kako bi se razvojem komercijaliziranih proizvoda i usluga potaknula značajna privatna ulaganja i postigao snažan učinak na konkurentnost, te kako bi među spomenutim partnerima došlo do produktivne razmjene iskustava, znanja i ideja u cilju maksimalnog iskorištavanja sinergije i izbjegavanja udvostručivanja napora, među ostalim uspostavom mreže partnerstava;

21.

podupire daljnje ispitivanje dodane vrijednost pojačane suradnje nacionalnih i regionalnih kreatora politika u području inovacija u sklopu koje se uzimaju u obzir koncept pametne specijalizacije i nove međuregionalne inicijative koje funkcioniraju po principu odozdo prema gore;

22.

smatra da treba potaknuti privatna i javna ulaganja, uključujući širi doprinos poduzeća i institucionalnih dionika poput Europske investicijske banke (EIB – među ostalim uz pomoć europskog Plana ulaganja/Europskog fonda za strateška ulaganja). Potrebno je ustrajati na važnosti sinergije između inicijativa Obzor 2020., Startup Europe i FIWARE, ESIF-a te regionalnih i nacionalnih instrumenata politika povezanih sa širim ciljevima EU-a u pogledu konkurentnosti i kohezije;

23.

prima na znanje i pozdravlja planove Europske komisije da ulaganja u iznosu od 500 milijuna EUR iz programa Obzor 2020. namijeni uvođenju digitalnoinovacijskih centara na širokoj osnovi, pri čemu sredstva za financiranje tih centara treba izdvojiti iz drugog stupa programa Obzor 2020. („Vodeća uloga industrije”), a ne iz proračuna za druge dijelove tog programa; naglašava da su lokalne i regionalne vlasti u dobrom položaju da u ime krajnjih industrijskih korisnika doprinesu toj vrsti centara stručnosti i tehnoloških punktova; ističe da je znanstvena izvrsnost i dalje odlučujući kriterij pri odabiru projekata koji će se subvencionirati te da na primjereni način valja uvažavati ključnu ulogu visokoškolskih ustanova u prijenosu znanja i inovacijskom procesu kako bi se učinak planiranih ulaganja u okviru programa Obzor 2020. mogao dodatno optimirati. U tom je kontekstu osobito potrebno konkretizirati i po potrebi ponovno razmotriti željeni učinak aktivnosti u vezi s digitalnoinovacijskim centrima;

24.

ponavlja svoj poziv da se i ubuduće zajamče sredstva potrebna za digitalna ulaganja, koja su ključni element europske kohezijske politike usmjerene na budućnost, po mogućnosti uz ulaganja znatno veća od 14 milijardi EUR, koliko je u razdoblju od 2007. do 2013. u tu svrhu bilo izdvojeno iz ESIF-a;

25.

ističe da su otvorenost interneta i impresivan porast ponude i potražnje sadržaja i usluga danas ključni pokretači konkurentnosti, gospodarskog rasta, društvenog razvoja i inovacija u Europi. Ipak, zbog teškoća izazvanih nedostatkom infrastrukture – posebno u ruralnim sredinama koje privatni operateri smatraju neprofitabilnima – brojne lokalne i regionalne vlasti još uvijek nisu u mogućnosti u potpunosti iskoristiti prednosti tog razvoja;

26.

poziva Europsku komisiju da takve lokalne i regionalne vlasti podupre u njihovim aktivnostima financiranja te da u tu svrhu prije svega nastavi odobravati korištenje ESIF-a prvenstveno za digitalnu infrastrukturu u svim europskim regijama, kao i da prepozna tehnološke prepreke projektima digitalnog razvoja, koje bi trebalo smatrati uslugama od općeg gospodarskog interesa, u ruralnim i rijetko naseljenim područjima odnosno regijama suočenim s drugim demografskim izazovima;

27.

i dalje dijeli zabrinutost Europskog parlamenta u pogledu posljedica odluke Europskog vijeća iz veljače 2013. o smanjenju proračuna za digitalnu infrastrukturu i usluge u sklopu instrumenta za povezivanje Europe s 9,2 milijarde EUR na svega 1 milijardu EUR, zbog čega je Europska komisija bila prisiljena radikalno promijeniti svoje planove;

28.

ističe da lokalne i regionalne vlasti imaju mogućnost potaknuti inovacije i konkurentnost prilagođenim rješenjima u pogledu ponude i potražnje, kao što su uvođenje širokopojasnog interneta, digitalno gospodarstvo, e-uključenost i e-uprava. Štoviše, one osiguravaju infrastrukturu za obrazovanje i osposobljavanje, provode inicijative koje financira EU te pospješuju korisnu suradnju i razmjenu s drugim tijelima javne vlasti, uključujući prekograničnu suradnju;

29.

pozdravlja prilike koje je omogućila Europska investicijska banka, koja se obvezala na povećanje kredita za širokopojasnu infrastrukturu na 2 milijarde EUR godišnje te je izričito istaknula važnu ulogu lokalne i regionalne razine u tim ulaganjima usmjerenima na rast. Također ističe važnost poticanja projekata pod vodstvom zajednice, kao što su poduzeća zajednice;

30.

zahtijeva da se podrže i novi instrumenti ulaganja kako bi se ubrzalo uvođenje infrastrukture koja omogućuje postizanje ciljeva u pogledu brzine širokopojasnog interneta utvrđenih u sklopu Digitalnog programa za Europu, koji je dio strategije Europa 2020., kao i da se ubrza potpuno uvođenje mreže 4G (prije novijih tehnologija, kao što je mreža 5G), uz održavanje tehnološke neutralnosti i omogućivanje djelotvornog tržišnog natjecanja među pružateljima usluga;

31.

ističe da lokalne i regionalne vlasti mogu dati prioritetni značaj tome da građanima omoguće stjecanje digitalnih i poduzetničkih vještina koje će im omogućiti da u potpunosti koriste nove tehnologije, razumiju pitanja koja se tiču kibernetičke sigurnosti i potrebe za zaštitom podataka, povećaju svoju zapošljivost i stvore nove poslovne prilike, među ostalim putem analize velikih podataka;

32.

smatra da brojna manja poduzeća još uvijek nedovoljno koriste prilike koje pruža e-trgovina, prije svega zbog iznimno visokih troškova koji su s njome povezani: 65 % europskih korisnika interneta kupuje putem interneta, no na tu vrlo značajnu potražnju odgovara svega 16 % malih i srednjih poduzeća koji svoje proizvode prodaju putem interneta, pri čemu manje od polovice tih poduzeća osigurava i prekograničnu internetsku prodaju (7,5 %);

33.

poziva na prioritetno svladavanje prepreka e-trgovini uzrokovanima uskraćivanjem pristupa na temelju geografske lokacije i nedostatkom sigurnog sustava plaćanja kreditnom karticom na internetu. Te poteškoće potencijalnim internetskim trgovcima na malo, posebno onima koji se bave prekograničnom prodajom, donose nepotrebne troškove, komplikacije i opasnost od izloženosti prijevarama;

34.

naglašava važnost akcijskog plana Europske komisije za e-upravu za modernizaciju javnih usluga putem digitalizacije – posebice u pogledu dostupnosti javnih institucija privatnim osobama i poduzećima elektroničkim putem, bez obzira na fizičku lokaciju – te stoga ističe svoju podršku razvoju interoperabilnih i višejezičnih prekograničnih javnih usluga (posebice razmjene informacija) kao učinkovitog načina svladavanja osjećaja perifernosti;

35.

ističe da, kad je riječ o korištenju potencijala e-uprave da osigura društvene koristi, poput smanjenja ugljičnog otiska, pojednostavljenja za poduzeća, podupiranja turizma ili isticanja kulturnog nasljeđa, lokalne i regionalne vlasti često imaju značajnu predvodničku ulogu u prepoznavanju mogućnosti i aktera na području IKT-a, razmjeni najboljih tehnoloških praksi, dodjeli sredstava za ulaganja u alate IKT-a, mjerenju napretka i informiranju javnosti o postignutim rezultatima;

36.

ističe da će, zbog unapređenja digitalnih kompetencija i sve učestalije primjene digitalnih medija, poduzeća imati sve veća očekivanja u vezi s digitalnim rješenjima za kontakte s javnim tijelima. Funkcionirajuća digitalizirana javna uprava pruža poduzećima, organizacijama i građanima učinkovite elektroničke usluge i digitalne postupke koji poboljšavaju dostupnost, olakšavaju procese i skraćuju vrijeme koje je javnom sektoru potrebno za obradu njihovih predmeta. Sve veća digitalizacija omogućit će javnim akterima kako na nacionalnoj tako i na regionalnoj i lokalnoj razini da u većoj mjeri oslobađaju resurse, što znači da će više vremena moći posvećivati strankama, a manje administraciji i nadzoru;

37.

ističe da interoperabilnost e-uprave iziskuje ne samo sistemsku kompatibilnost već i sposobnost javne uprave da usko surađuje s informacijskim sustavima, kao i svijest javnosti o mogućnostima koje takvi sustavi pružaju. OR stoga preporučuje da se programu ISA2 za interoperabilna rješenja pridodaju komponente jačanja ljudskih resursa – kako u pogledu digitalnih tako i u pogledu jezičnih vještina – i podizanja svijesti radi podupiranja modernizacije javne uprave;

38.

pozdravlja predložene mjere za unutarnje tržište elektroničkih komunikacija čiji je cilj ubrzanje dinamičnog i održivog razvoja svih gospodarskih sektora i otvaranje novih radnih mjesta kao i osiguravanje modernizacije propisa o autorskom pravu uzimajući u obzir digitalnu revoluciju i promjene u navikama potrošača;

39.

svjestan je potencijala koji može osigurati suradnja Europskog odbora regija (OR) i Glavne uprave za istraživanje i inovacije (DG RTD) Europske komisije putem Platforme za razmjenu znanja, kao sredstvo promicanja novih rješenja na području istraživanja i inovacija, inovativnih proizvoda i najboljih praksi kao odgovora na društvene izazove s kojima se lokalne i regionalne vlasti u Europi suočavaju;

40.

ističe da su neki od prioriteta Digitalnog programa za Europu – posebice manjak digitalne pismenosti i vještina te propuštene prilike u rješavanju društvenih izazova – od ključne važnosti za kvalitetu života kao i za društvene i gospodarske aktivnosti te da su lokalna i regionalna razina u najboljem položaju da se njima bave kako bi potaknule učinkovitije i personalizirane usluge za javnost i lokalna poduzeća;

41.

primjećuje da je za stručnjake na području IKT-a tijekom proteklih triju godina u Europi stvoreno više od milijuna novih radnih mjesta. Usprkos tome očekuje se da će do 2020. godine brz porast potražnje uzrokovati više od 800 000 nepopunjenih radnih mjesta;

42.

poziva na daljnji razvoj Velike koalicije za digitalna radna mjesta Europske komisije kao inicijative koja obuhvaća cijelu Europu i brojne dionike, a namijenjena je ispravljanju neravnoteže između nedostatka vještina i nepopunjenih radnih mjesta u području IKT-a pružanjem odgovarajućeg osposobljavanja, naukovanja, pomoći pri zapošljavanju, aktivnosti namijenjenih poticanju mobilnosti i/ili provođenjem aktivnosti podizanja svijesti kako bi se mlade ljude potaknulo na studij i zapošljavanje u tom sektoru;

43.

podsjeća da upravo podnacionalna razina može osigurati najtočnije i pravovremene informacije o tržištu rada te da lokalne i regionalne vlasti mogu imati značajnu ulogu u prepoznavanju neusklađenosti vještina podržavanjem razvoja odgovarajućih strukovnih programa i poticanjem ulaganja kako bi se zadovoljila potražnja na lokalnoj razini;

44.

poziva obrazovne ustanove da razvijaju usmjerene i fleksibilnije pristupe osposobljavanju na području IKT-a. Budući poslovi zahtijevat će odgovarajuću kombinaciju osnovnih, „mekih” i tehničkih vještina, posebice digitalnih vještina i konkretnih poslovnih vještina, koje sustavi obrazovanja i osposobljavanja još ne pružaju u potpunosti. Stoga je potrebno postaviti temelje sustava obrazovanja i osposobljavanja u kojem će se veći naglasak staviti na praktične vježbe za učenike ili studente nego na teoretske aspekte;

45.

prima na znanje uspostavu i važnost Programa novih vještina za Europu Europske komisije koji će pružiti opsežan okvir za zapošljivost, uzimajući u obzir potrebu za ključnim digitalnim i dodatnim vještinama;

46.

naglašava ogromnu važnost osiguravanja digitalne pismenosti i vještina koje su građanima, radnicima i tražiteljima zaposlenja potrebne da bi bili dio sveobuhvatne provedbe digitalizacije u gospodarstvu i društvu;

47.

uvažavajući europsku suradnju u području mladih (2010.–2018.), ističe da je potrebno razviti osnovni paket koji bi sve države članice trebale osigurati mladim učenicima, a koji bi obuhvaćao pristup širokopojasnom internetu u okviru obrazovnog sustava, čime bi se mladima omogućilo minimalno jamstvo u pogledu kvalifikacija i kompetencija na području IT-a. To bi trebalo provoditi ne samo u okviru obaveznog obrazovanja, već i tijekom cijelog života, uz pomoć inovativnih programa i programa usavršavanja koji idu u korak s tehnološkim razvojem;

48.

upozorava na to da, bez obzira na gospodarski aspekt i aspekt zapošljavanja, sve veći utjecaj digitalnih tehnologija, posebice među mladima, ne smije ugroziti temeljne ljudske vještine kao što su pismenost i osobna interakcija;

49.

zaključuje da je potrebno dodatno naglasiti ulogu regija EU-a u održivoj provedbi Digitalnog programa. Preporuke tog programa velikim su dijelom namijenjene lokalnim i regionalnim vlastima te na njih treba gledati kao na ključne pokretače i partnere za njegovu provedbu.

21.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 88/34

1.

smatra inicijative Komisije o europskom oblaku i prioritetima u normizaciji IKT-a važnima, posebice imajući u vidu položaj Europe u globalnoj digitalnoj ekonomiji i ostvarenje ciljeva strategije jedinstvenog digitalnog tržišta;

2.

primjećuje da će uklanjanje prepreka za razmjenu znanja znatno povećati konkurentnost europskih poduzeća te istodobno pogodovati lokalnim i regionalnim vlastima;

3.

smatra Komisijin pristup postupnog uvođenja europskih usluga u oblaku razumnim te sa zadovoljstvom primjećuje da će taj okvir omogućiti najprije znanstvenoj zajednici, a nakon toga i poduzećima i lokalnim i regionalnim vlastima da koriste zajedničko znanje kao i da ga stvaraju;

4.

dijeli mišljenje Komisije da se konkurentno računalstvo visokih performansi može postići samo zajedničkim djelovanjem;

5.

slaže se s Komisijom da je potrebno pojačati europske napore na području normizacije IKT-a kako bi se iskoristio potencijal digitalizacije i ponudile prekogranične usluge;

6.

primjećuje da, neovisno o normizaciji IKT-a, tvrtke i javni sektor također trebaju imati slobodu za razvijanje, stjecanje i primjenu inovativnih rješenja koja odstupaju od tih normi;

7.

primjećuje da još uvijek nije završen razvoj i/ili primjena zajedničkih normi u mnogim područjima koja su ključna za jedinstveno digitalno tržište, primjerice na području elektroničke identifikacije, i vrlo je zabrinut da zemljopisne razlike u dostupnosti širokopojasnog interneta ometaju dovršenje digitalnog jedinstvenog tržišta (1). Izoliranost je nepovoljni zemljopisni čimbenik jer zahtijeva podmorsku instalaciju kabela što podrazumijeva veće troškove;

8.

ponavlja u tom kontekstu svoj zahtjev da se projekti za razvoj širokopojasnih mreža prepoznaju kao usluge od općeg gospodarskog interesa (2);

9.

potvrđuje da europske lokalne i regionalne vlasti žele razvijati dijeljenje znanja i pružati informacije o normama IKT-a koje je potrebno ispuniti kako bi se zadovoljile njihove potrebe za razvojem javnih usluga (3);

10.

poziva Komisiju da osigura da relevantni nacionalni dionici u svim državama članicama poduzimaju odgovarajuće mjere za promicanje usluga oblaka za otvorenu znanost te općenito razmjene znanja jer u protivnom postoji znatan rizik od naglog povećanja razlika među državama članicama, što bi vrlo brzo postalo vidljivo u aktivnostima lokalnih i regionalnih vlasti;

11.

slaže se s Komisijom da se od svake organizacije – velike ili male, javne ili privatne – očekuje da primjereno upravlja rizicima kibersigurnosti te da, prema potrebi, može pokazati da to radi uspješno; također zahtijeva da se osmisle mjere koje bi pomogle u razvoju stručnog znanja na području kibersigurnosti na svim potrebnim razinama (4);

12.

naglašava da je za iskorištavanje višestrukih koristi jedinstvenog digitalnog tržišta potrebna kvalificirana radna snaga koja stvara takvo tržište; pozdravlja stoga Komisijine prijedloge, u okviru njezina nedavno usvojenog Programa novih vještina za Europu, da naglasak stavi na ulaganja u digitalno obrazovanje i osposobljavanje kako bi se osiguralo da građani raspolažu vještinama potrebnima za digitalnu tranziciju;

13.

primjećuje da je zajednički nazivnik dviju komunikacija na koje se ovo Mišljenje poziva nedostatak interoperabilnosti u brojnim sektorima, što istraživačima, industriji, javnim tijelima i kreatorima politika onemogućuje pristup podacima koji su im potrebni;

14.

ističe da je obično najveća prepreka interoperabilnosti podataka, primjerice u slučaju prekograničnih digitalnih usluga, nedostatak standardizirane arhitekture podataka (5);

15.

preporučuje da se, osim minimalnih standarda i jednostavnih metapodataka iz Komunikacije, također razmotri mogućnost utvrđivanja europskih matičnih podataka potrebnih u prekograničnim uslugama;

16.

dijeli stav Komisije da sadašnji kontekst zahtijeva partnersku suradnju između različitih sektora u normizaciji te bi htio navesti primjer e-zdravstva, kod kojega povećanje odgovornosti osoba za vlastito zdravlje zahtijeva i širu perspektivu (6);

17.

primjećuje da su e-zdravstvo, inteligentni prijevozni sustavi, pametna energija i ekološki prihvatljivije proizvodne tehnologije, koje Komisija navodi u svojoj Komunikaciji kao primjere važnih ciljnih područja, od središnje važnosti za aktivnosti lokalnih i regionalnih vlasti, koje će biti potrebno aktivno uključiti ako se žele ostvariti postavljeni ciljevi;

18.

slaže se s Komisijom da je potrebna redovita revizija prioriteta jer se potrebe normizacije mogu zapravo mijenjati vrlo brzo zbog stalnog nastanka novih inovacija u npr. uslugama skrbi;

19.

smatra da je u sklopu europske normizacije važno u velikoj mjeri koristiti inovacije koje su dio patenata poduzeća te podržava napore Komisije da se pojasne ključni elementi pravedne, učinkovite i provedive metodologije licenciranja na temelju načela FRAND;

20.

primjećuje da europske lokalne i regionalne vlasti već koriste mnoštvo licenciranih računalnih programa otvorenog koda. To se smatra pozitivnim napretkom koji bi Komisija trebala još više podupirati, posebice pojašnjavanjem odnosa između otvorenog koda i licenciranja utemeljenog na načelu FRAND;

21.

ističe da su, pored razvoja službene normizacije na razini EU-a te na globalnoj razini, potrebne mjere za podupiranje tehničkih specifikacija na području IKT-a koje su razvile druge organizacije za normizaciju i opće prihvaćenih dobrih praksi koje se često koriste;

22.

smatra da je nužno razviti postupke kako bi osiguralo da potrebe krajnjih korisnika normi, u poduzećima i u javnom sektoru, budu poznate prilikom sastavljanja planova;

23.

toplo pozdravlja prijedlog Komisije da se podrži šire sudjelovanje europskih stručnjaka u međunarodnoj normizaciji IKT-a s obzirom na to da su zajednički globalni postupci od ključne važnosti za postizanje europskih ciljeva digitalizacije i razvoj sektora;

24.

primjećuje da je već prošlo nekoliko godina od objave Europskog okvira interoperabilnosti za europske javne službe te pozdravlja plan Komisije da ga ažurira, u nadi da će se u tom postupku u obzir uzeti i potencijal interneta stvari (1);

25.

primjećuje da se usluge u oblaku brzo šire u Europi. Prema istraživanju Komisije, to bi moglo značiti porast tržišta europskih usluga u oblaku s 9,5 milijardi EUR 2013. godine na 44,8 milijardi EUR 2020. godine, što predstavlja peterostruko povećanje (7). Prema podacima Eurostata s kraja 2014. (8):

26.

naglašava, s obzirom na gore navedeno, potrebu za jasnom političkom predanošću financiranju infrastrukture za istraživanja u oblaku kako bi se iskoristio ogroman potencijal računalstva u oblaku;

27.

primjećuje da se usluge u oblaku temelje na povjerenju te da će za stjecanje i zadržavanje povjerenja biti potrebno posvetiti veliku pažnju sigurnosti podataka i zaštiti privatnosti;

28.

nada se da će se u obzir uzeti potencijal korištenja usluga u oblaku za otvorenu znanost u obrazovanju;

29.

skreće pozornost na ulogu javno-privatnih partnerstava u razvoju usluga u oblaku za otvorenu znanost i ponavlja svoje prethodno izrečeno mišljenje da postojeći oblaci te oni koji se razvijaju na nacionalnoj, regionalnoj, a eventualno i na lokalnoj razini trebaju biti međusobno povezivi te interoperabilni s europskim rješenjima (9);

30.

primjećuje da široka uporaba podataka i drugog materijala dostupnog putem usluga u oblaku ovisi o rješavanju pitanja autorskog prava (10);

31.

poziva Komisiju da podrži snažniju razmjenu europskih podataka u skladu s važećim propisima o zaštiti podataka i privatnosti; s tim u vezi poziva Komisiju da pruži opći pregled svih mjesta na kojima se može dobiti decentralizirani uvid u podatke kako bi oni bili dostupni;

32.

pozdravlja namjeru Komisije da predloži europsku inicijativu za slobodni protok podataka radi promicanja slobodnog kretanja podataka na području EU-a (11);

33.

naglašava da će dijeljenje standardiziranih podataka smanjiti trenutnu rascjepkanost između istraživača, poduzeća i javnih tijela, kao i unutar tih skupina, te da će se na taj način promicati brojni ciljevi koji se odnose na jedinstveno digitalno tržište;

34.

dijeli mišljenje Komisije o predrasudama koje trenutno otežavaju razmjenu podataka te je poziva da bude aktivnija u informiranju o koristima razmjene podataka (12);

35.

primjećuje da razmjena podataka također ima značajne koristi za lokalne i regionalne vlasti. Razmjenom podataka vlasnik tih podataka ne gubi ništa; naprotiv, dijeljenje povećava vrijednost podataka. Davanje na uvid državnih podataka unapređuje demokraciju i otvara nove poslovne mogućnosti. Razmjena podataka također smanjuje potrebu za ad hoc i često skupim zahtjevima za podacima;

36.

ističe da će građani, ako budu imali širi pristup svojim osobnim zdravstvenim podacima na internetu, preuzeti veću odgovornost za vlastito zdravlje te se nada da će se povećati mogućnosti za pojedince da svoje podatke koriste i u drugim područjima javne uprave;

37.

primjećuje da javna tijela te posebice mala i srednja poduzeća, kako bi imali koristi od europskog oblaka za otvorenu znanost, moraju, osim stvarnim podacima, raspolagati i instrumentom potrebnim za analiziranje tih podataka, posebno u slučaju velikih podataka;

38.

podržava Komisijina nastojanja da poveže europsku podatkovnu zajednicu, među ostalim i javno-privatnim partnerstvom Big Data u okviru programa Obzor 2020., i potiče lokalne i regionalne vlasti da se uključe u ovu suradnju ako mogu;

39.

vjeruje da bi europski oblak za otvorenu znanost, koji obuhvaća podatke javnih tijela, poduzeća i istraživačke zajednice, korištenjem metoda za obradu velikih podataka mogao olakšati rješavanje pitanja lokalne politike koja su često višedimenzionalna i složena;

40.

naglašava važnu ulogu koju europski oblak ima i u zaštiti okoliša zahvaljujući pohrani dokumenata, informacija i podataka u digitalnom obliku. Osim što je puno jednostavnije pohranjivati različite datoteke i pristupati im, koristi se minimalna količina papira jer ih se ne tiska, čime se doprinosi zaštiti okoliša.

41.

sa zadovoljstvom primjećuje da je internet stvari jedan od prioriteta normizacije Komisije s obzirom da će u budućnosti imati znatan pozitivan učinak na kvalitetu usluga i produktivnost aktivnosti koje su u nadležnosti lokalnih i regionalnih vlasti. Prema studiji Europske Komisije (13), očekuje se da će tržišna vrijednost interneta stvari u EU-u do 2020. godine premašiti jedan trilijun eura;

42.

nada se da će Komisija uzeti u obzir veliki potencijal interneta stvari u različitim programima povezanima s digitalizacijom javne uprave;

43.

vjeruje da je utvrđivanje normi za internet stvari u kontekstu javne nabave u interesu regija i općina te da europskoj industriji može osigurati veliku prednost u tom sektoru;

44.

međutim, ističe da je internet stvari sektor u nastanku i da nisu potrebni samo norme, već i inovativni eksperimenti, čije financiranje treba predstavljati prioritet Unije;

45.

primjećuje da su različite analize pokazale da su mnoge lokalne i regionalne vlasti nedovoljno informirane o prednostima interneta stvari, posebice u području zdravstva, energetske učinkovitosti, zaštite okoliša, sigurnosti i upravljanja nekretninama, a pogotovo u području pametnog prometa, te se nada da će Komisija poduzeti mjere kako bi osigurala razmjenu znanja i veći naglasak na dokumentiranje u tom području te da će pružati informacije o učincima i mogućnostima povezanima s internetom stvari, inicijativama za pametne gradove i otvorenim podacima;

46.

naglašava da je svih pet prioritetnih područja koje je Komisija utvrdila za normizaciju međusobno povezano, ali i da postoji posebno bliska međuovisnost interneta stvari i budućih 5G mreža. Osim ako se za 5G mreže ne ostvari potpuna geografska pokrivenost, bit će nemoguće osigurati da se internet stvari koristi na isti način u svim europskim regijama.

21.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 88/39

1.

pozdravlja akcijski plan i inicijativu Komisije kojom se ukazuje na put koji treba slijediti kako bi se do 2017. godine uvelo jedinstveno područje poreza na dodanu vrijednost (PDV) u Uniji;

2.

uviđa da je sustav PDV-a jedan od temeljnih elemenata jedinstvenog tržišta te da ga je u cilju poboljšanja uvjeta tržišnog natjecanja među poduzećima, smanjenja diskriminacije među potrošačima te optimizacije prikupljanja prihoda potrebno reformirati kako bi postao jednostavniji, pravedniji, učinkovitiji i manje podložan prijevarama;

3.

napominje važnost koju za lokalne i regionalne vlasti ima jedinstveno europsko područje PDV-a u Uniji s obzirom na to da su u pojedinim državama članicama te vlasti zadužene za naplatu PDV-a i da preraspodjela prihoda od PDV-a ima glavnu ulogu u provođenju mehanizama financijskog ujednačivanja u korist lokalnih i regionalnih tijela vlasti. Međutim, sustavi država članica za nacionalnu preraspodjelu prihoda od PDV-a nalaze se izvan nadležnosti EU-a;

4.

podsjeća na to da je PDV također važan izvor prihoda za vlastita sredstva EU-a jer je 2014. godine njime prikupljeno 17,6 milijardi EUR odnosno 12,3 % ukupnih prihoda EU-a;

5.

također podržava borbu protiv prijevare kao cilj koji si je zacrtala Komisija. Ogroman broj slučajeva prijevare dokazuje da postoje propusti u postojećem sustavu koji svake godine prouzrokuju znatne gubitke prihoda u državama članicama. Na razini EU-a gubitak se procjenjuje na 170 milijardi EUR godišnje. To ima negativne posljedice na proračune javnog sektora, uključujući proračune lokalnih i regionalnih vlasti u pojedinim državama članicama, te njihovu sposobnost pružanja kvalitetnih usluga; u tom kontekstu potiče države članice da prikupljaju i objavljuju statističke podatke o prijevarama u vezi s prekograničnim PDV-om;

6.

ukazuje na činjenicu da su, zbog fragmentacije i složenosti sustava PDV-a, poduzeća koja se bave prekograničnom trgovinom izložena velikim troškovima izvršenja poreznih obveza. Ti su troškovi nesrazmjerno visoki za mala i srednja poduzeća, koja čine osnovu gospodarstva i zapošljavanja na regionalnoj razini. Napominje da i Akcijski plan o PDV-u treba dovesti do pojednostavljenja za poduzeća koja se zakonito bave prekograničnim trgovanjem. Sustav PDV-a ne smije postavljati prekomjerne prepreke prekograničnom trgovanju;

7.

skreće pozornost na činjenicu da razlike u pravilima i stopama PDV-a posebice utječu na pogranične regije i aktivnosti malih i srednjih poduzeća (MSP) u tim regijama. Stoga je potrebno ocijeniti teritorijalni učinak prijedloga koji nude veću fleksibilnost pri utvrđivanju stope PDV-a;

8.

napominje da Direktiva o PDV-u sadrži odredbe o stopama PDV-a namijenjene zaštiti jedinstvenog tržišta i sprečavanju narušavanja tržišnog natjecanja; smatra da su ta načela od suštinske važnosti i da pažljivo treba ispitati sve prijedloge koji državama članicama ostavljaju veći manevarski prostor za utvrđivanje stopa kako bi se provjerilo kakav bi to učinak moglo imati na unutarnje tržište i tržišno natjecanje;

9.

podržava reformu sustava PDV-a koja bi u budućnosti mogla potaći rast, konkurentnost i zapošljavanje, tj. procvat digitalnog i mobilnog gospodarstva, novih gospodarskih modela i uslužnih poduzeća. U tom kontekstu izražava zadovoljstvo prijedlogom Komisije da proširi djelovanje jedinstvenog kontaktnog mjesta za PDV za elektronske usluge i na prodaju dobara, i to uz pomoć pilot-projekta usmjerenog na unaprjeđivanje suradnje između poreznih uprava i poduzeća na polju e-trgovine;

10.

smatra da među državama članicama postoje velike razlike u učinkovitosti porezne administracije. Suradnja i povjerenje među poreznim upravama nisu zadovoljavajući; smatra da bi banke u slučaju sumnje u prijevaru u vezi s PDV-om trebale u potpunosti surađivati s poreznim tijelima u okviru važećih pravila o zaštiti podataka;

11.

preporučuje da se prouče dobre prakse država članica koje se tiču dodjeljivanja dijela prihoda od PDV-a lokalnim i regionalnim vlastima ili da im se dodijeli nadležnost za naplatu poreza;

12.

zahtijeva da se predstavnici lokalnih i regionalnih vlasti na nacionalnoj razini, a OR-a na razini EU-a, uključe u sva savjetovanja o promjenama sustava PDV-a, imajući na umu izravni učinak tih odluka na dobrobit stanovništva, na konkurentnost poduzeća i na prihode javnih tijela vlasti;

13.

razmatrajući načelo prema kojem plaćanje PDV-a za prekogranične transakcije podliježe istim uvjetima kao i plaćanje PDV-a za transakcije na nacionalnoj razini, poziva da se u obzir uzme učinak koji to načelo ima na MSP-ove kad se zadrže različite stope PDV-a;

14.

dijeli stav prema kojem se novi sustav treba temeljiti na načelu odredišta i predvidjeti da se PDV pri prodaji strankama iz drugih država EU-a zaračunava u skladu sa zakonodavstvom države dobavljača i prema stopi koja se primjenjuje u državi odredišta te da prihode od PDV-a u državi koja je porez obračunala treba prenijeti na nadležna tijela države u kojoj je obavljena potrošnja;

15.

pozdravlja namjeru da se poduzećima koja se bave trgovinom u okviru jedinstvenog tržišta osigura rješavanje svih pitanja u vezi s PDV-om s nadležnim tijelom u njihovoj zemlji podrijetla te da se od njih ne očekuje da se upisuju u registar obveznika PDV-a, podnose izvještaje i plaćaju pristojbe u svim državama članicama EU-a u kojima obavljaju poslovne transakcije. Ta pojednostavljenja ne smiju dovesti do ugrožavanja prihoda od PDV-a niti utjecati na porezni suverenitet država članica.

16.

smatra da je Komisijin plan ambiciozan i da će trebati vremena za njegovu primjenu; stoga podržava načelo postupne provedbe;

17.

usrdno poziva Komisiju i države članice da usvoje mjere kako bi povećali poreznu učinkovitost i borili se protiv prijevare te time smanjili iznos PDV-a koji države članice ne prikupljaju. Te bi mjere mogle znatno doprinijeti naporima koji se ulažu u izgradnju povjerenja u porezne uprave i uspostavu učinkovite suradnje neophodne za dobro funkcioniranje novog sustava. Odbor insistira na tome da uvođenje novih revizorskih izvješća i instrumenata ne smije nametnuti prekomjerne troškove poduzećima, a naročito MSP-ovima;

18.

poziva države članice da donesu konkretne odluke o propisima koji se tiču PDV-a u Europskoj uniji, prije svega kako bi se uklonile razlike među državama članicama u pogledu odstupanja od Direktive o PDV-u koje je odobreno pojedinim državama i potakle sve države članice da ta odstupanja i primjenjuju;

19.

upozorava da Komisija, pri oblikovanju prijedloga čiji je cilj veća učinkovitost porezne uprave, treba poštovati nacionalne i/ili regionalne administrativne nadležnosti;

20.

potiče na učinkovitije korištenje informatičkih instrumenata što se postiže upotrebom svih elektroničkih podataka dostupnih za borbu protiv prijevare uz istodobno osiguranje zaštite podataka;

21.

s obzirom na to da je u brojnim državama uspostavljen sustav obrnutog i razdvojenog plaćanja PDV-a (1), insistira na tome da je neophodno ojačati povjerenje stanovništva u činjenicu da plaćeni PDV doista stiže do nacionalnih, regionalnih ili lokalnih proračuna, jer su građani jedni od glavnih stvarnih platiša PDV-a; preporučuje da se istraži mogućnost uvođenja sustava dobrovoljnog elektroničkog plaćanja čime bi se PDV od kupovina koje obavljaju građani prenosio u proračun nadležnog tijela, a iznos kupovine umanjen za PDV na račun prodavača, kao što je trenutno slučaj;

22.

insistira na tome da nema dovoljno dokaza o narušavanju tržišnog natjecanja povezanog s neobračunavanjem PDV-a na određene vrste aktivnosti tijela javnog sektora, aktivnosti suradnje među općinama ili aktivnosti za koje se smatra da su od javnog interesa; oslobađanje javnih tijela od PDV-a temelji se na objektivnim kriterijima usklađenima na europskoj razini i ne ovisi o državama članicama;

23.

poziva da se u Komisijinoj procjeni učinka, čije je objavljivanje predviđeno tijekom 2017. godine, uzmu u obzir interesi lokalnih i regionalnih tijela vlasti. U tom pogledu trebao bi se, u dogovoru s lokalnim i regionalnim tijelima vlasti, pojasniti pojam „(značajnog) narušavanja tržišnog natjecanja”;

24.

smatra da je hitno potrebno državama članicama osigurati mogućnost primjene svih dosad utvrđenih odstupanja u bilo kojoj državi članici;

25.

poziva da se stopa PDV-a koja se primjenjuje na školske zgrade smanji na 6 %;

26.

naglašava da je postojeći popis sniženih stopa PDV-a izrazito netransparentan i da ne slijedi jasno definiranu logiku. Stoga izražava žaljenje zbog toga što Komisija nije izradila potpun i transparentan popis dogovorenih sniženih stopa; smatra da treba ponovo razmotriti popis sniženih stopa PDV-a uzimajući pritom u obzir tehnička, gospodarska i druga dostignuća te narušavanje tržišnog natjecanja do kojeg su dovele različite stope PDV-a koje su se obračunavale za slična dobra i usluge; smatra da bi to razmatranje, u mjeri u kojoj je to moguće, trebalo dovesti do usklađivanja kako bi se izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu za MSP-ove;

27.

povrh toga, smatra da za tijela koja provode aktivnosti od općeg interesa ex post oduzimanje PDV-a može predstavljati veći financijski poticaj od ex ante oslobađanja od tog poreza;

28.

smatra da mogućnost br. 1 (proširenje i redovito preispitivanje popisa robe i usluga prihvatljivih za snižene stope) vjerojatno predstavlja manji rizik od mogućnosti br. 2 (ukidanje popisa dobara i usluga na koje bi se mogle primijeniti snižene stope);

29.

smatra da će davanje većeg manevarskog prostora državama članicama u određivanju stopa neminovno dovesti do velikih razlika u stopama što bi moglo dovesti do narušavanja jedinstvenog tržišta i nametanja troškova poduzećima, posebice MSP-ovima; ukazuje na to da bi Komisija trebala izraditi cjelovitu procjenu i razmotriti učinak koji bi njezini prijedlozi mogli imati na tržišno natjecanje i administrativne troškove poduzeća, kao i njihov teritorijalni učinak, i to posebice u pograničnim regijama;

30.

napominje da se u Komunikaciji spominju i drugi troškovi i nedostaci povezani s prijenosom nadležnosti za sniženje stopa na države članice, a posebice rizik povezan sa smanjenjem prihoda i složenošću PDV-a te s povećanjem troškova i pravne nesigurnosti za poduzeća; smatra da taj rizik treba detaljno procijeniti;

31.

u skladu sa svojim mišljenjem o rasipanju hrane (lipanj 2016.), podržava prijedlog da se prodavačima u veleprodaji omogući odbitak PDV-a za neprodanu hranu koju poklanjaju;

32.

ukazuje na činjenicu da složena pravila o PDV-u, koja se razlikuju od države članice do države članice, predstavljaju jednu od glavnih prepreka e-trgovini; uviđa da sustav PDV-a treba pojednostaviti, a troškove izvršenja obveze PDV-a za mala i srednja poduzeća smanjiti, uglavnom uklanjanjem čimbenika koji dobavljače iz trećih zemalja stavljaju u povoljniju situaciju u odnosu na poduzeća sa sjedištem u Europskoj uniji;

33.

podržava proširenje mehanizma jedinstvenog kontaktnog mjesta koje bi obuhvatilo trgovinu robom i uvođenje ili povišenje praga PDV-a za novoosnovana poduzeća i mikropoduzeća;

34.

pozdravlja prijedlog o ukidanju obveze plaćanja PDV-a na uvoz malih pošiljki iz trećih zemalja te o kontrolama na temelju jedinstvene revizije prekograničnih poduzeća, s obzirom na to da se europski MSP-ovi trenutačno nalaze u nepovoljnom položaju u odnosu na konkurentna poduzeća iz trećih zemalja;

35.

ukazuje na činjenicu da se gospodarski razvoj lokalnih i regionalnih vlasti oslanja na MSP-ove i da su troškovi koje MSP-ovi plaćaju kako bi osigurali usklađenost s pravilima o PDV-u proporcionalno veći od troškova koje za to plaćaju velika poduzeća; MSP-ovi stoga smatraju da posluju u nepovoljnim uvjetima tržišnog natjecanja;

36.

skreće pažnju na činjenicu da su u nekim državama članicama usvojene mjere za pojednostavljenje registracije novih poduzeća čiji je cilj naizgled poboljšanje poslovnog okruženja, ali da te mjere često potiču osnivanje poduzeća koja omogućavaju uspostavu sustava kružnih prijevara;

37.

napominje da bi relevantne nacionalne institucije (uključujući porezne uprave) trebale preuzeti odgovornost za praćenje aktivnosti poduzeća koja djeluju u skladu sa zakonom; ta odgovornost ne bi trebala biti delegirana drugim stranama, odnosno drugim poduzećima, kao što je Sud EU-a u više navrata priopćio u presudama koje su se ticale PDV-a;

38.

preporučuje da u paketu o MSP-ovima koji će predložiti 2017. godine Komisija predvidi odgovarajuće mjere pojednostavljenja.

21.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 88/43

1.

Pariški sporazum veliko je postignuće zbog svoje univerzalnosti, obvezujuće prirode i uravnoteženosti. Njime se utvrđuje globalni plan djelovanja s ciljem zadržavanja porasta temperature u ovom stoljeću na znatno ispod 2 C te s ciljem jačanja napora za daljnje ograničavanje tog porasta na 1,5 C u usporedbi s razinama iz 1990-ih. To je osobito važno jer utvrđeni put prema dekarbonizaciji pruža pouzdane smjernice za donositelje odluka na svim razinama, izbjegava skupu ovisnost o ulaganjima u tehnologije s visokim emisijama ugljika i pruža sigurnost i jasan smjer poduzećima i ulagačima. Zadatak 22. konferencije stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC COP22) bit će očuvanje pozitivne dinamike iz Pariza i provedba raznih mehanizama sporazuma u praksi.

2.

Međutim, čak i ako se u potpunosti provedu, sadašnje obveze koje su stranke preuzele neće biti dovoljne za postizanje dogovorenih ciljeva. Regije i gradovi, koji su usko povezani s lokalnim zajednicama i područjima, morat će pojačano djelovati na tom planu, dok stranke Sporazuma svoj aktualizirani doprinos moraju dati što je prije moguće, odnosno već u kontekstu poticajnog dijaloga 2018. godine. Posebice u odnosu na EU, Europski odbor regija zadržava svoje već izneseno stajalište o potrebi smanjenja emisija stakleničkih plinova za 50 % do 2030. s ciljem da globalne emisije stakleničkih plinova dosegnu svoj vrhunac što je prije moguće i postupno se uklone do 2050. godine ili ubrzo nakon toga roka.

3.

EU sa svojim visoko razvijenim sustavom višerazinskog upravljanja ima posebnu odgovornost da pokaže kako zauzima ujedinjenu i ambicioznu vodeću poziciju u rješavanju pitanja klimatskih promjena; OR stoga pozdravlja činjenicu da je EU pravodobno ratificirao Pariški sporazum i poziva države članice koje to još nisu učinile da ga ratificiraju što je prije moguće. OR također poziva Europsku komisiju i države članice da ažuriraju i konkretiziraju Okvir za 2030. i svoj Plan za 2050. kako bi bio usklađen s obvezom iz Sporazuma o izradi dugoročne strategije za emisije stakleničkih plinova čiji ciljevi sežu do sredine ovog stoljeća; ovaj proces treba započeti što je prije moguće kako bi se omogućila sveobuhvatna rasprava u kojoj će velikim dijelom biti zastupljeni predstavnici nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela, civilnog društva i poslovnog sektora.

4.

Pariški sporazum prepoznao je važnost višerazinskog upravljanja u klimatskoj politici. To načelo sada treba provesti u praksi na svim razinama upravljanja kako bi se razvile veze i prevladale postojeće razlike između nacionalnih, regionalnih i lokalnih politika na području klimatskih promjena, zajedno s poboljšanim okvirom transparentnosti i razvojem potrebnih instrumenata za pregled globalnog stanja, boljim razumijevanjem različitog utjecaja klimatskih promjena, gubitka i štete, i s odgovarajućom potporom za financiranje mjera protiv posljedica klimatskih promjena te izgradnju kapaciteta.

5.

OR stoga poziva na daljnje razvijanje Akcijskog programa Lima – Pariz (LPAA) i njegove pripadajuće platforme, Zone nedržavnih dionika za klimatska pitanja (NAZCA). Njih bi se moglo u potpunosti integrirati u Tajništvo UNFCCC-a putem Svjetskog programa za klimatsku politiku koji su pokrenuli borci za zaštitu klime (1). To bi pak trebalo postati temeljem za istinsko višerazinsko upravljanje na području klimatske politike, kako je navedeno i u rezoluciji Europskog parlamenta.

6.

Kao jedinice koje najviše doprinose LPAA-u i NAZCA-u, regije i gradovi već su dokazali svoju veliku predanost borbi protiv klimatskih promjena kao i potencijal za pojačano djelovanje. Dobrovoljne inicijative, kao što su Sporazum gradonačelnika EU-a i Memorandum o razumijevanju „Ispod 2 C” imaju posebnu dodanu vrijednost s obzirom da LPAA i NAZCA opskrbljuju kvantificiranim podacima i pokazuju veću ambicioznost od nacionalnih zakonodavaca. Podnacionalna i nacionalna tijela vlasti, kao i međuvladine organizacije, trebaju ohrabrivati doprinos tih inicijativa kojima se potiče djelovanje na svim razinama. Njihove napore treba uvažiti i uključiti u doprinose određene na nacionalnoj razini, kao što je već slučaj s, primjerice, Meksikom. Također treba poticati i ostale inicijative praćenja i izvještavanja kao i mehanizme za mjerenje smanjenja emisija i ocjenjivanje politika ublažavanja i prilagodbe.

7.

Regije i gradove također je potrebno bolje integrirati u proces UNFCCC-a, čime bi se omogućilo da se povratne informacije s terena pravodobno vrate nazad na razinu UN-a. Zemlje bi imale pristup najboljim informacijama, što bi im omogućilo donošenje troškovno učinkovitih odluka koje regije i gradove mogu provoditi na terenu. Stoga je potrebno uspostaviti stalan i izravan dijalog između različitih razina, počevši na lokalnoj i regionalnoj razini.

8.

Mjere za jačanje tog dijaloga uključuju:

9.

Nakon COP-a 21 Europska komisija i Vijeće pojačali su kontakte s OR-om kako bi lokalni pristup bolje integrirali u zakonodavstvo EU-a – posebice putem Plana za gradove EU-a. Povrh toga, u planu za provedbu Pariškog sporazuma u EU-u načelo višerazinskog upravljanja u potpunosti se podupire.

10.

Europska Komisija također je pokrenula proširivanje i jačanje Sporazuma gradonačelnika EU-a. Osim što se pokreće u različitim dijelovima svijeta, taj sporazum sada sadrži i sastavnicu koja se odnosi na prilagodbu.

11.

Po mišljenju OR-a, izuzetno je važno osloniti se na to priznavanje i osigurati uravnoteženi pristup koji vodi računa o zasebnim doprinosima regija i gradova u ovom kontekstu.

12.

OR bi želio naglasiti da je načelo višerazinskog upravljanja uključivo i troškovno učinkovito jer svim razinama vlasti omogućava da koordiniraju svoje napore i da pritom maksimalno povećaju svoj potencijal za djelovanje.

13.

Regije imaju ključnu ulogu u osiguravanju okvirnih uvjeta za urbane politike unutar većeg teritorija i njihovom povezivanju s drugim politikama kao što su šumarstvo, zelena i plava infrastruktura, teritorijalna kohezija i poljoprivreda. Ova uloga regija posebice je važna za EU, jer njegov teritorij čine mali i srednje veliki gradovi koji često imaju ograničene resurse i kapacitete za djelovanje. Regije pomažu da se izbjegnu skupa udvostručavanja napora i da se osigura široka kohezija između urbanih i neurbanih područja.

14.

Na primjer, u Sporazumu gradonačelnika EU-a mnoge su regije uključene kao regionalni koordinatori. Time se može omogućiti da se Sporazumu istodobno pridruži nekoliko gradova.

15.

OR stoga primjećuje središnju ulogu regija u državama članicama u poticanju te vrste vertikalne koordinacije između svih razina vlasti.

16.

U Italiji, na primjer, regije su osnovale međuregionalnu upravu za prilagodbu klimatskim promjenama. Ta uprava okuplja nacionalnu vladu i sve regije. Ona se brine za to da se talijanska strategija za prilagodbu, koja je izrađena na temelju europske strategije za prilagodbu klimatskim promjenama, provodi na regionalnoj razini.

Regije sa svoje strane također imaju odgovornost da pomažu gradovima na svojem teritoriju da shodno tome izrade lokalne planove za prilagodbu.

17.

Na temelju tog primjera OR poziva regije EU-a da preuzmu vodeću ulogu u provođenju klimatskih strategija EU-a i država članica i u pokretanju tih promjena na lokalnoj razini. Također poziva Europsku komisiju i države članice da tu ulogu uvrste u svoju definiciju uključivog upravljanja klimom i energijom kao i u svoju strategiju za provedbu Pariškog sporazuma. Uloga „regionalnih koordinatora” također bi se trebala na primjeren način uzeti u obzir u kontekstu Sporazuma gradonačelnika pri izradi novih instrumenata potpore za potpisnike.

18.

Uz vertikalnu koordinaciju, OR smatra da je potrebno produbiti i horizontalnu koordinaciju između različitih politika. Uključivanje klimatske dimenzije u sve politike omogućit će lokalnom stanovništvu da iskoristi mnoge usputne koristi kao što su veća kvaliteta života i lokalna radna mjesta. Time će se također omogućiti stvaranje sinergije i smanjenje troškova mjera. Na primjer, procjenjuje se da bi se paketom mjera EU-a za kružno gospodarstvo, ako ga se provede na odgovarajući način, moglo pridonijeti godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova za 2 do 4 % (2). Stoga OR poziva sudionike konferencije COP 22 da se posvete ključnoj ulozi smanjenja eksploatacije sirovina i upravljanja otpadom u kontekstu borbe protiv klimatskih promjena.

19.

OR stoga poziva sve regije i gradove da se zalažu za transverzalnu administrativnu suradnju. Treba spomenuti i uspješan model odbora transverzalne suradnje na području održivog razvoja Espooa u Finskoj. Uvelike zahvaljujući tom integriranom pristupu Espoo je prema studiji koju je naručilo nizozemsko predsjedništvo EU-a nedavno proglašen najodrživijim gradom u EU-u.

20.

Osim horizontalne suradnje na lokalnoj i regionalnoj razini, treba izbjegavati i ograničeno razmišljanje pri izradi potpornih mjera EU-a dostupnih regijama i gradovima. U tu svrhu OR s veseljem iščekuje uvođenje jedinstvene kontaktne točke (one-stop shop) koju je Europska komisija najavila u svojoj komunikaciji „Razdoblje nakon Pariza” te također ističe važnost te službe kod odgovaranja na potrebe regija.

21.

Kod priprema za COP22 i razdoblje nakon njega, OR se obvezuje na podupiranje Europske komisije i Vijeća pri njihovima nastojanjima da se sporazum uspješno provede u bliskoj suradnji s Europskim parlamentom.

22.

OR treba nastojati biti ugljično neutralna institucija te će se u tom poduhvatu povezati s drugim institucijama EU-a, posebice s Europskim parlamentom.

23.

Unutar EU-a OR se obvezuje na obavještavanje regija i gradova o njihovoj ključnoj ulozi u pojačanim aktivnostima na području klimatske politike te o svim pospješujućim mehanizmima za podupiranje djelovanja od baze prema vrhu.

24.

Kao snažan pobornik Sporazuma gradonačelnika EU-a, OR svoje članove potiče na sudjelovanje u toj inicijativi te je u okviru OR-a također osnovao skupinu Ambasadora sporazuma koji će inicijativu promicati u svojim državama.

25.

Kao institucija, OR se stoga obvezao da će služiti kao primjer. On sudjeluje u Sustavu ekološkog upravljanja i revizije (EMAS) i obvezuje se da će zajedno s upravom i svojim članovima ustrajati u nastojanjima da smanji svoje emisije ugljika i potrošnju fosilnih goriva. U tu će svrhu OR istražiti kako ublažiti neizbježne emisije stakleničkih plinova nastale zbog poslovnih putovanja njegovih članova i osoblja. To podrazumijeva izračunavanje ugljičnog otiska OR-a, a u taj se izračun uključuju sve misije i vanjski sastanci. Neutralizacija emisija stakleničkih plinova treba financirati održive projekte unutar EU-a. Nove tehnologije, kao što su videokonferencije, trebaju se upotrebljavati u većoj mjeri, uključujući na sastancima OR-a.

26.

U cilju prestanka korištenja papira, OR bi trebao slijediti primjer Europskog parlamenta koji više ne ispisuje dokumentaciju za plenarne sjednice i sastanke Komisije, osim ako članovi to posebno ne zatraže ili ako ispisani dokumenti nisu potrebni iz drugih ključnih razloga.

27.

Izvan granica EU-a, OR se obvezuje na rad u suradnji s GU CLIMA, Europskom službom za vanjsko djelovanje i državama članicama u okviru Mreže za zelenu diplomaciju kako bi podržao provedbu obveza koje su preuzele stranke koje nisu iz EU-a i potaknuo ih na davanje novih obećanja sličnih onima koje je dala Europska unija.

28.

OR će posebice iskoristiti svoje strukture kao što su Euro-mediteranska skupština lokalnih i regionalnih vlasti, Konferencija lokalnih i regionalnih vlasti za Istočno partnerstvo, Radna skupina za Ukrajinu i Zajednički savjetodavni odbori i radne skupine u državama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama kako bi osigurao da klimatska politika ostane na vrhu političkog dnevnog reda i kako bi dao potporu lokalnim i regionalnim vlastima iz cijelog svijeta u provedbi te politike.

29.

OR će se aktivno uključiti u rad konferencije MEDCOP22 u Tangeru kako bi dodatno osnažio gradove i regije u sredozemnom području da poduzimaju mjere na polju klime i energije. Konkretno, poduprijet će napore usmjerene na financiranje i izgradnju kapaciteta lokalnih i regionalnih vlasti u euromediteranskom području te će na ta pitanja skrenuti pozornost izaslanstva EU-a na konferenciji COP22.

30.

OR će konkretno pomoći pri promicanju Sporazuma gradonačelnika na globalnoj razini, počevši s euro-mediteranskim Sporazumom gradonačelnika, a možda i s istočnim Sporazumom gradonačelnika već 2016. godine.

31.

OR će također nastaviti s radom na razini UNFCCC-a kako bi dao potporu ambicioznom stajalištu izaslanstva EU-a u pogledu zaštite klime, a posebice kako bi među svojim partnerima iz Glavne skupine lokalnih tijela vlasti i općina promicao višerazinski model upravljanja.

32.

S obzirom na razmjer potrebnih mjera na području zaštite klime, svi trebamo promijeniti način na koji proizvodimo i trošimo. Kako bismo javnost potakli na prihvaćanje tih dubinskih promjena, regije i gradove stoga će imati ključnu odgovornost da uključe građane i omoguće im aktivnu ulogu u tom prijelazu.

33.

I regije i gradovi imaju ključnu ulogu u pospješivanju širenja informacija o promjenama navika i o mjerama kojima se podupire pojedinačno djelovanje za zaštitu klime.

34.

Regije i gradovi također moraju utvrditi i ukloniti zastoje koji sprečavaju građane da potpuno sudjeluju u prijelazu na niskougljična i otporna društva, koordinirajući se s višim razinama vlasti (nacionalnim, globalnim i na razini EU-a).

35.

Dugoročna partnerstva regija i gradova s poduzećima, sveučilištima, lokalnim zajednicama, civilnim društvom, nevladinim organizacijama (NGO) i školama od presudne su važnosti za poticanje djelovanja na području zaštite klime.

36.

OR stoga poziva regije i gradove da u potpunosti izvrše svoju ulogu u zalaganju za projekte s više sudionika na podnacionalnoj razini kako bi se stvorilo okružje za održivi razvoj koje poticajno djeluje na napore na nacionalnoj i europskoj razini, ističući kako među različitim dijelovima EU-a i između regija i gradova postoje velike razlike u pogledu potreba i ranjivosti vezanih uz klimatske promjene.

37.

Uloga istraživanja u formuliranju odgovarajućih političkih odgovora na izazove koje postavljaju klimatske promjene od ključne je važnosti. Uske veze s akademskim svijetom pridonijet će uspješnoj izradi politika uz odluke koje se temelje na ispravnim savjetima stručnjaka.

OR stoga poziva regije i gradove da izgrade bliske veze sa sveučilištima i istraživačkim centrima na svojim područjima i izvan njih te da podupru međuregionalnu suradnju na tim poljima.

38.

Zajednička proizvodnja znanja u ranoj fazi i međusobno provjeravanje tvoraca politika i znanstvenika potaknut će suradnju u utvrđivanju problema i zajedničkom rješavanju problema tijekom čitavog istraživačkog procesa i ciklusa izrade politika.

39.

OR sa zadovoljstvom primjećuje da će nedavna odluka Međuvladinog tijela za klimatske promjene o izradi posebnog izvješća o gradovima i klimi za 2023. odsada poticati pojačano istraživanje o važnosti gradova u suzbijanju klimatskih promjena. Poziva Europsku komisiju da aktivno sudjeluje u izradi tog izvješća i u taj proces uključi OR te da se zalaže za višerazinsku teritorijalnu viziju klimatske politike. OR posebice traži od Europske komisije da promiče istraživanje na tim područjima kako bi konstruktivno doprinijela posebnom izvješću koje će se koristiti prilikom budućih rasprava u okviru UNFCCC-a, posebice u pregledu globalnog stanja, u kojemu će se ocijeniti stanje provedbe Pariškog sporazuma do 2023.

40.

OR promiče uključivanje predstavnika znanstvenika u planiranje i provedbu politika prilagodbe klimatskim promjenama i njihovog ublažavanja.

41.

Važno je istaknuti da Pariški sporazum prepoznaje važnost pozitivnog učinka mjera prilagodbe i ublažavanja.

42.

OR će izraditi zasebno mišljenje koje će se usredotočiti na pregled strategije EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama koja se planira za 2017. U tom kontekstu, OR poziva na snažnu predanost integriranju mjera ublažavanja i prilagodbe kao i uključivanju prilagodbe u sve relevantne politike.

43.

OR naglašava da zbog potencijalnih negativnih učinaka klimatskih promjena na ljude i imovinu, regijama i gradovima treba pružiti mogućnost da povećaju svoju otpornost što je prije moguće. Međutim, OR ustraje u tome da prilagođavanje klimatskim promjenama zahtijeva vertikalnu i horizontalnu suradnju i da regije i gradovi također trebaju biti povezani kako bi se prilagodili klimatskim promjenama.

44.

OR pozdravlja donošenje Akcijskog plana Europske komisije za Okvir za smanjenje rizika od katastrofa iz Sendaija za razdoblje 2015.–2030., kao i uključivanje otpornosti na katastrofe u sporazum COP21. Veze između izgradnje otporne infrastrukture i prilagodbe klimatskim promjenama treba još više pojačati u svrhu promicanja međusektorskog koordiniranja službi za civilnu zaštitu i mjera za klimatsku prilagodbu na svim razinama.

45.

OR poziva na veću osviještenost i traži potporne mehanizme za izradu regionalno usmjerenih nacionalnih strategija za prilagodbu. Njihovo pretvaranje u koherentne regionalne akcijske planove koji se primjenjuju i na lokalnoj razini treba pomno pratiti uz postavljanje jasnih ciljeva na razini EU-a koje treba postizati u redovitim vremenskim razmacima.

46.

Pitanje financiranja i pristupa financijskim sredstvima, posebice za regije i gradove, od temeljne je važnosti za provedbu Pariškog sporazuma.

47.

Iako u EU-u postoje različite mogućnosti financiranja, regije i gradovi nailaze na razne prepreke koje im sprečavaju pristup mjerama potpore koje su dostupne na razini EU-a, kako iz fondova EU-a tako i putem Europske investicijske banke (EIB).

Nakon brojnih rasprava u OR-u i s raznim dionicima, OR poziva Europsku komisiju, EIB i države članice da se usredotoče na razvijanje odgovarajućih administrativnih kapaciteta regija i gradova kako bi u potpunosti iskoristili javne i privatne mogućnosti financiranja koje su dostupne na razini EU-a, naročito za manje teritorijalne jedinice.

48.

Institucije EU-a također bi posebice trebale nastojati priopćavati i osiguravati informacije o tim raznim mogućnostima. OR se obvezuje da će Europskoj komisiji i EIB-u pružiti potporu pri izradi potrebnih ciljanih komunikacijskih alata.

49.

OR je također izrazito zabrinut zbog potencijalno neučinkovitog korištenja strukturnih fondova u nekoliko država članica. Dok se 20 % proračuna EU-a izdvaja za zaštitu klime, u projektima koji se financiraju iz strukturnih fondova kriterij povezan s klimom ne primjenjuje se sustavno niti se provjerava zbog čega postoji opasnost da se financijska sredstva EU-a koriste za projekte koji su u suprotnosti s klimatskim ciljevima EU-a. Europska komisija i države članice trebale bi posebice biti na oprezu i istražiti te probleme te poduzeti potrebne korektivne mjere, istodobno imajući na umu načelo tehnološke neutralnosti i pravo država članica da odaberu između različitih izvora energije.

50.

OR poziva države članice da se pridržavaju svoje obveze postupnog ukidanja subvencija koje su štetne za okoliš. Povrh toga, OR smatra da bi reforma ETS-a koja je u tijeku trebala rezultirati utvrđivanjem poštene cijene ugljika koja neće narušiti konkurentnost država članica i uspostavom mehanizma koji regijama omogućava da podrže napore smanjivanja emisija stakleničkih plinova. OR bi htio skrenuti pozornost Europske komisije i Vijeća na uspješan primjer tržišta emisijama ugljika koje je uspostavljeno između Kalifornije i Quebeca. Milijarde se dolara sada ponovno ulažu u lokalno gospodarstvo kao potpora poduzećima, manjim i većim gradovima i građanima prilikom prijelaza na niskougljično gospodarstvo. OR također poziva EU da se povede za tim primjerom prilikom dodjeljivanja kvota. Također poziva države članice da regijama omogući da imaju aktivnu ulogu u sustavu trgovanja emisijama (ETS) tako da upravljaju dijelom prihoda od dražbi i da ih ponovno ulažu u održive projekte.

51.

EU mora također provesti reviziju vlastitog zakonodavstva kako bi se olakšala ulaganja u obnovljive izvore energije; npr. danas se manji porez na biogorivo smatra javnom potporom koja se može dodijeliti samo na ograničeno vremensko razdoblje, što dovodi do nesigurnih uvjeta ulaganja i administrativnih opterećenja kako za proizvođače tako i za dobavljače obnovljivih goriva.

S obzirom na veliku količinu potrebnih financijskih sredstava, regije i gradovi morat će privući i javna i privatna financijska sredstva. Još uvijek postoji velik neiskorišteni potencijal za poslovanje u sektorima koji su povezani s provedbom Pariškog sporazuma.

52.

OR stoga pozive regije i gradove da podrže promjenu u načinu razmišljanja tako da se više ne smatra da se izvedive poslovne planove za održivi razvoj „subvencionira” već „financira”.

53.

U tu svrhu treba ojačati dijalog između javnog i privatnog sektora. Povrh toga, regije i gradovi trebaju opsežnije surađivati s EIB-om i bankovnim sektorom kako bi proširili svoje znanje o inovativnim financijskim mehanizmima za niskougljične i otporne projekte.

S time u vezi OR ističe da su regulatorna sigurnost i predvidljivost ključni preduvjeti za ostvarivanje takvih projekata. OR također naglašava važnost razmjene dobrih praksi o integraciji kriterija o održivosti u financijski sektor. Financijski proizvodi trebali bi se ocjenjivati i označivati u odnosu na njihovu izloženost klimatskim rizicima, kao i u odnosu na njihov doprinos prijelazu na niskougljično gospodarstvo kako bi se pružile smjernice za javne i privatne ulagače.

21.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 88/49

1.

podsjeća na to da se u mnogim mjestima diljem Europe od 1950-ih godina u prometnom, urbanističkom i prostornom planiranju pojedinačnom motornom prijevozu sustavno daje prednost u odnosu na aktivnu mobilnost i javni prijevoz. Uporaba automobila postala je dominantan način prijevoza, čak i za mnoga putovanja na kratke udaljenosti. Ovaj razvoj događaja znatno je pridonio nastanku brojnih velikih izazova, posebice klimatskih promjena, zagađenja zraka, buke, problema u vezi s cestovnom sigurnošću, prometnih zastoja, javnih prostora niske kvalitete, segregacije u upotrebi zemljišta, ovisnosti prometnog sektora o nafti, slabljenja kupovne moći potrošača, nedovoljne tjelesne aktivnosti velikog dijela stanovništva itd.; upravo iz ovog potonjeg proizlaze daljnje negativne posljedice (npr. zaostajanje u razvoju motoričkih sposobnosti, prvenstveno u djece, prekomjerna tjelesna težina, poteškoće s koncentracijom itd.);

2.

kako bi riješio te izazove, poziva na promjenu paradigme u politikama prijevoza i politikama planiranja/korištenja zemljišta, što zahtijeva novu hijerarhiju održivog putovanja, u kojoj se prioritet daje poticajima i mjerama da se aktivne načine (pješačenje i biciklizam) učini sigurnijima i privlačnijima, zatim, uz njih, i promicanju javnog prijevoza pa razvoju zajedničke uporabe automobila i zajedničke vožnje automobilom te privatnoj pojedinačnoj uporabi automobila na posljednjem mjestu, kao i omogućavanju nužnog povezivanja različitih načina prijevoza. To treba primijeniti u svim aspektima planiranja prometa, uključujući davanje prednosti protoku prometa za korisnike aktivnog prijevoza, ulaganje u infrastrukturu, dodjelu cestovnog prostora, davanje prednosti u pravilnicima o regulaciji prometa itd.;

3.

priznaje da je promjena paradigme u prometnoj politici zajednički napor svih razina vlade, od lokalnog i regionalnog do nacionalnog te europskog, pa čak i globalnog upravljanja. U tom cilju očekuje veće povezivanje između različitih razina planiranja, osobito između lokalne i regionalne razine, što podrazumijeva aktivan angažman svih dionika u civilnom društvu, uključujući poduzeća, nevladine organizacije, sindikate, sveučilišta itd.;

4.

ističe da je u okviru instrumenata teritorijalnog planiranja potrebno promicati poboljšanje dostupnosti stanica javnog prijevoza pješacima i biciklistima te osiguravanje svima dostupnih, sigurnih i privlačnih prostora i parkirališta na prometnim čvorištima za bicikle i za eventualne usluge zajedničkog korištenja bicikala;

5.

ističe da se promjene politika i dodjele resursa, kako ljudskih, tako i novčanih, pokreću ambicioznim političkim ciljevima te stoga savjetuje Komisiji da prihvati cilj udvostručenja uporabe bicikla u državama članicama EU-a tijekom sljedećih 10 godina (sa sadašnjeg udjela od oko 7-8 % koji putovanje biciklom zauzima u ukupnoj modalnoj raspodjeli prijevoznih sredstava, na oko 15 %);

6.

potiče Komisiju da dugoročno (2030./2040./2050.) analizira potencijal za biciklizam u raspodjeli načina prijevoza u EU-u kako bi se procijenilo kolika su ulaganja i koje su druge mjere potrebne za ostvarenje tog potencijala te kako bi se provela sveobuhvatna analiza troškova i koristi. Tu bi analizu trebalo temeljiti na postojećim, provjerenim instrumentima, kao što je alat Svjetske zdravstvene organizacije za ekonomsku procjenu zdravstvene koristi od pješačenja i biciklizma, i dodatno ih razvijati uzimajući u obzir horizontalni pristup biciklizmu u sektorima gospodarstva, okoliša, klime, energetske učinkovitosti, prometa, obrazovanja, zdravstva, sporta itd.;

7.

snažno pozdravlja inicijativu Europskog parlamenta (1) i država članica (2) kojom se od Europske komisije zahtijeva da predstavi europski plan/strateški dokument o biciklizmu na razini EU-a. U „Deklaraciji o biciklizmu kao klimatski prihvatljivom načinu prijevoza” koju su donijele države članice i koja je podržana tijekom luksemburškog predsjedanja EU-om u listopadu 2015. također se poziva na uspostavu europske središnje točke za biciklizam u Komisiji;

8.

pozdravlja Parišku deklaraciju iz 2014. donesenu paneuropskim programom za promet, zdravlje i okoliš te snažno podupire razvoj paneuropskoga glavnog plana država članica, WHO-a, UNECE-a i drugih dionika za promicanje biciklizma (3);

9.

poziva na uključivanje plana EU-a za biciklizam u program rada Komisije za 2018. Tim planom bi se trebala riješiti rastuća potreba za usklađenim djelovanjem na razini EU-a kako bi se pomoglo u ostvarenju utvrđenih prednosti biciklizma u pogledu okoliša, zdravlja i gospodarstva, dok bi se u njemu istodobno osiguravale mjere za podizanje i širenje svijesti o tim prednostima kako bi se stvorila navika ili kultura biciklizma;

10.

ističe da je, u skladu s načelom supsidijarnosti, strateški razvoj nacionalne mreže biciklističkih staza u nadležnosti država članica te da bi stoga uloga EU-a trebala biti da ih u tome podupire, prije svega pri prekograničnom povezivanju tih mreža te pri izradi strategija u državama i regijama u kojima je svakodnevno bicikliranje manje zastupljeno, ali i da koordinira i razvija europsku mrežu biciklističkih staza;

11.

međutim, naglašava da su lokalne i regionalne vlasti glavni sudionici u oblikovanju uvjeta za budući gradski i regionalni prijevoz te sustav mobilnosti, uz potpunu primjenu načela supsidijarnosti i proporcionalnosti jer su gradska mobilnost i gradski prijevoz u nadležnosti lokalnih i regionalnih vlasti. U tom pogledu iskustvo pokazuje da se u lokalne prometne strategije mogu uključiti detaljni planovi za biciklizam u cilju razvoja ambicioznih vizija za biciklizam koje zajednice mogu podupirati. S druge strane, i regionalna prometna partnerstva i strategije mogu uključiti biciklizam u regionalne politike te osigurati programe podrške za biciklizam;

12.

stoga ponavlja poziv Odbora regija lokalnim i regionalnim vlastima da se aktivnije uključe u postupak donošenja odluka (4) te smatra da bi Odbor regija, kao predstavnik lokalnih i regionalnih vlasti, trebao voditi raspravu o inicijativama EU-a za promicanje biciklizma jer se očekuje da će gradovi i regije imati najviše koristi od takvih akcija;

13.

također, biciklizam smatra jednim od središnjih elemenata za održivu gradsku mobilnost te središnjom točkom cjelovitog plana EU-a za gradove;

14.

ističe da postoje čvrsti znanstveni dokazi da ulaganja u biciklističku infrastrukturu donose omjer koristi i troškova od najmanje 5:1 (5). Gospodarske koristi dolaze iz različitih smjerova: prvo, u smislu stvaranja uglavnom lokalnih radnih mjesta u proizvodnji bicikla i maloprodaji, popravcima, izgradnji ili održavanju infrastrukture te u područjima kao što su biciklistički turizam i prijevoz i ostale usluge. Drugo, u smislu poboljšanog javnog zdravlja zbog povećane tjelesne aktivnosti te manjeg onečišćenja zraka i zagađenja bukom. Treće, manje zagušenje prometa dovodi do smanjenja blokiranih prometnica, kašnjenja i izgubljenih radnih sati te bespotrebno potrošenog goriva. Sve zajedno pridonosi boljoj kvaliteti života u gradu i istodobno povećava njegovu privlačnost. Naposljetku, gospodarske koristi mogu se vidjeti u smislu učinkovitije uporabe zemljišta;

15.

stoga ponavlja poziv ministara prometa iz Deklaracije o biciklizmu kao klimatski prihvatljivom načinu prijevoza, kojim se traži izrada strateškog dokumenta o biciklizmu na razini EU-a u kojem bi se utvrdile „politike EU-a i instrumenti financiranja koji su već osigurani ili bi se trebali osigurati za povećanje udjela biciklizma i za poticanje zapošljavanja povezanog s biciklizmom u EU-u te za uključivanje biciklizma u […] politike EU-a i instrumente financiranja” (6);

16.

osim toga, poziva na donošenje politike EU-a usmjerene prema budućnosti u pogledu ulaganja u promet kojom bi se trebalo poboljšati i javno zdravlje te koja u biciklizam ulaže, u cijelosti uzimajući u obzir Pariški sporazum sklopljen tijekom konferencije COP 21, sredstva EU-a za prijevoz (7);

17.

predlaže da se, kao opće pravilo, u svakom relevantnom infrastrukturnom projektu koji sufinancira EU biciklizam uzme u obzir u najvećoj mogućoj mjeri, među ostalim zato da se izbjegne mogući negativan učinak na biciklizam gradnjom autocesta, željeznica itd. (npr. da se uvede načelo „biciklizam u svim infrastrukturnim projektima”). Osim toga, u programima rada 2018.–2020. programa Europske komisije za istraživanje i inovacije, Obzor 2020. (Mobilnost za rast), biciklizam bi trebalo predstaviti kao zaseban prioritet za financiranje;

18.

zahtijeva da Europska komisija uspostavi kriterije minimalne kvalitete biciklističke infrastrukture za relevantne projekte sufinancirane novcem EU-a, a posebice kriterije za osmišljavanje mreže s naglaskom na sigurnosti, funkcionalnosti i signalizaciji, kako bi se osigurala vrijednost za novac europskih poreznih obveznika; osim toga, zahtijeva da Komisija, u suradnji s lokalnim i regionalnim tijelima vlasti te državama članicama, izradi nacionalne smjernice i bazu podataka o najboljim praksama te potakne razmjenu znanja za osiguravanje biciklističke infrastrukture; Također poziva Europsku komisiju da u pogledu glavnih mjera utvrdi kriterije za njihovo financiranje, upravljanje i gospodarsku održivost;

19.

predlaže uključivanje mreže biciklističkih staza na duge udaljenosti EuroVelo (8) u TEN-T, čime bi se poboljšale prekogranične veze, razvile mogućnosti za turizam i potaknula bolja dostupnost središta grada, te predlaže uporabu sredstava iz Instrumenta za povezivanje Europe za gradske čvorove, npr. za izgradnju gradskih i prigradskih (brzih) biciklističkih staza;

20.

podsjeća na to da strah od nesreća prilikom vožnje bicikla u prometu motornim vozilima pridonosi raširenoj percepciji da je biciklizam opasna aktivnost. Taj je strah djelomično neutemeljen jer je biciklist u većini slučajeva jedini sudionik nesreće u kojoj ne sudjeluje nijedno drugo vozilo. No taj strah dovodi do odustajanja od vožnje biciklom i može predstavljati prepreku za uspjeh te aktivnosti;

21.

podsjeća da su ograničenja na niske brzine u naseljima i provođenje tih ograničenja među najvažnijim čimbenicima smanjenja broja smrtnih slučajeva u cestovnom prometu. Sudari između bicikala i motornih vozila pri velikim brzinama glavni su uzrok smrti i ozbiljnih ozljeda biciklista. OR stoga poziva da se nacionalnim, regionalnim i lokalnim vlastima daju preporuke na razini EU-a za bolje upravljanje brzinom i propisivanje mjera za smirivanje prometa uvođenjem, među ostalim, ulica sa standardnim ograničenjem brzine od 30 km/h (ili 20 mph) u gradskim područjima, u kojima bi se uzeli u obzir bicikli, čime bi se osiguralo usklađeno zajedničko funkcioniranje različitih sudionika u prometu: pješaka, bicikala, automobila, teških teretnih vozila, vozila za pomoć (hitna pomoć, vatrogasci itd.). Osim toga, također bi trebalo postupno uvesti inteligentne sustave reguliranja brzine s pomoću homologacije za sva nova motorna vozila na četiri kotača, autobuse i teška teretna vozila kako bi im se dodijelila dozvola za promet na javnim cestama EU-a; podsjeća da postoji očit nerazmjer između objektivne, stvarne sigurnosti vožnje biciklom i subjektivnog doživljaja sigurnosti koji osjeća velik broj ljudi. Da bi se smanjio taj nerazmjer, treba provesti naročito meke mjere informiranja i komunikacije, kao što su npr. učinkovite kampanje za informiranje javnosti. Samo kada se smanji strah od vožnje biciklom i tako poboljša subjektivan doživljaj sigurnosti nesigurni vozači bicikla osjećat će se ugodno i služit će se biciklom kao prijevoznim sredstvom;

22.

osim toga podsjeća da su, usprkos tome što je njihov broj u gradskim područjima relativno nizak u usporedbi s ukupnim brojem motornih vozila, veća i teža teretna vozila nerazmjerno uključena u smrtne slučajeve u biciklizmu;

23.

žali zbog presporog smanjenja broja smrtnih slučajeva u biciklizmu te u tom pogledu podupire usvajanje cilja na razini EU-a u pogledu ozbiljnih ozljeda i istraživanje mogućeg nedovoljnog prijavljivanja ozbiljnih ozljeda; U tom pogledu, radno načelo strateškog dokumenta o biciklizmu diljem EU-a treba biti približavanje cilju od nula smrtnih slučajeva i zauzimanje vodećeg svjetskog položaja u području biciklističke sigurnosti i zaštite;

24.

poziva na pravodobnu reviziju Uredbe o općoj sigurnosti, posebice u vezi s poboljšanjem izravne vidljivosti kod vozača teških teretnih vozila, koja bi se mogla dopuniti drugim obveznim aktivnim sustavima sigurnosti, kao što su senzori za otkrivanje biciklista i sustavi automatskog kočenja kako bi se izbjegli sudari;

25.

poziva na ažuriranje Uredbe o homologaciji motornih vozila obzirom na zaštitu pješaka i ostalih nezaštićenih sudionika u cestovnom prometu (9) kako bi se uključili i postupci testiranja za zaštitu biciklista u slučaju sudara s prednjim dijelom automobila;

26.

traži da se razmotri uključivanje i izrada konkretnih mjera za poboljšanje sigurnog biciklističkog kretanja u postojeće direktive EU-a kao što je Direktiva EU-a o sigurnosti infrastrukture u tunelima i o infrastrukturama TEN-T-a (10) za gradske i ruralne ceste;

27.

zahtijeva da se u sljedećim smjernicama Komisije o gradskoj logistici (11) prepozna veliki potencijal prelaska na dostavu usluga i dobara do 250 kg na e-teretnim biciklima te stoga preporučuje da se prednost daje dostavi s biciklističkom logistikom kad je god to moguće;

28.

podsjeća da urbanističko i prometno planiranje u pogledu mobilnosti na kratkim udaljenostima mora biti osmišljeno kao usko prožeto i integrirano u svim područjima;

29.

ustraje u tome da je obrazovanje o sigurnosti na cestama, prometnim propisima, pravilima cestovnog prometa i posebnim pravilima koja vrijede za bicikliste, koje započinje već u školi, od presudne važnosti i da će doprinijeti smanjenju nesreća u kojima sudjeluju biciklisti; Europska komisija trebala bi pomoći u olakšavanju širenja iskušanih i provjerenih lokalnih školskih programa u okviru kojih škole, policija i drugi dionici zajedno podučavaju mlade bicikliste o dobrim biciklističkim tehnikama, kao i o osnovnim znanjima o mjerenju snage i brzine potencijalnih sudara na cesti te istodobno promiču prednosti biciklizma kao društvenog, zdravog i u osnovi sigurnog načina prijevoza;

30.

ponavlja svoje stajalište da nacionalna i komunalna regulacija pristupa gradovima i naplata korisnicima cesta mogu biti učinkoviti instrumenti za upravljanje suprotstavljenim zahtjevima za gradskim cestovnim prostorom te za rješavanje ključnih problema, kao što su zagušenje, onečišćenje i širenje gradskih područja (12), te u tom kontekstu naglašava da bi u predstojećim neobavezujućim smjernicama Komisije o gradskoj dostupnosti (13) trebalo dosljedno davati prednost biciklizmu; preporučuje lokalnim i regionalnim vlastima da prihode od ograničenja pristupa i naplate korisnicima cesta djelomično ponovno ulože u biciklizam kako bi se stvorile privlačne alternative uporabi automobila;

31.

ističe da je povezivanje biciklizma i javnog prijevoza povoljno i za jedan i za drugi način prijevoza te da je multimodalnost ključan element uspješnih i protočnih gradskih prijevoznih mreža; ponavlja svoj poziv na obvezno objavljivanje rasporeda i drugih putnih informacija, kao i na potpunu dostupnost za sve građane EU-a (14) i razvijanje informatičkih sustava i aplikacija za planiranje ruta koji u obzir uzimaju intermodalnost te zahtijeva da se, u pogledu multimodalnosti, biciklizam i zajednička uporaba bicikla u cijelosti uključe u tehničke standarde, zakonodavstvo EU-a i programe za istraživanje i razvoj koje financira EU, posebice u pogledu planiranja putovanja, izdavanja karata, parkiranja itd. Treba poboljšati infrastrukturu na autobusnim i željezničkim postajama i oko njih, kao i opremljenost vozila javnog prijevoza, kako bi se omogućilo lakše mijenjanje vlakova, autobusa i bicikala (15);

32.

predlaže da se u politikama u pogledu električne mobilnosti na svim razinama vlasti uvijek uzme u obzir e-biciklizam;

33.

savjetuje Komisiji da biciklizam uključi u svoju reviziju europskih kriterija zelene javne nabave za promet. Kriteriji javne nabave ne bi trebali biti namijenjeni samo marginalnim poboljšanjima na automobilima i lakim gospodarskim vozilima koje kupuju javni naručitelji, nego i postizanju prelaska na ekološki prihvatljive načine prijevoza kao što je biciklizam. Stoga bi obvezan korak u postupku javne nabave u skladu s europskim kriterijima zelene javne nabave za promet trebala biti provjera mogu li se bicikli (uključujući električne bicikle s pedalama) kupiti umjesto putničkih automobila, a teretni bicikli (uključujući električne i električno potpomognute teretne bicikle) umjesto lakih gospodarskih vozila. Također zagovara uključivanje kriterija javne nabave u području inovacija koji bi olakšali tehnološki razvoj u svim aspektima i potaknuli širenje među državama članicama;

34.

priznaje da je potreban skup usklađenih politika kako bi se ublažile klimatske promjene, uz ispunjavanje ciljeva EU-a u pogledu dekarbonizacije sektora prometa i poboljšanje kvalitete gradskog zraka. To uključuje tehnička rješenja, promjenu politika i poticaje kako bi se izbjegla nepotrebna putovanja. Ambiciozni programi dostave biciklima trebali bi biti sastavni dio svakog ublažavanja klimatskih promjena i strategije za kvalitetu zraka, neovisno o razini vlasti. Ambicioznim politikama u pogledu biciklizma također se može pridonijeti postizanju 11 ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda (16);

35.

naglašava da su pouzdani i usporedivi podaci ključni u donošenju informiranih odluka i mjerenju učinka intervencija u pogledu politika i financiranja te stoga savjetuje Komisiji (Eurostat) da razvije zajedničku metodologiju za prikupljanje podataka i izradi usklađene definicije za nacionalne i gradske podatke o uporabi bicikla;

36.

pozdravlja imenovanje osobe za kontakt u pogledu biciklizma unutar Glavne uprave za mobilnost i promet, ali ističe da bi tu funkcija trebalo unaprijediti u središnju točku za biciklizam na razini Europske komisije koja bi raspolagala barem jednim zaposlenikom u ekvivalentu punog radnog vremena (EPRV); tu funkciju trebalo bi dopuniti i kontaktnim točkama za biciklizam u svim relevantnim glavnim upravama Komisije čime bi se osiguralo učinkovito savjetovanje među službama i koordinacija unutar Komisije;

37.

zahtijeva od Komisije da podupre osnivanje centra za razmjenu informacija koji bi raspolagao odgovarajućim sredstvima kako bi se riješila potreba država članica i lokalnih i regionalnih vlasti za pristupom najboljim praksama, studijama slučaja, izvješćima, mogućnostima financiranja itd. u vezi s biciklizmom (17).

21.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 88/54

1.

pozdravlja opće ciljeve i načela prijedloga u cilju uklanjanja postojećih prepreka jedinstvenom digitalnom tržištu te izbjegavanja daljnje rascjepkanosti u okviru modernizacije javne uprave;

2.

ističe ključnu važnost lokalnih i regionalnih vlasti kako u modernizaciji uprave jer razvijaju digitalnu infrastrukturu i digitalne usluge te njima upravljaju u područjima od velikog društvenog značaja, tako i s obzirom na njihovu odgovornost za izravno pružanje tih usluga građanima kako bi one ispunile očekivanja u svijetu obilježenom sve većom digitalizacijom;

3.

naglašava veoma važnu ulogu javnih usluga kao pokretača digitalne transformacije europskog gospodarstva i izvan samog okvira e-uprave te ističe da, iako predviđeni prijedlozi uključuju mjere koje se odnose na većinu životnih situacija građana, nedostaju mjere na području kulture i obrazovanja;

4.

podsjeća na potrebu da se javne ustanove i sustavi upravljanja moderniziraju te da, zahvaljujući digitalnim uslugama, budu dostupni građanima i poduzećima; stoga ističe svoju podršku daljnjem razvoju prekograničnih javnih usluga, posebice onih koje omogućuju interoperabilnost i prijenos informacija, poput e-nabave, e-identifikacije, e-potpisa, elektroničke dostave dokumenata i drugih sastavnica e-uprave (1);

5.

preporučuje da se lokalne i regionalne vlasti, koje su ključne za uspjeh planiranih mjera, uključe i u izradu, a ne samo u provedbu planiranih nacionalnih mjera i instrumenata predviđenih u akcijskom planu;

6.

predlaže da Europski odbor regija sudjeluje u upravljačkom odboru za akcijski plan za e-upravu kako bi u raspravu uključio lokalnu i regionalnu dimenziju, s obzirom na to da najveći dio socijalnih usluga pružaju lokalna i regionalna tijela vlasti;

7.

dijeli stav Komisije da e-uprava čini administraciju transparentnijom, jednostavnijom i učinkovitijom;

8.

smatra da je značaj koji se pridaje digitalizaciji upravljanja europskim, nacionalnim ili lokalnim tijelima pozitivan čimbenik, posebice s aspekta pojednostavljenja administrativnih postupaka, na koje se troši mnogo vremena, kao i zbog činjenice da građanima omogućuje praćenje zakonodavnog rada, informiranost o pitanjima koja ih se izravno tiču te aktivno sudjelovanje u postupku donošenja odluka;

9.

također se slaže s ocjenom Komisije da mnogi građani i poduzeća još uvijek ne koriste u potpunosti sav potencijal digitalnih javnih usluga te skreće pozornost na različit stupanj razvoja e-uprave u europskim državama članicama i regijama;

10.

u tom kontekstu pozdravlja cilj akcijskog plana da služi kao instrument za povezivanje mjera za modernizaciju javne uprave u Europi;

11.

pozdravlja dinamičan i fleksibilan pristup akcijskog plana koji omogućuje uključivanje i dodatnih mjera za koje se može iskoristiti stručnost lokalnih i regionalnih tijela u pružanju digitalnih javnih usluga na područjima od velikog društvenog značaja, primjerice obrazovanja, socijalnih usluga, gospodarstva, zdravstva, infrastrukture itd.;

12.

naglašava potencijal digitalnog upravljanja u mnogim područjima, uključujući odgovor na katastrofe. Iskorištavanje mogućnosti koje nude mobilna tehnologija, internet i društveni mediji u svrhu komunikacije može biti korisno sredstvo ne samo za prikupljanje, širenje i koordinaciju podataka, nego i za podupiranje demokratske odgovornosti i transparentnosti;

13.

naglašava važnost cilja akcijskog plana za pružanje potpore modernizaciji u javnom sektoru. Kako bi se to postiglo, potrebno je uključiti lokalne i regionalne vlasti u rad i omogućiti jednostavan pristup programima financiranja i mjerama potpore koje se koordinira u okviru akcijskog plana;

14.

podržava cilj Komisije da javne uprave i druga tijela javne vlasti postanu do 2020. otvorene, učinkovite i uključive institucije koje nude prekogranične, personalizirane, sveobuhvatne digitalne javne usluge lake za korištenje, za sve građane i poduzeća u EU-u;

15.

slaže se da su transparentne uprave, koje pružaju podatke i usluge na otvoren i siguran način, važne za povećanje transparentnosti i učinkovitosti; skreće, međutim, pozornost na to da neke vrste informacija kojima upravljaju javna tijela zahtijevaju visoku razinu zaštite;

16.

pozdravlja načelo „digitalizacije kao standarda”, tj. načelo prema kojem javne uprave svoje usluge trebaju u prvom redu pružati digitalnim putem, te stoga naglašava da su potrebni ciljani, dugoročni i strukturirani napori radi jačanja digitalne uključenosti, kako bi što više ljudi imalo pristup infrastrukturi i bilo u stanju iskoristiti mogućnosti koje pruža digitalizacija;

17.

podržava težnje načela „samo jednom”, tj. da javne uprave omoguće da im građani i poduzeća samo jednom dostave iste informacije;

18.

u isto vrijeme napominje da postoje pravni, tehnički i organizacijski izazovi koje treba riješiti prije višekratnog korištenja informacija; s tim u vezi, pozdravlja pilot projekt za provedbu načela jednokratnog davanja podataka za prekogranične kontakte između poduzeća i upravnih tijela te smatra da u pilot fazi treba analizirati intenzivne kontakte tvrtki s lokalnim i regionalnim vlastima;

19.

smatra da valja istražiti inovativne koncepte e-uprave kao što je e-boravište, koje građanima i poduzećima omogućuje pristup određenim uslugama, pri čemu se od njih ne traži da fizički borave u zemlji. Time se smanjuju naporne birokratske formalnosti te se dodatno potiče strana poduzeća na ulaganja;

20.

prepoznaje da je načelo uključivosti u razvoju digitalnih sadržaja i usluga korisno za sve korisnike, posebice za osobe s invaliditetom. Stoga je važno nastaviti suradnju i istraživanja u cilju ažuriranja postojećih standarda, kako bi se i dalje pratio tehnološki napredak;

21.

slaže se s načelom prema kojem javne uprave trebaju informacije i podatke razmjenjivati ne samo međusobno, već i s građanima i tvrtkama na otvoren i uključiv način. U isto vrijeme, međutim, naglašava da je važno da sve institucije budu u stanju utvrditi koje vrste informacija trebaju biti javno dostupne, a koje bi trebale biti zaštićene;

22.

podržava načelo prekograničnosti kao standarda za pružanje e-usluga javnih uprava i primjećuje da lokalne i regionalne vlasti, od kojih se mnoge nalaze u pograničnim regijama, mogu imati ključnu ulogu u utvrđivanju i razvoju primjerenih, učinkovitih i neometanih prekograničnih usluga;

23.

podržava načelo interoperabilnosti kao standarda jer je to ključni faktor za iskorištavanje mogućnosti koje nudi digitalizacija;

24.

slaže se s Komisijom da odgovarajuću zaštitu osobnih podataka, privatnosti te sigurnosti informacijskih tehnologija treba uzeti u obzir već u fazi oblikovanja digitalnih usluga jer je nedostatak povjerenja u digitalne usluge još uvijek prepreka razvoju e-uprave;

25.

Ističe istodobno da načelo „prekograničnosti kao standarda” u slučaju javnih e-usluga i interoperabilnosti javne uprave ne smije zamijeniti već funkcionirajuća nacionalna, regionalna i lokalna rješenja, već da bi trebalo pružiti pregled normi i specifikacija koje tijela vlasti mogu koristiti za postizanje interoperabilnosti u slučaju potrebe za obnovom postojećih sustava;

26.

skreće pozornost na to da se svaka organizacija koja posjeduje osjetljive podatke bilo koje prirode mora sustavno brinuti o njihovoj klasifikaciji i sigurnosti, osobito zbog toga što aktivnosti poput sofisticiranih hakerskih napada, kiberratovanja i kiberterorizma mogu uzrokovati vrlo veliku štetu. Unatoč tome što transparentnost treba biti početna točka, podaci za koje se procijeni da iziskuju zaštitu moraju zaista biti primjereno zaštićeni. To u nekim iznimnim slučajevima može značiti da takvi podaci ili cijeli sustav moraju biti fizički odvojeni od interneta;

27.

stoga pozdravlja usklađivanje pravnih okvira koje će se postići Općom uredbom o zaštiti podataka, ali upozorava na globalnu konkurentnost u tom području i ističe da je važno osigurati da pravni okvir ne usporava tempo razvoja novih rješenja i usluga;

28.

naglašava važnost praktičnih smjernica za poštovanje Uredbe o zaštiti podataka i potrebu da svi dionici pridonesu raspravi o vlasničkim pravima i odgovornosti u vezi s obradom osobnih podataka;

29.

skreće pažnju na ulogu Komisije u stvaranju osnovnih preduvjeta za interoperabilnost i usklađivanje koji omogućuju razmjenu informacija koja se temelji na načelima;

30.

ističe da u Europi još uvijek postoje skupine građana koje nemaju pristup internetu ili nemaju dovoljno digitalnih vještina da bi koristile digitalne usluge, pa je stoga potrebno uložiti aktivne napore za poboljšanje digitalne uključenosti;

31.

naglašava da su pouzdane, kvalitetne i dostupne mreže u svim područjima nužne za pristup građana i poduzeća suvremenim digitalnim javnim uslugama i za najbolje moguće korištenje tehnologija sljedeće generacije (internet stvari, velike količine podataka, e-zdravstvo, pametni gradovi itd.);

32.

ističe da se mogućnosti potpore na europskoj i nacionalnoj razini trebaju nastaviti dosljedno i neprekidno razvijati kako bi se podržao razvoj brzog širokopojasnog interneta u svim područjima, posebno u ruralnim područjima regija u kojima tržište, zbog nedostatka dobrih poslovnih izgleda, često ne potiče razvoj;

33.

ističe da za modernizaciju javne uprave treba dogovoriti zajedničke norme i tehničke specifikacije koje će zajednički razvijati sve zainteresirane strane, što će omogućiti višekratne i učinkovite digitalne usluge visoke razine interoperabilnosti;

34.

pozdravlja najavljenu reviziju Europskog okvira interoperabilnosti i poziva Komisiju da nastavi podupirati primjenu preporuka iz okvira u tijelima javne uprave;

35.

primjećuje da lokalne i regionalne vlasti ne treba smatrati samo korisnicima prekograničnih standarda i usluga, nego i važnim akterima unutar Europskog okvira interoperabilnosti;

36.

pozdravlja Komisijin plan za razvoj prototipa europskog kataloga normi IKT-a za javnu nabavu i naglašava ključnu važnost nabave, posebno za lokalne i regionalne vlasti, kako bi se izbjegla usmjerenost na jednog proizvođača ili dobavljača te kako bi se omogućila rješenja i usluge s visokom razinom interoperabilnosti i inovacija;

37.

poziva Komisiju da uže surađuje s lokalnim i regionalnim vlastima u svojim pokušajima da podrži potpuni prelazak na e-javnu nabavu do 2019. godine, osobito s obzirom na to da bi se na lokalnoj i regionalnoj razini provedbe mogli pojaviti izazovi; suradnja s lokalnim i regionalnim vlastima i privatnim sektorom bit će od ključne važnosti za ostvarivanje punog potencijala uštede koju tržište javne nabave može omogućiti, a koja se procjenjuje na više od 2 bilijuna eura;

38.

ukazuje na činjenicu da je elektronička identifikacija ključni preduvjet za sigurne, učinkovite i nesmetane javne digitalne usluge i pozdravlja Komisijine planirane mjere za ubrzano širenje usluga e-identifikacije (2);

39.

skreće pozornost na činjenicu da rad na interoperabilnosti i standardima zahtijeva vrijeme i dugoročnu orijentaciju te dovoljno i trajno financiranje;

40.

stoga pozdravlja činjenicu da će Komisija predstaviti smjernice za budućnost u cilju jamčenja dugoročne održivosti prekograničnih digitalnih usluga. To je nužno kako bi se izgradilo povjerenje u te usluge i njihove ključne tehničke sastavnice te kako bi se osiguralo da trud koji je dosad uložen u to ne bude uzaludan;

41.

smatra da bi javne vlasti u suradnji s privatnim i neprofitnim sektorom trebale raditi na tome da osiguraju odgovarajuću dostupnu infrastrukturu, no poziva Komisiju da, s obzirom na složenost uspostavljanja odgovarajućeg vremenskog okvira za obnovu sustava i tehnike u digitalnom okruženju, pažljivo ocijeni moguće posljedice i ograničenja uvođenja načela „bez nasljeđa”;

42.

pozdravlja namjeru Komisije da europski portal za e-pravosuđe učini jedinstvenom točkom u kojoj će se objediniti različiti podaci i funkcije, kao što su komunikacija i traženje informacija i praksi povezanih s pravosuđem u Europi i sudskim postupcima, te informacije o poduzećima i registrima nesolventnosti;

43.

pozdravlja pravno obaveznu povezanost poslovnih registara svih država članica s obzirom na to da poduzeća sve više posluju prekogranično i da raste potreba i potražnja za informacijama o poduzećima u prekograničnom kontekstu i to ponajviše u pograničnim regijama Europe;

44.

u tom kontekstu također pozdravlja to što će Komisija i dalje raditi na međusobnoj elektroničkoj povezanosti stečajnih registara kako bi se povećala transparentnost i pravna sigurnost na unutarnjem tržištu i spriječilo traženje najpovoljnijeg sudskog sustava („forum shopping”);

45.

podržava inicijativu za promicanje upotrebe digitalnih rješenja u cijelom životnom ciklusu poduzeća i očekuje da ta inicijativa donese smanjenje administrativnog opterećenja za poduzeća;

46.

pozdravlja činjenicu da će Komisija predložiti proširenje jedinstvenog elektroničkog postupka za registraciju i plaćanje PDV-a te poziva na ciljani daljnji razvoj složenih pravila o PDV-u kako bi se olakšala prekogranična trgovina; Od toga bi posebne koristi mogla imati mala poduzeća i mikropoduzeća jer je borba sa administrativnim opterećenjem, koje složeni pravni okvir podrazumijeva, za njih teža nego za veća poduzeća;

47.

podržava promicanje prekogranične mobilnosti građana putem sustava za elektroničku razmjenu podataka o socijalnoj sigurnosti (EESSI) te razmjenu informacija između tražitelja zaposlenja i poslodavaca u EU-u (EURES);

48.

pozdravlja inicijative EU-a za omogućavanje prekogranične razmjene zdravstvenih podataka i usluga, uključujući interoperabilne sustave za elektroničko izdavanje recepata, čime se poboljšava sigurnost pacijenata u smislu Direktive o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi (3) te se povećava kvaliteta i učinkovitost zdravstvene skrbi;

49.

dijeli stav Komisije da građani i poduzeća, kao i istraživačke ustanove trebaju što je moguće više sudjelovati u oblikovanju i pružanju javnih digitalnih usluga jer se tako povećava kvaliteta, učinkovitost i korisnost tih usluga;

50.

naglašava da su otvoreni podaci, koji se na siguran i pouzdan način dostavljaju trećim stranama, preduvjet za modernizaciju lokalnih i regionalnih vlasti te za njihovu preobrazbu koja im omogućuje pružanje budućih inovativnih usluga u okviru njihovih djelatnosti;

51.

stoga pozdravlja osnivanje europske platforme preko koje će javna tijela moći otvoriti pristup svojim podacima i uslugama; naglašava, međutim, da bi Komisija trebala podržavati razvoj i koordinaciju strategija za otvoreni pristup podacima uz pomoć tehničke i sistematske podrške lokalnim i regionalnim vlastima;

52.

upozorava da se pružanje visokokvalitetnih interoperabilnih podataka temelji na ciljanom radu na, između ostalog, arhitekturi informacijskih sustava, klasifikaciji podataka i interoperabilnosti na svim razinama pa stoga pozdravlja uspostavu i primjenu infrastrukture podataka na razini EU-a pri čemu kao model za zajedničku definiciju podataka može poslužiti rad u okviru Direktive INSPIRE;

53.

u tom pogledu pozdravlja inicijativu Europski oblak (4) kao način povećanja transparentnosti i učinkovitosti jer omogućuje zajedničku infrastrukturu u oblaku za pružanje usluga e-uprave;

54.

naglašava golemu važnost digitalne pismenosti i stručnosti građana, radnika i tražitelja zaposlenja za sveobuhvatnu provedbu digitalizacije u gospodarstvu i modernizaciju javne uprave;

55.

slaže se da provedba akcijskog plana zahtjeva zajednički angažman i odgovornost na svim upravnim razinama i naglašava odgovornost lokalnih i regionalnih vlasti kao glavnog „sučelja” između javnog sektora i građana i poduzeća.

21.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 88/59

1.

pozdravlja prijedlog o europskom stupu socijalnih prava jer bi on mogao pridonijeti provedbi ciljeva Europske unije iz članka 3. UEU-a, u kojem se navodi da EU „radi na održivom razvoju Europe koji se temelji na uravnoteženom gospodarskom rastu i stabilnosti cijena, visoko konkurentnom socijalnom tržišnom gospodarstvu, s ciljem pune zaposlenosti i društvenog napretka” […], „suzbija društvenu isključenost i diskriminaciju, promiče socijalnu pravdu i zaštitu, ravnopravnost žena i muškaraca, međugeneracijsku solidarnost i zaštitu prava djeteta” te „promiče ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju te solidarnost među državama članicama”;

2.

očekuje od Europske komisije da se prilikom predlaganja europskog stupa socijalnih prava vodi načelom supsidijarnosti te da poštuje široke ovlasti nacionalnih i podnacionalnih vlasti u području socijalne politike; također se mora osigurati da sadržaj tog stupa odgovara općim načelima agende za bolju regulativu;

3.

pozdravlja to što je Europska komisija odlučila pokrenuti javnu raspravu o stupu socijalnih prava jer je nakon više godina krize s visokom stopom nezaposlenosti i strogom štednjom prijeko potrebna politička rasprava o novoj inicijativi za socijalna prava; smatra da socijalni stup može pridonijeti koordinaciji socijalnih politika i prava u državama članicama, te potpomoći uzlaznu konvergenciju;

4.

pozdravlja Komisijine napore u pogledu pokretanja rasprave o opsegu i sadržaju budućeg socijalnog stupa, ističući dodanu vrijednost uključivanja lokalnih i regionalnih vlasti u tu raspravu, osobito jačanjem i naglašavanjem važnosti teritorijalne dimenzije u socio-ekonomskim temama obuhvaćenima općim pristupom u politikama EU-a, kao i važnosti pristupa usmjerenog na konkretna područja pri osmišljavanju i provedbi socio-ekonomskih politika;

5.

iznova poziva na bolju koordinaciju gospodarskih i socijalnih politika između europske razine i nacionalnih vlada u okviru europskog semestra te poziva na veću uključenost lokalnih i regionalnih vlasti u tu koordinaciju (1);

6.

zahtijeva da se socijalni stup razvije na temelju dokazive lokalne, regionalne i nacionalne dodane vrijednosti te da bude horizontalan kako bi se osiguralo posvećivanje veće pozornosti socijalnoj dimenziji gospodarskog upravljanja ekonomskom i monetarnom unijom (EMU), što je ključno za funkcioniranje i održivost EMU-a i za legitimitet procesa europskih integracija;

7.

naglašava da bi se ta inicijativa, ako iz nje proisteknu snažne mjere socijalne zaštite (primjerice one u pogledu pristupa zdravstvenim, obrazovnim i socijalnim uslugama, uključujući socijalne usluge od općeg interesa, te uslugama socijalne sigurnosti), mogla smatrati sredstvom za koordinaciju i pružanje podrške državama članicama u njihovim nastojanjima da svladaju socijalne nejednakosti, suzbiju socijalni damping, potaknu uzlaznu konvergenciju socijalnih standarda u europodručju te osnaže Unijine ciljeve uključivog i održivog rasta;

8.

ponavlja da je za unapređenje socijalne dimenzije EMU-a od ključne važnosti uhvatiti se u koštac s regionalnim razlikama tako da se, tamo gdje je potrebno, modernizira postojeće zakonodavstvo i/ili razmotre nove mjere potpore većoj konvergenciji; stoga preporučuje da se u socijalne pokazatelje EMU-a uvrste pokazatelji o regionalnim razlikama (2);

9.

očekuje da će Komisijin prijedlog o europskom stupu socijalnih prava pridonijeti dodatnom jačanju socijalnih prava – kako pojedinačnih tako i kolektivnih – ugrađenih u Povelju o temeljnim pravima EU-a (3);

10.

pozdravlja činjenicu da se u javnim raspravama Europske komisije razgovara o ključnim izazovima rodne politike, kao što su niski udio žena među zaposlenima i rodna segregacija na tržištu rada (načelo 5.), razlike među spolovima u pogledu plaća i mirovina (načela 5. i 13.), nedovoljna usklađenost profesionalnog i privatnog života (načela 5. i 18.) i višestruka opterećenost žena zbog dugotrajne brige o srodnicima (načelo 17.). Europska komisija također bi trebala objasniti jesu li predložene mjere dovoljne za smanjenje diskriminacije žena odnosno je li povrh toga potrebno stavljanje dodatnog naglaska na jednakost spolova;

11.

premda se prijedlog Komisije odnosi samo na države članice europodručja, pozdravlja to što su na sudjelovanje pozvane i države članice EU-a izvan europodručja;

12.

naglašava da bolja koordinacija ekonomske i fiskalne politike u europodručju mora ići ruku pod ruku s potpunim uvažavanjem socijalne dimenzije EMU-a;

13.

traži da se veći naglasak stavi na financiranje socijalne politike, što predstavlja poseban izazov za lokalne i regionalne vlasti. Takvi se izazovi javljaju ne samo zbog golemih razlika u sredstvima koja se izdvajaju za sustave socijalne zaštite diljem Europe, već i zbog ukupnog smanjenja ulaganja na podnacionalnoj razini (4);

14.

naglašava važnost snažnog europskog socijalnog programa u kojem se konkurentnost i socijalna pravda međusobno nadopunjuju, pri čemu ključnu sastavnicu predstavljaju pravedne plaće – područje u kojem je EU nadležan isključivo za koordinaciju, dok plaće određuju države članice bilo zakonskim propisima bilo kolektivnim pregovaranjem te u svakom slučaju u skladu sa svojim tradicijama i praksama; takav program u potpunosti mora podržavati načelo nediskriminacije, u skladu s člankom 21. Povelje o temeljnim pravima EU-a;

15.

naglašava da, s obzirom na sve veću nezaposlenost mladih, kao i sve veći broj siromašnih osoba odnosno osoba kojima prijeti siromaštvo zadnjih godina, u okviru socijalnog stupa treba uzeti u obzir i potrebu da se u kratkom roku smanji siromaštvo, potakne socijalna uključenost i suzbije nezaposlenost mladih;

16.

naglašava potrebu za bliskijom suradnjom između raznih razina vlasti, sektora i dionika, uključujući i jačanje uloge socijalnih partnera te uvođenje učinkovitog instrumenta za građanski dijalog, što bi osnažilo demokratski legitimitet Unije;

17.

ističe da neke lokalne i regionalne vlasti primjenjuju svoje politike javne nabave kako bi poticale ponuđače odnosno zahtijevale od njih da svojim zaposlenicima isplaćuju pravedne plaće, što može dodatno pridonijeti tomu da se organizacije ohrabri na usvajanje poštenih praksi zapošljavanja. S tim u vezi podsjeća da zakonodavstvo EU-a ne isključuje mogućnost da se ponuđač koji se ne želi obvezati na isplaćivanje zakonski propisane minimalne plaće zaposlenicima isključi iz postupka dodjele ugovora (5);

18.

izražava žaljenje zbog toga što Komisija u svom prijedlogu ne stavlja jači naglasak na suočavanje s izazovima promjena u svijetu rada, uključujući povećanu digitalizaciju, na koju bi trebalo odgovoriti posvećivanjem posebne pozornosti razvoju digitalnih vještina radne snage. Pojava nestandardnih oblika rada dovodi do nastanka novih rizika od „sivih zona” u pogledu radničkih prava i pristupa skrbi; stoga od Komisije traži da ispravno definira uvjete fleksibilnosti na radnom mjestu radi uspostavljanja ravnoteže između fleksibilnosti i sigurnosti;

19.

podsjeća da je u kontekstu ubrzane digitalizacije gospodarstva i društva važno građanima, a posebice starijim osobama, omogućiti stjecanje digitalnih vještina potrebnih za ostvarivanje uključivijeg socijalnog modela;

20.

naglašava da su stjecanje vještina u okviru obrazovanja i osposobljavanja i pristup cjeloživotnom učenju više nego ikad važniji u svjetlu promjena radnih okolnosti te ističe važnost usklađivanja vještina s potrebama tržišta rada;

21.

uvjeren je da se demokratski legitimitet EMU-a može ojačati ako europski građani budu vjerovali da se štiti načelo socijalnog napretka i jednakih mogućnosti kako se prema radnim i socijalnim standardima ne bi odnosilo kao prema marginalnim pojavama u odnosu na postupak makroekonomske prilagodbe;

22.

zahtijeva da se u okviru europskog stupa socijalnih prava osigura da lokalne i regionalne vlasti dobiju potporu u nastojanjima da provedu odgovarajuće politike zapošljavanja i socijalne politike, uključujući potporu i izgradnju kapaciteta za razvoj politika za usklađivanje privatnog i poslovnog života u skladu s nedavnim prijedlogom Europske komisije. Za ovakav pristup potrebno je svladavati lokalne i teritorijalne izazove u tim područjima i olakšati razmjenu najboljih iskustava na lokalnoj i regionalnoj razini;

23.

napominje da se Europa suočava s golemim društvenim izazovima, uz izrazito velike ekonomske i demografske razlike među europskim regijama, pri čemu su mnogi mladi ljudi izloženi brojnim izazovima poput neprilagođenosti obrazovnog sustava potrebama tržišta, poteškoća u pronalaženju zaposlenja, prepreka mobilnosti (posebno u slučaju mladih koji žive u malim zajednicama u rubnim, najudaljenijim, otočnim ili ruralnim područjima), prisilne mobilnosti ili društvene isključenosti. Stoga ne postoji univerzalno rješenje koje će odgovarati svima, a kod svake političke intervencije – javne ili privatne – moraju se uzeti u obzir lokalne i regionalne posebnosti, primjerice posebnosti regija suočenih s demografskim izazovima i/ili odljevom mozgova, te mladima osigurati minimalne mogućnosti u socijalnom, ekonomskom i obrazovnom pogledu. Pored toga, u svjetlu kontinuirano visoke stope nezaposlenosti mladih OR ponovo poziva na to da se pogodnostima programa Garancija za mlade obuhvate mladi do 30. (a ne samo do 25.) godine života (6);

24.

traži da se potreba za univerzalnim pristupom kvalitetnim sustavima socijalne skrbi i javnim uslugama smatra jednim od prioriteta europskog stupa socijalnih prava, pri čemu također treba poštovati nadležnost država članica za to područje;

25.

ističe ulogu regionalnih i lokalnih vlasti u uvođenju fleksibilnih načina rada i uspostavi poštenih radnih uvjeta na radnom mjestu, uz savjetovanje sa zaposlenicima i sindikatima te na temelju načela jednakosti i poštovanja;

26.

predlaže Komisiji da razmotri mogućnost uvođenja poticajnih mjera za članice EMU-a koje provode reforme radi postizanja socijalnih ciljeva strategije Europa 2020. i suzbijanja socijalne neravnoteže;

27.

poziva Europsku komisiju da podupire napore koje države članice ulažu u modernizaciju sustava socijalne zaštite u okviru europskog semestra; nadalje očekuje da Komisija predloži fiskalni kapacitet za europodručje, otvoren za sve države članice, koji bi mogao također omogućiti da se na europskoj razini usklade protucikličke politike;

28.

podsjeća da dugotrajna nezaposlenost može stvoriti začarani krug koji dovodi do smanjenja mogućnosti zapošljavanja, gubitka vještina, smanjenja potencijala zarade te povećanja cjeloživotnog rizika od siromaštva i socijalne isključenosti;

29.

ističe da će starenje europskog stanovništva dovesti do manjka radne snage na tržištima rada u mnogim državama članicama te da mobilnost radne snage predstavlja jedno od mogućih rješenja tog problema; slaže se s Komisijom da je u Europi i dalje premalo mobilnih radnika da bi moglo biti riječi o istinskom europskom tržištu rada; stoga je od presudne važnosti da postupak priznavanja kvalifikacija mobilne radne snage u EU-u bude brz, jednostavan i pouzdan (7);

30.

naglašava da stariji građani predstavljaju jednu od skupina stanovništva posebno izloženih opasnosti od siromaštva i socijalne isključenosti. U većini država članica pogođeni su prije svega građani koji žive u rubnim ruralnim krajevima ili zapostavljenim gradskim područjima Štoviše, starije osobe često nastavljaju živjeti u zajednicama kojima prijeti depopulacija ili čak izumiranje;

31.

kao što je naglašeno u mišljenju OR-a „Odgovor EU-a na demografske izazove”, treba uvesti učinkovitije i djelotvornije javne usluge te nova rješenja za poboljšanje kvalitete života i fizičke, mentalne i društvene dobrobiti svih građana. Treba iskoristiti prilike koje pružaju demografske promjene, uključujući prilike za otvaranje radnih mjesta povezanih s uslugama za osobe starije životne dobi u sastavu „srebrnog gospodarstva” (fizičke, digitalne, usluge zdravijeg načina života itd.). Pristup tim uslugama jedno je od temeljnih prava građana;

32.

ističe da Europljani žive sve duže, zbog čega će troškovi zdravstvene i socijalne skrbi znatno porasti i 2050. godine iznositi otprilike 9 % BDP-a EU-a; u tom pogledu IKT može biti snažan saveznik za održavanje troškovno učinkovite i kvalitetne zdravstvene i socijalne skrbi jer osobama svih dobnih skupina i u svim područjima omogućuje da bolje brinu o svom zdravlju i kvaliteti života;

33.

podsjeća da ulaganja u IKT predstavljaju ključni alat za nastojanja regija i gradova da svladaju izazove starenja stanovništva. Takvim se ulaganjima može poboljšati kvaliteta života, podržati socijalna uključenost, omogućiti informiranost o najnovijem razvoju događaja na europskoj ili nacionalnoj razini, omogućiti da se stečenim iskustvima i vještinama pridonosi razvoju društva te uz pomoć novih proizvoda i usluga poticati konkurentnost i rast na lokalnoj i regionalnoj razini.

34.

U točki a. načela 2. (poglavlje I.) nakon rečenice: „Mora biti osiguran jednak tretman … nesigurnih i nestalnih uvjeta takvog radnog odnosa”, dodati: „, povećavanjem razine poštovanja postojećih standarda radnih ugovora kojih se poduzeća moraju pridržavati da bi mogla pristupiti financijskim sredstvima EU-a, čime bi se izbjegao rizik socijalnog dampinga.”

35.

Točka b. načela 2. (poglavlje I.) treba glasiti: „Fleksibilnost u uvjetima zapošljavanja može pomoći kad je riječ o pristupu tržištu rada i zadržavanju sposobnosti poslodavca da brzo odgovori na promjene potražnje; međutim, po mogućnosti bi trebalo osigurati prijelaz na ugovore na neodređeno vrijeme.”

36.

Prva rečenica u točki c. načela 7. (poglavlje II.) treba glasiti: „Otkaz radniku koji je uspješno završio probni rok mora biti utemeljen, mora mu prethoditi primjeren otkazni rok definiran na nacionalnoj razini, mora postojati odgovarajuća naknada u slučaju neopravdanog otkaza te mora biti dostupan brz i djelotvoran neovisan sustav za rješavanje sporova.”

37.

Prva rečenica u točki a. načela 8. (poglavlje II.) treba glasiti: „Rad treba pravedno platiti kako bi se osigurao dostojan životni standard. Plaće i, prema potrebi, minimalne plaće, određuje svaka država članica primjenom transparentnog i predvidivog mehanizma, bilo zakonskim propisima bilo kolektivnim pregovaranjem te u svakom slučaju u skladu sa svojim tradicijama i praksama. Određivanjem plaća neće se ugroziti dostupnost zaposlenja i motivacija za traženje posla. Razvoj plaća mora slijediti produktivnost.”

38.

Točka a. načela 11. (poglavlje III.) treba glasiti „Pogodnosti i usluge socijalne zaštite moraju se objediniti u što većoj mjeri, barem na susjednim područjima i onima na kojima tijela lokalne uprave imaju veću ulogu, kako bi se povećala ujednačenosti i učinkovitost ovih mjera i poduprla integracija u društvo i na tržište rada.”

39.

Prva rečenica u točki a. načela 12. (poglavlje III.) treba glasiti: „Svatko mora imati pravodoban pristup kvalitetnoj preventivnoj i kurativnoj zdravstvenoj zaštiti, kao i skrbi za starije i/ili uzdržavane osobe, a potreba za medicinskom njegom ili skrbi za starije osobe ne smije uzrokovati siromaštvo ili financijske probleme.”

40.

Prva rečenica u točki c. načela 12. (poglavlje III.) treba glasiti: „Svim radnicima, bez obzira na vrstu ugovora, mora se osigurati pravo na adekvatno plaćeno bolovanje dok su bolesni, u ovisnosti o pravima koja su prethodno stekli u okviru svog nacionalnog sustava socijalnog osiguranja; potrebno je poticati sudjelovanje samozaposlenih u sustavima osiguranja.” Novčane naknade u slučaju bolesti ne mogu se definirati bez uzimanja u obzir drugih pravila o socijalnoj sigurnosti države članice. U suprotnom bi to dovelo do potraživanja naknada iz socijalnog osiguranja neovisno o vlastitom doprinosu, što bi pak bilo protivno načelu supsidijarnosti.

41.

Prva rečenica u točki a. načela 13. (poglavlje III.) treba glasiti: „… primjerice primjerenim priznavanjem razdoblja roditeljstva tijekom kojih zaposlenici i dalje imaju pravo na isplaćivanje plaće ili na zamjensku plaću, ovisno o prethodno stečenim pravima u okviru sustava socijalnog osiguranja. U skladu s nacionalnim posebnostima potrebno je poticati sudjelovanje samozaposlenih u sustavima mirovinskog osiguranja.”

42.

Točka a. načela 15. (poglavlje III.) treba glasiti: „Potrebno je osigurati dostatna minimalna primanja, u skladu s nacionalnom praksom, za one koji nemaju dovoljno sredstava za dostojan životni standard. Za radno sposobno stanovništvo u radnoj dobi to će državno jamstvo egzistencijalnog minimuma biti povezano s obvezom surađivanja, npr. sudjelovanja u mjerama aktivne potpore radi poticanja (ponovne) integracije na tržište rada. Primanje takve naknade ne bi trebalo stvarati prepreke zapošljavanju.”

43.

Točka b. načela 18. (poglavlje III.) treba glasiti: „Kako bi se spriječilo siromaštvo djece, potrebno je poduzeti mjere u ranoj fazi te zauzeti preventivne pristupe, uključujući specifične mjere kojima bi se trebalo osigurati da tim sustavom budu obuhvaćena i djeca iz siromašnijih obitelji. U tu svrhu prilagodit će se sustavi zaštite, uz naglasak na zaštiti djece i obitelji koje skrbe o maloljetnicima.”

44.

Točka a. načela 19. (poglavlje III.) treba glasiti: „Socijalni stanovi ili stambena pomoć osigurava se prvenstveno potrebitima, socijalno ugroženim osobama, uključujući beskućnike, te osobama koje žive u stanovima koji predstavljaju opasnost za zdravlje, neprimjereni su ili prenapučeni. Ukinut će se neprimjereno socijalno stambeno zbrinjavanje. Osobe iz osjetljivih kategorija kojima nije dodijeljeno zamjensko stambeno rješenje bit će zaštićene od deložacije.” (1) Kao što je navedeno u prethodnim mišljenjima, OR predlaže da se definicija socijalnog stanovanja proširi kako bi se bolje odrazilo diskrecijsko pravo država članica kod planiranja, osiguravanja, financiranja i organizacije socijalnog stanovanja, kako bi se zajamčila demokratska sloboda izbora te kako bi se prioritet dao primjerenom i pristupačnom stanovanju, s obzirom na nemogućnost postojećih stambenih tržišta da zadovolje stambene potrebe. (2) Što se tiče deložacija, one ne bi smjele biti same po sebi zabranjene jer se time krši pravo vlasništva i načelo supsidijarnosti. Zaštita od deložacije trebala bi stoga biti ograničena na osjetljive skupine i dopunjena obaveznom ponudom zamjenskog smještaja. (3) Kućanstva s nižim i srednjim prihodima ne bi trebala imati zakonsko pravo na pomoć u cilju stjecanja vlasništva nad stambenim objektom – što je, među ostalim, u skladu s Poveljom o temeljnim pravima EU-a – osobito stoga što gospodarska i socijalna korisnost tog prava ovisi o globalnim, nacionalnim, regionalnim i lokalnim okolnostima te političkim prioritetima o kojima se u skladu s načelom supsidijarnosti treba odlučivati na nacionalnoj odnosno regionalnoj ili lokalnoj razini.

45.

Točka a. načela 20. (poglavlje III.) treba glasiti: „Svim se osobama jamči povoljan pristup osnovnim uslugama od općeg gospodarskog interesa, uključujući elektroničke komunikacije, energiju, promet i financijske usluge. Podupirat će se mjere za olakšavanje pristupa tim uslugama.” Za razliku od koncepta usluga od općeg gospodarskog interesa, koncept „osnovnih usluga” nije sastavni dio europskog primarnog ili sekundarnog zakonodavstva (vidjeti i članak 36. Povelje o temeljnim pravima EU-a). Povrh toga, potrebno je unaprijediti pristup tim uslugama na općoj razini, a ne samo među potrebitim građanima.

21.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 88/64

1.

smatra da bi poticanje stabilnosti i blagostanja u susjedstvu EU-a trebalo spadati među glavne prioritete vanjske i sigurnosne politike EU-a te traži da se pri osmišljavanju i provedbi europske vanjske politike vodi računa o potencijalima lokalnih i regionalnih vlasti. Europski odbor regija trebao bi igrati važnu ulogu u izgradnji povjerenja i međunarodnoj suradnji na regionalnoj i lokalnoj razini;

2.

napominje da europska politika susjedstva (EPS) može imati trajan učinak samo ako građani država članica EU-a i zemalja obuhvaćenih ESP-om od nje imaju konkretne koristi te traži da se pri provedbi nove strategije težište stavi na taj aspekt;

3.

napominje da je EPS prije svega projekt institucija Europske unije te vlada država članica i susjednih zemalja. Naglašava da uspješna provedba programa i projekata ima značajan učinak na regionalnoj i lokalnoj razini, kako u državama članicama EU-a tako i u uključenim trećim zemljama. Poziva da se u okviru EPS-a prije svega jača suradnja na lokalnoj i regionalnoj razini i interakcija između civilnih društava dotičnih država kao i da se za to izdvoje odgovarajuća sredstva. izričito traži da se lokalne i regionalne vlasti i njihova udruženja uključi u sve faze provedbe europske politike susjedstva – od programiranja do demokratskog nadzora; smatra da bi lokalne i regionalne vlasti i njihova udruženja trebali sudjelovati u radu odbora i vijeća za pridruživanje te dobiti status stalnih promatrača;

4.

zahtijeva više konkretnih projekata za poticanje međuljudskih odnosa; smatra prijeko potrebnim da se na raspolaganje stavi više sredstava za prekograničnu suradnju, partnerstva između lokalnih vlasti te znanstvenu i kulturnu razmjenu i razmjenu za mlade; ponavlja svoj zahtjev da se partneri uključe u programe Unije, primjerice u program Erasmus; pozdravlja to što Komisija smatra prioritetnim olakšavanje viznog režima te to što je iznijela konkretne prijedloge za Ukrajinu i Gruziju; naglašava svoju potporu suradnji u vezi s pitanjima viza i mobilnosti (uključujući liberalizaciju viznog režima i olakšavanje dijaloga) s onim partnerima obuhvaćenima EPS-om koji to žele;

5.

ponovno ističe prijedloge koje je iznio u mišljenju „Ususret novoj europskoj politici susjedstva” od 9. srpnja 2015. te od Europske komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje traži da te prijedloge dosljedno uzima u obzir prilikom provedbe strategije;

6.

napominje da su oružani sukobi, upotreba sile, povrede teritorijalnog suvereniteta, povrede ljudskih prava i načela jednakih prava narodâ, terorizam te ozbiljna destabilizacija u brojnim zemljama i regijama u susjedstvu EU-a uzrokovali velik gubitak ljudskih života, brojne povrede, velik broj raseljenih osoba te prisilnu migraciju, kao i da otežavaju razvoj trajnih partnerstava. Ističe da je važno okaniti se geopolitičkih teorija i iluzija i zacrtati realistične ciljeve utemeljene na realističnoj ocjeni te organizirati suradnju među partnerima koji imaju stvaran interes za suradnju i sposobnost postizanja održivih rezultata; zahtijeva da se, unatoč neophodnoj diferencijaciji, održava ravnoteža između istočnog i južnog susjedstva;

7.

ističe da se održiva partnerstva mogu izgrađivati isključivo na temelju ravnopravnosti i uzajamne koristi; pozdravlja to što je Komisija tom pitanju pridala posebnu važnost prilikom preispitivanja europske politike susjedstva te traži da se koncept ravnopravne obostrane odgovornosti za partnerstva u okviru europske politike susjedstva primjenjuje i u praksi;

8.

posebno naglašava da se dosljedno poštovanje ljudskih prava i normi humanitarnog međunarodnog prava ne smije dovoditi u pitanje. U tom pogledu ističe da sukobi koji potresaju mnoge partnerske zemlje obuhvaćene EPS-om predstavljaju nove izazove u pogledu zaštite izbjeglica, poštovanja međunarodnog humanitarnog prava i potrebe usvajanja novih pristupa kojima će se zajamčiti primjena novih i učinkovitijih alata namijenjenih osiguravanju potpunog poštovanja europskih i međunarodnih standarda zaštite izbjeglica. Također naglašava da predstojeće pregovore o globalnim paktovima o migraciji s mnogim partnerskim zemljama obuhvaćenima EPS-om treba provoditi uz sudjelovanje lokalnih vlasti te uz snažniju integraciju migracijske politike i politike susjedstva radi izbjegavanja proturječnosti i neusklađenosti;

9.

ističe da je glavni izvor europskog utjecaja na stabilnost i blagostanje u susjedstvu EU-a privlačnost EU-ova socio-ekonomskog modela, zajedništvo i solidarnosti među državama članicama EU-a, održiv razvoj, demokracija i poštovanje ljudskih prava i demokratskih sloboda; najvažniji doprinos stabilizaciji susjedstva jest stabilnost EU-a i privrženost njegovim vrijednostima i načelima;

10.

zahtijeva da se prijetnje sigurnosti razmatra u svoj njihovoj složenosti, počevši od razloga nestabilnosti; ističe da je ponajprije potrebno uhvatiti se u koštac sa socio-ekonomskim razlozima koji su uzrok sadašnjih sigurnosnih i migracijskih izazova; pozdravlja to što je EU obećao raditi na provedbi ciljeva održivog razvoja UN-a zajedno s partnerima europske politike susjedstva; traži da se veća pozornost posveti promicanju socijalnih prava jer je održivi gospodarski i socijalni razvoj od presudne važnosti za stabilno susjedstvo; naglašava da je otvaranje radnih mjesta ključno za budućnost većine susjednih zemalja; pozdravlja to što će se poseban naglasak staviti na zapošljavanje mladih i poticanje malih i srednjih poduzeća; naglašava da je za to potreban višerazinski pristup – koji će obuhvaćati i nacionalnu, i regionalnu, i lokalnu razinu – kao i regionalna, subregionalna i prekogranična suradnja; zahtijeva da programi sektorske suradnje budu oblikovani tako da ih mogu provoditi lokalne i regionalne vlasti;

11.

pozdravlja to što je Europska komisija iznijela prijedlog za uspostavljanje novog okvira za partnerstvo s trećim zemljama i za novi europski plan vanjskih ulaganja usmjeren na rješavanje temeljnih uzroka migracija aktiviranjem ulaganja, jačanjem tehničke pomoći i podupiranjem gospodarskih i strukturnih reformi kako bi se poboljšalo poslovno i šire političko okruženje te poziva da se europske regionalne i lokalne vlasti uključe u taj proces;

12.