21.9.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 346/1

21.9.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 346/2

—

uzimajući u obzir članak 165. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, a posebno njezin članak 26.,

—

uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, posebice njezin članak 14.,

—

uzimajući u obzir Sorbonsku zajedničku deklaraciju o harmonizaciji arhitekture Europskog sustava visokog obrazovanja četiriju ministara nadležnih za Francusku, Njemačku, Italiju i Ujedinjenu Kraljevinu koja je potpisana u Parizu 25. svibnja 1998. (Sorbonska deklaracija) (1),

—

uzimajući u obzir Zajedničku deklaraciju koju su 19. lipnja 1999. u Bolonji potpisali ministri obrazovanja 29 europskih zemalja (Bolonjska deklaracija) (2),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Konferencije europskih ministara nadležnih za visoko obrazovanje koja je održana 28. i 29. travnja 2009. u Leuvenu i Louvain-la-Neuveu (3),

—

uzimajući u obzir Deklaraciju Budimpešta – Beč od 12. ožujka 2010. koju su usvojili ministri obrazovanja 47 zemalja, a kojom je i službeno pokrenut Europski prostor visokog obrazovanja (4),

—

uzimajući u obzir komunikaciju koju su usvojili Konferencija ministara i Treći forum o Bolonjskim politikama održani u Bukureštu 26. i 27. travnja 2012. (5)

—

uzimajući u obzir Strategiju mobilnosti 2020. za Europski prostor visokog obrazovanja (EHEA) koju je usvojila Konferencija ministara EHEA u Bukureštu 26. i 27. travnja 2012. (6)

—

uzimajući u obzir Direktivu 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI”) (7)

—

uzimajući u obzir preporuku Europskog parlamenta i Vijeća od 28. rujna 2005. da se državama članicama olakša izdavanje jedinstvenih viza za kratkotrajni boravak za istraživače iz trećih zemalja koji putuju unutar Zajednice zbog provođenja znanstvenog istraživanja (8),

—

uzimajući u obzir preporuku Europskog parlamenta i Vijeća od 15. veljače 2006. o nastavku europske suradnje za jamčenje kvalitete visokog obrazovanja (9),

—

uzimajući u obzir preporuku Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o uspostavi Europskoga kvalifikacijskog okvira za cjeloživotno učenje (10) (EQF-LLL),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. svibnja 2009. o strateškom okviru za europsku suradnju na području obrazovanja i osposobljavanja („ET 2020.”) (11),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća i predstavnika vlada država članica, koji su se sastali unutar Vijeća, od 26. studenoga 2009. o razvoju uloge obrazovanja u potpuno funkcionalnom trokutu znanja (12),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 11. svibnja 2010. o internacionalizaciji visokog obrazovanja (13),

—

uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 28. lipnja 2011. o načinima smanjenja ranog prekidanja školovanja (14),

—

uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 28. lipnja 2011. naslovljenu „Mladi u pokretu – promocija mobilnosti mladih u svrhu učenja” (15),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 10. svibnja 2006. naslovljenu „Provođenje programa modernizacije sveučilišta: obrazovanje, istraživanje i inovacije” (COM(2006)0208),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020. – Strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 26. kolovoza 2010. o digitalnom programu za Europu (COM(2010)0245),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. rujna 2011. naslovljenu „Podrška rastu i radnim mjestima – program za osuvremenjivanje sustava visokog obrazovanja Europe” (COM(2011)0567),

—

uzimajući u obzir izvješće naslovljeno „Visoko obrazovanje u Europi 2009.: razvoj Bolonjskog procesa” (Eurydice, Europska komisija, 2009.) (16),

—

uzimajući u obzir izvješće naslovljeno „Naglasak na visokom obrazovanju u Europi 2010.: učinak Bolonjskog procesa” (Eurydice, Europska komisija, 2010.) (17),

—

uzimajući u obzir izvješće naslovljeno „Europski prostor visokog obrazovanja 2012.: izvješće o provedbi Bolonjskog procesa” (Eurydice, Europska komisija, 2012.) (18),

—

uzimajući u obzir anketu Eurobarometra od 2007. za prosvjetne radnike o reformi visokog obrazovanja (19),

—

uzimajući u obzir anketu Eurobarometra od 2009. za studente o reformi visokog obrazovanja (20),

—

uzimajući u obzir objavu Eurostata od 16. travnja 2009. naslovljenu „Bolonjski proces u visokom školstvu u Europi – ključni pokazatelji socijalne dimenzije i mobilnosti” (21),

—

uzimajući u obzir završno izvješće Međunarodne konferencije za financiranje visokog obrazovanja u Erevanu, Armeniji, 8. i 9. rujna 2011. (22),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. rujna 2008. o Bolonjskom procesu i mobilnosti studenata (23),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. svibnja 2010. naslovljenu: „Dijalog sveučilišta i poduzeća: novo partnerstvo za modernizaciju europskih sveučilišta” (24),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2012. o doprinosu europskih institucija konsolidaciji i napretku Bolonjskog procesa (25),

—

uzimajući u obzir Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) (26),

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0121/2015),

A.

budući da bi važnost Bolonjskog procesa u trenutnoj gospodarskoj situaciji trebala biti u ostvarivanju najviše moguće razine znanja i inovacija za građane na temelju širokog pristupa obrazovanju i njegovog neprestanog ažuriranja i budući da bi se to trebalo odražavati na reviziju strategije Europa 2020. i provedbu Junckerovog investicijskog plana za Europu;

B.

budući da analize pokazuju da gotovo svaki treći poslodavac u EU-u teško pronalazi zaposlenike odgovarajućih kvalifikacija; budući da se iz perspektive cilja smanjenja neusklađenosti između postojećih i traženih stručnih vještina (razlika između stručnih vještina pojedinca i potražnje na tržištu rada) Bolonjska reforma zasad nije pokazala uspješnom; budući da je neusklađenost između postojećih i traženih stručnih vještina postala glavni izazov za Europu i da pogađa sva područja društva, od produktivnosti i učinkovitosti poduzeća do trenutne i buduće dobrobiti mladih;

C.

budući da se situacija u vezi s problemom nezaposlenosti mladih nije puno poboljšala od početka krize 2008. godine; budući da je na kraju 2014. u EU-u zabilježeno oko 5 milijuna nezaposlenih mladih u dobi ispod 25 godina;

D.

budući da bi, prema riječima jednog filozofa, potraga za istinom i ljepotom trebale biti značajka sveučilišta, zajedno s njihovom dužnosti pripreme novih stručnjaka, znanstvenika, inženjera, učitelja, doktora, političara i građana;

E.

budući da je važno sveučilišta smatrati istinskim glavnim akterima Bolonjskog procesa, a ne ih promatrati samo kroz njihove uloge u koordinaciji, uređenju i resursima regionalnih i nacionalnih institucija;

F.

budući da je ova međuvladina inicijativa, provedena u suradnji s akademskim ustanovama, dovela do nastojanja za pružanjem zajedničkog europskog odgovora na ozbiljne probleme u mnogim državama, ali ta nastojanja nisu dovoljna;

G.

budući da je prava svrha Bolonjskog procesa pružiti potporu mobilnosti i internacionalizaciji, kao i osigurati kompatibilnost i usporedivost u standardima i kvaliteti različitih sustava visokog obrazovanja uzimajući u obzir autonomiju sveučilišta i na taj način pridonoseći stvaranju autentičnog demokratskog europskog prostora koje građanima pruža jednake mogućnosti;

H.

budući da je potrebna procjena napretka postignutog u posljednjih 15 godina koja u obzir uzima i uspješnu međuregionalnu suradnju, ali i stalne probleme te činjenicu da postavljeni ciljevi nisu svugdje postignuti u jednakoj mjeri;

I.

budući da u većini država Bolonjski proces vodi i pokreće obrazovne reforme, ali se u nekima zbog loše komunikacije i nerazumijevanja njegove prave vizije može doživljavati kao administrativno opterećenje;

J.

budući da je važno prihvatiti paneuropski karakter Bolonjskog procesa, kao i sudjelovanje svih njegovih aktera, uključujući studente, profesore, istraživače i nenastavno osoblje;

K.

budući da je stalna i rastuća financijska potpora obrazovanju, osposobljavanju, uključujući strukovno osposobljavanje, znanju i istraživanju ključna, posebno u ovom razdoblju gospodarske krize;

L.

budući da u ovom promjenjivom kontekstu postoji potreba za potvrdom političke predanosti na kojoj je utemeljen Bolonjski proces te uključenja europskih institucija, nacionalnih vlada i svih drugih relevantnih dionika u ostvarivanje tog procesa;

1.

prima na znanje da su obrazovanje i istraživanje jedan od glavnih stupova našeg društva kada je riječ o promicanju razvoja vještina, rastu i otvaranju radnih mjesta; ističe da je veće ulaganje u obrazovanje ključno za učinkovitu borbu protiv siromaštva, društvenih nejednakosti i nezaposlenosti, posebno nezaposlenosti mladih, te za promicanje društvene uključenosti;

2.

prima na znanje da bi Bolonjski proces mogao pomoći u borbi protiv neusklađenosti između postojećih i traženih stručnih vještina u EU-u ako bi studentima omogućio da steknu i razviju znanja koja su tražena na tržištu rada i da bi se njime mogao ostvariti važan cilj veće zapošljivosti diplomanata;

3.

svjestan je uloge koju Bolonjski proces ima u stvaranju Europe znanja; ističe da je širenje znanja, obrazovanja i istraživanja ključan element strategije Europa 2020. te da doprinosi promicanju europskog građanstva; međutim, također ističe potrebu savjetovanja sa zajednicom visokog obrazovanja (nastavnicima, studentima i nenastavnim osobljem) kako bi se razumio otpor reformama povezanima s Bolonjskim procesom kao i potreba osiguranja javnog besplatnog i svima dostupnog obrazovanja koje zadovoljava potrebe društva;

4.

napominje da su Bolonjske reforme rezultirale pokretanjem Europskog prostora visokog obrazovanja (EHEA) i da su omogućile značajna postignuća u posljednjih 15 godina tako što su strukturama visokog obrazovanja omogućile bolje usporedivost, mobilnost je povećana, osigurani su sustavi za jamstvo kvalitete i u priznavanju diploma, poboljšana je kvaliteta obrazovnih sustava, kao i atraktivnost visokog obrazovanja u Europi;

5.

prima na znanje da je u okviru Bolonjskog procesa u područjima prilagodbe obrazovnih sustava potrebama tržišta rada i poboljšanja sveukupne zapošljivosti i konkurentnosti kao i atraktivnosti visokog obrazovanja u Europi potrebno uložiti još mnogo napora; napominje da bi europske ustanove visokog obrazovanja trebale biti u mogućnosti brzo reagirati na ekonomske, kulturne, znanstvene i tehnološke promjene u modernom društvu kako bi u potpunosti iskoristile svoj potencijal za poticanje rasta, zapošljivosti i socijalne kohezije;

6.

prima na znanje ciljeve za nadolazeće godine i nacionalne prioritete za aktivnosti poduzete do 2015. godine, kako je navedeno na Konferenciji ministara EHEA-e u Bukureštu, kao i preporuke za strategiju mobilnosti EHEA-e za 2020., zalažući se za stvaranje novih opservatorija, novih pristupa različitim europskim sveučilišnim zajednicama i novih sustava za integraciju članova tih sveučilišnih zajednica u proces reforme ovog plana;

7.

poziva države EHEA-e da provedu zajednički dogovorene reforme kako bi se ciljevi Bolonjskog procesa što prije ostvarili, a vjerodostojnost EHEA-a osnažila; potiče pružanje potpore državama koje su se u provođenju tih reformi susrele s poteškoćama; u tom pogledu podupire stvaranje opsežnih partnerstva među državama, regijama i relevantnim dionicima;

8.

poziva države članice da dodatno poboljšaju i ažuriraju procjenu ustanova visokog obrazovanja u odnosu na standarde koji su prethodno utvrđeni u okviru obrazovnih sustava na međunarodnoj razini te kojima se nagrađuje izvrsnost u cilju napretka znanja, istraživanja i znanosti;

9.

ističe važnost očuvanja raznolikosti podučavanja, uključujući jezičnu raznolikost; potiče države članice da povećaju stipendije te da osiguraju njihovu laku dostupnost;

10.

naglašava potrebu za ulaganjem daljnjih napora u razvoj Europskog prostora visokog obrazovanja i za daljnjim napretkom u ostvarivanju njegovih ciljeva i usklađivanju s Europskim prostorom obrazovanja i osposobljavanja, Europskim prostorom cjeloživotnog učenja i Europskim istraživačkim prostorom;

11.

poziva sve dionike povezane s provedbom Bolonjskog procesa da učvrste jamstvo za kvalitetu kako bi se ostvario Europski prostor visokog obrazovanja koji diljem svijeta povećava svoju atraktivnost sloveći kao primjer akademske izvrsnosti;

12.

poziva države članice, države EHEA-a i EU u cjelini da potiču javnost u razumijevanju i podupiranju Bolonjskog procesa, uključujući djelovanje na lokalnoj razini kako bi se ostvarilo učinkovitije i dinamičnije sudjelovanje u postizanju njegovih ciljeva;

13.

ističe da Komisija, kao članica Bolonjskog procesa, ima važnu ulogu i razvoju EHEA-e i poziva je da nastavi osnaživati Bolonjski proces i da ubrza napore kako bi se navedeni ciljevi ostvarili;

14.

ističe potrebu da se među navedene ciljeve uključi kvaliteta obrazovanja i istraživanja u tercijarnom sektoru; smatra da bi jedan od pokazatelja ostvarenja tih ciljeva bilo povećanje zapošljivosti diplomanata, koje je također cilj strategije Europa 2020;

15.

poziva na nastavak dijaloga među vladama, ustanovama visokog obrazovanja i istraživačkim institutima kako bi se raspoloživa sredstva ciljano upotrebljavala, maksimalno povećala i učinkovitije koristila te kako bi se pronašli novi i različiti modeli financiranja kao dopuna javnom financiranju; također naglašava važnost Obzora 2020. u provedbi suradničkih istraživačkih projekata među europskim ustanovama visokog obrazovanja te je zabrinut zbog stalnih pokušaja rezanja njegova financiranja dok se druga područja proračuna ne dovode u pitanje;

16.

poziva vlade da poboljšaju učinkovitost uporabe javnog financiranja u obrazovanju i da poštuju glavni cilj EU-a da se do 2020. u istraživanje i razvoj ulaže 3 % BDP-a Unije; naglašava da je ambiciozno financiranje obrazovanja i istraživanja neophodno jer je riječ o ključnim alatima za osiguranje pristupa kvalitetnom obrazovanju za sve, kao i za borbu protiv gospodarske krize i nezaposlenosti;

17.

prima na znanje potencijalne mogućnosti financiranja visokog obrazovanja, strukovnog obrazovanja i osposobljavanja koje bi trebao osigurati Europski fond za strateška ulaganja (EFSU); izražava svoju duboku zabrinutost zbog planiranih rezova, u korist EFSU-a, sredstava za Obzor 2020. koja su izravno povezana s istraživanjem i obrazovanjem;

18.

upozorava da bi svi rezovi u okviru Obzora 2020. bez sumnje utjecali na punu provedbu Bolonjskog procesa te stoga potiče Komisiju da povuče sve takve prijedloge;

19.

podupire i pristup koji ide odozdo prema gore i onaj od vrha prema dolje, uključujući cijelu akademsku zajednicu, i poziva na politički angažman i suradnju ministara Europskog prostora za visoko obrazovanje u razvoju zajedničke strategije za ostvarenje Bolonjskih reformi;

20.

poziva na daljnji razvoj studijskih programa s jasno određenim ciljevima namijenjenih pružanju znanja i stjecanju različitih vještina, općih i stručnih, potrebnih da se diplomanti pripreme za zahtjeve tržišta rada i da izgrade svoje kapacitete za Europski prostor cjeloživotnog učenja, ali potrebnih i za integraciju građana, što je od ključne važnosti; podržava punu provedbu europskog okvira za certificiranje stručnih kvalifikacija;

21.

naglašava ulogu znanosti, tehnologije, inženjerstva, matematike (STEM) i njihovu važnost za društvo, gospodarstvo i zapošljivost diplomanata;

22.

poziva na ispravnu provedbu Europskog sustava prikupljanja i prenošenja bodova te dopunskih isprava o studiju u Europskom prostoru visokog obrazovanja, ključnih instrumenata povezanih s opsegom posla i ishodom učenja studenta kako bi se olakšala mobilnost i pomoglo studentima da objedine svoje akademske i izvannastavne uspjehe;

23.

naglašava važnost jamčenja uzajamnog priznavanja i usklađivanja akademskih stupnjeva za jačanje sustava osiguranja kvalitete na europskoj razini te u svim državama koje su pristupile Europskom prostoru visokog obrazovanja, u skladu s revidiranom verzijom Europskih standarda i smjernica za osiguranje kvalitete u EHEA-u; poziva sve države Europskog prostora visokog obrazovanja i njihove agencije za osiguranje kvalitete da se pridruže europskim mrežama za osiguravanje kvalitete (ENQA ili EQAR);

24.

potiče partnere u Bolonjskom procesu, posebno Komisiju, da redovno mjere neusklađenost između vještina i kompetencija u trenutku stupanja diplomanata na tržište rada;

25.

naglašava važnost cilja strategije Europa 2020. prema kojem bi 40 % osoba u dobi od 30 do 34 godine trebalo završiti visokoškolsko obrazovanje i steći primjerene vještine i sposobnosti za pronalazak odgovarajućeg posla;

26.

naglašava važnost kvalifikacijskih okvira za poboljšanje transparentnosti te poziva sve države članice Bolonjskog procesa da svoje nacionalne kvalifikacijske okvire izjednače s onima koji su na snazi u Europskom prostoru visokog obrazovanja i s europskim kvalifikacijskim okvirima;

27.

naglašava da se nacionalni kvalifikacijski okviri u mnogim državama članicama još moraju prilagoditi europskim kvalifikacijskim okvirima kao i Europskim standardima i smjernicama za osiguranje kvalitete; napominje da mnogi nacionalni kvalifikacijski okviri još nisu registrirani u Europskom registru za osiguravanje kvalitete visokog obrazovanja (EQAR),

28.

prima na znanje da je mobilnost studenata, nastavnika, istraživača i nenastavnog osoblja jedan od glavnih prioriteta Bolonjskog procesa; poziva države članice da povećaju prilike za mobilnost i kvalitetu mobilnosti te ističe da je nužno pojačati provedbu Strategije mobilnosti 2020. za Europski prostor visokog obrazovanja kao i potrebu za ostvarivanjem kvantitativnog cilja od 20 % studentske mobilnosti do 2020.; u tom smislu naglašava ključnu ulogu programa Erasmus+ i Obzor 2020. te važnost osiguravanja njihove neometane i učinkovite provedbe i promidžbe; naglašava da stipendije u okviru programa Erasmus+ trebaju biti izuzete iz plaćanja poreza i socijalnih doprinosa;

29.

poziva na postupno uključenje studentske mobilnosti u službeni sveučilišni program;

30.

naglašava potrebu za uključenjem odgovarajućeg broja studenata i nastavnika umjetnosti i glazbe u programe mobilnosti EU-a;

31.

poziva Komisiju i države članice da uključe dogovore za europsko i međunarodno partnerstvo i mobilnost u kriterije za ocjenjivanje sveučilišta i ustanova daljnjeg obrazovanja;

32.

napominje središnju ulogu ustanova visokog obrazovanja u promicanju mobilnosti i prenošenju znanja i vještina diplomantima i istraživačima koje im omogućuju uspjeh činjenicom da su zapošljivi u okvirima svjetskog gospodarstva;

33.

poziva države članice, EU i EHEA-u da ojačaju mobilnost poticanjem učenja jezika, uklanjanjem administrativnih prepreka, osiguravanjem odgovarajućeg mehanizma financijske potpore i jamstvom o prenosivosti stipendija, školarina i kredita; prima na znanje da je mobilnost manje dostupna studentima slabijeg ekonomskog statusa;

34.

ističe, u vezi s oblikom i provedbom programa, pomak u paradigmi obrazovanja prema pristupu koji u središte stavlja studente, a to uključuje njihov osobni razvoj; naglašava važnost sudjelovanja studenata u upravljanju visokim obrazovanjem;

35.

ističe da bi se studijski programi trebali usredotočiti na dugoročne zahtjeve tržišta; također naglašava da zapošljivost znači da bi studenti trebali steći široki spektar različitih sposobnosti kojima bi se pripremili za ulazak na tržište rada i koje bi im bile temelj za cjeloživotno učenje; u tom smislu potiče aktivan dijalog te nacionalnu i prekograničnu suradnju na programima i stručnim praksama između sveučilišta i poduzeća, čime bi se moglo prebroditi gospodarsku krizu, potaknuti gospodarski rast i pridonijeti društvu utemeljenom na znanju te na taj način pružiti mogućnosti u širem društvenom smislu; potiče ustanove visokog obrazovanja da primjenjuju otvoren pristup prema transdisciplinarnim studijima, otvaranju sveučilišnih istraživačkih instituta i suradnji s različitim partnerima;

36.

naglašava potrebu za pružanjem širokih mogućnosti za Europski prostor cjeloživotnog učenja te za komplementarne oblike učenja poput neformalnih i informalnih učenja koja su ključna za razvoj mekih vještina;

37.

poziva na ulaganje napora za učvršćivanje veze između visokog obrazovanja i istraživanja i inovacija, uključujući promicanjem obrazovanja utemeljenog na istraživanju te ističe program Obzor 2020. kao ključni financijski mehanizam za poticanje istraživanja; poziva na bolju sinkronizaciju djelovanja koja podupiru Bolonjski proces kao što su programi Obzor 2020. i Erasmus+;

38.

poziva na fleksibilnije načine učenja koji uključuju programe združenih diploma i interdisciplinarne studije i koji podupiru inovaciju, kreativnost, strukovno obrazovanje i osposobljavanje, dvojno obrazovanje i poduzetništvo u visokom obrazovanju te poziva na istraživanje potencijala koje pružaju nove tehnologije, digitalizacija te informacijske i komunikacijske tehnologije kako bi se obogatilo učenje i podučavanje, ali i dodatno razvio čitav niz vještina i novih modela učenja, podučavanja i ocjenjivanja;

39.

poziva ustanove visokog obrazovanja, javnu upravu, društvene partnere i poduzeća da vode stalni dijalog kojim se olakšava i potiče zapošljivost; u tom smislu naglašava da je potrebno usredotočiti se na raspravu o neiskorištenom potencijalu visokog obrazovanja u pogledu poticanja rasta i zapošljavanja; poziva države članice EHEA i ustanove visokog obrazovanja da pojačaju suradnju kako bi osigurali kvalitetna naukovanja i pripravničke staževe te u tom smislu ojačali mobilnost; naglašava da bi dionici trebali bolje surađivati kako bi se ostvarile više početne kvalifikacije te obnovila kvalificirana radna snaga, ali i kako bi se poboljšalo pružanje, dostupnost i kvaliteta usluga usmjeravanja karijere i zapošljavanje; štoviše smatra da se treba dodatno poticati stručne prakse u okviru studijskih programa i učenje na radnom mjestu;

40.

naglašava da je potrebno osobama s priznatim statusom izbjeglica omogućiti pristup svim institucijama EHEA-e koje im obrazovanjem mogu omogućiti izgradnju neovisnog života; nadalje naglašava da se boravišne dozvole za diplomante koji traže kvalificiranu profesionalnu djelatnost trebaju dodatno liberalizirati; naglašava da je napore za uzajamno priznavanje osoba sa statusom izbjeglica potrebno pojačati, posebno po pitanju mobilnosti tih studenata;

41.

naglašava da su države članice i sve ustanove visokog obrazovanja koje su pristupile EHEA-i odgovorne za pružanje boljeg obrazovanja koje odgovara društvenim i gospodarskim izazovima te ističe potrebu za njihovom uskom suradnjom kako bi se postigli ciljevi Bolonjskog procesa;

42.

prima na znanje da je samo nekoliko država članica osmislilo sveobuhvatnu strategiju za uključenje studenata slabijeg socioekonomskog statusa u visoko obrazovanje te na taj način riješilo problem tzv. socijalnog filtera;

43.

poziva na veću uključenost srednjoškolskih nastavnika u Bolonjskom procesu u smislu promicanja kvalitete usavršavanja nastavnika i profesionalne mobilnosti kako bi se ispunili novi zahtjevi obrazovanja i osposobljavanja društva utemeljenog na znanju te doprinijelo poboljšanju uspjeha studenata;

44.

naglašava ulogu obrazovanja i njegove kvalitete te zadaće koja je povjerena nastavnicima u oblikovanju budućih generacija te u doprinosu socijalnoj i gospodarskoj koheziji u širem smislu kao i otvaranju radnih mjesta, većoj konkurentnosti i potencijalu rasta; u tom smislu poziva na veće priznanje nastavničkog zanimanja;

45.

poziva da se ulože gospodarski i društveni napori u poboljšanje socijalne uključenosti tako da se svakome pruži pošten i otvoren pristup kvalitetnom obrazovanju, da se olakša priznanje akademskih i profesionalnih kvalifikacija kao i razdoblja studiranja u inozemstvu i prethodnog obrazovanja, pohađanja programa mekih vještina i neformalnog i informalnog učenja te da se pruži relevantno obrazovanje različitoj populaciji studenata kroz Europski prostor cjeloživotnog obrazovanja;

46.

naglašava socijalnu dimenziju Bolonjskog procesa; poziva na djelovanje u cilju većeg sudjelovanja nedovoljno zastupljenih skupina i skupina u nepovoljnom položaju, također kroz međunarodne programe mobilnosti;

47.

naglašava ulogu mobilnosti u obrazovanju u području interkulturnog učenja te da bi se u okviru Bolonjskog procesa trebale poduzeti aktivne mjere za poticanje interkulturnog znanja i poštovanja među studentima;

48.

poziva na napore za daljnji razvoj strategije za vanjsku dimenziju Europskog prostora visokog obrazovanja na temelju suradnje s drugim regijama u svijetu kako bi EHEA povećao svoju konkurentnost na globalnoj razini, kako bi se poboljšalo informiranje o EHEA-u, ojačala suradnja utemeljena na partnerstvu, promicao politički dijalog i dodatno priznavale kvalifikacije;

49.

ističe da je potrebno poboljšati način prikupljanja podataka među državama EHEA-a kako bi se bolje odredilo izazove Bolonjskog procesa te na njih odgovorilo;

50.

naglašava važnost sljedeće Konferencije ministara EHEA-e koja će se održati u Erevanu u svibnju 2015. u pogledu objektivne i kritičke revizije napretka i nazadovanja u ostvarivanju prioriteta određenih za razdoblje 2012. – 2015., u cilju poticanja i dodatnog konsolidiranja Europskog prostora visokog obrazovanja uz punu potporu Unije;

51.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

21.9.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 346/10

—

uzimajući u obzir članak 167. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir Konvenciju o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja koju je 20. listopada 2005. usvojila Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) (1),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (2),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1295/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa Kreativna Europa (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage odluka br. 1718/2006/EZ, br. 1855/2006/EZ i br. 1041/2009/EZ (3),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 25. studenog 2014. o europskoj audiovizualnoj politici u digitalnom dobu (4),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 26. kolovoza 2010. naslovljenu „Digitalni program za Europu” (COM(2010)0245),

—

uzimajući u obzir prvo izvješće Komisije od 4. svibnja 2012. o primjeni Direktive 2010/13/EU (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) naslovljeno „Audiovizualne medijske usluge i povezani uređaji: dosadašnji razvoj i buduće perspektive” (COM(2012)0203),

—

uzimajući u obzir prvo izvješće Komisije od 24. rujna 2012. o primjeni članaka 13., 16. i 17. Direktive 2010/13/EU za razdoblje 2009. – 2010. naslovljeno „Promicanje europskih djela u linearnim i audiovizualnim medijskim uslugama na zahtjev” (COM(2012)0522),

—

uzimajući u obzir treće izvješće Komisije od 7. prosinca 2012. naslovljeno „O izazovima iz analognog i digitalnog doba za europsku filmsku baštinu” (SWD(2012)0431) u vezi s provedbom preporuke 2005/865/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenog 2005. o filmskoj baštini i konkurentnosti povezanih industrijskih djelatnosti,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 18. prosinca 2012. o sadržaju na jedinstvenom digitalnom tržištu (COM(2012)0789),

—

uzimajući u obzir Zelenu knjigu Komisije od 24. travnja 2013. naslovljenu „Priprema za potpunu konvergenciju audiovizualnog svijeta: rast, stvaranje i vrijednosti” (COM(2013)0231),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 15. studenog 2013. o državnim potporama za filmove i druga audiovizualna djela (5),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 15. svibnja 2014. naslovljenu „Europski film u digitalnom dobu – Povezivanje kulturne raznolikosti i konkurentnosti” (COM(2014)0272),

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 4. prosinca 2014. o europskom filmu u digitalnom dobu,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. studenog 2011. o europskoj kinematografiji u digitalnom dobu (6),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2012. o mrežnoj distribuciji audiovizualnih djela u Europskoj uniji (7),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. svibnja 2013. o provedbi Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama (8),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2014. o pripremi za potpunu konvergenciju audiovizualnog svijeta (9),

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0123/2015),

A.

budući da su filmovi i gospodarska i kulturna dobra te uvelike doprinose rastu europskog gospodarstva i zapošljavanju te istodobno pomažu pri oblikovanju europskih identiteta tako što odražavaju kulturnu i jezičnu raznolikost, promiču europske kulture preko granica te olakšavaju kulturnu razmjenu i uzajamno razumijevanje među građanima te doprinose oblikovanju i razvoju kritičkog razmišljanja;

B.

budući da se potencijal kulturnog i kreativnog sektora u Europi, a posebno europske filmske industrije, tek treba u potpunosti iskoristiti pri promicanju europske kulturne raznolikosti i baštine te postizanju održivog rasta i stvaranju radnih mjesta, što bi koristilo i drugim gospodarskim sektorima i Europi omogućilo konkurentnu prednost na globalnoj razini;

C.

budući da je europska filmska industrija s 1 500 filmova puštenih u distribuciju 2014. jedan od najvećih svjetskih proizvođača filmova, no karakterizira je heterogena struktura financiranja i vrste produkcije;

D.

budući da europske filmove karakterizira njihova kvaliteta, originalnost i raznolikost, ali je njihova promidžba i distribucija širom Unije ograničena, što se odražava u relativno malom broju gledatelja te se ti filmovi istodobno suočavaju s velikom međunarodnom konkurencijom i teškoćama pri distribuciji u Europi i izvan nje;

E.

budući da je unatoč velikom broju filmova koji se proizvedu svake godine optjecaj europskih nenacionalnih filmova u državama članicama i dalje slab, a istodobno je unutar Unije vrlo raširena distribucija neeuropskih produkcija;

F.

budući da se u raznolikosti europskih filmova odražavaju bogatstvo i snaga europske kulturne i jezične raznolikosti, što znači da je europsko filmsko tržište prirodno fragmentirano;

G.

budući da je promicanje kvalitetne filmske produkcije posebno važno za manje države članice s manjim brojem osoba koje govore jezikom dotične zemlje;

H.

budući da se potprogramom MEDIA u okviru programa Kreativna Europa (u daljnjem tekstu MEDIA) nude novi izvori financiranja te prilike za distribuciju i optjecaj europskih nenacionalnih filmova te za razvoj publike i potporu medijskom opismenjavanju;

I.

budući da bi jedan od ključnih ciljeva jedinstvenog digitalnog tržišta trebao biti izgradnja povjerenja u internet te poboljšanje pristupa legalnom audiovizualnom sadržaju, čime se doprinosi ulaganju u europske filmove;

J.

budući da je prvo prikazivanje u kinima kao glavni način za puštanje filma u distribuciju i dalje značajan izvor prihoda od filma te je stoga bitno za financiranje europske filmske produkcije i distribucije i ima velik utjecaj na uspjeh tog filma pri daljnjem prikazivanju;

K.

budući da bi, međutim, sve veći broj europskih filmova sa skromnim proračunom za produkciju i promociju imao koristi od fleksibilnijih strategija puštanja filmova u distribuciju i ranije dostupnosti u okviru usluga VoD-a;

L.

budući da bi se boljom organizacijom vremenskih intervala za puštanje filmova u distribuciju povećao broj potencijalnih gledatelja te bi nedopušteno gledanje filmova postalo manje privlačno;

M.

budući da su u skladu s člankom 13. stavkom 1. Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama države članice obvezne osigurati da pružatelji usluga na zahtjev promiču europska djela; budući da se ta odredba provodi na različite načine uz različite razine pravnih zahtjeva, što dovodi do toga da ponuđači imaju poslovni nastan u državama članicama s najnižim zahtjevima;

N.

budući da je većina javnog financiranja europske filmske industrije, i iz nacionalnih izvora i iz izvora Unije, namijenjena filmskoj produkciji;

O.

budući da se u članku 14. Uredbe (EU) br. 1295/2013 o uspostavi programa Kreativna Europa navodi da Komisija uspostavlja „Instrument jamstva za kulturne i kreativne sektore” u cilju olakšavanja pristupa financiranju MSP-ovima u kulturnim i kreativnim sektorima te omogućavanja uključenim financijskim posrednicima da učinkovitije ocijene rizike povezane s projektima za koje MSP-ovi traže zajmove i financiranje;

P.

budući da je Komisija u svojem trećem izvješću od 7. prosinca 2012. o izazovima iz analognog i digitalnog doba za europsku filmsku baštinu skrenula pozornost na činjenicu da je samo 1,5 % europske filmske baštine digitalizirano; budući da je taj postotak i danas ostao isti unatoč ponovljenoj zabrinutosti da bi veliki dio te baštine mogao biti zauvijek izgubljen za buduće generacije, što se primjerice dokazuje činjenicom da je sačuvano samo 10 % nijemih filmova;

Q.

budući da se digitalizacijom i medijskom konvergencijom stvaraju nove mogućnosti za distribuiranje i promicanje europskih filmova preko granica te veći potencijal za inovacije i fleksibilnost, što istodobno prouzročuje važne promjene u ponašanju i očekivanju gledatelja;

R.

budući da je od ključne važnosti zajamčiti financijska sredstva za digitalizaciju, očuvanje i internetsku dostupnost filmske baštine i s njom povezanih materijala te uspostaviti europske standarde očuvanja digitalnih filmova;

S.

budući da se medijskim opismenjivanjem, a posebno filmskim, građanima omogućuje razvoj kritičkog razmišljanja i razumijevanja te se njime može poticati njihova kreativnost i sposobnost izražavanja;

T.

budući da bi se autorskim pravima u digitalnom dobu trebala i dalje poticati ulaganja u filmsku produkciju i stvaranje te nositeljima prava jamčiti odgovarajuća naknada i istodobno poticati razvoj novih usluga i prekograničnog pristupa građana i omogućiti kulturnim i kreativnim industrijama da i dalje doprinose rastu i stvaranju radnih mjesta;

U.

budući da je bitno zajamčiti učinkovitu provedbu Direktive 2012/28/EU o određenim korištenjima djela siročadi te filmove uključiti u definiciju djela siročadi dostupnih javnosti;

1.

potiče europsku filmsku industriju da i dalje razvija inovativne usluge, nove poslovne modele i distribucijske kanale za poboljšanje prekogranične dostupnosti europskih filmova u Uniji i, osim toga, kako bi se gledateljima širom Unije omogućio pristup sve široj lepezi filmova na sve većem broju platformi; s tim u vezi predlaže da europska filmska industrija izvuče pouke iz najboljih poslovnih praksi izvan EU-a;

2.

prepoznaje učinak nedopuštene upotrebe kreativnih djela na kreativan ciklus i prava stvaratelja; naglašava potrebu za većom zakonitom ponudom visoke kvalitete i za podizanje razine osviještenosti mladih;

3.

predlaže da se dalje istraži mogućnost razvoja prekogranične prenosivosti audiovizualnih usluga pri čemu se treba uzeti u obzir brz rast videa na zahtjev i mrežnih transakcija širom Unije jer bi se time gledateljima omogućio pristup filmovima bez obzira na to gdje se oni nalaze;

4.

naglašava važnost ciljanog marketinga širom Unije pri kojem se uzimaju u obzir kulturne značajke europske publike kako bi se jamčila bolja i učinkovitija promidžba europskih filmova;

5.

poziva stoga na veću dostupnost podnaslovljenih filmova kako bi se potaknuo prekogranični optjecaj europskih filmova, povećala osviještenost gledatelja o europskoj kulturnoj i jezičnoj raznolikosti i poboljšalo međusobno razumijevanje;

6.

posebno primjećuje ulogu programa MEDIA u potpori podnaslovljavanju i sinkronizaciji kako bi se povećala dostupnost europskih filmova, osobito u podnaslovljenim originalnim verzijama, čime se olakšava njihov optjecaj i poboljšava poznavanje i razumijevanje europskih kultura i jezika;

7.

naglašava važnost nedavno usvojene pripremne mjere naslovljene „Podnaslovljavanje dobivanjem informacija iz mnoštva kako bi se povećao optjecaj europskih djela” te budući rad Komisije pri provedbi te mjere;

8.

nadalje, podupire inicijative kao što je pilot projekt Komisije naslovljen „Jačanje europske integracije preko kulture” čiji je cilj povećanje broja podnaslovljenih europskih filmova tako da se osiguraju nove podnaslovljene verzije izabranih televizijskih programa širom Europe;

9.

naglašava temeljnu važnost daljnjeg poboljšanja dostupnosti filmova osobama s invaliditetom, posebno preko zvučnih zapisa i podnaslova;

10.

naglašava poseban značaj europskih privatnih i javnih televizijskih stanica za filmsku produkciju, i za televizijsku i za kinematografsku koprodukciju, te ističe ulogu koju mogu imati pri osiguranju budućnosti brojnih, prije svega malih i srednjih, filmskih produkcijskih poduzeća u EU-u;

11.

podsjeća na ulogu nagrade EP LUX, koja je s godinama sve više priznata, u promicanju europskih filmova prijevodom podnaslova pobjedničkog filma na sva 24 službena jezika Unije, čime se jamči bolja vidljivost i dostupnost europskih filmova te bolja osviještenost o njima; poziva nacionalne parlamente da u suradnji s informacijskim uredima Europskog parlamenta u državama članicama dodatno promiču nagradu LUX;

12.

navodi da je potrebno promicati i podupirati europske koprodukcije te da povećanje takvih produkcija može dovesti do šire distribucije europskih filmova u Europi;

13.

osim toga, naglašava sve veći uspjeh visokokvalitetnih europskih televizijskih serija i stratešku važnost dodatnog poticanja produkcije, distribucije i promidžbe takvih serija na europskim i svjetskim tržištima;

14.

poziva države članice da podupiru i promiču posebna događanja poput filmskih festivala i turneja kako bi se poticali i podupirali širenje i optjecaj europskih filmova na njihovu teritoriju;

15.

predlaže jačanje postojećih mjera za bolju optimizaciju cijene ulaznica za kino, razradu inovativnih promocija te ponuda za pretplatu kojima bi se doprinijelo privlačnosti i dostupnosti kinematografije za sve;

16.

poziva distributere i kinoprikazivače da povećaju vidljivost i dostupnost filmova iz drugih europskih zemalja kako bi doprli do šire publike;

17.

priznaje da su kina i dalje najznačajnije lokacije za predstavljanje i promidžbu filmova te da su to mjesta s bitnom socijalnom dimenzijom gdje se ljudi sastaju i razmjenjuju mišljenja; naglašava da se zatvaranjem malih i neovisnih kina, posebno u malim gradovima i manje razvijenim regijama, ograničava pristup europskim kulturnim resursima, baštini i dijalogu; u tom kontekstu poziva Komisiju i države članice da podupru opremanje svih ekrana tehnologijom za digitalnu projekciju i zvuk kako bi se takva kina sačuvala;

18.

naglašava važnost promicanja filmova u ranoj fazi proizvodnje kako bi se poboljšao njihov optjecaj i jamčila veća osviještenost potencijalne publike širom Europe;

19.

naglašava važnost programa MEDIA pri testiranju inovativnih pristupa razvoju publike, posebno podrškom festivalima, inicijativama za filmsko opismenjavanje i mjerama za razvoj publike;

20.

podsjeća na to da su u skladu s člankom 13. stavkom 1. Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama države članice obvezne osigurati da pružatelji usluga na zahtjev promiču europska djela; naglašava da se ta odredba provodi na nejednake načine uz različite razine pravnih zahtjeva, što bi moglo dovesti do toga da ponuđači imaju poslovni nastan u državama članicama s najnižim zahtjevima;

21.

smatra da bi svi koji imaju ekonomsku korist, čak i neizravnu, od djela europske kinematografije preko izravnih provizija, marketinga ili širenja, uključujući poveznice ili provizije na osnovi videa na zahtjev, trebali financijski doprinositi stvaranju europskih filmova; poziva Komisiju da se vodi tim načelom, čak i kad sa stajališta tržišnog natjecanja ispituje sustave država članica za financiranje filmova;

22.

poziva Komisiju da to uzme u obzir kad bude predlagala reviziju sadašnjeg pravnog okvira kako bi se na europskom audiovizualnom tržištu jamčili ravnopravni, jednaki i pošteni uvjeti za sve pružatelje usluga;

23.

poziva platforme za video na zahtjev i internetske usluge videa na zahtjev (SVOD) da javno objave podatke o tome koliko je puta odgledan svaki pojedini film iz njihove ponude kako bi se zajamčila odgovarajuća procjena njihova učinka;

24.

smatra da bi, radi poboljšanja optjecaja europskih filmova na europskom i međunarodnom tržištu, javno financiranje produkcije i distribucije trebalo biti uravnoteženije kako bi se povećala potpora za razvoj, promidžbu i međunarodnu distribuciju;

25.

smatra da je potrebno realno povećati financijska sredstva za distribuciju, promidžbu i marketing filmova, no ne na teret financiranja produkcije;

26.

posebno poziva države članice da povećaju javno financiranje kako bi u ranoj fazi poduprle distribuciju i promidžbu nacionalnih filmova u inozemstvu te nenacionalnih europskih filmova;

27.

poziva države članice da promiču inicijative za olakšavanje produkcije, distribucije, dostupnosti i privlačnosti europskih filmova; smatra da bi se primjenom nižih stopa PDV-a za kulturna audiovizualna djela, bez obzira na to prodaju li se na internetu ili izvan njega, poticao rast novih usluga i platformi;

28.

naglašava ulogu Instrumenta jamstva za kulturne i kreativne sektore u okviru programa Kreativna Europa kojim se malim i srednjim poduzećima u kulturnim i kreativnim sektorima olakšava pristup financiranju te potiču dodatna ulaganja financijskih posrednika, čime se povećavaju mogućnosti financiranja filmske industrije;

29.

predlaže ocjenjivanje djelotvornosti i učinkovitosti europskih i nacionalnih sustava financiranja filmova, pri čemu se posebna pozornost treba obratiti kvaliteti i dosegu financiranih filmova te istodobno uzeti u obzir dostupnost i učinkovitost instrumenata financiranja za marketing i razvoj publike; poziva Komisiju da primjere najbolje prakse koji proizađu iz rezultata proslijedi državama članicama;

30.

podsjeća na to da su za filmsku produkciju i koprodukciju potrebna znatna financijska ulaganja i da se sadašnjim pravnim okvirom ne sprečava izdavanje dozvola za više teritorija te stoga naglašava da bi se trebala i dalje očuvati različitost sustava produkcije i distribucije kako bi se poticala ulaganja u europske filmove i odgovorilo na jezičnu i kulturnu raznolikost europskog tržišta te očuvala i promicala kulturna raznolikost;

31.

naglašava da europski filmovi dobivaju sredstva iz velikog broja europskih, nacionalnih i regionalnih javnih fondova te da bi trebalo poticati veću komplementarnost pri upotrebi tih fondova kako bi oni postali učinkovitiji;

32.

pozdravlja inicijativu Komisije za uspostavu europskog filmskog foruma kako bi se olakšao strukturni dijalog sa svim dionicima u audiovizualnom sektoru o izazovima s kojima se taj sektor u digitalnom dobu trenutačno suočava, kako bi se poboljšala suradnja, objedinjavanje informacija i razmjena najboljih praksi;

33.

s tim u vezi poziva na šire sudjelovanje i suradnju svih nadležnih institucija, posebno s Europskim parlamentom;

34.

poziva države članice da ojačaju svoje napore za poboljšanje medijske pismenosti, a posebno filmske pismenosti, u školskim programima i institucijama za obrazovanje u kulturi, te da na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini razrade inicijative u koje će uvrstiti sve razine formalnog, informalnog i neformalnog obrazovanja i usavršavanja;

35.

svjestan je posebnog značaja kina za filmsku i medijsku pismenost kao međugeneracijskog mjesta učenja te pozdravlja sve mjere kojima se ciljano promiče ta funkcija kina;

36.

skreće pozornost na promidžbu obrazovnih filmova za mlade te podupire natjecanja na kojima ih se potiče na stvaranje audiovizualnih djela; naglašava također mogućnosti koje nudi program MEDIA pri potpori projektima filmskog opismenjavanja;

37.

podupire inovativne projekte i prakse poput pripremne mjere Komisije za optjecaj europskih filmova u digitalnom dobu, osmišljene za testiranje fleksibilnijeg puštanja filmova u distribuciju preko različitih medija u više država članica te pozdravlja uvrštavanje te djelatnosti u program Kreativna Europa;

38.

smatra da bi od takvih inicijativa za fleksibilnije vremenske intervale za puštanje filmova u distribuciju koristi imale određene vrste europskih filmova u smislu vidljivosti, dopiranja do publike, prihoda i nižih troškova, te potiče Komisiju i države članice da takvim inicijativama posvete veću pozornost;

39.

poziva države članice da zajamče digitalizaciju kinematografskih djela te da uz zahtjev za pohranjivanje prema međunarodnom standardu digitalnog originala za digitalne filmove uspostave obvezni mehanizam pohranjivanja za digitalne formate ili da svoje postojeće mehanizme prilagode takvim formatima;

40.

naglašava važnost audiovizualnih arhiva, posebno onih iz ustanova koje se bave filmskom baštinom i javnih televizija te potiče države članice da zajamče primjerenu razinu sredstava i sustava stjecanja prava kako bi se olakšalo ispunjenje njihove zadaće javnog interesa, uključujući očuvanje i digitalizaciju filmske baštine kao i omogućavanje javnog dostupa toj baštini;

41.

naglašava važnu ulogu europske digitalne knjižnice EUROPEANA kao digitalne knjižnice za europsku audiovizualnu baštinu (i za film i za televiziju);

42.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

21.9.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 346/17

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenu „Nova strategija EU-a za šume: za šume i sektor koji se temelji na šumama” (COM(2013)0659),

—

uzimajući u obzir radne dokumente službi Komisije (SWD(2013)0342) i (SWD(2013)0343), koji su priloženi toj Komunikaciji,

—

uzimajući u obzir zaključke o Novoj strategiji EU-a za šume Vijeća za poljoprivredu i ribarstvo od 19. svibnja 2014.,

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 30. siječnja 2014. naslovljeno „Nova strategija EU-a za šume: za šume i sektor koji se temelji na šumama”,

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. srpnja 2014. o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija naslovljeno „Nova strategija EU-a za šume: za šume i sektor koji se temelji na šumama”,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. veljače 2006. o provedbi strategije Europske unije za šumarstvo (1),

—

uzimajući u obzir Odluku br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenog 2013. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta”,

—

- uzimajući u obzir strategiju Europa 2020., uključujući inicijative Unija inovacija i Resursno učinkovita Europa,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenu „Strategija EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama” (COM(2013)0216),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija pod nazivom „Naše životno osiguranje, naš prirodni kapital: strategija biološke raznolikosti EU-a za 2020.” (COM(2011)0244),

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj te mišljenja Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A8-0126/2015),

A.

budući da Europska unija nije nadležna za izradu zajedničke šumarske politike, ali da određene politike Unije mogu imati utjecaj na nacionalne šumarske politike te da države članice same odlučuju o političkim pristupima kad je riječ o šumarstvu i šumama;

B.

budući da, premda je očigledno riječ o području nad kojim države članice imaju nadležnost, postoje potencijalne prednosti za industrije koje se temelje na šumama u vidu bolje i aktivnije usklađenosti i boljeg položaja tog važnog gospodarskog sektora, kojim se jamče radna mjesta na europskoj razini, posebno u ruralnim područjima i istodobno štite ekološki sustavi te pružaju ekološke prednosti za sve, pri čemu se ne dovodi u pitanje nadležnost država članica;

C.

budući da je drvo obnovljivi resurs koji je često nedovoljno iskorištavan u Europi i da treba zajamčiti inteligentnu i održivu upotrebu te sirovine, među ostalim daljnjim razvojem i razmjenom stručnog znanja;

D.

budući da su šume izvor jedinstvene flore, faune i gljiva;

E.

budući da se šume uvelike razlikuju svojom veličinom i obilježjima, pri čemu šume pokrivaju više od polovine teritorija nekih država članica; budući da su šume kojima se gospodari na održiv način od iznimne važnosti za stvaranje dodane vrijednosti na lokalnoj, regionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini u vidu jamčenja radnih mjesta u ruralnim područjima i pružanja doprinosa društvu zasnovanom na biogospodarstvu, pružanju koristi za ljudsko zdravlje, posebno u područjima koje su strukturno u nepovoljnom položaju, te istodobno znatnim doprinosom zaštiti okoliša i klime kao i bioraznolikosti;

F.

budući da je šumska biomasa vrlo važan izvor obnovljive energije; budući da europske šume trenutačno apsorbiraju i pohranjuju oko 10 % emisija ugljika EU-a te na taj način znatno pridonose naporima koji se ulažu u smanjenje posljedica klimatskih promjena;

G.

budući da su građani Unije zbog urbanizacije našega društva slabije povezani sa šumama te da malo znaju o šumarstvu i utjecaju koji ima na blagostanje, radna mjesta, klimu, okoliš, zdravlje ljudi i cijeli lanac vrijednosti te na vezu sa širim ekosustavima;

H.

budući da se u okviru sve većeg broja politika EU-a polažu sve snažniji zahtjevi na šume; budući da se ti zahtjevi moraju oprezno uravnotežiti te da potreba za novim načinima upotrebe drveta u biogospodarstvu i za dobivanje bioenergije mora podrazumijevati resursnu učinkovitost, primjenu nove tehnologije i poštovanje ograničenja u održivim zalihama;

I.

budući da je značajka europskog šumarstva održivo gospodarenje i dugoročno planiranje te da bi načelo održivosti trebalo još snažnije naglasiti na svim razinama, od lokalne do globalne razine, kako bi se otvorila nova radna mjesta, zaštitila bioraznolikost, ublažile klimatske promjene i suzbila dezertifikacija;

J.

budući da je neophodno istaknuti gospodarsku, socijalnu i ekološku ulogu šuma, također u kontekstu zaštite i promicanja kulturne i prirodne baštine te poticanja održivog (ekološkog) turizma;

K.

budući da zbog sve većeg broja stanovnika u svijetu raste potreba za energijom te bi šume zbog toga trebale imati važniju ulogu u budućoj kombinaciji izvora energije EU-a;

1.

pozdravlja Komunikaciju Komisije o Novoj strategiji EU-a za šume i popratne radne dokumente te naglašava da se strategiju EU-a za šume mora usmjeriti na održivo gospodarenje šumama i njihovu multifunkcionalnu ulogu s gospodarskog, društvenog i ekološkog stajališta te da se mora zajamčiti bolja usklađenost i bolje upoznavanje s politikama Zajednice koje su izravno ili neizravno povezane sa šumarstvom; u tom smislu ističe da se u okviru sve većeg broja inicijativa europske politike u područjima kao što su gospodarska politika i politika zapošljavanja, energetska politika i politika zaštite okoliša i klime zahtijeva sve veći doprinos šumarskog sektora;

2.

ističe potrebu da se na sustavniji način odredi vrijednost usluga šumskih ekosustava i da se ona uzme u obzir pri donošenju odluka u javnom i privatnom sektoru;

3.

primjećuje da samo zdrave i stabilne planinske šume mogu u potpunosti ispunjavati svoje funkcije zaštite ljudi i prirode predstavljajući protutežu snježnim lavinama i odronima te služeći kao prirodna zaštita od poplava; ističe da je osobito u tom kontekstu nadnacionalna komunikacija neophodna;

4.

u tom pogledu naglašava da bi trebalo spriječiti svaki pokušaj da se šumarstvo učini predmetom politike EU-a te da se lokalno i regionalno obilježje tog sektora i nadležnost država članica u tom području moraju poštovati uz istodobno nastojanje ostvarivanja usklađenosti između nadležnosti EU-a i država članica;

5.

ističe da šume EU-a obilježava velika raznolikost, uključujući snažne razlike u vlasništvu nad šumama, njihovoj veličini, njihovim obilježjima i izazovima s kojima su suočene;

6.

naglašava da se strategijom EU-a za šume mora uzeti u obzir činjenica da šume prekrivaju više od polovine teritorija nekih država članica i da su šume kojima se gospodari na održiv način od iznimne važnosti za stvaranje dodane vrijednosti na lokalnoj i regionalnoj razini i jamčenje radnih mjesta u ruralnim područjima te da istodobno daju ključan doprinos zaštiti okoliša;

7.

naglašava posebno vrijednu ulogu stabilnih mješovitih šuma s autohtonim vrstama drveća prilagođenim lokalnim uvjetima kao i presudnu ulogu koju takve šume imaju za ekosustave te njihov doprinos bioraznolikosti;

8.

poziva države članice na to da pruže potporu vlasnicima šuma u njihovim nastojanjima da očuvaju i uzgajaju autohtone mješovite šume koje su uobičajene za pojedino područje;

9.

izražava razočaranje zbog činjenice da se uvjeti rada radnika u šumarstvu ne uzimaju kao referentna točka u predloženoj strategiji i traži od Komisije da razmotri pametnu organizaciju rada, visoke tehnološke standarde te kvalitetna radna mjesta;

10.

primjećuje da je u sektoru šumarstva trenutačno zaposleno više od 3 milijuna Europljana i naglašava da će se dugoročna konkurentnost tog sektora ostvariti jedino s pomoću kvalificirane radne snage;

11.

smatra da bi se Strategijom EU-a za šume trebali odrediti uvjeti kojima će se EU-u omogućiti da ima relevantne obrazovne programe i radnike koji su u potpunosti svjesni trenutačnih izazova i prijetnji s kojima se suočava sektor šumarstva, ali i sigurnosnih propisa u području gospodarenja šumama;

12.

ističe potrebu za sveobuhvatnom i cjelovitom zajedničkom strategijom i pozdravlja priznavanje gospodarske, ekološke i društvene uloge šuma i sektora koji se temelji na šumama u EU-u te njihovih gospodarskih, ekoloških i društvenih koristi;

13.

smatra da se tim priznanjem pruža snažna osnova za potporu šumarskom sektoru EU-a, među ostalim sprečavanjem šumskih nepogoda i upravljanjem njima, poboljšanjem resursne učinkovitosti, povećanjem konkurentnosti, poticanjem zapošljavanja, jačanjem industrijskih grana koje se temelje na šumarstvu i očuvanjem ekoloških funkcija;

14.

ističe važnu ulogu biogospodarstva u ostvarivanju novih prioriteta Komisije u pogledu rasta, zapošljavanja i ulaganja;

15.

priznaje da EU treba imati ulogu u pružanju potpore nacionalnim politikama u cilju ostvarivanja aktivnog, multifunkcionalnog i održivog gospodarenja šumama, uključujući gospodarenje različitim vrstama šuma, te u jačanju suradnje radi uklanjanja prekograničnih opasnosti kao što su šumski požari, klimatske promjene i prirodne nepogode ili invazivne strane vrste;

16.

smatra da se u okviru strategije treba voditi više računa o problemu bolesti drveća, kao što je sušenje hrasta koje pustoši plantaže hrasta plutnjaka u Portugalu, Francuskoj i Španjolskoj, ali i utječe na područja pod posebnom zaštitom i rezervate biosfere;

17.

ističe da je očekivani rast potražnje za drvom i prilika i izazov za šume i sve sektore koji se temelje na šumama, posebno s obzirom na to da se očekuje da će zbog posljedica klimatskih promjena suše, požari, oluje i nametnici šumama češće i u većoj mjeri nanositi štetu; u tom kontekstu naglašava potrebu da se šume zaštite od tih sve većih prijetnji i da se usklade njihova proizvodna i zaštitna funkcija;

18.

pozdravlja širenje šumskog pokrova, posebno s autohtonim vrstama u područjima koja nisu pogodna za proizvodnju hrane, a osobito onima koja su u blizini urbanih područja, radi ublažavanja negativnih toplinskih učinaka, smanjenja zagađenja te osnaživanja veze između čovjeka i šume;

19.

u potpunosti podupire napore koje Komisija ulaže u promicanje zapošljavanje u sektoru šumarstva i održivo stvaranje blagostanja u Europi;

20.

naglašava važnost održive proizvodnje i upotrebe drva i drugih materijala povezanih sa šumom, kao što su pluto i drvni derivati, uključujući tekstilna vlakna, za razvoj održivih gospodarskih modela i otvaranje ekološki prihvatljivih radnih mjesta;

21.

poziva Komisiju na to da analizira poteškoće u opskrbi kraja lanca koje su povezane s porastom potražnje u trećim zemljama, što se posebno odnosi na oblo drvo, i da podrži taj sektor;

22.

poziva Komisiju i države članice na to da stvore poticaje kako bi sve veća skupina žena u ulozi vlasnica šuma mogla dobiti posebne savjete i potporu u vezi s aktivnim i održivim gospodarenjem svojim šumama;

23.

naglašava da je oko 60 % šuma EU-a u privatnom vlasništvu i da ima oko 16 milijuna privatnih vlasnika šuma te u tom kontekstu ističe važnost vlasništva i prava na vlasništvo te podržava sve mjere kojima se udrugama dionika omogućava sudjelovanje u dijalogu o razvoju i provedbi održivog gospodarenja šumama te bolja razmjena informacija;

24.

primjećuje da su vlasnici šuma ključni akteri u ruralnim područjima te u tom kontekstu pozdravlja priznavanje uloge šumarstva i agrošumarstva u programu za ruralni razvoj u okviru ZPP-a za razdoblje od 2014. do 2020.;

25.

smatra da bi se Strategija EU-a za šume unaprijedila ako se podrži odgovarajućom koordinacijom, pri čemu bi se rabila postojeća financijska sredstva EU-a, uključujući Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR);

26.

ističe mogućnost država članica i regija da iskoriste dostupna financijska sredstva u okviru svojih programa ruralnog razvoja kako bi podržale održivo gospodarenje šumama i poticale agrošumarstvo te kako bi stvarale javna ekološka dobra kao što su kisik, pohranjivanje ugljika i zaštita usjeva od posljedica klimatskih promjena te kako bi poticale rast lokalnih gospodarstava i otvarale ekološki prihvatljiva radna mjesta;

27.

priznaje potrebu za poboljšanim prijevozom i logistikom za gospodarenje šumama i izvlačenje drvne sirovine; poziva države članice na razvoj održivih sustava logistike i sječe sa smanjenim negativnim učincima na klimu, što bi obuhvaćalo i korištenje kamionima i brodovima na održivo biogorivo i veću upotrebu željeznica; potiče upotrebu strukturnih fondova EU-a i programa za ruralni razvoj za te potrebe;

28.

priznaje ulogu šuma u društvu u vezi s tjelesnim i mentalnim zdravljem građana i da javna dobra koje nam šume pružaju imaju visoku ekološku i rekreacijsku vrijednost te da pružaju doprinos kvaliteti života, osobito u pogledu opskrbe kisikom, sekvestracije ugljika, pročišćavanja zraka, pohranjivanja i pročišćavanja vode, kontrole erozije i zaštite od lavina, kao i u pogledu omogućavanja prostora za aktivnosti na otvorenom;

29.

potiče povezivanje urbanih područja i šuma javnim prijevozom radi lakšeg pristupa šumama i šumskim područjima;

30.

naglašava važnost ostalih aktivnosti povezanih sa šumama, npr. prikupljanje nedrvnih šumskih proizvoda kao što su gljive ili jagodasto voće, kao i ispaša i pčelarstvo;

31.

poziva Komisiju na promicanje gospodarskih aktivnosti koje mogu služiti kao izvor sirovina za farmaceutsku, kozmetičku i prehrambenu industriju i koje mogu služiti kao alternativni način rješavanja problema nezaposlenosti i iseljavanja stanovništva iz ruralnih područja te da promiče korisnost proizvoda tih aktivnosti za ljudsko zdravlje;

32.

ističe da upotreba drva i ostalih proizvoda od iskorištena drva kao obnovljivih i ekološki prihvatljivih sirovina s jedne strane i održivo gospodarenje šumama s druge strane imaju važnu ulogu u postizanju društveno-političkih ciljeva EU-a kao što su energetska tranzicija, ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba njima te ostvarivanje ciljeva strategije Europa 2020. i ciljeva na području bioraznolikosti; primjećuje da bi nepostojanje aktivnog gospodarenja šumama bilo u suprotnosti s tim ciljevima;

33.

ističe da šume kojima se gospodari imaju veći kapacitet upijanja ugljičnog dioksida od šuma kojima se ne gospodari i naglašava važnost održivog gospodarenja šumama pri maksimalnom povećanju potencijala sekvestracija ugljika koji imaju šume EU-a;

34.

smatra da se šume ne bi trebalo promatrati samo kao spremnike ugljika;

35.

naglašava potrebu da se zajamči učinkovita upotreba i ponovna upotreba šumskih resursa i drvnog materijala kao načina smanjivanja trgovinskog deficita EU-a, poboljšanja neovisnost EU-a u opskrbi drvom i konkurentnosti njegova šumarskog sektora, pružanja pomoći u smanjenju razine neodrživog gospodarenja šumama, zaštite okoliša te smanjenja krčenja šuma u zemljama izvan EU-a;

36.

izričito podržava učinkovito korištenje drvom kao obnovljivom sirovinom raznovrsne namjene s ograničenom dostupnošću i izjašnjava se protiv zakonski obvezujućih pravila o davanju prvenstva pri iskorištavanju drva jer se time s jedne strane ograničava tržište energije i razvoj novih i inovativnih upotreba biomase, a s druge strane to u mnogim izoliranim i ruralnim područjima nije izvedivo isključivo iz infrastrukturnih razloga;

37.

podržava otvorenu i tržišno orijentiranu politiku i slobodu za sve tržišne dionike davanjem prednosti drvu iz lokalnih izvora kako bi se maksimalno umanjio ugljični otisak koji stvara prekooceanski prijevoz i potaknula održiva lokalna proizvodnja;

38.

smatra nužnim da se strategijom također u cijelosti uzmu u obzir specifičnosti rijetko naseljenih i udaljenih regija jer se neki od najvećih resursa biomase u Uniji nalaze u tim područjima;

39.

prepoznaje vrijednost drva za energetske svrhe kao sredstva borbe protiv energetskog siromaštva, čime se doprinosi ciljevima za obnovljivu energiju iz klimatskog i energetskog okvira do 2030. i stvaranju novih poslovnih mogućnosti;

40.

smatra da bi nova strategija za šume trebala omogućiti bolju suradnju na području strukturiranja industrija koje se temelje na šumama te ponovnog okupljanja gospodarskih subjekata u cilju boljeg iskorištavanja šumskih resursa;

41.

zastupa stajalište da se održivo gospodarenje šumama mora temeljiti na opće priznatim i prihvaćenim načelima i sredstvima kao što su kriteriji i pokazatelji za održivo gospodarenje šumama koji uvijek moraju biti usmjereni na cijeli sektor neovisno o konačnoj namjeni drva;

42.

podržava namjeru Komisije da zajedno s državama članicama i dionicima razvije ambiciozan, objektivan i dokaziv skup kriterija i pokazatelja za održivo gospodarenje šumama, naglašavajući da bi te kriterije trebalo uskladiti sa zahtjevima konferencije Forest Europe (Ministarska konferencija o zaštiti šuma u Europi) (2), koji predstavljaju paneuropski temelj za zajedničko izvješćivanje o održivom gospodarenju šumama i temelj za dodjelu certifikata za održivost uzimajući u obzir raznolikost šumskih vrsta diljem Europe;

43.

priznaje da je zbog rastuće potražnje za materijalima iz šumarskog sektora, uglavnom kao posljedica razvoja obnovljivih energija koje potječu iz biomase, potrebno osmisliti nove načine povećanja dostupnosti drva kako bi se osiguralo održivo iskorištavanje šuma;

44.

napominje da su pregovori u okviru konferencije Forest Europe o „Europskoj konvenciji o šumama” (3) kao obvezujućem okviru za održivo gospodarenje šumama i za bolje ujednačavanje interesa u politici šumarstva znatno uznapredovali te poziva države članice i Komisiju da poduzmu sve što je moguće kako bi se pregovori uspješno obnovili, nastavili i završili;

45.

smatra da planovi gospodarenja šumama ili ekvivalentni instrumenti mogu biti važni strateški instrumenti za provedbu konkretnih mjera na razini pojedinih poduzeća, dugoročno planiranje i provedbu održivog gospodarenja šumama u Europi; no ističe da provedba konkretnih mjera sadržanih u tim planovima na razini šumarskog gospodarstva mora ostati podložna nacionalnim propisima;

46.

poziva države članice da u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti prate i promiču provedbu planova gospodarenja šumama bez stvaranja nepotrebnih administrativnih opterećenja;

47.

pozdravlja jasno odvajanje planova gospodarenja šumama od planova gospodarenja u okviru programa Natura 2000.;

48.

ističe da su planovi gospodarenja šumama samo uvjet za dobivanje sredstava iz fondova EU-a za ruralni razvoj za korisnike koji imaju gospodarstva veća od određene veličine, a da su šume ispod utvrđenog praga isključene; nadalje ističe da se mogu odobriti i ekvivalentni instrumenti;

49.

poziva države članice da u potpunosti iskoriste postojeću fleksibilnost u primjeni zakonodavstva, posebno kako bi koristi imali manji gospodarski subjekti;

50.

poziva Komisiju i države članice na to da stvore poticaje i podrže nove poslovne modele, kao što su proizvodne zajednice, kojima bi male privatne vlasnike šuma trebalo potaknuti na aktivno i održivo gospodarenje svojim šumama;

51.

ustraje u tome da je, radi pravilne provedbe strategije, ključno da postoji određeni dugoročni plan djelovanja kojim se ističe važnost mobilizacije i održivog korištenja šumskog drva, u cilju stvaranja dodane vrijednosti i radnih mjesta, uz istovremeno omogućavanje jačanja privatnih šumarskih društava i podržavanje organiziranih skupina vlasnika šuma;

52.

ističe da bi učinkovito upravljanje resursima trebalo obuhvaćati programe potpore za pošumljavanje zemljišta koje nije pogodno za poljoprivredu te za uspostavu zaštitnih pojasa;

53.

smatra da bi prednost trebalo dati praktičnoj primjeni istraživanja jer cijeli sektor može imati koristi od novih ideja, a industrijske grane koje se temelje na šumama imaju velik potencijal za razvoj; također smatra da se daljnjim ulaganjima u inovacije u tom sektoru mogu stvoriti nove proizvodne mogućnosti i učinkovitiji procesi kojima bi se omogućila pametnija upotreba raspoloživih resursa i maskimalno umanjili negativni učinci na šumske resurse;

54.

poziva Komisiju na to da, imajući na umu šumarske i drvoprerađivačke prioritete, ispita europske programe za istraživanje i razvoj (Obzor 2020.) i program za konkurentnost malih i srednjih poduzeća (COSME) te da po potrebi izradi nove instrumente za sektor utemeljen na šumama i promiče ciljano istraživanje ekonomičnih rješenja za nove inovativne proizvode od drva za potporu održivog biogospodarstva na bazi drva;

55.

pozdravlja koristi razmjene najboljih praksi i postojećeg znanja o šumama među državama članicama i poziva države članice i Komisiju na to da podrže razmjene među industrijom, znanstvenicima i proizvođačima;

56.

ističe važnost podupiranja okvirnih programa EU-a za istraživanje, razvoj i inovacije u ostvarivanju pametnog i održivog rasta, proizvoda veće dodane vrijednosti, čišće tehnologije i visokog stupnja tehnološkog napretka, posebno u području rafiniranih biogoriva i gradnje industrijskih objekata od drva, ali i u automobilskoj i tekstilnoj industriji;

57.

podsjeća na to da je 2009., u skladu s navodima Komisije, u biogospodarstvu ostvaren promet veći od dva bilijuna eura i da se u njemu nudi 20 milijuna radnih mjesta, što je 9 % ukupnih radnih mjesta u EU-u;

58.

primjećuje da će se svakim eurom uloženim u istraživanje i inovacije na području biogospodarstva u okviru programa Obzor 2020. stvoriti oko 10 eura dodane vrijednosti; ističe da šume danas imaju presudnu ulogu u biogospodarstvu i da će tako biti i u budućnosti;

59.

smatra da bi trebalo poticati zamjenu sirovina temeljenih na nafti ili sirovina koje zahtijevaju intenzivnu toplinu proizvodima od drva i iskorištenog drva, u skladu s napretkom u istraživanju i tehnologiji, što može pozitivno pridonijeti budućim dobicima u smislu ublažavanja posljedica klimatskih promjena i otvaranja novih radnih mjesta;

60.

naglašava potrebu za procjenom troškova cijelog zakonodavstva EU-a kojim se utječe na lance vrijednosti u industrijskim granama utemeljenima na šumama radi ukidanja sve nepotrebne birokracije koja predstavlja opterećenje i stvaranja okvira kojim će se na održiv način ojačati dugoročna konkurentnost tih industrijskih grana, te također ističe potrebu da se podrži načelo u skladu s kojim bi, u okviru procjene utjecaja, trebalo temeljito ocijeniti zakonodavne prijedloge koji utječu na sektor šumarstva i lance vrijednosti u industrijskim granama utemeljenim na šumama;

61.

smatra da je širenje baze znanja o šumama presudno za istraživanje te da su pouzdane informacije nužne za provedbu strategije za šume;

62.

primjećuje da su na raspolaganju resursi za informiranje i praćenje preko programa Copernicus i drugih svemirskih inicijativa na europskoj razini te preporučuje intenzivnije korištenje tim resursima i alatima;

63.

napominje da nacionalne inventure šuma predstavljaju alat za sveobuhvatan nadzor za potrebe sagledavanja stanja šuma te zadovoljavaju regionalne aspekte i potrebu za manjom birokracijom i manjim troškovima;

64.

pozdravlja nastojanja Komisije da se uspostavi europski sustav informacija o šumama koji će se temeljiti na nacionalnim podacima i inicijative kako bi se poboljšala usporedivost novih i postojećih podataka te se nada da će se u tom pogledu unaprijediti analiza podataka povezanih s gospodarstvom i zapošljavanjem u šumarskom i drvoprerađivačkom sektoru;

65.

posebno preporučuje potrebu za većom količinom datoteka s dugoročnim podacima kako bi se olakšalo razumijevanje trendova u šumarstvu i njegova prilagodba na klimatske promjene;

66.

smatra da je kvalificirana i dobro obučena radna snaga ključna za uspješnu provedbu održivog gospodarenja šumama i poziva Komisiju i države članice na to da pripreme mjere i po mogućnosti iskoriste postojeće europske instrumente, kao što su Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR), Europski fond za regionalni razvoj (EFRR), Europski socijalni fond (ESF) i europski programi obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020), kako bi se dala potpora smjeni generacija i riješio problem nedostatka kvalificiranih radnika u šumarstvu;

67.

poziva Komisiju na to da podrži pripremu informativnih kampanja u tom sektoru, čiji je cilj podizanje razine svijesti o mogućnostima koje on nudi u rješavanju problema nezaposlenosti i smanjenja broja stanovnika, kao i jačanje njegove privlačnosti za mlade;

68.

smatra da bi trebalo razviti programe obrazovanja i daljnje izobrazbe, posebno za nove početnike i mlade šumare te postojeće zaposlenike u graditeljstvu kako bi se povećala njihova svijest o mogućnostima koje pruža upotreba drva, a kako bi se zajamčilo prenošenje znanja u održivom gospodarenju šumama i daljnjim granama industrije;

69.

priznaje da održivo gospodarenje tijekom cijelog životnog ciklusa šumskih proizvoda može znatno doprinijeti ostvarivanju ciljeva ekološkog gospodarstva, posebno onih povezanih s politikama ublažavanja klimatskih promjena i učinkovitim korištenjem resursima;

70.

smatra da bi države članice trebale promicati održivu upotrebu šumskih proizvoda u građevinskom sektoru, uključujući njihovu upotrebu u izgradnji povoljnijih kuća od sirovina iz održivih izvora;

71.

ističe važnost tradicionalnih visoko-vrijednih načina upotrebe koji i dalje imaju golem potencijal za rast, kao što su primjena drva u graditeljstvu i pakiranju;

72.

primjećuje da sadašnji tehnološki trendovi omogućavaju izgradnju objekata za stanovanje visokog kapaciteta koji su uglavnom izgrađeni od drva te stoga znatno ograničavaju emisije CO2 u građevinskom sektoru;

73.

ističe da se propisi o upotrebi drva u građevinske svrhe razlikuju među državama članicama; stoga poziva na zalaganje za donošenje propisa EU-a kojima će se promicati veća upotreba drva u građevinarstvu;

74.

poziva države članice na to da uspostave inicijative kojima se podupire prijenos znanja i tehnologije i da u potpunosti iskoriste postojeće programe EU-a za podršku istraživanja i inovacija u šumarstvu i sektoru koji se temelji na šumama;

75.

napominje da postoje velike nepoznanice u znanstvenim i tehnološkim istraživanjima koja se odnose na prilagodbu šumarstva klimatskim promjenama, što podrazumijeva i istraživanje utjecaja sve većeg broja štetočina i bolesti koje su ozbiljna prijetnja europskim šumama i sektorima koji se temelje na šumama;

76.

potiče države članice i Komisiju na djelovanje radi podizanja svijesti o gospodarskoj, ekološkoj i društvenoj ulozi europskih šuma i šumarstva te o važnosti održivog biogospodarstva temeljenog na šumama i važnosti drva kao jednoga od glavnih obnovljivih sirovina EU-a;

77.

smatra da je važno poticati znanstveno-istraživački rad usmjeren na racionalno korištenje biomase i razvoj energetskih usjeva koji brzo rastu te stvoriti model kojim se daje ekonomski poticaj za korištenje otpadne biomase;

78.

naglašava da održivo gospodarenje šumama može imati pozitivan utjecaj na bioraznolikost i da se njime mogu ublažiti posljedice klimatskih promjena i umanjiti rizici od šumskih požara, najezde nametnika i bolesti;

79.

naglašava da se Unija usuglasila u vezi s tim da se do 2020. moraju zaustaviti gubitak bioraznolikosti i degradacija usluga ekosustava, uključujući oprašivanje, da se ekosustavi i njihove usluge moraju održati te da bi najmanje 15 % degradiranih ekosustava dotad trebalo obnoviti; dodaje da se Unija nadalje usuglasila u vezi s tim da gospodarenje šumama mora biti održivo, da se šume, njihova bioraznolikost i usluge koje pružaju moraju zaštititi i koliko je moguće poboljšati te da se mora poboljšati otpornost šuma na klimatske promjene, požare, oluje, nametnike i bolesti; osim toga naglašava potrebu za izradom i provedbom obnovljene strategije Unije za šume koja se bavi pitanjima višestrukih očekivanja i koristi od šuma te doprinosi jačem strateškom pristupu zaštiti i poboljšanju stanja šuma, između ostalog održivim gospodarenjem šumama (4);

80.

ističe kako bi i druga tematska područja trebalo podrobnije razmotriti, pogotovo problem prekomjernog broja biljojeda, zdravlja šuma, poticanja održive proizvodnje drva, šumskih genetskih resursa, mjera za sprečavanje i borbu protiv šumskih požara te izbjegavanje erozije tla i obnove šumskog pokrova;

81.

priznaje da bi se šumarstvom usredotočenim na šume brzog rasta mogla zajamčiti održiva drvna biomasa te istodobno zajamčiti potrebno održavanje teritorija, čime se smanjuje rizik od erozije tla i odrona zemlje na izdvojenom ili napuštenom zemljištu;

82.

poziva Komisiju i države članice na to da poduzmu posebne mjere radi postizanja petog cilja iz Aichija kojim se stopa gubitka svih prirodnih staništa, uključujući šume, treba barem prepoloviti do 2020. godine ili gdje je to moguće dovesti blizu nule, a degradacija i usitnjavanje trebaju se znatno smanjiti;

83.

poziva države članice da oblikuju svoje politike u području šumarstva tako da se u potpunosti vodi računa o značaju šuma u zaštiti bioraznolikosti, sprečavanju erozije tla, jamčenju sekvestracije ugljika i pročišćavanju zraka te održavanju vodnih ciklusa;

84.

ističe da je za ostvarivanje ciljeva vodećih inicijativa „Unija inovacija” i „Europa učinkovitih resursa” u okviru strategije Europa 2020. potrebno biogospodarstvo kao središnji element inteligentnog i ekološki prihvatljivog rasta u Europi te da drvo kao sirovina ima važnu ulogu u ostvarivanju napretka prema takvom biogospodarstvu;

85.

naglašava potrebu da se hitno razjasni staklenički učinak raznih načina korištenja šumske biomase za proizvodnju energije te da se utvrde načini korištenja kojima se mogu najviše ublažiti negativni učinci u politički relevantnim rokovima;

86.

smatra da je važno zalagati se za primjenu koncepta biogospodarstva uz poštovanje granica održivosti povezanih s opskrbom sirovinama kako bi se poticala gospodarska održivost šumskih lanaca putem inovacija i prijenosa tehnologije;

87.

poziva na davanje veće potpore raznim šumskim proizvodima, čime bi se omogućilo da različite vrste potražnje za šumskim proizvodima budu uravnotežene i ocijenjene u okviru potencijala održive opskrbe te drugih funkcija ekosustava i usluga koje šume pružaju;

88.

izražava veliku zabrinutost zbog brzine uništavanja šuma u svijetu, posebno u zemljama u razvoju, često zbog nezakonite sječe;

89.

podržava mehanizme promicanja globalnog razvoja šumarstva ka održivijem korištenju i u tom smislu posebno upućuje na Uredbu EU-a o drvu (5), čiji je cilj suzbijanje nezakonite sječe i stavljanja nezakonitog drva uvezenog iz trećih zemalja na europsko tržište, na sustav za izdavanje dozvola za uvoz drvne sirovine u Europsku zajednicu (FLEGT) (6) kao i na odgovarajuće dobrovoljne sporazume o partnerstvu;

90.

poziva Komisiju na objavu očekivane revizije funkcioniranja i učinkovitosti Uredbe EU-a o drvu i naglašava da bi nova uredba trebala biti razmjerna i usmjerena na načine smanjivanja nepotrebnih troškova te zahtjeve za izvještavanje za europske vlasnike šumskih zemljišta i šumare, pri čemu se ne bi dovodio u pitanje cilj te uredbe;

91.

smatra da, s obzirom na izazove koje predstavljaju globalno zatopljenje i klimatske promjene, ekosustavi i populacije vrsta moraju biti zdravi, biološki raznoliki i snažni kako bi bili otporni;

92.

ističe mogućnosti koje pružaju područja obuhvaćena programom Natura 2000., u kojima se zahvaljujući njihovim iznimnim prirodnim resursima mogu jamčiti proizvodi na bazi drva i usluge visoke ekološke i kulturne vrijednosti;

93.

ističe važnost zdravih šumskih ekosustava kao staništa za životinje i biljke, ali naglašava da se dobronamjernim zakonodavstvom, kao što je Direktiva EU-a o staništima utječe na odluke o održivom gospodarenju zemljištem i da se takvo zakonodavstvo mora provoditi na razmjeran način;

94.

prepoznaje ulogu šuma u razvoju sektora koji su s njima povezani te u tom pogledu ustraje u tome da je važno pružiti potporu uzgajivačima medonosnog drveća koje zauzvrat pomaže u procesu oprašivanja;

95.

smatra da su određeni problemi povezani s industrijom koja se temelji na šumama prisutni na globalnoj razini, u prvom redu nezakonita sječa stabala, te stoga poziva Europsku komisiju na jačanje potpore sektoru koji se temelji na šumama u relevantnim međunarodnim tijelima;

96.

napominje da potražnja za biomasom, osobito drvom, raste i stoga pozdravlja nastojanja Komisije i država članica da podrže zemlje u razvoju u provedbi njihovih mjera za poboljšanje politike šumarstva i propisa u području šumarstva, posebno u okviru programa REDD+ (7) (borba protiv čimbenika presudnih za krčenje i propadanje šuma);

97.

poziva Komisiju na to da razvije plan djelovanja u pogledu krčenja i degradacije šuma, kako bi se ostvarili ciljevi utvrđeni u njezinoj Komunikaciji o krčenju šuma, kao što se traži u Sedmom programu djelovanja za okoliš; smatra da nije važno zajamčiti samo očuvanje postojećih šuma i gospodarenje njima nego i pošumljavanje iskrčenih područja;

98.

smatra da je potrebno posebno pozivanje na potrebu za sveobuhvatnim pošumljavanjem u područjima koja su pogođena opetovanim šumskim požarima;

99.

naglašava da bi provedba strategije EU-a za šume trebala biti višegodišnji koordinirani proces u kojem bi stajališta Europskog parlamenta trebalo uzeti u obzir te da bi strategiju trebalo provesti učinkovito i koherentno te uz što manje birokracije;

100.

izražava žaljenje zbog toga što je postupak provedbe dijelom započeo prije nego što je Europski parlament usvojio svoje stajalište i smatra da to nije u skladu s ciljem bolje koordinacije politika koje se odnose na šume, kako je navedeno u tekstu Strategije Komisije;

101.

smatra da je u okviru nove strategije potrebno uspostaviti veze među strategijama i planovima financiranja Europske unije i država članica te ojačati usklađenost u pogledu planiranja, financiranja i provedbe međusektorskih aktivnosti;

102.

poziva na sveobuhvatnu, dobro strukturiranu i uravnoteženu provedbu strategije;

103.

stoga smatra da bi trebalo ojačati mandat Stalnog odbora za šumarstvo i osigurati mu veće resurse kako bi se Komisiji omogućilo da u potpunosti iskoristi stručno znanje država članica, provodeći pritom novu Strategiju EU-a za šume na razini EU-a; stoga poziva Europsku komisiju na to da se pravodobno savjetuje sa Stalnim odborom za šumarstvo, i to prije svake inicijative ili nacrta tekstova koji bi će utjecati na gospodarenje šumama i na industriju koje se temelji na šumama;

104.

naglašava važnu ulogu Skupine za civilni dijalog o šumarstvu i plutu i druge važne dionike te poziva na njezino odgovarajuće uključivanje u provedbu strategije;

105.

smatra da međusektorski karakter problematike povezane sa sektorom koji se temelji na šumama podrazumijeva unutarnju suradnju različitih službi Europske komisije pri razmatranju svake mjere, što može utjecati na posebnu prirodu održivog gospodarenja šumama i sektore koji su s njim povezani; stoga poziva Glavnu upravu za okoliš, Glavnu upravu za klimatsku politiku, Glavnu upravu za poljoprivredu, Glavnu upravu za energetiku i Glavnu upravu za istraživanje i inovacije te ostale relevantne glavne uprave na to da strateški surađuju kako bi zajamčili učinkovitu provedbu strategije boljom koordinacijom i komunikacijom;

106.

napominje da bi poticanje konkurentnosti i održivosti sektora šumarstva, potpora ruralnim i urbanim područjima, širenje baze znanja, zaštita šuma i očuvanje njihovih ekosustava, poticanje koordinacije i komunikacije te povećanje održive upotrebe drva i šumskih nedrvnih proizvoda trebali biti prioritetni, uzimajući u obzir određivanje prioriteta Komisije o rastu, zapošljavanju i ulaganjima, između ostalog i pri provedbi nove strategije EU-a za šume;

107.

poziva Komisiju na to da strategiju dopuni snažnim planom djelovanja koji sadrži konkretne mjere i da Parlamentu podnosi godišnje izvješće o napretku ostvarenom u provedbi konkretnih aktivnosti iz strategije;

108.

zagovara održavanje proširene sjednice odbora AGRI-ENVI-ITRE kako bi se omogućila uravnotežena rasprava o napretku u provedbi nove strategije EU-a o šumama;

109.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

21.9.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 346/27

—

uzimajući u obzir prijedlog uredbe Vijeća o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja (COM(2013)0534),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2014. o prijedlogu uredbe Vijeća o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja (1),

—

uzimajući u obzir prijedlog direktive o borbi kaznenim pravom protiv prijevara koje utječu na financijske interese Unije (COM(2012)0363),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca: preporuke za radnje i inicijative koje treba poduzeti (2),

—

uzimajući u obzir prijedlog uredbe o Agenciji Europske unije za suradnju u kaznenom pravosuđu (Eurojust) (COM(2013)0535),

—

uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, članke 2., 6. i 7. Ugovora o Europskoj uniji i Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 30. studenog 2009. o planu za jačanje postupovnih prava osumnjičenih ili optuženih osoba u kaznenim postupcima,

—

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a osobito njegove članke 86., 218., 263., 265., 267., 268. i 340.,

—

uzimajući u obzir članak 99. stavak 3. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir privremeno izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove i mišljenje Odbora za pravna pitanja (A8-0055/2015),

A.

budući da su podaci koje je prikupila i analizirala Komisija doveli do potvrde sumnje u prijevare koje utječu na financijske interese Unije u prosječnom iznosu od 500 milijuna eura godišnje, te premda postoje dobri razlozi za pretpostavku da bi prijevarama moglo biti ugroženo čak tri milijarde eura godišnje;

B.

budući da je stopa podignutih optužnica niska – otprilike 31 % tijekom osam godina od 2006. do 2013. – u usporedbi s brojem pravnih preporuka koje je Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) uputio državama članicama; budući da je jedan od ciljeva Ureda europskog javnog tužitelja premostiti taj jaz;

C.

budući da bi određene države članice mogle biti manje učinkovite u vezi s otkrivanjem i kaznenim progonom prijevara koje utječu na financijske interese EU-a, čime bi se nanijela šteta poreznim obveznicima iz svih država članica EU-a koji pridonose proračunu Unije;

D.

budući da je u svojoj Rezoluciji od 12. ožujka 2014. Parlament zatražio od Vijeća da ga se stalnim protokom informacija i neprekidnim savjetovanjem jače uključi u zakonodavni rad;

E.

budući da razlike u nadležnostima, pravnim tradicijama, policijskim i pravnim sustavima u državama članicama ne bi trebale otežavati ili potkopavati borbu protiv prijevara i kriminala koji utječu na financijske interese Unije;

F.

budući da se terorizam financira i organiziranim kriminalom te kriminalne skupine skupljaju sredstva prijevarom;

G.

budući da se člankom 86. Ugovora o funkcioniranju Europske unije dopušta proširenje ovlasti Ureda europskog javnog tužitelja kako bi se obuhvatila teška kaznena djela s prekograničnim elementima; budući da bi Vijeće moglo uzeti u obzir tu mogućnost nakon što se Ured europskog javnog tužitelja uspostavi i počne dobro funkcionirati;

1.

ponovno potvrđuje potpunu spremnost da se pozabavi prioritetima za osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja te da utvrdi načela i uvjete pod kojima može dati svoju suglasnost;

2.

ponovno naglašava sadržaj svog prijašnjeg privremenog izvješća usvojenog Rezolucijom od 12. ožujka 2014. te traži njegovo dopunjavanje i ažuriranje nakon najnovijeg razvoja rasprave u Vijeću;

3.

poziva Vijeće da zajamči transparentnost i demokratski legitimitet potpunim informiranjem Parlamenta i redovnim savjetovanjem s njime; apelira na Vijeće da uzme u obzir njegova stajališta kao preduvjet za usvajanje Uredbe o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja;

4.

podsjeća na to da bi u nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja trebala biti kaznena djela koja se odnose na prijevaru protiv financijskih interesa Unije; u tom smislu podsjeća na to da relevantna kaznena djela trebaju biti navedena u predloženoj direktivi o borbi kaznenim pravom protiv prijevara koje utječu na financijske interese Unije (Direktiva PIF); priznajući napredak koji su postigli suzakonodavci u pregovorima za donošenje Direktive PIF, poziva Vijeće na obnavljanje svojih napora u cilju postizanja sporazuma o toj Direktivi radi uspostavljanja Ureda europskog javnog tužitelja;

5.

vjeruje da je potreban inovativni pristup u vezi s istragom, kaznenim progonom i dovođenjem pred sud počinitelja prijevara koje utječu na financijske interese Unije kako bi se povećali učinkovitost borbe protiv prijevara, stopa povrata te povjerenje poreznih obveznika u institucije EU-a;

6.

smatra da je ključno zajamčiti uspostavljanje jedinstvenog, snažnog i neovisnog Ureda europskog javnog tužitelja koji će biti u mogućnosti istraživati, kazneno ih goniti i dovoditi pred sud počinitelje kaznenih djela koja utječu na financijske interese Unije;

7.

naglašava da bi po svojoj strukturi Ured europskog javnog tužitelja trebao biti potpuno neovisan o nacionalnim vladama i institucijama EU-a te zaštićen od političkog utjecaja i pritiska; stoga poziva na otvorenost, objektivnost i transparentnost u postupcima odabira i imenovanja glavnog europskog tužitelja, njegovih zamjenika, europskih tužitelja i delegiranih europskih tužitelja; vjeruje da bi dužnost europskog tužitelja trebalo obnašati na puno radno vrijeme kako bi se spriječili bilo kakvi sukobi interesa;

8.

naglašava važnost svoje uključenosti u postupke imenovanja europskih tužitelja te predlaže otvoren natječaj za kandidate koji ispunjavaju potrebne kriterije integriteta, profesionalnosti, iskustva i vještina; vjeruje da bi Vijeće i Parlament u zajedničkom dogovoru trebali imenovati europske tužitelje na osnovi popisa s užim izborom koji sastavlja Komisija te nakon procjene neovisnog stručnog povjerenstva koje je odabrano između sudaca, tužitelja i pravnika priznate stručnosti; glavni europski tužitelj trebao bi se imenovati u skladu s istim postupkom nakon saslušanja pred Parlamentom;

9.

vjeruje da bi se članovi Kolegija trebali razriješiti nakon odluke Suda Europske unije, a na zahtjev Vijeća, Komisije, Parlamenta i/ili glavnog europskog tužitelja;

10.

naglašava da u postupke imenovanja delegiranih europskih tužitelja države članice moraju uključiti nacionalna neovisna pravosudna tijela u skladu s nacionalnim zakonima i praksama;

11.

pozdravlja odredbu iz teksta Vijeća o podnošenju godišnjih izvješća institucijama EU-a kako bi se zajamčilo stalno ocjenjivanje aktivnosti koje provodi novo tijelo; poziva Vijeće da zajamči da će se u godišnja izvješća, između ostalog, uvrstiti detalji o spremnosti nacionalnih vlasti na suradnju s Uredom europskog javnog tužitelja;

12.

smatra da bi pravila kojima se regulira podjela nadležnosti između Ureda europskog javnog tužitelja i nacionalnih tijela trebala biti jasno definirana kako bi se izbjegla bilo kakva nesigurnost ili pogrešno tumačenje u operativnoj fazi; u nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja trebala bi biti istraga o djelima koja predstavljaju prijevaru koja utječe na financijske interese Unije te njihov kazneni progon u skladu s direktivom o borbi kaznenim pravom protiv prijevara koje utječu na financijske interese Unije; vjeruje da bi Ured europskog javnog tužitelja prvo trebao odlučiti je li slučaj u njegovoj nadležnosti te prije nacionalnih vlasti pokrenuti vlastite istrage kako bi se izbjegle neučinkovite paralelne istrage;

13.

ustraje u tome da bi nacionalna tijela koja provode istrage o kaznenim djelima pod nadležnošću Ureda europskog javnog tužitelja trebala biti obvezna informirati Parlament o svim takvim istragama; ponavlja da je potrebno da Ured europskog javnog tužitelja ima pravo preuzeti takve istrage kada utvrdi da je to primjereno kako bi se zajamčila neovisnost i učinkovitost Ureda;

14.

ponavlja da bi se ovlasti Ureda europskog javnog tužitelja trebale proširiti na druga kaznena djela osim onih koja utječu na financijske interese Unije samo kad istovremeno:

vjeruje također da u slučaju neslaganja između Ureda europskog javnog tužitelja i nacionalnih tijela nadležnih za kazneni progon Ured europskog javnog tužitelja treba odlučiti na središnjoj razini tko će provoditi istragu i pokretati postupke; nadalje vjeruje da određivanje nadležnosti u skladu s tim kriterijima treba uvijek podlijegati sudskom preispitivanju;

15.

smatra da je žalosno da države članice uzimaju u obzir opciju kolegijske umjesto hijerarhijske strukture koju je prvobitno predložila Komisija; u tom pogledu vjeruje da bi odluke o kaznenom progonu, izboru nadležnog suda, preraspodjeli predmeta ili njegovu odbacivanju te o transakcijama trebala donositi vijeća na središnjoj razini;

16.

ističe činjenicu da vijeća trebaju igrati vodeću ulogu u istragama i kaznenom progonu ne ograničavajući svoje djelovanje samo na zadatke usklađivanja nego nadzirući rad delegiranih europskih tužitelja na tom polju;

17.

zabrinut je zbog automatske poveznice između europskog tužitelja u središnjem uredu i predmeta podnesenog u njegovoj državi članici zbog toga što bi to moglo dovesti do očitih nedostataka u smislu neovisnosti tužitelja i ravnomjerne distribucije predmeta;

18.

poziva stoga na racionalnu organizaciju radnog opterećenja ureda na središnjoj razini; napominje u tom smislu da bi sustav raspodjele predmeta među vijećima trebao slijediti unaprijed određene i objektivne kriterije; predlaže također da bi se u kasnijoj fazi mogla razmotriti posebna specijalizacija vijeća;

19.

uvjeren je da će i osoblje u Uredu europskog javnog tužitelja zajamčiti potrebno znanje, iskustvo i stručnost nacionalnih policijskih sustava;

20.

poziva zakonodavca da Uredu europskog javnog tužitelja zajamči pojednostavljene postupke pribavljanja odobrenja za istražne mjere u prekograničnim predmetima u skladu sa zakonima država članica u kojima se dotična mjera provodi; podsjeća na to da su se suzakonodavci dogovorili oko kriterija za države članice u vezi s podnošenjem zahtjeva za istražne mjere na temelju načela uzajamnog priznavanja u Direktivi 2014/41/EU o Europskom istražnom nalogu u kaznenim stvarima; vjeruje da bi se isti kriteriji trebali primjenjivati u pogledu istražnih mjera koje treba odobriti Ured europskog javnog tužitelja, posebno kad je riječ o razlozima za odbijanje;

21.

poziva Vijeće da zajamči prihvatljivost dokaza koje je prikupio Ured europskog javnog tužitelja uz potpuno poštovanje relevantnog europskog i nacionalnog zakonodavstva diljem Unije s obzirom na to da je to od ključne važnosti za jamčenje učinkovitosti kaznenog progona u skladu s člankom 6. Ugovora o Europskoj uniji, Poveljom o temeljnim pravima Europske unije i Europskom konvencijom o temeljnim pravima;

22.

ponavlja da Ured europskog javnog tužitelja treba aktivno tražiti sve relevantne dokaze, bez obzira na to jesu li oni optužujući ili oslobađajući; nadalje ustraje u tome da je osumnjičeniku ili optuženiku u okviru svake istrage koju provodi Ured europskog javnog tužitelja potrebno odobriti određena prava u vezi s dokazima, i to osobito:

23.

zbog mogućnosti da postoji više nadležnosti za prekogranične prekršaje koji su u nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja, vjeruje da je neophodno zajamčiti da europski tužitelji, delegirani europski tužitelji i nacionalna tijela nadležna za kazneni progon u potpunosti poštuju načelo ne bis in idem glede kaznenih progona u vezi s prekršajima koji su u nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja;

24.

potvrđuje da bi se pravo na pravni lijek trebalo održati u svakom trenutku u pogledu djelovanja Ureda europskog javnog tužitelja i također prepoznaje potrebu da Ured europskog javnog tužitelja djeluje učinkovito; stoga vjeruje da bi sve odluke Ureda europskog javnog tužitelja trebale podlijegati sudskom preispitivanju pred nadležnim sudom; naglašava da bi odluke vijeća kao što su utvrđivanje nadležnosti za kazneni progon, odbacivanje ili preraspodjela predmeta ili transakcije trebale podlijegati sudskom preispitivanju pred sudovima Unije;

25.

vjeruje da se u svrhe sudskog preispitivanja svih istražnih i drugih postupovnih mjera usvojenih u sklopu njegova djelovanja u smislu kaznenog progona Ured europskog javnog tužitelja ispred nadležnih sudova zemalja članica treba smatrati nacionalnim tijelom;

26.

podsjeća na to da bi novi Ured europskog javnog tužitelja trebao svoje djelatnosti obavljati uz potpuno poštovanje prava osumnjičenih ili optuženih osoba iz članka 6. Ugovora o EU-u, članka 16. UFEU-a i Povelje o temeljnim pravima Europske unije te iz onih na razini Unije već donesenih zakonodavnih mjera o postupovnim pravima osumnjičenih i optuženih osoba u kaznenim postupcima te o zaštiti osobnih podataka;

27.

potvrđuje da bi se buduća direktiva o pravnoj pomoći trebala jednako primjenjivati na sve osumnjičene ili optužene osobe koje su pod istragom ili ih kazneno progoni Ured europskog javnog tužitelja; poziva države članice da u slučaju nedonošenja direktive EU-a zajamče učinkovit pristup pravnoj pomoći u skladu s relevantnim nacionalnim zakonima;

28.

naglašava da sve osumnjičene ili optužene osobe koje su pod istragom ili ih kazneno progoni Ured europskog javnog tužitelja imaju pravo na zaštitu svojih osobnih podataka; u tom pogledu ističe činjenicu da obrada osobnih podataka koju provodi Ured europskog javnog tužitelja mora biti u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001; naglašava da sve posebne odredbe o zaštiti podataka sadržane u uredbi Vijeća o uspostavljanju Ureda europskog javnog tužitelja mogu služiti samo kao dopuna ili dodatna razrada odredaba sadržanih u Uredbi (EZ) br. 45/2001, i to samo u mjeri koja je potrebna;

29.

ponovo potvrđuje svoju veliku spremnost za osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja i reformu Eurojusta kako je Komisija predvidjela u obama svojim prijedlozima; zahtijeva da Komisija prilagodi procjene o učinku kolegijske strukture na proračun; poziva na razjašnjenje odnosa između Eurojusta, Ureda europskog javnog tužitelja i OLAF-a kako bi se razgraničile njihove uloge u zaštiti financijskih interesa EU-a; poziva Vijeće i Komisiju na to da u cilju povećanja učinkovitosti istrage provjere mogućnost jačane integracije tih agencija;

30.

poziva Vijeće da slijedi te preporuke i ističe činjenicu da su navedeni uvjeti nužni za davanje odobrenja Parlamenta za nacrt Uredbe Vijeća;

31.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

21.9.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 346/32

—

uzimajući u obzir pitanje Komisiji o strategiji o alkoholu (O-000008/2015 – B8-0108/2015),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 282/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi trećeg Programa djelovanja Unije u području zdravlja (2014. – 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1350/2007/EZ (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 8. ožujka 2011. o smanjenju zdravstvenih nejednakosti u EU-u (2),

—

uzimajući u obzir članak 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u kojemu stoji da Unija samo nadopunjuje djelovanje država članica u vezi s pitanjima javnog zdravlja,

—

uzimajući u obzir godišnje izvješće Platforme EU-a za prehranu, tjelesnu aktivnost i zdravlje za 2011.,

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 5. rujna 2007. o strategiji Europske unije za potporu državama članicama u smanjenju štetnog djelovanja alkohola (3),

—

uzimajući u obzir zaključke sa sastanka Vijeća za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i potrošačka pitanja održanog 1. i 2. prosinca 2011. o smanjenju zdravstvenih razlika unutar EU-a usklađenim mjerama za promicanje zdravog načina života,

—

uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da je u nekim državama članicama zlouporaba alkohola drugi po redu uzročnik bolesti povezan s načinom života i da je ovisnost o alkoholu rizični čimbenik kod više od 60 kroničnih bolesti, kao što su alkoholna bolest jetre, kronični alkoholni pankreatitis te gotovo sve druge gastrointestinalne bolesti, rak, dijabetes, kardiovaskularne bolesti, pretilost, fetalni alkoholni spektar poremećaja i neuropsihijatrijski poremećaji poput ovisnosti o alkoholu;

B.

budući da su nadležna tijela država članica najbolje pripremljena za izradu pojedinačno prilagođenih politika za sprečavanje zlouporabe alkohola;

C.

budući da postoji uzročno-posljedična veza između zlouporabe alkohola i čitavog niza mentalnih poremećaja i poremećaja u ponašanju te drugih vrsta neprenosivih bolesti i ozljeda;

D.

budući da je procijenjeno da su 2010. u Europi socijalni troškovi izravno i neizravno povezani sa zlouporabom alkohola iznosili 155,8 milijardi EUR, većinom izvan sustava zdravstvene skrbi (82,9 milijardi EUR);

E.

budući da se zbog zlouporabe alkohola svake godine u svijetu zabilježi 3,3 milijuna smrtnih slučajeva, odnosno 5,9 % svih smrtnih slučajeva; budući da se otprilike 25 % svih smrtnih slučajeva u dobnoj skupini između 20 i 39 godina može pripisati zlouporabi alkohola; budući da su ti smrtni slučajevi često posljedica nesreća, nasilja ili bolesti jetre;

F.

budući da otprilike pet do devet milijuna djece živi u obiteljima pogođenima negativnim posljedicama konzumacije alkohola;

G.

budući da nema svaka konzumacija alkohola iste posljedice, s obzirom na to da uvelike ovisi o obrascu konzumacije, uključujući što se konzumira i na koji način; budući da se obrasci i trendovi konzumacije alkohola uvelike razlikuju među različitim regijama Europske unije, sa značajnim subregionalnim obrascima konzumacije i zdravstvenim posljedicama povezanima sa štetnom uporabom alkohola diljem EU-a; budući da je zbog društvenih, kulturnih, geografskih i gospodarskih različitosti među državama EU-a potrebno razlikovati obrasce i trendove konzumacije;

H.

budući da bi politika smanjenja štetnog djelovanja alkohola i podupiranja odgovorne konzumacije alkohola prilagođene specifičnim lokalnim i regionalnim okolnostima dovela do smanjenja zdravstvenih i socijalnih troškova povezanih s izravnim i neizravnim posljedicama štetnog djelovanja alkohola kao što su ovisnost o alkoholu, kronične bolesti, smrtnost i nasilje u obitelji, ali i troškova povezanih s alkoholom; budući da bi politika smanjenja štetnog djelovanja alkohola trebala uključivati ne samo zdravstveni sektor, nego i druge relevantne dionike, kao što su udruge potpore oboljelima od alkoholizma, te da bi trebala biti u potpunosti usklađena s načelima supsidijarnosti i zdravlja u svim politikama te bi istovremeno trebala osigurati značajan napredak u području javnog zdravlja;

I.

budući da zlouporaba alkohola i štetna uporaba alkohola mogu dovesti do ovisnosti o alkoholu, koju treba rješavati povećanom pozornošću i potporom unutar sustava zdravstvene skrbi država članica;

J.

budući da treba naglasiti da će određene skupine, kao što su mlade osobe, vjerojatnije pokazati loše načine ponašanja povezane s konzumacijom alkohola s obzirom na to da se 25 % smrtnih slučajeva mladih muškaraca u dobi između 15 i 29 godina te jedan od deset smrtnih slučajeva mladih žena može pripisati alkoholu; budući da je prekomjerna konzumacija alkohola među mladima sve raširenija u državama članicama i da uključuje posebne načine konzumacije kao što je tzv. prekomjerno opijanje (engl. binge drinking); budući da jetra muškarca u prosjeku višestruko brže prerađuje alkohol od jetre žene, što znači da će žene puno brže i s manjom količinom alkohola postati kronični alkoholičari;

K.

budući da je štetno djelovanje alkohola često povezano s različitim čimbenicima, kao što su društveno-ekonomska situacija, kulturna sredina, obrasci konzumacije alkohola te utjecaj roditelja i vršnjaka, ali i s opsegom i razinom provedbe i primjene primjerenih politika na tom području; budući da se slabe točke unutar jednog te istog društva mogu razlikovati kako se razlikuju one između različitih društava;

L.

budući da je u određenim europskim regijama zanatska proizvodnja alkoholnih pića okosnica lokalnog turizma;

M.

budući da oglašavanje i promidžba utječu na razinu konzumacije alkohola, posebice među mladima; budući da je provedba Direktive 2010/13/EU o audiovizualnim medijskim uslugama od temeljne važnosti za djelotvornu zaštitu tjelesnog, duševnog i moralnog razvoja djece i maloljetnika; budući da postoji korelacija između započinjanja s konzumacijom alkohola u ranoj dobi i vjerojatnosti nastanka problema povezanih s alkoholom u odrasloj dobi; budući da su obrazovanje te informativne i preventivne kampanje najučinkovitiji načini sprečavanja prekomjerne konzumacije alkohola među mladima; budući da bi Komisija stoga trebala odmah početi smišljati novu europsku strategiju o alkoholu kojom će se pomoći ograničiti prekomjerna konzumacija alkohola, a javnost bi kampanjom podizanja svijesti trebalo informirati o štetnim posljedicama konzumacije alkohola za zdravlje;

N.

budući da Svjetska zdravstvena organizacija naglašava potrebu za produbljivanjem znanja i poduzimanjem mjera u područjima kao što su povezanost konzumiranja alkohola i nerođenog djeteta, alkohol i starije osobe, utjecaj alkohola na osobe koje su u socijalno nepovoljnom položaju te socijalna isključenost uzrokovana zlouporabom alkohola;

O.

budući da zbog različitih društvenih, kulturnih, geografskih i gospodarskih čimbenika unutar Europske unije postoje različite navike i trendovi u konzumaciji alkohola koji se razlikuju i na lokalnoj razini i doprinose stvaranju različitih stavova prema konzumaciji alkohola;

P.

budući da je potrebno jasno razlučiti odgovornu uporabu alkohola od one štetne; budući da je odgovorna uporaba alkohola u skladu sa zdravim načinom života;

Q.

budući da se otprilike jedna od četiri prometne nesreće može pripisati vožnji pod utjecajem alkohola te da u EU-u u prometnim nesrećama povezanima s alkoholom svake godine smrtno strada najmanje 5 200 osoba; budući da je vožnja u alkoholiziranom stanju drugi po redu uzročnik smrtnosti na cestama u EU-u;

R.

budući da velik broj građana EU-a, osobito mladih, nije dovoljno informiran o zdravstvenim opasnostima štetne uporabe alkohola i ovisnosti o alkoholu te budući da je stoga ključno sprečavanje i podizanje svijesti u okviru nove europske strategije o alkoholu; budući da su se rano prepoznavanje problema i savjetovanje osoba koje pokazuju štetne obrasce konzumacije alkohola pokazali djelotvornim; budući da ima mnogo prostora za poboljšanje u pogledu zaštite maloljetnika od promidžbe alkohola;

S.

budući da u Uredbi (EZ) br. 178/2002 od 28. siječnja 2002. (4) stoji da se hrana smatra nesigurnom ako je štetna za zdravlje;

T.

budući da različite dobne skupine pokazuju različite obrasce konzumacije alkohola, koji do danas nisu primjereno istraženi;

U.

budući da su pića s udjelom alkohola većim od 1,2 % isključena iz dviju odredbi Uredbe (EU) br. 1169/2011 od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani (5), odnosno iz popisa sastojaka i zahtjeva o označivanju hranjivih vrijednosti; budući da priroda rizika povezanih s alkoholom zahtijeva visoku razinu informiranosti o alkoholnim pićima;

V.

budući da je Komisija u skladu s Uredbom (EU) br. 1169/2011 do prosinca 2014. bila dužna sastaviti izvješće u kojem se procjenjuje bi li za alkoholna pića ubuduće trebao vrijediti zahtjev o pružanju informacija o energetskoj vrijednosti i navode razlozi na temelju kojih se mogu opravdati moguća izuzeća kao i, ako je to potrebno, zakonodavni prijedlog kojim bi se utvrdila pravila za popis sastojaka ili obvezno označivanje hranjivih vrijednosti tih proizvoda;

W.

budući da se strategija EU-a o alkoholu pokazala uspješnom u davanju potpore državama članicama u pogledu smanjenja štetnog djelovanja alkohola, a posebno s pomoću razmjene najboljih praksi u područjima poput zaštite mladih, smanjenja broja prometnih nesreća povezanih sa zlouporabom alkohola, obrazovanja u sklopu kojeg se podiže svijest o konzumaciji alkohola, kao i s pomoću zajedničke baze podataka i praćenja na razini EU-a te u jačanju koordinacije između Komisije i država članica što je u konačnici rezultiralo razradom Akcijskog plana za alkoholizam među mladima i povremenu pretjeranu konzumaciju alkohola (2014. – 2016.) u Odboru za nacionalnu politiku i mjere u vezi s alkoholom;

X.

budući da je angažman velikog niza dionika unutar Europskog foruma za alkohol i zdravlje, kao i izvan njega, potaknuo razvoj konkretnog i mjerljivog djelovanja kako bi se na lokalnoj razini diljem Europske unije smanjile štetne posljedice zlouporabe alkohola;

Y.

budući da treći program djelovanja Unije u području zdravstva (2014. – 2020.) promiče primjenu potvrđenih najboljih praksi za ekonomične preventivne mjere usmjerene na ključne rizične čimbenike, kao što je zlouporaba alkohola;

Z.

budući da se vanjskom procjenom predmetne strategije koja je provedena 2012. potvrdila važnost i korisnost pristupa postojeće strategije i njezinih prioritetnih tema;

1.

napominje da je na sastanku Odbora za nacionalnu politiku i mjere u vezi s alkoholom održanom 22. listopada 2013. Komisija najavila da namjerava usko surađivati s državama članicama u razradi europskog akcijskog plana za smanjenje štetnog djelovanja alkohola; prima na znanje donošenje Akcijskog plana za alkoholizam među mladima i povremenu pretjeranu konzumaciju alkohola (tzv. prekomjerno opijanje) (2014. – 2016.) u rujnu 2014. i poziva Komisiju da prati njegovu provedbu u državama članicama;

2.

poziva Komisiju da pruži smjernice za borbu protiv štetnog djelovanja alkohola i da nastavi s pružanjem potpore nadležnim tijelima u državama članicama u kojima to donosi dodanu vrijednost istovremeno poštujući načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

3.

naglašava da bi smanjenje zdravstvenih, sigurnosnih i društveno-ekonomskih problema uzrokovanih alkoholom zahtijevalo poduzimanje mjera koje se odnose na razmjer, obrasce i kontekste konzumacije alkohola, kao i na šire društvene odrednice, s pomoću, primjerice, obrazovanja i pokretanja kampanja informiranja;

4.

poziva Komisiju da odmah započne s radom na novoj strategije EU-a o alkoholu (2016. – 2022.) s istim ciljevima kako bi se ažurirao regulatorni okvir i dala potpora nacionalnim vladama u borbi protiv štetnog djelovanja alkohola, kako bi dala podršku praćenju i prikupljanju pouzdanih podataka, potaknula prevenciju te promicanje zdravlja i obrazovanja na području zdravlja, ranu dijagnostiku, bolji pristup liječenju, stalnu potporu pogođenim osobama i njihovim obiteljima, uključujući programe savjetovanja, kako bi se smanjio broj prometnih nesreća uzrokovanih vožnjom pod utjecajem alkohola te kako bi se bolje razlikovali različiti obrasci konzumacije alkohola, ali i ponašanja i stavovi prema konzumaciji alkohola;

5.

smatra da bi se sadašnja strategija EU-a za potporu državama članicama u borbi protiv štetnog djelovanja alkohola trebala obnoviti gotovo u istom formatu i s istim ciljevima, tj. da rješava štetno djelovanje alkohola na razini država članica, da bude usmjerena na provedbu mjera i da potiče pristup koji uključuje više dionika;

6.

potiče Komisiju da čim prije izradi izvješće predviđeno Uredbom (EU) br. 1169/2011 s rokom u prosincu 2014. u kojem se procjenjuje bi li za alkoholna pića ubuduće trebao vrijediti zahtjev o pružanju informacija o sastavu i hranjivoj vrijednosti uzimajući pritom posebno u obzir utjecaj na mala i srednja poduzeća te zanatsku proizvodnju;

7.

poziva Komisiju da od Europske agencije za sigurnost hrane odmah zatraži ponovno ocjenjivanje uporabe acetaldehida kao bojila u alkoholnim i bezalkoholnim pićima;

8.

ističe da je potrebno što prije uvesti obvezu jasnog označivanja barem kalorijske vrijednosti alkoholnih pića te poziva Komisiju da predstavi odgovarajući zakonodavni prijedlog najkasnije do kraja 2016.;

9.

poziva Komisiju da odmah započne s radom na novoj strategiji EU-a o alkoholu za razdoblje 2016. – 2022. vodeći računa o Akcijskom planu Odbora za nacionalnu politiku i mjere u vezi s alkoholom i o zaključcima neovisne ocjene strategije EU-a o štetnom djelovanju alkohola kako bi se osigurao trajan učinak za do sada postignute rezultate i nastavilo s pružanjem potpore nacionalnim vladama za njihovu borbu protiv štetnog djelovanja alkohola u dugoročnoj perspektivi;

10.

ističe da je potrebna komplementarnost zakonodavstva i kodeksa ponašanja za zaštitu maloljetnika od negativnih posljedica neodgovorne konzumacije alkohola kako bi se osigurala djelotvorna zaštita maloljetnika; poziva države članice da strogo provode postojeće nacionalno zakonodavstvo u vezi s dobnim granicama za konzumaciju alkohola i da procijene potrebu za dodatnim pravno obvezujućim zahtjevima kako bi se osigurala djelotvorna zaštita maloljetnika;

11.

poziva države članice da u okviru svojih sustava zdravstvene skrbi provedu politike i načine liječenja kojima se smanjuje ovisnost pojedinaca o alkoholu;

12.

poziva države članice da povećaju napore u obrazovanju šire javnosti, posebno maloljetnika i trudnica, o štetnim posljedicama konzumacije alkohola te da po potrebi donesu odgovarajuće zakone;

13.

svjestan je razlika u obrascima konzumacije između država članica i kulturnim aspektima odgovorne konzumacije alkohola;

14.

ističe potrebu za informativnom kampanjom na razini Unije kako bi se trudnice upozorilo da ne konzumiraju alkohol te poziva Komisiju da razmotri utjecaj označivanja u vezi s tim pitanjem i da predstavi odgovarajući zakonodavni prijedlog najkasnije do kraja 2016.,

15.

traži od država članica, koje imaju primarnu nadležnost na ovom području, da razrade, provedu i procijene zdravstvene politike čiji je cilj smanjenje štetne uporabe alkohola i uvođenje strogih propisa o stavljanju na tržište alkoholnih pića, osobito za maloljetnike;

16.

poziva Komisiju da razmotri označivanje na razini Unije kojim bi se potrošače upozorilo na opasnost vožnje pod utjecajem alkohola;

17.

poziva Komisiju da ocijeni i po potrebi reformira ulogu i funkcioniranje Europskog foruma za alkohol i zdravlje, da osigura da članstvom u njemu zaista na uravnotežen način budu zastupljeni svi relevantni dionici, uz primjerenu zastupljenost gospodarskih subjekata i nevladinih organizacija, te da radi na poticanju i podržavanju njihova sudjelovanja u Forumu i njihovom obvezivanju na poduzimanje konkretnih i učinkovitih mjera za smanjenje štetnog djelovanja alkohola te poticanju ciljanog djelovanja koje je relevantno na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini;

18.

poziva Komisiju da uvede daljnja operativna poboljšanja u provedbi sadašnje strategije EU-a, kao što su proširenje članstva u Europskom forumu za alkohol i zdravlje na sve mjerodavne dionike, jačanje interakcije s Odborom za nacionalnu politiku i mjere u vezi s alkoholom na razini EU-a, promicanje dobre prakse za izradu, praćenje i procjenu obveza, prikupljanje boljih pokazatelja koji pružaju objektivnu, aktualnu i realnu sliku obrazaca konzumacije alkohola i štetnog djelovanja alkohola i poticanje ciljanih mjera relevantnih na lokalnim razinama, uz potpuno poštovanje temeljnih pravila Ugovora o EU-u;

19.

ističe da se novom strategijom EU-a o alkoholu ne bi trebali postavljati novi ciljevi, nego poticati oni ciljevi koji su već dogovoreni u sklopu Europskog akcijskog plana Svjetske zdravstvene organizacije za smanjenje štetne uporabe alkohola za razdoblje 2012. – 2020.;

20.

napominje da bi nova strategija EU-a mogla biti vrijedna u pogledu pružanja državama članicama mogućnosti za djelovanje koje su utemeljene na dokazima jer odgovornost za uporabu najprikladnijeg pristupa za smanjenje štetnog djelovanja alkohola snose nacionalna, regionalna i lokalna tijela; poziva Komisiju da nastavi s radom u svojoj vrijednoj ulozi koju ima u poticanju dobrih istraživanja i dijeljenju dokaza;

21.

ponavlja važnost snažne političke predanosti Komisije, Parlamenta, Vijeća i država članica EU-a jačanju napora u prevenciji štetnog djelovanja alkohola i osiguravanju odgovarajućeg odgovora politike utemeljenog na dokazima koji odražava različite ozbiljne zdravstvene i društveno-ekonomske posljedice štetnog djelovanja alkohola te njegovu povezanost s drugim rizičnim čimbenicima;

22.

podsjeća na važnost mjerljivih i strogih političkih ciljeva i prikladnih višegodišnjih mehanizama praćenja napretka za osiguravanje učinkovite provedbe strategije u državama članicama; ističe da je potrebno nadzirati provedbu nacionalnog zakonodavstva koje se odnosi na alkohol;

23.

poziva Komisiju i države članice da aktivno podupiru poboljšanje pokazatelja, prikupljanje pouzdanih podataka, usporedivost i pravovremenu analizu konzumacije alkohola te zdravstvenih i društvenih posljedica njegove konzumacije, da odredi adekvatnu količinu sredstava kako bi se smanjilo opterećenje uzrokovano njegovom zlouporabom te izravni i neizravni troškovi koje štetno djelovanje alkohola ima na društvo, kao i da potiču učinkovitu integraciju relevantnih podataka u politike EU-a i nacionalne politike na području alkohola na temelju zajedničkih dokaza;

24.

potiče države članice da pojačaju napore kako bi se zaštitilo mlade osobe od štetnog djelovanja alkohola, ponajprije strogim provođenjem nacionalnog zakonodavstva o dobnoj granici i osiguravanjem odgovornog oglašavanja;

25.

poziva Komisiju i države članice da ulažu u obrazovanje kako bi se naglasile zdravstvene i društvene posljedice štetne uporabe alkohola te istovremeno promicale umjerenost i odgovornost pri konzumaciji alkoholnih pića;

26.

naglašava da se javna financijska sredstva ne bi smjela upotrebljavati za promicanje konzumacije alkohola, uz iznimku promicanja mjera iz Uredbe (EU) br. 1144/2014 i Uredbe (EU) br. 1308/2013;

27.

ističe da je potrebno da države članice ograniče prodaju alkohola osobama ispod dobne granice za kupnju alkohola provođenjem redovitih mjera kontrole, osobito u blizini škola; poziva Komisiju da se na adekvatan način pozabavi prekograničnom prodajom alkohola na internetu; poziva Komisiju i države članice na provođenje kampanja podizanja svijesti o opasnostima tzv. prekomjernog opijanja, osobito kod maloljetnika te da uloži dodatne napore u cilju smanjenja prometnih nesreća povezanih s vožnjom pod utjecajem alkohola;

28.

potiče Komisiju da pomno prati provedbu Direktive 2010/13/EU o audiovizualnim medijskim uslugama te da razmotri njezinu reviziju u pogledu prodaje alkoholnih pića mladim osobama i sponzorstava proizvođača alkohola kako bi se smanjila izloženost mladih ljudi promidžbi alkoholna pića;

29.

poziva države članice i Komisiju te sve ostale relevantne dionike da preispitaju i ojačaju kampanje podizanja svijesti usmjerene na štetnu uporabu alkohola, posebno u slučaju trudnica te na utjecaj alkohola na nerođeno dijete;

30.

poziva Komisiju i države članice da razmotre konkretne mjere ograničavanja konzumacije alkohola, posebno među maloljetnim osobama i onima koji boluju od teških ili kroničnih bolesti ili teških ovisnosti povezanih s konzumacijom alkohola;

31.

poziva Komisiju da u svojoj strategiji i dalje nudi financijsku potporu za učinkovite i znanstveno utemeljene projekte koji se odnose na štetno djelovanje alkohola i razumijevanje korijenskih uzroka zlouporabe alkohola u skladu s novim programom za zdravlje i programom Obzor 2020.; poziva Komisiju da osigura da njezina financijska potpora bude namijenjena samo projektima sa znanstveno pouzdanom metodologijom i objektivnim izvršiteljem;

32.

poziva države članice, Komisiju i druge dionike da diversificiraju informativne kampanje o opasnostima konzumacije alkohola za različite dobne skupine, načinu na koji ljudi voze i posljedicama vožnje pod utjecajem alkohola, da prilagode takve kampanje različitim dobnim skupinama i da ih snažnije provode;

33.

poziva države članice da provedu mjere podizanja svijesti i obrazovne mjere usmjerene prema mladim osobama u okviru strategija prevencije zlouporabe i širenja najbolje prakse;

34.

poziva države članice da prošire strategiju o alkoholu Svjetske zdravstvene organizacije i poboljšaju rano otkrivanje štetne uporabe alkohola u sustavu osnovne zdravstvene skrbi promicanjem kontrola i osiguravanjem prikladnih usluga potpore za liječenje poremećaja uzrokovanih konzumacijom alkohola i povezanih kroničnih stanja;

35.

naglašava da bi propisi odgovarajućih nadležnih tijela država članica trebali omogućavati senzibilizaciju u pogledu posljedica zlouporabe alkohola, pružanje pristupačnog liječenja čija je cijena prihvatljiva osobama koje pate od poremećaja povezanih s pretjeranom konzumacijom alkohola i provođenje programa otkrivanja i kratkih intervencija u slučaju štetne i opasne uporabe alkohola; poziva države članice na suradnju kako bi pronašle rješenja za pomoć onima koji boluju od poremećaja, kroničnih bolesti ili teških ovisnosti povezanih s konzumacijom alkohola, kako bi im pomogle da se brinu o sebi i izliječe se od svoje ovisnosti;

36.

izražava žaljenje što su u nekim državama članicama ukinute ključne službe za ovisnost o alkoholu;

37.

poziva države članice i sve relevantne dionike na nastavak, jačanje i/ili razvoj politika i mjera kojima se promiče zdrav način života, uključujući pravilnu prehranu te sportske i rekreacijske aktivnosti, istovremeno uviđajući da je umjerena konzumacija alkoholnih pića važna sastavnica kulturnog života u mnogim državama članicama te da nije nužno u suprotnosti sa zdravim načinom života;

38.

poziva države članice da pažljivo razmotre primjerenost uvođenja nacionalnih politika u cilju sprečavanje prodaje veoma jeftinog alkohola, pod uvjetom da se tim mjerama jamči djelotvorna zaštita zdravlja i uzimaju u obzir načela proporcionalnosti i supsidijarnosti i očekivano mišljenje Suda Europske unije o usklađenosti politike škotske vlade u pogledu minimalnih cijena s pravom EU-a;

39.

poziva države članice da razmotre svoje postojeće zakonodavstvo i inicijative u vezi s informacijama za potrošače i odgovarajućom kulturom konzumacije alkohola u svrhu obrazovanja i podizanja svijesti o posljedicama štetne uporabe alkohola te smanjenja štetnog djelovanja alkohola; posebno preporučuje državama članicama da prate oglašavanje alkohola i njegov utjecaj na mlade osobe te da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi ograničile njihovu izloženost takvom oglašavanju;

40.

poziva Komisiju da ocijeni postojeće europsko zakonodavstvo u pogledu potrebe za poboljšanjem informacija za potrošače u vezi s alkoholom kako bi se osiguralo da potrošači budu svjesni udjela alkohola i kalorijskih vrijednosti, a da ne dođe do stvaranja prepreka jedinstvenom tržištu; naglašava važnost pružanja jasnih, sažetih i djelotvornih informacija o posljedicama konzumacije alkohola i s njime povezanim rizicima za zdravlje; poziva Komisiju da razmotri uvođenje oznake koja bi se primjenjivala u cijelom EU-u i sadržavala upozorenje potrošačima o opasnostima alkoholnih pića u trudnoći i tijekom vožnje;

41.

poziva Komisiju i države članice na donošenje odgovarajućih strategija i jačanje kontrola za borbu protiv krivotvorenja alkohola i nezakonite prodaje alkohola te prodaje alkohola na crnom tržištu, koji posebno negativno djeluju na najugroženije dijelove društva i mlade osobe te da zaštiti geografske oznake unutar Unije i u svijetu s pomoću međunarodnih trgovinskih sporazuma;

42.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji.

21.9.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 346/39

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Bangladešu, a posebno one od 18. rujna 2014. (1), 16. siječnja 2014. (2), 21. studenog 2013. (3) i 14. ožujka 2013. (4),

—

uzimajući u obzir svoje rezolucije od 25. studenog 2010. o ljudskim pravima te socijalnim i ekološkim standardima u međunarodnim trgovinskim sporazumima (5) i o korporativnoj društvenoj odgovornosti u međunarodnim trgovinskim sporazumima (6),

—

uzimajući u obzir Sporazum o suradnji između Europske zajednice i Narodne Republike Bangladeša o partnerstvu i razvoju (7),

—

uzimajući u obzir Pakt o održivosti za kontinuirano unapređenje radnih prava i sigurnosti tvornica u industriji konfekcijske odjeće i pletenine u Bangladešu,

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini, povjerenice za trgovinu Cecilije Malmström, povjerenice za zapošljavanje, socijalna pitanja, vještine i mobilnost radne snage Marianne Thyssen te povjerenika za međunarodnu suradnju i razvoj Nevena Mimice prigodom druge obljetnice tragedije u Rani PlazI,

—

uzimajući u obzir UN-ovu Deklaraciju iz Johannesburga o održivoj potrošnji i proizvodnji u svrhu promicanja društvenog i gospodarskog razvoja,

—

uzimajući u obzir Razvojni okvir za Konvenciju medicine rada i sigurnosti Međunarodne organizacije rada (C-187, 2006.) i njezinu Konvenciju o zaštiti zdravlja na radu (C-155, 1981.), koje Bangladeš nije ratificirao, te s njima povezane preporuke (R-197); uzimajući također u obzir Konvenciju o inspekciji rada (C-081, 1947.), koju je Bangladeš potpisao, te s njom povezane preporuke (R-164),

—

uzimajući u obzir „Program za bolji rad u Bangladešu” Međunarodne organizacije rada pokrenut u listopadu 2013.,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Obnovljena strategija EU-a za društvenu odgovornost korporacija za razdoblje 2011. – 2014.” (COM(2011)0681) i rezultate savjetovanja s javnošću o radu Komisije o smjeru njezine politike korporativne društvene odgovornosti nakon 2014.,

—

uzimajući u obzir svoje rezolucije od 6. veljače 2013. na temu „Korporativna društvena odgovornost: pouzdano, transparentno i odgovorno poslovno ponašanje i održivi rast” (8) te „Korporativna društvena odgovornost: promicanje društvenih interesa i put prema održivom i uključivom oporavku” (9),

—

uzimajući u obzir vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima koja tvore okvir za zaštitu i poštovanje ljudskih prava namijenjen vladama i poduzećima, usvojena u lipnju 2011. u Vijeću UN-a za ljudska prava,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava usvojenu 26. lipnja 2014. kojom se uspostavlja međuvladina radna skupina s nalogom izrade pravno obvezujućeg međunarodnog instrumenta za reguliranje radnji transnacionalnih korporacija,

—

uzimajući u obzir Deklaraciju Međunarodne organizacije rada o temeljnim načelima i pravima pri radu,

—

uzimajući u obzir Globalni sporazum Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima, radu, okolišu i borbi protiv korupcije,

—

uzimajući u obzir prijedlog uredbe Komisije o uspostavi sustava Unije za dužnu pažnju u opskrbnom lancu (COM(2014)0111) usmjerenu na prenošenje u zakonodavstvo Smjernica OECD-a o dužnoj pažnji za odgovorne lance opskrbe mineralima iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja,

—

uzimajući u obzir nacrt zakona o dužnoj pažnji matičnih društava i poduzeća koja su glavni ugovaratelji (br. 2578) koji je francuska Nacionalna skupština usvojila u prvom čitanju 30. ožujka 2015.,

—

uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.

budući da se 24. travnja 2013. u Savaru izvan Dhake urušila zgrada osmerokatnica Rana Plaza u kojoj se nalazilo više tvornica odjevnih predmeta što je prouzročilo smrt više od 1 100 osoba, a otprilike 2 500 ih je ranjeno; budući da je urušavanje zgrade Rana Plaza najveća industrijska katastrofa u povijesti Bangladeša i nesreća pri kojoj je došlo do urušavanja strukture s najvećim brojem smrtno stradalih u novijoj povijesti;

B.

budući da je 24. studenog 2012. najmanje 112 osoba poginulo u požaru u tvornici Tazreen u okrugu Ašulija u Dhaki (Bangladeš); budući da tvornički požari, urušavanja zgrada i druge nesreće koje se odnose na zdravlje i sigurnost na radu nisu ograničeni samo na sektor konfekcijske odjeće u Bangladešu već su razlog ozbiljne zabrinutosti u drugim zemljama u razvoju i najmanje razvijenim zemljama sa snažnim sektorom konfekcijske odjeće orijentiranim na izvoz, kao što su Pakistan ili Kambodža;

C.

budući da su obustavom Tekstilnog sporazuma i zbog visokog radnog intenziteta u sektoru proizvodnje konfekcijske odjeće, zemlje u razvoju kao što su Kina, Bangladeš, Indija i Vijetnam postale proizvođači za globalno tržište; budući da je Bangladeš postao drugi najveći izvoznik odjevnih predmeta na svijetu nakon Kine, pri čemu su plaće u tom sektoru među najnižima, a na sektor tekstilne industrije otpada gotovo 85 % izvoza te zemlje; budući da 60 % njegove proizvodnje odjevnih predmeta odlazi u EU koji je za Bangladeš glavno izvozno tržište;

D.

budući da industrija konfekcijske odjeće u Bangladešu zapošljava oko 4 milijuna ljudi i neizravno uzdržava gotovo 40 milijuna ljudi, što je otprilike četvrtina stanovništva Bangladeša; budući da je industrija konfekcijske odjeće znatno doprinijela smanjenju siromaštva; budući da je Bangladeš uložio veliki napor u smanjenju rodne nejednakosti u društvu i uspješno ostvario treći milenijski razvojni cilj UN-a o rodnoj jednakosti te budući da je sektor konfekcijske odjeće tome dao veliki doprinos jer su 3,2 milijuna ljudi od 4 milijuna radnika zaposlenih u tom sektoru žene; budući da je zapošljavanje žena u mnogim slučajevima doprinijelo njihovu osnaživanju;

E.

budući da je sektor reorganiziran prema integriranom modelu vrijednosnog lanca u skladu s kojim se narudžbe mogu osigurati samo povećanjem produktivnosti i dodatnim snižavanjem troškova proizvodnje te su zbog toga radnici u Bangladešu i drugim zemljama u razvoju izuzetno ranjivi; budući da su plaće u Kambodži i Šri Lanki, gdje gospodarstvo uvelike ovisi o sektoru proizvodnje konfekcijske odjeće, pale usprkos znatnom povećanju broja proizvodnih postrojenja i radnih mjesta; budući da je minimalna plaća u Bangladešu nakon nesreće u Rani Plazi znatno porasla, ali da je još uvijek nedovoljna za ono što se smatra primjerenom razinom za osnovne potrebe radnika;

F.

budući da je, prema raznim izvješćima, više od 600 radnika iz tekstilne industrije poginulo u tvorničkim požarima u Bangladešu između 2006. i početka 2013. godine, a prema izvješćima organizacija za ljudska prava nijedan vlasnik ni upravitelj tvornice nije zbog toga odgovarao na sudu;

G.

budući da je urušena zgrada Rana Plaza izgrađena ilegalno i nije ispunjavala sigurnosne standarde; budući da su nakon katastrofe zbog velike zabrinutosti za sigurnost trajno zatvorene 32 tvornice u Bangladešu, a 26 ih je dijelom zatvoreno; budući da velik broj tvornica tek treba dovesti vlastite standarde na razinu u skladu s pravnim odredbama; budući da Međunarodna organizacija rada podržava inicijativu bangladeške vlade u provođenju inspekcija strukturne, požarne i električne sigurnosti u približno 1 800 tvornica konfekcijske odjeće, od kojih su mnoge zapravo prenamijenjene poslovne ili stambene zgrade;

H.

budući da je 24. travnja 2013. potpisan „Sporazum o razumijevanju u vezi s praktičnim programom isplata žrtvama nesreća u Rani Plazi i njihovim obiteljima” (dalje u tekstu: Uzajamni fond donatora) kako bi se isplatile naknade žrtvama nesreće u njihovim obiteljima, a u prisutnosti predstavnika vlade Bangladeša, lokalnih proizvođača odjeće i međunarodnih odjevnih robnih marki te međunarodnih sindikata trgovine i međunarodnih nevladinih organizacija; budući da je iznos namijenjen za pokrivanje svih odštetnih zahtjeva 30 milijuna USD; budući da je iznos prikupljen dobrovoljnim doprinosima poduzeća do druge obljetnice nesreće 27 milijuna USD što znači da nedostaju još tri milijuna;

I.

budući da je financijska kompenzacija osnovna ekonomska potpora i da neće biti moguće platiti troškove liječenja za one žrtve kojima je potrebna dugoročna zdravstvena skrb ako fondu i dalje bude nedostajalo sredstava; budući da je Parlament izrazio žaljenje što dogovor o dobrovoljnoj naknadi u sklopu Uzajamnog fonda donatora nije ispunio svoj cilj te je napomenuo da bi mehanizam obvezujuće naravi bio korisniji za preživjele i za obitelji žrtava;

J.

budući da je, kao rezultat tih tragičnih događaja u Rani Plazi i nakon javnog negodovanja i poziva Europskog parlamenta na djelovanje, EU u suradnji s vladom Bangladeša i Međunarodnom organizacijom rada 8. srpnja 2013. pokrenuo „Pakt za kontinuirano unapređenje radnih prava i sigurnosti tvornica u industriji konfekcijske odjeće i pletenine u Bangladešu” (dalje u tekstu: Pakt o održivosti), kojim se Bangladeš obavezao na poduzimanje mjera za poboljšanje radnih normi i radnih uvjeta u industriji konfekcijske odjeće u zemlji;

K.

budući da su u Bangladešu prije nesreće postojala samo 92 inspektora za kontrolu otprilike 5 000 tvornica konfekcijske odjeće i drugih industrija; budući da se vlada Bangladeša obvezala do kraja 2013. zaposliti dodatnih 200 inspektora;

L.

budući da je Pakt prvi put preispitan u listopadu 2014. kada je zaključeno da vlada Bangladeša, usprkos ostvarenom pozitivnom napretku, treba poduzeti daljnje mjere, prije svega u vezi s unapređenjem i provedbom Zakona o radu, povećanjem radnih prava u zoni proizvodnje za izvoz i zapošljavanju većeg broja inspektora rada; budući da će se Pakt sljedeći puta preispitati u jesen 2015.;

M.

budući da je bangladeški Zakon o radu izmijenjen u srpnju 2013.; budući da u tom Zakonu, iako on uključuje određene pozitivne reforme, na primjer u području zdravlja i sigurnosti na radu, i dalje nedostaju međunarodne norme u pogledu slobode udruživanja i kolektivnog pregovaranja, kako je istaknuo Odbor stručnjaka Međunarodne organizacije rada u svojim komentarima na konvencije br. 87 i 98 te uključuje ograničenja prava potpuno slobodnog izbora predstavnika, brojna ograničenja prava na prosvjed i široke upravne ovlasti u pogledu ukidanja registracije sindikata, te budući da je vlada opetovano izjavila da nema namjere razmatrati dodane izmjene;

N.

budući da je 13. svibnja 2013. Dogovor o zaštiti od požara i sigurnosti zgrada u Bangladešu (dalje u tekstu: Dogovor), pravno obvezujući sporazum, potpisalo 187 korporacija za proizvodnju odjeće, svjetskih i lokalnih sindikata, nevladinih organizacija i skupina za radnička prava te je 9. srpnja 2013. osnovan Savez za sigurnost radnika u Bangladešu (dalje u tekstu: Savez) okupivši 26 većinom sjevernoameričkih robnih marki, ali bez sudjelovanja sindikata; budući da su dosad 175 modne i maloprodajne robne marke potpisale Dogovor; budući da je Dogovorom i Sporazumom provedeno 1 904 inspekcija u tvornicama orijentiranim na izvoz;

O.

budući da vlada Bangladeša tek treba usvojiti provedbena pravila i podzakonske akte u vezi sa Zakonom o radu usprkos uzastopnim obećanjima da će to učiniti, a zadnji je put izjavila da će ih usvojiti do ljeta 2015.; budući da je provedba tog Zakona nužan preduvjet za priključivanje „Programu za bolji rad” Međunarodne organizacije rada i za funkcioniranje programa osposobljavanja u okviru Dogovora;

P.

budući da 10 % radne snage iz sektora proizvodnje konfekcijske odjeće u Bangladešu radi u zoni proizvodnje za izvoz; budući da je vlada u srpnju 2014. usvojila novi Zakon o radu u zonama proizvodnje za izvoz, ali da se njima opet ne daju jednaka prava radnicima kao ona koja postoje drugdje u Bangladešu; budući da, iako je zabrana štrajka 1. siječnja 2014. postala nevažećom, udruge za zaštitu radnika nemaju ista prava i povlastice kao sindikati;

Q.

budući da je u sektoru proizvodnje konfekcijske odjeće od početka 2013. registrirano oko 300 novih sindikata; budući da je 2014. odbijeno 66 zahtjeva što je 26 % od ukupnog broja podnesenih zahtjeva; budući da diskriminacija sindikata ostaje ozbiljan problem koji je u sve većem porastu; budući da sindikati izvješćuju da vlada Bangladeša proaktivno sprječava radnike i poslodavce koji žele uspostaviti svoje vlastite odbore za sigurnost da to i učine, kako je utvrđeno Dogovorom;

R.

budući da Bangladeš zauzima 136. mjesto od 177 zemalja uključenih u Indeks transparentnosti i budući da je u globalnom lancu opskrbe odjećom korupcija sveprisutna te da je u nju uključena politička klasa, kao i lokalne te multinacionalne korporacije;

S.

budući da bi prema Konzorciju za prava radnika bilo potrebno dodati manje od deset centi na tvorničku cijenu svakog od sedam milijardi odjevnih predmeta koje Bangladeš svake godine proda zapadnim robnim markama kako bi 5 000 tvornica odjevnih predmeta u roku od pet godina dostiglo zapadne sigurnosne standarde; budući da ne postoje naznake da su cijene odjevnih predmeta i tekstila porasle tijekom protekle dvije godine;

T.

budući da u sektoru proizvodnje konfekcijske odjeće pretežno dominiraju velika maloprodajna poduzeća, proizvođači robnih marki i trgovci koji nadziru globalne proizvodne mreže i izravno utvrđuju uvjete opskrbe; budući da proizvođači odjeće i tekstila, u okviru globalizirane industrije, često nemaju izbora nego prihvatiti niske cijene, povećane standarde kvalitete, kratke rokove isporuke, smanjenje minimalnih količina i preuzeti najveći mogući rizik; budući da postoje ozbiljni nedostaci u transparentnosti i sljedivosti u svjetskom opskrbnom lancu; budući da će pitanje dostojnog rada u svjetskom opskrbnom lancu biti ključna točka dnevnog reda Konferencije Međunarodne organizacije rada koja će se održati 2016. godine;

U.

budući da je nakon nesreće došlo do neviđene potražnje europskih potrošača za više informacija o tome odakle proizvodi potječu i uvjetima u kojima se proizvode; budući da su europski građani podnijeli niz peticija i organizirali kampanje kojima se traži veća odgovornost odjevnih robnih marki u tome da jamče da su njihovi proizvodi proizvedeni u skladu s etičkim načelima;

V.

budući da Bangladeš kao najmanje razvijena zemlja ima pristup tržištu EU-a bez kvota i carina za sve svoje proizvode u sklopu inicijative „Sve osim oružja” koja pokriva 55 % bangladeškog izvoza, većinom odjeće i tekstila, i da je stoga obvezan zajamčiti učinkovitu provedbu brojnih ključnih konvencija UN-a i Međunarodne organizacije rada u pogledu ljudskih i radničkih prava;

1.

povodom druge godišnjice tragedije u Rani Plazi, jedne od najgorih industrijskih katastrofa, prisjeća se žrtava, a svoju sućut još jednom upućuje i ozlijeđenima i invalidima te obiteljima žrtava; ističe da su se ti gubici mogli izbjeći boljim sustavima sigurnosti na radu;

2.

podsjeća da je Koordinacijski odbor za Ranu Plazu osnovao Uzajamni fond donatora za Ranu Plazu radi dobrovoljnog prikupljanja donacija od poduzeća kako bi se isplatila naknada za žrtve i obitelji; izražava žaljenje da 3 milijuna USD od 30 milijuna USD ukupnih odštetnih zahtjeva u travnju 2015. još uvijek nedostaje i poziva proizvođače međunarodnih robnih marki iz Rane Plaze ili one koji imaju jake veze s Bangladešom, vladu Bangladeša i Bangladešku udrugu za proizvodnju i izvoz odjeće da zajamče da će se sve preostale naknade isplatiti bez odgode;

3.

osuđuje činjenicu da trećina trgovačkih društava za koje se smatra da imaju veze s tvorničkim kompleksom kao što su Adler Modemarkte, Ascena Retail, Carrefour, Grabalok, J.C. Penney, Manifattura Corona, NKD, PWT ili YesZee još treba izvršiti uplatu u Uzajamni fond; duboko žali zbog činjenice što je nakon više mjeseci odugovlačenja Benetton tek odobrio iznos od 1,1 milijuna USD uzajamnom fondu donatora Rana Plaza, unatoč činjenici da je nužni doprinos procijenjen na puno veći iznos na temelju njegovih mogućnosti plaćanja i s obzirom na opseg njegove uključenosti u događaje u Rani Plazi; slično tome žali što je više proizvođača robnih marki povezanih s Ranom Plazom dalo nedovoljne donacije, čime nisu uspjeli ispuniti svoju odgovornost prema žrtvama, uključujući Mango, Matalan i Inditex, koji su odbili otkriti iznos svojih donacija, te Walmart i The Children's Place, koji su donirali samo minimalni iznos;

4.

napominje da se sada pregovara o kompenzaciji za požar u Tazreen na istoj osnovi kao i program za Ranu Plazu, izražava veliko žaljenje zbog postojećeg kašnjenja i poziva na to da se kompenzacija isplati na vrijeme;

5.

pozdravlja korake poduzete u smjeru uspostave stalnog programa nacionalnog osiguranja od nesreće na radnom mjestu i potiče vladu Bangladeša da u tom pogledu ustraje na svojoj obvezi iz Nacionalnog tripartitnog akcijskog plana; poziva Komisiju da podrži te napore kad je to potrebno, no primjećuje da će, sve dok postoje naknade koje još uvijek nisu isplaćene, to i dalje biti prepreka napretku u ovom području;

6.

poziva Komisiju, vlade EU-a i ostale dionike da razmotre prijedloge za poboljšane obvezne okvire kojima će se zajamčiti da se pristup pravnom lijeku i naknadi temelji na potrebi, a ne samo na sposobnosti skupina koje vode kampanje da prozivaju i posramljuju ili na dobroj volji trgovačkih društava;

7.

podržava inicijativu pod vodstvom EU-a za pokretanje Pakta čiji je cilj novi start u sigurnosti i zdravlju na radu, radnim uvjetima, poštovanju prava radnika i promociji odgovornog poslovnog ponašanja u industriji konfekcijske odjeće u Bangladešu;

8.

primjećuje zaključke prvog pregleda Pakta iz listopada 2014., u kojima se izvješćuje o dobrom napretku bangladeških vlasti i prepoznaje doprinos Pakta poboljšanju zdravlja i sigurnosti u tvornicama i radnih uvjeta u industriji konfekcijske odjeće; međutim, potiče vladu Bangladeša da pojača svoj angažman kako bi provela sve obveze iz Pakta kao najveći prioritet; vjeruje da se konkretan napredak u svim pitanjima rada i sigurnosti – posebno u pogledu poštovanja prava radnika, inspekcija rada, strukturne kakvoće zgrada i sigurnosti i zdravlja na radu te odgovornost poslovnog ponašanja – može ostvariti u drugom preispitivanju Pakta koje bi se trebalo održati na jesen 2015. godine;

9.

primjećuje korake koje je Bangladeš poduzeo u izmjeni Zakona o radu nakon Rane Plaze, kojima se jačaju temeljna prava u području zdravlja i sigurnosti na radu i prava radnika; žali zbog toga što nije riješen niz ograničenja slobode radnika na udruživanje i što Zakon još uvijek nije u skladu s konvencijama Međunarodne organizacije rada;

10.

u skladu s obvezama iz Pakta potiče vladu i parlament Bangladeša da kao prioritetno pitanje usvoji neophodne propise i podzakonske akte kako bi se zajamčila djelotvorna provedba Zakona, uz puno savjetovanje s Tripartitnim savjetodavnim vijećem i pridajući osobitu pozornost provedbi konvencija Međunarodne organizacije rada br. 87 i 98 o slobodi udruživanja i kolektivnog pregovaranja;

11.

zabrinut je zbog stanja u zonama proizvodnje za izvoz, u kojima su sindikati i dalje zabranjeni, a radni uvjeti te zdravstveni i sigurnosni standardi loši, te ističe da bi radnici u tim područjima trebali imati osnovnu pravnu slobodu i sigurnosne standarde ravnopravne onima koje imaj radnici drugdje u zemlji; duboko žali zbog toga što se predloženim Zakonom o radu u zonama proizvodnje za izvoz radnicima i dalje brani osnivanje sindikata u zonama proizvodnje za izvoz i ističe da udruge za zaštitu radnika nemaju ni približno ista prava i ovlasti u usporedbi s onima koje imaju sindikati; potiče vladu Bangladeša da Zakon o radu bez odgode i u cijelosti proširi i na zone proizvodnje za izvoz;

12.

pozdravlja povećanje minimalne plaće u sektoru konfekcijske odjeće za 77 %, s 35 na 62 EUR mjesečno, i potiče općenitiju primjenu te mjere; napominje, međutim, da u praksi minimalna plaća u industriji odjeće i dalje nije dovoljna za zadovoljavanje osnovnih potreba radnika i da bi za to trebala iznosi barem 104 EUR, te poziva vladu Bangladeša da utvrdi minimalnu plaću za život uz savjetovanje sa sindikatima i zaposlenicima; nadalje, potiče vladu da se pobrine da tvornice konfekcijske odjeće isplate dospjele plaće;

13.

pozdravlja registraciju oko 300 novih sindikata u sektoru odjeće od početka 2013., čime se njihov broj u sektoru odjeće udvostručio, ali je zabrinut zbog toga što je 2014. i 2015. njihov postupak registracije usporen; potiče bangladeške vlasti da nastave u skladu s početnim pozitivnim trendom kako bi ispunile ciljeve odgovarajuće predstavljenosti 4 milijuna radnika u sektoru konfekcijske odjeće;

14.

iznimno je zabrinut zbog izvješća da novoosnovani sindikati trpe diskriminaciju, otkaze i osvećivanje; užasnut je zbog raširene diskriminacije sindikata koja je naglašena opsežno dokumentiranim činovima prijetnji, zastrašivanja i fizičkog nasilja nad predstavnicima radnika, uključujući ubojstvo vođe sindikata Aminula Islama; potiče vladu Bangladeša da učinkovito rješava nepoštene prakse na području rada provedbom potrebnih mjera za brzo i transparentno sprečavanje, istragu i kazneni progon kažnjivih djela kako bi se okončala nekažnjivost, ali i privelo pravdi ubojice Aminula Islama; uvjeren je da su odgovarajuća obuka i podizanje svijesti o pravima radnika učinkovit način za smanjenje diskriminacije sindikata;

15.

smatra da postojanje demokratske sindikalne strukture igra važnu ulogu u boljim standardima zdravlja i sigurnosti, na primjer stalni razvoj odbora za sigurnost pod vodstvom radnika u svim tvornicama; osim toga, ističe da je važno da sindikati imaju pristup tvornicama kako bi mogli obrazovati radnike o tome kako da štite svoja prava i sigurnost, uključujući pravo da odbiju opasan rad;

16.

pozdravlja obveze koje je preuzela vlada kako bi ponovno osposobila Odjel za inspekcije tvornica i poslovnih objekata, koji bi na kraju trebao imati 993 zaposlena i 23 područna ureda, kao i unapređenje njegovih poslova inspekcije u siječnju 2014. i usvajanje nacionalne zdravstvene i sigurnosne politike te ujednačenih standarda za zdravstvene i sigurnosne inspekcije; poziva Komisiju i međunarodne partnere da pruže tehničku podršku i podijele najbolje prakse kako bi se pomoglo unaprijediti Odjel za inspekciju tvornica i poslovnih objekata; poziva vladu Bangladeša da ispuni svoje obveze u pogledu inspekcija rada i da poštuje Konvenciju br. 81 Međunarodne organizacije rada; pozdravlja zatvaranje tvornica koje nisu u skladu sa sigurnosnim standardima;

17.

ostaje zabrinut da postoje navodi o endemskoj pojavi korupcije među zdravstvenim inspektorima, inspektorima zaduženima za sigurnost i vlasnicima tvornica odjeće u Bangladešu te poziva na daljnje napore kojima bi se doprinijelo borbi protiv tih praksi;

18.

razumije poteškoće u napretku u zapošljavanju inspektora zbog toga što ih je prije samog zaposlenja potrebno adekvatno obučiti u skladu s jedinstvenim standardom i harmoniziranim postupcima rada; međutim žali zbog toga što cilj zapošljavanja 200 inspektora do kraja 2013. još nije ispunjen jer je trenutačno zaposleno njih 173 i ističe da je 200 inspektora mnogo manje od broja stvarno potrebnih inspektora za nadzor industrije u kojoj radi četiri milijuna radnika;

19.

pozdravlja činjenicu da su u skladu s Dogovorom i Savezom provedene inspekcije u svim tvornicama u okviru njihovih nadležnosti i da je okončano više od 400 planova korektivnih mjera; potiče vladu Bangladeša da takav postupak nadopuni brzom inspekcijom u tvornicama pod njezinom nadležnošću i da donese odgovarajuće korektivne mjere; podržava važan rad Međunarodne organizacije rada u pomaganju da se to osigura; pozdravlja sudjelovanje onih proizvođača koji žele unaprijediti standarde i poziva sve uključene dionike da zajamče ispravnu provedbu planova korektivnih mjera;

20.

pozdravlja činjenicu da je trenutačno više od 250 proizvođača glavnih modnih i maloprodajnih marki čija konfekcijska odjeća potječe iz Bangladeša potpisalo Dogovor ili Savez kako bi koordinirali napore u pomoći poboljšanju sigurnosti u bangladeškim tvornicama koje ih opskrbljuju; u tom kontekstu potiče druga poduzeća, uključujući male i srednje poduzetnike da se priključe Dogovoru; ističe potrebu za primjerenom uključenosti svih dionika u svrhu učinkovite primjene Dogovora i potiče njegovu isto takvu provedbu u drugim zemljama visokog rizika;

21.

potiče da se u skladu s Dogovorom i Savezom unaprijedi njihova suradnja i sustavna razmjena izvješća o tvorničkim inspekcijama kako bi se izbjegli dvostruki rad i različiti kriteriji; poziva Savez da također objavi svoja izvješća na bengalskom, između ostalog i na internetu, i da ih slikovno ilustrira kako bi bila razumljiva svim stanovnicima;

22.

vjeruje da u postojećim obrascima proizvodnje globalna maloprodajna poduzeća, proizvođači robnih marki i trgovci imaju veliku odgovornost u tome da se otežava poboljšanje uvjeta rada i plaća u zemljama proizvodnje; uvjeren je da bi se pravednija struktura tržišta i društveni uvjeti mogli ostvariti kada bi ta poduzeća u cijelom svom lancu opskrbe zajamčila puno poštovanje ključni standarda o radu Međunarodne organizacije rada, međunarodno priznate standarde o korporativnoj društvenoj odgovornosti, posebno nedavno ažurirane Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća, deset načela Ujedinjenih naroda o globalnom učinku, orijentacijske norme za društvenu odgovornost ISO 26000, Tripartitnu deklaraciju Međunarodne organizacije rada o načelima za multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku i načela Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima; pozdravlja vodeću inicijativu Komisije na temu odgovornog upravljanja opskrbnim lancem u sektoru konfekcijske odjeće uzimajući u obzir postojeće nacionalne inicijative poput onih u Njemačkoj, Nizozemskoj, Francuskoj i Danskoj, te vjeruje da EU ima sposobnost i dužnost djelovati kao svjetski predvodnik u odgovornosti u okviru lanca opskrbe;

23.

vjeruje da je pristup informacijama u industriji konfekcijske odjeće često najveća prepreka u borbi protiv kršenja ljudskih prava u svjetskom opskrbnom lancu i da je potrebno uvesti obvezan sustav izvješćivanja kojim će se pružati informacije i povezivati sve aktere u vrijednosnom lancu jednog proizvoda, od mjesta proizvodnje do maloprodajnih poduzeća; smatra da je potrebno novo zakonodavstvo EU-a kako bi se stvorila zakonska obveza korporativnog posvećivanja dužne pažnje za poduzeća EU-a za poduzeća iz EU-a koja koriste vanjske suradnike iz trećih zemalja, uključujući mjere kako bi se osigurala sljedivost i transparentnost, u skladu s vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima i Smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća;

24.

poziva Vijeće i Komisiju da uključe obaveznu i izvršivu stavku o korporativnoj društvenoj odgovornosti u sve bilateralne sporazume o trgovini i ulaganju koje je potpisao EU, čime bi se europske ulagače obvezalo na poštovanje načela korporativne društvene odgovornosti koja su definirana na međunarodnoj razini, uključujući ažurirane Smjernice OECD-a iz 2010. i norme UN-a, Međunarodne organizacije rada i EU-a; traži da u budućim trgovinskim sporazumima EU-a s trećim zemljama sigurnost i zdravlje na radu zauzmu važnije mjesto kao dio plana o dostojanstvenom radu i da EU pruži tehničku potporu za provedbu tih odredbi kako se njima ne bi stvorile trgovinske prepreke;

25.

priznaje da je zaposlenje u industriji konfekcijske odjeće pomoglo milijunima siromašnih žena u ruralnom Bangladešu i drugdje da pobjegnu od potlačenosti i ovisnosti o potpori muškarca; napominje da se radna snaga koja nije udružena u sindikate uglavnom sastoji od nekvalificiranih radnika i radnica iz sektora proizvodnje konfekcijske odjeće u zemljama u razvoju; uviđa da je napredak u vezi s pravima radnika i njihovom zaštitom ključan za osnaživanje žena i ističe potrebu za povećanje zastupljenosti žena u sindikatima, uključujući u novoosnovanim sindikatima u Bangladešu, i pozdravlja Pakt priznajući važnost rodnog osnaživanja radi poboljšanja radnih normi;

26.

napominje da je inicijativa „Sve osim oružja” odigrala važnu ulogu za gospodarski razvoj Bangladeša i da je doprinijela poboljšanju materijalnih uvjeta milijuna ljudi, posebno žena; međutim, uvjeren je da bez ispravnog uvjetovanja na području ljudskih prava i prava radnika, inicijativa „Sve osim oružja” i opći sustav povlastica mogu dodatno pogoršati standarde zaštite radnika i potkopati pravo na dostojanstveni rad; poziva Komisiju da utvrdi poštuje li Bangladeš konvencije o ljudskim pravima, radu i okolišu u okviru Općeg sustava povlastica te da o tome izvijesti Parlament; ističe da bi zemlje koje ostvaruju dobar napredak u socijalnim i radnim standardima trebalo nagraditi potpuno otvorenim pristupom tržištu za njihove proizvode;

27.

ohrabruje potpredsjednicu Komisije/visoku predstavnicu Mogherini i povjerenicu Malmström da ratifikaciju ključnih normi Međunarodne organizacije rada, inspekciju zdravlja i sigurnosti i slobodu udruživanja i dalje uključuju u raspravu s Bangladešom o trajnoj povlaštenoj trgovini;

28.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, potpredsjednici Europske komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, Vijeću UN-a za ljudska prava te vladi i parlamentu Bangladeša i glavnom direktoru Međunarodne organizacije rada.

21.9.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 346/47

—

uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

—

uzimajući u obzir Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

—

uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju iz 1951. i dopunski protokol uz nju,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2013. o migracijskim tokovima u Sredozemlju, s posebnim naglaskom na tragične događaje kod Lampeduse (1),

—

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 22. svibnja 2014. o provedbi komunikacije o radu Radne skupine za Sredozemlje,

—

uzimajući u obzir raspravu održanu u Parlamentu 25. studenog 2014. o situaciji na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2014. o situaciji na Sredozemlju i potrebi za cjelovitim pristupom EU-a migraciji (2),

—

uzimajući u obzir inicijativu Ureda visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) o središnjem Sredozemnom moru i prijedloge UNHCR-a za rješavanje aktualnih i budućih dolazaka tražitelja azila, izbjeglica i migranata u Europu,

—

uzimajući u obzir akcijski plan o migraciji u deset točaka koji je donesen na zajedničkom zasjedanju Vijeća za vanjske i unutarnje poslove od 20. travnja 2015.,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća EU-a s posebnog sastanka na vrhu o izbjegličkoj krizi na Sredozemlju od 22. travnja 2015.,

—

uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.

budući da je prema podacima Međunarodne organizacije za migracije (IOM) od početka godine u Sredozemnom moru život izgubilo više od 1500 osoba;

B.

budući da je prema procjenama Međunarodne organizacije za migracije (IOM) od 1. siječnja 2015. na talijansku obalu stiglo 23 918 migranata; budući da je prema podacima grčkih vlasti grčka obalna straža u prva tri mjeseca 2015. u Egejskom moru spasila 10 445 migranata;

C.

budući da su talijanske pomorske snage, talijanska obalna straža, talijanska mornarica i nekoliko trgovačkih brodova neumorno provodili operacije kako bi spasili migrante u opasnosti na Sredozemnom moru te su u šest dana, od petka 10. travnja do četvrtka 16. travnja 2015., uspjeli spasiti gotovo 10 000 migranata;

D.

budući da je posljednjom operacijom Mare nostrum, koja je bila usredotočena isključivo na potragu i spašavanje u Sredozemnom moru, u razdoblju od 364 dana spašeno 150 810 migranata; budući da iz prvih procjena ne proizlazi da se broja migranata koji prelaze Sredozemno more sad smanjuje;

E.

budući da sve više ljudi koji pokušavaju prijeći Sredozemno more bježe od sukoba ili progona u Siriji, Iraku, Eritreji, Somaliji i Libiji; budući da je do 700 migranata nestalo te postoje strepnje da su se utopili nakon što se drveni ribarski brod na kojem su bili nagurani prevrnuo u blizini Libije u trenutku kad mu je portugalski trgovački brod dolazio u pomoć kasno u subotu 18. Travnja 2015.; budući da je jedan od preživjelih obavijestio talijanske vlasti da postoji mogućnost da je na brodu bilo i do 950 osoba; budući da se početkom mjeseca dogodila slična tragedija u kojoj je život izgubilo 400 migranata kad se prevrnuo drveni ribarski brod koji je prevozio oko 550 ljudi;

F.

budući da je zajednička operacija Triton koju koordinira Frontex počela u potpunosti funkcionirati 1. studenog 2014., s početnim proračunom u iznosu od samo 2,9 milijuna EUR mjesečno u usporedbi s proračunom većim od 9 milijuna EUR mjesečno za operaciju Mare Nostrum; budući da je od pokretanja zajedničke operacije „Triton” na središnjoj sredozemnoj ruti spašeno više od 24 400 nezakonitih migranata, među ostalim gotovo 7860 migranata, čije je spašavanje sufinancirao Frontex;

G.

budući da krijumčari i trgovci ljudima iskorištavaju nezakonitu migraciju i ugrožavaju živote migranata radi vlastite zarade, odgovorni su za tisuće smrtnih slučajeva te predstavljaju ozbiljan izazov za EU i države članice; budući da trgovci od kriminalnih aktivnosti ostvaruju zaradu od 20 milijardi EUR godišnje; budući da su prema podacima Europola organizirane kriminalne skupine koje aktivno omogućavaju prijevoz nezakonitih migranata preko Sredozemnog mora povezane s krijumčarenjem ljudi, droga, oružja i s terorizmom; budući da je 17. ožujka 2015. Europol osnovao zajedničku operativnu skupinu Mare kako bi se borio protiv tih kriminalnih skupina;

H.

budući da regionalna nestabilnost i sukobi utječu na masovni priljev migranata i tokove raseljenih ljudi, a time i na broj pojedinaca koji žele dospjeti u EU; budući da će brzo širenje Islamske države i Daesha u područjima koja graniče s područjima pogođenima sukobom u konačnici utjecati na masovni priljev migranata i tokove raseljenih ljudi;

1.

izražava duboko žaljenje i tugu zbog opetovanog tragičnog gubitka života na Sredozemlju; poziva Europsku uniju i države članice da poboljšaju postojeću suradnju i učine sve što je moguće kako bi spriječile buduće pogibije na moru; poziva EU i države članice da učine sve što im je u moći kako bi utvrdili identitet tijela i nestalih osoba te o tome obavijestili njihovu rodbinu;

2.

poziva EU i države članice da predvide potrebne resurse kako bi zajamčili da se obveze koje se odnose na traganje i spašavanje učinkovito ispune i da se za njih osiguraju dostatna sredstva; poziva države članice da i dalje pokazuju solidarnost i predanost povećanjem svojih doprinosa proračunima i operacijama Frontexa i EASO-a i obvezuje se da će tim agencijama preko proračuna EU-a i svojih relevantnih fondova osigurati resurse (ljudske resurse i opremu) potrebne za ispunjenje njihovih obveza;

3.

ponavlja potrebu da se odgovor EU-a na nedavne tragedije u Sredozemnom moru temelji na solidarnosti i pravednoj podjeli odgovornosti, kako je navedeno u članku 80. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), i da se primijeni sveobuhvatan europski pristup; ponavlja potrebu za pravednijom podjelom odgovornosti i solidarnosti između EU-a i država članica koje primaju najveći broj izbjeglica i tražitelja azila u apsolutnim vrijednostima ili proporcionalno;

4.

pozdravlja obvezivanje Europskog vijeća na jačanje operacije EU-a Triton povećanjem financijskih sredstava i imovine; potiče EU da ustanovi jasan mandat Tritona kako bi se povećalo njegovo područje djelovanja i proširio njegov mandat za operacije traganja i spašavanja na razini EU-a;

5.

poziva na snažnu i trajnu europsku humanitarnu operaciju spašavanja koja bi poput operacije Mare Nostrum trebala djelovati na otvorenom moru i kojoj bi sve države članice trebale doprinijeti financijski te opremom i imovinom; poziva EU da sufinancira takvu operaciju;

6.

pozdravlja prijedlog Europskog vijeća o zajedničkoj obradi zahtjeva za azil uz podršku skupina EASO-a; poziva Komisiju da proširi mandat EASO-u radi povećanja njegove operativne uloge u obradi zahtjeva za azil;

7.

poziva države članice da u potpunosti iskoriste postojeće mogućnosti za izdavanje humanitarnih viza u svojim veleposlanstvima i konzularnim uredima; s tim u vezi ističe da bi Vijeće trebalo ozbiljno razmotriti mogućnost aktiviranja Direktive o privremenoj zaštiti iz 2001. ili mogućnost primjene članka 78. stavka 3. UFEU-a, prema kojima se predviđa mehanizam solidarnosti u slučaju masovnog i iznenadnog priljeva raseljenih osoba;

8.

poziva države članice, a posebno one države članice koje uopće nisu dale svoj doprinos, da daju veći doprinos postojećim programima premještanja;

9.

poziva Komisiju da uspostavi obvezujuću kvotu raspodjele tražitelja azila među svim državama članicama;

10.

naglašava da je potrebno poticati politike dobrovoljnog povratka uz istovremeno jamstvo zaštite prava svih migranata i brigu za siguran i zakonit pristup sustavu EU-a za azil u skladu s načelom zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja;

11.

pozdravlja činjenicu da su se Visoka predstavnica/potpredsjednica Komisije i latvijsko predsjedništvo smjesta okupili na izvanrednom zajedničkom vijeću ministara vanjskih poslova i ministara unutarnjih poslova u Luxembourgu te pozdravlja činjenicu da su se države članice odmah okupile na izvanrednom sastanku na vrhu kako bi iznašle zajednička rješenja kao reakciju na kriznu situaciju u Sredozemlju; napominje da je održana opsežna prva rasprava o mogućnostima spašavanja života, borbe protiv krijumčara i trgovaca ljudima i podjele odgovornosti kad je riječ o prihvatu i zaštiti među državama članicama; ističe da države članice trebaju dodatno izgrađivati predanost i žali zbog nedostatka predanosti Europskog vijeća da uspostavi vjerodostojan obvezujući mehanizam solidarnosti diljem EU-a;

12.

poziva sve države članice sudionice na brzo i cjelovito prenošenje te učinkovitu primjenu zajedničkog europskog sustava azila, čime će se jamčiti zajedničke europske norme, uključujući uvjete prihvata tražitelja azila i poštovanje temeljnih prava, kako je predviđeno u okviru postojećeg zakonodavstva;

13.

poziva na bolju koordinaciju politika EU-a i država članica u rješavanju glavnih uzroka migracije; naglašava potrebu za cjelovitim pristupom EU-a kojim će se poboljšati usklađenost njegovih unutarnjih i vanjskih politika, a posebno njegova zajednička vanjska i sigurnosna politika, razvojna i migracijska politika; poziva na jačanje suradnje EU-a s partnerskim zemljama na Bliskom Istoku i u Africi kako bi se promicali demokracija, temeljne slobode i prava, sigurnost i napredak;

14.

potiče države članice i treće zemlje da definiraju najstrože moguće kaznene sankcije za trgovinu ljudima i krijumčarenje u EU-u i preko njegova teritorija te također za pojedince ili skupine koje iskorištavaju ugrožene migrante u EU-u te da istodobno zajamče da pojedinci koji priskoče u pomoć tražiteljima azila i brodovima u opasnosti neće kazneno goniti;

15.

poziva države članice da usko surađuju s Europolom, Frontexom, EASO-m i Eurojustom u borbi protiv trgovaca ljudima i kriminalnih mreža krijumčara u nastojanju da otkriju i prate njihove izvore financiranja i utvrde njihov način rada kako bi ih spriječili da ostvaruju zaradu ugrožavajući živote migranata; naglašava potrebu za jačanjem suradnje s trećim zemljama, posebno s onima koje okružuju Libiju, što je nužno ako se želi uspješno uništiti te kriminalne mreže i u smislu osposobljavanja za kazneni progon i pružanja informacijskih usluga; naglašava potrebu da treće zemlje poštuju međunarodno pravo u pogledu spašavanja života na moru i pobrinu se za zaštitu izbjeglica i poštovanje temeljnih prava;

16.

ističe da se glavni uzroci nasilja i nerazvijenosti moraju rješavati u zemljama podrijetla kako bi se zaustavili tokovi izbjeglica i ekonomskih migranata; s tim u vezi ističe da bi znatno poboljšanje struktura upravljanja stvaranjem djelotvornih i uključivih javnih institucija, jamčenje izgradnje kapaciteta u sustavima za azil trećih zemalja, uspostava vladavine prava i borba protiv sustavne korupcije na svim razinama, kao i promicanje ljudskih prava i većeg stupnja demokracije trebali biti glavni prioriteti svih vlada u zemljama podrijetla;

17.

ponavlja da podupire sve pregovore UN-a u cilju ponovnog uspostavljanja demokratske vlasti u Libiji te svoju obvezu u pogledu jačanja napora kako bi se riješilo pitanje sukoba i nestabilnosti u Libiji i Siriji; naglašava da je uspostavljanje regionalne stabilnosti na područjima sukoba presudno za smanjenje daljnjeg raseljavanja stanovništva;

18.

podsjeća da je svrha ove Rezolucije da se reagira na nedavne tragične događaje u Sredozemlju i na zaključke Europskog vijeća od 23. travnja 2015. te da se predloži niz hitnih mjera koje će se smjesta poduzeti, imajući na umu da Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, nadležni odbor za ta pitanja, trenutačno sastavlja izvješće u kojem će se prikazati srednjoročno i dugoročno političko usmjerenje Parlamenta kad je riječ o migraciji;

19.

poziva Komisiju da izradi i osmisli ambiciozan europski program o migraciji kojim se u obzir uzimaju svi aspekti migracije;

20.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

21.9.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 346/51

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Keniji,

—

uzimajući u obzir drugi revidirani Sporazum o partnerstvu između članica Afričke, karipske i pacifičke skupine zemalja, s jedne strane, i Europske zajednice i njezinih država članica, s druge strane, potpisan 23. lipnja 2000. u Cotonouu („Sporazum iz Cotonoua”), a posebno njegove članke 8., 11. i 26.,

—

uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 23. studenog 2014. o masakru počinjenom nad 28 civila putnika te od 3. travnja 2015. o krvoproliću na Sveučilištu u Garissi,

—

uzimajući u obzir izjavu za medije Vijeća za mir i sigurnost Afričke unije s 497. sastanka održanog 9. travnja 2015. o terorističkim napadima počinjenima u Garissi, u Keniji,

—

uzimajući u obzir napad kenijskih zračnih snaga na kampove za obuku al-Shabaaba u Somaliji, koji je bio reakcija na krvoproliće na Sveučilištu u Garissi,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

—

uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a iz 1981. o ukidanju svih oblika nesnošljivosti i diskriminacije na temelju vjere i uvjerenja,

—

uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

—

uzimajući u obzir smjernice EU-a o međunarodnom humanitarnom pravu,

—

uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.

budući da su na meti nedavnih napada u Garissi u Keniji na meti bili mladi i obrazovanje, a time i sama budućnost zemlje; budući da mladi predstavljaju nadu i mir te da su budući nositelji razvoja zemlje; budući da je obrazovanje ključno u borbi protiv nasilnog ekstremizma i fundamentalizma;

B.

budući da je u proteklih nekoliko mjeseci u svijetu zabilježen znatno veći broj napada na vjerske manjine, posebno na kršćane; budući da su kršćani svakodnevno žrtve ubijanja, premlaćivanja i uhićenja iza kojih stoje teroristi džihadisti, većinom u nekim dijelovima arapskog svijeta;

C.

budući da su kršćani najprogonjenija vjerska skupina; budući da je ovaj tip ekstremizma i progona značajan faktor u sve većoj pojavi masovne migracije; budući da prema podacima broj kršćana ubijenih svake godine premašuje 150 000;

D.

budući da su 15. veljače 2015. pripadnici skupine ISIS/Daesh odrubili glavu 21 egipatskom kršćanskom Koptu u Libiji;

E.

budući da su napadači u Garissi namjerno ciljali nemuslimane te izdvojili kršćane kako bi ih okrutno smaknuli; budući da al-Shabaab otvoreno i javno tvrdi da vodi rat protiv kršćana u regiji;

F.

budući da su zaštita prava djece i mladih te jačanje vještina, obrazovanja i inovacija ključni za poboljšanje njihovih gospodarskih, socijalnih i kulturnih mogućnosti te za poticanje razvoja zemlje;

G.

budući da al-Shabaab u svojim napadima kao mete redovito bira studente, škole i druge obrazovne ustanove; budući da je, između ostalog, u prosincu 2009. bombaš samoubojica ubio 19 osoba tijekom promocije studenata medicine u Mogadishuu u Somaliji te da je u listopadu 2011. ta teroristička skupina preuzela odgovornost za bombaški napad u kojemu je poginulo 70 osoba, uključujući studente koji su čekali rezultate ispita u somalskom Ministarstvu obrazovanja u Mogadishuu;

H.

budući da je 25. ožujka 2015. najmanje 15 osoba izgubilo živote u napadu na hotel u Mogadishuu koji je počinio al-Shabaab i budući da je Yusuf Mohamed Ismail Bari-Bari, stalni predstavnik Somalije pri Ujedinjenim narodima u Ženevi u Švicarskoj, jedan od ubijenih u tom napadu;

I.

budući da se Kenija suočava s povećanim brojem napada na civile od listopada 2011. kad su njezine postrojbe ušle u južnu Somaliju kako bi sa somalskom vojskom sudjelovale u koordiniranoj operaciji na područje koje je kontrolirao al-Shabaab nakon što je ta teroristička skupina zarobila četiri taoca;

J.

budući da su od studenog 2011. kenijske postrojbe dio Misije Afričke unije u Somaliji (AMISOM) koju je 19. siječnja 2007. osnovalo Vijeće za mir i sigurnost Afričke unije, a 20. veljače 2007. odobrilo Vijeće sigurnosti UN-a (Rezolucija 1744(2007)) koje je nedavno dalo zeleno svjetlo Afričkoj uniji da nastavi s provođenjem te misije do 30. studenog 2015. (Rezolucija 2182(2014));

K.

budući da u borbi protiv terorističke skupine al-Shabaab najveći doprinos daje etiopska, a u manjoj mjeri i ugandska vojska;

L.

budući da je al-Shabaab uspostavio veze s drugim islamističkim skupinama u Africi, kao što su Boko Haram u Nigeriji i al-Kaida u islamskom Magrebu;

M.

budući da teroristička skupina al-Shabaab redovito bombardira i ubija uglavnom civile u Somaliji, ali i u susjednim zemljama, primjerice u Kampali u Ugandi u srpnju 2010. te znatno češće u Keniji u kojoj su međunarodnu pozornost privukli samo veliki napadi, dok su oni manji stalna pojava;

N.

budući da je skupina al-Shabaab preuzela odgovornost za napade iz srpnja 2014. na sela Hindi, Gamba, Lamu i Tana River na kenijskoj obali, tijekom kojih je pogubljeno više od stotinu ljudi, te za još dva napada koja su se dogodila krajem 2014. u okrugu Mandela kada su ubijene 64 osobe;

O.

budući da je nakon terorističkog napada na Sveučilištu u Garissi kenijska Vlada zaprijetila Agenciji UN-a za izbjeglice (UNHCR) zatvaranjem izbjegličkog kampa u Dadaabu u roku od tri mjeseca; budući da je UNHCR upozorio da bi to imalo „ekstremne humanitarne i praktične posljedice”; budući da se Konvencijom UN-a o statusu izbjeglica zabranjuje prisilno vraćanje izbjeglica u područja u kojima im je ugrožen život ili sloboda;

P.

budući da Afričke snage pripravnosti (ASF) još nisu operativne i da je EU u okviru svoje sigurnosne strategije za Afriku izrazio spremnost da podupre afričke napore za održavanje mira;

Q.

budući da se u članku 11. Sporazuma o partnerstvu između AKP-a i EU-a navodi da mjere u području izgradnje mira, sprečavanja i rješavanja sukoba u prvom redu obuhvaćaju potporu za uravnoteživanje političkih, gospodarskih, socijalnih i kulturnih mogućnosti među svim segmentima društva, potporu za jačanje demokratskog legitimiteta i učinkovitosti upravljanja, kao i potporu za uspostavu učinkovitih mehanizama namijenjenih za mirno usklađivanje interesa skupina, […] za premošćivanje granica među različitim segmentima društva, kao i za aktivno i organizirano civilno društvo;

1.

najstrože osuđuje hotimične terorističke napade koje je 2. travnja 2015. u Garissi počinio al-Shabaab koji je pritom ubio 147 nedužnih mladih studenata i ranio njih 79; strogo osuđuje sva kršenja ljudskih prava, a posebno ubijanje ljudi zbog njihove vjere, uvjerenja ili etničkog podrijetla;

2.

još jednom osuđuje napade koje je al-Shabbaab proveo tijekom ljeta 2014. u nekoliko kenijskih priobalnih sela, uključujući Mpeketoni gdje je pogubljeno 50 osoba; strogo osuđuje pljačkaški pohod na trgovački centar Westgate u Nairobiju 24. rujna 2013. nakon kojega je pronađeno 67 mrtvih tijela; osuđuje napad al-Shabaaba u Mogadishuu 25. ožujka 2015. u kojem je život izgubio veleposlanik Yusuf Mohamed Ismail Bari-Bari, stalni predstavnik Somalije pri Ujedinjenim narodima u Ženevi;

3.

izražava sućut obiteljima žrtava te narodu i Vladi Republike Kenije; podržava kenijski narod koji se suočava s tim gnusnim napadima;

4.

podsjeća na to da je sloboda vjeroispovijesti temeljno pravo i oštro osuđuje svako nasilje ili diskriminaciju na temelju vjere;

5.

osuđuje nedavne napade na kršćanske zajednice u različitim zemljama, posebno u pogledu bacanja 12 kršćana s broda tijekom nedavnog prijelaza iz Libije i masakra 30 etiopskih kršćana 19. travnja 2015. te izražava svoju solidarnost s obiteljima žrtava;

6.

izražava duboku zabrinutost zbog toga što počinitelji terorističkih napada u nekoliko područja u svijetu zloupotrebljavaju vjeru te zbog širenja slučajeva netolerancije, represije i nasilja usmjerenih protiv kršćana, posebno u nekim dijelovima arapskog svijeta; osuđuje instrumentalizaciju vjere u različitim sukobima; osuđuje sve veći broj napada na crkve u cijelom svijetu, posebno napad u Pakistanu u kojem je 15. ožujka 2015. ubijeno 14 osoba; snažno osuđuje zatvorske kazne, nestanke, mučenja, porobljavanja i javna smaknuća kršćana u Sjevernoj Koreji; potvrđuje i podupire neotuđivo pravo svih vjerskih i etničkih manjina koje žive u Iraku i Siriji, uključujući kršćane, da nastave živjeti na svojim povijesnim i tradicionalnim prostorima na dostojanstven način, ravnopravno i sigurno; podsjeća na to da su članovi različitih vjerskih skupina u toj regiji stoljećima živjeli zajedno i u miru;

7.

potiče institucije EU-a da poštuju svoje obveze u okviru članka 17. UFEU-a o održavanju otvorenog, transparentnog i redovitog dijaloga s crkvama i drugim vjerskim, filozofskim i nekonfesionalnim organizacijama kako bi se osiguralo da pitanje progona kršćanskih zajednica i drugih vjerskih zajednica postane prioritet EU-a;

8.

osuđuje činjenicu da se ISIS/Daesh u Siriji i Iraku koristi starim zakonom (dhimmi pact) da pod prijetnjom smrti iznuđuje kršćane namećući im vjerske porezne obveze i ograničenja;

9.

ponavlja da solidarizira sa svim kršćanima koji su proganjani u različitim dijelovima Afrike, s posebnim naglaskom na nedavne zločine počinjene u Libiji, Nigeriji i u Sudanu;

10.

osuđuje i odbacuje svako pogrešno tumačenje poruke Islama o stvaranju nasilne, okrutne, totalitarne, opresivne i ekspanzivne ideologije kojom se opravdava iskorjenjivanje kršćanskih manjina; potiče muslimanske vođe da u potpunosti osude sve terorističke napade, uključujući one kojima su mete vjerske zajednice i manjine, a posebno kršćani;

11.

poziva na provedbu detaljne, brze, nepristrane i učinkovite istrage radi identificiranja odgovornih i izvođenja pred sud počinitelja, organizatora, financijera i sponzora tih nedopustivih terorističkih činova;

12.

potvrđuje da se pravi odgovor mora temeljiti na djelovanju koordiniranom s drugim afričkim zemljama te poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Vijeće na rješavanje problema sigurnosnih i terorističkih prijetnji u toj regiji u suradnji s Afričkom unijom kako bi je poduprli u njezinim presudnim naporima da se uz pomoć AMISOM-a izbori protiv al-Shabaaba; poziva Europsku uniju da snažno podupre provedbu kontinentalnih i regionalnih mehanizama za upravljanje sukobima, u prvom redu Afričke snage pripravnosti (ASF);

13.

poziva kenijsku Vladu da preuzme odgovornost i da riješi pitanje nasilja al-Shabaaba i njegovih temeljnih uzroka; smatra da se sigurnost može postići jedino ako se pravilno pristupi problemu podjele unutar kenijskih političkih i civilnih zajednica, kao i problemu nejednakog razvoja regija; žali zbog zakašnjele reakcije policije; osobito potiče Vladu da ne koristi terorističke napade kao izgovor za ograničavanje građanskih sloboda; poziva kenijske vlasti da svoju strategiju za borbu protiv terorizma temelje na vladavini prava i poštovanju temeljnih prava; ustraje u potrebi za demokratskim i sudskim nadzorom protuterorističkih politika;

14.

poziva kenijske vlasti da zajamče sprečavanje svake podjele među vjerama i izjednačavanja muslimanske zajednice i al-Shabaaba te da poduzmu sve mjere kako bi zajamčile održavanje jedinstva zemlje za dobrobit njezinog društvenog i gospodarska rasta i stabilnosti te dostojanstva i ljudskih prava njezinih građana; poziva kenijsku Vladu, vođe oporbe i vjerske vođe da riješe pitanje povijesne nepravde izazvane marginalizacijom, regionalnom podijeljenošću unutar zemlje i institucionalnom diskriminacijom te da zajamče da su protuterorističke operacije usmjerene samo na počinitelje, a ne na šire etničke i vjerske zajednice;

15.

podsjeća Europsku službu za vanjsko djelovanje i države članice na njihovu obvezu da u okviru Akcijskog plana EU-a za ljudska prava i demokraciju usvojenog u lipnju 2012. zajamče da će se pitanje ljudskih prava postavljati u svim oblicima protuterorističkog dijaloga s trećim zemljama;

16.

poziva EU da provede program vojnog osposobljavanja u Keniji i da zajamči suvremenu opremu te da surađuje s kenijskim vojnim i policijskim postrojbama i obučava ih za borbu protiv terorizma i sprečavanje širenja skupine al-Shabaab;

17.

poziva kenijsku Vladu da učini sve kako bi se poštovali vladavina prava, ljudska prava, demokratska načela i temeljne slobode te poziva EU da svojeg međunarodnog partnera povede u tom smjeru i da prikupi financijska sredstva za potporu postojećim programima upravljanja kako bi se zajamčila nacionalna sigurnost te uspostavili mir i stabilnost u zemlji i regiji; inzistira na tome da se rješavanje problema sve većeg nasilja al-Shabaaba mora povezati sa susjednim zemljama; traži od EU-a da u tom pogledu pruži svu potrebnu financijsku, logističku i stručnu podršku, uključujući mogućnost upotrebe Instrumenta mirovne pomoći za Afriku te instrumenata EU-a za upravljanje kriznim situacijama;

18.

poziva kenijske snage sigurnosti da na zakonit način odgovore na terorističke prijetnje; poziva kenijsku Vladu da zajamči sigurnost i zaštitu izbjegličkih kampova na svojem teritoriju u skladu s međunarodnim pravom;

19.

ističe da se međunarodni terorizam financira nezakonitim pranjem novca, otkupninama, iznuđivanjem, trgovinom drogom i korupcijom; poziva Komisiju i države članice da pojačaju suradnju s trećim zemljama u području razmjene obavještajnih podataka u vezi s pranjem novca i financiranjem terorizma;

20.

ponavlja svoju potporu svim inicijativama usmjerenima na promicanje dijaloga i međusobnog poštovanja između religija i drugih zajednica; poziva sva vjerska tijela da promiču toleranciju i djeluju protiv mržnje te nasilne i ekstremističke radikalizacije;

21.

osuđuje ciljane terorističke napade na obrazovne institucije i objekte kako bi se ugrozilo obrazovanje i dostojanstvo svih građana i stvorili nepovjerenje i razdor među zajednicama; podsjeća na otmicu i nestanak kršćanskih djevojčica 2014. u nigerijskom gradu Chiboku koji su osuđeni u cijelome svijetu i iza kojih stoji džihadska teroristička skupina Boko Haram;

22.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, Vladi Kenije, institucijama Afričke unije, Međuvladinom tijelu za razvoj (IGAD), glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Općoj skupštini Ujedinjenih naroda i supredsjedateljima Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a.

21.9.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 346/55