21.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 389/1

1.

Europski gospodarski i socijalni odbor izražava svoju duboku zabrinutost stanjem u kojemu se nalazi Europska unija. Aktualni politički i gospodarski kontekst, u ozračju sve većeg nepovjerenja europskih građana prema postupku integracije EU-a, od Europske komisije zahtijeva da nastoji vratiti duh solidarnosti i odgovornosti, kako je već navela u svojemu programu rada za 2016. godinu. Sve su češći znakovi nedostatka volje država članica da pronađu zajednička i usklađena rješenja. Istodobno bi temelj mjera koje poduzima EU trebalo biti uvjeravanje građana da su ciljevi EU-a njihovi ciljevi.

2.

Izbjeglička kriza zahtijeva hitno humanitarno djelovanje. Istodobno se posebna pozornost mora posvetiti poteškoćama s kojima se suočavaju europske vlade u provođenju rješenja o kojima su se dogovorili svi europski građani, koji se osjećaju nesigurnima i uplašenima. Moraju se otvoriti sigurni zakoniti koridori i EU mora odlučno stremiti ka zajedničkom sustavu azila te dovršiti političke i zakonodavne inicijative iz svibnja i lipnja 2016. Europska komisija treba pojačati napore za osnaživanje vladavine prava u provedbi pravne stečevine EU-a u području migracije i azila te osigurati odgovorno upravljanje schengenskim prostorom kako bi se povratilo uzajamno povjerenje i održivost područja slobodnog kretanja. Dovođenje Schengenskog sporazuma u pitanje bio bi udarac na samu srž europskog projekta te bi se usporilo njegovo napredovanje. Opravdani zahtjev za uređenijim nadzorom vanjskih granica i upravljanjem tim granicama u skladu s vladavinom prava, legitimni zahtjev opće javnosti za većom sigurnosti te zahtjev za užom suradnjom u borbi protiv terorizma ne mogu podrazumijevati podizanje prepreka unutar EU-a i ograničavanje slobodnog kretanja ljudi.

3.

Veću zabrinutost uzrokuju širenje protueuropskih stajališta i sve veća politička zastupljenost ksenofobnih i populističkih pokreta u nacionalnim parlamentima te u društvu u cjelini, što predstavlja prijetnju demokratskim vrijednostima u Europi. U nekim državama članicama ti pokreti imaju mogućnost utjecaja na vladu. To neprijateljstvo prema Europi kao cjelini može dovesti do rizičnih rasprava o mehanizmima dobrovoljnog izlaska koji se daju na raspolaganje vladama na temelju njihovih trenutačnih političkih potreba, kao što je pokazala rasprava o Brexitu. EU treba odgovoriti na taj trend skretanja u protekcionizam i nacionalizam, boreći se s njim i na kulturnoj razini.

4.

Međutim, ne bismo smjeli zaboraviti ili dovesti u pitanje postignuća koja je EU dosad zajamčio te se gospodarska integracija sada mora dovršiti snažnijom političkom i društvenom integracijom. Jedinstveno tržište temeljni je element europske integracije i njegovo funkcioniranje mora biti očuvano pod svaku cijenu. Građani moraju biti aktivni sudionici tog napretka. Dijalog na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini mora se ojačati i strukturirati uz pomoć civilnog društva, uključujući socijalne partnere koji su ključni u planiranju novog puta za Europu.

5.

U toj kulturnoj promjeni prioritet su mladi jer su oni najčešće pogođeni nezaposlenošću, no, s druge strane, nude najveći potencijal za rješavanje krize. Polazeći od naučenog, „generacija Erasmus” pokazuje otvorenost i spremnost na razgovor i zajednički rast s različitim narodima i kulturama. Zbog toga Komisija mora, osim skromnih rezultata programa Jamstvo za mlade, nuditi prilike svim mladima da ostvare korist od europskih razmjena, neovisno o razini njihova obrazovanja i profesionalnom statusu.

6.

U i nadalje nesigurnom gospodarskom i društvenom ozračju od Europske se komisije zahtijeva da iskoristi sve dostupne resurse za poticanje rasta, otvaranja visokokvalitetnih radnih mjesta i društvenog napretka. Ulaganja u financije, proizvodnju i društvo daleko su od razina na kojima su bila prije krize. Potrebno je makroekonomsko okruženje kojim se potiče rast i koje je upravljano povoljnim investicijskim okruženjem na unutarnjem tržištu koje dobro funkcionira. Svi aspekti međunarodne konkurentnosti moraju se uzeti u obzir, a povećana domaća potražnja može dati poticaj europskim trgovačkim društvima na svjetskom tržištu, potičući pozitivan krug od kojega će svi imati koristi.

7.

Gospodarsko upravljanje mora se usmjeriti prema rastu i socijalnom napretku uz provedbu svih prioriteta Komunikacije o koracima prema dovršetku ekonomske i monetarne unije te Godišnjeg pregleda rasta za 2016. U preporukama za pojedine zemlje trebala bi se bolje iskoristiti fleksibilnost u okviru postojećih pravila Pakta o stabilnosti i rastu radi poticanja rasta. Mora se povećati odgovornost za europski semestar, uz uključivanje civilnog društva u cjelini i prepoznavanje posebnosti socijalnih partnera na europskoj i nacionalnoj razini.

8.

Ažuriranu strategiju Europa 2020. trebalo bi povezati s Programom Ujedinjenih naroda do 2030. u koji su uključeni novi ciljevi održivog razvoja kako bi se gospodarski, društveni i ekološki aspekt razmatrali kao neodvojive i međuovisne sastavnice te obnovili napori za postizanje onih društvenih ciljeva u pogledu kojih EU zaostaje.

9.

EGSO traži od Komisije da pokaže svoje vodstvo u postizanju konsenzusa i predanosti u Europskom parlamentu i Vijeću radi provedbe unutarnjeg i vanjskog programa EU-a.

10.

U tom kontekstu EGSO poziva Komisiju da usmjeri svoj program rada za 2017. na sljedeća tri strateška područja, priznajući da su unutarnja i vanjska dimenzija, kao i gospodarska, socijalna i politička dimenzija, neodvojive:

—

Kako bi se postigao plan ulaganja kojim se ostvaruje barem 2 % BDP-a EU-a, EGSO preporučuje fiskalni poticaj, između ostaloga preko javnih ulaganja, usmjeren na ulaganja kojima se potiču inovacije i rast te daje prednost sektorima kao što su energetika, promet i širokopojasna infrastruktura, digitalizacija, niskougljično kružno gospodarstvo, socijalno gospodarstvo te vještine za poduzetništvo i kvalitetna radna mjesta. Uporaba europskih fondova trebala bi biti u skladu s tim ciljevima. Održiva poduzeća i industrijski rast potrebno je promicati zajedno s ciljanim planom za MSP-ove.

—

Što se tiče postupka europskog semestra, EGSO poziva Komisiju da točno slijedi i ispuni sve ciljeve, kako ekonomske, tako i socijalne, koji se odnose na izradu socijalnih preporuka za pojedine zemlje radi bilježenja konkretnih rezultata u ostvarivanju ciljeva strategije Europa 2020., uključujući borbu protiv siromaštva i nejednakosti.

—

Dovršetak jedinstvenog tržišta zahtijeva snažnu predanost Komisije prioritetima koje je postavila 2016. Slobodno kretanje radnika treba ostati jednim od prioriteta; pravična mobilnost znači jamčenje poštovanja načela jednakog postupanja i nediskriminacije na temelju nacionalnosti, u skladu s europskom pravnom stečevinom za europske radnike.

—

U EGSO-u se, u okviru politike mobilnosti radne snage u EU-u, raspravlja o načelu „jednaka plaća za jednak rad na jednakom radnom mjestu”, kako ga je sročio predsjednik Juncker. Odbor je već izrazio zabrinutost o zlouporabama koje bi mogle podariti integraciju tržišta rada i pravedno tržišno natjecanje.

—

Ekonomska i monetarna unija nalazi se u srži jedinstvenog tržišta, a EGSO ustraje u tome da se njezin gospodarski, socijalni i politički stup moraju razvijati. Europodručje, uključujući zemlje koje mu se žele priključiti, treba snažniji identitet.

—

Iskorištavanje prilika koje pruža digitalizacija zahtijeva poduzimanje mjera u brojnim područjima. EGSO poziva Komisiju da uspostavi redovan savjetodavni postupak radi upravljanja učinkom na kvalitativni i kvantitativni aspekt zapošljavanja, proizvodnje, potrošnje i javnih službi za građane. Posebnu pozornost treba posvetiti provedbi programa za digitalne vještine, osobito u pogledu jamčenja dostupnosti za sve.

—

Energetska unija još nije ni približno dovršena. EGSO izaziva Komisiju da ubrza provedbu strategije energetske unije kako bi zajamčila sigurnost opskrbe energijom i razumne cijene s pomoću raznovrsnih izvora energija i u cijelosti integriranoga unutarnjeg energetskog tržišta. Potreban je fond za pravičan prijelaz radi podrške postupku prijelaza na niskougljično gospodarstvo. Potrebne su hitne konkretne mjere i za klimatsku politiku. Komisija bi trebala civilnom društvu i građanima na globalnoj, nacionalnoj i podnacionalnoj razini osigurati veću uključenost u izradu, reviziju i, ponajviše, provedbu Pariškog sporazuma.

—

Potrebno je i na odgovarajući način upravljati izbjegličkom krizom. Moraju se otvoriti sigurni humanitarni koridori i EU mora odlučno stremiti ka zajedničkom sustavu azila.

—

Tijekom 2016. EU je napredovao kao dionik na svjetskoj razini te bi trebao poboljšati svoj položaj u promicanju mira i stabilizacije u područjima pogođenima sukobima. Međutim, dosad su nedovoljna unutarnja usklađenost i nedovoljna politička predanost oslabile utjecaj EU-a u svijetu. Kao preduvjet za djelotvorno vanjsko djelovanje potrebne su integrirane političke mjere, koliko je to moguće, između njegovih vanjskih i unutarnjih politika.

—

Kako bi se osnažila sigurnost u Europi potrebne su dodatne praktične mjere: snažna zajednička vanjska politika radi rješavanja otvorenih sukoba u susjednim zemljama, razvojna politika koja je u skladu s onom u ostalim međunarodnim institucijama, međunarodna policijska suradnja i djelotvoran nadzor vanjskih granica bez ograničavanja sloboda i privatnosti pojedinaca.

—

EGSO smatra da je nužno zaključiti trenutačne bilateralne pregovore o trgovini i ulaganju, jamčeći uravnoteženost interesa utvrđenih u mišljenju EGSO-a o Komunikaciji Europske komisije „Trgovina za sve”, i raditi na njihovoj pravilnoj provedbi. U multilateralnom pristupu trgovinskim sporazumima u okviru WTO-a treba stremiti i k transparentnosti i pravednoj uravnoteženosti interesa. Sporazumima EU-a ne smiju se smanjiti ekološke, socijalne, radne, potrošačke i druge norme, kao ni javne usluge, već bi ih se tim sporazumima trebalo pokušati poboljšati.

—

Svjetski ciljevi održivog razvoja Programa UN-a do 2030. moraju se integrirati u područja politika koja se odnose na vanjsko djelovanje EU-a.

—

EGSO poziva Komisiju da svoje napore usmjeri na utjecanje na razvoj i izvoz klimatskih tehnologija i rješenja na svjetskoj razini te na njihovo poticanje.

—

EGSO traži od Komisije da započne raspravu o načinu djelovanja EU-a. Trebamo ponovno potvrditi europske vrijednosti u zajedničkoj viziji, važnost europske dimenzije temeljene na solidarnosti, socijalnu koheziju i izgradnju participativne i uključive demokracije.

—

EGSO snažno potiče Komisiju da pomno prati poštuju li države članice vladavinu prava i Povelju o temeljnim pravima te da aktivno rješava sve slučajeve kršenja.

—

EGSO žali zbog toga što Komisija nije uzela u obzir doprinos EGSO-a programu rada za 2016. te zbog toga što nije smatrala primjerenim provesti detaljnu razmjenu stajališta o izborima politika koje je donijela sama Komisija. Izgradnja sustavnog dijaloga s organizacijama civilnog društva i jačanje socijalnog dijaloga na svim razinama ključni su u postizanju ciljeva EU-a.

—

Ulaganje u infrastrukturu, proizvodnju i kvalitetna radna mjesta

—

Revidirani europski semestar za rast, konkurentnost i društveni napredak

—

Brzo napredovanje prema niskougljičnom kružnom gospodarstvu

1.1.

Zapošljavanje ostaje glavni prioritet u 2017., osobito stvaranjem novih radnih mjesta za dugotrajno nezaposlene, žene, mlade i migrante.

1.2.

Što se tiče europskih fondova, Komisija bi trebala ocijeniti njihovu uporabu i zajamčiti da se financijska sredstva dodjeljuju na način koji je djelotvorno usmjeren i povećava poticanje inovacija i rasta uz davanje prednosti ulaganjima u infrastrukturu, proizvodnju i kvalitetna radna mjesta. Nepravilnosti pri korištenju fondova EU-a treba bolje pratiti i sankcionirati.

1.3.

Sektori socijalnih usluga jedni su od najvećih stvaratelja radnih mjesta u Europi. Komisija bi stoga trebala razraditi akcijski plan kako bi povećala svoj potencijal i oslobodila sredstva iz Europskog fonda za strateška ulaganja za socijalni sektor.

1.4.

U 2017. godišnji pregled rasta trebao bi također dati prednost socijalnom ulaganju i pomoći gospodarstvima koja zaostaju u ostvarivanju europskih ekonomskih i socijalnih normi.

1.5.

Kampanja za vještine potrebna je zbog brze provedbe Programa novih vještina za Europu i paketa mjera za zapošljavanje mladih (Jamstvo za mlade i Europski savez za naukovanje).

1.6.

Mjere predviđene u akcijskom planu za kružno gospodarstvo moraju se odmah provesti, dajući prioritet mjerama kojima se pomaže zajamčiti konkurentnije okruženje za europska poduzeća. Odbor želi da Komisija istraži izvedivost otvorene europske platforme za kružno gospodarstvo, koja okuplja sve dionike i čiji je domaćin EGSO.

—

Poticanje digitalizacije infrastrukture, proizvodnje i javnih usluga

—

Jačanje vještina i prihvaćanje digitalne promjene u društvu općenito i među radnicima

2.1.

Digitalizacija industrije bit će odlučujući čimbenik za konkurentnost europskog gospodarstva. Postupak digitalizacije ima značajan utjecaj na europsko civilno društvo te je postao ključan u ljudskim životima. EGSO će, sa svojim međusektorskim odgovornostima, kao forum koji predstavlja civilno društvo djelovati kako bi potaknuo prihvaćanje politika u tom području unutar europskog civilnog društva.

2.2.

Potencijal digitalnoga gospodarstva, povezanog s ostalim velikim gospodarskim promjenama (npr. prijelaz na ekonomiju dijeljenja i niskougljično gospodarstvo), mora se više strateški usmjeriti prema ostvarivanju UN-ovih ciljeva održivog razvoja.

2.3.

Kako bi se uklonile razlike među pojedincima i među malim poduzećima, program digitalizacije trebao bi se u cijelosti iskoristiti za razvoj pametne proizvodnje, pametnih energetskih mreža, pametnog prometa i mobilnosti, pametnog stanovanja i pametnih zajednica. Također postoji značajan opseg u kojemu se digitalizacija može upotrijebiti za poboljšanje javnih usluga i administracije. Komisija bi također trebala promicati razmjenu primjera najbolje prakse u ovom području među državama članicama.

2.4.

Socijalni partneri, kao dio usklađene europske strategije, trebaju se pozvati na iskorištavanje svih instrumenata socijalnog dijaloga kako bi odgovorili na izazove postupka digitalizacije te povećali prilike zapošljavanja na kvalitetna radna mjesta, kako bi se pogođeni radnici prekvalificirali/stekli dodatne vještine te utvrdili nove oblike zaštite za te radnike. Kako bi se zajamčio sveobuhvatan pristup, savjetuje se uspostavljanje redovitog postupka savjetovanja s ostalim organizacijama civilnog društva.

—

Provedba strategije za energetsku uniju, uključujući njezinu vanjsku dimenziju

—

Provedba i globalno unapređenje odluka konferencije COP 21

—

Omogućivanje pravičnog prijelaza na niskougljično gospodarstvo

3.1.

Komisija mora nastaviti s provedbom dugoročne strategije u skladu s programom rada priloženim komunikaciji iz 2015. o stanju energetske unije.

3.2.

Prijedlog EGSO-a za europski energetski dijalog mora postati ključni mehanizam pri jamčenju da znanje, zabrinutost i interesi civilnog društva imaju utjecaj na proces energetske unije.

3.3.

Odluke s konferencije COP 21 moraju se odmah provesti i to uz potpunu uključenost organiziranoga civilnog društva. Kako bi se spriječilo istjecanje ugljika, zahtijevaju se jednaki uvjeti za društva koja se natječu na međunarodnoj razini. Pravi znak bio bi pozivanje država članica EU-a da objave svoje na nacionalnoj razini određene doprinose. Potrebno je također uzeti u obzir potrebu da se ponovnu pokrenu ulaganja i konsolidira vodstvo EU-a u zelenim tehnologijama.

3.4.

U svjetlu obveza preuzetih na konferenciji COP 21, potrebno je oprezno ocijeniti rizike istjecanja ugljika te provesti instrumenti politika za njihovo djelotvorno rješavanje, posebno u kontekstu sustava trgovanja emisijama EU-a za razdoblje 2021.–2030.

3.5.

Prehrambeni sustav jedan je od glavnih uzročnika klimatskih promjena, ali će njima biti i znatno pogođen. Potrebno je osnažiti ulogu koju poljoprivredni sektor ima u prilagođavanju klimatskim promjenama i ublažavanju njihovih učinaka. Važnost sprečavanja i smanjenja rasipanja hrane te napori koje ulaže civilno društvo trebaju se istaknuti u kontekstu akcijskog plana EU-a za kružno gospodarstvo.

3.6.

Osim fonda za pravičan prijelaz, EU mora primijeniti inovacijski fond i modernizacijski fond te uključiti socijalne partnere i ostale organizacije civilnog društva u upravljanje tim fondovima.

3.7.

Na temelju rezultata studije EGSO-a o planiranom zastarijevanju, potrebno je pokrenuti ogledni projekt o uključivanju procijenjenog ili prosječnog minimalnog vijeka trajanja u sustavu označivanja proizvoda.

—

Rastuća industrija i funkcionirajuća unija tržišta kapitala

—

Promicanje konkurentnijeg i zelenijeg gospodarstva, razvijanje poduzeća socijalnog gospodarstva i provedba inovativnih modela

—

Osiguravanje dostupnosti pravične mobilnosti radne snage za svih

—

Prema poštenijem oporezivanju

4.1.

Budući da se industrija nalazi u samoj srži jedinstvenog tržišta, Europska se unija mora nastaviti usmjeravati na oživljavanje svoje industrije i zadovoljavanje cilja povećanja svojeg doprinosa BDP-u EU-a na 20 % do 2020. Posebnu pozornost treba posvetiti izazovima s kojima se suočava industrija čelika preko ponovne prilagodbe državne potpore i usmjerenije uporabe sredstava Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji. Također se mora pokrenuti akcijski plan za europsku obrambenu industriju, kojim bi se postigle značajne uštede u nabavi u području obrane.

4.2.

EGSO traži djelotvorne mjere za poboljšanje pristupa financijskim sredstvima, uz inicijative pokrenute u okviru unije tržišta kapitala. Regulatorni i nadzorni okvir (mikrobonitetni i makrobonitetni) financijskog sektora trebao bi se prilagoditi kako bi se smanjio rizik od regulatorne arbitraže. U tom kontekstu trebao bi se obuhvatiti i usporedni bankarski sektor. Nadalje, trebalo bi razraditi načine za bolje iskorištavanje kapitala dostupnog u državnim fondovima. U bankovnoj uniji treba se usmjeriti na komponentu javnih usluga u bankovnim uslugama. Građani se moraju moći koristiti tim uslugama znajući da su transparentne, pouzdane i da se pružaju uz niske troškove.

4.3.

Potreban je konkretan akcijski plan za uklanjanje prepreka na koje MSP-ovi, uključujući mikropoduzeća i obiteljska poduzeća, nailaze na domaćem tržištu i u trgovanju preko granica.

4.4.

Kako bi se oslobodio puni potencijal poduzeća socijalnoga gospodarstva, EGSO potiče Komisiju da pokrene akcijski plan za socijalno gospodarstvo, koji pruža cjelovit ekosustav za njegov razvoj i rast.

4.5.

EGSO ističe potrebu za povećanjem konkurentnosti Europe i za podršku zelenom gospodarstvu. U tom kontekstu važno je, pri revidiranju strategije jedinstvenog tržišta 2017. godine, uz načelo održavanja ravnopravnih uvjeta, poticati nove modele poduzeća u kojima su gospodarski, društveni i ekološki aspekt uravnoteženi. Ekonomija suradnje, funkcionalna ekonomija i kružno gospodarstvo trebaju jasne smjernice kako bi mogli procvjetati. Nužan je sveobuhvatan pristup kojim se uzimaju u obzir različiti društveni, gospodarski i ekološki aspekti u koherentnom okviru politike. Ključno je ustanoviti ambiciozniju strategiju društveno odgovornog poslovanja kojom se bolje uzimaju u obzir doprinosi poduzeća općem dobru, mjereći pokazatelje blagostanja i društvenog razvoja izvan okvira BDP-a.

4.6.

Što se tiče javne nabave u skladu s novim direktivama, potrebno je olakšati primjenu socijalnih klauzula i zatvorenog tržišta te osmisliti smjernice za javne naručitelje.

4.7.

Treba očuvati pravičnu mobilnost radne snage. U tom pogledu EGSO upravo priprema mišljenje o Komisijinom prijedlogu revizije Direktive 96/71/EZ te razmatra kako podržati slobodu pružanja usluga i kako ujedno očuvati i pošteno tržišno natjecanje na tržištu usluga i ravnopravno postupanje na tržištu rada.

4.8.

Potrebe razvoja politika ZPP-a u kontekstu srednjoročnog pregleda VFO-a 2014.–2020. trebale bi se usmjeriti na održavanje multifunkcionalnosti, obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i održivosti u samoj srži europske poljoprivrede. Komisija bi trebala pripremiti europsku prehrambenu strategiju sa sveobuhvatnim pristupom kojim se cijeli lanac opskrbe, od poljoprivrede do potrošača, te jamči usklađenost politika među različitim sektorima politika, od poljoprivrednih politika do trgovine, obrazovanja i klimatskih politika.

4.9.

Program EU-a za gradove od iznimne je važnosti. Komisija bi trebala pripremiti Bijelu knjigu o ruralnim područjima. Međutim, valjalo bi istaknuti da su gradska i ruralna područja usko povezana jedna s drugima i da nemaju alternative.

4.10.

Važno je iskoristiti prednosti za zapošljavanje od poticanja jedinstvenog tržišta, posebno u pogledu usluga, digitalizacije i mobilnosti radne snage. Pravilno funkcioniranje jedinstvenog tržišta i okvir kojim se jamči sigurnost ljudi i pošteno tržišno natjecanje osnova su za gospodarski oporavak u Europi. EGSO također ističe potrebu rješavanja stanja u kojemu se nalaze siromašni radnici i razvijanja djelotvornih alata i politika za očuvanje plaće dostatne za život i jamčenje sigurnosti u području novih radnih odnosa.

4.11.

Akcijski plan za učinkovito oporezivanje dobiti poduzeća mora napredovati, posebno u odnosu na zajedničku konsolidiranu osnovicu poreza na dobit (CCCTB). EGSO poziva na poduzimanje odlučnih koraka za nadziranje poreznih prijevara, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja. Porez bi se trebao ubirati na mjestu poslovanja. U tu svrhu EGSO želi osigurati da se EU u potpunosti uključi u akcijski plan OECD-a usmjeren na borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza, smanjenja porezne osnovice i prijenosa dobiti (BEPS).

4.12.

EGSO pozdravlja usredotočenost Komisije tijekom posljednjeg ciklusa europskog semestra na postupno odmicanje poreznih opterećenja od poreznih obveznika s niskim prihodima u djelotvornijem i pravednijem poreznom sustavu, potičući prijelaz na poreze koji imaju blaže učinke od oporezivanja rada. Osim toga, potrebne su reforme sustava oporezivanja kako bi se osigurala njihova redistributivna uloga koja može pridonijeti ograničavanju nejednakosti.

—

Plan za dovršenje ekonomske i monetarne unije uključujući bankovnu uniju

—

Daljnje poticanje ekonomske i političke unije

—

Pomaganje europskom semestru da ostvari strategiju Europa 2020. i socijalne ciljeve

5.1.

Ako se uzme u obzir uvelike ograničen kapacitet monetarne politike za poticanje potražnje, gospodarstvo europodručja nalazi se u takozvanoj „zamci likvidnosti”. Potrebna je veća solidarnost zemalja sa strukturnim viškovima, što bi trebalo značajno pridonijeti ekspanzivnim politikama.

5.2.

Europodručje mora osnažiti svoj potencijal rasta i svoju sposobnost da se nosi s asimetričnim šokovima i promiče gospodarsku i društvenu konvergenciju. To zahtijeva nove propise o posebnom fiskalnom kapacitetu. EGSO poziva na uspostavu makroekonomskog dijaloga u europodručju kao ključnog doprinosa demokratskom i socijalnom razvoju ekonomske i monetarne unije. EGSO ističe da se u budućim raspravama ne treba govoriti o „odborima za konkurentnost”, već o „odborima za konkurentnost, socijalnu koheziju i održivost”. Europodručje će morati imati jedinstveno stajalište u međunarodnim tijelima.

5.3.

EGSO očekuje od europskih institucija da započnu drugu fazu plana za dovršenje ekonomske i monetarne unije 2017. godine, dajući jasan identitet europodručju. Odgovarajući plan trebao bi uključivati političku raspravu o provedbi institucijskih mjera, a neke od njih mogle bi zahtijevati izmjene Ugovora.

5.4.

Raspravom bi se u najboljem slučaju trebala riješiti sljedeća pitanja: pouzdanija struktura za europodručje, fiskalni kapacitet europodručja i pitanje izdavanja zajedničkih dužničkih obveznica država članica europodručja, čime upravlja Europski monetarni fond; povećana odgovornost i demokratska legitimnost za ekonomsku i monetarnu uniju, koja se postiže jačanjem ovlasti Europskog parlamenta, te bolje strukturirana Međuparlamentarna konferencija i snažnija prednost nacionalnih parlamenata, kao i glasanje zastupnika u Europskom parlamentu iz europodručja samo o pitanjima koja su u nadležnosti ekonomske i monetarne unije.

5.5.

Kao dio europskog semestra civilni i socijalni dijalog može biti pokretač uspješnih, održivih i uključivih gospodarskih reformi, reformi u području zapošljavanja i socijalnih reformi. Nacionalni parlamenti moraju biti uključeni u planiranje i vrednovanje nacionalnih programa reformi i provedbu preporuka za pojedinu zemlju u skladu s ciljevima strategije Europa 2020. Socijalni partneri imaju posebnu ulogu u odnosu na svoje specifične nadležnosti, odgovornosti i zadaće.

5.6.

Neposredne mjere moraju se provoditi kako bi se uvele sigurnosne mreže za nezaštićene radnike i radnike s niskim primanjima, zajamčili prihodi dostatni za život kućanstava te kako bi se ciljala područja pogođena siromaštvom i uravnotežile nejednakosti. Europski stup socijalnih prava mora se jasno definirati i provesti tijekom 2017. godine uz aktivan doprinos socijalnih partnera i ostalih organizacija civilnog društva. Međutim, europski stup socijalnih prava trebao bi doprinijeti podržavanju održivog gospodarskog razvoja i otvaranju radnih mjesta, te bi stoga morao pružiti opipljive rezultate u smislu poboljšanja kvalitete života i rada građana Europe te dati snažan poticaj djelotvornom i uključivom tržištu rada i kvalitetnim javnim uslugama, dostupnim svima.

5.7.

Bankovna unija, kao dio financijske unije, ključ je u jamčenju integriteta eura i povećanju podjele rizika s privatnim sektorom. Europski sustav osiguranja depozita (EDIS) sastavni je dio bankovne unije. Daljnja podjela rizika kao dio EDIS-a morala bi se odvijati usporedno s daljnjim smanjenjem rizika u bankovnoj uniji. I podjelu i smanjenje rizika treba započeti istodobno i bez odgode te ih doista provesti u praksi. Komisija bi trebala provesti sveobuhvatnu i detaljnu studiju učinka kako bi se dodatno ojačala legitimnost prijedloga.

—

Sklapanje trgovinskih sporazuma s poglavljima o ambicioznoj i inovativnoj trgovini te održivom razvoju

—

Iskorištavanje prednosti civilnog i socijalnog dijaloga

6.1.

Potrebna je politička usklađenost između razvojnih i trgovinskih politika. Kako je navedeno u komunikaciji „Trgovina za sve”, ekološke, društvene, radne, potrošačke i ostale norme, kao i javne usluge, ne bi se smjele umanjiti zbog sporazuma EU-a; naprotiv, trebale bi se poboljšati.

6.2.

Prema tim uvjetima Odbor smatra da je važno zaključiti aktualne pregovore o trgovini i ulaganjima na uravnotežen način (uključujući Transatlantsko partnerstvo za trgovinu i ulaganja (TTIP), Sveobuhvatni ekonomski i trgovinski sporazum (CETA), pregovore EU-a i Japana te EU-a i Kine, pregovore s Udruženjem država jugoistočne Azije (ASEAN) i nedovršene sporazume o gospodarskom partnerstvu) i, nakon ratifikacije sporazuma, pratiti njihovu djelotvornu provedbu.

6.3.

U plurilateralnim pregovorima o uslugama (TiSA) i ekološkim proizvodima potrebno je stremiti i k transparentnosti i pravednoj uravnoteženosti interesa.

6.4.

Nastavkom bilateralnih trgovinskih pregovora ne smije se umanjiti predanost EU-a Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) i snažnom multilateralnom globalnom sporazumu te bi se trebala izbjeći moguća oprečna pravila. U okviru pregovora s WTO-om potreban je usredotočeniji pristup, primjerice u pogledu digitalne trgovine.

6.5.

Trgovina je ključna tema za proizvodne sektore EU-a i za zaštitu europskog tržišta od nepravednih postupanja i dampinga s pomoću ažuriranih instrumenata trgovinske zaštite kojima se u cijelosti treba zaštititi unutarnje tržište od nepravednih uvoza iz zemalja koje nisu članice EU-a. Međutim, Europska komisija trebala bi pažljivo vrednovati utjecaj odluke na pitanje statusa tržišnoga gospodarstva Kine.

6.6.

Iako je sustav sudova za ulaganja koji je nedavno predložila Komisija korak naprijed u odnosu na odbačeni mehanizam rješavanja sporova između ulagača i države koji je podržao SAD, i dalje je kontroverzan i treba ga dodatno procijeniti.

6.7.

Trgovinskom politikom EU-a trebala bi se uzimati u obzir različita izražena mišljenja o posljedicama trgovinskih sporazuma. Posebnu pozornost trebalo bi obratiti na uključenost zajedničkih tijela koja čine sve dijelove civilnog društva u praćenje svih aspekata sporazuma o slobodnoj trgovini. Stručnost EGSO-a daje jedinstvenu vrijednost tom radu. Studije učinka o budućim pregovorima ili pregovorima u tijeku i dalje su ključan alat za sve koji su uključeni u praćenje pregovora.

—

Poboljšanje sigurnosti građana

—

Pridržavanje vladavine prava

—

Uklanjanje prepreka i popunjavanje praznina

7.1.

Rastuća potreba za sigurnošću europskih građana zahtijeva hitan odgovor kako bi se zaštitila glavna postignuća integracije EU-a i povratilo povjerenje među državama članicama. Borba protiv terorizma zahtijeva užu suradnju među državama članicama i njihovim nadležnim tijelima.

7.2.

Pokušaji da se uspostavi mir na Bliskom Istoku, međunarodna policijska suradnja, djelotvoran nadzor vanjskih granica i razvojna politika nužne su nadopune mjera usmjerenih na jačanje sigurnosti u Europi.

7.3.

EU mora tijekom 2017. ojačati stupove djelovanja EU-a utvrđene u Europskom programu sigurnosti. Program sigurnosti EU-a mora zajamčiti potpunu usklađenost s vladavinom prava i poštovanje temeljnih prava u državama članicama, uključujući demokraciju, ljudska prava, gospodarska i socijalna prava te djelotvoran dijalog civilnog društva.

7.4.

Prijedlog direktive o provedbi načela ravnopravnosti (COM2008 (426) final) i značajan zamah participativnom aspektu civilnog društva moraju se ponovno uspostaviti.

7.5.

Strategiji za rodnu ravnopravnost za razdoblje 2010.–2015. potrebna je osvježena strategija s jasnim ciljevima, praktične mjere i djelotvorno praćenje napretka u pogledu rodne diskriminacije na tržištu rada, u obrazovanju i donošenju odluka, kao i u rješavanju problema rodnog nasilja.

7.6.

Europska strategija za osobe s invaliditetom trebala bi se unaprijediti u skladu s opažanjima Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom preko relevantnog zakonodavstva i iskaznica EU-a za pravo prvenstva priznatih u svim državama članicama.

7.7.

U kontekstu borbe protiv siromaštva moraju se odrediti posebni pokazatelji i ciljevi za djecu u nepovoljnoj situaciji.

7.8.

Potrebno je baviti se i novim oblicima ugroženosti kao što su nesigurna radna mjesta, siromaštvo zaposlenih i položaj u kojemu se nalaze starije i mlade žene, samohrane majke i majke migrantice.

—

Pravilno upravljanje pitanjem izbjeglica

—

Integracija migranata

—

Borba protiv populizma i ksenofobije

8.1.

EU mora odgovoriti na pitanja migracije i azila bliskijom suradnjom među državama članicama te jedinstvenim i praktičnim mjerama. EGSO upućuje na preporuke i izvješće koje je dao na temelju posjeta 11 država članica u svrhu utvrđivanja činjenica. Prednost se mora dati prijedlozima koji proizlaze iz izvješća Europskog parlamenta o situaciji na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji.

8.2.

Tijekom 2017. moraju se odrediti uvjeti za ukidanje izuzeća od graničnih kontrola koje su određene schengenskim pravilima i za jamčenje vladavine prava u upravljanju schengenskim prostorom.

8.3.

Predloženi zajednički sustav azila može se srednjoročno ostvariti. Zakonodavne i političke inicijative koje je predložila Europska komisija moraju se brzo usvojiti, poštujući sveobuhvatan interes tražitelja međunarodne zaštite i vladavinu prava kao izraz konkretne solidarnosti među državama članicama.

8.4.

Stoga je važno ponovno razmotriti prijedlog o preseljenju, premještanju i zaštiti tražitelja azila kako bi se otvorile zakonite i sigurne rute za tražitelje azila.

8.5.

U tom pogledu EGSO želi istaknuti da u sporazumu EU-a i Turske nedostaju potrebna jamstva kako bi se zajamčilo poštovanje temeljnih prava EU-a i međunarodnih obveza. Potrebno je snažno djelovati kako bi se ponovno uspostavila pozitivna suradnja s turskim vlastima i vlastima susjednih zemalja koje su ključne u održavanju granica EU-a sigurnima.

8.6.

Migracijska politika zahtijeva resurse za integraciju migranata i izbjeglica. Odbor cijeni trud uložen u racionalniju uporabu dostupnih sredstava iz raznih europskih fondova. Potrebno je više sredstava, pogotovo u okviru ESF-a, za one države članice koje su najizloženije izazovu integracije migranata ili izbjeglica.

8.7.

Za osobe koje zakonito borave u Europi presudno je da se uključe u osposobljavanje te da im se pomogne pri ulasku na tržište rada i u njihovoj integraciji u društvo općenito. Jednako je važno početi se baviti se sve prisutnijim fenomenom ksenofobije i populizma koji se često povezuju s velikim migracijskim tokovima. Zajednička izjava koju su dali europski socijalni i gospodarski partneri (ETUC, Business Europe, CEEP, Ueapme i Eurochambres) i posao koji su obavile organizacije civilnog društva i dionici socijalnoga gospodarstva ukazuju na put koji predstoji.

—

Unutarnja usklađenost za vanjsko djelovanje

—

Suradnja sa susjedima i strateškim partnerima

9.1.

EU bi trebao osnažiti svoj položaj globalnog dionika u postizanju mira i stabilizacije u područjima pogođenima sukobom u okviru međunarodnih institucija te postupati na usklađeniji način. Za djelotvorno vanjsko djelovanje potrebne su integrirane političke mjere između unutarnjih i vanjskih politika Komisije. Poboljšanje odnosa i suradnje sa strateškim partnerima ključno je za postizanje značajnije uloge na globalnoj razini.

9.2.

Doprinos EU-a suradnji i razvoju trebao bi dati prednost postupku demokratizacije u njegovim susjednim zemljama. Potrebne su konkretne mjere poduprte dobro planiranim ulaganjima koje financira EU zajedno sa Svjetskom bankom.

9.3.

Dijalog s organizacijama civilnog društva i međuljudski kontakt trebaju se pravilno integrirati u vanjsko djelovanje EU-a. Ključno je podržati stvaranje strukturiranog dijaloga s organizacijama civilnog društva u regiji kako bi se mogla ocijeniti europska politika susjedstva. Nadalje, socijalni dijalog trebao bi postati sastavni dio programa EU-a za suradnju i razvoj.

9.4.

Vrednovanje europske politike susjedstva treba biti prioritet. Odnosi sa zemljama smještenima južno i istočno od Sredozemlja ne smiju biti usredotočeni na obrambeni pristup koji se temelji na sigurnosnim aspektima ili izbjegličkoj krizi, nego bi trebali postati stvarna politika međusobnog razvoja ravnopravnih partnera.

9.5.

Posebnu je pozornost potrebno obratiti na odnose s Rusijom, uključujući aktivnije diplomatske odnose s tom zemljom, posebno u pogledu energetskih odnosa.

9.6.

Od ključne važnosti bit će potreba za ispunjenjem i početkom provedbe ciljeva održivog razvoja i ciljeva konferencije COP 21. Ciljevi održivog razvoja moraju posebno oblikovati program razvoja EU-a. EU mora biti proaktivan u ocjenjivanju sredstava, uključujući proračunske potrebe, koji će mu biti potrebni kako bi se suočio s tim izazovima. Primjerenim okvirom upravljanja mora se zajamčiti snažna uključenost civilnog društva. EGSO ponavlja svoj prijedlog za Europski forum o održivom razvoju.

—

Poticanje aktivnoga građanstva i participativne demokracije

—

Povećanje otvorenosti i transparentnosti

—

Poboljšanje civilnog dijaloga i jačanje socijalnog dijaloga

10.1.

Kako bi se riješili uobičajeni složeni izazovi s kojima je EU suočen, ključno je mobilizirati sve sektore i resurse u stvaranju zajedničkih rješenja. Civilno društvo ima središnju ulogu u pridonošenju toj ključnoj inovaciji, a promjena posebno zahtijeva povjerenje građana. Stoga se dionici civilnog društva moraju uključiti pod istim uvjetima kao i drugi dionici kako bi u cijelosti zajamčili da se njihovi doprinosi u potpunosti iskorištavaju. To zahtijeva promjenu u kulturi, ali i podržava vrijednost snažnog i neovisnog sektora civilnog društva na razini država članica i na razini EU-a.

10.2.

U tom kontekstu EGSO podsjeća Komisiju na svoj poziv na objavu Zelene knjige o tome kako bi se građanski dijalog mogao djelotvorno i trajno organizirati.

10.3.

Također, EGSO opetovano traži da se poboljšaju postupci savjetovanja s dotičnim stranama u pogledu reprezentativnosti, dostupnosti i transparentnosti te povrata informacija.

10.4.

Potrebno je poduzeti mjere u vezi s prijedlogom za pregled Uredbe o europskoj građanskoj inicijativi radi povećanja njezine djelotvornosti.

10.5.

EGSO i dalje smatra da je jačanje participativne demokracije prioritet s ciljem osnaživanja demokratske otpornosti postupka donošenja odluka u Europskoj uniji. U tom okviru novim međuinstitucijskim sporazumom Komisije, Vijeća i Parlamenta trebalo bi se omogućiti savjetodavnim tijelima institucija, kao što je EGSO, da imaju veći utjecaj na zakonodavne prijedloge u postupku donošenja odluka.

10.6

Bolja regulacija trebala bi biti metoda za jamčenje djelotvornijih i jednostavnijih regulatornih dokumenata u kojima se navode jasni i transparentni ciljevi. Potrebno je razmotriti uvođenje zakonodavnog otiska radi boljeg praćenja i razvoja zakonodavstva kojim se omogućuje sudjelovanje organizacijama civilnog društva i jača uloga socijalnih partnera u zakonodavnom postupku te se jamči da će se njihove potrebe i očekivanja zadovoljiti.

10.7

Komisija bi trebala nastaviti s postupkom REFIT-a, u kojemu bi EGSO trebao imati značajniju ulogu. Međutim, programom REFIT ne bi se smjela umanjiti prava radnika i socijalna prava, kao ni zaštita okoliša i potrošača. Djelotvornija regulacija, uključujući i onu za MSP-ove, može nastati iz otvorenosti i transparentnosti postupaka bolje regulacije, čime bi se korisnike trebalo potaknuti da predlažu zakonodavne inicijative „odozdo prema gore” te bi pogotovo trebala dovesti do povećane uključenosti subjekata civilnog društva.

10.8.

Europski socijalni partneri predstavili su 2016. ožujka četiri zajednička stajališta o ponovnom pokretanju socijalnog dijaloga te pitanja izbjeglica, industrijskih politika i digitalizacije. Ona se moraju uključiti u program rada Komisije za 2017. godinu i moraju se promicati kao takva.

21.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 389/13

Izvjestitelj:

g. Andrés BARCELÓ DELGADO

Suizvjestitelj:

g. Gerald KREUZER

1.1.

Nije prihvatljivo da Kina posluje u uvjetima tržišnog gospodarstva jer ne ispunjava četiri od pet kriterija utvrđenih praksom Komisije i ne poštuje Osnovnu uredbu (Uredba Vijeća (EZ) 1225/2009).

1.2.

Iako izvori daju različite rezultate, EGSO priznaje da će na stotine tisuća radnih mjesta nestati ako izgubimo alate kojima se jamči slobodna i poštena trgovina s Kinom, što je neprihvatljivo.

1.3.

Gubici bi bili koncentrirani u određenim sektorima i regijama, poput sektora aluminija, bicikala, keramike, ferolegura, stakla, papira, solarnih ploča, željeza i guma. Stoga se preporučuje provođenje daljnjih sektorskih i zemljopisnih studija.

1.4.

Zahvaćeni bi bili uglavnom proizvođači ili potrošači intermedijarnih proizvoda, zbog čega privatni potrošači vjerojatno neće imati koristi od smanjenja antidampinških mjera.

1.5.

Industrijski sektori koji koriste dampinške proizvode imali bi kratkoročno koristi od subvencioniranog uvoza. Ipak, srednjoročno bi također mogli biti u opasnosti jer Kina potiče silazne sektore s dodanom vrijednošću. U tom smislu prijetnju predstavljaju i loši rezultati Kine u području prava industrijskog vlasništva.

1.6.

Radna mjesta u industriji rijetko se mogu vratiti nakon što se izgube. Ako pojedinci koji su izgubili posao uspiju ponovno pronaći posao, vrlo je vjerojatno da će imati manje plaće na radnim mjestima na kojima se njihove vještine ne cijene. Zamjena kvalitetnih radnih mjesta u industriji slabo plaćenim, nesigurnim poslovima također može dovesti do povećanja nejednakosti u našem društvu.

1.7.

EGSO stoga smatra da bi dodjela statusa tržišnog gospodarstva Kini ozbiljno dovela u opasnost industriju EU-a i radna mjesta u njegovim proizvodnim pogonima. Ugrozila bi se mogućnost ponovnog pokretanja europske industrije visokokvalitetnim i stabilnim zapošljavanjem te uvođenjem i širenjem tehnoloških inovacija, istraživanja i razvoja, što su ključni pokretači za osiguravanje održive dinamike europskog gospodarskog i socijalnog sustava.

1.8.

U tom bi kontekstu dodjela statusa tržišnog gospodarstva Kini ozbiljno dovela u opasnost industrijska područja i lokalne proizvodne sustave MSP-ova čiju proizvodnju ugrožavaju kineske nepravedne prakse tržišnog natjecanja. Time bi se stvorio rizik od gubitka specijalizirane proizvodnje MSP-ova te obrtničkih i visokospecijaliziranih radnih mjesta koji su okosnica europske proizvodne strukture.

1.9.

EGSO poziva EK, EP i Vijeće da promiču međunarodno pošteno tržišno natjecanje kao način da se aktivno brane ta radna mjesta i vrijednosti europskog društva kao i način da se potaknu prihodi i bogatstvo u Europskoj uniji.

1.10.

Obrana tih radnih mjesta i povezanih ulaganja u EU-u nije korisna samo u gospodarskom smislu, već potiče i društvenu i ekološku održivost. Preseljenje proizvodnje iz vrlo učinkovitih mjesta proizvodnje u pogledu resursa i energije u Europi u kinesko gospodarstvo koje se temelji na ugljenu spriječilo bi naše ambicije na području klimatskih promjena i održivog razvoja. U Kini je poštivanje prava radnika i ljudskih prava i dalje problematično.

1.11.

Ove zaštitne mjere moraju biti u skladu s europskim zakonima i međunarodnim ugovorima. Pri tome je također potrebno obvezati treće strane na izvršenje sporazuma i uzeti u obzir pregovore održane s glavnim trgovinskim partnerima kao što je SAD. Učinkoviti instrumenti trgovinske zaštite osiguravaju pošteno tržišno natjecanje. Oni su potrebni za budućnost europske industrije i postizanje cilja povećanja udjela industrije u BDP-u na 20 %.

1.12.

Sve dok Kina ne ispunjava pet kriterija EU-a za dobivanje statusa tržišnog gospodarstva, Komisija bi trebala koristiti nestandardnu metodologiju prilikom provođenja antidampinških i antisubvencijskih istraga o kineskom uvozu u skladu s preostalim važećim dijelom odredaba iz odjeljka 15. Protokola o pristupanju Kine WTO-u.

1.13.

Zadržavanje industrija u EU-u temelj je zdravih mreža za istraživanje i razvoj koje su od ključne važnosti za budući rast i pronalaženje rješenja za naše „velike društvene izazove” (starenje, energija, klima, zdravstvena skrb i mobilnost).

1.14.

Mala i srednja poduzeća nemaju dovoljno sredstva za pokretanje antidampinških mjera niti za potpunu suradnju s Europskom komisijom u istragama. EGSO traži pojednostavljen pristup za sektore u kojima je važno sudjelovanje malih i srednjih poduzeća.

1.15.

Ovo mišljenje, u kojem se prepoznaje strateška važnost ovog pitanja, početak je, a ne kraj angažmana EGSO-a, EGSO namjerava razviti kontinuirani angažman i preporučuje uspostavljanje projekta o statusu tržišnog gospodarstva Kine kako bi Odbor mogao pratiti ovo pitanje u ime civilnog društva. Potrebno je dodijeliti odgovarajuća sredstva za tu zadaću.

2.1.

Prema propisima WTO-a država može nametnuti antidampinške pristojbe, pored carina, na proizvode iz trećih zemalja ako se određenom istragom pokaže da ti proizvodi ulaze u zemlju po cijenama nižima od domaćih, čime se nanosi šteta lokalnoj industriji. Kada se Kina u prosincu 2001. pridružila WTO-u, prijelazni sporazum za njezino pristupanje omogućio je Kini da se prema njoj odnosi kao prema zemlji bez tržišnog gospodarstva u antidampinškom postupku ako kineske tvrtke ne bi mogle dokazati da su radile u skladu s načelima slobodnog tržišta. Trenutačni status Kine kao zemlje bez tržišnog gospodarstva nudi mogućnost uporabe cijena određene analogne zemlje umjesto domaćih cijena (koje su u zemljama bez tržišnog gospodarstva često umjetno niske zbog državne intervencije) za izračunavanje dampinške marže. Uporaba metodologija netržišnog gospodarstva opisana je u odjeljku 15. Protokola o pristupanju Kine WTO-u, ali odredba iz Odjeljka 15. točke (a) podtočke ii. istječe u prosincu 2016. Ovaj prestanak važenja obvezat će Komisiju da promijeni metodologiju za utvrđivanje usporedivosti cijena u antidampinškom postupku.

2.2.

Mišljenje EGSO-a se usredotočuje na utjecaj mogućeg odobravanja statusa tržišnog gospodarstva Kini i promjene metodologije instrumenata trgovinske zaštite na industriju i zapošljavanje. To je neovisno od pravne rasprave s obzirom da EGSO ovu temu smatra iznimno važnom za industriju EU-a i poslove vezane uz nju.

2.3.

Europski parlament odobrio je s velikom većinom rezoluciju kojom se poziva na primjenu nestandardne metodologije koja je u skladu s Protokolom o pristupanju Kine WTO-u, a kojom se omogućava učinkovita uspostava slobodnog i poštenog trgovinskog okvira.

3.1.

Što se tiče gospodarstva, EGSO primjećuje sljedeće:

3.2.

Kina je u posljednjih 15 godina doživjela neviđen rast koji je promijenio globalnu sliku industrije i trgovine. Kineski model rasta temelji se na ulaganjima koja su, prema podacima MMF-a, činila 46 % njezina BDP-a u 2015. godini. Ta brojka premašuje udio ulaganja u drugim razvijenim gospodarstvima kao što su EU (19 %) i SAD (20 %).

3.3.

Veličinu i brzinu promjena uglavnom određuje država. EGSO priznaje da Kina nije tržišno gospodarstvo kao što to definira EU te o ovom pitanju postoji opći konsenzus izvan institucije. Svjetska banka izvještava da se „država uvelike i izravno upliće u dodjelu sredstava putem administrativnih kontrola i kontrola cijene, jamstava, smjernica za kredite, prevladavajućeg vlasništva nad financijskim institucijama (1) i regulatornih politika”.

3.4.

Postoje brojni primjeri prekoračenja u kineskom razvoju. Zemlja je potrošila 6,6 milijardi tona cementa od 2011. do 2013. godine, što je više od SAD-a u cijelom 20. stoljeću (4,4 milijarde). To znači da je Kina u tri godine upotrijebila onoliko cementa koliko je bilo potrebno da se izgradi cijeli SAD tijekom jednog stoljeća. Osim neučinkovite uporabe resursa, izgrađeni su veliki industrijski kapaciteti za proizvodnju takve količine materijala u vrlo kratkom razdoblju.

3.5.

Kina je počela mijenjati svoj model prema rastu koji je više usmjeren na potrošnju i pružanje usluga. Gospodarstvo se suočava s usporavanjem, što znači da značajan dio proizvodnje kineske teške industrije neće pronaći svoje kupce u Kini.

3.6.

Europska gospodarska komora u Kini izvještava da se značajna prekapacitiranost već pojavila u proizvodnji sirovog čelika, aluminija, cementa, kemikalija, u brodogradnji, rafiniranju, proizvodnji ravnog stakla, papira i kartona. Kineska vlada to priznaje te je odlučila smanjiti kapacitet sirovog čelika za 100 milijuna na razinu od 150 milijuna tona do 2020. (2), a proizvodnju ugljena za 500 milijuna tona u istom razdoblju (3).

3.7.

Bez obzira na ove namjere, smanjenje ukupnog kapaciteta bit će dugoročna zadaća. Tvornice koje su zatvorene u posljednjih deset godina zamijenjene su modernijima i produktivnijima, a problem samo raste. Potražnja kućanstava za intermedijarnim proizvodima nikada neće zamijeniti industrijsku potražnju.

3.8.

EU je u 1980-ima i 1990-ima prošao dug i težak postupak kako bi riješio ovaj problem, a ne postoji brzo rješenje ni za Kinu.

3.9.

Dakle, kombinacija prekapacitiranosti i slabe domaće potražnje dovodi do viška proizvodnje, koji zatim pokušava pronaći svoj put na međunarodna tržišta.

3.10.

EGSO upućuje na podatke koji se odnose na kineski izvoz.

3.10.1.

Prema WTO-u, Kina je najveći izvoznik proizvoda diljem svijeta, s udjelom od 18 %. Od 2010. taj se udio povećao za 20 %. Tijekom 2014. kineski izvoz porastao je za 6 %, dok je u ostatku svijeta porastao za 3,5 %. Ako analiziramo razdoblje 2010. – 2014., povećanje u Kini iznosilo je 49 %, odnosno dvostruko više nego u ostatku svijeta.

3.10.2.

Podaci iz kineskog Državnog zavoda za statistiku pokazuju da su proizvodi s najvećim rastom u 2014. bili cink i cinkove legure (+2 360 %), pamuk (+ 100 %), koks (+ 82 %), diode i drugi poluvodiči (+ 61 %) i valjani čelik (+ 50 %). Od 2010. udvostručio se izvoz pamuka, valjanog čelika te dioda i ostalih poluvodiča, dok je prodaja koksa, cinka i cinkovih legura utrostručena.

3.10.3.

Očekuje se da će se ovaj trend rasta izvoza nastaviti u sljedećih nekoliko godina jer prognoze upućuju na smanjenje kineske domaće potražnje. Ako su europski instrumenti trgovinske zaštite znatno slabiji od onih koje imaju naši trgovinski partneri, sadašnji izvoz iz Kine u zemlje NAFTA-e ili u Japan mogao bi biti preusmjeren u EU.

3.10.4.

Ovaj model rasta temeljen na izvozu stvorio je veliki deficit od 137 milijardi EUR (48,8 milijardi EUR u 2000.) u bilanci EU-a u pogledu trgovine robom jer je uvoz EU-a iz Kine dvostruko veći od njegova izvoza u Kinu.

3.10.5.

U tom je kontekstu Kina pokrenula inicijativu „Jedan pojas, jedan put” usmjerenu na aktivnosti vezane uz izgradnju prometne infrastrukture (željeznica, autocesta i pomorskih prometnih putova), čiji je glavni cilj da se u uvjetima bez tržišnog natjecanja kineskim poduzećima osigura pristup euroazijskim tržištima uključenima u inicijativu i da se ta tržišta iskoriste kao nova tržišta za sektore s prevelikom proizvodnjom. Dodjela statusa tržišnog gospodarstva predstavlja znatan rizik za europska poduzeća iz država članica EU-a uključenih u inicijativu „Jedan pojas, jedan put”.

3.11.

Činjenice o praksama dampinga

3.11.1.

Ovaj snažni porast kineskog izvoza djelomično je ostvaren kroz nepoštene prakse, što dokazuju i brojni dampinški predmeti pokrenuti u skladu s propisima WTO-a.

3.11.2.

Kina je zemlja koja je najviše pogođena antidampinškim mjerama. Ona je bila predmetom 34 % trgovinskih istraga, pri čemu je nametnuto 667 mjera. Samo u 2015. godini bilo je na snazi ili je bilo pokrenuto 76 antidampinških mjera protiv Kine.

3.11.3.

Među mjerama donesenim protiv Kine njih 67 % bilo je povezano s industrijama kao što su tekstilna industrija i industrija odjevnih predmeta te industrije keramike i stakla, baznih metala, plastike, strojeva i električne opreme te petrokemijskih proizvoda. Prošle godine 79 % mjera nametnutih Kini bilo je usmjereno na te sektore.

3.11.4.

Europska unija jedan je od najaktivnijih sudionika u svjetskoj trgovini i čini 15,8 % ukupne trgovine, no samo su 133 antidampinške mjere bile usvojene protiv nje. Ta brojka predstavlja 7 % slučajeva na svjetskoj razini. S druge strane, Kini je nametnuto 47 % takvih mjera i samo u 2015. bila je kažnjena u tri slučaja.

4.1.1.

S teoretskog stajališta, status tržišnog gospodarstva Kine imao bi negativne učinke na dobrobit EU-a. Liberalizacija trgovine od ključne je važnosti za EU. Ona ima pozitivne mrežne učinke, iako uvijek postoje sektori u kojima će se stanje pogoršati.

4.1.2.

U ovom slučaju EGSO ističe da ovdje nije riječ o postupku pregovaranja u sklopu kojeg se uklanjanju prepreke na objema stranama. Kina ne bi dala ništa zauzvrat, dok bi EU jednostrano smanjio svoju mogućnost nadoknade narušavanja tržišnog natjecanja uzrokovanog nepoštenom potporom koju su pružile kineske središnje i lokalne vlasti.

4.1.3.

EGSO smatra da su industrijska radna mjesta već prebačena u inozemstvo. U razdoblju 2000. – 2014., europska industrija izgubila je 6,7 milijuna radnika, 12 % od početne brojke od 56,3 milijuna. U istom razdoblju indeks obujma uvoza porastao je za 144 %. Istraživanja u SAD-u, gdje je industrijski sektor manji od onoga u EU-u, pokazuju da je od 1999. do 2011. otprilike 985 000 industrijskih radnih mjesta izgubljeno zbog povećanog prodora kineskog uvoza (4).

4.1.4.

Do gubitka radnih mjesta nije došlo samo u temeljnim industrijama nego i u inovativnim industrijama. Najmodernija industrija mobilne telefonije nestala je s tržišta. U industriji koja je od ključnog značaja za našu budućnost, kao što su fotonaponski paneli, od 2010. do 2012. godine 34 proizvođača pokrenula su stečajni postupak, dva su napustila svoju djelatnost, petero ih je u cijelosti ili djelomično obustavilo proizvodnju, a troje su preuzeli kineski ulagači (5).

4.1.5.

Posebice su u opasnosti sektori koji su od strateške važnosti za kineske petogodišnje planove: aluminij, bicikli, keramika, staklo, dijelovi za motorna vozila, papir te čelik.

4.1.6.

Različite institucije provele su procjene učinka. Europska komisija naručila je studiju, ali ona još nije objavljenja, zbog čega EGSO ne može analizirati stajalište Komisije o ovom hitnom pitanju.

4.1.7.

Institut za ekonomsku politiku procjenjuje štetu na otprilike od 1,7 do 3,5 milijuna ugroženih radnih mjesta u EU-u. Ta se procjena temelji na modelu ulaznih i izlaznih podataka koji uzima u obzir izravne gubitke (izravno pogođeni rastom uvoza), neizravne gubitke (industrija dobavljača i prerađivačka industrija za one koji su izravno pogođeni) i gubitke zbog ponovne potrošnje (nastali zbog smanjenih prihoda i troškova kućanstava). Glavni nedostatak ovog istraživanja jest taj da razmatra učinke cijelog kineskog uvoza, čak i onoga u sektorima koji nisu ni približno zahvaćeni.

4.1.8.

Ako se u obzir uzmu samo industrije s antidampinškim mjerama, izravni i neizravni gubitak radnih mjesta bio bi od 0,5 do 0,9 milijuna. Prema izvješću, ukupno izravno zapošljavanje nastalo u industrijama osjetljivima na jačanje dampinškog uvoza iznosi 2,7 milijuna.

4.1.9.

U studiji se ne izračunava učinak ponovne potrošnje samo u tim sektorima. Ona pokazuje da ugrožena radna mjesta u industrijama povezanima s antidampingom čine 60 % radnih mjesta u proizvodnim industrijama. Kad bi se taj isti omjer primijenio na neizravni učinak i učinak ponovne potrošnje, broj izgubljenih radnih mjesta mogao bi biti od 1,1 do 2,1 milijuna.

4.1.10.

Drugo izvješće odnosi se na tri studije koje su naručila udruženja proizvođača čelika iz zemalja NAFTA-e u pogledu mogućih gospodarskih učinaka koje bi na njihove zemlje imala dodjela statusa tržišnog gospodarstva Kini. U izvješću se zaključuje da bi se, kad bi sve tri zemlje NAFTA-e dodijelile status tržišnog gospodarstva Kini, potražnja za radnom snagom smanjila za od 15 milijardi USD do 32 milijarde USD, a većina bi se dogodila u SAD-u. To bi se preslikalo na smanjenje radnih mjesta za procijenjenih 0,4 do 0,6 milijuna.

4.1.11.

Obje studije temeljene su na makroekonomskim modelima opće ravnoteže. Međutim, kad bi studije ove vrste bile zasebno provedene u pogledu gospodarskih područja kao što su EU i NAFTA, EGSO smatra da bi jednostrano dodjeljivanje statusa tržišnog gospodarstva Kini gotovo sigurno dovelo do izravnog pada dobrobiti s brojkom od najmanje nekoliko stotina tisuća izgubljenih radnih mjesta, što znači da bi vrlo vjerojatno približno milijun ljudi morao naći neki drugi način zarađivanja za život.

4.1.12.

Kako bi se procijenila vjerojatnost pojave tih gubitaka, EGSO skreće pozornost na nekoliko relevantnih posljedica:

4.1.13.

Što se tiče geografije, EGSO ponavlja da radna mjesta koja bi mogla biti izgubljena nisu ravnomjerno geografski raspoređena. Koncentracija izgubljenih radnih mjesta u pojedinim područjima može izazvati kritične situacije na tim lokacijama, iako druge regije u Uniji možda neće osjetiti teže posljedice. Zemlje koje bi bile najviše pogođene izgubile bi do 2,7 % radne snage.

4.1.14.

U mnogim slučajevima ta se radna mjesta nalaze u velikim industrijskim postrojenjima koja su snažno povezana s gospodarskom i industrijskom strukturom. Nedavno smo svjedočili znatnim gubicima u sektorima kao što je npr. sektor čelika, u kojem nekoliko tisuća radnih mjesta ovisi o jednom poduzeću, koji su imali ogroman socijalni učinak na pogođene zajednice.

4.1.15.

EGSO također naglašava kvalitetu radnih mjesta u industriji: radna mjesta u proizvodnji stabilnija su i u prosjeku bolje plaćena od radnih mjesta u drugim sektorima gospodarstva. Europska komisija istaknula je 2014. (6) da su mjesečne zarade za radnike u proizvodnji 5 % više od općeg prosjeka EU-a. U SAD-u su tjedne plaće u proizvodnji 8 % više nego na radnim mjestima koja nisu u proizvodnji. Te veće zarade rezultat su veće produktivnosti.

4.1.16.

Industrija nudi kvalitetna radna mjesta za kvalificirane i polukvalificirane radnike, kojima bi bilo vrlo teško pronaći neki drugi posao s istim uvjetima rada. U takvoj situaciji sve manja uloga industrije pridonosi nejednakostima u našem društvu.

4.1.17.

Prema istraživanju Eurofounda o radnim uvjetima, rad na nepuno radno vrijeme znatno je manje zastupljen u proizvodnji (12 %) u usporedbi s prosjekom za EU-28 (24 %). Radno vrijeme u proizvodnji također je znatno uređenije, a netipično radno vrijeme znatno je manje zastupljeno nego u gospodarstvu Europske unije u cjelini (7).

4.1.18.

EGSO bi također htio izbjeći opasnost od oštećenja ekosustava znanja: proizvodnja je sektor s najvećom potražnjom za istraživačkim i razvojnim aktivnostima, a prisutan je i rastući trend da istraživanje i razvoj provode tvrtke za pružanje usluga usredotočene na inovacije (8). Prema studiji Konzorcija ECSIP, prosječni udio usluga u robi proizvedenoj u EU-u iznosi gotovo 40 % ukupne vrijednosti krajnje proizvedene robe. Većina tih usluga su distribucijske usluge (15 %), promet i komunikacije (8 %) te poslovne usluge koje se kreću od manje od 10 % do čak 20 % i više u državama članicama EU-a. Ova posljednja kategorija obuhvaća usluge kao što su istraživanje i razvoj, oglašavanje i istraživanje tržišta, inženjerske djelatnosti i usluge informacijskih i komunikacijskih tehnologija.

4.1.19.

EGSO je već objavio mišljenje o važnosti promicanja viših regulatornih standarda za intelektualno vlasništvo zbog nepridržavanja pojedinih zemalja. To se ne bi smjelo zanemariti prilikom oblikovanja trgovinske politike EU-a.

4.2.1.

Procjena učinka jednostranog dodjeljivanja statua tržišnog gospodarstva Kini mora u obzir uzeti potencijalne koristi u drugim sektorima, posebice za potrošače proizvoda za koje Kina ima, ili namjerava imati, snažnu proizvodnu djelatnost.

4.2.2.

Mnoge industrije koje su dosad bile pogođene proizvođači su intermedijarnih proizvoda, tj. robe koja se preoblikuje i uklapa u konačne proizvode.

4.2.3.

Globalna industrijska proizvodnja i dalje se nije vratila na razinu koja je postojala prije financijske krize. Dakle, postoji znatan višak industrijskih kapaciteta i kupci kineskih proizvoda koji podliježu antidampinškim mjerama mogli bi nabavljati zalihe iz trećih zemalja bez značajnog gubitka konkurentnosti.

4.2.4.

Ako je Kini dopušteno povećavati svoj tržišni udio na nepravedan način i uspostavljati oligopolističku prednost, ona će bez sumnje to kasnije iskoristiti da ponovno podigne cijene, što će naštetiti potrošačkim industrijama u Europskoj uniji. Kina već djeluje na ovaj način kako bi potaknula lokalne industrije. Europski parlament (9) predstavio je dokaze o mjerama koje ograničavaju trgovinu prirodnim resursima i koje bi mogle kršiti propise WTO-a. U 2009. Kina je predstavila svoj Razvojni plan za rijetke zemne metale za razdoblje 2009. – 2015., namećući izvozne kvote od 35 000 tona godišnje. Sljedeće su se godine cijene kineskih proizvoda od rijetkih zemnih metala utrostručile. Drugi primjer možemo vidjeti na tržištu elektronike, gdje Kina oporezuje izvoz dijelova znatno više od gotovih proizvoda kako bi zaštitila sastavljanje uređaja koje se obavlja na njezinu teritoriju.

4.2.5.

Navedeni primjeri pokazuju da kineska politika potiče industrije s većim sadržajem dodane vrijednosti. Bez mogućnosti pokretanja antidampinških predmeta, sektori kao što su oprema ili automobilska proizvodnja također će u konačnici biti izloženi nepravednoj konkurenciji. Kina također ima rekordan broj kršenja prava intelektualnog vlasništva pa čak ni patenti ne bi bili od velike koristi u održavanju inovativnih industrija unutar granica EU-a.

4.2.6.

Dugoročno, dodjeljivanje statusa tržišnog gospodarstva Kini naškodilo bi cijelom industrijskom lancu vrijednosti zbog negativnog utjecaja na inovacije. Postoji rašireno vjerovanje u EU-u da su inovacije jedini način da se naša društva natječu s konkurencijom koja se temelji isključivo na troškovima. Međutim, inovacije se više ne razvijaju u izoliranim laboratorijima. Suprotno tomu, anketa koju je proveo KPMG pokazala je da 85 % ispitanika iz globalne metalne industrije vjeruje da će partnerstva oblikovati budućnost inovacija za njihovu organizaciju. Više od tri četvrtine reklo je da su već sudjelovali u poslovnim modelima koji uključuju više suradnje s dobavljačima i kupcima. Stoga je nemoguće zamisliti da u budućnosti inovativne industrije neće biti dio mreža znanja.

4.3.1.

Dugoročno i bez obzira na razvoj pojedinih sektora, bogatstvo u EU-u rast će na održiv način samo uz čvrst razvoj raspoloživog dohotka. Postojeće politike Komisije koje pogoduju stvaranju radnih mjesta i ulaganjima prihvaćaju tu činjenicu i trebaju se uzeti u obzir pri donošenju odluka za rješavanje ovog problema.

21.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 389/20

Izvjestitelj:

Lutz RIBBE

Suizvjestiteljica:

Isabel CAÑO AGUILAR

1.1.

EGSO pozdravlja odluke konferencije COP 21 u Parizu te smatra da one predstavljaju važnu prekretnicu za djelotvornu borbu protiv klimatskih promjena.

1.2.

Postoje, međutim, dva velika problema. Kao prvo, dostavljene ciljne vrijednosti smanjenja emisija na nacionalnoj razini (INDC) ne podudaraju se s onim što je dogovoreno u Parizu. Kao drugo, civilnom se društvu – unatoč malom napretku – ne pridaje dovoljno važnosti.

1.3.

Akteri civilnog društva danas se suočavaju s velikim preprekama pri pokretanju i provedbi mjera borbe protiv klimatskih promjena. To je uglavnom stoga što se na političkoj razini ne prepoznaje veliki potencijal civilnog društva za borbu protiv klimatskih promjena. Ta se razina dosad nije u dovoljnoj mjeri obazirala na to koje strategije civilno društvo planira u vezi s borbom protiv klimatskih promjena, koje su mu potrebe te kakva vrsta potpore mu je neophodna. Katkad čak regulatorne mjere sustavno sprečavaju aktivnosti civilnog društva u pogledu klimatskih promjena.

1.4.

Zbog toga često ne postoji operativni okvir koji bi akterima civilnog društva omogućio provedbu njihovih planova za „borbu protiv klimatskih promjena odozdo”. Jedan od razloga je i to što oni ne mogu financirati svoje projekte, iako bi zapravo na raspolaganju trebalo stajati dovoljno instrumenata financiranja.

1.5.

EGSO stoga kao izravni odgovor na odluke donesene u Parizu predlaže stvaranje koalicije političke razine, upravne razine i civilnog društva. Ta koalicija mora na najmanju moguću mjeru smanjiti prepreke s kojima se civilno društvo suočava u borbi protiv klimatskih promjena, i to na sljedeći način:

1.6.

Aktivnosti koalicije moraju se odvijati na različitim političkim razinama. U osnovi treba obaviti pet zadaća:

1.7.

Za obavljanje tih pet zadaća potreban je strukturiran, no otvoren dijalog u okviru koalicije koja u tom smislu mora predstavljati forum za raspravu. Stoga je važno da sudionici odražavaju raznolikost civilnog društva te razvijaju kulturu otvorenosti, kreativnosti i suradnje. Forum za raspravu trebao bi osigurati da politički okvir koji će se razviti pruža istinsku potporu civilnom društvu u borbi protiv klimatskih promjena.

1.8.

Koaliciji je potrebna administrativna potpora kako bi ispunila svoje zadaće, odnosno:

1.9.

Koalicijom političke razine i civilnog društva trebao bi se postići još jedan cilj koji EGSO podržava: potreba pravedne promjene svijeta rada u smjeru održivosti, uz strukturno sudjelovanje sindikata i radničkih udruga.

2.1.

Rezultati konferencije COP 21 u Parizu predstavljaju važnu prekretnicu u pregovorima u vezi s klimatskim promjenama jer je riječ o prvom međunarodnopravno obvezujućem sporazumu kojim se sve države potpisnice beziznimno obvezuju da će se aktivno suprotstaviti klimatskim promjenama koje su priznate kao prijeteće.

2.2.

Svjetska zajednica obvezala se na to da će zagrijavanje Zemlje zajedničkim naporima ograničiti na ispod 2 oC, odnosno po mogućnosti čak na 1,5 oC.

2.3.

Sporazum sadrži još jednu važnu, konkretnu uputu za postupanje, naime da se u drugoj polovici stoljeća dosegne globalna neutralnost stakleničkih plinova.

2.4.

EGSO je pozdravio te rezultate (1), no uočava i dva velika problema:

2.4.1.

kao prvo, dostavljene ciljne vrijednosti smanjenja emisija na nacionalnoj razini (INDC) nisu u skladu s rezultatima konferencije COP: njihovom se provedbom zagrijavanje Zemlje ne bi ograničilo na 2 oC, nego bi se povećalo na 2,5 oC, a možda i na preko 3 oC;

2.4.2.

kao drugo, značenje civilnog društva nije u dovoljnoj mjeri prepoznato. Premda u prošlosti jest ostvaren određeni napredak u pogledu transparentnosti i sudjelovanja, stvarna je uloga civilnog društva u klimatskoj politici još nedovoljno prepoznata: rezultate Pariškog sporazuma u praksi neće morati provoditi i primjenjivati pregovarači s konferencije COP, nego civilno društvo.

2.5.

Ne postoji strategija za korištenje civilnog društva kao strateškog partnera u provedbi odluka konferencije COP. To se odnosi i na razinu Europske unije, čija klimatska politika stoga uz „klimatsku diplomaciju” mora dobiti i drugi stup koji će biti usmjeren na razumijevanje i jačanje važnosti i uloge civilnog društva te na to da se akterima civilnog društva u svoj njihovoj raznolikosti olakša osmišljavanje i provedba strategija borbe protiv klimatskih promjena u njihovim specifičnim područjima djelovanja.

2.6.

Klimatska politika ne može i ne smije biti isključivo propisivana „odozgo”, nego će biti uspješna samo ako se temelji na širokoj suglasnosti i aktivnoj suradnji većine poduzeća, regionalnih tijela i građana. Ako se ne provodi uglavnom „odozdo”, bit će neuspješna.

2.7.

U prošlosti su znatni uspjesi u politici održivosti i klimatskoj politici zaista ostvareni upravo zbog toga što se predstavnici civilnog društva, a tu se izričito ubrajaju i „obični” ljudi u svojoj ulozi građana, nisu ograničili samo na to da reagiraju na političke smjernice, odnosno da se smatraju „instrumentom za provedbu”. Štoviše, upravo su oni aktivno djelovali kao predvodnici promjena i tako u okviru svojih mogućnosti ostvarili značajne uspjehe te izvršili politički pritisak. To vrijedi u tehnološkom, ekonomskom, ali osobito u društvenom smislu (u pogledu društvene prihvaćenosti tih tehnologija, posebno prilikom „osvješćivanja” o promjenama, dakle socijalnog učenja kao i „učenja od zajednice”).

2.8.

Primjerice, dok je dosadašnja proizvodnja energije i energetska politika (djelomice odgovorna za klimatske promjene) bila uglavnom usmjerena na neobnovljive izvore energije i velike, centralizirane strukture s malim brojem aktera, a civilno društvo najčešće preuzimalo isključivo ulogu „potrošača”, klimatski prihvatljive aktivnosti u budućnosti će se odvijati na mnogo decentraliziraniji način i podrazumijevati uključenost svih dionika. Nema sumnje da postoji spremnost za to, ali ona se mora dosljedno iskorištavati i promicati.

2.9.

Već i u sadašnjim aktivnostima civilnog društva skriva se golem potencijal za inovacije koji proizlazi iz razmišljanja, djelovanja i postupanja gradova i općina, lokalnih vlasti, velikih poduzeća i sindikata te građana (pojedinaca, poljoprivrednika, zadruga, MSP-ova itd.).

2.10.

Trenutačno te aktivnosti vrlo često nisu povezane s organizacijama već s vrlo konkretnim projektima. te upravo na taj način dobivaju svoju posebnu društvenu dinamiku. No to također znači i da akteri neuspjehe takvih inicijativa u potpunosti plaćaju iz vlastitog džepa. Pod tim se ne podrazumijevaju samo financijski rizici. Naime, aktivnosti civilnog društva ne iziskuju samo novac, već i motiviranost, predanost i vrijeme. Stoga se moraju „isplatiti” (ne samo u ekonomskom smislu), a rizik od neuspjeha mora biti saglediv. S tim u vezi europska i nacionalna politika moraju izraditi što širi i vrlo otvoreni okvir za aktivnosti civilnog društva.

2.11.

U Europskoj uniji postoje brojni uspješni primjeri koji dokazuju koliko je važno i djelotvorno da se akteri civilnog društva angažiraju u borbi protiv klimatskih promjena, međutim oni nigdje nisu sustavno popisani i vrednovani. Ne postoje analize toga koje se sve političke pouke mogu izvući iz tog mnoštva različitih inicijativa, koje se prepreke moraju ukloniti kako bi one postale još uspješnije i kako bi ih bilo više ili koji su razlozi njihova neuspjeha.

2.12.

Osim toga, nema dobrih poticajnih mehanizama koji bi omogućili refinanciranje uloženog kapitala. Nema ni mehanizama kojima bi se slao željeni signal nedržavnim akterima koji nisu velika poduzeća. Štoviše, danas je u Europi zamjetan suprotni trend: pogrešne političke smjernice nerijetko dodatno otežavaju ili čak sprečavaju provedbu odgovarajućih inicijativa. U mnogim tim slučajevima, dakle, ne postoje (!) okviri za djelovanje unutar kojih bi akteri civilnog društva mogli oblikovati, a kamoli provoditi svoje zamisli o borbi protiv klimatskih promjena, pa oni svoje ideje ne mogu provoditi u djelo. Katkad problem leži u neprimjerenosti upravno-pravnog okvira, ponekad ti akteri ne mogu pronaći financijska sredstva za svoje projekte, a u nekim slučajevima nepremostivu prepreku predstavlja to što vanjski troškovi fosilnih goriva i dalje nisu u potpunosti internalizirani (2), pa cijena ugljika – unatoč suprotnim najavama – nije „realna”.

2.13.

Prečesto je riječ o „gubitnicima” ambiciozne klimatske politike, a jednako se često ostavlja dojam da borba protiv klimatskih promjena podrazumijeva prije svega odricanje. Naravno, probleme prelaska na gospodarstvo sa zanemarivim udjelom ugljika treba rješavati i uzimati u obzir na odgovarajući način. Međutim, barem isto toliko treba naglašavati i pozitivne elemente kako bi se stvorila klima optimizma u društvu. Možda to ranije i nije bio slučaj, ali sada je taj optimizam opravdan zbog tehnološkog i ekonomskog napretka zabilježenog posljednjih godina (npr. u proizvodnji energije iz obnovljivih izvora, u skladištenju energije, a osobito kod digitalne primjene koja omogućava značajne napretke uz učinkovito i inteligentno korištenje resursa).

2.14.

Europa je danas u tehnološkom i ekonomskom smislu u takvom položaju da borba protiv klimatskih promjena i održivost mogu predstavljati dobitak za sve. Europska energetska unija polazi upravo od toga. Preduvjet je da politika potiče ili barem omogućuje odgovarajuće inicijative te da ih ne pokušava spriječiti zato što npr. dovode u pitanje postojeće strukture. Načelno lako ostvarivi potencijal za promjene i napredak u borbi protiv klimatskih promjena ni približno se ne iskorištava.

3.1.

Potreban nam je novi pristup višerazinskog upravljanja. EGSO predlaže stvaranje ambiciozne koalicije između aktera civilnog društva, lokalnih i regionalnih vlasti te odgovornih političkih i upravnih struktura na nacionalnoj i europskoj razini.

3.2.

Svrha koalicije:

3.3.

Na taj bi način koalicija kao izraz višerazinskog upravljanja mogla pridonijeti uspješnom obavljanju općedruštvene zadaće kakva je borba protiv klimatskih promjena.

3.4.

Ciljevi konferencije COP jasno su navedeni, a Europsko vijeće utvrdilo je sveobuhvatne vizije za Europu s niskim udjelom ugljika koja učinkovito troši resurse. Prema njima bi se emisije stakleničkih plinova do 2050. godine trebale smanjiti za 80–95 %. To će se snažno odraziti na život svakog europskog građanina te na svako poduzeće i njegove zaposlenike.

3.5.

EGSO je u razmatračkom mišljenju o održivom razvoju (3) već naveo kako je izrazito važno ozbiljno shvatiti upravo posljedice nadolazećih političkih promjena po svakodnevni život.

3.6.

Opasnost da se održivi razvoj shvati kao prijetnja, a ne kao šansa za budućnost može se svladati uz pomoć jedne jednostavne poruke: premda zaštita klime podrazumijeva promjene, svaki član društva ima mogućnost da sam ili u skupini aktivno oblikuje te promjene, pri čemu to neće koristiti samo klimi, već i uvjetima života.

3.7

Ta poruka mora biti usmjerena na one koji će bez sumnje izravno osjetiti predvidljive promjene (npr. cijelo područje fosilne energije), ali se njome također mora doprijeti do onih dijelova društva koji su spremni djelovati i biti uzor drugima te aktivirati njihov pozitivni potencijal.

3.8.

Naše je civilno društvo izrazito heterogeno. To se primjećuje i u klimatskoj politici: što je za jednog aktera lako, za drugog je teško ostvarivo. O tim se razlikama mora voditi računa, te treba shvatiti da raznolikost predstavlja dobru priliku koja se mora iskoristiti.

3.9.

U biti je riječ o konkretizaciji ideje „borbe protiv klimatskih promjena”. Ovdje također postoji manjak znanja. Naime, izrađene su brojne studije slučaja, no nedostaje sistematizacija prema kojoj bi se, primjerice, razlikovale kategorije aktera. To bi moglo biti potrebno zbog toga što opskrbljenost pojedinih aktera različitim resursima podrazumijeva i potpuno različite strategije djelovanja. Primjeri:

3.10.

Iz nabrojenih primjera razvidno je da su resursi aktera civilnog društva vrlo različiti, ali im je logika djelovanja uvijek ista. Svoje će endogene, materijalne, financijske i vremenske resurse oni primijenit samo ako prepoznaju realne izglede za postizanje neposrednog učinka. Ali to isto tako znači da tamo gdje se ne može postići pozitivan učinak postoji opasnost od neaktivnosti ili čak otpora (npr. protiv novih ulagačkih projekata).

3.11.

Iz primjera se također može vidjeti da je spektar strategija djelovanja, koje u cijeloj Europi osmišljavaju i provode uglavnom nedržavni akteri, toliko širok i raznolik kao i samo civilno društvo.

3.12.

Bilo bi potpuno krivo da politika akterima civilnog društva u okviru pristupa odozgo prema dolje jednostavno dodijeli politički izmišljenu ulogu.

3.13.

Predstojeća transformacija iziskuje da se poseban naglasak stavi na održanje socijalne sigurnosti. „Borba protiv klimatskih promjena odozdo” podrazumijeva da privatne inicijative pojedinaca dobiju na važnosti i da iz njih proisteknu snažni gospodarski poticaji, ali to ne smije biti nauštrb socijalne sigurnosti.

3.14.

Stoga je važno da sudionici „borbe protiv klimatskih promjena odozdo” ostanu dijelom sustava socijalne skrbi. U nekim će slučajevima to značiti da se mora redefinirati ustrojstvo tog sustava te odrediti tko mu i na koji način doprinosi. To je potrebno već i stoga što su uporaba i oporaba fosilnih sirovina predstavljale važne temelje socijalne države. Odmak od tog modela i prelazak na gospodarstvo sa zanemarivim udjelom ugljika ne smije se odvijati na štetu socijalnih normi i blagostanja postignutih u Europskoj uniji. Koalicija političke razine, upravne razine i civilnog društva mora na to obratiti posebnu pozornost; štoviše, polazeći od toga treba razvijati nove strategije.

Primjer:

3.15.

Energija iz obnovljivih izvora u međuvremenu se može decentralizirano proizvesti toliko jeftino da bi to, u kombinaciji s mjerama energetske učinkovitosti, moglo riješiti čak i problem (socijalnog) energetskog siromaštva. Međutim, politika bi za potrebe odgovarajućih inicijativa morala osigurati dobar pravni okvir i pristup ulagačkom kapitalu.

3.16.

Angažman civilnog društva u borbi protiv klimatskih promjena često je lokalno ili regionalno usmjeren. Za razliku od toga pregovori u okviru konferencije COP i mnoge političke rasprave odvijaju se na globalnoj razini. Ipak, načelo „misli globalno, djeluj lokalno” najbolje se može primijeniti upravo na borbu protiv klimatskih promjena. Učinci aktivnosti civilnog društva ne smiju se izgubiti u globalnom prostoru, već se moraju moći doživjeti, iskusiti i osjetiti izravno na mjestu djelovanja.

3.17.

To znači preispitivanje, odnosno daljnje razvijanje europskih politika jer, primjerice, lokalne inicijative imaju vrlo malo koristi od logike zajedničke provedbe (JI) i mehanizma čistog razvoja (CDM) iz Protokola iz Kyota. To je načelni problem: djelovanje aktera civilnog društva odvija se većinom na lokalnoj i regionalnoj razini, a okvirni uvjeti za to djelovanje utvrđuju se uglavnom na nacionalnoj i europskoj razini. EGSO sa zabrinutošću primjećuje jaz između tih razina.

3.18.

Aktivna, praktična borba protiv klimatskih promjena pomoću djelovanja civilnog društva kao drugog, nosivog stupa europske klimatske politike mora se odvijati na terenu i postati opipljiva; ako nije, to znači da akteri civilnog društva uopće ne djeluju.

3.19.

Važnu ulogu igraju regije, gradovi i općine. EGSO s velikim uvažavanjem primjećuje da su već provedene raznolike inicijative radi koordinacije tih aktivnosti. Treba, među ostalim, spomenuti Svjetski sastanak na vrhu o klimi i teritorijima, Sporazum gradonačelnika, mrežu ICLEI itd. To su inicijative koje se u međuvremenu često mogu oslanjati na različite državne potpore.

3.20.

Regionalni razvoj i klimatski prihvatljiva energetska politika mogli bi se dobro nadopunjavati kada bi se decentralizirana proizvodnja energije odvijala pomoću lokalnih ili regionalnih struktura te kad bi dodana vrijednost iz uporabe vjetra, sunca i biomase nastajala na terenu. Povećanje raznolikosti aktera stoga ima smisla, no ta zamisliva strateška veza nije dovoljno pojašnjena ni u jednom službenom dokumentu EU-a.

3.21.

Ovo je dobar primjer za to da EU ne koristi dovoljno potencijal civilnog društva. I Sporazum gradonačelnika se, primjerice, prvenstveno smatra potporom za provedbu ciljeva postavljenih na razini EU-a. Međutim, uloga Sporazuma kao izvora novih političkih inicijativa niti se u dovoljnoj mjeri uvažava, niti se sustavno iskorištava.

4.1.

Koalicija ima sljedećih pet zadaća:

4.1.1.

kao prvo, potrebno je bolje shvaćanje mjera borbe protiv klimatskih promjena koje namjeravaju osmisliti i provesti akteri civilnog društva u svojim različitim ulogama;

4.1.2.

kao drugo, treba utvrditi i ukloniti strukturne probleme i prepreke koji stoje na putu uspješnoj provedbi. Iz toga proizlazi politička zadaća uklanjanja birokratskih prepreka i ukidanja složenih postupaka koji uzrokuju neaktivnost aktera civilnog društva ili znatno otežavaju njihovo djelovanje. Komunikacijom „Ostvarivanje novih pogodnosti za potrošače energije” (4) Komisija je učinila prvi korak u tom smjeru. No to još nikako nije dovoljno, pored ostalog i zato što se pojam proizvođača-potrošača tumači previše restriktivno (5);

4.1.3.

kao treće, treba objavljivati što više „priča o uspjehu”;

4.1.4.

kao četvrto, treba navesti ključne uvjete i čimbenike za uspjeh;

4.1.5.

kao peto, treba izraditi politički okvir kojim se stvaraju potrebni uvjeti za djelovanje kako bi akteri civilnog društva mogli osmišljavati i provoditi strategije za borbu protiv klimatskih promjena. Promicanje okvira djelovanja može se opisati kao zadaća višerazinskog upravljanja. Naime, za provedbu okvira djelovanja jednako je potrebno međusobno razumijevanje donositelja odluka na europskoj, nacionalnoj i lokalnoj razini, kao i njihovo usklađeno djelovanje.

4.2.

Izvršavanje zadaća zahtijeva dodatnu administrativnu potporu kako bi se omogućilo da sljedeće aktivnosti posluže kao temelj za rasprave u koaliciji političke razine, upravne razine i civilnog društva:

4.3.

Uloga političke i upravne razine – po potrebi u suradnji s EGSO-om – bit će koordiniranje koalicije i hvatanje u koštac s preprekama koje su se pojavile, te po mogućnosti i njihovo uklanjanje ili barem davanje jasnih odgovora o tome zašto smatraju da se određene inicijative uopće ne trebaju provesti.

4.4.

Akteri civilnog društva dobit će pristup kapitalu i ostalim instrumentima financiranja samo ako postoji okvir djelovanja u kojem se priznaju mnogostruke uloge aktera civilnog društva, prepoznaju razne razine financijskih sredstava, u obzir uzimaju čimbenici uspjeha i stvaraju pozitivni uvjeti. To je još uvijek relevantan i praktičan problem na koji se politika premalo obazire. Naime, Pariški sporazum ima enormne financijske posljedice, znatno veće od proračuna globalnog Zelenog klimatskog fonda koji iznosi 100 milijardi američkih dolara godišnje.

4.5.

Upravo male, lokalne banke i drugi davatelji stranog kapitala inicijativama civilnog društva za borbu protiv klimatskih promjena daju kredite samo onda kada je refinanciranje relativno sigurno. Politički okvir mora ispunjavati i te uvjete (niskorizično refinanciranje ulaganja u mjere borbe protiv klimatskih promjena uz pomoć aktera civilnog društva).

4.6.

Okvirom djelovanja mora se omogućiti dugoročna sigurnost planiranja i ulaganja. Za potrebni angažman nije ništa štetnije od nesigurnosti koja proizlazi iz stalnog mijenjanja smjera politike.

4.7.

Potrebne su alternativne mogućnosti ulaganja za projekte s lokalnim učinkom, čije rizike i mogućnosti akteri civilnog društva mogu sami procijeniti te kojima mogu sami upravljati, primjerice kao članovi zadruge. Ako građani prepoznaju da ulaganja „dolaze do njih” i da se ne gube u zamršenim mrežama financijskih institucija i velikih ulagača, također bi se moglo povratiti poljuljano povjerenje u financijske institucije.

4.8.

Ako se uspostavi stabilan i solidan okvir za djelovanje, omogućit će se drugačiji oblik rasta u izmijenjenim gospodarskim strukturama. Za taj će novi „rast” društveni kapital najvjerojatnije biti jednako važan kao i financijski kapital. Otuđenost rada donekle će se prevladati razvojem koncepata „proizvodnje-potrošnje”, a podjela rada bit će čvršće organizirana shodno strukturama zajednice. To otvara ogroman potencijal za socijalne inovacije, neophodne za ambiciozne klimatske politike. Nastaju novi koncepti, koji se zasad još neprecizno opisuju izrazima poput „proizvođači-potrošači”, „platforme” i „agregatori”. Posebice „proizvodnja-potrošnja” mogla bi se smatrati ključnim elementom uspjeha za postizanje održivog načina života i održivih gospodarskih aktivnosti.

4.9.

Taj novi gospodarski model nije utopija. On je već danas prisutan u brojnim, uglavnom lokalnim klimatskim inicijativama, te ga se stoga može prilagođavati. Prilagodba, imitacija i širenje apsolutno su neophodni, i to ne samo zbog ambicioznih klimatskih ciljeva. Oni su prije svega preduvjet za smanjenje troškova tranzicije i izbjegavanje sukoba ciljeva klimatske politike i socijalne politike.

4.10.

EGSO ističe da se u Pariškom sporazumu jasno navodi da je potrebno na pravedan način izmijeniti radne uvjete, kao što je već ustanovljeno na Konferenciji o klimi u Limi. U okviru novog gospodarskog modela treba stvarati visokokvalitetna radna mjesta. To se može postići snažnim socijalnim dijalogom i kolektivnim pregovaranjem u kojem sudjeluju poslodavci i koji će biti popraćen značajnim mjerama i aktivnostima kao što je kontinuirano obrazovanje koje zaposlenicima omogućuje stjecanje novih kvalifikacija potrebnih za energetsku i ekološku tranziciju, te mjerama za jačanje sustava socijalne zaštite. No i u tom je smislu neophodan pozitivan okvir za djelovanje. Samo će tada dionici civilnog društva moći nadoknaditi gubitak radnih mjesta i konkurentnosti u pojedinim sektorima – koji je neizbježan uslijed tranzicije – te omogućiti socijalni, održiv i uključiv gospodarski rast.

21.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 389/28

Izvjestiteljica:

Laure BATUT

1.

promijeniti pristup „srebrnom gospodarstvu” (silver economy), s obzirom na to da digitalna tehnologija briše starosni jaz i da su stariji građani akteri u lancu vrijednosti i svojim životima;

2.

poticati na sastanku ministara EU-a zaduženih za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača u lipnju 2016. te prilikom europskog samita posvećenog starijim osobama u prosincu 2016. digitalnu uključenost starijih osoba kako bi se pospješile dvije tranzicije: digitalna i demografska;

3.

razviti globalno upravljanje uključivanjem starijih osoba u digitalni život i razvojem učinkovitih javnih usluga za koje će biti osigurana sredstva na svim razinama, uključujući lokalnu razinu, te koje su izuzete od zahtjeva europskog semestra;

4.

definirati europsku horizontalnu klauzulu „jednakost za starije osobe” i poticati ministarstva zadužena za jednakost u državama članicama da je provedu;

5.

uključiti predstavničke udruge starijih osoba i EGSO u rasprave koje vode skupine dionika u pogledu ekonomije dijeljenja, u skladu s preporukama Europskog parlamenta;

6.

poticati – uz pomoć stjecanja znanja i vještina – pristup starijih osoba digitalnoj tehnologiji i dostupnost te tehnologije te bez odlaganja razviti cjeloživotno obrazovanje i usavršavanje, kao i prilagodbu hardvera i softvera te mentorstvo, kako bi se osiguralo uspješno uključivanje starijih osoba;

7.

definirati pokazatelje za mjerenje gospodarskog učinka starijih građana, njihove kvalitete života te koristi od inovacija;

8.

pospješiti pristup starijih osoba europskom programu razmjene dobrih praksi koji bi se, primjerice, mogao osnovati kao platforma pod nazivom „SENEQUE – Seniors Equivalent Erasmus”;

9.

razviti povjerenje i upoznati javnost s europskim propisima o digitalnim tehnologijama objavljivanjem istih u obliku kodeksa, preko jedinstvenog kontaktnog mjesta i uz poštivanje višejezičnosti;

10.

prepoznati u svim državama članicama pristup internetu kao pravo na univerzalnu uslugu, na temelju kriterija cjenovne pristupačnosti, i poticati – u slučaju cjenovnih prepreka – uvođenje reguliranih cijena, pa čak i slobodan i besplatan pristup internetu za starije osobe s niskim primanjima, na za to predviđenim mjestima;

11.

promicati javno-privatna partnerstva (JPP) čija se korist temelji na ljudskom kapitalu, i to uz pomoć besplatnih tečajeva za starije osobe na trošak IT divova, u okviru njihove politike za korporativnu društvenu odgovornost, i to u svim osnovnim školama u EU-u izvan školske nastave;

12.

ukloniti prepreke koje sprečavaju pristup starijih osoba bankovnim kreditima;

13.

promicati „volontersku službu” za društveno koristan rad u svrhu borbe protiv digitalne nepismenosti.

2.1.

Europska unija suočava se s izazovom s kojim se dosad nije suočila nijedna populacija, a to je podudaranje, s jedne strane, dugovječnosti stanovništva i, s druge strane, snažnog širenja digitalne tehnologije, što zahtijeva postojanje skupa odgovarajućih strategija koje su istodobno gospodarske i društvene.

2.2.

U skladu s predviđanjima (The 2015 Ageing Report, „Izvješće o starenju stanovništva 2015.” Europske komisije), do godine 2060. starijih će osoba biti dvostruko više nego mladih, a broj vrlo starih osoba premašit će broj djece mlađe od pet godina. Prema kriteriju prosječne dobi (Eurostat), prve države u kojima će se to dogoditi su Švedska, Njemačka, Poljska, Rumunjska i Slovačka, a nakon nekoliko godina pridružit će im se Belgija, Danska, Irska te naposljetku sve države članice.

2.3.

Starije osobe i radnike istodobno se doživljava kao prijetnju sustavima socijalne zaštite i kao priliku za sektor robe i usluga. Godine 2011. Unija je poduzela akciju za pomoć odraslima (1) i odredila pet strateških smjernica kojima je cilj ostvarenje ekonomije „s visokim stupnjem zaposlenosti” i poboljšanje kvalitete i učinkovitosti obrazovanja i osposobljavanja za odrasle.

2.4.

Odbor primjećuje da starije osobe nisu bile izravno obuhvaćene ovim incijativama.

2.5.

Baby boom generacija (termin koji označava veliki broj djece rođene netom nakon Drugog svjetskog rata) prva je generacija koja je živjela na zajedničkom području bez rata. Zajedno sa svojim roditeljima, oni predstavljaju najizraženije „proeuropsku” populaciju u povijesti. Pripadnike te generacije danas se smatra starijim građanima. U pripremnom dokumentu Growing the European Silver Economy („Rast europskog srebrnog gospodarstva”) iz veljače 2015. Europska komisija govori o spremnosti da odgovori na „potrebe osoba starijih od 50 godina”. Taj dio stanovništva ponekad se dijeli na tri podskupine: aktivne i ranjive osobe te osobe ovisne o tuđoj pomoći. EGSO također preuzima tu definiciju, kao potvrdu svog prijedloga da se promijeni pristup u pogledu starijih osoba koje treba smatrati akterima rasta.

2.6.

Starenje stanovništva je povećanje udjela starijih osoba u određenoj populaciji, izazvano smanjenjem fertiliteta i smrtnosti. Primjer naprednog pristupa starenju pružaju Japanci (Étude comparative du marché des seniors français et japonais – Opportunités croisées („Komparativna studija tržišta starijih osoba u Francuskoj i Japanu – isprepletene mogućnosti”), David Barboni, Eurasiam, serija Management br. 001, 2007.) Oni su razvili specifičnu dinamiku potrošnje za starije na području dobrobiti, zdravlja, financija, osiguranja, distribucije i turizma. Što se tiče informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT), one su sastavni dio robe na tržištu koja služi za poboljšanje života. Usmjerene su na stariju osobu „potrošača” ciljanih proizvoda, a ne na stariju osobu „dionika” u digitalnom društvu, što odgovara ciljevima kratkoročnog profita za proizvođače. To je važno, ali takav je pristup previše pojednostavljen.

2.7.

U EU-u baby boomers nisu postali samo stariji potrošači robe. Muškarci i žene te generacije u ogromnom su broju prvi put u povijesti kontinenta bili studenti, a potom „aktivni” i „produktivni”. Mnogi od njih sada imaju mogućnost da ostanu aktivni u poslovnoj djelatnosti ili u socijalnom i solidarnom gospodarstvu.

2.8.

Ponekad se smatra da oni sporo i s poteškoćama usvajaju IKT. Međutim, oni su često bili prvi koji su se koristili tim tehnologijama, pa čak i osmišljavali inovacije (The Seven Myths of Population Aging („Sedam mitova o starenju populacije”), veljača 2012., Julika Erfurt i dr., časopis Accenture). Tijekom 2010. godine više od 16 % novoosnovanih poduzeća u Francuskoj osnovale su osobe u dobi od 50 i više godina, a gotovo polovica njih sama se financirala. Radilo se o starijima od 50 godina: starijim zaposlenim osobama, osobama koje traže posao, još aktivnim poduzetnicima, pa čak i umirovljenicima (vidjeti članak Yanna Le Galèsa, Le Figaro, 27. travnja 2012.).

2.9.

U Europskoj uniji se o „srebrnom gospodarstvu” (eng. silver economy) počelo govoriti tek nakon deklaracije i međunarodnog akcijskog plana Ujedinjenih naroda o starenju iz 2002. i Deklaracije Vijeća o Europskoj godini aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti iz 2012. godine. Osim toga, Komisija smatra da treba učiniti sve što je moguće kako bi se omogućilo „kvalitetno starenje”, posebice s pomoću IKT-a, čime će se Uniji omogućiti da ima ključnu ulogu: „srebrno gospodarstvo može se definirati kao gospodarske mogućnosti koje nastaju zbog privatne i javne potrošnje povezane sa starenjem stanovništva i potrebama osoba starijih od 50 godina” (vidjeti internetske stranice Europske komisije posvećene „srebrnom gospodarstvu”).

2.10.

Odbor smatra da se trebaju uzeti u obzir pitanja koja se odnose na blagostanje, samostalnost, ovisnost o tuđoj pomoći i tržište. Međutim, Europa ima gotovo 125 milijuna starijih građana koji imaju aktivnu ulogu u svojim životima, gospodarstvu i rastu. Stoga bi informacijske tehnologije trebale biti dio njihovog života kao što su dio života „aktivnih” građana.

2.11.

Zato bi Odbor htio naglasiti da je nužno usvojiti pristup starenju kojim bi se uspostavio kontinuitet u odnosu na druge faze života, bez strogih granica, pri čemu bi svaka starija osoba dobrog zdravlja očuvala svoje iskustvo i digitalne vještine te ne bi bila odvojena od ostalih dionika u lancu vrijednosti. Na starije osobe ne treba gledati samo kao na osobe u posljednjoj fazi života već ih treba sagledati u dinamičnoj i uključivoj perspektivi, pri čemu digitalne tehnologije ne smiju biti ograničene na tehničku i medicinsku pomoć.

2.12.

To ne bi trebalo utjecati na pravo na mirovinu (članci 25. i 34. Povelje o temeljnim pravima, članci 153. i 156. UFEU-a) niti na mirovinske sustave, koji se razlikuju u pojedinim državama članicama.

2.13.

Sveobuhvatan i uključiv pristup mogao bi svim europskim „starijim” građanima pružiti sigurnost da se digitalne inovacije odnose i na njih. Odbor smatra da bi Unija prihvaćanjem te odgovornosti na svim razinama mogla preuzeti vodeću ulogu kojoj teži u području „srebrnog gospodarstva”.

3.1.1.

Pripadnici baby boom generacije koji su sada u trećoj životnoj dobi posjeduju za to potrebno oruđe: revoluciju novih tehnologija. Imajući u vidu sveprisutnu povezanost, postoji velika potreba za tim da se sagleda šira slika od samog „tržišta” i da se zajamči da nitko ne ostane na marginama poznavanja i praktične upotrebe informacijskih tehnologija. EU je podijeljen između potrebe za europskom interoperabilnošću i zahtjeva za zaštitom u državama članicama, u vrlo rascjepkanim kontekstima; međutim, komunikacije Komisije iz travnja 2016. (COM(2016) 176, 178 i 179 final) odnose se samo na tehničke aspekte te se ne bave društvenim aspektima. Komunikacija Komisije iz lipnja 2016. o novom programu vještina (COM(2016) 381 final) i Prijedlog preporuke Vijeću o uspostavi Jamstva za vještine (COM 2016 382 final) usmjereni su na zapošljavanje i produktivnost. Stariji građani uopće se ne spominju, a digitalne vještine vrlo malo. Odbor se nada da će sastanak ministara EU-a u lipnju i sastanak na vrhu u prosincu 2016., koji bi se trebali pozabaviti pitanjem starijih osoba, moći potaknuti njihovo uključivanje u digitalni svijet i poboljšanje njihovih uvjeta života i rada, što je potrebno kako bi se odgovorilo na dvije tranzicije: digitalnu i demografsku.

3.1.2.

Kako bi se olakšala kohezija, pojednostavio pristup te podigla razina svijesti među starijim osobama, ali i svim ostalim kategorijama stanovništva, Odbor želi da se svi već usvojeni tekstovi EU-a koji se odnose na digitalnu tehnologiju objave u obliku kodeksa i da se predvidi uspostava jedinstvenog digitalnog kontaktnog mjesta na svim jezicima.

3.2.1.

Digitalna tehnologija omogućuje učenje i proaktivnost, posebno starijim osobama čija je pokretnost smanjena. Njome se omogućuje izbjegavanje marginalizacije i pospješuje prijenos znanja. Ona može dovesti do obrata u generacijskom mentorstvu i do brisanja starosnog jaza.

3.3.1.

Odbor je objavio brojna mišljenja o tehničkim, gospodarskim i društvenim aspektima digitalnog razvoja, kao što su infrastruktura, prava, troškovi, telemedicina, e-zdravlje, aktivno starenje, kiberkriminal, pametni gradovi, pametna mobilnost, pametni otoci, neutralnost interneta itd.

3.3.2.

Komisija bi trebala uključiti sve generacije, bez geografske podjele, i razraditi dugoročna predviđanja (do 2060.) jer će se krivulja starenja (3) ubrzati u svim državama članicama.

3.3.3.

U svojim komunikacijama (4) od 19. travnja 2016. Komisija navodi da će posvetiti pozornost normizaciji na području IKT-a, koji predstavlja „ključan element jedinstvenog tržišta”, digitalizaciji poduzeća i računalstvu u oblaku.

3.3.4.

Nizozemsko i slovačko predsjedništvo zatražili su od Odbora razmatračko mišljenje o društvenim posljedicama pod nazivom „Promjena naravi radnog odnosa, učinak te promjene na zadržavanje pristojnih plaća i utjecaj tehnološkog razvoja na sustav socijalnog osiguranja i radno pravo”, koje je EGSO usvojio 26. svibnja 2016.

3.3.5.

U svojoj rezoluciji od 19. siječnja 2016. naslovljenoj „Prema aktu o jedinstvenom digitalnom tržištu”, Europski parlament (stavak 80.) potiče Komisiju da „osnuje skupinu dionika zaduženu za promicanje najboljih praksi u sektoru ekonomije dijeljenja”, koju EGSO naziva još i „ekonomijom suradnje”, a koja u velikoj mjeri ovisi o digitalnoj tehnologiji. Predstavljanje civilnog društva zadaća je koju stariji građani obično mogu ispuniti. EGSO želi biti dio te inicijative.

3.4.1.

Mnogi i dalje zaziru od velikih podataka, računalstva u oblaku, interneta stvari, 3D ispisa i drugih tehnologija koje su se pojavile s vrlo naglim širenjem interneta u suvremenom životu. Starije su osobe podložnije takvim strahovima od mladih iz „digitalne generacije” te nailaze ne sljedeće prepreke:

3.4.2.

Odbor, kao i Europski parlament, „smatra da je povjerenje građana i poduzeća u digitalno okruženje ključno za potpuno ostvarenje inovacija i rasta u digitalnom gospodarstvu”.

3.4.3.

Kontekst krize i mjere za izvanredna stanja pojačavaju osjećaj ugroženosti sloboda i prekomjernog nadzora, kao i strahove u pogledu rizika od kiberkriminala.

3.4.4.

Ljudi nisu upoznati s odredbama o sigurnosti koje postoje u državama članicama i na razini EU-a. Podizanje razine svijesti tih osoba (za koje škola više ne može biti posrednik), bez stvaranja dodatnih strahova, njihovo informiranje i obuka omogućilo bi napredak uz smanjenje asimetrije informacija između glavnih pružatelja usluga, koji su gotovo uvijek iz drugih država, i građana koji se koriste digitalnom tehnologijom.

3.5.1.2.1.

Novom vrstom upravljanja u sklopu cjelovitog pristupa mogla bi se uspostaviti aktivna međugeneracijska solidarnost i održivost u socijalnom sektoru.

3.5.1.3.1.

Za razvoj digitalne tehnologije namijenjena su posebna sredstva (istraživanje, širokopojasni internet, podaci), kao i sredstva iz strukturnih fondova i posebnih programa. Međutim, nije utvrđen iznos ulaganja potrebnih za očuvanje vodeće uloge EU-a, iako bi trebalo jasnim brojkama izraziti potrebe europskog stanovništva, od učenika osnovnih škola preko odraslih uključenih u programe cjeloživotnog učenja do starijih osoba. Potrebno je osigurati da dodijeljena sredstva ne budu podložna mjerama proračunske štednje. Naposljetku, potrebno je smjesta ukloniti prepreke koje ograničavaju pristup starijih osoba privatnom financiranju (bankovni krediti) (6).

3.5.1.3.2.

Komisija predlaže javno-privatna partnerstva, no Odbor je oprezan jer uvijek postoji opasnost da se privatni sektor neće uključiti ako nema mogućnosti profita, trošak kamata opterećuje javni dug, a jedan dio javnog sektora u konačnici se privatizira.

3.6.1.

EGSO je već ukazao na to da pristup internetu treba smatrati pravom na univerzalne usluge, ističući njegovu cjenovnu pristupačnost, i to u svrhu borbe protiv društvene i geografske nejednakosti. U tu bi svrhu trebalo predvidjeti javne prostore s besplatnim pristupom internetu za starije osobe.

I u okviru javnih usluga kao što su prijevoz, zdravlje, pošta, usluge od općeg interesa, usluge od općeg gospodarskog interesa, socijalne usluge od općeg interesa, socijalne usluge od općeg gospodarskog interesa itd. treba voditi računa o problemima starijih osoba.

3.6.2.

Nacionalna i regionalna nadležna tijela trebaju osigurati da starije osobe steknu nove navike u pogledu zaštite i sigurnosti digitalnih podataka. Posebice je važno da se socijalna uključenost ne odvaja od digitalne uključenosti jer ljudi postaju sve manje samostalni. Teritorijalna razina daje prednost razvoju u tom smislu zbog blizine. EGSO se zalaže za osnivanje „volonterske službe” za društveno koristan rad u svrhu borbe protiv digitalne nepismenosti.

3.6.3.

3.6.4.

Uključivanje starijih osoba: države članice trebale bi biti odgovorne za obavještavanje građana o svim mogućnostima koje nude za obrazovanje starijih osoba na području digitalnih tehnologija. Medijske kampanje za podizanje svijesti mogle bi tome doprinijeti.

3.6.4.2.

Starije osobe trebaju steći ili zadržati znanja u području digitalnih tehnologija. Iako je važna, aktivnost nevladinih organizacija nije dovoljna. Starije osobe moraju biti sigurne da će njihove vještine biti priznate i moraju nastaviti učenje tijekom cijelog života. Na primjer, u Slovačkoj postoji 18 sveučilišta za treću dob i brojne akademije za manje obrazovane starije osobe.

3.6.4.3.

Učenje i „digitalna pismenost”: Odbor ponovno poziva na promicanje (7) obrazovanja na području medija i interneta za sve građane EU-a, posebice za osobe iz osjetljivih skupina, te pozdravlja osnivanje „velike koalicije za digitalna radna mjesta” na europskoj razini. Ističe da u obrazovanju sudjeluju brojni dionici.

3.6.4.4.

Odbor smatra da bi Komisija imala koristi od suradnje s državama članicama i sveučilištima u pogledu potreba starijih osoba za vještinama i načina njihova ispunjavanja, primjerice stvaranjem institucionalnih veza sa sveučilištima kako bi se starijim osobama olakšao pristup tečajevima na internetu (masovni otvoreni tečajevi na internetu – MOOC).

3.6.5.

3.6.5.1.

Kao i Parlament (8), Odbor prepoznaje potrebu da se „prevladaju rodni stereotipi” i priznaje „značajan potencijal inovatorica i poduzetnica te ulogu koju one mogu imati u digitalnoj transformaciji”, a podupire i „njihovu integraciju i sudjelovanje u informacijskom društvu”; Odbor je svjestan da su karijere starijih žena često rascjepkane te da ih po odlasku u mirovinu siromaštvo pogađa češće nego muškarce. Važno je imati taj podatak na umu pri izradi mjera koje za cilj imaju uključivanje žena u digitalni svijet starijih osoba.

3.6.5.2.

Također „priznaje potencijal jedinstvenoga digitalnog tržišta da osigura dostupnost i sudjelovanje svih građana, uključujući osoba s posebnim potrebama, starijih osoba, manjina i ostalih građana koji pripadaju osjetljivim skupinama, u svim aspektima digitalnoga gospodarstva  (9)”, ali prednost daje tome da se „starije osobe” i dalje smatraju gospodarskim akterima, a ne da ih se stigmatizira i svrstava u osobe „s posebnim potrebama”.

3.6.5.3.

Odbor je izrazio svoju potporu prijedlogu Direktive o dostupnosti (10), ali žali zbog kašnjenja u izradi te direktive te izostanka ratifikacije Ugovora iz Marakeša. U pogledu digitalizacije, Odbor smatra da se dostupnost odnosi i na opremu (hardware) i na računalne programe i aplikacije (software) te se zalaže za olakšan pristup za starije osobe, kao i za prilagođenije i višejezične softvere te za digitalne javne prostore koji povezuju ljude. Društvena povezanost ključna je za osobe iz osjetljivih skupina.

3.6.6.

EGSO preporučuje da se jedan dio europskog programa Erasmus+ namijeni starijim osobama, u obliku platforme za razmjenu dobrih praksi, primjerice pod nazivom „SENEQUE – Seniors Equivalent Erasmus”.

3.6.7.

Poticanje kreativnosti i inovativnosti u svakoj dobi s pomoću digitalizacije, s obzirom na to da starije osobe najbolje mogu odrediti svoje potrebe, te podupiranje organizacija i pojedinaca koji pružaju pomoć.

—

EGSO predlaže javno-privatna partnerstva čija korist proizlazi iz ljudskog kapitala zahvaljujući besplatnim tečajevima koji su sastavni dio politike korporativne društvene odgovornosti divovskih poduzeća u sektoru IKT-a: mentoriranje zaposlenika koji odlaze u mirovinu te pružanje tih tečajeva svim starijim osobama u svim državnim školama u državama članicama izvan školske nastave.

—

U EU-u postoji manjak vještina u pogledu digitalnih tehnologija (900 000 slobodnih radnih mjesta) (11). Prekvalifikacija starijih radnika mogla bi doprinijeti poboljšanju situacije koju je potrebno ocijeniti u odnosu na svjetsku konkurenciju. Za poticanje digitalnog poduzetništva, osposobljavanja i mladih poduzeća, kao i razvoja vještina i dobrobiti svih osoba, bit će potrebna znatna javna ulaganja.

—

U situaciji masovne nezaposlenosti gospodarstvo 4.0 omogućuje starijim građanima da uspostave mreže i osnuju nova poduzeća te stabilna lokalna radna mjesta s visokom dodanom vrijednošću, kao što su radna mjesta u području njege i zdravlja, radna mjesta koja pomažu ljudima da zadrže neovisnost ili koja se odnose na politike prevencije (12).

—

Kad je riječ o različitim oblicima ekonomije dijeljenja, EU nije jasno naveo svoje stavove o zlouporabi vodećeg položaja i o njihovoj usklađenosti s ciljem „socijalne tržišne ekonomije”, premda se sve veći udio relevantne radne snage de facto nalazi izvan zakona u pogledu radničkih prava. Veća je vjerojatnost da će utjecaj digitalizacije na socijalnu koheziju više pogoditi starije osobe od drugih skupina.

3.8.1.

Digitalizacija omogućuje istodobni pristup „odozgo prema dolje” i „odozdo prema gore” prema društvenim odnosima, a posebice prema „starosti”.

3.8.2.

Ekonomija dijeljenja može zbližiti ljude kroz metode učenja koje potiču sve oblike inteligencije, kroz inovativna zdravstvena rješenja koja omogućuju osobama s invaliditetom ili starijima osobama da budu ravnopravni članovi društva i da budu aktivni čak i ako nisu pokretni („sveprisutni”).

3.8.3.

Međutim, njome se mijenja struktura radnih odnosa. Kako društva stare, digitalizacija remeti red koji je nakon Drugog svjetskog rata uspostavljen kohezijom europskih društava, a to su konkretno sustavi temeljeni na solidarnosti koji su ublažavali utjecaj kriza (kao 2008. godine).

3.8.4.

Revolucija 4.0 uzdrmala je hijerarhiju zaposlenika zbog aktivnosti na internetu, naglog povećanja broja starijih osoba i zbog uklanjanja „prepreka”. Istodobno, oko 10 % e-starijih građana ima pristup internetu, ali su siromašni, i mogli bi ponovno biti definirani kao „stari” jer neće moći zadovoljiti svoje potrebe (nuklearna obitelj), kao što je to bio slučaj u prošlim stoljećima. Jesu li tranzicije s prijenosom znanja moguće?

3.8.5.

Za digitalnu i uključivu socijalnu tržišnu ekonomiju (13) ključno je očuvanje mirovinskih sustava. Ti će se sustavi do 2060. neizbježno temeljiti i na drugim elementima, a ne samo na plaćenom radu, no pritom će se morati izbjeći rizici mirovinskih fondova. Bit će potrebno detaljno razmotriti osnovicu doprinosa i raspodjelu bogatstava kako bi se ljudi psihološki i mentalno pripremili za promjene

21.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 389/35

Izvjestitelj:

Antonio LONGO

1.1.

Četiri godine nakon stupanja na snagu Uredbe o europskoj građanskoj inicijativi Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) ponovo ističe središnju ulogu građana u europskom projektu i sposobnost europske građanske inicijative da pridonese rješavanju problema demokratskog deficita podupiranjem aktivnoga građanstva i participativne demokracije.

1.2.

Odbor se slaže sa stajalištima koja su već zauzeli Europski parlament, Odbor regija i europska ombudsmanica te smatra da nije iskorišten sav potencijal europske građanske inicijative zbog Uredbe za koju se traži revizija.

1.3.

Naime, EGSO je uočio znatne tehničke, pravne i administrativne probleme, kao i očitu preopterećenost Europske komisije nadležnostima, što onemogućuje potpuno korištenje i provedbu europske građanske inicijative te poduzimanje daljnjih mjera nakon uspješnih inicijativa.

1.4.

U svrhu revizije Uredbe Odbor predlaže sljedeće mjere:

1.4.1.

dati mogućnost građanskim odborima da započnu s prikupljanjem izjava o potpori na datum koji sami odaberu;

1.4.2.

priznati građanskim odborima status pravne osobe kako bi se ograničila kaznena odgovornost organizatora za djela počinjena namjerno ili krajnjom nepažnjom, po uzoru na Direktivu 2008/99/EZ o zaštiti okoliša putem kaznenog prava;

1.4.3.

stvoriti jedinstveno kontaktno mjesto, fizičko i na internetu, na kojemu građani mogu primati informacije i biti usmjereni tijekom podnošenja inicijativa;

1.4.4.

razmotriti prijedloge da se smanji dobna granica za podržavanje europskih građanskih inicijativa i sudjelovanje u njima, kao što su zatražili Parlament i Odbor regija;

1.4.5.

riješiti očiti sukob interesa unutar Komisije odvajajući uloge „institucionalnog vodiča” i „suca”. U tom kontekstu EGSO može biti prirodni kandidat za preuzimanje uloge pomagača i institucionalnog vodiča te Odbor ponovo ističe svoju spremnost da nastavi ispunjavati obveze u okviru već započetih inicijativa;

1.4.6.

jamčiti odgovarajuće aktivnosti koje trebaju uslijediti nakon uspješnih inicijativa zahtijevajući od Komisije da izradi zakonodavni prijedlog u roku od 12 mjeseci od kraja kampanje ili da na odgovarajući način obrazloži odluku o nepodnošenju prijedloga. U slučaju nepodnošenja prijedloga, Odbor se nada da će Europski parlament izvršiti pritisak na Komisiju u duhu članka 225. UFEU-a.

1.5.

EGSO naglašava da za određene probleme nije potrebna revizija Uredbe i da bi ih stoga trebalo hitno riješiti kako se ne bi obeshrabrili potencijalni predlagači. Kako bi taj instrument bio učinkovitiji i jednostavniji za korištenje, Odbor se nada provedbi sljedećih inicijativa:

1.5.1.

radi veće transparentnosti procesa registracije Komisija mora usvojiti jasne i jednostavne postupke te pružiti detaljne odgovore i moguća rješenja u slučaju inicijativa koje su ocijenjene kao neprihvatljive, omogućujući na taj način odborima da ih izmijene i ponovno podnesu;

1.5.2.

Komisija mora nastaviti pregovore s državama članicama radi pojednostavljenja, smanjenja i ujednačavanja sustava nacionalnih normi predviđenog za prikupljanje podataka. Posebno se predlaže da se ograniči zahtijevanje osobnih identifikacijskih dokumenata te da se svim građanima pruži mogućnost da potpisuju inicijative iz država boravka;

1.5.3.

besplatan računalni program za internetsko prikupljanje izjava o potpori (OCS) (1) učiniti trajno dostupnim kako bi se pojednostavili prikupljanje i katalogizacija izjava o potpori te kako bi se nacionalnim nadležnim tijelima olakšala provjera tih izjava. Usto se nada da će taj instrument postati dostupan i osobama s invaliditetom.

1.6.

U cilju većeg širenja i ukorijenjivanja europske građanske inicijative, Odbor preporučuje:

1.6.1.

bolje informiranje i podizanje razine osviještenosti građana o instrumentu europske građanske inicijative ad hoc uz pomoć kampanja, čime bi se građanskim odborima omogućilo da svojim potpisnicima pruže informacije o postignutim rezultatima, te posebice putem većeg zalaganja Komisije u pogledu objave daljnjih mjera poduzetih uslijed uspješnih inicijativa;

1.6.2.

jamčenje višejezičnosti i istraživanje novih načina povezivanja internetskog prikupljanja potpisa s društvenim i digitalnim medijima kako bi se doprlo do sve šire publike;

1.6.3.

u načelu pružanje svakom građaninu EU-a mogućnosti da bude predlagač europske građanske inicijative uz osiguravanje mogućnosti pokrivanja osnovnih troškova za kampanju kad je ta inicijativa službeno registrirana.

1.7.

EGSO predlaže uspostavu institucionalnog foruma o sudjelovanju europskih građana, koji bi u okviru Odbora i prema modelu Europskog foruma za migracije postao stalno mjesto za razgovor i raspravu i putem kojeg bi se iskoristilo djelovanje započeto Danom europske građanske inicijative. Ta bi tema mogla biti predmet posebnog i razrađenijeg prijedloga Odbora u okviru ad hoc samoinicijativnog mišljenja.

2.1.

Pravo na europsku građansku inicijativu uvedeno je Ugovorom iz Lisabona (2) kao inovativan instrument transnacionalne participativne demokracije. Tim se instrumentom omogućuje da milijun europskih građana iz najmanje sedam država članica zatraži od Komisije da donese zakonodavni prijedlog o pitanjima koja su u nadležnosti EU-a. Njime se želi aktivno uključiti građane u europske postupke donošenja odluka osiguravajući im neizravno pravo na zakonodavnu inicijativu.

2.2.

Propisi i postupci kojima se uređuje europska građanska inicijativa navedeni su u Uredbi EU-a koja je usvojena 16. veljače 2011. i stupila je na snagu 1. travnja 2012. (3).

2.3.

Europsku građansku inicijativu mogu organizirati i/ili potpisati svi europski građani koji su dosegli dob u kojoj se stječe pravo glasovanja na izborima za Europski parlament (4). Inicijativama ne mogu upravljati organizacije, no one ih mogu promicati i podržavati pod uvjetom da to rade potpuno transparentno.

2.4.

Postupak predviđen za europsku građansku inicijativu može se sažeti u tri faze:

2.4.1.

u početnoj se fazi predviđaju uspostava „građanskog odbora” (5), službena registracija inicijative (6) čiju prihvatljivost provjerava Komisija (7) te potvrđivanje sustava internetskog prikupljanja potpisa (8);

2.4.2.

u fazi prikupljanja potrebno je doseći milijun „izjava o potpori” (potpisa) u razdoblju od najviše 12 mjeseci u najmanje sedam država članica EU-a (9). Taj će rezultat morati potvrditi nadležna nacionalna tijela (10);

2.4.3.

u fazi podnošenja inicijativu ispituje Komisija, uz prethodan sastanak s organizatorima i javno saslušanje u Europskom parlamentu. Komisija će imati tri mjeseca za davanje odgovora ad hoc komunikacijom i odluku o tomu hoće li prihvatiti prijedlog kojim će se pokrenuti zakonodavni postupak.

3.1.

Do danas je više od šest milijuna europskih građana potpisalo najmanje jednu europsku građansku inicijativu. Iako je predstavljeno 56 inicijativa, Komisija je registrirala samo 36, a od toga je za samo tri inicijative prikupljeno najmanje milijun potpisa (11). Nijedna uspješna inicijativa nije rezultirala novim zakonodavnim prijedlogom premda je u nekim slučajevima Europska komisija uzela u obzir stajalište javnosti u pogledu određenih aspekata.

3.2.

Znatne tehničke, pravne i administrativne poteškoće na koje su naišli organizatori te slab zakonodavni učinak uspješnih inicijativa u temelju su narušile vjerodostojnost europske građanske inicijative kao instrumenta. Taj se fenomen očituje u velikom smanjenju broja registriranih inicijativa, koji je pao sa 16 inicijativa 2012. na 5 inicijativa 2015. godine (12), kao i u broju prikupljenih izjava o potpori, koji je s preko pet milijuna 2012. pao na tek nekoliko tisuća 2015. (13).

3.3.

U tom razdoblju od četiri godine mnogi organizatori i predstavnici organizacija civilnog društva (14) osudili su nedostatke i krutost instrumenta koji je trebao biti jasan, jednostavan i prilagođen korisnicima. Takva su stajališta potvrđena i na javnom savjetovanju koje je organizirao EGSO 22. veljače 2016.

3.4.

U veljači 2015., tri godine nakon stupanja na snagu Uredbe, Europski parlament predstavio je studiju (15) o stanju provedbe Uredbe i zatražio njezinu reviziju. U listopadu 2015. zaključci te studije preuzeti su u rezoluciji (16) kojom je Europski parlament službeno podnio spomenuti zahtjev Komisiji s jasnim i točnim prijedlozima.

3.5.

Nakon istrage čija je svrha bila provjeriti funkcionira li dobro postupak kojim se uređuje europska građanska inicijativa te ispitati ulogu i odgovornosti Komisije, europska je ombudsmanica u ožujku 2015. sastavila 11 smjernica s ciljem unapređenja inicijative (17).

3.6.

U listopadu 2015. Odbor regija usvojio je mišljenje u kojem se i sam zalagao za brzu i detaljnu izmjenu Uredbe (18).

3.7.

Kao odgovor na brojne zahtjeve za izmjenu Uredbe te kako je njome bilo predviđeno, Komisija je u travnju 2015. objavila izvješće (19) o dotad postignutim rezultatima, a nakon toga, u veljači 2016., izvješće o aktivnostima (20) u vezi s prijedlozima Parlamenta. Iako je priznala razne poteškoće s kojima su se suočili predlagači europske građanske inicijative i prihvatila mogućnost poboljšanja provedbe postojećeg regulatornog okvira, Komisija je u oba slučaja u više navrata odbacila svaku mogućnost revizije postojeće Uredbe u kratkom roku.

3.8.

Rašireno mišljenje među europskim institucijama, organizatorima i predstavnicima organizacija civilnog društva jest da, unatoč nekim zabilježenim pozitivnim rezultatima, potencijal europske građanske inicijative još uvijek nije ni približno u cijelosti iskorišten kada je riječ o prijedlozima politike i aktivnom sudjelovanju građana.

3.9.

Glavne su kritike koje su na jednak način istaknule institucije i dionici sljedeće:

3.9.1.

Nedovoljno znanje i slaba osviještenost građana i nacionalnih institucija o instrumentu europske građanske inicijative (21).

3.9.2.

Građanski odbori naišli su na brojne tehničke, pravne i administrativne prepreke u fazama registracije i prikupljanja izjava o potpori, takve prirode da bi mogli narušiti uspjeh same inicijative.

3.9.3.

Građani koji su htjeli potpisati određenu inicijativu suočili su se s brojnim poteškoćama povezanima s pojedinim nacionalnim zakonima o obradi podataka.

3.9.4.

Komisija nije uzela u obzir mali broj uspješnih inicijativa za izradu novih zakonodavnih prijedloga, već samo za zakonodavne inicijative koje su bile samo neizravno povezane s građanskim inicijativama.

3.10.

Kao glavne poteškoće s kojima su se suočili građanski odbori istaknuto je sljedeće:

3.10.1.

nepriznavanje statusa građanskih odbora kao pravnih osoba. To negativno utječe na važne praktične aspekte europske građanske inicijative, poput prikupljanja novčanih sredstava ili jednostavnog otvaranja tekućeg računa. Osim toga, činjenica da su predlagači odgovorni „za bilo kakvu štetu koju uzrokuju pri organiziranju” (22) europske građanske inicijative ima odvraćajući učinak;

3.10.2.

previše kruta primjena uvjeta koje europske građanske inicijative trebaju ispunjavati. Europska komisija ocijenila je oko 40 % inicijativa neprihvatljivima u prvoj fazi procesa, odnosno u fazi registracije inicijative (23). Prema mišljenju Europskog parlamenta trebalo bi detaljno ispitati sukob interesa unutar Komisije koja bi s jedne strane trebala informirati organizatore i procijeniti prihvatljivost inicijative, ali je s druge strane i institucija kojoj je ta ista inicijativa namijenjena (24);

3.10.3.

preklapanje aktivnosti u vremenskom razdoblju predviđenom za provođenje europske građanske inicijative. Vrijeme potrebno da bi se u svakoj državi članici potvrdili sustavi elektroničkog prikupljanja podataka dodatno smanjuje već ionako kratko razdoblje od 12 mjeseci za prikupljanje izjava o potpori;

3.10.4.

izostanak odgovarajuće potpore Komisije, posebice u fazi pokretanja inicijative i upravljanja njome. Posebno je detaljno potrebno ispitati usluge hostinga i OSC-a koje Komisija nudi bez naknade te poteškoće s kojima se susreću organizatori pri izradi i objavi dokumentacije na više jezika;

3.10.5.

provođenje europske građanske inicijative skup je proces. To potvrđuje i činjenica da su tri uspješne inicijative imale potporu velikih organizacija civilnog društva koje su tehnički, organizacijski i financijski podupirale njihove aktivnosti. Kako se ne bi narušilo osnovno načelo europske građanske inicijative, mnogi su organizatori istaknuli potrebu za time da se na razini EU-a dodjeljuje veća potpora za pokretanje kampanje;

3.10.6.

prekomjerna strogost u prikupljanju i obradi osobnih podataka. U nekim su državama članicama propisi u tom području doveli do dodatnog obeshrabrivanja u pogledu organiziranja novih inicijativa i sudjelovanja u njima. Osim toga, u nekim se državama zakonima o prikupljanju podataka predviđa da se u obzir uzmu samo potpisi građana koji borave na tom nacionalnom teritoriju, čime se zapravo 11 milijuna osoba lišava njihovog prava na sudjelovanje (25);

3.10.7.

slabo uključivanje predlagača u daljnje mjere. S obzirom na slabe mjere poduzete uslijed uspješnih inicijativa, sastanci i saslušanja čine se nedostatnima da bi Komisija pokrenula konkretne zakonodavne mjere.

3.11.

Godina 2016. ključna je za europsku građansku inicijativu u pogledu procesa koji bi mogao dovesti do njezine revizije. Ovim se samoinicijativnim mišljenjem želi predstaviti doprinos EGSO-a tom procesu, imajući pritom na umu ogroman neiskorišteni potencijal tako važnog i inovativnog instrumenta u europskim postupcima donošenja odluka te u kontekstu istinskog europskoga građanstva.

4.1.

EGSO je, kao most između europskih institucija i organizacija civilnog društva, od samog početka bio uključen u raspravu o europskoj građanskoj inicijativi. O tome svjedoče i dosad usvojena mišljenja (26), kao i uspostava ad hoc skupine koja neprestano prati napredak i provedbu tog prava (27).

4.2.

Odbor je usto aktivno uključen u postupak provođenja europske građanske inicijative u dvostrukoj ulozi (28): on djeluje kao pomagač u inicijativama i institucionalni vodič. Među inicijativama i ovlastima EGSO-a treba spomenuti:

4.2.1.

događanje pod nazivom „Dan europske građanske inicijative” koje se organizira svake godine u cilju ocjene, u suradnji sa svim uključenim dionicima, stanja provedbe i djelotvornosti europske građanske inicijative. Osim toga, tim se događanjem olakšava razmjena dobrih praksi i umrežavanje predlagača i drugih dionika;

4.2.2.

uspostavu vlastita ureda („Služba za korisnike za europsku građansku inicijativu”), koji među ostalim nudi prijevod na službene jezike EU-a opisa onih inicijativa koje je Komisija potvrdila;

4.2.3.

stavljanje na raspolaganje vlastitih prostora radi poticanja širenja kampanja;

4.2.4.

izradu praktičnog vodiča, sada već u trećem izdanju, radi informiranja o europskoj građanskoj inicijativi i njezina promicanja (29). Osim toga, Odbor europskoj građanskoj inicijativi daje ključnu ulogu u još jednoj publikaciji naslovljenoj „Europska putovnica za aktivno građanstvo” (30) čiji je cilj informirati europske građane o njihovim pravima i potaknuti transnacionalnu participativnu demokraciju;

4.2.5.

izradu, 2016. godine, javnog arhiva akademske i znanstvene dokumentacije o europskoj građanskoj inicijativi koji je dostupan svim građanima bez naknade;

4.2.6.

predstavljanje na plenarnim zasjedanjima ili na sastancima stručnih skupina svih registriranih inicijativa koje su imale velik odjek, a koje nisu u suprotnosti sa službenom politikom Odbora izraženom u njegovim mišljenjima. To EGSO-u omogućuje da uz zadržavanje neutralnog položaja tim građanskim inicijativama pruži odgovarajuću vidljivost;

4.2.7.

predstavnici EGSO-a sudjeluju na saslušanjima u Europskom parlamentu koja se tiču uspješnih inicijativa te EGSO na taj način pridonosi postupku analize i detaljnog ispitivanja tih inicijativa koje provodi Komisija.

5.1.

EGSO ponovno snažno ističe svoju potporu europskoj građanskoj inicijativi. Četiri godine od stupanja na snagu Uredbe o europskoj građanskoj inicijativi bilježe se ohrabrujući podaci u pogledu sudjelovanja, ali i ogroman neiskorišteni potencijal. Naime, Odbor vjeruje da se ispravnom i potpunom provedbom europske građanske inicijative može pridonijeti premošćivanju rastućeg jaza između građana i Europske unije.

5.2.

EGSO se slaže s mišljenjima koja su već iznijeli Europski parlament, Odbor regija i europska ombudsmanica, koji smatraju da je razlog djelomične i ograničene provedbe europske građanske inicijative višestruk. Posebice se uočavaju tehničke, pravne i administrativne prepreke, ali i jasan institucionalni kratki spoj do kojega dolazi zbog preopterećenosti Europske komisije nadležnostima i odgovornostima.

5.3.

EGSO usto smatra da je Komisija uspješno riješila neke od tih problema, kao u slučaju uspostavljanja besplatnog sustava internetskog prikupljanja podataka, dok se drugi, nažalost, ne mogu riješiti bez izmjene same Uredbe.

5.4.

Odbor stoga poziva Komisiju da se angažira na dvostrukoj razini, odnosno da se hitno uključi u rješavanje i/ili pojednostavljenje jednostavnijih i očitih tehničkih i administrativnih problema te da što prije predstavi prijedlog reforme spomenute Uredbe kako bi se riješili složeniji institucionalni, pravni i organizacijski problemi.

6.1.

Radi pojednostavljenja i povećanja djelotvornosti europske građanske inicijative, EGSO iznosi sljedeće prijedloge za reformu Uredbe:

6.1.1.

omogućiti građanskim odborima da započnu s prikupljanjem izjava o potpori na datum koji sami odaberu. To je ključno kako bi razdoblje od 12 mjeseci za prikupljanje potpisa bilo iskorišteno na najdjelotvorniji način;

6.1.2.

priznati građanskim odborima status pravne osobe, dodjeljujući im, ako je potrebno, poseban status, tako da se ograniči kaznena odgovornost organizatora za djela počinjena namjerno ili krajnjom nepažnjom, po uzoru na Direktivu 2008/99/EZ o zaštiti okoliša putem kaznenog prava;

6.1.3.

stvoriti jedinstveno kontaktno mjesto, fizičko i na internetu, na kojemu zainteresirani građani mogu primati informacije i biti usmjereni tijekom podnošenja inicijative. Ključno je građanskim odborima pružiti odgovarajuću tehničku i pravnu pomoć kako bi se olakšalo podnošenje prijedloga i povećao postotak inicijativa koje se smatraju prihvatljivima;

6.1.4.

razmotriti prijedloge da se smanji dobna granica za podupiranje građanskih inicijativa i sudjelovanje u njima, kako su predložili Parlament i Odbor regija, kako bi se mladima omogućilo da aktivno sudjeluju u procesu izgradnje Europske unije;

6.1.5.

odvojiti uloge „institucionalnog vodiča” i „suca” koje trenutačno pripadaju Komisiji. To je presudno za rješavanje očitog sukoba interesa unutar Komisije, kao i za poticanje potpune i djelotvorne provedbe europske građanske inicijative.

6.1.5.1.

Potvrđujući svoju spremnost da nastavi ispunjavati obveze u okviru već započetih inicijativa, EGSO može biti prirodni kandidat za preuzimanje uloge pomagača i institucionalnog vodiča.

6.1.6.

Jamčiti da se uslijed uspješnih inicijativa poduzimaju odgovarajuće daljnje mjere. Uvažavajući pravo na inicijativu Europske komisije, od potonje se traži da izradi zakonodavni prijedlog u roku od 12 mjeseci od kraja kampanje ili da na odgovarajući način obrazloži odluku o nepodnošenju prijedloga. U slučaju nepodnošenja prijedloga u utvrđenom roku, Odbor se nada da će Europski parlament izvršiti pritisak na Komisiju u duhu članka 225. UFEU-a. Komisija će usto morati uspostaviti uži odnos s predlagačima inicijativa, i to ne samo jednostavnim saslušanjima u Europskom parlamentu, kako bi se osiguralo da razrađeni prijedlog odgovara očekivanjima onih koji su ga poduprli.

6.2.

Odbor usto ističe da bi Europska komisija trebala:

6.2.1.

proces registracije učiniti transparentnijim i djelotvornijim. Konkretno, Komisija bi trebala imati aktivniju ulogu i pružati detaljne odgovore te moguća rješenja u slučaju da se inicijativa ocijeni neprihvatljivom, čime bi se odborima pružila mogućnost da je izmijene i usklade s kriterijima utvrđenima važećim propisima;

6.2.2.

nastaviti pregovarati s državama članicama radi pojednostavljenja, smanjenja i ujednačavanja sustava nacionalnih normi predviđenog za prikupljanje podataka, koji je potreban za potpisivanje izjave o potpori. Posebno predlaže da se maksimalno ograniči zahtijevanje osobnih identifikacijskih dokumenata te da se svim građanima pruži mogućnost da potpisuju inicijative iz država boravka (31);

6.2.3.

besplatan program za internetsko prikupljanje izjava o potpori učiniti trajno dostupnim, čime bi se pojednostavilo prikupljanje i katalogizacija izjava o potpori te bi se nacionalnim nadležnim tijelima olakšala provjera tih izjava. Usto se nada da će taj instrument postati dostupan i osobama s invaliditetom;

6.3.

Posebno preporučuje:

6.3.1.

jačanje postupaka informiranja i podizanja razine osviještenosti u vezi s europskom građanskom inicijativom. To bi se prije svega trebalo činiti ad hoc kampanjama koje promiču Komisija i države članice. U tu svrhu predlaže da se građanskim odborima pruži mogućnost da zainteresiranim podupirateljima pružaju informacije o napretku i rezultatima postignutima kampanjom (uz njihovo prethodno odobrenje). Slično vrijedi i za Komisiju koja bi trebala na bolji način obznanjivati daljnje mjere poduzete uslijed uspješnih inicijativa te o tome ponajprije obavještavati građanske odbore;

6.3.2.

jamčenje višejezičnosti kao neophodnog preduvjeta za ostvarenje visoke stope sudjelovanja te istraživanje novih načina povezivanja internetskog prikupljanja potpisa s društvenim i digitalnim medijima kako bi se doprlo do sve šire publike;

6.3.3.

u načelu pružanje svakom građaninu EU-a mogućnosti da bude predlagač europske građanske inicijative uz osiguravanje mogućnosti pokrivanja osnovnih troškova za kampanju kad je ta inicijativa službeno registrirana.

6.4.

Konačno, EGSO predlaže uspostavu institucionalnog foruma o sudjelovanju europskih građana, koji bi u okviru Odbora i prema modelu Europskog foruma za migracije postao stalno mjesto za razgovor i raspravu i putem kojeg bi se iskoristilo djelovanje započeto tijekom Dana europske građanske inicijative. U tom kontekstu te kako bi se zajamčilo sudjelovanje kvalificiranih dionika, EGSO bi među ostalima pozvao relevantne predstavnike institucija, po jednog predstavnika svakog građanskog odbora čija je inicijativa službeno registrirana, kao i sve zainteresirane dionike. Ta bi tema mogla biti predmet posebnog i razrađenijeg prijedloga Odbora u okviru ad hoc samoinicijativnog mišljenja.

21.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 389/43

Izvjestitelj:

g. Daniel MAREELS

Suizvjestitelj:

g. Giuseppe GUERINI

1.1.

EGSO pozdravlja Akcijski plan o PDV-u, čiji je cilj ostvariti pomak prema konačnom sustavu PDV-a u Europskoj uniji, i podržava njegove ciljeve i pristup utemeljen na četiri komponente s kratkoročnom i srednjoročnom perspektivom. Krajnje je vrijeme da se napravi kvalitativan korak naprijed kako bi se potaklo jedinstveno tržište i doprinijelo otvaranju radnih mjesta, rastu, ulaganjima i konkurentnosti.

1.2.

Odbor smatra da je važno nastojati provesti sve dijelove Akcijskog plana kao nedjeljive cjeline. To se pogotovo odnosi na prijelaz na konačni sustav PDV-a. Trebalo bi se usmjeriti na to da se njegova stvarna provedba – koja je planirana tek za drugu fazu Akcijskog plana i uvjetovana zasebnim ocjenjivanjem koje provode države članice – izvrši u svakom slučaju i u razumnom vremenskom okviru. Ako se to ne učini, navedeni ciljevi mogli bi biti dovedeni u pitanje.

1.3.

S obzirom na prvu fazu iznesenu u Akcijskom planu, koja se trenutno odnosi samo na isporuku određene robe, Odbor sve dionike poziva da razmotre načine na koje bi se usluge mogle brže uključiti u novi sustav, čime bi se također olakšali problemi povezani s ovom (prijelaznom) fazom. Vrijedilo bi razmotriti i metode kojima se osigurava da i financijske usluge općenito podliježu PDV-u.

1.4.

Odbor smatra da bi preobrazba postojećeg sustava trebala dovesti do konačnog sustava PDV-a koji je jasan, dosljedan, otporan i sveobuhvatan te proporcionalan i održiv u budućnosti. U tom kontekstu Odbor prihvaća prijedlog da se načelo oporezivanja u zemlji odredišta odredi kao temelj konačnog sustava PDV-a jer će se time stvoriti jednaki uvjeti za sve dobavljače na istom nacionalnom tržištu što će dovesti do manjeg narušavanja tržišta.

1.5.

Odbor također smatra da bi veliku pozornost trebalo obratiti stvaranju okruženja koje pogoduje poslovanju poduzeća, posebice MSP-ova. Usprkos inovacijama i pojednostavljenjima predloženima Akcijskim planom, još uvijek vlada velika zabrinutost zbog složenosti i zamršenosti predstojećeg zakonodavstva i velikog administrativnog opterećenja koje bi ono moglo nametnuti.

1.6.

Usprkos tome što jasnoća i pravna sigurnost trebaju biti od središnje važnosti za razvoj konačnog sustava PDV-a, Odbor poziva na to da se bliže razmotri mogućnost dodatnog i dalekosežnijeg pojednostavljenja te smanjenja administrativnog opterećenja pri čemu bi trebalo razmotriti proporcionalni pristup koji je od koristi MSP-ovima, bez dovođenja u pitanje sveobuhvatnosti i drugih ključnih odlika konačnog sustava PDV-a. Bilo bi idealno kad bi oni u taj postupak bili uključeni od početka.

1.7.

Također bi trebalo razmotriti sveobuhvatno pružanje korisnih informacija u modernom obliku, primjerice putem internetskog portala posvećenog poduzećima. To bi posebice moralo pomoći malim poduzećima da se u ravnopravnim uvjetima natječu s drugim poduzećima i dobavljačima iz javnog sektora. Općenitije govoreći, važno je pojednostaviti prekogranične aktivnosti unutar EU-a i učiniti ih privlačnijim za sva poduzeća, posebice za MSP-ove.

1.8.

EGSO pozdravlja jaku usredotočenost na uklanjanje razlike između planiranog i prikupljenog PDV-a i bavljenje problemom podložnosti tog poreza prijevari, posebice s obzirom na veličinu iznosa koji dosežu 170 milijardi eura godišnje. Važno je da taj cilj bude prioritet i da se rezultati postignu bez odlaganja, između ostalog poboljšanjem suradnje između poreznih uprava, s carinskim upravama unutar EU-a i s trećim zemljama. Time porezne uprave mogu postati učinkovitije, može se potaći uloga Eurofisca, pojačati dobrovoljno pridržavanje propisa i poboljšati prikupljanje poreza.

1.8.1.

Odbor smatra da države članice trebaju ojačati sposobnost svojih poreznih uprava na svim područjima, u smislu ljudskih, financijskih i tehničkih resursa. To bi ih stavilo u poziciju iz koje bi mogle osigurati da novi sustav radi pravilno i učinkovito, čime bi se smanjile i prijevare.

1.8.2.

Ne dovodeći u pitanje mjere koje u tom pogledu predviđa Akcijski plan, Odbor se pita ne bi li na ovom području trebalo upotrijebiti druge, dodatne instrumente, slijedeći primjer većeg broja nedavnih međunarodnih obveza o automatskoj razmjeni informacija koje se tiču izravnog oporezivanja.

1.8.3.

Isto tako, EGSO smatra da bi se trebalo snažno usmjeriti na suštinska obilježja i odlike konačnog sustava PDV-a s aspekta njegove podložnosti prijevarama. Nova pravila, odgovarajući nadzor i veća kontrola uz upotrebu nužnih sredstava za izvršavanje, uključujući pravosudna sredstva, trebala bi redovito dovoditi do cjelovitije i korektnije primjene sustava PDV-a. U tom kontekstu pažnju treba posvetiti i postojećim izuzećima za male pošiljke od dobavljača izvan EU-a, ali Odbor se zalaže za iznijansirani pristup tom pitanju.

1.9.

Odbor smatra da praktične mjere za borbu protiv prijevare moraju biti ciljane i razmjerne. Poduzećima koja posluju u dobroj vjeri treba upravljati i ne bi im trebalo nametati nove pretjerane mjere.

1.10.

Odbor pozdravlja usmjerenost na novosti u e-trgovini i vrstama poslovanja. Važno je da se svima koji su u tom pogledu uključeni osigura jasnoća i transparentnost te da se u svim transakcijama, bile one prekogranične ili ne, osigura jednako postupanje prema svim dobavljačima, bez obzira na to prate li oni te novosti ili se drže tradicionalnijih putova i metoda.

1.11.

Odbor se u ovom trenutku ne želi izjasniti o većoj fleksibilnosti koja bi se državama članicama omogućila u pogledu sniženih stopa i s time povezanim dvjema mogućnostima izloženima u Akcijskom planu, jer smatra da su mu potrebne dodatne informacije o predloženim mogućnostima, načinu na koji bi funkcionirale i pravilima kojima bi podlijegale. Odbor stoga radije iznosi nekoliko kriterija koje bi budući sustav trebao zadovoljavati. Treba osigurati i fleksibilnost i pravnu sigurnosti, zakonodavstvo treba biti transparentno, a radi jednostavnosti treba ograničiti broj sniženih stopa i izuzeća. U sadašnjim okolnostima i na temelju trenutno dostupnih informacija, Odbor daje prednost prvoj mogućnosti jer je najusklađenija s prethodno spomenutim kriterijima.

2.1.

Akcijski plan o PDV-u utvrđuje korake za uspostavu jedinstvenog područja PDV-a u EU-u. To bi područje trebalo moći podržati jedinstveno tržište, potaći otvaranje novih radnih mjesta, rast, ulaganja i konkurentnost te zadovoljiti potrebe 21. stoljeća. Novi bi sustav trebao biti jednostavniji, otporniji na prijevare i pogodovati poslovanju.

2.2.

Postojeći sustav PDV-a izuzetno je rascjepkan i složen, posebice u prekograničnom kontekstu, i ne drži korak s izazovima novog globalnog digitalnog i mobilnog gospodarstva. Postoji velika razlika između planiranog i prikupljenog prihoda od PDV-a („jaz PDV-a”), a sustav je podložan prijevarama.

2.3.

Predloženi pristup modernizirao bi i ponovno pokrenuo sustav PDV-a. Drugi pristupi ne smatraju se valjanima. Sve promjene sustava moraju jednoglasno odobriti sve države članice.

2.4.

Akcijski plan se sastoji od četiri dijela i barem 27 mjera (2). Neke od njih sastavljene su u skladu sa Smjernicama o boljem donošenju propisa (REFIT).

2.4.1.

Ključna načela na kojima se temelji buduće jedinstveno područje PDV-a čine srž Akcijskog plana i njegovo najvažnije poglavlje. Cilj je da se konačna pravila predlože 2017. godine.

2.4.1.1.

Konačni sustav PDV-a temeljit će se na načelu oporezivanja u zemlji odredišta robe i usluga (3) jer se načelo države porijekla pokazalo neostvarivim. To se odnosi na sve operacije, uključujući i prekogranične transakcije. Metoda naplaćivanja poreza postupno će postajati otporna na prijevare. Ti bi se prijedlozi provodili u dvije faze.

2.4.2.

Osim toga, postoji i više nedavnih i tekućih inicijativa. To su:

2.4.3.

Najveći se paket odnosi na hitne mjere za rješavanje problema razlike između planiranog i prikupljenog PDV-a- i prijevare povezane s PDV-om. Ovdje je naglasak na sljedećem:

2.4.4.

Konačni je cilj dugoročno kretanje k suvremenijoj politici utvrđivanja stopa PDV-a. Plan je državama članicama dati veću slobodu i fleksibilnost u pogledu stopa, a posebice sniženih stopa. Inicijative će uslijediti 2017. godine.

3.1.1.

EGSO pozdravlja Akcijski plan čiji je cilj razvijanje jedinstvenog europskog područja PDV-a. To je ambiciozan, hitan i nužan akcijski plan koji je u skladu s koracima koji se poduzimaju za razvijanje modernijeg i konkurentnijeg jedinstvenog tržišta.

3.1.2.

EGSO pozdravlja pristup koji se temelji na četiri dijela (4) s različitim kratkoročnim i srednjoročnim pristupom. Cilj je savladati slabosti i nedostatke postojećeg prijelaznog sustava i napraviti kvantni skok u skladu s potrebama jedinstvenog tržišta.

3.1.3.

Odbor potiče predloženi pristup prema kojem bi se konačni sustav PDV-a temeljio na načelu zemlje odredišta. Također napominje da novi sustav mora biti jasan, dosljedan, otporan i sveobuhvatan te proporcionalan i održiv u budućnosti. U tom kontekstu EGSO potiče Europsku komisiju da u vidu predostrožnosti istraži mogućnost uvođenja općeg sustava prijenosa porezne obveze (eng. generalised reverse charge system) (5) za sve prekogranične transakcije među poduzećima. Iako se sustav prijenosa porezne obveze u nekim državama članicama već koristi za smanjenje prijevara povezanih s PDV-om u određenim gospodarskim sektorima, postoji opasnost da bi općenitija primjena tog načela mogla dovesti do toga da se prijevare povezane s PDV-om presele u maloprodajnu fazu.

3.1.4.

Prijelaz na konačni sustav mora se nadzirati na adekvatan način. Od ključne je važnosti poboljšati uspješnost nacionalnih poreznih uprava i njihovu prekograničnu suradnju te započeti rješavati problem podložnosti tog sustava prijevarama. Da bi se poboljšalo prikupljanje PDV-a i uspješno borilo protiv prijevara, od velike je važnosti poticati razvoj i razmjenu dobrih praksi širom EU-a. Na primjer, mogla bi se razmotriti mogućnost postavljanja vremenskih ograničenja za obračunavanje PDV-a između država članica. Treba poduzeti sve da bi se razlika između planiranog i prikupljenog PDV-a što prije premostila. Od toga bi koristi imala i tijela vlasti (ispravni prihodi od PDV-a!) i svi dobavljači koji bi imali iste uvjete poslovanja.

3.1.5.

Istodobno je od najveće važnosti osigurati da sustav pogoduje poduzećima i na prvo mjesto staviti jasnoću i pravnu sigurnost. Također je važno smanjiti administrativno opterećenje, posebice za MSP-ove, a pritom ne dovesti u pitanje sveobuhvatnost i druge ključne karakteristike (6) konačnog sustava PDV-a. Stoga treba razviti standardne obrasce za povrat PDV-a, osigurati da se on pravodobno isplaćuje te razviti pristupačan sustav stopa PDV-a.

3.1.6.

Upotrebom načela zemlje odredišta državama članicama omogućeno je da same utvrđuju svoje stope, ali to ne smije dovesti do rascjepkanosti i prekomjerne složenosti. U interesu MSP-ova treba zauzeti razmjeran pristup. U obzir treba uzeti i najnoviji razvoj situacije u prekograničnoj trgovini, digitalnom i mobilnom gospodarstvu te svim postojećim i novim vrstama poduzeća.

3.1.7.

EGSO smatra da bi napore za stvaranje moderne politike stopa koja državama članicama pruža veću fleksibilnost u pogledu sniženja stopa (7) u načelu trebalo svrstati pod cilj primjene načela države odredišta, s obzirom da bi se pod tim okolnostima smanjio broj poremećaja u trgovini. Broj izuzeća trebao bi se ograničiti, a kako bi se poboljšala gospodarska učinkovitost, robe i usluge javnih i privatnih dobavljača trebalo bi tretirati na isti način (8) u pogledu plaćanja PDV-a. Što je šira osnovica na koju se primjenjuje PDV, to niža treba biti stopa kako bi se postigao isti prihod od poreza. Istodobno, na taj način mogu se izbjeći gospodarski poremećaji.

3.1.8.

EGSO-u je važno da se ovaj Akcijski plan u potpunosti provede kao nedjeljiva cjelina, sa svim svojim elementima. Nesigurnost koja trenutno vlada u tom pogledu nije u skladu s ciljem stvaranja sustava PDV-a prilagođenog jedinstvenom tržištu i mogla bi ugroziti ostvarenje navedenih ciljeva. EGSO smatra da bi sve potrebne mjere koje bi zajamčile postizanje ovog cilja trebalo ugraditi u Akcijski plan. To se posebno odnosi na prijelaz na konačan sustav PDV-a u dvije faze, od kojih druga trenutno (9) ovisi o zasebnom ocjenjivanju i odluci država članica. Cilj bi trebao biti da se stvarna provedba konačnog sustava PDV-a u drugoj fazi izvrši u svakom slučaju i u razumnom vremenskom okviru.

3.1.9.

Imajući u vidu potpunu provedbu Akcijskog plana, Odbor poziva države članice da surađuju kako bi se poboljšala i ojačala razmjena informacija i izgradilo povjerenje u napore koji se poduzimaju u pogledu provedbe propisa i povećanja prihoda od PDV-a. Odbor smatra da države članice stoga trebaju ojačati kapacitete svojih poreznih uprava koje će trebati raspolagati odgovarajućim ljudskim, financijskim i tehničkim resursima (uključujući IKT). Odbor poziva Komisiju da pruži potporu u tom pogledu.

3.1.10.

Odbor očekuje da će Komisija na vrijeme podnijeti temeljitu i sveobuhvatnu procjenu učinka predloženih mjera i Akcijskog plana kao cjeline. Ona mora sadržavati procjenu učinka na MSP-ove kojima složenost i administrativno opterećenje predstavljaju znatan izazov.

3.2.1.

EGSO podržava odabir načela oporezivanja u zemlji odredišta, čime se stvaraju jednaki uvjeti za sve dobavljače na istom nacionalnom tržištu bez obzira na njihovo sjedište.

3.2.2.

Prema Akcijskom planu, u prvoj fazi prijelaza na konačan sustav PDV-a načelo oporezivanja u zemlji odredišta primjenjivat će se samo na robu. Radi jednostavnosti i izbjegavanja daljnjih poteškoća, Odbor poziva Komisiju i države članice da razmotre načine na koje se usluge brže mogu integrirati u novi sustav te da istraži načine na koje se financijske usluge mogu u većoj mjeri uključiti u sustav PDV-a.

3.2.3.

Provedba novog sustava mogla bi povećati administrativno opterećenje za poduzeća, stoga Odbor naglašava potrebu za jednostavnijim propisima o PDV-u, osobito za MSP-ove, koji ne ugrožavaju cjelovitost sustava. Istodobno je potrebno veliku pozornost posvetiti jasnoći pravila i pravnoj sigurnosti.

3.2.4.

Proširenje poslovnih prekograničnih aktivnosti unutar EU-a mora predstavljati jednostavno i privlačno rješenje za poduzeća. U prekograničnim transakcijama načelo oporezivanja u zemlji odredišta znači da dobavljači primjenjuju stopu PDV-a koja se primjenjuje u državi članici njihovih kupaca, što može dovesti do komplikacija i dodatnih troškova. To može značiti da se suočavaju sa sustavima svih ostalih 27 država članica. Kako bi se moglo nositi s opterećenjem do kojeg će uslijed toga doći, treba predvidjeti javne informacijske sustave kao što su internetski portali koji, između ostalog, prikazuju stope primjenjive u svim državama članicama. Također je važno da se poduzeća registriraju samo u zemlji u kojoj imaju poslovni nastan. EGSO stoga pozdravlja prijedlog Komisije da se uvjet za registraciju u svrhu plaćanja PDV-a primjenjuje samo u zemlji u kojoj poduzeće ima poslovni nastan, čime bi poduzeća na koja se to odnosi uštedjela oko 1 milijardu eura.

3.3.1.

EGSO pozdravlja usredotočenost na uklanjanje razlike između planiranog i prikupljenog PDV-a i bavljenje problemom podložnosti tog poreza prijevari, posebice s obzirom na to da gubici koje snose tijela vlasti dosežu do 170 milijardi eura godišnje, što predstavlja 15,2 % ukupnog prihoda od PDV-a. Samo prekogranične prijevare godišnje iznose 50 milijardi eura.

3.3.2.

Važno je da taj cilj bude prioritet i da se rezultati postignu bez odlaganja. Ne dovodeći u pitanje mjere koje u tom pogledu predviđa Akcijski plan, Odbor se pita ne bi li na ovom području trebalo upotrijebiti druge, dodatne instrumente, slijedeći primjer nedavnih međunarodnih obveza o izravnom oporezivanju, uključujući one koje se odnose na razmjenu informacija i planove (10) Komisije za suzbijanje izbjegavanja poreza.

3.3.3.

Isto tako, EGSO smatra da bi se trebalo snažno usmjeriti na suštinska obilježja i odlike konačnog sustava PDV-a s aspekta njegove podložnosti prijevarama. Činjenica da se prijevare mogu znatno smanjiti (11) primjenom sustava obročnih plaćanja na prekogranične aktivnosti ne znači da možemo spavati na lovorikama.

3.3.4.

Nova pravila, odgovarajući nadzor i veća kontrola uz upotrebu nužnih sredstava za izvršavanje, uključujući pravosudna sredstva, trebala bi redovito dovoditi do ujednačenijeg sustava PDV-a koji se korektnije primjenjuje.

3.3.5.

EGSO smatra da je važno da se za smanjenje razlike između planiranog i prikupljenog PDV-a i suzbijanja prijevare poduzimaju ciljane mjere. Mjere za smanjenje te razlike moraju biti u skladu s načelom proporcionalnosti i poboljšati funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Poduzeća koja posluju u dobroj vjeri treba zaštititi i ne bi im trebalo nametati nove pretjerane mjere.

3.3.6.

Slabosti i nedostaci trenutnog sustava, poput izuzeća za uvoz malih pošiljki od dobavljača izvan EU-a, stvaraju nejednake uvjete, narušavaju tržište i dovode do značajnih gubitaka prihoda za vlasti (procijenjeno na 3 milijarde eura godišnje). Iako takvo pravilo u načelu nije u skladu s modernim sustavom PDV-a Europske unije, Odbor, uzimajući u obzir troškove, poziva na primjenu iznijansiranog pristupa u okviru kojega se eventualno mogu izuzeti transakcije koje ne remete tržište, poput primjerice malih i povremenih pošiljki male vrijednosti koje se šalju isključivo u privatne svrhe.

3.3.7.

Određene se lekcije mogu naučiti i iz prošlosti. U tom smislu trebalo bi razmotriti prikladnost sveobuhvatnog ocjenjivanja sustava PDV-a u budućnosti: ne samo pravila, već i načina na koji on radi, zadovoljava li potrebe gospodarstva i tijela vlasti te kako doprinosi europskom projektu. Takvo ocjenjivanje moglo bi se provoditi u redovitim intervalima.

3.4.1.

EGSO pozdravlja usredotočenost Akcijskog plana na inovativne modele poslovanja i tehnološki napredak u okruženju koje se sve više digitalizira. U širem smislu, potrebno je uzeti u obzir sva glavna postignuća okrenuta budućnosti. To bi doprinijelo tome da konačan sustav PDV-a bude održiv u budućnosti.

3.4.2.

EGSO smatra da je u ovim okolnostima važno utvrditi propise o PDV-u koji će svim dionicima osigurati jasnoću i sigurnost.

3.4.3.

Isto tako potrebno je osigurati da se sa svim dobavljačima koji nude istu robu ili usluge – prekogranično ili ne – postupa jednako, bez obzira koriste li najnovija (digitalna) rješenja ili se drže tradicionalnih (fizičkih) načina i metoda. EGSO zagovara provođenje mjera pojednostavljenja kao što su zajednički prag za PDV kako bi se novoosnovanim poduzećima za e-trgovinu olakšala situacija te poziva na to da se te mjere primjenjuju na sve MSP-ove.

3.5.1.

Odbor pozdravlja i naglašava pozornost koja je posvećena MSP-ovima u Akcijskom planu. Važno je i nužno da se Akcijskim planom predvide brojne posebne mjere s pravednim i odgovarajućim propisima za MSP-ove. O tom je pitanju već bilo riječi u ovom Mišljenju.

3.5.2.

Odbor pozdravlja namjeru Komisije da osigura široki raspon mjera pojednostavljenja u korist MSP-ova. Međutim, takve namjere treba dodatno pojasniti i dopuniti. EGSO smatra da je važno MSP-ove u to uključiti od samog početka.

3.5.3.

Bilo bi poželjno da se sadašnja mogućnost osiguranja naknade poljoprivrednim poduzećima za PDV plaćen za kupovinu određenih proizvoda pretvori u obvezu za sve države članice. Istodobno, preradu poljoprivrednih proizvoda kojom se bave organizacije poljoprivrednih proizvođača ili slične organizacije treba izjednačiti s poljoprivrednom proizvodnjom.

3.6.1.

Odbor izražava zabrinutost zbog toga što bi povećana fleksibilnost sniženih stopa mogla dovesti do veće rascjepkanosti stopa PDV-a među državama članicama, što bi moglo naštetiti jasnoći i primjenjivosti sustava, osobito za mala i srednja poduzeća.

3.6.2.

Odbor se u ovom trenutku ne želi izjasniti o dvjema mogućnostima iznesenima u Akcijskom planu jer smatra da su mu potrebne dodatne informacije o njima, o načinu na koji bi funkcionirale i pravilima kojima bi podlijegale. Stoga radije iznosi nekoliko kriterija koje bi budući sustav trebao zadovoljavati. Treba osigurati i fleksibilnost i pravnu sigurnosti, zakonodavstvo treba biti transparentno, a radi jednostavnosti treba ograničiti broj sniženih stopa i izuzeća. U sadašnjim okolnostima i na temelju trenutno dostupnih informacija, Odbor daje prednost prvoj mogućnosti (12), jer je najusklađenija s prethodno spomenutim kriterijima.

3.6.3.

Odbor poziva na to da se u budućem konačnom sustavu PDV-a u obzir uzme uloga i strateška važnost socijalnih poduzeća (13). U tom pogledu, trebalo bi razmotriti reviziju točke 15. Priloga III. Direktivi 2006/112/EZ ili dodavanje nove odredbe o primjeni snižene stope za socijalne, zdravstvene i obrazovne usluge koje priznate socijalne ustanove pružaju osobama u nepovoljnom položaju. U novom sustavu PDV-a posebice treba razmotriti pitanje primjene izuzeća ili niže stope na proizvode i usluge namijenjene osobama s invaliditetom i osobama u nepovoljnom položaju.

3.6.4.

Također je važno zadržati postojeća izuzeća od plaćanja PDV-a za volonterske organizacije koja su već odobrena u nizu država članica zbog specifične prirode tih organizacija i nepostojanja prekogranične komponente.

3.6.5.

U okviru revidirane Direktive o PDV-u trebalo bi istražiti mogućnost da pojedine države članice na luksuzne proizvode primjenjuju više stope PDV-a od normalnih stopa, i u tom slučaju, koja bi se pravila primjenjivala.

3.6.6.

Direktivom Vijeća 2006/112/EZ određenim europskim otocima i udaljenim područjima odobrene su posebne umanjene stope PDV-a i porezna izuzeća kao kompenzacija za njihove trajne prirodne, gospodarske i demografske poteškoće. S obzirom na važnost tih posebnih režima za otočna poduzeća i lokalna gospodarstva, Odbor traži da se nastave primjenjivati.

21.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 389/50

1.1.

EGSO snažno pozdravlja Komunikaciju o digitalizaciji europske industrije (1). Smatra da je cijeli paket (2) prvi korak u velikom europskom programu rada koji će se provoditi u uskoj međusobnoj suradnji svih zainteresiranih javnih i privatnih strana.

1.2.

EGSO cijeni dosljednu i ambicioznu stratešku viziju industrijske politike izloženu u Komunikaciji i stavljanje težišta na četiri glavne teme: 1. tehnologije i platforme; 2. norme i referentne arhitekture; 3. geografsku koheziju, koju predstavlja mreža regionalnih inovacijskih čvorišta; 4. vještine na svim razinama.

1.3.

Iz analize koju je provela Europska komisija očita je potreba za hitnim djelovanjem. Komisija je naglasila jake strane europske digitalne industrije, no također je izrazila strah da bi dodana vrijednost mogla uvelike prijeći s industrijskih aktera na vlasnike vlasničkih digitalnih platformi te je istaknula nedostatak zajedničkih normi i interoperabilnih rješenja. Nadalje, postoji velika potreba za digitalnim vještinama.

1.4.

Industrija 4.0 zapravo je proces koji se odvija „odozdo prema gore”. Ipak, javni sektor, koji ima odlučujuću ulogu kao regulator, posrednik i financijski pokrovitelj, trebao bi razviti strateške smjernice.

1.5.

Digitalizacija i industrija 4.0 duboko utječu na poslovne modele i cijeli kontekst u kojemu društva trenutačno posluju. Podizanje razine svijesti i zajednički osjećaj svrhe među svim dionicima od ključne su važnosti: osim poduzeća, to uključuje socijalne partnere na svim razinama, akademsku zajednicu, istraživačke institute, regionalne i lokalne javne aktere, obrazovani sektor i potrošače.

1.6.

Nijedna europska zemlja ne može sama uspješno iskoristiti sve mogućnosti u digitalnom dobu. Europa kao cjelina kritična je masa koja se može usporediti s velikim tržištima kao što su SAD i Kina. Digitalizacija industrije zahtijeva zajedničku industrijsku strategiju EU-a i država članica. To bi trebalo ojačati europsku industrijsku bazu, privući nova ulaganja i vratiti ulaganja i radna mjesta. Europa će tako nastaviti raditi na tome da njezina industrijska proizvodnja najkasnije do 2020. godine ostvaruje 20 % BNP-a.

1.7.

Pouzdano i predvidivo okruženje od temeljne je važnosti. Pozornost se treba usredotočiti na novoosnovana i rastuća poduzeća. Vijeće, konkretno Vijeće za konkurentnost, trebalo bi na inicijativu Europske komisije hitno odlučiti o strategiji EU-a za industriju 4.0 i jedinstveno digitalno tržište, kojom će zamijeniti trenutačnu rascjepkanost koja proizlazi iz 28 digitalnih politika. Jedinstveno digitalno tržište trebalo bi biti sastavni dio obnovljenog jedinstvenog tržišta kako bi se izbjegla fragmentacija europskog digitalnog okruženja.

1.8.

Suradnja je od ključne važnosti. Nacionalne i regionalne platforme 4.0 moraju okupiti sve relevantne dionike. Unutar zajedničkog okvira EU-a svaka od njih trebala bi razviti vlastite karakteristike. Treba poticati partnerstva svih vrsta, sinergiju i stvaranje klastera, prekogranične dogovore i stvaranje europskih standarda.

1.9.

U istom smislu treba poticati javno-privatna partnerstva, važne projekte od zajedničkog europskog interesa (3) i inicijative u okviru e-uprave.

1.10.

Zabrinjavaju povećane nejednakosti između država članica u smislu industrijske proizvodnje i tehnološkog učinka. Stoga EGSO poziva da odgovarajuće osmišljena suradnja pokrene konvergencije.

1.11.

EGSO pozdravlja planirano financiranje u iznosu od 5 milijardi EUR za istraživanje i razvoj IKT-a u programu Obzor 2020., kao i financiranje iz niza drugih europskih fondova, uključujući Junckerov plan ulaganja. Komisija mora objasniti kako će se te predviđene politike provesti.

1.12.

Očito su potrebna znatna dodatna financijska sredstva. Komisija govori o 50 milijardi EUR samo u ulaganjima u IKT. To podrazumijeva znatno financijsko sudjelovanje javnih i privatnih sektora u cijeloj Europi. I dalje je nejasno kako će se te financijske odredbe provesti u razumnom roku.

1.13.

Privatni vlasnički kapital ima središnju ulogu u financiranju. Banke treba poticati da sudjeluju u industriji 4.0. Istinsko europsko tržište kapitala pružilo bi odgovarajuću podršku.

1.14.

Prilagođeni proizvodi po cijenama serijske proizvodnje donijet će velike prednosti korisnicima i potrošačima. Većina područja osobne potrošnje imat će koristi od bolje učinkovitosti i kvalitete.

1.15.

U Komunikaciji se, nažalost, suviše sažeto govori o znatnim društvenim posljedicama digitalizacije u industriji. Neto učinci su nepredvidivi. To bi moglo osobito teško pogoditi određene generacije i skupine s određenim dohocima pa će njima trebati posvetiti posebnu pozornost kako bi se izbjegla podijeljenost društva. Za mnoge druge stvorit će se nove mogućnosti.

1.16.

Digitalizacija će znatno utjecati na tržište rada i organizaciju rada, primjerice na povećanje razlika u plaćama i smanjen pristup sustavima socijalne sigurnosti, što se može pokazati negativnim ako se ne poduzmu odgovarajuće protumjere (4).

1.17.

Osiguravanje stabilnih društvenih odnosa, povezanog društva te dobro obrazovane i motivirane radne snage s pristojnim prihodima i kvalitetnim radnim mjestima zahtijeva aktivno sudjelovanje svih dionika. Cjelovit socijalni dijalog na svim razinama – na razini EU-a, država, regija i poduzeća – neophodan je kako bi se osigurali pošteni uvjeti za prilagodbu zaposlenika pogođenih digitalizacijom, uz pravovremeno predviđanje i dovoljnu podršku njihovoj profesionalnoj adaptaciji.

1.18.

Postoji izravna veza između obrazovnih programa i ustanova i socijalne kohezije. Moderne vještine i kvalifikacije za korisnike digitalne tehnologije te prekvalifikacija predstavljaju ključna pitanja. Poduzeća i socijalni partneri trebaju biti izravno uključeni u osmišljavanje nastavnih programa za sve razine i oblike obrazovanja.

1.19.

EGSO očekuje od Komisije da učinkovitom provedbom strateškog plana djeluje kao katalizator. To konkretno podrazumijeva učinkovitu koordinaciju konkurentskih pristupa, uz izbjegavanje nesigurnosti i fragmentacije tržišta. Jedinstveno digitalno tržište od presudne je važnosti. Ubrzanje postupka europske normizacije imat će odlučujuću ulogu.

1.20.

Nadalje, EGSO očekuje da će Komisija imati aktivnu ulogu u:

2.1.

Digitalizacija u industriji ključan je dio šire preobrazbe gospodarstva koja uključuje robotizaciju, znanosti o materijalima i nove proizvodne postupke, a naziva se industrija 4.0. Ta promjena paradigme radikalno će promijeniti poslovanje i društvo. Još nedavne 2014. godine EU nije imao jasnu perspektivu o gospodarskim, tehnološkim, socijalnim i društvenim aspektima industrije 4.0. EGSO je predstavio popis poželjnih mjera (7).

2.2.

U rujnu 2015. EGSO je usvojio mišljenje u kojemu su se razmatrale društveno-gospodarske posljedice digitalizacije industrije i disruptivnih oblika tržišta rada (8).

2.3.

Međusektorski razvoj ponajprije se događa u SAD-u, Kini, EU-u, Japanu i Koreji. Druge države postupno će im se pridružiti. Velika količina podataka, kao nova sirovina, katalizator je za promjene u obrascima proizvoda i usluga. Dosad nepovezana područja (9) međusobno se povezuju, a usluge (posebice digitalne) u lancima vrijednosti donose znatnu dodanu vrijednost procesima proizvodnje.

2.4.

Danas nijedan posao ne može funkcionirati bez digitalne strategije. Ta strategija istodobno utječe na proizvode, usluge i procese u industriji kao cjelini. S obzirom na razvoj novih tržišta, digitalizacija industrije stvara žestoku konkurenciju među poduzećima te među gospodarskim blokovima. U poslovanju je također uobičajena pretkonkurentna suradnja diljem svijeta.

2.5.

Mjerama upravlja usredotočena industrijska strategija, posebice u SAD-u i Kini, gdje velika unutarnja tržišta donose prednosti poslovanju. Riječ je o politici na visokoj razini. Obamina vlada pokrenula je 2011. godine opsežan program (koji je još u tijeku) za nove tehnologije, posebice IKT, koji uključuje poduzeća, istraživačke institute i sveučilišta diljem zemlje.

2.6.

Kao i obično, privatni projekti imati će znatnu korist od novih tehnoloških programa koje su nedavno najavile federalne agencije.

2.7.

SAD namjerava iskoristiti digitalnu transformaciju kako bi vratio izgubljenu prednost na industrijskim tržištima, uz istodobno iskorištavanje američkog načela slobode poslovanja kao i dominacije svjetskih igrača na području IKT-a i velikih količina podataka kao što su Google, Amazon, Microsoft, Cisco i drugi (10).

2.8.

Konzorcij vodećih industrijskih tvrtki djeluje u istom smjeru. Popis od 50 najinovativnijih tvrtki u 2014. pokazuje da sedam od deset vodećih tvrtki ima sjedište u SAD-u (11).

2.9.

Kineske vlasti s pomoću digitalne transformacije jačaju kineski položaj u svijetu. Službeni dokumenti naglašavaju cilj dostizanja razine SAD-a.

2.10.

Izričita ambicija Kine istaknuta je u međusektorskom programu koji vodi država pod nazivom Made in China 2025, a temelji se na ciljevima njemačkog programa Industrie 4.0. To je potpuno nov koncept u kineskim gospodarskim i proizvodnim procesima, s visokim stupnjem koordinacije među donositeljima odluka, gospodarskim subjektima i inovativnim silama.

2.11.

Predviđena su velika financijska sredstva. Unatoč gospodarskoj krizi, ti posebni programi nisu pogođeni.

2.12.

Interes za industriju 4.0 dramatično se povećao. Istodobno Junckerova Komisija digitalizaciji pridaje izuzetnu važnost. Ona će zahtijevati optimalnu koordinaciju među službama Komisije.

2.13.

Jasan fokus u Vijeću za konkurentnost presudan je za zajednički osjećaj svrhe među donositeljima odluka na razini EU-a te na nacionalnoj i regionalnoj razini. Digitalizacija industrije i velike količine podataka u europskoj proizvodnji moraju osigurati snažnu poziciju za budućnost. To je zapravo proces koji se odvija „odozdo prema gore” i koji uključuje sve dionike. Javni sektor ima ulogu regulatora, posrednika i financijskog pokrovitelja.

2.14.

Inicijativa od 2011. godine dolazi iz Njemačke, zahvaljujući zajedničkim naporima savezne vlade, akademske zajednice i poslovnog svijeta. Nakon pokretanja programa Industrie 4.0 2013. godine proces je usmjeren na program Plattform 4.0 i sporazum o suradnji između vlade, poduzeća i sindikata. Poduzeća su sve više uključena u međusektorske inicijative, često u suradnji s regionalnim vlastima.

2.15.

U međuvremenu su nastali programi Industrie 4.0 u Austriji, L’Industrie du Futur u Francuskoj, Catapult u Ujedinjenoj Kraljevini, Smart Industry u Nizozemskoj i dr. To je vrlo šarolika slika, jer svaka zemlja razvija vlastitu viziju industrije 4.0 i budućnosti industrije. Međutim, intenzitet suradnje i osjećaj hitnosti uvelike se razlikuju od zemlje do zemlje.

2.16.

Nacionalne, regionalne i lokalne (gradovi!) inicijative međusobno se nadopunjuju. Komisija s pravom predviđa prekogranične dogovore i partnerstva, kao i razmjenu najboljih praksi.

2.17.

Velika i specijalizirana srednja poduzeća preuzimaju vodstvo. Glavni su problemi velike razlike između zemalja, zaostaci ili nedovoljna razina svijesti malih i srednjih poduzeća te nedovoljno sudjelovanje javnosti. Posebno složen problem predstavlja rascjepkanost europskog tržišta i uobičajena obeshrabrujuća europska slika koju čini 28 industrijskih i digitalnih politika.

2.18.

Digitalizacija industrije i industrija 4.0 obuhvaćaju mnogo više od tehnologije. Poduzeća se moraju pripremiti za radikalne promjene zbog niza čimbenika, kao što su brzina, razmjeri i nepredvidivost proizvodnje, kao i dodatna rascjepkanost i preusmjeravanje lanaca vrijednosti, novi odnosi između istraživačkih instituta, visokog obrazovanja i privatnog sektora, novi poslovni modeli, nove poveznice između velikih i manjih poduzeća, novi načini suradnje između svih razina u poduzeću (osmišljavanje, proizvodnja, prodaja, logistika, održavanje), potreba za osuvremenjenim i novim vještinama zajedno s novim načinima rada te uža povezanost između poduzeća i korisnika. Tradicionalnim industrijama potpuno novi koncepti predstavljaju posebno velik problem (12).

2.19.

Potrošač danas više nego ikada prije može utjecati na taj proces. Kombinirajući proizvodnju i usluge, digitalizacija podrazumijeva prilagodbu i prilagođenu proizvodnju s istim ili nižim troškovima od serijske proizvodnje, često u novom okruženju. Istodobno potrošači moraju imati mogućnost dobiti odgovarajuće informacije o društvenim i ekološkim učincima proizvoda, što će im olakšati donošenje utemeljenih odluka u vezi s planiranom kupnjom.

3.1.

Kako bi podržao industriju 4.0 i njezine dionike – poduzetnike, osoblje, socijalne partnere, dobavljače i klijente, pružatelje usluga obrazovanja – EU treba industrijsku strategiju s odgovarajućom podjelom rada među svim dionicima. Uloga Vijeća za konkurentnost od presudne je važnosti. Kao i u svakoj industrijskoj politici, riječ je o zajedničkoj nadležnosti.

3.2.

Europsko vijeće (13) postavilo je cilj u skladu s kojim bi do 2020. europska industrija trebala činiti 20 % europskog BDP-a umjesto sadašnjih 12 %. Međutim, oklijevanje među ulagačima i nedostatak (europskog) usmjeravanja dovodi, naprotiv, do pada proizvodnje.

3.3.

Ističući potrebu za dosljednim politikama, službe Komisije – u bliskoj suradnji s državama članicama i poduzećima – trenutačno pripremaju impresivan program rada koji obuhvaća propise, normizaciju, istraživanje i razvoj te financijska sredstva.

3.4.

EGSO sa zadovoljstvom primjećuje da je većina od sedamnaest preporuka koje je predstavio u mišljenju iz 2014. (14) trenutačno u postupku rasprave.

3.5.

Komisija, vlade, poduzeća i dionici s pravom će istodobno sudjelovati na sastancima u vezi s politikom u pogledu industrije 4.0. Treba poticati europska javno-privatna partnerstva (15), kao i planirani važan projekt od zajedničkog europskog interesa na području elektroničkih komponenti s niskom potrošnjom električne energije za internet stvari. Potreban je detaljan plan za poduzeća i vlade.

3.6.

Posebno je zabrinjavajuće to što još uvijek postoji 28 digitalnih politika. To je u osnovi kontraproduktivno u odnosu na potrebu za razmjerom te predstavlja glavni argument za ubrzanje uspostave jedinstvenog digitalnog tržišta.

3.7.

Jedinstveno digitalno tržište trebalo bi postati sastavni dio obnovljenog jedinstvenog tržišta. Pametno zakonodavstvo i propisi moraju se ubrzati. Program obuhvaća sljedeće:

3.8.

EGSO potiče savjetovanja kako bi se postigla odgovarajuća ravnoteža između zakonskih odredbi i manevarskog prostora za gospodarske subjekte.

3.9.

Europa mora nastojati postaviti standarde na svjetskoj razini, u uskoj suradnji s dionicima izvan Europe.

3.10.

Opća uredba o zaštiti podataka (OUZP) državama članicama omogućuje veliku fleksibilnost. Važno je da ta uredba ne rezultira ograničavanjem pristupa podacima i njihove ponovne upotrebe, što bi dovelo do povećanja nesklada na tržištu EU-a.

3.11.

Poduzeća i države i dalje uvelike podcjenjuju kibersigurnost. Računalni kriminal širi se diljem svijeta. EU mora imati istaknutu ulogu na tom području.

3.12.

EGSO traži od Komisije da posebnu pozornost posveti statistici, koja se i dalje sustavno zanemaruje. Detaljniji statistički pokazatelji u vezi s uslugama od ključne su važnosti za poduzeća i tvorce politika.

4.1.

Sve veći broj zemalja i regija danas ozbiljno radi na digitalizaciji.

4.2.

Međutim, povećanje nejednakosti među zemljama i nejednaka razina svijesti u poslovanju u različitim zemljama predstavljaju velike poteškoće. Glavni je problem interoperabilnost između poduzeća i dobavljača.

4.3.

Za poduzeća i dionike uspostavljaju se programi podizanja razine svijesti. Svaka zemlja pronalazi svoje metode. Platforme, često na regionalnoj razini, vrlo su važne za jačanje suradnje između velikih i malih poduzeća, kao i između njih i istraživačkih instituta i sveučilišta.

4.4.

Potrebno je poticati proširenje regionalnih i nacionalnih JPP-ova. Oni spajaju partnere iz različitih pozadina i promiču interakciju na zajedničku korist. Promiču suradnju i mogu biti dobrodošao izvor prijeko potrebne financijske potpore.

4.5.

Platforme, centri izvrsnosti i terenski laboratoriji često su usredotočeni na određene dijelove digitalizacije, primjerice na promjenu lanaca vrijednosti, nove poslovne modele te socijalne inovacije i inovacije na radnom mjestu (16), uz aktivno sudjelovanje zaposlenika i sindikata. Potrebno je poticati službe koje pružaju sve usluge na jednom mjestu (one stop shops). Sektorske organizacije imaju važnu ulogu u rješavanju pitanja specifičnih za sektor.

4.6.

(Tehnička) sveučilišta oko kojih su se okupili inkubatori – poslovni kampusi – također imaju proaktivnu ulogu. Koncept poduzetničkog sveučilišta, koji se širi preko kontinenta, vrlo je koristan (17).

4.7.

Mreže poduzeća, platformi, sektorskih organizacija i sveučilišta dodatno pojačavaju poželjne trendove. Jedinstveno digitalno tržište trebalo bi poboljšati uvjete za prekograničnu suradnju. Gospodarski i pravni uvjeti za dijeljenje stvaranja vrijednosti kroz digitalizaciju u industriji mogli bi biti potrebni za poticanje suradnje između aktera (vrlo) različitih veličina. Potrebno je staviti poseban naglasak na mala i srednja poduzeća te novoosnovana poduzeća. Većini njih nedostaju ciljane informacije, a mnogima i alati za poboljšanje.

4.8.

U usporedbi sa SAD-om, novoosnovana i rastuća poduzeća prilično su slabe točke u Europi. Interakcija na zajedničku korist između velikih i malih mreža (prekograničnih) inkubatora donosi rezultate. Instruktori kao što su honorarni, umirovljeni i iskusni poduzetnici i mentori mogu pružiti vrlo značajnu podršku.

5.1.

Digitalizacija postaje prioritet za europske fondove (Obzor 2020., izvori financiranja na regionalnoj razini i ostala financiranja). Zajednički istraživački centar u Sevilli i buduća inovacijska središta s iskustvima iz cijeloga svijeta mogu biti vrlo korisni.

5.2.

Sa stajališta EGSO-a pitanje financiranja svih potrebnih ulaganja znatno je složenije nego što je prikazano u Komunikaciji. Očito su potrebna znatna dodatna financijska sredstva. Komisija govori o 35 milijardi EUR samo u ulaganjima u IKT. To podrazumijeva blisku suradnju između izvora financiranja na razini EU-a, nacionalnoj i regionalnoj razini, kao i aktivnu uključenost industrije putem platformi i JPP-ova. Potrebno je objasniti kako će se te financijske odredbe provesti u razumnom roku. Može se postaviti uobičajeno pitanje: tko će što platiti i u koju svrhu?

5.3.

Europski izvori financiranja s pravom se često kritiziraju zbog sporosti i previše birokracije, što je obično vrlo skupo i obeshrabruje mala poduzeća. Treba se ugledati na SAD. Nužno je prilagoditi postupke i smanjiti birokraciju, a da se pritom zadrži pravednost. Smanjenje broja obveznih partnera u konzorciju istraživanja i razvoja može biti korisno (18).

5.4.

Ljestvice inkubatora poduzeća povezanih sa sveučilištima za mala poduzeća mogu biti koristan alat za mjerenje napretka obećavajućih novoosnovanih poduzeća i ubrzavanje birokratskih postupaka EU-a.

5.5.

Inovativne digitalne poslovne procese pokreću novoosnovana i rastuća poduzeća, kao što su tzv. „jednorozi” (19). Amerikanci u tome prednjače. Osim toga, američki pratioci inovacija vrlo su aktivni u Europi i traže mogućnosti profitabilnog preuzimanja poduzeća.

5.6.

Uz bankarski sektor, i privatni kapital ima aktivnu ulogu. Privatno bankarstvo također je u postupku digitalizacije. Financijske tehnologije djeluju usporedno s tim. Kao ogranak digitalnog svijeta, one promiču brzinu, povećanje učinkovitosti i transparentnosti, kao i drugačiji stav prema klijentima. Bilo bi korisno imati više žarišnih točaka financijskih tehnologija u Europi, a ne samo u Londonu.

5.7.

Banke i financijska tehnologija trebale bi biti ključni partneri u jedinstvenom digitalnom tržištu, uz višu razinu učinkovitosti i stvaranja vrijednosti. Trebalo bi ih poticati da djeluju kao strateški partner industrije koji stručno procjenjuje gospodarske, socijalne i ekološke koristi od projekata. Od pomoći bi mogli biti radikalno novi oblici međusobnog povezivanja platformi i usluga s dodanom vrijednošću.

5.8.

Financijska uredba (ili njezina revidirana verzija) ne smije ometati bankarski sektor u preuzimanju proračunatih rizika za ulaganja u industriju 4.0.