18.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 17/1

—

uzimajući u obzir svoja mišljenja o nacrtu proračuna EU-a za 2014., 2015. i 2016.,

—

uzimajući u obzir svoje mišljenje „Revizija višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) sredinom provedbenog razdoblja”,

—

budući da se proračunski postupak za proračun EU-a za 2017. poklapa s pregledom/revizijom u sredini programskog razdoblja višegodišnjeg financijskog okvira predviđenom člankom 2. Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja VFO za razdoblje 2014.–2020.;

1.

ističe važnu ulogu proračuna EU-a za 2017. u razvoju i ostvarivanju ciljeva i prioriteta EU-a za poticanje rasta i zapošljavanja te stvaranje novih radnih mjesta, kao i za poboljšanje učinkovite kohezije EU-a i jačanje konkurentnosti u cilju rješavanja novih izazova;

2.

naglašava da se godišnji proračun EU-a suočava s nekoliko strukturno pogrešnih predodžbi oVFO-u, a to su:

3.

na temelju Komisijinog Godišnjeg pregleda rasta za 2016. ponovno ističe potrebu da proračun EU-a doprinese gospodarskom oporavku i ispuni još uvijek značajan investicijski jaz u EU-u nakon krize, koji šteti konkurentnosti i ugrožava gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju;

4.

ističe važnost europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF), Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU), programa financiranja Obzor 2020., Erasmusa+ i programa financiranja za MSP-ove, kao i drugih politika i programa kojima se potiče razvoj gospodarstva EU-a. Poziva Komisiju da dodatno poveća ulaganja u istraživanje, inovacije i infrastrukturu;

5.

napominje da su lokalne i regionalne vlasti država članica često prepuštene same sebi prilikom suočavanja s velikim brojem raseljenih osoba te upravljanja integracijskim politikama, s vrlo ograničenim financijskim sredstvima i/ili koordinacijom nacionalnih/europskih vlasti. Lokalnim i regionalnim vlastima treba omogućiti izravan pristup financijskim sredstvima kako bi mogle ispuniti svoje obveze u pogledu migracije i integracije i kako bi imale brz pristup nacionalnim fondovima i fondovima EU-a. EGSO predlaže da se državama članicama i lokalnim i regionalnim vlastima također pruže praktične smjernice u vezi s mogućim sredstvima financiranja;

6.

također treba pružiti pomoć lokalnim i regionalnim vlastima država porijekla i susjednih regija, uključujući tranzitna područja, koje se suočavaju s migracijskim tokovima jer bez podrške EU-a lokalne i regionalne vlasti u partnerskim zemljama neće biti u stanju jamčiti pristojne životne uvjete i postaviti temelje za gospodarski razvoj u zemljama porijekla. Kad je riječ o sporazumima s trećim zemljama čiji je cilj djelotvorna kontrola granica, smanjivanje migracijskih tokova, suradnja u pogledu povratka i suzbijanje trgovanja ljudima, odgovornom revizijom VFO-a trebala bi se osigurati jača financijska i operativna potpora, također i s pomoću novih i inovativnih izvora financiranja;

7.

od proračunskog tijela traži da razmotri postoji li potreba za izravno dostupnim izvorima financiranja za europske poljoprivrednike koji se od početka sadašnjeg VFO-a suočavaju s raznim krizama (kao što je nestabilnost cijena), a posebice s krizom u sektorima mliječnih i mesnih proizvoda, voća i povrća. Ističe učinak hitnih mjera za rješavanje tih kriza na proračun, s udjelom od ukupno 500 milijuna EUR u proračunu iz 2016. godine i 300 milijuna EUR u proračunu iz 2015., te stavlja naglasak na aktualnu kriznu situaciju u poljoprivrednim sektorima nekih država članica;

8.

podsjeća da će Europska komisija 2016. godine provesti reviziju ukupne dodjele sredstava svih država članica u okviru cilja kohezijske politike „Ulaganje u rast i radna mjesta” za razdoblje 2017.–2020. te će prilagoditi ukupne dodjele sredstava na temelju novijih statističkih podataka, naglašavajući potrebu da se osigura dovoljno proračunskih sredstava u 2017. za financiranje te prilagodbe;

9.

poziva Europsku komisiju, države članice i regije na korištenje tih prilagodbi kao fleksibilnog sredstva za rješavanje novih izazova u okviru kohezijske politike, s obzirom na to da se u članku 7. VFO-a propisuje da se te prilagodbe trebaju ostvariti vodeći računa o posebno teškoj situaciji u državama članicama zahvaćenima krizom;

10.

napominje da rane analize ukazuju na brzo preuzimanje obveza i brzu provedbu projekata financiranih u okviru programa Obzor 2020. i Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) te na negativne učinke proračunskih rezova na oba programa; od proračunskog tijela traži da u okviru godišnjeg proračunskog postupka za 2017. nadomjesti smanjenje proračuna za Obzor 2020. i CEF koje se odnosi na stvaranje EFSU-a;

11.

podsjeća da se godišnjim proračunskim postupkom može samo privremeno riješiti nedostatak financijskih sredstava kao i povećanje jaza između preuzetih obveza i plaćanja i da te probleme treba rješavati u okviru istinske revizije VFO-a sredinom provedbenog razdoblja;

12.

žali zbog smanjenja sredstava za ulaganja u energiju u okviru CEF-a i ističe da taj prioritetni naslov ne smije trpjeti zbog prijenosa daljnjih iznosa u druge naslove. Preporučuje da se osigura bolja zemljopisna ravnoteža u provedbi CEF-a u području energetike, tako da ne samo jugoistočne regije EU-a i njihovi susjedi, nego i druge regije mogu na zemljopisno uravnotežen način imati koristi od poboljšane međusobne povezanosti koja je ključna za dobro funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta diljem EU-a;

13.

smatra da je Inicijativa za zapošljavanje mladih ključan politički prioritet jer je to, uz potporu europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF), konkretan potporni alat za ulazak mladih na tržište rada; stoga predlaže da se u proračunu za 2017. za Inicijativu za zapošljavanje mladih (za koju će se u razdoblju od 2014. do 2020. izdvojiti ukupno 3,2 milijarde eura) predvidi dovoljno odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i odobrenih sredstava za plaćanje;

14.

ističe činjenicu da se provedba ESIF-a, nakon početnih kašnjenja, ubrzava i stoga traži da se odobrena sredstva za plaćanje povećaju u proračunu za 2017. kako bi se izbjegli budući zaostaci u plaćanju; poziva Komisiju da redovno nadzire razvoj razine nepodmirenih obveza i da uspostavi mehanizam ranog upozoravanja;

15.

predlaže da Europski parlament u okviru proračuna za 2017. provede neke pilot-projekte kako bi istražio potrebe prometne infrastrukture u prekograničnim područjima i potencijale za rast koje bi toj infrastrukturi donijela uspostava veza koje joj nedostaju;

16.

naglašava da bi, u slučaju novih nepredviđenih potreba za plaćanjem u budućnosti, te potrebe trebalo financirati s pomoću novih odobrenih sredstava za plaćanje, a ne preraspodjelom postojećih sredstava;

17.

ističe da proračun EU-a treba biti usmjeren na rezultate i stoga podržava sva nastojanja Europske komisije da pojednostavni Financijsku uredbu, da bolje nadopuni različite instrumente financiranja EU-a i da osigura jednake uvjete za sve politike i programe EU-a u pogledu pravila o državnim potporama, javne nabave i obveza izvješćivanja; ističe potrebu da proračun EU-a bude vođen pristupom višerazinskog upravljanja usmjerenim na konkretna područja;

18.

ističe da proračun EU-a treba biti vođen pristupom višerazinskog upravljanja usmjerenim na konkretna područja kako bi fondovi i politike EU-a donijeli bolje rezultate koji iskorištavaju lokalne i regionalne posebnosti;

19.

podsjeća da sporazum COP 21 iz prosinca 2015. obvezuje države donatore da zemljama u razvoju pružaju u potporu u iznosu od 100 milijardi USD godišnje, ali da se o zajedničkoj metodologiji u pogledu financiranja borbe protiv klimatskih promjena treba dogovoriti prije konferencije COP 22 u Marakešu. U tom kontekstu poziva Komisiju da predstavi konsolidirani regulatorni okvir EU-a za financiranje borbe protiv klimatskih promjena i da ga uključi u nacrt proračuna za 2017., s obzirom na to da je EU također pristao na to da se najmanje 20 % VFO-a za razdoblje 2014.–2020., tj. 180 milijardi EUR, potroši na aktivnosti u vezi s klimatskim promjenama;

20.

primjećuje, naposljetku, da su brojne lokalne i regionalne vlasti nedavno uvele politike pripreme rodno osjetljivog proračuna te poziva Europsku komisiju da u nacrtu proračuna za 2017. godinu uzme u obzir rodni utjecaj;

21.

predsjedniku daje uputu da Rezoluciju proslijedi Komisiji, Europskom parlamentu, Vijeću i predsjedniku Europskog vijeća.

18.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 17/4

—

uzimajući u obzir svoje rezolucije od 4. lipnja 2015. o svojim prioritetima za razdoblje 2015. – 2020. i od 4. prosinca 2015. o programu rada Europske komisije za 2016. te Protokol o suradnji s Europskom komisijom iz veljače 2012.;

—

uzimajući u obzir načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, smatra važnim da Komisija uz pomoć integriranog višerazinskog pristupa u svojem djelovanju nastavi iskazivati svoju predanost poštovanju tih načela te poziva na veću uključenost lokalnih i regionalnih vlasti u europski proces odlučivanja;

1.

poziva Komisiju da na temelju revizije tijekom provedbe strategije Europa 2020. i provedbe ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda, ubrzo predstavi novu dugoročnu strategiju održivog razvoja EU-a do 2030. (europska strategija održivosti);

2.

ističe ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u rješavanju prepreka ulaganjima, kako je naglašeno u izvješćima i preporukama za pojedine zemlje iz 2016. godine, kao i potrebu da sve razine vlasti partnerski rade na utvrđivanju i svladavanju takvih prepreka u svojim zemljama;

3.

poziva Komisiju i EIB da poduzmu daljnje korake kako bi osigurali međusobno nadopunjavanje Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) i europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF) te drugih programa koje financira EU, kao i poštovanje načela dodatnosti; ponovno poziva na uključivanje OR-a u provedbu, praćenje i ocjenjivanje Plana ulaganja, osobito u pogledu promicanja ulagačkih platformi i analize stvarnih rezultata EFSU-a u pogledu svladavanja investicijskog jaza na regionalnoj i lokalnoj razini;

4.

naglašava da bi Europska komisija – u suradnji s Europskom investicijskom bankom – trebala jasno utvrditi koja je uloga regionalnih razvojnih banaka i drugih financijskih institucija kao instrumenata za provedbu Plana ulaganja za Europu u sustavu novih ulagačkih platformi (1);

5.

ističe potrebu pojednostavljenja radi jačanja učinka i boljeg korištenja programâ u okviru ESIF-a te preporučuje brzo usvajanje niza mjera pojednostavljenja za tekuće programsko razdoblje; istodobno predlaže intenziviranje rada na temeljitoj reviziji sustava provedbe kohezijske politike za iduće programsko razdoblje jačanjem rada Skupine na visokoj razini za pojednostavljenje te pokretanjem opsežnog višerazinskog dijaloga, posebice s lokalnim i regionalnim vlastima;

6.

predlaže da se za financiranje sredstvima ESIF-a uvede širi spektar izuzeća od pravila o državnim potporama;

7.

pozdravlja „prekogranično preispitivanje” s ciljem uklanjanja pravnih i administrativnih prepreka prekograničnoj suradnji te potiče Komisiju da 2017. predstavi konkretne mjere za uklanjanje tih prepreka, pored ostalog i razmatranjem prijedloga luksemburškog predsjedništva EU-a za „prekograničnu europsku konvenciju o posebnim odredbama u graničnim regijama”; poziva Komisiju da pomno prati provedbu Direktive 2011/24/EU o prekograničnoj zdravstvenoj skrbi s ciljem uklanjanja njezinih eventualnih nedostataka;

8.

izražava žaljenje što evaluacije u sredini provedbenog razdoblja nekoliko programa i inicijativa EU-a, koje bi trebale okončati u trećem tromjesečju 2017. godine, nisu usklađene s evaluacijom/revizijom u sredini provedbenog razdoblja tekućeg višegodišnjeg financijskog okvira (VFO); stoga poziva Komisiju da evaluacije okonča do 1. srpnja 2017. te započne raditi na sveobuhvatnom prijedlogu za idući VFO koji bi trebao biti predstavljen najkasnije 1. siječnja 2018.; s tim u vezi izražava nadu da kašnjenje u evaluaciji tih programa neće dovesti do kašnjenja u usvajanju zakonodavnih prijedloga za idući VFO;

9.

naglašava važnost provedbe Plana EU-a za gradove, o kojem su se dogovorili čelnici država i vlada, u partnerstvu s lokalnim i regionalnim vlastima. Naglašava kako je važno osigurati usklađenost Plana EU-a za gradove s Agendom EU-a za bolju regulativu, poziva na uvrštavanje Plana EU-a za gradove u godišnji program rada Komisije za 2017. te predlaže da se u godišnji programa rada za 2017. uvrsti i izrada bijele knjige o provedbi Plana EU-a za gradove;

10.

traži od Komisije da u svoj godišnji program rada za 2017. uvrsti razradu teritorijalne vizije za 2050. Naglašava potrebu za novom teritorijalnom vizijom s obzirom na to da treba ažurirati Perspektivu europskog prostornog razvoja iz 1999., kako je istaknuto u zaključcima sastanka ministara o teritorijalnoj koheziji i urbanoj politici održanog 27. studenog 2015.;

11.

poziva Komisiju da se usredotoči na uklanjanje prometnih uskih grla i osiguravanje odgovarajućih prekograničnih veza, a osobito na rješavanje problema nepostojećih prekograničnih prometnih veza na lokalnoj i regionalnoj razini. Potrebno je izdvojiti odgovarajuća sredstva, posebno za infrastrukturu manjih razmjera od prekograničnog značaja; očekuje od Europske komisije da predstavi konkretan prijedlog i raspored za uvođenje mogućnosti prekograničnog multimodalnog planiranja putovanja i interoperabilnih integriranih sustava za izdavanje prijevoznih karata;

12.

ponovno poziva Europsku komisiju da objavi zelenu knjigu o mobilnosti u geografski i demografski nerazvijenim regijama;

13.

potiče Komisiju da iznova pokrene raspravu o temi „BDP i šire” te da razmotri potrebu odnosno izvedivost osmišljavanja dopunskih pokazatelja blagostanja i održivog razvoja;

14.

preporučuje da Europska komisija osmisli „garanciju minimalnih kvalifikacija i kompetencija” koja bi bila priznata i potvrđena u svim državama članicama, a da se pritom ne dovede u pitanje odgovornost država članica za nastavni sadržaj i organizaciju obrazovnog sustava u skladu s člankom 165. UFEU-a, te očekuje da će mjere za priznavanje neformalnog i informalnog učenja biti uvedene najkasnije 2018. godine; ističe potrebu da se kompetencije radne snage usklade s potrebama tržišta, pri čemu u godišnjem programu rada Komisije za 2017. godinu treba voditi računa o potrebi strukovnog osposobljavanja nezaposlenih mladih osoba;

15.

poziva Komisiju da izradi strategiju EU-a za demografske promjene, kao i da u reviziju tijekom provedbe strategije Europa 2020. uključi vodeću inicijativu o demografskim pitanjima, te da već u ranoj fazi vodi dijalog s OR-om o budućoj definiciji regija koje su izložene ozbiljnim i trajnim demografskim poteškoćama;

16.

očekuje da će Komisija početkom 2017. predstaviti zakonodavni prijedlog za europski stup socijalnih prava kako bi se pozabavila nesrazmjerom između gospodarskih sloboda i socijalnih prava;

17.

poziva Komisiju da predstavi pravni okvir koji bi obuhvaćao skup zajedničkih definicija koje se odnose na različite europske oblike socijalne ekonomije, poput zadruga, zaklada, uzajamnih društava i udruga, kako bi se poduzećima socijalne ekonomije omogućilo da posluju na sigurnoj pravnoj osnovi i na taj način iskoriste prednosti unutarnjeg tržišta i slobodnog kretanja;

18.

poziva Komisiju da predloži novu strategiju za jednakost spolova i prava žena za razdoblje 2016. – 2020. te da iznese zakonodavni prijedlog revizije Direktive Vijeća 92/85EEZ o rodiljnom dopustu;

19.

poziva Komisiju da uz sudjelovanje OR-a i država članica podnese drugo izvješće o Europskoj strategiji za osobe s invaliditetom za razdoblje 2010. – 2020. te da ispita mogućnost daljnje razrade te strategije;

20.

poziva Komisiju da se pozabavi pojavom „fiktivnih poduzeća”;

21.

namjerava pridonijeti europskoj godini kulturne baštine 2018. prenošenjem znanja o kulturnoj baštini široj publici, na razini najbližoj građanima;

22.

naglašava potrebu za ažuriranjem europske turističke strategije i ističe da je Odbor regija s time u vezi započeo s radom na mišljenju „Turizam kao pokretačka sila regionalne suradnje širom EU-a” te da će Komisiji podnijeti prijedloge o toj ažuriranoj europskoj strategiji;

23.

poziva Komisiju da na sustavniji način vodi računa o ruralnoj dimenziji svih područja politika EU-a te da izradi bijelu knjigu o ruralnim područjima koja bi poslužila kao polazište za politiku ruralnog razvoja za razdoblje nakon 2020.;

24.

poziva Komisiju da i dalje potiče plavi rast uz pomoć novog sveobuhvatnog plana za razvoj plavog gospodarstva u Europi, osobito na temelju zajedničke europske strategije za kartografiranje obale i podatke o morima kako bi se pridonijelo razvoju plavog gospodarstva uz pomoć bolje dostupnosti podataka, izbjegavajući pritom fragmentiranje i koristeći prekogranične sinergije. Također se zalaže za osnivanje zajednice znanja i inovacija za plavo gospodarstvo;

25.

poziva Komisiju da u svoje politike i fondove uvede načelo ulaganja otpornog na katastrofe. Poziva Komisiju da u dogovoru i suradnji s lokalnim, regionalnim i nacionalnim vlastima te s dionicima pripremi smjernice o tome što za Europu znači Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa te kako se može provesti na najbolji način;

26.

poziva Komisiju da u potpunosti provede Akcijski plan za kružno gospodarstvo te procijeni potrebu da tijekom 2017. predstavi potrebne prijedloge, uključujući ambicioznu strategiju o plastici u kružnom gospodarstvu, zakonodavstvo o minimalnim zahtjevima kakvoće za vodu koja se ponovno koristi, kao i nove inicijative za sektor graditeljstva i rušenja;

27.

poziva Komisiju da provede procjenu teritorijalnog učinka u pogledu svih postojećih obvezujućih ciljeva na polju okoliša;

28.

potiče Komisiju da preispita klimatske ciljeve EU-a i sredstva nužna za njihovu provedbu u skladu s globalnim ciljevima usvojenima na konferenciji COP21 u Parizu; podsjeća Komisiju na svoju prvotnu preporuku smanjenja emisija stakleničkih plinova za 50 % do 2030. godine u usporedbi s razinama iz 1990. Vjeruje da svi novi ciljevi trebaju biti podvrgnuti procjeni teritorijalnog učinka te da se ciljevima ne smije ograničavati pravo država članica na određivanje svojih energetskih mješavina;

29.

poziva Komisiju da provede preambulu 15. globalnog klimatskog sporazuma u kojoj se prepoznaje važnost pristupa višerazinskog upravljanja koji ne uključuje samo gradove nego i regije;

30.

traži da bude povezan s Forumom EU-a za energetsku infrastrukturu kako bi zastupao interese lokalnih i regionalnih vlasti u postupku kreiranja politika u pogledu ulaganja u energetsku infrastrukturu, osobito u području decentralizirane proizvodnje energije, uključujući mikro-proizvodnju i distribuciju;

31.

zahtijeva da već u ranim fazama postupka planiranja politika bude uključen u reviziju direktiva EU-a o energetskoj učinkovitosti, promicanju energije iz obnovljivih izvora i oblikovanju tržišta električne energije;

32.

poziva Komisiju da predloži konkretnije inicijative u području kogeneracije i mreža centraliziranog grijanja i hlađenja s ciljem daljnjeg smanjenja emisija CO2 i povećanja energetske sigurnosti;

33.

smatra da Komisija treba provoditi ambiciozniju politiku obnovljive energije dodatnim podržavanjem, prilagođavanjem i širenjem modela Sporazuma gradonačelnika unutar i izvan EU-a kako bi upravljanje gradovima, klimatska politika i uključenost građana postali dosljedniji i održiviji;

34.

poziva na punu provedbu Sedmog programa djelovanja Europske unije za okoliš za razdoblje 2014. – 2020. te potiče Komisiju da iznese prijedlog direktive EU-a kojom bi se uvele odredbe za osiguravanje usklađenosti s cjelokupnom pravnom stečevinom EU-a u području okoliša (2);

35.

poziva na potpunu provedbu Strategije EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020. te s tim u vezi potiče Komisiju da tijekom 2017. godine predstavi odavno potrebnu inicijativu za sprečavanje neto gubitka biološke raznolikosti i usluga ekosustava; povrh toga ponovno upućuje zahtjev Komisiji da direktive o prirodi ne revidira, već da uskoro predstavi komunikaciju s konkretnim mjerama za podržavanje njihove bolje provedbe (3);

36.

poziva Komisiju da predstavi komunikaciju o održivoj prehrani radi uvođenja koherentnog političkog okvira na razini cijelog EU-a za rješavanje pitanja održivosti poljoprivrede, lanca proizvodnje i opskrbe hranom i aspekata trgovine te podsjeća Europsku komisiju na svoj raniji poziv na utvrđivanje konkretnijih ciljeva za smanjenje rasipanja hrane za 30 % do 2025. (4). Također ponovno poziva na uvođenje novog logotipa i osmišljavanje zajedničkog identiteta i simbola za lokalne proizvode;

37.

poziva Komisiju da objavi novu strategiju o alkoholu za razdoblje 2016. – 2025. na temelju najnovijih pokazatelja te uzimajući u obzir društvene promjene i programe potpore koji se već provode na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini;

38.

podržava poziv Europskog parlamenta na uključivanje stupa jedinstvenog tržišta u europski semestar, zajedno sa sustavom za redovno praćenje i ocjenjivanje;

39.

pozdravlja predstojeći paket za pojednostavljenje PDV-a za MSP-ove i Inicijativu za novoosnovana poduzeća kao konkretne korake za smanjenje regulatornog i administrativnog opterećenja za njih; naglašava potrebu za daljnjim znatnim regulatornim pojednostavljenjem, osobito u pogledu pristupa MSP-ova javnoj nabavi i njihovog sudjelovanja u projektima koji se financiraju sredstvima ESIF-a;

40.

pozdravlja to što Komisija posvećuje pozornost ekonomiji dijeljenja ili zajedničkoj ekonomiji, ali ponavlja da bi se svaka formalno propisana regulatorna inicijativa trebala temeljiti na sektorskom pristupu, pri čemu, kao kriterij za izradu regulatornih smjernica, treba uzeti u obzir razmjere inicijative;

41.

smatra da Komisija treba bolje reagirati na znatne financijske izazove koji stoje pred uslugama od općeg interesa te stoga poziva Komisiju da ocijeni teritorijalni učinak zakonodavstva EU-a o pružanju tih usluga, s posebnim naglaskom na propise o državnim potporama i javnoj nabavi, kao i da iskoristi sve postojeće mogućnosti pojednostavljenja, uključujući pojednostavljenje financijskih instrumenata EU-a; u tom kontekstu očekuje da se s njime na odgovarajući način savjetuje u vezi s revizijom „Paketa Almunia” 2017. godine u pogledu financiranja usluga od općeg gospodarskog interesa;

42.

predlaže da nakon evaluacije Direktive o pravnim lijekovima u području javne nabave, koju trenutačno provodi Komisija, uslijedi njezina revizija radi izmjene onih dijelova koje lokalne i regionalne vlasti smatraju manjkavima;

43.

ponavlja svoj zahtjev upućen Komisiji i Parlamentu o uvođenju kodeksa postupanja kojim bi se osiguralo strukturirano uključivanje lokalnih i regionalnih vlasti u europski semestar; s time u vezi obvezuje se na vođenje dijaloga s Komisijom o tom pitanju;

44.

ponovno poziva Komisiju da ocijeni učinak novih pravila ESA-e iz 2010. na sposobnost ulaganja lokalnih i regionalnih vlasti;

45.

traži od Komisije da uključi OR u pripremu bijele knjige o reformi EMU-a, u kojoj bi se trebala obrađivati konkurentnost i socijalna dimenzija EMU-a;

46.

smatra da stvaranje održivog podatkovnog gospodarstva, pored ostalog i u kontekstu industrije (Industrija 4.0), predstavlja jedan od najvećih izazova za jedinstveno digitalno tržište; preporučuje stvaranje uvjeta kojima se omogućuje spajanje svih područja na širokopojasne mreže, kao i suradnju s Komisijom i Europskom investicijskom bankom radi korištenja financijskih sredstava i programa potpore za infrastrukturu IKT-a; poziva Komisiju da u okviru provedbe jedinstvenog digitalnog tržišta redovito izvještava i o postignutom napretku u prevladavanju digitalnog jaza, osobito na regionalnoj i lokalnoj razini;

47.

poziva Komisiju da iznese prijedloge za bolje korištenje istraživačkih programa koji se financiraju sredstvima EU-a uz pomoć daljnjeg razvijanja sinergija između financiranja u okviru Obzora 2020., ESIF-a i EFSU-a te jačanjem veza sa strategijama pametne specijalizacije na regionalnoj razini; predlaže da se prilikom privremene evaluacije poseban naglasak stavi na utjecaj financijskih sredstava Obzora 2020. na rast te da se razmotri pitanje „inovativnog jaza”;

48.

predlaže intenzivnu uključenost OR-a u reviziju strategije biogospodarstva tijekom 2017. godine;

49.

naglašava da tijekom primjene novih instrumenata EU-a poput Europskog vijeća za inovacije te inicijativa za otvorene podatke i otvorene inovacije treba uzimati u obzir regionalnu dimenziju i pridonositi smanjenju inovacijskog jaza;

50.

poziva Komisiju da sve bitne inicijative u području trgovinske politike budu popraćene procjenama teritorijalnog učinka te da se novim trgovinskim sporazumima ne uvode nova ograničenja za lokalne i regionalne vlasti u pogledu pružanja usluga od općeg interesa;

51.

traži od Komisije da sustavno provodi ex post evaluacije radi mjerenja pozitivnog i negativnog gospodarskog, ekološkog, socijalnog i teritorijalnog učinka trgovinskih sporazuma;

52.

traži od Komisije da u cilju rješavanja problema s transparentnošću kreiranja trgovinske politike na razini država članica EU-a predstavi smjernice o definiranju ciljeva trgovinske politike prije nego što započnu pregovori, odnosno u fazi kada 28 država članica definira mandat;

53.

u pogledu pravosuđa poziva Komisiju da prednost da onim poticajima koji državama članicama omogućuju poboljšanje uvjeta u kojima žive zatvorenici te kojima se promiče korištenje medijacije u kaznenim postupcima, a usmjereni su na restorativnu pravdu, alternative boravku u zatvoru i programe osposobljavanja kojima se potiče izlazak iz društvenog okruženja obilježenog bezakonjem i delinkvencijom;

54.

pozdravlja spremnost Europske komisije na rješavanje problema koji proizlaze iz nezapamćenog priljeva tražitelja azila, izbjeglica i ekonomskih migranata u Europu te smatra prijedloge o reformi Dublinskog sustava važnim korakom u tom smjeru; međutim, tijekom 2017. godine očekuje daljnje konkretne prijedloge za izradu sveobuhvatne politike EU-a za migracije i azil zasnovane na poštovanju temeljnih prava i međunarodnih obveza te na načelu solidarnosti;

55.

poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama nastavi raditi na postizanju konsenzusa o zajedničkom europskom popisu sigurnih zemalja podrijetla i da surađuje sa zemljama podrijetla i tranzita koje se smatraju sigurnima kako bi se provele učinkovite politike brzog povratka uz puno uvažavanje ljudskih prava i međunarodnih obveza;

56.

poziva Komisiju da predloži uvođenje mehanizama koji bi tražiteljima azila omogućili podnošenje zahtjeva za humanitarnu vizu izvan EU-a i legalan ulazak u EU;

57.

priznaje važan doprinos migracija rastu europskog gospodarstva te poziva da se u okviru europskog semestra vodi računa o toj dimenziji, osobito u pogledu troškova za osiguravanje integracije migranata;

58.

smatra da nikad nije bilo važnije očuvati schengenski režim i poziva Komisiju da zajedno s državama članicama učini sve što je potrebno da se ponovno uspostavi nužna stabilnost tog sustava; podsjeća da suspenzija Schengenskog sporazuma o slobodnom prekograničnom kretanju ima znatne posljedice u pogledu fizičkih kontrola te da bi mogla izazvati ozbiljne gospodarske posljedice, a da pritom ne rješava problem migracijskog pritiska;

59.

potiče Komisiju da lokalnim i regionalnim vlastima dodijeli dodatna financijska sredstva kako bi im se omogućilo da učinkovitije ispunjavaju svoju važnu ulogu u pružanju potpore tražiteljima azila, izbjeglicama i migrantima te u njihovoj integraciji;

60.

smatra da bolja raspodjela europskih strukturnih i investicijskih fondova na regionalnoj i lokalnoj razini predstavlja preduvjet za potporu politikama integracije. U tom kontekstu poziva na dodjelu većih namjenskih sredstava te na bolju raspodjelu i najveću moguću učinkovitost u korištenju tih sredstava radi rješavanja pitanja tražitelja azila, izbjeglica i migracija u predstojećim godinama;

61.

poziva Komisiju da 1) lokalnim i regionalnim vlastima pruža potporu u razvoju lokalnih, regionalnih i nacionalnih strategija za sprečavanje radikalizacije; 2) nastavi prikupljati informacije o najboljim praksama za sprečavanje radikalizacije i objavljivati ih u priručniku; te 3) podržava suradnju između gradova u suzbijanju radikalizacije;

62.

zabrinut je jer je teško kontrolirati prisutnost maloljetnika bez pratnje, kao i zbog rizika da oni postanu žrtve trgovanja ljudima i iskorištavanja; odlučno poziva na provedbu programa uključivanja i osposobljavanja, posebice za maloljetnike, te na uvođenje oblika prihvata u koje su uključene zajednice istog podrijetla kao i maloljetnici, a koje su već afirmirane u državi domaćinu, kako bi se maloljetnicima omogućilo da žive u obitelji ili sličnom okruženju;

63.

naglašava da prilikom provedbe revidirane europske politike susjedstva velik prioritet treba davati inicijativama za podupiranje procesa decentralizacije, twinning projektima i izgradnji kapaciteta na podnacionalnoj razini; traži od Komisije da ponovno pokrene Instrument za lokalnu upravu (LAF) i proširi ga na sve susjedne zemlje te ponavlja svoj prijedlog da se metodologija, koncepti i instrumenti europske kohezijske politike primjenjuju i prilikom provedbe revidirane europske politike susjedstva;

64.

traži od Komisije da u svojim godišnjim izvješćima o napretku proširenja pomnije razmatra procese decentralizacije te stanje lokalne samouprave u zemljama obuhvaćenima procesom proširenja;

65.

ustraje u tome da lokalne i regionalne vlasti EU-a u cilju ostvarivanja održivih rezultata trebaju dati odgovarajući doprinos razvojnoj suradnji, pa i aktivnostima koje će uslijediti nakon Konferencije Ujedinjenih naroda o stanovanju i održivom gradskom razvoju (Habitat III);

66.

poziva Komisiju da obrati posebnu pozornost na zaštitu izbjeglica u područjima njihova podrijetla jer je to važan element u rješavanju pitanja sve većeg broja osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita. U tom kontekstu pozdravlja prijedlog Europske komisije za uspostavljanje novog okvira za partnerstvo s trećim zemljama u kojima je smješten velik broj izbjeglica; te zemlje moraju izgraditi održive kapacitete prihvata i, bliže njihovim domovima, osigurati trajne perspektive za milijune osoba koje su pobjegle od rata i progona. U tom pogledu slaže se da je potreban plan vanjskih ulaganja kojim bi se pokrenula ulaganja u trećim zemljama te poziva na to da se europske regionalne i lokalne vlasti u potpunosti uključe u taj postupak. Lokalne i regionalne vlasti treba poticati da partnerskim tijelima izvan EU-a nadležnima za prihvat pomažu pružanjem tehničke pomoći i zalaganjem za strukturiraniji pristup zaštiti izbjeglica;

67.

ponavlja svoj poziv na pojednostavljenje i poboljšanje pravnog okvira europske građanske inicijative kao jedinog alata za izravno sudjelovanje na razini EU-a;

68.

skreće pozornost Komisije na uspješne aktivnosti decentralizirane komunikacije o temama u vezi s EU-om koje je organizirao u suradnji s lokalnim i regionalnim medijima, civilnim društvom i institucijama EU-a te potiče Europsku komisiju da pojača napore u tom području znatno prije europskih izbora 2019. godine;

69.

poziva Komisiju da za razinu cijelog EU-a izradi standardne definicije prerevne regulacije (eng. gold-plating) radi pravne sigurnosti u provedbi i primjeni prava EU-a te radi smanjenja prekomjerne birokracije;

70.

poziva na povećanje transparentnosti, suradnje i učinkovitosti u institucijama EU-a nakon usvajanja novog Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva te na uključivanje OR-a u sve faze zakonodavnog postupka radi iskorištavanja njegova cjelokupnog potencijala u zakonodavnom ciklusu i savjetovanjima;

71.

ističe dobru suradnju s Komisijom na oglednom testiranju procjene teritorijalnog učinka provedenom 2015. i 2016.; s obzirom na tu dobru suradnju OR poziva Komisiju da procjenu teritorijalnog učinka kao standardnu praksu uvrsti u procjenu učinka zakonodavstva koje bi eventualno moglo imati asimetrični teritorijalni učinak te u širu agendu za bolju regulativu;

72.

očekuje sve užu suradnju s Europskom komisijom i Europskim parlamentom u praćenju primjene načela supsidijarnosti te u vezi sa svojom konferencijom o supsidijarnosti koja će se održati 2017.;

73.

nalaže predsjedniku da Rezoluciju proslijedi Komisiji, Europskom parlamentu, Vijeću i predsjedniku Europskog vijeća.

18.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 17/11

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju o informacijskim centrima Europe Direct (EDIC) od 16. veljače 2012. (OR 84/2012),

—

uzimajući u obzir svoje mišljenje „Ponovno povezivanje Europe s građanima – učestalija i bolja komunikacija na lokalnoj razini” od 3. prosinca 2014. (COR-2014-04460),

1.

napominje da se EU suočava s velikim političkim i gospodarskim izazovima. Činjenica da i dalje postoji demokratski deficit te da su građani sve razočaraniji EU-om ukazuje na potrebu da svi akteri europske politike zajednički poduzimaju napore s ciljem povećanja uključenosti građana EU-a u europski projekt te na potrebu da se osigura legitimitet europskih politika;

2.

naglašava kako su lokalne i regionalne vlasti u dobrom položaju da pomažu boljem povezivanju građana s akterima europske politike i obavješćuju europske čelnike o izravnim potrebama građana. Stoga se više važnosti treba pridati decentraliziranom europskom komunikacijskom procesu;

3.

obvezuje se na pojačanu suradnju s centrima EDIC u okviru svoje Komunikacijske strategije za razdoblje 2015.–2020.;

4.

podsjeća da mreža Europe Direct sa svojih 518 informacijskih centara u državama članicama igra ključnu ulogu u decentraliziranoj europskoj komunikacijskoj strategiji te predstavlja jedan od najvažnijih instrumenata Europske komisije za informiranje građana na lokalnoj i regionalnoj razini o konkretnom značaju različitih europskih političkih tema za njihov svakodnevni život;

5.

pozdravlja aktualni postupak evaluacije Komisijina okvira za sadržajne i tehničke aspekte centara EDIC čiji je cilj pripremanje razdoblja financiranja 2018.–2023. te utvrđivanje novih okvirnih uvjeta za EDIC;

6.

smatra da su umrežavanje centara EDIC s europskim institucijama i drugim informacijskim mrežama Europske komisije te njihova uloga poveznice s tijelima i potrebama regija, lokalnih institucija i dionika civilnog društva od presudne važnosti;

7.

napominje da rad centara EDIC s obzirom na trenutačno krizno stanje postaje sve važniji i zahtjevniji. Imajući u vidu brojne izazove s kojima se suočava EU, potrebno je pokušati u potpunosti iskoristiti potencijal centara EDIC te dodatno ojačati njihovu ulogu u europskom komunikacijskom procesu. Potrebno je osigurati ravnomjernu zemljopisnu raspodjelu te ne smije doći do smanjenja trenutačnog broja tijela koja pružaju usluge u lokalnim i regionalnim vlastima;

8.

smatra da se rad centara EDIC u budućnost može zagarantirati razvojem bliske suradnje s EU-om te pomoću financiranja od strane EU-a;

9.

predlaže da financijska sredstva dodijeljena centrima EDIC za sljedeće razdoblje financiranja budu znatno povećana unutar postojećeg višegodišnjeg okvira. Konkretno, paušalni iznos dodijeljen svakom centru EDIC za pružanje osnovnih informacija trebalo bi udvostručiti, a standardne paušalne iznose za financiranje različitih modula povećati, te istodobno osigurati da centri EDIC rade na poboljšanju učinkovitosti i svoja sredstva iskorištavaju na najbolji mogući način. I naposljetku, izdvajanje više financijskih sredstava za ogledne module omogućit će djelovanje u kriznim situacijama. Tako bi se mogao apsorbirati porast troškova poput izdvajanja za plaće i najam;

10.

očekuje da će se, s obzirom na povećane zahtjeve, koje će centri trebati ispuniti, njihovo financiranje poboljšati. Iznos podrške bi u skladu s time trebalo znatno povećati;

11.

ustraje na činjenici da centri EDIC, s obzirom da nude javne usluge, trebaju i dalji biti izuzeti od plaćanja PDV-a;

12.

naglašava da administrativno opterećenje treba drastično smanjiti;

13.

potvrđuje da mjere Europske komisije u vezi s decentraliziranim europskim komunikacijskim aktivnostima u načelu dosežu ciljne skupine. Unatoč tomu, prioriteti Komisije u pogledu europskih politika samo djelomice odgovaraju potrebama građana. Što je neka tema apstraktnija, to manje je građani smatraju relevantnim političkim pitanjem. Stoga posebnu pozornost treba usmjeriti na rješavanje europskih političkih pitanja koja se tiču svakodnevnog života građana;

14.

smatra da veze između centara EDIC i lokalnih i regionalnih mreža udruga treba poboljšati uvođenjem dvosmjernog kanala za komunikaciju kako bi se utvrdila različita područja interesa građana te kako bi europske informacije bile bolje prilagođene njihovim pitanjima;

15.

primjećuje da su reakcije na sustav modula pretežno pozitivne. Međutim, potreban je niz izmjena, poput povećanja fleksibilnosti raznih modula;

16.

poziva Europsku komisiju da centrima EDIC omogući da planirane mjere prilagođavaju kako komunikacijskim prioritetima Komisije, tako i lokalnim potrebama. Ako žele da europski projekt ima budućnost, akteri europske politike moraju komunicirati s građanima tako da građani Europu ponovno doživljavaju kao zajednički dom, kao zajednicu vrijednosti i mira, kao pokretača društvenog i kulturnog napretka i pravde. Zahvaljujući ponudi informacija bliskoj građanima, centri EDIC mogu stvoriti poveznicu između dviju strana i na pozitivan način promicati Europu među građanima;

17.

predlaže da se s početkom novog financijskog razdoblja 2018.–2023. pokrene informativna kampanja kojom bi se istaknula dodana vrijednost oznake „Europe Direct” i podigla svijest o svakodnevnom radu centara EDIC i njihovim lokalnim i regionalnim europskim mjerama kako bi se upotpunile uobičajene informacije o sastancima na visokoj razini koje ne prenose sliku europskog projekta kao cjeline građanima;

18.

predlaže da sustav modula bude otvoren regionalnim prioritetima, formatima i skupinama koje još nisu definirane kao ciljne te osobito da se raspoloživi moduli primjenjuju na fleksibilan način. Cilj je komunikaciju što više prilagoditi lokalnim potrebama. Trebalo bi omogućiti predstavljanje regionalnih projekata kako bi se komunikacija prilagodila lokalnim potrebama što je više moguće. Na taj način unaprijedilo bi se partnerstvo između tijela vlasti koja zajedno jamče regionalnu pokrivenost odgovarajućih javnih usluga, relevantnije i ažurirane komunikacijske strategije i bolje strukturirane kontakte s dionicima i drugim europskim mrežama. Trebalo bi predvidjeti mogućnost korištenja oblika partnerstava koji omogućuju javno-privatnu suradnju kakvu u biti potiče Europska komisija u programu za razdoblje 2014.–2020. za europske fondove. Ti projekti trebali bi osigurati odgovarajuće financiranje koje se temelji na gustoći stanovništva i javnim kontaktnim točkama;

19.

poziva na uvođenje mogućnosti financiranja suradnje između različitih informacijskih centara s ciljem olakšavanja razmjene najboljih praksi između centara u različitim područjima i iskorištavanja sinergija, posebice ako se radi o istoj ciljnoj skupini sa sličnim obilježjima i potrebama;

20.

stoga naglašava da je uloga centara EDIC ključna za lokalne i regionalne vlasti, koje najbolje poznaju lokalne i regionalne dionike i teme od interesa za građane. One najbolje znaju kojim se vrstama informacija i na koje načine može pobuditi pozornost i interes građana. Njihova je uloga u europskoj komunikaciji stoga od presudne važnosti te je treba i dalje jačati, posebno užom suradnjom s europskim institucijama;

21.

podržava to što je Europski parlament pozvao Komisiju da izradi primjerene i sveobuhvatne smjernice za organizatore europske građanske inicijative (1);

22.

predlaže da Europska komisija pojača suradnju među različitim europskim mrežama kako bi se poboljšalo informiranje i komunikacija s građanima i pružio cijeli niz odgovora na njihova pitanja.

18.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 17/13

1.

naglašava da je industrija čelika u EU-u odigrala središnju ulogu u europskom procesu integracije te da i dalje predstavlja jedan od glavnih temelja blagostanja, stvaranja vrijednosti, ulaganja i zapošljavanja u Europi. S 330 000 zaposlenika i 500 proizvodnih pogona u 23 države članice, industrija čelika jedan je od ključnih strateških sektora u EU-u. Ova gospodarska grana je 2014. godine proizvela otprilike 169 milijuna tona čelika, odnosno 10 % svjetske proizvodnje, te je ostvarila ukupni prihod u iznosu od 166 milijardi eura, što predstavlja 1,3 % BDP-a EU-a;

2.

ističe da unatoč smanjenju proizvodnje i broja radnih mjesta, do čega je došlo tijekom posljednjih desetljeća, industrija čelika ostaje ključni čimbenik u reindustrijalizaciji Europe. Cilj iz Komisijine Komunikacije od 22. siječnja 2014. pod nazivom „Za europsku industrijsku renesansu” da se do 2020. godine doprinos industrije BDP-u poveća na 20 % ostvariv je samo uz postojanje konkurentne industrije čelika;

3.

ukazuje na intenzivnu gospodarsku povezanost industrije čelika s uzlaznim i silaznim sektorima. Dobavljači poput sektora rudarstva, energetike, transportnih mreža i pružatelja usluga te korisnici proizvoda poput metalne industrije, automobilske industrije, strojarske industrije i graditeljstva, zajedno s industrijom čelika sačinjavaju velike mreže za stvaranje vrijednosti i klastere;

4.

naglašava da će budućnost razvoja industrije čelika imati izravan i neizravan utjecaj na lokalni i regionalni razvoj te da je konkurentna i održiva industrija čelika preduvjet za gospodarski oporavak i rast u brojnim europskim regijama; napominje da je sektor čelika također važan izvor neizravnog zapošljavanja jer ima važnu ulogu za brojne druge industrijske sektore;

5.

ukazuje na činjenicu da je europska industrija čelika sastavni dio međunarodnih tržišta sirovina, nabave i prodaje te da stoga ovisi o poštenim uvjetima tržišnog natjecanja;

6.

naglašava da poduzeća u sklopu industrije čelika troše puno energije te da troškovi energije predstavljaju oko 40 % operativnih troškova. Stoga ova industrijska grana neizbježno ovisi o povoljnoj i sigurnoj opskrbi energijom;

7.

naglašava doprinos industrije čelika razvoju energetske tranzicije i zaštiti klime. Na primjer, inovativni proizvodi od čelika ključni su za izgradnju vjetroturbina, visokoučinkovitih elektrana i električnih vozila. Premda je proizvodnja čelika velik izvor CO2, inovativni proizvodi od čelika mogu uštedjeti šest puta više CO2 u odnosu na količinu koja nastane njihovom proizvodnjom;

8.

podsjeća na to da je industrija čelika strateški važna za željezničku infrastrukturu diljem Europe, jednako kao što je važan njezin doprinos uspostavi lokalnih mreža željezničkog prijevoza, koje predstavljaju dobar način smanjenja cestovnog preopterećenja, osobito s obzirom na cilj poboljšanja kvalitete života i okoliša u urbanim područjima;

9.

naglašava da europski proizvođači čelika moraju svoju proizvodnju učiniti financijski i resursno što učinkovitijom te je uz pomoć stalnih ulaganja redovito tehnički modernizirati. Dugoročna konkurentnost ovisi i o njihovoj sposobnosti da razviju inovativne tehnologije na područjima poput energetske učinkovitosti. Međutim, također je bitno da EU i države članice EU-a prilikom donošenja odluka uvijek u obzir uzimaju njihov utjecaj na konkurentnost sektora čelika te dugoročne gospodarske posljedice, kako na nacionalnoj, tako i na međunarodnoj razini;

10.

primjećuje da industrija čelika, kako bi osigurala svoj opstanak, mora također pokazati da je uz pomoć inovacija i ekološke prihvatljivosti spremna suočiti se s izazovima budućnosti. To uključuje, primjerice, aktivni doprinos zaštiti okoliša i klime, ali i dosljednu primjenu tehničkih standarda u području politike zaštite okoliša i klimatskih promjena kod ponovnih ulaganja;

11.

naglašava visoke socijalne standarde europske industrije čelika i njezine napore za zaštitu klime i okoliša;

12.

napominje da se recikliranjem čelika smanjuje potrošnja sirovina i energije, ali i emisije stakleničkih plinova, te podržava razvoj kružnog gospodarstva. Treba posebno naglasiti da se čelik u potpunosti može reciklirati. Potrebno je dodatno razviti ponovnu uporabu i recikliranje čelika radi postizanja cilja konkurentnog i održivog kružnog gospodarstva te s obzirom na činjenicu da EU bilježi pozitivnu bilancu trgovine starim željezom. Osim toga, razvoj novih vrsta čelika, ferolegura, tehnika lijevanja i proizvodnih tehnika ima velik potencijal;

13.

naglašava da europska industrija čelika uz pomoć modernih tehnologija i visokokvalificiranih stručnjaka ostvaruje izvanredne rezultate, dok se u središtu njezina rada nalaze istraživanja i razvoj proizvoda koji su orijentirani na zahtjeve kupaca. Razvoj inovativnih i visokokvalitetnih proizvoda doprinosi osiguravanju i jačanju konkurentnosti poduzeća;

14.

ponavlja da moderna industrija čelika u velikoj mjeri ovisi o stalnom osposobljavanju visokokvalificirane radne snage koja pronalazi proaktivna rješenja; primjećuje da će se u okviru Programa novih vještina obrazložiti važnost kontinuiranog ulaganja u ljude, uključujući politike za prekvalifikaciju i stjecanje višeg stupnja kvalifikacija. Taj će program biti koristan za velik broj gospodarskih sektora, uključujući industriju čelika;

15.

podržava napore europske industrije čelika da u većoj mjeri osigura jednake mogućnosti za sve radnike. Na primjer, udio žena u industriji čelika u posljednjih se deset godina povećao i trenutno iznosi između 6 % i 25 %, ovisno o položaju koji zauzimaju i državi članici EU-a. Usporedo s time, u posljednje je dvije godine u čeličanama u različitim državama članicama pokrenut niz inicijativa s ciljem privlačenja žena tom sektoru;

16.

primjećuje da industrija čelika u EU-u zauzima vodeći položaj u pogledu zdravlja i sigurnosti te da zadovoljava najviše svjetske standarde industrijske higijene na radnom mjestu. Na razini EU-a detaljno se raspravlja o razmjeni najboljih praksi za zdravlje i sigurnost na radnom mjestu. Industrija čelika EU-a također sudjeluje u intenzivnom socijalnom dijalogu na razini EU-a;

17.

naglašava da je digitalne vještine i tehnologije potrebno u većoj mjeri uključiti u obrazovanje i strukovno osposobljavanje, posebice u naukovanje; ističe da radnici zbog digitalizacije postupka proizvodnje i s njom povezanih složenijih zadaća moraju biti bolje kvalificirani (1);

18.

naglašava da digitalizacija proizvodnih procesa zbog veće složenosti poslova od zaposlenika iziskuje veću sposobnost apstraktnog razmišljanja i rješavanja problema. Zaposlenici također moraju sami organizirati svoj posao i raspolagati visokom razinom stručnosti za interdisciplinarno i proaktivno postupanje kao i komunikaciju;

19.

ističe da globalni viškovi kapaciteta, razdoblja niskih cijena, visoke cijene energije te pristojbe i trošarine za energente, predstojeća reforma sustava trgovanja emisijskim jedinicama EU-a kao i dampinške prakse proizvođača čelika izvan EU-a koje narušavaju konkurentnost predstavljaju veliko opterećenje za europsku industriju čelika. Proizvodnja sirovog čelika i tržišni udjeli europskog sektora čelika na svjetskoj razini se smanjuju, što dovodi do procesa prilagodbe za poduzeća i zaposlenike;

20.

sa zabrinutošću uočava poguban društveni i gospodarski učinak koji obustavljanje ili smanjenje proizvodnje željeza i čelika ima na lokalne i regionalne zajednice te prima na znanje mjere potpore za obnovu i rast tih zajednica;

21.

smatra europsku strategiju o budućnosti industrije čelika razumnom i svrsishodnom. U tom smislu je neophodno da se u postupak glasovanja i odlučivanja uključe lokalne i regionalne vlasti te da se u obzir uzmu lokalne okolnosti i specijalizacije poduzeća;

22.

zalaže se za industrijsku politiku EU-a koja se temelji na viziji konkurentnosti industrije čelika i konkurentnih okvirnih uvjeta i koja će zaštititi i dalje razvijati postojeće čeličane i radna mjesta;

23.

slaže se sa stajalištem koje je Komisija iznijela u svom Energetskom planu za 2050. da se smanjenje emisija CO2 u energetskom sektoru i obilato korištenje energije iz obnovljivih izvora dugoročno mogu pokazati manje skupim od nastavka sadašnje politike te da će se troškovi nuklearne energije i energije iz fosilnih goriva s vremenom vjerojatno nastaviti povećavati, dok bi se troškovi obnovljivih izvora energije mogli smanjiti; u tom smislu istodobno razumije želju država članica da osiguraju odgovarajuću naknadu za nesrazmjerna financijska opterećenja za industriju čelika – koja sudjeluje u tržišnom natjecanju na globalnoj razini – povezana s razvojem obnovljivih izvora energije; traži, međutim, jamstvo na europskoj razini da nacionalni mehanizmi kompenzacije, naročito na području državnih potpora, neće dovesti do narušavanja tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu EU-a;

24.

ističe potrebu pomaganja lokalnim zajednicama koje uvelike ovise o industriji čelika kako bi proširile raspon svojeg gospodarstva prije nego što se poduzmu mjere restrukturiranja. Diversifikacijom lokalnog gospodarskog tkiva (koja bi se mogla promicati i uz pomoć poreznih poticaja) posebice bi trebalo nastojati stvoriti sinergije između održive industrije i usluga;

25.

pozdravlja predanost uspostavljanju ravnoteže između ciljeva za smanjenje emisija stakleničkih plinova s jedne strane te očuvanja konkurentnosti europske industrije s druge strane, koju je Europsko vijeće izrazilo u zaključcima od 23. i 24. listopada 2014.

26.

međutim, ističe da odluka Europskog vijeća o povećanju godišnjeg smanjenja najveće dopuštene razine emisija industrije s 1,74 % u trećem razdoblju trgovanja 2013.–2020. na 2,20 % u četvrtom razdoblju trgovanja 2021.–2030. može, unatoč nastavku besplatne dodjele emisijskih jedinica na temelju referentnih vrijednosti, dovesti do nedostatka certifikata, a time i dodatnih opterećenja za sektor čelika, s kojima se konkurenti u državama bez trgovine emisija ne mogu nositi;

27.

smatra da je nužno uspostaviti sustav trgovanja emisijama na globalnoj razini kako bi se osigurala konkurentnost europskih poduzeća i izbjeglo istjecanje ugljika sprečavanjem daljnjih povećanja emisijskih jedinica za prodaju na dražbi. Dodatna jamstva mogu biti u obliku usklađenih mehanizama naknade za neizravne troškove (npr. troškove električne energije) ili referentnih vrijednosti temeljenih na točnim i ažuriranim podacima;

28.

s tim u vezi primjećuje da je referentna vrijednost sirovog željeza za dodjeljivanje certifikata industriji čelika već u trećem razdoblju trgovanja (2013.–2020.) 10 % niža od onoga što se smatra fizički i tehnički izvedivim. Pored toga niti referentna vrijednost za sinteriranje nije točno izračunata jer uključuje postrojenja za proizvodnju peleta; dodjeljivanje se mora odvijati na temelju aktualnog stanja, pri čemu u potpunosti treba voditi računa o proizvodnji električne energije iz plinova iz visokih peći u industriji čelika, te se prilagoditi tehničkom napretku. Istodobno je potrebna dinamička dodjela certifikata duž proizvodnog lanca.

29.

pozdravlja činjenicu da je Komisija pravovremeno, odnosno prije početka četvrtog razdoblja europskog trgovanja emisijama, iznijela Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi poboljšanja troškovno učinkovitih smanjenja emisija i ulaganja za niske emisije ugljika;

30.

s tim u vezi se nada da će se svim sudionicima na vrijeme objasniti budući okvirni uvjeti trgovanja emisijskim jedinicama EU-a;

31.

istodobno smatra potrebnim da se, u suradnji sa svim dionicima, detaljno uskladi kao i raspravi reforma sustava trgovanja emisijskim jedinicama EU-a;

32.

međutim, sa zabrinutošću primjećuje da Prijedlog direktive Komisije u nedovoljnoj mjeri ispunjava zahtjev Europskog vijeća da se osigura međunarodna konkurentnost industrije s obzirom na to da se europska industrija čelika trenutno suočava s velikim troškovima koji ugrožavaju njezino postojanje;

33.

stoga poziva da se Prijedlog direktive u daljnjim fazama zakonodavnog postupka temeljito revidira te da se, uz očuvanje učinkovitosti sustava trgovanja emisijama u EU-u i pravednu raspodjelu troškova među svim gospodarskim sektorima, uključe posebno sljedeće mjere:

34.

smatra nužnim da se u potpunosti nadoknade troškovi emisije stakleničkih plinova koji su preneseni u cijenu električne energije kako bi se suzbilo daljnje moguće istjecanje ugljika. Budući da o pojedinačnim državama članicama ovisi kako će provesti ovo nadoknađivanje troškova, nije moguće isključiti narušavanje tržišnog natjecanja. Europska komisija stoga bi trebala razmotriti bi li to nadoknađivanje troškova ubuduće trebalo uskladiti ili objediniti na razini EU-a;

35.

pozdravlja činjenicu da se svjetska zajednica, u sklopu Konferencije o klimatskim promjenama u Parizu, prvi put u okviru međunarodnog prava obvezala na zadržavanje globalnog zatopljenja na ispod 2 oC te da želi poduzeti ozbiljne napore za ograničenje globalnog porasta temperature na 1,5 oC. Vodeće načelo da se u drugoj polovici stoljeća postigne neutralnost emisije stakleničkih plinova treba se još konkretizirati u pogledu učinka na razvoj proizvodnog sektora. Mogućnost da se razviju i usuglase tržišni mehanizmi za globalno i troškovno učinkovito trgovanje emisijskim jedinicama nudi priliku da se u budućnosti smanje ili spriječe narušavanja tržišnog natjecanja koja su uvjetovana mjerama zaštite klime;

36.

prepoznaje opasnu prijetnju koju za europsku industriju čelika predstavlja nepostojanje jednakih pravila za sve, kao i nepoštene prakse vanjske trgovine kojima se koriste poduzeća te neujednačene politike vanjske trgovine koje provode države izvan EU-a;

37.

stoga smatra da je politika vanjske trgovine EU-a, uključujući i njezine instrumente za zaštitu trgovine, nužno sredstvo za osiguravanje međunarodne konkurentnosti europske industrije čelika te podržava poziv Parlamenta da se provede opća reforma instrumenata EU-a za zaštitu trgovine kako bi se iz sustava EU-a uklonili takozvani „elementi WTO+” i, posebice, industriji EU-a zajamčili jednaki uvjeti u odnosu na Kinu (2);

38.

sa zabrinutošću primjećuje da u svjetskoj industriji čelika trenutno postoji prekomjerni kapacitet u iznosu od 452 milijuna tona te da prekomjerni kapaciteti kineske industrije čelika opetovano dovode do uvoza u EU po dampinškim cijenama, ponekad preko trećih zemalja, što će bez učinkovitih trgovinskih protumjera EU-a neposredno kao i posredno ugroziti postojanje cjelokupne industrije čelika u EU-u kao i brojnih radnih mjesta;

39.

poziva na uspostavu mehanizma koji može djelovati u trećim zemljama u cilju kontrole načina rada postrojenja za obradu sekundarnih sirovina (otpada) u zemljama odredišta, kako bi se spriječio izvoz u treće zemlje koje otpad obrađuju na način koji šteti okolišu;

40.

poziva institucije EU-a da ovlaste Komisiju da se u antidampinškim i antisubvencijskim istragama kineskog uvoza koristi nestandardnim metodama, sukladno točki 15. Protokola o pristupanju Kine WTO-u, sve dok Kina ne ispuni svih pet kriterija EU-a za priznavanje statusa tržišnog gospodarstva. Nadalje, s velikom zabrinutošću ukazuje na činjenicu da bi moguće priznavanje statusa tržišnog gospodarstva Narodnoj Republici Kini u prosincu 2016. praktički onemogućilo učinkovite antidampinške mjere jer bi se metodologija za izračun dampinške marže uslijed toga izmijenila; istodobno naglašava da ne postoji uvjet prema kojem članice WTO-a Kini moraju automatski dodijeliti status tržišnog gospodarstva u 2016. godini.

41.

podsjeća u tom kontekstu da Kina trenutačno ispunjava samo jedan od pet EU-ovih kriterija za priznavanje statusa tržišnog gospodarstva. Tehnički kriteriji uključuju: donošenje poslovnih odluka na temelju tržišnih signala, vođenje knjigovodstva prema međunarodnim računovodstvenim standardima, nepostojanje primjetnog iskrivljenja troškova proizvodnje i financijskog stanja poduzeća izazvanog ranijim gospodarskim sustavom koji nije bio tržišni, postojanje zakona o imovini i stečaju koji jamče pravnu sigurnost i stabilnost poslovanja poduzeća te konverziju deviza po tržišnom tečaju;

42.

stoga poziva Komisiju da prilikom razmatranja gospodarskih i socijalnih posljedica dodjeljivanja statusa tržišnog gospodarstva Kini pričeka mišljenje relevantnih gospodarskih dionika te da se savjetuje s ključnim državama članicama WTO-a, poput SAD-a, prije donošenja odluke o dodjeljivanju statusa tržišnog gospodarstva;

43.

poziva, u slučaju da Kina stekne status tržišnog gospodarstva, na stvaranje jednakovrijednih i učinkovitih instrumenata za zaštitu poštene trgovine; S time u vezi treba razmotriti rješenje prema kojemu se u budućnosti u glavnoj uredbi EU-a o antidampingu više neće izričito navoditi zemlje netržišnog gospodarstva, već opća pravila za netržišna gospodarstva. Metoda usporedivosti država može se zamijeniti nekom drugom metodom, no netržišna će gospodarstva ipak i dalje biti obvezna iznositi dokaze o postojanju tržišnog gospodarstva.

44.

poziva, u slučaju da Kina stekne status tržišnog gospodarstva, na stvaranje jednakovrijednih i učinkovitih instrumenata za zaštitu poštene trgovine;

45.

pozdravlja činjenicu da je u veljači 2016. Komisija uvela privremene antidampinške pristojbe na uvoz hladnovaljanih ravnih proizvoda od čelika iz Rusije i Kine;

46.

međutim, žali što je Komisija u slučaju kineskih čeličnih proizvoda primijenila „pravilo niže pristojbe” i time nametnula privremene antidampinške pristojbe koje su niže od utvrđenih dampinških marža;

47.

smatra da to pravilo pruža nedovoljnu zaštitu konkurentnosti europske industrije čelika;

48.

podsjeća da odredbe WTO-a ne propisuju takvo pravilo te da ga druge regije, kao npr. SAD, ne primjenjuju;

49.

zbog toga smatra važnim da se u sklopu reforme instrumenata trgovinske zaštite ukine „pravilo niže pristojbe”, posebice u slučaju postojećih prekomjernih kapaciteta;

50.

pozdravlja to što je Europska komisija, kao što je najavila u akcijskom planu, 28. travnja 2016. odlučila (ponovno) uspostaviti sustav prethodnog nadzora za uvoz proizvoda od čelika u EU koji će iziskivati dozvolu za uvoz proizvoda od čelika u EU, a poslužit će za predviđanje kratkoročnih promjena na tržištu i pomoći Komisiji da na pravi način rješava slučajeve nepoštenog uvoza, uz mogućnost pokretanja postupaka kada trendovi uvoza mogu nanijeti štetu proizvođačima u EU-u;

51.

pozdravlja napore Komisije, koji već dolaze do izražaja u mjerama trgovinske zaštite EU-a za proizvode od čelika, da potpomogne provedbu pravila poštenog međunarodnog tržišnog natjecanja te time pridonese i osiguravanju konkurentnosti europske industrije čelika;

52.

međutim, istodobno smatra da antidampinški postupci EU-a, posebno u odnosu na postupke u drugim državama članicama WTO-a, traju predugo, što se negativno odražava na učinkovitost zaštite konkurentnosti europske industrije čelika;

53.

poziva stoga da se u sklopu reforme instrumenata trgovinske zaštite EU-a razmotri i ubrzavanje antidampinških postupaka EU-a;

54.

podržava Komisiju u njezinim naporima za ostvarivanje jednakih uvjeta tržišnog natjecanja diljem svijeta putem razgovora i pregovora na međunarodnoj razini;

55.

očekuje od Vijeća da u svaki novi mandat sporazuma o slobodnoj trgovini uključi poglavlja o energiji i sirovinama;

56.

poziva Komisiju da Odboru regija, kao institucionalnom predstavniku europskih lokalnih i regionalnih vlasti, omogući sudjelovanje u skupini na visokoj razini o industrijama s velikom potrošnjom energije, osnovanoj u svibnju 2015. godine, kako bi se osiguralo da već zastupljeni dionici uzimaju u obzir interese i mogućnosti koje postoje na regionalnoj i lokalnoj razini;

57.

ponavlja da programi potpore EU-a za ulaganja u novu opremu, istraživanje i razvoj te kvalifikacije i osposobljavanje mogu uvelike doprinijeti osiguranju konkurentnosti, poštivanju standarda na području zaštite okoliša i klime te prava radnika u sektoru čelika;

58.

skreće pozornost na ciljeve Istraživačkog fonda za ugljen i čelik (RFCS) kao i europskih strukturnih i investicijskih fondova te Europskog fonda za strateška ulaganja, koji mogu poduprijeti istraživanja i inovacije u sektoru čelika, također zahvaljujući njihovoj mogućoj sinergiji i usklađivanju djelovanja. Ističe, međutim, prilično ograničen potencijal EFSU-u za sektor čelika jer tržišni uvjeti ne mogu jamčiti odgovarajući povrat ulaganja s obzirom na trenutačno niske razine cijena čelika. Tome uvelike može doprinijeti suradnja regionalnih i lokalnih vlasti na prioritetnim pitanjima u pogledu čelika uz poštivanje strogog sustava potpora EU-a za čelik;

59.

podsjeća na važnost javnih ulaganja te sredstava iz EU-ova programa Obzor 2020. za poticanje inovacija u industriji čelika okrenutih budućnosti te za poboljšanje ekološke i energetske učinkovitosti sektora čelika;

60.

nada se da će se, uzimajući u obzir specifičnosti sektora čelika koje zahtijevaju i istraživačko i strukturno djelovanje, pri ocjenjivanju istraživačkih projekata u okviru programa Obzor 2020. više bodova dodjeljivati onim projektima koji predviđaju europsko partnerstvo uključujući i sredstva iz strukturnih fondova u cilju bolje integracije različitih europskih programa;

61.

naglašava cilj zadržavanja kvalitete i razine zaposlenosti u okviru konkurentnije industrije čelika EU-a, istodobno prepoznajući značaj Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF) u pružanju socijalne potpore kod smanjenja osoblja u slučajevima industrijskog restrukturiranja, budući da je u situacijama u kojima posao izgubi više od 500 radnika zaposlenih u samo jednom poduzeću (uključujući dobavljače i prerađivače njegovih proizvoda) ili kad posao izgubi mnogo radnika iz određenog sektora u jednoj ili više susjednih regija, iz tog fonda moguće pokriti do 60 % troškova za projekte koji otpuštenim radnicima pomažu pronaći novi posao ili osnovati vlastito poduzeće; pita se, međutim, je li proračun za razdoblje 2014.–2020. od maksimalno 150 milijuna eura godišnje dovoljan za suočavanje s takvim izazovima;

62.

naglašava da prijenos iskustva i znanja na nove generacije zaposlenika u industriji čelika EU-a već ima važnu ulogu te da je potrebno dalje jačati vještine, odnosno industrijsko stručno znanje radnika putem ciljanih mjera strukovnog osposobljavanja i daljnjeg obrazovanja;

63.

smatra nužnim da se u svim proizvodnim pogonima industrije čelika razvijaju i potiču resursno učinkoviti sustavi kružnog gospodarstva kako bi se većim korištenjem nusproizvoda i recikliranog čelika poboljšala konkurentnost pogona; to je također u skladu s odredbama o „industrijskoj simbiozi” iz Komisijina Akcijskog plana za kružno gospodarstvo prema kojoj treba više koristiti otpad nastao proizvodnjom čelika.

18.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 17/20

1.

smatra da je višegodišnji financijski okvir (VFO) ponajprije politički instrument za utvrđivanje i ostvarivanje europskih strateških ciljeva i da, uzevši u obzir da VFO osigurava sredstva za rad Europske unije, njegova revizija predstavlja ponajprije političku, a ne tehničku raspravu;

2.

naglašava važnost VFO-a u osiguravanju da dugoročni troškovi EU-a budu predvidljivi i da se provode u skladu sa zajednički dogovorenim zajedničkim politikama. Ta sveobuhvatna načela ključna su za regionalne i lokalne vlasti i druge korisnike sredstava EU-a;

3.

napominje da je VFO od osobite važnosti za regionalne i lokalne vlasti jer one imaju ključnu ulogu u provedbi ciljeva europske politike; u svjetlu toga ističe da su regije i lokalne vlasti uključene, izravno i/ili neizravno, u upravljanje ili potrošnju 75 % proračuna EU-a;

4.

žali što su gornje granice u trenutačnom VFO-u prvi put niže nego u prethodnome, čime se Europsku uniju prisiljava da preuzme više odgovornosti s manje financijskih sredstava; ponovno izražava svoju zabrinutost u pogledu gornjih granica VFO-a navedenu u prethodnim mišljenjima (1);

5.

ponavlja činjenicu da učinkovitost europske politike ovisi o ispravnoj primjeni načela višerazinskog upravljanja, koje se smatra općim načelom upravljanja strukturnim fondovima (2) te prema kojem sve razine vlasti, svaka u skladu sa svojim ovlastima, surađuju na učinkovit način kako bi postigle ciljeve politike; u tom smislu upozorava na smanjenje zajedničkog upravljanja programima i pokušaje centraliziranja sredstava na europskoj razini; ističe da je pristup usmjeren na konkretno područje također bitan za učinkovitost politika EU-a, a on podrazumijeva uključivanje raznih razina vlasti, sektora i dionika u suradnički proces u kojem se rješavaju problemi koji se javljaju na određenom zemljopisnom području;

6.

primjećuje da se EU suočava s neprestanim snižavanjem razina ulaganja, što dovodi do investicijskog jaza u EU-u, koji prema procjeni Komisije iznosi do 370 milijardi EUR ispod povijesne norme. Podržava nastojanja Komisije da doprinese rješavanju tog jaza i uz pomoć tješnje suradnje s privatnim sektorom te nastojanjem da se pokrene privatni kapital, odnosno uz pomoć Plana ulaganja za Europu i Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU).

7.

pozdravlja namjeru Komisije da u jesen 2016. iznese zakonodavni prijedlog za osnaženi EFSU za razdoblje nakon 2018. godine, u kojem bi se posebno trebala podrobnije razraditi sinergija između europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF) i Europskog fonda za strateško ulaganje (EFSU). U tom kontekstu poziva Komisiju da odredi jasne kriterije za utvrđivanje toga donose li projekti EFSU-a dodatna financijska sredstva te da se posveti problemu geografske neravnoteže projekata EFSU-a, kao i problemu nedostatka prekograničnih projekata te nedovoljnih održivih ulaganja u infrastrukturu za širokopojasnu tehnologiju, energetsku učinkovitost i promet. Povrh toga, ističe da je prije svega nužno provesti reviziju VFO-a koja bi obuhvatila povećanje proračunskih stavki koje bi mogle osigurati financijsku osnovu za osnaživanje EFSU-a (EFSU 2.0);

8.

smatra da je potrebno ispitati je li moguće potaknuti više ulaganja uz pomoć prilagodbe klauzule o ulaganjima koja državama članicama dozvoljava da u određenim uvjetima odstupaju od srednjoročnih ciljeva, odnosno od dogovorene proračunske prilagodbe u okviru Pakta o stabilnosti i rastu. Kao ulaganja u obzir dolaze, između ostalog, nacionalni izdaci za projekte koje sufinancira EU u okviru strukturne i kohezijske politike (uključujući Inicijativu za zapošljavanje mladih) i EFSU-a.

9.

pozdravlja napore za poticanje većih privatnih ulaganja i njihovo kombiniranje s javnim ulaganjima radi otvaranja radnih mjesta i postizanje rasta u europskim regijama i općinama;

10.

ukazuje na to da je trenutačni VFO već dosegao svoje granice iskorištavajući gornje granice u nekim područjima i upotrebljavajući onoliko instrumenata fleksibilnosti koliko je trenutačno moguće;

11.

naglašava potrebu za sveobuhvatnom revizijom VFO-a sredinom provedbenog razdoblja. Prijeko je potrebna istinska revizija gornjih granica VFO-a i posebnih odredbi Uredbe o VFO-u sredinom provedbenog razdoblja. Pritom se moraju uzeti u obzir rezultati pregleda i omogućiti Uniji održiv proračunski okvir za rješavanje njezinih političkih prioriteta i izazova;

12.

ističe da će, ako se utvrde novi prioriteti, institucije morati preuzeti odgovornost za osiguravanje financiranja novih zadaća utvrđivanjem područja politika koja više neće biti među prioritetima Unije ili pristajanjem na povisivanje gornjih granica VFO-a;

13.

podsjeća institucije da oskudna sredstva ne bi trebala dovesti do smanjenja općih prioriteta EU-a;

14.

poziva institucije da što brže zaključe reviziju VFO-a kako bi se omogućilo dovoljno vremena za pripremu prijedloga Komisije za VFO za razdoblje nakon 2020., koji bi trebali biti predstavljeni do 1. siječnja 2018.;

15.

iako shvaća hitne potrebe, unaprijed upozorava da uporaba nekih mehanizama financiranja i uzajamnih fondova ne može biti izgovor za držanje inicijativa Unije (djelomično) izvan proračuna EU-a, čime se izbjegava demokratski nadzor Europskog parlamenta, i za prebacivanje njihovog upravljanja pod nadležnost država članica;

16.

naglašava da je u drugoj polovici VFO-a potrebno obratiti pozornost na sljedeće političke prioritete i izazove koji imaju izravan ili neizravan utjecaj na dobrobit europskih građana:

17.

napominje da su Obzor 2020. i Instrument za povezivanje Europe simptomatični za loše funkcioniranje proračuna: postoji velik jaz između ciljeva i dodjele sredstava raspoloživih za cijelo programsko razdoblje 2014. – 2020., unatoč proračunskim rezovima u korist novoosnovanog Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU);

18.

napominje, međutim, da projekti koji se financiraju iz Obzora 2020. i Instrumenta za povezivanje Europe imaju značajnu europsku dodanu vrijednost;

19.

smatra da je prerano procjenjivati je li uspostava EFSU-a dovela do mogućeg gubitka sveukupnih sredstava za europske istraživačke i infrastrukturne projekte;

20.

ponavlja potrebu za jačanjem Obzora 2020. i Instrumenta za povezivanje Europe kroz godišnji proračunski postupak kako bi se što više nadoknadili rezovi dogovoreni tijekom pregovora o EFSU-u i kako bi se omogućilo ispunjavanje njihovih ciljeva dogovorenih prije nešto više od dvije godine;

21.

pozdravlja korake koje su Europska komisija i proračunsko tijelo poduzeli za isplatu cijele financijske omotnice za Inicijativu za zapošljavanje mladih već 2014. i 2015. godine jer se time poslala jasna poruka o presudnoj važnosti cijele inicijative za mlade u najpogođenijim regijama;

22.

poziva na nastavak Inicijative za zapošljavanje mladih nakon temeljite procjene njezine provedbe i naknadnih prilagodbi u svrhu prevladavanja postojećih prepreka za provedbu, uključujući pružanje novih odobrenih sredstava za preuzete obveze počevši od 2017.;

23.

poziva institucije da ispune svoje obveze preuzete tijekom pregovora o proračunu EU-a za 2016. te poziva Europsku komisiju da izvuče pouku iz rezultata ocjenjivanja Inicijative za zapošljavanje mladih te, prema potrebi, iznese prijedloge za nastavak inicijative do 2020.;

24.

nadovezujući se na Inicijativu za zapošljavanje mladih, Odbor traži od Komisije da u sklopu revizije VFO-a pokrene izvanrednu inicijativu za poticanje uključivanja dugotrajno nezaposlenih osoba na tržište rada.

25.

podržava fleksibilnost u VFO-u i godišnjim proračunima radi reagiranja na neočekivane događaje ili nove izazove, ali upozorava na prevelika očekivanja u tom području. Veća fleksibilnost nije rješenje za nedostatna financijska sredstva za postizanje europskih ciljeva;

26.

poziva Europsku komisiju da procijeni sve odredbe o fleksibilnosti u Uredbi o VFO-u radi otklanjanja svih prepreka koje bi mogle otežati njihovu potpunu primjenu te radi poboljšanja njihove učinkovitosti;

27.

Europskoj komisiji i proračunskom tijelu ponovno skreće pozornost na to da postoji nekoliko mogućnosti, koje se razlikuju prema složenosti i izvedivosti, te da se o njima mora raspravljati na prikladan način i bez ikakvih predrasuda ili sumnji;

28.

navodi da se pri razmatranju mogućnosti za veću fleksibilnost i predvidljivost mora poštovati načelo dobre vjere i stabilnosti u okvirnim uvjetima za države članice i gospodarske subjekte, dok se istodobno moraju uzeti u obzir prethodno izvršene preraspodjele iz jedne u drugu kategoriju;

29.

smatra da bi gore navedene mogućnosti mogle obuhvaćati sljedeće:

30.

skreće pozornost Vijeću na to da bi se odobrena sredstva za plaćanja za posebne instrumente (Instrument fleksibilnosti, Fond solidarnosti EU-a, Europski fond za prilagodbu globalizaciji i Pričuvu za pomoć u nuždi) trebala računati iznad gornjih granica VFO-a, kao što je slučaj kod obveza;

31.

ističe da omotnice kohezijske politike nisu prikladne za istinsko rješavanje trenutačnih kriza uz dovoljno fleksibilnosti, a među razlozima za to su njihovo dugoročno planiranje, usmjerenost na strukturna ulaganja i tematska koncentracija; poziva Europsku komisiju da iznese rješenja za rješavanje tog problema izvan omotnica kohezijske politike;

32.

iako se prethodno dodijeljene nacionalne omotnice, uključujući one u okviru kohezijske politike, ne smiju smanjiti uslijed revizije sredinom provedbenog razdoblja, poziva Europsku komisiju da u okviru svojih prijedloga predstavi točan algoritam o načinu na koji će ove godine omotnice kohezijske politike biti prilagođene u skladu s člankom 7. Uredbe o VFO-u i o tome kako će to utjecati na postojeće mehanizme fleksibilnosti (3);

33.

napominje da će, ako se njegove bojazni ostvare, VFO za razdoblje 2014. – 2020. dovesti do daljnjeg manjka u europskom proračunu (4); Komisija neće moći ispuniti svoje obveze zbog manjka odobrenih sredstava za plaćanja. To je vrlo zabrinjavajući trend (5);

34.

naglašava da zaostaci u plaćanjima imaju negativne posljedice na regije i različite dionike kao korisnike proračuna EU-a, primjerice rizik od gubitka investicija, smanjenje broja aktivnosti, povlačenje iz projekata, kratkoročni krediti i kašnjenja u provedbi operativnih programa. Time se zbog niske razine financijske održivosti također ograničava interes korisnika;

35.

upozorava na trenutačne zaostatke u plaćanjima i pretjerano optimistična predviđanja Europske komisije o smanjenju zaostataka na kraju 2016.;

36.

ističe da je jedan od elemenata koji pridonose njihovu smanjenju stopa apsorpcije programā kohezijske politike u programskom razdoblju 2007. – 2013. Stopa apsorpcije danas iznosi oko 88,9 % (završni zahtjevi za plaćanje nisu uključeni) i sigurno neće dosegnuti 100 % nakon što se stvarno izvrše svi završni zahtjevi za plaćanje. Stoga će znatan dio programa kohezijske politike biti opozvan, što će pak imati negativne učinke na gospodarsku, teritorijalnu i društvenu koheziju EU-a;

37.

izražava bojazan da bi neki aspekti mogli dovesti do novih zaostataka u plaćanjima u drugoj polovici VFO-a i time ugroziti ili odgoditi plaćanja svim dionicima. To obuhvaća sljedeće: trenutačna gornja granica za plaćanja bit će dodatno smanjena od 2018. zbog prebijanja nakon uporabe rezerve za nepredviđene izdatke 2014. godine; dio odobrenih sredstava za plaćanja za 2014. i 2015. upotrebljava se za plaćanje zaostataka iz prošlosti; u okviru dodatnih obveza za migracije predviđeno je da se Grčkoj 2015. i 2016. unaprijed isplati 2 milijarde EUR iz ESIF-a, bez povećanja odobrenih sredstava za plaćanja i bez povećanja u plaćanjima;

38.

izražava zabrinutost zbog kasnog usvajanja operativnih programa ESIF-a i rizika od nakupljanja novih zaostataka neplaćenih računa tijekom druge polovice, a posebice na kraju VFO-a; stoga od Europske komisije traži izradu plana isplata za kohezijsku politiku do kraja programskog razdoblja 2014. – 2020. kako bi se osigurala dovoljna količina sredstava za isplate državama članicama;

39.

poziva na ukidanje povrata proračunskog viška u nacionalne proračune država članica i odbitka od doprinosa država članica proračunu EU-a za sljedeću godinu;

40.

primjećuje da u pregovorima o sadašnjem VFO-u institucije nisu uspjele ispravno procijeniti moguće posljedice nepredviđenih kriza i da su trebale uvesti više fleksibilnosti u VFO. Jedan od odgovora na ovaj problem, uz veću fleksibilnost, može biti i donošenje proračuna na temelju dokaza o uspješnosti;

41.

pozdravlja inicijativu Europske komisije da predstavi „Proračun usmjeren na rezultate”, u kojem će se pratiti kako se troše proračunska sredstva, u kojim se područjima troši, kako se procjenjuje potrošnja te kako se priopćavaju rezultati, također i u svrhu utvrđivanja kriterija za nagrađivanje država članica i regija koje najučinkovitije upravljaju svojim resursima;

42.

poziva Europsku komisiju da poboljša financijsko izvješćivanje. To posebice podrazumijeva ažurno izvješćivanje u redovitim intervalima i u standardiziranom obliku o odgovarajućim ključnim brojkama za sve instrumente/naslove VFO-a;

43.

tvrdi da bi rashodi EU-a trebali biti više povezani s izazovima gospodarske politike država članica i usklađivanjem gospodarske politike EU-a; traži od Europske komisije da stvori učinkovitiju vezu između sredstava EU-a i usklađivanja gospodarske politike u EU-u kako bi se ulaganja pobliže uskladila sa zahtjevima gospodarske politike, politike zapošljavanja i fiskalne politike. Taj bi se pristup trebao pravilno unaprijed analizirati, i u odnosu na njegova postignuća u kohezijskoj politici, kako bi se spriječilo da regije i njihovi građani trpe zbog makroekonomskih politika država članica i snose posljedice aktivnosti na nacionalnoj razini;

44.

ističe da se o konceptu europske dodane vrijednosti još uvijek treba održati odgovarajuća rasprava u kojoj će se razmatrati posebne potrebe i interesi europskih regionalnih i lokalnih vlasti;

45.

upućuje na to da je potrebno razviti zajedničke standarde ocjenjivanja koji će se upotrebljavati za mjerenje europske dodane vrijednosti za operacije koje se sufinanciraju iz proračuna EU-a, na temelju ostvarenih rezultata. Supsidijarnost treba biti jasan kriterij ocjenjivanja tih dodanih vrijednosti jer postoje ulaganja EU-a koja se zbog njihovih razmjera bolje provode putem programa raspoređenih diljem EU-a, dok bi druga ulaganja imala bolji učinak ako se njima upravlja na lokalnoj ili regionalnoj razini. Ti bi standardi mogli, osim za usporedbu dodane vrijednosti različitih europskih programa, poslužiti kao osnova ili opravdanje za buduće intervencije, raspodjelu financijskih sredstava između programa i kvalitetnije usmjerenih politika; preporučuje da se Europska komisija savjetuje s Odborom regija u pogledu tog koncepta;

46.

napominje da će se u pregovorima o sljedećem VFO-u ponoviti beskrajna bitka između država članica i Europske komisije oko izravnog ili zajedničkog upravljanja programima. Iako države članice uglavnom zagovaraju prethodne raspodjele sredstava na nacionalnoj razini jer je njima jednostavnije upravljati, u skladu s načelom supsidijarnosti morat će se poštovati i lokalne i regionalne potrebe i ovlasti. No europska dodana vrijednost postići će se samo strogom primjenom odgovarajućeg načela; zaključuje da su se programi u okviru podijeljenog upravljanja pokazali kao pravi pristup za kombiniranje tih snaga;

47.

predlaže da se ljestvica nacionalnih stopa sufinanciranja ne temelji samo na kapacitetima financiranja država članica, već i na razini gospodarske razvijenosti određene regije i doprinosu koji rashodi EU-a čine u sveobuhvatnim ciljevima Unije ili na njihovoj europskoj dodanoj vrijednosti: više stope sufinanciranja EU-a za europske prioritete i niže stope sufinanciranja EU-a za pretežno nacionalne prioritete;

48.

poziva na bolje iskorištavanje makroregionalnih strategija i europske teritorijalne suradnje kao instrumenta kojim se omogućuje suradnja sličnih područja izvan administrativnih granica te na uzimanje u obzir konkretnih potreba europskih građana i poduzeća.

49.

primjećuje, u skladu s mišljenjima OR-a o VFO-u za razdoblje 2014. – 2020., usvojenima 2011. (6) i 2012. (7), i o proračunu EU-a za 2014. (8), snažnu sklonost prema produljenom desetogodišnjem proračunskom razdoblju, uz obveznu reviziju sredinom provedbenog razdoblja nakon prvih pet godina;

50.

smatra da bi ta opcija najbolje odgovarala višegodišnjem programiranju jer, s jedne strane, osigurava veću stabilnost i predvidljivost, osobito za programe u sustavu zajedničkog upravljanja u području kohezijske politike i ruralnog razvoja te bi, s druge strane, postojala dovoljna fleksibilnost u slučaju revizije sredinom provedbenog razdoblja;

51.

napominje da bi se preporučeno trajanje VFO-a u obliku 5 + 5 godina savršeno uklopilo u mandate Europskog parlamenta, Europske komisije i Europskog odbora regija, što bi dovelo do pojačane demokratske legitimnosti i odgovornost sljedećeg VFO-a;

52.

smatra da je reforma vlastitih sredstava ključna za demokratsko i odgovorno upravljanje europskim fondovima te žali što u tom području nije postignut nikakav značajan napredak;

53.

poziva na uvođenje novih vlastitih sredstava u sljedeći VFO, čime bi se smanjili nacionalni doprinosi proračunu EU-a temeljeni na BND-u. O tome je potrebno razmišljati u okviru revizije VFO-a kako bi se otvorio put za političko odobravanje novih inicijativa za vlastita sredstva i kako bi one mogle biti primjenjive u sljedećem VFO-u;

54.

naglašava ključnu važnost Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva i zahtijeva odgovarajuću uključenost nacionalnih parlamenata te lokalnih i regionalnih vlasti u predstojećim razgovorima o novim vlastitim sredstvima EU-a;

55.

poziva na to da se trenutačni posebni instrumenti, kao što su Europski fond za razvoj, Pričuva za pomoć u nuždi, Europski fond za prilagodbu globalizaciji, Fond solidarnosti EU-a i Instrument fleksibilnosti, ugrade u VFO kako bi se zajamčila demokratska legitimnost i odgovornost proračuna EU-a;

56.

napominje da bi se EU trebao usredotočiti na svoje stvarne potrebe, a ne na gornju granicu BND-a od 1 %, što je jedan od glavnih razloga zbog kojeg države članice stvaraju satelitske instrumente izvan proračuna EU-a i izvan demokratskog nadzora Europskog parlamenta kako bi se borile s izazovima koji su nepremostivi uz takav nedovoljno financirani proračun;

57.

traži da se, prije nego što Europska komisija donese prijedlog za sljedeći VFO, provede temeljita analiza uporabe financijskih instrumenata u trenutačnom VFO-u. Iako se ne može zanijekati njihova jedinstvena uloga u mobilizaciji privatnih ulaganja i stvaranju rasta i radnih mjesta, postoji nekoliko područja u kojima njihova uporaba nije tako učinkovita zbog pukog nedostatka tržišnih prilika;

58.

naglašava potrebu za postizanjem istinske ravnoteže između tradicionalnih bespovratnih sredstava i inovativnih financijskih instrumenata. To podrazumijeva veću uporabu financijskih instrumenata koji se pokažu korisnima u praksi i, u suprotnome, predlaganje alternativnih rješenja. Općenito, uporaba financijskih instrumenata trebala bi ostati neobvezna za države članice, posebice u slučaju programa kohezijske politike. Prikladna kombinacija bespovratnih sredstava s nižim stopama sufinanciranja EU-a za prvenstveno nacionalne prioritete i više stope sufinanciranja za europske i regionalne prioritete, bolje korištenje učinkovitih financijskih instrumenata te usmjerenost na europsku dodanu vrijednost zajedno čine skup sredstava koji će omogućiti da proračun EU-a bude učinkovit i da polučuje više rezultata s manje sredstava;

59.

zaključuje da presudan izazov za današnji EU nije nedostatak ideja i rješenja, nego sporost i nefleksibilnost postupka donošenja odluka. Pojednostavljenje postupaka i veća fleksibilnost moraju stoga biti prvi aspekt o kojemu će se odlučivati kada se krene s pregovorima o predstojećem VFO-u;

60.

pozdravlja javno savjetovanje o reviziji Financijske uredbe koja se primjenjuje na opći proračun Unije te je spreman na suradnju kako bi se osmislili prijedlozi za pojednostavljenje postupaka na temelju problema utvrđenih u tom području;

61.

ističe potrebu da se u idućem višegodišnjem financijskom razdoblju u novu generaciju europskih strukturnih i investicijskih fondova uključe mjere koje nadopunjuju BDP, kao što je navedeno u nedavnom mišljenju OR-a pod nazivom „Pokazatelji teritorijalnog razvoja – BDP i šire”;

62.

smatra da bi se više pozornosti u sljedećem VFO-u trebalo posvetiti ruralnom i lokalnom razvoju te donijeti posebne mjere za rijetko naseljena područja, jer ulaganje u lokalne i ruralne programe održava gospodarsko i socijalno tkivo živim te stvara dokazani učinak umnožavanja, dajući uključenim regijama ključnu ulogu u upravljanju ulaganjima. Premda činjenice ukazuju na to da je povrat ulaganja potencijalno veći u perifernim nego u središnjim regijama, podsjeća na to da kriteriji ekonomske učinkovitosti sami po sebi nisu dovoljni za odlučivanje o raspodjeli financijskih sredstava te da su nužni politički i socijalni kriteriji. Programe za europsku teritorijalnu suradnju također bi trebalo bolje iskoristiti i uključiti ih u sveukupne kohezijske politike s obzirom na njihovu dodanu vrijednost za izgradnju zajedničkog europskog identiteta;

63.

želi skrenuti pozornost na važnost programa LIFE i njegova odgovarajućeg financiranja u novom VFO-u. Program LIFE predstavlja važan instrument u poticanju financiranja i mobilizacije lokalnih i regionalnih politika u području zaštite okoliša i klimatskih promjena te projekata s europskom dodanom vrijednosti. Pokazalo se da projekti u okviru programa LIFE imaju važnu pokretačku ulogu u mobilizaciji drugih fondova EU-a;

64.

potrebno je posvetiti više pozornosti demografskim promjenama u Europskoj uniji. U tom pogledu od Komisije zahtijeva da iskoristi višegodišnji financijski okvir nakon 2020. za rješavanje demografskih izazova, uzimajući u obzir lokalnu i regionalnu demografsku situaciju i njezin razvoj u izradi novih instrumenata i donošenju odluka o politikama;

65.

u tom pogledu podsjeća da postoji najmanje 20 različitih instrumenata EU-a za financiranje lokalnog razvoja iz proračuna EU-a. Odredbe o integriranom lokalnom razvoju i zajednički strateški okvir postojećih uredbi o ESIF-u nedostatni su za izbjegavanje preklapanja i za osiguranje stvarnog integriranog financiranja između pet fondova ESI-ja. Stoga treba istražiti mogućnosti:

18.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 17/28

1.

smatra da rasipanje hrane i otpada koji nastaje proizvodnjom, preradom, distribucijom i potrošnjom hrane predstavlja ozbiljan globalni problem koji znatno ometa postizanje gospodarskih, socijalnih i ekoloških ciljeva razvoja. Taj se problem može riješiti samo širokom i predanom suradnjom koja povezuje različite razine upravljanja i područja kreiranja politika. U dotične mjere u potpunosti moraju biti uključeni i civilno društvo i poslovni svijet;

2.

trenutačnu situaciju (1) smatra neodrživom jer:

3.

sastavio je ovo samoinicijativno mišljenje da podupre i potakne cjelokupnu međunarodnu zajednicu, uključujući i UN i njegove specijalizirane agencije, u njihovim nastojanjima da poboljšaju trenutačnu situaciju u pogledu postizanja 2. i 12. cilja održivog razvoja (iskorjenjivanje gladi i odgovorna potrošnja i proizvodnja) uz pomoć kojih se nastoji prepoloviti rasipanje hrane do 2030. godine (2);

4.

vjeruje da inicijative Europske komisije usmjerene na učinkovitost resursa i kružno gospodarstvo također pružaju dobru priliku za razvoj projekata i zakonodavstva s ciljem poboljšanja održivosti proizvodnje i potrošnje hrane;

5.

poziva Europsku komisiju da poduzme mjere za razvoj standardne terminologije i definicija u ovom području na europskoj razini te je potiče da sudjeluje u međunarodnom dijalogu i oblikuje ga kao i da osigura uzimanje u obzir međunarodnih primjedbi i preporuka prilikom djelovanja EU-a. Time bi se olakšalo utvrđivanje problema i uspoređivanje te uzimanje u obzir tih pitanja u zakonodavstvu samog EU-a i prilikom suradnje s trgovačkim i razvojnim partnerima (3). EU je, pored ostalog, unutarnje tržište koje ima zajedničku poljoprivrednu politiku te su stoga potrebni i zajednički koncepti, postupci i usporedivi pokazatelji. Na temelju toga bi se na regionalnoj i međuregionalnoj razini mogli uvesti usporedivi kriterij za smanjenje i sprečavanje rasipanja hrane;

6.

Prijedlog revizije Direktive o otpadu (Direktiva 2008/98/EZ) predstavlja pokušaj da se dodatno smanji proizvodnja otpada, uključujući rasipanje hrane;

7.

kad je riječ o zajedničkoj poljoprivrednoj politici, potrebno je uložiti veće napore kako bi se zajamčilo da se proizvodnja hrane u kojoj se učinkovito koriste resursi te mjere za zaštitu prirode i okoliša smatraju zasebnim područjima djelovanja. „Uzgoj radi dobivanja subvencija” i ograničavanje proizvodnje prakse su koje dovode do niskih prinosa i nepožnjevenih usjeva te predstavljaju rasipanje i u pogledu krajnjeg rezultata i u pogledu ukupnog proizvodnog djelovanja;

8.

i na domaćem tržištu i u međunarodnoj trgovini trgovinskom i potrošačkom politikom treba promicati ugovorne prakse i postupke kojima se smanjuje otpad. Primjerice, veličine ambalaže koje se koriste u maloprodaji i standardi koji se primjenjuju na oblik i veličinu prehrambenih proizvoda dovode do znatnog rasipanja jestive hrane; promicanjem prodaje proizvoda u rinfuzi uz korištenje ambalaže iz vlastitih domaćinstava koja se može reciklirati, čime se smanjuju troškovi za potrošača, može se doprinijeti priučavanju kupaca na kupnju samo onoga što im zaista treba umjesto već zapakiranih količina koje su često prevelike ili privlače nižom cijenom;

9.

prakse isteka roka valjanosti hrane i označivanje u svrhu zaštite potrošača i javnog zdravlja nisu prikladne za sve proizvode, zbog čega se jestiva hrana nepotrebno baca. Komisija ima ključnu ulogu pri pronalaženju odgovora na pitanje je li moguće sastaviti smjernice za bolje korištenje resursa, primjerice u pogledu doniranja prehrambenih proizvoda dobrotvornim organizacijama i bankama hrane i korištenja hrane kojoj je prošao rok valjanosti kao stočne hrane, uz poštivanje zahtjeva sigurnosti hrane. Potrebno je educirati sve dionike, proizvođače, trgovce i potrošače kako bi se poboljšalo razumijevanje oznaka o isteku roka valjanosti; na primjer, treba postati jasno da izraz „najbolje upotrijebiti do” ne znači da je hrana nakon navedenog datuma pokvarena;

10.

u svojoj razvojnoj politici Europska unija mora udružiti snage s drugim važnim donatorima kako bi osigurala sklapanje sporazuma o regionalnoj gospodarskoj i trgovinskoj suradnji te ulaganje u postupke koji su bolji za povezivanje proizvodnje s potrošačima, u infrastrukturu i tehnologiju, a osobito u održiv razvoj prirodnih resursa i poljoprivrednih sektora. Programi poštene trgovine, osobito oni koje podupiru lokalne i regionalne vlasti, mogu biti važan instrument u tom pogledu. Važno je poboljšati funkcioniranje lokalnih tržišta i pristup lokalnih proizvoda tim tržištima, osobito internalizacijom vanjskih troškova (npr. prijevoza hrane);

11.

mjere za pružanje pomoći ugroženim građanima trebaju i dalje sadržavati element pomoći u obliku hrane kao i poboljšati povezanost dobrotvornih organizacija i lokalnih proizvođača, maloprodajnog sektora te ugostiteljskih usluga, predviđajući također izravnu prodaju, po simboličnim cijenama, prehrambenih proizvoda kojima se bliži istek roka trajanja tako da se jamči dostojanstvo i privatnost osoba koje ih primaju ili kupuju pod tim uvjetima. Kod suradnje s trećim sektorom naglasak bi trebalo staviti na blizinu i usredotočiti se na lokalne mreže i donacije ili kućnu dostavu unutar pojedinačnih gradova ili mreža gradova, izbjegavajući što je više moguće skladištenje ili distribuciju donirane robe putem širokih teritorijalnih mreža. Rasipanje hrane može se smanjiti diversifikacijom prehrambenih proizvoda i uključivanjem lokalnih i sezonskih proizvoda u takve programe (4);

12.

propisi o javnoj nabavi mogli bi sadržavati odredbe namijenjene smanjenju rasipanja hrane.

13.

podsjeća Europsku komisiju na svoj prethodni poziv na utvrđivanje konkretnijih ciljeva za smanjenje rasipanja hrane za 30 % do 2025. (5) te je poziva da razvije jedinstvene metode za prikupljanje podataka kako bi se revidirali ciljevi smanjenja rasipanja hrane;

14.

pozdravlja to što Europska komisija podupire ostvarenje ciljeva održivog razvoja poduzimanjem odgovarajućih koraka, uključivanjem dionika, razmjenom vrijednih i uspješnih inovacija te primjenom relevantnih referentnih mjerila (6);

15.

poziva Komisiju da razmotri mogućnost utvrđivanja posebnih ciljeva za smanjenje rasipanja hrane u svakoj fazi lanca proizvodnje prehrambenih proizvoda: od proizvodnje, prerade, prodaje i distribucije, ugostiteljskih usluga, kućanstava do zbrinjavanja proizvodnog otpada. Ti ciljevi, koji bi predstavljali sveobuhvatni zajednički cilj EU-a, postigli bi se uz pomoć programa i ciljnih vrijednosti osmišljenih za svaku pojedinu državu članicu u skladu s okolnostima koje u njoj vladaju u svakoj od navedenih faza, na primjer po uzoru na klimatsku politiku. Kako bi se u potpunosti vodilo računa o tehničkom i gospodarskom kontekstu, kao i kontekstu okoliša, programe i planove za države članice sastavljale bi zajedno sve razine vlasti;

16.

preporučuje da Europska komisija uspostavi europsku platformu koja bi povezivala različite razine vlasti i relevantne dionike s ciljem sprečavanja i smanjenja rasipanja hrane te poboljšanja načina na koji se upravlja rasipanjem hrane; izražava interes za sudjelovanje u aktivnostima povezanima s određivanjem referentnih vrijednosti za praktične mjere i s promicanjem najboljih praksi;

17.

poziva Europsku komisiju na promicanje i poticanje sklapanja konvencija između maloprodajnog prehrambenog sektora i dobrotvornih udruga u državama članicama EU-a (npr. inicijativa koju je nedavno poduzela Francuska usvajanjem zakona kojim se sprječava da velike trgovine bacaju kvalitetnu hranu kojoj se približava datum isteka roka valjanosti i da uništavaju neprodanu hranu koja se još može konzumirati); potrebni su i vodiči o doniranju hrane za industriju i dobrotvorne organizacije kako bi se pojasnilo pitanje odgovornosti i poduzeća potaklo da u svoje lance opskrbe uključe mehanizme preraspodjele. Slične postupke trebalo bi razviti i u drugim područjima prehrambenog sektora, poput ugostiteljskih i turističkih usluga. Aspekte sigurnosti i javnog zdravlja trebalo bi ocjenjivati u svakom području primjene i za to koristiti mjerila prilagođena pojedinom području;

18.

poziva lokalne i regionalne vlasti da za prehrambene proizvode koji su povučeni ili uklonjeni iz primarne distribucije uspostave djelotvorne lance sekundarne distribucije (npr. prema modelu socijalnih prodavaonica prehrambenih proizvoda), a osobama u nepovoljnom položaju zajamče pristup hrani koja je još uvijek upotrebljiva; preporučuje da se dobrotvornim organizacijama i bankama hrane dodijeli financijska pomoć za povećanje operativnih kapaciteta;

19.

također upozorava na odbačeni ulov koji predstavlja jedan od glavnih uzroka rasipanja hrane; poziva Europsku komisiju da osmisli cjelovit plan (preporuke i smjernice) za preradu i plasman na tržište ribljih proizvoda od usputnog ulova. Takav bi plan mogao uključivati preporuke o korištenju neželjenog ulova prikladnog za prehranu ljudi;

20.

potiče lokalne i regionalne vlasti koje pružaju ugostiteljske usluge da izrade vlastite programe za sprečavanje rasipanja hrane i za učinkovito korištenje nastalog otpada od hrane. Odbor poziva na to da poduzeća koja pružaju ugostiteljske usluge tijelima vlasti budu obvezana na uvođenje istih mjera (7);

21.

naglašava važnost što masovnijeg promicanja razmjene dobrih praksi. To bi prvenstveno trebalo uključivati promicanje programa namijenjenih poticanju lokalne potrošnje proizvoda koje na tržište plasiraju lokalni proizvođači putem kratkih distribucijskih kanala i donacija. Upotrebom dobrih praksi može se, zahvaljujući stečenom iskustvu, poticati usvajanje odgovarajućih mjera te lokalnim upravama pružati dovoljno informacija za provedbu takvih razvojnih programa, istodobno ohrabrujući one uprave koje još nisu postigle nikakav napredak u tom smjeru;

22.

preporučuje da se što više regionalnih i lokalnih te sezonskih proizvoda koristi kao sirovina za ugostiteljske usluge (uključujući javne ugostiteljske usluge, turističke objekte i prenoćišta, restorane te druge ustanove koje se bave sličnim djelatnostima) te zagovara lobiranje za lokalno proizvedenu hranu kako bi se skratio lanac proizvodnje i potrošnje, što smanjuje broj faza prerade, a time i otpad koji nastaje tijekom različitih faza;

23.

preporučuje provedbu pravila dobre prakse kojima se nastoji ostvariti optimalno iskorištavanje proizvoda u poduzećima prehrambenog, ugostiteljskog i hotelijerskog sektora kako bi se viškovi hrane upotrebljavali u socijalne svrhe, odnosno kako bi se uz pomoć učinkovitih distribucijskih mreža i uza sva jamstva dostavljali socijalnim ustanovama i obiteljima u nepovoljnom položaju;

24.

potiče općinske i lokalne vlasti nadležne za osnovnoškolsko obrazovanje i druge obrazovne usluge da problem rasipanja hrane i ublažavanje tog problema uključe u nastavni program, primjerice organiziranjem tematskih dana i studijskih posjeta te poučavanjem učenika kako se upravlja hranom u njihovoj obrazovnoj ustanovi, kao i uključivanjem učenika i drugih korisnika ugostiteljskih usluga u razvoj ugostiteljskih usluga. Važno je da što više učenika i studenata tijekom svog obrazovanja stekne cjelokupnu sliku o načinu na koji proizvodnja i potrošnja hrane utječu na gospodarstvo, okoliš te na društveno i etički održivo ponašanje potrošača;

također je važno provođenje informativnih i obrazovnih kampanja o odgovornoj potrošnji, osobito o kupnji proizvoda u skladu sa stvarnim potrebama i o njihovom čuvanju, usmjerenih na sve potrošače, a ne samo na škole;

25.

također zagovara uključivanje smanjenja i sprečavanja rasipanja hrane u programe cjeloživotnog učenja, u sklopu kojih se mogu razviti metode učenja i pristupi namijenjeni različitim dobnim skupinama i životnim fazama;

26.

poziva općinske i lokalne vlasti da zajedno s organizacijama civilnog društva pokreću kampanje za podizanje svijesti o važnosti planiranja obroka u kućanstvima;

27.

ističe ključnu ulogu i predanost regionalnih organizacija i subjekata civilnog društva koji prikupljaju i dijele hranu dobivenu iz prehrambenog otpada. S obzirom na supsidijarnost, smatra kako je potrebna uža suradnja između lokalnih i regionalnih uprava i dobrotvornih organizacija koje prikupljaju i dijele hranu dobivenu iz prehrambenog otpada;

28.

preporučuje da regionalne i lokalne vlasti zadužene za gospodarenje otpadom osmisle programe za sortiranje i recikliranje otpada, jasnije navedu udio rasipanja hrane te osiguraju univerzalni pristup prikupljenim podacima kako bi pridonijele povećanju razine recikliranja prehrambenog otpada, na primjer u bioplin i kompost. To bi također moglo imati pozitivan učinak na lokalno gospodarstvo, zapošljavanje i lokalne inovacije;

29.

potiče sve članove OR-a da u svojim lokalnim ili regionalnim tijelima vlasti populariziraju ciljeve ovog mišljenja i provode vlastite programe za smanjenje i sprečavanje rasipanja hrane. To je jedan od najučinkovitijih i najbržih načina koji lokalne i regionalne vlasti mogu izravno primijeniti za ostvarivanje ekološki i gospodarski održivog razvoja.

18.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 17/33

1.

pozdravlja nacrt rezolucije Europskog parlamenta o sprečavanju nasilne radikalizacije i novačenja europskih građana u terorističke organizacije i preporuke Odbora za vanjske poslove i Odbora za kulturu i obrazovanje;

2.

ističe da je borba protiv terorizma i sprečavanje nasilne radikalizacije i novačenja europskih građana u terorističke organizacije i dalje uglavnom u nadležnosti država članica, ali je suradnja na lokalnoj, europskoj i međunarodnoj razini također nužna za učinkovito djelovanje; užasnut je najnovijim terorističkim napadima koje su izvršili radikalizirani i nemilosrdni pojedinci te izražava svoju najdublju sućut žrtvama i njihovim prijateljima i obiteljima; naglašava da ovi događaji još jednom potvrđuju hitnu potrebu za europskom i međunarodnom suradnjom u borbi protiv nasilne radikalizacije i međunarodnog terorizma; uvjeren je da su potrebne snažnija razmjena između obavještajnih službi i suradnja među svim razinama sigurnosnih službi i službi tijela kaznenog progona, ali i među društvenim subjektima, civilnim društvom i različitim razinama upravljanja kako bi se obranile naše vrijednosti otvorenih društava i spriječilo nasilje;

3.

ističe da se ne može dopustiti ili tolerirati bilo kakav usporedni društveni model koji je u suprotnosti s ovim vrijednostima;

4.

potiče europska tijela i nacionalne vlasti da u što većoj mjeri razmjenjuju obavještajne podatke s lokalnim vlastima, bez ugrožavanja sigurnosti;

5.

smatra da je potrebno spriječiti nasilnu radikalizaciju koja predstavlja prijetnju europskim građanima, kao i univerzalnim europskim vrijednostima koje se temelje na kulturnom i humanističkom nasljedstvu Europe;

6.

u tom pogledu naglašava da suživot zahtijeva da se na području obrazovanja poduzmu koraci kako bi se osiguralo da demokracija, vladavina prava i načelo ljudskog dostojanstva budu vrijednosti zajedničke svim pripadnicima zajednica u EU-u;

7.

poziva Komisiju, države članice, lokalne i regionalne vlasti, civilno društvo i naročito znanstvenu zajednicu da pojačaju svoje napore, posebice suradnju među zemljama i sektorima kako bi se istražili osnovni uzroci nasilne radikalizacije, sam taj proces te razni utjecaji i čimbenici koji dovode do radikalizacije te kako bi se razvili alati uz pomoć kojih bi države članice stvarale politike koje se temelje na dokazima;

8.

upozorava na to da je nasilna radikalizacija međunarodna pojava i da se mogu izvući pouke iz iskustva stečenog u mnogim dijelovima svijeta. U tom pogledu pozdravlja osnivanje multidisciplinarnih mreža, kao što je Mreža snažnih gradova, i širenje postojećih mreža kojima se želi čvršće povezati gradove i druge lokalne vlasti na međunarodnoj razini kako bi se poboljšali lokalni pristupi za sprečavanje nasilnog ekstremizma; naglašava potrebu za razvijanjem mreže na razini EU-a kako bi se ostvarila jača lokalna i regionalna suradnja u borbi protiv radikalizacije, nasilnog ekstremizma i terorizma. Također potiče Mrežu za osvješćivanje o radikalizaciji i Mrežu za strateško komuniciranje da i dalje razvijaju djelotvorne preventivne mjere, posebice poboljšanjem ranog otkrivanja znakova radikalizacije na lokalnoj razini, ublažavanjem retorike s pomoću komunikacijskih strategija i razvojem snažnih programa za rehabilitaciju;

9.

utvrđuje da u Europi već postoji niz instrumenata za sprečavanje nasilne radikalizacije europskih građana te da EU i njegove države članice moraju u cijelosti primijeniti postojeće instrumente i, u skladu s izazovima s kojima se trenutačno suočavaju, stremiti njihovu poboljšanju;

10.

naglašava važnost djelovanja protiv uzroka radi suočavanja s problemom radikalizacije i novačenja u terorističke svrhe jačanjem preventivnog djelovanja, posebice praćenjem interneta i vođenjem dijaloga sa zajednicama i vjerskim vođama, kao i organiziranjem susreta, informativnih dana i aktivnosti za podizanje svijesti te općenito osvješćivanjem cjelokupnog civilnog društva o tim pitanjima;

11.

ovime upozorava na važnu ulogu RAN-a (Mreže za osvješćivanje o radikalizaciji) i nedavno osnovanog Centra izvrsnosti te, nadalje, pozdravlja napredak koji je ostvarilo nizozemsko predsjedništvo Vijeća Europske unije;

12.

ističe da bi RAN trebao uložiti dodatan napor kako bi dopro do manjih gradova i zajednica, čime bi se malim subjektima omogućio pristup RAN-u;

13.

poziva Komisiju na hitan dogovor o zajedničkoj definiciji fenomena nasilne radikalizacije koji će poslužiti kao polazište za usklađenije djelovanje različitih zemalja uz sudjelovanje regionalnih i lokalnih vlasti, također uzimajući u obzir da je iskustvo svake države članice velikim dijelom oblikovano jedinstvenim političkim, kulturnim i pravnim elementima;

14.

zbog nepostojanja općeprihvaćene definicije pojma nasilne radikalizacije, pod pojmom radikalizacije podrazumijeva pojavu u okviru koje se ljudi koriste nasiljem i/ili ga smatraju legitimnim sredstvom za ostvarenje svojih političkih ciljeva koji se sastoje od potkopavanja demokratskog pravnog poretka i temeljnih prava na kojima on počiva;

15.

nasilnu radikalizaciju promatra kao ideološku borbu u okviru koje radikalizirani pojedinci i skupine nasilno žele srušiti europski model koji se temelji na ljudskim pravima, slobodi mišljenja, vjerskoj slobodi i slobodi uvjerenja, vladavini prava, jednakosti muškaraca i žena i nediskriminaciji te žele nametnuti svoj svjetonazor koji nije u skladu s tim vrijednostima;

16.

naglašava da je nasilna radikalizacija složena i dinamična pojava utemeljena na nizu globalnih, socioloških, političkih, geopolitičkih i osobnih čimbenika te se bez njih ne može u cijelosti sagledati; također primjećuje zabrinjavajući trend u sklopu kojega ne samo radikalne osobe različitih uvjerenja žele što više pojedinaca pridobiti za nasilna djela, već i neke skupine ciljano pokušavaju novačiti pojedince s kriminalnom prošlosti koji imaju iskustva s uporabom nasilja;

17.

upozorava da se novačenje za nasilnu radikalizaciju sve češće odvija iza zatvorenih vrata, u internetskim zajednicama/forumima, gdje se mogu pronaći uvjerljive poruke koje potiču na prihvaćanje nasilne ideologije i gdje one mogu doprijeti do velikog broja osoba koje su „osjetljive” na takve poruke.

18.

naglašava da se nasilna radikalizacija ne povezuje samo s jednim profilom osoba, već da obuhvaća muškarce i žene te posebno mlade europske građane iz svih društvenih slojeva, koji često dijele osjećaj društvene izoliranosti zbog konflikta identiteta, stvarne ili percipirane nepravde kojoj su izloženi, diskriminacije ili socijalne isključenosti;

19.

naglašava da se u mnogim slučajevima radi o europskim građanima koji su rođeni i školovani u Europi, a koji ipak odabiru nasilnu radikalnu ideologiju.

20.

upozorava da zbog terorizma i nasilne radikalizacije nastaju brojni stereotipovi o vjeroispovijesti, što se onda koristi za opravdavanje radikalizacije s druge strane, u koju se ubrajaju neonacistički i neofašistički pokreti, zbog čega se pak širi govor mržnje i zločini iz mržnje potaknuti rasizmom, ksenofobijom ili drugim oblicima netolerancije prema različitim pogledima, uvjerenjima ili vjeroispovijestima;

21.

smatra da se, unatoč činjenici da glavnu sigurnosnu bojazan koju s pravom izražavaju države članice EU-a predstavlja mogućnost fundamentalista da putuju u područja zahvaćena sukobom i iz njih, nasilna radikalizacija ne može ograničiti na jednu određenu ideologiju ili jednu određenu vjeroispovijest, već se može pojaviti u svakoj ideologiji ili uslijed zlouporabe svake vjeroispovijesti, zbog čega se borba protiv nasilne radikalizacije ne smije ograničiti na islamsku fundamentalističku radikalizaciju;

22.

naglašava da je politički angažman na svim razinama upravljanja ključan alat u rješavanju nasilne radikalizacije; to također podrazumijeva da je potrebno učiti iz dobrih i loših iskustava u prošlosti te da otvorenost prema suradnji sa svim društvenim snagama koje mogu pomoći treba imati prednost pred skupljanjem političkih bodova;

23.

smatra da ljudska prava moraju biti u središtu politike Unije koja se odnosi na borbu protiv terorizma i sprečavanje nasilne radikalizacije;

24.

poziva države članice i EU da pri poduzimanju svih mjera za sprečavanje i borbu protiv nasilne radikalizacije poštuju temeljna prava i građanske slobode, a to su pravo na privatni život, pravo na zaštitu podataka, pretpostavka nedužnosti, pravo na pravedno suđenje i pravilan postupak, sloboda izražavanja i sloboda vjeroispovijesti te sloboda udruživanja;

25.

naglašava da društvo u kojemu se u cijelosti poštuju ljudska prava svih skupina stanovnika i koje se temelji na međunarodnim i regionalnim normama, uključujući norme za suzbijanje diskriminacije i rasizma te drugih vrsta netolerancije, ima središnju ulogu pri sprečavanju i borbi protiv nasilne radikalizacije;

26.

smatra demokratske vrijednosti Europske unije sredstvom koje jamči slobodu europskih građana;

27.

ukazuje na važnost uklanjanja plodnog tla za nastanak nasilne radikalizacije, počevši s rasizmom i diskriminacijom. Iako ne postoji izravna povezanost između rasizma, diskriminacije i nasilne radikalizacije, a rasizam i diskriminacija ne mogu biti opravdanje za nasilnu radikalizaciju, suživot u kojemu svaki pojedinac aktivno sudjeluje u društvu moguć je samo uz uvjet da postoji dosljedna politika jednakih mogućnosti i nediskriminacije;

28.

poziva Komisiju da potakne države članice i njihove lokalne i regionalne vlasti na provedbu proaktivnijih i interventnijih politika nediskriminacije, osobito u obrazovanju te na tržištu rada i stanovanja, polazeći i od već postojećih politika u regijama koje su provele mjere integracije kao što je ravnomjerni prihvat izbjeglica. Kako bi se uhvatilo u koštac sa širenjem radikalizma, treba se ponajprije usredotočiti na ostvarenje istinske socijalne i kulturne integracije koja bi se temeljila na konstruktivnom dijalogu između različitih skupina i na obrazovanju. U tu se svrhu svim akterima civilnog društva čije su aktivnosti usredotočene na taj cilj mora davati potpora i osigurati da djeluju na najučinkovitiji način;

29.

naglašava da na odgovarajućim razinama vlasti (europskoj, nacionalnoj i regionalnoj), kao i na razini nacionalnih i europskih zajednica građana, treba osmisliti kodekse, pakete mjera ili najbolje prakse za odnose među zajednicama, etničkim i vjerskim skupinama, političkim strankama itd. koji će omogućiti bolje uzajamno razumijevanje između osoba koje bi mogle sudjelovati u nekom sukobu ili biti izložene nekom obliku nasilne radikalizacije. Te bi mjere isprva bile teoretske prirode, ali bi se mogle provesti u praksi uz podršku regionalnih, nacionalnih i europskih vlasti;

30.

poziva Komisiju da u državama članicama te regionalnim i lokalnim teritorijalnim jedinicama podupire ostvarivanje spomenutih ciljeva u pogledu raznolikosti na tržištu rada;

31.

poziva države članice EU-a i njihove regionalne i lokalne vlasti da udruže snage s institucijama EU-a u cilju promicanja europskog modela kao modela u kojemu je raznolikost bitan dio socijalne strukture Europe i nezaobilazno kulturno dobro. Temeljna prava Europske unije koja jamče tu raznolikost, kao što su sloboda izražavanja, pravna država i razdvajanje vjeroispovijesti i države, ne smiju se ni u kojem slučaju ugroziti – niti totalitarnim načinom razmišljanja radikalnih skupina niti poduzimanjem mjera u okviru borbe protiv nasilne radikalizacije;

32.

poziva na osmišljavanje inicijativa EU-a, u bliskoj suradnji s državama članicama i regionalnim i lokalnim vlastima, koje će se baviti četvrtima i regijama u kojima su u velikoj mjeri rašireni različiti oblici organiziranog kriminala. Te je posebne zone potrebno odrediti u dogovoru te im na temelju kvantitativnih i kvalitativnih kriterija dati prednost i dodatno ih potpomagati; policija i pravosuđe moraju učinkovito kažnjavati nezakonite krugove u kojima se pere novac i potkopava pravna država. Na taj bi se način spriječio nastanak četvrti u kojima ne postoji vladavina pravne države, gdje ne vladaju norme i zakoni te gdje u društvenoj stvarnosti i životu pojedinaca više ne postoje temelji na kojima počiva demokratska pravna država. Taj nedostatak demokratskih temelja omogućuje ekstremističkim mrežama da nezakonitim djelovanjem prikupe financijska sredstva za novačenje i za potkopavanje demokratske pravne države;

33.

poziva države članice i Komisiju na učinkovitu provedbu i postizanje ciljeva održivog razvoja, posebice ciljeva 1., 4., 8., 11. i 16. Ostvarenje tih ciljeva, na koje su se već obvezale sve države članice EU-a, moglo bi ukloniti glavne uzroke radikalizacije i ekstremizma u Europi i svijetu. Valja podsjetiti da se ciljevi održivog razvoja primjenjuju i na teritoriju Zajednice i da se humani razvoj svih građana svijeta temelji na dostojanstvu, uključenosti, otpornosti i održivosti. Taj put do održivog humanog razvoja nije tek preventivna mjera protiv radikalizacije i ekstremizma, nego način da se poštuju ljudska prava svih stanovnika ovog ograničenog planeta;

34.

upozorava na važnost sprečavanja nastanka zanemarenih područja u kojima ne postoji raznolikost i u kojima prevladava jedna etničko-kulturna zajednica. Europska komisija mora pomoći državama članicama i regionalnim i lokalnim vlastima u promicanju socijalne kohezije i uključenosti kao alata za prevenciju nasilne radikalizacije te potaknuti države članice da na raspolaganje stave sredstva za omogućavanje tih mjera;

35.

poziva Europsku komisiju da osigura financijska sredstva koja će lokalnim vlastima omogućiti da pronađu i povežu ljude i mreže sposobne za osmišljavanje protuargumenata;

36.

smatra da je važno razviti protuargumente u muslimanskoj zajednici i mobilizirati muslimane koji odbacuju pokušaje ekstremista da im preotmu religiju; poziva gradonačelnike da sa svojim lokalnim muslimanskim zajednicama rade na razvijanju takvih protuargumenata;

37.

traži da se izbjeglicama i novopridošlim migrantima pruže istinske mogućnosti za novi početak u našem društvu na način da ih se u svakoj državi članici, regiji i lokalnoj jedinici vlasti savjetuje o prilagođenim programima naturalizacije, koji bi se mogli aktivnije usredotočiti na pitanja poput ravnopravnosti spolova, razdvajanja vjeroispovijesti i države, važnosti demokracije i tolerancije, pravnih načela koja vrijede za sve građane, važećih pravila ponašanja u javnosti te njihovih posljedica za društvo uz korištenje praktičnih primjera te u sklopu kojih poznavanje jezika zemlje igra ključnu ulogu, također kao sredstvo za prenošenje zajedničkih vrijednosti, znanja i identiteta;

38.

traži od Komisije da uloži velike napore za smanjenje stope nezaposlenosti te ranog napuštanja školovanja među etničkim manjinama u suradnji s vlastima lokalnih i regionalnih jedinica koje su posebice pogođene tim poteškoćama jer ti problemi i s njima povezano nepostojanje perspektive za mlade predstavljaju plodno tlo za nasilnu radikalizaciju;

39.

potiče države članice i regionalne i lokalne vlasti da razrade politički pristup koji bi kombinirao instrumente socijalne politike (među kojima su zapošljavanje, obrazovanje i osposobljavanje, integracija i antidiskriminacija), humanitarnu pomoć i druge politike s posebnim mjerama za sprečavanje i borbu protiv nasilne radikalizacije;

40.

naglašava da je bitno da svi sudionici na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini budu svjesni svoje odgovornosti u sprečavanju i borbi protiv nasilne radikalizacije;

41.

naglašava ključnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u sprečavanju i borbi protiv nasilne radikalizacije jer su one prve i najteže pogođene ovim problemom te su ovlaštene surađivati s drugim akterima koji imaju važnu ulogu u rješavanju tog problema;

42.

naglašava da je važno dodjeljivati sredstva iz europskih fondova s naglaskom na gradove i regije Europe te poticati lokalne i regionalne vlasti da ih iskorištavaju za provedbu projekata ili programa za sprečavanje nasilne radikalizacije, kampanja čiji je cilj identificirati probleme koji dovode do konflikata te aktivnosti kojima se podiže svijest stanovništva;

43.

svjestan je velikih razlika među naporima koje poduzimaju različite države članice u pogledu borbe protiv nasilne radikalizacije i sprečavanja novačenja u terorističke organizacije, kao i činjenice da su neke države članice već usvojile učinkovite strategije, dok neke u tome zaostaju;

44.

slaže se da je potrebno intenzivirati razmjenu informacija i operativnu suradnju, ostvariti napredak na području borbe protiv nezakonite trgovine vatrenim oružjem i suzbiti financiranje terorizma. Također smatra da je potrebno osmisliti instrumente za nadzor „skrivene mreže” (eng. dark web) koja se često koristi za širenje radikalnih sadržaja te ojačati nadzor vanjskih granica na temelju pokazatelja rizika;

45.

poziva Komisiju da podupre države članice u koordinaciji strategija uz pomoć razmjene informacija i iskustava kojima raspolažu njihove lokalne i regionalne vlasti, prikupljanjem dobrih praksi i vještina, evaluacijom poduzetih mjera i suradnjom radi pokretanja novih inicijativa u borbi protiv nasilne radikalizacije;

46.

traži od Komisije da naglasi važnu ulogu lokalnih vlasti u sprečavanju nasilne radikalizacije i nasilnog ekstremizma te da tu ključnu ulogu podupre prepoznavanjem prioriteta pri izradi europskog akcijskog plana za borbu protiv nasilne radikalizacije na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, u kojem će se državama članicama dati preporuke za (daljnji) razvoj njihovih politika;

47.

poziva Komisiju da se usredotoči na daljnje prikupljanje i objavljivanje najboljih praksi u priručniku, koje su između ostalog već dostupne putem Centra izvrsnosti Mreže za osvješćivanje o radikalizaciji, kako bi se lokalne vlasti, koje se često susreću s problemom ograničenih kapaciteta, podržalo u razvoju vlastitog lokalnog pristupa;

48.

smatra nužnim da Komisija podupire lokalne i regionalne vlasti u razvoju lokalnih i nacionalnih preventivnih strategija za borbu protiv nasilne radikalizacije, na primjer tako što bi se nadležnim tijelima stavilo na raspolaganje stručnjake Centra izvrsnosti Mreže za osvješćivanje o radikalizaciji; naglašava važnost razmjene iskustava među lokalnim i regionalnim vlastima, poput razmjene najboljih praksi i stečenih iskustava;

49.

smatra da se sveobuhvatna politika za borbu protiv nasilne radikalizacije sastoji od tri dijela: prevencije (sprečavanja nasilne radikalizacije, npr. uklanjanjem plodnog tla), intervencije (posebnih mentorskih programa za osobe koje su sklone nasilnoj radikalizaciji) i represije (cjelovitog pravosudnog odgovora na fenomen nasilne radikalizacije);

50.

smatra ključnim da nacionalne, regionalne i lokalne vlasti ulažu u određene preventivne i interventne mjere za borbu protiv nasilne radikalizacije, radije nego da vode isključivo reaktivnu i represivnu politiku; također je važno financirati programe istraživanja kako bi se shvatili uzroci radikalizma i način na koji se protiv njega treba boriti;

51.

smatra da organizacije civilnog društva i lokalni dionici imaju značajnu ulogu u razvoju projekata za prevenciju i borbu protiv nasilne radikalizacije koji su prilagođeni njihovoj zajednici ili organizaciji te ističe potrebu za sudjelovanjem i savjetovanjem više partnera i sektora jer je nasilna radikalizacija multidisciplinarni problem koji zahtjeva multidisciplinarna rješenja; stoga potiče blisku suradnju među dionicima civilnog društva na svim razinama politika i jaču suradnju među akterima na terenu, kao što su udruge i nevladine organizacije;

52.

ističe potrebu interkulturnog dijaloga s različitim zajednicama, vođama i stručnjacima da bi se prije svega bolje razumio ovaj fenomen te tako poboljšala prevencija nasilne radikalizacije;

53.

smatra da civilno društvo i lokalni akteri imaju važnu ulogu u razvoju projekata za prevenciju i borbu protiv nasilne radikalizacije koji su prilagođeni njihovim zajednicama ili organizacijama;

54.

u ovom kontekstu smatra posve nužnim organiziranje specijalizirane obuke za ljude koji rade neposredno s ugroženima i za ljude na terenu kako bi mogli prepoznati zabrinjavajuće promjene u ponašanju i odgovoriti na njih na odgovarajući način u radu s mladim osobama kojima prijeti opasnost od nasilne radikalizacije;

55.

također smatra da je potrebno obrazovati tvorce politika i političare koji su aktivni na različitim razinama vlasti kako bi bili osviješteni o važnosti učinkovitog preventivnog pristupa te potrebi za koherentnom komunikacijom o ovom problemu;

56.

poziva Komisiju da podupre države članice u provedbi kampanje za podizanje svijesti među mladima i mlađim odraslim osobama o problemu nasilne radikalizacije te poticanje na kritičko razmišljanje;

57.

smatra da svaka država članica treba uspostaviti nužne strukture za otkrivanje radikalizacije i biti odgovorna za stratešku komunikaciju i protuargumente, prilagođene okolnostima svake zemlje i njezinih stanovnika, pružati savjete i osiguravati pojedinačno mentorstvo osobama kod kojih postoji rizik od radikalizacije te obiteljima, prijateljima, učiteljima i drugim osobama za kontakt osigurati kontaktnu točku za prijavljivanje moguće radikalizacije i primanje savjeta o tome kako na nju reagirati; takve strukture trebalo bi razviti u bliskoj suradnji među razinama EU-a, nacionalnim, lokalnim i regionalnim razinama;

58.

smatra ključnim da se individualni mentorski programi u dovoljnoj mjeri nadovezuju na životno okruženje i okolinu pojedinca i zato je u njihovu osmišljavanju od presudne važnosti sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti, kao i socijalnih službi koje probleme rješavaju na licu mjesta; također smatra da sportske i obrazovne ustanove mogu pružiti okvir za lakšu integraciju;

59.

primjećuje da udruge i organizacije u tom području koje ne djeluju u okviru vlasti katkad postižu vrlo dobre rezultate u ponovnoj integraciji građana koji su krenuli putem radikalizacije;

60.

smatra da je potrebno poticati obrazovne programe koji promiču kritički duh, intelektualnu otvorenost, kao i znanje i načela na kojima se temelje demokracija i vladavina prava;

61.

smatra da bi i povratnicima u društvo nakon suđenja i puštanja iz zatvora također trebalo ponuditi popratne mjere za ponovnu integraciju u društvo; nadalje, potrebno je u zatvorima razviti učinkovitu strategiju za prepoznavanje i borbu protiv radikalizacije;

62.

naglašava da stručnjaci koji su specijalizirani za preventivne aspekte borbe protiv radikalizacije i koji se bave radikaliziranim zatvorenicima moraju djelovati u skladu s nacionalnim sigurnosnim standardima svake zemlje. U tom pogledu ističe da je od ključne važnosti stvoriti integrirani i koordinirani prostor za intervenciju u kojemu preventivne mjere, politike za borbu protiv terorizma i osoblje u zatvorima djeluju dosljedno i u skladu s načelima utvrđenima jasnim sigurnosnim standardima i modelima;

63.

poziva Komisiju da hitno ispita na koji način ti individualni mentorski programi mogu biti od koristi u izradi mjera za borbu protiv nasilne radikalizacije kako se ne bi radilo samo na otkrivanju nasilne radikalizacije, nego i na ponovnoj integraciji u društvo;

64.

naglašava važnost kombiniranja individualnih programa deradikalizacije s mjerama kao što su stvaranje partnerstva s predstavnicima zajednica, ulaganje u društvene projekte i projekte u zajednici s ciljem prevladavanja gospodarske i zemljopisne marginalizacije te mentorski programi za otuđene i isključene mlade koji su u opasnosti od radikalizacije;

65.

naglašava važnost obiteljske potpore u borbi protiv nasilne radikalizacije. Neki stručnjaci tvrde da se često preveliki naglasak stavlja na rad s pojedincima umjesto na rad s obiteljima. Obitelji mogu pomoći u sprečavanju radikalizacije i reintegraciji radikaliziranih osoba, uključujući povratnike iz ratnih područja; traži stoga od država članica i njihovih lokalnih i regionalnih vlasti da prepoznaju važnost ovakve podrške i potrebu da se pomogne obiteljima koje se nalaze u ovoj situaciji kroz osmišljavanje odgovarajućih programa;

66.

naglašava da nedavna istraživanja upozoravaju na porast broja mladih radikaliziranih žena koje su unovačile terorističke organizacije te smatra da bi EU i države članice barem u određenoj mjeri trebali uzeti u obzir pitanje spola pri razvoju strategija za sprečavanje nasilne radikalizacije; poziva Komisiju i države članice da, u suradnji s regionalnim i lokalnim vlastima, osmisle ofenzivniju politiku ravnopravnosti spolova polazeći od spoznaje da je to temelj našeg europskog društvenog modela; također poziva na odlučnije preventivno i represivno djelovanje protiv seksualnog uznemiravanja i nasilja;

67.

poziva Komisiju da podupre opće programe za poticanje mladih žena u naporima da se postigne veća jednakost;

68.

smatra nužnim da se u svakoj državi članici, u suradnji s regionalnim i lokalnim vlastima, uspostavi sustav upozoravanja za pružanje pomoći i usmjeravanje uz pomoću kojeg bi se obiteljima i članovima zajednice pružila potpora i omogućilo da lako i brzo upozoravaju na iznenadne promjene u ponašanju koje bi mogle biti znak uznapredovale nasilne radikalizacije ili na odlazak osobe radi pridruživanja terorističkoj organizaciji;

69.

u tom pogledu ističe uspješnost telefonskih linija za pomoć, ali i potrebu razlikovanja linija za prijavljivanje osoba iz kruga prijatelja i obitelji za koje se sumnja da su radikalizirani od linija za pomoć prijateljima i obitelji da se nose s tom teškom situacijom;

70.

traži od Komisije da istraži mogućnost uspostave takvog sustava u svim državama članicama;

71.

naposljetku ističe da se ove mjere mogu provoditi samo uz pomoć dugoročnih programa socijalnih ulaganja te poziva Komisiju i države članice te regionalne i lokalne vlasti da tu viziju imaju u vidu prilikom razvoja politike za sprečavanje i suzbijanje nasilne radikalizacije; također traži da Komisija pri izradi mjera za suzbijanje nasilne radikalizacije vodi računa o tome da bi one mogle imati dugoročan utjecaj na budućnost europskog uključivog i međukulturnog društva.

18.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 17/40

1.

tvrdi da su demografske promjene među najvažnijim izazovima s kojima se suočava Europska unija. U čimbenike tih promjena ubrajaju se starenje stanovništva, smanjenje broja mladih osoba i snižena stopa nataliteta. Zbog toga demografski rast uvelike ovisi o migracijskim tokovima, koji se u velikoj mjeri razlikuju od teritorija do teritorija EU-a. Neravnoteža ima za posljedicu razne izazove, kako u područjima zahvaćenima depopulacijom, tako i u velikim gradskim područjima koja obilježava priljev stanovnika;

2.

smatra, međutim, da doprinos fenomena migracija predstavlja samo kratkoročno i nedostatno rješenje problema pada nataliteta. Iako migracije omogućuju neposredan priljev dodatne radne snage, također povećavaju postotak odraslog stanovništva na europskom teritoriju i ne rješavaju problem pada nataliteta i općeg starenja tog stanovništva;

3.

ukazuje na to da je od 2000. godine porast broja stanovnika u Europi vrlo skroman u usporedbi s prethodnih 50 godina te iznosi oko 0,5 % godišnje. Dvanaest država članica zabilježilo je 2014. godine pad broja stanovnika, dok je u šesnaest došlo do rasta. Postoje znatne razlike između istoka i zapada Europe te, u manjoj mjeri, između sjevera i juga. Čak su i unutar jedne države članice česte razlike među regijama. Posebice se ističe opći obrazac većeg rasta u gradskim nego u ruralnim područjima u većini europskih zemalja. Udaljena ruralna područja suočavaju se s demografskim izazovima diljem kontinenta. Nedavna gospodarska kriza naglasila je polarizaciju kretanja i na europskoj i na nacionalnoj razini, kao i izazove povezane s depopulacijom na regionalnoj razini;

4.

ističe potrebu da se uzmu u obzir predviđanja za razdoblje do 2060. godine iz „Izvješća o starenju stanovništva za 2015.” Zbog uzajamne dinamike fertiliteta, očekivanog životnog vijeka i migracija predviđaju se velike promjene u starosnoj strukturi stanovništva EU-a. Omjer aktivnog i uzdržavanog stanovništva, koji trenutačno iznosi 4:1, past će na otprilike 2:1. Europsko stanovništvo neće 2060. godine biti samo starije, već će i njegov razmještaj biti vrlo neravnomjeran. Predviđaju se velike razlike među državama članicama i unutar njih, uz smanjenje broja stanovnika u otprilike polovini država i porast u drugoj polovini;

5.

skreće pozornost na golem gospodarski, socijalni, proračunski i ekološki učinak demografskih promjena, kako na nacionalnoj tako i na regionalnoj i lokalnoj razini. To utječe na održivost mirovinskih i zdravstvenih sustava te na razvoj socijalne države, prvenstveno zbog pritiska na zdravstvene sustave i socijalne usluge na području skrbi za starije i uzdržavane osobe. To utječe i na razvoj različitih teritorija EU-a te očuvanje tradicionalnih ekosustava i infrastrukture. Ističe rizik od depopulacije određenih područja EU-a. Udaljene regije suočavaju se primjerice s geografskim i demografskim izazovima zbog svojih ograničenja na području mobilnosti. Iako će na određena područja ili regije, ovisno o njihovim obilježjima, te promjene utjecati kasnije ili u manjoj mjeri, neosporivo je da će se njihove posljedice osjetiti u cijelom EU-u;

6.

ističe da je te čimbenike potrebno promatrati u kontekstu demografskih kretanja u svijetu. U tom smislu ocjenjuje vrlo pozitivnim rad OECD-a na prikupljanju usporednih podataka o stanovništvu na lokalnoj i regionalnoj razini, što pomaže pri razumijevanju šireg konteksta demografskih izazova, izvan okvira europske dimenzije. Prikladni alati za razumijevanje demografskih izazova i prikupljanje podataka o demografskim promjenama mogle bi biti demografske karte na razini EU-a, odnosno digitalna pomagala koja se koriste za rudarenje podataka i mapiranje demografskih pokazatelja uz pomoć GIS-a – geografskog informacijskog sustava;

7.

uzima u obzir različite načine na koje europske regije i gradovi reagiraju na demografske izazove:

8.

potiče europske gradove i regije da nastave rješavati te probleme, ali i da iskoriste mogućnosti koje proizlaze iz demografskih promjena, poput mogućnosti koje „srebrno gospodarstvo” nudi poduzećima i subjektima koji osmišljavaju i nude inovativne proizvode i usluge za osobe starije životne dobi, posebice s obzirom na to da se taj potencijal najviše iskorištava upravo u regijama u kojima se utjecaj demografskih promjena najviše osjeća. Izazovi ujedno predstavljaju priliku da se povećaju ulaganja u ljudski kapital, bolje iskoriste lokalni resursi, razviju djelotvornije i učinkovitije javne usluge te uspostave novi načini za unapređenje kvalitete života svih građana. Cilj je poboljšanje kvalitete života, ali i blagostanja koje se smatra trodimenzionalnim stanjem tjelesnog, mentalnog i socijalnog blagostanja. Mogućnosti povezane s demografskim promjenama ujedno su i prilike za zapošljavanje povezane s uslugama za starije osobe (fizička pomoć, digitalne usluge, zdrav stil života itd.);

9.

ističe da je važno strukture potrebne za pružanje usluga u regijama u kojima opada broj stanovnika prilagoditi na takav način da oni koji u tim regijama ostaju, a često je riječ o starijim osobama, uslugama mogu pristupiti u skladu sa svojim temeljnim pravima. To pretpostavlja razvijanje oblika pružanja usluga putem vertikalne suradnje i inicijativa među raznim razinama, čime će se lokalnoj i regionalnoj razini osigurati resursi potrebni za prilagodbu demografskim promjenama;

10.

obvezuje se da će i dalje podupirati inicijativu „Europski sporazum za demografske promjene”, koju promiče mreža AGE Platform Europe u bliskoj suradnji s regionalnim uredom Svjetske zdravstvene organizacije za Europu (WHO/Europe) na temelju projekta AFE-Innovnet, platforme lokalnih i regionalnih vlasti za promicanje stvaranja okruženja prilagođenog starijim osobama na područjima poput zdravstva, socijalnih usluga, stanovanja, informacijskih i komunikacijskih tehnologija te urbanizma i mobilnosti;

11.

ističe važnost dodjeljivanja istaknute uloge europskim gradovima i regijama u provedbi europskih politika za borbu protiv demografskih izazova, a posebice pri osmišljavanju inicijativa kojima se promiču raznolikost i međukulturni odnosi. Također, nužno je raditi na oblikovanju regionalnih i lokalnih strategija čiji je cilj podupirati uspostavu veza između centara za istraživanje i razvoj, poduzeća te javnih tijela, promicati inkubatore poduzeća, poticati ruralni turizam itd. kako bi se otvorila nova radna mjesta i povećala privlačnost za stanovništvo radne dobi;

12.

ističe važnost horizontalne suradnje u vezi s demografskim promjenama. Programi teritorijalne suradnje ponekad su usmjereni na ispunjavanje tog cilja, posebice u pogledu suočavanja s pojavom starenja stanovništva i depopulacije ruralnih područja ili, u mnogo manjoj mjeri, s aspektima povezanim sa stopom nataliteta u vezi s demografskim promjenama. Odbor regija pozdravlja uspostavu okvira za promišljanje i razmjenu dobrih praksi na tom području, kao što je Mreža regija za demografske promjene (DCRN), koja je pružila odgovarajući prostor za oblikovanje zajedničkih inicijativa i odgovora;

13.

smatra da demografske promjene pogađaju Europu u tolikoj mjeri da neće biti moguće suočiti se s njima bez snažnih inicijativa vertikalne suradnje, kojima će se mjere na regionalnoj i lokalnoj razini osnaživati djelovanjem osmišljenim na nacionalnoj i nadnacionalni razini;

14.

utvrđuje da je trenutačni odgovor EU-a na demografske izazove djelomičan i nedovoljno razvijen. Djelomičan zato što se gotovo isključivo usredotočuje na starenje stanovništva, a drugim se aspektima, poput niskog nataliteta ili depopulacije iz socioekonomskih razloga, kao i prometu, mobilnosti i emigraciji, ne poklanja dovoljno pozornosti. Nedovoljno razvijen jer u mnogim politikama koje bi mogle pridonijeti suočavanju s demografskim izazovima ne postoji pristup posebno usmjeren na to pitanje;

15.

ističe da se najveći broj inicijativa za upravljanje demografskim izazovima, gotovo uvijek usmjerenih na starenje stanovništva, promiče u okviru politika na području inovacija i istraživanja. U okviru vodeće inicijative strategije Europa 2020. pod nazivom „Unija inovacija” pokrenuto je „Europsko partnerstvo za inovacije” upravo na području aktivnog i zdravog starenja. U trećem stupu programa Obzor 2020. među društvenim izazovima razmatraju se i demografske promjene. Drugi primjeri uključuju inicijativu za zajedničku izradu programa „Više godina, bolji život”, ZZI (zajednica znanja i inovacija) na području inovacija za aktivno i zdravo starenje ili program „Život potpomognut okolinom”;

16.

naglašava da zajednička poljoprivredna politika (ZPP) doprinosi suočavanju s demografskim izazovima u sklopu „drugog stupa”, posvećenog ruralnom razvoju. U programskom razdoblju 2014.–2020. naglasak je na poticanju „razvoja usluga i infrastrukture koje pogoduju socijalnom uključivanju, kao i promjeni trenda socijalnog i gospodarskog propadanja te depopulacije ruralnih područja”. Starenje stanovništva predstavlja velik problem u ruralnim područjima, pa se u ZPP-u promiču generacijska obnova i zapošljavanje žena;

17.

ističe da bi uloga kohezijske politike u borbi protiv demografskih izazova trebala biti izraženija, u skladu sa zadaćom izričito navedenom u članku 174. UFEU-a. Tim se člankom predviđa sljedeće: „posebna se pozornost poklanja ruralnim područjima, područjima zahvaćenima industrijskom tranzicijom i regijama koje su izložene ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim poteškoćama, kao što su najsjevernije regije s vrlo niskom gustoćom naseljenosti te otoci, pogranične i planinske regije”. Isto tako, u članku 175. UFEU-a određuje se da se pri oblikovanju i provedbi politika i djelovanja Unije vodi računa o ciljevima utvrđenima u prethodnom članku; da se ostvarivanje tih ciljeva podupire kroz strukturne fondove, EIB i druge financijske instrumente; te da se mogu provesti druga posebna djelovanja. Međutim, te se odredbe nisu dosad dovoljno provodile, niti su usvojene mjere pozitivnog djelovanja usmjerene na demografske poteškoće;

18.

izražava žaljenje zbog toga što mnoge europske politike koje bi mogle doprinijeti suočavanju s demografskim izazovima ne sadrže posebne mjere koje su u interesu područja izloženih tim izazovima. Riječ je o politikama na području prometa, informacijskog društva, zapošljavanja i socijalne politike, okoliša i klime, poduzetništva itd.;

19.

žali zbog toga što se demografskim problemima ne poklanja više pozornosti u okviru europskog semestra, u sklopu kojeg se zasad jedino uzimaju u obzir posljedice starenja stanovništva na održivost proračuna država članica. Posebno žali zbog nepostojanja veće svijesti o lokalnoj i regionalnoj razini, kako u analizi stanja tako i u izradi preporuka za države članice;

20.

smatra da odgovor EU-a na demografske promjene treba biti sveobuhvatan, koordiniran i cjelovit jer je posrijedi međusektorsko pitanje. Potrebna je europska strategija za demografske izazove kako bi se u svim politikama (na području kohezije, inovacija, prometa, zdravstva, socijalnih politika i zapošljavanja, IKT-a, ruralnog razvoja, emigracije itd.) vodilo više računa o tom pitanju. Ta bi strategija trebala imati čvrste temelje u zajedničkim vrijednostima EU-a, jednakom postupanju i ljudskim pravima. Strateški bi pristup trebao uključivati i analizu troškova te projekcije na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini;

21.

podsjeća da Europski parlament u Rezoluciji od 9. rujna 2015. o Izvješću o provedbi, rezultatima i općoj procjeni Europske godine aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti 2012. (1) poziva Komisiju „da usvoji strategiju EU-a za demografske promjene kojom bi se koordinirale aktivnosti EU-a u raznim područjima u cilju osiguranja sinergije i povećanja pozitivnog utjecaja na europske građane, gospodarstvo i otvaranje radnih mjesta te kako bi se zaštitila ljudska prava starijih osoba u okviru svih politika EU-a”;

22.

smatra da u navedenoj strategiji prednost treba dati stvaranju povoljnih uvjeta za život i uvjeta za stvaranje života kako bi se doprinijelo privlačenju i zadržavanju mladog stanovništva na cijelom teritoriju te potaknuo uravnotežen rast gusto naseljenih područja, područja izloženih depopulaciji, kao i područja s visokim stupnjem raspršenosti stanovništva, uz promicanje pružanja kvalitetnih javnih usluga svim građanima. Strategija bi također trebala poticati politike koje pogoduju obitelji, posebice uz pomoć mjera kojima se uklanjaju prepreke koje odvraćaju od roditeljstva te mjera koje doprinose povećanju stope nataliteta; uključivati dimenziju spola; poticati samostalan život osoba starije životne dobi; produžiti očekivani zdravi životni vijek i smanjiti ovisnost; suzbijati socijalnu isključenost s kojom se suočavaju određeni društveni slojevi i promicati dodatne napore za bolje priznavanje neplaćenog rada u kućanstvu te bolju provedbu politika za usklađivanje profesionalnog i privatnog života;

23.

ističe da bi buduća europska strategija trebala uključiti i obuhvatiti cijelo društvo te na odgovarajući način uzeti u obzir ulogu regionalnih i lokalnih vlasti u borbi protiv demografskih promjena, promicati razmjenu najboljih praksi među njima te poticati pristupe utemeljene na prevenciji i ranoj intervenciji;

24.

obvezuje se isticati važnost europskog odgovora na demografske izazove uz pomoć ESPAS-a, platforme za strateško planiranje politika u kojoj sudjeluju različite institucije i tijela Zajednice. Platforma bi mogla iskoristiti iskustva mnogih mreža na razini EU-a koje se bave pitanjima zdravog starenja, kao što su Radna skupina WHO-a za zdravo starenje, Mreža gradova prijatelja starijih osoba, Europski sporazum o demografskim promjenama, AFE-Innovnet, AGE Platform Europe;

25.

ustraje u tome da je u svim politikama i mjerama EU-a potrebno voditi računa o demografskim izazovima i predvidjeti mehanizme za suočavanje s njima. Unija bi demografska pitanja trebala nastojati uključiti u sva područja politika. EU bi također trebao gore navedeno uzeti u obzir pri oblikovanju budućih višegodišnjih financijskih okvira, u proračun uključiti stavke za razvoj tih politika i mjera te uspostaviti prioritetne mehanizme za regije u kojima su posljedice demografskih promjena posebno izražene. Pritom je potrebno u obzir uzeti sustav klasifikacije NUTS 3;

26.

ističe da demografske promjene utječu na mobilnost u regijama s demografskim poteškoćama, osobito u ruralnim područjima koja se nalaze u blizini velikih gradskih središta koja obilježava priljev stanovništva, te ponovo poziva na izradu zelene knjige o tom pitanju (2);

27.

smatra da EU u državama članicama treba podržati provedbu imigracijskih politika, utemeljenih prvenstveno na zapošljavanju, koje mogu ublažiti prethodno navedene negativne demografske trendove te ukazuje na potrebu dugoročne vizije za integraciju imigranata, što bi doprinijelo razvoju međukulturnog društva koje poštuje temeljne europske vrijednosti. U tom smislu naglašava važnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti, koje moraju biti u potpunosti osposobljene za uspješno provođenje integracijskih politika na terenu, među ostalim i u malim ruralnim općinama;

28.

ističe da će se lokalne vlasti, uslijed starenja stanovništva i pritisaka koje to stvara na javne financije, morati pripremiti za starenje radne snage i umirovljenje velikog broja osoba tijekom sljedećih nekoliko godina te osigurati da mogu privući dovoljno mladih, kvalificiranih stručnjaka. Zapošljavanju i zadržavanju mladih, iseljenika koji se vraćaju i osoba starije životne dobi treba posvetiti veću pozornost na svim razinama vlasti;

29.

smatra da u kohezijskoj politici treba staviti snažan naglasak na suočavanje s demografskim izazovima. Taj je aspekt potrebno isticati u raspravama o budućnosti te politike nakon 2020., što će zacijelo utjecati na njezin djelokrug i pristup, kao i na njezine buduće provedbene mehanizme, kako bi doprinosila iskorištavanju prednosti svakog teritorija i prevladavanju prepreka, među ostalim i demografskih, koje koče uravnotežen razvoj. Izražava žaljenje zbog toga što taj aspekt dosad nije dovoljno razvijen, usprkos tomu što je Lisabonskim ugovorom teritorijalna dimenzija uključena u tu politiku;

30.

smatra da se u okviru usluga koje lokalne i regionalne vlasti osiguravaju na području stanovanja i prostornog planiranja moraju uzeti u obzir i potrebe osoba starije životne dobi u pogledu stanovanja poštujući, koliko god je to moguće, njihovu želju za ostankom u poznatom okruženju. Vlasti moraju sudjelovati u izmjeni ili prilagodbi postojećeg smještaja, poticati razvoj uključivog projektiranja u graditeljstvu ili provoditi projekte socijalnog stanovanja kad za to postoje raspoloživa sredstva;

31.

poziva europske institucije da utvrde preciznu definiciju pojma „ozbiljne i trajne demografske poteškoće” iz članka 174. UFEU-a, kao i na to da EU razvije statističke pokazatelje na odgovarajućoj razini koji bi podržavali tu definiciju;

32.

podsjeća da se u mišljenju Odbora regija „Pokazatelji teritorijalnog razvoja – BDP i šire” (3) ističe da BDP nije precizno mjerilo sposobnosti društva da se suoči s problemima kao što su, primjerice, demografske promjene te poziva da se na međunarodnoj, nacionalnoj, lokalnoj i regionalnoj razini uspostave pokazatelji za mjerenje napretka izvan okvira BDP-a. U svjetlu toga, ako se donese odluka da se u obzir uzmu dodatni pokazatelji osim BDP-a, treba razmotriti uvođenje pokazatelja kojima bi se moglo vrednovati demografsko stanje države, regije ili određenog područja;

33.

poziva također da se kohezijskom politikom predvide posebni instrumenti za područja koja su najviše izložena demografskim izazovima, poput pridavanja veće važnosti demografskim kriterijima pri dodjeli sredstava ili omogućavanja veće fleksibilnosti pri izboru tematskih ciljeva ili u pogledu stopa sufinanciranja. U tom smislu ponavlja navode iz mišljenja „Demografska budućnost Europe”, odnosno da je pomoć regijama s najviše poteškoća „prilika za razvoj odgovarajućih instrumenata za upravljanje demografskim promjenama u cijeloj Europi” (4);

34.

ističe da Europski fond za regionalni razvoj može doprinijeti tomu da područja s visokom stopom starenja i iseljavanja stanovništva i visokom razinom ruralnosti, među ostalim ciljevima, poboljšaju svoju prometnu, telekomunikacijsku i turističku infrastrukturu, smanje digitalni jaz, osiguraju bolje javne usluge i podupru adaptaciju stambenih prostora i domova;

35.

smatra da Europski socijalni fond može imati važnu ulogu u osposobljavanju mladih te u zaustavljanju njihova iseljavanja i olakšavanju njihova povratka u mjesto podrijetla. Može također doprinijeti promicanju zapošljivosti žena, poticanju bolje ravnoteže između profesionalnog i privatnog života te suzbijanju socijalne isključenosti starijih osoba;

36.

smatra da je nužno ojačati suradnju među regionalnim i lokalnim dionicima u pitanjima povezanim s demografskim promjenama. Stoga predlaže da se u europski program teritorijalne suradnje uključi mogućnost stvaranja konzorcija, kako na prekograničnoj tako i na transnacionalnoj i međuregionalnoj razini, u cilju zajedničkog rada na iznalaženju rješenja za demografske izazove;

37.

naglašava da je u pogledu prometne politike važno ne izolirati demografski manje aktivna područja, kao i regije koje su izložene ozbiljnim prirodnim ili demografskim poteškoćama, kako bi se izbjegla još veća isključenost tih područja koja su često ruralna, rubna, planinska i udaljena;

38.

podsjeća da se u mišljenju Odbora regija „Mobilnost u demografski i geografski nerazvijenim regijama” (5) navodi da nerazvijene regije ispunjavaju osnovne zadaće za potrebe uravnoteženog razvitka EU-a, napose u pogledu pristupa sirovinama, poljoprivrede, ribarstva, zaštite okoliša, turizma, prekograničnih odnosa i slobodnih aktivnosti. Stoga bi bolja prometna povezanost kako unutar samih tih regija tako i s ostatkom EU-a trebala biti ključna sastavnica i kohezijske politike EU-a i njegovih politika mobilnosti, ne samo za putnike, već i za robu. Promicanje većeg gospodarskog rasta u nerazvijenim regijama pridonijelo bi učinkovitom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i teritorijalnoj koheziji cijele Unije;

39.

ističe moguću ključnu ulogu informacijskih i komunikacijskih tehnologija te inteligentnih okruženja u poboljšanju životnih uvjeta u područjima koja su najviše izložena demografskim izazovima. U tom pogledu poziva EU da uzme u obzir digitalni jaz koji predstavlja problem u brojnim navedenim područjima;

40.

poziva europske institucije da u kontekstu politika na području okoliša i borbe protiv klimatskih promjena prepoznaju ključnu ulogu mnogih ruralnih i rijetko naseljenih područja, kao i područja s visokim stupnjem raspršenosti stanovništva, u očuvanju ruralnog okoliša, bioraznolikosti i krajolika;

41.

potiče na to da se u ZPP i dalje uključuju mjere za olakšavanje generacijske obnove u ruralnim područjima, promicanje zapošljavanja žena i poticanje gospodarske diversifikacije; naglašava nužnost poboljšanja metodologije programa Leader, kako bi u njemu u većoj mjeri sudjelovali dionici iz ruralnih područja, te izrade i provedbe integriranih razvojnih strategija;

42.

poziva da se u okviru programa za bolju izradu zakonodavstva u procjenu učinka koja prethodi svakoj zakonodavnoj inicijativi uključi mogući utjecaj te inicijative na demografska pitanja;

43.

smatra da Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) ima potencijala da bude važno sredstvo za poticanje ulaganja u prioritetna područja EU-a, poput energetike, prometa, intermodalne logistike, turizma, kulture, informacijskih i komunikacijskih tehnologija, istraživanja i inovacija, MSP-ova, obrazovanja, zdravstva, okolišne učinkovitosti, socijalne infrastrukture te socijalnog i solidarnog gospodarstva, kao što se navodi u članku 9. Uredbe o EFSU-u (6). Poželjno je da od tog fonda koristi imaju i područja s manjom demografskom dinamikom, čime bi se spriječile teritorijalne podjele;

44.

preporučuje da se u strategiji Europa 2020. vodi više računa o demografskim izazovima na regionalnoj i lokalnoj razini na način da se u nju uključi vodeća inicijativa o demografskim pitanjima. Obvezuje se da će u okviru platforme za praćenje te strategije posebno razmatrati pristup demografskim pitanjima;

45.

naglašava da mora postojati veza između demografskih promjena i europskog semestra te ističe potrebu da europski semestar sadrži teritorijalnu dimenziju. Lokalne i regionalne vlasti trebaju biti važni dionici u mjerama za suočavanje s demografskim izazovima usvojenim u okviru europskog semestra te ih je potrebno uzeti u obzir pri izradi preporuka za države članice u pogledu suočavanja s tim izazovima;

46.

smatra da starenje bez sumnje predstavlja izazov, ali i postignuće jer sve vrste napretka koje je postiglo europsko društvo predstavljaju priliku za koheziju, zapošljavanje i razvitak;

47.

zaključuje da je, dok se EU kreće prema gore opisanom stanju, nužno na svim razinama nastaviti podizati svijest o važnosti demografskih izazova te na temelju postojećih instrumenata poduzimati korake u pravom smjeru.

18.1.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 17/46

1.

pozdravlja zakonodavne prijedloge u okviru novog paketa mjera za kružno gospodarstvo kojima se izmjenjuju direktive o otpadu te ističe njihove prednosti za potrošače, poslovni svijet, okoliš i gospodarstvo EU-a;

2.

u tom kontekstu ističe da će se prijelazom na kružno gospodarstvo stvoriti nova radna mjesta, povećati konkurentnost malih, srednjih i velikih europskih poduzeća, dati poticaj razvoju čistih tehnologija te smanjiti ovisnost Europe o uvozu sirovina i energije;

3.

pozdravlja jasno usklađene definicije u različitim direktivama o otpadu i poziva Europsku komisiju da nastavi ulagati napore kako bi sve definicije bile u skladu s Europskim katalogom otpada, kako bi se izbjegle nejasnoće i kako bi se raspolagalo usporedivim podacima o napretku država članica i lokalnih i regionalnih vlasti;

4.

uz to preporučuje suzakonodavcima da izrade definiciju „bacanja malih količina otpada u okoliš”;

5.

preporučuje se da se pojačaju kontrole nezakonitih isporuka otpada kojima se, pored ostalog, na teritoriju EU-a znatno smanjuje raspoloživost dovoljne količine otpada za zadovoljavanje potreba kružnog gospodarstva zasnovanog na vrijednosti recikliranja i ponovne uporabe;

6.

preporučuje se uvođenje obveze označivanja potrošačkih proizvoda na tržištu EU-a kojom bi se jasno utvrdilo kako razvrstavati otpad prema makrokategorijama prikupljanja za one vrste otpada koje se odvojeno prikupljaju na već utvrđeni način. Kada od određenog proizvoda nastaje otpad koji pripada različitim kategorijama, na oznaci je potrebno navesti kako se različiti dijelovi proizvoda mogu razdijeliti u različite kategorije razvrstanog materijala, pod uvjetom da to na jednostavan način može učiniti sam potrošač;

7.

ističe da je prijedlog za usklađivanje minimalnih uvjeta ključan za povećanje učinkovitosti sustava proširene odgovornosti proizvođača u svim državama članicama;

8.

poziva suzakonodavce da te uvjete ne ublažuju i da zadrže ključne odredbe poput onih koje osiguravaju transparentnost i potpuno pokrivanje troškova lokalnih i regionalnih vlasti, koje snose proizvođači, za prikupljanje, upravljanje i obradu tokova otpada i za informiranje stanovništva; otkup ponovno upotrebljive ambalaže (staklenki i plastičnih boca (PET)) koji vrše veliki maloprodajni lanci mogao bi biti jedan od najvažnijih čimbenika u sprečavanju proizvodnje otpada;

9.

naglašava da je potrebno dati više pojedinosti o minimalnim zahtjevima u smislu kvalitete hrane i predlaže da se utvrdi minimalni standardni postupak za ponovno korištenje hrane kojim se jamči sigurnost hrane i koji je na jednak način primjenjiv u svim državama članicama;

10.

poziva lokalne, regionalne i nacionalne vlasti da pokrenu komunikacijske i obrazovne kampanje za podizanje svijesti u vezi sa sprečavanjem nastanka otpada;

11.

potiče Komisiju, države članice i lokalne i regionalne vlasti da pruže punu potporu raznim inicijativama civilnog društva koje dovode do lokalnih i nacionalnih aktivnosti čišćenja okoliša (npr. lokalna kampanja „Let’s do it” ili međunarodni dan za akciju pod nazivom „Let's clean up the world in just one day!”);

12.

ponavlja svoj zahtjev da se utvrde daljnji ciljevi u vezi s ponovnom uporabom. Ciljevi trebaju biti obvezujući, neovisni i usmjereni na konkretne tokove otpada, osobito na pokućstvo, tekstil i otpadnu električnu i elektroničku opremu (OEOO). Priprema za ponovnu uporabu važna je za sprečavanje stvaranja otpada te je, poput recikliranja, na najvišoj razini hijerarhije upravljanja otpadom i siguran je potencijal za razvoj kružne ekonomije (2);

13.

u tom kontekstu poziva Komisiju da u pogledu ambalažnog otpada odredi minimalni cilj od 70 % (prema masenom udjelu) za pripremu plastike za ponovnu uporabu i recikliranje, a koji bi trebalo postići do 2030. godine;

14.

ističe da su sprečavanje i ponovna uporaba povezani s aktivnostima u kojima se koriste tvari i predmeti koji sada nemaju status otpada, za razliku od procesa recikliranja i pripreme za ponovnu uporabu koji uključuju materijale koji imaju status otpada. S obzirom na pravne posljedice statusa otpada za poduzeća i institucije, preporučuje se dodatno pojašnjenje razlike između otpada i onoga što nije otpad;

15.

predlaže da se, na primjer, u Europskom katalogu otpada definiraju koncepti recikliranja i ponovne uporabe jer oni trenutno podrazumijevaju upotrebu dvije različite vrste postrojenja prilagođenih različitim tokovima i specifičnim potrebama. (a) Otpad namijenjen recikliranju koji stiže na pokretnu traku za sortiranje sustava za selektivno razvrstavanje gdje se grupira prema potrebama industrije. (b) U slučaju otpada namijenjenog ponovnoj uporabi moguće je u potpunosti izbjeći ciklus sustava upravljanja otpadom. Velikim maloprodajnim lancima trebalo bi predložiti mogućnost otkupa ambalaže, iako krajnju odluku o tom otpadu donosi kupac;

16.

poziva suzakonodavce da državama članicama preporuče uvođenje financijskih poticaja za proizvodne procese s manjom proizvodnjom otpada u svoje programe za sprečavanje otpada. Isto tako, poziva lokalne i regionalne vlasti da usvoje poticajne mjere za smanjenje otpada koje nije namijenjeno recikliranju;

17.

preporučuje da Komisija razmotri treba li u Okvirnu direktivu uključiti obvezu država članica da izvješćuju o (neopasnom) industrijskom otpadu i da Europska agencija za okoliš prati i prikuplja te podatke. Komisija bi trebala analizirati situaciju do 2020. godine i ocijeniti ciljeve za pripremu za ponovnu uporabu i za recikliranje takvih tokova otpada (3);

18.

napominje da prijelaz s ciljeva za recikliranje na zajedničke ciljeve za pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje: i. otežava odvojeno mjerenje recikliranja i pripreme za ponovnu uporabu ambalaže i ambalažnog otpada; ii. zahtijeva daljnja pojašnjenja;

19.

smatra da je potrebno utvrditi usklađene metode izračuna stope recikliranja u cijelom EU-u, a u pogledu otpada od hrane te građevinskog otpada i otpada od rušenja potrebno je utvrditi regulativu kojom bi se definirali instrumenti i tijela zadužena za praćenje podataka o smanjenju nastanka otpada tijekom cijelog lanca proizvodnje, prerade i potrošnje;

20.

predlaže da Europska komisija razradi pokazatelje ekološke vrijednosti različitih vrsta otpada. Sadašnje zakonodavstvo i prijedlog Europske komisije ne uzimaju u obzir razlike u ekološkoj vrijednosti različitih vrsta otpada. Na taj će se način razjasniti kojim se materijalima treba posvetiti posebna pozornost kako bi se gospodarenje otpadom unaprijedilo i postalo ekološki prihvatljivijim;

21.

U skladu s hijerarhijom otpada, poziva države članice da promiču razvoj visokoučinkovite energije iz otpada u okviru inicijative Europske komisije „Pretvaranje otpada u energiju”; primjećuje da takvi pogoni za proizvodnju energije iz otpada mogu pomoći Uniji na putu da postane manje ovisna o uvozu energije u skladu s energetskom unijom;

22.

prepoznaje važnost postupnog uvođenja ograničenja za odlaganje otpada na odlagališta i podržava promjenu u pristupu Komisije u cilju zabrane odlaganja odvojeno prikupljenog otpada, uključujući biootpad, na odlagališta, uzimajući u obzir Komunikaciju COM(2015) 614 o kružnom gospodarstvu koje potiče kaskadnu uporabu obnovljivih izvora koja može stvoriti tržišno nadmetanje za njihovu ponovnu uporabu (4);

23.

preporučuje da se nastavi davati prednost kvalitativnom i ambicioznijem pristupu čiji je cilj prestanak odlaganja oporabljivog i biorazgradivog otpada na odlagališta;

24.

poziva Europsku komisiju da ispita mogućnost da se cilj za 2030. godinu prema kojemu će se na odlagališta odlagati najviše 10 % otpada proširi te da se njime obuhvate sve vrste otpada (5).

25.

smatra opravdanim izuzeća odobrena za 7 država članica koje imaju najniže razine upravljanja otpadom, no insistira na tomu da se zadrže predložene odredbe prema kojima države članice koje obavješćuju o izuzeću moraju dostaviti planove provedbe s detaljnim rasporedom mjera potrebnih za postizanje svojih ciljeva;

26.

ističe nepostojanje odredbe koju je Europska komisija već predložila 2014. godine u Okvirnoj direktivi, prema kojoj poduzeća u sektoru industrije i trgovine moraju voditi evidenciju neopasnog otpada koji obrađuju i te informacije moraju na zahtjev staviti na raspolaganje nadležnim tijelima;

27.

izražava zabrinutost zbog širokih ovlasti koje su predloženim direktivama dodijeljene Komisiji u pogledu donošenja delegiranih akata, te poziva suzakonodavce da ograniče korištenje tih ovlasti jer umanjuju njihove vlastite ovlasti nadzora i nisu u skladu s demokratskim i zakonodavnim postupkom (6);