23.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 482/1

23.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 482/2

—

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno glave XVII., XVIII. i XIX.,

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1083/2006 od 11. srpnja 2006. o utvrđivanju općih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1260/1999 (1),

—

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2006/702/EZ od 6. listopada 2006. o strateškim smjernicama Zajednice za koheziju (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2011. o Petom kohezijskom izvješću Komisije i o strategiji za kohezijsku politiku nakon 2013. (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. lipnja 2011. o trenutnom stanju i budućim sinergijama za bolju učinkovitost između EFRR-a i ostalih strukturnih fondova (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. listopada 2010. o kohezijskoj i regionalnoj politici EU-a nakon 2013. (5),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. svibnja 2010. o doprinosu kohezijske politike u ostvarivanju ciljeva Lisabonske strategije i strategije EU-a do 2020. (6),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. svibnja 2010. o ostvarivanju sinergije sredstava za istraživanje i inovacije predviđenih Uredbom (EZ) br. 1080/2006 o Europskom fondu za regionalni razvoj te sredstava za istraživanje i tehnološki razvoj predviđenih Sedmim okvirnim programom u gradovima i regijama kao i državama članicama i u samoj Uniji (7),

—

uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 6. listopada 2011. za Uredbu Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo, obuhvaćenima Zajedničkim strateškim okvirom, o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1083/2006 (COM(2011)0615),

—

uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 6. listopada 2011. o Uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju posebnih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj i cilju „Ulaganje u razvoj i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006 (COM(2011)0614),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 6. listopada 2010. naslovljenu „Vodeća inicijativa strategije Europa 2020: Unija inovacija” (COM(2010)0546),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 9. studenog 2010. naslovljenu „Zaključci Petog izvješća o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji: budućnost kohezijske politike” (COM(2010)0642),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 6. listopada 2010. naslovljenu „Regionalna politika kao doprinos pametnom rastu u okviru strategije Europa 2020” (COM(2010)0553),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

—

uzimajući u obzir priručnik Komisije od ožujka 2012. „Priručnik strategija istraživanja i inovacija za pametnu specijalizaciju (RIS3)”,

—

uzimajući u obzir „Izvješće o rastu potaknutom inovacijama u regijama: uloga pametne specijalizacije” OECD-a iz prosinca 2012.,

—

uzimajući u obzir svoju studiju iz prosinca 2013. pod nazivom „Ex ante uvjeti kohezijske politike” koju je naručila Glavna uprava za unutarnju politiku,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 21. ožujka 2013. naslovljenu „Stanje Unije inovacija 2012. – ubrzavanje promjena” (COM(2013)0149),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. rujna 2013. naslovljenu „Mjerenje ukupnih rezultata inovativnosti u Europi: ususret novom pokazatelju” (COM(2013)0624),

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj (A7-0462/2013),

A.

budući da EU pogotovo u ovim vremenima gospodarske, financijske i socijalne krize mora ojačati svoje napore za ostvarenje Unije inovacija i stvaranje održivog gospodarskog rasta te budući da su sredstva koja stoje na raspolaganju u svrhu tog cilja ograničena zbog napetih situacija u proračunima mnogih država članica i regija, kao i na razini EU-a, pa se stoga moraju koristiti posebno učinkovito;

B.

budući da „strategija pametne specijalizacije” znači nacionalne ili regionalne inovacijske strategije kojima se utvrđuju prioriteti za izgradnju konkurentne prednosti razvojem vlastitih prednosti u smislu istraživanja i inovacija te njihovim usklađivanjem s poslovnim potrebama za iskorištavanje novih prilika i tržišnog razvoja na dosljedan način, istodobno izbjegavajući udvostručivanje i fragmentiranje napora pri čemu te strategije mogu poprimiti oblik nacionalnog ili regionalnog strateškoga političkog okvira za istraživanje i inovaciju ili biti u njega uključene (8);

C.

budući da je potpora istraživanju, razvoju i inovacijama jedan od ciljeva kohezijske politike koji podliježe obveznoj tematskoj koncentraciji sredstava prema Europskom fondu za regionalni razvoj (EFRR) za razdoblje 2014. – 2020.;

D.

budući da su regije prvi put obvezne osmisliti strategiju za istraživanje i inovacije za programsko razdoblje 2014. – 2020. koja bi pomogla jačanju regionalne inovacijske snage i učinkovitijoj koordinaciji izdataka na području istraživanja, razvoja i inovacija (9);

E.

budući da bi se pritom regije trebale koncentrirati na nekoliko prioriteta kojima se uzimaju u obzir prednosti i slabosti regije te poticati inovacije za promicanje i obnovu regionalnog gospodarstva na održiv način;

F.

budući da bi regije trebale izraditi takvu strategiju pametne specijalizacije kroz proces kritičke samoanalize i u uskoj suradnji s civilnim društvom i dionicima poput istraživačkih centara, sveučilišta i drugih visokih škola, te poduzeća (10);

G.

budući da je svrha strategije što je moguće bolja sinergija svih instrumenata i investicija na području istraživanja, razvoja i inovacija, ali naročito jačanje iste između Obzora 2020 i strukturnih fondova kako bi se zatvorio inovacijski jaz među regijama;

H.

budući da bi regije također trebale sastaviti plan ulaganja za uporabu svih raspoloživih regionalnih i nacionalnih sredstava te sredstava EU-a namijenjenih za istraživanje, razvoj i inovacije te u njemu predstaviti načine poticanja i korištenja privatnih ulaganja u provedbi prioriteta EU-a na području istraživanja, razvoja i inovacija u nadolazećim godinama;

I.

budući da bi se sažetak takve strategije, ili barem odgovarajući plan provedbe, trebao uključiti u sporazume o partnerstvu i operativne programe;

J.

budući da u slučaju nepoštovanja ovog preduvjeta Komisija može obustaviti međuplaćanja sredstava iz EFRR-a za tematski cilj jačanja istraživanja, razvoja i inovacija;

K.

budući da bi, s obzirom na prirodu upravljanja regionalnom politikom na više razina, regijama trebala biti dopuštena fleksibilnost pri utvrđivanju načina za ispunjavanje ex-ante uvjeta;

L.

budući da je potrebno ne samo snažnije povezivanje unutar regija, već mora ojačati i njihova međusobna suradnja kako bi postale konkurentnije na svjetskoj sceni;

1.

priznaje da je strategija pametne specijalizacije dinamičan i dugoročan proces pri kojem sudionici stalno uče i koji bi se trebao nastaviti tijekom narednog programskog razdoblja, ali i nakon njega;

2.

smatra da, neovisno o potrebi za ispunjavanje ex-ante uvjeta, razvoj takve strategije regijama nudi, srednjoročno i dugoročno gledano, velike prednosti za učinkovitost istraživanja, razvoja i inovacija jer obuhvaća koordinirani pristup i neposrednu procjenu potencijala za inovacije;

3.

poziva svaku regiju da gleda na takvu strategiju ne samo kao na zakonsku obvezu već kao na izvor mogućnosti; poziva stoga sve regije i države članice da intenzivno rade na svojoj strategiji pametne specijalizacije, ako to još nisu učinile, kako bi izbjegle rizike da sredstva EU-a za relevantne operativne programe prime s kašnjenjem zbog nepostojanja takve strategije;

4.

prepoznaje potrebu za informacijama u regijama i stoga naglašava važnost savjeta i potpore koju pružaju GU REGIO, GU RTD i druge mjerodavne glavne uprave, kao i platforma u Sevilli (11), te ih poziva da dodatno intenziviraju svoje aktivnosti; poziva regije da bolje iskoriste platformu; zagovara razvoj opsežnih lokalnih kampanja za širenje informacija o strategiji pametne specijalizacije kako bi mogli sudjelovati dionici i civilno društvo;

5.

poziva Komisiju da podupre regije pri učinkovitoj uspostavi predviđenog sustava praćenja, koristeći smislene pokazatelje te da pritom posebno dostave podatke za usporedbe na razini EU-a i međunarodnoj razini;

6.

naglašava da se regije znatno razlikuju prema stupnju razvoja i imaju vrlo različite prednosti i slabosti; poziva, stoga, regije da same odaberu aktivnosti s naglaskom na jačanje svojih regionalnih obilježja, potencijala i konkurentnih prednosti, a ne da samo kopiraju uspješne strategije drugih regija;

7.

naglašava da, dok regije mogu nastojati uvoditi nove strategije, kako bi ušle na nova tržišta, one mogu nadograđivati, a tako i diversificirati, postojeće znanje, vještine i sposobnosti u povezanim aktivnostima, ako je tu prijenos znanja najveći („povezana raznolikost”);

8.

naglašava da je za jačanje regionalnog gospodarstva važno usredotočiti se ne samo na pojedinačna područja konkurentne prednosti već i uspostaviti vrijednosni lanac koji povezuje sve faze razvoja i proizvodnje, od osnovnog istraživanja kroz istraživanje usmjereno na primjenu i prijenos tehnologije na posebne, korisne proizvode i nova poduzeća;

9.

potiče regije da ulažu u aktivnosti koje uključuju više sektora i više tehnologija kojima se mogu stvoriti veze kroz cijelo regionalno gospodarstvo kako bi raznolikost poduzeća što više moguće mogla doprinijeti stvaranju većeg rasta i radnih mjesta, te od njih imati koristi; potiče, u tome smislu, regije da posebno iskoriste i njeguju potencijal svih vrsta MSP-ova – koji su, po definiciji, mikro, mala i srednja poduzeća (12) – jer oni potiču inovacije i stoga su od temeljne važnosti za gospodarstvo svake regije;

10.

mišljenja je da bi regije, prilikom odabira svojih prioriteta, trebale – uz jačanje inovacijskih sustava u cilju postizanja veće konkurentnosti i dodane vrijednosti – provoditi aktivnosti kojima se rješavaju strukturni i društveni problemi, kao što su nezaposlenost, siromaštvo, energetska sigurnost i demografske promjene;

11.

poziva regije da se ne fokusiraju samo na tehnološke inovacije, već da strategije temelje na što širem pojmu ulaganja; pri tome ne treba uzimati u obzir samo inovacije visoke tehnologije nego i one koje su niskotehnološke ili čak netehnološke, kao na primjer, optimizacija postupka ili preoblikovanje organizacija; u tom kontekstu izričito ističe socijalne i ekološke inovacije; naglašava da bi cilj inovacijskih strategija trebalo biti poticanje inovativne prakse;

12.

svjestan je da je određivanje prioriteta osjetljiv postupak koji regije poduzimaju; vjeruje, stoga, da bi se uvođenjem sustava preispitivanja regijama ponudila mogućnost da ponovno razmotre svoje strategije; smatra da već i izbor učinkovitijih pokazatelja orijentiranih na rezultate, kao i kvaliteta suradnje mjerodavnih dionika, imaju odlučujući utjecaj na uspjeh strategije pametne specijalizacije i umanjuju rizik od odstupanja prilikom postavljanja prioriteta;

13.

smatra da kvalitetna suradnja uprave s relevantnim sudionicima regije ima odlučujući utjecaj na uspjeh strategije RIS3 te znatno smanjuje rizik od odabira pogrešnih prioriteta;

14.

naglašava pritom važnost savjetovanja s poduzećima, posebno malim i srednjim poduzećima jer će „vizija inovativnosti” polučiti uspjeh samo ako poduzeća imaju odgovarajući potencijal za njezinu primjenu;

15.

naglašava pritom nužnost da se razmotre i, prema potrebi, prošire dosadašnja savjetovanja i ciljane skupine kako se ne bi previdjeli budući pokretači inovacija; posebno važnim smatra uključivanje budućih poduzetnika;

16.

ističe da je, u procesu razvoja zajedničke vizije, iz razloga vlasništva i podizanja svijesti, od temeljne važnosti što tješnja uključenost lokalnih i regionalnih stvaratelja politike, sveučilišta, istraživačkih i inovativnih centara i poduzeća, kao i civilnog društva i društvenih dionika;

17.

ističe važnost koju uska suradnja ima unutar trokuta znanja za prijenos znanja, primjerice u okviru Europskog instituta za istraživanje i inovacije ili u regionalnim klasterima i centrima za inovacije; naglašava, u ovom kontekstu, značenje „ulaganja u ljude”;

18.

poziva javne i privatne dionike da iskoriste brojne mogućnosti za financiranje tih djelovanja u okviru EFRR-a za 2014. – 2020., uključujući poticanjem osnivanja regionalnih inkubatora za inovacije i razvojem poveznica i sinergija među sveučilištima, drugim istraživačkim institutima i ustanovama visokog obrazovanja, inovativnim i kreativnim poduzetnicima i poduzećima te pružateljima potpore poduzećima i ulagačima, kao što je slučaj u kreativnim i kulturnim industrijama;

19.

smatra da je, za taj proces, važno uspostaviti odgovarajuće strukture i učinkovitu upravu i da upravljačka tijela i ministarstva za ovaj proces moraju uspostaviti oblik međusobne suradnje i suradnje s poduzećima i ostalim sudionicima; poziva regionalne i nacionalne donositelje odluka i vlasti da moderniziraju unutarnje poslovne postupke prema zahtjevima za novi „postupak otkrivanja poduzetništva” te osobito da pristupe pojačanom i trajnom dijalogu s relevantnim dionicima; potiče MSP-ove u regijama s visokim udjelom takvih poduzeća da surađuju kroz odgovarajuće platforme kako bi ojačale svoju ulogu u procesu pametnih inovacija; preporučuje da se, po potrebi, resursi dostupni za izgradnju kapaciteta upotrijebe za daljnje osnaživanje upravnih tijela i dionika;

20.

smatra da bi svim tijelima i sudionicima uključenima na regionalnoj razini trebalo, ako je potrebno, biti ponuđeno visokokvalitetno osposobljavanje i seminari usmjereni na pitanja u vezi s pripremom i uvođenjem strategija pametne specijalizacije;

21.

pozdravlja uspjehe koje su postigli Komisija i zakonodavac EU-a u nastojanjima da se poboljšaju okvirni uvjeti za sinergiju Europskog strukturnog i investicijskog fonda (ESIF) i drugih programa EU-a poput COSME-a te posebice Obzora 2020, primjerice putem jedinstvenih stopa ili kombiniranim financiranjem (13);

22.

potiče regije da u potpunosti iskoriste mogućnosti za financiranje, suradnju i ulaganja, uključujući prethodne i daljnje mjere (14), u cilju promicanja sinergija između ESIF-ova i Obzora 2020 te da, na taj način, zatvore inovacijski jaz između regija;

23.

poziva, u tom pogledu, one regije koje kasne u izgradnji istraživačkih infrastruktura i kapaciteta na promicanje suradnje s izvrsnim istraživačkim ustanovama u smislu programa „teaming/twinning for excellence” kako bi same izgradile centre izvrsnosti koji će u budućnosti biti od koristi čitavom regionalnom gospodarstvu;

24.

poziva regije da se u okviru strategije intenzivno posvete pitanju mogućnosti poticaja ulaganja u privatni sektor budući da se investicijski potencijal u području istraživanja, razvoja i inovacija može još poprilično proširiti;

25.

poziva sve regionalne i nacionalne sudionike koji su zaduženi za pripremu i provedbu strategije RIS3, plana za istraživačke infrastrukture ESFRI-a, ESIF-a i Obzora 2020 na užu suradnju pri planiranju i koordinaciji te, ako je nužno, na razvoj odgovarajućih struktura (15) za povezivanje različitih razina državnih mjera; poziva države članice da razmijene najbolju praksu o takvim strukturama;

26.

poziva GU REGIO i RTD da ustraju u svojim naporima za osiguravanje usklađenosti programa, kako bi se mogle stvoriti strategije; ističe da je potrebno pružiti zajedničku potporu nacionalnim i regionalnim vlastima u izradi i provedbi njihovih strategija; očekuje od GU-a REGIO i RTD da pojačaju suradnju u tom pogledu, posebno izdavanjem smjernica za uključene dionike;

27.

pozdravlja sva nastojanja za proširenje usluga savjetovanja; smatra da bi bilo korisno da i potencijalni primatelji sredstava programa Obzor 2020 te odgovarajuće savjetodavne službe budu na odgovarajući način uključene u ovu razmjenu;

28.

poziva regije ne samo da poboljšaju svoje interne veze između obrazovnih i istraživačkih institucija, poduzeća i uprave, nego da se također udruže s drugim regijama radi dopunjavanja vlastitog vrijednosnog lanca;

29.

ističe da će se prilike ojačati ako se uspostavi bliska suradnja između partnera zajednica za znanje i inovacije (ZZI) u regijama te tijela i organizacija uključenih u izradu i ispunjavanje RIS3 strategija kako je opisano u Prilogu IV. u dokumentu COM(2011)0615, 2011/0276(COD), C7-0335/2011, uključujući partnerstvo s regijama u kojima se nalaze postojeći i potencijalni kolokacijski centri, kao što su Regionalne zajednice za inovaciju i provedbu (RIC);

30.

smatra ključnim pomaganje regionalnih strategija specijalizacije stvaranju novih europskih mreža izvrsnosti u nizu sektora, čime pomaže poticanju konkurentnosti i međunarodnog profila Europske unije;

31.

smatra da suradnja različitih regija zbog uključenog prijenosa znanja i tehnologije može predstavljati veliku korist za gospodarsku snagu samih regija, ali i za EU kao cjelinu; podsjeća, s tim u vezi, na vrlo uspješne suradnje, poput onih u okviru inicijative „Regije znanja”;

32.

skreće pozornost na činjenicu da mnoge regije i dalje prežu pred kompleksnim troškom analize i koordinacije; stoga potiče regije da iskoriste zakonom predviđenu opciju o ulaganju do 15 % programskih sredstava izvan programskog područja (16);

33.

ističe da su izazovi u pograničnim područjima često isti s obiju strana granice s obzirom na jednake teritorijalne značajke koje dijele ova područja; poziva Komisiju i države članice te lokalna i regionalna tijela vlasti da izrade prekogranične strategije pametne specijalizacije i da uspostave prekogranične klastere, koristeći sredstva EU-a za međuregionalnu suradnju;

34.

pozdravlja mogućnosti koje su predviđene Zajedničkim strateškim okvirom na području teritorijalne suradnje (17); pozdravlja također svaku drugu vrstu „internacionalizacije u malom” koje potiču regije i njihovi sudionici;

35.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te državama članicama.

23.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 482/9

—

uzimajući u obzir Direktivu 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o geološkom skladištenju ugljikovog dioksida i o izmjeni Direktive Vijeća 85/337/EEZ, Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2000/60/EZ, 2001/80/EZ, 2004/35/EZ, 2006/12/EZ, 2008/1/EZ i Uredbe (EZ) br. 1013/2006 (1) (Direktiva o hvatanju i skladištenju ugljikovog dioksida),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 27. ožujka 2013. o budućnosti hvatanja i skladištenja ugljika u Europi (COM(2013)0180),

—

uzimajući u obzir Zelenu knjigu Komisije od 27. ožujka 2013. naslovljenu „Okvir klimatskih i energetskih politika za 2030.” (COM(2013)0169),

—

uzimajući u obzir klimatski i energetski paket EU-a iz prosinca 2008.,

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. ožujka 2012. o planu za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskim emisijama ugljika do 2050 (2),

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenje Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0430/2013),

A.

budući da je hvatanje i skladištenje ugljika (CCS) tehnologija budućnosti koja bi mogla predstavljati jedini način da se postigne značajno smanjenje CO2 iz industrijskih izvora i ima potencijal za znatno smanjivanje emisija CO2 iz elektrana na fosilna goriva, ali su za poticanje inovacija, osiguravanja smanjenja troškova i potvrđivanja da je sigurna za okoliš potrebna ulaganja i dokazivanje da ju je moguće koristiti na industrijskoj razini;

B.

budući da Međunarodna agencija za energiju predviđa da će fosilna goriva i dalje osiguravati 75 % svjetske mješavine energetskih izvora do 2030. te smatra da je tehnologija hvatanja i skladištenja ugljika potrebna za ostvarivanje skoro 20 % smanjenja emisija CO2 potrebnog do 2050. te tvrdi da ako se ne primijeni tehnologija hvatanja i skladištenja ugljika, bit će potrebno uložiti dodatnih 40 % u električnu energiju kako bi se spriječilo da temperatura poraste iznad 2 oC;

C.

budući da je hvatanje i skladištenje ugljika jedina tehnologija koja može osigurati znatna smanjenja emisija CO2 iz glavnih industrijskih sektora, uključujući čeličnu, cementnu i kemijsku industriju te rafinerije nafte, a u kombinaciji s uporabom biomase za proizvodnju električne energije ima potencijal pospješiti neto smanjenje emisija CO2;

D.

budući da se na temelju trenutačnih razina uporabe fosilnih goriva i budućih prognoza u tom pogledu tehnologija hvatanja i skladištenja ugljika čini ključnom za postizanje cilja održavanja porasta globalnih temperatura ispod 2 oC;

E.

budući da bi se razvoj tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika trebao smatrati strategijom koja je dopuna razvoju obnovljivih izvora energije u prijelazu na gospodarstvo s niskom razinom emisije ugljika;

F.

budući da su 2007. čelnici vlada EU-a zadali cilj da do 2015. proradi 12 pokaznih postrojenja s tehnologijom hvatanja i skladištenja ugljika, ali s obzirom na to da je njihova financijska održivost ovisila o visokoj cijeni ugljika, te se težnje sad ne mogu ostvariti;

G.

budući da razvoj te tehnologije ne bi trebao služiti kao poticaj za povećanje udjela elektrana na fosilna goriva;

H.

budući da EU gubi vodeću poziciju na području tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika (ima samo jedan projekt koji se razmatra za financiranje u okviru programa NER300, a projekti u okviru Europskog energetskom programa za oporavak ili su dovršeni ili su prekinuti) i trenutačno nema učinkovitu politiku za promicanje razvoja vodećih projekata u vezi s tehnologijom hvatanja i skladištenja ugljika;

I.

budući da bi šira javnost trebala uvijek dobiti potpunu i jasnu sliku o prednostima tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika i mogućim prijetnjama prije razvijanja bilo kakvog projekta na komercijalnoj razini;

1.

priznaje da uporaba tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika ima potencijal za omogućavanje EU-u da ostvari svoje ciljeve u pogledu nižih razina ugljika do 2050. s najmanjim mogućim troškovima te da prije svega treba dekarbonizirati industrije s velikim emisijama CO2; smatra da bi to također moglo doprinijeti raznolikosti i sigurnosti opskrbe energijom te istovremeno održavati i stvarati prilike za zapošljavanje; potvrđuje da hitno treba razviti niz vodećih projekata duž cijelog lanca hvatanja i skladištenja ugljika kako bi se odredila najbolja i financijski najisplativija rješenja te poziva Komisiju da odredi korake za ostvarivanje tog cilja; s obzirom na to da su tu potrebna znatna ulaganja, smatra da su za poticanje istraživanja te tehničke i sigurnosne primjene tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika osim sustava EU-a za trgovanje emisijama (ETS) potrebni i dodatni instrumenti;

2.

smatra da bi, iako tehnologija hvatanja i skladištenja ugljika može ponuditi dio rješenja za postizanje ciljeva ograničenja emisija stakleničkih plinova, bilo još bolje kad bi države članice mogle ostvariti ove ciljeve bez primjene tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika;

3.

poziva Komisiju da potiče uporabu tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika ne samo u vezi s proizvodnjom električne energije iz ugljena i plina, nego i iz niza drugih industrijskih sektora, kao što su kemijska industrija, metalurgija, željezna, čelična i cementna industrija te rafinerije; inzistira na tome da bi Komisija trebala obraditi pitanje uporabe tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika u klimatskom i energetskom okviru do 2030. te bi trebala dati prijedloge za promicanje rane gradnje vodećih projekata u vezi s tehnologijom hvatanja i skladištenja ugljika;

4.

poziva Komisiju i države članice da prihvate dalekosežne mjere za jačanje međunarodne suradnje i promicanje upotrebe tehnologija za ublažavanje učinaka klimatskih promjena kako bi rastuća gospodarstva usmjerile prema razvojnim alternativama s manjim iskorištavanjem ugljika, uključujući naprimjer hvatanje i skladištenje ugljika;

5.

vjeruje da bi u akcijskom planu za čeličnu industriju trebalo biti izričito navedeno da u tom sektoru treba razvijati vodeće projekte u vezi s tehnologijom hvatanja i skladištenja ugljika;

6.

priznaje da uporaba tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika nije moguća bez potpore država članica i privatnih ulagača te da države članice imaju apsolutno i suvereno pravo da potiču ili spriječe njezinu primjenu; primjećuje da iako su neke države članice navele da ne očekuju da će tehnologija hvatanja i skladištenja ugljika imati važnu ulogu u njihovim strategijama smanjenja emisija, to ne bi smjelo onemogućiti inicijative onih koji smatraju da ta tehnologija može imati učinkovitu ulogu u njihovu prijelazu na gospodarstvo s malom razinom ugljika;

7.

podsjeća Komisiju da je Parlament pozvao na pripremu zakonodavstva kojim bi se od svake države članice tražilo da osmisli strategiju za postizanje niske razine ugljika do 2050.; predlaže da se ti nacionalni planovi ažuriraju svakih pet godina; očekuje da se u njima navede hoće li i kako će dotične države članice koristiti tehnologiju hvatanja i skladištenja ugljika;

8.

poziva Komisiju da predloži da bi države članice trebale izraditi i objaviti nacionalne planove za postizanje niske razine emisije ugljika prije Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama 2015.;

9.

naglašava da kod niske cijene ugljika države članice koje žele promicati uporabu tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika imaju glavnu ulogu u osiguravanju transparentnog toka prihoda i drugih mogućih i potrebnih financijskih potpora kako bi se osigurala izgradnja i rad vodećih projekata te operaterima koji se prvi na tržištu suočavaju s visokim troškovima osigurao povrat njihova ulaganja; primjećuje da bi mogle biti potrebne odgovarajuće regulatorne mjere ako se tehnologija hvatanja i skladištenja ugljika misli komercijalno upotrebljavati; priznaje da se treba pridržavati standarda u vezi sa sigurnosti okoliša;

10.

poziva Komisiju da razmisli o osnivanju europskog investicijskog fonda za industrijske inovacije kojim bi se poticao razvoj inovativnih tehnologija koje su dobre za okoliš, uključujući vodeće projekte u vezi s tehnologijom hvatanja i skladištenja ugljika, druge inovativne tehnologije s niskom razinom ugljika i mjere za smanjivanje emisija CO2 iz industrija koje su veliki potrošači energije i njihovih procesa; predlaže da se to financira prodajom emisijskih jedinica iz sustava EU-a za trgovanje emisijama; naglašava da zbog toga ne bi smjelo doći do novih pritisaka na proračun EU-a; priznaje da bi pri oblikovanju parametara za upotrebu takvog fonda trebalo uzeti u obzir iskustvo stečeno iz ograničenja i nefleksibilnosti mehanizma financiranja u okviru programa NER300;

11.

smatra da politike i strategije hvatanja i skladištenja ugljika treba oblikovati samo na temelju jasnih dokaza o njihovu pozitivnom utjecaju na okoliš, stabilnost industrije EU-a, zapošljavanje u EU-u i dostupnost u pogledu cijena energije za javnost i industriju;

12.

smatra da bi dugoročna potpora tehnologiji hvatanja i skladištenja ugljika trebala u najvećoj mjeri proizlaziti iz odgovarajućeg poticaja u pogledu cijene CO2 predlaže da Komisija osigura raspravu o mogućnostima tako što će provesti analizu sustava za koje je potrebno kupiti certifikat CCS kojim se dokazuju spriječene emisije CO2 skladištenjem ili obradom, razmjerno s onim CO2 koji sadrže fosilna goriva na tržištu;

13.

zahtijeva od Komisije da pripremi smjernice za države članice u vezi s raznim financijskim i ostalim mehanizmima koje bi mogle upotrijebiti za potporu i poticanje razvoja tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika te u vezi s pristupom sredstvima potpore iz proračuna EU-a;

14.

upozorava na odluku Europske investicijske banke o zabrani zajmova za izgradnju elektrana na ugljen koje bi emitirale više od 550 g CO2/kWh; naglašava da bez financijske potpore za razvoj tehnologije CCS od presudne će važnosti biti uvođenje strogih standarda u vezi s emisijskim učinkom;

15.

smatra da bi Komisija trebala razmotriti na koji bi se način Istraživački fond EU-a za ugljen i čelik mogao iskoristiti za potporu predkomercijalnom predstavljanju tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika u tim industrijskim sektorima;

16.

cijeni poticaj koji norveška vlada daje projektima u vezi s tehnologijom hvatanja i skladištenja ugljika unutar EU-a te izražava želju da se u pregovorima za sljedeće programsko razdoblje zatraži financijska potpora za vodeće projekte u vezi s tehnologijom hvatanja i skladištenja ugljika;

17.

zahtijeva da Komisija procijeni korist od usvajanja i razvijanja pilot-projekta hvatanja i skladištenja ugljika Ciuden u Španjolskoj, koji je dobio oko 100 milijuna EUR financijske potpore iz sredstava EU-a, kao europski ispitni pogon za tehnologije hvatanja i kopnenog skladištenja CO2;

18.

priznaje da se mogu postići znatne uštede osnivanjem klastera industrijskih postrojenja s tehnologijom hvatanja i skladištenja ugljika koji se opskrbljuju iz zajedničkih cjevovoda ili drugih sustava prijenosa CO2; ukazuje na to da se općenito ne može očekivati od operatera elektrana da uzmu u obzir buduće zahtjeve ostalih postrojenja te da bi se velika ulaganja, kao što su magistralni vodovi koji bi mogli prenositi CO2 iz brojnih izvora, mogla razviti u okviru javno-privatnih partnerstava; naglašava da bi države članice koje žele koristiti tehnologiju hvatanja i skladištenja ugljika mogle imati izravnu ulogu u osiguravanju prijevoza u vezi s hvatanjem i skladištenjem ugljika i određivanju dostupnosti infrastrukture za skladištenje;

19.

poziva na bližu suradnju sa Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadom u obliku razmjene stručnoga znanja i dobre prakse u svjetlu aktivnosti hvatanja i skladištenja ugljika poduzetih u okviru dijaloga o čistoj energiji između SAD-a i Kanade;

20.

inzistira na tome da bi se trebalo smatrati da se nove tehnologije s niskom razinom ugljika dopunjuju, a ne da se međusobno natječu; naglašava činjenicu da i obnovljivi izvori energije i hvatanje i skladištenje ugljika imaju svoju ulogu u budućoj mješavini energetskih izvora u EU-u te da tehnologija hvatanja i skladištenja ugljika ne bi trebala ugroziti ostvarivanje obaveznog cilja EU-a u vezi s obnovljivim izvorima energije; poziva na predlaganje mjera za promicanje obiju tehnologija u klimatskom i energetskom okviru do 2030.;

21.

primjećuje da bi geologija Europe mogla ponuditi mnogo mogućih lokacija za trajnu sekvestraciju velikih količina CO2 , pa i ispod Sjevernog mora daleko od čovjekova prebivališta; podupire mjere i financiranje EU-a za stvaranje zajedničke definicije prirode skladišnog geoprostora, određivanje odgovarajućih skladišnih lokacija diljem Europe, razvoj pilot-projekata i pripremu geoprostora za skladištenje na industrijskoj razini na teritoriju država članica koje su s tim suglasne;

22.

poziva Komisiju da promiče razradu europskog atlasa s geoprostorima za skladištenje CO2;

23.

priznaje da je članak 6. Londonskog protokola izmijenjen tako da više ne treba onemogućavati prekogranični prijevoz CO2 za sekvestraciju; međutim, primjećuje da bi ratificiranje te promjene moglo potrajati još nekoliko godina; poziva Komisiju da razjasni postoje li neke okolnosti pod kojima će odobriti prekogranični prijevoz CO2 prije ratifikacije Protokola;

24.

primjećuje zabrinutost subjekata koji bi se mogli baviti razvojem tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika u vezi s tim da zahtjevi i obveze koje preuzimaju za geološko skladištenje CO2 na lokacijama koje odobre države članice nije moguće odrediti i da su pretjerani; međutim, upozorava na pravila o odgovornosti za skladištenje CO2 iz Direktive o geološkom skladištenju CO2 (Direktiva o tehnologiji CCS) i obveze koje moraju ispuniti nositelji dozvole za skladištenje;

25.

potpuno se slaže s time da treba spriječiti sva slučajna ispuštanja CO2 iz skladišnog geoprostora te treba zaštititi ekološki integritet projekta u skladu s člankom 1. Direktive o tehnologiji CCS; poziva Komisiju da pripremi smjernice o tome koliko bi točno unaprijed pregovorima između mogućih operatera i nadležnih tijela vlasti dotičnih država članica trebalo utvrditi uvjete u vezi s utvrđivanjem sukladnosti;

26.

ističe da se Direktivom o tehnologiji CCS državama članicama pruža velika fleksibilnost u vezi s određivanjem financijske sigurnosti koju moraju pružiti operateri s tehnologijom CCS i u vezi s određivanjem razdoblja nakon kojega se odgovornost za zatvoreni skladišni geoprostor prenosi na nadležno tijelo; smatra da će države članice koje žele promicati razvoj tehnologije CCS morati biti poduzetnije i prihvatiti veći dio odgovornosti od onog dijela koji se trenutačno podrazumijeva;

27.

poziva Komisiju da revidira svoje dokumente sa smjernicama u vezi s Direktivom o tehnologiji CCS kako bi se ta pitanja pojasnila;

28.

smatra da se zahtjevom iz Direktive o tehnologiji CCS o tome da u slučaju istjecanja CO2 operateri moraju predati emisijske jedinice ne uzimaju u obzir skupe mjere sanacije koje su potrebne; boji se da ta obveza predstavlja dodatnu prepreku u razvoju tehnologije CCS; poziva Komisiju da u svojoj ocjeni Direktive o tehnologiji CCS predloži reviziju;

29.

inzistira na tome da više nije prihvatljivo ulagati u elektrane ili industrijska postrojenja koji bi mogli emitirati velike količine CO2 ne uzimajući u obzir kako će se te emisije smanjiti u budućnosti;

30.

ističe da prema anketi Eurobarometra europski građani u velikoj mjeri nisu upoznati s tehnologijom hvatanja i skladištenja ugljika, ali da oni koji jesu upoznati s tom tehnologijom više naginju tomu da je prihvate; poziva Komisiju i države članice da poboljšaju komunikaciju kako bi podigle javnu svijest o hvatanju i skladištenju ugljika i vjeruju da je bolje razumijevanje hvatanja i skladištenja ugljika ključno za javno prihvaćanje i njegovo korištenje;

31.

primjećuje da države članice smiju na različite načine ocijeniti odredbe Direktive o tehnologiji CCS kojima se zahtijeva da se prije dodjele uporabne dozvole elektranama obavi ocjena hvatanja, prijevoza i sposobnosti skladištenja;

32.

poziva Komisiju da predloži da u državama članicama koje su odlučile iskoristiti tehnologiju hvatanja i skladištenja ugljika odgovarajuća priprema za primjenu tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika, ili drugih mjera za znatno smanjenje emisija CO2, može biti uvjet za izgradnju svih novih elektrana na fosilna goriva i industrijskih postrojenja s visokim emisijama i koja su veća od onoga što je dogovoreno, osim ako postrojenje služi za uravnoteženje vršnog opterećenja električne energije ili ako se država članica pridržava zakonodavnog zahtjeva o objavljivanju plana o ispunjavanju ciljeva u vezi sa smanjenjem CO2 do 2050. bez uporabe tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika;

33.

poziva Komisiju da se provede analiza i dostavi izvješće o razini hvatanja i skladištenja ugljika koja se treba uvesti do određenih ključnih datuma, kao što je 2030., kako bi se sustavom hvatanja i skladištenja ugljika postigao značajan doprinos ciljevima smanjenja emisija do 2050.;

34.

pozdravlja razne inicijative za uporabu CO2 tako da se smanjuju sveukupne emisije u atmosferu i stvaraju alternativni proizvodi kao što su održiva goriva za korištenje u prometu; posebno poziva Komisiju da hitno ocijeni potencijal uporabe CO2 kako bi se poboljšao oporavak u vezi s naftom i plinom u EU-u;

35.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

23.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 482/14

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 6. prosinca 2012. pod nazivom „Akcijski plan za e-zdravlje 2012. – 2020.: inovativna zdravstvena skrb za 21. stoljeće” (COM(2012)0736),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 30. travnja 2004. pod nazivom „E-zdravlje – poboljšanje zdravstvene skrbi za europske građane: akcijski plan za europsko područje e-zdravlja” (COM(2004)0356),

—

uzimajući u obzir preporuku Komisije od 2. srpnja 2008. o interoperabilnosti prekograničnih sustava elektroničkih zdravstvenih kartona (2008/594/EZ),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 4. studenog 2008. pod nazivom „Telemedicina u korist pacijenata, zdravstvenih sustava i društva” (COM(2008)0689),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi,

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije o strategijama e-zdravlja od siječnja 2011. pod nazivom „Europske zemlje na putu prema nacionalnim infrastrukturama e-zdravlja” (1),

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane te mišljenja Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, Odbora za regionalni razvoj, Odbora za prava žena i jednakost spolova (A7-0443/2013),

A.

budući da je jednak pristup kvalitetnoj univerzalnoj zdravstvenoj skrbi temeljno pravo priznato na međunarodnoj razini, osobito u Europskoj uniji;

B.

budući da je pristup sustavima zdravstvene skrbi često ograničen kao posljedica financijskih ili regionalnih ograničenja (na primjer, u rijetko naseljenim područjima) i sustavi e-zdravlja mogu imati važnu ulogu u poboljšanju tih nejednakosti u vezi sa zdravljem;

C.

budući da je povjerenje pacijenata u pružene usluge zdravstvene skrbi ključno za jamčenje visokokvalitetne zdravstvene skrbi;

D.

budući da se u članku 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije propisuje da mjere Unije moraju nadopunjavati nacionalne politike i biti usmjerene na poboljšanje javnoga zdravlja suzbijanjem tjelesnih i duševnih bolesti i poremećaja te uklanjanjem izvora opasnosti za tjelesno i mentalno zdravlje;

E.

budući da se stoga mjere Europske unije na području e-zdravlja sastoje od pomaganja svim nadležnim tijelima na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj ili državnoj razini da usklade napore na tom području i podržavanja njihovih mjera u područjima u kojima posredovanje EU-a može pridonijeti dodatnu vrijednost, pri čemu je cilj poboljšanje kvalitete života građana;

F.

budući da gospodarska kriza podrazumijeva rezove u nacionalnim proračunima zdravstvene skrbi, što podrazumijeva da treba pronaći rješenja za povećanje učinkovitosti sustava zdravstvene skrbi te tako osigurati njihovu održivost;

G.

budući da e-zdravlje treba biti isplativ i učinkovit način pružanja zdravstvene skrbi pacijentima s ciljem smanjivanja njihovih medicinskih troškova bez nepotrebnog terećenja aktualnih nacionalnih sustava zdravstvene skrbi;

H.

budući da će se nejednakosti koje proizlaze iz digitalnog jaza proširiti i na nejednakosti u području zdravstvene skrbi ako se pri širenju usluge e-zdravlja ne poboljša pristup brzim internetskim vezama;

I.

budući da se organizacijski i kulturni pristupi pružanju zdravstvene skrbi razlikuju među pojedinim državama članicama, što je iznimno važno, posebno za poticanje inovacija;

J.

budući da se suočavamo s brojnim prekograničnim zdravstvenim rizicima;

K.

budući da mobilnost građana unutar zdravstvenih sustava u vlastitoj zemlji raste te je danas sve uobičajenije da se neki pacijenti liječe izvan zemlje u kojoj imaju prebivalište;

L.

budući da se člankom 4. stavkom 5. Direktive 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi utvrđuje da mjere Unije ne smiju utjecati na zakone i propise o upotrebi jezika u državama članicama;

M.

budući da pacijentima ne pomaže nepotrebno ponavljanje kliničkih pretraga u slučajevima kad su njihovi nalazi već uključeni u njihove zdravstvene kartone te su dostupni zdravstvenim djelatnicima koji ih liječe na drugim mjestima;

N.

budući da su informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) dovoljno napredovale da se mogu primijeniti u sustavima e-zdravlja te da je u različitim državama članicama EU-a i zemljama diljem svijeta to naišlo na pozitivan odjek, donoseći brojne prednosti na nacionalnoj razini, osobito kao način povećanja sigurnosti pacijenata, omogućavanja holističkog pristupa i potpore razvoju personalizirane medicinske skrbi kao i povećanja učinkovitosti, a time i održivosti sustava zdravstvene skrbi;

O.

budući da su ipak potrebna daljnja ulaganja u istraživanje, razvoj, ocjenjivanje i praćenje kako bi se osiguralo da sustavi e-zdravlja (uključujući mobilne aplikacije) donesu pozitivne rezultate;

P.

budući da je u tom polju potrebna suradnja stručnjaka za informacijske i komunikacijske tehnologije, potrošača, pacijenata, neslužbenih njegovatelja, svih zdravstvenih djelatnika, a posebno liječnika, te javnih zdravstvenih tijela;

Q.

budući da su uspješne inicijative e-zdravlja i projekti poput epSOS-a ili inicijative Virtualni fiziološki čovjek pokazale veliku vrijednost rješenja sustava e-zdravlja;

R.

budući da se važnost mora dati bazama podataka (kao što je računarstvo u oblaku) i pitanju mjesta i načina njihova pohranjivanja te budući da sigurnost takvih baza mora predstavljati prioritet;

S.

budući da pravni aspekti i aspekti zaštite podataka glede e-zdravlja moraju biti prioritet i budući da su zdravstveni podaci iznimno osjetljive prirode te je potrebno uravnotežiti zaštitu podataka s pristupom podacima te jasno utvrditi odgovornosti;

T.

budući da postoji potreba za regulatornim okvirom glede e-zdravlja u svim državama članicama;

U.

budući da su potrebne smjernice EU-a za zdravstvene djelatnike o pravilnoj upotrebi podataka pacijenata;

V.

budući da je potrebno podupirati upotrebu standarda za oblikovanje sustava e-zdravlja na razini cijelog EU-a te osigurati interoperabilnost tih sustava u različitim državama članicama kako bi se zajamčila njihova učinkovitost na europskoj i prekograničnoj razini, a pritom osigurati da mjere standardizacije budu namijenjene isključivo osiguravanju interoperabilnosti te da ne prouzroče monopol jednog aktera;

W.

budući da nemaju svi građani i zdravstveni djelatnici priliku koristiti se informatičkim alatima niti imaju potrebna znanja za korištenje uslugama e-zdravlja;

X.

budući da se zbog navedenog te radi pružanja potrebnog znanja i vještina svim sudionicima uključenima u sustav e-zdravlja:

Y.

budući da zbog duže očekivane životne dobi i osjetljivosti na određene bolesti povezane sa spolom kronične bolesti i bolesti koje uzrokuju invalidnost u većoj mjeri pogađaju žene negoli muškarce;

Z.

budući da pacijenti s kroničnim bolestima zahtijevaju multidisciplinarni pristup;

AA.

budući da rješenja e-zdravlja mogu poboljšati dobrobit pacijenata, pogotovo kroničnih, jer ih je lakše liječiti kod kuće;

1.

pozdravlja Komunikaciju Komisije pod nazivom „Akcijski plan za e-zdravlje 2012. – 2020.: inovativna zdravstvena skrb za 21. stoljeće” kojim se dopunjava akcijski plan za e-zdravlje usvojen 2004. uvođenjem daljnjih mjera, posebno u pogledu poboljšanja pristupa zdravstvenim uslugama, smanjenja zdravstvenih troškova i osiguravanja veće jednakosti među europskim građanima; potiče Komisiju da nastavi s naporima glede općeg usvajanja sustava e-zdravlja diljem EU-a;

2.

smatra da, unatoč svim svojim nedostacima, sustav e-zdravlja ima veliki potencijal te da može koristiti zdravstvenim djelatnicima, pacijentima, neslužbenim njegovateljima i samim nadležnim tijelima;

3.

upućuje na mogućnosti aplikacija e-zdravlja koje omogućuju decentraliziranje zdravstvenih politika na regionalnoj i lokalnoj razini te prilagođavanje zdravstvene politike lokalnim potrebama i različitostima;

4.

smatra da će osiguravanje potrebnih alata za iskorištavanje javnih i odmah dostupnih najnovijih podataka olakšati bolje razumijevanje koristi i rizika, predviđanje nepovoljnih događaja i unapređenje učinkovitosti procjena zdravstvene tehnologije;

5.

ističe da aplikacije sustava e-zdravlja moraju biti dostupne svima te da prilikom izrade bilo kojeg proizvoda ili programske aplikacije dostupnost mora biti obvezni preduvjet kako bi se spriječile nejednakosti u pogledu pristupa;

6.

preporučuje da se poduzmu potrebne mjere kako bi se otklonio digitalni jaz između različitih regija država članica te osiguralo da pristup i korištenje uslugama e-zdravlja ne dovede do socijalne ili teritorijalne nejednakosti kako bi svi građani EU-a imali jednaku korist od sustava e-zdravlja, uključujući pacijente koji bi inače bili isključeni iz nacionalnih sustava zdravstvene skrbi ili koji ne primaju odgovarajuću njegu;

7.

poziva Komisiju i države članice da ženama omoguće jednak pristup području e-zdravlja, ne samo kao pacijenticama, nego i kao njegovateljicama (profesionalnim ili neprofesionalnim), specijalisticama u informacijskim i komunikacijskim tehnologijama te kreatoricama politika; naglašava da žene tijekom cijelog svog života sudjeluju u svim razinama zdravstvenog sektora;

8.

poziva Komisiju da potiče i promiče usluge e-zdravlja oblikovane za (neslužbene) njegovatelje koji su članovi obitelji kako bi im se pomoglo u njihovim često teškim zadaćama pružanja njege te kako bi im se omogućilo da pružaju najbolju moguću njegu;

9.

naglašava iznimnu važnost toga da zdravstveni djelatnici usvoje „kulturu e-zdravlja” te da se stvore uvjeti za veću ulogu pacijenata u sustavu e-zdravlja i veće povjerenje u njega;

10.

u tome pogledu ističe važnost jačanja uloge zdravstvenih djelatnika kao i pacijenata te organizacija pacijenata u provedbi i razvoju Akcijskog plana za e-zdravlje

11.

posebno ističe da je potrebno pacijentima osigurati mogućnost uvida i korištenja podataka o vlastitom zdravlju te stoga poziva Komisiju i države članice da osiguraju zdravstvenu pismenost pacijenata kako bi se omogućila učinkovita provedba alata e-zdravlja;

12.

poziva Komisiju i države članice da osobitu pozornost obrate na digitalnu pismenost i tehničko osposobljavanje kako bi se osigurala stvarna učinkovitost i dostupnost alata e-zdravlja cjelokupnoj populaciji, u prvom redu telemedicine;

13.

izražava duboko žaljenje glede predloženih smanjenja instrumenta za povezivanje Europe namijenjenog širokopojasnim i digitalnim uslugama, naročito s obzirom na postojeću krizu konkurentnosti unutar Unije; nada se da će financiranje tog područja biti zadržano u okviru programa Obzor 2020.; potiče lokalna i regionalna tijela javne uprave da se učinkovito koriste fondovima EU-a za financiranje e-zdravlja i širenje zdravstvene pismenosti, a da pritom ne smanjuju sredstva za financiranje tradicionalnih usluga zdravstvene skrbi ili, primjerice, zatvaraju javne bolnice u vlasništvu lokalnih zajednica;

14.

poziva Komisiju i države članice da osiguraju potrebne ekonomske, ljudske i materijalne resurse kojima će se osigurati da pristup i korištenje uslugama e-zdravlja ne dovedu do porasta teritorijalnih nejednakosti koje već utječu na pristup postojećim uslugama informacijskih i komunikacijskih tehnologija;

15.

posebno potiče nadležna tijela u državama članicama da u potpunosti iskoriste strukturne fondove EU-a u svrhu poboljšanja internetske povezanosti i smanjenja digitalnog jaza;

16.

poziva Komisiju da podupre ova nastojanja Digitalnim planom za Europu, omogući korištenje tih sredstava u navedenu svrhu osiguravajući jasne smjernice glede financiranja u korist izravne potpore sektorima IKT-a i zdravstva te da dodatno surađuje s pružateljima telekomunikacijskih usluga u poticanju pokrivenosti uslugama širokopojasnog interneta;

17.

poziva Komisiju i države članice da razviju nove alate e-zdravlja koji su pristupačni i jednostavni za korištenje za starije osobe i osobe s invaliditetom;

18.

poziva Komisiju da potiče rješenja e-zdravlja za žene koje žive izolirano, ne samo za žene koje žive u udaljenim područjima nego i za žene koje su vezane uz kuću i nisu mobilne i/ili nemaju (društvenu) mrežu potpore kako bi ostale zdrave i dobro se osjećale;

19.

poziva Komisiju i države članice da preuzmu vodeću ulogu u okupljanju različitih dionika kako bi razmijenili iskustva i najbolje primjere iz prakse;

20.

u svjetlu navedenih razmatranja, poziva na uspostavu platforme suradnje u istraživanju među pacijentima, sveučilištima, industrijom i stručnjacima radi osiguranja isporuke učinkovite i uključive politike e-zdravlja;

21.

ističe da razvoj aplikacija e-zdravlja, uključujući korištenje i ponovno korištenje zdravstvenih podataka zahtijeva mjere koje se tiču sigurnosti, zaštite podataka, odgovornosti i povrata radi zaštite osjetljivih podataka od hakera, nezakonite prodaje podataka ili drugih oblika zlouporabe; u tome smislu pozdravlja namjeru Komisije da pokrene studiju o pravnim aspektima usluga e-zdravlja;

22.

poziva Komisiju i države članice da predlože smjernice i zakonodavne prijedloge kojim bi se popunio trenutačni pravni vakuum, posebno u polju subjektivne i objektivne odgovornosti i kako bi se osigurala učinkovita primjena sustava e-zdravlja na razini EU-a;

23.

posebno potiče Komisiju i države članice da nastave s uvođenjem smjernica i zakonodavstva o pravnim aspektima i aspektima zaštite podataka u vezi s e-zdravljem, osobito zakonodavstvo koje omogućuje zaštitu dijeljenja, obrade i analize podataka kako bi se zaštita podataka uravnotežila s pristupom podacima;

24.

poziva Komisiju i države članice da osiguraju dobro upravljanje i poslovanje zdravstvenim informacijama na internetu;

25.

ističe potrebu za kontinuiranom i specijaliziranom obukom o e-zdravlju za liječnike, ostale zdravstvene djelatnike, pacijente i neslužbene njegovatelje kako bi im se pomoglo da razviju svoju informatičku pismenost te da tako u najvećoj mogućoj mjeri imaju koristi od usluga e-zdravlja bez povećanja socijalnih ili teritorijalnih nejednakosti;

26.

smatra da bi takva pomoć i obuka trebale davati prednost:

27.

predlaže da se u obzir uzmu mišljenja liječnika, ostalih djelatnika u zdravstvu i udruga pacijenata, ne samo prilikom razvoja elektroničkih aplikacija e-zdravlja, nego i prilikom njihova ocjenjivanja i praćenja;

28.

ističe važnost očuvanja humane dimenzije u zdravstvenoj skrbi, osobito u kontekstu starenja stanovništva, što za posljedicu ostavlja rastuće teškoće u odvajanju medicinskog aspekta od socijalnog; stoga poziva Komisiju da osigura da tehnologija e-zdravlja ne zamijeni odnos povjerenja između pacijenata i zdravstvenih djelatnika ili njegovatelja;

29.

poziva države članice i Komisiju da pokrenu kampanje u vezi s podizanjem svijesti o e-zdravlju i obuci o informatičkoj pismenosti (uzimajući u obzir socijalne i teritorijalne nejednakosti) usmjerene na prevladavanje nedostatka znanja i povjerenja među pacijentima, građanima i zdravstvenim djelatnicima; smatra da te kampanje moraju biti prilagođene društvenoj skupini kojoj su upućene s obzirom na to da su informacije i aktivno sudjelovanje građana od ključne važnosti za dobar razvoj novih modela pružanja zdravstvene skrbi;

30.

potiče države članice da pojačaju suradnju na području e-zdravlja na nacionalnoj, regionalnoj i prekograničnoj razini tako da zemlje naprednije u tom području mogu prenositi svoja znanja manje iskusnim zemljama;

31.

poziva države članice da podijele iskustvo, znanje i dobru praksu te da surađuju međusobno, s Komisijom i s dionicima kako bi se postigla veća učinkovitost sustava e-zdravlja usmjerenih na pacijente;

32.

u vezi s tim ističe da države članice trebaju nastaviti surađivati putem elektroničkih platformi koje im omogućuju da dijele dobre primjere iz prakse glede sustava e-zdravlja i rješenja te da Komisija i države članice trebaju podupirati suradnju između različitih projekata e-zdravlja u EU-u;

33.

ističe mogućnosti aplikacija za mobilne uređaje za pacijente, osobito one s kroničnim bolestima te potiče razvoj korisnih aplikacija posebno usmjerenih na zdravlje s medicinski provjerenim sadržajima;

34.

potiče Komisiju da osmisli akcijski plan za m-zdravlje za mobilne uređaje koji bi trebao uključivati smjernice za nadzor tržišta aplikacija m-zdravlja kako bi se osigurala zaštita podataka i pouzdanost pruženih informacija o zdravlju, kao i jamstvo da su takve aplikacije razvijene pod odgovarajućim liječničkim nadzorom;

35.

poziva Komisiju i države članice da usvoje standarde za mobilne aplikacije zdravstvene skrbi kako bi se osigurala točnost informacija koje prenose te ispravio nedostatak pravne jasnoće i transparentnosti u upotrebi podataka koje takve aplikacije prikupljaju;

36.

potiče Komisiju i države članice da nastave raditi na pilot-projektima, kao što su projekt epSOS i „Obnavljanje zdravlja” i/ili inicijativa Virtualni fiziološki čovjek, u svrhu postizanja interoperabilnosti na europskoj razini te nastavka poticanja inovativnih rješenja usmjerenih na njegu pojedinca, uključujući napredno oblikovanje i simulacije potrebne radi postizanja ciljeva prediktivne i personalizirane medicine;

37.

naglašava da je organizacija sustava zdravstvene skrbi u nadležnosti tijela država članica; ipak poziva Komisiju da nastavi surađivati sa zdravstvenim djelatnicima, udrugama pacijenata, ostalim ključnim dionicima i nadležnim tijelima prilikom razrade svojih politika i rješavanju sukoba prioriteta u sustavu e-zdravlja, imajući na umu da je glavni prioritet pristup pacijenata učinkovitom i pristupačnom sustavu zdravstvene skrbi;

38.

naglašava da se sustavom e-zdravlje otvaraju nova radna mjesta u zdravstvu, istraživanju i zdravstvenim uslugama te u tom smislu poziva Komisiju da potakne nacionalne vlasti da iskoriste fondove EU-a za financiranje programa e-zdravlja i prekograničnih zdravstvenih prijetnji;

39.

budući da je cilj Akcijskog plana za e-zdravlje stvaranje novih radnih mjesta u sektorima istraživanja, zdravlja, medicine te informacijskih i komunikacijskih tehnologija, poziva države članice da pri obrazovanju, osposobljavanju i zapošljavanju u svim tim sektorima osobitu pozornost obrate na rodnu ravnotežu;

40.

potiče Komisiju i države članice da zajedno rade na razvijanju održivih modela financiranja za usluge e-zdravlja unutar nacionalnih zdravstvenih proračuna te da se pri tome savjetuju s ostalim dionicima kao što su fondovi za zdravstveno osiguranje, nacionalne zdravstvene institucije, zdravstveni djelatnici i organizacije pacijenata;

41.

ističe činjenicu da inovacije na području e-zdravstva stvaraju poslovne prilike i pridonose budućem rastu;

42.

naglašava potrebu za unaprjeđenjem istraživanja sustava e-zdravlja tako da se trošak istraživanja izravno ne odrazi na trošak pružene usluge;

43.

potiče Komisiju da u budućim istraživačkim i razvojnim okvirnim programima sredstva dodijeli sustavu e-zdravlja;

44.

ističe potrebu da se malim i srednjim poduzetnicima zajamči odgovarajuća potpora kako bi se osigurale jednake prilike u sektoru e-zdravlja, potaknuo pristup malih i srednjih poduzetnika tržištu u tom području te osigurao njihov doprinos socijalnoj i teritorijalnoj koheziji;

45.

stoga poziva Komisiju da podupre i omogući projekte e-zdravlja malih i srednjih poduzetnika postavljajući smjernice o tržištu e-zdravlja i poboljšavajući suradnju između malih i srednjih poduzetnika s jedne te dionika, tijela za istraživanje i zdravstvenog osiguranja s druge strane kako bi se stvorile inovacije za pružatelje zdravstvene skrbi;

46.

naglašava potrebu za transparentnošću i konkurentnošću malih i srednjih poduzetnika pri razvijanju alata informacijske i komunikacijske tehnologije radi osiguranja pristupačnih cijena alata e-zdravlja;

47.

poziva Komisiju i države članice da razviju standarde za prikupljanje, dijeljenje i objavljivanje podataka o prekograničnim zdravstvenim problemima;

48.

potiče Komisiju i države članice da surađuju s pacijentima i ostalim odgovarajućim dionicima kako bi odredile alate i modele e-zdravlja kojima se mogu potaknuti provedba i razvoj članka 12. Direktive 2011/24/EU u vezi s razvojem referentnih europskih mreža između pružatelja zdravstvene skrbi i stručnih centara;

49.

potiče Komisiju i države članice da nastave raditi na provedbi članka 14. Direktive 2011/24/EU o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi kojom se uspostavlja mreža e-zdravlja;

50.

poziva Komisiju da omogući članstvo svim regionalnim tijelima koja su nadležna za aplikacije e-zdravlja u mreži e-zdravlja uspostavljenoj Direktivom 2011/24/EU;

51.

naglašava potrebu za etičkim kodeksom prakse za prekogranične aktivnosti koji ne dovodi u pitanje načelo supsidijarnosti;

52.

naglašava da je za pacijente ključno imati pristup osobnim zdravstvenim podacima; ističe da pacijenti uvijek trebaju na jasan i transparentan način biti obaviješteni o tome kako se podaci obrađuju nakon prethodnog pristanka na korištenje istima;

53.

poziva Komisiju i države članice da primjenjuju standarde za obradu osobnih podataka o zdravlju utvrđene u prijedlogu Uredbe o zaštiti fizičkih osoba u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom protoku tih podataka, nakon što Uredba stupi na snagu;

54.

ističe potrebu za korištenjem međunarodnih standarda prilikom oblikovanja informacija i njihove razmjene u svim državama članicama kako bi se razvio međunarodni kodeks za djelatnike u sustavu e-zdravlja te ujednačile odgovarajuće definicije;

55.

u tome pogledu pozdravlja tekuće međunarodne suradnje sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom i OECD-om;

56.

pozdravlja suradnju EU-a i SAD-a u području e-zdravlja koja je obilježena stalnim suradnjama, uključujući one razvijene u kontekstu Memoranduma o suglasnosti o suradnji u vezi s informacijskom i komunikacijskom tehnologijom zdravstvenog sustava te posebno uključujući zajednički razvijen plan Europske komisije i američkog Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi o razvoju međunarodno priznatih interoperabilnih standarda te interoperabilnosti uvođenja specifikacija za elektronički zdravstveni informacijski sustav;

57.

naglašava potrebu osiguravanja tehničke standardizacije i interoperabilnosti rješenja IKT-a i razmjene podataka na svim razinama europskih zdravstvenih sustava te razvojem smjernica za interoperabilnost tih sustava na razini EU-a;

58.

ističe važnost osiguravanja interoperabilnosti između softverskih aplikacija koje upotrebljavaju pacijenti i onih koje upotrebljavaju liječnici radi postizanja boljih rezultata i poboljšanja komunikacije;

59.

pozdravlja namjeru Komisije da do 2015. predloži Okvir za funkcionalnu povezanost za e-zdravlje i smatra da je to vrlo važan korak prema jačanju položaja pacijenata u okviru e-zdravlja; smatra da je važno u taj Okvir uključiti stvaranje standardiziranog načina izvješćivanja u zdravstvenim kartonima kao i potporu za razvoj medicinskih uređaja, uključujući mogućnost automatske elektroničke pohrane zdravstvenih podataka;

60.

naglašava potrebu za potpunim poštovanjem kulturne i jezične raznolikosti Europske unije s obzirom na tehničku standardizaciju i inteoperabilnost europskih sustava zdravstvene skrbi;

61.

poziva na to da se alati za e-zdravlje ne razvijaju isključivo na temelju tehnoloških i financijskih razmatranja, nego i na temelju njihove učinkovitosti te vrijednosti u smislu poboljšanja zdravstvenih posljedica i kvalitete života, ističući da bi glavna svrha njihova razvoja trebala biti korist pacijenata, uključujući starije osobe i pacijente s invaliditetom;

62.

poziva države članice da pri promicanju plana naglase važnost ravnoteže među spolovima;

63.

potiče Komisiju i države članice da promiču rodno uravnotežen pristup zdravstvu i medicini te da pri provedbi Akcijskog plana za e-zdravlje u obzir uzmu posebne potrebe žena, djevojaka i djevojčica kao korisnica zdravstvene skrbi;

64.

ističe važnost globalnih istraživanja pri prikupljanju podataka u sustavu e-zdravlja;

65.

preporučuje da države članice i Komisija uz pomoć Europskog instituta za ravnopravnost spolova prikupe podatke o početnim rezultatima u vezi s dostupnošću i utjecajem sustava i alata e-zdravlja razvrstane po spolu te poziva na razmjenu najboljih primjera iz prakse u provedbi sustava e-zdravlja;

66.

podsjeća da je potrebno da budući akcijski plan za e-zdravlje može jamčiti sljedeća ključna načela:

67.

poziva Komisiju da svake dvije godine objavi izvješće o napretku u provedbi Akcijskog plana za e-zdravlje u svakoj državi članici koje bi pokazalo kako je ovaj alat izmijenjen na inovativan način kako bi građanima pružio visokokvalitetne i učinkovite sustave zdravstvene skrbi i, sukladno tomu, odredi djelotvorne pokazatelje kojima se mjere uspjeh i učinak planiranih mjera na nacionalnoj razini i razini Unije, posebno obraćajući pozornost na moguću diskriminaciju ili nejednakosti kod pristupa koje bi mogle imati utjecaja na potrošače i pacijente;

68.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Odboru regija te državama članicama.

23.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 482/22

—

uzimajući u obzir plan djelovanja od pet točaka (1) koji je Komisija predstavila u ožujku 2013. nakon otkrića široke mreže prijevare u sklopu koje je konjsko meso prodavano kao govedina,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenim kontrolama koje se provode radi provjere pridržavanja propisa o hrani i hrani za životinje te pravila o zdravlju i dobrobiti životinja;

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i zahtjeva propisa o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane i utvrđivanju postupaka u pitanjima sigurnosti hrane;

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004

—

uzimajući u obzir prijedlog uredbe o službenoj kontroli i drugim službenim aktivnostima koje se provode kako bi se osigurala primjena zakonodavstva o hrani i hrani za životinje, pravila o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja, reproduktivnom materijalu za biljke [i] proizvodima za zaštitu biljaka (COM(2013)0265),

—

uzimajući u obzir izvješće Revizorskog suda o upravljanju sukobima interesa unutar četiri agencije Europske unije od 11. listopada 2012.;

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane te mišljenja Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača te Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj (A7-0434/2013),

A.

budući da opća načela prava EU-a o hrani, u skladu s Uredbom (EZ) br. 178/2002, zabranjuju stavljanje na tržište nesigurne hrane kao i prakse prijevare, patvorenje hrane i sve slične prakse koje mogu zavarati potrošača;

B.

budući da se Uredbom (EZ) br. 1924/2006 o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani te Uredbom (EU) br. 1169/2011 o informiranju potrošača o hrani propisuju detaljne odredbe o zabrani praksi zavaravajućeg oglašavanja i označivanja;

C.

budući da je regulatorni okvir EU-a za sigurnost hrane i prehrambeni lanac do sada osiguravao visoku razinu sigurnosti hrane za potrošače u EU-u; budući da je tekuće zakonodavstvo međutim i dalje je krhko i nije uvijek pouzdano te su stoga potrebna poboljšanja na samom terenu;

D.

budući da su, istovremeno, nedavni slučajevi prijevare s hranom umanjili povjerenje potrošača u prehrambeni lanac, što ima negativan učinak na poljoprivredno-prehrambeni sektor jer ti skandali štete općoj slici ovog ključnog sektora gospodarstva EU-a; budući da je vraćanje povjerenja potrošača u europske poljoprivredno-prehrambene proizvode od velike važnosti unutar EU-a i izvan njezinih granica; naglašava međutim da je izrazito velika većina europskih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda izvrsne kvalitete te da stoga zaslužuju međunarodno priznanje;

E.

budući da je transparentnost ključna komponenta u pristupu Komisije i država članica kontrolama sigurnosti hrane;

F.

budući da je poljoprivredno-prehrambeni sektor jedan od najvećih gospodarskih sektora u EU-u s 48 milijuna radnih mjesta i vrijednosti od 715 milijardi eura godišnje;

G.

budući da pojedinačni slučajevi prijevare s hranom imaju negativan učinak na sliku cjelokupnog poljoprivredno-prehrambenog sektora;

H.

budući da je zakonodavstvo EU-a o hrani vrlo razrađeno u području sigurnosti hrane i uključuje kontrole i ispitivanja ostataka i ostalih uzroka zagađenja hrane za ljude i za životinje, ali budući da ne postoji poseban okvir posvećen prijevari s hranom, osim općeg zahtjeva da se potrošači ne smiju zavaravati;

I.

budući da su problemi također pronađeni i u provedbi tekućeg zakonodavstva te da u svakoj fazi hranidbenog lanca postoji potreba za učinkovitijim službenim kontrolama hrane životinjskog porijekla;

J.

budući da ne postoje statistički podaci o slučajevima prijevare s hranom u EU-u, i budući da je Komisija tek nedavno utvrdila prijevaru s hranom kao novo područje djelovanja;

K.

budući da nedavni slučajevi prijevare uključuju, primjerice, stavljanje na tržište konjskog mesa kao govedine i mesa konja liječenih fenilbutazonom kao jestivog konjskog mesa, običnog brašna kao organskog brašna, jaja iz tradicionalne proizvodnje u kavezima kao jaja iz ekološke proizvodnje, soli za ceste kao prehrambene soli, uporabu alkohola kontaminiranom metanolom u alkoholnim pićima, uporabu masnoća zagađenih dioksinom u proizvodnji hrane za životinje i pogrešno označivanje ribljih vrsta i plodova mora;

L.

budući da se prijevare s hranom općenito javljaju kada je prisutan veliki potencijal za te prijevare i veliko iskušenje te kada je rizik od otkrivanja i kazni nizak;

M.

budući da je prehrambeni lanac često dugačak i složen i uključuje mnoge poslovne subjekte i druge stranke; budući da su potrošači sve manje upoznati s načinima proizvodnje svoje hrane i individualni poslovni subjekti u prehrambenoj industriji nemaju uvijek, i ne moraju imati, pregled cijelog lanca proizvodnje;

N.

budući da je masovna prijevara s jelima od konjskog mesa diljem Europe simptom nekontroliranog globaliziranog sustava opskrbe, poljoprivredno-prehrambenog produktivizma po sniženim cijenama i nepotpunog sustava označivanja;

O.

budući da trgovci i posrednici u prehrambenom lancu često nisu registrirani i certificirani kao subjekti u prehrambenoj industriji; budući da Komisija i države članice često nisu sigurne koliko neregistriranih trgovaca postoji na tržištu;

P.

budući da nakon ozbiljnih incidenata s prijevarama s hranom nadležna nacionalna tijela ponekad zatvaraju poslovne subjekte u prehrambenoj industriji koji su osuđeni za prijevare; budući da se poslovni subjekti ubrzo ponovno registriraju negdje drugdje i nastavljaju trgovinsku praksu kao i ranije; budući da bi razmjena informacija između država članica o poslovnim subjektima osuđenima za prijevaru poboljšala nadzor nad tim subjektima kako bi ih spriječila da počine nove prijevare;

Q.

budući da su države članice odgovorne za provedbu i primjenu prava EU-a u području hrane i budući da su provedba i kontrola stoga uglavnom ograničene na nacionalnoj razini, zbog čega je prekogranični nadzor u cijelom EU-u ograničen ili ne postoji;

R.

budući da nacionalne vlasti imaju tendenciju usredotočivanja svojih kontrola na sigurnost hrane i da im prijevare s hranom nisu prioritet, često kao posljedica nedostatka kapaciteta i sredstava;

S.

budući da nadležna tijela nekih država članica imaju specijalizirane policijske snage za borbu protiv prijevare s hranom; budući da je kontrola u nekim državama članicama djelomično prenesena na privatna tijela; budući da kontrolu u drugim državama članicama u cijelosti vrše nadležna tijela;

T.

budući da je Sustav brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje koristan alat za brzu razmjenu informacija između država članica i Komisije, na primjer u slučaju nedavne prijevare s konjskim mesom;

U.

budući da je Ured Komisije za hranu i veterinarstvo (FVO) odgovoran za provjeru sukladnosti sa zahtjevima EU-a u odnosu na sigurnost i kvalitetu hrane i budući da se revizije obično najavljuju unaprijed i pripremaju zajedno s nadležnim tijelima; budući da je broj revizija godišnje ograničen zbog ograničenih kapaciteta FVO-a; budući da je FVO istaknuo da trenutno nije opremljen niti osposobljen da se usredotoči na prijevare s hranom;

V.

budući da su nadležna tijela, posebno Ured za hranu i veterinarstvo, sasvim zanemarila upozorenja o porastu broja zaklanih konja u određenim državama Europske unije;

W.

budući da je Europol primijetio rast broja slučajeva prijevare i očekuje nastavak tog trenda, zajedno sa sve većom uključenosti zločinačkih organizacija u prijevaru s hranom;

X.

budući da države članice mogu koristiti Europolov sustav informiranja za razmjenu informacija o prekograničnim istragama; budući da Europol može samo pomoći državama članicama sa svojom stručnošću, analitičkim alatima i bazama podataka na njihov zahtjev; budući da su u slučaju prijevare s konjskim mesom države članice u početku oklijevale raditi s Europolom;

Y.

budući da je Europol nakon 2011. uspješno proveo nekoliko operacija OPSON u vezi s krivotvorenjem i prehrambenim proizvodima koji ne zadovoljavaju standarde; budući da Europol u provođenju tih operacija surađuje s Interpolom, vlastima države članice, državama koje nisu članice EU-a te privatnim partnerima;

Z.

budući da označivanje zemlje ili mjesta porijekla mesa i mesnih proizvoda samo po sebi ne sprječava prijevare; budući da porijeklo prehrambenog proizvoda u nekim slučajevima djelomično određuje cijenu prehrambenog proizvoda;

AA.

budući da bi sklapanje sporazuma o slobodnoj trgovini koje planira EU moglo dovesti do slabljenja europskog zakonodavstva na području kontrole hrane;

AB.

budući da je prijevaru potrebno razumjeti u gospodarskom kontekstu obilježenom gospodarskom krizom, ali i socijalnim dampingom izvan Europske unije i unutar nje;

AC.

budući da je trgovinska praksa pogubna za kvalitetu, sigurnost i transparentnost te da utječe na ukupne marže cijelog sektora;

AD.

budući da praksa distribucije i posrednika u distribuciji uzrokuju destabilizaciju proizvodnih tržišta jer smanjuju marže proizvođača;

1.

žali što je borba protiv prijevare s hranom relativno novo pitanje na europskom dnevnom redu i da u prošlosti nikad nije bila prioritet u donošenju zakonodavstva i provedbi na razini EU-a i na nacionalnim razinama;

2.

izražava zabrinutost zbog mogućeg utjecaja prijevara s hranom na povjerenje potrošača, sigurnost hrane, funkcioniranje prehrambenog lanca i stabilnost cijena u poljoprivredi, te naglašava važnost brzog vraćanja povjerenja europskih potrošača;

3.

Stoga poziva Komisiju da posveti potpunu pažnju prijevarama s hranom i da poduzme potrebne korake da sprečavanje i borba protiv prijevara s hranom postanu dio politike EU-a;

4.

ističe potrebu za dobivanjem daljnjeg uvida u razmjere i sastavne dijelove slučajeva prijevare s hranom u EU-u; poziva Komisiju i države članice da sustavno prikupljaju podatke o slučajevima prijevare i da razmijene najbolju praksu za utvrđivanje i suzbijanje prijevare s hranom;

5.

primjećuje da u zakonodavstvu EU-a trenutačno ne postoji definicija prijevare u vezi s hranom i da države članice imaju različite metodologije njihovog definiranja; smatra da je ujednačena definicija od ključne važnosti za razvoj europskog pristupa u suzbijanju prijevare s hranom; naglašava potrebu za brzim donošenjem usklađene definicije na razini EU-a, temeljene na raspravi s državama članicama, relevantnim zainteresiranim stranama i stručnjacima, koja bi uključivala sastavne dijelove kao što su neusklađenost sa zakonodavstvom na području hrane i/ili zavaravanje potrošača (uključujući ispuštanje informacija o proizvodu), namjera i potencijalna materijalna korist i/ili konkurentska prednost;

6.

naglašava da s obzirom na prirodu jedinstvenog tržišta EU-a prijevare s hranom u brojnim slučajevima prelaze granice država članica i postaju prijetnja zdravlju svih europskih građana;

7.

napominje da su nedavni slučajevi prijevare u vezi s hranom otkrili različite vrste prijevara u vezi s hranom, kao što je zamjena glavnih sastojaka jeftinijim ili manje kvalitetnim alternativama, pogrešno označavanje životinjskih vrsta koje su korištene za proizvodnju mesa ili morskih plodova, neispravno označavanje težine, prodavanje obične hrane kao organske hrane, nepravilno korištenje logotipa o porijeklu i dobrobiti životinja, označavanje riba iz uzgoja kao ribe iz slobodnog ulova, stavljanje na tržište ribe slabije kvalitete koristeći ime ribe bolje kvalitete ili stavljanje u prodaju jeftine ribe koristeći ime slične vrste koja je skuplja i krivotvorenje i stavljanje na tržište hrane kojoj je istekao rok;

8.

ističe da hrana koja često podliježe krivotvorenju uključuje maslinovo ulje, ribu, organske proizvode, žitarice, med, kavu, čaj, začine, vino, određene voćne sokove, mlijeko i meso;

9.

zabrinuta je zbog znakova da je broj slučajeva u porastu i da je prijevara s hranom rastući trend koji odražava strukturne nedostatke u prehrambenom lancu;

10.

primjećuje da se prijevara s hranom javlja kada postoji velika mogućnost za financijsku korist, a rizik od otkrivanja je mali; smatra neodrživom činjenicu da je prijevara s hranom u EU-u unosno djelo i da je vjerojatnost da će počinitelji biti uhvaćeni relativno niska;

11.

ističe složenost i prekogranična obilježja prehrambenog lanca, u kombinaciji s prevladavajućim nacionalnim obilježjima kontrola, sankcija i provedbe, a to je situacija za koju se vjeruje da povećava rizik od prijevare s hranom; smatra da bi bolja sljedivost sastojaka i proizvoda unutar cijelog prehrambenog lanca pomogla u borbi protiv prijevara;

12.

naglašava potrebu za pridavanjem veće pozornosti kontrolama dobara uvezenih iz trećih zemalja i njihovoj usklađenosti sa standardima EU-a na području hrane i njezine sigurnosti;

13.

upozorava na druge čimbenike za koje se često navodi da doprinose prijevari s hranom, kao što su trenutna gospodarska kriza, mjere štednje koje utječu na kontrolna tijela i pritisak iz maloprodajnog sektora i ostalih koji traže proizvodnju jeftinije hrane;

14.

pozdravlja odluku Komisije da osnuje radnu skupinu za prijevare s hranom i prizna napore koje je Europol uložio u borbu protiv prijevara s hranom; potiče Komisiju da razmotri osnivanje referentnog laboratorija Europske unije (EU-RL) za autentičnost hrane.

15.

pozdravlja plan Komisije da 2014. organizira konferenciju na temu prijevara s hranom kako bi podigla razinu osviještenosti relevantnih aktera;

16.

uvjeren je da su nenajavljene neovisne inspekcije ključne za osiguranje učinkovite provedbe standarda u području sigurnosti i označivanja hrane; stoga vjeruje da bi nenajavljene inspekcije trebale postati standard;

17.

poziva Komisiju da poveća opseg revizija FVO-a kako bi uključile prijevare s hranom; smatra da bi FVO i države članice trebali provoditi redovite, neovisne i obvezne nenajavljene inspekcije s ciljem otkrivanja namjernih kršenja kako bi osigurali poštovanje najviših standarda sigurnosti hrane; transparentan pristup načinu provođenja službenih kontrola i inspekcija i objavljivanje izvješća/ishoda kontrola i inspekcija povezanih s poslovnim subjektima u prehrambenoj industriji važni su kako bi se ponovno pridobilo i zadržalo povjerenje potrošača;

18.

žali zbog ograničene primjetljivosti i korištenja izvješća FVO-a i revizija koje su provele Komisija i države članice; poziva Komisiju da s više ambicioznosti poduzima daljnje korake na temelju izvješća i preporuka FVO-a;

19.

poziva tijelo zaduženo za proračun da poveća sposobnosti i resurse FVO-a i radne skupine Komisije za prijevaru s hranom;

20.

zabrinut je zbog smanjenja financijskih sredstava unutar EU-a za osiguravanje tih nužnih zadaća kontrole;

21.

poziva države članice i europske regije da nadzornim tijelima osiguraju dostatne ljudske, financijske i tehničke resurse;

22.

ističe činjenicu da bi učinkovite kontrole i inspekcije trebalo provoditi tako da ne uzrokuju nepotrebni administrativni teret za male i srednje poduzetnike;

23.

predlaže održavanje godišnjeg saslušanja FVO-a na Odboru ENVI radi razgovora o dovršenim i budućim revizijama prije nego što FVO donese svoj program rada za sljedeću godinu;

24.

poziva države članice da se pobrinu da se djeluje na temelju pitanja na koja FVO svrati pozornost te da ih se pokuša riješiti;

25.

napominje da moguće promjene procesa revizije i prioritizacije programa rada FVO-a ne bi trebale promijeniti pravni proces usvajanja programa rada FVO-a;

26.

konkretnije, poziva Komisiju i države članice da djeluju na osnovi rezultata revizija FVO-a u vezi s lažnim evidencijama liječenja životinja određenih za klanje za izvoz u EU te da isključe mogućnost stavljanja na tržište EU-a mesa i drugih životinjskih proizvoda iz trećih zemalja za koje se ne može jamčiti usklađenost sa zahtjevima EU-a u vezi sa sigurnosti hrane;

27.

napominje da je državama zbog pitanja nadležnosti često teško uspješno kazneno progoniti poslovne subjekte koji prodaju krivotvorenu hranu preko granica u EU-u; žali zbog toga što države članice ne surađuju sustavno s Europolom u prekograničnim slučajevima prijevare s hranom već rade bilateralno;

28.

prepoznaje važnost zviždača za otkrivanje prakse krivotvorenja u prehrambenom sektoru; poziva države članice da osiguraju uvjete u kojima će zviždačima omogućiti da sigurno i anonimno prijavljuju zločinačku praksu;

29.

smatra da bi nadležna nacionalna tijela trebala, u mjeri u kojoj je to moguće i prikladno, obavijestiti javnost o povlačenju proizvoda s tržišta i o drugim mjerama koje su poduzela u incidentima s prijevarama s hranom;

30.

smatra da bi se službene kontrole trebale baviti ne samo sigurnošću hrane već i sprječavanjem prijevare i rizika obmanjivanja potrošača; pozdravlja činjenicu da prijedlog Komisije za preispitivanje službenih kontrola uključuje dodatne kontrole u odnosu na prijevaru s hranom u slučajevima kada nadležna tijela imaju razloga sumnjati u prijevarno ponašanje poslovnog subjekta;

31.

primjećuje da neke države članice djelomično kontrolu prenose na privatna tijela; naglašava da bi nadležna tijela država članica uvijek trebala nadzirati sustave kontrole i provjeravati, certificirati i kontrolirati sve privatne sustave kontrole kako bi osigurale da poštuju nacionalne i međunarodne norme da bi javnim agencijama omogućili pristup svojim otkrićima;

32.

odbija moguće planove za prijenos zadataka inspekcije s javnih vlasti na gospodarske subjekte;

33.

vjeruje da treba pojasniti ulogu trgovaca i zakonodavnog okvira koji se primjenjuje na veleprodaju;

34.

vjeruje da svi poslovni subjekti koji obrađuju, trguju s ili pohranjuju sirove proizvode, prehrambene sastojke ili prehrambene proizvode u prehrambenom lancu za konzumaciju ljudi, uključujući trgovce i vlasnike skladišta, moraju biti registrirani kao poslovni subjekti koji rade s hranom i podvrgavati se kontrolama;

35.

smatra da bi poslovni subjekti u prehrambenoj industriji trebali znati odakle potječu hrana i sastojci, što znači da svaki poslovni subjekt u prehrambenoj industriji u proizvodnom lancu snosi svoj dio odgovornosti za završni proizvod;

36.

priznaje važnost jasnog i transparentnog označivanja između poduzeća i između poduzeća i potrošača te poziva Komisiju da preispita pravo EU-a u području hrane tamo gdje je potrebno kako bi se umanjio rizik od prijevare s hranom;

37.

poziva na veću osviještenost i pojačani nadzor nad označivanjem smrznute hrane između poduzeća i potrošača; poziva Komisiju da podnese prijedlog obaveznog označivanja mesa i ribe u kojemu se navodi jesu proizvodi bili smrznuti, koliko puta i koliko dugo;

38.

vjeruje da, iako samo po sebi nije alat za borbu protiv prijevare s hranom, označivanje zemlje podrijetla može pomoći u omogućavanju bolje sljedivosti u lancu opskrbe hranom, stabilnijih veza između dobavljača i prerađivača mesa i povećane pažnje kada subjekti u poslovanju s hranom odabiru svoje dobavljače i proizvode, te boljih informacija za potrošače, time vraćajući povjerenje potrošača;

39.

podsjeća da se u Uredbi (EU) br. 1169/2011 navodi da će Komisija do prosinca 2013. usvojiti provedbene akte o obaveznom označivanju zemlje porijekla za meso svinja, ovaca, koza i peradi te o dobrovoljnom označivanju hrane prema procjeni učinka;

40.

poziva Komisiju da brzo donese te provedbene akte o označivanju mesa svinja, ovaca, koza i peradi, polazeći od pravila koja su već primjenjiva na neprerađeno goveđe meso, osiguravajući da su potrošači obaviješteni o mjestu podrijetla, uzgoju i klanju, uzimajući u obzir postojeće nacionalne i regionalne sustave za označavanje podrijetla mesa;

41.

nadalje podsjeća da je Parlament već pozvao na označivanje porijekla svih vrsta mesa i mesa u prerađenoj hrani te da Komisija radi na izvješćima u vezi s obveznim označivanjem podrijetla mesa korištenog kao sastojka; poziva Komisiju da brzo predstavi svoje izvješće i daljnje mjere zajedno za zakonodavnim prijedlozima, navodeći označivanje zemlje podrijetla mesa u prerađenoj hrani obveznim, uzimajući u obzir ocjenu učinka i izbjegavajući pretjerane troškove i administrativne terete;

42.

poziva na bolje označavanje ribe koja je sastavni dio prerađenih jela, posebno u odnosu na ribolovne zone i tehnike;

43.

poziva Komisiju da ubrza napore, zajedno sa zainteresiranim stranama i državama članicama, kako bi istražila opseg i potrebu uvođenja elektroničkih sustava certifikacije u prehrambenom lancu, čime bi se mogla smanjiti vjerojatnost prijevare na temelju papirnatih certifikata;

44.

zahtijeva od Komisije da osnuje centralizirani europski registar putovnica za konje kako bi se spriječilo izdavanje kopija tih putovnica na prijevaru;

45.

zabrinut je zbog nedostatka europskog zakonodavnog okvira kojim se uređuje pitanje mesa kloniranih životinja;

46.

poziva Komisiju da razvije metodu sljedivosti i identificiranja mesa kloniranih životinja, na primjer uspostavom međunarodne baze genetičkih podataka o kloniranim životinjama;

47.

smatra da bi, uz i ne zamjenjujući sustav službenih kontrola u prehrambenom sektoru, trebalo proaktivno razvijati inicijative suzbijanja prijevare u privatnom sektoru, poput provjere izvornosti proizvoda, unutarnjeg nadzora, analize, planova za praćenje proizvoda, revizije i izdavanja potvrda, te pozdravlja postojeće inicijative kao što su Globalna inicijativa za sigurnost hrane te Inicijativa za prijevare s hranom na sveučilištu Michigan State University;

48.

poziva Komisiju i države članice da razmotre uvođenje pravne obveze za poslovne subjekte u prehrambenom sektoru u skladu s kojom moraju prijavljivati nadležnim tijelima slučajeve prijevare s hranom;

49.

vjeruje da maloprodajni sektor ima posebnu obvezu jamčiti cjelovitost prehrambenih proizvoda i tražiti od dobavljača da osiguraju siguran dobavljački lanac; smatra da je odgovornost trgovaca na malo da provjere barem formalnu usklađenost s pravilima označivanja; osuđuje pritisak koji poslovni subjekti u prehrambenom sektoru na maloprodajnoj razini i ostali vrše na proizvođače da proizvode hranu još jeftinije, često nauštrb kakvoće prehrambenih proizvoda ili njihovih sastojaka;

50.

primjećuje da poslovni subjekti u prehrambenoj industriji ne znaju uvijek odakle potječu sastojci koje koriste; smatra da u tom kontekstu kratki lanci opskrbe (lokalni i regionalni) mogu jamčiti veću transparentnost te zamijeniti duge i složene lance opskrbe koji su igrali vodeću ulogu u krizi oko prijevara u vezi s prehrambenim proizvodima;

51.

poziva Komisiju da u skladu s Uredbom (EU) br. 1151/2012 o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode iznese zakonodavne prijedloge o oznaci „lokalna proizvodnja i direktna prodaja” kojom bi se pomoglo promicanju dotičnih tržišta te poljoprivrednicima omogućilo da dodaju vrijednost svojim proizvodima;

52.

poziva Komisiju da u skladu s člancima 7. i 17. Uredbe (EU) br. 1169/2011 o informiranju potrošača o hrani prati i spriječi stavljanje na tržište onih proizvoda koji su i dalje na tržištu pod namjerno neispravnim ili zavaravajućim imenom, jer je i to neka vrsta prijevare povezane s hranom.

53.

uvjeren je da nadležna tijela moraju promijeniti stav te preći s administrativnog i veterinarskog pristupa na policijski pristup na temelju iskustva „letećeg odreda” Danske agencije za hranu te iskustva policije i financijske policije u Italiji; ističe da je preduvjet za takav pristup zapošljavanje sudaca koji su stručnjaci za pravo o hrani na predviđenim sudovima;

54.

naglašava da se provođenje nadzora treba temeljiti na riziku i uključivati razvoj profila rizika i procjene ranjivosti za svaki dobavljački lanac i prehrambeni proizvod na temelju postojećih akademskih studija koje kombiniraju znanje u području izvornosti hrane i kriminologiju, uključujući istraživanje na sveučilištu VU u Amsterdamu i Sveučilištu Wageningen;

55.

poziva Komisiju i države članice da dodatno potiču europske i nacionalne istraživačke i razvojne programe za razvoj i provedbu tehnologija i metoda za otkrivanje prijevara s hranom, poput senzorne tehnologije, analize podataka i određivanja otisaka proizvoda te da u kratkom roku testove učine dostupnim na tržištu; priznaje važnost postojećih europskih istraživačkih projekata o izvornosti i autentičnosti hrane, poput projekata TRACE i AuthenticFood;

56.

preporučuje da FVO i nacionalna tijela vlasti u svoje revizije uključe takozvane masovne provjere ravnoteže ulaznih i izlaznih tokova te tokova otpada;

57.

predlaže poboljšanje koordinacije i komunikacije među nacionalnim tijelima zaduženima za proučavanje prijevare s hranom radi poboljšanja napora država članica u borbi protiv tog problema; poziva Komisiju da hitno uspostavi elektronički sustav, temeljen na sustavu brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje prema prijedlogu Komisije, koji će omogućiti brzu razmjenu informacija između država članica i Komisije u slučajevima prijevare s hranom; poziva na objavljivanje godišnjih izvješća o otkrivenim slučajevima prijevare, analogijom s izvješćima RASFF-a;

58.

poziva na stvaranje mreže protiv prijevara s hranom kojom bi se ojačala koordinacija među raznim europskim tijelima (Europolom, Eurojustom, Uredom za hranu i veterinarstvo) radi boljeg upozoravanja i otkrivanja prijevara s hranom;

59.

predlaže uvođenje DNK testiranja kao standardnog postupka utvrđivanja vrsta, posebno što se tiče mesnih i ribljih proizvoda, te, u tom cilju, osnivanje centralizirane baze podataka o DNK-u;

60.

poziva Komisiju da pokuša riješiti nedostatke u postojećim pravilima o sigurnosti i sljedivosti hrane u vezi s uvozom hrane od trećih strana, koji nosi viši rizik od prijevara s hranom;

61.

zahtijeva da se pregovorima Europske unije o sporazumima o slobodnoj trgovini ne uzrokuju izmjene europskog zakonodavstva na području sigurnosti hrane i osiguranja zaliha hrane niti umanji sposobnost nadzora primjene tog zakonodavstva;

62.

smatra da bi se rezultati kontrola trebali objaviti na način koji je potrošačima lako dostupan i razumljiv, npr. u obliku rangovne ljestvice; smatra da bi to potrošačima pomoglo u donošenju odluka i potaknulo poslovne subjekte u prehrambenoj industriji da dobro posluju;

63.

pozdravlja prijedlog Komisije o pooštravanju kazni kako bi se barem neutralizirala procijenjena financijska korist koja se nastoji ostvariti povredom, ali smatra da se time ne odvraća u dovoljnoj mjeri; vjeruje da bi države članice trebale odrediti kazne za prijevaru u vezi s hranom koje su barem dvostruko veće od procijenjene financijske koristi koja se nastoji ostvariti prijevarom; čini mu se nužno odrediti još veće kazne, posebno kaznenopravne, kao odvraćajuću mjeru, za slučajeve prijevare u kojima se namjerno ugrožava zdravlje ljudi ili slučajeve prijevare koji uključuju proizvode za kupce u osjetljivijem položaju; predlaže, nadalje, da se u slučaju učestalih povreda ukine registracija poslovnog subjekta u prehrambenom sektoru;

64.

žali što Komisija nema pregled nad različitim nacionalnim sustavima kazni za kaznena djela prijevara s hranom i o funkcioniranju tih mehanizama kazni utemeljenih na zakonodavstvu EU-a; poziva Komisiju da čim prije dobije taj pregled;

65.

poziva da se više uzimaju u obzir uvjeti u vezi s dobrobiti životinja te da se postrože kazne u slučaju nepoštovanja pravila;

66.

poziva Komisiju da prikupi podatke od država članica i izvijesti o različitim režimima u državama članicama u odnosu na vrstu i razinu sankcija za prijevare s hranom i funkcioniranje režima sankcija;

67.

poziva Komisiju i države članice da razmotre i druge metode za sprječavanje prijevara s hranom i odvraćanje od njih, poput navođenja imena i osramoćivanja („naming and shaming”) preko europskog registra osuđenih poslovnih subjekata u prehrambenoj industriji;

68.

poziva na proširenje postojećih sustava sljedivosti i dosljednu provedbu osnovne Uredbe (EZ) br. 178/2002 kojom se predviđa kontinuirana sljedivost, a koja obuhvaća hranu i hranu za životinje, životinje koje se koriste za proizvodnju hrane i sve tvari koje se pritom upotrebljavaju, a koje služe kao hrana ili hrana za životinje, ili se može očekivati da će u njima biti upotrijebljene; poziva na to da se cjelokupni lanac proizvodnje, prerade i distribucije učini potpuno razumljivim i transparentnim za inspektore na razini cijele Europe kako bi se krivotvoreni prehrambeni proizvodi mogli brzo identificirati u svim fazama proizvodnje;

69.

predlaže da se svim istraživačkim laboratorijima i laboratorijskom osoblju poduzeća naloži da sve nalaze testiranja hrane i hrane za životinje koji upućuju na prijevaru ili su važni za borbu protiv prijevare obavezno dojave nadležnim nadzornim tijelima;

70.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

23.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 482/31

—

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegovu preambulu i članke 3. i 6.,

—

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 6., 9., 145., 151., 152., 153., 154., 156., 159. i 168.,

—

uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 1., 3., 27., 31., 32. i 33.,

—

uzimajući u obzir Europsku socijalnu povelju od 3. svibnja 1996., a posebno njezin Dio I. i Dio II. te članak 3.,

—

uzimajući u obzir temeljne standarde rada Međunarodne organizacije rada (MOR) te njezine konvencije i preporuke o administraciji rada i inspekciji rada (Konvencije 81. i 129.), koje su međunarodno mjerilo za osiguravanje primjene pravnih odredbi u vezi s uvjetima rada i zaštitom radnika,

—

uzimajući u obzir Konvenciju 143. o radnicima migrantima (1975.) i dodatne odredbe MOR-a o radnicima migrantima kojima se omogućuje usvajanje svih potrebnih i prikladnih mjera za suzbijanje skrivenog kretanja migranata radi zapošljavanja i nezakonitog zapošljavanja migranata; uzimajući u obzir odredbe o primjeni upravnih, građanskih i kaznenih sankcija u vezi s nezakonitim zapošljavanjem radnika migranata,

—

uzimajući u obzir Program za dostojanstven rad MOR-a,

—

uzimajući u obzir konvencije i preporuke MOR-a na području zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1338/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o statistikama Zajednice o javnom zdravlju te zdravlju i sigurnosti na radu (1),,

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (okvirna direktiva) (2) i njezine pojedinačne direktive,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. o određenim aspektima organizacije radnog vremena (3),

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća i predstavnika država članica usvojenu na sjednici Vijeća 22. travnja 1999. o Kodeksu ponašanja za poboljšanu suradnju između nadležnih tijela država članica u vezi s borbom protiv transnacionalne zlouporabe davanja i doprinosa za socijalno osiguranje te neprijavljenog rada i u vezi s transnacionalnim ustupanjem radnika (4),

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 1999/85/EZ od 22. listopada 1999. o izmjeni Direktive 77/388/EEZ u vezi s mogućnošću pokusne primjene niže stope PDV-a na radno intenzivne usluge (5),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2009/52/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. kojom se utvrđuju minimalni standardi za sankcije i mjere protiv poslodavaca koji zapošljavaju državljane trećih država koji nezakonito borave (6),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 24. listopada 2007. pod nazivom Pojačana borba protiv neprijavljenog rada (COM(2007)0628),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 24. listopada 2007. o ishodima javnog savjetovanja o Zelenoj knjizi Komisije „Modernizacija radnog prava u skladu s izazovima 21. stoljeća” (COM(2007)0627),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. pod nazivom „EUROPA 2020. Strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020) i njezin glavni cilj, a to je povećanje razine zaposlenosti u Europskoj uniji na 75 % do kraja desetljeća,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2011. o reviziji sredinom provedbenog razdoblja Europske strategije o zdravlju i sigurnosti na radu za razdoblje između 2007. i 2012. (7),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. listopada 2008. o pojačanoj borbi protiv neprijavljenog rada (8),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. svibnja 2007. o promicanju dostojanstvenog rada za sve (9),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. srpnja 2007. o modernizaciji radnog prava u skladu s izazovima 21. stoljeća (10),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. listopada 2006. o provedbi Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika (11),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. ožujka 2009. o društvenoj odgovornosti angažiranja podizvođača u lancima proizvodnje (12),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 23. svibnja 2013. o radnim uvjetima i higijenskim i sigurnosnim propisima nakon nedavnih požara u tvornicama te urušavanja zgrade u Bangladešu (13),

—

uzimajući u obzir Integrirane smjernice za rast i radna mjesta (2008. – 2010.) (COM(2007)0803),

—

uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 22. prosinca 1995. o usklađivanju načina borbe protiv nezakonite imigracije i nezakonitog zapošljavanja (14),

—

uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 27. rujna 1996. o borbi protiv nezakonitog zapošljavanja državljana trećih zemalja (15),

—

uzimajući u obzir izvješće Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (EUROFOUND) o rješavanju problema neprijavljenog rada u Europskoj uniji,

—

uzimajući u obzir posebni Eurobarometar o neprijavljenom radu,

—

uzimajući u obzir studiju „ICENUW – Provedba suradnje kroz Europsku mrežu protiv neprijavljenog rada” (2010.),

—

uzimajući u obzir studiju: „CIBELES: Usuglašavanje inspektorata za izgradnju sustava provedbe na europskoj razini”,

—

uzimajući u obzir studiju „Neizravne metode mjerenja neprijavljenog rada u EU-u” (2010.),

—

uzimajući u obzir studiju „Izvedivost uspostavljanja europske platforme za suradnju između radnih inspektorata i drugih relevantnih nadzornih i provedbenih tijela u cilju sprečavanja neprijavljenog rada i borbe protiv njega” (2010., Regioplan),

—

uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije od 19. prosinca 2012. C-577/10, Europska Komisija protiv Kraljevine Belgije,

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7-0458/2013),

A.

budući da inspekcije rada imaju bitnu ulogu u zaštiti prava zaposlenika, osiguravanju zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu i borbi protiv nesigurnih radnih okolina, u sprečavanju kršenja pravila o zaštiti na radu kao i promicanju pravednog i socijalno prihvatljivog gospodarskog rasta jer doprinose stvarnoj isplati plaća i uplati socijalnih davanja, čime se povećavaju prihodi od poreza i uplate u fondove socijalnog osiguranja, čime se povećavaju prihodi od poreza i uplate u fondove socijalnog osiguranja, osiguravajući radniku dostupnost socijalnih osiguranja u slučaju bolesti, ozljede na radu, mirovinskog osiguranja;

B.

budući da države članice koriste niz modela kojima provode različite posebne inspekcije radnog mjesta;

C.

budući da raste potreba za inspekcijom rada u vezi s upućivanjem radnika diljem Europe;

D.

budući da inspekcija rada igra ključnu ulogu u ostvarivanju prava tako što osigurava da se poštuju zakoni, da sudionici znaju prava i obveze te da se nezgode, kao i zlouporaba, mogu spriječiti;

E.

budući da postoji potreba jačanja inspekcije rada u MSP-ima i na malim gradilištima;

F.

budući da odgovornost multinacionalnih poduzeća za radne uvjete, život i zdravlje radnika koji proizvode robu te nude usluge ne završava na vratima trgovine ili tvornice te se ne može osigurati samo sporazumima o korporativnoj društvenoj odgovornosti (CSR);

G.

budući da vanjske usluge rada putem angažiranja podizvođača i rada u privremenom radnom odnosu često uključuju nižekvalificiranu radnu snagu i nesigurnije radne odnose, što otežava otkrivanje odgovornosti u pogledu odredbi o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu;

H.

budući da neprijavljeni rad negativno utječe na gospodarstva država članica i financijsku održivost europskih socijalnih modela te narušava financiranje i pružanje usluga socijalnih i javnih službi te tijekom radnog vijeka i u starosti nameće dotičnim osobama nesigurnost, nezaštićenost i siromaštvo;

I.

budući da inspektori rada imaju ključnu ulogu u zaštiti prava radnika, sprečavanju zlouporabe te promicanju gospodarskog i socijalnog razvoja;

J.

budući da je gospodarska kriza prouzročila povećano radno opterećenje i dodatni pritisak na zaposlenike, osobito promjenama u radnim satima, i budući da treba pojačati napore u nadziranju radnih uvjeta;

K.

budući da neprestano nastaju novi oblici radnih odnosa koje je sve teže pružiti pomoću postojećih propisa;

L.

budući da nezakonito zaposleni radnici trpe sekundarne negativne posljedice, kao što su izostanak pristupa informacijama, medicini rada i izobrazbi, psihičko opterećenje zbog straha da će se ozlijediti ili biti uhvaćeni, što pak negativno utječe na produktivnost poduzeća i gospodarstva u cjelini, kao i dugotrajne posljedice kao što su nedostatak prava na starosnu mirovinu ili vrlo niska mirovinska davanja, što dovodi do većeg rizika od siromaštva;

M.

budući da neprijavljeni rad narušava tržišno natjecanje na jedinstvenom tržištu jer uzrokuje nepošteno natjecanje s drugim poduzećima;

N.

budući da su jačanje pravog zajedničkog tržišta i uklanjanje svakog oblika socijalnog dampinga bitno povezani;

O.

budući da je neprijavljeni rad u međuvremenu dosegao razinu od 18,8 % BDP-a na području 27 država članica EU-a, a u nekim državama je i iznad 30 %;

P.

budući da u više zemalja članica, između ostalog kao posljedica krize, i dalje dolazi do povećanja neprijavljenog rada;

Q.

budući da su mjere o zviždanju potrebne kako bi se olakšalo otkrivanje zlouporabe i osigurala zaštita zviždača i budući da su EU i države članice dužne u cijelosti zaštititi zviždače;

R.

budući da svake godine 168 000 europskih građana umre od ozljeda ili bolesti povezanih s radom, a 7 milijuna ih se ozlijedi (16);

S.

budući da je sprečavanje rizika nužno za smanjivanje stope ozljeda i bolesti povezanih s radom; budući da postoji pozitivan utjecaj dobrog upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnošću na radu na nacionalnoj i na europskoj razini te za poduzeća;

T.

budući da inspekcijskim sustavima, u manjoj ili većoj mjeri, nedostaje osoblja i sredstava potrebnih za učinkovito provođenje inspekcija rada; budući da to rezultira nedostatkom strateškog planiranja o kadrovskom popunjavanju nadzorne inspekcije rada u EU-u, uz stalno smanjenje broja zaposlenika u mnogim zemljama, dok istodobno rad inspektora rada postaje sve složeniji;

U.

budući da rascjepkanost tržišta rada, u kombinaciji s nekontroliranim i nereguliranim širenjem fleksibilnih dogovora o zapošljavanju u određenim državama članicama znatno smanjuje razine plaća, stvarajući tako situaciju koja će vjerojatno još više pogoršati problem neprijavljenog rada;

V.

budući da sektori najjače pogođeni neprijavljenim radom pokazuju visok radni intenzitet, kao što su područja građevine, sigurnosti, čišćenja i domaćinstva, smještaja i njege, čija su tipična obilježja nesigurni uvjeti rada i naknade;

W.

budući da postoji uska povezanost između nepravilne imigracije i neprijavljenog rada te s obzirom na to da se ljudi koji nezakonito žive u Europi ne smiju zakonito zaposliti te se na taj način zaštititi;

X.

budući da radnici koji rade neprijavljeno nemaju socijalno i zdravstveno osiguranje ni osiguranje u slučaju nesreće te su izloženi povećanom riziku osobnog financijskog gubitka;

Y.

budući da je inspekcija rada prekograničnih usluga i radnih odnosa prekogranično pitanje, a prekogranični pristup podacima nije dovoljan;

Z.

budući da radnici često ne stupaju dobrovoljno u neprijavljeni radni odnos, nego su na to prisiljeni;

1.

naglašava činjenicu da iako su inspekcije rada javna zadaća koju smiju obavljati samo neovisna tijela javnih službi, to ne bi trebalo spriječiti predstavnike socijalnih partnera da pomažu u inspekcijama rada; vjeruje da se mora zajamčiti neovisnost službi za zdravlje i sigurnost na radu u pogledu poslodavaca; smatra da, što se tiče zdravlja na radu, nadzor, upozorenja, zdravstveno vještačenje i pružanje kvalitetnih savjeta o zdravlju mogu obavljati samo neovisni zdravstveni stručnjaci; žali zbog toga što službama za zdravlje na radu u nekim državama članicama još uvijek upravljaju udruge poslodavaca; naglašava da inspekciju i nadzor zaštite zdravlja i sigurnosti na radu moraju provesti neovisni inspektori koji su osposobljeni u području zdravlja i sigurnosti;

2.

naglašava važnost izrade nacionalnih akcijskih planova za jačanje mehanizama inspekcije rada i njihovo financiranje iz Europskih strukturnih fondova s obzirom na dodanu vrijednost učinkovitih inspekcija rada u podupiranju društvene kohezije i, općenito, konsolidacije pravde na radnom mjestu;

3.

ističe ključnu ulogu radnih inspektorata u sprečavanju i nadzoru te pomoć u poboljšavanju stručnog mišljenja i pružanju informacija na razini poduzeća; potiče države članice na povećanje kadra i raspoloživih sredstava, njihovih radnih inspektorata te na postizanje cilja od jednog inspektora za 10 000 radnika, u skladu s preporukama MOR-a, te na pooštravanje kazni za tvrtke koje ne poštuju svoje obveze na području temeljnih prava (plaće, radno vrijeme i zaštita zdravlja i sigurnost na radu); smatra da ove kazne moraju biti učinkovite, odvraćajuće i razmjerne;

4.

ističe da su sve kategorije radnika koji se bave nesamostalnim i samostalnim radom, bez obzira na njihov status, radni odnos ili podrijetlo, u nadležnosti nacionalnih inspekcijskih tijela i moraju uživati jednaku zaštitu; naglašava da svaki pokušaj ograničavanja opsega inspekcije rada može imati negativan utjecaj na zdravlje i sigurnost zaposlenika, kao i na njihova prava;

5.

naglašava potrebu da se ojača uloga nacionalnih radnih inspektorata, osigura osposobljavanje za njihovo više osoblje i koordiniraju njihove odgovornosti radi uspješnog suočavanja s novim inspekcijskim izazovima;

6.

smatra da se inspekcije rada mogu uspješno obavljati samo ako nadležna tijela raspolažu dovoljnim financijskim i ljudskim resursima; izražava svoju zabrinutost zbog činjenice da inspekcijska tijela u državama članicama nemaju dovoljan broj zaposlenika te zbog nedostatka stručnog usavršavanja, osobito o europskim problemima; zahtijeva od država članica da ojačaju svoje sustave inspekcija budući da bi to trebao biti ključan dio nacionalnih planova donesenih kao odgovor na gospodarsku krizu; ističe da inspekcija rada igra ključnu ulogu u provjeri cjelovitog provođenja zakona na snazi, kao i u osiguranju da su posebno osjetljivi radnici obuhvaćeni i zaštićeni;

7.

ističe potrebu jedinstvene izobrazbe inspektora rada i uključenih službenika kako bi se ojačalo provođenje radničkih prava EU-a;

8.

naglašava da financijske reforme koje se provode u nekim državama članicama ni u kojem slučaju ne smiju oduzimati od sredstava za ljudsku radnu snagu, financiranje te materijalnu i tehničku infrastrukturu radnih inspektorata;

9.

ističe da se pravne obveze i zahtjevi zaposlenika pojavljuju kao dva glavna razloga zašto poslodavci uvode politike sprečavanja (17);

10.

uvjeren je da je bez odgovarajuće procjene rizika nemoguće ispravno zaštititi radnike; smatra važnim pomoći MSP-ima da uspostave svoje politike sprečavanja rizika; ističe pozitivnu ulogu jednostavnih, besplatnih i ciljanih inicijativa, kao što je Online interaktivni projekt procjene rizika (OiRA), koji je razvila Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA);

11.

podsjeća države članice da su sve potpisale i ratificirale Konvenciju Međunarodne organizacije rada br. 81 o inspekciji rada; stoga zahtijeva od država članica da provedu načela te Konvencije;

12.

naglašava da su radne inspekcije djelotvorne i kada se provode nenajavljeno, kada se ponavljaju i kada se odaberu nasumce; ističe da djelotvorne kazne za prekršaje moraju biti tako oblikovane da poslodavci ne mogu postići dobit zaobilaženjem postojećih sporazuma o plaći ili zakona i propisa;

13.

ističe da rezultati radnih inspekcija moraju podlijegati jasnim rokovima obrade kako bi se brzo spriječila zlouporaba te kako bi se žrtvama pružila zaštita u ranoj fazi;

14.

ističe da inspektori rada u zemljama članicama moraju imati pravo na provođenje kontrola na licu mjesta, na uporabu inteligentnih inspekcijskih instrumenata, na koordiniran rad sa svim mjerodavnim vlastima, uz primjeren otpust i neovisan rad;

15.

poziva države članice da, ako inspektori rada otkriju zlouporabu ili ako zviždači skrenu pozornost inspektora rada na slučajeve zlouporabe, pruže zaštitu dotičnim radnicima i svim uključenim zviždačima te im omoguće besplatno traženje poštovanja njihovih prava; ističe činjenicu da mjere u tom smislu, kao što je izravno pravo na podizanje tužbe ili pravo na podizanje zajedničke tužbe, djelotvorno štite pogođene osobe i zviždače; zahtijeva od država članica da usvoje mjere zaštite zviždača i njihovih obitelji kako bi se olakšalo otkrivanje zlouporabe; naglašava da je važno zaštititi radnike migrante u nezakonitim situacijama te da bi to trebalo biti jedno od područja posebne brige; podsjeća države članice, u ovom kontekstu, na MOR-ovu Konvenciju (br. 143.) o radnicima migrantima (dodatne odredbe) iz 1975.;

16.

poziva države članice da provedu pravne odredbe sa sankcijama u skladu s ozbiljnošću prekršaja te da učinkovito sankcioniraju nepoštovanje uvjeta rada; naglašava da je istraživanje jasno pokazalo da je najveći učinak u pogledu poboljšanja radnih uvjeta ostvaren snažnim, dobro koordiniranim mjerama sprečavanja i inspekcije u ranoj fazi, između ostalog pružanjem informacija poslodavcima i savjetovanjem ili retroaktivnim prijavljivanjem neprijavljenih radnika;

17.

ističe činjenicu da elektroničko umrežavanje svih mjerodavnih tijela za socijalno osiguranje, kao što je sustav „Crossroads Bank for Social Security” (18) u Belgiji, omogućuje lakšu razmjenu podataka i predstavlja koristan instrument za nacionalne radne inspektorate pomoću kojeg mogu brzo pristupiti podacima potrebnim za inspekcije;

18.

ističe da se inspekcije rada suočavaju s određenim izazovima u pogledu inspekcija koje se tiču radnika migranata i upućenih radnika iz EU-a i trećih zemalja; naglašava da je za uspješnost inspekcija rada važno da su one dovoljno svjesne situacija s većim rizikom nepoštovanja; ističe da nacionalni elektronički sustavi za obveznu prethodnu prijavu inozemnih radnika koju provode poslodavci u velikoj mjeri mogu pojednostaviti zadatke inspekcije rada;

19.

ističe da socijalni partneri imaju važnu ulogu u skladu s nacionalnim zakonima i praksama u nastojanju da se osigura poštovanje postojećih propisa; poziva države članice da osiguraju uključivanje socijalnih partnera u osmišljavanje i oblikovanje nacionalnih planova inspekcije rada te u same inspekcije rada;

20.

zalaže se za izradu dodatnih trostranih sektorskih inspektorata koji će predstavljati vladu, radnike i poslodavce te poziva na to da ih se uvede u poslovanje kao probnu inicijativu u onim državama članicama koje imaju najveću razinu neprijavljenog rada;

21.

utvrđuje da se inspekcije rada u ruralnim krajevima provode u manjoj mjeri; poziva države članice da osiguraju da ruralne sredine budu primjereno pokrivene;

22.

ističe da zaposlenici u privremenom radnom odnosu često rade u nezadovoljavajućim radnim uvjetima u odnosu na zaposlenike u stalnom radnom odnosu; napominje da, radi pravilne inspekcije privremenih radnih odnosa, prava inspektora moraju se proširiti na obavljanje inspekcija u poduzećima koja se koriste uslugama privremenih radnika te da inspekcija mora obuhvatiti i poštovanje pravila o plaćama i radnim uvjetima, kao i minimalne plaće gdje to zahtijevaju zakonodavstvo države članice ili nacionalni kolektivni sporazumi; ustraje u tome da se sprečavanju zdravstvenih i sigurnosnih problema na radnom mjestu posveti jednaka pozornost u privatnom i javnom sektoru; ističe da je poštovanje načela nediskriminacije obvezno; navodi da se privremeno zaposlenim radnicima mora omogućiti da pomoću internetske usluge ili stranice dobiju podatke o svojim pravima, uključujući podatke o pravima koja se tiču visine plaća;

23.

izražava zabrinutost zbog položaja sezonskih radnika u poljoprivrednom sektoru, najčešće iz trećih zemalja; smatra da se povećava broj inspekcija rada u tom sektoru; ističe da radne odnose u sektoru najvećim dijelom karakterizira mješavina prijavljenog i neprijavljenog rada;

24.

ističe da dok su radnici koji pružaju usluge u domaćinstvu često neprijavljeni ili imaju manje prava nego drugi radnici, u mnogim je slučajevima ovakva situacija izvan područja nadležnosti nacionalnih inspekcijskih tijela; poziva države članice da ratificiraju Konvenciju MOR-a br. 189. i, u skladu s njom, razviju i uvedu mjere za inspekciju rada, provedbu i kazne, poštujući pritom posebna obilježja domaćeg rada, u skladu s nacionalnim zakonima i propisima; ističe da, u skladu s nacionalnim zakonima i propisima, takve mjere trebaju specificirati u kojim se uvjetima može odobriti pristup kućanstvima, uz dužno poštovanje privatnosti;

25.

upozorava na posebne situacije radnika koji rade kod kuće i radnika na daljinu koji radeći od kuće ili izvan redovnog mjesta rada također mogu biti žrtve zlouporabe radničkih prava kad poslodavci ne ispune svoje pravne obveze prema njima;

26.

naglašava da posebnu pozornost treba posvetiti prometnom sektoru koji, zbog svog mobilnog karaktera, može postaviti dodatne izazove radnim inspektoratima; poziva radne inspektorate da se opreme prikladnim sredstvima kako bi proveli učinkovite inspekcije ovog sektora;

27.

izražava žaljenje zbog problematično velikog broja primjera lažnog zapošljavanja, posebno u građevinarstvu i sektoru obrade mesa, uključujući sporazume za upućivanje radnika; poziva države članice da uvedu prikladne inspekcijske mjere za borbu protiv lažnog samozapošljavanja, na primjer uvođenjem kriterija za utvrđivanje od čega se sastoji radni odnos, tako da inspektori rada mogu razlikovati lažno i zakonito samozapošljavanje; navodi da bi se, u cilju sprečavanja lažnog samozapošljavanja, trebale poduzeti mjere koje bi državama članicama omogućile da uvedu više dalekosežnih zahtjeva ili mjera nadzora;

28.

poziva nacionalne radne inspektorate i druga mjerodavna tijela da izrade akcijske planove za suzbijanje neprijavljenog rada, koji će obuhvaćati sve oblike zlouporabe na području nesamostalnog i samostalnog rada; naglašava da neprijavljeni rad, ako se ne riješi na odgovarajući način, prijeti potkopavanjem sposobnosti EU-a da ostvari svoje ciljeve na području zapošljavanja, a to su otvaranje više radnih mjesta i bolji poslovi te snažniji rast;

29.

izražava veliku zabrinutost zbog izrazite ranjivosti radnika migranata s nezakonitim ili neovlaštenim statusom, s obzirom na to da riskiraju da ih se iskorištava u neprijavljenom radu niskih standarda, niskih plaća i dugih radnih sati u nesigurnim radnim okruženjima; naglašava da se svaka suradnja inspektora rada i tijela za imigraciju treba ograničiti na utvrđivanje poslodavaca koji ih iskorištavaju, a ne na kažnjavanje ili izbacivanje tih radnika migranata jer bi to zapravo potkopalo napore za rješavanje neprijavljenog rada;

30.

smatra da, ondje gdje su nacionalni radni inspektorati odgovorni za rad s radnicima migrantima i upućenim radnicima, programi stručnog usavršavanja za inspektore rada trebaju uključivati posebne module o takvim pitanjima te o neprijavljenom radu i trgovini ljudima jer su ta pitanja snažno povezana te bi također trebali sadržavati jezične module ako je to važno;

31.

smatra da će kazne biti djelotvorne samo ako poslodavci kroz zapošljavanje neprijavljenih radnika ne mogu postići dobitak, to jest kad kazne znatno premašuju troškove rada prijavljenih radnika;

32.

priznaje da je prisutan rastući trend lažnog samozapošljavanja, vanjske usluge i angažiranja podizvođača, što može dovesti do povećanja nesigurnih poslova te daljnjeg pogoršanja već niskih razina zaštite neprijavljenih radnika; vjeruje da sustavi opće odgovornosti izvođača mogu služiti kao korisni alati za povećanje usklađenosti s radnim standardima kroz cijeli proizvodni proces te smatra potrebnim da se ti sustavi uvedu u svim državama članicama, uz potvrdu da provjere koje rade inspektori rada ostaju ključne;

33.

skreće pozornost na problem provedbe pravila o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu u slučajevima kad zaposlenici rade neprijavljeno; naglašava da se pravo na zaštitu zdravlja i sigurnost na radnom mjestu primjenjuje na svaku zaposlenu i samozaposlenu osobu te da će poboljšana provedba postojećih pravila učvrstiti to pravo; predlaže da države članice razmotre mogućnost ponude povjerljivih besplatnih liječničkih pregleda za sve radnike, jedanput godišnje ili jedanput po ugovoru kako bi im se pružila osnovna zaštita;

34.

zalaže se za oštrije kazne za poduzeća koja ne ispunjavaju svoje obveze u pogledu temeljnih prava zaposlenika te smatra da te kazne moraju imati dovoljno zastrašujući i odvraćajući učinak kako bi se osiguralo da poslodavac neće ostvariti dobit zaobilazeći postojeća pravila o zaštiti na radu i zaštiti zdravlja; poziva države članice da u svojim sustavima za određivanje sankcija razmotre da razinu kazne učine razmjernom razini štete te da osiguraju da je kazna iznad dobiti ostvarene zaobilaženjem;

35.

ističe da strategija Europa 2020. upozorava na potrebu za većim brojem žena na tržištu rada i smatra da bi inspektori radnog mjesta trebali poznavati radne uvjete i žena i muškaraca;

36.

poziva da se te kazne također primijene na poduzeća za koja je otkriveno da radnike stavljaju na crnu listu zbog njihovih sindikalnih ili zdravstvenih i sigurnosnih predstavničkih aktivnosti;

37.

zahtijeva potporu nacionalnih radnih inspekcija pri provedbi učinkovitog sustava zaštite na radu na razini poduzeća, prije svega u malim i srednjim poduzećima; zahtijeva da države članice osiguraju da su inspekcije usmjerenije na traženje konkretnih i provedivih rješenja za uklanjanje nedostataka na području sigurnosti i zdravlja na radnom mjestu;

38.

podupire korisno djelovanje Odbora viših inspektora rada u približavanju nacionalnih kultura; traži jačanje njegovih sredstava i ovlasti; poziva na jačanje suradnje Odbora viših inspektora rada i Savjetodavnog odbora iz Luksemburga; zauzima stajalište da Savjetodavni odbor za sigurnost i zaštitu zdravlja na radu u okviru Komisije treba redovito obavještavati o razvojima u državama članicama u području radnih inspektorata te zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu;

39.

zauzima stajalište da te aspekte zdravlja i sigurnosti također treba uzeti u obzir u predstojećoj strategiji EU-a o sigurnosti i zdravlju na radnom mjestu; poziva službe za inspekciju rada da pojačaju dobro usmjerene preventivne i obrazovne mjere za podizanje svijesti o pravilima i postupcima zdravlja i sigurnosti među građanima; poziva Komisiju i države članice da ubrzaju provedbu REACH-a, posebno zamjenu kemijskih tvari koje su predmet najveće zabrinutosti; smatra da bi se pri davanju prednosti ovim tvarima trebale uzeti u obzir profesionalne bolesti;

40.

zastupa stajalište da je dobra suradnja među nacionalnim tijelima i socijalnim partnerima važna kako bi se dokinuo socijalni damping i osiguralo pravedno tržišno natjecanje na jedinstvenom tržištu; pozdravlja inicijativu Komisije za uspostavu europske platforme za inspektore rada; u tom smislu poziva Komisiju da uspostavi europsku platformu za inspektore rada o neprijavljenom radu unutar Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) koja će biti ovlaštena, kao dodatna zadaća te agencije, za organizaciju rada platforme i olakšavanje razmjene iskustava i dobre prakse te osiguravanje ažuriranih, objektivnih, pouzdanih i usporedivih podataka, kao i za unapređivanje prekogranične suradnje te utvrđivanje i bilježenje fiktivnih društava i slične operacije;

41.

poziva Komisiju da, u suradnji sa socijalnim partnerima i mjerodavnim nacionalnim tijelima, ne dovodeći u pitanje načelo supsidijarnosti, odredi odgovarajuće ljudske potencijale za prekogranična pitanja u vezi sa zlouporabom zaštite na radu i neprijavljenim radom – u čijem bi području nadležnosti moglo biti, između ostalog, otkrivanje fiktivnih društava i nadzor transnacionalnih pružatelja usluga – te da razvije programe daljnjeg stručnog usavršavanja diljem EU-a za inspektorate koji se suočavaju s izazovima kao što su lažno samozapošljavanje i upućivanje, otkrivanje novih načina zaobilaženja propisa i organizacija prekograničnih inspekcija; predlaže, osim toga, da nacionalni inspektorati provedu povremene, zajedničke prekogranične inspekcije, posebno u područjima blizu pograničnih zona;

42.

poziva Komisiju da istraži koristi uvođenja i – po potrebi – da učini dostupnom europsku iskaznicu socijalnog osiguranja ili drugi elektronički dokument na razini EU-a, zaštićen od krivotvorenja, na kojem bi bili pohranjeni svi potrebni podaci za provjeru radnog odnosa, kao što su detalji o socijalnom osiguranju i radnim satima, i koji bi bili predmet strogih pravila zaštite podataka, posebno kad se obrađuju privatno osjetljivi osobni podaci; naglašava stoga važnost pažljivog ispitivanja učinka koji bi ta kartica imala na privatnost, prije i tijekom njezine izrade;

43.

poziva Komisiju da provede probni projekt europskog sustava ranog upozoravanja koji je usmjeren na signaliziranje kršenja pravila zaštite na radu i slučajeva neprijavljenog rada koji bi promicao brzu razmjenu informacija između država članica i kojem bi bila priložena crna lista kako bi se kršenje pravila zaštite na radu onemogućilo u ranoj fazi; ističe da se taj sustav ranog upozoravanja može izraditi po uzoru na postojeći europski sustav brzog upozoravanja za potrebe zaštite potrošača (RAPEX); naglašava da se kršenje pravila mora točno dokumentirati sistematskim bilježenjem rezultata inspekcije kako bi se mogle poduzeti ciljane akcije protiv zlouporabe;

44.

smatra da pojačana suradnja i razmjena informacija između država članica u vezi sa suzbijanjem neprijavljenog rada mogu predstavljati znatnu europsku dodanu vrijednost; naglašava da bi to poduprlo zakonske inicijative EU-a o neprijavljenom radu na koristan način, promicalo razmjenu najboljih praksi i poboljšalo koordinaciju između radnih inspektorata iz različitih zemalja;

45.

ističe činjenicu da su, u određenim prekograničnim situacijama prava nacionalnih tijela za inspekciju da inspekcije provedu u inozemnim poduzećima bila vrlo ograničena te da je to ugrozilo zaštitu radnika i jednake mogućnosti; poziva da informiranje o upućivanju zaposlenika, kao što su A1 potvrde, ne budu retroaktivne, te da se unesu u registar na razini EU-a koji bi trebao dopuniti postojeće nacionalne registre i biti dostupan tijelima diljem EU-a kako bi se na nacionalnoj razini na više jezika olakšao nadzor radnih odnosa između upućenih radnika; izražava da je, s time u vezi, od velike važnosti učinkovitija prekogranična razmjena podatka između različitih nadležnih tijela; poziva Komisiju i države članice da osiguraju da inspekcije rada mogu u cijelosti iskoristiti svoje pravo na nediskriminirajuće neovisne inspekcije u prekograničnim situacijama, neovisno o mjestu osnivanja poduzeća;

46.

ističe da se, u vezi s provedbenom direktivom o upućivanju radnika, dokumenti moraju prevesti, neovisno o njihovoj dužini ako se to zahtijeva tijekom inspekcije;

47.

naglašava da se u postojećim direktivama na području zapošljavanja i socijalnih pitanja ne pridaje dovoljno pozornosti potrebi za boljom provedbom i ulozi radnih inspektorata; smatra da se postojeće direktive moraju po potrebi temeljito pregledati te da se pitanje provedbe mora riješiti na bolji način u europskom radnom pravu; pozdravlja, u tom kontekstu, minimalne standarde inspekcije koje je Komisija predložila u direktivama koje se tiču određenih skupina radnika; ističe da se uloga radnih inspektorata i socijalnih partnera mora uzeti u obzir u socijalnoj zaštiti i u pitanjima u vezi sa zapošljavanjem tako da se omogući učinkovita zaštita;

48.

poziva države članice i Komisiju da promiču dobrovoljno uvođenje viših radnih standarda u poduzećima uspostavom sustava besplatnih „socijalnih oznaka” koje se priznaju na nacionalnoj razini ili na razini EU-a;

49.

ističe da su u nekim državama članicama djeca mlađa od 14 godina zaposlena; smatra kako je potrebno pojačati ulogu kontrole rada te kampanje protiv dječjeg rada; poziva Komisiju da uspostavi posebne kampanje za nadzor i praćenje na razini EU-a usmjerene na radne uvjete mladih osoba, posebice mladih migranata;

50.

poziva Komisiju i države članice da osiguraju da su postupovna prava i provedbena prava, kao što su ona navedena u prijedlogu direktive o mjerama za lakše ostvarivanje prava dodijeljenih radnicima u kontekstu slobode kretanja radnika, dostupna svim radnicima;

51.

smatra važnim, u vezi s mobilnim radnicima, da nacionalni radni inspektorati – i, po potrebi, organizacije zaposlenika – budu u mogućnosti provesti inspekcije u svakom slučaju u kojem smatraju da je to potrebno; primjećuje da države članice moraju osigurati da se učinkovite provjere i mehanizmi praćenja uvedu na njihov teritorij radi nadzora i praćenja sukladnosti s propisima i pravilima iz odgovarajućih direktiva;

52.

zahtijeva od Komisije da izradi i pruži državama članicama smjernice o najboljim praksama te da olakša međusobnu suradnju i razmjenu informacija kako bi mogle učinkovitije nadgledati i nadzirati aktivnosti agencija za privremeno zapošljavanje; ističe da bi države članice trebale povećati sveobuhvatnu inspekciju agencija za privremeno zapošljavanje i razmotriti uvođenje mjera kojima bi se takvim poduzećima izdavale potvrde te bi bile dužne izvješćivati o svojim obvezama;

53.

poziva Komisiju da, ne dovodeći u pitanje poštovanje načela supsidijarnosti, predloži Zelenu knjigu koja bi podupirala ulogu inspektora rada i utvrdila standarde inspekcije rada u EU-u i jedinstvene zahtjeve za usavršavanje u tom području, uzimajući u obzir razlike između nacionalnih tržišta rada;

54.

poziva Komisiju da utvrdi bolje načine suočavanja sa socijalnim dampingom u EU-u te da u tom pogledu predloži odgovarajuće instrumente;

55.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te nacionalnim parlamentima.

23.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 482/41

—

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 3. stavak 3.,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 12. prosinca 2012. naslovljenu „Akcijski plan: europsko pravo društava i korporativno upravljanje – moderni pravni okvir za angažiranije dioničare i održiva društva”(COM(2012)0740),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. srpnja 2002. o okviru za promicanje financijskog sudjelovanja zaposlenika(COM(2002)0364) i rezoluciju Parlamenta od 5. lipnja 2003. o tome (1),

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 21. listopada 2010. o financijskom sudjelovanju zaposlenika u Europi (2),

—

uzimajući u obzir studiju koju je zatražio Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja Parlamenta o „financijskom sudjelovanju zaposlenika u prihodima društava (3)”, koja je objavljena u rujnu 2012.

—

uzimajući u obzir izvješće PEPPER IV naslovljeno „Usporedba sudjelovanja zaposlenika u prihodima i rezultatima poduzeća u državama članicama Europske unije i državama kandidatkinjama” koje je u listopadu 2009. objavilo Slobodno sveučilište u Berlinu;

—

uzimajući u obzir izvješće PEPPER III naslovljeno „Promicanje sudjelovanja zaposlenika u prihodima i rezultatima poduzeća u novim državama članicama Europske unije i državama kandidatkinjama” koje je u lipnju 2006. objavilo Slobodno sveučilište u Berlinu;

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije PEPPER II od 8. siječnja 1997. naslovljeno „Promicanje sudjelovanja zaposlenih osoba u prihodima i rezultatima poduzeća (uključujući udio u kapitalu) u državama članicama” (COM(1996)0697),

—

uzimajući u obzir izvješće PEPPER I naslovljeno „Promicanje sudjelovanja zaposlenika u prihodima i rezultatima poduzeća” koje su u ožujku 1991. objavili Komisija i Europski sveučilišni institut,

—

uzimajući u obzir pilot projekt Komisije o promicanju vlasništva i sudjelovanja zaposlenih (4),

—

uzimajući u obzir izvješće od 18. prosinca 2003. skupine neovisnih stručnjaka na visokoj razini o transnacionalnim preprekama rastu financijskog sudjelovanja zaposlenih u transnacionalnim poduzećima,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. listopada 2012. naslovljenu „Akt o jedinstvenom tržištu II: zajedno za novi rast” (COM(2012)0573);

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 14. ožujka 2006.„Provedba Lisabonskog programa Zajednice za rast i radna mjesta: Prenošenje poduzeća – Kontinuitet kroz novi početak” (COM(2006)0117),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. siječnja 2013. o o informiranju i savjetovanju radnika, predviđanju restrukturiranja i upravljanju istim (5),

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja te mišljenje Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A7-0465/2013),

A.

budući da se programima financijskog sudjelovanja zaposlenika može ponuditi izravna financijska korist koja prelazi dogovorene temeljne strukture primitaka preko:

B.

budući da se zaposlenici suočavaju s dvostrukim rizikom kada na poslodavca utječe kriza; s jedne su strane suočeni s gubitkom svojeg radnog mjesta i dohotka, a s druge strane s rizikom gubitka kapitala uloženog u poduzeće;

C.

budući da postoje tri glavna modela financijskog sudjelovanja zaposlenika koja društvo može izabrati: podjela prihoda (u gotovini, odgođena ili u dionicama), vlasništvo dionica za pojedinačne zaposlenike (zaposleničke dionice ili dioničke opcije) i programi radničkog dioničarstva; budući da financijsko sudjelovanje zaposlenika može biti u dionicama ili gotovini;

D.

budući da će najprimjereniji model financijskog sudjelovanja zaposlenika često ovisiti o veličini i statusu društva, posebno o tome je li društvo uvršteno ili neuvršteno;

E.

budući da financijsko sudjelovanje zaposlenika, posebno u obliku programa radničkog dioničarstva ili djelomičnog vlasništva, može djelovati kao amortizer, omogućavajući trećim stranama da preko fondova upravljaju bonusima ili drugim oblicima dodatne plaće ili nagrade, čime se investicijski rizik raspršuje na glavne dioničare, a također se radnicima osigurava portfelj sačuvanih dionica;

F.

budući da financijsko sudjelovanje zaposlenika u poduzeću podrazumijeva niz potencijalnih rizika za radnike; budući da se financijsko sudjelovanje ne bi trebalo koristiti za izbjegavanje poštivanja zakona o radu ili kao sredstvo smanjivanja stečenih društvenih prava ili radnih prava ili primjenom pritiska na povećanje fleksibilnosti tržišta rada;

G.

budući da ako zaposlenici od vlasnika poduzeća dobiju pravo povlaštenog otkupa poduzeća, pa su stoga u mogućnosti preuzeti društva u financijskim poteškoćama, mogu zaštititi vlastita radna mjesta i taj postupak može smanjiti nesigurnost vezanu uz nastavak zaposlenja kada postoji mogućnost da druga društva otkupe poduzeće; budući da vlasništvo zaposlenih može biti rješenje problema s nasljeđivanjem društva, zbog toga što se poduzeće često zatvori ili rasproda radi moguće racionalizacije ili zatvaranja kada nasljeđivanje nije moguće; budući da ovaj postupak može biti od koristi posebno malim i srednjim poduzećima te mikro-poduzećima u osiguranju nastavka održive komercijalne djelatnosti; budući da se te prednosti mogu osigurati samo uz sudjelovanje radnika;

H.

budući da je program radničkog dioničarstva primjer učinkovitog modela otkupa poduzeća za neuvrštena društva, pri čemu se za stjecanje dionica u ime zaposlenika koristi posredan subjekt; budući da zaposlenici nisu izloženi dodatnom riziku s obzirom na to da se stjecanje financira udjelom u prihodu, ili zajmom koji se otplaćuje putem udjela u prihodu, što je dodatak plaćama zaposlenika;

I.

budući da je koncept Spanish Sociedades Laboralesa primjer najbolje prakse u vezi s programom financijskog sudjelovanja zaposlenika za mikro-poduzeća; budući da također omogućuje nezaposlenima da odaberu opciju dobivanja svoje naknade za nezaposlenost u obliku paušalnog iznosa da bi započeli novo poduzeće ili da bi rekapitalizirali postojeće;

J.

budući da se financijskim sudjelovanjem zaposlenika smanjuje kratkoročnost, promiče održivost i dugoročnost u strateškom odlučivanju rukovoditelja i mogao bi se povećati interes zaposlenika za dugoročnu obvezu i za traženje inovativnih rješenja u postupku proizvodnje; budući da financijsko sudjelovanje zaposlenika može donijeti stabilnost, razvoj i rast, a istovremeno smanjiti rizike prekomjernog povećanja koje može dovesti do gubitaka radnih mjesta; smatra da se ti učinci mogu povećati stabilnim i funkcionalnim institucijama radnika;

K.

budući da programi financijskog sudjelovanja potiču ulaganja u osposobljavanje, povećavajući time vjerojatnost da će društva dugoročno zadržati kvalificirane radnike;

L.

budući da financijsko sudjelovanje radnika u prihodu poduzeća i, ako je prikladno, povezano sudjelovanje radnika u odlučivanju, mogu doprinijeti većem zadovoljstvu radnika te boljim poslovnim rezultatima i većoj motiviranosti; budući da se tim mogu potaknuti radnici da razviju osjećaj vlasništva i bolje razumijevanje poduzeća te pojačati uzajamno poštivanje između poslodavaca i zaposlenika;

M.

budući da poticanje zaposlenika da razviju osjećaj vlasništva i odgovornosti povećava njihov osjećaj uključenosti i vjerojatnost da će se poslodavac angažirati oko njih i razumjeti njihove brige, stajališta i ideje;

N.

budući da uspostava financijskog sudjelovanja zaposlenika može pomoći potaknuti produktivnost, poboljšati uspješnost, poduprijeti usklađivanje interesa zaposlenika i dioničara te privući i zadržati ključno osoblje;

O.

budući da sudjelovanje zaposlenika preko glasačkih prava, prava prisustvovanja ili drugih oblika upravljanja može poboljšati upravljanje i protok informacija i pomoći zaposlenicima da bolje razumiju situaciju kada je društvo suočeno s izazovima i omogućiti lakši pristup nagradama kada društvo posluje dobro;

P.

budući da u slučaju modela financijskog sudjelovanja zaposlenika koji upotrebljavaju posredni subjekt, taj subjekt može izvršavati glasačka prava ili druge oblike upravljanja u ime zaposlenika omogućujući kolektivnu zastupljenost;

Q.

budući da programi financijskog sudjelovanja zaposlenika mogu imati važnu ulogu u naknadnom uključivanju radnika u postupak informiranja, savjetovanja i donošenja odluka tijekom restrukturiranja;

R.

budući da financijsko sudjelovanje zaposlenika podliježe nacionalnim poreznim propisima i budući da nije primjereno izraditi jedan model za sve oblike financijskog sudjelovanja zaposlenika na razini EU-a; budući da pojedinačno društvo i radnici moraju pažljivo odlučiti o pitanju financijskog sudjelovanja uzimajući u obzir širi nacionalni i sektorski kontekst; budući da bi se skupom temeljnih smjernica moglo postići povjerenje javnosti i pomoći programu financijskog sudjelovanja da postigne svoje ciljeve;

S.

budući da program financijskog sudjelovanja možda neće odgovarati svim društvima ili zaposlenicima te bi stoga prije provedbe takvog programa trebalo detaljno razmotriti to pitanje;

1.

poziva države članice da razmotre transnacionalne prepreke s kojima su suočena i društva koja nude programe zaposlenicima u nekoliko država članica i zaposlenici kojima dvostruko oporezivanje može predstavljati kršenje prava na slobodu kretanja;

2.

ističe razlike između država članica s obzirom na obavezne socijalne doprinose na dohodak za financijsko sudjelovanje;

3.

naglašava da u nekim slučajevima može biti korisno postupno uskladiti postojeće programe financijskog sudjelovanja i s time povezano nacionalno zakonodavstvo kako bi se omogućilo poslodavcima da u budućnosti nude programe istog ili sličnog oblika u svim državama članicama u kojima imaju zaposlenike;

4.

inzistira da bi nedostatak informacija o postojećim programima financijskog sudjelovanja mogao biti ublažen većom količinom informacija koje se mogu usporediti na međunarodnoj razini, što bi smanjilo troškove i za veća društva i za mala i srednja poduzeća te bi im omogućilo da pruže programe sudjelovanja kako bi zadovoljili svoje specifične potrebe;

5.

naglašava nedostatak nacionalnih zakonodavnih mjera koje daju prednost razvoju programa financijskog sudjelovanja; primjećuje, u tom pogledu, razlike između država EU-15 (6) i EU- 13 (7) s obzirom na razinu njihovog sudjelovanja u programima financijskog sudjelovanja zaposlenika; prepoznaje poveznicu između uvođenja zakonodavnih mjera na nacionalnoj razini koje daju prednost programima financijskog sudjelovanja zaposlenika i broja zaposlenika koji sudjeluju u takvim programima (8);

6.

naglašava da je potrebna veća transparentnost u nacionalnim programima vlasništva zaposlenika, a posebno pri izračunu stvarnog poreznog opterećenja na razini EU- 28 kako bi se izbjeglo dvostruko oporezivanje i diskriminacija;

7.

napominje da okvir za europski model vlasništva zaposlenika ne bi smio dokidati nacionalna prava oporezivanja;

8.

poziva države članice da pri promicanju programa vlasništva zaposlenika osiguraju porezne poticaje u skladu s načelima najboljih primjera iz prakse;

9.

ističe da bi precizno usmjereni porezni poticaji mogli povećati financijsko vlasništvo zaposlenika u različitim državama članicama te čak i povećati gospodarski rast;

10.

stoga smatra da bi Komisija trebala predstaviti smjernice o oporezivanju financijskog sudjelovanja zaposlenika;

11.

poziva Komisiju i države članice da razmotre odgovarajuće nacionalne mjere kako bi se potaklo poduzeća da razviju i nude programe financijskog sudjelovanja zaposlenika na dobrovoljnoj bazi, koji bi bili otvoreni svim zaposlenicima bez diskriminacije, uzimajući u obzir specifičnu situaciju malih i srednjih poduzeća te mikro-poduzeća; poziva države članice da pojačaju razmjenu najbolje prakse u tom smislu;

12.

smatra da financijsko sudjelovanje zaposlenika također može predstavljati oblik bonusa za zaposlenike preko kvota sudjelovanja u kapitalu ili posebnih obveznica koje su izdane kao vrsta odgođenog plaćanja, ovisno o korištenom financijskom proizvodu ili vrsti poduzeća o kojem je riječ;

13.

vjeruje da bi svaka mjera koja se odnosi na financijsko sudjelovanje zaposlenika u prihodima društva trebala biti dugoročno održiva i zasnovana na načelima dobrovoljnog sudjelovanja, jednakosti među radnicima i dužne pažnje, posebno u slučaju malih i srednjih poduzeća; naglašava činjenicu da unatoč tome što prepoznaje korisnost programa financijskog sudjelovanja zaposlenika, to područje nije u nadležnosti Unije;

14.

poziva Komisiju i države članice da uključe socijalne partnere u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i praksama, organizacije vlasništva zaposlenih i dionike u dijalog između političara, poslodavaca i predstavnika radnika, na odgovarajućim razinama, pritom poštujući neovisnost socijalnih partnera u kolektivnom pregovaranju kako bi osigurali da se postojeći primjeri najbolje prakse uzmu u obzir tijekom izrade nacionalnih politika da bi se poduzećima olakšala provedba financijskog sudjelovanja zaposlenika;

15.

s nestrpljenjem iščekuje rezultate probnog projekta, posebno razvoja virtualnog centra financijskog sudjelovanja zaposlenika i izračuna stvarne porezne stope (CETREPS); traži od Komisije da ponudi ideje državama članicama o mehanizmima sudjelovanja u svjetlu tog probnog projekta;

16.

promatra s interesom mogući aranžman 29 dobrovoljnog uključivanja kao dobrovoljni jedinstveni pravni okvir otvoren poslodavcima diljem EU-a, u kojem bi se poštivala područja nadležnosti država članica o fiskalnom i radnom pravu, u obliku:

17.

vjeruje da bi procjena učinka aranžmana 29 pomogla prilikom ocjene mogućnosti za stvaranje ravnopravne situacije i izbjegavanja sprječavanje internacionalizacije poduzeća;

18.

ističe da vlasništvo zaposlenika potiče iznimno potrebnu- društvenu koheziju i služi kao važan dodatak održivom korporativnom upravljanju; ipak ističe potrebu za oprezom pri promicanju programa vlasništva kako se plaće ne bi zamijenile sustavima podjele dobiti;

19.

poziva stoga Komisiju i relevantne dionike da nastave zagovarati pridržavanje „modularnog pristupa”;

20.

potiče Komisiju da predstavi neovisnu procjenu učinka aranžmana 29 na financijsko sudjelovanje zaposlenika i očekuje uključivanje informacija o tome u privremeno izvješće Komisije;

21.

poziva Komisiju, nakon objave neovisne procjene učinka i studije, i u suradnji s organizacijama vlasništva zaposlenika, državama članicama i, ako je potrebno, socijalnim partnerima da razmotre izradu skupa neobvezujućih osnovnih smjernica za uspješne programe financijskog sudjelovanja zaposlenika koji bi obuhvatili sljedeće elemente:

22.

podsjeća da, kao što se pokazalo prije financijske krize, politika naknada kojima se potiču prekomjerno rizična ponašanja zaposlenika mogu ugroziti ispravno i učinkovito upravljanje kreditnim institucijama, investicijskim fondovima i ostalim poduzećima u financijskom sektoru;

23.

potiče socijalne partnere da nastave zajedno raditi na stvaranju novih prilika za financijsko sudjelovanje zaposlenika na relevantnim razinama7;

24.

smatra da se, za promicanje financijskog sudjelovanja u svrhu stvaranja novog oblika financiranja društva te kako bi se zaposlenicima omogućilo da se u većoj mjeri vežu za društvo koje ih zapošljava, poslodavcima treba pružiti mogućnost da zaposlenicima ponude oblike upisivanja društvenog kapitala ili da izdaju posebne dužničke vrijednosne papire (obveznice); drži da upisivanje kapitala treba biti dobrovoljno kako za društvo tako i za zaposlenike, bilo da to čine pojedinačno ili udruženi;

25.

priznaje da se nasljeđivanje poduzeća, dodatno financiranje, zadržavanje osoblja i drugi problemi karakteristični za MSP-ove mogu ublažiti planovima za vlasništvo dionica za zaposlenike; smatra da se programi vlasništva zaposlenika u malim i mikropoduzećima mogu kombinirati s mjerama tržišta rada, kao što su naknade za nezaposlenost, i time pomoći nezaposlenima da se ponovno zaposle;

26.

primjećuje da postoji nedostatak informacija i obrazovanja o mogućim programima vlasništva zaposlenika, posebno među MSP-ovima; u tom pogledu poziva Komisiju i države članice da bolje organiziraju informativne kampanje i potiču prekograničnu prenosivost programa najboljih primjera iz prakse među državama članicama.

27.

potiče države članice da, u suradnji sa socijalnim partnerima, organizacijama vlasništva zaposlenika i Komisijom, upotrijebe pojedinačne informativne portale kao mjesta na kojima se postupci mogu obaviti na jednom mjestu i koja su dostupna poslodavcima i zaposlenicima, kako bi se objasnila korist i prednosti te rizici financijskog sudjelovanja zaposlenika, nacionalni dostupni poticaji te različiti modeli koji postoje da bi radnici i poslodavci donosili informirane odluke u vezi s programima financijskog sudjelovanja zaposlenika i pronašli najbolju opciju za dogovore na razini društva te kako bi bolje procijenili opcije koje su im dostupne i izazove pridruživanja takvom programu; predlaže da se ti pojedinačni informativni portali prilože ili dodaju postojećim nadležnim tijelima ili vlastima na nacionalnoj razini;

28.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

23.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 482/48

—

uzimajući u obzir članak 3. stavak 3. i članak 6. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU-a),

—

uzimajući u obzir članke 9. i 53. te članke od 151. do 157. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU-a),

—

uzimajući u obzir članke 5., 15., 16., 27., 31., 34. i 35. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

—

uzimajući u obzir članke 1., 2., 3., 4., 11., 12., 13., 19. i 23. Europske socijalne povelje (revidirane),

—

uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada (MOR-a) br. 102 (1952.) o minimalnim standardima socijalne sigurnosti,

—

uzimajući u obzir Konvenciju MOR-a br.117 (1962.) o socijalnoj politici (osnovni ciljevi i standardi),

—

uzimajući u obzir Konvenciju MOR-a br. 121 (1964.) o davanjima za slučaj nesreće na poslu i profesionalnih bolesti; Konvenciju br. 128 (1967.) o davanjima za invalidnost, starost i članovima obitelji kada umre uzdržavatelj; Konvenciju br. 130 (1969.) o naknadama za medicinsku skrb i slučaj bolesti; Konvenciju br. 168 (1988.) o promicanju zapošljavanja i zaštiti od nezaposlenosti; i Konvenciju br. 183 (2000.) koja se odnosi na reviziju Konvencije o zaštiti majčinstva,

—

uzimajući u obzir preporuku MOR-a iz 2012. o nacionalnim osnovama socijalne zaštite,

—

uzimajući u obzir MOR-ovo izvješće o socijalnoj sigurnosti u svijetu iz 2010. (2010./11.) o „Pružanju zaštite u doba krize i nakon nje” (1),

—

uzimajući u obzir preporuku MOR-a iz 2003. o „Socijalnoj zaštiti: Cjeloživotno ulaganje za uspostavu socijalne pravde, smanjenje siromaštva i poticanje razvoja” (2),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (3),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2010/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji se bave djelatnošću u okviru samozapošljavanja te o ukidanju Direktive Vijeća 86/613/EEZ (4),

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (5),

—

uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 24. lipnja 1992. o zajedničkim kriterijima koji se odnose na dostatne resurse i socijalnu pomoć u sustavima socijalne zaštite (92/441/EEZ) (6),

—

uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 27. srpnja 1992. o približavanju ciljeva i politika socijalne zaštite (92/442/EEZ) (7),

—

uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 17. prosinca 1999. o jačanju suradnje s ciljem modernizacije i poboljšanja socijalne zaštite (8),

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za socijalnu zaštitu od 10. veljače 2011. pod nazivom „Ocjena Odbora za socijalnu zaštitu o socijalnoj dimenziji strategije Europa 2020.” (9),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 16. veljače 2012. naslovljenu „Bijela knjiga – Program za primjerene, sigurne i održive mirovine” (COM(2012)0055),

—

uzimajući u obzir reviziju Komisije od 8. siječnja 2013. o „Razvoju na području zapošljavanja i socijalne politike u Europi 2012.” (10),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. kolovoza 2012. naslovljenu „Socijalna zaštita u razvojnoj suradnji Europske unije” (COM(2012)0446),

—

uzimajući u obzir Zelenu knjigu Komisije od 22. studenog 2006. o modernizaciji radnog prava radi svladavanja izazova 21. stoljeća (COM(2006)0708),

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 29. travnja 2010. o „Novim trendovima u samozapošljavanju: poseban slučaj gospodarski ovisnih samostalnih djelatnosti” (11),

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 21. ožujka 2013. o „Zlouporabi statusa samozaposlene osobe” (12),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. listopada 2008. o preporuci Komisije o aktivnom uključivanju osoba isključenih s tržišta rada (COM(2008)0639) i svoju Rezoluciju od 6. svibnja 2009. o aktivnom uključivanju osoba isključenih s tržišta rada (13),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. listopada 2009. (COM(2009)0545) i svoju Rezoluciju od 20. svibnja 2010. o dugotrajnoj održivosti javnih financija za gospodarski oporavak (14),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. srpnja 2010. o netipičnim ugovorima, osiguranim profesionalnim putovima i novim oblicima socijalnog dijaloga (15),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. ožujka 2006. o socijalnoj zaštiti i socijalnoj uključenosti (16),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. listopada 2010. o ulozi minimalnog dohotka u borbi protiv siromaštva i promicanju inkluzivnog društva u Europi (17),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2013. o suzbijanju nezaposlenosti mladih: moguća rješenja (18),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. listopada 2008. o pojačanoj borbi protiv rada na crno (19),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. svibnja 2007. o promicanju dostojanstvenog rada za sve (20),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. srpnja 2007. o modernizaciji radnog prava radi svladavanja izazova 21. stoljeća (21),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. srpnja 2011. o budućnosti socijalnih usluga od općeg interesa (22),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. studenog 2011. o europskoj platformi protiv siromaštva i društvene isključenosti (23),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. svibnja 2013. o Programu za primjerene, sigurne i održive mirovine (24),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. lipnja 2013. o komunikaciji Komisije „Socijalno ulaganje za rast i koheziju – uključujući provedbu Europskoga socijalnog fonda 2014. – 2020.” (25),

—

uzimajući u obzir studiju „Socijalna zaštita ekonomski ovisnih samozaposlenih radnika” (26), svibanj 2013., čiju je provedbu naložio Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja,

—

uzimajući u obzir prilagođeno izvješće Europske zaklade za poboljšanje radnih i životnih uvjeta (Eurofound) iz 2013. naslovljeno „Samozaposleni ili ne? Radni uvjeti ekonomski ovisnih radnika” (27),

—

uzimajući u izvješće Eurofounda od 2. ožujka 2009. o „Samozaposlenim radnicima: industrijski odnosi i radni uvjeti” (28),

—

uzimajući u obzir Eurofoundovo komparativno izvješće iz travnja 2013. o „Uključenosti socijalnih partnera u režime davanja za nezaposlenost u Europi” (29),

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i mišljenje Odbora za prava žena i jednakost spolova (A7-0459/2013),

A.

budući da je pravo na socijalnu zaštitu temeljno pravo koje sukladno pravu Zajednice, nacionalnim zakonima i praksama predstavlja osnovicu europskog socijalnog modela; budući da je Međunarodna organizacija rada (MOR) usvojila preporuke o nacionalnim osnovama socijalne zaštite kojima je cilj osigurati temeljno pravo svake osobe na socijalnu zaštitu i dostojan životni standard;

B.

budući da je socijalna zaštita u državnoj nadležnosti, a usklađuje se na razini Europske unije;

C.

budući da socijalna zaštita olakšava prilagodbu promjenama koje vladaju na tržištu rada, pospješuje borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti, potiče uključivanje na tržište rada i ulaganja u ljudske resurse; budući da socijalna zaštita ima ulogu stabilizacije gospodarstva i protucikličku funkciju, zahvaljujući čemu su unutarnja potražnja i potrošnja u porastu;

D.

budući da su neke države članice za prevladavanje krize uvelike smanjile javnu potrošnju u trenutku kada je došlo do povećane potražnje za socijalnom zaštitom uslijed povećanja broja nezaposlenih; budući da je unutar nacionalnih proračuna iznos sredstava namijenjenih za pružanje usluge socijalne skrbi dodatno smanjen zbog gubitka radnih mjesta, koji je pogodio mnoge, ili smanjenja plaća, čime se zapravo ugrožava europski socijalni model;

E.

budući da je razina socijalne skrbi u nekim državama članicama EU-a neodgovarajuća te bi se mogla poboljšati; budući da je iskorištavanje ugroženih radnika u EU-u i dalje česta pojava

F.

budući da kao posljedica činjenice da je većina tradicionalnih modela socijalne zaštite, posebno sustava socijalne skrbi te zakona o radu, osmišljena kako bi se osigurala socijalna i radna prava zaposlenih, postoji rizik da s uvođenjem novih vrsta zapošljavanja i povećanjem broja samozaposlenih radnika, novim skupinama radnika ne bude pružena potrebna razina socijalne zaštite;

G.

budući da žene koje odaberu poduzetništvo češće od muškaraca kao glavnu motivaciju svoje odluke navode bolju ravnotežu između posla i privatnog života i/ili ekonomsku potrebu;

H.

budući da su samozaposlene žene u manjini kad je riječ o samozaposlenim osobama, ali za njih je vjerojatnije da će osiromašiti;

I.

budući da se zbog nemogućnosti pristupa odgovarajućim mirovinskim pravima, plaćenom bolovanju, plaćenom dopustu i drugim oblicima socijalne sigurnosti za samozaposlene pogoršava razlika u plaćama muškaraca i žena, posebno nakon umirovljenja;

J.

budući da sve veći broj samozaposlenih osoba koje imaju premalo posla ili rade slabo plaćen posao, posebice žena, spada u kategoriju stanovnika koji žive ispod linije siromaštva, a nisu službeno uvedene kao nezaposlene osobe;

K.

budući da bi moglo biti korisno jasno odrediti lažno samozapošljavanje i spriječiti zlouporabu kako bi se izbjeglo kršenje socijalnih prava radnika, narušavanje tržišnog natjecanja i rizik socijalnog dampinga;

L.

budući da je lažno samozapošljavanje u osnovi oblik djelomičnog izbjegavanja plaćanja doprinosa koji je teško otkriti i koji potkopava održivost i prikladnost sustava mirovinskog osiguranja, lišavajući ga ključnih sredstava;

M.

budući da posebno visoke razine nezaposlenosti u mnogim državama članicama, zajedno sa stalnim pritiskom da se smanji (jedinični) trošak rada, dovode do trendova i praksi na nacionalnim tržištima rada koji podupiru daljnji rast i razvoj lažnog samozapošljavanja;

N.

budući da se uvjeti rada samozaposlenih radnika koji su gospodarski ovisni bitno ne razlikuju od uvjeta rada zaposlenika, njihovo pravo na socijalnu zaštitu i pravo na rad trebali bi, prema potrebi, biti više poput prava zaposlenika;

O.

budući da nema pouzdanih, točnih i usporedivih informacija i podataka o situaciji, radnim uvjetima, programima socijalne sigurnosti za kombiniranje rada i skrbi samozaposlenih osoba;

P.

budući da je udio samozaposlenih osoba u 2012. godini u ukupnom broju zaposlenih osoba bio veći od 15 % na razini Europske unije te da u nekim slučajevima samozapošljavanje često nije omiljena opcija dotične osobe, nego nužnost, zbog nedostatka drugih prilika za rad ili dovoljno fleksibilnih radnih uvjeta za usklađivanje rada i skrbi za uzdržavanike; budući da je u mnogim državama članicama samozaposlenima teško steći dostatna prava na mirovinu, čime se samozaposlenici izlažu znatnom riziku od budućeg osiromašenja; budući da su gospodarski ovisni samozaposleni radnici rijetko organizirani ili ih rijetko predstavljaju sindikati, čak iako postoji veća mogućnost da će biti žrtve zlouporabe u pogledu radnog vremena i drugih pitanja;

1.

ističe potrebu za stalnim prilagođavanjem i modernizacijom sustava socijalne zaštite na razini država članica, kojima će se jamčiti dobra, održiva i primjerena socijalna zaštita za sve građane, temeljena na načelima opće dostupnosti i nediskriminacije te njezinoj sposobnosti pravodobnog odgovora na novonastale demografske promjene i promjene na tržištu rada;

2.

poziva države članice da osiguraju odgovorno i održivo dugoročno financiranje sustava socijalne zaštite, pogotovo u vrijeme ekonomske krize, razviju preventivni instrument sustava socijalne zaštite te značajnije ustraju na provedbi mjera, ne zanemarujući pritom činjenicu da jedan od najvažnijih čimbenika mjera socijalnog ulaganja pruža mogućnost međusobnog usklađivanja društvenih i gospodarskih ciljeva, što može dugoročno pridonijeti očuvanju i razvoju gospodarstva; stoga smatra, s obzirom na prethodno rečeno, da se na socijalna ulaganja ne bi trebalo gledati kao na troškove, već kao na ulaganja;

3.

skreće pozornost na činjenicu da u nekim državama članicama starenje stanovništva, nizak natalitet i promjenjiva tržišta rada mogu povećati potrebu za hitnim reformiranjem sustava socijalne sigurnosti, uključujući mirovine, kako bi se osigurala njihova održivost; naglašava činjenicu da žene češće uzimaju pauze u karijeri i rade poslove s nepunim radnim vremenom nego muškarci kako bi skrbile o djeci i ostalim uzdržavanicima, što može imati negativan učinak na njihove mirovine i izložiti ih većoj opasnosti od osiromašenja; stoga poziva države članice da ta razdoblja pauza u karijeri smatraju osiguranim razdobljima prilikom uspostavljanja i izračuna mirovinskih prava; naglašava činjenicu da reforme trebaju uključivati socijalne partnere u skladu s nacionalnim pravom i praksama, kao i relevantne dionike, te trebaju biti propisno priopćene građanima;

4.

poziva države članice da osiguraju socijalnu zaštitu koja jamči zaštitu pristojnog dohotka utvrđenog u svakoj zemlji i pristup osnovnim socijalnim prednostima, na primjer u slučaju bolesti, nezaposlenosti, majčinstva, invaliditeta i umirovljenja itd., u svrhu borbe protiv siromaštva i društvene isključenosti u državama članicama; potiče države članice da izrade strategije razvoja socijalne zaštite u skladu s prijedlozima MOR-a;

5.

naglašava da se učinkovita socijalna zaštita dovoljno visoke kvalitete treba temeljiti na mjerama kojima se potiče sudjelovanje u zapošljavanju kako bi se poboljšali zdravstveni i sigurnosni uvjeti na radom mjestu te povećala produktivnost, koja predstavlja bitnu konkurentnu prednost; naglašava da snižavanje razine socijalne zaštite ne treba smatrati rješenjem za postizanje veće stope zaposlenosti;

6.

poziva Komisiju i države članice da osiguraju svim radnicima i samozaposlenim osobama pristup cjeloživotnom učenju preraspodjelom postojećih financijskih sredstava EU-a i nacionalnih financijskih sredstava od radnika sa stalnim ugovorima na sve radnike, uključujući i samozaposlene osobe, neovisno o vrsti njihovih ugovora;

7.

poziva države članice da poduzmu pojačane napore u provedbi strukturalnih reformi i mjera usmjerenih na otvaranje radnih mjesta za mlade te da osiguraju da mladi radnici nisu diskriminirani ograničavanjem njihovih prava na socijalnu zaštitu; također poziva države članice da, u suradnji s Komisijom, osiguraju odgovarajuću socijalnu zaštitu mladima u programima naukovanja i pripravništva koji su oblikovani tako da im se omogući stjecanje radnog iskustva;

8.

naglašava da starije osobe nisu gospodarski i društveni teret nego, naprotiv, da njihovo iskustvo prikupljeno za života i njihovo znanje predstavljaju prednost; predlaže da bi, u kontekstu međugeneracijske solidarnosti, zaposlenike starije od 60 godina trebalo poticati da ostanu dostupni na tržištu rada s ciljem prenošenja znanja i iskustva sljedećim generacijama;