ISSN 1977-1088

Službeni list

Europske unije

C 251

European flag  

Hrvatsko izdanje

Informacije i objave

Svezak 59.
11. srpnja 2016.


Obavijest br.

Sadržaj

Stranica

 

IV.   Obavijesti

 

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

 

Sud Europske unije

2016/C 251/01

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

1

 

Opći sud

2016/C 251/02

Polaganje prisege novih sudaca Općeg suda

2


 

V.   Objave

 

SUDSKI POSTUPCI

 

Sud

2016/C 251/03

Predmet C-578/15 P: Žalba koju je 9. studenoga 2015. podnio Mansour Dairek Attoumi protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 9. rujna 2015. u predmetu T-278/14, Dairek Attoumi protiv OHIM-a - Diesel

3

2016/C 251/04

Predmet C-160/16: Tužba podnesena 18. ožujka 2016. – Europska komisija protiv Helenske Republike

3

2016/C 251/05

Predmet C-193/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. travnja 2016. uputio Tribunal Superior de Justicia de la Comunidad Autónoma del País Vasco (Španjolska) – E protiv Subdelegación del Gobierno en Álava

4

2016/C 251/06

Predmet C-196/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. travnja 2016. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per le Marche (Italija) – Comune di Corridonia protiv Provincia di Macerata, Provincia di Macerata Settore 10 – Ambiente

5

2016/C 251/07

Predmet C-197/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 8. travnja 2016. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per le Marche (Italija) – Comune di Loro Piceno i dr. protiv Provincia di Macerata, Provincia di Macerata Settore 10 – Ambiente

5

2016/C 251/08

Predmet C-206/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. travnja 2016. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Marco Tronchetti Provera SpA i dr. protiv Commissione Nazionale per le Società e la Borsa (Consob)

6

2016/C 251/09

Predmet C-207/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. travnja 2016. uputila Audiencia provincial de Tarragona, Sección cuarta (Španjolska) – Ministerio Fiscal

7

2016/C 251/10

Predmet C-211/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. travnja 2016. uputio Commissione Tributaria Provinciale di Torino (Italija) – Bimotor SpA protiv Agenzia delle Entrate - Direzione Provinciale II di Torino

7

2016/C 251/11

Predmet C-212/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. travnja 2016. uputio Vergabekammer Südbayern (Njemačka) – DUK Versorgungswerk eV i Gothaer Pensionskasse AG protiv BG Klinik für Berufskrankheiten Bad Reichenhall gGmbH

8

2016/C 251/12

Predmet C-223/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. travnja 2016. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Casertana Costruzioni Srl protiv Ministero delle Infrastrutture e dei Trasporti - Provveditorato Interregionale per le opere pubbliche della Campania e del Molise, Azienda Regionale Campana per la Difesa del Suolo - A.R.CA.DI.S.

9

2016/C 251/13

Predmet C-226/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. travnja 2016. uputio Conseil d'État (Francuska) – Eni SpA, Eni Gas & Power France SA, Uprigaz - Union professionnelle des industries privées du gaz protiv Premier ministre, Ministre de l’environnement, de l’énergie et de la mer

10

2016/C 251/14

Predmet C-239/16 P: Žalba koju su 25 travnja 2016 podnijeli Ante Šumelj i dr. protiv presude Općeg suda (Drugo vijeće) od 26 veljače 2016 u spojenim predmetima T-546/13, T-108/14 i T-109/14, Ante Šumelj i dr. protiv Europske komisije

11

2016/C 251/15

Predmet C-240/16 P: Žalba koju su 26 travnja 2016 podnijeli Vedran Vidmar i dr. protiv presude Općeg suda (Drugo vijeće) od 26 veljače 2016 u predmetu T-507/14, Vedran Vidmar i Darko Graf protiv Europske komisije

13

2016/C 251/16

Predmet C-241/16 P: Žalba koju je 26 travnja 2016. podnijeo Darko Graf protiv presude Općeg suda (Drugo vijeće) od 26 veljače 2016. u predmetu T-507/14, Vedran Vidmar i Darko Graf protiv Europske komisije

14

2016/C 251/17

Predmet C-242/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. travnja 2016. uputio Supremo Tribunal de Justiça (Portugal) – José Rui Garrett Pontes Pedroso protiv Netjets Management Limited

16

2016/C 251/18

Predmet C-255/16: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. svibnja 2016. uputio Københavns Byret (Danska) – Anklagemyndigheden protiv Benta Falberta, Poula Madsena, JP/Politikens Hus A/S

17

2016/C 251/19

Predmet C-261/16 P: Žalba koju su 10. svibnja 2016. podnijeli Kühne + Nagel International AG i dr. protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 29. veljače 2016. u predmetu T-254/12 Kühne +Nagel International AG i dr. protiv Europske komisije

18

 

Opći sud

2016/C 251/20

Spojeni predmeti T-479/11 i T-157/12: Presuda Općeg suda od 26. svibnja 2016. – Francuska i IFP Énergies nouvelles protiv Komisije (Državna potpora — Istraživanje nafte — Implicitno neograničeno državno jamstvo u korist društva Institut français du pétrole (IFP) dodjelom statusa javne ustanove koja obavlja industrijsku i gospodarsku djelatnost (EPIC) — Prednost — Pretpostavka postojanja prednosti)

20

2016/C 251/21

Predmet T-292/12 RENV: Presuda Općeg suda od 1. lipnja 2016. – Mega Brands protiv EUIPO-a – Diset (MAGNEXT) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Prijava verbalnog žiga Europske unije MAGNEXT — Raniji nacionalni verbalni žig MAGNET 4 — Relativni razlog za odbijanje — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Sličnost znakova — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

21

2016/C 251/22

Predmet T-160/13: Presuda Općeg suda od 2. lipnja 2016. – Bank Mellat protiv Vijeća (Zajednička vanjska i sigurnosna politika — Mjere ograničavanja protiv Irana — Ograničenja prijenosa financijskih sredstava iranskih financijskih institucija — Nadležnost Općeg suda — Tužba za poništenje — Regulatorni akt koji ne podrazumijeva provedbene mjere — Izravni utjecaj — Pravni interes — Dopuštenost — Proporcionalnost — Obveza obrazlaganja — Pravna jamstva iz članka 215. stavka 3. UFEU-a — Pravna sigurnost — Zabrana proizvoljnosti — Povreda temeljnih prava)

21

2016/C 251/23

Predmet T-454/14: Presuda Općeg suda od 31. svibnja 2016. – Warimex protiv EUIPO-a (STONE) (Žig Europske unije — Prijava figurativnog žiga Europske unije STONE — Apsolutni razlog za odbijanje — Opisni karakter — Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

22

2016/C 251/24

Spojeni predmeti T-510/14 i T-536/14: Presuda Općeg suda od 2. lipnja 2016. – Staywell Hospitality Group i Sheraton International IP protiv EUIPO-a – Sheraton International IP i Staywell Hospitality Group (PARK REGIS) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Prijava figurativnog žiga Europske unije PARK REGIS — Raniji figurativni žig Europske unije ST. REGIS — Djelomično odbijanje registracije — Članak 64. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009)

23

2016/C 251/25

Predmet T-654/14: Presuda Općeg suda od 2. lipnja 2016. – Revolution protiv EUIPO-a (REVOLUTION) (Žig Europske unije — Prijava verbalnog žiga Europske unije REVOLUTION — Žig koji se sastoji od reklamnog slogana — Apsolutni razlog za odbijanje — Nepostojanje razlikovnog karaktera — Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

24

2016/C 251/26

Predmet T-662/14: Presuda Općeg suda od 1. lipnja 2016. – Mađarska protiv Komisije (Zajednička poljoprivredna politika — Izravna plaćanja — Dodatni kriteriji za ekološki značajne površine s kulturom kratkih ophodnji — Članak 45. stavak 8. Delegirane uredbe (EU) br. 639/2014 — Članak 46. stavak 9. točka (a) Uredbe (EU) br. 1307/2013 — Zlouporaba ovlasti — Pravna sigurnost — Nediskriminacija — Legitimna očekivanja — Pravo na vlasništvo — Obveza obrazlaganja)

24

2016/C 251/27

Predmet T-723/14: Presuda Općeg suda od 2. lipnja 2016. – HX protiv Vijeća (Zajednička vanjska i sigurnosna politika — Mjere ograničavanja protiv Sirije — Zamrzavanje financijskih sredstava — Prilagodba tužbenog zahtjeva — Pogreška u ocjeni)

25

2016/C 251/28

Predmet T-34/15: Presuda Općeg suda od 1. lipnja 2016. – Wolf Oil protiv EUIPO-a – SCT Lubricants (CHEMPIOIL) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija — Verbalni žig CHEMPIOIL — Raniji figurativni žig CHAMPION — Relativni razlog za odbijanje — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 — Ispitivanje činjeničnog stanja po službenoj dužnosti — Obveza obrazlaganja — Prava obrane — Članci 75. i 76. Uredbe br. 207/2009)

26

2016/C 251/29

Predmet T-99/15: Presuda Općeg suda od 26. svibnja 2016. – Sfera Joven protiv EUIPO-a – Las banderas del Mediterráneo (NOOSFERA) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Verbalni žig Europske unije NOOSFERA — Raniji nacionalni verbalni i figurativni žigovi SFERA, Sfera colours i sfera CENTROS — Relativni razlog za odbijanje — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

26

2016/C 251/30

Predmet T-110/15: Presuda Općeg suda od 26. svibnja 2016. – International Management Group protiv Komisije (Pristup dokumentima — Uredba (EZ) br. 1049/2001 — Dokumenti koji se odnose na OLAF-ovu istragu — Odbijanje pristupa — Izuzeće koje se odnosi na zaštitu svrhe inspekcija, istraga i revizija — Obveza konkretnog i pojedinačnog ispitivanja — Kategorije dokumenata)

27

2016/C 251/31

Predmet T-240/15: Presuda Općeg suda od 1. lipnja 2016. – Grupo Bimbo protiv EUIPO-a (Oblik pločice s četiri kruga) (Žig Europske unije — Prijava trodimenzionalnog žiga Europske unije — Oblik pločice s četiri kruga — Apsolutni razlog za odbijanje — Nepostojanje razlikovnog karaktera — Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 — Prava obrane — Članak 75. Uredbe br. 207/2009 — Obveza obrazlaganja)

28

2016/C 251/32

Predmet T-254/15: Presuda Općeg suda od 26. svibnja 2016. – Aldi Einkauf protiv EUIPO-a – Dyado Liben (Casale Fresco) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Prijava verbalnog žiga Europske unije Casale Fresco — Raniji verbalni žig Europske unije FREZCO — Relativni razlog za odbijanje — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

28

2016/C 251/33

Predmet T-301/15: Presuda Općeg suda od 31. svibnja 2016. – Jochen Schweizer protiv EUIPO-a (Du bist, was du erlebst.) (Žig Europske unije — Prijava verbalnog žiga Europske unije Du bist, was du erlebst. — Apsolutni razlog za odbijanje — Žig koji se sastoji od reklamnog slogana — Nepostojanje razlikovnog karaktera — Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

29

2016/C 251/34

Predmet T-331/15: Presuda Općeg suda od 26. svibnja 2016. – Bimbo protiv EUIPO-a (THE SNACK COMPANY) (Žig Europske unije — Prijava figurativnog žiga Europske unije THE SNACK COMPANY — Apsolutni razlozi za odbijanje — Opisni karakter — Nepostojanje razlikovnog karaktera — Članak 7. stavak 1. točke (b)i (c), te stavak 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009 — Jednako postupanje — Obveza obrazlaganja — Članak 75. Uredbe br. 207/2009)

30

2016/C 251/35

Predmet T-754/14 R: Rješenje predsjednika Općeg suda od 23. svibnja 2016. – Efler i dr. protiv Komisije (Privremena pravna zaštita — Institucijsko pravo — Europska građanska inicijativa — Odbijanje registracije — Zahtjev za određivanje privremenih mjera — Nedopuštenost)

30

2016/C 251/36

Predmet T-168/15: Rješenje Općeg suda od 11. svibnja 2016. – Grčka protiv Komisije (EPFRR — Povlačenje pobijanog akta — Obustava postupka)

31

2016/C 251/37

Predmet T-310/15: Rješenje Općeg suda od 27. travnja 2016. – European Union Copper Task Force protiv Komisije (Tužba za poništenje — Sredstva za zaštitu bilja — Provedbena uredba (EU) 2015/408 — Izrada popisa kandidata za zamjenu — Uvrštenje spojeva bakra na navedeni popis — Nepostojanje osobnog utjecaja — Regulatorni akt koji podrazumijeva provedbene mjere — Nedopuštenost)

32

2016/C 251/38

Predmet T-601/15: Rješenje Općeg suda od 13. svibnja 2016. – CEVA protiv Komisije (Arbitražna klauzula — Projekt istraživanja i tehnološkog razvoja u području pod nazivom Alge iz održive akvakulture kao sirovina za biorazgradivu bioplastiku — Ugovor Seabioplas — Zahtjev za plaćanje dugovanog financijskog doprinosa — Prijeboj — Rok za tužbu — Nepravodobnost — Nepostojanje pravnog interesa — Nedopuštenost)

32

2016/C 251/39

Predmet T-191/16: Tužba podnesena 25. travnja 2016. – Lito Maieftiko Gynaikologiko kai Cheirourgiko Kentro protiv Komisije

33

2016/C 251/40

Predmet T-205/16: Tužba podnesena 4. svibnja 2016. – Republika Litva protiv Europske komisije

34

2016/C 251/41

Predmet T-206/16: Tužba podnesena 2. svibnja 2016. – Bodegas Verdúguez protiv EUIPO-a (TRES TOROS 3)

35

2016/C 251/42

Predmet T-207/16: Tužba podnesena 4. svibnja 2016. – Aristoteleio Panepistimio Thessalonikis protiv Komisije

36

2016/C 251/43

Predmet T-215/16: Tužba podnesena 4. svibnja 2016. – Cop protiv EUIPO-a - Conexa (AMPHIBIAN)

37

2016/C 251/44

Predmet T-217/16: Tužba podnesena 10. svibnja 2016. – Internacional de Productos Metálicos protiv Komisije

38

2016/C 251/45

Predmet T-223/16: Tužba podnesena 5. svibnja 2016. – Massive Bionics protiv EUIPO-a – Apple (DriCloud)

39

2016/C 251/46

Predmet T-241/16: Tužba podnesena 13. svibnja 2016. – El Corte Inglés protiv EUIPO-a – WE Brand (EW)

40

2016/C 251/47

Predmet T-250/16 P: Žalba koju je 23. svibnja 2016. podnio Sergio Spadafora protiv rješenja Službeničkog suda od 7. travnja 2016. u predmetu F-44/15, Spadafora protiv Komisije

41

2016/C 251/48

Predmet T-254/16: Tužba podnesena 19. svibnja 2016. – Steel Invest & Finance (Luxembourg) protiv Komisije

42

2016/C 251/49

Predmet T-257/16: Tužba podnesena 19. svibnja 2016. – NM protiv Europskog vijeća

43

2016/C 251/50

Predmet T-258/16: Tužba podnesena 25. svibnja 2016. – Mediterranean Premium Spirits protiv EUIPO-a – G-Star Raw (GINRAW)

44

2016/C 251/51

Predmet T-259/16: Tužba podnesena 23. svibnja 2016. – Trost Auto Service Technik protiv EUIPO-a (AUTOSERVICE.COM)

45

2016/C 251/52

Predmet T-271/16: Tužba podnesena 30. svibnja 2016. – Pempe protiv EUIPO-a – Marshall Amplification (THOMAS MARSHALL GARMENTS OF LEGENDS)

45

2016/C 251/53

Predmet T-276/16: Tužba podnesena 30. svibnja 2016. – Viridis Pharmaceutical protiv EUIPO-a – Hecht-Pharma (Boswelan)

46

 

Službenički sud

2016/C 251/54

Predmet F-41/10 RENV: Presuda Službeničkog suda (prvo vijeće) od 2. lipnja 2016. – Bermejo Garde protiv EGSO-a (Javna služba — Vraćanje predmeta na ponovno suđenje Službeničkom sudu nakon ukidanja — Članak 12.a Pravilnika — Dužnosnik koji je žrtva uznemiravanja — Članak 22.a Pravilnika — Dužnosnik zviždač — Zahtjev za pomoć — Odbijanje — Pravo na zaštitu — Uvjeti — Odbijanje — Posljedice — Zahtjev za naknadu štete)

48

2016/C 251/55

Predmet F-111/15: Presuda Službeničkog suda (treće vijeće) od 25. svibnja 2016. – GW protiv Komisije (Javna služba — Dužnosnici — Socijalna sigurnost — Snošenje troškova liječenja — Konkretno i detaljno ispitivanje)

49

2016/C 251/56

Predmet F-18/16: Tužba podnesena 31. ožujka 2016. – ZZ protiv Komisije

49

2016/C 251/57

Predmet F-21/16: Tužba podnesena 28. travnja 2016. – ZZ protiv Frontex-a

50

2016/C 251/58

Predmet F-22/16: Tužba podnesena 29. travnja 2016. – ZZ protiv CPVO-a

50

2016/C 251/59

Predmet F-23/16: Tužba podnesena 2. svibnja 2016. – ZZ protiv Komisije

51

2016/C 251/60

Predmet F-24/16: Tužba podnesena 13. svibnja 2016. – ZZ protiv Komisije

51

2016/C 251/61

Predmet F-25/16: Tužba podnesena 18. svibnja 2016. – ZZ protiv ESVD-a

52


HR

 


IV. Obavijesti

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

Sud Europske unije

11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/1


Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2016/C 251/01)

Posljednja objava

SL C 243, 4.7.2016.

Prethodne objave

SL C 232, 27.6.2016.

SL C 222, 20.6.2016.

SL C 211, 13.6.2016.

SL C 200, 6.6.2016.

SL C 191, 30.5.2016.

SL C 175, 17.5.2016.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu


Opći sud

11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/2


Polaganje prisege novih sudaca Općeg suda

(2016/C 251/02)

Slijedom njihova imenovanja za suce Općeg suda odlukom predstavnika vlada država članica Europske unije od 24. svibnja 2016. (1) za razdoblje od 29. svibnja 2016. do 31. kolovoza 2019., I. Reine, F. Schalin i P. G. Xuereb položili su prisegu pred Sudom 8. lipnja 2016.


(1)  SL L 141, 28.5.2016., str. 76.


V. Objave

SUDSKI POSTUPCI

Sud

11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/3


Žalba koju je 9. studenoga 2015. podnio Mansour Dairek Attoumi protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 9. rujna 2015. u predmetu T-278/14, Dairek Attoumi protiv OHIM-a - Diesel

(Predmet C-578/15 P)

(2016/C 251/03)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelj: Mansour Dairek Attoumi (zastupnici: E. Manresa Medina i J. M. Manresa Medina, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo i Diesel, S.P.A.

Sud (deseto vijeće) je rješenjem od 26. svibnja 2016. odbacio žalbu i naložio Mansouru Daireku Attoumiju snošenje troškova.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/3


Tužba podnesena 18. ožujka 2016. – Europska komisija protiv Helenske Republike

(Predmet C-160/16)

(2016/C 251/04)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: G. Zavvos i K. Talabér-Ritz)

Tuženik: Helenska republika

Tužbeni zahtjev

utvrditi da je Helenska republika, time što nije podnijela izvješće o troškovno optimalnim razinama, koje je predviđeno člankom 5. stavkom 2. Direktive 2010/31/EU (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskoj učinkovitosti zgrada, kako je dopunjen Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 244/2012 (2) od 16. siječnja 2012. koja utvrđuje usporedni metodološki okvir za izračunavanje troškovno optimalnih razina za minimalne zahtjeve energetskih svojstava zgrada i dijelova zgrada, povrijedila obveze koje je dužna ispuniti na temelju te odredbe;

naložiti Helenskoj Republici snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

1.

Europska komisija 18. ožujka 2016. podnijela je tužbu protiv Helenske Republike zahtijevajući od Suda da utvrdi da je Helenska Republika, time što nije podnijela izvješće o troškovno optimalnim razinama, koje je predviđeno člankom 5. stavkom 2. Direktive 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskoj učinkovitosti zgrada, kako je dopunjen Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 244/2012 od 16. siječnja 2012. koja utvrđuje usporedni metodološki okvir za izračunavanje troškovno optimalnih razina za minimalne zahtjeve energetskih svojstava zgrada i dijelova zgrada, povrijedila obveze koje je dužna ispuniti na temelju te odredbe.

2.

Svojom tužbom Komisija tvrdi da unatoč tome što je u tom smislu više puta podnosila zahtjeve, grčka tijela još nisu dostavila konačno izvješće o troškovno optimalnim razinama za minimalne zahtjeve energetskih svojstava zgrada i dijelova zgrada, u kojemu se koristi usporedni metodološki okvir utvrđen Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 244/2012, i da je slijedom toga došlo do povrede članka 5. stavak 2. Direktive 2010/31/EU.


(1)  SL L 153, 18. 6. 2010., str. 13.

(2)  SL L 81, 21. 3. 2012., str. 18.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/4


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. travnja 2016. uputio Tribunal Superior de Justicia de la Comunidad Autónoma del País Vasco (Španjolska) – E protiv Subdelegación del Gobierno en Álava

(Predmet C-193/16)

(2016/C 251/05)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Superior de Justicia de la Comunidad Autónoma del País Vasco

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: E

Tuženik: Subdelegación del Gobierno en Álava

Prethodno pitanje

Predstavlja li stvarnu i trenutačnu opasnost za javnu sigurnost u skladu s člankom 27. stavcima 1. i 2. Direktive 2004/38/EZ (1), žalitelj koji je zbog ponovljenih kaznenih djela zlostavljanja maloljetnika osuđen na 12 godina zatvora, ako se uzme u obzir da se nalazi u zatvoru i da mu, nakon izdržanih šest godina, preostaje još nekoliko godina izdržavanja kazne prije puštanja na slobodu?


(1)  Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravak na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 158, str. 77.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 42.)


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/5


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. travnja 2016. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per le Marche (Italija) – Comune di Corridonia protiv Provincia di Macerata, Provincia di Macerata Settore 10 – Ambiente

(Predmet C-196/16)

(2016/C 251/06)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per le Marche

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Comune di Corridonia

Tuženici: Provincia di Macerata, Provincia di Macerata Settore 10 – Ambiente

Prethodno pitanje

Je li s obzirom na odredbe članka 191. UFEU-a i članka 2. Direktive 2011/92/EU (1) u skladu s pravom Zajednice provođenje postupka provjere toga treba li izraditi procjenu utjecaja na okoliš (i eventualno samu procjenu utjecaja na okoliš) nakon što je pogon već izgrađen, kada je nacionalni sud poništio odobrenje zbog neprovođenja postupka provjere toga treba li izraditi procjenu utjecaja na okoliš, s obzirom na to da je takva provjera bila isključena na temelju nacionalnog propisa koji je protivan pravu Zajednice?


(1)  Direktiva 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (SL 2012, L 26, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 27., str. 3.)


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/5


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 8. travnja 2016. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per le Marche (Italija) – Comune di Loro Piceno i dr. protiv Provincia di Macerata, Provincia di Macerata Settore 10 – Ambiente

(Predmet C-197/16)

(2016/C 251/07)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per le Marche

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Comune di Loro Piceno, Marcello Bartolini, Filippo Bruè, Sergio Forti, Stefano Piatti, Gaetano Silvetti, Gianfranco Silvetti, Rocco Tirabasso, Sante Vagni, Albergo Ristorante Le Grazie Sas di Forti Sergio & Co., Suolificio Elefante Srl, Suolificio Roxy Srl, Aldo Alessandrini

Tuženici: Provincia di Macerata, Provincia di Macerata Settore 10 – Ambiente

Prethodno pitanje

Je li s obzirom na odredbe članka 191. UFEU-a i članka 2. Direktive 2011/92/EU (1) u skladu s pravom Zajednice provođenje postupka provjere toga treba li izraditi procjenu utjecaja na okoliš (i eventualnu samu procjenu utjecaja na okoliš) nakon što je pogon već izgrađen, kada je nacionalni sud poništio odobrenje zbog neprovođenja postupka provjere toga treba li izraditi procjenu utjecaja na okoliš, s obzirom na to da je takva provjera bila isključena na temelju nacionalnog propisa koji je proglašen neustavnim zbog suprotnosti s pravom Zajednice?


(1)  Direktive 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (SL L 26, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 27., str. 3.)


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/6


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. travnja 2016. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Marco Tronchetti Provera SpA i dr. protiv Commissione Nazionale per le Società e la Borsa (Consob)

(Predmet C-206/16)

(2016/C 251/08)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Marco Tronchetti Provera SpA, Antares European Fund Limited, Antares European Fund II Limited, Antares European Fund LP, Luca Orsini Baroni, UniCredit SpA, Lauro Sessantuno SpA

Tuženik: Commissione Nazionale per le Società e la Borsa (Consob)

Prethodno pitanje

Protivi li se pravilnoj primjeni članka 5. stavka 4. podstavka 2. Direktive 2004/25/EZ (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o ponudama za preuzimanje, s obzirom na opća načela utvrđena u članku 3. stavku 1. te direktive, kao i pravilnoj primjeni općih načela europskog prava, to jest pravne sigurnosti, zaštite legitimnih očekivanja, proporcionalnosti, razumnosti, transparentnosti i nediskriminacije nacionalni propis, poput članka 106. stavka 3. točke (d) podtočke 2. Zakonodavne uredbe br. 58 od 24. veljače 1998. (Konsolidacija odredbi u području financijskog posredovanja, u smislu članaka 8. i 21. Zakona br. 52 od 6. veljače 1996.) i kasnijih izmjena, te članka 47. octies odluke Commissione Nazionale per le Società e la Borsa – Consob br. 11971 od 14. svibnja 1999. (Pravilnik o provedbi zakonodavne uredbe br. 58 od 24. veljače 1998. koja se odnosi na regulaciju izdavatelja) i kasnijih izmjena, u dijelu u kojem se navedenim odredbama Consob ovlašćuje da povisi ponudu za preuzimanje iz navedenog članka 106. kada se pojavi okolnost „postojanja sporazuma između ponuditelja ili osoba koje zajednički djeluju s njime i s jednim ili više prodavatelja”, a da nisu utvrđena posebna postupanja koja predstavljaju takav sporazum te da, stoga, nisu jasno utvrđene okolnosti u kojima i kriteriji prema kojima je Consob ovlašten povisiti cijenu ponude za preuzimanje?


(1)  Direktiva 2004/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o ponudama za preuzimanje (SL L 142, str. 12.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 141.)


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/7


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. travnja 2016. uputila Audiencia provincial de Tarragona, Sección cuarta (Španjolska) – Ministerio Fiscal

(Predmet C-207/16)

(2016/C 251/09)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Audiencia provincial de Tarragona, Sección cuarta

Stranka glavnog postupka

Ministerio Fiscal

Prethodna pitanja

1.

Može li se dovoljna težina kaznenog djela kao kriterij koji opravdava zadiranje u temeljna prava iz članaka 7. i 8. Povelje (1) utvrditi samo na temelju kazne koju je moguće izreći za kazneno djelo o kojem se vodi istraga ili je usto nužno u kažnjivom ponašanju utvrditi posebne vrste štetnosti za pravne interese pojedinaca i/ili kolektiva?

2.

Ako je u skladu s temeljnim načelima prava Unije koja je Sud kao standard strogog nadzora Direktive (2) koristio u svojoj presudi od 8. travnja 2014. [spojeni predmeti C-293/12, Digital Rights Ireland i C-594/12, Seitlinger i dr.] to da se težina kaznenog djela treba utvrditi samo na temelju kazne koju je moguće izreći, kolika bi trebala biti ta najmanja kazna? Bi li u skladu s time bila opća odredba o najmanje tri godine zatvora?


(1)  Povelja Europske unije o temeljnim pravima (SL C 326, str. 391.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 104.)

(2)  Direktiva 2006/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o zadržavanju podataka dobivenih ili obrađenih u vezi s pružanjem javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga ili javnih komunikacijskih mreža i o izmjeni Direktive 2002/58/EZ (SL L 105, str. 54.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 50., str. 30.)


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/7


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. travnja 2016. uputio Commissione Tributaria Provinciale di Torino (Italija) – Bimotor SpA protiv Agenzia delle Entrate - Direzione Provinciale II di Torino

(Predmet C-211/16)

(2016/C 251/10)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Commissione Tributaria Provinciale di Torino

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Bimotor SpA

Tuženik: Agenzia delle Entrate - Direzione Provinciale II di Torino

Prethodno pitanje

Protivi li se zakonodavstvu Zajednice u području PDV-a (Šesta direktiva Vijeća 77/388/EEZ (1) od 17. svibnja 1977., kako je izmijenjena Direktivom 2002/38/EZ (2) i Direktivom 2006/112/EZ (3)) zakonodavstvo države članice – poput članka 34. stavka 1. Zakona br. 388 od 23. prosinca 2000. – na temelju kojega povrat ili nadoknada PDV-a u određenoj godini nisu dopušteni za cijeli iznos već samo do unaprijed određenog najvišeg iznosa?


(1)  Šesta direktiva Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet - Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za određivanje poreza (SL L 145, str. 1.)

(2)  Direktiva Vijeća 2002/38/EZ od 7. svibnja 2002. o izmjenama i privremenim izmjenama Direktive 77/388/EEZ u vezi sa sustavom poreza na dodanu vrijednost kako se primjenjuje na usluge radijskog i televizijskog emitiranja te određene usluge koje se pružaju elektroničkim putem, (SL L 128, str. 41.)

(3)  Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/8


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. travnja 2016. uputio Vergabekammer Südbayern (Njemačka) – DUK Versorgungswerk eV i Gothaer Pensionskasse AG protiv BG Klinik für Berufskrankheiten Bad Reichenhall gGmbH

(Predmet C-212/16)

(2016/C 251/11)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Vergabekammer Südbayern

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: DUK Versorgungswerk eV, Gothaer Pensionskasse AG

Tuženik: BG Klinik für Berufskrankheiten Bad Reichenhall gGmbH

Druge stranke: Versorgungsanstalt des Bundes und der Länder, VBG Verwaltungs-Berufsgenossenschaft

Prethodna pitanja

1.

Je li u skladu s pružanjem djelotvorne sudske zaštite sukladno članku 1. stavku 3. i članku 2.d stavku 1. točki (a) Direktive 89/665/EEZ (1), kako je izmijenjena Direktivom 2007/66/EZ (2), da osoba koja ističe nevaženje ugovora sklopljenog bez prethodne objave poziva na nadmetanje u Službenom listu Europske unije ne može pokrenuti postupak pravne zaštite zbog nepostojanja rizika nastanka štete jer javni naručitelj – koji prije sklapanja nije objavio poziv u Službenom listu Europske unije i nije proveo postupak javne nabave u skladu s propisima – izjavom u postupku pravne zaštite uslugu koju treba pružiti obvezujuće odredi tako da je gospodarski subjekt koji tomu prigovara ne može pružiti?

2.

a)

Je li riječ o bitnoj izmjeni ugovora u smislu sudske prakse Suda (presuda od 19. lipnja 2008., Pressetext, C-454/06, EU:C:2008:351) ako javni poduzetnik koji je nastao odvajanjem iz drugog javnog poduzetnika u okviru prijenosa dijela pogona u smislu Direktive 2001/23/EZ (3) s dotadašnjim pružateljem usluge strukovnog mirovinskog osiguranja javnog poduzetnika od kojega je odvojen sklopi novi ugovor o strukovnom mirovinskom osiguranju identičan izvornom ugovoru o jamčenju prava prenesenih radnika na davanja za slučaj starosti i invaliditeta iz strukovnog mirovinskog osiguranja i ako odvojenim javnim poduzetnikom kao jedini član društva upravlja javni poduzetnik od kojega je odvojen?

U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 2.a):

b)

Je li provedba pregovaračkog postupka bez prethodne objave poziva na nadmetanje sukladno članku 31. stavku 1. točki (b) Direktive 2004/18/EZ (4) sa samo jednim gospodarskim subjektom (naime dotadašnjim pružateljem usluga javnog poduzetnika koji je proveo odvajanje) dopuštena ako radnici javnog poduzetnika koji je proveo odvajanje tijekom prijenosa pogona postaju radnici odvojenog javnog poduzetnika i prema svojim, u skladu s člankom 3. stavkom 1. Direktive 2001/23/EZ, neizmijenjeno prenesenim ugovorima o radu, u vezi s postojećom praksom poduzetnika prema nacionalnom radnom pravu, imaju pravo prema svojem novom poslodavcu isticati zahtjev da usluge strukovnog mirovinskog osiguranja pruža dotadašnji pružatelj usluga kod kojega su ta prava i stečena prije prijenosa pogona?

U slučaju negativnog odgovora na pitanje b):

c)

Može li javni naručitelj koji prije sklapanja ugovora nije izvršio objavu u Službenom listu Europske unije ni proveo postupak javne nabave u skladu s člankom 28. Direktive 2004/18/EZ, koristiti svoje pravo na određivanje usluge – bez povrede načela tržišnog natjecanja, transparentnosti i jednakog postupanja – prije provedbe postupka javne nabave u skladu s propisima na način da prilikom određivanja načina provedbe strukovnog mirovinskog osiguranja određuje i kako se budući pružatelj usluga financira? Može li javni naručitelj time odrediti da se mogu nuditi samo usluge mirovinskog fonda koji se financira iz doprinosa te da su time isključeni mirovinski fondovi koji se temelje na kapitalizaciji, iako se davanja tih mirovinskih fondova prema osiguranim radnicima na temelju nacionalnog radnog prava i članka 3. stavka 1. Direktive 2001/23/EZ ne smiju razlikovati?

U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje c):

d)

Vrijedi li to prije isteka roka za prenošenje Direktive 2014/24/EU (5) i ako bi to dovelo do toga da samo jedan gospodarski subjekt (odnosno dotadašnji pružatelj usluge) može pružiti uslugu ili je javni naručitelj koji želi provesti pregovarački postupak bez objave obavijesti sa samo jednim gospodarskim subjektom u skladu s člankom 31. stavkom 1. točkom (b) Direktive 2004/18/EZ, prilikom određivanja usluge već prije proteka roka za prenošenje Direktive 2014/24/EU dužan ispitati postoji li razumna alternativa ili zamjensko rješenje i da nepostojanje tržišnog natjecanja nije rezultat prijetvornog sužavanja parametara nabave, kao što je to propisano u članku 32. stavku 2. točki (b) podstavku 2. Direktive 2014/24/EU?


(1)  Direktiva Vijeća 89/665/EEZ od 21. prosinca 1989. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na primjenu postupaka kontrole na sklapanje ugovora o javnoj nabavi robe i javnim radovima; SL L 395, str. 33. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 6., str. 3.)

(2)  Direktiva 2007/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2007. izmjeni direktiva Vijeća 89/665/EEZ i 92/13/EEZ u vezi s poboljšanjem učinkovitosti postupaka pravne zaštite koji se odnose na sklapanje ugovora o javnoj nabavi; SL L 335, str. 31. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 9., str. 198.)

(3)  Direktiva Vijeća 2001/23/EZ od 12. ožujka 2001. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na zaštitu prava zaposlenika kod prijenosa poduzeća, pogona ili dijelova poduzeća ili pogona; SL L 82, str. 16. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 151.)

(4)  Direktiva 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama; SL L 134, str. 114. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 1., str. 156.)

(5)  Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ; SL L 94, str. 65.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/9


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. travnja 2016. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Casertana Costruzioni Srl protiv Ministero delle Infrastrutture e dei Trasporti - Provveditorato Interregionale per le opere pubbliche della Campania e del Molise, Azienda Regionale Campana per la Difesa del Suolo - A.R.CA.DI.S.

(Predmet C-223/16)

(2016/C 251/12)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Casertana Costruzioni Srl

Tuženici: Ministero delle Infrastrutture e dei Trasporti - Provveditorato Interregionale per le opere pubbliche della Campania e del Molise, Azienda Regionale Campana per la Difesa del Suolo - A.R.CA.DI.S.

Prethodno pitanje

Protivi li se članku 47. drugom podstavku i članku 48. trećem podstavku Direktive 2004/18/EZ (1), kako su zamijenjeni člankom 63. Direktive 2014/24/EU (2), nacionalno zakonodavstvo kojim je isključena, ili se može tumačiti na način da je njime isključena, mogućnost da gospodarski subjekt, odnosno subjekt koji sudjeluje u postupku javne nabave, navede drugo poduzeće umjesto onog koje je prvotno angažirao kao „pomoćno poduzeće”, a koje više ne ispunjava ili djelomično ne ispunjava uvjete za sudjelovanje, te stoga dovodi do isključenja gospodarskog subjekta iz postupka javne nabave zbog činjenica za koje nije ni subjektivno ni objektivno odgovoran?


(1)  Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (SL L 134, str. 114.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 1., str. 156.)

(2)  Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, str. 65.)


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/10


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. travnja 2016. uputio Conseil d'État (Francuska) – Eni SpA, Eni Gas & Power France SA, Uprigaz - Union professionnelle des industries privées du gaz protiv Premier ministre, Ministre de l’environnement, de l’énergie et de la mer

(Predmet C-226/16)

(2016/C 251/13)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Eni SpA, Eni Gas & Power France SA, Uprigaz - Union professionnelle des industries privées du gaz

Tuženici: Premier ministre, Ministre de l’environnement, de l’énergie et de la mer

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 8. stavak 2. Uredbe (EU) br. 994/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. (1) tumačiti na način da sprječava državu članicu da dobavljačima prirodnog plina uvede dodatne obveze koje proizlaze iz toga što su u „zaštićene kupce”, čija potrošnja pridonosi određivanju opsega obveza skladištenja namijenjenih osiguranju stalne opskrbe, uključeni kupci koji nisu navedeni u članku 2. stavku 1. te uredbe?

2.

Treba li članak 8. stavak 5. Uredbe (EU) br. 994/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. tumačiti na način da sprječava državu članicu da dobavljačima prirodnog plina uvede obveze koje se odnose na količine uskladištenog plina i s tim povezane stope povlačenja, kao i na raspolaganje skladišnim kapacitetima stečenim na temelju prava koja odgovaraju obvezi držanja zaliha na području te države članice, istovremeno predviđajući da ministar pri procjeni skladišnih kapaciteta kojima raspolaže dobavljač, uzima u obzir ostala sredstva prilagodbe kojima dobavljač raspolaže?


(1)  Uredba (EU) br. 994/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2004/67/EZ (SL L 295, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 5., str. 102.)


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/11


Žalba koju su 25 travnja 2016 podnijeli Ante Šumelj i dr. protiv presude Općeg suda (Drugo vijeće) od 26 veljače 2016 u spojenim predmetima T-546/13, T-108/14 i T-109/14, Ante Šumelj i dr. protiv Europske komisije

(Predmet C-239/16 P)

(2016/C 251/14)

Jezik postupka: hrvatski

Stranke

Žalitelji: Ante Šumelj, Dubravka Bašljan, Đurđica Crnčević, Miroslav Lovreković, Drago Burazer, Nikolina Nežić, Blaženka Bošnjak, Bosiljka Grbašić, Tea Tončić, Milica Bjelić, Marijana Kruhoberec, Davor Škugor, Ivan Gerometa, Kristina Samardžić, Sandra Cindrić, Sunčica Gložinić, Tomislav Polić, Vlatka Pižeta (zastupnik: M. Krmek, odvjetnik)

Druge stranke u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

da uvaži tužbene i žalbene navode,

naloži žaliteljima naknadu troškova ovog i prvostupanjskog postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Analizirajući Presudu Općeg suda žalitelji ističu više žalbenih razloga koji se tiču prava:

1.

Žalitelji smatraju da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava kada na štetu tužitelja nije utvrdio propust Komisije u vršenju nadzora nad provedbom Ugovora o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji u dijelu koji se odnosi na uvođenje službe javnih ovršitelja u pravni sustav Republike Hrvatske u skladu sa člankom 36. Akta o pristupanju, kojim je izričito propisano da: „Komisija pozorno prati sve obveze koje je Hrvatska preuzela u pristupnim pregovorima, uključujući one koje se moraju ostvariti prije ili do datuma pristupanja.” Praćenje od strane Komisije posebno je bilo usmjereno na obveze koje je Hrvatska preuzela u području pravosuđa i temeljnih prava (Prilog VII.)

2.

Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava kada u točki 57. Presude (suprotno stajalištu iz točke 52. Presude) iznosi stajalište da ni iz jedne od obveza sadržanih u Prilogu VII. Akta o pristupanju, na koji se tužitelji pozivaju, ne proizlazi obveza Republike Hrvatske da uvede javnoovršiteljsku službu, pa stoga ne postoji ni Komisijina obveza da po toj osnovi upotrijebi instrumente predviđene u članku 36. Akta o pristupanju kako bi spriječila ukidanje Zakona o javnim ovršiteljima.

Pregovori Republike Hrvatske s Europskom unijom bili su dugotrajni i za razliku od ostalih poglavlja, Poglavlje 23. kao zadnje i najzahtjevnije i usklađivano s najboljim praksama EU. Radilo se o političkim kriterijima koji su bili uvjet za članstvo RH u Europsku uniju i pregovori su zaključeni 30. lipnja 2011, nakon što je Vlada RH, dana 12. svibnja 2011 Predsjedništvu EU predala Izvješće o ispunjavanju obveza iz Poglavlja 23. Navedenim Izvješćem Republika Hrvatska u deset točaka preuzela je točno određene obveze koje se Ugovorom o pristupanju (njegovim člankom 36. Akta o pristupanju) i obvezala ispuniti. Obveza br. 1 i obveza br. 3, čije odredbe (koje se odnose na uvođenje javnih ovršitelja) žalitelji citiraju tijekom postupka izričito obvezuju Republiku Hrvatsku na uvođenje javnih ovršitelja).

3.

Nadalje, Opći sud je počinio pogrešku (protivnu pravnoj sigurnosti) koja se tiče prava kada je nastavno na prethodno u točkama 47. do 51. Presude naveo da se obveza broj 1. ne odnosi na točno određenu strategiju reforme pravosuđa i akcijski plan koji su bili na snazi u vrijeme zaključenja pregovora te sve do ukidanja zakona kojima je bila uređena javnoovršiteljska služba. Žalitelji ističu da je opasan presedan protivan bilo kakvom smislenom pravnom tumačenju, Strategiju reforme pravosuđa za 2011 i Akcijski plan iz 2010 koji su obvezivali Republiku Hrvatsku na uvođenje javnih ovršitelja upućivati na drugu strategiju reforme pravosuđa koju Komisija kasnije spominje u svojim dokumentima.

4.

Isto tako, Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava kada je u točki 55. naveo da tužitelji ne navode niti jednu konkretnu povredu, osim načela zaštite legitimnih očekivanja, budući da tužitelji kao povrede navode diskriminaciju, povredu prava na rad te tijekom cijelog postupka pravnu sigurnost. Naprosto je nevjerojatno da Opći Sud u pobijanoj presudi apsolutno ignorira (nigdje ne spominje) načelo pravne sigurnosti (pravne izvjesnosti) koje u skladu s ustaljenom sudskom praksom ima za posljedicu načelo zaštite legitimnih očekivanja.

5.

Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava kada članak 13. Ugovora o Europskoj uniji drži irelevantnim u ovom postupku. Međutim, da bi postupanje bilo nezakonito, ne znači isključivo povredu pozitivnog propisa Europske unije, tj. pisane norme, već može biti i povreda općeg načela prava (pravne sigurnosti) što također predstavlja povredu čl. 13. UEU-a. Unija ima institucionalni okvir čiji je cilj promicati njezine vrijednosti, zalagati se za njezine ciljeve, služiti njezinim interesima, interesima njezinih građana i interesima država članica te osigurati koherentnost, učinkovitost i kontinuitet njezinih politika i djelovanja. Opća načela prava su dio pravnog poretka Europske unije.

6.

Pogrešku koja se tiče prava, Opći sud počinio je i kada sukladno članku 17. Ugovora o Europskoj uniji nije uvažio činjenicu da su tužitelji imenovani, odnosno postavljeni za obavljanje službe javnih ovršitelja u trenutku kada je zatvoreno Poglavlje 23, odnosno kada je usuglašena Reforma pravosuđa, a dio koje reforme su i Javni ovršitelji. Upravo zaključivanjem pregovora Republike Hrvatske i Europske unije o pristupu u članstvo, odnosno usuglašavanja određenih mjera, a imajući u vidu članak 26. Bečke konvencije, tužitelji su imali pravnu sigurnost o obavljanju svog izabranog zanimanja.

7.

Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava kada imajući u vidu prisilnu normu čl. 36 Akta o pristupanju, nije zaključio da je Komisija morala osigurati njezinu primjenu i poduzeti sve mjere kako bi Republika Hrvatska ispunila svoje obveze. Budući da Komisija nije postupala u skladu sa čl. 17. Ugovora o Europskoj uniji, tada je isti članak povrijeđen, i to na štetu tužitelja.

8.

Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava kada nije zaključio da je Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji rezultat pregovora, pa kao takav obvezuje i proizvodi pravne učinke sukladno zakonskoj regulativi i pravnom poretku Europske unije. U konkretnom slučaju tužiteljima je Ugovorom o pristupanju zajamčeno pravo na rad, uvođenje nove službe za koju su izabrani. Tužitelji su sukladno odredbama Ugovora s punim pravom očekivali da će početi obavljati dužnost na koju su imenovani, a prethodno su ispunili sve tražene uvijete (položili ispite, otkazali ranije poslove, opremili poslovni prostor) sukladno zakonu.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/13


Žalba koju su 26 travnja 2016 podnijeli Vedran Vidmar i dr. protiv presude Općeg suda (Drugo vijeće) od 26 veljače 2016 u predmetu T-507/14, Vedran Vidmar i Darko Graf protiv Europske komisije

(Predmet C-240/16 P)

(2016/C 251/15)

Jezik postupka: hrvatski

Stranke

Žalitelji: Vedran Vidmar, Saša Čaldarević, Irena Glogovšek, Gordana Grancarić, Martina Grgec, Ines Grubišić, Sunčica Horvat Peris, Zlatko Ilak, Mirjana Jelavić, Romuald Kantoci, Svjetlana Klobučar, Ivan Kobaš, Tihana Kušeta Šerić, Damir Lemaić, Željko Ljubičić, Gordana Mahovac, Martina Majcen, Višnja Merdžo, Tomislav Perić, Darko Radić, Damjan Saridžić (zastupnik: D. Graf, odvjetnik)

Druge stranke u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

Da u cijelosti ukine presudu Općeg suda EU donesenu u predmetu posl. br. T-507/14 dana 26.2.2016. godine i usvoji tužbeni zahtjev koji su žalitelji postavili tijekom prvostupanjskog postupka u svojoj tužbi od 1.7.2014. godine, te naloži Europskoj komisiji da svakom od žalitelja naknadi cjelokupne troškove ovog postupka,

Odnosno podredno u cijelosti ukine presudu Općeg suda EU donesenu u predmetu posl. br. T-507/14 dana 26.2.2016. godine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te naloži Europskoj komisiji da svakom od žalitelja naknadi cjelokupne troškove ovog postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelji osporavaju Pobijanu odluku u slijedećim dijelovima:

toč. 40., u kojoj se utvrđuje da je samo protupravno aktivno postupanje institucija EU jedan od elemenata potrebnih za utvrđenje izvan-ugovorne odgovornosti EU za naknadu štete, budući da je to utvrđenje prvostupanjskog suda protivno čl. 340. st. 2. Ugovora o funkcioniranju EU i sudskoj praksi Europskog suda pravde (odluka Europskog suda pravde u spojenim predmetima Mulder vs. Europsko vijeće i EK, posl. br. C-104/89 i C-37/90, od 19.5.1992. godine);

toč. 47., u kojoj se, protivno odredbama čl. 36. i Priloga VII. Akta o pristupanju Republike Hrvatske (u nastavku: „RH”) Europskoj uniji (u nastavku: „EU”), obveze koje je RH u odnosu na EU preuzela tijekom pregovora o svom pristupanju EU pogrešno naziva „načelima”, budući da se u konkretnom slučaju ne radi ni o kakvim načelima, već o 11 konkretnih ugovornih obveza RH prema EU, koje su sve stupile na snagu 9.12.2011. godine;

toč. 48. do 52., budući da su čl. 36. i Prilog VII. toč. 1. Akta o pristupanju RH EU stupili na snagu 9.12.2011., kada su bili na snazi i važili Strategija reforme pravosuđa Republike Hrvatske za razdoblje 2011. - 2015., od 15.12.2010. i Revidirani akcijski plan Vlade Republike Hrvatske za reformu pravosuđa, od 20.05.2010, pa je stoga naknadno stavljanje van snage tih pravnih akata od strane RH, koje je prethodno izričito odobreno od strane EK u toč. 3. njezinog Sveobuhvatnog izvješća o monitoringu RH od 10.10.2012. nalaganjem RH donošenja novog ovršnog zakonodavstva, protivno općim pravnim načelima zaštite legitimnih očekivanja i pravne sigurnosti, budući da je u odnosu na žalitelje stavljanje van snage istih pravnih akata imalo očit retroaktivan učinak, a RH nakon 9.12.2011. nije donijela nijednu novu strategiju reforme pravosuđa, već samo Strategiju razvoja pravosuđa za razdoblje 2013. do 2018., pa je stoga posljednja Strategija reforme pravosuđa koju je Republika Hrvatska donijela upravo ona koja je bila na snazi na dan 9.12.2011. (v. npr. odluke Europskog suda pravde u predmetima Louwage vs. EK, posl. br. C-148/73, od 30.1.1974. godine (par. 12 i 28), Embassy Limousines & Services vs. European Parliament, posl. br. T-203/96, od 17.12.1998. godine (par. 74 do 88) i CNTA vs. EK, posl. br. C-74/74, od 14.5.1975. godine (par. 41 do 44), uz napomenu da je u toč. 53. svojim utvrđenjem da „ne treba zaključivati da su hrvatske vlasti (…) bile slobodne izmijeniti Strategiju reforme pravosuđa za 2011-2015. i Akcijski plan iz 2010. Uzevši u obzir odredbe Akta o pristupanju, posebice članak 36. i njegov Prilog VII., hrvatske vlasti bile su obvezne ispunjavati ne samo obvezu br. 1. nego i sve druge obveze predviđene tim prilogom”, prvostupanjski sud potvrdio osnovanost predmetnog tužbenog zahtjeva na naknadu štete;

toč. 54. do 57. i toč. 59. do 63., u vezi neispunjenja obveze EK iz čl. 36. Akta o pristupanju RH EU da osigura ispunjenje obveze RH iz Priloga VII. toč. 3. Akta o pristupanju da nastavi poboljšavati učinkovitost svog pravosuđa, budući da je iz priloga Tužbe razvidno da je EK pogrešne podatke Ministarstva pravosuđa RH o umanjenim brojevima neriješenih ovršnih i parničnih predmeta hrvatskih općinskih i trgovačkih sudova u svoje monitoring tablice za razdoblje od 1.9.2012. do 28.2.2013. unosila bez ikakve stručne i računske provjere odnosno analize, pri čemu je pokazala grubu nepažnju prema važnosti sastavljanja istih tablica;

toč. 68., budući da je EK povredom svoje obveze iz čl. 36. st. 1. i 2. Akta o pristupanju RH EU da osigura ispunjenje obveze RH na početak rada hrvatske javnoovršiteljske službe s 1.1.2012., ujedno povrijedila i svoju obvezu propisanu čl. 17. UEU na čuvanje Ugovora o pristupanju RH EU, kao jednog od temeljnih ugovora EU;

toč. 69. do 82., jer nikakva naknadna suglasna i izričita djelovanja EK za nastanak legitimnih očekivanja žalitelja nakon 9.12.2011. nisu bila potrebna, budući da su predmetna legitimna očekivanja žalitelja nastala u razdoblju do tog dana.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/14


Žalba koju je 26 travnja 2016. podnijeo Darko Graf protiv presude Općeg suda (Drugo vijeće) od 26 veljače 2016. u predmetu T-507/14, Vedran Vidmar i Darko Graf protiv Europske komisije

(Predmet C-241/16 P)

(2016/C 251/16)

Jezik postupka: hrvatski

Stranke

Žalitelj: Darko Graf (zastupnik: L. Duvnjak, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

Da u cijelosti ukine presudu Općeg suda EU donesenu u predmetu posl. br. T-507/14 dana 26.2.2016. godine i usvoji tužbeni zahtjev koji je žalitelj postavio tijekom prvostupanjskog postupka u svojoj tužbi od 1.7.2014. godine, te naloži Europskoj komisiji da žalitelju naknadi cjelokupne troškove ovog postupka,

Odnosno podredno da u cijelosti ukine presudu Općeg suda EU donesenu u predmetu posl. br. T-507/14 dana 26.2.2016. godine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te naloži Europskoj komisiji da žalitelju naknadi cjelokupne troškove ovog postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj osporava Pobijanu odluku u slijedećim dijelovima:

toč. 40., u kojoj se utvrđuje da je samo protupravno aktivno postupanje institucija EU jedan od elemenata potrebnih za utvrđenje izvan-ugovorne odgovornosti EU za naknadu štete, budući da je to utvrđenje prvostupanjskog suda protivno čl. 340. st. 2. Ugovora o funkcioniranju EU i sudskoj praksi Europskog suda pravde (odluka Europskog suda pravde u spojenim predmetima Mulder vs. Europsko vijeće i EK, posl. br. C-104/89 i C-37/90, od 19.5.1992. godine);

toč. 47., u kojoj se, protivno odredbama čl. 36. i Priloga VII. Akta o pristupanju Republike Hrvatske (u nastavku: „RH”) Europskoj uniji (u nastavku: „EU”), obveze koje je RH u odnosu na EU preuzela tijekom pregovora o svom pristupanju EU pogrešno naziva „načelima”, budući da se u konkretnom slučaju ne radi ni o kakvim načelima, već o 11 konkretnih ugovornih obveza RH prema EU, koje su sve stupile na snagu 9.12.2011. godine;

toč. 48. do 52., budući da su čl. 36. i Prilog VII. toč. 1. Akta o pristupanju RH EU stupili na snagu 9.12.2011., kada su bili na snazi i važili Strategija reforme pravosuđa Republike Hrvatske za razdoblje 2011. - 2015., od 15.12.2010. i Revidirani akcijski plan Vlade Republike Hrvatske za reformu pravosuđa, od 20.05.2010, pa je stoga naknadno stavljanje van snage tih pravnih akata od strane RH, koje je prethodno izričito odobreno od strane EK u toč. 3. njezinog Sveobuhvatnog izvješća o monitoringu RH od 10.10.2012. nalaganjem RH donošenja novog ovršnog zakonodavstva, protivno općim pravnim načelima zaštite legitimnih očekivanja i pravne sigurnosti, budući da je u odnosu na žalitelje stavljanje van snage istih pravnih akata imalo očit retroaktivan učinak, a RH nakon 9.12.2011. nije donijela nijednu novu strategiju reforme pravosuđa, već samo Strategiju razvoja pravosuđa za razdoblje 2013. do 2018., pa je stoga posljednja Strategija reforme pravosuđa koju je Republika Hrvatska donijela upravo ona koja je bila na snazi na dan 9.12.2011. (v. npr. odluke Europskog suda pravde u predmetima Louwage vs. EK, posl. br. C-148/73, od 30.1.1974. godine (par. 12 i 28), Embassy Limousines & Services vs. European Parliament, posl. br. T-203/96, od 17.12.1998. godine (par. 74 do 88) i CNTA vs. EK, posl. br. C-74/74, od 14.5.1975. godine (par. 41 do 44), uz napomenu da je u toč. 53. svojim utvrđenjem da „ne treba zaključivati da su hrvatske vlasti (…) bile slobodne izmijeniti Strategiju reforme pravosuđa za 2011-2015. i Akcijski plan iz 2010. Uzevši u obzir odredbe Akta o pristupanju, posebice članak 36. i njegov Prilog VII., hrvatske vlasti bile su obvezne ispunjavati ne samo obvezu br. 1. nego i sve druge obveze predviđene tim prilogom”, prvostupanjski sud potvrdio osnovanost predmetnog tužbenog zahtjeva na naknadu štete;

toč. 54. do 57. i toč. 59. do 63., u vezi neispunjenja obveze EK iz čl. 36. Akta o pristupanju RH EU da osigura ispunjenje obveze RH iz Priloga VII. toč. 3. Akta o pristupanju da nastavi poboljšavati učinkovitost svog pravosuđa, budući da je iz priloga Tužbe razvidno da je EK pogrešne podatke Ministarstva pravosuđa RH o umanjenim brojevima neriješenih ovršnih i parničnih predmeta hrvatskih općinskih i trgovačkih sudova u svoje monitoring tablice za razdoblje od 1.9.2012. do 28.2.2013. unosila bez ikakve stručne i računske provjere odnosno analize, pri čemu je pokazala grubu nepažnju prema važnosti sastavljanja istih tablica;

toč. 68., budući da je EK povredom svoje obveze iz čl. 36. st. 1. i 2. Akta o pristupanju RH EU da osigura ispunjenje obveze RH na početak rada hrvatske javnoovršiteljske službe s 1.1.2012., ujedno povrijedila i svoju obvezu propisanu čl. 17. UEU na čuvanje Ugovora o pristupanju RH EU, kao jednog od temeljnih ugovora EU;

toč. 69. do 82., jer nikakva naknadna suglasna i izričita djelovanja EK za nastanak legitimnih očekivanja žalitelja nakon 9.12.2011. nisu bila potrebna, budući da su predmetna legitimna očekivanja žalitelja nastala u razdoblju do tog dana.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/16


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. travnja 2016. uputio Supremo Tribunal de Justiça (Portugal) – José Rui Garrett Pontes Pedroso protiv Netjets Management Limited

(Predmet C-242/16)

(2016/C 251/17)

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Supremo Tribunal de Justiça

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: José Rui Garrett Pontes Pedroso

Tuženik: Netjets Management Limited

Prethodna pitanja

1.

S obzirom na činjenice u sporu — radnik je pilot civilnog zrakoplovstva i njegov posao, koji izvršava u skladu sa svojim ugovorom o radu, obuhvaća čitav europski zračni prostor— je li moguće utvrditi „mjesto u kojemu zaposlenik obično obavlja posao” i/ili „mjesto u kojemu je posljednji puta obavljao posao”, u smislu članka 19. stavka 2. točke (a) Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 (1) od 22. prosinca 2000.?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora, to jest ako je to moguće utvrditi:

i)

Treba li/može li se „mjesto u kojemu zaposlenik obično obavlja posao” tumačiti u smislu spomenute odredbe prava Zajednice kao zračna luka u kojoj se nalazi zrakoplov kojim radnik treba upravljati i u kojoj započinje let kojim on počinje obavljati svoj posao?

I/ili se treba/može tumačiti kao mjesto koje stranke odrede kao gateway airport (zračna luka slijetanja) s kojeg se radnika prevozilo do zračne luke gdje se nalazio zrakoplov kojim je trebao upravljati i na koju se kasnije vraćao?

I/ili to treba/može biti mjesto gdje je zrakoplov kojim radnik upravlja upisan u registar zrakoplova?

I/ili to treba/može biti mjesto s kojeg je radnik primao upute, obavijesti i informacije u vezi s letom, različitim aspektima njegovog profesionalnog odnosa s tuženikom i postupkom koji je doveo do prestanka tog odnosa?

ii)

Treba li/može li se „mjesto u kojemu je posljednji puta obavljao posao” tumačiti u smislu spomenute odredbe prava Zajednice kao zračna luka gdje se nalazio posljednji zrakoplov kojim je radnik upravljao prije nego što mu je prestao ugovor o radu?

Ili se ipak treba/može tumačiti kao mjesto koje stranke odrede kao gateway airport (zračna luka slijetanja), s kojega se radnika posljednji put prije prestanka ugovora o radu prevozilo do zračne luke gdje se nalazio zrakoplov kojim je trebao upravljati i na koje se kasnije vratio?

3.

S obzirom na činjenice u sporu, može li se izraz „mjesto u kojemu se nalazi ili se nalazila poslovna jedinica koja ga je zaposlila” u smislu članka 19. stavka 2. točke (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000., tumačiti kao „operativni centar” poduzeća koje je u ugovoru o radu sklopljenom s radnikom označeno kao poslodavac, gdje se odvija postupak zapošljavanja pilota (primanjem i obradom njihovih prijava) i organizira njihovo prvo i dodatno osposobljavanje, premda spomenutim „operativnim centrom” upravlja drugo poduzeće u kojem je taj centar ujedno i smješten, pravno odvojeno od prvospomenutog poduzeća, pri čemu oba pripadaju istoj ekonomskoj grupi?

4.

S obzirom na činjenice u sporu, mogu li se izrazi „središnja uprava” ili „glavno mjesto poslovanja” u smislu članka 60. stavka 1. točaka (b) i (c) Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. tumačiti kao „operativni centar” poduzeća koje je u ugovoru o radu sklopljenom s radnikom označeno kao poslodavac, gdje se nadziru svi aspekti njegovih djelovanja (od nadziranja održavanja, letova i rasporeda letenja do operacija zrakoplova, održavanja i upravljanja zrakoplovima te zemaljskih aktivnosti i usluga posluživanja) i s kojeg se pilotima daju sve upute, gdje im se organizira prvo i dodatno osposobljavanje, upućuju pitanja u vezi s ljudskim resursima i vode disciplinski ili žalbeni postupci, premda spomenutim „operativnim centrom” upravlja drugo poduzeće u kojem je taj centar ujedno i smješten, pravno odvojeno od prvo spomenutog poduzeća, pri čemu oba pripadaju istoj ekonomskoj grupi?

5.

Treba li navedeni članak 19. stavak 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. tumačiti na način koji je najpovoljniji za radnika, uzimajući u obzir uvodnu izjavu 13. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000., u kojoj je predviđeno da kad je riječ o ugovorima o osiguranju, potrošačkim ugovorima i ugovorima o radu, slabija strana u sporu treba biti zaštićena propisima o nadležnosti tako da oni više pogoduju zadovoljavanju njezinih interesa nego što to omogućuju opći propisi?


(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2001, L 12, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.)


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/17


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. svibnja 2016. uputio Københavns Byret (Danska) – Anklagemyndigheden protiv Benta Falberta, Poula Madsena, JP/Politikens Hus A/S

(Predmet C-255/16)

(2016/C 251/18)

Jezik postupka: danski

Sud koji je uputio zahtjev

Københavns Byret

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Anklagemyndigheden

Tuženici: Bent Falbert, Poul Madsen, JP/Politikens Hus A/S

Prethodna pitanja

Postoji li u ovom slučaju pravilo koje se mora prijaviti u skladu s člankom 8. stavkom 1. u vezi s člankom 1. stavkom 1. točkama 2., 5. i 11. Direktive 98/34/EZ (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka osiguravanja informacija u području tehničkih normi i propisa, kako je izmijenjena Direktivom 98/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. srpnja 1998. o izmjeni Direktive 98/34/EZ o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih normi i propisa, ako pretpostavimo sljedeće:

(a)

da treba biti uvedeno zakonodavstvo kojim se mijenja Zakon o određenim igrama na sreću, lutrijama i klađenju (lov om visse spil, lotterier og væddemål), kojim treba biti uvedena kaznena odredba kojom se, među ostalim, kažnjava svatko tko namjerno ili grubom nepažnjom ‚nudi igre na sreću, lutrije ili klađenje u Danskoj a da nema licenciju u skladu sa stavkom 1.’ i svatko tko namjerno ili grubom nepažnjom ‚reklamira igre na sreću, lutrije ili klađenje koji nisu pokriveni licencijom u skladu sa stavkom 1.’ i

(b)

da se u napomenama o nacrtu kojim se mijenja zakonodavstvo navodi da je svrha gore navedenih kaznenih odredaba, s jedne strane, pojasniti ili uvesti zabranu igara na sreću koje na internetu nude strana društva koja priređuju igre na sreću a izravno ciljaju dansko tržište, i s druge strane, zabraniti reklamiranje za, među ostalim, igre na sreću koje na internetu nude strana društva jer se u istim napomenama navodi da je prema pravilima koja su vrijedila prije izmjena nedvojbeno nezakonito priređivanje igara na sreću ako strano društvo koje ih priređuje koristi prodajne kanale u kojima se uređaj za igru fizički prodaje unutar danskih granica; međutim, veća sumnja postoji o tome jesu li odredbom obuhvaćene igre na sreću izvan Danske koje ciljaju na sudionike igara u Danskoj ali se fizički zapravo nalaze izvan Danske; stoga treba razjasniti jesu li obuhvaćeni ti oblici igara na sreću. Nadalje, iz napomena je razvidno da se predlaže uvođenje zabrane reklamiranja igara na sreću, lutrija i klađenja koji nisu licencirani prema tom zakonu i da je izmjena u skladu s trenutnom zabranom u članku 12. stavku 3. Zakona o klađenju na konjske utrke (hestevæddeløbsloven) ali i da se njome pojašnjava članak 10. stavak 4. [sada ukinutog] Zakona o klađenju i lutrijama (Tips- og lottoloven). U napomenama se dalje navodi da je svrha zabrane zaštita priređivača igara na sreću koji imaju licenciju danskih tijela od konkurencije društava koja takvu licenciju nemaju i stoga u Danskoj ne mogu zakonito nuditi ili distribuirati igre na sreću.


(1)  SL 1998., L 204, str. 37. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 55., str. 11.)


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/18


Žalba koju su 10. svibnja 2016. podnijeli Kühne + Nagel International AG i dr. protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 29. veljače 2016. u predmetu T-254/12 Kühne +Nagel International AG i dr. protiv Europske komisije

(Predmet C-261/16 P)

(2016/C 251/19)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelji: Kühne + Nagel International AG, Kühne + Nagel Management AG, Kühne + Nagel Ltd, Kühne + Nagel Ltd, Kühne + Nagel Ltd (zastupnici: U. Denzel, C. von Köckritz i C. Klöppner, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

1.

ukine presudu Općeg suda (deveto vijeće) od 29. veljače 2016. u predmetu T–254/12,

2.

poništi članak 1. stavke 1. i 2. i članke 2. i 3. Odluke Komisije od 28. svibnja 2012. u predmetu COMP/39462 – provoz, C(2012) 1959 final u skladu s člankom 263. stavkom 4. UFEU-a u dijelu u kojem se odnosi na žalitelje;

3.

ukine ili znatno smanji iznos novčanih kazni izrečenih žaliteljima u navedenoj odluci;

4.

Komisiji naloži snošenje žaliteljevih troškova u postupcima pred Općim sudom i Sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelji ističu pet žalbenih razloga:

Kao prvo, Opći sud pogrešno polazi od toga da su ponašanja u vezi NES-a i AMS-a protivna članku 101. UFEU-a. Članak 101. UFEU-a ne primjenjuje se na ta ponašanja jer ona nisu mogla utjecati na trgovinu među državama članicama.

Kao drugo, određivanje iznosa novčane kazne izrečene žaliteljima sadržava pogrešku koja se tiče prava. Utvrđena su protutržišna ponašanja u pogledu pojedinačnih naknada („fees” ili „surcharges”). Opći sud je novčanu kaznu koju je trebao izreći u tom pogledu smio izračunati samo na temelju prihoda koji su ostvareni dotičnom naknadom. Zanemario je činjenicu da je Komisija uračunavanjem dodatnih prihoda u izračun novčane kazne (osobito stope za teret) povrijedila točku 13. Smjernica o novčanim kaznama. Time što je i izvršavanje svoje ovlasti nadzora neograničene nadležnosti implicitno zasnovao na istoj metodi, Opći sud je pritom i sâm pogrešno izvršavao tu ovlast.

Kao treće, Opći sud je povrijedio načelo jednakog postupanja. K+N – za razliku od drugih prov oznika – ne radi prema konsolidacijskom modelu nego, s ekonomskog gledišta, u preko 90 % poslova nastupa kao klasični posrednik. Zbog znatnih razlika među poslovnim modelima, Opći sud je prema njima trebao postupati različito te nije smio jednako postupati prema nejednakim činjeničnim stanjima. Osobito je Opći sud trebao ukinuti Komisijin izračun novčane kazne te novčanu kaznu protiv žalitelja utvrditi samo na temelju prihoda ostvarenih dotičnim „fees” ili „surcharges”.

Kao četvrto, novčana kazna koju je izrekao Opći sud je jako neproporcionalna. Novčana kazna koju je Opći sud potvrdio je očito pretjerana te se ne može opravdati ni razlozima odvraćanja.

Kao četvrto, Opći sud nije uzeo u obzir Air Transport Exemption te je stoga u pogledu NES-a i AMS-a pogrešno zaključio da se primjenjuje članak 101. UFEU-a.


Opći sud

11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/20


Presuda Općeg suda od 26. svibnja 2016. – Francuska i IFP Énergies nouvelles protiv Komisije

(Spojeni predmeti T-479/11 i T-157/12) (1)

((„Državna potpora - Istraživanje nafte - Implicitno neograničeno državno jamstvo u korist društva Institut français du pétrole (IFP) dodjelom statusa javne ustanove koja obavlja industrijsku i gospodarsku djelatnost (EPIC) - Prednost - Pretpostavka postojanja prednosti”))

(2016/C 251/20)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: Francuska Republika (zastupnici: E. Belliard, G. de Bergues, B. Beaupère-Manokha i J. Gstalter, zatim E. Belliard, G. de Bergues, J. Gstalter i S. Menez, zatim G. de Bergues, S. Menez, D. Colas i J. Bousin, i konačno G. de Bergues, D. Colas i J. Bousin, agenti) (predmet T-479/11); i IFP Énergies nouvelles (Rueil-Malmaison, Francuska) (zastupnici: É. Morgan de Rivery i A. Noël-Baron, zatim É. Morgan de Rivery i E. Lagathu, odvjetnici) (predmet T-157/12)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: B. Stromsky, D. Grespan i K. Talabér-Ritz, agenti)

Predmet

Zahtjev koji se temelji na članku 263. UFEU-a i kojim se zahtijeva poništenje Odluke Komisije 2012/26/EU od 29. lipnja 2011. o državnoj potpori C 35/08 (ex NN 11/2008) koju je Francuska dodijelila javnoj ustanovi „Institut français du pétrole” (SL 2012., L 14, str. 1).

Izreka

1.

Poništavaju se članak 1. stavci od 3. do 5., kao i članci od 2. do 12. Odluke Komisije 2012/26/EU od 29. lipnja 2011. o državnoj potpori C 35/08 (ex NN 11/2008) koju je Francuska dodijelila javnoj ustanovi „Institut français du pétrole”.

2.

U preostalom dijelu tužbe se odbijaju.

3.

Europska komisija snosit će dvije trećine vlastitih troškova u predmetima T-479/11 i T-157/12, kao i dvije trećine troškova Francuske Republike i društva IFP Énergies nouvelles.

4.

Francuska Republika snosit će jednu trećinu vlastitih troškova, kao i jednu trećinu troškova Komisije u predmetu T-479/11.

5.

IFP Énergies nouvelles snosit će jednu trećinu vlastitih troškova, kao i jednu trećinu troškova Komisije u predmetu T-157/12.


(1)  SL C 340, 19. 11. 2011.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/21


Presuda Općeg suda od 1. lipnja 2016. – Mega Brands protiv EUIPO-a – Diset (MAGNEXT)

(Predmet T-292/12 RENV) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Europske unije MAGNEXT - Raniji nacionalni verbalni žig MAGNET 4 - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Sličnost znakova - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2016/C 251/21)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Mega Brands International, Luxembourg, Zweigniederlassung Zug (Zug, Švicarska) (zastupnici: A. Nordemann i M. Maier, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: V. Melgar, potom H. O’Neill, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Diset, SA (Barcelona, Španjolska)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 24. travnja 2012. (predmet R 1722/2011-4) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Diset i Mega Brands International, Luxembourg, Zweigniederlassung Zug.

Izreka

1.

Poništava se odluka četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 24. travnja 2012. (predmet R 1722/2011-4).

2.

EUIPO će snositi vlastite troškove kao i troškove društva Mega Brands International, Luxembourg, Zweigniederlassung Zug.


(1)  SL C 273, 8. 9. 2012.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/21


Presuda Općeg suda od 2. lipnja 2016. – Bank Mellat protiv Vijeća

(Predmet T-160/13) (1)

((„Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja protiv Irana - Ograničenja prijenosa financijskih sredstava iranskih financijskih institucija - Nadležnost Općeg suda - Tužba za poništenje - Regulatorni akt koji ne podrazumijeva provedbene mjere - Izravni utjecaj - Pravni interes - Dopuštenost - Proporcionalnost - Obveza obrazlaganja - Pravna jamstva iz članka 215. stavka 3. UFEU-a - Pravna sigurnost - Zabrana proizvoljnosti - Povreda temeljnih prava”))

(2016/C 251/22)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Bank Mellat (Teheran, Iran) (zastupnici: S. Zaiwalla, P. Reddy, F. Zaiwalla, Z. Burbeza, A. Meskarian, solicitors, D. Wyatt, QC, R. Blakeley i G. Beck, barristers, zatim S. Zaiwalla, P. Reddy, Z. Burbeza, A. Meskarian, D. Wyatt, R. Blakeley i G. Beck)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: M. Bishop i I. Rodios, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: Europska komisija (zastupnici: D. Gauci i M. Konstantinidis, agenti); i Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske (zastupnici: S. Behzadi-Spencer, L. Christie i C. Brodie, zatim C. Brodie i V. Kaye, agenti, uz asistenciju S. Lee, barrister)

Predmet

Zahtjev za poništenjem članka 1. točke 15. Uredbe Vijeća (EU) br. 1263/2012 od 21. prosinca 2012. o izmjeni Uredbe (EU) br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL L 356, str. 34.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 15., str. 91.), odnosno za poništenje navedene odredbe u dijelu u kojem ne predviđa iznimku koja se primjenjuje u tužiteljevu slučaju i zahtjeva da se članak 1. točka 6. Odluke Vijeća 2012/635/ZVSP od 15. listopada 2012. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL L 282, str. 58.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 14., str. 129.) proglasi neprimjenjivim.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Bank Mellat snosit će, osim vlastitih troškova, i troškove Vijeća Europske unije.

3.

Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske i Europska komisija snosit će vlastite troškove.


(1)  SL C 147, 25. 5. 2013.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/22


Presuda Općeg suda od 31. svibnja 2016. – Warimex protiv EUIPO-a (STONE)

(Predmet T-454/14) (1)

((„Žig Europske unije - Prijava figurativnog žiga Europske unije STONE - Apsolutni razlog za odbijanje - Opisni karakter - Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2016/C 251/23)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Warimex Waren-Import Export Handels-GmbH (Neuried, Njemačka) (zastupnici: E. Keller i J. Voogd, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: G. Schneider i D. Walicka, agenti)

Predmet

Tužba protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 27. ožujka 2014. (predmet R 1599/2013-1) koja se odnosi na prijavu za registraciju figurativnog znaka STONE kao žiga Europske unije.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Warimex Waren-Import Export Handels-GmbH snosit će vlastite troškove kao i troškove Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).


(1)  SL C 292, 1. 9. 2014.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/23


Presuda Općeg suda od 2. lipnja 2016. – Staywell Hospitality Group i Sheraton International IP protiv EUIPO-a – Sheraton International IP i Staywell Hospitality Group (PARK REGIS)

(Spojeni predmeti T-510/14 i T-536/14) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije PARK REGIS - Raniji figurativni žig Europske unije ST. REGIS - Djelomično odbijanje registracije - Članak 64. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009”))

(2016/C 251/24)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji:: Staywell Hospitality Group Pty Ltd (Sydney, Australija) (zastupnici: D. Farnsworth, solicitor i A. Bryson, barrister) (predmet T-510/14); i Sheraton International IP LLC (Stamford, Connecticut, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: E. Armijo Chávarri, odvjetnik) (predmet T-536/14)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: L. Rampini, agent)

Druge stranke u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijenti u postupku pred Općim sudom: Sheraton International IP LLC (predmet T-510/14); i Staywell Hospitality Group Pty Ltd (predmet T-536/14)

Predmet

Tužba protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 30. travnja 2014. (spojeni predmeti R 240/2013-5 i R 303/2013-5) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Sheraton International IP i Staywell Hospitality Group.

Izreka

1.

Odbijaju se tužbe u predmetima T-510/14 i T-536/14.

2.

U predmetu T-510/14, društvu Staywell Hospitality Group Pty Ltd nalaže se snošenje troškova.

3.

U predmetu T-536/14, društvu Sheraton International IP LLC nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 303, 8. 9. 2014.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/24


Presuda Općeg suda od 2. lipnja 2016. – Revolution protiv EUIPO-a (REVOLUTION)

(Predmet T-654/14) (1)

((„Žig Europske unije - Prijava verbalnog žiga Europske unije REVOLUTION - Žig koji se sastoji od reklamnog slogana - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2016/C 251/25)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Revolution LLC (Washington DC, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: P. Roncaglia, F. Rossi i N. Parrotta, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: P. Geroulakos, potom D. Gája i A. Folliard-Monguiral, agenti)

Predmet

Tužba protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 11. lipnja 2014. (predmet R 2143/2013-1) koja se odnosi na prijavu za registraciju verbalnog znaka REVOLUTION kao žiga Europske unije.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Revolution LLC nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 388, 3. 11. 2014.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/24


Presuda Općeg suda od 1. lipnja 2016. – Mađarska protiv Komisije

(Predmet T-662/14) (1)

((„Zajednička poljoprivredna politika - Izravna plaćanja - Dodatni kriteriji za ekološki značajne površine s kulturom kratkih ophodnji - Članak 45. stavak 8. Delegirane uredbe (EU) br. 639/2014 - Članak 46. stavak 9. točka (a) Uredbe (EU) br. 1307/2013 - Zlouporaba ovlasti - Pravna sigurnost - Nediskriminacija - Legitimna očekivanja - Pravo na vlasništvo - Obveza obrazlaganja”))

(2016/C 251/26)

Jezik postupka: mađarski

Stranke

Tužitelj: Mađarska (zastupnici: M. Fehér i G. Koós, agenti)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: H. Kranenborg, A. Sipos i G. von Rintelen, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje dijela prve rečenice članka 45. stavka 8. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 639/2014 оd 11. ožujka 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike te o izmjeni Priloga X. toj Uredbi (SL 2014., L 181, str. 1.), u kojem je navedeno kako slijedi: „odabirući s popisa utvrđenoga u skladu s člankom 4. stavkom 2. [točkom] (c) Uredbe (EU) br. 1307/2013 vrste koje su najprikladnije iz ekološke perspektive, isključujući tako vrste koje očito nisu autohtone”.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Mađarskoj se nalaže snošenje troškova.


(1)  SL C 448, 15. 12. 2014.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/25


Presuda Općeg suda od 2. lipnja 2016. – HX protiv Vijeća

(Predmet T-723/14) (1)

((„Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja protiv Sirije - Zamrzavanje financijskih sredstava - Prilagodba tužbenog zahtjeva - Pogreška u ocjeni”))

(2016/C 251/27)

Jezik postupka: bugarski

Stranke

Tužitelj: HX (Damask, Sirija) (zastupnik: S. Koev, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici I. Gurov i S. Kyriakopoulou, agenti)

Predmet

Tužba koja se temelji na članku 263. UFEU-a i kojom se traži poništenje Provedbene odluke Vijeća 2014/488/ZVSP od 22. srpnja 2014. o provedbi Odluke 2013/255/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije (SL 2014., L 217, str. 49.), Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 793/2014 od 22. srpnja 2014. o provedbi Uredbe (EU) br. 36/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji (SL 2014., L 217, str. 10.) i Odluke Vijeća (ZVSP) 2015/837 od 28. svibnja 2015. o izmjeni Odluke 2013/255/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije (SL 2015., L 132, str. 82.), s obzirom na to da je tužiteljevo ime uvršteno na popise osoba i subjekata na koje se primjenjuju mjere ograničavanja.

Izreka

1.

Poništavaju se Provedbena odluka Vijeća 2014/488/ZVSP od 22. srpnja 2014. o provedbi Odluke 2013/255/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije, kao i Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 793/2014 od 22. srpnja 2014. o provedbi Uredbe (EU) br. 36/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji, u dijelu u kojem se odnose na HX-a.

2.

U preostalom dijelu tužba se odbacuje.

3.

Vijeće Europske unije snosit će vlastite troškove kao i troškove HX-a.


(1)  SL C 462, 22. 12. 2014.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/26


Presuda Općeg suda od 1. lipnja 2016. – Wolf Oil protiv EUIPO-a – SCT Lubricants (CHEMPIOIL)

(Predmet T-34/15) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija - Verbalni žig CHEMPIOIL - Raniji figurativni žig CHAMPION - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Ispitivanje činjeničnog stanja po službenoj dužnosti - Obveza obrazlaganja - Prava obrane - Članci 75. i 76. Uredbe br. 207/2009”))

(2016/C 251/28)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Wolf Oil Corp. (Hemiksem, Belgija) (zastupnici: P. Maeyaert i J. Muyldermans, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: L. Rampini, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: UAB SCT Lubricants (Klaipėda, Litva) (zastupnik: S. Labesius, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 31. listopada 2014. (predmet R 1596/2013-5) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Wolf Oil Corp. i UAB SCT Lubricants.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Wolf Oil Corp. nalaže se snošenje troškova, uključujući i troškove UAB SCT Lubricantsa za potrebe postupka pred žalbenim vijećem.


(1)  SL C 89, 16. 3. 2015.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/26


Presuda Općeg suda od 26. svibnja 2016. – Sfera Joven protiv EUIPO-a – Las banderas del Mediterráneo (NOOSFERA)

(Predmet T-99/15) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Verbalni žig Europske unije NOOSFERA - Raniji nacionalni verbalni i figurativni žigovi SFERA, Sfera colours i sfera CENTROS - Relativni razlog za odbijanje - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2016/C 251/29)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Sfera Joven, SA (Madrid, Španjolska) (zastupnik: J. L. Rivas Zurdo, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: A. Muñiz Rodríguez i A. Schifko, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Las banderas del Mediterráneo, SL (Cox, Španjolska)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 12. prosinca 2014. (predmet R 158/2014-4) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Sfera Joven i Las banderas del Mediterráneo.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Sfera Joven, SA nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 155, 11. 5. 2015.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/27


Presuda Općeg suda od 26. svibnja 2016. – International Management Group protiv Komisije

(Predmet T-110/15) (1)

((„Pristup dokumentima - Uredba (EZ) br. 1049/2001 - Dokumenti koji se odnose na OLAF-ovu istragu - Odbijanje pristupa - Izuzeće koje se odnosi na zaštitu svrhe inspekcija, istraga i revizija - Obveza konkretnog i pojedinačnog ispitivanja - Kategorije dokumenata”))

(2016/C 251/30)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: International Management Group (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: koji su zastupali M. Burgstaller, solicitor, i E. Wright, barrister, potom A. Tymen i L. Levi, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J. Baquero Cruz i S. Bartelt, agenti)

Predmet

Zahtjev koji se temelji na članku 263. UFEU-a za poništenje Odluke THOR/C4/LL/el/(S) (2015) 4287 Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) od 6. veljače 2015. kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za pristup dokumentima koji se odnose na istragu koja se protiv njega vodila.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

International Management Groupu nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 138, 27. 4. 2015.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/28


Presuda Općeg suda od 1. lipnja 2016. – Grupo Bimbo protiv EUIPO-a (Oblik pločice s četiri kruga)

(Predmet T-240/15) (1)

((„Žig Europske unije - Prijava trodimenzionalnog žiga Europske unije - Oblik pločice s četiri kruga - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Prava obrane - Članak 75. Uredbe br. 207/2009 - Obveza obrazlaganja”))

(2016/C 251/31)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Grupo Bimbo, SAB de CV (Mexico, Meksiko) (zastupnik: N. Fernández Fernández-Pacheco, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: A. Muñiz Rodríguez i A. Schifko, agenti)

Predmet

Tužba protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 2. ožujka 2015. (predmet R 1602/2014-1) koja se odnosi na prijavu za registraciju trodimenzionalnog znaka koji se sastoji od oblika pločice s četiri kruga kao žiga Europske unije.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Grupo Bimbo, SAB de CV nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 236, 20. 7. 2015.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/28


Presuda Općeg suda od 26. svibnja 2016. – Aldi Einkauf protiv EUIPO-a – Dyado Liben (Casale Fresco)

(Predmet T-254/15) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Europske unije Casale Fresco - Raniji verbalni žig Europske unije FREZCO - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2016/C 251/32)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Aldi Einkauf GmbH & Co. OHG (Essen, Njemačka) (zastupnici: N. Lützenrath, U. Rademacher, C. Fürsen i N. Bertram, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: H. Kunz, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Dyado Liben OOD (Sofija, Bugarska)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 11. ožujka 2015. (predmet R 1138/2014-4) koja se odnosi na prijavu za registraciju verbalnog znaka Casale Fresco kao žiga Europske unije.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Aldi Einkauf GmbH & Co. OHG nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 245, 27. 7. 2015.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/29


Presuda Općeg suda od 31. svibnja 2016. – Jochen Schweizer protiv EUIPO-a (Du bist, was du erlebst.)

(Predmet T-301/15) (1)

((„Žig Europske unije - Prijava verbalnog žiga Europske unije Du bist, was du erlebst. - Apsolutni razlog za odbijanje - Žig koji se sastoji od reklamnog slogana - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2016/C 251/33)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Jochen Schweizer GmbH (München, Njemačka) (zastupnik: A. González Hähnlein, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: R. Pethke i M. Fischer, agenti)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 9. travnja 2015. (predmet R 3114/2014-4) koja se odnosi na prijavu za registraciju verbalnog znaka Du bist, was du erlebst. kao žiga Europske unije.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Jochen Schweizer GmbH nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 270, 17. 8. 2015.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/30


Presuda Općeg suda od 26. svibnja 2016. – Bimbo protiv EUIPO-a (THE SNACK COMPANY)

(Predmet T-331/15) (1)

((„Žig Europske unije - Prijava figurativnog žiga Europske unije THE SNACK COMPANY - Apsolutni razlozi za odbijanje - Opisni karakter - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točke (b)i (c), te stavak 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Jednako postupanje - Obveza obrazlaganja - Članak 75. Uredbe br. 207/2009”))

(2016/C 251/34)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Bimbo, SA (Barcelona, Španjolska) (zastupnik: J. Carbonell Callicó, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: J. García Murillo i A. Schifko, agenti)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 31. ožujka 2015. (predmet R 954/2014-2) koja se odnosi na prijavu za registraciju figurativnog znaka THE SNACK COMPANY kao žiga Europske unije.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Bimbo, SA nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 262, 10. 8. 2015.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/30


Rješenje predsjednika Općeg suda od 23. svibnja 2016. – Efler i dr. protiv Komisije

(Predmet T-754/14 R)

((„Privremena pravna zaštita - Institucijsko pravo - Europska građanska inicijativa - Odbijanje registracije - Zahtjev za određivanje privremenih mjera - Nedopuštenost”))

(2016/C 251/35)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelji: Michael Efler (Berlin, Njemačka), Pedro De Birto E. Abreu Krupenski (Lisabon, Portugal), Susan Vance George (Pariz, Francuska), Otto Jaako Kronqvist (Helsinki, Finska), Blanche Léonie Denise Weber (Luxembourg, Luksemburg), John Jephson Hilary (London, Ujedinjena Kraljevina), Ileana-Lavinia Andrei (Bukurešt, Rumunjska) (zastupnik: B. Kempen)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: H. Krämer i F. Erlbacher, agenti)

Predmet

Zahtjev za određivanje privremenih mjera u vezi s Odlukom Komisije C (2014) 6501 final od 10. rujna 2014. o odbijanju zahtjeva za registraciju građanske inicijative „STOP TTIP”.

Izreka

1.

Odbija se zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.

2.

O troškovima će se odlučiti naknadno.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/31


Rješenje Općeg suda od 11. svibnja 2016. – Grčka protiv Komisije

(Predmet T-168/15) (1)

((„EPFRR - Povlačenje pobijanog akta - Obustava postupka”))

(2016/C 251/36)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Helenska Republika (zastupnici: G. Kanellopoulos, E. Leftheriotou i A. Vasilopoulou, agenti)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J. Aquilina i D. Triantafyllou, agenti)

Predmet

Zahtjev koji se temelji na članku 263. UFEU-a i kojim se traži poništenje Provedbene odluke Komisije C(2015) 252 final od 26. siječnja 2015. o smanjenju privremenih plaćanja u odnosu na Program ruralnog razvoja Helenske Republike CCI 2007 GR 06 RPO 001 u programskom razdoblju 2007.-2013. i troškove za razdoblja od 1. siječnja 2014. do 31. ožujka 2014. i od 1. travnja 2014. do 30. lipnja 2014.

Izreka

1.

Obustavlja se postupak povodom tužbe.

2.

Svaka stranka snosit će vlastite troškove.


(1)  SL C 245, 27. 7. 2015.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/32


Rješenje Općeg suda od 27. travnja 2016. – European Union Copper Task Force protiv Komisije

(Predmet T-310/15) (1)

((„Tužba za poništenje - Sredstva za zaštitu bilja - Provedbena uredba (EU) 2015/408 - Izrada popisa kandidata za zamjenu - Uvrštenje spojeva bakra na navedeni popis - Nepostojanje osobnog utjecaja - Regulatorni akt koji podrazumijeva provedbene mjere - Nedopuštenost”))

(2016/C 251/37)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: European Union Copper Task Force (Essex, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: C. Fernández Vicién i I. Moreno-Tapia Rivas, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: G. von Rintelen i P. Ondrůšek, agenti)

Predmet

Zahtjev za djelomično poništenje Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/408 od 11. ožujka 2015. o provedbi članka 80. stavka 7. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i izradi popisa kandidata za zamjenu (SL L 67, str. 18).

Izreka

1.

Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.

Obustavlja se postupak o zahtjevima za intervenciju Parlamenta i Vijeća.

3.

Društvu European Union Copper Task Force nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 294, 7. 9. 2015.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/32


Rješenje Općeg suda od 13. svibnja 2016. – CEVA protiv Komisije

(Predmet T-601/15) (1)

((„Arbitražna klauzula - Projekt istraživanja i tehnološkog razvoja u području pod nazivom „Alge iz održive akvakulture kao sirovina za biorazgradivu bioplastiku” - Ugovor Seabioplas - Zahtjev za plaćanje dugovanog financijskog doprinosa - Prijeboj - Rok za tužbu - Nepravodobnost - Nepostojanje pravnog interesa - Nedopuštenost”))

(2016/C 251/38)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Centre d’étude et de valorisation des algues SA (CEVA) (Pleubian, Francuska) (zastupnik: E. De Boissieu, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: S. Delaude i J. Estrada de Solà, agenti)

Predmet

Zahtjev koji se temelji na članku 272. UFEU-a, kojim je zatraženo da se Komisiji naloži plaćanje prvog dospjelog iznosa subvencije koja se tužitelju duguje u okviru ugovora Seabioplas (oznaka FP7-SME-2013-606032-SEABIOPLAS) koji se odnosi na projekt istraživanja i tehnološkog razvoja u području pod nazivom „Alge iz održive akvakulture kao sirovina za biorazgradivu bioplastiku”.

Izreka

1.

Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.

Centre d’étude et de valorisation des algues SA (CEVA) snosit će vlastite troškove.


(1)  SL C 429, 21. 12. 2015.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/33


Tužba podnesena 25. travnja 2016. – Lito Maieftiko Gynaikologiko kai Cheirourgiko Kentro protiv Komisije

(Predmet T-191/16)

(2016/C 251/39)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Lito Maieftiko Gynaikologiko kai Cheirourgiko Kentro AE (Atene, Grčka) (zastupnik: E. Tzannini, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

prihvati tužbu;

poništi pobijani akt, odnosno Odluku Europske komisije C(2016) 1080 od 16. veljače 2016.„o povratu ukupnog iznosa od EUR 109 415,20, uvećanog za kamate, od LITO HOSPITALA FOR WOMEN AE”;

utvrdi da sati rada koje je tužiteljevo osoblje odradilo kako bi predalo projekt odgovaraju onima navedenima u dijelu tužbe koji se odnosi na činjenično stanje;

uzme u obzir tužiteljeve argumente ako bude smatrao da treba naknaditi iznose navedene u podnesku od 5. studenoga 2009.;

poništi pobijani akt i u dijelu koji se odnosi na treći obrok koji nije isplaćen;

prebije iznose koje je eventualno potrebno naknaditi s navedenim trećim obrokom koji nikada nije isplaćen i čije je plaćanje suspendirano već deset godina;

ovu tužbu smatra činjenicom kojom se prekida zastara prava na isplatu trećeg obroka; i

Komisiji naloži snošenje tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U potporu svojoj tužbi tužitelj navodi šest tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi pravnog pravila koju je počinila Europska komisija i na tome da ona ne može donijeti akt koji je u ovom slučaju moguće pobijati u smislu članka 263. UFEU-a.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na tome da Europska komisija nije uzela u obzir dokaze koji su joj podneseni.

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na tome da Europska komisija nije uzela u obzir činjenice koje je tužitelj iznosio tijekom cijelog postupka.

4.

Četvrti tužbeni razlog temelji se na povredi načela zaštite legitimnih očekivanja.

5.

Peti tužbeni razlog temelji se na nepoštenim uvjetima ugovorne odredbe prema kojoj postoji samo jedan način dokazivanja da je posao obavljen.

6.

Šesti tužbeni razlog temelji se na zastari Komisijina potraživanja.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/34


Tužba podnesena 4. svibnja 2016. – Republika Litva protiv Europske komisije

(Predmet T-205/16)

(2016/C 251/40)

Jezik postupka: litavski

Stranke

Tužitelj: Republika Litva (zastupnici: D. Kriaučiūno, R. Krasuckaitės i D. Stepanienės)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi Odluku Komisije br. C(2016)969 final od 23. veljače 2016. o smanjenju pomoći iz Kohezijskog fonda za projekt koji se provodi u Litvi pod nazivom „Tehnička pomoć za upravljanje Kohezijskim fondom u Litvi” (2005LT16CPA001) u dijelu u kojem propisuje smanjenje pomoći u iznosu od 137 864,61 eura,

Europskoj komisiji naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi Republika Litva ističe povredu članka 11. Uredbe Komisije br. 16/2003 (1) u vezi s načelom legitimnih očekivanja, jer je Europska komisija, odlučujući da će smanjiti pomoć iz Kohezijskog fonda Unije 2000.-2006.:

propustila uzeti u obzir činjenicu da su troškovi PDV-a koji su nastali kao rezultat provedbe Odluke Komisije br. C(2005)5291 (2) kojom se odobrava projekt „Tehnička pomoć za upravljanje Kohezijskim fondom u Litvi” (u daljnjem tekstu: projekt) ispunjavali uvjete za naknadu u skladu sa zahtjevima članka 11. stavka 1. Uredbe br. 16/2003 i drugim zahtjevima,

pogrešno protumačila članak 11. stavak 3. Uredbe br. 16/2003 smatrajući da se primjenjuje na projekt jer, neovisno o pitanju moraju li se troškovi PDV-a nadoknaditi, takvo tumačenje nije sukladno članku 11. stavku 1. Uredbe br. 16/2003, nije pravno logično niti se može praktično primijeniti u vezi s financiranjem projekata Kohezijskog fonda,

propustila uzeti u obzir članak 3. stavak 2. Odluke Komisije C(2005)5291 koji određuje da je, u skladu s člankom 7. stavkom 4. Uredbe br. 1164/94 (3) pomoć Zajednice propisana za 100 % vrijednosti projekta (to jest, da nije predviđen nikakav doprinos osobe koja provodi projekt) i da je država članica mogla razumno očekivati da će projekt u cijelosti biti financiran sredstvima iz Kohezijskog fonda, to jest, da će se sva pravila propisana Uredbom br. 16/2003. pravilno primjenjivati.


(1)  Uredba Komisije (EZ) br. 16/2003. od 6. siječnja 2003. o utvrđivanju posebnih detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1164/94 o prihvatljivosti izdataka u kontekstu mjera koje su djelomično financirane iz Kohezijskog fonda (SL 2003., L 2, str. 7.).

(2)  Odluka Komisije br. C(2005) 5291 od 8. prosinca 2005. o odobravanju pomoći iz Kohezijskog fonda za projekt u vezi s Tehničkom pomoći za upravljanje Kohezijskim fondom u Republici Litvi (CCI 2005/LT/16/C/PA/001), kako je izmijenjena Odlukom Komisije br. C(2008) 1566 od 15. travnja 2008. i Odlukom Komisije br. C(2011) 3668 od 20. svibnja 2011.

(3)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1164/94 od 16. svibnja 1994. o osnivanju Kohezijskog fonda (SL 1994., L 130, str. 1.), stavljena izvan snage Uredbom Vijeća (EZ) br. 1084/2006 od 11. srpnja 2006. o osnivanju Kohezijskog fonda i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1164/94 (SL 2006., L 210, str. 79.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 14., svezak 2., str. 174.)


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/35


Tužba podnesena 2. svibnja 2016. – Bodegas Verdúguez protiv EUIPO-a (TRES TOROS 3)

(Predmet T-206/16)

(2016/C 251/41)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Bodegas Verdúguez, SL (Villanueva de Alcardete, Španjolska) (zastupnik: J. García Domínguez, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije „TRES TOROS 3” – prijava za registraciju br. 12 796 926

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 24. veljače 2016. u predmetu R 407/2015 5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

prihvati tužbu podnesenu protiv pobijane odluke, poništi tu odluku i umjesto nje donese novu, kojom utvrđuje da:

1)

na žig Zajednice za koji je podnesena prijava nije primjenjiva zabrana iz članka 7. stavka 1. točke (j);

2)

podredno – samo ako Opći sud smatra da se na žig za koji je podnesena prijava primjenjuje zabrana iz članka 7. stavka 1. točke (j) – da se ta zabrana tiče isključivo „vina”, pa se odbijanje registracije odnosi samo na njih, a da je žig Zajednice valjan u pogledu ostalih proizvoda iz razreda 33. za koje je podnesena prijava.

EUIPO-u naloži snošenje troškova te eventualno povrat troškova žalbenih pristojbi koje je tužitelj platio EUIPO-u.

Tužbeni razlog

Povreda članka 7. stavka 1. točke (j) Uredbe br. 207/2009.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/36


Tužba podnesena 4. svibnja 2016. – Aristoteleio Panepistimio Thessalonikis protiv Komisije

(Predmet T-207/16)

(2016/C 251/42)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Aristoteleio Panepistimio Thessalonikis (Thessaloniki, Grčka) (zastupnik: B. Christianòs, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi odluku o isključenju tužitelja;

poništi odluku o prijavi i aktivaciji tužitelja u sustavu ranog upozoravanja i/ili jedinstvenom sustavu ranog otkrivanja i isključenja; i

tuženiku naloži snošenje tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Predmetnom tužbom tužitelj kao prvo zahtijeva poništenje odluke nadležnog dužnosnika za ovjeravanje i/ili javnog naručitelja o isključenju tužitelja i, kao drugo, poništenje odluke nadležnog dužnosnika za ovjeravanje i/ili javnog naručitelja kojom je Komisija zatražila prijavu, ili je do prijave došlo, kao i aktivaciju upozorenja o isključenju u odnosu na tužitelja u sustavu ranog upozoravanja (Early Warning System) i/ili jedinstvenom sustavu ranog otkrivanja i isključenja (Early Detection and Exclusion System), kojima upravlja Europska komisija.

Tužitelj tvrdi da pobijane akte valja poništiti iz sljedećih razloga:

1.

Kao prvo, zbog bitne povrede postupka.

2.

Kao drugo, zbog povrede odredaba Odluke 2014/792/EU (1) o sustavu ranog upozoravanja i odredaba Uredbe 2015/1929 (2) o jedinstvenom sustavu ranog otkrivanja i isključenja, kao i prava na saslušanje te načela proporcionalnosti.

3.

Kao treće, zbog povrede općih načela dobre uprave i transparentnosti.


(1)  2014/792/EU: Odluka Komisije od 13. studenoga 2014. o sustavu ranog upozoravanja namijenjenog dužnosnicima za ovjeravanje Komisije i izvršnim agencijama (SL L 329, str. 68.).

(2)  Uredba (EU, Euratom) 2015/1929 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. listopada 2015. o izmjeni Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 286, str. 1.).


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/37


Tužba podnesena 4. svibnja 2016. – Cop protiv EUIPO-a - Conexa (AMPHIBIAN)

(Predmet T-215/16)

(2016/C 251/43)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Cop Vertriebs-GmbH (Aresing, Njemačka) (zastupnik: odvjetnik H. Hofmann)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Conexa LLC (Wilmington, Delaware, Sjedinjene Američke Države)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: međunarodna registracija žiga „AMPHIBIAN” u kojoj je naznačena Europska unija – međunarodna registracija u kojoj je naznačena Europska unija br. 359 251

Postupak pred EUIPO-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 7. ožujka 2016. u predmetu R 1984/2015-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi ili preinači pobijanu odluku;

poništi ili preinači odluku Odjela za poništaje od 14. rujna 2015. Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) u postupku za poništenje br. 9736 C;

EUIPO-u naloži snošenje troškova;

odredi datum za raspravu.

Tužbeni razlog

povreda članka 7. stavka 1. točke (c) i slijedom toga točke (b) Uredbe br. 207/2009.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/38


Tužba podnesena 10. svibnja 2016. – Internacional de Productos Metálicos protiv Komisije

(Predmet T-217/16)

(2016/C 251/44)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Internacional de Productos Metálicos, S.A. (Vitoria-Gasteiz, Španjolska) (zastupnici: C. Cañizares Pacheco, E. Tejedor de la Fuente, A. Monreal Lasheras, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

prihvati istaknute tužbene razloge te poništi članak 2. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2016/278 od 26. veljače 2016. o stavljanju izvan snage konačne antidampinške pristojbe uvedene na uvoz određenih željeznih ili čeličnih elemenata za pričvršćivanje podrijetlom iz Narodne Republike Kine, proširene na uvoz određenih željeznih ili čeličnih elemenata za pričvršćivanje poslanih iz Malezije, bez obzira na to imaju li deklarirano podrijetlo iz Malezije ili ne.

izričito prizna retroaktivnost učinaka članka 1. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2016/278 od 26. veljače 2016. o stavljanju izvan snage konačne antidampinške pristojbe uvedene na uvoz određenih željeznih ili čeličnih elemenata za pričvršćivanje podrijetlom iz Narodne Republike Kine, proširene na uvoz određenih željeznih ili čeličnih elemenata za pričvršćivanje poslanih iz Malezije, bez obzira na to imaju li deklarirano podrijetlo iz Malezije ili ne.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelj osporava gore navedenu uredbu u mjeri u kojoj, unatoč tomu što su na temelju odluka koje su donijela relevantna tijela WTO-a stavljene izvan snage antidampinške pristojbe koje su prvotno nametnute na uvoz određenih željeznih ili čeličnih elemenata za pričvršćivanje podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Malezije, njezin članak 2. ograničava mogućnost povrata plaćenih pristojbi zato što tom stavljanju izvan snage ne priznaje retroaktivni učinak i time omogućuje održavanje na snazi antidampinških pristojbi protivnih regulatornim propisima WTO-a, a da za takvu odluku ne postoji objektivno opravdanje na temelju javnog poretka.

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na nezakonitosti članka 2. pobijane uredbe jer se protivi Sporazumu o antidampingu.

U tom pogledu tužitelj tvrdi da s obzirom na to da sama Komisija u pobijanoj uredbi priznaje da je Vijeće stavljanjem izvan snage antidampinške pristojbe prekršilo Sporazum o antidampingu, zakonitost spornog članka valja ocijeniti uzimajući u obzir obveze koje je Europska unija preuzela potpisavši Sporazum o antidampingu.

S druge strane, kao što proizlazi iz Sporazuma o antidampingu, EU je kao njegova stranka jedino mogla uvesti antidampinšku pristojbu poštujući postupak utvrđen spomenutim međunarodnim sporazumom. Budući da je Vijeće prilikom propisivanja antidampinške pristojbe stavljene izvan snage povrijedilo nekoliko odredaba, kao što se izričito priznaje u Uredbi (EU) 2016/278, Europska unija nikad nije imala pravo propisati pristojbe stavljene izvan snage, zbog čega se ni u kojem slučaju ne smiju ograničiti učinci stavljanja izvan snage.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na načelu pravne sigurnosti i načelu zabrane stjecanja bez osnove.

U tom pogledu tužitelj ističe da je razlog zašto je nužno priznati retroaktivan učinak stavljanju izvan snage antidampinških pristojbi to što je cilj ovdje spomenute uredbe priznati povredu Sporazuma o antidampingu koju je počinilo Vijeće uvođenjem pristojbi stavljenih izvan snage.

S druge strane, kao što je Sud zatražio od država članica da vrate one iznose koji su naplaćeni protivno pravu Zajednice, isti zaključak se primjenjuje na iznose koje je Europska unije naplatila protivno vlastitom pravu kao što je Sporazum o antidampingu. Zanijekati retroaktivnu primjenu stavljanja izvan snage značilo bi da pojedinci moraju trpjeti učinke nezakonite radnje i da pritom ne mogu očekivati nikakvu naknadu za neopravdanu štetu nastalu protupravnim djelovanjem koja im nikada nije ni trebala nastati.

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na načelu zaštite legitimnih očekivanja.

Tužitelj smatra da su, time što je priznato da su povrijeđene međunarodne obveze Europske unije jer su nametnute antidampinške pristojbe protivne Sporazumu o antidampingu, stvorena utemeljena očekivanja da će Komisija donijeti uredbu kojom otklanja povredu koju je sama priznala i da neće dopustiti da ostanu na snazi protupravni učinci nezakonitih antidampinških pristojbi.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/39


Tužba podnesena 5. svibnja 2016. – Massive Bionics protiv EUIPO-a – Apple (DriCloud)

(Predmet T-223/16)

(2016/C 251/45)

Jezik na kojem je tužba podnesena: španjolski

Stranke

Tužitelj: Massive Bionics, SL (Madrid, Španjolska) (zastupnik: M. Galindo Martens, odvjetnica)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Apple, Inc. (Cupertino, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije s verbalnim elementom „DriCloud”– prijava za registraciju br. 11 723 509

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 3. ožujka 2016. u predmetu R 339/2015-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku;

naloži tuženicima snošenje troškova.

Tužbeni razlog

Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/40


Tužba podnesena 13. svibnja 2016. – El Corte Inglés protiv EUIPO-a – WE Brand (EW)

(Predmet T-241/16)

(2016/C 251/46)

Jezik na kojem je tužba podnesena: španjolski

Stranke

Tužitelj: El Corte Inglés, SA (Madrid, Španjolska) (zastupnik: J. Rivas Zurdo, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: WE Brand Sàrl (Luxembourg, Luksemburg)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije s verbalnim elementom „EW” – prijava za registraciju br. 12 326 468

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 11. veljače 2016. u predmetu R 426/2015-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku;

naloži snošenje troškova stranci ili strankama koje se protive ovoj tužbi.

Tužbeni razlog

Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/41


Žalba koju je 23. svibnja 2016. podnio Sergio Spadafora protiv rješenja Službeničkog suda od 7. travnja 2016. u predmetu F-44/15, Spadafora protiv Komisije

(Predmet T-250/16 P)

(2016/C 251/47)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelj: Sergio Spadafora (Bruxelles, Belgija) (zastupnik: G. Belotti, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijano rješenje,

meritorno odluči o tužbi podnesenoj u prvostupanjskom postupku tako da prihvati sve u njoj istaknute žaliteljeve zahtjeve, uključujući onaj za naknadu štete, pri čemu Općem sudu prepušta da na temelju pravičnosti odluči o visini štete,

naloži naknadu troškova koji su nastali u oba postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Ova je žalba podnesena protiv rješenja Službeničkog suda od 7. travnja 2016. kojim je tužba odbačena kao djelomično očito nedopuštena, a djelomično očito neosnovana, pri čemu je njezin predmet u osnovi bio, s jedne strane, poništenje odluke glavnog direktora Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) o neprihvaćanju tužiteljeve prijave za radno mjesto voditelja odjela Pravne službe i, s druge strane, nalaganje tuženiku da naknadi imovinsku štetu koja je prema njegovu mišljenju nastala gubitkom prilike da bude izabran na to radno mjesto.

U potporu svojoj žalbi žalitelj ističe pet žalbenih razloga.

1.

Prvi žalbeni razlog temelji se na više povreda postupka pred Službeničkim sudom koje su dovele do povrede tužiteljevih interesa.

Posebno se u tom pogledu ističe potpuno nepostojanje, u pobijanom rješenju, bilo kakve argumentacije u odnosu na očitu neutemeljenost tužbe.

2.

Drugi žalbeni razlog temelji se na materijalnoj nepravilnosti činjeničnih utvrđenja u odnosu na ona koja proizlaze iz raspravnog spisa.

Posebno se u tom pogledu ističe manjak iskustva izabranog kandidata za predmetno radno mjesto te pogrešna ocjena zahtjeva zemljopisne ravnoteže kao i jednakih zasluga.

3.

Treći žalbeni razlog temelji se na povredi prava Unije koja je u fazi predodabira kandidata počinjena neprimjenom načela nediskriminacije na temelju državljanstva i nediskriminacije na temelju jezika.

4.

Četvrti žalbeni razlog temelji se na pogrešnoj pravnoj kvalifikaciji činjenica.

5.

Peti žalbeni razlog temelji se na pogrešnoj „pravnoj kvalifikaciji” tužiteljeva zahtjeva kojim je zahtijevao od Službeničkog suda da učinke poništenja pobijane odluke proširi i na utvrđenja nezakonitosti predmetnog postupka odabira od trenutka u kojemu je došlo do „utvrđene nezakonitosti”.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/42


Tužba podnesena 19. svibnja 2016. – Steel Invest & Finance (Luxembourg) protiv Komisije

(Predmet T-254/16)

(2016/C 251/48)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Steel Invest & Finance (Luxembourg) SA (Strassen, Luksemburg) (zastupnik: E. van den Broucke, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

prvenstveno:

utvrdi da je Europska komisija počinila brojne očite pogreške u ocjeni i povrijedila svoju obvezu obrazlaganja smatrajući da postoji prednost nastala zajmom koji je Foreign Strategic Investment Holding odobrio društvu Steel Invest & Finance (Luxembourg), kako u vezi s analizom usporedivosti zajmova Sumitomo i Rabobank, tako i s primjenom Komunikacije iz 2008. na referentne stope;

podredno:

utvrdi da je Europska komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni u vezi s usporedivošću zajma koji je Foreign Strategic Investment Holding odobrio društvu Steel Invest & Finance (Luxembourg), smatrajući da nije bila primjenjiva Komunikacija iz 2009. o utvrđivanju privremenog okvira za državne potpore kojima se podupire pristup financiranju u trenutačnoj financijskoj i gospodarskoj krizi;

u svakom slučaju i slijedom toga:

utvrdi ništavost članka 1. (e) Odluke Europske komisije C(2016) 94 od 20. siječnja 2016. o državnim potporama SA.33926 2013/C koju je Belgija provela u korist Duferca;

utvrdi ništavost članaka 2. do 4. odluke u dijelu u kojem se odnose na zajam koji je Foreign Strategic Investment Holding odobrio Steel Invest & Finance (Luxembourg);

naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog koji se temelji na nepostojanju prednosti nastale zajmom koji je Foreign Strategic Investment Holding odobrio društvu Steel Invest & Finance (Luxembourg) i na pogrešci u ocjeni koju je Komisija počinila smatrajući zajam o kojem je riječ državnom potporom.

2.

Drugi tužbeni razlog koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni koju je Komisija počinila u vezi s primjenom Komunikacije Komisije – Privremeni okvir Zajednice za državne potpore kojima se podupire pristup financiranju u trenutačnoj financijskoj i gospodarskoj krizi (SL 2009., C 83, str. 1.).


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/43


Tužba podnesena 19. svibnja 2016. – NM protiv Europskog vijeća

(Predmet T-257/16)

(2016/C 251/49)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: NM (Otok Lezbos, Grčka) (zastupnici: B. Burns, Solicitor i P. O’Shea, BL)

Tuženik: Europsko vijeće

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi sporazum između Europskog vijeća i Turske od 18. ožujka 2016. pod naslovom „Izjava EU-a i Turske, 18. ožujka 2016.”;

naloži tuženiku snošenje tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog kojim se ističe da je sporazum između Europskog vijeća i Turske od 18. ožujka 2016. naslovljen „Izjava EU-a i Turske, 18. ožujka 2016.” nespojiv s temeljnim pravima EU-a, osobito člancima 1., 18. i 19. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

Drugi tužbeni razlog kojim se ističe da Turska nije sigurna treća zemlja u smislu članka 36. Direktive 2005/85/EZ od 1. prosinca 2005. o minimalnim normama koje se odnose na postupke priznavanja i ukidanja statusa izbjeglica u državama članicama (SL L 326, 13.12.2005, str. 13.-34.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 7., str. 19.).

3.

Treći tužbeni razlog kojim se ističe da je trebala biti provedena Direktiva 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba (SL L 212, 7.8.2001, str. 12.-23.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 49.).

4.

Četvrti tužbeni razlog kojim se ističe da je pobijani sporazum zapravo obvezujući ugovor ili „akt” koji za tužitelja proizvodi pravne učinke i da neusklađenost s člankom 218. i/ili člankom 78. stavkom 3. UFEU-a – zajedno ili odvojeno – pobijani sporazum čini nevaljanim.

5.

Peti tužbeni razlog kojim se ističe da je prekršena zabrana kolektivnog protjerivanja u smislu članka 19. stavka 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/44


Tužba podnesena 25. svibnja 2016. – Mediterranean Premium Spirits protiv EUIPO-a – G-Star Raw (GINRAW)

(Predmet T-258/16)

(2016/C 251/50)

Jezik na kojem je tužba podnesena: španjolski

Stranke

Tužitelj: Mediterranean Premium Spirits, SL (Barcelona, Španjolska) (zastupnici: J. Mora Granell i J. Romaní Lluch, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: G-Star Raw CV (Amsterdam, Nizozemska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave: tužitelj

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije „GINRAW” – prijava za registraciju br. 12 431 681

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 14. ožujka 2016. u predmetu R 1583/2015-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku kojom se odbija registracija žiga Europske unije br. 12 431 681 „GINRAW” za razrede 21. i 33. te, posljedično, odobri registraciju spomenutog žiga; i

naloži snošenje troškova EUIPO-u i, eventualno, intervenijentu.

Tužbeni razlozi

Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) i članka 75. Uredbe br. 207/2009.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/45


Tužba podnesena 23. svibnja 2016. – Trost Auto Service Technik protiv EUIPO-a (AUTOSERVICE.COM)

(Predmet T-259/16)

(2016/C 251/51)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Trost Auto Service Technik SE (Stuttgart, Njemačka) (zastupnik: odvjetnik P. Kohl)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: figurativni žig Unije s verbalnim elementom „AUTOSERVICE.COM” – prijava za registraciju br. 13 593 678

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 14. ožujka 2016. u predmetu R 1770/2015-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku;

naloži tuženiku snošenje troškova postupka, uključujući one nastale tijekom žalbenog postupka.

Tužbeni razlozi

povreda članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009;

povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/45


Tužba podnesena 30. svibnja 2016. – Pempe protiv EUIPO-a – Marshall Amplification (THOMAS MARSHALL GARMENTS OF LEGENDS)

(Predmet T-271/16)

(2016/C 251/52)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Yusuf Pempe (Créteil, Francuska) (zastupnik: A. Vivès-Albertini, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Marshall Amplification plc (Milton Keynes, Ujedinjena Kraljevina)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: figurativni žig Europske unije koji sadrži verbalne elemente THOMAS MARSHALL GARMENTS OF LEGENDS – prijava za registraciju br. 11 570 264

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 16. ožujka 2016. u predmetu R 376/2015-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku;

odbije prigovor u cijelosti;

naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

povreda odredbi Uredbe br. 207/2009 u vezi s dokazivanjem uporabe i vjerojatnosti dovođenja u zabludu između znakova.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/46


Tužba podnesena 30. svibnja 2016. – Viridis Pharmaceutical protiv EUIPO-a – Hecht-Pharma (Boswelan)

(Predmet T-276/16)

(2016/C 251/53)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Viridis Pharmaceutical (Tortola, Britanski Djevičanski Otoci) (zastupnici: C. Spintig, S. Pietzcker i M. Prasse, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Hecht-Pharma GmbH (Hollnseth, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: verbalni žig Unije „Boswelan” – žig Unije br. 3 381 563

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom opoziva

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 29. veljače 2016. u predmetu R 2837/2014-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluke u dijelu u kojem je njome odbijena žalba tužitelja protiv opoziva žiga Unije br. 003381563 u pogledu „lijekova za liječenje multiple skleroze”;

tuženiku naloži snošenje tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlozi

povreda članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 – stvarna uporaba žiga;

povreda članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 – opravdani razlozi za neuporabu žiga;

povreda članka 83. Uredbe br. 207/2009, osobito načela zaštite legitimnih očekivanja.


Službenički sud

11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/48


Presuda Službeničkog suda (prvo vijeće) od 2. lipnja 2016. – Bermejo Garde protiv EGSO-a

(Predmet F-41/10 RENV) (1)

((Javna služba - Vraćanje predmeta na ponovno suđenje Službeničkom sudu nakon ukidanja - Članak 12.a Pravilnika - Dužnosnik koji je žrtva uznemiravanja - Članak 22.a Pravilnika - Dužnosnik zviždač - Zahtjev za pomoć - Odbijanje - Pravo na zaštitu - Uvjeti - Odbijanje - Posljedice - Zahtjev za naknadu štete))

(2016/C 251/54)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Moises Bermejo Garde (Bruxelles, Belgija) (zastupnik: L. Levi, odvjetnik)

Tuženik: Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) (zastupnici: U. Schwab i M. Lernhart, agenti, B. Wägenbaur, odvjetnik, potom K. Gambino, agent, B. Wägenbaur, odvjetnik, i naposljetku K. Gambino i X. Chamodraka, agenti, B. Wägenbaur, odvjetnik)

Predmet

Javna služba – Zahtjev za poništenje nekoliko odluka koje se odnose na prestanak tužiteljeve funkcije načelnika odjela pravne službe sa trenutačnim učinkom i njegovo raspoređivanje u Upravu za logistiku te odbijanje njegova službenog zahtjeva za pomoć kao i zahtjeva za naknadu štete.

Izreka presude

1.

Poništavaju se odluke predsjednika Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 24. ožujka 2010. o razrješavanju Moisesa Bermeja Garde sa njegove ranije dužnosti načelnika odjela pravne službe i od 13. travnja 2010. o njegovom raspoređivanju.

2.

Europskom gospodarskom i socijalnom odboru nalaže se platiti M. Bermeju Gardi iznos od 25 000 eura.

3.

Europski gospodarski i socijalni odbor snosi vlastite troškove i nalaže mu se snošenje troškova M. Bermeja Garde u predmetima F-41/10, T-530/12 P i F-41/10 RENV.


(1)  SL C 209, 31. 7. 2010., str. 55.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/49


Presuda Službeničkog suda (treće vijeće) od 25. svibnja 2016. – GW protiv Komisije

(Predmet F-111/15) (1)

((Javna služba - Dužnosnici - Socijalna sigurnost - Snošenje troškova liječenja - Konkretno i detaljno ispitivanje))

(2016/C 251/55)

Jezik postupka:francuski

Stranke

Tužitelj: GW (zastupnici: N. de Montigny i J.-N. Louis, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: T. S. Bohr i F. Simonetti, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje Komisijine odluke o odbijanju naknade tužitelju i njegovoj supruzi troškova koji se odnose na tri računa za liječničke zahvate i tretmane povezane s rakom od kojeg boluje tužiteljeva supruga.

Izreka presude

1.

Poništava se Komisijina odluka kojom je ona odbila smatrati nadoknadivima troškove navedene u obračunima br. 67. i 68. od 7. veljače 2014. te br. 72. od 12. ožujka 2014., koji se odnose na zdravstvenu njegu pruženu tužiteljevoj supruzi.

2.

Komisija snosi vlastite troškove i nalaže joj se snošenje GW-ovih troškova.


(1)  SL C 354, 26. 10. 2015., str. 55.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/49


Tužba podnesena 31. ožujka 2016. – ZZ protiv Komisije

(Predmet F-18/16)

(2016/C 251/56)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnici: F. Sciaudone i R. Sciaudone, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Predmet i opis spora

Poništenje odluke Komisije kojom nije priznala da tužitelj obavlja posebne odgovornosti na temelju čega bi bio razvrstan u vrstu radnog mjesta „načelnik odjela ili jednakovrijedno mjesto” ili „savjetnik ili jednakovrijedno mjesto”, u skladu s člankom 30. stavkom 3. Priloga XIII. Pravilniku o osoblju, kao i utvrđenje nezakonitosti Komunikacije Komisije SEC (2013) 691 od 18. prosinca 2013. o izmjeni pravila o sastavu kabineta članova Komisije i glasnogovornicima.

Tužbeni zahtjev tužitelja

Poništiti odluku o odbijanju njegova zahtjeva da mu se prizna jednak status kao da obavlja posebne odgovornosti na temelju kojeg bi bio razvrstan u vrstu radnog mjesta „savjetnik ili jednakovrijedno mjesto”, u skladu s člankom 30. stavkom 3. Priloga XIII. Pravilniku o osoblju;

podredno, ako izostane potpuna i nediskriminirajuća provedba članka 30. stavka 3. Priloga XIII. Pravilniku o osoblju, poništiti Komunikacije iz 2013. g. (i Komunikaciju iz 2014. u dijelu u kojem ona preuzima Komunikaciju iz 2013.);

naložiti Komisiji snošenje troškova.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/50


Tužba podnesena 28. travnja 2016. – ZZ protiv Frontex-a

(Predmet F-21/16)

(2016/C 251/57)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnik: Spyros A. Pappas, odvjetnik)

Tuženik: Frontex

Predmet i opis spora

Poništenje odluke o neproduljenju tužiteljevog ugovora i zahtjev za naknadu štete zbog gubitka plaće, kao i mirovinskih prava.

Tužbeni zahtjev tužitelja

Poništiti odluku Frontex-a od 26. lipnja 2015. o neproduljenju tužiteljevog ugovora;

Naložiti Frontex-u da naknadi gubitak plaće tužitelja, kao i njegovih mirovinskih prava;

Naložiti Frontex-u snošenje troškova.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/50


Tužba podnesena 29. travnja 2016. – ZZ protiv CPVO-a

(Predmet F-22/16)

(2016/C 251/58)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnici: L. Levi i A. Blot, odvjetnici)

Tuženik: Ured Zajednice za biljne sorte (CPVO)

Predmet i opis spora

Poništenje odluke o neproduljenju tužiteljeva ugovora o radu kao člana privremenog osoblja i zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je tužitelj navodno pretrpio.

Tužbeni zahtjev tužitelja

Poništiti odluku tijela za sklapanje ugovora od 24. lipnja 2015. o neproduljenju tužiteljeva ugovora o radu kao člana privremenog osoblja nakon 31. prosinca 2015.;

poništiti odluku tijela za sklapanje ugovora od 20. siječnja 2016. o odbijanju pritužbe tužitelja od 15. rujna 2015. protiv navedene odluke;

isplatiti naknadu time pretrpljene imovinske štete, privremeno procijenjene, ex aequo et bono, na 119 767 eura;

dodijeliti tužitelju naknadu štete u iznosu od 30 000 eura na temelju pretrpljene neimovinske štete;

naložiti tuženiku snošenje troškova.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/51


Tužba podnesena 2. svibnja 2016. – ZZ protiv Komisije

(Predmet F-23/16)

(2016/C 251/59)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnici: S. Orlandi i T. Martin, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Predmet i opis spora

Naknada imovinske štete koju je tužitelj navodno pretrpio zbog navodnog kašnjenja u organizaciji postupka reklasifikacije za 2013. godinu.

Tužbeni zahtjev tužitelja

Naložiti tuženiku da u cijelosti naknadi štetu koju je tužitelj pretrpio zbog kašnjenja u organizaciji postupka reklasifikacije za 2013. godinu;

naložiti tuženiku snošenje troškova.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/51


Tužba podnesena 13. svibnja 2016. – ZZ protiv Komisije

(Predmet F-24/16)

(2016/C 251/60)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnik: F. Moyse, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Predmet i opis spora

Poništenje tuženikove odluke o odbijanju zahtjeva za preispitivanjem izračuna tužiteljevih financijskih prava nakon ostavke koju je 2000.g. podnio u Komisiji.

Tužbeni zahtjev tužitelja

Poništiti odluku tuženika od 15. ožujka 2016. o odbijanju tužiteljeve žalbe;

naložiti tuženiku snošenje troškova.


11.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 251/52


Tužba podnesena 18. svibnja 2016. – ZZ protiv ESVD-a

(Predmet F-25/16)

(2016/C 251/61)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnici: N. de Montigny i J.-N. Louis, odvjetnici)

Tuženik: Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD)

Predmet i opis spora

Poništenje odluke tijela za imenovanje od 7. srpnja 2015. da se tužitelja ne promakne u razred AST 3 u sklopu promaknuća za 2013. godinu i zahtjev za naknadu štete.

Tužbeni zahtjev tužitelja

Poništiti odluku tijela za imenovanje od 7. srpnja 2015. da se tužitelja ne promakne u razred AST 3 u sklopu promaknuća za 2013. godinu;

naložiti ESVD-u da tužitelju isplati naknadu u iznosu od 15 000 eura;

naložiti ESVD-u snošenje troškova.