21.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 428/1

21.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 428/2

21.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 428/2

1.

Je li nacionalni propis, prema kojemu korisnik objekta na željezničkoj infrastrukturi, kojega upravitelj infrastrukture tuži pred građanskim sudom na isplatu pristojbe za korištenje, ili koji pak tuži na povrat plaćene pristojbe za korištenje, može isticati da pristojba koju je utvrdio upravitelj infrastrukture nije pravična, usklađen s odredbama Direktive (1) o neovisnosti uprave upravitelja infrastrukture (čl. 4. st. 1., 4. i 5.), o načelima utvrđivanja pristojbi (čl.7. do.12.) i o zadaćama regulatornog tijela (čl. 30.)?

2.

Ako je na prvo pitanje odgovor potvrdan: Je li nacionalni propis prema kojemu je sud, ako zaključi da utvrđena pristojba nije pravična, ovlašten i obvezan dugovani iznos pristojbe utvrditi presudom, usklađen s navedenim propisima Direktive?

21.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 428/3

—

ukine presudu Općeg suda od 10. svibnja 2016. u predmetu T-806/14

—

poništi odluku žalbenog vijeća u predmetu R0644/2014-5, i podredno, po potrebi predmet vrati na ponovno suđenje Općem sudu

—

naloži EUIPO-u snošenje vlastitih troškova i troškova žalitelja pred Sudom, Općim sudom i žalbenim vijećem.

I.

Prvi žalbeni razlog: povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 (1) – Primjena pogrešnih kriterija

II.

Drugi žalbeni razlog: povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 Neprimjena načela posebnosti žiga

21.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 428/4

—

ukine presudu Općeg suda od 1. lipnja 2016. u predmetu T-34/15

—

naloži EUIPO-u i intervenijentu iz prvostupanjskog postupka snošenje vlastitih troškova i troškova društva Wolf Oil.

21.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 428/5

21.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 428/5

1.

Treba li članak 5. stavak 1. točku (a) Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 (1) od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, tumačiti na način da pojam „stvari koje se odnose na ugovore” obuhvaća i odštetni zahtjev iz članka 7. Uredbe (EZ) br. 261/2004 (2) Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91, koji se ostvaruje prema stvarnom zračnom prijevozniku, koji nije ugovorni partner pogođenog putnika?

2.

Ako se treba primijeniti članak 5. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 44/2001:

Treba li kod prijevoza osoba na dva leta bez značajnijeg zadržavanja u transfernoj zračnoj luci konačni cilj putnika smatrati mjestom izvršenja obveze u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom (b) drugom alinejom Uredbe (EZ) br. 44/2001 i u slučaju kada se zahtjev za odštetu temeljem članka 7. Uredbe (EZ) br. 261/2004, koji je sadržan u tužbi, zasniva na smetnji koja je nastupila na prvom letu, a tužba je usmjerena protiv stvarnog zračnog prijevoznika na prvom letu, koji nije ugovorna strana ugovora o prijevozu?

21.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 428/6

21.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 428/7

i.

U kontekstu nacionalnog pravnog sustava gdje zakonodavno tijelo nije izričito i konačno odredilo u kojoj fazi postupka odluka može biti pobijana i kada o tome treba odlučivati sud u vezi s posebnim zahtjevom u svakom pojedinom slučaju u skladu sa pravilima običajnog prava, primjenjuje li se pravo na postupak koji „ne smije biti preskup” prema članku 11. stavku 4. Direktive 2011/92/EU (1) na postupak pred nacionalnim sudom u kojem se odlučuje o tomu je li ta konkretna tužba u pitanju iznesena u pravodobnoj fazi postupka?

ii.

Primjenjuje li se zahtjev da postupak „ne smije biti preskup” prema članku 11. stavku 4. Direktive 2011/92/EU na sve elemente sudskog postupka kojim se preispituju zakonitost (po nacionalnom pravu ili pravu EU-a) odluke, radnje ili propusta prema odredbama o sudjelovanju javnosti direktive ili samo na elemente u takvom pobijanju koji pripadaju pravu EU-a (ili konkretnije, samo na elemente pobijanja u vezi s pitanjima o odredbama sudjelovanja javnosti iz te direktive)?

iii.

Obuhvaća li izraz „odluke, radnje ili propusti” u članku 11. stavku 1. Direktive 2011/92/EU upravne odluke donesene tijekom odlučivanja o zahtjevu za izdavanjem odobrenja za provedbu projekta, bez obzira odlučuje li se takvim upravnim odlukama neopozivo i konačno o zakonskim pravima stranaka?

iv.

Treba li nacionalni sud, kako bi osigurao učinkovitu sudsku zaštitu u područjima obuhvaćenima pravom okoliša EU-a, tumačiti svoje nacionalno pravo na način koji je, u najvećoj mogućoj mjeri, usklađen s ciljevima koji su propisani u članku 9. stavku 3. UN/EZE Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, potpisane u Aarhusu 25. lipnja 1998., (a) u postupku pobijanja valjanosti postupka izdavanja odobrenja za provedbu projekta koji uključuje projekt od zajedničkog interesa određen u skladu s Uredbom br. 347/2013 (2) Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu, i/ili (b) u postupku pobijanja valjanosti postupka odobrenja za provedbu projekta gdje razvoj utječe na europsko područje određeno u skladu s Direktivom Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore?

v.

U slučaju pozitivnog odgovora na pitanje pod iv. (a) i/ili (b), sprječava li uvjet da tužitelji moraju „udovoljavati mjerilima iz nacionalnog prava, ako postoje”, to da Konvencija ima izravan učinak, u okolnostima kada su tužitelji ispunili sve uvjete iz nacionalnog prava za podnošenje zahtjeva i/ili su očito ovlašteni podnijeti zahtjev (a) u postupku pobijanja valjanosti postupka izdavanja odobrenja za provedbu projekta koji uključuje projekt od zajedničkog interesa određen u skladu s Uredbom br. 347/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu, i/ili (b) u postupku pobijanja valjanosti postupka izdavanja odobrenja za provedbu projekta kada razvoj utječe na europsko područje određeno u skladu s Direktivom Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore?

vi.

Mogu li države članice u zakonodavstvu propisati iznimke pravilu da postupci o okolišu ne smiju biti preskupi kada takva iznimka nije propisana Direktivom 2011/92/EU ili UN/EZE Konvencijom o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, potpisane u Aarhusu 25. lipnja 1998.? i

vii.

Osobito, je li zahtjev nacionalnog prava o postojanju uzročne veze između navodno protupravne radnje ili odluke i štete za okoliš kao uvjet za primjenu nacionalnog zakonodavstva, kojim se primjenjuje članak 9. stavak 4. UN/EZE Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, potpisane u Aarhusu 25. lipnja 1998. radi osiguranja da postupci koji se odnose na okoliš ne smiju biti preskupi, u skladu s Konvencijom?

21.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 428/8

1.

Je li člankom 19. UEZ-a i člankom 263., 266. te 267. UFEU-a te načelom lojalne suradnje (članak 4., stavak 3. UEZ-a), na temelju kojih države članice i njihova nadležna tijela moraju donijeti sve opće i posebne mjere kako bi se otklonila povreda prava Europske unije i postupilo u skladu s presudama Suda Europske unije, posebno kada je u pitanju valjanost akata tijela Europske unije koji djeluju erga omnes, naloženo državama članicama da stave izvan snage ili da na odgovarajući način izmjene zakonodavni akt, kojim je bila prenesena direktiva koju je kasnije Sud proglasio nevaljanom zbog neusklađenosti odnosno kršenja odredbi Ugovorâ ili Povelje Europske unije o temeljnim pravima, s ciljem da se osigura provedba presude Suda i na taj način otkloni povredu Ugovorâ ili Povelje i spriječe nove povrede u budućnosti?

2.

U odnosu na prethodno pitanje, može li se članak 266. UFEU-a (bivši članak 233. UEZ-a) tumačiti na način da pojam „tijelo, ured ili agencija” obuhvaća (u širem smislu ili po analogiji) i državu članicu koja je prenijela u svoj pravni poredak direktivu koja je kasnije proglašena nevaljanom zbog povrede Ugovorâ ili Povelje, ili se u takvom slučaju analogijom može primijeniti članak 260. stavak 1. UFEU-a?

3.

U slučaju suštinski pozitivnih odgovora na prethodna pitanja, dakle, ako postoji obveza za državu članicu da donese sve opće i posebne mjere kako bi se otklonila povreda primarnog prava Europske unije, stavljanjem izvan snage ili odgovarajućom izmjenom zakonodavnog akta kojim je prenesena direktiva koju je kasnije Sud proglasio nevaljanom zbog povrede Povelje ili Ugovorâ, obuhvaća li takva obveza i nacionalne sudove, u smislu da su oni obvezni isključiti iz primjene zakonodavni akt kojim je prenesena direktiva koja je proglašena nevaljanom – u ovom slučaju Direktiva 2006/24/EZ (1) – i kojim se (barem djelomično) krši Povelja ili Ugovori, te slijedom toga ne uzeti u obzir dokaze pribavljene na temelju tih akata (direktiva i nacionalni akt kojim se ona prenosi)?

4.

Potpada li nacionalno zakonodavstvo, kojim se prenosi Direktiva 2006/24, koju je Sud proglasio nevaljanom presudom od 8. travnja 2014., Digital Rights Ireland Ltd (2) (C-293/12 i C-594/12) zbog povrede Povelje, pod područje primjene prava Europske unije, kao što to zahtjeva članak 51. stavak 1. Povelje, samo zbog toga što je njime prenesena Direktiva 2006/24, neovisno o tome što je Sud kasnije proglasio tu direktivu nevaljanom?

5.

Budući da je Direktiva 2006/24, koju je kasnije Sud proglasio nevaljanom, bila usvojena radi uspostavljanja na europskoj razini usklađenog okvira u smislu članka 15., stavka 1. Direktive 2002/58/EZ za zaštitu podataka od davatelja komunikacijskih usluga s ciljem sprječavanja, istrage, otkrivanja i progona kaznenih djela, tako da se otklone prepreke na unutarnjem tržištu elektronske komunikacije, odnosi li se na nacionalno zakonodavstvo, kojim se prenosi Direktiva 2006/24 kontekst članka 15. stavka 1. Direktive 2002/58, na način da ono potpada pod područje primjene prave Europske unije, kako je to propisano člankom 51., stavkom 1. Povelje?

6.

Budući da osuđujuća kaznena presuda izrečena građaninu jedne države članice Europske unije, kao u ovom slučaju, nedvojbeno podrazumijeva ograničenje korištenja prava na slobodu kretanja koju taj građanin ima na temelju prava Unije, čak i ako je to u načelu opravdano, treba li se upravo zbog toga smatrati da predmetni kazneni postupci u cijelosti spadaju pod područje primjene prava Europske unije, kako je to propisano člankom 51. stavkom 1. Povelje?

Ako je odgovor na prethodna pitanja takav da u suštini ide u smislu primjene Povelje, u skladu sa njenim člankom 51. stavkom 1., onda:

7.

Je li u skladu sa člankom 7., 8. i 52. stavkom 1. Povelje to da podaci zadržani u skladu s Direktivom 2006/24 i/ili člankom 15. stavkom 1. Direktive 2002/58 budu dostupni policiji i da ih ona može koristiti prilikom kaznene istrage, u slučaju žurnog postupanja i posebno u slučaju kada je osoba zatečena u izvršenju kaznenog djela, s time da ne postoji prethodno odobrenje pravosudnog tijela [ili neovisnog upravnog tijela] izdano prema unaprijed propisanim materijalnim i postupovnim uvjetima?

8.

Uklanja li, u smislu članka 7., 8. i 52. stavka 1. Povelje, eventualni pristanak osobe na koju se odnose podaci danog tijekom kaznene istrage koju provodi policija ili drugo nadležno tijelo koje nije u pravilu pravosudno, kada zahtijeva pristup podacima pohranjenim u skladu s direktivom 2006/24 i/ili člankom 15. stavkom 1. direktive 2002/58 i njihovo korištenje posebno kada cilj navedene istrage nije sprječavanje, istraživanje i progon kaznenih djela koje je nacionalni zakonodavac posebno propisao i kvalificirao kao teška, potrebu pribavljanja prethodnog odobrenja suda [ili neovisnog upravnog tijela] za pristup tim podacima i za njihovo korištenje, koje se izdaje prema unaprijed propisanim materijalnim i postupovnim uvjetima, imajući osobito u vidu da zatraženi podaci nedvojbeno sadrže i podatke o trećim osobama (na primjer: pozivatelj i pozvana osoba)?

9.

Je li sama suglasnost državnog odvjetnika, dane tijekom kaznene istrage, za pristup podacima zadržanim u skladu s direktivom 2006/24 i/ili člankom 15. stavkom 1. direktive 2002/58 i za njihovo korištenje u skladu sa člankom 7., 8. i 52. stavkom 1. Povelje, kada nedostaje prethodno odobrenje od suda [ili neovisnog upravnog tijela] prema unaprijed propisanim materijalnim i postupovnim uvjetima, posebno kada cilj navedene istrage nije sprječavanje, istraživanje i progon kaznenih djela koje je nacionalni zakonodavac posebno propisao i kvalificirao kao teška?

10.

Imajući u vidu presudu Suda od 8. travnja 2014., Digital Rights Ireland Ltd (C-293/12 i C-594/12, EU:C:2014:238, točke 60. i 61.) i izraz „teška kaznena djela” iz članka 1. stavka 1. Direktive 2006/24, je li taj izraz autonomni pojam prava Unije, i u slučaju da jest, koji je njegov materijalni sadržaj na temelju kojega se određeno kazneno djelo može smatrati dovoljno teškim da opravda pristup podacima pohranjenim u skladu sa Direktivom 2006/24 i njihovo korištenje?

11.

Imajući u vidu presudu Suda od 8. travnja 2014., Digital Rights Ireland Ltd (C-293/12 i C-594/12, EU:C:2014:238, točke 60. i 61.) i neovisno o pitanju samostalnosti izraza „teško kazneno djelo” iz članka 1. stavka 1. direktive 2006/24, jesu li člancima 7. i 8. te člankom 52. stavkom 1. Povelje uređeni opći kriteriji na temelju kojih se određeno kazneno djelo treba smatrati dovoljno teškim da opravdava pristup podacima pohranjenim u skladu sa Direktivom 2006/24 i/ili člankom 15. stavkom 1. Direktive 2002/58 i njihovo korištenje, i ako jesu, koji su to kriteriji?

12.

U slučaju da su odgovori na prethodna pitanja u suštini pozitivni, sastoji li se takva provjera proporcionalnosti, konačno, od ocjene postojanja obilježja kaznenog djela za koje se provodi istraga (a) od strane samog Suda ili (b) od strane nacionalnog suda, na temelju općih kriterija koje je utvrdio Sud?

13.

Imajući u vidu presudu Suda od 8. travnja 2014., Digital Rights Ireland Ltd (C-293/12 i C-594/12, EU:C:2014:238, točke 58. i 68. te izreka), je li u skladu sa člankom 7., 8. i 52. stavkom 1. Povelje omogućavanje pristupa pohranjenim podacima i njihovo korištenje u okviru kaznenog postupka na temelju općeg sustava pohrane podataka koji je uspostavljen sukladno Direktivi 2006/24 i/ili članku 15. stavku 1. direktive 2002/58, to jest sustava koji udovoljava pretpostavkama navedenim u točkama 60., 61., 62., 67. i 68. te presude, ali ne i onim iz točaka 58., 59., 63. i 64. iste presude?

[odnosno, sustav pohrane u kojemu se, s jedne strane, zahtjeva prethodno odobrenje suda izdano u skladu sa propisanim materijalnim i postupovnim uvjetima, posebno radi sprječavanja, istraživanja i progona kaznenih djela koja je nacionalni zakonodavac precizno odredio i popisao te kvalificirao kao teška, te u kojemu se osigurava učinkovita zaštita pohranjenih podataka od opasnosti od zlouporabe kao i od svakog nezakonitog pristupa i korištenja (vidjeti točke 60., 61., 62., 67. i 68. te presude) i u kojemu se, s druge strane, dopušta pohrana podataka a) bez razlike, za sve osobe koje se koriste uslugama elektroničke komunikacije, s time da u odnosu na te osobe (optužene ili pod istragom) ne postoji niti jedan element, pa ni najmanji, koji ih povezuje s teškim kaznenim djelom, prije nego se utvrdi okolnost s obzirom na koju su bili zatraženi podaci od davatelja komunikacijskih usluga, b) s time da se zatraženi podaci trebaju odnositi, prije nego se utvrdi činjenica koja je predmeta istrage, (i) na određeno vremensko razdoblje i/ili određeni geografski prostor i/ili određeni krug osoba koje mogu biti uključene na neki način u teško kazneno djelo, ili (ii) na osobe glede kojih pohrana podataka može zbog drugih razloga doprinijeti sprječavanju, istraživanju ili progonu teških kaznenih djela, c) za vremensko razdoblje (u ovom slučaju 12 mjeseci) koje je određeno a da se pritom ni na koji način ne pravi razlika između kategorija podataka propisane člankom 5. te direktive na temelju njihovog eventualnog korištenja za potrebe postizanja postavljenog cilja ili ovisno o kojim se osobama radi (vidjeti točke 58., 59., 63. i 64. navedene presude]

14.

Ako je odgovor na prethodno pitanje, u suštini, takav da pristup tim podacima i njihovo korištenje nije u skladu sa člankom 7., 8. i 52. stavkom 1. Povelje, treba li nacionalni sud odbiti primjenu nacionalnog akta kojim se prenosi Direktiva 2006/24 koju je Sud proglasio nevaljanom ili akta koji se temelji na članku 15. stavku 1. Direktive 2002/58, s obzirom na to da nije u skladu s Poveljom i stoga, zanemariti podatke koji su pohranjeni i pribavljeni na temelju njih?

15.

Imajući u vidu Direktivu 2006/24, posebno njezine uvodne izjave 6., prema kojoj „pravne […] razlike među nacionalnim odredbama koje se odnose na zadržavanje podataka u svrhu sprečavanja, istrage, otkrivanja i progona kaznenih djela predstavljaju prepreke unutarnjem tržištu”, cilj određen u njenom članku 1. stavku 1. koji je „uskladiti odredbe država članica” kao i preostale uvodne izjave, posebno [3., 4., 5., 11. i 21] kao i presudu Suda od 10. veljače 2009., Irska/Parlament i Vijeće (C-301/06, EU:C:2009:68, točke 70. – 72.), predstavlja li održavanje na snazi zakona kojim se prenosi u nacionalni pravni poredak Direktiva 2006/24, iako je tu direktivu Sud proglasio nevaljanom, prepreku uspostavi i funkcioniranju unutarnjeg tržišta, pod uvjetom da nijedna kasnije donesena mjera prava Europske unije nije stupila na snagu?

16.

Posebno, predstavlja li održavanje na snazi zakona kojim se prenosi u nacionalni pravni poredak Direktiva 2006/24, iako je tu direktivu Sud proglasio nevaljanom, ili nacionalnog zakona iz članka 15. stavka 1. Direktive 2002/58 prepreku uspostavi i funkcioniranju unutarnjeg tržišta zbog činjenice da, kumulativno ili alternativno:

17.

U slučaju pozitivnog odgovora na barem jedno od prethodnih pitanja, treba li nacionalni sud sukladno pravu Unije, odbiti primjenu nacionalnog akta kojim se prenosi Direktiva 2006/24 koju je Sud proglasio nevaljanom, s obzirom na to da je protivna uspostavi i funkcioniranju unutarnjeg tržišta, te posljedično, zanemariti pohranjene podatke kojima se moglo pristupiti na temelju Direktive 2006/24 ili na temelju nacionalnog zakonodavstva koje je doneseno primjenom članka 15. stavka 1. Direktive 2002/58?

21.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 428/11

1.

Treba li pravo Unije u sadašnjem stanju, osobito opće načelo jednakog postupanja prava Unije, opće načelo zabrane diskriminacije na osnovu dobi u smislu članka 6. stavka 3. UEU-a i članka 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, zabranu diskriminacije u vezi sa slobodom kretanja radnika iz članka 45. UFEU-a i Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (1), tumačiti na način da mu je protivno nacionalno uređenje, kao što je ono o kojem je riječ u glavnom postupku, koje u svrhu uklanjanja jednog slučaja diskriminacije na osnovu dobi koju je utvrdio Sud Europske unije u presudi Gotthard Starjakob  (2) (naime, neuzimanje u obzir razdoblja službe stečenog prije 18. rođendana zaposlenika ÖBB), doduše kod jednog manjeg dijela zaposlenika ÖBB-a diskriminiranih na osnovu dobi uzima u obzir razdoblje službe stečeno prije njihova 18. rođendana (iako samo kod ÖBB-a i usporedivih javnih željezničkih infrastrukturnih ili željezničkih prijevoznih poduzeća u EU-u, EGP-u ili u državama koje su s EU-om povezane sporazumima o pridruživanju i/ili o slobodi kretanja radnika), ali kod najvećeg broja prvobitno diskriminiranih zaposlenika ÖBB-a ipak ne uzima u obzir bilo koje drugo razdoblje službe stečeno prije 18. rođendana, a osobito ne uzima u obzir ono razdoblje koje dotičnim zaposlenicima ÖBB-a omogućuje da bolje obavljaju posao, kao na primjer, razdoblje službe kod privatnih ili drugih javnih prijevoznih poduzeća i/ili infrastrukturnih poduzeća, koja proizvode, koriste ili održavaju infrastrukturu koju koristi poslodavac (vozila, šine, vodove, električne i elektronske instalacije, konstrukcije kolodvora, postavnice i slično), ili kod njima usporedivih poduzeća, te time stvarno u odnosu na daleko najveći broj zaposlenika ÖBB-a pogođenih uređenjem diskriminirajućim na osnovu dobi definitivno utvrđuje diskriminaciju na osnovu dobi?

2.

Ostvaruju li se ponašanjem države članice, koja je u visini od 100 % vlasnica željezničkog prijevoznog poduzeća i faktično poslodavac zaposlenika zaposlenih u tom poduzeću, kada ona zahtjeve tih zaposlenika koje oni imaju na temelju prava Unije na plaćanje naknade štete zbog diskriminacije, među ostalim na osnovu dobi, koju je Sud Europske unije utvrdio u većem broju presuda (David Hütter  (3), Siegfried Pohl  (4), Gotthard Starjakob), a koja je priznata i većim brojem nacionalnih sudskih odluka, među ostalim i Vrhovnog suda (8 ObA 11/15y), koja ih iz čisto fiskalnih razloga pokušava otkloniti putem retroaktivnih izmjena zakona iz godina 2011. i 2015., pretpostavke za odgovornost za štetu te države članice na temelju prava Unije koje je Sud definirao u svojoj sudskoj praksi, a osobito uvjet dovoljne ozbiljnosti povrede prava Unije, na primjer povrede članka 2. stavka 1. u vezi s člankom 1. Direktive 200/78/EZ, kako su isti protumačeni u više presuda Suda (David Hütter, Siegfried Pohl, Gotthard Starjakob)?

21.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 428/12

21.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 428/12

—

Ukinuti presudu i poništiti Odluku (1) zbog razloga navedenih u drugom žalbenom razlogu u kojem se navodi da u postupanju društva Telefónica ne postoji ograničenje s obzirom na cilj.

—

Podredno, ukinuti presudu zbog razloga navedenih u prvom žalbenom razlogu te vratiti predmet Općem sudu radi provođenja dokazivanja saslušanjem svjedoka, koje je bilo odbijeno, i odlučivanja o meritumu tužbe koju mu je bilo podnijelo društvo Telefónica radi poništenja uzimajući u obzir rezultat provedenog dokazivanja.

—

Podredno, zbog razloga navedenih u trećem žalbenom razlogu,

—

Naložiti Komisiji snošenje troškova društva Telefónica u prvostupanjskom postupku i u ovom postupku pred Sudom.

—

Prihvatiti opseg ovog podneska koji neznatno premašuje opseg preporučen u praktičnim uputama Suda, a uzimajući u obzir gospodarski učinak predmeta na žalitelja kao i složenost izloženih argumenata.

1.

Povreda članka 47. i članka 28. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te članka 68. Poslovnika Općeg suda zbog odbijanja zatraženog ispitivanja svjedoka. – Odbijanje Općeg suda da provede zatraženo dokazivanje saslušanjem svjedoka onemogućilo je obranu društvu Telefónica jer je odbijeno sredstvo dokazivanja koje je bitno i odlučujuće za pravilno razumijevanje predmeta. Protiv postupanja Općeg suda moguće je istaknuti četiri temeljna prigovora: (i) prigovor teleološke kontradiktornosti; (ii) prigovor neproporcionalnosti tereta dokazivanja; (iii) prigovor predviđanja rezultata dokazivanja saslušanjem svjedoka; i (iv) prigovor neravnoteže ocjenjivanja.

2.

Povreda članka 101. UFEU-a zbog pogrešne primjene sudske prakse koja se odnosi na ograničenja s obzirom na cilj te pogrešne primjene načela obrazlaganja i pretpostavke nedužnosti.

3.

Pogrešna ocjena manje težine povrede i postojanja olakotnih okolnosti u postupanju društva Telefónica. – Društvo Telefónica smatra da Opći sud prilikom svoje ocjene nije uzeo u obzir dodatne čimbenike koji upućuju na manju težinu postupanja i koji bi bili doveli do smanjenja dodatne novčane kazne u odnosu na novčanu kaznu koju je Komisija već primijenila.

21.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 428/14

1.

Tužba se odbija

2.

Društvu Søndagsavisen A/S nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova Europske komisije.

3.

Kraljevina Danska snosit će vlastite troškove.

21.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 428/14

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Perry Ellis International Group Holdings Ltd nalaže se snošenje troškova.

21.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 428/15

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Guccio Gucci SpA nalaže se snošenje troškova, uključujući troškove društva Guess? IP Holder LP pred žalbenim vijećem Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

21.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 428/16

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Guccio Gucci SpA nalaže se snošenje troškova, uključujući troškove društva Guess? IP Holder LP pred žalbenim vijećem Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

21.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 428/16

1.

Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.

Obustavlja se postupak povodom zahtjeva za intervenciju European Crop Protection Association (ECPA), Dow AgroSciences Ltd i Dow AgroSciences Iberica SA.

3.

Pesticide Action Network Europe (PAN Europe), Bee Life European Beekeeping Coordination (Bee Life) i Unione nazionale associazioni apicoltori italiani (Unaapi) snosit će vlastite troškove kao i troškove Europske komisije.

4.

PAN Europe, Bee Life, Unaapi, Komisija, ECPA, Dow AgroSciences i Dow AgroSciences Iberica snosit će vlastite troškove u vezi sa zahtjevima za intervenciju.

21.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 428/17

—

poništi obavijesti o terećenju od 28. lipnja 2016. br. 3241608864, u iznosu od 63 653,58 eura, i br. 3241608865, u iznosu od 9 690,30 eura, koje je izdao tuženik.

21.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 428/18

—

poništi Komisijinu odluku od 13. srpnja 2016. donesenu na temelju Uredbe (EZ) br. 1049/2001 (1) o zahtjevu za pristup dokumentima zabilježenim pod referentnim brojem GESTDEM 2015/5711;

—

naloži Komisiji snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se nepoštivanju postupovnih rokova koji su predviđeni Uredbom br. 1049/2001;

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na pogrešnom postupanju sa zahtjevom za pristup dokumentima kao sa novim zahtjevom;

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na nezakonitom proširenju opsega zahtjeva za pristup dokumentima u fazi obrade ponovnih zahtjeva;

4.

Četvrti tužbeni razlog temelji se na tuženikovom uključivanju, u pobijanu odluku, dokumenata koje treba dostaviti trećoj strani čije bi otkrivanje javnosti bilo protivno članku 113. Uredbe br. 1224/2009 (2).

21.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 428/19

—

poništi Provedbenu odluku Komisije C(2016) 2136 od 11. srpnja 2016. kojom se odbija zahtjev za djelomičnu privremenu reviziju ograničenu na dampinške aspekte s obzirom na konačne antidampinške mjere uvedenu na uvoz keramičkih pločica podrijetlom iz Narodne Republike Kine Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 917/2011;

—

naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova

21.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 428/19

—

ukine rješenje Službeničkog suda od 18. srpnja 2016. kojim je odbijena njegova tužba;

—

prihvati zahtjeve podnesene u prvostupanjskom postupku;

—

naloži drugoj strani u postupku snošenje svih troškova.

1.

Prvi žalbeni razlog, podijeljen na dva dijela, koji se temelji na povredi članka 11. stavaka 4., 5. i 6. odluke izvršnog direktora Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex) od 27. kolovoza 2009. o postupku ocjenjivanja osoblja (odluka od 27. kolovoza 2009.), tumačenog s obzirom na članak 41. stavke 1. i 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

Drugi žalbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 2. stavka 2. odluke od 27. kolovoza 2009., zbog neuzimanja u obzir različitosti uloga ocjenjivača i potvrditelja, kako je uspostavljena unutar Frontexa.

21.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 428/20

—

s jedne strane, uputu predsjednika Europske komisije koja je poslana elektroničkim putem u dopisu od 28. lipnja 2016. članovima kolegija povjerenika Europske unije i koja je sadržana u govoru predsjednika Junckera na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u Bruxellesu 28. lipnja 2016. (SPEECH/16/2356), kojom se zabranjuju bilo kakvi službeni ili neslužbeni pregovori Komisije s vladom Ujedinjene Kraljevine prije njezine obavijesti o namjeri izlaska iz Europske unije u skladu s člankom 50. UEU-a i, s druge strane, izjavu predsjednika Europske komisije da je dao ranije navedenu uputu članovima kolegija povjerenika Europske unije u „Predsjedničkom nalogu”, kao što je to izrijekom izjavio u navedenom govoru na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta u Bruxellesu 28. lipnja 2016. i kako je navedeno u Komisijinom priopćenju za medije na francuskom i engleskom jeziku u vezi s tim govorom (SPEECH/16/2353), proglasi ništavim u skladu s člankom 264. stavkom 1. UFEU-a; i

—

naloži Komisiji plaćanje troškova ovih postupaka

1.

Prvi tužbeni razlog, kojim se tvrdi da sporne mjere nemaju ni odgovarajući ni bilo kakav pravni temelj.

Tužitelji tvrde da:

2.

Drugi tužbeni razlog, kojim se tvrdi da sporne mjere, suprotno članku 18. UFEU-a, diskriminiraju Ujedinjenu Kraljevinu i njezine državljane na temelju državljanstva.

Tužitelji tvrde da:

3.

Treći tužbeni razlog, kojim se tvrdi da se spornim mjerama krše temeljna prava tužitelja iz prava Europske unije.

Tužitelji tvrde da:

4.

Četvrti tužbeni razlog, kojim se tvrdi da su sporne mjere usvojene suprotno načelu lojalne suradnje iz članka 4. stavka 3. UFEU-a.

Tužitelji tvrde da sporne mjere izričito zabranjuju Komisiji i njezinim zaposlenicima da postupaju u skladu s načelom lojalne suradnje prema kojem bi Ujedinjenoj Kraljevini i drugim institucijama Europske unije pomagali u ispunjavanju zadataka koji proizlaze iz Ugovora.

5.

Peti tužbeni razlog, kojim se tvrdi da su sporne mjere nezakonite jer su dijelom ili u cijelosti usvojene kako bi odvratilo ili obeshrabrilo građane drugih država članica Europske unije od slobodnog izražavanja njihovog mišljenja (u vezi s njihovim članstvom u EU) kao što je to osigurano člankom 11. Povelje o temeljnim pravima.