ISSN 1977-1088

Službeni list

Europske unije

C 46
European flag  

Hrvatsko izdanje

Informacije i objave

Godište 60.
13. veljače 2017.

Obavijest br.

Sadržaj

Stranica

 

IV.   Obavijesti

 

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

 

Sud Europske unije

2017/C 46/01

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

1

 

V.   Objave

 

SUDSKI POSTUPCI

 

Sud

2017/C 46/02

Predmet C-492/14: Presuda Suda (drugo vijeće) od 29. rujna 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Nederlandstalige rechtbank van eerste aanleg Brussel – Belgija) – Essent Belgium NV protiv Vlaams Gewest, Inter-Energa i dr. (Zahtjev za prethodnu odluku — Regionalni propisi koji nameću besplatnost distribucije električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije u sustavima smještenima u predmetnoj regiji — Razlikovanje s obzirom na podrijetlo zelene električne energije — Članci 28. i 30. UEZ-a — Slobodno kretanje roba — Direktiva 2001/77/EZ — Članci 3. i 4. — Nacionalni mehanizmi potpore proizvodnji zelene električne energije — Direktiva 2003/54/EZ — Članci 3. i 20. — Direktiva 96/92/EZ — Članci 3. i 16. — Unutarnje tržište električne energije — Pristup distribucijskim sustavima pod nediskriminirajućim tarifnim uvjetima — Obveze javne usluge — Neproporcionalnost)

2

2017/C 46/03

Predmet C-171/15: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 14. prosinca 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden – Nizozemska) – Connexxion Taxi Services BV protiv Staat der Nederlanden, Transvision BV, Rotterdamse Mobiliteit Centrale RMC BV, Zorgvervoercentrale Nederland BV (Zahtjev za prethodnu odluku — Javna nabava usluga — Direktiva 2004/18/EZ — Članak 45. stavak 2. — Osobna situacija natjecatelja ili ponuditelja — Fakultativni razlozi isključenja — Težak profesionalni propust — Nacionalni propis koji predviđa ispitivanje svakog pojedinog slučaja primjenjujući načelo proporcionalnosti — Odluke javnih naručitelja — Direktiva 89/665/EEZ — Sudski nadzor)

3

2017/C 46/04

Predmet C-238/15: Presuda Suda (drugo vijeće) od 14. prosinca 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal administratif – Luxembourg) – Maria do Céu Bragança Linares Verruga, Jacinto Manuel Sousa Verruga, André Angelo Linares Verruga protiv Ministre de l'Enseignement supérieur et de la recherche (Zahtjev za prethodnu odluku — Slobodno kretanje osoba — Jednako postupanje — Socijalne povlastice — Uredba (EU) br. 492/2011 — Članak 7. stavak 2. — Novčana pomoć za visokoškolsko obrazovanje — Uvjet za studente koji nemaju boravište na području dotične države članice koji se sastoji u tome da su djeca radnika koji su bili zaposleni ili koji su obavljali profesionalnu aktivnost u toj državi članici u neprekinutom trajanju od najmanje pet godina — Neizravna diskriminacija — Opravdanje — Cilj koji se sastoji u povećanju udjela osoba s boravištem koje su nositelji diplome o visokoškolskom obrazovanju — Prikladnost — Proporcionalnost)

4

2017/C 46/05

Predmet C-256/15: Presuda Suda (peto vijeće) od 15. prosinca 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputilo Vrhovno sodišče Republike Slovenije – Slovenija) – Drago Nemec protiv Republike Slovenije (Zahtjev za prethodnu odluku — Direktiva 2000/35/EZ — Borba protiv kašnjenja u plaćanju — Nadležnost Suda — Transakcija zaključena prije pristupanja Republike Slovenije Europskoj uniji — Područje primjene — Pojam poslovne transakcije — Pojam poduzetnik — Najviši iznos zateznih kamata)

4

2017/C 46/06

Predmet C-378/15: Presuda Suda (treće vijeće) od 14. prosinca 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Commissione Tributaria Regionale di Roma – Italija) – Mercedes Benz Italia SpA protiv Agenzia delle Entrate Direzione Provinciale Roma 3 (Zahtjev za prethodnu odluku — Oporezivanje — Porez na dodanu vrijednost — Direktiva 77/388/EEZ — Članak 17. stavak 5. treći podstavak točka (d) — Područje primjene — Primjena udjela odbitka u odnosu na porez na dodanu vrijednost kojim je oporezovano stjecanje ukupne robe i usluga koje koristi porezni obveznik — Sporedne transakcije — Upotreba prometa kao pokazatelja)

5

2017/C 46/07

Spojeni predmeti C-401/15 do C-403/15: Presuda Suda (drugo vijeće) od 15. prosinca 2016. (zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Cour administrative – Luksemburg) – Noémie Depesme, Saïd Kerrou (C-401/15), Adrien Kauffmann (C-402/15), Maxime Lefort (C-403/15) protiv Ministre de l'Enseignement supérieur et de la recherche (Zahtjev za prethodnu odluku — Slobodno kretanje osoba — Prava radnika — Jednako postupanje — Socijalne povlastice — Financijska pomoć za pohađanje visokih studija — Pretpostavka srodništva — Pojam djeteta — Dijete bračnog druga ili registriranog partnera — Doprinos za uzdržavanje tog djeteta)

6

2017/C 46/08

Predmet C-558/15: Presuda Suda (šesto vijeće) od 15. prosinca 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal da Relação do Porto – Portugal) – Alberto José Vieira de Azevedo i dr. protiv CED Portugal Unipessoal, Lda, Instituto de Seguros de Portugal – Fundo de Garantia Automóvel (Zahtjev za prethodnu odluku — Osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i nadzor obveze osiguranja od te odgovornosti — Direktiva 2000/26/EZ — Članak 4. stavak 5. — Društvo za osiguranje — Predstavnik za likvidaciju štete — Dovoljne ovlasti zastupanja — Pasivna legitimacija pred sudovima)

7

2017/C 46/09

Predmet C-577/15 P: Presuda Suda (prvo vijeće) od 14. prosinca 2016. – SV Capital OÜ protiv Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA), Europske komisije (Žalba — Zahtjev za pokretanje istrage protiv estonskog i finskog nadzornog tijela — Odluka Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) — Odluka Odbora za žalbe europskih nadzornih tijela — Uredba (EU) br. 1093/2010 — Članci 17. i 60. — Odbor za žalbe — Rok za tužbu — Ispričiva zabluda)

7

2017/C 46/10

Predmet C-644/15 P: Presuda Suda (sedmo vijeće) od 15. prosinca 2016. – Mađarska protiv Europske komisije (Žalba — Uredba (EZ) br. 1234/2007 — Zajednička organizacija poljoprivrednih tržišta — Sektor voća i povrća — Članak 103.e — Nacionalna financijska pomoć koja je dodijeljena proizvođačkim organizacijama u sektoru voća i povrća — Uredba (EZ) br. 1580/2007 — Članak 97. — Komisijina odluka o naknadi od strane Europske unije nacionalne financijske pomoći koju je Mađarska dodijelila proizvođačkim organizacijama)

8

2017/C 46/11

Predmet C-667/15: Presuda Suda (šesto vijeće) od 15. prosinca 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hof van beroep te Antwerpen – Belgija) – Loterie Nationale – Nationale Loterij NV van publiek recht protiv Paula Adriaensena, Wernera De Kesela, The Right Frequency VZW (Zahtjev za prethodnu odluku — Direktiva 2005/29/EZ — Nepoštena poslovna praksa poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču — Zavaravajuća poslovna praksa — Piramidalni sustav promidžbe — Ulozi koje su uplatili novi članovi i naknade koje su dobili članovi koji su već otprije u sustavu — Neizravna financijska veza)

8

2017/C 46/12

Predmet C-700/15: Presuda Suda (šesto vijeće) od 15. prosinca 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputilo Vrhovno sodišče Republike Slovenije – Slovenija) – LEK Farmacevtska Družba d.d. protiv Republike Slovenije (Zahtjev za prethodnu oduku — Kombinirana nomenklatura — Razvrstavanje robe — Prehrambeni dodaci koji spadaju u tarifni broj 2106 — Aktivni sastojak kao osnovni sastojak — Moguće razvrstavanje u poglavlje 30. Kombinirane nomenklature — Predstavljanje i prodaja proizvoda kao lijekova)

9

2017/C 46/13

Predmet C-412/16 P: Žalba koju je 27. srpnja 2016. podnio Ice Mountain Ibiza, S.L. protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 25. svibnja 2016. u predmetu T-5/15, Ice Mountain Ibiza protiv EUIPO-a – Marbella Atlantic Ocean Club (ocean beach club ibiza)

10

2017/C 46/14

Predmet C-413/16 P: Žalba koju je 27. srpnja 2016. podnio Ice Mountain Ibiza, S.L. protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 25. svibnja 2016. u predmetu T-6/15, Ice Mountain Ibiza protiv EUIPO-a – Marbella Atlantic Ocean Club (ocean ibiza)

11

2017/C 46/15

Predmet C-554/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. listopada 2016. uputio Verwaltungsgerichtshof (Austrija) – EP Agrarhandel GmbH protiv Bundesminister für Land-, Forst-, Umwelt und Wasserwirtschaft

12

2017/C 46/16

Predmet C-562/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. studenoga 2016. uputio Amtsgericht Hannover (Njemačka) – Peter Roßnagel, Alexandre Schröter protiv TUIfly GmbH

13

2017/C 46/17

Predmet C-585/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. studenoga 2016. uputio Administrativen sad Sofia-grad (Bugarska) – Serin Alheto protiv Zamestnik-predsedatela na Darzhavna agentsia za bezhantsite

14

2017/C 46/18

Predmet C-621/16 P: Žalba koju je 25. studenoga 2016. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) u spojenim predmetima T-353/14 i T-17/15, Italija protiv Komisije

16

2017/C 46/19

Predmet C-633/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. prosinca 2016. uputio Sø- og Handelsretten (Danska) – Ernst & Young P/S protiv Konkurrencerådet

17

2017/C 46/20

Predmet C-636/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. prosinca 2016. uputio Juzgado Contencioso-Administrativo de Pamplona (Španjolska) – Wilber López Pastuzano protiv Delegación del Gobierno Central de Navarra

18

 

Opći sud

2017/C 46/21

Predmet T-713/14: Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2016. – IPSO protiv ESB-a (ESB — Osoblje ESB-a — Privremeno zaposleni radnici — Ograničenje najdužeg trajanja rada istog privremeno zaposlenog radnika — Tužba za poništenje — Pravni akt koji se može pobijati — Izravni i osobni utjecaj — Pravni interes — Rok za pokretanje postupka — Dopuštenost — Neobavještavanje i nesavjetovanje sa sindikalnom organizacijom tužitelja — Izvanugovorna odgovornost)

19

2017/C 46/22

Predmet T-833/16: Tužba podnesena 28. studenoga 2016. – Karp protiv Parlamenta

19

2017/C 46/23

Predmet T-858/16: Tužba podnesena 6. prosinca 2016. – Dow Corning i Dow Corning Europe protiv Komisije

20

2017/C 46/24

Predmet T-867/16: Tužba podnesena 5. prosinca 2016. – Nomacorc protiv Komisije

21

2017/C 46/25

Predmet T-874/16: Tužba podnesena 9. prosinca 2016. – RA protiv Revizorskog suda

22

2017/C 46/26

Predmet T-875/16: Tužba podnesena 12. prosinca 2016. – Falcon Technologies International protiv Komisije

23

2017/C 46/27

Predmet T-881/16: Tužba podnesena 14. prosinca 2016. – HJ protiv EMA-e

24

2017/C 46/28

Predmet T-882/16: Tužba podnesena 15. prosinca 2016. – Sipral World protiv EUIPO-a – La Dolfina (DOLFINA)

25

2017/C 46/29

Predmet T-893/16: Tužba podnesena 19. prosinca 2016. – Xiaomi protiv EUIPO-a – Apple (MI PAD)

26

2017/C 46/30

Predmet T-894/16: Tužba podnesena 19. prosinca 2016. – Air France protiv Komisije

26

2017/C 46/31

Predmet T-895/16: Tužba podnesena 13. prosinca 2016. – Toontrack Music AB protiv EUIPO-a (SUPER)

27

2017/C 46/32

Predmet T-908/16: Tužba podnesena 20. prosinca 2016. – Starbucks (HK) protiv EUIPO-a – Now Wireless (nowwireless)

28

2017/C 46/33

Predmet T-916/16: Tužba podnesena 28. prosinca 2016. – Winkler protiv Komisije

28

HR

 

IV. Obavijesti

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

Sud Europske unije

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/1

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2017/C 046/01)

Posljednja objava

SL C 38, 6.2.2017.

Prethodne objave

SL C 30, 30.1.2017.

SL C 22, 23.1.2017.

SL C 14, 16.1.2017.

SL C 6, 9.1.2017.

SL C 475, 19.12.2016.

SL C 462, 12.12.2016.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu

V. Objave

SUDSKI POSTUPCI

Sud

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/2

Presuda Suda (drugo vijeće) od 29. rujna 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Nederlandstalige rechtbank van eerste aanleg Brussel – Belgija) – Essent Belgium NV protiv Vlaams Gewest, Inter-Energa i dr.

(Predmet C-492/14) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Regionalni propisi koji nameću besplatnost distribucije električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije u sustavima smještenima u predmetnoj regiji - Razlikovanje s obzirom na podrijetlo zelene električne energije - Članci 28. i 30. UEZ-a - Slobodno kretanje roba - Direktiva 2001/77/EZ - Članci 3. i 4. - Nacionalni mehanizmi potpore proizvodnji zelene električne energije - Direktiva 2003/54/EZ - Članci 3. i 20. - Direktiva 96/92/EZ - Članci 3. i 16. - Unutarnje tržište električne energije - Pristup distribucijskim sustavima pod nediskriminirajućim tarifnim uvjetima - Obveze javne usluge - Neproporcionalnost))

(2017/C 046/02)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Nederlandstalige rechtbank van eerste aanleg Brussel

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Essent Belgium NV

Tuženici: Vlaams Gewest, Inter-Energa, IVEG, Infrax West, Provinciale Brabantse Energiemaatschappij CVBA (PBE), Vlaamse Regulator van de Electriciteits- en Gasmarkt (VREG)

uz sudjelovanje: Intercommunale Maatschappij voor Energievoorziening Antwerpen (IMEA), Intercommunale Maatschappij voor Energievoorziening in West- en Oost-Vlaanderen (IMEWO), Intercommunale Vereniging voor Energielevering in Midden-Vlaanderen (Intergem), Intercommunale Vereniging voor de Energiedistributie in de Kempen en het Antwerpse (IVEKA), Iverlek, Gaselwest CVBA, Sibelgas CVBA

Izreka

Odredbe članaka 28. i 30. UEZ-a, članka 3. stavaka 2. i 8. i članka 20. stavka 1. Direktive 2003/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2003. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 96/92/EZ, članka 3. stavaka 2. i 3. i članka 16. Direktive 96/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. prosinca 1996. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije te članaka 3. i 4. Direktive 2001/77/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2001. o promicanju električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije na unutarnjem tržištu električne energije, čitane zajedno, treba tumačiti na način da im se protive propisi poput Besluita van de Vlaamse regering tot wijziging van het besluit van de Vlaamse regering van 28 september 2001 (Uredba flamanske vlade o izmjeni Uredbe flamanske vlade od 28. rujna 2001.) od 4. travnja 2003. i Besluita van de Vlaamse regering inzake de bevordering van elektriciteitsopwekking uit hernieuwbare energiebronnen (Uredba flamanske vlade o poticanju proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije) od 5. ožujka 2004., koji nameću sustav besplatne distribucije zelene električne energije u distribucijskim sustavima u predmetnoj regiji, ali ograničavaju njegovo korištenje, u pogledu prve uredbe, samo na zelenu električnu energiju koju u te distribucijske sustave izravno unose proizvodni pogoni i, u pogledu druge uredbe, samo na zelenu električnu energiju koju ta postrojenja izravno unose u distribucijske sustave u državi članici kojoj pripada ta regija.

(1)  SL C 34, 2. 2. 2015.

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/3

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 14. prosinca 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden – Nizozemska) – Connexxion Taxi Services BV protiv Staat der Nederlanden, Transvision BV, Rotterdamse Mobiliteit Centrale RMC BV, Zorgvervoercentrale Nederland BV

(Predmet C-171/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Javna nabava usluga - Direktiva 2004/18/EZ - Članak 45. stavak 2. - Osobna situacija natjecatelja ili ponuditelja - Fakultativni razlozi isključenja - Težak profesionalni propust - Nacionalni propis koji predviđa ispitivanje svakog pojedinog slučaja primjenjujući načelo proporcionalnosti - Odluke javnih naručitelja - Direktiva 89/665/EEZ - Sudski nadzor))

(2017/C 046/03)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Connexxion Taxi Services BV

Tuženici: Staat der Nederlanden, Transvision BV, Rotterdamse Mobiliteit Centrale RMC BV, Zorgvervoercentrale Nederland BV

Izreka

1.

Pravu Unije, osobito članku 45. stavku 2. Direktive 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama ne protivi se to da nacionalni propis poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku javnom naručitelju nametne obvezu da, primjenjujući načelo proporcionalnosti, ispita mora li zaista biti isključen ponuditelj koji je počinio težak profesionalni propust.

2.

Odredbe Direktive 2004/18, osobito one članka 2. i Priloga VII A točke 17. te direktive, s obzirom na načelo jednakog postupanja i obvezu transparentnosti koja iz njega proizlazi, treba tumačiti na način da im se protivi to da javni naručitelj odluči dodijeliti ugovor o javnoj nabavi ponuditelju koji je počinio težak profesionalni propust jer bi isključenje tog ponuditelja iz postupka dodjele bilo protivno načelu proporcionalnosti ako se, u skladu s uvjetima iz poziva za nadmetanje, ponuditelj koji je počinio težak profesionalni propust nužno mora isključiti bez uzimanja u obzir (ne)proporcionalnosti te sankcije.

(1)  SL C 213, 29. 6. 2015.

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/4

Presuda Suda (drugo vijeće) od 14. prosinca 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal administratif – Luxembourg) – Maria do Céu Bragança Linares Verruga, Jacinto Manuel Sousa Verruga, André Angelo Linares Verruga protiv Ministre de l'Enseignement supérieur et de la recherche

(Predmet C-238/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Slobodno kretanje osoba - Jednako postupanje - Socijalne povlastice - Uredba (EU) br. 492/2011 - Članak 7. stavak 2. - Novčana pomoć za visokoškolsko obrazovanje - Uvjet za studente koji nemaju boravište na području dotične države članice koji se sastoji u tome da su djeca radnika koji su bili zaposleni ili koji su obavljali profesionalnu aktivnost u toj državi članici u neprekinutom trajanju od najmanje pet godina - Neizravna diskriminacija - Opravdanje - Cilj koji se sastoji u povećanju udjela osoba s boravištem koje su nositelji diplome o visokoškolskom obrazovanju - Prikladnost - Proporcionalnost))

(2017/C 046/04)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal administratif

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Maria do Céu Bragança Linares Verruga, Jacinto Manuel Sousa Verruga, André Angelo Linares Verruga

Tuženik: Ministre de l'Enseignement supérieur et de la recherche

Izreka

Članak 7. stavak 2. Uredbe (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji treba tumačiti na način da mu se protivi zakonodavstvo države članice, poput onog u glavnom postupku, koje uvjetuje dodjeljivanje novčane pomoći za visokoškolsko obrazovanje studentima koji nemaju boravište u dotičnoj državi članici s time da je barem jedan od njihovih roditelja radio u toj državi članici u minimalnom i neprekinutom razdoblju od pet godina u trenutku podnošenja zahtjeva za novčanu pomoć, ali ne propisuje takav uvjet kada je riječ o studentima koji imaju boravište na području te države, s ciljem poticanja povećanja udjela osoba s boravištem u toj državi članici koje su nositelji diplome o visokoškolskom obrazovanju.

(1)  SL C 254, 3. 8. 2015.

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/4

Presuda Suda (peto vijeće) od 15. prosinca 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputilo Vrhovno sodišče Republike Slovenije – Slovenija) – Drago Nemec protiv Republike Slovenije

(Predmet C-256/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 2000/35/EZ - Borba protiv kašnjenja u plaćanju - Nadležnost Suda - Transakcija zaključena prije pristupanja Republike Slovenije Europskoj uniji - Područje primjene - Pojam „poslovne transakcije” - Pojam „poduzetnik” - Najviši iznos zateznih kamata))

(2017/C 046/05)

Jezik postupka: slovenski

Sud koji je uputio zahtjev

Vrhovno sodišče Republike Slovenije

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Drago Nemec

Tuženik: Republika Slovenija

Izreka

1.

Članak 2. točku 1. Direktive 2000/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. lipnja 2000. o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama treba tumačiti na način da se fizička osoba kojoj je izdana dozvola za obavljanje djelatnosti u svojstvu samostalnog obrtnika mora smatrati „poduzetnikom” u smislu te odredbe, a transakciju koju on zaključuje „poslovnom transakcijom” u smislu te iste odredbe, u slučaju kada transakcija, iako nije obuhvaćena djelatnostima iz navedene dozvole, ulazi u okvir obavljanja strukturirane i trajne neovisne gospodarske ili profesionalne djelatnosti, što je na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja.

2.

Direktivu 2000/35 treba tumačiti na način da joj se ne protivi nacionalni propis, kao što je članak 376. Obligacijskog zakonika (Zakonik o obveznim odnosima), kojime je predviđeno da dospjele i neplaćene zatezne kamate prestaju teći kada njihov iznos dosegne iznos glavnice.

(1)  SL C 302, 14. 9. 2015.

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/5

Presuda Suda (treće vijeće) od 14. prosinca 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Commissione Tributaria Regionale di Roma – Italija) – Mercedes Benz Italia SpA protiv Agenzia delle Entrate Direzione Provinciale Roma 3

(Predmet C-378/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Oporezivanje - Porez na dodanu vrijednost - Direktiva 77/388/EEZ - Članak 17. stavak 5. treći podstavak točka (d) - Područje primjene - Primjena udjela odbitka u odnosu na porez na dodanu vrijednost kojim je oporezovano stjecanje ukupne robe i usluga koje koristi porezni obveznik - Sporedne transakcije - Upotreba prometa kao pokazatelja))

(2017/C 046/06)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Commissione Tributaria Regionale di Roma

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Mercedes Benz Italia SpA

Tuženik: Agenzia delle Entrate Direzione Provinciale Roma 3

Izreka

Članak 17. stavak 5. treći podstavak točku (d) i članak 19. Šeste direktive Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet – zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena porezna osnovica treba tumačiti na način da im se ne protive nacionalni propisi i praksa, poput onih u glavnom postupku, kojima se poreznom obvezniku nalaže:

—

da primijeni na svu robu i usluge koje stekne udio odbitka koji se temelji na prometu, bez predviđanja metode za izračun koja bi se temeljila na stvarnoj vrsti i namjeni svake stečene robe i usluga i koja bi objektivno odražavala stvarni udio troškova koji se može pripisati svakoj oporezovanoj i neoporezovanoj transakciji; i

—

da se pozove na sastav svojeg prometa kako bi identificirao transakcije koje se mogu kvalificirati kao „sporedne”, ako se ocjenom koja se u tu svrhu provodi uzima u obzir i odnos tih transakcija s oporezivim djelatnostima tog poreznog obveznika i, ovisno o slučaju, korištenje robe i usluga koje one uključuju, a za koje se porez na dodanu vrijednost duguje.

(1)  SL C 337, 12. 10. 2015.

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/6

Presuda Suda (drugo vijeće) od 15. prosinca 2016. (zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Cour administrative – Luksemburg) – Noémie Depesme, Saïd Kerrou (C-401/15), Adrien Kauffmann (C-402/15), Maxime Lefort (C-403/15) protiv Ministre de l'Enseignement supérieur et de la recherche

(Spojeni predmeti C-401/15 do C-403/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Slobodno kretanje osoba - Prava radnika - Jednako postupanje - Socijalne povlastice - Financijska pomoć za pohađanje visokih studija - Pretpostavka srodništva - Pojam „djeteta” - Dijete bračnog druga ili registriranog partnera - Doprinos za uzdržavanje tog djeteta))

(2017/C 046/07)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour administrative

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Noémie Depesme, Saïd Kerrou (C-401/15), Adrien Kauffmann (C-402/15), Maxime Lefort (C-403/15)

Tuženik: Ministre de l'Enseignement supérieur et de la recherche

Izreka

Članak 45. UFEU a i članak 7. stavak 2. Uredbe (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji treba tumačiti na način da djetetom pograničnog radnika, koje se može neizravno koristiti socijalnim povlasticama iz potonje odredbe, poput financijske pomoći koju država članica dodjeljuje djeci radnika koji obavljaju ili su obavljali svoju djelatnost u toj državi, ne treba smatrati samo dijete koje je u srodstvu s tim radnikom, nego i dijete bračnog druga ili registriranog partnera navedenog radnika, ako se taj radnik skrbi o uzdržavanju tog djeteta. Potonji zahtjev proizlazi iz činjenične situacije, koju uprava i, ako je to potrebno, nacionalni sudovi trebaju ocijeniti, bez potrebe utvrđivanja razloga tog doprinosa i određivanja njegove točne visine.

(1)  SL C 302, 14. 9. 2015.

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/7

Presuda Suda (šesto vijeće) od 15. prosinca 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal da Relação do Porto – Portugal) – Alberto José Vieira de Azevedo i dr. protiv CED Portugal Unipessoal, Lda, Instituto de Seguros de Portugal – Fundo de Garantia Automóvel

(Predmet C-558/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i nadzor obveze osiguranja od te odgovornosti - Direktiva 2000/26/EZ - Članak 4. stavak 5. - Društvo za osiguranje - Predstavnik za likvidaciju štete - Dovoljne ovlasti zastupanja - Pasivna legitimacija pred sudovima))

(2017/C 046/08)

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal da Relação do Porto

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Alberto José Vieira de Azevedo, Maria da Conceição Ferreira da Silva, Carlos Manuel Ferreira Alves, Rui Dinis Ferreira Alves, Vítor José Ferreira Alves

Tuženik: CED Portugal Unipessoal, Lda, Instituto de Seguros de Portugal – Fundo de Garantia Automóvel

uz sudjelovanje: Instituto de Seguros de Portugal – Fundo de Acidentes de Trabalho

Izreka

Članak 4. Direktive 2000/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. svibnja 2000. o usklađivanju zakona država članica koji se odnose na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila te o izmjeni direktiva Vijeća 73/239/EEZ i 88/357/EEZ (Četvrta Direktiva o osiguranju motornih vozila) kako je izmijenjena Direktivom 2005/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. treba tumačiti na način da državama članicama ne određuje obvezu da predvide da predstavnik koji je na temelju tog članka zadužen za likvidaciju šteta može umjesto društva za osiguranje koje zastupa biti tužen pred nacionalnim sudom pred kojim je oštećena osoba, obuhvaćena područjem primjene članka 1. Direktive 2000/26 kako je izmijenjena Direktivom 2005/14, pokrenula postupak za naknadu štete.

(1)  SL C 16, 18. 1. 2016.

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/7

Presuda Suda (prvo vijeće) od 14. prosinca 2016. – SV Capital OÜ protiv Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA), Europske komisije

(Predmet C-577/15 P) (1)

((Žalba - Zahtjev za pokretanje istrage protiv estonskog i finskog nadzornog tijela - Odluka Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) - Odluka Odbora za žalbe europskih nadzornih tijela - Uredba (EU) br. 1093/2010 - Članci 17. i 60. - Odbor za žalbe - Rok za tužbu - Ispričiva zabluda))

(2017/C 046/09)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: SV Capital OÜ (zastupnik: M. Greinoman, vandeadvokaat)

Druge stranke u postupku: Europsko nadzorno tijela za bankarstvo (EBA) (zastupnici: J. Overett Somnier i Z. J. Giotaki, agenti, uz asistenciju F. Tuytschaevera, advocaat), Europska komisija (zastupnici: W. Mölls i K.-P. Wojcik, agenti)

Izreka

1.

Žalba se odbija.

2.

Društvu SV Capital OÜ nalaže se snošenje vlastitih troškova i onih Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA).

3.

Europska komisija snosi vlastite troškove.

(1)  SL C 16, 18. 1. 2016.

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/8

Presuda Suda (sedmo vijeće) od 15. prosinca 2016. – Mađarska protiv Europske komisije

(Predmet C-644/15 P) (1)

((Žalba - Uredba (EZ) br. 1234/2007 - Zajednička organizacija poljoprivrednih tržišta - Sektor voća i povrća - Članak 103.e - Nacionalna financijska pomoć koja je dodijeljena proizvođačkim organizacijama u sektoru voća i povrća - Uredba (EZ) br. 1580/2007 - Članak 97. - Komisijina odluka o naknadi od strane Europske unije nacionalne financijske pomoći koju je Mađarska dodijelila proizvođačkim organizacijama))

(2017/C 046/10)

Jezik postupka: mađarski

Stranke

Žalitelj: Mađarska (zastupnici: M.Z. Fehér i E. E. Sebestyén, agenti)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: A. Lewis i B. Béres, agenti)

Izreka

1.

Žalba se odbija.

2.

Mađarskoj se nalaže snošenje troškova.

(1)  SL C 27, 25. 1. 2016.

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/8

Presuda Suda (šesto vijeće) od 15. prosinca 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hof van beroep te Antwerpen – Belgija) – Loterie Nationale – Nationale Loterij NV van publiek recht protiv Paula Adriaensena, Wernera De Kesela, The Right Frequency VZW

(Predmet C-667/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 2005/29/EZ - Nepoštena poslovna praksa poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču - Zavaravajuća poslovna praksa - Piramidalni sustav promidžbe - Ulozi koje su uplatili novi članovi i naknade koje su dobili članovi koji su već otprije u sustavu - Neizravna financijska veza))

(2017/C 046/11)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hof van beroep te Antwerpen

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Loterie Nationale – Nationale Loterij NV van publiek recht

Tuženici: Paul Adriaensen, Werner De Kesel, The Right Frequency VZW

Izreka

Točku 14. Priloga I. Direktivi 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi) treba tumačiti na način da ta odredba omogućava da se poslovna praksa kvalificira kao „piramidalni sustav promidžbe”, čak i u slučaju kada postoji samo neizravna veza između uloga koje su uplatili novi članovi takvog sustava i naknada koje su dobili članovi koji su već otprije u sustavu.

(1)  SL C 106, 21. 3. 2016.

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/9

Presuda Suda (šesto vijeće) od 15. prosinca 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputilo Vrhovno sodišče Republike Slovenije – Slovenija) – LEK Farmacevtska Družba d.d. protiv Republike Slovenije

(Predmet C-700/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu oduku - Kombinirana nomenklatura - Razvrstavanje robe - Prehrambeni dodaci koji spadaju u tarifni broj 2106 - Aktivni sastojak kao osnovni sastojak - Moguće razvrstavanje u poglavlje 30. Kombinirane nomenklature - Predstavljanje i prodaja proizvoda kao lijekova))

(2017/C 046/12)

Jezik postupka: slovenski

Sud koji je uputio zahtjev

Vrhovno sodišče Republike Slovenije

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: LEK Farmacevtska Družba d.d.

Tuženik: Republika Slovenija

Izreka

1.

Tarifni broj 3004 Kombinirane nomenklature Zajedničke carinske tarife koja se nalazi u Prilogu I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi, kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EU) br. 1006/2011 od 27. rujna 2011., treba tumačiti na način da u njega ne treba automatski razvrstati proizvode koji spadaju pod pojam „lijek” u smislu Direktive 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu, kako je izmijenjena Direktivom 2011/62/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011.

2.

Kombiniranu nomenklaturu Zajedničke carinske tarife koja se nalazi u Prilogu I. Uredbi br. 2658/87, kako je izmijenjena Uredbom br. 1006/2011, treba tumačiti na način da proizvodi, kao što su oni o kojima je riječ u glavnom postupku, koji općenito imaju korisne učinke za zdravlje i čiji je osnovni sastojak aktivni sastojak koji se nalazi u prehrambenim dodacima razvrstanima u tarifni broj 2106 KN-a, premda ih njihov proizvođač predstavlja kao lijekove i kada se prodaju kao takvi, spadaju u taj tarifni broj.

(1)  SL C 111, 29. 3. 2016.

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/10

Žalba koju je 27. srpnja 2016. podnio Ice Mountain Ibiza, S.L. protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 25. svibnja 2016. u predmetu T-5/15, Ice Mountain Ibiza protiv EUIPO-a – Marbella Atlantic Ocean Club (ocean beach club ibiza)

(Predmet C-412/16 P)

(2017/C 046/13)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelj: Ice Mountain Ibiza, S.L. (zastupnici: J. L. Gracia Albero i F. Miazzetto, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—

u cijelosti ukine presudu Općeg suda Europske unije od 25. svibnja 2016. u predmetu T-5/15, Ice Mountain Ibiza, S.L. protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) (EU:T:2016:311);

—

donese presudu kojom u cijelosti prihvaća zahtjeve koje je žalitelj iznio pred Općim sudom;

—

naloži snošenje troškova ovog postupka Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo, uključujući žaliteljeve troškove pred prvim žalbenim vijećem navedenog ureda i pred Općim sudom Europske unije.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalba se temelji na pogrešnoj primjeni članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 (1), a osobito na sljedećim tvrdnjama ili razlozima.

1.

U pobijanoj presudi pogrešno je određen razlikovni karakter elementa „OCEAN”.

Opći sud iskrivljuje dokazna sredstva podnesena u predmetnom slučaju i nelogično ih ocjenjuje.

Osim toga, u presudi nije primijenjena sudska praksa koja je relevantna u tom području, odnosno sudska praksa Suda Europske unije u presudama u predmetima C-479/12 (2) (prestrogo ocjenjivanje s obzirom na težinu dokazivanja) i C-24/05 P (3) (ne uzima se u obzir dojam relevantnog potrošača).

2.

U pobijanoj presudi je pogrešno ocijenjen prevladavajući karakter različitih elemenata.

Iskrivljavanje činjenica. Nedosljednost argumentacije u pobijanoj presudi radi opravdanja prevladavajućeg karaktera verbalnih elemenata.

Neprimjena sudske prakse Suda Europske unije u presudama u predmetima C-251/95 (4) i C-342/97 (5) (presuda primjenjuje potpuno iskrivljen pojam relevantnog potrošača).

Nepravilna primjena sudske prakse Općeg suda Europske unije u presudi u predmetu T-134/06 (6) (nedosljedna primjena definicije pojma „prevladavajući element”).

Neprimjena sudske prakse Općeg suda Europske unije u spojenim predmetima T-83/11 i T-84/11 (7). U pobijanoj presudi nije uzeta u obzir sudska praksa koja se odnosi na slučajeve zasićenosti određenog tržišta.

3.

U pobijanoj presudi pogrešno je ocjenjena sličnost između žigova time što nisu uzete u obzir činjenice relevantne za tu ocjenu.

Neprimjena sudske prakse Suda Europske unije u presudi u predmetu C-251/95 u vezi s presudama Suda Europske unije u predmetima C-361/04 P (8) i C-342/97 (9).

4.

Pobijana presuda sadržava pogrešan zaključak o tome da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu.

(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL 2009., L 78, str.1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.)

(2)  EU:C:2014:75

(3)  EU:C:2006:421

(4)  EU:C:1997:528

(5)  EU:C:1999:323

(6)  EU:T:2007:387

(7)  EU:C:2012:592

(8)  EU:C:2006:25

(9)  EU:C:1999:323

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/11

Žalba koju je 27. srpnja 2016. podnio Ice Mountain Ibiza, S.L. protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 25. svibnja 2016. u predmetu T-6/15, Ice Mountain Ibiza protiv EUIPO-a – Marbella Atlantic Ocean Club (ocean ibiza)

(Predmet C-413/16 P)

(2017/C 046/14)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelj: Ice Mountain Ibiza, S.L. (zastupnici: J. L. Gracia Albero i F. Miazzetto, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—

u cijelosti ukine presudu Općeg suda Europske unije od 25. svibnja 2016. u predmetu T-6/15, Ice Mountain Ibiza, S.L. protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) (EU:T:2016:310);

—

donese presudu kojom u cijelosti prihvaća zahtjeve koje je žalitelj iznio pred Općim sudom;

—

naloži snošenje troškova ovog postupka Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo, uključujući žaliteljeve troškove pred prvim žalbenim vijećem navedenog ureda i pred Općim sudom Europske unije.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalba se temelji na pogrešnoj primjeni članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 (1), a osobito na sljedećim tvrdnjama ili razlozima.

1.

U pobijanoj presudi pogrešno je određen razlikovni karakter elementa „OCEAN”.

Opći sud iskrivljuje dokazna sredstva podnesena u predmetnom slučaju i nelogično ih ocjenjuje.

Osim toga, u presudi nije primijenjena sudska praksa koja je relevantna u tom području, odnosno sudska praksa Suda Europske unije u presudama u predmetima C-479/12 (2) (prestrogo ocjenjivanje s obzirom na težinu dokazivanja) i C-24/05 P (3) (ne uzima se u obzir dojam relevantnog potrošača).

2.

U pobijanoj presudi je pogrešno ocijenjen prevladavajući karakter različitih elemenata.

Iskrivljavanje činjenica. Nedosljednost argumentacije u pobijanoj presudi radi opravdanja prevladavajućeg karaktera verbalnih elemenata.

Neprimjena sudske prakse Suda Europske unije u presudama u predmetima C-251/95 (4) i C-342/97 (5) (presuda primjenjuje potpuno iskrivljen pojam relevantnog potrošača).

Nepravilna primjena sudske prakse Općeg suda Europske unije u presudi u predmetu T-134/06 (6) (nedosljedna primjena definicije pojma „prevladavajući element”).

Neprimjena sudske prakse Općeg suda Europske unije u spojenim predmetima T-83/11 i T-84/11 (7). U pobijanoj presudi nije uzeta u obzir sudska praksa koja se odnosi na slučajeve zasićenosti određenog tržišta.

3.

U pobijanoj presudi pogrešno je ocijenjena sličnost između žigova time što nisu uzete u obzir činjenice relevantne za tu ocjenu.

Neprimjena sudske prakse Suda Europske unije u presudi u predmetu C-251/95 u vezi s presudama Suda Europske unije u predmetima C-361/04 P (8) i C-342/97 (9).

4.

Pobijana presuda sadržava pogrešan zaključak o tome da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu.

(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL 2009, L 78, str.1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.)

(2)  EU:C:2014:75

(3)  EU:C:2006:421

(4)  EU:C:1997:528

(5)  EU:C:1999:323

(6)  EU:T:2007:387

(7)  EU:T:2012:592

(8)  EU:C:2006:25

(9)  EU:C:1999:323

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/12

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. listopada 2016. uputio Verwaltungsgerichtshof (Austrija) – EP Agrarhandel GmbH protiv Bundesminister für Land-, Forst-, Umwelt und Wasserwirtschaft

(Predmet C-554/16)

(2017/C 046/15)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Podnositelj revizije: EP Agrarhandel GmbH

Druga stranka u revizijskom postupku: Bundesminister für Land-, Forst-, Umwelt und Wasserwirtschaft

Prethodna pitanja:

1.

Protivi li se članku 2. stavku 4. Odluke Komisije 2001/672/EZ (1) od 20. kolovoza 2001. o utvrđivanju posebnih pravila koja se primjenjuju na premještanje goveda za ljetne ispaše u planinskim područjima (u daljnjem tekstu: Odluka Komisije), kako je izmijenjena Odlukom Komisije 2010/300/EU (2) od 25. svibnja 2010., nacionalna odredba kao što je ona u članku 6. stavku 6. Uredbe saveznog ministarstva za poljoprivredu, šumarstvo, okoliš i upravljanje vodama o identifikaciji i registraciji goveda (Verordnung des Bundesministers für Land- und Forstwirtschaft, Umwelt und Wasserwirtschaft über die Kennzeichnung und Registrierung von Rindern; Rinderkennzeichnungs-Verordnung 2008, u daljnjem tekstu: uredba o identifikaciji goveda iz 2008.), BGBl II br. 201/2008, u kojoj je određeno da je za poštovanje svih rokova iz te odluke – i time također roka za obavijest o premještanju za ljetne ispaše – odlučan primitak navedene obavijesti?

2.

Kako članak 117. drugi stavak Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 (3) o utvrđivanju zajedničkih pravila za programe izravne potpore za poljoprivrednike u okviru zajedničke poljoprivredne politike i utvrđivanju određenih programa potpore za poljoprivrednike, o izmjeni uredaba (EZ) br. 1290/2005, (EZ) br. 247/2006, (EZ) br. 378/2007 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1782/2003, utječe na prihvatljivost premije za govedo čije je premještanje za ljetnu ispašu bilo priopćeno nepravodobno u smislu članka 2. stavka 4. Odluke Komisije?

3.

Treba li u slučaju kada posljedica zakašnjele obavijesti premještanja za ljetne ispaše u skladu s člankom 177. drugim stavkom Uredbe br. 73/2009 nije neprihvatljivost premije naložiti sankcije zbog zakašnjele obavijesti?

(1)  SL L 235, str. 23. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 36., str. 137.)

(2)  SL L 127, str. 19. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 37., str. 161.)

(3)  SL L 30, str. 16. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 19., str. 199.)

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/13

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. studenoga 2016. uputio Amtsgericht Hannover (Njemačka) – Peter Roßnagel, Alexandre Schröter protiv TUIfly GmbH

(Predmet C-562/16)

(2017/C 046/16)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Amtsgericht Hannover

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Peter Roßnagel, Alexandre Schröter

Tuženik: TUIfly GmbH

Prethodna pitanja

1.

Predstavlja li promjena rezervacije na drugi let situaciju iz članka 4. stavka 3. Uredbe br. 261/2004 (1)?

2.

Ako je odgovor na prvo pitanje pozitivan:

Primjenjuje li se ta odredba na promjenu rezervacije o kojoj nije odlučio zračni prijevoznik već tour operator?

(1)  Uredba (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (SL 2004., L 46, str. 1.).

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/14

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. studenoga 2016. uputio Administrativen sad Sofia-grad (Bugarska) – Serin Alheto protiv Zamestnik-predsedatela na Darzhavna agentsia za bezhantsite

(Predmet C-585/16)

(2017/C 046/17)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Administrativen sad Sofia-grad (Bugarska)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Serin Alheto

Tuženik: Zamestnik-predsedatel na Darzhavna agentsia za bezhantsite

Prethodna pitanja

1.

Proizlazi li iz članka 12. stavka 1. točke (a) Direktive 2011/95 (1) u vezi s člankom 10. stavkom 2. Direktive 2013/32 (2) i člankom 78. stavkom 2. točkom (a) Ugovora o funkcioniranju Europske unije da:

A)

je dopušteno da se zahtjev za međunarodnu zaštitu koji je podnijela osoba bez državljanstva palestinskog podrijetla, registrirana kao izbjeglica pri Agenciji Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA), koja je prije podnošenja zahtjeva prebivala na području na kojem djeluje ta agencija (u pojasu Gaze) ispita kao zahtjev u skladu s člankom 1. A Ženevske konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. umjesto kao zahtjev za međunarodnu zaštitu u skladu s člankom 1. D drugom rečenicom te konvencije, pod uvjetom da je nadležnost za ispitivanje zahtjeva preuzeta iz razloga koji nisu suosjećanje ili humanitarnost i ispitivanje zahtjeva je uređeno Direktivom 2011/95?

B)

je dopušteno da se takav zahtjev ne ispituje s obzirom na uvjete iz članka 12. stavka 1. točke (a) Direktive 2011/95, s posljedicom da se ne primjenjuje tumačenje te odredbe koje je dao Sud Europske unije?

2.

Treba li članak 12. stavak 1. točku (a) Direktive 2011/95 u vezi s člankom 5. te direktive tumačiti na način da mu se protive odredbe nacionalnog prava kao što su one o kojima je riječ u glavnom postupku, sadržane u članku 12. stavku 1. točki 4. Zakona za ubezhishteto i bezhantsite (Zakon o azilu i izbjeglicama, u daljnjem tekstu: ZUB), koje u verziji primjenjivoj u relevantnom razdoblju ne sadrže izričitu odredbu o ipso facto zaštiti palestinskih izbjeglica i ne propisuju uvjet da je pomoć iz bilo kojeg razloga prestala, i na način da je članak 12. stavak 1. točka (a) Direktive 2011/95 dovoljno precizan i bezuvjetan i stoga ima izravni učinak, tako da se može primijeniti i u slučaju kada se osoba koja zahtijeva međunarodnu zaštitu na njega izričito ne poziva, ako zahtjev treba ispitati u skladu s člankom 1.D drugom rečenicom Ženevske konvencije o statusu izbjeglica?

3.

Proizlazi li iz članka 46. stavka 3. Direktive 2013/32 u vezi s člankom 12. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2011/95 da je u žalbenom postupku pred sudom u kojem se pobija odluka o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu koja je donesena u skladu s člankom 10. stavkom 2. Direktive 2013/32 prvostupanjskom sudu dopušteno, uzimajući u obzir činjenice glavnog postupka, postupati sa zahtjevom za međunarodnu zaštitu u skladu s člankom 1.D drugom rečenicom Ženevske konvencije o statusu izbjeglica i provesti ocjenu iz članka 12. stavka 1. točke (a) Direktive 2011/95, ako je zahtjev podnijela osoba bez državljanstva palestinskog podrijetla, registrirana kao izbjeglica pri UNRWA-i, koja je prije podnošenja zahtjeva prebivala na području na kojem djeluje ta agencija (u pojasu Gaze), a u odluci o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu taj zahtjev nije bio ispitan s obzirom na ranije navedene odredbe?

4.

Proizlazi li iz odredbi članka 46. stavka 3. Direktive 2013/32, u pogledu prava na učinkovit pravni lijek u vezi sa zahtjevom za „[potpunim i ex nunc ispitivanjem] činjeničnih i pravnih pitanja”, tumačenih u vezi s člancima 33. i 34. kao i s člankom 35. stavkom 2. te direktive i člankom 21. stavkom 1. Direktive 2011/95 u vezi s člancima 18., 19. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, da je u žalbenom postupku pred sudom u kojem se pobija odluka o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu donesena u skladu s člankom 10., stavkom 2. Direktive 2013/32 prvostupanjskom sudu dopušteno:

A)

da po prvi put odlučuje o dopuštenosti zahtjeva za međunarodnu zaštitu i o vraćanju osobe bez državljanstva u državu u kojoj je boravila prije podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, nakon što od tijela nadležnog za azil zatraži podnošenje potrebnih dokaza za tu svrhu i predmetnoj osobi dade mogućnost da izloži svoj stav o dopuštenosti zahtjeva; ili

B)

da poništi odluku zbog povrede bitnih postupovnih odredbi i da od tijela nadležnog za azil zatraži da, uzimajući u obzir upute o tumačenju i primjeni prava, ponovno odluči o zahtjevu za međunarodnu zaštitu, između ostalog, provođenjem razgovora o dopustivosti iz članka 34. Direktive 2013/32 i odlučivanjem o pitanju je li osobu bez državljanstva moguće vratiti u državu u kojoj je prebivala prije podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu?

C)

da ocijeni sigurnosno stanje u državi u kojoj je osoba prebivala u trenutku saslušanja ili, ako je došlo do bitnih promjena u situaciji koje treba uzeti u obzir u korist te osobe u odluci koja se ima donijeti, u vrijeme kada je donesena presuda?

5.

Je li pomoć Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA) dostatna zaštita u smislu članka 35. stavka 1. točke (b) Direktive 2013/32 u konkretnoj državi na području na kojem ta agencija djeluje, ako ta država primjenjuje načelo nevraćanja u smislu Ženevske konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. u odnosu na osobe kojima navedena agencija nudi pomoć?

6.

Proizlazi li iz članka 46. stavka 3. Direktive 2013/32 u vezi s člankom 47. Povelje o temeljnim pravima da pravo na učinkovit pravni lijek u vezi s odredbom u skladu s kojom se „ako je potrebno, razmatra[ju] potreb[e] za međunarodnom zaštitom u skladu s Direktivom 2011/95/EU” obvezuje prvostupanjski sud da u okviru žalbenog postupka protiv odluke kojom je zahtjev za međunarodnu zaštitu meritorno ispitan i ta zaštita odbijena donese odluku:

A)

koja je pravomoćna ne samo u dijelu koji se odnosi na pitanje zakonitosti odbijanja, već i u dijelu koji se odnosi na podnositeljevo potrebu za međunarodnom zaštitom u skladu s Direktivom 2011/95, uključujući u slučajevima u kojima prema nacionalnom pravu predmetne države članice međunarodna zaštita može biti priznata samo odlukom upravnog tijela;

B)

o nužnosti priznanja međunarodne zaštite provođenjem odgovarajućeg ispitivanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, neovisno o povredama postupovnih zahtjeva koje je počinilo tijelo za azil kod ocjene zahtjeva?

(1)  Direktiva 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni statusa izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite (SL 2011., L 337, str. 9) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 13., str. 248.).

(2)  Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (SL 2013., L 180, str. 60.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 12., str. 249.).

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/16

Žalba koju je 25. studenoga 2016. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) u spojenim predmetima T-353/14 i T-17/15, Italija protiv Komisije

(Predmet C-621/16 P)

(2017/C 046/18)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: L. Pignataro-Nolin i G. Gattinara, agenti)

Druge stranke u postupku: Talijanska Republika, Republika Litva

Zahtjevi

Komisija od Suda zahtijeva da:

—

ukine pobijanu presudu;

—

ukoliko Sud smatra da stanje postupka to dopušta, odbije tužbu kao neosnovanu;

—

naloži Talijanskoj Republici snošenje troškova ovog postupka i prvostupanjskog postupka;

—

naloži Republici Litvi snošenje vlastitih troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj žalbi Komisija ističe četiri žalbena razloga: 1. pogreška koja se tiče prava prilikom tumačenja pravne naravi „Općih odredbi” koje se primjenjuju na natječaje i pogreška koja se tiče prava prilikom tumačenja članka 7. stavka 1. Priloga III. Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik) pa stoga i pogreška u obrazloženju; 2. pogreška koja se tiče prava i povreda obveze obrazlaganja prilikom tumačenja članka 1.d Pravilnika; 3. pogreške koje se tiču prava prilikom tumačenja (te proturječno tumačenje) članka 28. točke (f) Pravilnika i prilikom tumačenja kriterija u odnosu na sudski nadzor Općeg suda; 4. pogreška koja se tiče prava prilikom tumačenja članka 2. Uredbe br. 1/58 (SL 17, 6. listopada 1958., str. 385.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 3., str. 3.).

1.

Prvi žalbeni razlog podijeljen je u četiri dijela. U prvom dijelu Komisija navodi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava prilikom tumačenja pravne naravi „Općih odredbi” koje se primjenjuju na otvorene natječaje (SL 2014, C 60 A/1) s obzirom na to da, po mišljenju Komisije, te odredbe utvrđuju nove i specifične obveze za održavanje postupka natječaja koje pobijane obavijesti ne mijenjaju. U drugom dijelu prvog žalbenog razloga Komisija navodi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava prilikom tumačenja članka 7. stavka 1. Priloga III. Pravilniku jer Europski ured za odabir osoblja nije imao regulatornu ovlast utvrditi opće i apstraktne odredbe koje se primjenjuju na jezični sustav natječajâ koje organizira. Po mišljenju Komisije, Europski ured za odabir osoblja ima tu ovlast. U vezi s time, Komisija također ističe povredu obveze obrazlaganja u mjeri u kojoj Opći sud proturječi sam sebi kada je u točki 57. in fine pobijane presude naveo da Europski ured za odabir osoblja prilikom organiziranja različitih natječaja ipak ima ovlast procjenjivati potrebe, čak i one jezične, pojedinih institucija. U trećem dijelu prvog žalbenog razloga Komisija smatra da je Opći sud pogrešno utvrdio da su odredbe bile namijenjene samo za objavljivanje kriterija za odabir drugog jezika u postupcima natječaja koje organizira Europski ured za odabir osoblja s obzirom na to da te one zapravo utvrđuju, s obvezujućim učinkom, kriterije koji opravdavaju takav odabir. Konačno, u četvrtom dijelu prvog žalbenog razloga, Komisija smatra da je Opći sud pogrešno protumačio narav i sadržaj pobijanih obavijesti s obzirom na to da su, glede jezičnog sustava, obavijesti bile izvor novih i specifičnih obaveza, čime je počinjena i povreda obveze obrazlaganja kod odbijanja prigovora nedopuštenosti koji je podnijela Komisija; u tom smislu, po mišljenju Komisije, pobijane obavijesti imale su sadržaj samo potvrđujuće naravi kako je utvrđeno u općim odredbama.

2.

Drugi žalbeni razlog podijeljen je u dva dijela. U prvom dijelu Komisija ističe pogrešku koja se tiče prava prilikom tumačenja članka 1.d Pravilnika na temelju kojega ograničavanje izbora drugog jezika ne predstavlja nužno diskriminaciju već može biti opravdano s obzirom na opći cilj, poput interesa službe u okviru kadrovske politike. U drugom dijelu Komisija navodi da je Opći sud počinio povredu obveze obrazlaganja jer se, tražeći opravdanje za ograničenje izbora drugog jezika, u pobijanoj presudi isključivo ograničava na uzimanje u obzir obavijesti o natječaju, dok je trebao uzeti u obzir također Opće odredbe i njihov sadržaj.

3.

Treći žalbeni razlog podijeljen je u tri dijela. U prvom dijelu Komisija navodi kako Opći sud ne može smatrati da uvjeti jezične sposobnosti nisu dijelom sposobnosti kandidata iz članka 27. Pravilnika, a da pritom ne protumači pogrešno članak 28. točku (f) Pravilnika. U drugom dijelu Komisija navodi da je Opći sud pogrešno definirao parametar vlastitog sudskog nadzora jer se je trebao ograničiti na procjenu očite pogreške u ocjeni ili proizvoljnog postupanja. U trećem dijelu, Komisija navodi da je Opći sud prekoračio ograničenja svojeg nadzora procjenjivanjem osnovanosti odluke o neuključivanju, osim triju jezika navedenih u obavijesti o natječaju (engleski, francuski i njemački), i drugih jezika, posljedično postupajući umjesto uprave.

4.

Četvrtim žalbenim razlogom Komisija ističe da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava prilikom tumačenja članka 2. Uredbe br. 1/58 jer je smatrao da su komunikacije između Europskog ureda za odabir osoblja i kandidata obuhvaćene područjem primjene te odredbe, uz isključivanje svake mogućnosti ograničavanja odabira drugog jezika. Umjesto toga, mogućnost uvođenja ograničenja te vrste proizlazi, po mišljenju Komisije, iz članka 1.d stavka 5. i 6. Pravilnika koji vrijedi i za kandidate u postupku natječaja.

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/17

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. prosinca 2016. uputio Sø- og Handelsretten (Danska) – Ernst & Young P/S protiv Konkurrencerådet

(Predmet C-633/16)

(2017/C 046/19)

Jezik postupka: danski

Sud koji je uputio zahtjev

Sø- og Handelsretten

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Ernst & Young P/S

Tuženik: Konkurrencerådet

Prethodna pitanja

1.

Koje kriterije treba primijeniti kod ocjene primjenjuje li se na postupanje ili mjere poduzetnika zabrana iz članka 7. stavka 1. Uredbe Vijeća br. 139/2004 (1) o kontroli koncentracija između poduzetnika (zabrana uranjene provedbe) i zahtjeva li provedbena mjera iz članka 7. stavka 1. da mjera u cijelosti ili djelomično, činjenično ili pravno predstavlja element stvarne promjene kontrole ili spajanja djelatnosti koje nastavljaju obavljati poduzeća sudionici, koji – pod uvjetom da su ispunjene pretpostavke o nužnim pragovima – stvara obvezu prijave?

2.

Može li okončanje sporazuma o suradnji, kao u ovom slučaju, koje je objavljeno u okolnostima koje su opisane u zahtjevu za prethodnu odluku, predstavljati provedbenu mjeru na koju se primjenjuje zabrana iz članka 7. stavka 1. Uredbe Vijeća br. 139/2004, i koje kriterije treba primijeniti kod donošenja takve odluke?

3.

Utječe li na odgovor na drugo pitanje okolnost da je okončanje dovelo do tržišnih učinaka značajnih za pravo tržišnog natjecanja?

4.

Ako je odgovor na treće pitanje potvrdan, traži se pojašnjenje o kriterijima i stupnju vjerojatnosti koji treba primijeniti kod odlučivanja u konkretnom slučaju je li okončanje dovelo do takvih tržišnih učinaka, kao i o značaju mogućnosti da se ti učinci mogu pripisati drugim uzrocima.

(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (SL 2004., L 24, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 5., str. 73.).

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/18

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. prosinca 2016. uputio Juzgado Contencioso-Administrativo de Pamplona (Španjolska) – Wilber López Pastuzano protiv Delegación del Gobierno Central de Navarra

(Predmet C-636/16)

(2017/C 046/20)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Juzgado Contencioso-Administrativo de Pamplona

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Wilber López Pastuzano

Tuženik: Delegación del Gobierno Central de Navarra

Prethodno pitanje

Treba li članak 12. Direktive Vijeća 2003/109/EZ (1) od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku i sudska praksa kojom se on tumači, koji ne predviđa primjenu uvjeta za zaštitu od protjerivanja stranog državljanina s dugotrajnim boravištem na sve upravne odluke o protjerivanju, neovisno o njihovoj prirodi i pravnom obliku, već ograničava područje primjene takvih uvjeta samo na konkretan način isključenja?

(1)  SL 2004., L 16, str. 44. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 6., str. 41.)

Opći sud

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/19

Presuda Općeg suda od 13. prosinca 2016. – IPSO protiv ESB-a

(Predmet T-713/14) (1)

((„ESB - Osoblje ESB-a - Privremeno zaposleni radnici - Ograničenje najdužeg trajanja rada istog privremeno zaposlenog radnika - Tužba za poništenje - Pravni akt koji se može pobijati - Izravni i osobni utjecaj - Pravni interes - Rok za pokretanje postupka - Dopuštenost - Neobavještavanje i nesavjetovanje sa sindikalnom organizacijom tužitelja - Izvanugovorna odgovornost”))

(2017/C 046/21)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Udruga zaposlenih u europskim i međunarodnim institucijama u Saveznoj Republici Njemačkoj (IPSO) (Frankfurt na Majni, Njemačka) (zastupnik: L. Levi, odvjetnik)

Tuženik: Europska središnja banka (zastupnici: B. Ehlers, I. Köpfer i M. López Torres, zatim B. Ehlers, P. Pfeifhofer i F. Malfrère, agenti, uz asistenciju B. Wägenbaura, odvjetnika)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a radi poništenja odluke Izvršnog odbora ESB-a od 20. svibnja 2014. o ograničavanju na najviše dvije godine vremena tijekom kojeg ESB može koristiti usluge istog radnika privremeno zaposlenog radi obavljanja administrativnih i tajničkih poslova te, s druge strane, zahtjev na temelju članka 268. UFEU-a radi naknade pretrpljene nematerijalne štete.

Izreka

1.

Poništava se odluka Europske središnje banke (ESB) od 20. svibnja 2014. o ograničavanju na najviše dvije godine vremena tijekom kojeg ESB može koristiti usluge istog radnika privremeno zaposlenog radi obavljanja administrativnih i tajničkih poslova.

2.

U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.

ESB će snositi vlastite troškove kao i tri četvrtine troškova Udruge zaposlenih u europskim i međunarodnim institucijama u Saveznoj Republici Njemačkoj (IPSO). IPSO će snositi četvrtinu vlastitih troškova.

(1)  SL C 431, 1. 12. 2014.

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/19

Tužba podnesena 28. studenoga 2016. – Karp protiv Parlamenta

(Predmet T-833/16)

(2017/C 046/22)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Kevin Karp (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: N. Lambers, i R. Ben Ammar, odvjetnici)

Tuženik: Europski parlament

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku tijela koje je ovlašteno za sklapanje ugovora o radu za EFDD klub u Europskom parlamentu koje je tužitelja svrstalo u funkcijsku skupinu I, za potrebe ugovora akreditiranog parlamentarnog asistenta (APA) koji je sklopljen 25. veljače 2015., i u funkcijsku skupinu II za potrebe ugovora o radu sklopljenog 12. svibnja 2016.;

—

naloži tuženiku naknadu pretrpljene imovinske i neimovinske štete, koja se privremeno procjenjuje na 40 888,68 eura (imovinska šteta) i 63 323,20 (neimovinska šteta);

—

naloži tuženiku snošenje vlastitih troškova i troškova koje je pretrpio tužitelj.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 80. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije (CEOS)

—

Za potrebe prvog ugovora tužitelj je razvrstan u platni razred funkcijske skupine I, a za potrebe drugog ugovora o radu čije sklapanje mu je ponuđeno na dno funkcijske skupine II. Funkcijska skupina II obuhvaća „uredske i tajničke poslove, organizaciju rada u uredu i druge istovjetne zadatke koji se izvode pod nadzorom dužnosnika ili privremenog osoblja” iako su većinu poslova koji su tužitelju povjereni na temelju prvog i drugog ugovora činili administrativni i savjetodavni zadaci kao što proizlazi iz priloga tužbe.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 82. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije (CEOS)

—

Članak 82. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije propisuje da će se član ugovornog osoblja zaposliti u funkcijskog skupini IV ako može dokazati razinu obrazovanja koja odgovara završenom sveučilišnom studiju u trajanju od najmanje tri godine potvrđeno diplomom ili profesionalno obrazovanje istovrijedne razine. Tužitelj je završio petogodišnji sveučilišni studij potvrđen dvjema diplomama i, dodatno, u pogledu drugog ugovora čije mu je sklapanje ponuđeno, ima ranije radno iskustvo u Europskom parlamentu koje obuhvaća zadatke koji su istovjetni onima koje je konačno obavljao.

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/20

Tužba podnesena 6. prosinca 2016. – Dow Corning i Dow Corning Europe protiv Komisije

(Predmet T-858/16)

(2017/C 046/23)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Dow Corning Corporation (Midland, Michigan, Sjedinjene Američke Države) i Dow Corning Europe (Seneffe, Belgija) (zastupnici: S. Verschuur, M. Stroungi i L. Mélia, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

poništi članke 1. do 4. Odluke Komisije od 11. siječnja 2016. o državnoj potpori SA.37667 (2015/C) (ex 2015/NN) o izuzeću od oporezivanja viška dobiti koji je provela Belgija („pobijana odluka”) (1);

—

alternativno, poništi članak 2. stavak 1. pobijane odluke;

—

naloži Komisiji plaćanje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila članak 1. točku (d) Uredbe 2015/1589 (2) jer je netočno smatrala odluke o višku dobiti sustavom, čime je počinila više očitih pogreški o pravu, činjenicama i ocjeni te je također dala nedostatno obrazloženje.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila članak 107. stavak 1. UFEU-a jer je počinila materijalnu povredu prava i očitu pogrešku u ocjeni prilikom tumačenja i primjene referentnog sustava kako bi ocijenila je li sustavom viška dobiti pružena selektivna prednost.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila članak 107. stavak 1. UFEU-a jer je netočno utvrdila da je sustavom viška dobiti pružena selektivna prednost i na taj način počinila više očitih pogreški o činjenicama i u ocjeni, jer nije poduzela savjesno i nepristrano ispitivanje i jer je dala nedostatno obrazloženje.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila članak 16. Uredbe 2015/1589 i više načela prava EU-a jer je počinila više materijalnih povreda prava, očitu pogrešku u ocjeni te je dala nedostatno obrazloženje prilikom utvrđivanja metodologije određivanja visine navodne potpore.

(1)  Odluka Komisije (EU) 2016/1699 od 11. siječnja 2016. o programu državnih potpora u pogledu izuzeća od oporezivanja viška dobiti SA.37667 (2015/C) (ex 2015/NN) koji je provela Belgija (priopćeno pod brojem dokumenta C(2015) 9837) (SL 2016., L 260, str. 61).

(2)  Uredba Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL 2015., L 248, str. 9).

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/21

Tužba podnesena 5. prosinca 2016. – Nomacorc protiv Komisije

(Predmet T-867/16)

(2017/C 046/24)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Nomacorc (Thimister-Clermont, Belgija) (zastupnici: S. Verschuur, M. Stroungi i L. Mélia, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi članke 1. do 4. Odluke Komisije od 11. siječnja 2016. o državnoj potpori SA.37667 (2015/C) (ex 2015/NN) o izuzeću od oporezivanja viška dobiti koji je provela Belgija („pobijana odluka”) (1);

—

podredno, poništi članak 2. stavak 1. pobijane odluke;

—

naloži Komisiji plaćanje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila članak 1. točku (d) Uredbe 2015/1589 (2) jer je netočno smatrala odluke o višku dobiti sustavom, čime je počinila više očitih pogreški o pravu, činjenicama i ocjeni te je također dala nedostatno obrazloženje.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila članak 107. stavak 1. UFEU-a jer je počinila materijalnu povredu prava i očitu pogrešku u ocjeni prilikom tumačenja i primjene referentnog sustava kako bi ocijenila je li sustavom viška dobiti pružena selektivna prednost.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila članak 107. stavak 1. UFEU-a jer je netočno utvrdila da je sustavom viška dobiti pružena selektivna prednost i na taj način počinila više očitih pogrešaka o činjenicama i u ocjeni, jer nije poduzela savjesno i nepristrano ispitivanje i jer je dala nedostatno obrazloženje.

(1)  Odluka Komisije (EU) 2016/1699 od 11. siječnja 2016. o programu državnih potpora u pogledu izuzeća od oporezivanja viška dobiti SA.37667 (2015/C) (ex 2015/NN) koji je provela Belgija (priopćeno pod brojem dokumenta C(2015) 9837) (SL 2016., L 260, str. 61).

(2)  Uredba Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL 2015., L 248, str. 9).

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/22

Tužba podnesena 9. prosinca 2016. – RA protiv Revizorskog suda

(Predmet T-874/16)

(2017/C 046/25)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: RA (Luxembourg, Luksemburg) (zastupnici: S. Orlandi i T. Martin, odvjetnici)

Tuženik: Revizorski sud Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku od 4. ožujka 2016. o tome da se tužitelja ne promakne u razred AD 11;

—

naloži Revizorskom sudu snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, kojim tužitelj ističe prigovor nezakonitosti sustava promaknuća koji je na snazi u Revizorskom sudu Europske unije, uspostavljenog Odlukom 53-2014 koja se odnosi na promaknuća jer utjecala na sposobnost tijela za imenovanje (AIPN) da metodički otkrije razlike u načinu ocjenjivanja dužnosnika kakav primjenjuju različiti ocjenjivači prema svojoj subjektivnoj prosudbi.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je odlukom od 4. ožujka 2016. o nepromicanju tužitelja u razred AD 11 povrijeđen članak 45. Pravilnika o osoblju Europske unije jer AIPN nije proveo usporedbu njegovih zasluga na ravnopravnoj i objektivnoj osnovi na temelju usporedivih izvora informacija ili podataka.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je u obrazloženju podneska o odgovoru na podnesak o odbijanju prigovora navedeno da pobijana odluka sadrži više očitih pogrešaka u ocjeni.

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/23

Tužba podnesena 12. prosinca 2016. – Falcon Technologies International protiv Komisije

(Predmet T-875/16)

(2017/C 046/26)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Falcon Technologies International LLC (Ras Al Khaimah, Ujedinjeni Arapski Emirati) (zastupnici: R. Sciaudone i G. Arpea, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

naloži Komisiji izradu konačnog mišljenja;

—

poništi pobijanu odluku; i

—

naloži Komisiji snošenje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Ova tužba podnesena je protiv odluke Komisije od 14. listopada 2016. kojom je Komisija odbacila ponovni zahtjev tužitelja za pristup dokumentu „Final report of an assessment of ICIM (NB 0425), carried out in the framework of the joint assessment process for notified bodies (DG (SANTE) 2015-7552)”.

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga:

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 4. stavka 2. prve alineje Uredbe br. 1049/2001 (1)

—

prvo, tužitelj navodi da je pogrešno primijenjen pojam komercijalni interes u smislu članka 4. stavka 2. prve alineje Uredbe br. 1049/2001. Procjena koja proizlazi iz konačnog izvješća donesenog nakon dobro provedenog administrativnog postupka u odnosu na poštovanje Provedbene uredbe (EU) br. 920/2013 (2) od strane društva ICIM, koja se primjenjuje na prijavljena tijela, ne sadrži nikakav podatak koji se uobičajeno smatra komercijalnim. U svakom slučaju, šteta navodno nanesena ugledu koja proizlazi iz objavljivanja konačnog izvješća ne može sama po sebi biti dostatna za primjenu izuzeća iz članka 4. stavka 2. prve alineje Uredbe br. 1049/2001. Drugo, iz pobijane odluke ne proizlaze na jasan, analitički i precizan način elementi zbog kojih je Komisija smatrala pristup društva FTI konačnom izvješću štetnim za društvo ICIM niti prikazuje rezultat odvagivanja vjerojatnih komercijalnih interesa društva ICIM i interesa njegovih komercijalnih partnera – pa tako i tužitelja – glede poznavanja stupnja pouzdanosti i vjerodostojnosti prijavljenog tijela.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na pogrešnom izuzimanju prevladavajućeg javnog interesa i pogrešnom tumačenju i primjeni članka 4. stavka 2. in fine Uredbe br. 1049/2001.

—

pobijana odluka treba biti poništena jer je Komisija, s jedne strane, izuzela postojanje prevladavajućeg javnog interesa za otkrivanje i, s druge strane, postojanje drugih javnih interesa koji imaju prednost pred onima koji se štite člankom 4. stavkom 2. prvom alinejom Uredbe br. 1049/2001. Tužitelj smatra da je, protivno sudskoj praksi iz predmeta Komisija/EnBW (3), ključni karakter konačnog izvješća, za pružanje pravne zaštite pred nacionalnim sudovima, bio izostavljen i nije bio smatran prevladavajućim javnim interesom. Pobijana odluka je, u svakom slučaju, zahvaćena pogreškom i zato jer se njome kao prevladavajući javni interesi nisu smatrali interesi koji se tiču zaštite tržišnog natjecanja i javnog zdravlja.

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na pogrešnom tumačenju i primjeni članka 4. stavka 6. Uredbe br. 1049/2001

—

konačno, Komisija nije pravilno ocijenila mogućnost davanja ograničenog pristupa konačnom izvješću čime je povrijedila načelo proporcionalnosti. Procjena Komisije koja ima administrativni karakter mogla je biti tajna do mjere do koje su bili navedeni osjetljivi i objektivno tajni podaci. Ništa nije sprječavalo pripremu javne verzije konačnog izvješća koje bi sadržavalo dostatno razumijevanje ocjene društva ICIM bez da se time otkriju moguće (iako malo vjerojatne) poslovne tajne.

(1)  Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001., L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.)

(2)  Provedbena Uredba Komisije (EU) br. 920/2013 оd 24. rujna 2013. o imenovanju i nadziranju prijavljenih tijela na temelju Direktive Vijeća 90/385/EEZ o aktivnim medicinskim proizvodima za ugradnju i Direktive Vijeća 93/42/EEZ o medicinskim proizvodima.

(3)  Vidjeti Sud Europske unije, presuda od 27. veljače 2014. u predmetu C-365/12 P, Komisija/EnBW, t. 107.

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/24

Tužba podnesena 14. prosinca 2016. – HJ protiv EMA-e

(Predmet T-881/16)

(2017/C 046/27)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: HJ (London, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: L. Levi i A. Blot, odvjetnici)

Tuženik: Europska agencija za lijekove

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

naloži tuženiku plaćanje jednog eura kao simboličnu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu;

—

naloži tuženiku da povuče Odluku od 22. srpnja 2015. i, slijedom navedenog, odgovor tužitelja od 23. srpnja 2015. koji se nalazi u osobnom dosjeu potonjeg;

—

prema potrebi, poništi odluku tijela nadležnog za sklapanje ugovora (AHCC) od 21. ožujka 2016. kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu štete od 26. studenog 2015. i poništi odluku AHCC-a od 19. listopada 2016. kojom je negativno odlučeno o prethodno navedenoj odluci;

—

naloži tuženiku naknadu svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe samo jedan tužbeni razlog kojim ističe da su ovom slučaju ispunjene pretpostavke za nastanak izvanugovorne odgovornosti za štetu Europske unije, odnosno, nezakonito postupanje, postojanje stvarne štete i uzročne veze između postupanja i navedene štete. Prema tužitelju, prema dokumentima iz njegovog osobnog dosjea, koji su određeno razdoblje učinjeni javnim i dostupnim svim članovima osoblja Europske agencije za lijekove, nije se postupalo lojalno i zakonito, nego su korišteni za svrhe različite od onih za koje su prikupljeni a da tužitelj nije odobrio tu promjenu njihove svrhe. Širenje tih osjetljivih podataka dovela je do preispitivanja čestitosti tužitelja te mu time prouzročila stvarnu i određenu nematerijalnu štetu. Tužitelj smatra da je ta šteta u cijelosti nastala zbog skrivljenog postupanja Agencije.

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/25

Tužba podnesena 15. prosinca 2016. – Sipral World protiv EUIPO-a – La Dolfina (DOLFINA)

(Predmet T-882/16)

(2017/C 046/28)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Sipral World, SL (Barcelona, Španjolska) (zastupnik: R. Almaraz Palmero, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: La Dolfina, SA (Buenos Aires, Argentina)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije „DOLFINA” – prijava žiga Europske unije br. 3 701 828

Postupak pred EUIPO-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 22. rujna 2016. u predmetu R 1897/2015-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u i intervenijentu, društvu LA DOLFINA S.S., plaćanje svih troškova u postupku pred Općim sudom, uključujući one koji su nastali u postupku pred drugim žalbenim vijećem.

Tužbeni razlog

—

povreda članaka 15., 42., 51., 75. i 78. Uredbe br. 207/2009 u vezi s pravilima 22. i 40. Uredbe br. 2868/95.

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/26

Tužba podnesena 19. prosinca 2016. – Xiaomi protiv EUIPO-a – Apple (MI PAD)

(Predmet T-893/16)

(2017/C 046/29)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Xiaomi, Inc. (Peking, Kina) (zastupnici: T. Raab i C. Tenkhoff, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Apple Inc. (Cupertino, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije „MI PAD” – prijave za registraciju br. 12 780 987

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 22. rujna 2016. u predmetu R 363/2016-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u i drugoj stranci u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlog

—

povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/26

Tužba podnesena 19. prosinca 2016. – Air France protiv Komisije

(Predmet T-894/16)

(2017/C 046/30)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Société Air France (Roissy-en-France, Francuska) (zastupnik: R. Sermier, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Odluku Komisije (EU) 2016/1698 od 20. veljače 2014. o mjerama SA.22932 (11/C) (ex NN 37/07) koje je Francuska poduzela u korist zračne luke Marseille Provence i zračnih prijevoznika korisnika Zračne luke (priopćeno pod brojem dokumenta C(2014) 870);

—

naloži Europskoj komisiji snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se odnosi na nedostatke koje sadržava pobijana odluka u pogledu potpora koje je departman Bouches-du-Rhône dao zračnoj luci „Marseille-Provence 2” (MP2). Osobito,

—

mjera ne odgovara jasno određenim ciljevima javnog interesa. Ocjena Komisije iz pobijane odluke nije dovoljno obrazložena te sadržava pogrešku koja se tiče prava i pogrešku u ocjeni u pogledu:

—

cilja kojim se odgovara na očekivano povećanje zračnog prometa;

—

cilja kojim se želi poticati gospodarski razvoj regije;

—

potpora nije potrebna.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se odnosi na nedostatke koje sadržava pobijana odluka u pogledu ugovora o zakupu oglasnog prostora s društvom Airport Marketing Services.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se odnosi na povrede učinjene pobijanom odlukom u pogledu iznosa naknade po putniku na zračnoj luci MP2.

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/27

Tužba podnesena 13. prosinca 2016. – Toontrack Music AB protiv EUIPO-a (SUPER)

(Predmet T-895/16)

(2017/C 046/31)

Jezik postupka: švedski

Stranke

Tužitelj: Toontrack Music AB (Umeå, Švedska) (zastupnik: L.E. Ström, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije „SUPERIOR DRUMMER” – prijava za registraciju br. 13 945 019

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 3. listopada 2016. u predmetu R 2438/2015-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u snošenje tužiteljevih i vlastitih troškova.

Tužbeni razlog

—

povreda članka 7. stavka 1. točke (b), članka 7. stavka 1. točke (c) i članka 65. Uredbe br. 207/2009.

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/28

Tužba podnesena 20. prosinca 2016. – Starbucks (HK) protiv EUIPO-a – Now Wireless (nowwireless)

(Predmet T-908/16)

(2017/C 046/32)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Starbucks (HK) Ltd (Hong Kong, Kina) (zastupnik: P. Kavanagh, solicitor)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Now Wireless Ltd (Whyteleafe, Ujedinjena Kraljevina)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Tužitelj: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije s verbalnim elementima „nowwireless” – prijave za registraciju br. 6 782 569

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 17. listopada 2016 u predmetu R 662/2016-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku i odluku odjela za prigovore;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—

povreda članka 8. stavka 1. točke (b) i članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009.

13.2.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 46/28

Tužba podnesena 28. prosinca 2016. – Winkler protiv Komisije

(Predmet T-916/16)

(2017/C 046/33)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Bernd Winkler (Grange, Irska) (zastupnik: A. Kässens, odvjetnica)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku tuženika od 30. rujna 2016. o žalbi i obveže tuženika da donese odluku o izračunu kapitalne vrijednosti u trenutku registracije tužiteljevog zahtjeva 14. rujna 2011.;

—

podredno, osudi tuženika na naknadu štete u iznosu od 19 920,39 eura, plativo na tužiteljev mirovinski račun.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog: povreda načela razumnog trajanja postupka, pravne sigurnosti i pravičnog postupka i povreda obveza obavješćivanja i saslušanja

Tužitelj ističe da je odugovlačenjem obrade njegova zahtjeva tuženik povrijedio sva načela propisnog upravnog postupka. Tuženik prije donošenja mjere koja je na njegovu štetu nije bio ni saslušan.

2.

Drugi tužbeni razlog: povreda načela jednakog postupanja, zabrane diskriminacije i proporcionalnosti

U okviru drugog tužbenog razloga tužitelj ističe da su usporedivi zahtjevi drugih kolega, koji nisu stariji nego on, bili puno brže obrađivani, pri čemu nema stvarnog razloga koji opravdava takvo nejednako postupanje.

3.

Treći tužbeni razlog: povreda zaštite legitimnih očekivanja

Tužitelj na kraju prigovara za odbitak kamata na njegovoj izračunatoj kapitalnoj vrijednosti za razdoblje između podnošenja njegova zahtjeva i konačnog prijenosa kapitalnog iznosa, na što tužitelj prethodno nije bio upozoren.