25.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 310/1

25.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 310/2

—

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegove članke 2., 3., 4., 6., 7. i 21.,

—

uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 1., 2., 3., 4., 18. i 19.,

—

uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima i njezine protokole,

—

uzimajući u obzir relevantne mehanizme UN-a za zaštitu ljudskih prava, posebno Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima od 16. prosinca 1966., Konvenciju protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja od 10. prosinca 1984. i protokole koji su mu priloženi i Međunarodnu konvenciju o zaštiti svih osoba od prisilnih nestanaka od 20. prosinca 2006.,

—

uzimajući u obzir presude Europskog suda za ljudska prava u predmetima al-Naširi protiv Poljske, Abu Zubeidah protiv Litve, Husein (Abu Zubeidah) protiv Poljske, El-Masri protiv bivše jugoslavenske Republike Makedonije, Nasr i Gali protiv Italije i al-Naširi protiv Rumunjske,

—

uzimajući u obzir presudu talijanskog suda kojom su 22 agenta CIA-e, jedan pilot zračnih snaga i dva talijanska agenta u odsutnosti osuđeni na odsluživanje kazne zatvora zbog uloge u otmici imama Abu Omara 2003. u Milanu,

—

uzimajući u obzir Rezoluciju od 6. srpnja 2006. o navodnom prijevozu i nezakonitom pritvaranju zatvorenika u europskim državama koje provodi CIA usvojenu sredinom mandata Privremenog odbora Europskog parlamenta za navodno korištenje CIA-e europskim zemljama za prijevoz i nezakonito pritvaranje zatvorenika (Odbor TDIP) (1),

—

uzimajući u obzir Rezoluciju od 14. veljače 2007. o navodnom prijevozu i nezakonitom pritvaranju zatvorenika u europskim državama koje provodi CIA (2),

—

uzimajući u obzir Rezoluciju od 11. rujna 2012. o navodnom prijevozu i nezakonitom pritvaranju zatvorenika u europskim zemljama koje provodi CIA: praćenje izvješća Privremenog odbora Europskog parlamenta za navodno korištenje CIA-e europskim zemljama za prijevoz i nezakonito pritvaranje zatvorenika (Odbor TDIP) (3),

—

uzimajući u obzir Rezoluciju od 10. listopada 2013. o navodnom prijevozu i nezakonitom pritvaranju zatvorenika u europskim zemljama koje provodi CIA (4),

—

uzimajući u obzir studiju Odbora Senata SAD-a za nadzor obavještajnih službi (Senate Select Committee on Intelligence – SSCI) o programu pritvaranja i ispitivanja te podvrgavanja pritvorenika raznim oblicima mučenja koji je između 2001. i 2006. provodila Središnja obavještajna agencija (Central Intelligence Agency – CIA),

—

uzimajući u obzir rezolucije o Guantanamu od kojih je najnovija ona od 23. svibnja 2013. pod naslovom „Guantanamo: štrajk glađu zatvorenika” (5),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća o temeljnim pravima i vladavini prava te o izvješću Komisije iz 2013. o primjeni Povelje o temeljnim pravima Europske unije (Luxembourg, 5. i 6. lipnja 2014.),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. veljače 2014. o stanju temeljnih prava u Europskoj uniji (2012.) (6),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije o novom okviru EU-a za jačanje vladavine prava od 11. ožujka 2014. (COM(2014)0158),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije o borbi EU-a protiv korupcije od 3. veljače 2014. (COM(2014)0038),

—

uzimajući u obzir Rezoluciju od 12. ožujka 2014. o programu nadzora Agencije za nacionalnu sigurnost SAD-a (NSA), o nadzornim tijelima u raznim državama članicama i njihovu utjecaju na temeljna prava građana EU-a te o transatlantskoj suradnji u pravosuđu i unutarnjim poslovima (7),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP,

—

uzimajući u obzir članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da je poštovanje temeljnih prava i vladavine prava ključna sastavnica uspješnih protuterorističkih politika;

B.

budući da je Parlament u više navrata osudio program tajnih pritvaranja i izvanrednih izručenja koji provodi CIA i koji je odgovoran za višestruka kršenja ljudskih prava u koja se ubrajaju mučenje i drugi oblici neljudskih ili ponižavajućih postupanja, otmice, tajna i izvansudska pritvaranja te kršenja načela zabrane prisilnog vraćanja (non-refoulement);

C.

budući da politike nacionalne sigurnosti i protuterorističke politike, unatoč njihovoj specifičnosti, nisu izuzete od primjene načela odgovornosti te s obzirom na to da kršenja međunarodnog prava i ljudskih prava ne mogu proći nekažnjeno;

D.

budući da je radi uspješnog promicanja ljudskih prava i njihove zaštite u okviru unutarnjih i vanjskih politika EU-a te jamčenja legitimnih i djelotvornih politika utemeljenih na vladavini prava ključno da se odgovorni za izvanredna izručenja, otmice, nezakonite tajne pritvore i mučenje privedu pravdi;

E.

budući da je Parlament u više navrata pozivao na pokretanje opširnih istraga o sudjelovanju država članica u programu tajnih pritvaranja i izvanrednih izručenja koji provodi CIA;

F.

budući da je prošli saziv Parlamenta u svojoj gore navedenoj Rezoluciji od 10. listopada 2013. pozvao sadašnji saziv da nastavi ispunjavati i provoditi mandat koji mu je dodijelio Odbor TDIP i da se u skladu s time pobrine da se preporuke Odbora slijede, da ispita nova saznanja do kojih bi mogao doći te da u cijelosti iskoristi i razradi svoje pravo na pokretanje istraga;

G.

budući da se u izvješću Odbora Senata SAD-a za nadzor obavještajnih službi iznose nove činjenice koje potkrepljuju navode prema kojima je određeni broj država članica, njihovih tijela javne vlasti te službenika i zaposlenika njihovih obavještajnih i sigurnosnih službi bio umiješan u tajni program pritvaranja i izvanrednih izručenja CIA-e koji se katkada odvijao zahvaljujući potkupljivanju izdašnim novčanim iznosima koje je CIA uplaćivala u zamjenu za suradnju tih država članica;

H.

budući da se u izvješću Odbora Senata SAD-a za nadzor obavještajnih službi opovrgava tvrdnja CIA-e da se zahvaljujući mučenju došlo u posjed informacija do kojih ne bi bilo moguće doći tradicionalnim i nenasilnim tehnikama ispitivanja;

I.

budući da je na nacionalnom sudu (Audiencia Nacional) Kraljevine Španjolske u tijeku otvoreni kazneni postupak (br. 150/09, pred središnjim sudom br. 5 (Juzgado Central No 5)) u vezi s mučenjem u pomorskoj bazi u zaljevu Guantanamo;

J.

budući da se Barack Obama, predsjednik SAD-a, obvezao da će do kraja siječnja 2010. zatvoriti zatvor u zaljevu Guantanamo u kojemu se nalazi 122 zatočenika protiv kojih nisu službeno podignute optužnice pred nadležnim sudom, uključujući i 54 zatočenika koja su proglašena nevinima;

K.

budući da je pomoć država članica EU-a u preseljenju dijela zatočenika iz zatvora u zaljevu Guantanamo spora i ograničena;

1.

pozdravlja odluku Odbora Senata SAD-a za nadzor obavještajnih službi da objavi sažetak svog izvješća o programu pritvaranja i ispitivanja CIA-e; potiče objavljivanje cijelog izvješća bez pretjeranih i nepotrebnih redakcija;

2.

izražava oštru osudu užasnih tehnika ispitivanja koje su karakterizirale te nezakonite protuterorističke operacije; naglašava temeljni zaključak Senata SAD-a da se teroristički napadi nisu spriječili zahvaljujući informacijama dobivenim nasilnim metodama CIA-e; podsjeća na svoju bezrezervnu osudu mučenja;

3.

smatra da je kontinuiranom kršenju temeljnih prava pogodovala klima nekažnjivosti u provedbi programa CIA-e, što potvrđuju opsežni programi nadzora američke Nacionalne agencije za sigurnost i tajnih službi raznih država članica;

4.

poziva SAD da istraži i izvede pred pravdu počinitelje višestrukih povreda ljudskih prava koje su rezultat tajnih programa izručenja i pritvaranja CIA-e te da u cijelosti surađuje s državama članicama kada je riječ o zahtjevima za informacijama, izručenjima ili iznalaženju djelotvornih pravorijeka za žrtve programa CIA-e;

5.

ponavlja poziv državama članicama da istraže navode o tajnim zatvorima na njihovu teritoriju u kojima su bile zatočene osobe u sklopu programa CIA-e te da pokrenu kazneni progon protiv pojedinaca umiješanih u te operacije uzimajući pritom u obzir sve nove dokaze koji su izišli na vidjelo;

6.

poziva države članice da u cijelosti istraže nedavne navode o tome da je na njihovu teritoriju provođeno nezakonito izručivanje, pritvaranje i mučenje te da odgovorne kazneno gone;

7.

izražava zabrinutost u pogledu prepreka na koje nailaze nacionalni parlamenti i s kojima su suočene sudske istrage o sudjelovanju određenih država članica u programu CIA-e, zloporabi instituta državne tajne te neutemeljenog proglašavanja podataka povjerljivima što je rezultiralo obustavom kaznenog progona, zahvaljujući čemu su počinitelji kršenja ljudskih prava prošli, de facto, nekažnjeno;

8.

traži da se bez daljnjeg odgađanja objave rezultati postojećih istraga koje se odnose na sudjelovanje država članica u programu CIA-e, a posebno rezultati Chilcotove istrage;

9.

poziva na usvajanje unutarnje strategije EU-a o temeljnim pravima i poziva Komisiju da predloži usvajanje te strategije i akcijskog plana koji je s njome povezan;

10.

nalaže svojem Odboru za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove da uz sudjelovanje Odbora za vanjske poslove, te posebno Pododbora za ljudska prava, nastavi istragu o navodima o nezakonitom prijevozu i pritvaranju zatvorenika u europskim zemljama koje je provodila CIA i da u roku od godine dana na plenarnoj sjednici izvijesti o:

11.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i vladama i parlamentima država članica.

25.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 310/6

—

uzimajući u obzir članke 2., 3., 6., 7. i 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članke 4., 16., 20., 67., 68., 70., 71., 72., 75., 82., 83., 84., 85., 86., 87. i 88. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije, a posebno njezine članke 6., 7. i 8., članak 10. stavak 1. te članke 11., 12., 21., 47. – 50., 52. i 53.,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. lipnja 2014. o završnom izvješću o provedbi Strategije unutarnje sigurnosti EU-a 2010. – 2014. (COM(2014)0365),

—

uzimajući u obzir izvješće Europola o stanju i trendovima na području terorizma u EU-u (TE-SAT) za 2014.,

—

uzimajući u obzir rezoluciju o prijetnjama međunarodnom miru i sigurnosti koje su izazvane terorističkim djelima koju je Vijeće sigurnosti UN-a usvojilo 24. rujna 2014. (Rezolucija 2178 (2014)),

—

uzimajući u obzir strategiju unutarnje sigurnosti EU-a koju je Vijeće usvojilo 25. veljače 2010.,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. prosinca 2011. o protuterorističkoj politici EU-a: glavna postignuća i budući izazovi (1),

—

uzimajući u obzir svoju preporuku Vijeću od 24. travnja 2009. o problemu profiliranja u vezi s borbom protiv terorizma, kaznenim progonom, imigracijom, carinom i graničnim kontrolama, a ponajprije na temelju etničke pripadnosti i rase (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2013. o drugom izvješću o provedbi strategije unutarnje sigurnosti EU-a (3),

—

uzimajući u obzir ocjenu prijetnji od organiziranog kriminala na internetu (iOCTA) za 2014. koju je izradio Europol,

—

uzimajući u obzir ocjenu prijetnji od teškog i organiziranog kriminala u EU-u (SOCTA) za 2013. koju je izradio Europol,

—

uzimajući u obzir plenarnu raspravu od 28. siječnja 2015. o mjerama protiv terorizma,

—

uzimajući u obzir neformalni sastanak Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove održan 29. i 30. siječnja 2015. u Rigi,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. prosinca 2014. o obnovi strategije unutarnje sigurnosti EU-a (4),

—

uzimajući u obzir izjavu s neformalnog sastanka Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove od 11. siječnja 2015.,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća za pravosuđe i unutarnje poslove od 9. listopada 2014. i 5. prosinca 2014.,

—

uzimajući u obzir izvješće od 24. studenog 2014. (15799/14) koje je koordinator EU-a za borbu protiv terorizma podnio Europskom vijeću,

—

uzimajući u obzir Program rada Komisije za 2015. objavljen 16. prosinca 2014. (COM(2014)0910),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 15. siječnja 2014. naslovljenu „Sprječavanje radikalizacije koja dovodi do terorizma i nasilnog ekstremizma: Jačanje odgovora Europske unije” (COM(2013)0941),

—

uzimajući u obzir mišljenje radne skupine osnovane u skladu s člankom 29. Direktive o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka koje se odnosi na primjenu načela nužnosti i proporcionalnosti i zaštitu podataka u području provedbe zakona (mišljenje br. 01/2014),

—

uzimajući u obzir presudu Suda od 8. travnja 2014. u spojenim predmetima C-293/12 i C-594/12 Digital Rights Ireland ltd i Seitlinger i ostali te mišljenje pravne službe Parlamenta o tumačenju te presude,

—

uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.

budući da su terorizam i nasilni ekstremizam među glavnim prijetnjama našoj sigurnosti i našim slobodama;

B.

budući da su nedavni tragični događaji u Parizu bili podsjetnik da je Europska unija pod stalnom i sve većom terorističkom prijetnjom s kojom se posljednjih desetljeća ozbiljno suočilo nekoliko njezinih država članica, a ciljevi napada nisu bili samo ljudi već i vrijednosti i slobode na kojima se Europska unija temelji;

C.

budući da je sigurnost jedno od prava koje je zajamčeno u Povelji o temeljnim pravima EU-a, a temeljna prava, građanske slobode i proporcionalnost ključni su elementi uspješnih protuterorističkih politika;

D.

budući da bi se strategije prevencije u području borbe protiv terorizma trebale oslanjati na višeslojnom pristupu koji je ciljano usmjeren na suzbijanje priprema napada na teritoriju EU-a, ali i na potrebu rješavanja glavnih uzroka terorizma; budući da je terorizam globalna prijetnja koju treba rješavati na lokalnoj, nacionalnoj, europskoj i globalnoj razini kako bi se povećala sigurnost naših građana, zaštitile temeljne vrijednosti slobode, demokracije i ljudskih prava te poštovalo međunarodno pravo;

E.

budući da je nekoliko žestokih terorističkih napada na europskom tlu od 11. rujna 2001., od kojih su posljednji bili u siječnju ove godine, imalo osjetan utjecaj na osjećaj sigurnosti među građanima i stanovnicima EU-a; budući da se stanje sigurnosti u Europi drastično izmijenilo u posljednjih nekoliko godina zbog novih sukoba i nemira u neposrednom susjedstvu EU-a, brzog razvoja novih tehnologija i zabrinjavajućeg porasta radikalizacije koja vodi do nasilja i terorizma u EU-u i susjednim zemljama;

F.

budući da internet i društvene mreže omogućuju lakše širenje terorističke propagande; budući da kibernetički terorizam omogućuje terorističkim skupinama uspostavljanje i održavanje veza bez fizičkih ograničenja granica, čime se smanjuje potreba za bazama ili utočištima u zemljama;

G.

budući da je EU suočen s ozbiljnom i rastućom prijetnjom od takozvanih „stranih boraca EU-a”, to jest pojedinaca koji odlaze u zemlju u kojoj nemaju prebivalište niti su njezini državljani u cilju izvršenja ili planiranja terorističkih činova ili sudjelovanja u terorističkoj obuci, bilo kao obučavatelji bilo kao polaznici, također u vezi s oružanim sukobima; budući da je izbijanjem rata i nasilja u Siriji, Iraku i Libiji prema procjenama oko 3 500 do 5 000 državljana EU-a napustilo svoje domove kako bi postali strani borci što predstavlja golemi izazov za sigurnost građana EU-a;

1.

najžešće osuđuje okrutnosti počinjene u Parizu i ponovo ističe svoje najdublje suosjećanje s francuskim narodom i obiteljima žrtava kao i svoju složnost u borbi protiv terorizma i u vezi s napadom na naše demokratske vrijednosti i slobode;

2.

oštro i kategorički osuđuje sve terorističke činove, promicanje terorizma, veličanje onih koji sudjeluju u terorizmu i zagovaranje nasilnih ideologija, gdje god u svijetu do njih dolazi i gdje god se u svijetu zagovaraju; naglašava da nema slobode bez sigurnosti i da nema sigurnosti bez slobode;

3.

sa zabrinutošću primjećuje brz porast broja državljana EU-a koji odlaze u područja zahvaćena sukobom kako bi se pridružili terorističkim organizacijama nakon čega se vraćaju na teritorij Europske unije i predstavljaju rizik za unutarnju sigurnost Unije i živote građana EU-a; traži od Komisije da predloži jasnu i zajedničku definiciju pojma „stranih boraca EU-a” kako bi se povećala pravna sigurnost;

4.

ističe potrebu za većom specijalizacijom mjera za rješavanje problema građana EU-a koji putuju u inozemstvo kako bi se borili za terorističke organizacije; potvrđuje da bi se, iako se u određenim slučajevima može provoditi kazneni progon, radi sprečavanja radikalizacije koja dovodi do nasilnog ekstremizma, onemogućivanja putovanja europskih i drugih stranih boraca i postupanja s povratnicima trebale primjenjivati druge mjere; poziva države članice i Komisiju da izrade najbolje prakse zasnovane na onima država članica koje su donijele uspješne strategije, akcijske planove i programe na tom području;

5.

ističe da je za odgovor na prijetnju koju predstavlja terorizam općenito potrebna protuteroristička strategija utemeljena na višeslojnom pristupu u okviru koje se sveobuhvatno razmatraju uzroci radikalizacije koja dovodi do nasilnog ekstremizma, kao što je razvijanje socijalne kohezije, uključivosti, političke i vjerske tolerancije te izbjegavanje getoizacije, analiziranje internetskog poticanja na izvršenje terorističkih djela i pronalaženje protuteža za njega, sprečavanje odlazaka u cilju pridruživanja terorističkim organizacijama, sprečavanje i iskorjenjivanje novačenja i sudjelovanja u oružanim sukobima, zaustavljanje financijske potpore terorističkim organizacijama i pojedincima koji im se žele pridružiti, po potrebi jamčenje strogog kaznenog gonjenja te pružanje odgovarajućih alata tijelima nadležnima za provedbu zakona kako bi ona mogla obavljati svoje dužnosti uz puno poštovanje temeljnih prava;

6.

poziva države članice da ulažu u programe kojima se uklanjaju glavni uzroci radikalizacije, uključujući obrazovne programe kojima se potiče integracija, društveno zajedništvo, dijalog, sudjelovanje, jednakost, tolerancija i razumijevanje među različitim kulturama i religijama te programe za rehabilitaciju;

7.

s dubokom zabrinutošću upozorava na pojavu radikalizacije u zatvorima i potiče države članice na razmjenu najbolje prakse o tom pitanju; traži da se posveti posebna pažnja uvjetima u zatvorima i pritvorima s ciljanim mjerama suzbijanja radikalizacije u takvom okruženju; poziva države članice da ulože veće napore u poboljšanje administrativnih sustava zatvora kako bi se omogućilo lakše otkrivanje zatvorenika koji su uključeni u pripremu terorističkih činova, nadziralo i sprečavalo postupke radikalizacije i uspostavilo posebne programe za odustajanje od borbe, rehabilitaciju i deradikalizaciju;

8.

ističe hitnu potrebu za jačanjem prevencije radikalizacije i poticanjem programa deradikalizacije na način da se zajednice i civilno društvo na nacionalnoj i lokalnoj razini osnaže i da surađuju kako bi se zaustavilo širenje ekstremističkih ideologija; poziva Komisiju da ojača Mrežu za osvješćivanje o radikalizaciji (RAN) koja ujedinjuje sve aktere uključene u razvoj kampanja protiv radikalizacije, uspostavljanje struktura za deradikalizaciju i postupaka za povratak stranih boraca, te da se izravno suprotstavi ekstremističkim ideologijama pružanjem pozitivnih alternativa;

9.

podržava usvajanje europske strategije za suzbijanje terorističke propagande, radikalnih mreža i novačenja putem interneta na osnovi postignutih napora i poduzetih inicijativa na međuvladinoj i dobrovoljnoj osnovi u cilju daljnjeg dijeljenja najboljih praksi i učinkovitih metoda u tom području;

10.

poziva na usvajanje preporuke Vijeća o nacionalnim strategijama za prevenciju radikalizacije čime bi se razmotrio cijeli niz faktora koji uzrokuju radikalizaciju te dale preporuke državama članicama o osnivanju programa za odustajanje od borbe, rehabilitaciju i deradikalizaciju;

11.

poziva države članice da na najbolji način iskoriste postojeće platforme, baze podataka i sustave upozorenja na europskoj razini, kao što su Schengenski informacijski sustav (SIS) i Sustav naprednog obavještavanja o putnicima (APIS);

12.

ističe da je slobodno kretanje unutar Schengenskog prostora jedna od najvažnijih sloboda Europske unije te stoga odbacuje bilo kakve prijedloge za obustavu schengenskog sustava i potiče države članice da umjesto toga postrože postojeće propise koji već uključuju mogućnost privremenog uvođenja pregleda dokumenata te da se bolje koriste sustavom SIS II; primjećuje da se već danas mogu provoditi ciljane provjere pojedinaca koji prelaze vanjske granice;

13.

obvezuje se da će raditi na tome da se direktiva EU-a o evidenciji podataka o putnicima (PNR) donese do kraja godine; stoga potiče Komisiju da iznese učinke presude Suda Europske unije o Direktivi (5) o zadržavanju podataka i njezinu mogućem utjecaju na direktivu EU-a o evidenciji podataka o putnicima; potiče Vijeće da ostvari napredak u pogledu paketa o zadržavanju podataka kako bi se paralelno mogli održati trijalozi o direktivi EU-a o evidenciji podataka o putnicima i paketu o zadržavanju podataka, potiče Komisiju da pozove neovisne stručnjake iz zajednica tijela nadležnih za provedbu zakona, sigurnosnih i obavještajnih službi te predstavnika Radne skupine za zaštitu podataka iz članka 29. da iznesu svoja gledišta i načela, u kontekstu potrebe za sigurnosti, o nužnosti i proporcionalnosti evidencije podataka o putnicima;

14.

poziva Komisiju da hitno ocijeni sadašnje instrumente i da to ubuduće čini redovno te da provede odgovarajuću ocjenu preostalih nedostataka u borbi protiv terorizma pri čemu bi Europsko vijeće trebalo redovito ocjenjivati prijetnje s kojima se suočava Unija kako bi se Uniji i njezinim državama članicama omogućilo učinkovito djelovanje; poziva Komisiju i Vijeće da podrže novi plan za borbu protiv terorizma u kojem će se dati učinkovit odgovor na postojeće prijetnje i svima jamčiti učinkovita sigurnosna zaštita istovremeno jamčeći prava i slobode koji čine temeljna načela Europske unije;

15.

ističe da obuhvaćanje politika za pružanje zaštite i potpore žrtvama i njihovim obiteljima mora biti temeljna odrednica borbe protiv terorizma; poziva stoga sve države članice da pravilno primjenjuju Direktivu 2012/29/EU od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela;

16.

smatra da bi suzbijanje nezakonite trgovine vatrenim oružjem trebalo biti prioritet EU-a u borbi protiv teškog i organiziranog međunarodnog kriminala; posebno smatra da treba dodatno ojačati suradnju u području mehanizama razmjene informacija te sljedivosti i uništavanja zabranjenog oružja; poziva Komisiju da pod hitno razmotri postojeće propise EU-a o kretanju nezakonitog vatrenog oružja, eksplozivnim napravama i trgovini oružjem povezanima s organiziranim kriminalom;

17.

pozdravlja nadolazeće usvajanje unaprijeđenog zakonodavnog okvira na europskoj razini za borbu protiv pranja novca, što predstavlja odlučan korak koji se mora usvojiti na svim razinama kako bi se zajamčila njegova učinkovitost te time riješilo pitanje značajnog izvora financiranja terorističkih organizacija;

18.

poziva države članice da ojačaju međusobnu pravosudnu suradnju na temelju dostupnih instrumenata EU-a kao što su Europski informacijski sustav kaznene evidencije (ECRIS), europski uhidbeni nalog i europski istražni nalog;

19.

poziva sve države članice da spriječe kretanje osoba koje se sumnjiči u vezi s terorizmom jačanjem kontrola na vanjskim granicama, sustavnijim i djelotvornijim provjerama putnih isprava, borbom protiv nezakonite trgovine oružjem i nezakonitog korištenja tuđim identitetom te utvrđivanjem rizičnih područja;

20.

sa zabrinutošću primjećuje da se terorističke organizacije u svrhu komunikacije, planiranja napada i širenja propagande pojačano koriste internetom i komunikacijskim tehnologijama; zahtijeva da poduzeća mrežne industrije i društvenih mreža surađuju s vladama, tijelima nadležnima za provedbu zakona i civilnim društvom na rješavanju tog problema, istovremeno čineći sve što je potrebno da se u svakom trenutku poštuju opća načela slobode govora i privatnosti; naglašava da mjere kojima se ograničavaju uporaba i širenje podataka na internetu za potrebe borbe protiv terorizma moraju biti nužne i razmjerne;

21.

ponavlja da svi postupci prikupljanja i razmjene podataka, uključujući postupke koje provode agencije EU-a kao što je Europol, moraju biti u skladu s pravom EU-a i nacionalnim pravom te utemeljeni na usklađenom okviru za zaštitu podataka kojim se na razini EU-a osiguravaju pravno obvezujući standardi zaštite osobnih podataka;

22.

zdušno potiče bolju razmjenu informacija između tijela za provedbu zakona u državama članicama i agencija EU-a; također naglašava potrebu za poboljšanjem, jačanjem i ubrzavanjem razmjene informacija u provedbi zakona na svjetskoj razini; poziva na djelotvorniju operativnu suradnju između država članica i trećih zemalja primjenom postojećih korisnih instrumenata kao što su zajednički istražni timovi, programi praćenja financiranja terorista i sporazumi o evidenciji podataka o putnicima (PNR), kao i bržom i učinkovitijom razmjenom relevantnih podataka i informacija, u skladu s odgovarajućim mjerama za zaštitu podataka i privatnosti;

23.

poziva Komisiju i Vijeće da provedu opsežno ocjenjivanje protuterorističkih mjera EU-a i mjera povezanih s njima, posebno u pogledu njihova unošenja u zakonodavstvo i provedbe u praksi u državama članicama te s obzirom na stupanj suradnje država članica s agencijama EU-a u tom području, osobito s Europolom i Eurojustom, kao i da provedu odgovarajuću procjenu preostalih nedostataka, primjenjujući pritom postupak predviđen člankom 70. UFEU-a, te da taj postupak procjene uključe u europski program sigurnosti;

24.

ističe potrebu da se europske agencije i nacionalna tijela nadležna za provedbu zakona bore protiv glavnih izvora prihoda terorističkih organizacija, uključujući i pranje novca, trgovinu ljudima i nezakonitu trgovinu oružjem; u tom smislu traži punu provedbu zakonodavstva EU-a u tom području u cilju ostvarenja koordiniranog pristupa na razini EU-a; napominje da države članice Europolu i Eurojustu prosljeđuju samo 50 % informacija o terorizmu i organiziranom kriminalu;

25.

poziva države članice da bolje iskoriste jedinstvene mogućnosti Europola tako što će zajamčiti da njihove nacionalne jedinice Europolu pruže relevantne informacije na sustavniji i rutiniraniji način; nadalje podupire stvaranje europske protuterorističke platforme u sklopu Europola kako bi se maksimalno iskoristile njegove operativne i tehničke mogućnosti te mogućnosti razmjene obavještajnih podataka;

26.

ističe potrebu da se ažuriranjem okvirne odluke 2008/919/PUP poveća djelotvornost i koordinacija reakcije kaznenog pravosuđa preko Eurojusta, da se uskladi kriminalizacija kaznenih djela povezanih sa stranim borcima diljem EU-a kako bi se pružio pravni okvir te da se olakša prekogranična suradnja u cilju izbjegavanja propusta u kaznenom gonjenju i da se odgovori na praktične i pravne izazove u prikupljanju dokaza i prihvatljivosti dokaza u slučajevima povezanima s terorizmom;

27.

poziva na čvrst demokratski i pravosudni nadzor nad protuterorističkim politikama i obavještajnim radom unutar EU-a, što podrazumijeva potpuno nezavisan demokratski nadzor, te ustraje u tome da bi sigurnosna suradnja trebala biti strogo u skladu s međunarodnim pravom;

28.

poziva EU da aktivno promiče globalno partnerstvo protiv terorizma i da usko surađuje s regionalnim akterima kao što su Afrička unija, Vijeće za suradnju zemalja Perzijskog zaljeva i Arapska liga, a osobito sa zemljama u susjedstvu Sirije i Iraka i zemljama koje su dramatično pogođene sukobom, kao što su Jordan, Libanon i Turska, te s UN-om i osobito njegovim Odborom za borbu protiv terorizma; u tom smislu poziva na jačanje dijaloga među stručnjacima za razvoj i sigurnost između EU-a i tih zemalja;

29.

posebno naglašava da Europska unija, njezine države članice i partnerske zemlje svoju strategiju borbe protiv međunarodnog terorizma trebaju temeljiti na vladavini prava i poštovanju temeljnih prava; nadalje naglašava da bi vanjsko djelovanje Unije u borbi protiv međunarodnog terorizma prvenstveno trebalo biti usmjereno na sprečavanje, suzbijanje i progon terorizma;

30.

poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (EEAS) da usvoji vanjskopolitičku strategiju EU-a za borbu protiv međunarodnog terorizma kako bi se uklonili uzroci međunarodnog terorizma i kako bi se protuterorizam potvrdio kao sastavni dio politike; poziva Komisiju i EEAS da razviju protuterorističku strategiju suradnje s trećim zemljama istovremeno jamčeći poštovanje međunarodnih standarda ljudskih prava;

31.

poziva Europsku uniju da revidira svoju strategiju u odnosu na južno Sredozemlje kao dio revizije Europske politike susjedstva koja je u tijeku te da se usredotoči na potporu onim zemljama i akterima koji su istinski privrženi zajedničkim vrijednostima i reformama;

32.

naglašava da je potrebno usredotočiti se na sprečavanje i suzbijanje radikalizacije u akcijskim planovima i političkim dijalozima između EU-a i njegovih partnerskih zemalja, između ostalog povećanjem međunarodne suradnje, korištenjem postojećim programima i kapacitetima te surađivanjem s akterima civilnoga društva u zemljama od interesa u vezi sa suzbijanjem terorističke i radikalne propagande koja se širi preko interneta i drugih sredstava komunikacije;

33.

ističe da sveobuhvatna strategija EU-a o mjerama protiv terorizma mora također u potpunosti iskoristiti svoju vanjsku politiku i politiku razvoja u cilju borbe protiv siromaštva, diskriminacije i marginalizacije, borbe protiv korupcije i promicanja dobrog upravljanja te sprečavanja i rješavanja sukoba jer sve to doprinosi marginalizaciji pojedinih skupina i sektora društva te ih stoga čini izloženijima propagandi ekstremističkih skupina;

34.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i parlamentima država članica.

25.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 310/12

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. lipnja 2005. o informacijskom društvu (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2006. o europskom informacijskom društvu za rast i zapošljavanje (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. siječnja 2008. o drugom Forumu za upravljanje internetom (3),

—

uzimajući u obzir Deklaraciju o načelima i Plan djelovanja sa Svjetskog sastanka na vrhu o informacijskom društvu (WSIS) koji su doneseni 12. prosinca 2003. u Ženevi,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Na putu prema globalnom partnerstvu u informacijskom društvu: primjena ženevskih načela u praksi” (COM(2004)0480),

—

uzimajući u obzir dokument o predanosti stvaranju informacijskog društva i Program za informacijsko društvo usvojene u Tunisu 18. studenog 2005.,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije donesenu nakon WSIS-a 2006. (COM(2006)0181),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. lipnja 2010. o upravljanju internetom: sljedeći koraci (4),

—

uzimajući u obzir izjavu sa sastanka s više dionika NETmundial objavljenu 24. travnja 2014.,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Politika interneta i upravljanje internetom – uloga Europe u oblikovanju budućnosti upravljanja internetom”(COM(2014)0072),

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu izaslanstva EU-a na Forumu za upravljanje internetom održanom 2. – 5. rujna 2014. u Istanbulu,

—

uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.

budući da je cilj Foruma za upravljanje internetom (IGF) ispuniti svoj mandat dodijeljen na Svjetskom sastanku na vrhu o informacijskom društvu (WSIS) u pogledu sazivanja foruma radi vođenja demokratskog, transparentnog, političkog dijaloga koji će uključivati više dionika;

B.

budući da je glavna uloga i funkcija IGF-a rasprava o širokom nizu pitanja u vezi s upravljanjem internetom i po potrebi davanje preporuka međunarodnoj zajednici;

C.

budući da je Opća skupština UN-a 20. prosinca 2010. odlučila produljiti mandat IGF-a za još pet godina;

D.

budući da će se na Općoj skupštini UN-a 2015. održati rasprava i donijeti odluka o daljnjem produljenju mandata IGF-a;

E.

budući da je Parlament 2005. na WSIS poslao ad hoc izaslanstvo, što od tada čini za svaki godišnji sastanak IGF-a;

F.

budući da su ad hoc izaslanstva Parlamenta odigrala središnju ulogu u pogledu promicanja europskih vrijednosti i interakcije s organizacijama civilnog društva i predstavnicima nacionalnih parlamenata prisutnim na tim događajima, u suradnji s državama članicama i Komisijom;

G.

budući da su glavni prioriteti Europske unije tijekom devetog IGF-a održanog u rujnu 2014. s glavnom temom „Povezivanje kontinenata za bolje upravljanje internetom uz sudjelovanje više dionika” bili sljedeći: širenje pristupa internetu na globalnoj razini; održavanje interneta kao globalnog, otvorenog i zajedničkog resursa; nediskriminirajući pristup znanju; veća odgovornost i transparentnost u okviru modela upravljanja internetom s više dionika; odbacivanje ideje o internetu pod državnom kontrolom; i spoznaja da se o našim temeljnim slobodama i ljudskim pravima ne smije pregovarati i da oni moraju biti zaštićeni na internetu;

H.

budući da su 27. studenog 2014. ministri prometa, telekomunikacija i energetike EU-a odobrili zaključke Vijeća u kojima se ističe važnost usklađenog europskog stajališta o upravljanju internetom i potpore jačanju IGF-a kao platforme s više dionika;

I.

budući da je u ožujku 2014. Nacionalna uprava za telekomunikacijsku i informacijsku tehnologiju Ministarstva trgovine SAD-a (NTIA) objavila da funkcije nazora nad internetom koje provodi Tijelo za dodjelu mrežnih brojeva na internetu (IANA) namjerava prenijeti na svjetsku zajednicu više dionika prije isteka trenutnog ugovora između NTIA-e i Internetske korporacije za dodijeljene nazive i brojeve (ICANN) u rujnu 2015.; budući da na vrijeme treba pronaći uravnoteženo rješenje tog prijenosa čiji bi rezultat trebao biti sustav koji nije podložan neovlaštenom preuzimanju i manipuliranju, čime se također i dalje jamči stabilan internet;

J.

budući da je u travnju 2014. na sastanku NETmundial s više dionika na svjetskoj razini o budućnosti upravljanja internetom utvrđen skup načela za upravljanje internetom i plan budućeg razvoja internetskog ekosustava;

K.

budući da se predviđa da će rast povezan s internetskim gospodarstvom iznositi gotovo 11 % u EU-u uz očekivani porast doprinosa BDP-u s 3,8 % 2010. na 5,7 % 2016.;

L.

budući da je internet temeljni stup digitalnog jedinstvenog tržišta i da potiče među ostalim inovacije, rast, trgovinu, demokraciju, kulturnu raznolikost i ljudska prava;

M.

budući da bi se na otvorenom internetu trebala primjenjivati sva prava i slobode koje ljudi imaju izvan interneta;

1.

poziva Opću skupštinu UN-a da obnovi mandat IGF- te osnaži njegove resurse i model upravljanja internetom s više dionika;

2.

smatra da je, iako IGF neće usvojiti službene zaključke, odgovornost Europske unije da podrži taj proces i da poveća učinak tih razmjena mišljenja u političkim raspravama jer se time pruža pozitivan i konkretan kontekst za oblikovanje budućnosti interneta na temelju pristupa koji uključuje više dionika;

3.

poziva države članice i institucije EU-a o kojima je riječ da zadrže IGF visoko na popisu prioriteta te da nastave s potporom IGF-u i njegovom tajništvu te s doprinosom razvoju učinkovite i neovisne organizacije koja može ispuniti svoj mandat te modelu upravljanja internetom koji se razvija;

4.

naglašava da bi Parlament trebao nastaviti sudjelovati na budućim sastancima IGF-a s brojčano snažnim izaslanstvom kako bi učinkovito pridonio oblikovanju pristupa EU-a upravljanju internetom zajedno s državama članicama i Komisijom;

5.

naglašava potrebu za poboljšanjem pristupa internetu u cijelom svijetu; ističe da bi IGF trebao povećati uključivanje svih dionika;

6.

ističe da je snažno predan modelu upravljanja internetom s više dionika; poziva države članice, Komisiju i sve relevantne dionike da dodatno ojačaju održivost ovog modela povećanjem uključivosti, transparentnosti i odgovornosti sudionika i postupaka na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini;

7.

naglašava važnost dovršetka globalizacije temeljnih funkcija interneta i internetskih organizacija; pozdravlja obvezu koju je u ožujka 2014. preuzela vlada SAD-a o prijenosu vodstva nad funkcijama IANA-e; naglašava važnost pune odgovornosti i transparentnosti ICANN-a;

8.

ističe da postoji čvrst rok za zaključivanje pregovora o funkcijama IANA-a kojima će se osigurati dugoročno rješenje za stabilnost i sigurnost interneta, s obzirom na to da u rujnu 2015. ističe postojeći sporazum između ICANN-a i vlade SAD-a o nadzoru nad funkcijama IANA-a;

9.

poziva države članice i Komisiju da ulože više napora u podupiranje zaključenja ovog novog pravovremenog sporazuma;

10.

poziva dotične institucije EU-a da predlože EU kao prvog međunarodnog partnera ICANN-u u pogledu funkcija IANA-e, uključujući ulogu ravnopravnu onoj SAD-a i drugih država u potvrđivanju obveza koje trenutno reguliraju usluge IANA-e; smatra to važnim korakom u osiguranju potpune neutralnosti ICANN-a;

11.

naglašava da je već moguće izvući pouku iz konstruktivnih razmjena mišljenja dosad održanih u okviru IGF-a i da se na temelju toga može djelovati, posebno u pogledu regulatornih aspekata elektroničke komunikacije te pitanja sigurnosti podataka i privatnosti; smatra da su potrebni dodatni razgovori s IGF-om u vezi s pitanjima povezanim s računalnom sigurnošću i računalnim kriminalom, od rješenja za poboljšanje sigurnosti ključnih infrastruktura do davanja odgovarajućih alata za sigurnu komunikaciju pojedincima i malim poduzećima, posebno e-autentikaciju i šifriranje; ističe da je potrebno osigurati otvoren i nezavisan internet kao globalni zajednički resurs te nediskriminirajući pristup znanju u budućnosti na temelju inicijativa i potreba dionika kao i slobodu izražavanja;

12.

ističe da je od ključne važnosti nastaviti s nastojanjima da se osigura pravna zaštita neutralnosti mreže što je neophodan preduvjet za zaštitu slobode informiranja i izražavanja, poticanje rasta i otvaranja radnih mjesta razvojem inovacija i poslovnih prilika povezanih s internetom te promicanje i zaštitu kulturne i jezične raznolikosti;

13.

ističe da se o temeljnim slobodama i ljudskim pravima ne smije pregovarati i da oni moraju biti zaštićeni na internetu i izvan njega; žali zbog činjenice što neke države cenzurom i drugim ograničenjima pokušavaju ograničiti globalnu povezanost svojih građana; snažno odbacuje ideju o državnoj kontroli interneta i njegovom masovnom nadziranju;

14.

naglašava gospodarsku i društvenu važnost prava na privatnost na internetu i kontrole korisnika nad vlastitim osobnim podacima; smatra da su ta prava od temeljne važnosti za demokraciju, otvoren i neutralan internet i jednake uvjete za poduzeća na internetu;

15.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, državama članicama i nacionalnim parlamentima.

25.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 310/15

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004 (1) („Uredba o informiranju potrošača o hrani”), a posebno njezin članak 26. stavke 6. i 7.,

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije od 17. prosinca 2013. o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla mesa koje se koristi kao sastojak (COM(2013)0755) i pripadajući radni dokument službi Komisije od 17. prosinca 2013. pod nazivom „Označivanje podrijetla mesa koje se koristi kao sastojak: stajalište potrošača, izvedivost mogućih scenarija i učinci” (SWD(2013)0437),

—

uzimajući u obzir provedbenu Uredbu Komisije (EU) br. 1337/2013 od 13. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu navođenja zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla za svježe, rashlađeno i smrznuto svinjsko, ovčje i kozje meso te meso peradi (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. veljače 2014. o navedenoj provedbenoj Uredbi Komisije od 13. prosinca 2013. (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o prehrambenoj krizi, prijevari u prehrambenom lancu i njegovoj kontroli (4),

—

uzimajući u obzir pitanje Komisiji o označivanju zemlje podrijetla mesa u prerađenoj hrani (O-000091/2014 – B8-0101/2015),

—

uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane,

—

uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da se člankom 26. stavkom 6. Uredbe o informiranju potrošača o hrani zahtijeva da Komisija do 13. prosinca 2013. Europskom parlamentu i Vijeću podnese izvješće o obveznom navođenju zemlje ili mjesta podrijetla mesa koje se koristi kao sastojak;

B.

budući da se u članku 26. stavku 7. gore navedene uredbe navodi da se u izvješću mora, između ostalog, voditi računa o potrebi informiranja potrošača, izvedivosti obveznog navođenja države ili mjesta podrijetla te analizi troškova i koristi uvođenja takvih mjera; budući da se u njemu dalje navodi da se izvješću mogu priložiti prijedlozi za izmjenu odgovarajućih odredaba zakonodavstva EU-a;

C.

budući da je Komisija 17. prosinca 2013. objavila izvješće o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla mesa koje se koristi kao sastojak i pripadajući radni dokument službi Komisije pod nazivom „Označivanje podrijetla mesa koje se koristi kao sastojak: stajalište potrošača, izvedivost mogućih scenarija i učinci”;

D.

budući da se procjenjuje da se, ovisno o državi članici, 30 % do 50 % ukupne količine zaklanog mesa prerađuje u mesne sastojke za hranu, većinom u mljeveno meso, mesne pripravke i mesne proizvode;

E.

budući da Komisija još uvijek nije predstavila nijedan zakonodavni prijedlog u vezi s time te da zaključuje da će daljnje odgovarajuće korake poduzeti nakon rasprava u Parlamentu i Vijeću;

F.

budući da prema navedenom izvješću Komisije o obveznom navođenju zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla mesa koje se koristi kao sastojak postojeći sustavi sljedivosti u EU-u nisu dostatni za prenošenje podataka o podrijetlu u prehrambenom lancu;

G.

budući da je u članku 26. stavku 2. Uredbe o informiranju potrošača utvrđeno da je navođenje zemlje podrijetla ili mjesta podrijetla obvezno ako bi izostavljanje toga podatka moglo dovesti potrošača u zabludu u pogledu stvarne zemlje ili mjesta podrijetla hrane, a posebno ako bi informacije koje prate hranu ili čitava etiketa ukazivale na to da hrana potječe iz druge zemlje ili mjesta podrijetla;

H.

budući da iz ocjene učinka, koja je bila podloga Uredbe o informiranju potrošača, proizlazi da je podrijetlo mesa glavni razlog zabrinutosti potrošača diljem EU-a (5);

I.

budući da je prema istraživanju koje je Konzorcij za ocjenjivanje hranidbenog lanca 2013. godine proveo među potrošačima najveći interes među različitim skupinama hrane obuhvaćenima istraživanjem iskazan za označivanje hrane koja se temelji na mesu; budući da na temelju ciljanog ispitivanja različitih vrsta prerađenih proizvoda koji se temelje na mesu rezultati istraživanja pokazuju da više od 90 % ispitanih potrošača smatra da je označivanje podrijetla važno;

1.

napominje da je u Europskoj uniji obavezno navođenje podrijetla za neprerađeno goveđe meso i proizvode od goveđeg mesa, što je posljedica krize povezane s goveđom spongiformnom encefalopatijom (BSE) (6) te da su pravila EU-a za označivanje goveđeg mesa na snazi od 1. siječnja 2002.; napominje da ti zahtjevi za označivanje već uključuju mjesto rođenja, uzgoja i klanja;

2.

smatra da su navedeni zahtjevi koji se primjenjuju na neprerađeno goveđe meso i proizvode od goveđeg mesa povećali očekivanja potrošača u pogledu informiranja o podrijetlu drugih vrsta svježeg mesa čija je konzumacija rasprostranjena u EU-u te mesa koje se koristi kao sastojak u prerađenoj hrani;

3.

napominje da se u uvodnoj izjavi 31. Uredbe o informiranju potrošača o hrani ističe činjenica da je podrijetlo mesa glavni razlog zabrinutosti potrošača, koji stoga očekuju da ih se na odgovarajući način informira o zemlji podrijetla mesa; dodatno ističe da se uvodnom izjavom 31. određuje da bi u zahtjevima za obvezno označivanje trebalo voditi računa o načelu razmjernosti i administrativnom opterećenju za subjekte u poslovanju s hranom i za provedbena tijela;

4.

ističe da su 90 % poduzeća iz sektora prerade mesa MSP-ovi; naglašava posebnu ulogu koju MSP-ovi imaju u stvaranju rasta i otvaranju radnih mjesta, njihov doprinos konkurentnosti europskog gospodarstva te njihovu posvećenost sigurnoj i kvalitetnoj hrani; vjeruje da je stvaranje jednakih mogućnosti za dionike u sektoru ključno;

5.

ponovno izražava svoju zabrinutost zbog mogućeg utjecaja prijevara s hranom na sigurnost hrane, zdravlje potrošača, njihovo povjerenje, funkcioniranje prehrambenog lanca i stabilnost cijena u poljoprivredi te naglašava važnost rješavanja problema prijevara s hranom kao prioritetnog pitanja, a time i brzog vraćanja povjerenja europskih potrošača;

6.

smatra da označivanje zemlje ili mjesta podrijetla mesa i mesnih proizvoda nije samo po sebi dovoljno da spriječi prijevaru, ali da strogi sustav sljedivosti doprinosi otkrivanju mogućih povreda pravila i poduzimanju mjera protiv njih; napominje da su nedavni skandali u vezi s hranom, uključujući prijevaru u kojoj je konjsko meso upotrebljavano umjesto goveđeg, ukazali na želju potrošača za strožim pravilima o sljedivosti i informiranju; ističe da bi donošenjem strožih pravila o sljedivosti nadležna tijela također mogla učinkovitije istraživati slučajeve prijevara povezanih s hranom;

7.

naglašava važnost razmatranja konjskog mesa u kontekstu mesa koje se koristi kao sastojak u prerađenoj hrani, uz govedinu i meso svinja, ovaca, koza i peradi, jer predstavlja značajan udio mesa u prerađenoj hrani;

8.

nadalje ističe da Komisija u svojem izvješću navodi da više od 90 % ispitanih potrošača smatra označivanje podrijetla mesa na prerađenim prehrambenim proizvodima važnim (7); napominje da je to jedan od nekoliko čimbenika koji mogu utjecati na ponašanje potrošača;

9.

smatra da će označivanje podrijetla mesa koje se koristi kao sastojak u hrani omogućiti bolju sljedivost u lancu opskrbe hranom, stvoriti stabilnije veze između dobavljača i prerađivača mesa i povećati pažnju subjekata u poslovanju s hranom prilikom odabira njihovih dobavljača i proizvoda;

10.

smatra da se pri označivanju hrane mora uzeti u obzir da potrošačima podaci budu transparentni i čitki te pritom omogućiti gospodarsku održivost rada europskih poduzeća u uvjetima prihvatljivim za kupovnu moć potrošača;

11.

ističe da se u pogledu utjecaja na cijene rezultati istraživanja koje je provela francuska organizacija potrošača znatno razlikuju od rezultata iz izvješća Komisije o troškovima uvođenja označivanja zemlje podrijetla; preporučuje daljnje ispitivanje tog pitanja kako bi se dobila jasnija slika o mogućim cjenovnim učincima, pod uvjetom da se takvo ispitivanje provede u suradnji s organizacijama potrošača i da ne dovede do odgađanja zakonodavnih prijedloga;

12.

napominje da će označivanje države podrijetla od travnja 2015. biti obvezno za neprerađeno meso svinja, ovaca, koza i peradi; budući da se to mora uzeti u obzir prilikom procjene troškova navođenja podataka o podrijetlu za te vrste mesa kada se koriste kao sastojak;

13.

napominje da trenutačni dobrovoljni podaci o podrijetlu mogu zavarati potrošače;

14.

poziva Komisiju da provede pregled takvih programa dobrovoljnog označivanja podrijetla i predloži jasna, dosljedna, usklađena i provediva pravila za proizvođače koji odluče dobrovoljno označivati podrijetlo;

15.

nadalje napominje da je istraživanje koje je provela europska organizacija potrošača (BEUC), koja obuhvaća neke države članice, pokazalo da potrošačima ne bi bilo prihvatljivo da za označivanje proizvoda bude dovoljno navesti jesu li iz EU-a ili izvan EU-a, usprkos tome što bi taj pristup bio jeftiniji, kao što je navedeno u izvješću Komisije (8);

16.

smatra da bi Komisija trebala dodatno istražiti već prilično raširenu praksu nekih europskih prodavača i proizvođača u pogledu označivanja podrijetla mesa u prerađenoj hrani i potom izvijestiti o svojim zaključcima;

17.

ponovno poziva Komisiju da poduzme sve potrebne mjere kako bi sprečavanje prijevara s hranom i borba protiv tih prijevara postali sastavni dio politike EU-a te da riješi strukturne probleme unutar cijelog prehrambenog lanca, posebice jačanjem nadzora i uvođenjem novih mjera nadzora;

18.

potiče Komisiju da donese provedbeni akt o primjeni članka 26. stavka 3. Uredbe o informiranju potrošača o hrani koji se odnosi na navođenje zemlje podrijetla glavnih sastojaka ako se ona razlikuje od zemlje podrijetla prehrambenog proizvoda;

19.

potiče Komisiju da u skladu sa svojim izvješćem podnese zakonodavne prijedloge kojima bi označivanje podrijetla mesa u prerađenoj hrani postalo obvezno radi jamčenja veće transparentnosti u cijelom prehrambenom lancu i boljeg informiranja europskih potrošača te da pritom uzme u obzir svoje ocjene utjecaja i izbjegne prevelike troškove i pretjerano administrativno opterećenje;

20.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

25.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 310/19

—

uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu između članica skupine afričkih, karipskih i pacifičkih zemalja, s jedne strane, i Europske zajednice te njezinih država članica, s druge strane, potpisan u Cotonouu 23. lipnja 2000. (1) (Sporazum iz Cotonoua), kako je prvi put izmijenjen u Luxembourgu 25. lipnja 2005. (2) te drugi put izmijenjen u Ouagadougouu 22. lipnja 2010. (3),

—

uzimajući u obzir svoje stajalište od 13. lipnja 2013. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju sporazuma o drugoj izmjeni Sporazuma o partnerstvu između članica skupine afričkih, karipskih i pacifičkih zemalja, s jedne strane, i Europske zajednice i njezinih država članica, s druge strane, koji je potpisan u Cotonouu 23. lipnja 2000., kako je prvi put izmijenjen u Luxembourgu 25. lipnja 2005. (4),

—

uzimajući u obzir Poslovnik Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a koji je usvojen 3. travnja 2003. (5), a posljednji put revidiran u Addis Abebi, u Etiopiji 27. studenog 2013. (6),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o uspostavi Instrumenta financiranja za razvojnu suradnju za razdoblje 2014. – 2020. (7),

—

uzimajući u obzir svoje stajalište od 11. prosinca 2013. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Instrumenta financiranja za razvojnu suradnju (8),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2013. o pripremi višegodišnjeg financijskog okvira za financiranje suradnje EU-a s afričkim, karipskim i pacifičkim državama i prekomorskim zemljama i područjima za razdoblje 2014. – 2020. (11. europski razvojni fond) (9),

—

uzimajući u obzir svoje odluke od 3. travnja 2014. o davanju razrješnice za izvršenje proračuna Osmog, Devetog i Desetog europskog razvojnog fonda za financijsku godinu 2012. (10) i od 3. travnja 2014. o zaključenju poslovnih knjiga Osmog, Devetog i Desetog europskog razvojnog fonda za financijsku godinu 2012. (11) te svoju Rezoluciju od 3. travnja 2014. sa zapažanjima koja čine sastavni dio odluke o davanju razrješnice za izvršenje proračuna Osmog, Devetog i Desetog europskog razvojnog fonda za financijsku godinu 2012. (12),

—

uzimajući u obzir rezolucije koje je Zajednička parlamentarna skupština donijela 27. studenog 2013. o poštovanju vladavine prava i ulozi nepristranog i neovisnog pravosuđa, o suradnji jug – jug i trostranoj suradnji: mogućnosti i izazovi za države AKP-a, o društvenim i ekološkim učincima nomadskog stočarstva u državama AKP-a i o sigurnosti u regiji Velikih jezera,

—

uzimajući u obzir rezolucije koje je Zajednička parlamentarna skupština donijela 19. lipnja 2013. o opasnostima za demokraciju i političku stabilnost u zemljama AKP-a koje ponovno nastaju zbog vojnih udara i o ulozi međunarodne zajednice, o sporazumima o gospodarskom partnerstvu – sljedeći koraci, o ljudskim potencijalima za zdravstvo u zemljama AKP-a, o situaciji u Republici Gvineji i o situaciji u Srednjoafričkoj Republici,

—

uzimajući u obzir rezolucije koje je Zajednička parlamentarna skupština donijela 29. studenog 2012. o političkoj i humanitarnoj krizi u Somaliji: izazovi za Europsku uniju i skupinu AKP, o poduzetništvu koje se temelji na IKT-u i njegovu učinku na razvoj zemalja AKP-a i o važnosti pristupa energiji radi održivog gospodarskog razvoja i ostvarenja milenijskih razvojnih ciljeva,

—

uzimajući u obzir rezolucije koje je Zajednička parlamentarna skupština donijela 30. svibnja 2012. o političkom utjecaju sukoba u Libiji na susjedne zemlje AKP-a i države članice EU-a, o nestabilnosti cijena, funkcioniranju globalnih tržišta poljoprivrednih proizvoda i njihovu utjecaju na dostupnost hrane u zemljama AKP-a i o utjecaju rudarstva na društvo i okoliš u zemljama AKP-a,

—

uzimajući u obzir komunikaciju donesenu 19. srpnja 2013. u Abuji, u Nigeriji na zapadnoafričkoj regionalnoj sjednici Zajedničke parlamentarne skupštine (13),

—

uzimajući u obzir komunikaciju donesenu 16. veljače 2013. u Santo Domingu, u Dominikanskoj Republici na karipskoj regionalnoj sjednici Zajedničke parlamentarne skupštine (14),

—

uzimajući u obzir komunikaciju donesenu 20. srpnja 2012. u Apiji, u Samoi na pacifičkoj regionalnoj sjednici Zajedničke parlamentarne skupštine (15),

—

uzimajući u obzir komunikaciju donesenu 24. veljače 2012. u Lusaki, u Zambiji na južnoafričkoj regionalnoj sjednici Zajedničke parlamentarne skupštine (16),

—

uzimajući u obzir kodeks ponašanja za članove Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a koji sudjeluju u misijama promatranja izbora donesen 19. lipnja 2013.,

—

uzimajući u obzir Milenijsku deklaraciju Ujedinjenih naroda od 18. rujna 2000. kojom su zadani Milenijski razvojni ciljevi kao zajednički ciljevi međunarodne zajednice za iskorjenjivanje siromaštva,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija naslovljenu „Povećanje učinka razvojne politike EU-a: plan za promjenu” (COM(2011)0637),

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj (A8-0012/2015),

A.

budući da Zajednička parlamentarna skupština AKP-a i EU-a ima jedinstven status jer je jedina multilateralna, međuparlamentarna skupština osnovana na temelju međunarodnog sporazuma, Sporazuma iz Cotonoua;

B.

budući da se Zajednička parlamentarna skupština razvila u stvarnu parlamentarnu skupštinu nudeći priliku za otvorenu i iskrenu raspravu o ključnim pitanjima za razvojnu suradnju te znatno doprinosi ravnopravnom partnerstvu između zemalja AKP-a i EU-a;

C.

budući da je Sporazum iz Cotonoua između članica skupine država AKP-a i EU-a usmjeren k smanjenju i konačnom iskorjenjivanju siromaštva; budući da bi suradnja također trebala pridonijeti održivom gospodarskom razvoju, koji je temelj za trajni mir i sigurnost te demokratsku i političku stabilnost zemalja AKP-a;

D.

budući da su 2013. organizirane misije za prikupljanje informacija u Maliju, kako bi se bolje shvatila nestabilna situacija u zemlji, u Liberiji, kako bi se sudjelovalo u političkom dijalogu kako je predviđeno člankom 8. Sporazuma iz Cotonoua, te na Haitiju, kako bi se ispitao postupak obnove i politička situacija;

E.

budući da je, nakon što je Skupština usvojila Kodeks za svoje članove koji sudjeluju u promatranju izbora, nastala nova dinamika kojom se doprinosi dodanoj vrijednosti, na primjer zajedničkim misijama Zajedničke parlamentarne skupštine na predsjedničkim izborima u Maliju te parlamentarnim izborima i drugom krugu predsjedničkih izbora na Madagaskaru;

F.

budući da je revizijom Sporazuma o partnerstvu iz Cotonoua 2010. osnažena uloga Zajedničke parlamentarne skupštine i njezina regionalna dimenzija;

G.

budući da je potrebno zajamčiti potpunu uključenost Zajedničke parlamentarne skupštine u okviru političkog dijaloga koji se provodi u skladu s člankom 8. Sporazuma iz Cotonoua;

H.

budući da bi bilo važno potaknuti redoviti neformalni dijalog temeljen na ozbiljnoj analizi s različitim kategorijama mjerodavnih službenih i neslužbenih sudionika u kontaktima AKP-a i EU-a (Zajednička parlamentarna skupština, Vijeće AKP-a – EU-a, privatni sektor i dijalozi civilnog društva AKP-a i EU-a) te u drugim krugovima koji nemaju izravni interes na području AKP-a i EU-a;

I.

budući da su se od 2003. do 2013. gotovo sva zasjedanja Zajedničke parlamentarne skupštine u Europi u načelu održala u onoj državi koja je u tom trenutku predsjedala rotirajućim predsjedništvom Vijeća Europske unije; budući da rotirajuće predsjedništvo u tom pogledu mora poštovati obveze preuzete Sporazumom o partnerstvu iz Cotonoua;

J.

budući da brzi rast BRICS-a (Brazila, Rusije, Indije, Kine i Južne Afrike) i drugih gospodarstava u usponu na globalnoj razini i u zemljama i regijama AKP-a ima sve veći utjecaj na skupinu AKP-a i trenutačno stanje odnosa AKP- a i EU-a;

K.

budući da se novim pravilima koja je donijelo Predsjedništvo Europskog parlamenta, a kojima se uređuju premještanja akreditiranih parlamentarnih asistenata, spomenutim asistentima više ne dopušta da pomažu zastupnicima tijekom plenarnih sjednica Zajedničke parlamentarne skupštine, što znatno utječe na parlamentarni rad;

1.

pozdravlja činjenicu da Zajednička parlamentarna skupština, kao jedna od zajedničkih institucija proizašlih iz Sporazuma iz Cotonoua, nastavlja pružati okvir za otvoren, demokratski i sveobuhvatan dijalog između zastupnika u Europskom parlamentu i parlamentaraca iz zemalja AKP-a o provedbi tog Sporazuma, uključujući nadzor razvojne suradnje u okviru Europskog razvojnog fonda te sklapanje i provedbu sporazuma o ekonomskom partnerstvu; pozdravlja ulogu Zajedničke parlamentarne skupštine da služi kao forum na kojem se na iskren i otvoren način može raspravljati o teškim i kontroverznim temama; stoga poziva na to da se u budućem sporazumu, koji će zamijeniti Sporazum iz Cotonoua, izričito spomene nediskriminacija na temelju spolne orijentacije ili rodnog identiteta, kao što je Europski parlament zahtijevao u više navrata;

2.

naglašava potrebu za jačanjem političkog dijaloga te u vezi s tim naglašava ulogu Zajedničke parlamentarne skupštine u promicanju i obrani načela postavljenih u članku 9. Sporazuma iz Cotonoua, a posebno onih koja se odnose na vladavinu prava i dobro upravljanje;

3.

naglašava dodanu vrijednost održavanja sjednica Zajedničke parlamentarne skupštine u državi članici EU-a koja predsjeda rotirajućim predsjedništvom Vijeća EU-a i vjeruje da načelo rotacije treba zadržati i u budućnosti; izražava zabrinutost zbog nepovoljnih okolnosti zbog kojih je tijekom irskog predsjedanja odlučeno da Irska neće biti domaćin 25. sjednice; no pohvaljuje dansku vladu zbog toga što je pristala biti domaćinom izuzetno uspješne 23. sjednice u Horsensu, gdje su uspostavljene kulturne i obrazovne poveznice između građana Horsensa i izaslanika AKP-a; žali zbog toga što neke države članice EU-a koje su predsjedale rotirajućim predsjedništvom Vijeća EU-a ili će njime predsjedati u budućnosti ne pokazuju zanimanje za ulogu domaćina sjednice Zajedničke parlamentarne skupštine; poziva svaku državu članicu EU-a koja predsjeda rotirajućim predsjedništvom Vijeća EU-a da se intenzivnije uključi u pripremu, organizaciju i ulogu domaćina sjednice Zajedničke parlamentarne skupštine;

4.

ističe važnost sjednica Zajedničke parlamentarne skupštine, uključujući sjednice stalnih odbora, ali žali zbog toga što sudjelovanje članova iz EU-a i iz AKP-a često nije bilo ravnomjerno te je zabrinut zbog sve slabijeg sudjelovanja zastupnika u Europskom parlamentu, posebno tijekom sjednica na kojima se glasuje; napominje da je sudjelovanje u misijama bilo ravnomjernije, na primjer na regionalnim sastancima, te se nada da će se taj primjer ubuduće slijediti na sjednicama Zajedničke parlamentarne skupštine u Bruxellesu;

5.

podsjeća na obvezu koju je izrazila potpredsjednica/Visoka predstavnica na odlasku prema kojoj Vijeće EU-a treba biti zastupljeno na ministarskoj razini na sjednicama Skupštine te poziva buduću potpredsjednicu/Visoku predstavnicu da poštuje tu obvezu;

6.

podsjeća na obvezu Vijeća AKP-a – EU-a da Skupštini podnese godišnje izvješće o primjeni Sporazuma iz Cotonoua koje treba obuhvatiti političke i društveno-gospodarske elemente te elemente utjecaja na okoliš, a ne samo biti zapisnik s održanih sjednica;

7.

podsjeća da, u skladu s člankom 14. revidiranog Sporazuma iz Cotonoua, zajedničke institucije trebaju nastojati osigurati koordinaciju, usklađenost i komplementarnost kao i učinkovit i uzajaman protok informacija; mišljenja je da bi, s obzirom na to da se predsjednik Europskog parlamenta poziva na sjednice Europskog vijeća, dvojica supredsjednika Zajedničke parlamentarne skupštine trebala dobiti priliku da sudjeluju u sjednicama Zajedničkog vijeća ministara AKP–EU; poziva potpredsjednicu/Visoku predstavnicu da i dalje unaprjeđuje postojeću suradnju i da se pobrine da Zajednička parlamentarna skupština bude pozvana na sljedeće Zajedničko vijeće;

8.

naglašava ključnu ulogu nacionalnih parlamenata zemalja AKP-a, lokalnih vlasti i nedržavnih aktera u pripremnoj fazi i praćenju strateških dokumenata za zemlje i regije te u praćenju provedbe Europskog razvojnog fonda; poziva Komisiju i vlade zemalja AKP-a da zajamče vlastito sudjelovanje tako što će parlamentima zemalja AKP-a pravovremeno dostaviti sve dostupne informacije i pomoći im u vršenju demokratskog nadzora, posebno izgradnjom kapaciteta;

9.

svjestan je rada radnih skupina Odbora za razvoj Europskog parlamenta na nadzoru procjene i praćenja programskih dokumenata zemalja i regija AKP-a u skladu s 11. europskim razvojnim fondom te traži da se uvede postupak izvješćivanja članova Zajedničke parlamentarne skupštine o ishodima toga procesa;

10.

čestita Predsjedništvu Zajedničke parlamentarne skupštine što je svoj rad proširilo i na aktivnosti koje nisu isključivo administrativne prirode te što svoje sastanke rabi i za političke rasprave uključivši u dnevni red sastanaka u Bruxellesu i Addis Abebi sadržajna pitanja od zajedničkog interesa, poput budućnosti odnosa AKP-a i EU-a nakon 2020.; poziva na to da s tom praksom nastavi i u budućnosti;

11.

poziva Predsjedništvo Zajedničke parlamentarne skupštine da poradi na jačanju strateške usmjerenosti radnog programa Skupštine te izbora izvješća njezinih stalnih odbora osiguravajući da su izvješća usko povezana sa strateškim ciljevima Zajedničke parlamentarne skupštine te da posebno doprinose pregovorima o razvojnom okviru nakon 2015. te odnosima EU-a i AKP-a nakon 2020. godine;

12.

ponavlja duboku zabrinutost zbog sve težeg političkog i humanitarnog stanja u nekoliko zemalja i regija AKP-a, uključujući unutarnje i vanjske posljedice tog stanja na različitim razinama, te izražava solidarnost sa zahvaćenim stanovništvom; poziva Zajedničku parlamentarnu skupštinu da nastavi pratiti stanje u zemljama AKP-a koje se nalaze u krizi i posveti veću pozornost nestabilnim državama te da pozove države AKP-a i EU-a da se zajedno bore protiv epidemije virusa ebole u zapadnoj Africi;

13.

pozdravlja to što Zajednička parlamentarna skupština sve više poprima parlamentarni i, u skladu s tim, politički značaj, a njezini su članovi sve aktivniji uza sve kvalitetnije rasprave, zahvaljujući čemu ona daje ključan doprinos partnerstvu AKP-a i EU-a; poziva Zajedničku parlamentarnu skupštinu da osnaži dijalog o ljudskim pravima u skladu s Deklaracijom o ljudskim pravima UN-a i Sporazumom iz Cotonoua te da taj dijalog uvrsti u svoj dnevni red kao redovnu točku;

14.

skreće pozornost na činjenicu da je rasprava o odnosima AKP-a i EU-a nakon 2020. i o budućnosti skupine zemalja AKP-a u tijeku i naglašava važnost uloge koju bi Zajednička parlamentarna skupština trebala imati u tom procesu; naglašava u tom smislu potrebu za sveobuhvatnim i osnaženim zajedničkim parlamentarnim nadzorom, bez obzira na konačni ishod; naglašava da bi se u budućem sporazumu koji će zamijeniti Sporazum iz Cotonoua trebala izričito spomenuti nediskriminacija na temelju spolne orijentacije i rodnog identiteta, kao što je Europski parlament zahtijevao u više navrata;

15.

ponavlja da je iznimno zabrinut oko donošenja i rasprave o zakonodavstvu kojim se u nekim zemljama AKP-a dodatno kazneno progoni homoseksualnost; poziva Zajedničku parlamentarnu skupštinu da to pitanje uvrsti u dnevni red za svoje rasprave; poziva na jačanje načela prema kojem se o nekim odredbama koje se odnose na ljudska prava ne pregovara i na kazne u slučaju nepridržavanja tih odredbi, između ostaloga u pogledu diskriminacije na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi, spolne orijentacije, rodnog identiteta i prema osobama koje imaju HIV/AIDS;

16.

smatra da bi rasprava o razdoblju nakon isteka Sporazuma iz Cotonoua trebala biti prilika da se temeljito analizira neuspjeh i uspjeh trenutačnog sporazuma u pogledu održivog društveno-gospodarskog razvoja zemalja AKP-a; također smatra da bi svaka buduća razvojna i gospodarska suradnja AKP-a i EU-a te trgovinski i investicijski sporazumi trebali zajamčiti da nijedna zemlja AKP-a ne bude u još lošijoj poziciji;

17.

poziva Predsjedništvo Zajedničke parlamentarne skupštine da u okviru Zajedničke parlamentarne skupštine imenuje dva stalna suizvjestitelja za usklađenost politika u interesu razvoja, koji će blisko surađivati sa stalnim izvjestiteljem Europskog parlamenta za političku usklađenost u interesu razvoja, te da podnese dvogodišnje izvješće o provedbi članka 12. revidiranog Sporazuma iz Cotonoua;

18.

smatra da bi u okviru sjednica Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a trebalo održavati sastanke s organizacijama civilnog društva aktivnima u pojedinim zemljama, s idejom dobivanja šire slike i iskorištavanja njihovih iskustava i aktivnosti uz naglašavanje najboljih praksi te radi stvaranja čvršćih veza s tim organizacijama;

19.

ustraje u tome da sporazumi o ekonomskom partnerstvu sa zemljama AKP-a trebaju služiti razvojnim ciljevima koji odražavaju i nacionalne i regionalne interese te potrebe stanovništva zemalja AKP-a kako bi se smanjilo siromaštvo, postigli milenijski razvojni ciljevi i zajamčilo poštovanje temeljnih ljudskih prava, uključujući društveno-gospodarska prava kao što je pravo na hranu ili pravo na pristup osnovnim javnim uslugama;

20.

poziva Zajedničku parlamentarnu skupštinu EU-a i AKP-a da razvije zajednički pristup u utvrđivanju budućeg razvojnog okvira nakon 2015.; potiče sudjelovanje članova Zajedničke parlamentarne skupštine u pregovorima o novim ciljevima održivog razvoja;

21.

pozdravlja činjenicu da su 2012. i 2013. održani uspješni regionalni sastanci kao što je predviđeno Sporazumom iz Cotonoua i Poslovnikom Zajedničke parlamentarne skupštine; potvrđuje da se na tim sastancima zaista razmjenjuju mišljenja o regionalnim pitanjima, uključujući sprječavanje i rješavanje sukoba, regionalnu integraciju i suradnju te pregovore o sporazumima o ekonomskom partnerstvu usklađenima s WTO-om; pohvaljuje organizatore uspješnih sastanaka u Nigeriji, Dominikanskoj Republici, Samoi i Zambiji;

22.

ističe važnost radionica koje se organiziraju tijekom sjednica Zajedničke parlamentarne skupštine, a kojima se dopunjuju plenarne rasprave; poziva Predsjedništvo, koje je nadležno za praćenje provedbe rezolucija i odluka koje je donijela Skupština, da unaprijedi svoju ulogu i da s predsjednikom i izvjestiteljem nadležnog odbora prati provedbu;

23.

pozdravlja sudjelovanje supredsjednika Zajedničke parlamentarne skupštine iz redova EP-a na neformalnim sastancima ministara za razvoj EU-a i na sedmom sastanku na vrhu šefova država i vlada AKP-a;

24.

poziva Komisiju da nastavi davati pisane odgovore prije usmenih pitanja koja se postavljaju na svakoj sjednici Skupštine;

25.

poziva države koje to još nisu učinile da ratificiraju revidirani Sporazum iz Cotonoua;

26.

pohvaljuje povjerenika Piebalgsa za predano sudjelovanje u radu Zajedničke parlamentarne skupštine te za visoku kvalitetu njegova doprinosa tom radu;

27.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Vijeću AKP-a, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Predsjedništvu Zajedničke parlamentarne skupštine, vladama i parlamentima Danske, Surinama, Irske i Etiopije.

25.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 310/25

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Burundiju, osobito onu od 18. rujna 2014. o Burundiju, posebno o slučaju Pierra Clavera Mbonimpaa (1),

—

uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua,

—

uzimajući u obzir izjavu Vijeća sigurnosti UN-a od 10. travnja 2014. o stanju u Burundiju,

—

uzimajući u obzir Sporazum o miru i pomirenju iz Aruše,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 22. srpnja 2014. o regiji Velikih jezera,

—

uzimajući u obzir izvješća Ureda UN-a u Burundiju (BNUB),

—

uzimajući u obzir smjernice EU-a o borcima za ljudska prava i o slobodi izražavanja, te zaključke Vijeća iz lipnja 2014. kojima se obvezuje na pojačani rad na području boraca za ljudska prava,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima,

—

uzimajući u obzir Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju,

—

uzimajući u obzir mišljenje Nacionalnog savjetodavnog povjerenstva za ljudska prava od 25. travnja 2013.,

—

uzimajući u obzir izjavu izaslanstva EU-a u Burundiju od 10. rujna 2014.,

—

uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

—

uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

—

uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da su 20. siječnja 2015. vlasti Burundija uhitile i pritvorile borca za ljudska prava Boba Ruguriku, direktora radio stanice Radio Publique Africaine, nakon što je on, nekoliko dana nakon što je njegova radio stanica emitirala niz istražnih izvješća povezanih s ubojstvima triju starijih talijanskih časnih sestara, Lucie Pulici, Olge Raschietti i Bernadette Boggian u Kamengeu, gradu sjeverno od Bujumbure, u rujnu 2014., odbio imenovati svoje izvore;

B.

budući da su izvješća uključivala navode o tome da su u ubojstva umiješani visoki dužnosnici obavještajnih službi kojima je dano pravo da prije emitiranja daju svoj komentar;

C.

budući da vlasti Burundija nisu iznijele nikakve dokaze koji bi opravdali pritvor g. Rugurike na osnovu „kršenja javne solidarnosti i povjerljivosti istrage, skrivanja zločinca i sudioništva u ubojstvu”; budući da je ovo uhićenje dio niza napada vlade na slobodu izražavanja usmjerenih na novinare, aktiviste i članove političkih stranaka; budući da su ti napadi eskalirali uoči izbora koji bi se trebali održati u Burundiju u svibnju i lipnju 2015. godine;

D.

budući da se u međunarodnom pravu o ljudskim pravima, između ostalog u Afričkoj povelji o ljudskim pravima i pravima naroda te Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima koje je Burundi ratificirao, jasno navodi da se istražni zatvor mora temeljiti na uvjerljivim i pravno osnovanim optužbama; budući da vlasti Burundija nisu iznijele nikakve dokaze kojima bi se pokazala potreba za pritvaranjem g. Rugurike;

E.

budući da to nije prvi pokušaj vlade Burundija da spriječi medije i skupine koje se bore za ljudska prava da objave osjetljive informacije i izvješćuju o navodnim zlostavljanjima koje provodi vlada; budući da usprkos tom ustrajnom zlostavljanju novinari nisu prestali dokumentirati sporna pitanja i izvješćivati o njima, a među tim novinarima je Pierre Claver Mbonimpa, vodeći borac za ljudska prava koji je uhićen u svibnju 2014. zbog svojih komentara na radio stanici Radio Publique Africaine i nakon toga oslobođen, iako optužnica protiv njega nije odbačena;

F.

budući da je u lipnju 2013. Burundi donio restriktivan zakon o tisku kojim se ograničava sloboda medija i raspon tema o kojima novinari smiju izvješćivati te se otvara mogućnost kriminaliziranja izvješćivanja o temama kao što su javni red i sigurnost; budući da se savez novinara Burundija u vezi s tim predmetom obratio Sudu istočne Afrike;

G.

budući da je donošenje niza restriktivnih zakona pred izbore 2015., među kojima zakon iz travnja 2013., pogoršalo zlostavljanje i prijetnje čije su žrtve od 2010. novinari i ostali koji osuđuju politička ubojstva, korupciju i loše upravljanje zemljom;

H.

budući da se Burundi nalazi na 142. mjestu od 180 zemalja na svjetskom indeksu slobode medija za 2014. koji su objavili Reporteri bez granica;

I.

budući da je Reine Alapini-Gansou, posebna izvjestiteljica o borcima za ljudska prava u Africi, osudila to uhićenje i zatražila hitno oslobađanje Boba Rugurike te je također podsjetila na to da vlasti Burundija imaju odgovornosti koje proizlaze iz Deklaracije o načelima o slobodi izražavanja u Africi te iz deklaracija iz Kigalija i Grand Bayja;

J.

budući da je pravo na slobodu izražavanja zajamčeno Ustavom Burundija te međunarodnim i regionalnim ugovorima koje je Burundi ratificirao, da je također dio nacionalne strategije za dobro upravljanje i borbu protiv korupcije, kao što je i ključni uvjet kako bi se mogli održati slobodni i pošteni izbori 2015. te kako bi rezultate tih izbora prihvatili svi sudionici;

K.

budući da će slobodan, pošten, transparentan i miran izborni postupak u 2015. omogućiti zemlji koja je još u poslijeratnom stanju da izađe iz bezizlazne političke situacije koju je prouzročio izborni postupak 2010. godine;

L.

budući da su u skladu s rezolucijom Parlamenta od 18. rujna 2014., osobito upućivanjem na članak 96. Sporazuma iz Cotonoua koje se u njoj nalazi, predstavnici EU-a počeli inzistirati na potrebi za uključivim sudjelovanjem svih političkih snaga zemlje u izbornom postupku, u skladu s programom rada i Kodeksom ponašanja;

M.

budući da je vlada Burundija potvrdila svoju predanost tome da djeluje kako bi zajamčila da pregovori sa svim političkim stranama u zemlji poštuju dva navedena dokumenta te je ponovila svoj zahtjev EU-u i njegovim državama članicama da pružaju materijalnu i financijsku potporu za aktualni izborni postupak te da šalju timove promatrača u Burundi prije, tijekom i nakon izbora;

N.

budući da je EU nedavno Burundiju dodijelio 432 milijuna EUR iz Europskog razvojnog fonda 2014. – 2020., između ostalog za pomoć u unapređenju uprave i civilnog društva;

O.

budući da se Burundi i dalje suočava s najgorom političkom krizom otkad je 2005. završio dvanaestogodišnji građanski rat te budući da to ponovno predstavlja prijetnju unutarnjoj stabilnosti same zemlje i njezinih susjeda u već ionako nestabilnoj regiji afričkog kontinenta;

1.

osuđuje neopravdani pritvor Boba Rugurike i poziva na njegovo hitno i bezuvjetno oslobađanje; poziva vlasti da istovremeno nastave svoje istrage u vezi s ubojstvom triju talijanskih časnih sestara te da odgovorne privedu pravdi; isto tako poziva na otvaranje nezavisne istrage o ubojstvu triju časnih sestara;

2.

osuđuje sva kršenja ljudskih prava u Burundiju i uvođenje restriktivnih zakona uoči predsjedničkih i parlamentarnih izbora koji će se u zemlji održati 2015., a posebno osuđuje one zakone koji imaju štetni učinak na oporbu, medije i civilno društvo ograničavanjem slobode izražavanja i udruživanja te slobode održavanja sastanaka;

3.

poziva vlasti Burundija da zajamče primjerenu i poštenu ravnotežu između slobode medija, koja obuhvaća slobodu novinara da istražuju zločine i izvješćuju o njima, i potrebe da se očuva pravovaljanost kaznenih istraga;

4.

poziva vladu Burundija da omogući istinsku i otvorenu političku raspravu u pripremi za izbore 2015. te da poštuje program rada i Kodeks ponašanja koji su dogovoreni pod pokroviteljstvom UN-a i koje su potpisali svi politički vođe Burundija; podsjeća na to da Ustav Burundija navodi: „Predsjednik Republike bira se na razdoblje od pet godina koje se može obnoviti jedanput. Nitko ne može odslužiti više od dva predsjednička mandata”;

5.

poziva vladu Burundija da poštuje izborni kalendar i da uključi stranke oporbe u promatranje izbora, između ostalog i u fazu djelomične registracije novih birača kao što su se na sastanku za ocjenu registracije birača 29. i 30. siječnja 2015. dogovorili Neovisno nacionalno izborno povjerenstvo (CENI) i političke stranke;

6.

izražava duboku zabrinutost zbog uplitanja vlade u unutarnje upravljanje oporbenih stranaka, činjenice da oporbenim strankama nedostaje sloboda za vođenje kampanje i povećane sklonosti sudstva da isključuje vođe oporbe iz izbornog postupka;

7.

potiče vladu Burundija da poduzme mjere za kontrolu ogranka mladih stranke CNDD-FDD kojima će njegove članove spriječiti u zastrašivanju i napadanju osoba koje doživljavaju kao protivnike te da zajamči izvođenje pred sud osoba odgovornih za zlostavljanja; poziva na provođenje neovisne međunarodne istrage o tvrdnjama da CNDD-FDD naoružava i obučava svoj ogranak mladih; poziva vođe oporbenih stranaka da spriječe nasilje koje se provodi nad njihovim protivnicima;

8.

naglašava važnost poštovanja Kodeksa ponašanja u izbornim pitanjima (Code de bonne conduite en matière électorale) i plan izbora u čijem je sastavljanju posredovao UN i koji su politički akteri potpisali 2013. te potpuno podržava djelovanje UN-a i međunarodne zajednice u cilju sprečavanja daljnjeg porasta političkog nasilja prije izbora 2015. i pružanja pomoći pri ponovnoj uspostavi dugoročne sigurnosti i mira;

9.

potiče sve one koji su uključeni u izborni postupak, između ostalog tijela nadležna za organiziranje izbora i sigurnosne službe, da poštuju obveze preuzete Sporazumom iz Aruše, te podsjeća na to da je tim sporazumom okončan građanski rat i da je on temelj Ustava Burundija;

10.

naglašava vodeću ulogu koju bi EU trebao imati u promatranju predizbornog stanja kako bi se izbjeglo kršenje bilo koje obveze što bi moglo imati ozbiljne posljedice ne samo na proces demokratizacije već i na mir i sigurnost u Burundiju i čitavoj regiji Velikih jezera;

11.

ponavlja da se Burundi obvezao klauzulom o ljudskim pravima Sporazuma iz Cotonoua, Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima te Afričkom poveljom o ljudskim pravima i pravima naroda i da je stoga dužan poštovati opća ljudska prava, među kojima je i sloboda izražavanja; poziva vladu Burundija da omogući istinsku i otvorenu političku raspravu prije izbora 2015. u kojoj nema straha od zastrašivanja suzdržavanjem od uplitanja u unutarnje upravljanje oporbenih stranaka, izbjegavanjem postavljanja ograničenja u vođenju kampanje koja utječu na sve stranke, posebno u seoskim područjima, te suzdržavanjem od zloupotrebe sudstva radi isključivanja političkih protivnika;

12.

poziva Komisiju, potpredsjednicu/Visoku predstavnicu i države članice da nastave raditi kako bi se postigla jasna i principijelna politika EU-a prema Burundiju u okviru koje se rješavaju ozbiljna kršenja ljudskih prava, u skladu sa Strateškim okvirom EU-a za ljudska prava; poziva Komisiju da razmotri održavanje savjetovanja s Burundijem u skladu s člankom 96. Sporazuma iz Cotonoua radi njegovog mogućeg isključenja iz Sporazuma te da poduzme sve primjerene mjere tijekom trajanja tih savjetovanja;

13.

poziva potpredsjednicu/Visoku predstavnicu da iskoristi pojačani politički dijalog predviđen člankom 8. Sporazuma o partnerstvu s vladom Burundija iz Cotonoua kako bi se konkretno odgovorilo na zatvaranje političkog prostora u Burundiju i utvrdilo jasna i konkretna referentna mjerila kojima mjeriti razvoje događaja te kako bi se utvrdilo strategiju kojom odgovoriti na njih;

14.

poziva vladu Burundija, vođe stranaka oporbe i aktiviste civilnog društva da naprave sve što mogu kako bi na demokratski i transparentan način podržali Povjerenstvo za mir i pomirenje (PRC) s ciljem rješavanja zločina iz prošlosti i gledanja unaprijed kako bi se na pravi način spremilo za budućnost;

15.

poziva Europsku uniju i države članice da oslobode sredstva koja su potrebna da bi se odgovorilo na humanitarnu situaciju u tom dijelu svijeta te da surađuju s tijelima UN-a posebno u pogledu situacije kronične neishranjenosti;

16.

poziva Komisiju da sredstva za razdoblje 2014. – 2020. prioritetno dodijeli nevladinim organizacijama i međunarodnim organizacijama koje izravno rade s ljudima te da izvrši pritisak na vladu Burundija kako bi provela reforme koje su potrebne za konsolidaciju države;

17.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, državama članicama, vladi Burundija, vladama zemalja regije Velikih jezera, Afričkoj uniji, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, supredsjednicima Zajedničke parlamentarne skupštine EU-a i AKP-a te Panafričkom parlamentu.

25.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 310/29

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Saudijskoj Arabiji, osobito one u vezi s ljudskim pravima, te posebno onu od 11. ožujka 2014. o Saudijskoj Arabiji, njezinim odnosima s EU-om i ulozi na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi (1),

—

uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 9. siječnja 2015.;

—

uzimajući u obzir izjavu visokog povjerenika UN-a za ljudska prava Zeida Ra'ada Al Husseina kojom poziva vlasti Saudijske Arabije da zaustave kažnjavanje Raifa Badawija,

—

uzimajući u obzir članak 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948. i članak 19. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja,

—

uzimajući u obzir Arapsku povelju o ljudskim pravima, koju je Saudijska Arabija ratificirala 2009., čiji članak 32. stavak 1. jamči pravo na informiranje te slobodu mišljenja i izražavanja, a članak 8. zabranjuje fizičko ili psihološko mučenje ili okrutno, sramotno, ponižavajuće ili neljudsko postupanje,

—

uzimajući u obzir smjernice Europske unije o mučenju i zlostavljanju, te o borcima za ljudska prava,

—

uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da je bloger i aktivist za ljudska prava Raif Badawi optužen za krivovjerstvo i da ga je kazneni sud u Džedi u svibnju 2014. osudio na 10 godina zatvora, 1 000 udaraca bičem i novčanu kaznu u vrijednosti od 1 milijun SAR (228 000 EUR) jer je otvorio internetsku stranicu „mreže slobodnih saudijskih liberala” (Free Saudi Liberals Network) za društvenu, političku i vjersku raspravu koja je ocijenjena kao uvreda islamu; budući da ta presuda također zabranjuje g. Badawiju da upotrebljava bilo kakve medije i da putuje u inozemstvo tijekom prvih deset godina nakon što napusti zatvor;

B.

budući da je 9. siječnja 2015. g. Badawi pred džamijom Al-Džafali u Džedi primio prvih 50 udaraca bičem, što je rezultiralo toliko dubokim ranama da je na liječničkom pregledu kojem je podvrgnut u zatvoru utvrđeno da nije u stanju primiti novi niz udaraca bičem;

C.

budući da su sudske presude koje nalažu tjelesno kažnjavanje, uključujući bičevanje, strogo zabranjene u okviru međunarodnog prava o ljudskim pravima, između ostalog Konvencijom UN-a protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja koju je Saudijska Arabija ratificirala;

D.

budući da je 6. srpnja 2014. specijalizirani kazneni sud osudio istaknutog borca za ljudska prava Waleeda Abu al-Khaira, koji je i odvjetnik Raifa Badawija, na 15 godina zatvora, nakon čega će još 15 godina imati zabranu putovanja jer je utemeljio organizaciju koja se bori za ljudska prava „Nadziratelj ljudskih prava u Saudijskoj Arabiji” (Monitor of Human Rights in Saudi Arabia);

E.

budući da je slučaj g. Badawija jedan od mnogih slučajeva u kojima se stroge kazne i zlostavljanje upotrebljavaju protiv saudijskih aktivista za ljudska prava i ostalih zagovaratelja reformi koji su gonjeni jer su izrazili svoja mišljenja, a neki od njih su osuđeni u postupcima koji nisu u skladu s međunarodnim standardima o poštenom suđenju, kao što je u srpnju 2014. potvrdio bivši visoki povjerenik UN-a za ljudska prava;

F.

budući da u Saudijskoj Arabiji postoji snažna zajednica internetskih aktivista i da Saudijska Arabija ima najveći broj korisnika Twittera na Bliskom istoku; međutim, budući da se internet strogo cenzurira, uz tisuće blokiranih internetskih stranica i obvezu pribavljanja dozvole od Ministarstva informiranja za nove blogove i internetske stranice; budući da je zbog cenzuriranja saudijskih medija i interneta te kažnjavanja onih koji kritiziraju vladu ili vjeru Saudijska Arabija na popisu „neprijatelja interneta” koji sastavljaju Reporteri bez granica;

G.

budući da su sloboda izražavanja i sloboda tiska i medija, na internetu i u drugim oblicima, presudni preduvjeti i katalizatori za demokratizaciju i reformu te budući da su oni ključni čimbenici za nadzor vlasti;

H.

budući da je usprkos uvođenju nekih opreznih reformi tijekom vladavine preminulog kralja Abdulaha saudijski politički i socijalni sustav i dalje izrazito nedemokratičan te da se njime žene i šijitske muslimane čini drugorazrednim građanima, ozbiljno diskriminira mnogobrojnu stranu radnu snagu i oštro suzbija svako neslaganje;

I.

budući da su broj pogubljenja i brzina kojom se izvršavaju veoma zabrinjavajuća pitanja; budući da je tijekom 2014. pogubljeno više od 87 osoba, većina njih odrubljivanjem glave; budući da je barem 21 osoba pogubljena od početka 2015. godine; budući da su između 2007. i 2012. zabilježena 423 pogubljenja; budući da se za široki raspon kaznenih djela može izreći smrtna kazna;

J.

budući da je Kraljevina Saudijska Arabija utjecajan politički, gospodarski, kulturni i vjerski subjekt na Bliskom istoku i u islamskom svijetu te je osnivač i vodeći član Vijeća za suradnju zemalja Perzijskog zaljeva i skupine G-20;

K.

budući da je u studenom 2013. Saudijska Arabija izabrana u Vijeće UN-a za ljudska prava na razdoblje od tri godine;

L.

budući da takozvana Islamska država i Saudijska Arabija predviđaju gotovo identične kazne za velik broj kaznenih djela, uključujući smrtnu kaznu za blasfemiju, ubojstvo, homoseksualne činove, krađu ili izdaju, kamenovanje do smrti za preljub ili amputiranje ruku i nogu za razbojništvo;

M.

budući da Saudijska Arabija ima ključnu ulogu u financiranju, širenju i promicanju posebno ekstremističkog tumačenja islama na globalnoj razini; budući da je najsektaškije tumačenje islama inspiriralo terorističke organizacije kao što su takozvana Islamska država i Al-Kaida;

N.

budući da vlasti Saudijske Arabije tvrde da su partneri država članica EU-a, osobito u globalnoj borbi protiv terorizma; budući da je u siječnju 2014. donesen novi zakon protiv terorizma koji uključuje odredbe kojima se omogućuje da se svako izražavanje neslaganja ili neovisno udruživanje tumači kao kazneno djelo terorizma;

1.

oštro osuđuje bičevanje Raifa Badawija kao okrutan i šokantan čin vlasti Saudijske Arabije; poziva vlasti Saudijske Arabije da obustave daljnje bičevanje Raifa Badawija te da ga odmah i bezuvjetno puste iz pritvora jer ga se smatra zatvorenikom savjesti, pritvorenim i osuđenim samo zato što je iskoristio svoje pravo na slobodu izražavanja; poziva saudijske vlasti da ponište njegovu presudu i kaznu, uključujući zabranu putovanja;

2.

poziva saudijske vlasti da zajamče Raifu Badawiju zaštitu od mučenja i zlostavljanja, da mu pruže svu liječničku pomoć koja mu je potrebna te da mu omoguće neposredan i redovit pristup obitelji i odvjetnicima koje on odabere;

3.

poziva saudijske vlasti da bezuvjetno oslobode odvjetnika Raifa Badawija te sve borce za ljudska prava i ostale zatvorenike savjesti koji su pritvoreni i osuđeni samo zato što su iskoristili svoje pravo na slobodu izražavanja;

4.

žestoko osuđuje svaki oblik tjelesnog kažnjavanja kao neprihvatljiv i sramotan čin koji se protivi ljudskom dostojanstvu te izražava zabrinutost zbog toga što država upotrebljava bičevanje i snažno poziva na njegovo kategoričko ukidanje; poziva saudijske vlasti da poštuju zabranu mučenja koja je utvrđena ponajprije u Konvenciji UN-a protiv mučenja i drugog okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja koju je Saudijska Arabija potpisala i ratificirala; poziva Saudijsku Arabiju da potpiše Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima;

5.

naglašava proces pravosudne reforme koji je pokrenula Saudijska Arabija s ciljem povećanja mogućnosti veće zaštite osobnih prava, ali i dalje je ozbiljno zabrinut zbog stanja ljudskih prava u Saudijskoj Arabiji koja se još uvijek nalazi među najrepresivnijim zemljama na svijetu; smatra da je slučaj Raifa Badawija simbol napada na slobodu izražavanja i mirnog neslaganja u zemlji te da je općenito to simbol karakterističnih politika netolerancije i ekstremističkog tumačenja islamskog prava koje provodi Kraljevina;

6.

potiče vlasti Saudijske Arabije da ukinu specijalizirani kazneni sud koji je utemeljen 2008. kako bi se na njemu sudilo za slučajeve terorizma, ali koji se sve više koristi za progon mirnih disidenata zbog optužbi koje su, čini se, političke naravi i to sudskim postupcima kojima se krši temeljno pravo na pošteno suđenje;

7.

poziva saudijske vlasti da omoguće postojanje neovisnog tiska i medija te da zajamče slobodu izražavanja, udruživanja i mirnog okupljanja svih stanovnika Saudijske Arabije; osuđuje ugnjetavanje aktivista i prosvjednika koji mirno prosvjeduju; ističe da su mirno zastupanje osnovnih zakonskih prava ili izražavanje kritika preko društvenih medija oblici izražavanja neophodnog prava;

8.

podsjeća vodstvo Saudijske Arabije na njegovu obvezu na „poštovanje najviših standarda u promicanju i zaštiti ljudskih prava” koju je preuzelo prilikom uspješne kandidature za članstvo u Vijeću UN-a za ljudska prava 2013. godine;

9.

smatra da bi Saudijska Arabija bila uvjerljiviji i djelotvorniji partner u borbi protiv terorističkih organizacija kao što su takozvana Islamska država i Al-Kaida da se ne upušta u zastarjele i ekstremističke prakse poput javnog odrubljivanja glave, kamenovanja i drugih oblika mučenja koji su slični onima koje provodi IS;

10.

poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i Komisiju da na aktivan i kreativan način podrže skupine civilnog društva i pojedince koji se bore za ljudska prava u Saudijskoj Arabiji, među ostalim organiziranjem posjeta zatvorima, nadziranjem suđenja i javnim izjavama;

11.

nalaže svojem izaslanstvu za odnose s Arapskim poluotokom da tijekom svojeg nadolazećeg posjeta Saudijskoj Arabiji pokrene pitanje u vezi sa slučajem Raifa Badawija i drugih zatvorenika savjesti i da o tome izvijesti svoj Pododbor za ljudska prava;

12.

poziva Europsku uniju i države članice da ponovno razmotre svoje odnose sa Saudijskom Arabijom na način koji bi joj omogućio da teži svojim gospodarskim, energetskim i sigurnosnim ciljevima ne ugrožavajući pritom kredibilitet svojih osnovnih obveza u području ljudskih prava;

13.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, glavnom tajniku UN-a, visokom povjereniku UN-a za ljudska prava, Njegovom veličanstvu kralju Salmanu bin Abdulazizu, vladi Kraljevine Saudijske Arabije i glavnom tajniku Centra za nacionalni dijalog Kraljevine Saudijske Arabije.

25.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 310/32

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. ožujka 2007. o nestalim osobama na Cipru (1),

—

uzimajući u obzir relevantna izvješća glavnog tajnika Ujedinjenih naroda (2), rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (3) i međunarodne inicijative pokrenute kako bi se istražila sudbina nestalih osoba na Cipru (4),

—

uzimajući u obzir presude Europskog suda za ljudska prava (ECHR) od 10. svibnja 2001. (5) i 10. siječnja 2008. (6) o nestalim osobama na Cipru te presudu Velikog vijeća od 12. svibnja 2014. u predmetu Cipar protiv Turske,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. lipnja 2008. o nestalim osobama na Cipru (7)

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (A6-0139/2008),

—

uzimajući u obzir svoju izjavu od 9. lipnja 2011. o radu Odbora za nestale osobe na Cipru,

—

uzimajući u obzir međunarodno humanitarno pravo, ugovorno i običajno, o nestalim osobama,

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Turskoj,

—

uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. Stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da su 14. kolovoza 1974. turske zračne snage bombardirale selo Ashia; budući da je 21. kolovoza 1974. turska vojska prisilno provela masovne evakuacije; budući da je do konačnog protjerivanja svih stanovnika tog sela došlo 28. kolovoza 1974.;

B.

budući da je 1974. nestalo ukupno 106 osoba iz sela Ashia, u dobi od 11 do 84 godine;

C.

budući da je u proljeće 2009. Odbor za nestale osobe na Cipru proveo potragu u području sela Ornithi smještenog 4 km zapadno od sela Ashia; budući da su otkopana četiri mjesta pokopa, dva bunara i mjesta masovnih grobnica; budući da je analizom DNK potvrđeno da posmrtni ostaci pripadaju 71 civilu s popisa osoba nestalih u Ashiji 21. kolovoza 1974., kako je gore navedeno;

D.

budući da dokazi ukazuju na to da su dvije masovne grobnice prethodno bile ekshumirane; budući da su posmrtni ostaci hotimično uklonjeni i premješteni na nepoznate lokacije;

E.

budući da se i dalje nastavlja velika agonija i patnja obitelji nestalih osoba koje desetljećima ne znaju ništa o sudbini svojih voljenih te da se stoga moraju uložiti svi napori za ubrzanje istraga Odbora za nestale osobe;

F.

budući da je Europski sud za ljudska prava utvrdio da je u slučaju nestalih ciparskih Grka i njihove rodbine došlo do stalnog kršenja članka 2. (pravo na život) Konvencije s obzirom na neuspjeh turskih vlasti da provedu učinkovitu istragu o mjestu boravka i sudbini nestalih ciparskih Grka koji su nestali u okolnostima opasnima po život, stalnog kršenja članka 5. (pravo na slobodu i sigurnost) s obzirom na neuspjeh turskih vlasti da provedu učinkovitu istragu o mjestu boravka i sudbini nestalih ciparskih Grka u vezi s kojima postoji diskutabilna izjava da su u vrijeme nestanka bili u turskom zatočeništvu, te stalnog kršenja članka 3. (zabrana nehumanog ili ponižavajućeg postupanja) jer je šutnja turskih vlasti u odnosu na stvarnu zabrinutost rodbine dosegla stupanj težine koji bi se mogao kategorizirati samo kao nehumano postupanje;

G.

budući da se slučajevi u kojima se samo dio posmrtnih ostataka kostura osoba može predati za pokop ne mogu smatrati zaključenima sve dok se ne pronađu posmrtni ostaci svih nestalih osoba čiji se identitet može utvrditi;

H.

budući da je Europski sud za ljudska prava donio presudu da je Turska kao de facto okupatorska snaga na sjevernom dijelu Cipra nadležna za istragu o mjestu boravka i sudbini nestalih osoba te za omogućavanje rada Odbora za nestale osobe;

I.

budući da je problem nestalih osoba humanitarne naravi i proizlazi iz prava rodbine nestalih osoba da saznaju njihovu sudbinu;

J.

budući da je patnja nestalih osoba na Cipru počela 1964. kad je nestao određen broj osoba iz obje zajednice, a svoj je vrhunac dosegnula, kad je nestalo gotovo 2000 osoba, nakon vojne invazije koju je Turska izvršila 1974. i kojom je otok ostao do danas podijeljen;

K.

budući da se već nekoliko desetljeća ukupno 2 001 Cipranin vodi kao nestao, od čega su 1 508 ciparski Grci i 493 ciparski Turci;

1.

osuđuje premještanje do kojeg je došlo u Ornithiju i slične radnje kao izraz velikog nepoštovanja prema nestalim osobama i teško kršenje prava njihovih obitelji da konačno saznaju stvarne okolnosti u kojima su umrli njihovi voljeni; suosjeća s obiteljima svih nestalih osoba koje i dalje žive u neizvjesnosti;

2.

naglašava da bi premještanje posmrtnih ostataka i slične radnje mogle predstavljati glavnu smetnju i komplikaciju za izazovan i težak proces istrage sudbine svih nestalih osoba na Cipru;

3.

naglašava da je to hitno pitanje s obzirom na obitelji nestalih osoba 41 godinu nakon njihova nestanka te naglašava da vrijeme za njihov pronalazak istječe jer svjedoci i srodnici umiru; poziva na trenutačnu i potpunu provjeru sudbine nestalih osoba;

4.

pohvaljuje rad Odbora za nestale osobe i naglašava važnost intenziviranja njegovih aktivnosti s obzirom na to da se treba pronaći polovina svih nestalih osoba te identificirati njih više od dvije trećine;

5.

naglašava da rad Odbora za nestale osobe u potpunosti ovisi o potpori i suradnji svih uključenih strana i u tom pogledu pozdravlja sredstva koja je osigurao EU te poziva na to da se ona kontinuirano pružaju;

6.

napominje da je Odbor za nestale osobe uputio žuran poziv svima koji imaju informacije o mogućim mjestima pokopa da stupe u kontakt s njegovim istražiteljima; poziva Tursku i njezinu vladu da odmah prekinu s premještanjem posmrtnih ostataka iz masovnih grobnica te da postupaju u skladu s međunarodnim pravom, međunarodnim humanitarnim pravom i presudama Europskog suda za ljudska prava, te da u tu svrhu olakšaju napore trostranog Odbora za nestale osobe tako što će mu dati puni pristup vojnim arhivima i zonama radi ekshumacije; poziva Tursku da u potpunosti poštuje svoje obveze u skladu s odlukom Europskog suda za ljudska prava da obiteljima nestalih osoba isplati odštetu;

7.

poziva Tursku da bez namjerne odgode dopusti pristup zonama koje su proglašene vojnima te da postoje informacije da se na njima nalaze mjesta pokopa nestalih osoba; naglašava da bi turska vojska trebala dostaviti i razmijeniti stare vojne karte te dopustiti puni pristup svojim arhivima kako bi se omogućila potraga za neotkrivenim mjestima ukopa;

8.

poziva sve države članice EU-a da im prioritet bude ratifikacija Međunarodne konvencije o zaštiti svih osoba od prisilnih nestanaka te poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) i države članice da pruže potporu radu Odbora UN-a za prisilne nestanke, osnovanog na temelju te Konvencije;

9.

podsjeća sve uključene strane i sve one koje posjeduju, ili mogu posjedovati, informacije ili dokaze koji proizlaze iz osobnih saznanja, arhiva, izvješća s bojišta ili evidencija s mjesta zatočenja, da ih bez odgode proslijede Odboru za nestale osobe;

10.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladi i parlamentu Turske, te ponovno podsjeća na bezuvjetnu obvezu svake države, na temelju Europske konvencije o ljudskim pravima, da poštuje pravomoćnu presudu u predmetima u kojima je strana u postupku.

25.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 310/35

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Iraku i Siriji,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove o Iraku i Siriji, posebno one od 15. prosinca 2014.,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Iraku i Siriji od 30. kolovoza 2014.,

—

uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o Iraku i Siriji,

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Europske komisije od 6. veljače 2015. pod nazivom „Elementi regionalne strategije EU-a za Siriju i Irak te prijetnja Daeša”,

—

uzimajući u obzir Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a br. 2139 (2014), 2165 (2014) i 2170 (2014) te Rezoluciju Vijeća UN-a za ljudska prava S-22/1,

—

uzimajući u obzir Izvješće Nezavisne međunarodne istražne komisije UN-a o Sirijskoj Arapskoj Republici od 14. studenog 2014. pod nazivom „Vladavina terora: Život pod ISIS-om u Siriji”,

—

uzimajući u obzir zaključna zapažanja o objedinjenom drugom, trećem i četvrtom periodičnom izvješću o Iraku koja je 4. veljače 2015. objavio Odbor UN-a za prava djeteta,

—

uzimajući u obzir izjave glavnog tajnika UN-a o Iraku i Siriji,

—

uzimajući u obzir nedavne izjave visokog povjerenika UN-a za izbjeglice Antónija Guterresa o stanju sirijskih i iračkih izbjeglica,

—

uzimajući u obzir izjavu sa sastanka na vrhu NATO-a od 5. rujna 2014.,

—

uzimajući u obzir smjernice EU-a o međunarodnom humanitarnom pravu, borcima za ljudska prava te promicanju i zaštiti slobode vjere ili uvjerenja,

—

uzimajući u obzir zaključke Međunarodne konferencije o miru i sigurnosti u Iraku, održane 15. rujna 2014. u Parizu,

—

uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Iraka, s druge strane, te svoje stajalište od 17. siječnja 2013. o tom sporazumu (1),

—

uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.

budući da je postojeća žestoka kriza u Siriji, koja je posljedica nasilja Asadovog režima i terorista, uzrokovala humanitarnu katastrofu neviđenih razmjera, s više od 200 000 stradalih, od kojih je najviše civila, više od 7,6 milijuna interno raseljenih osoba i više od 12,2 milijuna Sirijaca koji očajnički trebaju pomoć u Siriji; budući da je 211 500 osoba još uvijek opkoljeno, od kojih su vladine snage opkolile 185 000, a oporbene snage 26 500 osoba; budući da je više od 3,8 milijuna Sirijaca pobjeglo iz zemlje, većinom u Libanon (1 160 468 izbjeglica), Tursku (1 623 839), Jordan (621 773) i Egipat/sjevernu Afriku (160 772);

B.

budući da se humanitarna situacija u Iraku uzrokovana aktualnim sukobom te nasiljem i represijom koje provodi teroristička organizacija ISIL/Daeš i dalje pogoršava, i budući da 5,2 milijuna ljudi hitno treba humanitarnu pomoć te da je više od 2,1 milijuna Iračana interno raseljeno; budući da 3,6 milijuna osoba živi u područjima pod nadzorom ISIL-a/Daeša, od čega 2,2 milijuna osoba kojima je pristup posebno otežan hitno treba pomoć; budući da se u Iraku također nalazi više od 233 000 sirijskih izbjeglica;

C.

budući da podaci o mnogim izbjeglicama i interno raseljenim osobama nisu zabilježeni te da takvo stanovništvo zbog toga gubi pravo na prijeko potrebnu humanitarnu pomoć i osnovne mjere zaštite;

D.

budući da je teroristička organizacija ISIL/Daeš, koristeći se brutalnim nasiljem kojeg nitko nije bio pošteđen, pokorila dijelove sjeverozapadnog Iraka, uključujući drugi najveći irački grad Mosul, te budući da su nakon toga uslijedila izvansudska smaknuća iračkih građana, nametanje surovog tumačenja šerijatskog prava, uništavanje šijitskih, sufijskih, sunitskih, jesidskih, kurdskih i kršćanskih vjerskih objekata i hramova te barbarska zlodjela protiv civilnog stanovništva koja imaju posebno snažan učinak na žene i djecu;

E.

budući da se bivši pripadnici iračke vojske ba'athisti pridružuju ISIL-u/Daešu i budući da je sama vojska zahvaćena razgranatom korupcijom i pod utjecajem politike, čime se otežava njezin učinkovit odgovor na ISIL/Daeš;

F.

budući da je ISIL/Daeš na teritoriju pod svojim nadzorom uspostavio takozvane „šerijatske sudove” koji izvršavaju okrutne i nehumane kazne nad muškarcima, ženama i djecom; budući da je ISIL/Daeš objavio kazneni zakon s popisom zločina kažnjivih amputacijom, kamenovanjem i razapinjanjem; budući da se one kojima se izriče kazna optužuje za kršenje ISIL-ovih/Daešovih ekstremističkih tumačenja islamskog šerijatskog zakona ili zbog sumnje na nelojalnost;

G.

budući da je ISIL/Daeš započeo sustavne kampanje etničkog čišćenja u sjevernom Iraku i Siriji, provodeći ratne zločine i teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava, uključujući masovna izvansudska smaknuća i otmice, nad etničkim i vjerskim manjinama; budući da je UN već izvijestio o ciljanim ubojstvima, prisilnim preobraćenjima, otmicama, silovanjima, krijumčarenju i otmicama žena, porobljavanju žena i djece, novačenju djece u redove bombaša samoubojica te spolnom i fizičkom zlostavljanju i mučenjima; budući da su na meti ISIL-a/Daeša pripadnici etničkih i vjerskih manjina, uključujući kršćanske, kurdske, jesidske, turkmenske, šabačke, jarsanske, sabejske i šijitske zajednice, kao i mnogi arapski i sunitski muslimani;

H.

budući da se u izvješću Odbora UN-a za prava djeteta objavljenom 4. veljače 2015. tvrdi da militanti ISIL-a/Daeša otetu djecu prodaju u seksualno ropstvo, a ostalu ubijaju, između ostalog, razapinjanjem i zakopavanjem dok su još živa; budući da većina djece izbjeglica i raseljene djece nema pristup obrazovanju;

I.

budući da je ISIL/Daeš ubio ili oteo velik broj žena u Siriji i Iraku; budući da su te otete žene i djevojčice bile navodno silovane ili seksualno iskorištavane, prisiljene udati se za borce ili prodane u seksualno ropstvo; budući da su neke žene prodane u ropstvo za svega 25 USD; budući da su na meti osobito jesidske žene u Iraku; budući da postoji očit nedostatak objedinjenih službi za spolno i reproduktivno zdravlje/žrtve seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja;

J.

budući da su riziku izložene obrazovane, poslovne žene, te posebno žene koje su se kandidirale na izborima za javnu dužnost; budući da se u izvješćima navodi da su pogubljene najmanje tri odvjetnice i da su nedavno ubijena četiri liječnika u centru Mosula; budući da se očekuje da će Ured visokog povjerenika UN-a za ljudska prava Vijeću za ljudska prava u ožujku 2015. predstaviti izvješće u kojem su zabilježena kršenja ljudskih prava koja je u Iraku počinio ISIL/Daeš; budući da su na meti i apostati, koji su podvrgnuti nehumanom nasilju;

K.

budući da su pripadnici skupine LGBT žrtve nasilja i ubojstava koje potpuno nekažnjeno provodi ISIL/Daeš; budući da je stanje pripadnika skupine LGBT u regiji posebno osjetljivo s obzirom na to da ti pojedinci ne mogu računati na veliku pomoć obitelji i zajednice i zaštitu vlasti te budući da je njihova sigurnost u izbjegličkim zajednicama ili pojedinim zemljama koje su ih prihvatile i dalje ugrožena;

L.

budući da prijeko potrebna psihološka pomoć za žrtve sukoba, uključujući žrtve silovanja, nije dostupna;

M.

budući da je Agencija UN-a za izbjeglice (UNHCR) izjavila da je gotovo 50 % svih Sirijaca izgubilo svoje domove i da je 40 % izbjeglica prisiljeno živjeti u lošim životnim uvjetima; budući da prema podacima UN-a tri četvrtine Sirijaca živi u siromaštvu, a stopa nezaposlenosti veća je od 50 %; budući da dvije trećine sirijskih izbjeglica u Jordanu živi ispod praga siromaštva i da 55 % izbjeglica u Libanonu živi u skloništima u kojima vladaju loši uvjeti, usprkos snažnim naporima vlada dotičnih zemalja; budući da je u porastu nasilje nad izbjeglicama i njihova diskriminacija u zemljama koje ih prihvaćaju;

N.

budući da je Bliski istok pogođen oštrom zimom i da je UNHCR povećao pomoć tijekom zimskih uvjeta pokrenuvši plan za zimu u iznosu od 206 milijuna USD kako bi se pomoglo milijunima ugroženih osoba u toj regiji; budući da su unatoč poduzetim naporima mnoge izbjeglice prisiljene živjeti u nedovršenim zgradama i neprimjerenim skloništima u kojima su izložene temperaturama ispod ništice, obilnom snijegu i jakim vjetrovima; budući da je oko 740 000 interno raseljenih Iračana smješteno u lošim uvjetima i da UNHCR poduzima mjere kako bi dostavio pomoć za zimu za 600 000 raseljenih osoba u Iraku;

O.

budući da se s porastom temperature povećava opasnost od epidemija povezanih s lošim sanitarnim uvjetima i ograničenim pristupom pitkoj vodi, posebno u zajedničkim i neformalnim naseljima;

P.

budući da UNICEF isporučuje pomoć za zimu u Siriju, Irak, Libanon, Jordan i Tursku za 916 000 od 1,3 milijuna pogođene djece; budući da su UNICEF i Svjetski program za hranu (WFP) u siječnju 2015. pokrenuli kampanju novčane pomoći za zimu kako bi 41 000 ugrožene djece izbjeglica u kampovima Zaatari i Azraq dobila po 14 jordanskih dinara kojima bi im njihove obitelji mogle kupiti zimsku odjeću;

Q.

budući da je 1. prosinca 2014. Svjetski program za hranu (WFP) zbog međunarodne krize financiranja bio privremeno primoran obustaviti iznimno važan program za pomoć u hrani za više od 1,7 milijuna sirijskih izbjeglica; budući da je WFP nakon poziva na hitno djelovanje prikupio 88 milijuna USD te bi mogao pružiti pomoć u hrani izbjeglicama u Libanonu, Jordanu, Egiptu i Turskoj; budući da prema procjenama WFP-a 2,8 milijuna ljudi u Iraku trenutno treba pomoć u hrani; budući da je samom WFP-u hitno bilo potrebno 214,5 milijuna USD za programe u Siriji i regiji, od čega je 112,6 milijuna USD bilo potrebno za zadovoljavanje potreba za pomoći u hrani za sljedeća četiri mjeseca;

R.

budući da se sukobljene strane koriste kolektivnim kažnjavanjem kao oružjem u ratu te da kradu proizvode humanitarne pomoći i nezakonito njima trguju, čime krše Ženevske konvencije;

S.

budući da je prema podacima Komisije oko 276 000 izbjeglica pokušalo nezakonito ući u EU, od kojih se većina upustila u opasno putovanje preko Sredozemnog mora; budući da se prema međunarodnim organizacijama gotovo 2 % izbjeglica utopilo tijekom putovanja; budući da zločinačke organizacije prevoze izbjeglice na „brodovima duhovima” koji uz pomoć autopilota plove prema EU-u; budući da je 9. prosinca 2014. u Ženevi održana konferencija o zbrinjavanju izbjeglica, na kojoj su se vlade obvezale na prihvat 100 000 sirijskih izbjeglica; budući da će prema UNHCR-u taj doprinos ipak biti nedostatan s obzirom na potrebe za zbrinjavanjem u regiji;

T.

budući da su EU i države članice mobilizirali više od 3,3 milijarde EUR za pomoć i oporavak Sirijaca u njihovoj zemlji i izbjeglica u zemljama koje su ih prihvatile; budući da su samo u 2014. EU i države članice bili drugi najveći humanitarni donator Iraku, dodijelivši mu 163 milijuna EUR; budući da je mehanizam Europske unije za civilnu zaštitu aktiviran na zahtjev iračke vlade; budući da je EU utrošio više od predviđenog za humanitarne potrebe i budući da sredstva koja je nekoliko zemalja izvan EU-a obećalo izdvojiti nisu uvijek doista i prebačena;

U.

budući da, unatoč brojnim pozivima za pomoć, međunarodna zajednica ne uspijeva zadovoljiti potrebe Sirijaca i Iračana te zemalja koje su prihvatile izbjeglice; budući da prema mišljenju Kyung-wha Kang, pomoćnice glavnog tajnika UN-a za humanitarne poslove, za operacije UN-a nedostaje sredstava jer je dobiveno samo 39 % od potrebne 2,3 milijarde USD; budući da je UNHCR izjavio da je isporuka pomoći još uvijek prioritet od ključne važnosti, ali da je civilima i izbjeglicama na tom području i dalje vrlo teško pružati pomoć kakvu trebaju; budući da bi agencije UN-a koje provode humanitarne programe trebale na integriraniji i ekonomičniji način odgovoriti na potrebe pogođenog stanovništva;

V.

budući da bi međunarodna zajednica trebala pružiti odgovor razmjeran vojnim naporima, kako bi se ublažile patnje civila zatočenih u područjima sukoba; budući da će pravda i pomirenje biti potrebni kao dio mjera nakon sukoba i kao korak prema uspostavi uključivog, predstavničkog i demokratskog upravljanja;

W.

budući da neke države članice redovnim iračkim snagama i kurdskim pešmergama nude opremu i pomoć pri osposobljavanju; budući da neke države članice neposredno sudjeluju u vojnim akcijama koalicije protiv ISIL-a/Daeša;

1.

oštro osuđuje stravična, sustavna i raširena kršenja i povrede ljudskih prava za koje su odgovorni Asadov režim i teroristi ISIL-a/Daeša i druge džihadističke skupine u Iraku i Siriji, uključujući pogubljenja talaca, sve oblike nasilja nad ljudima na osnovi njihove vjerske ili etničke pripadnosti te nasilje nad ženama i pripadnicima skupine LGBTI; naglašava još jednom da je pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti temeljno ljudsko pravo; osuđuje uvođenje nezakonitih tzv. „šerijatskih sudova” na teritoriju pod kontrolom ISIL-a/Daeša; podsjeća na svoju bezrezervnu osudu mučenja; izražava duboku sućut zbog žrtava zlodjela koja su počinili Asadov režim, teroristi ISIL-a/Daeša i drugih terorističkih skupina te poziva na trenutačno oslobađanje svih talaca; oštro osuđuje zlostavljanja djece koje je počinio ISIL/Daeš;

2.

izražava sve veću zabrinutost zbog pogoršanja humanitarne situacije i stanja ljudskih prava u Siriji i Iraku te zbog povreda međunarodnog humanitarnog prava, između ostalog, u kontekstu pobunjenika ISIL-a/Daesha-a;

3.

ističe da aktualni rat u Siriji i najnovija prijetnja od ISIL-a/Daeša predstavljaju ozbiljnu opasnost za stanovništvo Iraka i Sirije kao i za šire područje Bliskog istoka; poziva EU da usvoji i primjeni sveobuhvatnu regionalnu strategiju za poraz ISIL-a/Daeša i da doprinese zajedničkim naporima za ublažavanje humanitarne krize i okončanje sukoba u Siriji i Iraku; podsjeća da je potreban koordinirani odgovor kako bi djelovanje bilo usklađeno u svim aspektima i kako bi se zemljama koje primaju izbjeglice pružila, između ostalog, sigurnosna, humanitarna, razvojna i makroekonomska pomoć; pohvaljuje ulogu susjednih zemalja u prihvaćanju izbjeglica; naglašava da je EU-u potrebna strategija kojom se dopunjuju aktivnosti UN-a i koalicije protiv ISIL-a/Daeša i kojom se regionalne partnere nastoji uključiti u rad na rješavanju problema financiranja terorističkih aktivnosti, opskrbe oružjem i priljeva međunarodnih stranih boraca;

4.

naglašava da se miran suživot raznih vjerskih i etničkih manjina na Bliskom istoku odvijao desetljećima;

5.

podržava globalnu kampanju protiv ISIL-a/Daeša i pozdravlja predanost koalicijskih partnera suradnji u okviru zajedničke, višeslojne i dugoročne strategije za poraz ISIL-a/Daeša; podržava snažnu odlučnost kralja Jordana da se bori protiv ISIL-a/Daeša; pozdravlja to što su snage ISIL-a/Daeša pretrpjele poraz u sirijskom gradu Kobane; naglašava da bi ta strategija trebala obuhvaćati pomoć zemljama u regiji koja bi im omogućila da se bore protiv nasilnog ekstremizma, kao i instrumente za suzbijanje financiranja terorizma; u tom pogledu naglašava da svaka vojna operacija za oslobađanje teritorija koji su pod kontrolom ISIL-a/Daeša treba biti strogo u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom i međunarodnim pravom o ljudskim pravima kako bi se izbjegao još veći gubitak ljudskih života i davanje dodatnog poticaja ekstremizmu te kako bi se spriječili novi valovi izbjeglica i interno raseljenih osoba;

6.

osuđuje činjenicu da ISIL/Daeš i s njime povezane skupine eksploatiraju naftna polja i povezanu infrastrukturu, što ISIL-u/Daešu donosi znatne prihode, te apelira na sve države da podrže provedbu rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 2161 (2014) i 2170 (2014) kojima se zabranjuje svaki oblik trgovine, izravne ili neizravne, s ISIL-om/Daešom i s njime povezanim skupinama;

7.

naglašava da je u okviru sveobuhvatne regionalne strategije zaštita civila od ključne važnosti i da je potrebno odvojiti humanitarna djelovanja od onih vojne i protuterorističke prirode; naglašava međusobnu povezanost sukoba, humanitarne patnje i radikalizacije;

8.

smatra da je poražavanje ekstremističkog terorizma koji se širi i predstavlja prijetnju diljem Bliskog istoka i sjeverne Afrike, pa i šire, ključno za suzbijanje terorizma u EU-u jer njegovo širenje potiče radikalizaciju u Europskoj uniji;

9.

ponovo izražava zabrinutost zbog činjenice da su se tisuće međunarodnih stranih boraca, uključujući državljane država članica, pridružili pobunjenicima ISIL-a/Daeša; poziva države članice da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi spriječile odlazak boraca s njihovih teritorija, u skladu s Rezolucijom 2170 (2014) Vijeća sigurnosti UN-a, i da razrade zajedničku strategiju koju će sigurnosne službe i agencije EU-a primjenjivati u praćenju i nadziranju džihadista; poziva na suradnju u EU-u i na međunarodnoj razini kako bi se poduzele odgovarajuće pravne mjere protiv svakoga tko bude osumnjičen za sudjelovanje u terorističkim radnjama; poziva države članice EU-a da pojačaju suradnju i razmjenu informacija među sobom i s tijelima EU-a;

10.

pozdravlja novu strategiju EU-a „Elementi regionalne strategije EU-a za Siriju i Irak te prijetnja Daeša” te posebno njegov paket sredstava u vrijednosti od 1 milijarde EUR namijenjen ponovnoj uspostavi mira i sigurnosti koje su, prema mišljenju potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, uništili nasilje i terorizam;

11.

poziva međunarodnu zajednicu da pruži veću humanitarnu pomoć i potporu osobama pogođenima krizama u Iraku i Siriji; poziva EU da razmisli o sazivanju konferencije donatora; pozdravlja preuzete obveze država članica EU-a, kao najvećih donatora financijske pomoći, i njihova obećanja; poziva EU da izvrši pritisak na sve donatore kako bi što prije ispunili svoja obećanja; poziva na povećanje doprinosa EU-a humanitarnim programima UN-a i na jačanje suradnje EU-a s međunarodnim organizacijama;

12.

ističe da, s obzirom na dosad nezabilježene razmjere krize, ublažavanje patnji milijuna Sirijaca i Iračana kojima je potrebna osnovna roba i usluge mora biti prioritet za EU i međunarodnu zajednicu u cjelini; osuđuje stalno ometanje pokušaja isporuke humanitarne pomoći i poziva sve strane uključene u sukob da poštuju univerzalna ljudska prava, olakšaju pružanje humanitarne pomoći i potpore svim mogućim putovima, uključujući one koji vode preko granica i linija sukoba, te da zajamče sigurnost svih članova liječničkog osoblja i humanitarnih radnika, u skladu s raznim rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a u tom području;

13.

poziva sve sukobljene strane da poštuju međunarodno humanitarno pravo te da se pobrinu za zaštitu civila, njihov neometan pristup zdravstvenim ustanovama i humanitarnoj pomoći te da mogu sigurno i dostojanstveno napustiti područja pogođena nasiljem;

14.

uvjeren je da hitna humanitarna pomoć i zaštita trebaju biti sastavni dio dugoročnih strategija za ublažavanje ljudske patnje prouzročene sukobom i za potporu socioekonomskim pravima i prilikama za izvor zarade povratnika, interno raseljenih osoba i izbjeglica, uključujući žene, kako bi se ostvarilo bolje vodstvo i sudjelovanje u cilju da im se omogući da odaberu trajna rješenja koja odgovaraju njihovim potrebama; smatra da je potrebno riješiti problem konkretnih opasnosti s kojima su suočene razne skupine žena i djece koje su podvrgnute višestrukim i isprepletenim oblicima diskriminacije, kao i zadovoljiti njihove specifične potrebe;

15.

poziva Komisiju i države članice da hitno donesu konkretne mjere za rješavanje pitanja položaja žena i djevojčica u Iraku i Siriji kako bi im se zajamčila sloboda i temeljna prava te mjere za sprječavanje izrabljivanja i zlostavljanja žena i djece te nasilja nad njima, pogotovo prisilnih udaja djevojčica; posebno je zabrinut zbog porasta svih oblika nasilja nad ženama, koje pripadnici ISIL-a/Daeša zatvaraju, siluju, seksualno zlostavljaju i prodaju;

16.

poziva na ponovno stavljanje naglaska na obrazovanje, prilagođeno posebnim potrebama nastalim u kontekstu aktualnog sukoba;

17.

poziva EU i države članice da u potpunosti primjenjuju smjernice EU-a o promicanju i zaštiti ostvarivanja svih ljudskih prava lezbijskih, homoseksualnih, biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba kada je riječ o Iraku i Siriji;

18.

poziva međunarodne humanitarne agencije koje djeluju u Iraku i Siriji, uključujući agencije UN-a, da pruže više medicinskih usluga i usluga savjetovanja, uključujući psihološko liječenje i potporu, za raseljene osobe koje su pobjegle pred ISIL-om/Daešom, te da pritom posebnu pozornost posvete potrebama najranjivijeg dijela stanovništva, tj. preživjelim žrtvama seksualnog nasilja i djeci; poziva na pružanje financijske pomoći i izradu programa kojima bi se na sveobuhvatan način odgovorilo na medicinske/psihološke i socijalne potrebe preživjelih žrtava rodno uvjetovanog nasilja u aktualnom sukobu;

19.

poziva sve države članice da ubrzaju obradu zahtjeva za azil sve većeg broja izbjeglica koje bježe iz područja pogođenih sukobom; poziva EU da riješi problem često smrtonosnih putovanja preko Sredozemnog mora, primijeni koordiniranu strategiju za spašavanje ljudi te da pruži potporu državama članicama koje su najviše pogođene masovnim dolaskom nezakonitih migranata i tražitelja azila na njihove obale;

20.

ponavlja svoju oštru osudu zločina koje je sirijska vlada počinila protiv vlastitog naroda, uključujući upotrebu kemijskog i zapaljivog oružja protiv civila, masovna arbitrarna pritvaranja i strategiju opsade kojom želi izgladnjeti svoje civilno stanovništvo kako se ne bi odupiralo;

21.

ističe da je neadekvatan odgovor na nestabilnost u Siriji stvorila uvjete za uspjeh ISIL-a/Daeša; izražava zabrinutost zbog sve većeg sudjelovanja ekstremističkih islamskih skupina i međunarodnih stranih boraca u sukobu u Siriji; ističe da trajno rješenje iziskuje političku tranziciju u okviru uključivog političkog procesa, koji se zasniva na Priopćenju iz Ženeve iz lipnja 2012., koji će predvoditi Sirija i imati potporu međunarodne zajednice; poziva EU da preuzme inicijativu u pogledu diplomatskih nastojanja s tim ciljem; pozdravlja i podržava rad posebnog izaslanika UN-a za Siriju, Staffana de Misture, i njegova nastojanja da se obustave teške borbe u urbanim centrima i Alepu;

22.

poziva sve regionalne aktere da doprinesu smirivanju sukoba u Iraku i Siriji;

23.

poziva novo iračko vodstvo da ispuni svoje obećanje o uključivoj vladi koja će zastupati legitimne interese i odgovarati na humanitarne potrebe svih Iračana; poziva iračke vlasti i međunarodnu zajednicu da izbjegavaju osvećivanje sunitskom stanovništvu u područjima koja su trenutačno pod kontrolom ISIL-a/Daeša nakon što se ona oslobode; naglašava činjenicu da su jedinstvo, suverenitet i teritorijalna cjelovitost Iraka ključni za stabilnost i gospodarski razvoj države i regije;

24.

pozdravlja napore podružnice Ureda za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu Komisije (ECHO) u Erbilu, glavnom gradu pokrajine Kurdistan u Iraku, usmjerene na rješavanje humanitarne situacije u toj regiji; naglašava da je potrebna jača i bolja koordinacija između ECHO-a i Glavne uprave Komisije za međunarodnu suradnju i razvoj (DEVCO) kako bi na najbolji i najučinkovitiji mogući način služili stanovništvu kojemu je potrebna pomoć;

25.

pozdravlja objavu Federice Mogherini, potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, u vezi s otvaranjem ureda EU-a u Erbilu te poziva na otvaranje tog ureda kako bi se poboljšala učinkovitost i vidljivost djelovanja EU-a na terenu, uključujući bolju koordinaciju humanitarne i razvojne pomoći; poziva na jačanje ureda EU-a u Gaziantepu, u Turskoj;

26.

podržava zahtjev koji je Vijeće za ljudska prava uputilo Uredu visokog povjerenika UN-a za ljudska prava da se hitno pošalje misija u Irak, da se provede istraga o kršenjima i povredama međunarodnog prava o ljudskim pravima koje su počinili ISIL/Daeš i s njima povezane terorističke skupine te da se utvrde činjenice i okolnosti tih kršenja i povreda kako bi se stalo na kraj nekažnjavanju i zajamčila puna odgovornost;

27.

i dalje je uvjeren da bez privođenja pravdi pojedinaca odgovornih za zločine počinjene na obje strane sukoba, posebno kada je riječ o zločinima na vjerskoj ili etničkoj osnovi, u Siriji i Iraku neće biti trajnog mira; ponavlja svoj poziv da se pitanje osumnjičenih za zločine protiv čovječnosti u Siriji i Iraku uputi Međunarodnom kaznenom sudu i podupire sve inicijative usmjerene u tom pravcu, kao npr. u okviru Vijeća sigurnosti UN-a;

28.

zahtijeva jednake mjere odgovornosti za sve sukobljene strane i pristup pravnoj pomoći za sve žrtve sveprisutnih povreda; smatra da je izuzetno važno zaštititi civile zatočene u područjima nasilja koji ne mogu doći do sigurnih utočišta ili nemaju pristup spasonosnoj humanitarnoj pomoći;

29.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, vladi Iraka i Iračkom vijeću, vladi pokrajine Kurdistana, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Vijeću Ujedinjenih naroda za ljudska prava i svim stranama u sukobu u Siriji.

25.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 310/42

—

uzimajući u obzir prijedlog Konferencije predsjednika,

—

uzimajući u obzir odluku Komisije da istraži praksu odluka o poreznima u skladu s propisima EU-a o državnim potporama u svim državama članicama;

—

uzimajući u obzir obvezu svih država članica da u skladu s poreznim propisima EU-a u okviru spontane razmjene ostalim državama članicama dostave informacije o odlukama o porezima, posebice ako postoji mogućnost gubitka poreza u drugoj državi članici ili uštede poreza koja bi mogla proizaći iz fiktivnih prijenosa dobiti unutar povezanih društava,

—

uzimajući u obzir članak 197. Poslovnika,

1.

odlučuje osnovati posebni odbor za odluke o porezima i ostale mjere slične prirode ili učinka u svrhu ispitivanja prakse primjene propisa EU-a o državnim potporama i oporezivanju u pogledu odluka o porezima i ostalih mjera slične prirode ili učinka donesenih u državama članicama, ako takvu praksu provode države članice ili Komisija;

2.

odlučuje da se posebnom odboru dodijele sljedeće ovlasti:

3.

odlučuje da posebni odbor broji 45 članova;

4.

odlučuje da mandat posebnog odbora traje šest mjeseci od dana donošenja ove odluke.

5.

smatra primjerenim da Posebni odbor podnese izvješće koje su sastavila dva suizvjestitelja;

25.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 310/44

—

uzimajući u obzir Akt od 20. rujna 1976. o izboru zastupnika u Europski parlament neposrednim općim izborima (1),

—

uzimajući u obzir svoju odluku od 28. rujna 2005. o donošenju Statuta zastupnika u Europskom parlamentu (2), posebno njezin članak 2. stavak 1. i članak 3. stavak 1.,

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 93/109/EZ od 6. prosinca 1993. o utvrđivanju detaljnih aranžmana za ostvarivanje aktivnog i pasivnog biračkog prava na izborima za Europski parlament za građane Unije koji borave u državi članici čiji nisu državljani (3)

—

uzimajući u obzir presude Suda Europske unije od 7. srpnja 2005. i 30. travnja 2009. (4),

—

uzimajući u obzir članke 3., 4. i 11. Poslovnika te Prilog I. Poslovniku,

—

uzimajući u obzir službena priopćenja nadležnih tijela država članica o rezultatima izbora za Europski parlament,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0013/2015),

A.

budući da se člankom 7. stavcima 1. i 2. Akta od 20. rujna 1976. jasno definiraju dužnosti nespojive s dužnošću zastupnika u Europskom parlamentu;

B.

budući da se u skladu s člankom 11. Poslovnika i Prilogom I. Poslovniku od zastupnika traži detaljna izjava o njihovim profesionalnim aktivnostima i svim drugim plaćenim dužnostima ili aktivnostima;

C.

budući da su sve države članice obavijestile Parlament o imenima izabranih kandidata, ali neke od njih još nisu, ili su sa zakašnjenjem, proslijedile liste mogućih zamjenika i njihov poredak u skladu s rezultatima glasovanja sukladno članku 3. stavku 4. Poslovnika;

D.

budući da su u nekim slučajevima države članice dale djelomičnu obavijest o izabranim kandidatima, a dodatne pojedinosti proslijedile naknadno;

E.

budući da se u nekim državama članicama u skladu s njihovim nacionalnim zakonodavstvom razmatraju prigovori na izbor nekih zastupnika u Europski parlament i budući da bi ti postupci mogli rezultirati poništenjem izbora dotičnih zastupnika;

F.

budući da je Parlament u skladu s člankom 12. Akta od 20. rujna 1976. dužan odlučivati o svim sporovima koji se tiču valjanosti mandata svojih zastupnika samo kada se oni odnose na kršenja odredaba navedenog Akta, a ne u slučajevima kršenja nacionalnih izbornih odredaba na koje se Akt odnosi;

G.

budući da Parlament, kako bi u skladu s člankom 12. Akta iz 1976. provjerio valjanost mandata svojih zastupnika, mora uzeti u obzir rezultate izbora koje su službeno objavila nadležna tijela država članica, pri čemu mu nije omogućena diskrecija; no budući da se ovom odredbom Parlament ne sprečava u tome da po potrebi izvijesti o potencijalnim slučajevima neusklađenosti nacionalnog izbornog zakonodavstva na kojima se rezultati temelje i prava EU-a;

H.

budući da se državljanima pojedinih država članica koji određeno razdoblje borave u drugoj zemlji može uskratiti pravo glasa u njihovoj matičnoj državi članici (oduzimanje glasačkog prava); budući da to u nekim slučajevima može također uključivati oduzimanje prava na kandidaturu;

I.

budući da je izborno povjerenstvo Ujedinjene Kraljevine izvijestilo da određen broj državljana drugih država članica koji borave u Ujedinjenoj Kraljevini nije mogao ostvariti svoje pravo glasa na posljednjim europskim izborima;

1.

proglašava valjanim mandat zastupnika u Europskom parlamentu navedenih u Prilogu ovoj Odluci, o čijem su izboru obavijesti objavila nadležna nacionalna tijela i koji su podnijeli pisane izjave tražene na temelju članka 7. stavaka 1. i 2. Akta od 20. rujna 1976. i Priloga I. Poslovniku, pod uvjetom da nadležna tijela država članica u kojima su rezultati izbora osporeni ne donesu drugačiju odluku;

2.

ponovno upućuje zahtjev nadležnim nacionalnim tijelima da ga hitno obavijeste o svim imenima izabranih kandidata, ali i da mu proslijede imena mogućih zamjenika i njihov poredak u skladu s rezultatima glasovanja;

3.

poziva nadležna tijela država članica da bez odgode dovrše ispitivanje sporova koji su im upućeni i da Parlament obavijeste o rezultatima;

4.

smatra da je oduzimanje glasačkog prava jednako kažnjavanju državljana koji ostvaruju pravo na slobodno kretanje unutar EU-a (članak 20. stavak 2. točka (a) UFEU-a), uskraćivanju njihova prava glasa i kandidature na izborima za Europski parlament u državi članici njihova boravišta (članak 20. stavak 2. točka (b) UFEU-a) i kršenju načela neposrednih općih izbora (članak 14. stavak 3. UEU-a te članak 1. stavak 3. Akta iz 1976.); smatra da se oduzimanje glasačkog prava ni pod kojim okolnostima ne smije primijeniti na europske izbore i poziva Komisiju da zajamči da nijedna od država članica ne predvidi tu mogućnost;

5.

poziva države članice da zajamče pojednostavljenje formalnosti u vezi s prijavom koje se odnose na sudjelovanje državljana drugih država članica na europskim izborima u svojstvu glasača ili kandidata, posebice uklanjanjem nepotrebnih administrativnih prepreka kako bi prava iz članka 20. stavka 2. točaka (a) i (b) UFEU-a imala učinak; zahtijeva da Komisija osigura usklađivanje praksi država članica s pravom EU-a;

6.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku proslijedi Komisiji te nadležnim nacionalnim tijelima i parlamentima država članica.

25.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 310/85

—

uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2014)0308),

—

uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 207. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0011/2014),

—

uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. prosinca 2014. (1),

—

uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 20. prosinca 1994. – Ubrzana metoda rada za službeno kodificiranje zakonodavnih tekstova (2),

—

uzimajući u obzir članke 103. i 59. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0031/2014),

A.

budući da se, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, dotični prijedlog ograničava samo na kodifikaciju postojećih tekstova bez suštinskih promjena:

1.

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

25.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 310/87

—

uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2014)0317),

—

uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 207. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0017/2014),

—

uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 10. prosinca 2014. (1),

—

uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 20. prosinca 1994. o ubrzanoj metodi rada za službeno kodificiranje zakonodavnih tekstova (2),

—

uzimajući u obzir članke 103. i 59. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0033/2014),

A.

budući da se, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, dotični prijedlog ograničava samo na kodifikaciju postojećih tekstova bez suštinskih promjena:

1.

usvaja stajalište u prvom čitanju, izloženo u daljnjem tekstu;

2.

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

25.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 310/88

—

uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2014)0318),

—

uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 207. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0016/2014),

—

uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

nakon savjetovanja s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom

—

uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 20. prosinca 1994. o ubrzanoj metodi rada za službeno kodificiranje zakonodavnih tekstova (1),

—

uzimajući u obzir članke 103. i 59. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0032/2014),

A.

budući da se, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, dotični prijedlog ograničava samo na kodifikaciju postojećih tekstova bez suštinskih promjena;

1.

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

25.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 310/89

—

uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2014)0321),

—

uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 207. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0012/2014),

—

uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

nakon savjetovanja s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom 10. siječnja 2014. (1),

—

uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 20. prosinca 1994. o ubrzanoj metodi rada za službeno kodificiranje zakonodavnih tekstova (2),

—

uzimajući u obzir članke 103. i 59. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0040/2014),

A.

budući da se, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, dotični prijedlog ograničava samo na kodifikaciju postojećih tekstova bez suštinskih promjena;

1.

usvaja stajalište u prvom čitanju, izloženo u daljnjem tekstu;

2.

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

25.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 310/90

—

uzimajući u obzir prijedlog Komisije upućen Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2014)0322),

—

uzimajući u obzir članak 294. stavak 2. i članak 207. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u skladu s kojima je Komisija podnijela prijedlog Parlamentu (C8-0013/2014),

—

uzimajući u obzir članak 294. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

nakon savjetovanja s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom od 10. prosinca 2014. (1),

—

uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 20. prosinca 1994. o ubrzanoj metodi rada za službeno kodificiranje zakonodavnih tekstova (2),

—

uzimajući u obzir članke 103. i 59. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A8-0035/2014),

A.

budući da se, prema mišljenju savjetodavne skupine pravnih službi Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije, dotični prijedlog ograničava samo na kodifikaciju postojećih tekstova bez suštinskih promjena;

1.

usvaja sljedeće stajalište u prvom čitanju;

2.

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

25.8.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 310/91

—

uzimajući u obzir prijedlog odluke Vijeća (COM(2011)0904),

—

uzimajući u obzir članak 38. stavak 4. Haške konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980.,

—

uzimajući u obzir članak 81. stavak 3. i članak 218. stavak 6. podstavak 2. točku (b) Ugovora o funkcioniranju Europske unije na temelju kojih se Vijeće savjetovalo s Parlamentom (C8-0263/2014),

—

uzimajući u obzir mišljenje Suda od 14. listopada 2014.,

—

uzimajući u obzir članak 59. i članak 108. stavak 7. Poslovnika,