ISSN 1977-1088

Službeni list

Europske unije

C 371

European flag  

Hrvatsko izdanje

Informacije i objave

Svezak 59.
10. listopada 2016.


Obavijest br.

Sadržaj

Stranica

 

IV.   Obavijesti

 

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

 

Sud Europske unije

2016/C 371/01

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

1


 

V.   Objave

 

SUDSKI POSTUPCI

 

Sud

2016/C 371/02

Predmet C-369/16 P: Žalba koju je 5. srpnja 2016. podnijela Irska protiv presude Općeg suda (prvo prošireno vijeće) od 22. travnja 2016. u spojenim predmetima T-50/06 RENV II i T-69/06 RENV II: Aughinish Alumina Ltd protiv Europske komisije

2

2016/C 371/03

Predmet C-383/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 11. srpnja 2016. uputio College van Beroep voor het Bedrijfsleven (Nizozemska) – Vion Livestock BV protiv Staatssecretaris van Economische Zaken

3

2016/C 371/04

Predmet C-397/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. srpnja 2016. uputio Corte d’appello di Milano (Italija) – Acacia Srl protiv Fallimento Pneusgarda Srl, Audi AG

4

2016/C 371/05

Predmet C-398/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. srpnja 2016. uputio Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska) – X BV protiv Staatssecretaris van Financiën

4

2016/C 371/06

Predmet C-399/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. srpnja 2016. uputio Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska) – X NV protiv Staatssecretaris van Financiën

5

2016/C 371/07

Predmet C-427/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 1. kolovoza 2016. uputio Rajonen sad Sofia (Bugarska) – Čez Elektro Balgaria AD protiv Jordana Kotseva

6

2016/C 371/08

Predmet C-428/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 1. kolovoza 2016. uputio Sofijski rajonen sad (Bugarska) – Frontex International ЕАD protiv Emila Janakieva

6

2016/C 371/09

Predmet C-430/16 P: Žalba koju je 2. kolovoza 2016. podnio Bank Mellat protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 2. lipnja 2016. u predmetu T-160/13, Bank Mellat protiv Vijeća

7

 

Opći sud

2016/C 371/10

Predmet T-360/16: Tužba podnesena 27. lipnja 2016. – Dimos Athinaion protiv Komisije

9

2016/C 371/11

Predmet T-370/16: Tužba podnesena 12. srpnja 2016. – Anheuser-Busch Inbev i Ampar protiv Komisije

9

2016/C 371/12

Predmet T-399/16: Tužba podnesena 25. srpnja 2016. – CK Telecoms UK Investments protiv Komisije

10

2016/C 371/13

Predmet T-400/16: Tužba podnesena 27. srpnja 2016. – Maximum Play protiv EUIPO-a (MAXPLAY)

11

2016/C 371/14

Predmet T-409/16: Tužba podnesena 31. srpnja 2016. – Makhlouf protiv Vijeća

12

2016/C 371/15

Predmet T-410/16: Tužba podnesena 31. srpnja 2016. – Makhlouf protiv Vijeća

13

2016/C 371/16

Predmet T-417/16: Tužba podnesena 28. srpnja 2016. – Achemos Grupė i Achema protiv Komisije

14

2016/C 371/17

Predmet T-423/16: Tužba podnesena 29. srpnja 2016. – De Masi protiv Komisije

15

2016/C 371/18

Predmet T-430/16: Tužba podnesena 29. srpnja 2016. – Intercontinental Exchange Holdings protiv EUIPO-a (BRENT INDEX)

16

2016/C 371/19

Predmet T-431/16: Tužba podnesena 1. kolovoza 2016. – VIMC protiv Komisije

16

2016/C 371/20

Predmet T-433/16: Tužba podnesena 3. kolovoza 2016. – Pometon protiv Komisije

17

2016/C 371/21

Predmet T-436/16: Tužba podnesena 3. kolovoza 2016. – AEIM i Kazenas protiv Komisije

19

2016/C 371/22

Predmet T-437/16: Tužba podnesena 5. kolovoza 2016. – Italija protiv Komisije

20

2016/C 371/23

Predmet T-443/16: Tužba podnesena 9. kolovoza 2016. – Italija protiv Komisije

21

2016/C 371/24

Predmet T-446/16 P: Žalba koju je 10. kolovoza 2016. podnio CC protiv presude Službeničkog suda od 21. srpnja 2016. u predmetu F-9/12 RENV, CC protiv Parlamenta

22

2016/C 371/25

Predmet T-453/16: Tužba podnesena 10. kolovoza 2016. – Ellinikos Syndemos Epicheiriseon gia ti Diacheirisi ton Diethnon Protypon GS1 protiv EUIPO-a – 520 Barcode Ellas (520 Barcode Hellas)

23

2016/C 371/26

Predmet T-464/16 P: Žalba koju je 22. kolovoza 2016. podnio HI protiv presude Službeničkog suda od 10. lipnja 2016. u predmetu F-133/15, HI protiv Komisije

24

2016/C 371/27

Predmet T-465/16: Tužba podnesena 23. kolovoza 2016. – Cotecnica protiv EUIPO-a – Visán Industrias Zootécnicas (cotecnica OPTIMA)

25

2016/C 371/28

Predmet T-466/16: Tužba podnesena 23. kolovoza 2016. – NRW. Bank protiv SRB-a

25

2016/C 371/29

Predmet T-468/16: Tužba podnesena 23. kolovoza 2016. – Verein Deutsche Sprache protiv Komisije

26

2016/C 371/30

Predmet T-474/16: Tužba podnesena 25. kolovoza 2016. – Société wallonne des aéroports protiv Komisije

28

 

Službenički sud

2016/C 371/31

Predmet F-39/16: Tužba podnesena 4. kolovoza 2016. – ZZ protiv Komisije

29

2016/C 371/32

Predmet F-41/16: Tužba podnesena 11. kolovoza 2016 – ZZ protiv ESVD-a

29

2016/C 371/33

Predmet F-42/16: Tužba podnesena 12. kolovoza 2016. – ZZ protiv EIB-a

30

2016/C 371/34

Predmet F-43/16: Tužba podnesena 18. kolovoza 2016. – ZZ protiv Komisije

31

2016/C 371/35

Predmet F-44/16: Tužba podnesena 19. kolovoza 2016. – ZZ protiv Komisije

31

2016/C 371/36

Predmet F-45/16: Tužba podnesena 17. kolovoza 2016. – ZZ protiv EIB-a

32

2016/C 371/37

Predmet F-46/16: Tužba podnesena 26. kolovoza 2016. – ZZ protiv Komisije

32

2016/C 371/38

Predmet F-47/16: Tužba podnesena 26. kolovoza 2016. – ZZ protiv Komisije

33

2016/C 371/39

Predmet F-48/16: Tužba podnesena 26. kolovoza 2016. – ZZ protiv Komisije

33

2016/C 371/40

Predmet F-85/12: Rješenje Službeničkog suda od 29. kolovoza 2016. – Roest protiv Komisije

34

2016/C 371/41

Predmet F-18/13: Rješenje Službeničkog suda od 29. kolovoza 2016. – McMichael protiv Komisije

34

2016/C 371/42

Predmet F-19/13: Rješenje Službeničkog suda od 29. kolovoza 2016. – Boyd protiv Komisije

35

2016/C 371/43

Predmet F-57/13: Rješenje Službeničkog suda od 29. kolovoza 2016. – Hoeve protiv Komisije

35

2016/C 371/44

Predmet F-70/14: Rješenje Službeničkog suda od 29. kolovoza 2016. – Cobo Benito protiv Komisije

35

2016/C 371/45

Predmet F-128/15: Rješenje Službeničkog suda od 29. kolovoza 2016. – Marinozzi i Cat protiv Komisije

35


HR

 


IV. Obavijesti

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

Sud Europske unije

10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/1


Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2016/C 371/01)

Posljednja objava

SL C 364, 3.10.2016.

Prethodne objave

SL C 350, 26.9.2016.

SL C 343, 19.9.2016.

SL C 335, 12.9.2016.

SL C 326, 5.9.2016.

SL C 314, 29.8.2016.

SL C 305, 22.8.2016.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu


V. Objave

SUDSKI POSTUPCI

Sud

10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/2


Žalba koju je 5. srpnja 2016. podnijela Irska protiv presude Općeg suda (prvo prošireno vijeće) od 22. travnja 2016. u spojenim predmetima T-50/06 RENV II i T-69/06 RENV II: Aughinish Alumina Ltd protiv Europske komisije

(Predmet C-369/16 P)

(2016/C 371/02)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Irska (zastupnici: E. Creedon, T. Joyce, agenti, P. McGarry, Senior Counsel)

Druge stranke u postupku: Aughinish Alumina Ltd, Europska komisija

Zahtjev

Tužitelj od Suda zahtijeva da:

ukine presudu

poništi Odluku (1)

naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj žalbi, Irska ističe četiri žalbena razloga:

a)

Presudom Općeg suda pogrešno je primijenjeno pravo s obzirom na to da je njome utvrđeno da načelo prave sigurnosti nije bilo primjenjivo i/ili da se Irska i Aughinish Alumina Ltd na njega nisu mogli pozvati, unatoč neopravdanom kašnjenju Komisije u donošenju sporne odluke.

b)

Opći sud pogrešno je primijenio pravo utvrdivši da nije bilo povrede načela poštovanja legitimnih očekivanja, usprkos tomu što je utvrđeno da je kašnjenje u istrazi Komisije bilo neopravdano i neoprostivo.

c)

Opći sud je počinio pogrešku zaključivši da je predmetna potpora „odgovarala programu potpora” kako je definiran u članku1. točki (d) Uredbe Vijeća br. 659/1999 (2); nadalje je Opći sud počinio pogrešku zaključivši da je rok zastare iz članka 15. Uredbe br. 659/1999 tekao od datuma svakog uvoza mineralnih ulja od strane Aughinish Alumina Ltd.

d)

Opći sud je počinio pogrešku odbivši prihvatiti tužbu zbog toga što se potpora mogla definirati kao potpora koja je postojala prije pristupanja.


(1)  2006/323/EZ: Odluka Komisije od 7. prosinca 2005. o oslobođenju od trošarina na mineralna ulja koja se upotrebljavaju kao loživo ulje za proizvodnju aluminija u pokrajini Gardanne, u pokrajini Shannon i na Sardiniji, a koje su provele Francuska, Irska i Italija (priopćeno pod brojem dokumenta C (2005) 4436) (SL L 119, str. 12.)

(2)  Uredba Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (SL L 83, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.)


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/3


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 11. srpnja 2016. uputio College van Beroep voor het Bedrijfsleven (Nizozemska) – Vion Livestock BV protiv Staatssecretaris van Economische Zaken

(Predmet C-383/16)

(2016/C 371/03)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

College van Beroep voor het Bedrijfsleven

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Vion Livestock BV

Tuženik: Staatssecretaris van Economische Zaken

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 5. stavak 4. i članak 8. stavak 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2005 od 22. prosinca 2004. o zaštiti životinja tijekom prijevoza i s prijevozom povezanih postupaka (1) (Uredba br. 1/2005) u vezi s odredbama o dnevniku puta u Prilogu II. toj uredbi tumačiti na način da za organizatora prijevoza i/ili za skrbnike obuhvaćaju obvezu da prilikom prijevoza stoke u treću zemlju moraju voditi dnevnik puta do odredišta u toj trećoj zemlji?

2.

Treba li članke 5. i 7. Uredbe Komisije (EU) br. 817/2010 od 16. rujna 2010. o utvrđivanju detaljnih pravila u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1234/2007 u pogledu zahtjeva za dodjelu izvoznih subvencija u vezi s dobrobiti živih životinja vrste goveda tijekom prijevoza (2) (Uredba br. 817/2010) u vezi s člankom 4. te Uredbe tumačiti na način da mora biti zatražen povrat izvoznih subvencija ako se dnevnik puta nije vodio do odredišta u trećoj zemlji jer je prijevoznik ispunio obvezu sadržanu u točki 7. Priloga II: Uredbi br. 1/2005 da dnevnik puta dâ službenom veterinaru na izlaznoj točki [iz područja Unije]?

3.

Treba li članke 5. i 7. Uredbe br. 817/2010 u vezi s člankom 4. te Uredbe tumačiti na način da mora biti zatražen povrat izvoznih subvencija ako izvoznik ne može dokazati da je poštovao odredbe Uredbe br. 1/2005 u situaciji u kojoj veterinar u okviru pregledâ koje treba izvršiti u trećoj zemlji u skladu s člankom 3. stavkom 1. Uredbe br. 817/2010 ne može provjeriti je li plan puta (dnevnik puta) zadovoljavajući ili ne, odnosno poštuju li se odredbe Uredbe br. 1/2005 (i slijedom toga ne može potvrditi ni da je rezultat tih pregleda zadovoljavajući) jer je prijevoznik dnevnik puta dao službenom veterinaru na izlaznoj točki [iz područja Unije]?


(1)  SL 2005, L 3, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 58., str. 151.)

(2)  SL 2010, L 245, str. 16. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 57., str. 199.)


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/4


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. srpnja 2016. uputio Corte d’appello di Milano (Italija) – Acacia Srl protiv Fallimento Pneusgarda Srl, Audi AG

(Predmet C-397/16)

(2016/C 371/04)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Corte d’appello di Milano

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Acacia Srl

Druga stranka u postupku: Fallimento Pneusgarda Srl, Audi AG

Prethodna pitanja

1.

Protivi li se (a) načelima slobodnog kretanja robe i slobode pružanja usluga na unutarnjem tržištu; (b) načelu učinkovitosti europskih pravila o tržišnom natjecanju i liberalizaciji unutarnjeg tržišta; (c) načelima korisnog učinka i ujednačene primjene europskog prava unutar Europske Unije; (d) odredbama sekundarnog prava Europske unije kao što su to Direktiva br. 98/71 (1), a osobito njezin članak 14., članak 1. Uredbe br. 461/2010 (2) i Pravilniku UN/ECE br. 124., tumačenje članka 110. Uredbe br. 6/2002 (3), koji sadržava klauzulu o popravku, koje iz pojma sastavnog dijela složenog proizvoda (automobila), namijenjenog dopuštanju njegova popravka i vraćanju njegova prvobitnog izgleda, isključuje neoriginalni naplatak koji je izgledom potpuno jednak originalnom naplatku, homologiziranom na temelju gorenavedenog Pravilnika UN/ECE br. 124?

2.

Ako je odgovor na prvo pitanje niječan, protive li se pravila o pravima koja proizlaze iz industrijskog vlasništva u vezi s registriranim dizajnima, nakon odvagivanja interesa o kojima je riječ u prvom pitanju, primjeni klauzule o popravku kad je riječ o replikama dodatne opreme koje klijent može različito izabrati ako klauzulu o popravku treba tumačiti strogo i primjenjivati samo na rezervne dijelove čiji je oblik vezan uz proizvod, odnosno na dijelove čiji je oblik određen bitno nepromjenjivo u odnosu na vanjski izgled složenog proizvoda, pri čemu su isključeni drugi dijelovi za koje se smatra da su nezamjenjivi i da ih klijent slobodno ugrađuje prema vlastitom ukusu?

3.

Ako je odgovor na drugo pitanje potvrdan, koje mjere treba poduzeti proizvođač neoriginalnih naplataka kako bi osigurao zakonit promet proizvoda namijenjenih popravku složenog proizvoda i vraćanju njegova prvobitnog vanjskog izgleda?


(1)  Direktiva 98/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o 13. listopada 1998. o pravnoj zaštiti dizajna (SL L 289, str. 28.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 44., str. 49.)

(2)  Uredba Komisije (EU) br. 461/2010 od 27 svibnja 2010. o primjeni članka 101. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na kategorije vertikalnih sporazuma i usklađenih djelovanja u sektoru motornih vozila (SL L 129, str. 52.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 3., str. 277.)

(3)  Uredba Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice (SL 2002., L 3, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 24., str. 25.)


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/4


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. srpnja 2016. uputio Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska) – X BV protiv Staatssecretaris van Financiën

(Predmet C-398/16)

(2016/C 371/05)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranke glavnog postupka

Žalitelj u kasacijskom postupku: X BV

Druga stranka u kasacijskom postupku: Staatssecretaris van Financiën

Prethodno pitanje

Treba li članke 43. i 48. UEZ-a (sada 49. i 54. UFEU-a) tumačiti na način da im se protivi nacionalna odredba na temelju koje se društvu majci sa sjedištem u jednoj državi članici uskraćuje odbitak kamata koje se odnose na zajam povezan s ulaganjem u kapital društva kćeri sa sjedištem u drugoj državi članici, iako bi se taj odbitak mogao iskoristiti ako bi navedeno društvo kćer bilo uključeno u poreznu jedinicu – s obilježjima nizozemske porezne jedinice – s navedenim društvom majkom jer tada zbog konsolidacije ne bi bila očita povezanost s takvim ulaganjem u kapital?


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/5


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. srpnja 2016. uputio Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska) – X NV protiv Staatssecretaris van Financiën

(Predmet C-399/16)

(2016/C 371/06)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranke glavnog postupka

Žalitelj u kasacijskom postupku: X NV

Druga stranka u kasacijskom postupku: Staatssecretaris van Financiën

Prethodna pitanja

1.

Treba li članke 43. i 48. UEZ-a (sada 49. i 54. UFEU-a) tumačiti na način da im se protivi nacionalna odredba na temelju koje društvo majka sa sjedištem u jednoj državi članici u pogledu iznosa koji je uložilo u društvo kćer sa sjedištem u drugoj državi članici ne može uzeti u obzir gubitak po tečajnoj razlici iako bi to moglo učiniti da je navedeno društvo kćer bilo uključeno u poreznu jedinicu – s obilježjima nizozemske porezne jedinice – s navedenim društvom majkom sa sjedištem u prvonavedenoj državi članici kao posljedicom konsolidacije unutar porezne jedinice?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: može li se ili se prilikom određivanja gubitka po tečajnoj razlici koji treba uzeti u obzir u ovom slučaju mora polaziti od toga da bi i posredna i neposredna društva kćeri sa sjedištem u Europskoj uniji (jedno ili više) koje dotično društvo majka drži posredno – preko tog društva kćeri –bila uključena u poreznu jedinicu?

3.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: treba li u tom slučaju uzeti u obzir jedino gubitak po tečajnoj razlici koji bi se odrazio na uključivanje u poreznu jedinicu društva majke u godinama na koje se spor odnosi ili treba uzeti u obzir i rezultate po tečajnoj razlici koji bi se odrazili na prethodne godine?


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/6


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 1. kolovoza 2016. uputio Rajonen sad Sofia (Bugarska) – „Čez Elektro Balgaria” AD protiv Jordana Kotseva

(Predmet C-427/16)

(2016/C 371/07)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Rajonen sad Sofia

Stranke glavnog postupka

Tužitelj:„Čez Elektro Balgaria” AD

Tuženik: Jordan Kotsev

Prethodna pitanja

1.

Protivi li se članku 101. stavku 1. UFEU-a (zabrana sprečavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja) članak 36. stavak 2. Zakona o odvjetništvu prema kojem udruženje poduzetnika koji obavljaju slobodna zanimanja (Visoko odvjetničko vijeće) raspolaže diskrecijskom ovlasti da na temelju nadležnosti koju mu je prenijela država određuje minimalne cijene za usluge koje su ti poduzetnici pružili (nagrade za rad odvjetnika)?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: protivi li se članak 78. stavak 5. Zakona o parničnom postupku in fine (u dijelu u kojem ta odredba ne dopušta smanjenje nagrade za rad odvjetnika ispod određene minimalne visine) članku 101. stavku 1. UFEU-a?

3.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: protivi li se članak 132. točka 5. Zakona o odvjetništvu (u pogledu primjene članka 136. stavka 1. toga zakona) članku 101. stavku 1. UFEU-a?

4.

Protivi li se članku 56. stavku 1. UFEU-a (zabrana ograničenja slobode pružanja usluga) članak 36. stavak 2. Zakona o odvjetništvu?

5.

Protivi li se članak 78. stavak 8. Zakona o parničnom postupku članku 101. stavku 1. UFEU-a?

6.

Protivi li se članak 78. stavak 8. Zakona o parničnom postupku Direktivi 77/249/EEZ (1) (u pogledu prava osoba koje zastupaju pravni savjetnici da zahtijevaju odvjetničke troškove)?

7.

Protivi li se članak 2.a dopunskih odredaba uz Uredbu br. 1. Direktivi 2006/112/EZ (2) koja dopušta da se porez na dodanu vrijednost smatra sastavnim dijelom cijene usluge pružene prilikom obavljanja slobodnog zanimanja (u vezi s uključivanjem poreza na dodanu vrijednost kao dijela dugovane nagrade za rad odvjetnika)?


(1)  Direktiva Vijeća od 22. ožujka 1977. o olakšavanju učinkovitog ostvarivanja slobode pružanja odvjetničkih usluga (SL L 78, str. 17.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 9., str. 14.)

(2)  Direktiva Vijeća od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/6


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 1. kolovoza 2016. uputio Sofijski rajonen sad (Bugarska) – „Frontex International” ЕАD protiv Emila Janakieva

(Predmet C-428/16)

(2016/C 371/08)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Sofijski rajonen sad

Stranke glavnog postupka

Tužitelj:„Frontex International” ЕАD

Tuženik: Emil Janakiev

Prethodna pitanja

1.

Protivi li se članku 101. stavku 1. UFEU-a (zabrana sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja) članak 36. stavak 2. Zakona za advokaturata (Zakon o odvjetništvu), u skladu s kojim udruženje poduzetnika koji obavljaju slobodno zanimanje (odnosno Visš advokatski savet) (vrhovno odvjetničko vijeće), raspolaže diskrecijskom ovlašću da na temelju nadležnosti koju mu je prenijela država unaprijed odredi najniže iznose cijena usluga koje pružaju ti poduzetnici (nagrade za rad odvjetnika)?

2.

Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan, protivi li se članak 78. stavak 5. Graždanskog procesualenog kodeksa (Zakonik o građanskom postupku) in fine (u dijelu u kojem ta odredba ne dopušta smanjenje nagrada za rad odvjetnika ispod najnižeg određenog iznosa) članku 101. stavku 1. UFEU-a?

3.

Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan, protivi li se članak 132. stavak 5. Zakona za advokaturata (Zakon o odvjetništvu) (s obzirom na primjenu članka 136. stavka 1. tog zakona) članku 101. stavku 1. UFEU-a?

4.

Protivi li se članku 56. stavku 1. UFEU-a (zabrana ograničenja slobode pružanja usluga) članak 36. stavka 2. Zakona za advokaturata (Zakon o odvjetništvu)?

5.

Protivi li se članak 78. stavak 8. Graždanskog procesualenog kodeksa (Zakonik o građanskom postupku) članku 101. stavku 1. UFEU-a?

6.

Protivi li se članak 78. stavak 8. Graždanskog procesualenog kodeksa (Zakonik o građanskom postupku) Direktivi 77/249/EEZ (1) (kad je riječ o pravu osoba koje zastupaju pravni savjetnici da zahtijevaju naknadu troškova za rad odvjetnika)?

7.

Protivi li se članak 2a. dopunskih odredbi Naredbi no 1 za minimalnite razmeri na advokackite vaznagraždenja (Uredba br. 1. o najnižim iznosima nagrada za rad odvjetnika), koji dopušta da se porez na dodanu vrijednost smatra sastavnim dijelom cijene usluge pružene u okviru obavljanja slobodnog zanimanja (kad je riječ o uključenju poreza na dodanu vrijednost kao sastavnog dijela dugovanih nagrada za rad odvjetnika) Direktivi 2006/112/EZ (2)?


(1)  Direktiva Vijeća 77/249/EEZ od 22. ožujka 1977. o olakšavanju učinkovitog ostvarivanja slobode pružanja odvjetničkih usluga (SL L 78, str. 17.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 9., str. 14.)

(2)  Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/7


Žalba koju je 2. kolovoza 2016. podnio Bank Mellat protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 2. lipnja 2016. u predmetu T-160/13, Bank Mellat protiv Vijeća

(Predmet C-430/16 P)

(2016/C 371/09)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Bank Mellat (zastupnici: S. Zaiwalla P. Reddy, Z. Burbeza, Solicitors, M. Brindle QC, R. Blakeley, J. MacLeod, Barristers)

Druge stranke u postupku:

Vijeće Europske unije,

Europska komisija,

Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske

Zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

ukine presudu;

poništi članak 1. točku 15. Uredbe br. 1263/2012 (1) u cijelosti ili u dijelu u kojem se odnosi na žalitelja;

proglasi da se članak 1. točka 6. Odluke 2012/635/ZVSP (2) ne primjenjuje u odnosu na žalitelja; i

naloži Vijeću snošenje troškova žalbenog postupka i troškova postupka pred Općim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

1.

Žalitelj, Bank Mellat (u daljnjem tekstu: Banka), podnio je žalbu protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 2. lipnja 2016. u predmetu T-160/13, Bank Mellat/Vijeće, EU:T:2016:331 (u daljnjem tekstu: presuda). Ukratko, Banka tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku tako što nije prihvatio njegovu tužbu za poništenje ili proglašavanje neprimjenjivima na Banku raznih mjera koje predstavljaju „financijski embargo” za Banku, odnosno:

(1)

članak 1. točka 15. Uredbe Vijeća (EU) br. 1263/2012.

(2)

članak 1. točka 6. Odluke 2012/635/ZVSP.

2.

Konkretno, Banka je navela tri žalbena razloga koji se odnose na pogreške koje se tiču prava u ocjeni Općeg suda osnovanosti Bankine tužbe:

(1)

Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava u tumačenju i primjeni zahtjeva „potreba” u članku 215. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („UFEU”) (1. žalbeni razlog).

(2)

Opći sud počinio je pogrešku utvrdivši da je financijski embargo bio proporcionalan, što je dovelo do brojnih daljnjih specifičnih pogrešaka koje se tiču prava (2. žalbeni razlog).

(3)

Opći sud počinio je pogrešku smatrajući da je financijski embargo bio sukladan s drugim općim načelima prava Europske unije (3. žalbeni razlog).

3.

Banka je također navela dva opsežna žalbena razloga koji se odnose na pogreške koje se tiču prava u ocjeni Općeg suda dopuštenosti dijelova Bankine tužbe:

(1)

Opći sud pogrešno je razdvojio elemente financijskog embarga i smatrao da je u odnosu na njih Bankina tužba nedopuštena (4. žalbeni razlog).

(2)

Opći sud pogrešno je utvrdio, među ostalim, da nije nadležan sukladno članku 275. UFEU-a odlučivati o Bankinom osporavanju članka 1. točke 6. Odluke 2012/635/ZVSP (5. žalbeni razlog).

4.

Banka od Suda zahtijeva da ukine presudu i usvoji njezine zahtjeve.


(1)  Uredba Vijeća (EU) br. 1263/2012 od 21. prosinca 2012. o izmjeni Uredbe (EU) br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL 2012 L 356, str. 34.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 15., str. 91.)

(2)  Odluka Vijeća 2012/635/ZVSP od 15. listopada 2012. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL 2012 L 282, str. 58.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 14., str. 129.)


Opći sud

10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/9


Tužba podnesena 27. lipnja 2016. – Dimos Athinaion protiv Komisije

(Predmet T-360/16)

(2016/C 371/10)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Dimos Athinaion (Grad Atena) (Atena, Grčka) (zastupnik: G. Georgakarakos, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi Uredbu Komisije (EU) 2016/646 od 20. travnja 2016. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 692/2008 u pogledu emisija iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 6) (1) i

naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 191. UFEU-a, koji definira ciljeve politike Unije u području okoliša.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi članak 37. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, kojim je ustanovljeno pravo na visoku razinu zaštite okoliša.

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na povredi članka 15. Uredbe (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o homologaciji tipa motornih vozila u odnosu na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6) i pristupu podacima za popravke i održavanje vozila (2).


(1)  (SL 2016., L 109, str. 1.)

(2)  (SL 2007., L 171, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku poglavlje 13., svezak 30., str. 284.)


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/9


Tužba podnesena 12. srpnja 2016. – Anheuser-Busch Inbev i Ampar protiv Komisije

(Predmet T-370/16)

(2016/C 371/11)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Anheuser-Busch Inbev (Bruxelles, Belgija) i Ampar (Leuven, Belgija) (zastupnici: A. von Bonin, O. Brouwer i A. Haelterman, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

poništi Odluku Europske komisije od 11. siječnja 2016. o programu državne potpore o izuzeću od oporezivanja viška dobiti SA.37667 (2015/C) (ex 2015/NN);

naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova u skladu s člankom 134. Poslovnika Općeg suda, uključujući i troškove eventualnih intervenijenata.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelji u prilog tužbi iznose četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava i očitoj pogrešci u ocjeni pri identifikaciji navodne mjere državne potpore i njezine kvalifikacije kao programa potpore u smislu članka 1. točke (d) Uredbe br. 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članka 107. UFEU-a.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava i pogrešnoj primjeni članka 107. stavka 1. UFEU-a time što je utvrđeno da sustav prilagodbi oporezivanja viška dobiti predstavlja državnu potporu.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni pri identificiranju grupa kao korisnika navodne potpore i povredi načela zakonitosti i članka 16. stavka 1. Uredbe Vijeća (EU) br. 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela pravne sigurnosti, zaštite legitimnih očekivanja i dobre uprave.


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/10


Tužba podnesena 25. srpnja 2016. – CK Telecoms UK Investments protiv Komisije

(Predmet T-399/16)

(2016/C 371/12)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: CK Telecoms UK Investments Ltd (London, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: T. Wessely i O. Brouwer, odvjetnici, i A. Woods, J. Aitken i M. Davis, Solicitors)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi Odluku Europske komisije od 11. svibnja 2016., C (2016) 2796 u predmetu COMP/M.7612 – Hutchison 3G UK Investments Limited/Telefónica (Europe plc), dostavljenu Hutchisonu 13. svibnja 2016. kojom se predloženo stjecanje Telefónica Europe plc od strane Hutchisona proglašava u cijelosti nespojivim s unutarnjim tržištem i Sporazumom o EGP-u sukladno članku 8. stavku 3. Uredbe Vijeća br. 139/2004; i

naloži Komisiji snošenje troškova postupka, uključujući troškove bilo kakve moguće intervencije.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelj u prilog tužbi iznosi pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču prava, očite pogreške u ocjeni i povrijedila bitne postupovne zahtjeve pri tumačenju i primjeni pravnog kriterija za ocjenu horizontalnih nekoordiniranih učinaka na maloprodajnom tržištu usluga mobilnih telekomunikacija u Ujedinjenoj Kraljevini. Konkretno: Komisija je počinila pogrešku prilikom kvalifikacije tužitelja kao „važne konkurentske sile” i prilikom ocjene intenziteta tržišnog natjecanja. Komisija je također počinila očite pogreške u ocjeni prilikom analize predviđenih cjenovnih učinaka i mogućih prednosti subjekta nastalog spajanjem.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na očitim pogreškama u ocjeni i iskrivljavanju dokaza u odnosu na analizu hipotetskog scenarija. Konkretno: Komisija nije ocijenila Hutchisonov kapacitet mreže u odnosu na kapacitet njegovih konkurenata te se nepravilno oslonila na navodnu sposobnost Hutchisona da poduzme inicijative „upravljanja potražnjom”, poput povećanja cijena, kao razlog za odbijanje Hutchisonova dokaza o budućem kapacitetu mreže.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na pogreškama koje se tiču činjenica, pogreškama koje se tiču prava, očitoj pogrešci u ocjeni i povredi bitnih postupovnih zahtjeva u odnosu na horizontalne nekoordinirane učinke koji nastaju kao posljedica dijeljenja mreže. Konkretno: Komisija je pogriješila u pogledu svojih novih prijedloga o nužnosti i opsegu „usklađivanja” među konkurentima u sporazumima o diobi mreže; Komisija je počinila pogrešku koja se tiče prava i očite pogreške u ocjeni oslanjajući se u svojim zaključcima na potencijalno ugrožavanje konkurenata subjekta nastalog spajanjem umjesto na tržišno natjecanje. Komisija je nadalje pogriješila odbivši obveze čije je preuzimanje ponudio Hutchison, a kojima bi se riješila svaka njezina zabrinutost u vezi diobe mreže.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na očitim pogreškama u ocjeni, pogreškama koje se tiču prava i povredi bitnih postupovnih zahtjeva u odnosu na horizontalne nekoordinirane učinke do kojih dolazi na veleprodajnom tržištu pristupa i započinjanja poziva iz javnih pokretnih telefonskih mreža u Ujedinjenoj Kraljevini. Konkretno: Komisija je počinila pogrešku zaključivši da je Hutchison „važna konkurentska sila” na veleprodajnom tržištu usprkos tomu što drži vrlo malen tržišni udjel (manji od 3 %) i utemeljivši svoje zaključke na mišljenjima trećih strana, umjesto da je provela vlastite analize.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na pogreškama koje se tiču prava, očitim pogreškama u ocjeni, nepostojanju obrazloženja i povredi bitnih postupovnih zahtjeva u odnosu na ocjenu obveza čije je preuzimanje ponudio Hutchison s obzirom na zabrinutost u vezi maloprodajnog i veleprodajnog tržišta mobilnih telekomunikacija u Ujedinjenoj Kraljevini. Konkretno: Komisija je nepravilno prigovorila obvezama čije je preuzimanje predloženo pozivajući se na nesigurnost njihova provođenja; Komisija je počinila očitu pogrešku u ocjeni sposobnosti novih i osnaženih konkurenata da se uspješno natječu na temelju predloženih obveza; Komisija je pogrešno ocijenila sveukupnu prikladnost predloženih obveza da kompenziraju gubitak tržišnog natjecanja koji se navodi u odluci.


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/11


Tužba podnesena 27. srpnja 2016. – Maximum Play protiv EUIPO-a (MAXPLAY)

(Predmet T-400/16)

(2016/C 371/13)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Maximum Play, Inc. (San Francisco, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: M. Graf, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije „MAXPLAY” – prijava za registraciju br. 14 047 963

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 26. svibnja 2016. u predmetu R 2273/2015-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku;

naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

povreda članka 7. stavka 1. točke (b) i članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009;

neuzimanje propisno u obzir prethodnog žiga Europske unije i nacionalnih registracija te nacionalne prijave.


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/12


Tužba podnesena 31. srpnja 2016. – Makhlouf protiv Vijeća

(Predmet T-409/16)

(2016/C 371/14)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Ehab Makhlouf (Damask, Sirija) (zastupnik: E. Ruchat, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

utvrdi da je tužiteljeva tužba dopuštena i osnovana;

slijedom toga, poništi Odluku (ZVSP) 2016/850 od 27. svibnja 2016. i nakon nje donesene provedbene akte, u dijelu u kojem se odnose na tužitelja;

naloži Vijeću Europske unije snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelj u prilog tužbi navodi pet tužbenih razloga koji su u bitnome jednaki ili slični onima navedenima u okviru postupka T-410/16, Makhlouf/Vijeće.


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/13


Tužba podnesena 31. srpnja 2016. – Makhlouf protiv Vijeća

(Predmet T-410/16)

(2016/C 371/15)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Rami Makhlouf (Damask, Sirija) (zastupnik: E. Ruchat, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

utvrdi da je tužiteljeva tužba dopuštena i osnovana;

slijedom toga, da poništi Odluku (ZVSP) 2016/850 od 27. svibnja 2016. i nakon nje donesene provedbene akte u dijelu u kojem se odnose na tužitelja;

naloži Vijeću Europske unije snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi tužitelj iznosi pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava obrane i prava na djelotvoran pravni lijek, predviđenih člancima 6. i 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKLJP), člankom 215. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (u daljnjem tekstu: UFEU), kao i člancima 41. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja, jer obrazloženje koje je Vijeće dalo ne zadovoljava obvezu koju institucije Europske unije imaju na temelju članka 6. EKLJP-a, članka 296. UFEU-a, kao i članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni koju je Vijeće počinilo u odnosu na uključenost tužitelja u financiranje sirijskog režima.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na činjenici da su pobijanim mjerama neopravdano i neproporcionalno ograničena tužiteljeva temeljna prava, a osobito njegovo pravo na vlasništvo predviđeno člankom 1. prvog dodatnog protokola EKLJP-u i člankom 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, njegovo pravo na poštovanje ugleda predviđeno člankom 8. i člankom 10. stavkom 2. EKLJP-a, načelo pretpostavke nedužnosti predviđeno člankom 6. EKLJP-a i člankom 48. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, njegova sloboda mišljenja predviđena člankom 10. EKLJP-a, kao i njegovo pravo na slobodu kretanja predviđeno člankom 2. stavkom 2. Protokola br. 4. EKLJP-u.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi smjernica Vijeća od 2. prosinca 2005. o provedbi i procjeni mjera ograničavanja (sankcija) u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike Europske unije (dokument Vijeća 15114/05 od 2. prosinca 2005.).


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/14


Tužba podnesena 28. srpnja 2016. – Achemos Grupė i Achema protiv Komisije

(Predmet T-417/16)

(2016/C 371/16)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Achemos Grupė UAB (Vilnius, Litva) i Achema AB (Jonava, Litva) (zastupnici: R. Martens i C. Maczkovics, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

poništi Komisijinu odluku od 20. studenoga 2013. u vezi državne potpore SA.36740 (2013/NN) koju je Litva dodijelila Klaipedos Nafta – LNG Terminal, Bruxelles, C(2013) 7884 final, SL C 161, 2016, str. 1.; i

naloži Komisiji snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelj u prilog tužbi iznosi tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi postupovnih pravila iz članka 108. stavka 2. UFEU-a i članka 4. stavka 4. Uredbe br. 2015/1589 (1) te načela dobre uprave, s obzirom na to da se, usprkos ozbiljnim poteškoćama u vezi ocjene spojivosti s unutarnjim tržištem predmetnih mjera državne potpore, Komisija oslonila isključivo na prethodno ispitivanje mjera državne potpore, premda je, s obzirom na te ozbiljne poteškoće, Komisija imala obvezu započeti postupak sukladno članku 108. stavku 2. UFEU-a i članku 6. Uredbe 2015/1589.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU-a, s obzirom na to da Komisija ne primjenjuje pravilno kriterij za ocjenu kako je utvrđen u uvodnoj izjavi 135. pobijane odluke, pri čemu je,

na prvom mjestu, u odnosu na prikladnost i nužnost mjera, Komisija trebala konkretno ocijeniti te mjere i ispitati jesu li postojali drugi instrumenti, prikladniji za ostvarenje cilja;

na drugom mjestu, Komisija trebala zaključiti da ne postoji učinak poticaja s obzirom na to da je KN zakonski obvezan razvijati LNG Terminal;

na trećem mjestu, Komisija trebala ocijeniti je li veličina subvencioniranog LNG Terminala proporcionalna za ostvarenje željenog cilja i stvara li prekomjerne kapacitete.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 106. stavka 2. UFEU-a, Komunikacije Komisije — Okvira Europske unije za državne potpore u obliku naknade za javne usluge (2) i općih načela poput načela jednakog postupanja i zaštite legitimnih očekivanja, kao i pravila o provedbi postupka javne nabave iz Direktive 2004/18 (3), te članka 14. Direktive 2004/18, s obzirom na to da je Komisija pogrešno primijenila Komunikaciju Komisije — Okvir Europske unije za državne potpore u obliku naknade za javne usluge prihvativši izravno povjeravanje KN-u za razdoblje od 55 godina dobiti koja odgovara internoj projektnoj stopi povrata, pri čemu,

na prvom mjestu, razdoblje povjeravanja trebalo je biti opravdano s obzirom na objektivne kriterije, ne prekoračujući razdoblje potrebno za (financijsku) amortizaciju najvažnije imovine potrebne za pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa;

na drugom mjestu, određivanje KN-a nije moglo biti izuzeto od primjene pravila o provedbi postupka javne nabave na temelju zaštite bitnih interesa (sigurnosti) u smislu članka 14. Direktive 2004/18 s obzirom na to da su u predmetnom slučaju raspoloživa druga sredstva, koja su po prirodi manje ograničavajuća od izravne dodjele;

na trećem mjestu, s obzirom na razinu rizika koji snosi KN, njegova je dobit trebala biti ograničena na relevantnu stopu kamatne zamjene (swap rate) (po potrebi revaloriziranu kako bi se u obzir uzelo dospijeće) uvećanu za premiju od 100 baznih bodova.


(1)  Uredba Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL L 248, 2015, str. 9.)

(2)  Komunikacija Komisije — Okvir Europske unije za državne potpore u obliku naknade za javne usluge (2011) (SL 2012, C 8, str. 15.)

(3)  Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (SL L 134, 2004, str. 114.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 1., str. 156.)


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/15


Tužba podnesena 29. srpnja 2016. – De Masi protiv Komisije

(Predmet T-423/16)

(2016/C 371/17)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Fabio De Masi (Bruxelles, Belgija) (zastupnik: A. Fischer-Lescano, profesor)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi tuženikovu odluku od 20. svibnja 2016. o zahtjevu za pristup dokumentima skupine Code of Conduct;

poništi tuženikovu odluku od 13. srpnja 2016. o zahtjevu za pristup dokumentima skupine Code of Conduct;

tuženiku u skladu s člankom 87. stavkom 2. Poslovnika Općeg suda naloži snošenje troškova postupka i mogućih intervenijenata.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog: povreda članka 8. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 (1)

Tužitelj ističe da tuženikove odluke od 20. svibnja 2016. i 13. srpnja 2016. povređuju pravo na primjerenu odluku o ponovnom zahtjevu propisano u gore navedenoj odredbi.

2.

Drugi tužbeni razlog: povreda članka 15. stavka 3. UFEU-a u vezi s člankom 2. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1049/2001

Nadalje, tužitelj ističe da odbijanje potpunog pristupa dokumentima u vezi sa skupinom koju je osnovalo Vijeće „Kodeks postupanja” (oporezivanje poduzetnika) usto povređuje i njegovo pravo na uvid u te dokumente koje je zajamčeno gore navedenim odredbama.

S tim u vezi tužitelj ističe da se u ovom slučaju ne primjenjuju izuzeci od načela transparentnosti, propisani člankom 4. stavkom 3. i stavkom 1. točkom (a) četvrtom alinejom Uredbe (EZ) br. 1049/2001.

Usto tuženik nije dostatno odvagnuo i obrazložio a postoji i prevladavajući javni interes za otkrivanje dokumenata.


(1)  Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001, L 145, str. 43) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.)


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/16


Tužba podnesena 29. srpnja 2016. – Intercontinental Exchange Holdings protiv EUIPO-a (BRENT INDEX)

(Predmet T-430/16)

(2016/C 371/18)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Intercontinental Exchange Holdings, Inc. (Atlanta, Georgia, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: P. Heusler, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije ‘BRENT INDEX’ – prijava za registraciju br. 14 284 947

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 2. lipnja 2016. u predmetu R 8/2016-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku;

naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

povreda članka 7. stavka 1. točke (b) i članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009.


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/16


Tužba podnesena 1. kolovoza 2016. – VIMC protiv Komisije

(Predmet T-431/16)

(2016/C 371/19)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: VIMC – Vienna International Medical Clinic GmbH (Kulmbach, Njemačka) (zastupnik: R. Bramerdorfer, odvjetnica)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi Odluku Komisije od 27. svibnja 2016. (predmet AT.40231 – VIMC/WK&FGB) i

tuženiku naloži snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Ovom tužbom tužitelj zahtijeva poništenje Odluke Komisije C (2016) 3351 final od 27. svibnja 2016. kojom je odbijena tužiteljeva pritužba na temelju članka 13. Uredbe (EZ) br. 1/2003 (1).

U prilog svojoj tužbi tužitelj ističe samo jedan tužbeni razlog kojim prigovara zlouporabi ovlasti.

S tim u vezi tužitelj ističe da primjenjivanje ili neprimjenjivanje članka 13. Uredbe (EZ) br. 1/2003 nije u diskrecijskoj ovlasti Komisije. Štoviše, Komisija mora uzeti u obzir posebne okolnosti pojedinačnog slučaja i ne može na temelju te odredbe bez ikakvog pobližeg obrazloženja odbiti pritužbu kojom se već bavi neko državno tijelo.


(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (SL 2003, L 1, str. 1) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165.)


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/17


Tužba podnesena 3. kolovoza 2016. – Pometon protiv Komisije

(Predmet T-433/16)

(2016/C 371/20)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Pometon SpA (Martellago, Italija) (zastupnici: E. Fabrizi, V. Veneziano i A. Molinaro, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku;

podredno, poništi ili smanji novčanu kaznu određenu Pometonu;

naloži tuženiku povrat iznosa koji odgovaraju onima koje je tužitelj eventualno platio tijekom postupka izvršavajući pobijanu odluku, kao i povrat bilo kojeg drugog troška koje je tužitelj imao izvršavajući navedenu pobijanu odluku;

u svakom slučaju, naloži tuženiku snošenje troškova postupka i svih ostalih troškova koja je tužitelj imao u vezi ovim postupkom.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Ova se tužba odnosi na Odluku Komisije C(2016) 3121 final od 25. ožujka 2016. (predmet AT.39792 – Steel Abrasives), koja se odnosi na postupak primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela nepristranosti postupka, načela pretpostavke nedužnosti i prava obrane jer je tuženik Pometonu pripisao specifična ponašanja u okviru Odluke C(2014) 2074 final od 2. travnja 2014. (u daljnjem tekstu: odluka o nagodbi), koja je donesena u odnosu na društva Ervin Industries Inc. i Ervin Amasteel, Winoa SA i WHA Holding SAS, Metalltechnik Schmidt GmbH & Co. KG i Eisenwerk Würth GmbH (u daljnjem tekstu: stranke), te je tako donio pobijanu odluku, a da pritom nije mogao nepristrano i bez utjecaja ocijeniti položaj Pometona i argumente koje je potonji istaknuo u svoju obranu.

U odluci o nagodbi – dakle, prije nego li što je Pometonu dana mogućnost obrane – Komisija je tužitelju izričito pripisala isto ponašanje koje se stavljalo na teret drugim strankama te mu se u odluci o nagodbi, upravo zbog tog ponašanja, pripisala specifična povreda članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u. To je neizbježno i nepovratno umanjilo Komisijinu sposobnost donošenja zaista nepristrane ocjene u odnosu na tužitelja.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi i pogrešnoj primjeni članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u, nedostatku u obrazloženju i njegovoj proturječnosti, povredi prava obrane i načela tereta dokazivanja jer je tuženik tužitelju bez postojanja dokaza pripisao sudjelovanje u navodnom zabranjenom sporazumu u kojem potonji nikada nije sudjelovao.

Komisija se, oslanjajući se na vlastite teze, temeljila na nepreciznim, proturječnim elementima dvojbenog tumačenja koji nisu dostatan dokaz Pometonova sudjelovanja u navedenoj povredi.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi i pogrešnoj primjeni članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u, pogreškama u ocjeni, neprovođenju istrage i očitoj nelogičnosti jer je tuženik smatrao da je predmet ponašanja koje se stavlja na teret Pometonu bilo ograničenje tržišnog natjecanja.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi i pogrešnoj primjeni članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u, nedostatku u obrazloženju i neprovođenju istrage, povredi tereta dokazivanja kad je riječ o trajanju navodnog sudjelovanja u navodnom zabranjenom sporazumu i, slijedom toga, na povredi članka 23. stavka 2., članka 25. stavka 1. i članka 25. stavka 5. Uredbe br. 1/2003 (1) i povredi načela pravne sigurnosti jer je Komisija tužitelju odredila novčanu kaznu unatoč nastupanju zastare.

Prema mišljenju tužitelja, datum prestanka navodnog Pometonova sudjelovanja u navodnoj povredi koja mu se pripisuje u pobijanoj odluci svakako se ne može poklapati s datumom koji je utvrdila Komisija, nego u najboljem slučaju s mnogo ranijim datumom, tako da valja smatrati da je Komisijina ovlast određivanja novčanih kazni zastarjela.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na potpunom nepostojanju obrazloženja, povredi načela proporcionalnosti i jednakog postupanja u određivanju iznosa novčane kazne kad je riječ o izmjeni osnovnog iznosa u smislu točke 37. Smjernica o načinu utvrđivanja novčanih kazni koje se izriču na temelju članku 23. stavku 2. točki (a) Uredbe br. 1/2003.

Komisija je upotrijebila članak 37. Smjernica o načinu utvrđivanja novčanih kazni na očito diskriminatoran način time što je, u slučaju Pometona, primijenila postotak sniženja kazne koji je značajno niži od onoga koji je primijenila na ostale stranke.


(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (SL 2003., L 1, str.1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku poglavlje 8., svezak 1., str. 165.)


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/19


Tužba podnesena 3. kolovoza 2016. – AEIM i Kazenas protiv Komisije

(Predmet T-436/16)

(2016/C 371/21)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: Application électronique industrielle moderne (AEIM) (Algrange, Francuska), Philippe Kazenas (Luxembourg, Luksemburg) (zastupnik: B. Wizel, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

naloži tuženiku da plati iznos od 536 912 eura financijskih gubitaka nastalih neuspjelim propalim financiranjem posjeta koji su prethodili dodjeli ugovora o javnoj nabavi, a koji su izvršeni prijevarno;

naloži tuženiku da tužitelju plati iznos od 2 092 650 eura na temelju gubitka zarade u vezi s javnom nabavom koju je tužitelj mogao ostvariti da su ugovori dodijeljeni pošteno i bez korupcije;

naloži tuženiku da tužitelju vrati iznos od 85 000 eura koji se odnosi na troškove i nagrade za rad odvjetnika koji je morao platiti da bi organizirao svoju obranu zbog korumpiranosti europskog dužnosnika;

naloži tuženiku da tužitelju plati iznos od 150 000 eura zbog nematerijalne štete;

naloži tuženiku da tužitelju plati kompenzacijske kamate na sve te iznose od prosinca 2005. koji je kraj razdoblja povrede;

naloži tuženiku povrat troškova i nagradâ za rad odvjetnika u ovom postupku u iznosu od 75 000 eura;

naloži tuženiku plaćanje zateznih kamata od datuma objave presude koju treba donijeti;

naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelji ističu nezakonito ponašanje dužnosnika Europske komisije u okviru dodjele ugovora o javnoj nabavi, čime im je nanesena teška šteta koja je izravno povezana s tim ponašanjem i zbog koje zahtijevaju naknadu štete.

Oni stoga smatraju da su ispunjene tri pretpostavke za izvanugovornu odgovornost Europske unije, to jest nezakonito postupanje institucije ili nekog od njezinih službenika, stvarna šteta i uzročna veza između postupanja tog službenika i navedene štete.

U ovom slučaju tužitelji ističu da su koruptivnim ponašanjem europskog dužnosnika u okviru dodjele ugovora dovoljno ozbiljno povrijeđena načela jednakog postupanja i transparentnosti koje javni naručitelj mora poštovati u postupcima javne nabave u pogledu svih ponuditelja.

Tužitelji smatraju da je zbog prijevarne dodjele ugovora o javnoj nabavi o kojima je riječ društvu AEIM nanesena stvarna šteta, koje je dobilo samo ugovore koji se odnose na zemlje koje se smatraju opasnima i koje drugo dvoje korumpirajućih ponuditelja nije htjelo, a navedeno ih je društvo moglo dobiti, kao jedini pošteni ponuditelj, da su svi ugovori bili dodijeljeni bez korupcije.

Tužitelji se pozivaju na načelo dobre uprave Komisije, koja je u ovom slučaju pokazala ozbiljnu disfunkcionalnost, kao i na načelo zaštite legitimnih očekivanja koje se odnosi na svaki gospodarski subjekt kojem je institucija dala utemeljene nade.

Tužitelji također smatraju da im je, osim financijske, nastala i nematerijalna šteta, osobito zbog povrede njihova ugleda i obveze da se brane od optužaba koje su se pokazale netočnima i izmišljenima.


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/20


Tužba podnesena 5. kolovoza 2016. – Italija protiv Komisije

(Predmet T-437/16)

(2016/C 371/22)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Talijanska Republika (zastupnici: G. Palmieri, agent, P. Gentili, avvocato dello Stato)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi obavijest o otvorenom natječaju EPSO/AD/322/16 u svrhu dobivanja popisa 86 uspješnih kandidata na temelju kojeg se popunjavaju slobodna radna mjesta administratora (AD 5 i 7) u području revizije, objavljenu u Službenom listu Europske unije od 12. svibnja 2016., broj C 171 A;

naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sedam tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 263., 264. i 266. UFEU-a.

Komisija je povrijedila pravnu snagu presude Suda u predmetu C-566/10 P, koja proglašava nezakonitima obavijesti koje jezike koje kandidati na otvorenim natječajima Unije mogu navesti kao jezik 2 ograničavaju samo na engleski, francuski i njemački.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 342. UFEU-a i članaka 1. i 6. Uredbe 1/58 o utvrđivanju jezika koji se koriste u Europskoj zajednici za atomsku energiju (SL 1958., 17, str. 1.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 17., str. 3.).

U tom smislu tužitelj ističe da je Komisija, time što je jezike koje kandidati na otvorenim natječajima Unije mogu navesti kao jezik 2 ograničila na tri jezika, u praksi donijela novo pravilo o jezicima u institucijama, čime je povrijedila isključivu nadležnost Vijeća u ovom području.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 12. UEU-a, sada članka 18. UFEU-a; članka 22. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; članka 6. stavka 3. UEU-a; članka 1. stavka 2. i 3. Priloga III. Pravilniku o osoblju za dužnosnike; članaka 1. i 6. Uredbe 1/58; članka 1d. stavaka 1. i 6., članka 27. stavka 2. i članka 28. točke (f) Pravilnika o osoblju za dužnosnike.

S tim u vezi tužitelj ističe da je jezično ograničenje koje je uvela Komisija diskriminatorno jer gorenavedena pravila zabranjuju da se europskim građanima i samim dužnosnicima institucija nameću jezična ograničenja koja nisu na opći i objektivan način predviđena poslovnicima institucija određenima u članku 6. Uredbe 1/58, koji do sada nisu doneseni, i koja zabranjuju uvođenje takvih ograničenja osim ako su ona opravdana posebnim i obrazloženim interesom službe.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 6. stavka 3. UEU-a u dijelu u kojem je njime uspostavljeno načelo zaštite legitimnih očekivanja kao temeljno pravo koje proizlazi iz ustavnih tradicija zajedničkih državama članicama.

U tom pogledu tužitelj ističe da je Komisija povrijedila očekivanja građana u mogućnost odabira kao jezika 2 bilo kojeg jezika Unije, kao što je uvijek bio slučaj do 2007. i kao što je pravosnažno potvrđeno presudom Suda u predmetu C-566/10 P.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na zlouporabi ovlasti i povredi meritornih odredbi koje odgovaraju naravi i ciljevima obavijesti o natječaju.

S tim u vezi tužitelj ističe da je, time što je preventivno i općenito ograničila na tri jezike koji se mogu odabrati kao jezik 2, Komisija zapravo provela provjeru znanja jezika kandidata koja bi se trebala provesti na natječaju prije samog natječaja i zahtjeva za prijavu. Na taj način znanje jezika postaje odlučujući čimbenik umjesto profesionalnog iskustva.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 18. i članka 24. stavka UFEU-a; članka 22. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; članka 2. Uredbe 1/58 i članka 1d. stavaka 1. i 6. Pravilnika o osoblju za dužnosnike.

U tom smislu tužitelj ističe da je Komisija, time što je predvidjela da prijave moraju obvezno biti poslane na engleskom, francuskom ili njemačkom i da EPSO kandidatima šalje sva priopćenja o odvijanju postupka na jednom od ta tri jezika, povrijedila pravo europskih građana da s institucijama komuniciraju na vlastitom jeziku te je stvorila još jednu diskriminacija na štetu onih koji temeljito ne poznaju ta tri jezika.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članaka 1. i 6. Uredbe 1/58; članka 1d. stavaka 1. i 6.; članka 28. točke (f) Pravilnika o osoblju za dužnosnike, članka 1. stavka 1. točke (f) Priloga III. Pravilniku o osoblju za dužnosnike i članka 296. stavka 2. UFEU-a (nepostojanje obrazloženja), kao i povredi načela proporcionalnosti. Iskrivljavanje činjenica.

S tim u vezi tužitelj ističe da je Komisija obrazložila ograničenje na tri jezika potrebom da novozaposleni budu odmah u stanju komunicirati unutar institucija. To obrazloženje iskrivljuje činjenice jer ta tri jezika nisu jezici kojima različite jezične grupe unutar institucija najviše komuniciraju; ono je također neproporcionalno ograničenje temeljnog prava kao što je ono da ne bude jezične diskriminacije.


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/21


Tužba podnesena 9. kolovoza 2016. – Italija protiv Komisije

(Predmet T-443/16)

(2016/C 371/23)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Talijanska Republika (zastupnici: G. Palmieri, agent, P. Gentili, avvocato dello Stato)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi obavijesti o otvorenim natječajima EPSO/AD/323/16 i EPSO/AD/324/16.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelj pred Općim sudom pobija obavijesti o otvorenim natječajima EPSO/AD/323/16 i EPSO/AD/324/16 u svrhu dobivanja popisa 40 uspješnih kandidata na temelju kojeg se popunjavaju slobodna radna mjesta administratora (AD 7) za profil istražitelja: rashodi EU-a, suzbijanje korupcije, carina i trgovina, duhan i krivotvorena roba; odnosno popisa 10 uspješnih kandidata na temelju kojeg se popunjavaju slobodna radna mjesta administratora (AD 9) za profil istražitelja: voditelji tima, objavljene u Službenom listu Europske unije od 26. svibnja 2016., broj C 187 A.

O istim obavijestima o otvorenim natječajima riječ je u predmetu T-401/16, Španjolska/Komisija.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti slični su onima iznesenima u tom predmetu.

Tužitelj osobito ističe povredu članaka 18., 24. i 342. UFEU-a, članka 22. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, povredu Pravilnika o osoblju za dužnosnike, načela zaštite legitimnih očekivanja, načela proporcionalnosti i meritornih odredbi koje odgovaraju naravi i ciljevima obavijesti o natječajima, postojanje zlouporabe ovlasti i povredu članaka 1. i 6. Uredbe 1/58.


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/22


Žalba koju je 10. kolovoza 2016. podnio CC protiv presude Službeničkog suda od 21. srpnja 2016. u predmetu F-9/12 RENV, CC protiv Parlamenta

(Predmet T-446/16 P)

(2016/C 371/24)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: CC (Bridel, Luksemburg) (zastupnik: G. Maximini, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europski parlament

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Općeg suda zahtijeva da:

proglasi dopuštenost i utemeljenost žalbe;

stoga ukine presudu Službeničkog suda od 21. srpnja 2016. u predmetu F-9/12 RENV (CC/Europski parlament), osim točke 3. izreke koja se odnosi na troškove;

stoga utvrdi izvanugovornu odgovornost Europskog parlamenta za pogreške učinjene prilikom upravljanja popisom prikladnih kandidata na kojem se nalazi žalitelj i obvezu naknade štete koja iz toga proizlazi;

stoga donese odluku u skladu sa zahtjevom žalitelja koji je iznio u svojoj prvostupanjskoj tužbi,

posljedično utvrdi da se:

presuda Službeničkog suda od 21. srpnja 2016. u predmetu F-9/12 RENV (CC/Europski parlament) ukida osim točke 3. izreke koja se odnosi na troškove.

Europskom parlamentu nalaže da žalitelju plati iznos od 749 449,30 eura radi naknade materijalne štete, procijenjenu za razdoblje između prosinca 2003. i prosinca 2011., uvećano za mirovinske osiguranje, a za razdoblje nakon toga pa sve do zakonom propisane dobi za umirovljenje, plaćanje mjesečnih neto iznosa koji odgovaraju plaćama utvrđenima za dužnosnike u razredu AD počevši od razreda AD 9. stupnja 2., druge godine, vodeći računa o uobičajenoj karijeri dužnosnika istog razreda, upotpunjeno odgovarajućim doprinosima njegovom mirovinskom fondu kao i doprinosima fondu za slučaj bolesti, što sve mora biti uvećano za zatezne kamate po stopi Europske središnje banke uvećanoj za 2 poena.

usto Europskom parlamentu nalaže da tužitelju plati iznos od 70 000 eura radi naknade nematerijalne štete.

Europski parlament snosi vlastite troškove i sve troškove koje je u ovom postupku imao žalitelj.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj žalbi žalitelj ističe šest žalbenih razloga.

1.

Prvi žalbeni razlog, koji se temelji na pogreški koja se tiče prava i koja se odnosi na iznimku nedopuštenosti podnošenja novih dokaza;

iskrivljenje činjenica, nepostojanje obrazloženja, povreda zahtjeva za nepristranost i prava na pošteno suđenje (članak 47. drugi stavak Povelje Europske unije o temeljnim pravima), povreda načela nemo potest venire contra factum proprium i iskrivljenje činjenica u vezi s takozvanim nepravodobnim podnošenjem novih dokaza;

propuštanje priznavanja povrede dužnosti transparentnosti i lojalne suradnje Parlamenta s Općim sudom;

očita pogreška u ocjeni u vezi s promjenom numeriranja popisa prikladnih kandidata EUR/A/151/98 u EUR/A/151.

2.

Drugi žalbeni razlog, koji se temelji na pogreški koja se tiče prava u vezi s nepostojanjem pravne kvalifikacije i obrazloženja odluke glavnog tajnika od 19. svibnja 2005. i na povredi poništavajuće presude Općeg suda Europske unije;

nepostojanje pravne kvalifikacije odluke glavnog tajnika od 19. svibnja 2005.;

povreda poništavajuće presude T-457/13 P.

3.

Treći žalbeni razlog, koji se temelji na iskrivljenju činjenica u vezi s dopisima EPSO-a.

4.

Četvrti žalbeni razlog, koji se temelji na iskrivljenju Parlamentovog dopisa od 15. listopada 2007. Parlamenta u vezi s navodom da je tužitelj bio obaviješten o uništavanju njegovog spisa vezano za natječaj.

5.

Peti žalbeni razlog, koji se temelji na pogreški koja se tiče prava u vezi s pravnom kvalifikacijom odluke predsjednika Europskog parlamenta od 25. veljače 2003.

6.

Šesti žalbeni razlog, koji se temelji na povredi poništavajuće presude u pogledu izračuna štete.


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/23


Tužba podnesena 10. kolovoza 2016. – Ellinikos Syndemos Epicheiriseon gia ti Diacheirisi ton Diethnon Protypon GS1 protiv EUIPO-a – 520 Barcode Ellas (520 Barcode Hellas)

(Predmet T-453/16)

(2016/C 371/25)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Ellinikos Syndemos Epicheiriseon gia ti Diacheirisi ton Diethnon Protypon GS1 (Argiroupoli Attikis, Grčka) (zastupnik: A. Mouzaki, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: 520 Barcode Ellas – AE Diacheirisis Diethnon Protypon kai Parochis Symvouleutikon Ypiresion (Kifisia Attikis, Grčka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije s verbalnim elementom „5 201000 603856 520 Barcode Hellas” – prijava za registraciju br. 10 881 861

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 14. lipnja 2016. u predmetu R 238/2015-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku;

naloži EUIPO-u snošenje troškova nastalih tužitelju.

Tužbeni razlozi

povreda članka 8. stavka 4. Uredbe br. 207/2009;

povreda članka 75., članka 76. stavka 1. i članka 76. stavka 2. Uredbe br. 207/2009.


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/24


Žalba koju je 22. kolovoza 2016. podnio HI protiv presude Službeničkog suda od 10. lipnja 2016. u predmetu F-133/15, HI protiv Komisije

(Predmet T-464/16 P)

(2016/C 371/26)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: HI (Bruxelles, Belgija) (zastupnik: M. Velardo, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Općeg suda zahtijeva da:

ukine presudu od 10. lipnja 2016. donesenu u predmetu F-133/15 i sam donese odluku u predmetu;

alternativno, predmet vrati na ponovno suđenje Službeničkom sudu;

naloži Komisiji snošenje troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi tužitelj iznosi četiri tužbena razloga.

1.

Prvi žalbeni razlog, koji se temelji na povredi prava Europske unije u vezi s obvezom obrazlaganja i pravima obrane, jer tijelo za imenovanja Europske komisije nije detaljno pojasnilo razloge koji opravdavaju njegovu odluku da tužitelju kao stegovnu mjeru odredi prelazak u razred koji je za dva razreda niži od trenutačnog u istoj funkcijskoj skupini.

2.

Drugi žalbeni razlog, koji se temelji na povredi prava Europske unije koju je Službenički sud počinio u vezi s poštovanjem razumnog roka, prava obrane, kao i obveze obrazlaganja. Nadalje, taj je sud iskrivio činjenice i dokaze.

3.

Treći žalbeni razlog, koji se temelji na iskrivljavanju činjenica i dokaza, te na povredama prava Europske unije i članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima koje je počinio Službenički sud.

4.

Četvrti žalbeni razlog, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti koju je počinio Službenički sud.


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/25


Tužba podnesena 23. kolovoza 2016. – Cotecnica protiv EUIPO-a – Visán Industrias Zootécnicas (cotecnica OPTIMA)

(Predmet T-465/16)

(2016/C 371/27)

Jezik na kojem je tužba podnesena: španjolski

Stranke

Tužitelj: Cotecnica, SCCL (Bellpuig, Španjolska) (zastupnici: J. Devaureix, J. C. Erdozain López i J. Galán López, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Visán Industrias Zootécnicas, SL (Arganda, Španjolska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave: tužitelj

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske Unije s verbalnim elementima „cotecnica OPTIMA” – prijava za registraciju br. 13 292 479

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 13. lipnja 2016. u predmetu R 229/2016-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

prihvati predložene dokaze;

poništi pobijanu odluku;

naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlog

povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 i sudske prakse Općeg suda, osobito presude od 20. siječnja 2009. u predmetu T-424/07, Pioneer Hi-Bred International/OHIM (OPTIMUM).


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/25


Tužba podnesena 23. kolovoza 2016. – NRW. Bank protiv SRB-a

(Predmet T-466/16)

(2016/C 371/28)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: NRW. Bank (Düsseldorf, Njemačka) (zastupnici: A. Behrens, J. Kraayvanger i J. Seitz, odvjetnici)

Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor (SRB)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi tuženikovu odluku o godišnjem doprinosu tužitelja fondu za restrukturiranje za financijsku godinu od 1. siječnja do 31. prosinca 2016.;

tuženiku naloži snošenje tužiteljevih troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog: povreda članka 103. stavaka 2. i 7. Direktive 2014/59/EU (1) i članka 70. stavka 2. Uredbe (EU) 806/2014 (2)

Tužitelj ističe da je tuženikova odluka o njegovu godišnjem doprinosu nezakonita jer u svrhe smanjenja doprinosa uzima u obzir jedino razvojne aktivnosti ali ne i tužiteljeve pomoćne razvojne aktivnosti. Time je tužiteljev godišnji doprinos fondu za restrukturiranje za financijsku godinu od 1. siječnja do 31. prosinca 2016. utvrđen previsoko.

2.

Drugi tužbeni razlog: povreda provedbenih uredbi uz Direktivu 2014/59/EU i Uredbu (EU) 806/2014, koje u skladu s tim pravnim aktima treba tumačiti na način da i pomoćne razvojne aktivnosti stavljaju u povoljniji položaj.

3.

Treći, podredno istaknuti tužbeni razlog: nezakonitost provedbenih uredbi uz direktivu 2014/59/EU i Uredbu (EU) 806/2014

S tim u vezi tužitelj ističe da bi u slučaju nemogućnosti tumačenja provedbenih uredbi u skladu s Direktivom 2014/59/EU i Uredbom (EU) 806/2014 u toj mjeri bile nezakonite i provedbene uredbe. Time bi bila nezakonita i ova tuženikova odluka koja se temelji na tim provedbenim uredbama.


(1)  Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2014, L 173, str. 190.).

(2)  Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL 2014, L 225, str. 1.).


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/26


Tužba podnesena 23. kolovoza 2016. – Verein Deutsche Sprache protiv Komisije

(Predmet T-468/16)

(2016/C 371/29)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Verein Deutsche Sprache eV (Dortmund, Njemačka) (zastupnik: W. Ehrhardt, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi odluku glavnog tajnika u ime Komisije u skladu s člankom 4. provedbenih odredbi Uredbe (EZ) br. 1049/2001 od 10. lipnja 2016.;

tuženiku naloži snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog: povreda članka 10. stavka 3. i članka 11. stavka 2. UEU-a i članka 41. stavka 2. točke (c) Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) – Nepostojanje otvorenog i transparentnog dijaloga

Tužitelj ističe da odluka ne poštuje tužiteljevu namjeru – jasno prepoznatljivu u zahtjevu za pristup dokumentima – da dobije sveobuhvatan uvid u postupak koji je doveo do preuređenja prostorije za medije u Komisijinoj zgradi Berlaymont i reduciranja na engleski i francuski jezik. Dostavljeno je samo nekoliko dokumenata koji su većinom sadržavali formalnosti ali nisu davali informacije o autorima i motivima odluke.

Komisija u pobijanoj odluci ne uzima pobliže u obzir izvore dokumenata koje je tužitelj naveo, prešućuje razloge odbijanja pristupa i time povređuje obvezu donošenja odluka na što otvoreniji način i na razini što je moguće bližoj građanima i obvezu obrazlaganja koja proizlazi iz članka 10. stavka 3. UEU-a i drugih pravnih propisa Europske unije.

Tužitelj nadalje ističe da Komisija ne poštuje svoju obvezu iz članka 11. stavka 2. UEU-a da održava otvoren, transparentan i redovit dijalog s predstavničkim udrugama i civilnim društvom time što ignorira zahtjev udruge, dokumente ne stavlja na raspolaganje i daje nedovoljno informacija o motivima za uskraćivanje dokumenata.

2.

Drugi tužbeni razlog: povreda članka 15. stavka 3. podstavka 1. UFEU-a, članka 42. Povelje te članka 2. stavaka 1. i 3. i članka 4. točke (6) Uredbe (EZ) br. 1049/2001 (1) – djelomično odbijanje pristupa dokumentima

U okviru drugog tužbenog razloga tužitelj ističe da neuzimanje u obzir bitnih dijelova zahtjeva povređuje načelo transparentnosti Europske unije.

Tužitelj nadalje ističe da je Komisija u svojoj odluci pogrešno odlučila da pristup određenom dokumentu ne može biti osiguran zbog zaštite podataka a da taj dokument nije pobliže identificirala i sadržajno opisala ni dostatno obrazložila tu odluku.


(1)  Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001, L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.)


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/28


Tužba podnesena 25. kolovoza 2016. – Société wallonne des aéroports protiv Komisije

(Predmet T-474/16)

(2016/C 371/30)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Société wallonne des aéroports SA (SOWEAR) (Namur, Belgija) (zastupnici: A. Lepièce i H. Baeyens, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

utvrdi da je tužiteljev zahtjev u vezi sa spajanjem ovog predmeta s predmetom T-818/14 dopušten i osnovan;

utvrdi da je ova tužba dopuštena i osnovana,

slijedom toga,

poništi članke 3., 4., 5. i 6. Odluke Komisije od 1. listopada 2014. br. SA.14093 o mjerama koje je provela Belgija u korist Brussels South Charleroi Airport i Ryanaira;

naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi tužitelj iznosi četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava koju je Komisija počinila time što je naknade koje je Brussels South Charleroi Airport (BSCA) platio tužitelju razmatrala u odnosu na članak 107. UFEU-a, iako su odluke o ulaganju, o pristupanju izgradnji infrastrukture zračne luke i o njezinu stavljanju na raspolaganje BSCA-u bile donesene prije objave presude od 12. prosinca 2000., Aéroports de Paris/Komisija (T-128/98, EU:T:2000:290), koju je Sud potvrdio svojom presudom od 24. listopada 2002., Aéroports de Paris/Komisija (C-82/01 P, EU:C:2002:617).

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava koju je Komisija počinila time što je Instrument Landing System (ILS) i uslugu postavljanja oznaka na pistama okvalificirala kao opremu i usluge gospodarske naravi.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na činjenici da se obrazloženje Komisije za određivanje godišnje tržišne pristojbe na teret BSCA-a temeljilo na pogrešnoj metodi i pogrešnim faktorima izračuna koji bitno utječu na iznos potpore, pa je ono stoga zahvaćeno očitim nedostatkom u obrazloženju.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava koju je Komisija počinila, s jedne strane, time što je u iznos pristojbe koju BSCA treba vratiti uključila potporu dodijeljenu za sigurnost (odnosno subvenciju „zaštita od požara-održavanje”) i, s druge strane, time što nije uzela u obzir smanjenje „subvencije zaštita od požara održavanje” u 2014. i 2015.


Službenički sud

10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/29


Tužba podnesena 4. kolovoza 2016. – ZZ protiv Komisije

(Predmet F-39/16)

(2016/C 371/31)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnik: M. Velardo, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Predmet i opis spora

Poništenje odluke da se tužitelju ne dopusti pristup selektivnim testiranjima u natječaju EPSO/AD/309/15 (AD11) – Liječnici na području Luksemburga i Ispre i nalog tuženiku za plaćanje naknade štete na temelju navodno pretrpljene neimovinske štete u iznosu od 10 000 eura.

Tužbeni zahtjev tužitelja

Poništiti odluku povjerenstva za odabir na natječaju EPSO/AD/309/15 (AD11) – Liječnici na području Luksemburga i Ispre (Područje: liječnici Luksemburg), dostavljenu 28. rujna 2015., da tužitelju ne dopusti pristup testiranjima organiziranima u centru za procjenu kandidata Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO);

naloži tuženiku plaćanje iznosa od 10 000 eura na temelju pretrpljene neimovinske štete;

naloži tuženiku snošenje troškova.


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/29


Tužba podnesena 11. kolovoza 2016 – ZZ protiv ESVD-a

(Predmet F-41/16)

(2016/C 371/32)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnik: M. Meyer, odvjetnik)

Tuženik: Europska služba za vanjsko djelovanje

Predmet i opis spora

Poništenje odnosno ukidanje odlukâ tijela za imenovanje kojima se od tužitelja zahtijevaju navodno neopravdano primljene naknade za obrazovanje i tužitelju odbijaju isplatiti daljnje naknade za obrazovanje te tužitelju nalaže povrat zadržanih iznosa.

Tužbeni zahtjev tužitelja

Tužitelj od Službeničkog suda zahtijeva da:

poništi odluku tuženika od 12. svibnja 2016. o tužiteljevim prigovorima R/18/16 i R/19/16 i njima pobijane odluke za školsku godinu 2014/15;

podredno, ukine tuženikovu odluku od 12. svibnja 2016. o tužiteljevim prigovorima R/18/16 i R/19/16 i njima pobijane odluke za školsku godinu 2014/15;

tuženiku naloži da tužitelju vrati iznose koji su na temelju te odluke neopravdano zadržani;

ESVD-u naloži snošenje troškova.


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/30


Tužba podnesena 12. kolovoza 2016. – ZZ protiv EIB-a

(Predmet F-42/16)

(2016/C 371/33)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnik: N. Lhoëst, odvjetnik)

Tuženik: Europska investicijska banka

Predmet i opis spora

Poništenje odštetnog zahtjeva koji je tužitelj podnio radi naknade štete koju smatra da je pretrpio počevši od studenoga 2013.

Tužbeni zahtjev tužitelja

1.

Naložiti EIB-u da tužitelju isplati iznos koji je jednak osmostrukom iznosu njegove godišnje plaće na temelju članka 33.a Pravilnika o osoblju i članka 9.1.1 Administrativnih odredbi koje se primjenjuju na osoblje;

2.

Poništiti odluku EIB-a od 4. lipnja 2015. kojom se zatvara tužiteljev račun u dobrovoljnom dopunskom mirovinskom fondu s učinkom od 28. veljače 2015. i naložiti EIB-u da tužitelju plati:

iznos jednak isplatama koje bi EIB nastavio plaćati na tužiteljev račun u dobrovoljnom dopunskom mirovinskom fondu (3 % tužiteljeve godišnje plaće) da EIB nije zatvorio njegov račun, i to od 28. veljače 2015. do dana stvarnog ponovnog otvaranja navedena tužiteljeva računa;

Kamate koje bi na temelju kapitala na tužiteljevu računu u dobrovoljnom dopunskom mirovinskom fondu nastale da njegov navedeni račun nije bio zatvoren 28. veljače 2015. i da su EIB i tužitelj mogli nastaviti sa svojim uplatama u iznosu od 3 % tužiteljeve godišnje plaće, i to do dana stvarnog ponovnog otvaranja navedena tužiteljeva računa,

3.

Naložiti EIB-u plaćanje odštete u iznosu koji je ex aequo et bono procijenjen na 15 000 eura na ime naknade pretrpljene neimovinske štete;

4.

Naložiti EIB-u snošenje troškova.


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/31


Tužba podnesena 18. kolovoza 2016. – ZZ protiv Komisije

(Predmet F-43/16)

(2016/C 371/34)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnik: M. Cornacchia, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Predmet i opis spora

Poništenje odluke o isključenju tužitelja iz natječaja EPSO/AST-SC/03/15 zbog činjenice da nije obavijestio EPSO o svojoj obiteljskoj vezi s članom povjerenstva u navedenom natječaju.

Tužbeni zahtjev tužitelja

Poništiti odluku od 19. svibnja 2016., donesenu kao odgovor na zahtjev za preispitivanje koji je tužitelj podnio 5. studenoga 2015., kojom je predsjednik povjerenstva natječaja EPSO/AST-SC/03/15 potvrdio odluku o isključenju tužitelja iz navedenog natječaja kao i, po potrebi, odluku o odbijanju žalbe i prvotnu odluku;

Naložiti Komisiji snošenje troškova.


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/31


Tužba podnesena 19. kolovoza 2016. – ZZ protiv Komisije

(Predmet F-44/16)

(2016/C 371/35)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnici: N. de Montigny i J.-N. Louis, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Predmet i opis spora

Poništenje odluke povjerenstva za odabir u natječaju EPSO/AST-SC/01/14 da se tužitelja ne uvrsti na rezervnu listu tog natječaja zbog toga što ne ispunjava uvjete koji se odnose na diplomu i profesionalno iskustvo, a koji su potrebni za sudjelovanje u tom natječaju.

Tužbeni zahtjev tužitelja

Poništiti odluku načelnika odjela povjerenstva za odabir EPSO-a od 18. veljače 2015. kojom je obaviješten o tome da je njegova prijava za radno mjesto tajnika (EPSO/ASTSC/01/14) odbijena zbog toga što ne posjeduje diplomu i profesionalno iskustvo na temelju kojih bi ostvario pravo na pristup navedenom natječaju;

poništiti odluku načelnika odjela povjerenstva za odabir EPSO-a od 17. rujna 2015. kojom je obaviješten o odbijanju njegova zahtjeva za preispitivanje i kojom je potvrđena odluka od 18. veljače 2015.;

poništiti, u mjeri u kojoj je to potrebno, izričit odgovor kojim se odbija žalba od 12. svibnja 2016.

naložiti Komisiji snošenje troškova.


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/32


Tužba podnesena 17. kolovoza 2016. – ZZ protiv EIB-a

(Predmet F-45/16)

(2016/C 371/36)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnik: B. Maréchal, odvjetnik)

Tuženik: Europska investicijska banka

Predmet i opis spora

Zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete koju tužitelj tvrdi da je pretrpio nakon što je proglašena njegova potpuna i trajna invalidnost, za koju on smatra da je uzrokovana profesionalnom bolesti.

Tužbeni zahtjev tužitelja

Naknada tužitelju štete ili dijela štete u slučaju da bi se dio štete nadoknađivao iz EIB-ova osiguranja AXA Belgium.

Naknada neimovinske štete koju je pretrpio tužitelj u iznosu od 150 000 eura;

Naknada budućih medicinskih troškova i troškova psihoterapije u vezi sa zdravstvenim problemima nastalima uslijed znatnog stresa tužitelja, a koji se ne nadoknađuju iz sustava zdravstvenog osiguranja EIB-a;

Naknada medicinskih troškova i troškova psihoterapije koji su dosad nastali u vezi sa zdravstvenim problemima nastalima uslijed znatnog stresa, a koji se ne nadoknađuju iz sustava zdravstvenog osiguranja EIB-a;

Naknada troškova pravnog zastupanja tužitelja u ovom postupku u procijenjenom iznosu od 30 000 eura.


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/32


Tužba podnesena 26. kolovoza 2016. – ZZ protiv Komisije

(Predmet F-46/16)

(2016/C 371/37)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnici: L. Levi i A. Blot, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Predmet i opis spora

Poništenje Komisijine odluke o izvršenju presude Službeničkog suda u dijelu u kojem je Komisija njome odbila zaposliti tužitelja kao dužnosnika na radnom mjestu na kojem ga je već odbila zaposliti i koja je bila predmet odluke koja je poništena navedenom presudom.

Tužbeni zahtjev tužitelja

poništiti odluku od 27. listopada 2015. kojom je Glavna uprava Europske komisije za ljudske resurse poduzela mjere za izvršenje presude Službeničkog suda od 6. listopada 2015., F-119/14 FE/Komisija;

poništiti odluku tijela za imenovanje od 19. svibnja 2016. kojom je ono odbilo žalbu koju je tužitelj podnio protiv gore navedene odluke;

naložiti tuženiku plaćanje iznosa od 25 000 eura na ime naknade neimovinske štete, pri čemu je riječ o privremeno određenom iznosu;

naložiti tuženiku snošenje svih troškova.


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/33


Tužba podnesena 26. kolovoza 2016. – ZZ protiv Komisije

(Predmet F-47/16)

(2016/C 371/38)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnici: S. Orlandi i T. Martin, odvjetnici)

Tuženik: Komisija

Predmet i opis spora

Zahtjev za poništenje odluke o neuvrštavanju tužitelja na popis promaknutih dužnosnika u okviru postupka promaknuća za 2015. godinu.

Tužbeni zahtjev tužitelja

poništiti odluku tijela za imenovanje o nepromicanju tužitelja u okviru postupka promaknuća za 2015.,

naložiti Europskoj komisiji snošenje troškova.


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/33


Tužba podnesena 26. kolovoza 2016. – ZZ protiv Komisije

(Predmet F-48/16)

(2016/C 371/39)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnik: J. Abiks, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Predmet i opis spora

Poništenje odluke kojom se temeljem zahtjeva za prijenos mirovinskih prava utvrđuje broj priznatih godina mirovinskog staža u mirovinskom sustavu Europske unije i zahtjev za naknadu štete nastale tužitelju zbog toga što tuženik nije poštovao razuman vremenski rok za postupanje po tom zahtjevu.

Tužbeni zahtjev tužitelja

Tužitelj od Službeničkog suda zahtijeva da:

poništi odluku od 6. studenoga 2015. kojom je tijelo za imenovanje konačno odlučilo odrediti iznos koji se prenosi u mirovinski sustav Europske unije u visini od 135 955,38 eura umjesto 155 237,25 eura;

naloži tuženiku naknadu gubitka u iznosu od 10 739,28 eura nastalog tužitelju uslijed činjenice da su službe Komisije povrijedile načelo dobre uprave;

naloži tuženiku plaćanje naknade tužitelju sukladno diskrecijskoj ocjeni Suda – ali ne manje od 1 000 eura – za neimovinsku štetu pretrpljenu uslijed donošenja konačne pobijane odluke;

naloži tuženiku snošenje troškova.


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/34


Rješenje Službeničkog suda od 29. kolovoza 2016. – Roest protiv Komisije

(Predmet F-85/12) (1)

(2016/C 371/40)

Jezik postupka: francuski

Predsjednik trećeg vijeća odredio je brisanje predmeta.


(1)  SL C 295, 29. 9. 2012., str. 35


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/34


Rješenje Službeničkog suda od 29. kolovoza 2016. – McMichael protiv Komisije

(Predmet F-18/13) (1)

(2016/C 371/41)

Jezik postupka: francuski

Predsjednik trećeg vijeća odredio je brisanje predmeta.


(1)  SL C 114, 20. 4. 2013., str. 47


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/35


Rješenje Službeničkog suda od 29. kolovoza 2016. – Boyd protiv Komisije

(Predmet F-19/13) (1)

(2016/C 371/42)

Jezik postupka: francuski

Predsjednik trećeg vijeća odredio je brisanje predmeta.


(1)  SL C 123, 27. 4. 2013., str. 30


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/35


Rješenje Službeničkog suda od 29. kolovoza 2016. – Hoeve protiv Komisije

(Predmet F-57/13) (1)

(2016/C 371/43)

Jezik postupka: francuski

Predsjednik trećeg vijeća odredio je brisanje predmeta.


(1)  SL C 226, 3. 8. 2013., str. 27


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/35


Rješenje Službeničkog suda od 29. kolovoza 2016. – Cobo Benito protiv Komisije

(Predmet F-70/14) (1)

(2016/C 371/44)

Jezik postupka: francuski

Predsjednik trećeg vijeća odredio je brisanje predmeta.


(1)  SL C 388, 3. 11. 2014., str. 28


10.10.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 371/35


Rješenje Službeničkog suda od 29. kolovoza 2016. – Marinozzi i Cat protiv Komisije

(Predmet F-128/15) (1)

(2016/C 371/45)

Jezik postupka: francuski

Predsjednik trećeg vijeća odredio je brisanje predmeta.


(1)  SL C 414, 14. 12. 2015., str. 43