10.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 208/1

10.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 208/2

—

uzimajući u obzir glavne konvencije i ugovore UN-a o ljudskim pravima, uključujući i Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda,

—

uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i neobavezni protokol koji se na nju odnosi,

—

uzimajući u obzir Protokol o pravima žena u Africi koji je priložen Afričkoj povelji o ljudskim pravima i pravima naroda,

—

uzimajući u obzir Rimski statut koji je donesen 17. srpnja 1998., a stupio na snagu 1. srpnja 2002.;

—

uzimajući u obzir Sporazum iz Cotonoua potpisan 23. lipnja 2000. i revidiran 22. lipnja 2010.;

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 25. lipnja 2012. o strateškom okviru EU-a za ljudska prava i demokraciju i Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju i odluke Vijeća od 25. srpnja 2012. kojom se imenuje posebni predstavnik EU-a za ljudska prava (1) (EUSR) i od 18. ožujka 2013. kojom se imenuje posebni predstavnik EU-a za Sahel (2), posebno članke o ljudskim pravima u okviru njegova mandata,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Sahelu, osobito o Maliju, uključujući i zaključke od 21. ožujka 2011. o strategiji EU-a za sigurnost i razvoj u području Sahela te i novije zaključke, uključujući i one od 17. i 31. siječnja, 18. veljače, 22. travnja, 27. svibnja i 24. lipnja 2013.,

—

uzimajući u obzir Deklaraciju Ujedinjenih naroda o zaštiti žena i djece u slučajevima izvanrednih stanja i oružanog sukoba kao i Rezolucije Vijeća sigurnosti 1325(2000.) i 1820(2008.) o položaju žena, miru i sigurnosti,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 14. lipnja 2011. o pokazateljima EU-a za obuhvatan pristup provedbi u EU-u Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 1325(2000.) i 1820(2008.) o položaju žena, miru i sigurnosti,

—

uzimajući u obzir smjernice EU-a o ljudskim pravima,

—

uzimajući u obzir smjernice Europske unije o nasilju nad ženama i borbi protiv svih vrsta njihove diskriminacije,

—

uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a i izvješća glavnog tajnika UN-a i visokog predstavnika UN-a za ljudska prava koja se odnose na Sahel, a posebno na Mali,-

—

uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika UN-a Vijeću sigurnosti UN-a o stanju u regiji Sahel od 14. lipnja 2013. i priloženu UN-ovu integriranu strategiju za Sahel,

—

uzimajući u obzir izvješće UN-a o ljudskom razvoju iz 2013.,

—

uzimajući u obzir planove provedbe humanitarne pomoći Europske komisije za područje Sahela,

—

uzimajući u obzir zaključke zajedničkog predsjedništva međunarodne konferencije darovatelja „Zajedno za novi Mali” održane u Bruxellesu 15. svibnja 2013.,

—

uzimajući u obzir konferenciju visoke razine o vodstvu žena u Sahelu održanu 9. travnja 2013. u Bruxellesu na inicijativu Europske unije, ureda posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a za Sahel i Žena UN-a,

—

uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a o jednakosti spolova i emancipaciji žena u okviru suradnje u razvoju (2010. – 2015.),

—

uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika UN-a Vijeću sigurnosti UN-a o Zapadnoj Sahari od 8. travnja 2013., a posebno upućivanje na međupovezanost između Zapadne Sahare i stanja u Sahelu te uzimajući u obzir strategiju za sigurnost i razvoj u Sahelu koju je izradila Europska služba za vanjsko djelovanje (EEAS), a posebno tvrdnju prema kojoj su problemi Sahela prekogranični i međupovezani i stoga će samo jedna regionalna i cjelovita strategija koja uključuje i susjedne države Magreba moći dovesti do napretka u regiji,

—

uzimajući u obzir izvješće posebnog izvjestitelja o mučenjima i drugim okrutnim, nečovječnim ili ponižavajućim postupanjima ili kažnjavanjima od 28. veljače 2013. u vezi njegove misije u Maroku, uključujući i Zapadnu Saharu,

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 25. studenog 2010. o stanju u Zapadnoj Sahari (3),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. prosinca 2012. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu 2011. i politici Europske unije na tu temu (4),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 7. veljače 2013. o 22. zasjedanju Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava (5),

—

uzimajući u obzir rezoluciju Europskog parlamenta od 16. veljače 2012. o stajalištu Parlamenta u vezi s 19. sjednicom Vijeća Ujedinjenih naroda za ljudska prava (6),

—

uzimajući u obzir godišnje izvješće o Zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici visokog predstavnika Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Europskom parlamentu, koje je Vijeće podržalo 4. listopada 2012.,

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A7-0325/2013),

A.

budući da je Sahel jedno od najsiromašnijih područja na svijetu koje se suočava s teškim problemima vezanima uz ljudska prava, vladavinu prava, sigurnost i oružani sukob te gospodarski i društveni razvoj; budući da je izrazito siromaštvo tog područja vidljivo iz UN-ova indeksa ljudskog razvoja za 2012., na kojem se Niger (186. mjesto), Čad (184. mjesto), Burkina Faso (183. mjesto) i Mali (182. mjesto) nalaze među šest najslabije razvijenih zemalja svijeta;

B.

budući da je jedna od značajki koje određuju tu regiju učinak prelijevanja, uzrokovan političkom nestabilnošću, siromaštvom i nesigurnim granicama, a koji bitno uzrokuje zajedničke izazove vezane uz ljudska prava u cijelom Sahelu; budući da ta značajka povlači potrebu za dobro usklađenim i cjelovitim pristupom cijeloj ekološko-zemljopisnoj regiji Sahel;

C.

budući da su uspostava demokracije, mira i dobrog upravljanja temeljni problem sahelskih država; budući da se te države moraju angažirati u smjeru unaprjeđivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda, iskorjenjivanja diskriminacije prema ženama i manjinama, promicanja obrazovanja i etničke pomirbe;

D.

budući da područje primjene ove rezolucije obuhvaća zemlje utvrđene u strategiji EU-a za područje Sahela, konkretno Mauritaniju, Mali, Niger i određene dijelove Burkine Faso i Čada, te da je šira zemljopisna i ekološka definicija Sahela i dalje ključna s obzirom na zajedničke izazove vezane uz ljudska prava u tom području koji nastaju iz sukoba i raznih nedostataka u vezi sigurnosti ljudi, uključujući i krhkost države; budući da će se ovo izvješće baviti i stanjem ljudskih prava u ne-samoupravnom području Zapadne Sahare i kampova u Tindoufu;

E.

budući da je stopa smrtnosti trudnica i rodilja u Maliju, procijenjena na 1 100 smrti na 100 000 živorođenih, prema podacima UN-a najviša u svijetu; budući da izvješće UN-a o ljudskom razvoju za 2013. ističe Niger i Mali kao zemlje s osobito visokim stopama smrtnosti djece mlađe od pet godina, s više od 200 smrti na 1 000 živorođenih u situacijama u kojima majke nemaju nikakvo obrazovanje; budući da su procjene Svjetske banke vezane uz stope upisanih u osnovnu školu za Niger i Mali među najlošijima u svijetu i iznose 62 % odnosno 63 %; budući da UN procjenjuje da je oko 18 milijuna ljudi u Sahelu i Zapadnoj Africi bilo pogođeno ozbiljnom prehrambenom krizom u 2012.; budući da Europska komisija procjenjuje da je 10,3 milijuna ljudi još uvijek izloženo nedostatku hrane u području Sahela u 2013., od kojih je 4,2 milijuna Malijaca, s 1,4 milijuna djece mlađe od pet godina kojima prijeti ozbiljna akutna pothranjenost i dodatnih 3,1 milijun njih kojima prijeti umjerena akutna pothranjenost; budući da je Komisija posredovala u uspostavi Globalnog saveza za inicijativu izgradnje otpornosti u Sahelu (AGIR-Sahel) te da se obvezala dati 517 milijuna eura u humanitarnoj i razvojnoj pomoći za razdoblje 2012.-2013.;

F.

budući da dio stanovništva tih država nema pristup njezi, te boluje od mnogobrojnih endemskih bolesti poput kolere, meningitisa, ospica i HIV-a/side; budući da je broj slučajeva smrti uzrokovanih HIV-om/sidom visok, s 11 000 mrtvih godišnje u Čadu, 7 100 mrtvih godišnje u Burkini Faso, 4 400 mrtvih godišnje u Maliju i 4 300 mrtvih godišnje u Nigeru;

G.

budući da su države Sahela bogate prirodnim resursima osobito naftom, zlatom ili uranom, ali se prihodi iz tih iskorištavanja ne vraćaju lokalnom gospodarstvu na način koji bi bio dostatan da se omogući razvoj tih država;

H.

budući da građanski ratovi ili etnički sukobi uzrokuju preseljenje stanovništva i izgradnju izbjegličkih kampova poput kampova Mentao u Burkini Faso, Mangaize u Nigeru, M'Bera u Mauritaniji i Breijing u Čadu; budući da su uvjeti života i higijena u tim kampovima bijedni;

I.

budući da su u Maliju u posljednjih 20 godina izbori održavani redovito; budući da se prije državnog udara tu zemlju u Africi smatralo relativno uspješnom demokratskom pričom;

J.

budući da je malijska kriza višestruka i ad se ne može svesti na etnički sukob; međutim, budući da su naoružane džihadske skupine koje su se početkom 2012. udružile sa sekularnim Nacionalnim pokretom za oslobođenje Azavada (MNLA), a nakon toga ga izbacile, iskoristile neraspoloženje prema Tuarezima i njihovu želju za nezavisnošću ili većom samostalnošću sjevernog Malija u svojoj pobuni; budući da su te skupine, osobito Ansar Dine, Al-Qaida islamskog Magreba (AQUIM) i Pokret za jedinstvo i džihad u Zapadnoj Africi (MUJAO), koristile nestabilnost koja je bila posljedica prevrata koji je slijedio u Bamaku, kao i šire nestabilnosti u regiji i potaknute nekontroliranim arsenalima u Libiji; budući da su sustavna kršenja ljudskih prava na sjeveru zajedno s predstojećom egzistencijalnom prijetnjom samoj malijskoj državi potaknuli oružanu intervenciju francuskih, afričkih i UN-ovih snaga radi zaustavljanja zlodjela i kršenja ljudskih prava koje su počinile ekstremističke skupine s ciljem pružanja potpore demokraciji, uspostave vladavine prava i vlasti malijske države i ponovne uspostave poštivanja ljudskih prava; budući da su malajska vlada i pobunjeničke snage potpisale preliminarni mirovni sporazum 18. lipnja 2013.; budući da stanje na Maliju zahtijeva odgovor koji ide dalje od rješavanja sigurnosnih prijetnji, uključujući dugotrajnu obvezu i odlučnu akciju međunarodne zajednice za rješavanje dubokih političkih, razvojnih i humanitarnih izazova;

K.

budući da prisutnost terorističkih skupina uzrokuje ozbiljnu nestabilnost u regiji, s uzimanjem talaca i nasilnim napadima; budući da je Sahel tranzitna zona za preprodaju droge koja dolazi od kriminalnih skupina iz Latinske Amerike; budući da su trgovci drogom često povezani s terorističkim skupinama koje osiguravaju sigurnost prijevoza; budući da je prisutnost tih trgovaca izvor nestabilnosti za Sahel i Europsku uniji, koja je često krajnje odredište ove trgovine;

L.

budući da vlade regije Sahel za postizanje trajnog rješenja krize trebaju uključiti predmetno stanovništvo; budući da je sudjelovanje žena posebice u rješavanju sahelske krize nužni preduvjet za ostvarivanje dugotrajne stabilnosti; budući da borba protiv nekažnjavanja, uključujući nekažnjavanje za rodno nasilje tijekom sukoba ključna za stabilnost regije i izgradnju trajnog mira;

M.

budući da EU u posljednje vrijeme pridaje sve veću pozornost Sahelu, o čemu svjedoči usvajanje EU-ove strategije za područje Sahela 2011., pokretanje misije izgradnje kapaciteta zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZOSP) EU-a (EUCAP Sahel Niger) u srpnju 2012. i misije ZSOP-a EU-a za osposobljavanje (EUTM) u Maliju u veljači 2013. i imenovanje posebnog predstavnika EU-a za područje Sahela; budući da mandat novog posebnog predstavnika EU-a, usvojen 18. ožujka 2013. uključuje jaku komponentu ljudskih prava;

N.

budući da složeni i međuovisni problemi zahtijevaju sveobuhvatan pristup koji koristi cijeli raspon instrumenata i politika EU-a, koje povezuju ciljeve EU-a koji se odnose na upravljanje krizom, sigurnosni sektor, razvojnu suradnju i ekološku održivost u vezi napora EU-a na području ljudskih prava, potpore demokraciji i vladavine prava; budući da sveobuhvatna strategija za regiju treba obuhvaćati koordinaciju između odgovarajućih povjerenika, poput povjerenika za razvoj i humanitarnu pomoć, EEAS-a, posebnih predstavnika EU-a, uključujući posebne predstavnike za ljudska prava i Sahel koju provodi potpredsjednik/visoki predstavnik te koordinatora EU-a za borbu protiv terorizma kao i države članice; budući da učinkovito rješenje trenutne krize mora uključivati gospodarske i socijalne politike kojima je cilj poboljšati životni standard stanovništva;

O.

budući da se politike EU-a trebaju usredotočiti posebice na ruralni razvoj i poljoprivredu radi osiguranja prehrambene sigurnosti kao doprinosa trajnom društveno-gospodarskom razvoju u subsaharskoj Africi; budući da je Europska komisija u suradnji, između ostalog, s Uredom Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih pitanja (UNOCHA), Fondom Ujedinjenih naroda za djecu (UNICEF), visokim predstavnikom Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) i Svjetskim programom za hranu (WFP) pokrenula inicijativu AGIR-Sahel sa željom povećanja među-organizacijske suradnje, koja je dio sveobuhvatnog pristupa EU-a, u suočavanju s prehrambenom krizom u Sahelu; budući da su suradnici prepoznali potrebu za najmanjim ulaganjem od 750 milijuna eura kako bi se omogućila mreža socijalne skrbi za zaštitu najranjivijih u slučaju ako i kada u budućnosti ponovno nastupi suša;

P.

budući da kršenja ljudskih prava te političke, okolišne, razvojne i humanitarne krize u regiji Sahel pogađaju osobito žene koje su često predmet diskriminacije, iznimne fizičke i ljudske nesigurnosti, kroničnog siromaštva te marginalizacije; budući da su ravnopravnost spolova, politička i gospodarska emancipacija žena, promicanje rodne jednakosti te obrana prava žena ključni za smanjenje siromaštva i poticanje održivog razvoja; budući da sve restriktivnija društvena sredina ograničava mobilnost i produktivnost te naposljetku sposobnost žena da djeluju kao učinkovite vođe i braniteljice prava žena; budući da žene u regiji Sahel čine većinu malih poljoprivrednika, a ipak su kažnjavane u smislu zemljišnih prava; budući da taj nedostatak vlasništva nad zemljom doprinosi siromaštvu među ženama; budući da istraživanja pokazuju da veća obrazovanost žena i njihova mogućnost ostvarivanja prihoda i upravljanja njima stvara niz pozitivnih rezultata poput smanjenja smrtnosti majki i djece, poboljšanja zdravlja i prehrane majki i djece, povećanja poljoprivredne produktivnosti, ublažavanja klimatskih promjena, usporavanja rasta stanovništva, širenja gospodarstva te prekidanje kruga siromaštva;

Q.

budući da je više od stotinu vlada, međunarodnih agencija i nevladinih organizacija tijekom sastanka na vrhu u Londonu s temom planiranja obitelji u srpnju 2012. sebi postavilo cilj investiranja dodatne četiri milijarde dolara do 2020. kako bi se u 69 najsiromašnijih zemalja svijeta, uključujući države Sahela, broj žena koje koriste kontracepciju povećao na 120 milijuna; budući da će se ta financijska sredstva dodati trenutnom iznosu od 10 milijardi dolara;

R.

budući da su sahelske države potpisnice sporazuma iz Cotonoua; budući da partnerstvo s Europskom unijom počiva na uzajamno dogovorenim odredbama o ljudskim pravima i dobrom uspravljanju te uključuje razvojnu pomoć, dobro upravljanje, promicanje ljudskih prava i humanitarne pomoći;

S.

budući da je suradnja EU-a s Afričkom unijom, Gospodarskom zajednicom zapadnoafričkih zemalja (ECOWAS), Unijom arapskog Magreba, regionalnim institucijama za ljudska prava i tijelima UN-a za ljudska prava i dalje preduvjet za uspješno zagovaranje zaštite i unaprjeđenja ljudskih prava u Sahelu;

T.

budući da je 14. lipnja 2013. glavni tajnik UN-a, u svom izvješću Vijeću sigurnosti UN-a, predložio poboljšanje uključivog i djelotvornog upravljanja diljem regije, izgrađivanje nacionalnih i regionalnih sigurnosnih mehanizama sposobnih za suočavanje s prekograničnim prijetnjama i integriranje humanitarnih i razvojnih planova i intervencija radi izgrađivanja dugoročne otpornosti;

U.

budući da u Zapadnoj Sahari od 1991. vlada primirje između marokanske vlade i Fronte Polisario; budući da UN Zapadnu Saharu smatra područjem koje nema samoupravu; budući da je Arapska Demokratska Republika Sahravi punopravna članica Afričke unije i da je do sada priznalo više od 35 zemalja UN-a, ali ne i sam UN zajednički kao niti ijedna od država članica EU-a; budući da Maroko ima zakonsku obvezu objasniti vršenje de facto administrativne vlasti nad područjem i narodom Zapadne Sahare; budući da UN, pod okriljem Vijeća sigurnosti, djeluje kao posrednik u pronalaženju rješenja za sukob; međutim, budući da prema glavnom tajniku UN-a nije ostvaren napredak vezano uz temeljna pitanja budućeg statusa područja; budući da referendum o statusu Zapadne Sahare o kojem je načelno postignut dogovor 1988. još nije proveden;

V.

budući da je Maroko potpisao i ratificirao nekoliko međunarodnih sporazuma i sporazuma o ljudskim pravima poput Međunarodne konvencije za zaštitu svih osoba od prisilnog nestanka, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (ICCPR), Konvencije protiv mučenja (CAT), Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena i Deklaracije za zaštitu boraca za ljudska prava Ujedinjenih naroda (UNPHRD);

W.

budući da su Rezolucije 1754 (2007.), 2007 (1783.), 1871 (2009.), 1920 (2010.), 1979 (2011.), 2044 (2012.) i 2099 (2013.) Vijeća sigurnosti pozvale susjedne države da potpuno surađuju s Ujedinjenim narodima i međusobno te da ulože veće napore u svrhu prekida trenutačnog zastoja i postizanja napretka ka političkom rješenju;

X.

budući da su izbjeglički kampovi u blizini Tindoufa u Alžiru koji su uspostavljeni prije trideset i sedam godina drugi na svijetu po dužini vremena postojanja; budući da politički zastoj isključuje bilo kakve realne izglede za njihovo ukidanje odnosno za preseljenje ili povratak korisnika kampa u njihov zavičaj u bliskoj budućnosti;

Y.

budući da su marokanska vlada i Fronta Polisario optuženi za kršenje ljudskih prava; budući da je UN-ova misija za referendum u Zapadnoj Africi (MINURSO) jedina UN-ova misija u čiji mandat nije uključena dimenzija ljudskih prava i koja ne predviđa način prijave navodnog kršenja ljudskih prava; budući da Rezolucija Vijeće sigurnosti UN-a 2099 od 25. travnja 2013. produžuje mandat MINURSO-u; budući da izvješće glavnog tajnika od 8. travnja 2013. posvećuje tri stranice pitanju ljudskih prava; budući da Vijeće sigurnosti UN-a i države članice EU-a u Vijeću sigurnosti propustili podržati prijedlog SAD-a za davanje MINURSO-u ovlast u vezi ljudskih prava, što je dovelo do narodnih demonstracija u Zapadnoj Sahari;

1.

izražava duboku zabrinutost zbog stanja ljudskih prava u regiji Sahel koje je pogoršano brojnim krizama na političkom, društvenom, gospodarskom i ekološkom području; naglašava da je za duboko upletene izazove potreban cjeloviti i sveobuhvatni politički odgovor i političko rješenje koje uključuje različite strane u sukobu;

2.

primjećuje da je stanje ljudskih prava u regiji Sahel dobilo na međunarodnoj važnosti zbog oružanog sukoba u Maliju i intervencije francuskih, afričkih i UN-ovih snaga; priznaje da je taj sukob stvorio posebne probleme u toj zemlji uz pogoršanje strukturnih problema već prisutnih u Maliju i drugdje u tom području; međutim, naglašava da trenutačni razlozi za zabrinutost u Maliju ne bi trebali odvraćati pozornost od kroničnih prevladavajućih problema koji ozbiljno utječu na stanje ljudskih prava u ostatku regije Sahela, osobito organizirani kriminal, ropstvo i trgovina ljudima, džihadski ekstremizam i radikalizacija, nestabilna vladavina i institucionalna korupcija te sustavno i iscrpljujuće siromaštvo, djeca vojnici, diskriminacija protiv žena;

3.

naglašava da je propusnost granica značajka zemalja u regiji; ističe činjenicu da je pogoršanje stanja u Sahelu uvelike povezano s poplavom oružja u sjevernom Maliju nakon rata u Libiji dok se libijske pobunjenike na granicama s drugim državama tog područja sustavno razoružavalo; ponovno poziva na regulaciju i stroge provjere prodaje oružja kako bi se osiguralo da se države članice ne uključe u širenje sukoba;

4.

pozdravlja činjenicu što se u politici EU-a pridaje veća pozornost ljudskim pravima; primjećuje da je i UN poduzeo mjere u cilju razvoja obuhvatne strategije za regiju Sahel s jakom dimenzijom ljudskih prava; podsjeća da su EU i zemlje Sahela kao potpisnice Sporazuma iz Cotonoua preuzele zajedničke obveze zaštite ljudskih prava i demokratskih načela, na temelju vladavine prava te transparentne i pouzdane vlasti; ističe da su države Sahela stranke većine međunarodnih ugovora za zaštitu ljudskih prava, prava žena i prava djece;

5.

naglašava važnu ulogu EU-a, svjetskog najvećeg darovatelja pomoći, u rješavanju razvojnih izazova u regiji Sahel; naglašava važnost uključivanja drugih međunarodnih dionika u napore poput iskorjenjivanja siromaštva i gladi, promicanja spolne jednakosti i smanjenja stopa smrtnosti djece, sukladno milenijskim ciljevima razvoja;

6.

smatra da je nužan osobito hitan odgovor na stanje ljudskih prava u Maliju s obzirom na izvješća o teškom kršenju ljudskih prava od strane naoružanih skupina Tuarega i džihadista u sjevernom Maliju; primjećuje da navodna kaznena djela uključuju masovna silovanja, mučenje, sakaćenja i okrutno postupanje, uključujući amputacije i javna šibanja, javna kamenovanja za počinjeni preljub, etnički utemeljeno nasilje, pokušaje etničkog čišćenja, izvansudska i masovna pogubljenja zatvorenika, masakr malijskih vojnika, protupravna uhićenja i pritvaranja i donošenje presuda bez pravog postupka, prisilne brakove i seksualno ropstvo, namjerne napade na kulturne objekte te uništavanje i pljačkanje imovine; izražava duboku zabrinutost vezano uz nova kretanja u terorizmu i kriminalnim tehnikama, uključujući samoubilačke bombaške napade, otmice i uzimanje talaca te korištenje djece za ljudski štit; primjećuje da od siječnja 2013. postoje i brojna izvješća o kršenjima ljudskih prava koja su počinili elementi malijskih sigurnosnih snaga i, u manjoj mjeri, posebna milicija protiv onih za koje se sumnja da su džihadisti ili za koje se smatra da su surađivale s pobunjeničkim skupinama ili bile povezane s njima; primjećuje da su pogođeni u najvećem dijelu došli iz tuareških, arapskih i fulanskih zajednica te da je vojska često bila optužena za protumjere na etničkoj osnovi; izražava ozbiljnu zabrinutost oko toga da navodni zločini uključuju i mučenje i neljudski tretman, prisilna nestajanja i izvansudska i masovna pogubljenja zatvorenika i civila; nadalje izražava zabrinutost u vezi izvješća o ubojstvima, mučenjima i nestajanjima u južnom Maliju koja provodi vojska članova sigurnosnih snaga odanih tuareškom režimu od prije vojnog puča; nadalje, s ozbiljnom zabrinutošću primjećuje izvješća o minama koje ubijaju i sakate malijske civile, uključujući i djecu; poziva sve sudionike sukoba na prestanak korištenja mina te na brzu i djelotvornu suradnju s regionalnim i međunarodnim dionicima radi osiguravanja potpunog uklanjanja tog naoružanja;

7.

pozdravlja potpisivanje mirovnog sporazuma u Maliju 18. lipnja 2013. između malijskih vlasti i naoružanih terorističkih skupina sjevernog Malija koji je utro put uspješnim predsjedničkim izborima i mirovnim pregovorima između malijskih vlasti te činjenicu da su svi potpisnici obećali obustaviti svaku vrstu kršenja ljudskih prava; prihvaća njihovu predanost jedinstvu, dijalogu i ponovnoj uspostavi ustavnog poretka; svejedno prepoznaje da je ovo preliminarni sporazum koji mora biti popraćen mjerama obaju strana radi konačnog okončanja sukoba; s tim ciljem poziva malijske vlasti i njihove međunarodne partnere da obrate pozornost na nove uzorke kršenja ljudskih prava koji su se pojavili nakon ponovne uspostave određenih dijelova sjevernog Malija i koji bi mogli predstavljati prepreku izgradnji mira i pomirbi ako se na njih ne reagira na odgovarajući način, a koji uključuju i odmazde na etničkoj osnovi; pozdravlja činjenicu da je malijska vlada uspostavila jedinicu za nadzor vojnih operacija vojske raspoređene na sjeveru države i pokretanje istraga o navodnim kršenjima ljudskih prava od strane određenih članova malijskih oružanih snaga; poziva oružane snage da pokažu profesionalizam dok se učvršćuju u područjima koja su prethodno držali pobunjenici; štoviše, poziva malijsku vladu da pojednostavni postupke prijave zloporabe u trenutnim operacijama i svim budućim napadima, što uključuje i podršku nacionalnoj komisiji za ljudska prava te da pojednostavni propisani postupak prilikom ispitivanja osumnjičenih militanata; ponovno ističe svoju osudu zlodjela počinjenih prema civilnom stanovništvu, zatvorenicima i vojnicima; podsjeća na odlučnost tužiteljstva Međunarodnog kaznenog suda (ICC) na razumnoj osnovi da vjeruje da su zlodjela počinjena u sukobu u Maliju ratni zločini; štoviše, vjeruje da bi neka zlodjela mogla predstavljati zločine protiv čovječanstva;

8.

s ozbiljnom zabrinutošću napominje da je dalji razlog za rast destabilizacije u Maliju rastuća razina korupcije koja stanovništvo na sjeveru, poput Tuarega, Songhaija, Arapa i drugih ostavlja izvan dosega međunarodne pomoći; naglašava da je jedan od najopasnijih učinaka korupcije stvaranje kulturne i etničke podijeljenosti između sjevernog i južnog Malija.

9.

s dubokom zabrinutošću primjećuje procjenu UNHCR-a prema kojoj je u Maliju gotovo 300 000 interno raseljenih osoba (IDP-ova) uz više od 175 000 izbjeglica u susjednoj Burkini Faso, Nigeru, Mauritaniji, te u manjoj mjeri Alžiru; poziva na hitne mjere u izbjegličkim kampovima u kojima prema izvješćima postoji kolera, veoma velika nedostupnost hrane i alarmantne razine smrtnosti djece koji su veći od podataka za cijelu regiju što je posljedica pothranjenosti i nedostatka pristupa sigurnoj vodi i zdravstvenoj skrbi; poziva međunarodne darovatelje da poštuju svoje financijske obveze te da hitno i bez odgode prikupe 290 milijuna dolara potrebnih da bi UNHCR zaustavio ozbiljnu prehrambenu krizu koja sada pogađa 3,4 milijuna Malijaca; naglašava važnost jamčenja sigurnosti izbjeglicama i interno raseljenim osobama i olakšavanja njihova urednog povratka u njihove domaće sredine kao ključnog elementa za nacionalnu pomirbu;

10.

skreće pažnju na patnje žena u nedavnom sukobu u Maliju; posebno osuđuje korištenje otmice i silovanja kao ratni zločin; očekuje blisku suradnju EU-a i drugih međunarodnih partnera Malija s malijskim vlastima s ciljem provedbe obveza sadržanih u Rezolucijama Vijeća sigurnosti UN-a 1325 i 1820 i sveobuhvatnom pristupu EU-a; skreće pažnju na važnost uspostave prijelaznog pravosudnog mehanizma za zaustavljanje nekažnjavanja za počinitelje rodnog nasilja;

11.

poziva EU i države Sahela na cjelovitu primjenu sljedećih rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a: Rezolucije 1325 o ženama, miru i sigurnosti, kojom se zahtijeva sudjelovanje žena u svim aspektima i na svim razinama rješavanja sukoba, Rezolucije 1820 o seksualnom nasilju u konfliktnim i postkonfliktnim situacijama, kao i naknadnih rezolucija 1888, 1889 i 1960 koje se temelje na navedenim rezolucijama; u tom pogledu zahtijeva poticanje i osiguravanje sudjelovanja žena u mirovnim procesima te prepoznavanje potrebe uključivanja rodne perspektive u prevenciju sukoba, operacije održavanja mira, humanitarnu pomoć i rekonstrukciju nakon sukoba; ukazuje na ekstremnu patnju nanesenu ženama samo zato što su žene u zemljama u kojima se ratuje; potvrđuje da su radnje poput silovanja djevojčica od strane vojnika, prisilne prostitucije, prisilne oplodnje žena, seksualnog ropstva, silovanja i seksualnog zlostavljanja ili zavođenja s namjerom otmice krivična djela koja ne mogu biti ignorirana; potvrđuje da Europska unija treba smatrati takve radnje važnim problemima o kojima treba voditi računa; naglašava da je ženama i djevojkama koje su bile žrtve silovanja tijekom oružanih sukoba neophodno osigurati pristup pobačaju;

12.

ističe da su žene često predmet diskriminacije kada se radi o priznavanju njihovog rada u zauzimanju za mir; podsjeća na to da kad je više žena redovito uključeno u procese rješavanja sukoba i jačanja mira, one igraju ključnu ulogu u mirovnim pregovorima, na taj način šireći opseg obnove, rehabilitacije i izgradnje mira; stoga potiče sudjelovanje žena u svim nacionalnim, regionalnim i međunarodnim naporima za pomirbu u Maliju, te posebice na sjeveru zemlje; poziva da se nacionalni akcijski planovi utemeljeni na Rezoluciji Vijeća sigurnosti 1325 podvrgavaju redovitoj reviziji kako bi se njihove prioritetne točke redovito ažurirale;

13.

izražava zgražanje nad teškim povredama prava djece i okrutnim nasiljem počinjenim nad njima u Maliju, uključujući prijavljene slučajeve novačenja djece vojnika u svim oružanim skupinama na sjeveru, uključujući državne snage; naglašava važnost dodjele dovoljne količine sredstava za zadaće demobilizacije i rehabilitacije djece vojnika; s tim ciljem nacrt sporazuma između malijske vlade i UN-a koji omogućuje predaju djece vojnika uključenih u naoružane skupine predstavnicima UN-a te pozdravlja mjere UNICEF-a za reintegraciju te djece; izražava duboku zabrinutost vezano uz zaključke posljednjeg izvješća UN-a o djeci i oružanom sukobu, koje navodi kako su priroda i taktika sukoba u Maliju stvorili neviđene prijetnje za djecu; najstrože osuđuje ubijanje i sakaćenje djece, silovanje i spolno nasilje, prisilne brakove, otmice i napade na škole i bolnice te ograničenja pristupa obrazovanju za djevojčice koji su se dogodili za vrijeme sukoba u Maliju; primjećuje da se većina škola na sjeveru još nije ponovno otvorila i poziva na hitne mjere koje će to omogućiti; upozorava na slučajeve napuštanja djece koja su rođena kao posljedica silovanja u sjevernom Maliju kao zabrinjavajući trend koji zahtijeva pronalazak hitnog rješenja; nadalje, izražava duboku zabrinutost vezano uz izvješća o zadržavanju djece zajedno s odraslima te njihovo podvrgavanje ispitivanju bez nužne zaštite; s tim u vezi, pozdravlja cilj Vijeća sigurnosti UN-a da pruži posebnu zaštitu za žene i djecu pogođene oružanim sukobom;

14.

poziva sve sahelske države da se uključe u politiku sprječavanja i zaštite kako bi se izbjeglo prisilno novačenje djece od strane naoružanih skupina; poziva sahelske države da se suzdrže od novačenja djece u svoju redovnu vojsku i da osudi svaku osobu koja je počinila ovaj ratni zločin;

15.

osuđuje pokušaj uništavanja vrijednog kulturnog naslijeđa sjevernog Malija u kojem su naoružane skupine uništile stare sufijske hramove i druge dragocjene spomenike u Timbuktuu i Gaou te otprilike 4 200 starih rukopisa, etničkih dogonskih obrednih maski i kulturnih kuća (tougna) u Doentzi te knjižnica u Kidalu i drugdje; smatra da je kulturno oskvrnuće kojem se svjedočilo u sjevernom Maliju ratni zločin; pozdravlja Akcijski plan UNESCO-a za rehabilitaciju kulturnog naslijeđa i očuvanje starih rukopisa u Maliju te poziva EU na pružanje potpore;

16.

pozdravlja francusku vojnu operaciju „Serval” pokrenutu 11. siječnja 2013. te njezinu predanost suverenitetu, jedinstvu i teritorijalnoj cjelovitosti Malija kao prvom koraku prema rekonstrukciji i demokratizaciji Malija; pozdravlja potom Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a 2100 usvojenu 25. travnja 2013. i njezin snažan smjer po pitanju ljudskih prava te uputu u mandatu misije UN-a za stabilizaciju u Maliju (MINUSMA) da se nadzire, pomogne pri istraživanju i izvještava Vijeću sigurnosti o svakoj zlouporabi ili kršenju ljudskih prava ili kršenju međunarodnog humanitarnog prava; pozdravlja uključivanje komponente s obukom o ljudskim pravima u misiju za obuku EU-a (EUTM) u Maliju;

17.

podržava međunarodnu misiju potpore Maliju i misiju UN-a za stabilizaciju u Maliju (MINUSMA) koja je 1. srpnja 2013. zauzela njezino mjesto, kao i misiju EUCAP-a u Sahelu, sa zadovoljstvom prihvaća prijedlog glavnog tajnika Ujedinjenih naroda od 14. lipnja 2013. o uspostavi „integrirane strategije Ujedinjenih naroda za Sahel” koja bi se trebala pozabaviti svim aspektima krize: poboljšanje upravljanja, borba protiv kriminala (trgovine drogom, ljudima, oružjem i cigaretama, pranja novca) i protiv terorizma, humanitarna pomoć; posebno pozdravlja ciljeve te strategije usmjerene na jačanje učinkovitog i globalnog upravljanja u cijeloj regiji, kao i na integraciju humanitarnih i razvojnih planova i intervencija kako bi se osigurala dugotrajna održivost;

18.

pozdravlja važnu ulogu koju ima međunarodna misija za podršku Maliju predvođena afričkim zemljama (AFISMA) koja je položila temelje za MINUSMA-u; nadalje pozdravlja značajan afrički kontingent u okviru misije UN-a za stabilizaciju u Maliju (MINUSMA), a posebno odluku Afričke unije o slanju promatrača za ljudska prava u okviru misije; izražava nadu da će obje te osobitosti nastaviti biti standardne u operacijama u Africi; nadalje, pozdravlja činjenicu da su naoružane skupine i malijske vlasti u privremenom mirovnom sporazumu obećale olakšati raspoređivanje promatrača; pozdravlja dolazak promatrača u Gaou i Timbuktu, te se nada da će uskoro biti moguće rasporediti promatrače u Kidalu, održavajući važnost istraga navodnih kršenja ljudskih prava od svih strana uključenih u malijski sukob na sjeveru; nadalje, pozdravlja podršku Europske komisije tim promatračima i njezine napore pri obučavanju i postavljanju dodatnih lokalnih promatrača putem Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava; poziva EU da iz tih iskustava izvuče pouke i da pronađe odgovarajuće načine kako bi imala na raspolaganju dostupne obučene stručnjake koji bi se u hitnim situacijama mogli brzo rasporediti na terenu kako bi pružali stručne savjete tvorcima politika EU-a, ako je to potrebno;

19.

upozorava na hitnu potrebu naglašavanja sukladnosti s međunarodnim ljudskim pravima i normama humanitarnog prava u slučajevima ratnog sukoba; poziva visokog predstavnika da iz tragičnih događaja u Maliju i drugih nedavnih sukoba izvuče pouku radi pregleda smjernica EU-a o međunarodnom humanitarnom pravu (IHL), traženja djelotvornije provedbe tih smjernica te podrške inicijativi Međunarodnog odbora Crvenog križa i švicarske vlade za reformu trenutnog okvira međunarodnog upravljanja u vezi IHL-a koja je u tijeku;

20.

pozdravlja zaključke međunarodne konferencije darovatelja „Zajedno za novi Mali” održane 15. svibnja 2013. i pohvaljuje plan malijske vlade za održivi oporavak Malija; naglašava da su se darovatelji obvezali donirati 3,25 milijardi eura Maliju u naredne dvije godine, s EU-om koja predvodi u obvezama s 520 milijuna eura; pohvaljuje plan malijske vlade za održivi oporavak Malija (PRED); pozdravlja to što je osobita pozornost pružena osiguravanju transparentnosti javnih računa i računa djelatnosti vezanih uz eksploataciju mineralnih sirovina; podržava odobrenje malijske vlade prijedlogu zakona protiv nezakonitog bogaćenja i naglašava važnost izvršavanja obveze s konferencije darovatelja u vezi pažljivog nadzora sustavne primjene zakona nakon što bude usvojen; izražava žaljenje što zaključci konferencije nisu odrazili navedenu obvezu EU-a u vezi kretanja prema pristupu razvojne suradnje zasnovanog na pravima; poziva EU i njene međunarodne partnere da izvrše svoje uzajamne obveze kao djelotvorni i usklađeni nastavak konferencije; ponovno ističe potrebu da se pomoć poveže s institucionalnom reformom te vidljivim socijalnim i političkim razvojem; nadalje pohvaljuje konstruktivno uključivanje regionalnih dionika; poziva, imajući na umu razmjere korupcije unutar malijskih vlasti, na uvođenje svih jamstva i zaštitnih mjera koja su potrebne za osiguranje da se uplaćeni iznosi mogu što prije iskoristiti za pomoć malijskom narodu;

21.

ponovno ističe važnost EU-ove klauzule o ljudskim pravima u svakom sporazumu s trećim zemljama, uključujući one iz regije Sahel; smatra da je ta odredba jedan od najučinkovitijih instrumenata EU-a koji može dovesti do održivog razvoja najslabije razvijenih zemalja kao i do ispravnog poštivanja i zaštite ljudskih prava u tim zemljama;

22.

smatra da je potreba za borbom protiv nekažnjavanja i potreba da se sve kršitelje u slučaju teških povreda ljudskih prava smatra odgovornima, bez obzira na njihovo opredjeljenje i status, uključujući ono za rodno nasilje u sukobima koje vrijeđa dostojanstvo žene, ključna za osiguranje trajnog mira i stabilnosti u Maliju; stoga pozdravlja upućivanje stanja ICC-ju od strane malijske vlade i otvaranje službene istrage tužitelja tog suda i zalaganje malijskih vlasti i oružanih skupina iskazano u članku 18. preliminarnog mirovnog sporazuma za uspostavu međunarodne istražne komisije za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i druga teška kršenja međunarodnog i humanitarnog prava na malijskom području; poziva EU i druge međunarodne partnere Malija da daju prednost pitanju nekažnjavanja tijekom mirovnih pregovora te da pomognu vladi u postizanju njezina cilja, a taj je da istraži i goni one koji su počinili zlouporabu i primjenjuje odredbe privremenog mirovnog sporazuma te da osigura da se počinitelji spolnog nasilja privredu pravdi; ponovno ističe da ovo mora uključivati zločine i zlodjela koje su počinile sve strane;

23.

pozdravlja osnivanje nacionalnog povjerenstva za dijalog i pomirenje koje je osnovala malijska vlada 6. ožujka 2013. na mandat od dvije godine; drži da nacionalno povjerenstvo mora biti što je moguće reprezentativnije te ostvariti političke rezultate što je prije moguće; s tim ciljem, pozdravlja posebice uključivo članstvo nacionalnog povjerenstva kao predanost uključivosti i pluralizmu u političkom procesu što dokazuju njegovi potpredsjednici; primjećuje da je zadaća nacionalnog povjerenstva da bilježi povrede ljudskih prava koje se događaju od početka sukoba; dalje potiče povjerenstvo da otvoreno i sveobuhvatno istraži probleme koji su doveli do malijske krize, da otvoreno i sveobuhvatno istraži navodna zlostavljanja i diskriminacije tuareških zajednica od malijske neovisnosti te da donese preporuke za smislena poboljšanja; nadalje, pozdravlja imenovanje izaslanika od strane malijske vlade za nastavak dijaloga s oružanim skupinama na sjeveru; s tim u vezi, iskreno izražava nadu da će poslijeizborni krajobraz u Maliju olakšati unapređenje dijaloga i povjerenje između zajednica kao preduvjet miru i stabilnosti te da se radi toga nada da će sve malijske zajednice biti predane obrazovanju djece o uzajamnoj toleranciji i poštovanju; poziva EU i njene partnere u međunarodnoj zajednici da u cijelosti podrže proces nacionalne pomirbe i uključivog dijaloga;

24.

naglašava da su različiti sukobi na sahelskom području prouzročili porast preseljavanja stanovništva unutar država kao i broja izbjeglica; izražava ozbiljnu zabrinutost u vezi višestruke izbjegličke krize i stanja izbjeglica u toj regiji, uključujući mnoge koji nisu povezani s malijskom krizom; osobito skreće pozornost na tisuće izbjeglica iz Darfura u istočnom Čadu te čadske povratnike iz Darfura koji oskudijevaju čistom vodom, prikladnim skloništem i zdravstvenom skrbi te primjećuje da polusušna klima stvara rizik od nadmetanja za resurse s domaćim stanovništvom te time ima i potencijal za nastanak nestabilnosti; nadalje skreće pozornost na nedaće više tisuća izbjeglica iz Srednjoafričke Republika (SAR) u južni Čad gdje poplave prijete domovima i poljoprivredi; stoga ponavlja poziv UNHCR-a za povećanjem financijske i logističke podrške sigurnosnim snagama Čada koje štite kampove, osobito u pogledu prijavljenih napada na humanitarne zgrade; izražava daljnju zabrinutost u vezi onih koji u Nigeru bježe pred nedavnim sukobima u sjevernoj Nigeriji; poziva opću međunarodnu zajednicu na povećanje udjela pomoći izbjegličkim kampovima u Sahelu gdje je to potrebno te na pomoć u izbjegavanju daljnje humanitarne krize među populacijom izbjeglica u regiji; poziva na usklađivanje politike za izbjeglice između EU-a, sahelskih država, Visokog povjerenstva Ujedinjenih naroda za izbjeglice, Afričke unije i Gospodarske skupine zapadnoafričkih država (CEDEAO) kako bi omogućili prihvat izbjeglica, zajamčili sigurnost najranjivijim skupinama i predvidjeli programe samodovoljnosti; potiče zemlje domaćine na suradnju s UN-om i drugim dionicima osobito u vezi poboljšanja pristupa skloništima, odvodnji, zdravstvenoj skrbi, vodi, prehrani i obrazovanju te zaštite ugrožene djece; podsjeća da je, uz pružanje prihvata i zaštite, nužno uložiti napore za uspostavu ekonomske sigurnosti izbjeglica i njihovih veza s obiteljima od kojih su razdvojeni te poboljšanje dokumentacije za izbjeglice, kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri mogle vratiti u mjesto porijekla;

25.

poziva države i lokalne i regionalne vlasti da usvoje politike za sigurnost ljudi za izbjeglice, raseljene osobe i najosjetljivije skupine i da se bore protiv trgovine drogom, oružjem, proizvodima te protiv trgovine ljudima;

26.

smatra da se trenutni izazovi vezani uz ljudska prava u Sahelu ne mogu razdvojiti od opće krize upravljanja koja uključuje rasprostranjenu korupciju u javnoj službi, nedovoljne osnovne usluge, slabu provedbu socijalnih i gospodarskih prava, a posebno u velikim i često slabo naseljenim područjima Sahare, velike izazove održavanja vladavine prava i djelotvornih graničnih kontrola; žali zbog štete koja će biti nanesena legitimnosti institucija i političkih sustava tog područja; strahuje od opasnosti od nastanka daljnjih sukoba i nemira u budućnosti ako se tim pitanjima ne pristupi na odgovarajući način; podsjeća da su pristup stanovništva njihovim prirodnim resursima, obrazovanju, zdravlju i javnim službama temeljna prava koja se trebaju djelotvorno primjenjivati ne bi li se dugoročno riješilo pitanje nestabilnosti u tom području;

27.

s dubokom zabrinutošću primjećuje ulogu tih čimbenika u poticanju pojava međunarodnog organiziranog kriminala i terorističkih mreža u tom području; naglašava da oni predstavljaju ozbiljnu prijetnju ljudskim pravima i stabilnosti u tom području te da je se radi dobrobiti stanovništva Sahela nužno suočiti s tim prijetnjama; izražava osobitu zabrinutost zbog „krijumčarskih ruta” koje se protežu preko Afrike, od zapada do istoka i od juga do sjevera, sa zapadnoafričke obale, kojima se prevozi oružje, narkotici, cigarete, nafta, krivotvoreni lijekovi i ljudi; upozorava na učinak ovih aktivnosti na širu regiju, kao i EU, koje je odredište za veliki dio nezakonite trgovine; upućuje na najnovije izvješće o Sahelu glavnog tajnika, u kojem se zaključuje da su povijesni trgovački putovi preko Sahela najizloženiji terorizmu i kriminalnim mrežama; pozdravlja napore država sahelskog područja u borbi protiv terorizma i organiziranog kriminala, osobito krijumčarenja teškog oružja, te ih potiče da pojačaju regionalnu suradnju, udvostruče svoje napore za osiguranje zajedničkih kopnenih granica te da s tim ciljem zahtijevaju uključivanje ECOWAS-a; dalje potiče te države, da zajedno s UN-om i drugim međunarodnim dionicima i partnerima, razviju sveobuhvatnu strategiju za borbu protiv nezakonite trgovine; potiče čelnike sahelskih zemalja na suradnju u jačanju sustava kaznenog progona s ciljem iskorjenjivanja svih oblika nezakonite trgovine, posebice trgovine ljudima, koja utječe na neke od najmlađih i najsiromašnijih žena u regiji;

28.

primjećuje da Sahelu prijeti daljnja destabilizacija od širenja lakog oružja podrijetlom iz Libije i drugih preostalih učinaka stanja u toj zemlji; naglašava da nestabilnost i loše upravljanje u Libiji pogoršavaju regionalnu trgovinu oružjem i širenje malog i lakog oružja (SALW), trgovinu drogom i nezakonitu trgovine;

29.

osuđuje porast broja slučajeva otmica i uzimanja talaca u tom području, što se pokazalo visoko unosnim za kriminalne i terorističke skupine; pozdravlja rad Savjetodavne skupine Vijeća UN-a za ljudska prava na utjecaju uzimanja talaca od strane terorista na ljudska prava; poziva na mnogo veću suradnju između vlada regije Sahel te s vladama ključnih država regije poput Alžira, Libije, Maroka i Sudana, kao i s EU i drugim nadnacionalnim tijelima kako bi se osigurali djelotvorni i koordinirani odgovori na te probleme putem političkih, sigurnosnih i pravosudnih institucija;

30.

ističe da aktivnost terorističkih skupina ne poznaje granice te da se različite organizacije udružuju; podsjeća da je skupina Boko Haram dobro ukorijenjena u Nigeriji te da prijeti stabilnosti Nigera te da skupina Al-Qaida islamskog Magreba koju vode tri Alžirca (Abou Zeid, Yahya Abou Al-Hammam i Mokhtar Belmokhtar) pokušava destabilizirati jug Alžira; sa zadovoljstvom pozdravlja misiju pomoći Europske unije za granice (EUBAM) za Libiju čiji je cilj osigurati libijske granice; poziva stoga sahelske države da usklade svoje napore kako bi cijelo područje učinili sigurnim počevši od granica, da pojačaju suradnju u borbi protiv terorizma sa svim relevantnim državama uključujući Alžir, Nigeriju, Maroko i Libiju; poziva EU, Afričku uniju, ECOWAS i međunarodnu zajednicu da pruže svu tehničku, materijalnu i ljudsku podršku potrebnu sahelskim državama;

31.

upozorava na uočeno širenje ekstremizma u zemljama arapskog proljeća, Tunisu, Egiptu i Libiji te poziva visokog predstavnika/potpredsjednika da preuzme vodstvo u procesu suradnje s vladama tih zemalja, institucijama i organizacijama civilnog društva na takav način da se podrži proces istinske demokratske tranzicije kako bi se istovremeno osigurala stabilizacija susjednih regija sklonih sukobima, osobito Sahela;

32.

poziva sahelske države da uspostave intenzivnu suradnju sa Senegalom, Gvinejom Bisao i Ganom koje su tranzitne luke za drogu koja dolazi od kriminalnih skupina iz Latinske Amerike u smjeru Europe; poziva EU da pomogne sahelskim zemljama u borbi protiv nezakonite trgovine;

33.

stoga smatra ključnim poticati reformu institucija nadležnih za pravosuđe, sigurnost i osnovne usluge u području Sahela kako bi se potakla obnova vladavine prava i stvorili bolji uvjeti za ljudska prava, održivi razvoj i legitimnost institucija; potiče vlade Sahela da nastave s procesom decentralizacije, da prenesu više ovlasti i resursa na lokalne vlasti i da povećaju njihove nadležnosti, legitimnost i odgovornost; posebno naglašava važnost jasnih struktura odgovornosti za promicanje učinkovitosti i transparentnosti te poziva EU da surađuje s lokalnim vlastima na jačanju mehanizama kontrole i nadzora građana; te jačanju inicijativa za borbu protiv korupcije; dalje upozorava na potrebu jačanja unutarnjeg i vanjskog nadzora, te mehanizama zaštite integriteta za službenike za provedbu zakona, članove pravosuđa i sudske dužnosnike, kako je to naznačeno u novoj integriranoj strategiji UN-a za Sahel;

34.

ističe obvezni cilj u Maliju, prije svega, a taj je osigurati odgovarajuća ljudska i financijska sredstva ministarstva pravosuđa te stručno usavršavanje za zaposlenike; poziva države Sahela da nastave ulagati napore u poboljšanje usavršavanja sudaca; poziva EU da podupre projekte nevladinih organizacija koji podižu svijest pravosudnog osoblja o ljudskim pravima; štoviše, potiče malijske vlasti na kazneni progon službenika uključenih u korupciju i organizirani kriminal, kao ključne mjere za vraćanje povjerenja i smanjenje potencijala za buduću nestabilnost; primjećuje da organizirani kriminal ugrožava korupciju koja zadire u sva područja države; stoga poziva sahelske države da strogo osude sve vrste korupcije;

35.

pozdravlja naglasak koji je u novoj integriranoj strategiji UN-a u vezi Sahela stavljen na potrebu oblikovanja i podrške procesima traženja istine, nacionalnim savjetovanjima u vezi tranzicijske pravde, mehanizmima pravosudne odgovornosti i programima reparacije, uključujući i za žrtve spolnog nasilja; poziva EU da surađuje s mjerodavnim agencijama UN-a u pružanju pomoći sahelskim vladama u primjeni ovih reformi;

36.

pozdravlja sporazum između Senegala i Afričke unije za osnivanje posebnog suda za kazneni progon bivšeg predsjednika Čada Hissènea Habré zbog ratnih zločina, mučenja i zločina protiv čovječanstva kao i sporazum između vlada Senegala i Čada da se sucima iz Senegala omogući provođenje istraga u Čadu; snažno potiče upornu odlučnost da se stane na kraj kulturi nekažnjavanja za navodne ratne zločince i kršitelje ljudskih prava u Čadu i drugdje u tom području; u tom pogledu napominje da Čad ostaje jedina sahelska zemlja koja nije potpisala Protokol o osnivanju afričkog suda za ljudska prava i prava naroda koji je priložen Afričkoj povelji o ljudskim pravima i pravima naroda; potiče ga da to učini kao snažan znak svoje predanosti kažnjavanju sustavnih kršenja ljudskih prava i pružanja zadovoljštine žrtvama; nadalje izražava žaljenje zbog nedavnog zakona Burkine Faso koji poglavarima države odobrava amnestiju; izražava bojazan da se time šalje pogrešna poruka kršiteljima ljudskih prava u regiji i suprotno je od duha suočavanja s nekažnjivošću;

37.

sa zadovoljstvom pozdravlja mirno rješenje graničnog spora između Nigera i Burkine Faso koji su slučaj podnijeli Međunarodnom sudu pravde koji je 16. travnja 2013. donio svoju presudu te poziva države regije da slijede taj primjer;

38.

poziva sahelske države da surađuju s Međunarodnim kaznenim sudom (ICC) kako bi mu omogućile da istrage provodi slobodno i potpuno nepristrano; poziva države članice da izvrše međunarodne uhidbene naloge koje je izdao ICC te da s dužnom revnošću provedu njegove odluke; predlaže da UN podrži sahelske države u uspostavi nepristranih i neovisnih sudova za međunarodne zločine, poput specijalnog suda za Sierra Leone; primjećuje da je Mauritanija jedina sahelska zemlja, i jedna od rijetkih afričkih zemalja, koja se nije složila s Rimskim statutom ICC-a; potiče ju da to učini kao snažan znak odbacivanja kulture nekažnjivosti; u tom smislu naglašava važnost razvoja politike EU-a o tranzicijskoj pravdi kako je naznačeno u akcijskom planu EU-a o ljudskim pravima;

39.

potiče sve zemlje u tom području da se pozabave stalnim izvješćima o navodnim samovoljnim uhićenjima, zlostavljanjima i zlouporabama, bez obzira na zakonodavstvo kojim se takve prakse zabranjuju; izražava osobitu zabrinutost zbog izvješća o mučenjima u centrima za pritvaranja i proizvoljnim uhićenjima tisuća migranata u Mauritaniji te odbijanja vlasti da nakon dvije godine priopći njihovim obiteljima informaciju o tome gdje se nalaze određeni osuđeni zatvorenici; također izražava zabrinutost zbog izvješća o Čadu o masovnom lošem postupanju u pritvoru, pritvaranju bez suđenja te stotinama prisilnih iseljenja u N'Djameni kao i prisilnim nestajanjima zatvorenika; nadalje je zabrinut zbog dojava o iznimno lošim uvjetima u nekim zatvorima u tom području, osobito u Čadu i Maliju, u kojima nedostaje osnovna zdravstvena skrb te su zatvorenici izloženi velikim patnjama; poziva sahelske zemlje na poboljšanje životnih uvjeta zatvorenika te posebice osiguranje sigurnosti i zaštite najranjivijih skupina poput žena i djece; nadalje, skreće pozornost na nedavne smrtne presude koje je odredilo malijsko zakonodavstvo za zločine koji uključuju razbojništvo, zločinačka udruženja i nezakonito posjedovanje vatrenog oružja;

40.

naglašava da obvezan cilj sigurnosti u trenutnom sukobu u Maliju ne bi smio oduzeti prvenstvo uključivog nacionalnog dijaloga, dobrog upravljanja i demokratskih reformi kao pokretača političke stabilnosti i održivosti u cijeloj regiji; primjećuje da su ta pitanja neodvojiva od napretka na području razvoja i ljudskih prava; potiče sve strane u Maliju da budu primjer za ostatak područja u ostvarivanju tih ciljeva;

41.

podržava obvezu iz rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a da pomogne tranzicijskim malijskim vlastima u provedbi plana potpune uspostave ustavnog poretka, demokratskog upravljanja i nacionalnog jedinstva; smatra ključnim stvoriti uvjete u kojima se mogu provesti vjerodostojni izbori u skladu s međunarodnim standardima; naglašava potrebu savladavanja izazova vezanih uz načine glasovanje u kampovima za izbjeglice i interno raseljene osobe kako bi se izbjegla daljnja politička marginalizacija; poziva na hitnu akciju malijske vlade i njezinih međunarodnih partnera vezano uz to pitanje; pozdravlja sporazum koji su potpisale malijska vlada i tuareški pobunjenici koji utire put za povratak malijske vojske i uprave na sjever te koji je uklonio veliku prepreku za održavanje predsjedničkih izbora u srpnju; naglašava potrebu za osiguranjem sigurnog sudjelovanja žena u izborima;

42.

pozdravlja korištenje izborne promatračke misije EU-a (IPM) na malijskim izborima; podsjeća, međutim, na potrebu da EEAS osigura prikladno praćenje preporuka IPM-a i njihovu dugoročnu širu integraciju u politiku EU-a; osobito vjeruje da IPM može dodati vrijednost izborima u Sahelu putem mogućnosti nadzora aspekata ljudskih prava te prijaviti izaslanstvima EU-a potrebu za diplomatskim koracima, po potrebi;

43.

poziva malijsku vladu i međunarodnu zajednicu da izvuku pouke iz demokratske tranzicije u Nigeru i ustavnog procesa u toj zemlji u razdoblju 2010.–2011., osobito u pogledu obuhvatnog savjetovanja s civilnim društvom i drugim zainteresiranim stranama, napora za promicanje sudjelovanja žena kao političkih kandidata i potpore partnerima iz civilnog društva pri provođenju promatračkih mjera na izborima, izobrazbe glasača i aktivnosti; naglašava važnost potpore cijelog područja Sahela Nigeru kako bi se ojačalo povjerenje građana u demokratski sustav i pravilno postupilo u vezi s novim ustavnim zahtjevima za jačanje transparentnosti i borbe protiv korupcije u djelatnostima vezanima uz eksploataciju mineralnih sirovina, uključujući objavljivanje svih znatnih rudarskih ugovora i informacija o prihodima koji su iz njih proistekli;

44.

duboko žali zbog ograničenja slobode izražavanja, okupljanja i udruživanja u Sahelu; izražava osobitu zabrinutost zbog izvješća o zlostavljanjima, zastrašivanjima i uhićenjima novinara, političkih suparnika, sindikalista, crkvenih dužnosnika i drugih aktivista civilnog društva i boraca za ljudska prava u Čadu; izražava daljnju zabrinutost u vezi uhićenja i navodnog nasilja nad mirnim prosvjednicima u Mauritaniji i navodnih pokušaja ušutkavanja opozicije u Maliju, uključujući uhićivanje novinara i političkih suparnika i cenzuriranje medija; s tim u vezi, naglašava važnost pružanja potpore borcima za ljudska prava, neovisnom civilnom društvu i slobodnim medijima u Sahelu kao ključnim čimbenicima u životu demokratskog društva, osobito u vrijeme izbora; pozdravlja pozitivan razvoj po pitanju slobode izražavanja, okupljanja i udruživanja drugdje na tom području te potiče EU na suradnju s lokalnim partnerima da nastave poticati poboljšanja; nadalje poziva EU da potiče i pomaže evidentiranje civilnog društva kao osnove za djelotvorniju potporu; preporuča da EU strateški kao i financijski pomaže civilnom društvu i borcima za zaštitu ljudskih prava, otvarajući dugoročne razmjene uključujući razmjene putem relevantnih izaslanstava EU-a;

45.

smatra da su zaštita i promicanje slobode govora nužni za razvoj aktivnog i angažiranog civilnog društva koje može pravilno doprinijeti razvoju cijelog područja; u tom smislu osuđuje svaki pokušaj cenzure, zastrašivanja novinara ili boraca za ljudska prava i bilo kakve vrste izravnog ili neizravnog pritiska koji se vrši na privatne ili državne medije;

46.

zahtijeva od sahelskih država da prestanu provoditi proizvoljna zatočenja i kampanje zastrašivanja usmjerene na novinare i medije, borce za ljudska prava ili članove opozicije; poziva države sahelsko-saharske regije, uključujući države Sjeverne Afrike, da u potpunosti poštuju slobodu izražavanja i prosvjeda mirovnih skupina; poziva sudske vlasti da zatvorenim protivnicima sude na pravednim procesima u skladu s važećim pravom; poziva sahelske države da promiču višestranačje i dopuste političkim skupinama koje poštuju vladavinu prava da se predstave na izborima bez straha od odmazde te da dopuste stanovništvu sudjelovanje na izborima;

47.

iznova potvrđuje čvrstu povezanost sigurnosti i razvoja u državama Sahela, kako je određena strategijom EU-a za sigurnost i razvoj Sahela iz 2011.; naglašava da je za trajni uspjeh razvojne politike važna stabilnost na području sigurnosti, gospodarstva, politike, poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda u regiji Sahela; podsjeća, međutim, da je za uspostavu sigurnosti u regiji nužno ulagati u razvojnu pomoć kako bi stanovništvo dobilo dostatna sredstva kojima bi se omogućila veća stabilnost na tom području; smatra da bi se na taj način u velikoj mjeri izbjegli slučajevi nezakonite trgovine i aktivnosti do kojih dolazi zbog krajnjeg siromaštva i nedostatka sredstava i perspektiva;

48.

s potrebnom ozbiljnošću primjećuje izrazito i prevladavajuće siromaštvo diljem regije Sahel, posebice Malija, Nigera, Čada i Burkine Faso, ali i u Mauritaniji; priznaje štetni utjecaj siromaštva na izglede ostvarivanja ljudskih prava; primjećuje da siromaštvo i nerazvijenost nerazmjerno utječu na žene i djevojčice, te izražava ozbiljnu zabrinutost visokim stopama smrtnosti majki i djece mlađe od pet godina u području; naglašava obrnuto proporcionalnu vezu između razine školovanja majki i stope smrtnosti djece; te stoga ističe važnost promicanja obrazovanja djevojaka; naglašava kako rezultati UN-a o nižim stopama smrtnosti među bolje obrazovanim majkama predstavljaju poziv na osnovno obrazovanje za sve; ističe da se brzim rastom stanovništva, često s godišnjom stopom višom od 3 % vrši dodatan pritisak na sposobnost vlada da štite čak i najosnovnija gospodarska i socijalna prava; zbog toga je potrebno poboljšati pristup zdravstvenim uslugama osobito onima koje se tiču seksualnih i reproduktivnih prava dopuštajući posebice pristup službama planiranja obitelji;

49.

naglašava međuovisnost razvoja, demokracije, ljudskih prava, dobrog upravljanja i sigurnosti u području Sahela; ponovno ističe svoju potporu pristupu koji je utemeljen na ljudskim pravima i demokratskom vlasništvu nad razvojnom suradnjom koji se temelji na lokalnom sudjelovanju i korištenju lokalnim znanjem kako bi se na terenu postizali razvojni ciljevi te uspostavili jaki, djelotvorni i neovisni daljnji provedbeni mehanizmi u kojima sudjeluju parlamenti, druga izvorno predstavnička tijela i civilno društvo na nacionalnoj i međunarodnoj razini; podsjeća i podržava predanost EU-a za provedbu pristupa ljudskih prava u razvojnoj suradnji EU-a, kako je to već napomenuto u strategiji EU-a o ljudskim pravima i njezinom akcijskom planu;

50.

podsjeća na nužnost uvjetovanja razvojne pomoći državama njihovim poštivanjem temeljnih prava; ponovno ističe da je za djelotvornu raspodjelu sredstava u okviru europske razvojne pomoći nužna sposobnost Unije da provodi djelotvornu kontrolu nad upotrebom tih sredstava tako da se uvjeri da ih se upotrebljava za prvotnu namjenu; ponovno ističe nužnost da se, u cilju djelotvornog promicanja ljudskih prava, poboljša dosljednost vanjskih i unutarnjih politika Unije u skladu s razvojnim ciljevima EU-a;

51.

poziva Europsku komisiju da upotrijebi u Sahelu, prema prethodno utvrđenim potrebama stanovništa, sve fondove koji su namijenjeni razvoju Sahela: Europskog instrumenta demokracije i ljudskih prava, Europskog fonda za razvoj, instrumenta financiranja suradnje u razvoju, Fonda za otpornost u Sahelu;

52.

poziva Europsku uniju da podrži sve aktivnosti koje su sahelske države, nevladine organizacije i civilno društvo poduzeli u smjeru poboljšanja pristupa njezi osobito za najosjetljivije stanovništvo; poziva međunarodne dionike da nastave borbu protiv HIV-a/side, tuberkuloze, malarije i meningitisa, koji su uzrok mnogobrojnim slučajevima smrti; podcrtava potrebu izrade i provedbe zdravstvenih programa radi jačanja zdravstvenih sustava, vodeći računa o činjenici da globalna gospodarska kriza ugrožava napredak ostvaren vezan uz riješavanje problema HIV-a/side, tuberkuloze, malarije i druge bolesti; ističe da je određeni dio stanovništva Sahela čine nomadi kojima je otežan pristup zdravstvenoj skrbi; s tim u vezi, poziva na pružanje potpore kampanjama podizanja svijesti i obuke vezanim uz zdravstvenu skrb;

53.

osuđuje proračunske rezove u područjima poput prehrambene sigurnosti, zdravstva i obrazovanja, koji su ključni faktori u ostvarivanju milenijskih ciljeva, pridonosi jačanju prehrambenih i humanitarnih kriza koje bjesne u regiji Sahel; naglašava da su strukturne intervencije u poljoprivredi, prehrambenoj sigurnosti i prehrani, kao i konkretne mjere za iskorjenjivanje fenomena prisvajanja zemlje temeljne za poticanje održivog i uključivog rasta te za izbjegavanje ponavljanja prehrambenih kriza u regiji Sahel svake godine;

54.

smatra da politička nestabilnost u regiji Sahela, zajedno s teškom sušom koja pogađa milijune ljudi, predstavlja ozbiljnu prijetnju demokraciji, vladavini prava i poštovanju ljudskih i društveno-gospodarskih prava, što ima štetan utjecaj na životne uvjete stanovništva; ističe da su vladavina prava i poštovanje ljudskih prava neophodni za stabilnost država, sigurnost i poštovanje temeljnih sloboda;

55.

poziva lokalne i regionalne vlasti da u suradnji s civilnim društvom unutar država Sahela i na granicama uspostave učinkovite sigurnosne uvjete i uvjete poštovanja ljudskih prava za optimalan razvoj razvojnih politika i politike humanitarne pomoći;

56.

poziva vlade država Sahela da počnu rješavati dubinske uzroke krize, kroz strategiju održivog gospodarskog razvoja koja odgovara političkim, ekonomskim i socijalnim pitanjima njihovih građana, kao što su pristup hrani, obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, zaposlenju, stambenom prostoru, redistribuciji bogatstva, pristojnim životnim uvjetima itd.;

57.

naglašava potrebu za borbom protiv korupcije radi unapređenja legitimnosti institucija i suočavanja sa sve većim razvojnim izazovima i izazovima u vezi ljudskih prava u tom području; primjećuje da je pristup osnovnoj zdravstvenoj skrbi i obrazovanju ozbiljno ugrožena različitim oblicima korupcije; nadalje naglašava važnost slobodnog i organiziranog civilnog društva i medija radi praćenja zloupotreba i izvješćivanja o njima;

58.

primjećuje važnost uloge koju u stabilizaciji i razvoju regije Sahel imaju žene, naročito u pogledu prehrane, prehrambene sigurnosti i proizvodnje namirnica s obzirom da su prvenstveno one odgovorne za poljoprivredu, iako još uvijek jedva imaju pristup vlasništvu zemlje koju obrađuju; zahtijeva od Komisije prepoznavanje temeljne uloge žena, kao malih poljoprivrednika, u prehrambenoj sigurnosti te ulaganje u programe koji će ih podupirati na poseban način; naglašava da se strategija Unije također treba usredotočiti na uvođenje mjera koje jamče da će najosjetljiviji, naročito u ruralnim zonama, moći koristiti se mogućnostima poljoprivrednog osposobljavanja i edukacije o prehrani, održavanju zdravlja te uvjetima rada, kao i mreže osiguranja u slučaju potrebe; naglašava, da bi mali poljoprivrednici, naročito žene, proizvodili na održiv način, ali također iskoristili svoj proizvodni potencijal, trebaju imati bolji pristup mikrokreditima kako bi mogli ulagati u kvalitetnije sjeme, gnojivo i mehanizme navodnjavanja kao i u alate potrebne za zaštitu svojih kultura od štetočina i bolesti;

59.

naglašava hitnost dodjeljivanja humanitarne pomoći Europske unije koja pridonosi ostvarivanju milenijskih ciljeva razvoja; naglašava važnost cilja vezanog za poboljšanje zdravlja majki kako bi se smanjila smrtnost majki i osigurao opći pristup seksualnom i reproduktivnom zdravlju te planiranju obitelji; naglašava važnost obrazovanja i osvješćivanja seksualnog i reproduktivnog zdravlja kao neizostavnog elementa ženskog zdravlja;

60.

primjećuje alarmantne znakove da će regija Sahela u cjelini ove godine biti pogođena ozbiljnom krizom zbog nestašice hrane i poziva Komisiju da na odgovarajući način financira humanitarnu pomoć toj regiji;

61.

naglašava hitna pitanja oskudice, suša, stalne gladi i nemogućnosti nacionalne vlade da omogući osnovnu sigurnost hrane što je pokretačka sila lokalnog nezadovoljstva; potvrđuje potrebu da se putem povećanog financiranja i političke podrške inicijativi AGIR-Sahel kao regionalnom, ali i sveobuhvatnom pristupu za suočavanje s uzrokom sigurnosti hrane poboljša sposobnost nacionalne vlade za omogućavanje prehrambene sigurnosti;

62.

poziva Europsku uniju na oblikovanje, u suradnji sa sahelskim državama, prioritetne razvojne politike, temeljene na pristupu zasnovanom na poštovanju ljudskih prava i temeljnih sloboda, za ublažavanje prehrambene krize i problema pothranjenosti i gladi, za suočavanje sa sušom i borbu protiv prirodnih nepogoda; poziva Europsku komisiju da korištenje sredstava dodijeljenih za borbu protiv pothranjenosti (123,5 milijuna eura u 2012.) uskladi s tim prioritetnim politikama, pokrije potrebe pogođenog stanovništva i podupre razvoj lokalnih kapaciteta tih država kako bi se osigurao pozitivan učinak pomoći;

63.

podsjeća da je nužan dugotrajni angažman kako bi se postigla otpornost na sušu u Sahelu i na taj način spriječilo da se opetovane prehrambene krize moraju rješavati masovnom humanitarnom pomoći kad god nastupi novo razdoblje suše; naglašava da taj angažman zahtijeva trajno partnerstvo između vlada, regionalnih institucija, donatora i financijskih institucija, po uzoru na inicijativu AGIR Sahel koju je pokrenula Europska unija;

64.

napominje s velikom zabrinutošću da pristup pitkoj vodi i dalje predstavlja problem u cijeloj regiji Sahel; ponavlja da je za postizanje razvoja tog područja potrebno usredotočiti se na osiguravanje osnovnih potreba stanovništva tog područja; naglašava da se važan dio razvojne pomoći koju pruža EU mora baviti tim pitanjem; pozdravlja u tom smislu sve međunarodne inicijative koje za cilj imaju smanjenje oskudice vode u regiji Sahel;

65.

naglašava da je za poboljšanje svakodnevice stanovnika Sahela i podršku razvoju regije koja će 2040. imati 150 milijuna ljudi nužan dugoročni pristup koji se temelji na univerzalnom pristupu obrazovanju;

66.

potiče sahelske države i regionalne dionike, zajedno s UN-om, da mobiliziraju nove resurse za razvoj; pozdravlja savjetovanja koja je u vezi Sahela s Afričkom razvojnom bankom započeo posebni izaslanik glavnog tajnika UN-a te preporučuje proširenje tih savjetovanja na Svjetsku banku i druge međunarodne financijske institucije radi stvaranja sahelskog akcijskog fonda; pozdravlja integriranu platformu tog fonda za sredstva koja koordinira regionalnim razvojnim projektima sa specifičnim potrebama zemalja Sahela te potiče EU da se prilagodi i vlastitu strategiju koordinira sukladno tome;

67.

izražava zabrinutost u vezi općeg stanja rudarenja urana u Sahelu, osobito u pogledu napada Pokreta za jedinstvo i džihad u Zapadnoj Africi (MUJAO) na rudnik u sjevernom Nigeru 23. svibnja 2013.; naglašava da bi se velika kršenja sigurnosti oko rudnika urana u Nigeru mogla pokazati kao katastrofalna za lokalno stanovništvo i regionalnu stabilnost te stoga poziva da nigerske vlasti i njihovi međunarodni partneri pridaju sigurnosti najveću pozornost; nadalje naglašava važnost jamčenja sigurnosti kod rudarenja urana; nadalje poziva rudarske tvrtke da osiguraju odgovorno rudarenje urana, uz puni pristanak lokalnih zajednica te s minimalnim štetnim utjecajem na stanovništvo koje živi u blizini i njihov okoliš;

68.

s potrebnom ozbiljnošću primjećuje česte krize opskrbe hranom i druge humanitarne krize u području Sahela te njihov učinak na najvažnija temeljna ljudska prava; pozdravlja snažnu uključenost EU-a i država članica u napore za rješavanje humanitarne krize u području Sahela; naglašava da je rješavanje nedostupnosti hrane ključno za omogućavanje mira i pojačavanje ljudskih prava; vjeruje da je radi navedenog potrebno poticati lokalnu proizvodnju i osnažiti vlasništvo te distribucijske mreže i pokretljivost resursa; napominje da pomoć Europske komisije isplaćena 2012. za rješavanje prehrambenih i nutritivnih kriza iznosi 338 milijuna eura od kojih je 174 milijuna bilo posvećeno hitnoj humanitarnoj pomoći; napominje da je Opća uprava za humanitarnu pomoć i civilnu zaštitu aktivirala 172 milijuna eura humanitarne pomoći od kojih je 58 milijuna iskorišteno u Maliju;

69.

poziva Uniju da nastavi i pojača akciju koju vodi za povećanje humanitarne pomoći Sahelu; da osigura tijesnu suradnju s međunarodnim humanitarnim organizacijama, civilnim društvom, lokalnim i regionalnim vlastima i vladama; da mobilizira potrebna sredstva 10. Europskog razvojnog fonda (660 milijuna eura za razdoblje 2007. – 2013.) i Fonda Globalni savez za inicijativu izgradnje otpornosti – AGIR Sahel (172 milijuna eura za 2012.); pozdravlja proračun od 1,5 milijuna eura dodijeljen programu AGIR-Sahel u okviru 11. Europskog razvojnog fonda (EDF) u svrhu poboljšanja otpornosti sahelskih država;

70.

naglašava da sve države Sahela moraju oblikovati politiku temeljnih socijalnih infrastruktura i temeljnih mreža (sanitarnih mreža, mreža medicinskih stručnjaka, prometnih i telekomunikacijskih mreža) za neutralnu, univerzalnu i neograničenu, urednu i učinkovitu dostavu humanitarne pomoći; od država te lokalnih i regionalnih vlasti očekuje da te mreže budu trajne i dostupne;

71.

najsnažnije osuđuje praksu nasljednog ropstva koje je još sveprisutno u području Sahela, osobito u Mauritaniji, gdje prema izvještajima pogađa znatnu manjinu stanovništva; primjećuje da ropstvo i dalje postoji u okviru krutog sustava kasti unatoč tome što je zemlja ropstvo službeno ukinula 1981., a izričito kriminalizirala ga 2007.; izražava najdublju zabrinutost zbog institucionaliziranosti te prakse koja seže sve do područja državne uprave; nadalje, primjećuje da je vlada Mauritanije izrazito nevoljna priznati daljnje rašireno postojanje ropstva te da je do danas poznat samo jedan sudski postupak u kojem je robovlasnik uspješno kazneno gonjen; poziva vladu Mauritanije da se pridržava svojih nacionalnih i međunarodnih pravnih obveza kako bi djelotvorno okončala sve oblike ropstva i provela zakone za borbu protiv ropstva, između ostalog postupke za naknadu štete; nadalje poziva vlasti Mauritanije da prestanu šikanirati lokalne organizacije civilnog društva koje se zauzimaju za okončanje ropstva, uključujući optužbe za izdaju; s tim u vezi, poziva Komisiju i države članice da nastave poticati rad mauritanskih i međunarodnih organizacija koje se bore protiv ropstva, uključujući posebnog izvjestitelja UN-a (PIUN) o suvremenim oblicima ropstva i Međunarodnu organizaciju rada;

72.

nadalje s velikom zabrinutošću primjećuje da ropstvo i dalje postoji diljem šireg područja Sahel, a velik broj ljudi radi prisilno u Maliju, Nigeru i drugdje; poziva odgovorna nacionalna i međunarodna tijela da djeluju u pogledu toga, nadziranjem provedbe zakonodavstva koje zabranjuje i kriminalizira ropstvo, s posebnim naglaskom na položaj i ranjivost žena i djevojčica; potiče vlasti na razvoj programa s ciljem među ostalim pomaganjem rehabilitacije i reintegracije žrtava, prikupljanjem podataka i, kao najvažnije, organiziranjem kampanja podizanja svijesti, budući da mnogi bivši robovi i vlasnici robova ropstvo smatraju prirodnim stanjem i ta je društvena hijerarhija duboko usađena u njihov mentalitet; potiče lokalne vlasti na razvoj strategija i programa koji za cilj imaju integraciju bivših robova u društvo osiguravanjem sredstava za život i prikladnog pristupa radnim mjestima;

73.

izražava zabrinutost u vezi kršenja temeljnih dječjih prava u Sahelu, osobito spolnog nasilja i diskriminacije, prevladavajućeg dječjeg rada, navodnog pritvaranja maloljetnika u zatvorima za odrasle u Mauritaniji, Maliju i drugdje te novačenja djece u Čadu među vojnike redovne vojske; poziva EU na blisku suradnju sa sahelskim vladama kako bi se osiguralo iskorjenjivanje tih praksi;

74.

izražava duboku zabrinutost zbog dokaza o dječjem radu u rudnicima zlata, poljoprivredi i šumarstvu u Maliju, gdje navodno rade djeca od čak samo šest godina; primjećuje zakone sahelskih država koji zabranjuju dječji rad te posebno opasnu narav rada u rudniku zlata; stoga poziva vlasti Malija da provedu prijedloge politike u svojem Akcijskom planu za borbu protiv dječjeg rada (PANETEM) iz lipnja 2011. te da aktivnije promiču osnovno obrazovanje za sve; poziva EU na suradnju s Međunarodnom organizacijom rada (ILO) te drugim nacionalnim i međunarodnim organizacijama kako bi se u Maliju dječji rad u potpunosti iskorijenio; poziva sve sahelske države na borbu protiv dječjeg rada i promicanje obrazovanja;

75.

s velikom zabrinutošću primjećuje da u Maliju, prema statistikama nevladinih organizacija, preko 3 milijuna djece mlađe od 17 godina radi; osuđuje to stanje, osobito zato što se to događa na račun niže stope obrazovanja i niske stope pismenosti;

76.

podsjeća da Europska unija podupire načela Procesa Kimberley, provodi programe Provođenja zakona o šumama, upravljanju i trgovini i općenito nastoji promicati poštivanje temeljnih međunarodnih normi na području socijalne zaštite, rada i okoliša, kao i društvenu odgovornost tvrtki; poziva Europsku uniju i sahelske države da razmisle o procesu sljedivosti zlata po uzoru na proces Kimberley koji se tiče dijamanata; naglašava potrebu da se europska poduzeća koja imaju podružnice u zemljama tog područja uvjere u poštovanje tih temeljnih normi, kao i međunarodnih smjernica za društvenu odgovornost poduzeća podsjeća da će Europska unija uskoro provesti načelo izvještavanja od države do države;

77.

vrlo je zabrinut zbog izvješća o otmicama djece radi otkupnine ili prodaje u Čadu kao i u drugim zemljama tog područja; primjećuje da se djecom trguje u državi i inozemstvu radi prisilnog rada, prisilnog braka i seksualnog iskorištavanja; nadalje primjećuje da su u nekim slučajevima djeca oteta i prodana međunarodnim agencijama za usvajanje;

78.

poziva sahelske države da promiču pristup obrazovanju za svu djecu, dječake i djevojke te za nomadsko stanovništvo bez diskriminacije na temelju rase, kaste ili etničke pripadnosti; poziva države da promiču politike stručnog osposobljavanja, pristupa visokom obrazovanju i zaposlenju kako bi mladima sahelskog područja pružili perspektivu za budućnost i tako ih odvratili od pristupanja terorističkim skupinama; naglašava da uvjeti života djece u školama trebaju poštovati minimum higijenskih, sigurnosnih i dostojanstvenih uvjeta te se želi uvjeriti da skrbnici djecu ne zlostavljaju ili ih ne prisiljavaju na prosjačenje;

79.

poziva na oblikovanje i praćenje učinkovite zdravstvene i obrazovne politike usmjerene na najranjivije skupine stanovništva, poput žena i djece, koja će težiti razvojnim ciljevima tisućljeća: osnovno obrazovanje za sve, poboljšanje zdravlja majki, i pristup zdravstvenoj zaštiti za sve, borba protiv virusa HIV-AIDS i svih zaraznih bolesti; poziva Europsku uniju da u okviru 11. Europskog razvojnog fonda prednost u svojem djelovanju u Sahelu da mladima i da na području obrazovanja donese ambicioznu politiku; podsjeća na važnost politika posvećenih ženama i mogućnosti zapošljavanja;

80.

prepoznaje važnost uloge koju u stabilizaciji i razvoju Sahela imaju žene i poziva na jačanje njihovog vodstva u sprečavanju sukoba, održavanju i obnovi mira, kao i na području sigurnosti, politike i gospodarskog razvoja; potiče partnere razvoja da dodijele financijsku potporu projektima posebno namijenjenima osamostaljivanju žena u regiji;

81.

izražava zabrinutost vezanu uz diskriminaciju s kojom se susreću žene i djevojčice, što se manifestira u obliku prisilnih brakova, dječjih brakova, seksualnog iskorištavanja, nedovoljnog obrazovanja, vrlo raširenog genitalnog sakaćenja žena, uključujući obrezivanja, kao i uobičajenih praksi sororata i levirata; poziva na uspostavu politika obrane ljudskih prava i rodne jednakosti u suradnji sa svim dionicima tamošnjeg razvoja, osobito u svrhu poštivanja, zaštite i promicanja prava žena uključujući seksualna i reproduktivna prava bez diskriminacije na temelju rase, kaste, dobi, etničke ili religijske pripadnosti, bračnog statusa, podrijetla ili migrantskog statusa; naglašava da je potrebno uložiti više napora kako bi se jamčilo da reforme povezane s upravljanjem i vladavinom prava odgovaraju posebnim potrebama žena;

82.

poziva zemlje regije Sahel da usvoje konkretne zakone i mjere kojima se zabranjuje svaki oblik nasilja protiv žena i predviđaju kazne za isto, uključujući obiteljsko i seksualno nasilje, seksualno uznemiravanje i štetne tradicionalne prakse poput genitalnog sakaćenja žena i prisilnih brakova, naročito kod maloljetnica; naglašava važnost zaštite žrtava, pružanja posebnih usluga i borbe protiv nekažnjavanja agresora, uz jamstvo da će takva krivična djela biti predmet istrage, postupka i stvarnih kazni te da će sve žene imati puni pristup pravosuđu bez ikakve vrste diskriminacije na temelju vjerskih razloga ili razloga etničkog porijekla; naglašava kako obiteljsko nasilje nije stvar obitelji kao ni isprike za nasilje koje su utvrđene u prihvatljivim kulturnim i vjerskim uvjerenjima;

83.

potiče države regije Sahel da preispitaju svoje zakone koji se odnose na žene i prava vlasništva; naglašava važnost vlasništva žena nad zemljom koju obrađuju i na kojoj žive;

84.

poziva međunarodnu zajednicu da dodijeli više sredstava kako bi se unaprijedilo prava žena i osnaživanje žena u regiji; pozdravlja napore Afričke unije u pogledu prava žena i podsjeća na važnost ECOWAS-a za stabilnost regije; poziva sahelske države da unaprijede svoju suradnju s ciljem pokretanja kampanja za podizanje svijesti o pravima žena s NVO-ovima, civilnim društvom, UN-om; poziva EU na suradnju s regionalnim dionicima u promicanju obrazovanja djevojčica te na potporu mjera za povećanje financijske sigurnosti i potencijala žena, što je ključno za osiguravanje društvene, političke i gospodarske emancipacije žena;

85.

poziva države regije Sahel da osiguraju prijavljivanje svih djevojčica po rođenju te upisivanje svih djevojčica u osnovnu školu;

86.

poziva Komisiju, EEAS i Vijeće da potiču više država u regiji na donošenje izričitih zakonskih odredbi o pravima žena i djevojčica te određivanje prioriteta među programima kojima bi se osigurala ta prava, a posebno pristup javnim uslugama, uključujući obrazovanje, pristup zdravstvenim, seksualnim i reproduktivnim pravima te sigurnim zajmovima za hranu, zemlju i proizvodna sredstva, posebno u ruralnim područjima, te pristup zdravstvenom i pravosudnom sustavu kako bi se poboljšala financijska neovisnost žena, pomažući im u prelasku iz neformalnog sektora rada u formalni, unaprijedilo njihovo sudjelovanje u donošenju političkih i gospodarskih odluka te uklonili svi oblici nasilja nad ženama i djevojčicama, uključujući iskorjenjivanje ranih prisilnih brakova i barbarske prakse genitalnog sakaćenja žena;

87.

zahtijeva od posebnih predstavnika EU-a za Sahel i ljudska prava da razviju zajedničke akcije za učinkovitije osiguravanje prava žena u toj regiji rješavajući problem nekažnjavanja za rodno nasilje i svako drugo nasilje koje vrijeđa dostojanstvo žena; potiče Komisiju, EEAS i države partnere da postave prava žena i ravnopravnost spolova kao prioritet u programima dvostrane pomoći te da osiguraju održiva i pouzdana financijska sredstva za inicijative usmjerene na osnaživanje žena i poticanje jednakosti spolova; posebno osuđuje nasilje kao ključnu prepreku za uživanje žena u društvenoj i gospodarskoj slobodi; naglašava da promicanje jednakosti žena i muškaraca treba smatrati transverzalnim pitanjem;

88.

pozdravlja pravni status istospolnih zajednica u Maliju, Nigeru, Čadu i Burkini Faso; međutim izražava žaljenje zbog društvene diskriminacije koja je i dalje prisutna; izražava nadu da se oni koji su bili ugnjetavani tijekom pobune u sjevernom Maliju mogu sigurno reintegrirati u društvo; izražava duboku zabrinutost zbog nastavka kriminalizacije LGBT zajednica u Mauritaniji, koja za muškarce nominalno propisuje smrtnu kaznu javnim kamenovanjem, iako napominje da nema dokumentiranih slučajeva o tome da je ta kazna ikada primijenjena; ipak poziva vladu Mauritanije na suradnju s civilnim društvom na reformi svojeg zakonodavstva i unapređenju života građana koji pripadaju LGBT zajednici;

89.

vjeruje da je pravno utemeljen pristup položaju i razvoju naroda Tuarega, koji se iskreno suočava s povijesnim nepravdama, ključan za mir i razvoj u području Sahel imajući na umu činjenicu da narod Tuarega živi u području i s drugim etničkim skupinama; pozdravlja događanja po tom pitanju u Nigeru, no potiče sve zemlje sa znatnim stanovništvom Tuarega, uključujući zemlje izvan regije Sahel poput Alžira i Libije, na suradnju s predstavnicima zajednice na političkom i institucionalnom rješavanju problema nedovoljne razvijenosti i nesnošljivosti; nadalje primjećuje raznolikost kultura diljem regije Sahel; smatra da treba dopustiti svim tim narodima da pronađu način za miran suživot kojim su živjeli tijekom brojnih stoljeća; potiče vlade područja da ih sve uključe u socijalne i političke dijaloge te u postupke donošenja odluka;

90.

pozdravlja imenovanje posebnog izvjestitelja EU-a (PIEU) za područje Sahel i snažan čimbenik ljudskih prava njegovog mandata; očekuje da će novi PIEU blisko surađivati s PIEU-om za ljudska prava, Uredom tužitelja Međunarodnog kaznenog suda, Uredom visokog predstavnika za ljudska prava (OHCHR) te braniteljima ljudskih prava i promatračima u području; u promicanju poštovanja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava; poziva na prikladnu koordinaciju osobito posebnog izvjestitelja EU-a za Sahel s PIEU-om za južni Mediteran te također i s PIEU-om za rog Afrike, budući da kriza u Africi ima snažne regionalne implikacije a one imaju učinak prelijevanja i sa sobom nose geostrateška pitanja; stoga potiče EU na ulaganje u djelotvornu koordinaciju svih poduhvata EU-a u Africi, osobito upravljanja krizama i napora poslije sukoba te stoga poziva visokog predstavnika/potpredsjednika da osigura takvu koordinaciju;

91.

naglašava važnost izvršavanja političkih obveza EU-a na području ljudskih prava, uključujući smjernica o djeci u oružanim sukobima, o nasilju nad ženama i djevojčicama te borbi protiv svakog oblika njihove diskriminacije, o poticanju sukladnosti s međunarodnim humanitarnim pravom, o zaštiti civilnog stanovništva tijekom misija i operacija u okviru ZSOP-a te politike EU-a o sveobuhvatnom pristupu u vezi s provedbom rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a br. 1325 i 1820 o ženama, miru i sigurnosti; uključujući i nadzor te izvješćivanje o razvoju događaja s tim u vezi;

92.

žali što niti strategija Europske unije za sigurnost i razvoj u regiji Sahel usvojena 21. ožujka 2011., niti zaključci vezani za tu strategiju koje je usvojilo „Vijeće za vanjsku politiku”23. ožujka 2012. ne upućuju na promicanje ravnopravnosti spolova, na položaj žena ili na obranu njihovih prava;

93.

pozdravlja strateške linije akcije u strategiji EU-a za Sahel, uključujući podršku i promicanje dobrog upravljanja i rješavanja unutarnjih sukoba; smatra, međutim, da strategija još uvijek prikladno ne integrira ljudska prava, vladavinu prava, potporu demokraciji, djelotvorno gospodarsko upravljanje i snažne antikorupcijske mjere kao ključne elemente potpore razvojno-sigurnosnoj vezi koja je njezin ključni dio; poziva institucije EU-a na skorašnju suradnju na reviziji strategije uključivanjem konkretnih prijedloga za:

94.

preporučuje da EU razmotri mogućnost ciljanih sankcija, putem zamrzavanja sredstava, zabrane izdavanja viza ili drugih instrumenata, za najteže kršitelje ljudskih prava i u Maliju i drugdje na tom području;

95.

pozdravlja nedavno izvješće glavnog tajnika UN-a o stanju u Sahelu; napominje da je pristup „četiri po četiri”, koji ima za cilj podupirati upravljanje, sigurnost, humanitarne zahtjeve i razvoj, dio integrirane strategije; osobito pozdravlja snažnu dimenziju ljudskih prava u strategiji te poziva EU da nastavi pružati potporu; nadalje pohvaljuje naglasak integrirane strategije UN-a o izgradnji sudjelovanja, podrške lokalnom i regionalnom upravljanju, jačanju društvene i sigurnosne kohezije, razvoju sustava ranih znakova upozorenja za buduće prijetnje te, osobito, jačanju ili konsolidaciji nacionalnih i regionalnih mehanizama za ljudska prava; u koordinaciji i usklađenom djelovanju s UN-om, na način koji prepoznaje temeljnu tranzicijsku, prekograničnu i isprepletenu narav izazova Sahela;

96.

naglašava stalnu ključnu važnost pojačane suradnje EU-a s afričkim regionalnim subjektima, kao što su AU, ECOWAS, Unija arapskog Magreba i afrički regionalni mehanizmi za ljudska prava, radi ostvarivanja održivog napretka u inicijativama za ljudska prava i demokraciju u Sahelu; potiče susjedne države poput Senegala, Alžira i Maroka na doprinos u vođenju države i pružanje pomoći u uspostavljanju regionalne dinamike koja će omogućiti ekonomski razvoj područja i promicanje ljudskih prava; prepoznaje da u konačnici dugotrajna rješenja problema Sahela moraju doći iz tog područja i biti u punom vlasništvu njegovih vlastitih naroda; ipak poziva EU da, radi kakvoće života ljudi na tom području i jačanja veza s njihovim demokratskim vladama, nastavi svoju predanost suradnji i pomaganju sahelskih partnera stavljajući im na raspolaganje sva prikladna sredstva;

97.

pozdravlja i ponavlja izvješće Glavnog tajnika UN-a iz travnja 2013. o stanju u Zapadnoj Sahari kojim se naglašava „ključna važnost rješavanja sukoba u Zapadnoj Sahari kao dijela šire strategije za Sahel” i da „je pitanje ljudskih prava važno za rješavanje sukoba”; primjećuje da je sukob u Sahelu a pogotovo prisutnost terorističkih skupina poput Al Qaide islamskog Magreba u sjevernom Maliju i južnom Alžiru predstavljaju rizik za destabilizaciju zapadne Sahare, kao i šire regije; napominje negativan utjecaj sukoba u regionalnoj integraciji, koja bi trebala uključivati Maroko i Alžir i mogla pružiti značajne prilike za demokratizaciju i gospodarski razvoj uz poboljšanje sigurnosti ljudi diljem Sahela i Sahare;

98.

potvrđuje svoju podršku rezolucijama UN-a o zapadnoj Sahari; poziva na puno poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda naroda Sahravija, uključujući slobodu udruživanja, slobodu izražavanja i prava na mirno prosvjedovanje;

99..

naglašava potrebu za razmatranjem ljudskih prava u Zapadnoj Sahari i u kampovima u Tindoufu bez predviđanja bilo kakve konačne političke nagodbe ili izražavanja stajališta o takvoj nagodbi; unatoč tome ponavlja da je samoodređenje temeljno ljudsko pravo, kako je navedeno u članku 1. Međunarodnog pakta UN-a o građanskim i političkim pravima; osim toga podsjeća na rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a br. 1754(2007.) i apelira strane da bez preduvjeta započnu pregovore u dobroj vjeri „s ciljem postizanja pravednog, trajnog i obostrano prihvatljivog političkog rješenja koje bi osiguralo samoodređenje naroda Zapadne Sahare”; ponavlja ovaj poziv Maroku i Froni Polisario pregovore za mirovno rješenje sukoba, potvrđujući pravo naroda Sahravija na samoodređenje; naglašava priliku koja proizlazi iz procesa političkih i demokratskih reformi koji su pokrenuti u Maroku, istovremeno vodeći brigu o snažnijim obvezama koje te reforme zahtijevaju osobito u vezi poštovanja i čuvanja ljudskih prava u Zapadnoj Sahari, pribojava se da 25-o godišnja odgoda u provođenju referenduma ili postizanju bilo kojeg drugog oblika političke nagodbe, povećava otuđenje Sahravija i potencijal za nasilje, posebno među mladima; poziva Europsku uniju da se dodatno uključi i podrži UN u poticanju strana na ponovno otvaranje izravnih pregovora u cilju postizanja mirnog i trajnog rješenja sukoba;

100.

poziva Komisiju i države članice, s obzirom da su političko rješenje sukoba u zapadnoj Sahari, pomirenje i stanje ljudskih prava blisko povezani, na veću aktivnost u rješavanju sukoba u zapadnoj Sahari, ne samo putem podržavanja pregovora UN-a, nego i uporabom različitih instrumenata vanjske politike (npr. jačanjem nadzora ljudskih prava i svjesnosti među policijom i snagama sigurnosti, održavanjem demokratskih reformi, uključujući decentralizaciju, borbu protiv diskriminacije na tom području) radi promicanja silno potrebnog povjerenja između sukobljenih strana;

101.

izražava duboku zabrinutost nedavnim izvješćem PIUN-a za mučenje, u kojem su navedeni dokazi da su marokanski službenici zadržavali pojedince na političkoj osnovi, podvrgavali zatvorenike iz Sahravija mučenju i silovanju, otimali prosvjednike i ostavljali ih u pustinji radi zastrašivanja te namjerno i često napadali zagovarače neovisnosti, uključujući u njihovim kućama; nadalje primjećuje brojne optužbe o prisilnim nestajanjima i nepravednim suđenjima; usmjerava posebnu pozornost na ukidanje prosvjednog kampa Gdeim Izik u studenom 2010. kada je znatno nasilje odnijelo živote trinaest osoba te suđenje koje je uslijedilo protiv 25 Sahravija, od kojih su mnogi poznati aktivisti za ljudska prava, u veljači 2013.; primjećuje ustrajanje Maroka na pravednosti i pravilnosti suđenja te pozitivne zaključke nekih međunarodnih promatrača, no također podsjeća na zabrinutost PIUN-a zbog odvijanja suđenja na vojnom sudu, optužbi za mučenja i propusta marokanskih vlasti da ih istraže; primjećuje zaključke nekih nevladinih organizacija i promatrača ljudskih prava vezanih uz navodne političke progone, nedovoljne dokaze i pretjerane kazne suđenja, s dvadeset osoba osuđeno na kazne između dvadeset godina zatvora i doživotni zatvor; stoga pozdravlja činjenicu da su marokanske vlasti pozitivno primile preporuku Nacionalnog vijeća za ljudska prava da civilima ne bi trebalo suditi na vojnim sudovima, potiče marokansku vladu da zajamči da se to i ostvari; istovremeno žali što ta odluka neće imati učinka za one koji su već osuđeni; potiče marokansku vladu da primijeni sve preporuke izvješća UN-a i PIUN-a te nastavi razvijati kulturu zaštite ljudskih prava; s tim u vezi poziva marokansku vladu da bez odgode oslobodi sve političke zatvorenike iz Sahravija, surađuje s civilnim društvom i drugim subjektima radi jamčenja transparentnosti i pravednosti pravnih postupaka te da istraži i kazneno goni službenike sigurnosne zaštite koji su navodno bili uključeni u proizvoljna zatočenja, mučenja i druge slučajeve zloupotrebe ovlasti;

102.

osuđuje kršenje ljudskih prava čije su žrtve sahravske žene, a koje se naročito očituje mučeničkim tretiranjem i seksualnim nasiljem;

103.

ponavlja zabrinutost neslužbeno objavljenim izvješćem OHCHR-a iz 2006. godine o ograničenjima slobode govora, okupljanja i udruživanja u Zapadnoj Sahari; primjećuje tvrdnju Maroka da dozvoljava pasivni otpor i druge oblike prosvjeda; žali zbog očite opstrukcije marokanskih institucija naspram nevladinih organizacija koje zagovaraju stajalište u korist nezavisnosti sprečavanjem njihove zakonite registracije i priznavanja, koje je nužno radi njihovog učinkovitog djelovanja unutar zajednice; osuđuje česte oštre kazne za „podrivanje teritorijalne cjelovitosti Maroka”, zakonodavno sredstvo koje se navodno koristi za napade na Sahravije koji mirno zagovaraju nezavisnost; podsjeća na nalaze neovisnog stručnjaka UN-a za kulturna prava da marokanske vlasti suzbijaju pojedine aspekte kulture Sahravija; ponavlja svoj poziv za obaranje takvih mjera i promicanje potpune kulturne raznolikosti; s tim u vezi pozdravlja odredbe o poštovanju kulturne i jezične raznolikosti uključene u novi marokanski ustav; pozdravlja uspostavu posebne sahravske televizijske postaje; snažno potiče na punu provedbu tih odredaba;

104.

duboko žali zbog činjenice da je u srijedu 6. ožujka 2013. Maroko izbacio izaslanstvo od četvero članova Europskog parlamenta; napominje da je cilj izaslanstva bio posjetiti područja zapadne Sahare radi istrage o stanju ljudskih prava i susreta s predstavnikom MINURSO-a; duboko žali zbog ponašanja vlasti Maroka i zahtijeva da Kraljevina Maroko dopusti slobodan pristup i slobodno kretanje nezavisnim promatračima, članovima parlamenata, tisku i humanitarnim organizacijama po zapadnoj Sahari;

105.

podsjeća na zabrinutost Ureda UN-a za projektne usluge (UNOPS) da zapadna Sahara i dalje ostaje područje s najviše mina na svijetu; primjećuje da su mine u Zapadnoj Sahari od 1975. uzrokovale barem 2 500 tragičnih smrtnih slučajeva te nastavljaju prijetiti mnogim tisućama nomada Sahravi predstavljajući glavnu prepreku rješenju nesuglasica u Zapadnoj Sahari i stanjem s izbjeglicama; stoga pohvaljuje rad MINURSO-a, Marokanske kraljevske vojske, Fronte Polisario, Landmine Action i drugih na utvrđivanju i čišćenju zahvaćenih područja; pozdravlja to što je Fronta Polisario potpisala Geneva Call dokument o zabrani uporabe protupješačkih mina; potiče sve subjekte da učine sve što je moguće kako bi obrazovali stanovništvo, pomogli žrtvama i uklonili sve preostalo streljivo; nadalje napominje da je Maroko jedna od rijetkih zemalja, i jedna od tek tri afričke zemlje, koja nije potpisala Konvenciju o zabrani uporabe, pohrane, proizvodnje i transfera protupješačkih mina i o njihovom uništenju; potiče ga da to učini kao mjeru izgradnje povjerenja i kao znak predanosti miru; da nastave

106.

naglašava slučaj žena naroda Sahrawi i važnu ulogu koju one igraju u sahravskom društvu, naročito u izbjegličkim logorima gdje se nepismenost značajno smanjila, naglašava ključnu ulogu žena u organizaciji sahravskih institucija kao i visoku razinu njihovog sudjelovanja u procesima odlučivanja na svim razinama, u lokalnim odborima, u Parlamentu i u vladi; ukazuje na ulogu koju žene Zapadne Sahare igraju u održavanju mira, promicanju dijaloga i rješavanju sukoba, kao i u očuvanju sahravskog društva i sahravskih struktura;

107.

izražava zabrinutost siromaštvom i nedostatkom osnovnih usluga u izbjegličkim kampovima blizu Tindoufa kojima upravlja Fronta Polisario; pozdravlja humanitarnu pomoć izbjegličkim kampovima u Tindoufu koju pruža EU putem ECHO-a; unatoč tome poziva međunarodne dionike na djelotvorniju dostavu, koordiniranje i konsolidaciju pomoći te po potrebi povećanje količine pomoći kako bi se zajamčila stabilnost humanitarnog stanja i pomoglo poboljšati uvjete u kampovima; slijedom loše opskrbe smještajem, ponavlja preporuke PIUN-a u vezi s prikladnim smještajem da za tu svrhu treba usmjeriti dovoljno međunarodnih sredstava; ipak primjećuje da sustavi upravljanja u kampovima funkcioniraju; nadalje pozdravlja društveni naglasak na obrazovanje, unatoč oskudnim sredstvima; napominje, međutim, nedostatak jasnog potkrjepljivanja dokazima točnog broja korisnika u tim kampovima; poziva vlasti Polisarija, uz pomoć Alžira prema potrebi, na provedbu ili omogućavanje redovitih popisa stanovništva ili službene registracije;

108.

izražava zabrinutost što siromaštvo u kampovima u Tindoufu zajedno s nedostatkom dugoročnih izgleda mnoge izbjeglice čini ranjivima na radikalistički utjecaj religijskih fundamentalista; upozorava na opasnost od regrutiranja mladih od strane kriminalnih ili terorističkih organizacija te na porozne granice područja zbog kojih postoji rizik omogućavanja dubljeg prodiranja kampova džihadskih skupina iz sjevernog Malija i drugih mjesta; osuđuje otmicu troje djelatnika European aid-a iz kampa Rabouni u listopadu 2011.; stoga naglašava veliku važnost osiguravanja sigurnosti kampova; poziva alžirske vlasti da djeluju sukladno svojoj odgovornosti kako bi ublažile stanje u vezi ljudskih prava u kampovima u Tindoufu; izražava punu podršku programu UNHCR-a koji ima za cilj poticanje izgradnje povjerenja olakšavanjem razmjena obitelji između Tindoufa i Zapadne Sahare;

109.

primjećuje da iako je većina međunarodnih promatrača i izvješća OHCHR-a, Afričkog povjerenstva o ljudskim pravima i pravima naroda, Centra za pravdu i zaštitu ljudskih prava Robert F. Kennedy i Nadzor nad zaštitom ljudskih prava utvrdili slabe dokaze sustavnih i institucionalnih kršenja ljudskih prava u kampovima, različiti subjekti, uključujući marokansku vladu, marokanske nevladine organizacije i neke bivše korisnike kampova u Tindoufu, navode da vlasti Polisarija ograničavaju slobodu govora i slobodu kretanja korisnika kampova; primjećuje energično poricanje Polisarija tih optužbi za koje tvrde te spremnost na suradnju s agencijama za zaštitu ljudskih prava UN-a; stoga poziva Polisario da neovisnim promatračima ljudskih prava omoguće potpun, redovit i slobodan pristup kampovima te da sve optužbe budu rigorozno istražene;

110.

pozdravlja napore za poboljšanje potkrjepljivanja dokazima navodne zloupotrebe ljudskih prava u Zapadnoj Sahari, a posebno u instituciji Marokanskog nacionalnog vijeća za ljudska prava (CNDH) s uredima u Laayouneu i Dakhlai, kako je priznao UN; primjećuje pozitivan rad CNDH-a i poziva marokanske vlasti da pomognu jačanju njegove nezavisnosti i nadležnosti te osiguraju provedbu njegovih preporuka; nadalje potiče CNDH na jačanje napora u izgradnji odnosa s onim Sahravijima koji su neprijateljski raspoloženi prema marokanskoj vlasti te na jamčenje mogućnosti odgovarajućih naknadnih pritužbi; pozdravlja usvajanje 2012. godine od strane Maroka tri od pet preporuka Vijeća UN-a za ljudska prava vezanih za stanje ljudskih prava u Zapadnoj Sahari; te ga poziva na usvajanje preostale dvije preporuke; nadalje pozdravlja to što Maroko poziva međunarodne ad hoc delegacije, uključujući PIUN-a za mučenje, te činjenicu da ti pozivi bivaju prihvaćeni; potiče marokanske vlasti da odobre misije utvrđivanja činjenica drugih međunarodnih tijela poput Afričkog vijeća za ljudska prava i europskih pregovarača; poziva sve relevantne strane da nastave takvu suradnju s tijelima UN-a za ljudska prava; podržava uspostavu službene MINURSO-ICRC misije na području Fadret Leguiaa radi nastavka ekshumacije ostataka i njihove predaje obiteljima, nakon što je istraživački tim Baskijskog sveučilišta otkrio zajedničke grobnice;

111.

unatoč tome primjećuje ozbiljne i prijeporne optužbe protiv uprava Maroka i Polisarija; podsjeća da je Glavni tajnik UN-a nedavno naglasio „neovisno, nepristrano, sveobuhvatno i održivo praćenje stanja ljudskih prava u Zapadnoj Sahari i kampovima”; u tom pogledu primjećuje da UN u travnju 2013. nije proširio mandat MINURSO-a za dimenziju ljudskih prava; potiče UN da to učini ili da uspostavi novo, stalno i nepristrano tijelo za ljudska prava u svrhu nadgledanja i izvješćivanja o općem stanju ljudskih prava te istraživanja pojedinih pritužbi; poziva da takvo tijelo obuhvati dio Zapadne Sahare kojim upravlja Maroko, kampove u Tindoufu i druga područja kojima upravlja Fronta Polisario;

112.

potiče vlade Maroka i Alžira na razvoj i poboljšanje njihovog političkog dijaloga radi poboljšanja regionalne dinamike i sprečavanja povećanja napetosti, kao i za dobrobit šire međunarodne zajednice;

113.

potiče visokog predstavnika/potpredsjednika i posebnog izvjestitelja EU-a za ljudska prava da marokanskim vlastima i administraciji Polisarija ponude programe osposobljavanja o ljudskim pravima u Zapadnoj Sahari i Tindoufu koji bi bili usmjereni na policiju i druge sigurnosne agente, pravosuđe, lokalne administrativne službenike, medije i organizacije civilnog društva, polazeći od političkih reformi ka demokraciji, vladavini prava i ljudskih prava koje je pokrenuo Maroko, a ne dovodeći u pitanje političke dogovore o sukobima u Zapadnoj Sahari postignute pregovorima, već s ciljem poticanja tih pregovora;

114.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, PIEU-ima za ljudska prava i za Sahel, državama članicama EU-a, vladama i parlamentima zemalja Sahela, Maroku, Alžiru, Fronti Polisario, Glavnom tajniku i Vijeću sigurnosti UN-a, visokom predstavniku UN-a za ljudska prava, predsjedniku AU-a i glavnom tajniku Komisije te predsjedniku ECOWAS-a i predsjedniku Komisije;

10.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 208/25

—

uzimajući u obzir glavu V. Ugovora o Europskoj uniji, a posebno njezin članak 21. stavak 2. o uspostavljanju načela i ciljeva međunarodnih odnosa EU-a, te članak 208. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir članke 16., 18. i 87. zajedničke izjave Vijeća i predstavnika vlada država članica koji su se sastali s Vijećem, Parlamentom i Komisijom u vezi s razvojnom politikom EU-a: „Europski konsenzus” (1),

—

uzimajući u obzir Europski konsenzus o humanitarnoj pomoći,

—

uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o pravu na razvoj (41/128),

—

uzimajući u obzir Milenijsku deklaraciju Ujedinjenih naroda kojom je uspostavljen okvir milenijskih ciljeva,

—

uzimajući u obzir Sporazumu o partnerstvu AKP-EZ (Sporazum iz Cotonoua),

—

uzimajući u obzir prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju financijskog instrumenta za razvojnu suradnju (SEC(2011)1469 i SEC(2011)1470),

—

uzimajući u obzir Europsku povelju o razvojnoj suradnji za potporu lokalnom upravljanju donesenu tijekom Europskih dana razvoja, 16. studenog 2008.,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Povećanje utjecaja razvojne politike EU-a: Program za promjenu” (COM(2011)0637),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 5. srpnja 2011. o povećanju utjecaja razvojne politike EU-a (2),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Budući pristup proračunskoj potpori EU-a za treće zemlje” (COM(2011)0638),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije naslovljenu „Temelji demokracije i održivog razvoja: Europski angažman za civilno društvo kroz vanjske odnose” (COM(2012)0492),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 15. listopada 2012. o „Temeljima demokracije i održivog razvoja: Europski angažman za civilno društvo kroz vanjske odnose” (dok. 14535/12),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća o potpori EU-a održivoj promjeni u tranzicijskim društvima, donesene na 3218. sastanku Vijeća za vanjske poslove od 31. siječnja 2013.,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 15. svibnja 2013. naslovljenu „Osnaživanje lokalnih vlasti u partnerskim državama radi unaprijeđenog upravljanja i učinkovitijih rezultata razvoja” (COM(2013)0280),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. veljače 2013. naslovljenu „Pristojan život za sve: Stati na kraj siromaštvu i osigurati održivu budućnost svijetu” (COM(2013)0092),

—

uzimajući u obzir međunarodne obveze prema Busanskom partnerstvu za učinkovitu razvojnu suradnju iz 2011.,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 22. srpnja 2013. o lokalnim tijelima u razvojnoj suradnji (dok. 12584/13),

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija naslovljeno „Osnaživanje lokalnih vlasti u partnerskim državama radi unaprijeđenog upravljanja i učinkovitijih rezultata razvoja” (CdR 2010/2013),

—

uzimajući u obzir izjavu od 5. srpnja 2012. o razvojnom obrazovanju i aktivnom globalnom građanstvu (3),

—

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije naslovljen „Razvojno obrazovanje i podizanje svijesti u Europi” (SWD(2012)0457),

—

uzimajući u obzir studiju „Iskustva i postupci glavnih europskih aktera koji djeluju na polju razvojnog obrazovanja i podizanja svijesti” iz studenog 2010. (4),

—

uzimajući u obzir zaključni tekst Inicijative za strukturirani dijalog iz svibnja 2011. (5),

—

uzimajući u obzir „lisabonsku izjavu za poboljšanje i povećanje globalnog obrazovanja u Europi do 2015. godine” (6),

—

uzimajući u obzir savjetovanje o „organizacijama civilnog društva u razvojnoj suradnji” i savjetovanje o „lokalnim vlastima u razvoju”,

—

uzimajući u obzir stručni pregled Europske unije za 2012. godinu OECD-a i DAC-a,

—

uzimajući u obzir „tematsku globalnu ocjenu Komisijine potpore postupcima decentralizacije” (7) iz veljače 2012.,

—

uzimajući u obzir njegovu rezoluciju o tijelima lokalne vlasti i suradnji u području razvoja od 15. ožujka 2007. (8),

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj (A7-0296/2013),

A.

budući da se člankom 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) smanjenje te dugoročno iskorjenjivanje siromaštva, kao što je određeno Europskim konsenzusom o razvoju, određuje kao ključni cilj razvojne politike EU-a;

B.

budući da Europski konsenzus o razvoju ostaje temeljni okvir razvojne politike EU-a;

C.

budući da EU ima snažnu političku predanost prema promicanju pozitivnog okruženja za organizacije civilnog društva na nacionalnoj razini kao i na regionalnim i međunarodnim razinama te budući da EU priznaje da je osnaženo civilno društvo, u svoj njegovoj raznolikosti, važno samo po sebi te predstavlja ključnu i integralnu komponentu svake demokracije;

D.

budući da EU ima snažnu političku predanost prema provedbi pristupa razvoju kojim se poštuju ljudska prava (HRBA) te budući da se izjavom UN-a o zajedničkom dogovoru o pristupu razvojnoj suradnji kojom se poštuju ljudska prava određuje da „bi svi programi razvojne suradnje, politike i tehnička pomoć trebali promicati ostvarivanje ljudskih prava kako je utvrđeno u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima i drugim međunarodnim instrumentima zaštite ljudskih prava”;

E.

budući da demokratsko vlasništvo ne uključuje samo vlade već i organizacije civilnog društva, lokalne vlasti i nacionalne parlamente koji imaju ključnu ulogu u povezivanju građana s vladama i osiguranju širokog i demokratskog vlasništva državnih razvojnih planova;

F.

budući da odgovornost države uključuje nadzornu ulogu organizacija civilnog društva jer su one ključni akteri u borbi protiv korupcije i promicanju transparentnosti;

G.

budući da se u izvješću OECD-a i DAC-a preporučuje da bi „institucije i tijela EU-a trebali uložiti napor kako bi širi spektar dionika iz civilnog društva uključili u strukturirani dijalog; trebaju postati učinkovitiji u izgradnji kapaciteta civilnog društva u partnerskim državama; u tu će svrhu trebati pregledati instrumente”;

H.

budući da legitimni okvir za razdoblje nakon 2015. zahtijeva od civilnog društva i pojedinaca osobito od najmarginaliziranijih da u potpunosti mogu sudjelovati u procesima donošenja odluka te praćenju i izvješćivanju o postignutom napretku;

I.

budući da je rezultatima javnog savjetovanja o „lokalnim vlastima u razvoju” istaknuta veza između demokratskog upravljanja, decentralizacije i teritorijalnog razvoja;

J.

budući da je teritorijalni razvoj definiran kao interakcija između više dionika i upravljanja na više razina s ciljem ulaganja u lokalni teritorijalni kapital (ljudski, financijski, fizički i prirodni resursi) kako bi se osnažila komparativna prednost tog područja i povećala kvaliteta života;

K.

budući da su potrebne snažne, transparentne organizacije civilnog društva i lokalna vlast orijentirane prema potrebama te su uključivi postupci lokalnog upravljanja ključni za postupak demokracije i izgradnje mira;

L.

budući da lokalne vlasti u novim državama članicama trebaju razmjenjivati iskustva razvojne suradnje sa starim državama članicama kako bi se uklonila razlika u vezi sa stručnošću, te kako bi stare države članice imale koristi od iskustava u tranziciji i strukturnih pretvorbi novih država članica što predstavlja dragocjen alat u globalnom razvojnom okviru;

M.

budući da su organizacije civilnog društva i lokalne vlasti ključne u osiguravanju održivog i uključivog rasta, održivosti okoliša, ljudskih prava i dobrog upravljanja u razvojnom planu za razdoblje nakon 2015.;

N.

budući da su se pravedna i dugoročna partnerstva između organizacija civilnog društva EU-a i njihovih partnera u zemljama u razvoju pokazala važnim alatom za razvoj snažnih, nezavisnih i raznolikih organizacija civilnog društva i inicijativa civilnog društva u različitim opsezima i na različitim razinama od lokalnih do međunarodnih;

1.

pozdravlja najnovija kretanja povezana s politikom na razini EU-a i međunarodnoj razini koja su usmjerena na ambicioznije partnerstvo između organizacija civilnog društva i lokalnih vlasti koje se temelji na pristupu razvoju koji poštuje ljudska prava, uključujući gospodarska, socijalna i kulturna prava kao i međunarodne ugovore o zaštiti okoliša i bioraznolikosti i jasnu predanost jačanju demokratskih procesa i odgovornosti;

2.

naglašava da se stvaranjem odgovornih, uključivih odnosa koji se temelje na poštovanju ljudskih prava između vlada, lokalnih vlasti, organizacija civilnog društva, privatnog sektora i građana stvara jedinstvena prilika kojom bi EU, uključujući građane, lokalne vlasti i privatni sektor, mogao ostvariti održiva partnerstva sa zemljama u razvoju;

3.

poziva Europsku komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da izrade smjernice i planove provedbe za pristup razvojnoj suradnji EU-a kojim se poštuju ljudska prava u dijalogu s organizacijama civilnog društva te da unaprijede provedbu Smjernica Europske unije o braniteljima ljudskih prava;

4.

poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da potaknu promicanje pozitivnog okruženja za organizacije civilnog društva i lokalne vlasti te da to smatraju prioritetom u okviru stava EU-a na tekućim pregovorima o razvojnom okviru nakon 2015. godine; naglašava važnost određivanja sustava praćenja kojim se omogućava ocjenjivanje napretka u stvaranju pozitivnog okruženja na nacionalnoj razini u pogledu političkih i regulatornih odredbi u skladu s međunarodnim normama na području ljudskih prava, te višestrukih dijaloga dionika i dijaloga na više razina; poziva Komisiju da procijeni pozitivno okruženje radi uvažavanja njegove složenosti i svojstva aktera civilnog društva;

5.

izražava veliku zabrinutost zbog prekida suradnje između organizacija civilnog društva i partnera iz EU-a u mnogim državama te poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da razviju strategije o tome kako prevladati ove poteškoće te nastaviti s ključnom potporom organizacijama civilnog društva;

6.

potiče EU da promiče institucionalizirane mehanizme na više razina te višestruke dijaloge dionika između organizacija civilnog društva, lokalnih vlasti, privatnog sektora i partnerskih vlada u vezi s planom za dostojanstveni rad te održivim i uključivim rastom s preraspodjelom prihoda kroz državni proračun te po pitanju pozitivnog okruženja za organizacije civilnog društva i lokalne vlasti; preporučuje da EU za svaku partnersku državu primjeni odredbe koje se odnose na savjetovanje s lokalnim vlastima kako je predviđeno Sporazumom iz Cotonoua za države AKP-a;

7.

potiče EU da sustavno uključuje ženske organizacije i mreže u pripremu i eventualno u provedbu političkog dijaloga, u skladu s obvezama preuzetima na temelju EU-ovog Akcijskog plana za ravnopravnost spolova i razvoj;

8.

uvažava Forum za razvojnu politiku čiji je cilj stvaranje prostora za dijalog s organizacijama civilnog društva i lokalnim vlastima za rasprave o politici te potiče sve uključene dionike da ga učine strateškim prostorom za vodeću i utjecajnu izradu politika na razini EU-a i međunarodnoj razini po pitanjima razvoja uključujući usklađivanje razvojne politike;

9.

poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da za buduće programsko razdoblje izdvoje odgovarajuće resurse kako bi organizacije civilnog društva i lokalne vlasti iz partnerskih država mogle pratiti i analizirati napredak usklađivanja razvojne politike na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini;

10.

poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko poslovanje na promicanje „partnerstva za odgovornost” za stratešku suradnju između odabranih predstavnika na nacionalnoj i lokalnoj razini te organizacija civilnog društva koja se temelji na transparentnosti u vezi sa službenim i neslužbenim kanalima pomoći te na uključenom pristupu razvoju i odgovornosti, uključujući unutarnju društvenu odgovornost i nadzor, s ciljem mjerenja učinka politike;

11.

naglašava važnost uloge koju lokalne vlasti i organizacije civilnog društva mogu odigrati u borbi protiv korupcije na svim razinama uključujući izbjegavanje plaćanja poreza i nezakonit novčani tijek iz država u razvoju;

12.

poziva Komisiju da podupre uključivanje predstavnika lokalnih vlasti u Upravljački odbor za Globalno partnerstvo za učinkovitu razvojnu suradnju;

13.

vjeruje da usklađivanje razvojne politike mora biti vodeće načelo suradnje EU-a s lokalnim vlastima s ciljem razvijanja lokalnog gospodarstva kako bi se stanovništvu omogućila pristojna sredstva za život na razini zajednice;

14.

podsjeća da svi akteri koji sudjeluju u razvoju trebaju snositi odgovornost za svoj rad i rezultate u vezi s razvojem te bi trebali promicati međusobnu odgovornost;

15.

poziva Komisiju da promiče uravnoteženi pristup između načela usklađivanja i prava na inicijativu organizacija civilnog društva i lokalnih vlasti; podsjeća Komisiju da bi pojednostavljenje i usklađivanje upravnog postupka za donatore trebalo provesti u dijalogu s organizacijama civilnog društva i lokalnim vlastima;

16.

pozdravlja prijedlog Komisije za nacrt plana za suradnju s organizacijama civilnog društva s ciljem određivanja globalne strategije za uključenje organizacija civilnog društva u sve oblike europske suradnje; poziva Komisiju da pojasni na koji način organizacije civilnog društva mogu smisleno doprinijeti postupku te da osigura da se njihovo sudjelovanje na vrijeme i s pozornošću uzme u obzir u fazi stvaranja nacrta i da se prioriteti zajednički odrede;

17.

potiče Komisiju da izradi plan i za lokalne vlasti te da razmotri izradu zajedničkih planova za organizacije civilnog društva i lokalne vlasti;

18.

poziva Komisiju da razmotri usklađenost razvojne politike kao jedan od ključnih elemenata za buduće planove;

19.

poziva Komisiju da donese plan održivog razvoja uzimajući u obzir njegove tri ključne komponente (okolišnu, društvenu i gospodarsku) kao jednako važne i nerazdvojne parametre;

20.

podsjeća na važnost partnerstva između lokalnih vlasti iz europskih i partnerskih država za postizanje održivog razvoja; u tom kontekstu nagovara EU da učinkovito upotrijebi metode dijeljenja znanja i razvoja kapaciteta, uključujući iskustvo u tranziciji lokalnih vlasti država članica EU-a;

21.

potiče EU da donese plan povećanog obima s ciljem stjecanja više učinkovitih iskustava na projektima i inicijativama organizacija civilnog društva i lokalnih vlasti koje financira EU;

22.

poziva Komisiju i Europsku službu za vanjsko poslovanje da uspostave ambiciozniji politički dijalog s partnerskim državama i unutar njih radi promicanja teritorijalnog pristupa razvoju i sveobuhvatnog pristupa decentralizaciji, te da u budućem programskom razdoblju kao prioritet odrede osnaživanje kapaciteta lokalnih vlasti i organizacija civilnog društva kako bi mogle utjecati i pratiti reformni postupak decentralizacije;

23.

podsjeća da učinkovit postupak decentralizacije iziskuje reforme javnog sektora kao što su prijenos ovlasti, funkcija i resursa te aktivno sudjelovanje građana, putem njihovih predstavnika, i organizacija civilnog društva u planiranju i donošenju proračuna; poziva Komisiju da u dovoljnoj mjeri uzme u obzir decentralizaciju i teritorijalni pristup razvoju u njezinoj potpori reformama javnog sektora te da ih odredi kao sveobuhvatan prioritet u svim zemljopisnim programima;

24.

naglašava da održivi teritorijalni pristup razvoju mora u svojoj osnovi biti pouzdan, transparentan postupak decentralizacije koji dobro funkcionira; predlaže da EU razmotri teritorijalni pristup razvoju i decentralizaciju kao važne faktore za iskorjenjivanje siromaštva u sljedećem planu postmilenijskih razvojnih ciljeva;

25.

podsjeća da teritorijalni pristup razvoju pridonosi razvoju učinkovitosti osnaživanjem vlasništva, dijalozima i programima s mnogobrojnim dionicima i akterima i usklađivanjem politike ispod nacionalne razine; poziva Komisiju da započne pilot inicijative za potporu teritorijalnom pristupu razvoju kroz zemljopisne i tematske programe;

26.

podsjeća na dodanu vrijednost decentralizirane suradnje u promicanju teritorijalnog pristupa razvoju i decentralizacije; naglašava da su europske lokalne vlasti spremne za suradnju s partnerima u postupku decentralizacije, a posebno fiskalne decentralizacije;

27.

naglašava važnost osnaživanja stručnosti i predanosti osoblja EU-a, posebno na razini izaslanstava, u vezi decentralizacije, uloge organizacija civilnog društva i lokalnih vlasti u održivom razvoju, uključujući i načine koordinacije s organizacijama civilnog društva, te potiče sudjelovanje organizacija civilnog društva, uključujući ženske organizacije, da daju ovim procesima pogled iz rodne perspektive;

28.

naglašava da bi EU zajedno s partnerskim državama, u svjetlu Novog dogovora za nestabilne države, trebao u okviru širih razvojnih strategija razraditi nacionalne strategije otpornosti i pojedinačne programe s ciljem rješavanja uzroka dugoročne ranjivosti, uključujući analizu rizika istraživanja u kojem sudjeluje lokalna zajednica, alate upravljanja i iscrpno istraživanje o pokretačima sukoba ili nestabilnosti, te uzimanje u obzir mišljenja i opažanja izravno pogođenih lokalnih ljudi;

29.

podsjeća da bi otpornost također trebala biti ključna tema partnerstva EU-a s organizacijama civilnog društva i lokalnih vlasti; podsjeća da je ključno osnažiti ulogu kako zajednica, kroz provedbu vlastitih aktivnosti za smanjenje rizika, tako i lokalne vlasti u nestabilnim državama te blisko surađivati s njima u kriznim situacijama i nakon njih; potiče partnerstva lokalnih vlasti u nestabilnim državama da se pobrinu za razvoj, prijenos i razmjenu administrativnih i tehničkih vještina;

30.

podsjeća da lokalno izabrani predstavnici redovito nastupaju kao posrednici između suparničkih strana te u tom pogledu preuzimaju važnu ulogu u sprječavanju i rješavanju sukoba;

31.

poziva Europsku komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje da uspostave smjernice za izaslanstva EU-a o tome kako postupati s organizacijama civilnog društva i lokalnim vlastima u kriznim i nestabilnim situacijama, upotrebljavajući pristup kojim se poštuju ljudska prava te rodno osjetljivi pristup;

32.

naglašava da u kontekstima kada državne vlasti, uključujući lokalne i regionalne vlasti, nisu u mogućnosti pružati osnovne usluge Komisija bi, kada okolnosti to dopuštaju, trebala poduprijeti partnerstva mnogobrojnih aktera kako bi se razvili kapaciteti lokalnih vlasti i kako bi mogli pružati usluge;

33.

izražava veliku zabrinutost zbog prijedloga Komisije za ograničavanje financijske potpore za pružanje usluga samo onim organizacijama civilnog društva koje rade u najslabije razvijenim državama i nestabilnim državama; podsjeća da je ključna dodana vrijednost organizacija civilnog društva u svim državama, bez obzira na njihovu razinu razvoja, njihova sposobnost tumačenja potreba i prava siromašnih i marginaliziranih skupina i pružanja inovativnih rješenja za njih dok se podiže svijest i politička potpora za rješavanje izvorišta uzroka siromaštva, nejednakosti i isključenosti;

34.

podsjeća da se pisanom izjavom Parlamenta o „Razvojnom obrazovanju i aktivnom globalnom građanstvu” zahtijeva europska strategija razvojnog obrazovanja i podizanja svijesti koja bi se trebala usredotočiti na kritično promišljanje razvojne politike te posebno na usklađivanje razvojne politike;

35.

poziva Komisiju da u uskoj suradnji s organizacijama civilnog društva razvije sveobuhvatnu strategiju za razvojno obrazovanje i podizanje svijesti, da poveća financijska sredstva koja će u sljedećem programskom razdoblju biti dodijeljena razvojnom obrazovanju i podizanju svijesti te da savjetujući se s organizacijama civilnog društva i lokalnim vlastima koje su aktivne na razvojnom obrazovanju i podizanju svijesti razvije prilagodljive načine financiranja koji poštuju njihovo pravo na pokretanje inicijativa te omogućuju sudjelovanje širokog i raznolikog kruga aktera;

36.

pozdravlja Komisijin angažman za sustavno uvođenje političko-gospodarske analize na nacionalnoj razini te preporučuje da ona uključi analizu političke i pravne situacije organizacija civilnog društva i lokalnih vlasti;

37.

smatra da su prihodi od poreza ključni za lokalni gospodarski razvoj te smatra da kao prioritet treba odrediti uspostavljanje učinkovitih i provedivih sustava prikupljanja poreza kako bi se osigurao održiv izvor financiranja razvoja;

38.

poziva Komisiju da unaprijedi koordinaciju i međusobno nadopunjavanje između tematskih i zemljopisnih programa i instrumenata; podsjeća da se organizacije civilnog društva i lokalne vlasti trebaju smatrati ključnim provedbenim partnerima posebno za program Svjetsko javno dobro te da bi ih trebalo konzultirati u ranoj fazi kod planiranja zemljopisnih i tematskih programa;

39.

podsjeća da lokalne vlasti imaju pravo sudjelovati u svim programima Instrumenta za razvojnu suradnju te poziva Komisiju i predstavničke organizacije lokalnih vlasti da potiču šire sudjelovanje lokalnih vlasti u svim programima Instrumenta za razvojnu suradnju;

40.

poziva Komisiju da nastavi podupirati decentraliziranu suradnju i partnerstva između lokalnih vlasti iz EU-a i partnerskih država; pokazalo se da su ta partnerstva učinkovit alat za osnaživanje kapaciteta lokalnih vlasti u ključnim sektorima koji pridonose iskorjenjivanju siromaštva; zbog istog razloga, istodobno poziva Komisiju da nastavi podupirati suradnju između organizacija civilnog društva iz država EU-a i partnerskih zemalja;

41.

poziva Komisiju da olakša razmjenu iskustava i stručnosti između lokalnih vlasti iz EU-a i partnerskih država kako bi se omogućio pristup znanju iz područja koji se tiču održivog razvoja te posebno dobrog upravljanja, izvlačenja koristi iz iskustva u tranziciji lokalnih vlasti država članica EU-a;

42.

poziva Komisiju da se uključi u više strateških partnerstva s nacionalnim, regionalnim i međunarodnim udrugama i mrežama lokalnih vlasti;

43.

potiče Komisiju da dalje razvija kombinaciju fleksibilnijeg, transparentnijeg i predvidljivijeg načina financiranja kako bi obuhvatila najširi mogući raspon aktera civilnog društva; traži od Komisije da odredi i razvije te načine kroz dijalog u koji bi bile uključene organizacije civilnog društva i udruge lokalnih vlasti na temelju strukturiranog dijaloga;

44.

poziva Komisiju da promiče sudjelovanje organizacije civilnog društva i lokalnih vlasti u tekućoj raspravi o mehanizmima spajanja u okviru Platforme EU-a za spajanje vanjske suradnje; traži od Komisije da izradi nacrt obvezujućih smjernica i stvori uključivu procjenu učinka i mehanizam praćenja kako bi se osiguralo savjetovanje i sudjelovanje stanovništva kojeg se to tiče u svim fazama projektnog ciklusa te kako bi se osiguralo da se spajanjem doprinese iskorjenjivanju siromaštva;

45.

traži također od Komisije da dopusti sudjelovanje organizacija civilnog društva u svim novim oblicima suradnje u okviru Platforme EU-a za spajanje vanjske suradnje.

46.

traži od Komisije da osnaži nacionalne reforme za decentralizaciju razvojem i provedbom dobrog upravljanja i razvojnih ugovora, ugovora o sektorskoj reformi i ugovora o državnom razvoju;

47.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

10.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 208/32

—

uzimajući u obzir članke 165. i 166. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. studenog 2012. pod nazivom „Rekonceptualizacija obrazovanja: ulaganje u vještine za bolje socijalne i ekonomske učinke” (COM(2012)0669),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. studenog 2012. pod nazivom „Godišnji pregled rasta za 2013.” (COM(2012)0750),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 15. veljače 2013. o ulaganju u obrazovanje i osposobljavanje – odgovor na „Rekonceptualizacija obrazovanja: ulaganje u vještine za bolje socijalne i ekonomske učinke” i Godišnji pregled rasta za 2013.,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 23. studenog 2011. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o osnivanju programa „ERASMUS ZA SVE” – programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport (COM(2011)0788),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 10. rujna 2012. pod nazivom „Nacrt zajedničkog izvješća Vijeća i Komisije za 2012. godinu o provedbi obnovljenog okvira za europsku suradnju na području mladih (Strategija EU-a za mlade 2010. – 2018.)” (COM(2012)0495) i odgovarajući radni dokument službi Komisije (SWD(2012)0256),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. studenog 2012. o obrazovanju i osposobljavanju u Europi 2020. – doprinos obrazovanja i osposobljavanja gospodarskom oporavku, rastu i radnim mjestima (1),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. prosinca 2011. pod nazivom „Obrazovanje i osposobljavanje u pametnoj, održivoj i uključivoj Europi” (COM(2011)0902),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. pod nazivom „Europa 2020.: Strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 11. svibnja 2010. o socijalnoj dimenziji obrazovanja i osposobljavanja (2),

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 28. studenog 2011. o obnovljenoj Europskoj agendi za obrazovanje odraslih (3),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 12. svibnja 2009. o strateškom okviru za europsku suradnju na području obrazovanja i osposobljavanja („ET 2020”) (4),

—

uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 20. prosinca 2012. o vrednovanju rezultata neformalnog i informalnog učenja (5),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 1. prosinca 2011. o rješavanju problema prijevremenog napuštanja školovanja (6),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2011. o ranom učenju u Europskoj uniji (7),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2011. o „Mladi u pokretu – okvir za poboljšanje europskih sustava obrazovanja i osposobljavanja” (8),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. svibnja 2010. o ključnim sposobnostima u svijetu koji se mijenja: provedba radnog programa za obrazovanje i osposobljavanje za 2010 (9),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. prosinca 2008. o pružanju cjeloživotnog obrazovanja za znanje, kreativnost i inovacije – provedba radnog programa za obrazovanje i osposobljavanje za 2012. (10),

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 12. travnja 2013. o rekonceptualizaciji obrazovanja (11),

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje i mišljenje Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7-0314/2013),

A.

budući da je jedan od glavnih ciljeva Europe 2020. smanjiti udio osoba koje prijevremeno napuštaju školovanje-na manje od 10 % i povećati udio mlađih generacija s visokoškolskom diplomom i odgovarajućeg stručnog osposobljavanja na barem 40 %;

B.

budući da Strateški okvir za obrazovanje i osposobljavanje 2020 (ET2020) sadrži mjerilo da bi najmanje 95 % djece u dobi između četiri godine starosti i obvezne školske dobi trebalo biti uključeno u predškolsko obrazovanje; da bi postotak 15-godišnjaka sa slabim rezultatima u čitanju, matematičkoj i znanstvenoj pismenosti trebao pasti ispod 15 %; u prosjeku barem 15 % odraslih (u dobi od 25 do 64 godine) mora sudjelovati u cjeloživotnom učenju.

C.

budući da je promicanje i uspostava mobilnosti jedan od glavnih prioriteta EU-a i imajući na umu da je europski cilj postići da do 2020. godine 20 % diplomiranih europskih studenata tijekom studija provede određeno vrijeme u inozemstvu; naglašavajući da mobilnost studenata, nastavnika i zaposlenika u tvrtkama ima ključnu ulogu u stvaranju europskog prostora;

D.

budući da bi programi mobilnosti za mlade za razdoblje 2014.-2020.g. trebali osigurati istinske mogućnosti stjecanja znanja i novih vještina, potičući na taj način povećanje stope zaposlenosti mladih;

E.

budući da u svojoj Godišnjoj studiji rasta za 2013.g. Europska komisija poziva na promicanje rasta i konkurentnosti te borbu protiv nezaposlenosti i socijalnih posljedica krize kroz razumno ulaganje u obrazovanje i osposobljavanje;

F.

budući da je u ožujku 2013.g. stopa nezaposlenosti među mladima do 25 godina starosti u Europskoj Uniji bila 23,5 %, dok u isto vrijeme više od 2 milijuna slobodnih mjesta nije moglo biti popunjeno; budući da u pojedinim državama članicama dužina trajanja nezaposlenosti raste, a usklađenost ponude i potražnje na tržištu rada postaje sve manja;

G.

budući da ustrajna gospodarska kriza i stroge mjere fiskalne konsolidacije u nekim državama članicama predstavljaju izazov za živote građana EU-a zbog nezaposlenosti, socijalne isključenosti i siromaštva; budući da učinak krize, posebice u odnosu na mlade ljude, u ekstremnim slučajevima može dovesti do pothranjenosti i psihičkih problema; budući da su posebno u onim zemljama s nestabilnijim gospodarstvima proračunski rezovi otežali pristup i smanjili standarde podučavanja;

H.

budući da kriza i politike štednje imaju izravan nepovoljan utjecaj na izglede mladih ljudi za ostvarenjem pristupa te za ostajanjem u obrazovnom sustavu i na radnim mjestima; budući da troškovi obrazovanja predstavljaju ulaganje u budućnost zbog čega ih se ne bi smjelo ograničavati mjerama štednje;

I.

budući da se mladi suočavaju sa sve većim poteškoćama kada prelaze iz škole na posao, a manjak interakcije između obrazovnih ustanova i tržišta rada povećava rizik od visokog stupnja nezaposlenosti; budući da visoko-kvalitetno strukovno osposobljavanje ovisi o bliskoj suradnji javnog i privatnog sektora, uz visok stupanj uključenosti socijalnih partnera;

J.

budući da pristupačno, fleksibilno i visokokvalitetno obrazovanje i izobrazba značajno utječu na razvoj i osobni rast mladih te potiču aktivno građanstvo i opću dobrobit kao i njihovu sposobnost prilagodbe i doprinosa društvu i tržištu rada; budući da gospodarski i socijalni problemi povećavaju euroskepticizam među građanima;

K.

budući da nasilje u školi ugrožava dobrobit mladih ljudi i vodi ka slabijim postignućima i prijevremenom napuštanju školovanja;

L.

budući da otvoreni obrazovni sadržaji (OER) poboljšavaju kvalitetu, dostupnost i jednakost obrazovanja te olakšavaju interaktivan, kreativan, fleksibilan postupak učenja prilagođen potrebama pojedinca uporabom IKT-a i novih tehnologija; budući da otvoreno obrazovanje potiče održivo zapošljavanje kroz podupiranje cjeloživotnog učenja;

M.

budući da je, unatoč visokom stupnju nezaposlenosti, u određenim sektorima kao što su informacijska i komunikacijska tehnologija (IKT) i zdravstvo teško popuniti slobodna radna mjesta kvalificiranim osobljem; budući da je u nekim državama članicama uočljiv sve veći jaz između kvalifikacija diplomanata i potrebe za određenim strukovnim vještinama i znanjima na tržištu rada;

N.

budući da se potrebe na tržištu rada brzo mijenjaju; budući da je nužno težiti kvalitetnom obrazovanju i individualnom razvoju i pažljivo pratiti buduće trendove u odnosu na potrebe na tržištu rada kako bi se nastavni programi za obrazovanje i osposobljavanje mogli prilagoditi i zadovoljiti potrebu za osiguravanjem ključnih strategija za osnovno obrazovanje i cjeloživotno učenje i ponuditi odgovarajuće vještine za radna mjesta, kao što je uporaba novih tehnologija i društvenih mreža, pritom se ne udaljujući od akademskog cilja prenošenja znanja; budući da se nastavničko zanimanje mora prilagođavati promjenama obrazovnih modela u smislu njihovih profesionalnih sposobnosti, statusa i karijere;

O.

budući da se znanja, tehnologije i profesije brzo razvijaju i da će pojedinac tijekom svojeg radnog vijeka doživjeti mnoge tehnološke promjene, bitno je da on posjeduje osnovu dovoljno solidnih temeljnih znanja koja će mu omogućiti prilagodbu danim promjenama;

P.

budući da poticanje gospodarskog rasta, produktivnosti i sveobuhvatnog pristupa na državnoj razini ima veliki utjecaj na povećanje i stvaranje novih radnih mjesta, njihovu kvalitetu te na bolju integraciju mladih ljudi na tržište rada;

1.

pozdravlja komunikaciju Komisije, posebice njezin naglasak na borbu protiv nezaposlenosti mladih putem ulaganja u vještine, što zahtjeva modernizaciju sustava visokog obrazovanja, kao i promicanje visokokvalitetnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (VET), fleksibilnih putova stjecanja znanja, također kroz promicanje otvorenih obrazovnih sadržaja, učenja temeljenog na radu te na isticanje manjka dostatno kvalificiranih nastavnika i instruktora; pozdravlja, nadalje, djelovanje u cilju smanjenja manjka kvalificiranih učitelja i nastavnika, kao što je učinkovitije zapošljavanje i zadržavanje učitelja i stručna potpora;

2.

smatra da je uloga obrazovanja mnogo šira od pukog zadovoljavanja gospodarskih ciljeva europskih i nacionalnih strategija; potvrđuje, u tom smislu, da je primarna misija obrazovanja pripremiti pojedince za život i za aktivno građanstvo u sve složenijim društvima;

3.

primjećuje da si zbog gospodarske i financijske krize mnoge obitelji više ne mogu priuštiti plaćanje studija te da se radi o činjenici koja je dovela do povećanja stope prijevremenog napuštanja studija; smatra da države članice trebaju zagovarati prava svih osoba, ma kakva bila njihova ekonomska situacija, na besplatno i univerzalno obrazovanje visoke kvalitete;

4.

podsjeća dobro znanje jezika služi podupire mobilnost i povećava mogućnost zaposlenja, razumijevanje drugih kultura i međukulturalnih odnosa; u cijelosti podržava prijedlog Komisije o novom europskom pokazatelju jezične osposobljenosti s ciljem da se do 2020. godine postigne da najmanje 50 % stanovništva u dobi od 15 godina vlada jednim stranim jezikom, a najmanje 75 % uči još jedan dodatni strani jezik,

5.

Utvrđuje da siromašne jezične vještine predstavljaju osnovnu prepreku slobodnom kretanju radnika i međunarodnoj konkurentnosti poduzeća u Uniji, posebice u područjima gdje europski građani žive blizu granice susjedne zemlje u kojoj se govori drugi jezik; podsjeća da se učenje jezika smatra učinkovitijim u ranoj dobi;

6.

ustraje na zajamčenoj mobilnosti studenata s ciljem boljeg poznavanja jezika i unaprjeđenja komunikacijskih vještina studenata, što je preduvjet za njihovo prilagođavanje zajedničkom tržištu rada u EU-u;

7.

poziva na holistički pristup obrazovanju i osposobljavanju koji se bavi akademskim i strukovnim vidovima i podsjeća da je potrebno priznati širu misiju obrazovanja u odnosu na osobni rast i razvoj; poziva na daljnju potporu stjecanju i priznavanju sposobnosti utemeljenih na neformalnom i informalnom učenju i naglašava ulogu takvog učenja kao dio sveukupne strategije cjeloživotnog učenja koja ima za cilj stvaranje društveno uključivog društva znanja sa snažnim pojedincima i aktivnim građanima; ističe da će ostvarenje takve strategije ovisiti o stupnju neovisnosti koju mladi mogu ostvariti;

8.

poziva države članice da dosljedno primjenjuju sustave vrednovanja s relevantnim europskim modelima najbolje prakse u području obrazovanja i zapošljavanja;

9.

podsjeća na glavne ciljeve koje se EU obvezala ostvariti u okviru strategije Europa 2020., odnosno, ostvarivanje pametnog, uključivost i zelenog rasta, stvaranje snažne i inovativne Europske unije i promicanje društvene uključenosti i visoke razine solidarnosti, pritom pripremajući građane za uspješan i ispunjen život; skreće pozornost na glavni cilj potrošnje 3 % BDP-a na istraživanje i razvoj;

10.

poziva države članice da daju prednost javnim izdacima i ulaganjima u obrazovanje, izobrazbu, istraživanje i inovaciju; podsjeća da će proračunski rezovi u tome području imati negativan učinak na obrazovanje i da su ulaganja u tim područjima od ključne važnosti za gospodarski oporavak i globalnu konkurentnost Unije te za napredak u ostvarenju ciljeva Europe 2020.;

11.

snažno podupire praćenje stanja u državama i pokretanje rasprave s relevantnim interesnim skupinama na razini Unije o učinkovitosti i koristima ulaganja u obrazovanje i osposobljavanje; naglašava da obrazovanje jamči održivi razvoj koji bi trebao ostati prioritet bez obzira na sadašnju krizu;

12.

potiče države članice da donesu zakonodavstvo o zabrani diskriminacije na osnovi spola, seksualne orijentacije, spolnog identiteta, invalidnosti, vjere ili uvjerenja, te dobi u području obrazovanja; potiče Vijeće da hitno donese horizontalnu direktivu protiv diskriminacije koja je cilj za jamčenje stvarne ravnopravnosti i borbe protiv pristranosti i diskriminacije, uključujući u školi;

13.

poziva države članice da osiguraju jednakost pristupa obrazovanju i da predlože mjere koje su usklađene s potrebama učenika, posebno osjetljivim skupinama, kao što su oni koji su napustili školovanje, nemaju zaposlenje ili ne pohađaju nikakvo usavršavanje;

14.

poziva na izradu posebnih mjera radi boljeg povezivanja obrazovanja i osposobljavanja s radnim okruženjem kako bi se potakla konkurentnost te predvidjele buduće potrebe tržišta rada; ističe važnost teritorijalnih politika koje daju prednost uspostavi regionalnih inkubatora za razvoj te okupljaju kreativne tvrtke, sveučilišta, ulagače i kulturne institucije u cilju promicanja obrazovanja i usavršavanja;

15.

preporuča da obrazovanje i znanost budu uključeni kao prioritetna područja u strateškim dokumentima država članica za programsko razdoblje 2014.-2020.g., u cilju pribavljanja sredstava za razvoj ovih područja, uvođenja novih obrazovnih tehnologija, uključujući i osposobljavanje nastavnog osoblja te podizanje nastavnog standarda;

16.

poziva države članice da pronađu bližu vezu između ključnih izazova strateških politika utvrđenih tijekom Europskog semestra i Otvorene metode suradnje (OMC) čije su aktivnosti imale za cilj podržati države članice u osiguranju visokokvalitetnog i pristupačnog obrazovanja i osposobljavanja, uključujući u doba fiskalnih ograničenja;

17.

podsjeća da mladi ljudi imaju veliki potencijal i ključnu ulogu u ostvarivanju ciljeva strategije Europa 2020. za obrazovanje i zapošljavanje; podsjeća države članice da postoji uska veza između prijevremenog napuštanja školovanja, nedostatka vještina potrebnih za obavljanje posla te nezaposlenosti mladih; također podsjeća i na činjenicu da predškolsko obrazovanje i skrb u ranom djetinjstvu predstavljaju temelje za buduće obrazovanje i razvoj mladih ljudi i mogu se prenositi isključivo kroz igru, a ne putem školskih metoda i pod pritiskom ciljeva koji se moraju ostvariti;

18.

ističe da su mladi ljudi istovremeno i najranjiviji dio društva; ističe važnost prepoznavanja mladih ljudi kao prioritetne grupe u socijalnoj viziji Unije i ističe važnost poticanja mobilnosti mladih; poziva države članice da promiču politiku protiv nasilja u školama kako bi se smanjila stopa ranog napuštanja školovanja i osigurao pravi pristup obrazovanju za sve;

19.

poziva na prepoznavanje važnosti i sudjelovanje udruga mladih i civilnog društva u izradi i provedbi strategija cjeloživotnog učenja; također naglašava ulogu mladih i organizacija civilnog društva kao komplementarnih pružatelja obrazovnih usluga neformalnog i informalnog učenja i volonterskih mogućnosti, što pomaže onima koji uče i mladim ljudima da razviju prenosive vještine i individualne osobne kompetencije, kao što su kritičko mišljenje, poduzimanje inicijative, obrađivanje informacija i rješavanje problema, timski rad i komunikacija te samopouzdanje, rukovođenje i poduzetništvo;

20.

poziva na priznavanje kvalifikacija koje su mladi -ljudi stekli studirajući na partnerskim sveučilištima, posebice onih kvalifikacija koje se stječu u kontekstu programa Erasmus;

21.

poziva učenike i njihove organizacije da se uključe u procese donošenja odluka koje se tiču obrazovanja, te ističe činjenicu da bi se učenje trebalo zasnivati na strukturiranom dijalogu s onima koji uče, u odnosu na oblikovanje nastavnog plana i programa te metoda koje njeguju cjeloživotni pristup učenju;

22.

potiče države članice na promicanje privlačnosti i povećanje važnosti VET-a za tržište rada, njegovo ugrađivanje u obrazovni sustav i osiguranje kvalitete; poziva na veći naglasak na stjecanje osnovnih vještina putem formalnog i neformalnog obrazovanja od rane dobi, ali i među odraslima, te na prenosive vještine, posebno uvođenjem osposobljavanja u području poduzetništva i IKT-a, u suradnji s poslovnim sektorom te poticanjem kreativnosti kako bi se mladima pomoglo da uđu na tržište rada i povećala njihova zapošljivost te razvile mogućnosti za pokretanje njihovog poslovanja; ističe potrebu da države članice osiguraju mehanizme potpore za neuspjela nova poduzeća i za uklanjanje birokracije;

23.

priznaje važnost razvoja i provedbe obrazovnih sustava utemeljenih na poduzetništvu diljem Europe; naglašava da se pristup studenata obrazovanju iz poduzetništva razlikuje te da je često određen na razini institucije; poziva, stoga, države članice te lokalne i regionalne vlasti koje surađuju s obrazovnim institucijama da uvrste elemente poduzetničkog obrazovanja u sadržaj nastavnog plana i programa u području osnovnog obrazovanja, strukovne izobrazbe i visokog obrazovanja; smatra da bi trebalo poseban naglasak staviti na prevladavanje nejednakosti i bitnih razlika u razvoju poduzetničkog obrazovanja, kao što je pokazalo istraživanje o poduzetništvu u visokom obrazovanju iz 2008.g., a potvrdilo se tijekom simpozija na visokoj razini u Budimpešti 2011.g.;

24.

naglašava da su potrebne više razine znanja i vještina; ističe potrebu za jačanjem privlačnosti predmeta STEM-a (znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike) u obrazovanju te iz područja s predvidljivom potražnjom radne snage u kojima će biti potreban veći broj kvalificiranih radnika u nadolazećim godinama, a čime će se osigurati kvalitetna i održiva radna mjesta (na primjer, zeleno gospodarstvo, poslovne usluge, IKT, zdravstvena skrb i obrazovanje); priznaje da su STEM Predmeti od velike važnosti kako bi se mladima pomoglo da pronađu posao u vrijeme krize te poziva na uspostavu odgovarajuće ravnoteže između zahtjeva za teoretskim znanjem i praktičnim vještinama za vrijeme studija, bez zanemarivanja društvenih znanosti;

25.

poziva države članice da osiguraju učinkovitije obrazovanje s naglaskom prenosive vještine, jezične vještine i poduzetničke vještine s ciljem postizanja većeg stupnja zapošljivosti u EU-u; poziva države članice da svoje građane obrazuju o pravima koja proizlaze iz građanstva EU-a, građanskim dužnostima i obavezama te na koji način mogu imati koristi od svog prava na slobodno kretanje u EU-u; ističe da se, u cilju razvijanja aktivnog građanstva i socijalne integracije, dostatna pažnja tijekom školovanja mora također pokloniti i humanističkim znanostima;

26.

naglašava potrebu za multidisciplinarnosti studija koji omogućuju stjecanje otvorenih, prenosivih vještina te mogućnost prelaska s jednog studija na drugi; podsjeća da poseban naglasak treba staviti na podučavanje predmeta i sadržaja u kojima državni i međunarodni statistički podaci ukazuju na nedostatke;

27.

ističe potrebu usredotočiti se na poveznicu između obrazovanja, očekivanja mladih ljudi i zahtjeva tržišta rada kako bi se mladim ljudima osigurala lakša i kvalitetna tranzicija iz obrazovnog sustava u svijet rada kojom se također osigurava i njihova neovisnost;

28.

naglašava važnost pružanja potpore mladim ljudima, posebice onih koji nisu nisu u sustavu obrazovanja, zapošljavanja ili izobrazbe (NEETs), promičući kvalitetnu praktičnu i strukovnu izobrazbu, obrazovne programe za odrasle, dobro utemeljeno dualno učenje i učenje na radnom mjestu te njihovu aktivnu integraciju u obrazovanje i rad; smatra da su to važni koraci u prelasku iz obrazovnog u profesionalni život kao i za smanjenje stope nezaposlenosti mladih;

29.

poziva države članice da poduzmu mjere za povećanje sudjelovanja zaposlenih i nezaposlenih osoba u programima za preusmjeravanje zanimanja i ponovnog osposobljavanja kako bi se smanjio rizik nezaposlenosti, posebno dugoročne nezaposlenosti za onaj dio radne snage za čija je zanimanja potražnja sve manje;

30.

poziva države članice da potiču poslodavce u ponudi kvalitetnijih stažiranja, da razviju jasnije kriterija kvalitete kojima je cilj sprečavanje zlouporabe te da pojednostave administrativne postupke za poduzeća koja mladim ljudima nude priliku za zaposlenje ili osposobljavanje kako bi unaprijedili svoj profesionalni razvoj;

31.

podsjeća države članice na ulogu programa Europske Unije u promicanju obrazovanja, mobilnosti, jezičnih vještina, aktivnog građanstva, europskih vrijednosti, kulturne osviještenosti te ostalih vrijednih vještina koje sve zajedno pridonose boljoj zapošljivosti i jačanju međukulturnog razumijevanja među mladim ljudima; naglašava potrebu za njihovom daljnjom potporom u Višegodišnjem financijskom okviru (MFF) za razdoblje 2014.-2020., s naglaskom na učenje kroz mobilnost, suradnju i reformu politike;

32.

ukazuje na dodanu vrijednost inozemnog iskustva koje pomaže onima koji prijevremeno napuštaju školovanje te mladim ljudima bez obrazovnih kvalifikacija da pronađu posao; smatra da je program Erasmus + izvrstan okvir koji ljudima iz ove kategorije omogućuje da ostvare dio svog strukovnog osposobljavanja u inozemstvu;

33.

pozdravlja naglasak na ostvarenje automatskog priznavanja usporedivih akademskih diploma u cilju stavljanja svih studenata u ravnopravni položaj, bez obzira na mjesto gdje su dobili diplomu; poziva države članice, s tim u vezi, da povećaju napore u području priznavanja akademskih diploma;

34.

naglašava koliko je teško ući na tržište rada nakon završetka studija i mogućnost dugotrajne nezaposlenosti i prisilne neaktivnosti, posebno u vrijeme gospodarske krize, kao što je sada slučaj; poziva države članice da uspostave odgovarajuće politike koje bi ublažile te učinke;

35.

potiče države članice da ulažu u mehanizme rane aktivacije tržišta rada i programa zapošljavanja, da uspostavljaju bolje centre za profesionalnu orijentaciju i savjetovanje i da osiguraju tečajeve osposobljavanja ili ponavljanja za one mlade koji su ostali bez posla ili su završili formalno obrazovanje kako bi mogli postati neovisni, živjeti samostalno i osigurati stručni razvoj;

36.

poziva države članice da brzo provode Europska garancija za mlade, učenje na radu, vježbeništvo i modele dualnog učenja koji su pristupačni i usmjereni na određena zanimanja, da ponude odgovarajuće uvjete rada koji imaju snažnu komponentu učenja i povezani su s postupkom kvalifikacija i da rade s regijama kako bi osigurale da Inicijativa za zapošljavanje mladih (YEI) bude zaista komplementarna i da nadopunjava postojeća regionalna i nacionalna djelovanja na borbi protiv nezaposlenosti mladih; podsjeća da bi takve vrste privremenog zaposlenja trebale funkcionirati kao odskočna stepenica prema stalnom random odnosu; poziva i na korištenje financijskih instrumenata kohezijske politike kao mjere pomoći;

37.

naglašava da shema Garancije za mlade ne može zamijeniti strukturalne napore i reforme koji obrazovne sustave i tržište rada u nekim državama članicama moraju pripremiti za izazove budućnosti;

38.

nalaže državama članicama da zaustave opadanje troškova za potporu zaposlenja i obrazovanja mladih; naglašava da bi se fondovi i instrumenti iz sustava jamstva trebali koristiti najprije u tom cilju; smatra da bi i države članice trebale koristiti sredstva kohezijske politike kao mjeru potpore te da bi takva sredstva trebala izričito ciljati na projekte koji podupiru zapošljavanje i obrazovanje mladih;

39.

poziva na integrirani pristup koji iskorištava mogućnosti financiranja koje nudi Europski socijalni fond (ESF), Kohezijski fond i nacionalni izvori financiranja za ostvarivanje pametnog rasta; naglašava ulogu Europskog socijalnog fonda (ESF) u pružanju podrške ulaganju u obrazovanje i osposobljavanje, vještine i cjeloživotno učenje; stoga odlučno poziva na održavanje minimalnog cjelokupnog udjela ESF-a od 25 % ukupnog proračuna dodijeljenoga politici kohezije; također smatra važnim da države članice povećaju osviještenost svojih obrazovnih institucija o drugim mogućnostima financiranja EU-a u područjima obrazovanja;

40.

naglašava potrebu za senzibiliziranjem nastavnika u pogledu ključnih sposobnosti poput tehnika učenja, društvenih i građanskih vještina, poduzimanja inicijativa, kulturne osjetljivosti i samoizražavanja; podsjeća na važnost ulaganja u cjeloživotno usavršavanja nastavnika;

41.

podsjeća da je podnacionalna razina izvor najpreciznijih i pravovremenih informacija o regionalnim tržištima rada i da na toj razini lokalne i regionalne vlasti mogu odigrati značajnu ulogu u prepoznavanju neusklađenosti znanja i vještina, pružajući programe za odgovarajuću prekvalifikaciju i stručno osposobljavanje te potičući ulaganje u skladu sa zahtjevima lokalnog tržišta;

42.

naglašava da u brojnim udaljenim i siromašnim mikroregijama studenti imaju poteškoća fizički pristupiti školi, što doprinosi visokoj stopi prijevremenog napuštanja školovanja; poziva države članice da s obzirom na iznimno tešku gospodarsku situaciju u kojoj se nalazi većina europskih građana poduzmu konkretne mjere za nadilaženje takvih prepreka;

43.

poziva stvaranje Novog europskog saveza za naukovanje; poziva države članice da uključe strukovnu praksu u svoje reforme i akcije kao dio plana za ostvarivanje ciljeva Garancije za mlade te da aktiviraju državno financiranje kako bi postigli taj cilj;

44.

ističe da su snažna partnerstva inspirirana sinergijama između financijskih i ljudskih resursa i da pridonose dijeljenju troškova cjeloživotnog učenja, što je posebice važno u vremenima štednje, i što će pomoći zaustaviti opadanje javnih ulaganja u zaposlenje i obrazovanje mladih; podsjeća da partnerstva imaju pozitivan utjecaj na obrazovanje i osposobljavanje jer doprinose unaprjeđenju njihove kvalitete i pristupačnosti te istovremeno održavaju cjelovitost i neovisnost obrazovnih institucija;

45.

poziva na poticanje socijalnog i građanskog dijaloga o obrazovanju i osposobljavanju na nacionalnoj razini i razini Unije i na jačanje uloge socijalnih partnera u donošenju politika;

46.

Smatra da je poticanje javno-privatnih partnerstava važan korak prema osiguranju zajedničke odgovornosti spram obrazovanja i razvoja karijere, a cilj takvog poticanja je pomoći diplomantima da se što brže prilagode zahtjevima industrije i tržišta te osigurati dodatna sredstva za ažuriranje obrazovnih procesa u odnosu na tehnološke promjene;

47.

napominje da Komunikacija Komisije od 20. studenog 2012. pod nazivom „Rekonceptualizacija obrazovanja: ulaganje u vještine za bolje socijalne i ekonomske učinke” ne navodi nikakve konkretne provedbene mjere za suradnju između obrazovnog sektora i različitih socijalnih i poslovnih partnera; poziva Komisiju da aktivno zatraži potporu i inicijative, kao i druge oblike suradnje s privatnim sektorom u unapređenju obrazovanja kako bi se što bolje pripremilo studente za prelazak iz obrazovnog sustava na tržište rada;

48.

poziva države članice da unaprijede suradnju i partnerstva između poslovnog i obrazovnog sektora na svim razinama, uključujući socijalne partnere i poslodavce, studente i organizacije mladih, a posebno u odnosu na planiranje nastavnih programa, davanje savjeta i te pružanje obrazovanja, osposobljavanja i specijalizacije na temelju niza nastavnih programa koji bolje zadovoljavaju zahtjeve tržišta rada i doprinose pronalasku održivog rješenja problema manjka vještina; poziva na jačanje socijalnog i građanskog dijaloga o obrazovanju i osposobljavanju na nacionalnoj razini i razini Unije i na jačanje uloge socijalnih partnera u donošenju politika;

49.

pozdravlja zajednice znanja i zajednice sektorskih vještina koje su uvrštene u prijedlog Komisije o novom višegodišnjem programu u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta; smatra da su te zajednice inovativni i održivi načini povećanja ljudskog kapitala;

50.

naglašava zajedničku odgovornost različitih sudionika u području cjeloživotnog učenja, kao što su obrazovne institucije, javne vlasti, poduzeća te pojedinci odgovorni za svoje živote;

51.

poziva Komisiju i države članice da pažljivo promisle o ideji podjele troškova kao načinu financiranja obrazovanja; upozorava da se nijedan mehanizam podjele troškova ne može ostvarivati na štetu pojedinaca; jednakost i univerzalni pristup imaju prioritet u svakoj reformi obrazovnog sustava te sustava osposobljavanja;

52.

poziva na bolju suradnju između obrazovnih institucija i pružatelja usluga, poslovnog sektora, socijalnih partnera, civilnih udruga i lokalnih, regionalnih i državnih vlasti te zavoda za zapošljavanje s ciljem razmjene najboljih praksi i promicanja partnerstva te učinkovitih rasporeda na radna mjesta, te na vježbenička i naučnička mjesta kao učinkovitih načina informiranja o slobodnim radnim mjestima i održivoj integraciji zaposlenih ljudi u prelasku iz obrazovnog sustava na tržište rada; naglašava potrebu za osiguranjem usklađenosti ovakvih praksi s mjerama i inicijativama poduzetim na razini EU-a; poziva i na veće korištenje europskih programa i fondova i to naročito regionalnih fondova;

53.

smatra vitalnim prepoznati važnost kombiniranja javnih i privatnih ulaganja u obrazovanje i osposobljavanje; ističe u isto vrijeme potrebu za zaštitom od neželjenih nuspojava kao što je sprečavanje pristupa obrazovanju i osposobljavanju društveno-ekonomski ugroženim skupinama.

54.

primjećuje demografske promjene u Uniji, kao što su starenje stanovništva, niski natalitet te odljev mozgova i borba za ljudski kapital; primjećuje potrebu za stjecanjem novih znanja i vještina tijekom čitavog života radi stjecanja sposobnosti suočavanja s izazovima koje donosi svjetska ekonomija i odgovaranja na zahtjeve na tržištu rada;

55.

primjećuje važnost prepoznavanja obrazovanja kao ljudskog prava koje treba biti dostupno svima i kojem je cilj poticanje osobnog i društvenog razvoja te usvajanje životnih vještina; potiče države članice da unaprijede otvorenost pristupa obrazovnim i znanstvenim materijalima s ciljem smanjenja troškova za obrazovanje i istraživanje, posebice iz razloga nedavnih rezanja proračuna za ova područja diljem Unije;

56.

potiče države članice da promiču suradnju i sinergiju na području cjeloživotnog učenja, a naročito da prošire pristup obrazovanju i prilagodbu i modernizaciju nastavnih planova i programa obrazovnih institucija – na primjer, putem digitalnog učenja koje sve više napreduje i otvorenih obrazovnih resursa– kako bi se mogle suočavati s novim izazovima suvremenog svijeta;

57.

pozdravlja najavljenu inicijativu Komisije „Otvaranje obrazovanja” usmjerenu na poboljšanje učinkovitosti, dostupnosti i jednakosti sustava obrazovanja, osposobljavanja i učenja kroz jačanje integracije informacijskih i komunikacijskih te novih tehnologija u obrazovanje i osposobljavanje; poziva sve države članice da podrže inicijative za otvaranje obrazovanja;

58.

primjećuje sa zabrinutošću velike razlike u dostupnosti IKT resursa i znanja u školama i visokoobrazovnim institucijama između te unutar zemalja članica; ističe da bi korištenje IKT infrastrukture i znanja trebalo postati dijelom svih sektora obrazovanja i osposobljavanja kako bi se na najbolji način opremilo studente za digitalno doba;

59.

podsjeća na važnost visokokvalitetnog obrazovanja učitelja i nastavnika koje treba nadopuniti mobilnošću i stručnim osposobljavanjem obrazovnog kadra za vrijeme radnog vijeka; ističe činjenicu da su odabir i osposobljavanje učitelja, uključujući stručno osposobljavanje na radnom mjestu, od ključne važnosti za ukupnu kvalitetu obrazovnog sustava;

60.

ističe potrebu za inovativnim metodama podučavanja i sadržajem koji učenike uči kako pristupiti učenju („učiti kako se uči”) te potrebu uzeti u obzir učenike iz ranjivih društvenih skupina ili one s posebnim obrazovnim potrebama; primjećuje, posebno, brze promjene u informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji, digitalnim medijima i poduzetničkom obrazovanju; naglašava važnu ulogu drugih edukatora (na primjer, mladih radnika, odraslih edukatora, savjetnika i roditelja) te njihovu vrijednu suradnju u svjetlu promjena u prirodi obrazovanja;

61.

potiče države članice na ulaganje u cjeloživotno učenje za nastavnike čime bi se pomoglo njihovom profesionalnom i osobnom razvoju te na poboljšanje položaja nastavnika i njihovih uvjeta rada; ističe, nadalje, moguće prednosti stjecanja učiteljskog iskustva u drugoj europskoj zemlji;

62.

zahtijeva ocjenjivanje i odavanje priznanja radu nastavnika kako bi se unaprijedila kvaliteta podučavanja prema učenicima;

63.

naglašava važnost uvođenja ujednačenih i objektivnih kriterija za ocjenjivanje učinkovitosti rada nastavnika te njihovog utjecaja na akademske rezultate i osobni razvoj studenata;

64.

naglašava važnost individualiziranog učenja kako bi se ljudima pomoglo da moderniziraju i nadograde svoje produktivne, društvene i ekonomske vještine tijekom života; smatra da su individualno podučavanje, davanje instrukcija i mentorstvo sredstva prijenosa znanja i stručnosti te način za prepoznavanje njihovih osobnih prednosti i kompetencija koje je potrebno steći, u odnosu na određeno zanimanje;

65.

smatra da je potreba za proširenjem pristupa učenju glavni prioritet Unije, uz jasni naglasak na one koji ne posjeduju dovoljnu razinu temeljnih znanja i vještina; potiče države članice da uvedu posebne mjere u obliku financijske potpore ljudima nižeg socioekonomskog statusa kako bi se svima osigurala mogućnost postizanja najviše razine obrazovanja te kako bi se osiguralo zadovoljavanje potreba i dobrobiti učenika;

66.

poziva države članice da osiguraju da se obrazovni sustav bavi potrebama svih budućih studenata kroz razdoblje njihovog studija, od upisa do diplome, kako bi unaprijedio i zaštitio uključiv i cjelovit sustav obrazovanja i osposobljavanja te zaštitio uključujući i integrirani sustav obrazovanja i osposobljavanja i ponudila prilagođena rješenja i individualizirano učenje, posebno članovima osjetljivih društvenih koji su u opasnosti od nesudjelovanja ili isključenja, poput Roma i ostalih manjina, migranata i osoba s psihičkom i/ili fizičkom invalidnosti te posebnim obrazovnih potrebama;

67.

ističe potrebu za uvođenjem ravnopravnosti spolova, posebno u područja znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (STEM) u kojima su žene nedovoljno zastupljene, kako bi se riješio problem segregacije na radnom mjestu i platne diskriminacije, te uklonila diskriminacija na osnovi spola i seksualne orijentacije u obrazovanju te poziva na donošenje politika kojima će se privući i osigurati društvena uključenost u obrazovanju najranjivijih skupina i onih u nepovoljnom položaju, uključujući starijih ljudi; potiče države članice da s tim u vezi uvedu posebne mjere u obliku praktične pomoći, financijske potpore i daljnjeg osposobljavanja;

68.

poziva države članice da učenicima i studentima u nepovoljnom položaju tijekom cijelog vremena njihovog školovanja pruže široki raspon struktura za podršku, poput školarina, bespovratnih sredstava i studentskih kredita pod povoljnim uvjetima, instrukcije, mentorstvo i pomoć pri umrežavanju kako bi spriječile njihov prekid školovanja na srednjoškolskoj ili visokoškolskoj razini te im na visokoškolskoj razini pomogle pristupiti programu Erasmus, za koji su trenutne stope sudjelovanja studenata koji dolaze iz obitelji s niskim prihodima niže od prosjeka, te da promiču njihov pristup kvalitetnom stažiranju u poduzećima, javnoj upravi ili medijima što bi im omogućilo stjecanje odgovarajućeg radnog iskustva i mrežu podrške za njihov budući poslovni uspjeh, kao i uključivanje njihovih posebnih pogleda u institucionalnu kulturu;

69.

ustraje na tome da se usvoji ciljani pristup strukovnom osposobljavanju djece s posebnim obrazovnim potrebama te djece i odraslih s invaliditetom, s ciljem širenja pristupa obrazovanju, podupiranja njihovih obitelji i omogućavanja istima da ostvare svoj puni potencijal;

70.

smatra da sve države članice trebaju uložiti velike napore kako bi snizile stopu prijevremenog napuštanja školovanja i postigle najvažniji cilj strategije Europa 2020, spuštanje te stope na ispod 10 %, uvođenjem visokokvalitetnih programa predškolskog obrazovanja, razvoja i brige o djeci koji su prilagođeni svim dobnim skupinama i pokrivaju cijelo vrijeme trajanja ranog djetinjstva, od rođenja do 6. godine te koji jamče svoj djeci jednak pristup;

71.

podsjeća da su sve te mjere za omogućivanje širokog raspona izvanškolskih aktivnosti i uključivanja roditelja u obrazovni postupak ključne za borbu protiv nejednakosti proizašlih iz nepovoljne situacije u ranom djetinjstvu, za izbjegavanje obrazovanja studenata u nepovoljnoj situaciji u posebnim, izdvojenim školama te za zaustavljanje međugeneracijskog prenošenja siromaštva i socijalne isključenosti, što se može pratiti uključivanjem relevantnih zainteresiranih strana, poput postojećih lokalnih nevladinih organizacija;

72.

dijeli zabrinutost Komisije o zabrinjavajuće niskoj razini sudjelovanja u obrazovanju odraslih u većini država članica, s prosječnom stopom za EU od 8,9 %; naglašava, stoga, potrebu za usmjeravanjem na nekvalificirane odrasle osobe i na ulogu koju obrazovanje i osposobljavanje odraslih ima za te skupine, te usmjeravanje na međugeneracijsko učenje; podsjeća na mogućnosti koje digitalno učenje i OER mogu donijeti u odnosu na pristup obrazovanju i osposobljavanju; podsjeća na važnost promicanja digitalne pismenosti i pristupa IKT-u i korištenja IKT-a u svim dobnim skupinama stanovništva;

73.

poziva države članice da zbog socijalne solidarnosti i rješavanja demografskih izazova promiču volonterske aktivnosti za sve dobne skupine te da promiču programe izobrazbe koje zahtijeva sektor skrbi i potpore;

74.

naglašava mogućnosti koje nude Masovni otvoreni online tečajevi (tzv. MOOC) u odnosu na dostupnost visokokvalitetnog obrazovanja za sve, jer omogućuju fleksibilnije i kreativnije načine učenja i promiču jednakost učenika, ali i u odnosu na smanjenje troškova za obrazovanje za učenike i sveučilišta;

75.

priznaje činjenicu da uklanjanje predrasuda koje studente sprječavaju da odaberu obrazovni put koji se nužno ne smatra putom prema priznatim karijerama i položajima u društvu od ključne važnosti u borbi protiv nezaposlenosti i povećava privlačnost strukovnog i neformalnog osposobljavanja; međutim, naglašava da bi studenti u vremenima visoke nezaposlenosti mladih trebali biti aktivno informirani o stvarnim perspektivama zaposlenja prema kojima vode njihovi izbori u obrazovanju; stoga poziva države članice da promiču programe stručnoga usmjeravanja i da pruže potporu učenicima i studentima pri izboru karijere;

76.

smatra da je provedba profesionalne orijentacije i razvoja sustava za razvoj karijere važan korak u usmjeravanju mladih ljudi na prave obrazovne i profesionalne putove, te da će to uvećati njihovu motivaciju za studiranje i za strukovno osposobljavanje;

77.

snažno podržava stvaranje europske zone znanja i vještina i kvalifikacija kako bi se postigla transparentnost i priznanje kvalifikacija stečenih kroz strukovno obrazovanje i osposobljavanje (VET) ili visoko obrazovanje; predlaže, ako je primjenjivo, proširenje priznanja i na kvalifikacije stečene izvan formalnog sustava obrazovanja i osposobljavanja, što se može smatrati sredstvom za osnaživanje, demokratsko sudjelovanje, socijalnu uključenost te kao način da se ljude uključi ili vrati natrag na tržište rada;

78.

naglašava važnost pravovremene provedbe i izvještavanja o provedbi onih inicijativa koje imaju za cilj unapređenje prekograničnog priznavanja kvalifikacija unutar Unije, posebice Europskog kvalifikacijskog okvira, Europskog sustava prijenosa bodova (ECTS) i Europskog sustava kreditiranja strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (ECEVET);

79.

poziva države članice da razviju komparativni okvir koji se tiče sveučilišnih diploma i koji pruža referentnu točku za obrazovanje i vještine stečene unutar obrazovnog sustava;

80.

poziva države članice da uz sudjelovanje relevantnih zainteresiranih skupina redovito nadziru i ocjenjuju jesu li njihovi obrazovni sustav i programi uspjeli doprijeti do članova osjetljivih društvenih skupina, jesu li uspjeli očuvati jednak pristup uključivom i kvalitetnom obrazovanju na svim razinama i jesu li vještine dobivene tim obrazovanjem i osposobljavanjem uistinu poboljšale mogućnosti zapošljavanja studenata, njihovu socijalnu integraciju i aktivno građanstvo; poziva države članice da djeluju, čim prije moguće, po pitanju preporuka u području obrazovanja iz Europskog semestra i drugih preporuka Komisije;

81.

poziva Komisiju da nadzire jesu li države članice poduzele sve korake potrebne za provedbu reforme svojih obrazovnih sustava kako bi postigle iznad spomenute ciljeve.

82.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

10.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 208/43

—

uzimajući u obzir priopćenja Europske komisije o strategiji proširenja i glavnim izazovima za godine 2007. – 2008., 2008. – 2009., 2009. – 2010., 2010. – 2011., 2011. – 2012. i 2012. – 2013.,

—

uzimajući u obzir višegodišnje indikativne financijske okvire, višegodišnje indikativne planske dokumente, nacionalne programe i prijedloge projekata o kojima su pregovarali Komisija i predmetne države kandidatkinje, kao i potencijalne kandidatkinje za članstvo,

—

uzimajući u obzir Posebno izvješće br. 12/2009 Europskog revizorskog suda o učinkovitosti projekata Komisije u području pravosuđa i unutarnjih poslova za zapadni Balkan,

—

uzimajući u obzir Posebno izvješće br. 16/2009 Revizorskog suda o Komisijinom upravljanju pretpristupnom pomoći za Tursku,

—

uzimajući u obzir Posebno izvješće br. 14/2011 Revizorskog suda o pitanju je li pomoć EU-a poboljšala kapacitete Hrvatske za upravljanje postpristupnim financiranjem,

—

uzimajući u obzir Posebno izvješće br. 18/2012 Revizorskog suda o pomoći EU-a za Kosovo (1) u području vladavine prava,

—

uzimajući u obzir Komisijinu „Tematsku procjenu pravosuđa i temeljnih prava u Turskoj” iz listopada 2012.,

—

uzimajući u obzir Komisijinu „Tematsku procjenu vladavine prava, reforme pravosudnih sustava i borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala na zapadnom Balkanu” – dijelove 2. i 3. iz svibnja 2012. i iz veljače 2013.,

—

uzimajući u obzir Komisijinu informativnu uputu iz ožujka 2013 (2). o uporabi pretpristupnih fondova u području pravosudnih sustava i borbe protiv korupcije u državama zapadnog Balkana i Turskoj,

—

uzimajući u obzir Izvješće o napretku iz 2012. za države kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje za članstvo,

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i mišljenje Odbora za vanjske poslove (A7-0318/2013),

A.

budući da bi potencijalne države kandidatkinje i države kandidatkinje trebale nastaviti s nastojanjima da poboljšaju svoje pravosudne sustave i borbu protiv korupcije smatra li se to potrebnim za pristupanje, čak i nakon što postanu države članice EU-a; budući da je na sastanku na vrhu u Helsinkiju 1999. Europsko vijeće Turskoj dodijelilo status zemlje kandidatkinje za članstvo u EU-u te je 2001. doneseno Pristupno partnerstvo između EU-a i Turske i budući da je na sjednici Europskog vijeća u Solunu 2003. potvrđen Proces stabilizacije i pridruživanja kao politike EU-a prema zemljama u regiji zapadnog Balkana, u skladu s čime one ispunjavaju kriterije za pristupanje EU-u; budući da Instrument za pretpristupnu pomoć (IPA) nije jedini način na koji EU podržava reformu vladavine prava u Bosni i Hercegovini i na Kosovu jer se podrška reformi pravnog sektora na Kosovu pruža i preko EULEX-a, a između 2003. i 2012. provođene su policijske misije u Bosni i Hercegovini;

B.

budući da provedbu vladavine prava, osobito putem pravosudne reforme, i borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala u zemljama zapadnog Balkana i Turske Komisija smatra glavnim prioritetima i budući da se od 2012. „Novi pristup” primjenjuje u okviru politike proširenja, kojim se u ranoj fazi procesa pristupanja uvode reforme pravosuđa i rješavaju unutarnja pitanja uvođenjem nove metodologije pregovaranja, a koja uključuje jasne prioritete i uvjete u području 23. i 24. poglavlja te se na taj način ostvaruje bolje utvrđivanje prioriteta pri pružanju financijske pomoći u okviru Instrumenta IPA II;

C.

budući da Europska unija pruža financijsku pomoć zemljama kandidatkinjama i potencijalnim zemljama kandidatkinjama putem Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA), koji od 2007. zamjenjuje programe TPA, PHARE i CARDS i budući da, uz iznimku Islanda, sve zemlje kandidatkinje i potencijalne zemlje kandidatkinje imaju koristi od pretpristupnih fondova EU-a u okviru reforme svoga pravosudnog sustava i borbe protiv korupcije;

D.

budući da novi pretpristupni Instrument IPA II mora biti više strateški, učinkovitiji i usmjereniji na cilj od prethodnih programa radi ostvarenja održivijih rezultata u poboljšanju spremnosti tih zemalja za članstvo i, kada je moguće, davati prednost sektorskom pristupu radi podupiranja strategija sveobuhvatnih reformi u zemljama korisnicama;

E.

budući da pomoć EU-a koja se odnosi na vladavinu prava u Bosni i Hercegovini i na Kosovu nije ograničena na pomoć iz Instrumenta IPA – u Bosni i Hercegovini je između 2003. i 2012. provođena policijska misija, a podrška Kosovu pružala se i u vidu EU-ove misije za vladavinu prava na Kosovu (EULEX) koja je postavljena 2008. – te budući da s više od 2 000 članova osoblja 1. srpnja 2013. (od kojih su 730 uputile države članice EU-a) i s godišnjim proračunom od tek nešto više od 100 milijuna eura (od lipnja 2012. do lipnja 2013.) EULEX igra značajnu ulogu u pružanju podrške institucijama na Kosovu u području vladavine prava, uključujući i reformu pravosuđa i borbu protiv korupcije;

F.

budući da od 2007. regionalni projekti za podupiranje suradnje među korisnicima u različitim zemljama i horizontalni projekti za rješavanje pitanja zajedničkih potreba nekoliko korisnika ispunjavaju kriterije za financiranje u okviru programa s više korisnika IPA-e;

1.

podsjeća da je borba protiv korupcije i organiziranog kriminala jedan od ključnih prioriteta za svaku državu kandidatkinju ili potencijalnu državu kandidatkinju koja želi ostvariti svoju europsku perspektivu;

2.

ponavlja važnost neovisnog pravosuđa, zaštite i promicanja temeljnih prava i djelotvorne borbe protiv korupcije pri jačanju vladavine prava i demokracije; pozdravlja novi pregovarački pristup EU-a kojim se ta bitna područja čvrsto ugrađuju u središte procesa pristupanja i kojim se obuhvaća rano otvaranje 23. i 24. poglavlja na temelju jasnih i iscrpnih akcijskih planova, čime se potiče uspostava potrebnog zakonodavstva, institucija i uspješnosti pri njegovoj provedbi; ističe potrebu uspostave transparentnih i pravednih mjerila za cijeli proces kojima se uvjeti prenose u konkretne korake prema pristupanju;

3.

primjećuje da je od 2001. pretpristupna pomoć EU-a Turskoj na području reforme pravosuđa iznosila 128 938 935 eura za 30 projekata, od čega je 66 645 666 isplaćeno od 31. prosinca 2012.; ističe da je dosad dovršeno devet projekata, 11 ih je u tijeku, a 10 ih treba započeti (3);

4.

potvrđuje da je Komisija u veljači 2012. pokrenula postupak povrata u vezi s dva dovršena projekta razvijena u Turskoj, odnosno o izgradnji triju zgrada Žalbenog suda u Ankari, Erzurumu i Diyarbakıru (4) te potpori osnivanju Žalbenih sudova u Turskoj (5); navodi da je u travnju 2012. osiguran povrat 21 767 205,29 eura i da taj iznos odgovara iznosima koje je Komisija platila za oba projekta; primjećuje da su odluku Komisije o potpunom povratu osporili vanjski procjenitelji; poziva Komisiju da do prosinca 2013. prikupi detaljne informacije o tom pitanju i objasni svoju odluku o punom povratu;

5.

primjećuje da je od 2005. pretpristupna pomoć EU-a zemljama zapadnog Balkana na području reforme pravosuđa iznosila 240 064 387,48 eura za 124 projekta, od čega je 85 749 243,96 eura isplaćeno od 31. prosinca 2012.; ističe da su dosad dovršena 53 projekta, 47 ih je u tijeku, a 23 ih treba započeti (6);

6.

primjećuje da je od 2001. pretpristupna pomoć EU-a Turskoj na području borbe protiv korupcije iznosila 6 160 000 za pet projekata, od čega je 1 661 732 isplaćeno od 31. prosinca 2012.; ističe činjenicu da je dosad dovršen jedan projekt, dva su u tijeku, a dva treba započeti;

7.

primjećuje da je od 2005. pretpristupna pomoć EU-a zemljama zapadnog Balkana na području borbe protiv korupcije iznosila 55 160 227,76 eura za 45 projekata, od čega je 16 060 007,57 eura isplaćeno od 31. prosinca 2012.; ističe činjenicu da je dosad dovršeno 18 projekata, 17 ih je u tijeku, a 10 ih treba započeti (7);

8.

naglašava novi pristup Komisije u rješavanju pravosudne reforme i unutarnjih pitanja u ranoj fazi procesa pristupanja; no primjećuje da je u prosjeku samo 3,13 % ukupne omotnice pretpristupne pomoći EU-a za razdoblje od 2007. do 2012. namijenjeno pravosuđu, a samo 0,52 % borbi protiv korupcije; primjećuje da ukupna količina sredstava koja je za to isto razdoblje dodijeljena svim područjima politika obuhvaćenima 23. i 24. poglavljem (Pravosuđe i temeljna prava i Pravda, sloboda i sigurnost) iznosi otprilike 7,41 % ukupne pretpristupne pomoći; nadalje, primjećuje da je otprilike 16,29 % sredstava dodijeljenih za komponentu I namijenjeno jačanju vladavine prava u državama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama za članstvo;

9.

potvrđuje da je odgođeno izvršenje projekta IPA 2007 pod nazivom „Potpora kapacitetima u Ministarstvima pravosuđa u Bosni i Hercegovini za planiranje strategija, koordinaciju pomoći i integraciju u EU-u”; poziva Komisiju da do prosinca 2013. osigura detaljne informacije u vezi s odgodom izvršenja ugovora i trenutnim stanjem projekta;

10.

naglašava novi pristup Komisije u rješavanju pravosudne reforme i unutarnjih pitanja u ranoj fazi procesa pristupanja; no primjećuje da je u prosjeku samo 2,87 % ukupne omotnice pretpristupne pomoći EU-a za razdoblje od 2007. do 2013. namijenjeno pravosuđu, a samo 0,52 % borbi protiv korupcije;

11.

navodi da se razina sufinanciranja od strane unutarnjih tijela vlasti uvelike razlikuje od jedne do druge zemlje, pri čemu Hrvatska i Turska sufinanciraju većinu svojih projekata a Srbija sve svoje projekte u cijelosti financira iz pretpristupne pomoći EU-a; smatra da sufinancirani projekti, osobito na području pravosuđa i borbe protiv korupcije, pridonose višem stupnju vlasništva korisnika; stoga poziva Komisiju da u okviru IPA-e II poveća broj projekata koje sufinanciraju unutarnja tijela vlasti;

12.

mišljenja je da razina pretpristupne pomoći uložene u pravosudnu reformu i borbu protiv korupcije ne odražava prioritet koji je Komisija u tom pogledu utvrdila; uzimajući u obzir važnost pitanja povezanih s pravosuđem i korupcijom, ozbiljnost problema s kojima se na tom području suočavamo, kao i pozitivne učinke i sinergije od kojih bi drugi sektori profitirali kada bi se pravosudne i antikorupcijske reforme propisno dovršile i provele, poziva Komisiju i zemlje korisnice da dodijele veću i primjereniju razinu sredstava tima dvama sektorima; ipak, primjećuje da i drugi čimbenici, kao što su dijalozi o vladavini prava i pravosuđu koji su strukturirani različito za svaku državu, imaju znatan utjecaj na učinkovitost pretpristupne pomoći EU-a u reformi pravosudnih sustava i borbi protiv korupcije; stoga uviđa da udio ukupnog financiranja nije jedini kriterij učinkovitosti nastojanja EU-a da ojača vladavinu prava i antikorupcijsku praksu;

13.

žali zbog činjenice što se financijska sredstva u okviru programa IPA komponente I doimaju ograničenima u usporedbi s važnošću tih područja; no, primjećuje slabu apsorpcijsku sposobnost pojedinih država kandidatkinja i potencijalnih država kandidatkinja za program IPA komponentu I na području vladavine prava; smatra ključnim da se poboljša upravljanje pretpristupnim financijskim sredstvima na tom području u okviru programa IPA komponente II te ističe potrebu da se na temelju mjerljivih pokazatelja prati i procjenjuje napredak u ispunjenju određenih ciljeva u vezi s neovisnim i učinkovitim pravosuđem, vladavinom prava i borbom protiv korupcije, što uključuje i njihovo provođenje; također smatra važnim osigurati poticaje za uspješnost u sklopu programa IPA komponente II kako bi se nagradio uspjeh u ostvarivanju znatnog napretka u postizanju ciljeva određenih u strateškim dokumentima;

14.

žali zbog toga što Komisija ne raspolaže instrumentom kojim bi za pretpristupne projekte EU-a automatski predočila stopu izvršenja i naglašava da je obaviještenost o stopi izvršenja ključna za nadziranje učinkovite provedbe projekata i, prema tome, usmjeravanje pozornosti u ranoj fazi na potencijalna uska grla; poziva Komisiju da svakih šest mjeseci centralizira podatke o stopi izvršenja projekata za koje se dodjeljuje pretpristupna pomoć EU-a;

15.

primjećuje da se suradnja na području reforme pravosudnih sustava i borbe protiv korupcije također odvija na političkoj razini putem strukturiranih dijaloga, specifičnih za pojedinu zemlju, o vladavini prava i pravosuđu uređenom s kandidatima i zemljama kandidatkinjama;

16.

naglašava da učinkovitost pretpristupnih projekata provedenih na područjima pravosuđa i borbe protiv korupcije ponajprije ovisi o političkoj volji vlasti da uvode i u potpunosti provode reforme; žali zbog toga što u većini zemalja kandidatkinja i potencijalnih zemalja kandidatkinja postoji nedovoljno snažna politička potpora za uvođenje učinkovitih reformi vezanih za borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala ili potpuno neovisno pravosuđe; ističe da zemlje kandidatkinje i potencijalne zemlje kandidatkinje primaju pretpristupnu pomoć EU-a da bi svoje pravne sustave, kako zakonodavni okvir tako i praksu, uskladile s europskim standardima;

17.

pozdravlja one promjene kojima se pravni i institucionalni okvir bolje usklađuju s pravnom stečevinom EU-a, kao i modernizaciju institucionalnog ustroja pravosuđa; priznaje, primjerice, pozitivni učinak koji je na nepristranost i učinkovitost sudova imalo uvođenje sustava upravljanja predmetima (CMS), premda njegovo funkcioniranje i učinkovitost katkad ometaju preambiciozni ciljevi, kao što je slučaj na Kosovu;

18.

poziva Komisiju da radi na jasnijoj definiciji djelokruga projekata u području pravosudnih sustava i borbe protiv korupcije, što bi omogućilo dosljednije praćenje i izvješćivanje u tim područjima;

19.

ističe da Parlament treba biti aktivno uključen u nadzor dodjele i trošenja sredstava u državama kandidatkinjama i potencijalnim državama kandidatkinjama na svim područjima, uključujući pravosudne sustave i borbu protiv korupcije; stoga naglašava da Parlament treba biti obaviješten o provedbi programa IPA i dodjeli sredstava državama kandidatkinjama i potencijalnim državama kandidatkinjama;

20.

podsjeća da je vladavina prava kamen temeljac demokracije i preduvjet za funkcionalno tržišno gospodarstvo te naglašava potrebu promatranja reformi pravosuđa u širem kontekstu; ustraje na činjenici da bi pravosudni sustav trebao biti potpuno neovisan, predvidljiviji, učinkovit i pravičan kako bi se osiguralo povjerenje naroda i poslovne zajednice u pravosuđe; naglašava potrebu za uvođenjem nasumične dodjele predmeta u svim sudovima i osiguravanjem pravodobne pravde, zajedno s ujedinjavanjem sudstva, objavom svih sudskih odluka i jednostavnim pristupom odmah nakon njihova donošenja, kao i prednostima, uključujući i financijske prednosti, uporabe e-pravosuđa; ističe ključnu važnost primjerene i neprekidne obuke sudaca, državnih odvjetnika i referenata; primjećuje da bi se „Novi pristup” trebao usredotočiti na ta pitanja u kontekstu pristupnih pregovora;

21.

smatra da je za unapređenje neovisnosti, odgovornosti, nepristranosti, profesionalnosti, transparentnosti i učinkovitosti pravosudnih sustava ključno uže povezati financijsku pomoć s prioritetima politike proširenja, osobito u vezi s vladavinom prava; ističe da su predvidljiva i dostatna financijska sredstva glavni preduvjet za održive pravosudne reforme; naglašava važnost neprekidnog stručnog usavršavanja za suce, tužitelje i sudske službenike; poziva na pružanje dodatne financijske pomoći i na angažiranje s relevantnim sudionicima civilnog društva kako bi se povećala transparentnost pravosuđa i poboljšali njegovi dugoročni kapaciteti te s onima koji djeluju kao nadzornici ili uzbunjivači kada je riječ o zloporabi sredstava;

22.

žali zbog činjenice što učinak i održivost financijske pomoći EU-a uvelike priječi nedostatak predvidljivih pravnih sustava i predvidljivog i dostatnog unutarnjeg financiranja;

23.

navodi da se „Novi pristup” namjerava usredotočiti na ta pitanja u kontekstu pristupnih pregovora;

24.

navodi da je korupcija glavni izazov za većinu zemalja kandidatkinja i potencijalnih zemalja kandidatkinja; zabrinut je zbog toga što se u izvješćima o napretku u nekoliko zemalja zapadnog Balkana navode veze uspostavljene između kriminalaca, mreža organiziranog kriminala i političkih elita tijekom sukoba u regiji a koje su prenesene u današnja društva; duboko je zabrinut zbog pojave „zarobljavanja države” prisutne u nekima od tih zemalja;

25.

navodi da stvarna provedba i konkretni rezultati u borbi protiv korupcije, osobito u slučajevima korupcije na visokoj političkoj razini i u pravosuđu, i dalje predstavljaju velik izazov te da bi se radi mjerenja napretka trebala uspostaviti uvjerljiva evidencija predmeta progona i osuđivanja; pozdravlja činjenicu da će se „Novi pristup” usredotočiti na ta pitanja u kontekstu pristupnih pregovora; naglašava potrebu boljeg planiranja i financiranja antikorupcijskih aktivnosti, koji se oslanjaju na suradnju širokog niza dionika; poziva Komisiju da razvije dugoročniju i opsežnu stratešku perspektivu financijske potpore EU-a za organizacije civilnog društva koje djeluju na područjima transparentnosti i borbe protiv korupcije, kako na nacionalnoj razini tako i na razini EU-a; navodi da se „Novi pristup” namjerava usredotočiti na ta pitanja u kontekstu pristupnih pregovora;

26.

želi da se postižu pozitivni rezultati pri provođenju nepristranih i uspješnih sudskih postupaka i presuda u borbi protiv korupcije, što obuhvaća i slučajeve visokog profila, kako bi se osnažilo povjerenje građana u vladavinu prava i javne institucije; poziva nadležna tijela da poboljšaju međuinstitucionalnu suradnju, osobito sa strukturama koje provode zakone, podignu razinu javne osviještenosti i razviju kapacitete za planiranje, provođenje i praćenje antikorupcijskih pravila i aktivnosti te da usko surađuju sa Skupinom država za borbu protiv korupcije (GRECO) uz angažiranje oko suradnje s neovisnim tijelima vlasti kao što su antikorupcijske agencije; poziva na provedbu strategija kojima se sprječava i suzbija korupcija na nacionalnoj i međunarodnoj razini;

27.

vjeruje da su sloboda tiska i medija te digitalna sloboda presudna provjera moći i važna sastavnica u borbi protiv korupcije, pružanjem platforme za slobodu izražavanja, kao i pružanjem javnog pristupa informacijama; stoga poziva na aktivno ostvarivanje tih sloboda preko programa u okviru IPA-e koji su usmjereni na vlade i građane te tiskovne i medijske kuće;

28.

zabrinut je zbog toga što se pretpristupnom pomoći EU-a ne koristi uvijek na dosljedan način zbog nedostatka regionalnog pristupa i strategije; naglašava da se, primjerice, dok se u Hrvatskoj pretpristupnom pomoći financirala antikorupcijska agencija koja ima istražne ovlasti, njome se na Kosovu financirala antikorupcijska agencija koja nije posjedovala takve ovlasti, zbog čega su porasle sumnje u njezinu učinkovitost; stoga poziva Komisiju da utvrdi jasnu regionalnu strategiju kako bi izbjegla financiranje kontradiktornih modela u zemljama kandidatkinjama i potencijalnim zemljama kandidatkinjama;

29.

navodi da trajanje pretpristupnih projekata iznosi između jedne i tri i pol godine; na temelju vanjskih tematskih procjena priznaje da su takvi rokovi izazovni, ako ne i preambiciozni, s obzirom na širok opseg većine projekata i njihovih brojnih i često složenih sastavnica; zbog složenosti reformi na područjima pravosuđa i borbe protiv korupcije i vremena utrošenog samo na aktivnosti prije programiranja, preporučuje da Komisija donese odgovarajuće mjere u okviru programiranja IPA II i projekata koji bi rezultirali duljim vremenskim rokom (pet do sedam godina) i uključivali unaprijed utvrđene i periodične kontrole koje bi omogućavale fleksibilnije prilagodbe, uključujući financijsku omotnicu;

30.

zabrinut je zbog kroničnih kašnjenja u provedbi projekata i, naposljetku, zbog njihove učinkovitosti; navodi, primjerice, da se kod projekata u Turskoj u prosjeku bilježi jednogodišnje kašnjenje do izvršenja ugovora zbog uskih grla u postupcima nadmetanja i ugovaranja, dok su se u Hrvatskoj ugovori za programe PHARE u prosjeku potpisivali više od godinu dana kasnije od predviđenog vremena, što je bilo samo nekoliko dana prije roka za potpisivanje ugovora utvrđenog financijskog sporazuma;

31.

nadalje je zabrinut zbog činjenice što složenost pravila o pretpristupnoj pomoći i njihova nefleksibilnost uvijek kada se trebaju uključiti nove aktivnosti u projekt naposljetku stvore kontraproduktivni poticaj da se određena aktivnost ponavlja ili prihvati nezadovoljavajući plan projekta; no smatra da pravu ravnotežu između fleksibilnosti koja pridonosi učinkovitosti projekata i potrebe izbjegavanja nepravilnosti te osiguravanja najbolje moguće vrijednosti za novac tek treba otkriti i poziva Komisiju da u tom pogledu djeluje u okviru IPA-e II;

32.

smatra da bi se pripremne („pilot”) aktivnosti uvijek trebale provoditi u slučajevima opsežnih projekata prije njihove pune primjene kako bi se utvrdili i ublažili potencijalni nedostaci, smanjila kašnjenja koja se mogu izbjeći i poteškoće te odredili ostvarivi rezultati;

33.

primjećuje da bi opsežniji sektorski pristup na područjima reforme pravosuđa i borbe protiv korupcije donio pozitivne promjene, kao što su usredotočenija nastojanja u okviru nacionalnih reformi, veća usklađenost donatora i bolja interakcija između pojedinih projekata; poziva Komisiju da osigura uvođenje sektorskih pristupa u skladu sa smjernicama o sektorskim pristupima u pretpristupnoj pomoći i da se povećaju kapaciteti zemalja korisnica za izradu i provedbu smislenih sektorskih strategija; poziva Komisiju da nastavi pružati smjernice za provedbu sektorskog pristupa tijekom faza planiranja i programiranja Instrumenta IPA komponente II; smatra da u većini zemalja ni institucijski ustroj ni procesi upravljanja proračunom nisu na razini prikladnoj za potporu sektorskom proračunu te poziva Komisiju na promicanje neophodnih institucijskih i postupovnih poboljšanja u državama korisnicima;

34.

naglašava da su suradnja i koordinacija s drugim donatorima te međunarodnim financijskim ustanovama od iznimne važnosti za izbjegavanje ponavljanja, osiguravanje učinkovitosti pomoći te potporu izgradnji kapaciteta u zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama; žali zbog toga što reforme pravosuđa i borba protiv korupcije ne spadaju u područje primjene Okvirnog sporazuma o ulaganju za zapadni Balkan, zajedničke inicijative EU-a, međunarodnih financijskih institucija, bilateralnih donatora i vlada zapadnog Balkana čiji je cilj jačanje usklađenosti potpore donatora; poziva Komisiju i njezine partnere da uspostave mehanizam sličan Okvirnom sporazumu o ulaganju za zapadni Balkan, čime bi se ojačala suradnja i koordinacija na području reforme pravosuđa i borbe protiv korupcije te da Parlament obavještava o cjelokupnom postignutom napretku;

35.

potvrđuje da je Europski revizorski sud, nakon svoje revizije pretpristupnih projekata za razdoblje 2001. – 2005., izjavio da bi se održivost projekata mogla poboljšati pod uvjetom da se: (i) poveća uključenost korisnika; (ii) nijedan projekt ne pokrene bez plana održavanja; (iii) Komisija pobliže prati distribuciju te ocjenjuje uporabu opreme i infrastrukture koju je financirala Europska unija; i (iv) osiguravanje tehničke pomoći prikladno nadopuni aktivnim poticanjem institucionalnih promjena; ističe činjenicu da je, unatoč poboljšanjima ostvarenim u okviru programa IPA, i dalje ostalo nekoliko slabih točaka, posebice u smislu uključenosti zainteresiranih strana i održavanja te primjećuje da su, primjerice, tijekom programskog postupka 2011. u Turskoj korisnici jedva bili uključeni tijekom zadnjih 12 mjeseci;

36.

uzima na znanje činjenicu da su pretpristupni projekti zasnovani na projektnim prijedlozima koji iznose njihove opće i specifične ciljeve, predviđene aktivnosti za provedbu, njihov vremenski okvir, troškove i načine provedbe te pokazatelje na temelju kojih se mjeri uspjeh projekta;

37.

ističe da se u članku 30. financijskih pravila koja se primjenjuju na godišnji proračun Unije (Uredba (EU, Euratom)br. 966/2012 – Financijska uredba) zahtijeva da se ciljevi SMART uspostave za sve političke mjere koje pokriva proračun EU-a te da se oni u godišnjim izvješćima o aktivnosti odrede kao dio procesa upravljanja proračunom i njegove izrade a koji su zasnovani na aktivnostima;

38.

primjećuje da su se prijedlozi projekata s vremenom poboljšali uključivanjem većeg broja bolje osmišljenih ciljeva SMART, kao i posebnih pokazatelja za različite dijelove projekta; ipak je zabrinut zbog toga što je vanjska ocjena pokazala da nekim projektima nedostaje usmjerenja uslijed neprikladnih pokazatelja, pri čemu se pokazatelji SMART nisu uvijek pokazali prikladnima za pravosudni sektor; ustraje na potrebi za osmišljavanjem kvalitativnih pokazatelja kojima će se moći izmjeriti dugoročni učinak projekata; poziva Komisiju da nastavi s izdavanjem smjernica za korištenje pokazatelja uspješnosti koji će se koristiti za potrebe osmišljavanja programa, praćenja i ocjenjivanja financijskog okvira za 2014. – 2020. u odnosu na program IPA komponentu II; smatra da se posebni pokazatelji u sektoru pravde, slobode i sigurnosti moraju razviti i koristiti u skladu sa strateški razvijenijim pristupom u sklopu programa IPA komponente II;

39.

smatra da je visokokvalitetno osposobljavanje ključni vid reforme pravosuđa i pozdravlja činjenicu da je više od 30 % aktivnosti unutar Instrumenta za tehničku pomoć i razmjenu informacija (TAIEX) posvećeno područjima pravde, slobode i sigurnosti, no propituje relevantnost objektivnih pokazatelja definiranih u projektnim prijedlozima koji se koriste za mjerenje dodane vrijednosti aktivnosti osposobljavanja; ukazuje na to da se pokazatelji kao što su „kvaliteta i opseg aktivnosti osposobljavanja koje vode treneri” ili „osposobljeni pravni savjetnici zadovoljni osposobljavanjem” uglavnom usredotočuju na učinke i zanemaruju rezultate; ukazuje na to da, primjerice, činjenica da sudionici u upitnicima izjavljuju kako će osposobljavanje utjecati na njihov rad samo po sebi nije pokazatelj učinka; stoga poziva Komisiju na daljnje usklađivanje svojih pokazatelja u vezi s osposobljavanjem te pripremu temeljite procjene učinka aktivnosti osposobljavanja koje se provode u zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama;

40.

žali zbog činjenice da često nedostaju odgovarajući osnovni podaci koji služe kao polazište mjerenja poboljšanja, čime se sprječava procjena promjena koje se mogu pripisati pretpristupnim projektima;

41.

primjećuje da je potpora reformama pravosuđa jedan od najčešćih pretpristupnih projekata; primjećuje da su institucijski okviri sada usklađeni s europskim standardima, no zabrinut je zbog toga što je održivost tih promjena u zakonima i okvirima u zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama ugrožena zbog nedostatka sveobuhvatne strategije, kao što su primijetili vanjski ocjenjivači; primjećuje posebno da interni akti i odgovarajući propisi često nedostaju, promjene u ulogama i odgovornostima nisu razjašnjene, a osoblje nije propisno obučeno te stoga nove zakone ne može primjenjivati onako kako je predviđeno; ustrajava na tome da potpora reformi pravosuđa i borbi protiv korupcije mora biti dugoročna i sveobuhvatna s kriterijima ocjenjivanja koji obuhvaćaju cijeli proces od izrade novih okvira, zakona, internih akata i propisa do izvršenog progona u slučajevima na visokoj razini;

42.

primjećuje da izvedba i održivost programa s više korisnika još nisu ocijenjene; poziva Europski revizorski sud da te projekte uključi u područje primjene budućeg posebnog izvješća o pretpristupnoj pomoći u zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama;

43.

potvrđuje da Komisija procjenjuje učinak i održivost pretpristupnih programa putem izvješća sustava praćenja usmjerenog na rezultate (ROM), no žali zbog toga što se ti rezultati ne objavljuju; smatra da bi izvješća Komisije o napretku trebala odražavati saznanja izvješća ROM-a te osigurati procjenu programa i njihovog učinka nakon provedbe; stoga potiče Komisiju da u svako izvješće o napretku uvrsti poglavlje o uključivanju zaključaka iz ROM-a;

44.

ističe da je među zemljama neravnomjeran broj izvješća ROM-a (sustava praćenja usmjerenog na rezultate) te da se kreće u rasponu od 31 za Albaniju do nijednog za Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Crnu Goru i Srbiju; nadalje ističe da se od zemalja koje se koriste sustavom decentralizirane provedbe (DIS) ne zahtijeva da provode vanjski ROM te da se stoga u Hrvatskoj obavlja vrlo malo neovisne provedbe; poziva Komisiju da osigura redovno i temeljito neovisno vanjsko praćenje programa financiranih iz pretpristupne pomoći EU-a u svim državama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama za članstvo;

45.

zabrinut je zbog toga što se izvješća sustava praćenja usmjerenog na rezultate (ROM) smatraju strukturno pristranima u korist pozitivnih ocjena i da nisu prikladna za dugoročno praćenje učinkovitosti; naglašava da bi praćenje trebalo pratiti uspješnost sektora a ne samo rezultate projekta; poziva Komisiju da razvije sveobuhvatni akcijski plan praćenja koji će uključivati druge alate za ocjenjivanje osim izvješća ROM-a, kao što su okviri za procjenu uspješnosti sektora pokazateljima SMART, kako bi se s vremenom omogućilo sveobuhvatnije praćenje rezultata projekta; želi biti obaviješten o postignutom napretku prije kraja 2014.;

46.

podsjeća na poziv Parlamenta upućen Komisiji da procijeni učinak i rezultate postignute dodjelom sredstava EU-a za reformu pravosuđa i borbu protiv korupcije u zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama za članstvo (1); pozdravlja objavu Komisije iz 2012./13. o procjeni stanja pravosuđa i temeljnih prava u Turskoj te procjeni vladavine prava, pravosudne reforme i borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala na zapadnom Balkanu; ipak žali zbog toga što procjena stanja u Turskoj nije obuhvaćala reviziju projekata koji se odnose na borbu protiv korupcije;

47.

svjestan je da Europski revizorski sud trenutno priprema posebno izvješće o pretpristupnoj pomoći EU-a Srbiji; preporučuje da se projekti provedeni na području reforme pravosuđa i borbe protiv korupcije uvrste u područje primjene revizije uspješnosti;

48.

mišljenja je da bi baze podataka svih projekata financiranih iz pretpristupnih programa pomoći trebalo uspostaviti i učiniti dostupnima javnosti; stoga poziva Komisiju na razradu mjera za povećanje transparentnosti zakonskih odredaba te osmišljavanje sustava putem kojeg će sva financiranja od strane EU-a biti objavljena na istoj internetskoj stranici, neovisno o tome tko upravlja financijskim sredstvima, a koji bi se temeljio na standardnim kategorijama informacija koje države članice trebaju osigurati na najmanje jednom od radnih jezika EU-a;

49.

primjećuje predanost Komisije u rješavanju tih pitanja do 2015. objavljivanjem informacija o Instrumentu za pretpristupnu pomoć (IPA) u skladu s Inicijativom za transparentnost međunarodne pomoći kojom se utvrđuju zajednički standardi za elektroničko objavljivanje pravovremenih, sveobuhvatnih i prognostičkih informacija o sredstvima osiguranim razvojnom suradnjom; naglašava da će takva inicijativa biti uspješna jedino ako se informacije budu redovito ažurirale; stoga potiče Komisiju da bazu podataka ažurira jedanput mjesečno, kao što je i planirano;

50.

pozdravlja poboljšanja koja je donijela potpora EU-a u pravnom i institucijskom okviru te u infrastrukturi pravosuđa u Albaniji; no, zabrinut je zbog nedovoljnog izvješćivanja o rezultatima stvarnog korištenja, provedbe i konkretnog učinka tih promjena;

51.

prepoznaje rezultate u smislu donošenja strateških dokumenata u području borbe protiv korupcije; no, ozbiljno je zabrinut zbog niske učinkovitosti mjera poduzetih u tom području; ističe da je 2012. Albanija proglašena najkorumpiranijom zemljom u Europi; poziva Komisiju i albanske vlasti da žurno razmotre provedbu strategije za borbu protiv korupcije i plan djelovanja u toj zemlji;

52.

ne odobrava nedostatak primjene nekih od pojačanih kapaciteta pravosuđa u Bosni i Hercegovini; zabrinut je zbog činjenice da je u reviziji za 2009. Revizorski sud primijetio nedostatak financijskih sredstava za operacije i održavanje ostvarene infrastrukture, što dovodi do rizika da će poboljšanjima nedostajati održivost;

53.

ozbiljno je zabrinut zbog ograničenog djelovanja agencije za borbu protiv korupcije u Bosni i Hercegovini i zbog nedostatka izvješćivanja o posebnim rezultatima financiranja EU-a na području borbe protiv korupcije;

54.

primjećuje napredak koji je Hrvatska postigla na nekim područjima pravosudnih reformi kao i njihove provedbe te da je njihova održivost osigurana daljnjom provedbom projekata;

55.

ističe neke od pozitivnih pomaka na području borbe protiv korupcije koji su predstavljeni u godišnjim izvješćima o napretku za Hrvatsku; no, zabrinut je zbog rizika da mjere koje su donesene prije pristupanja zemlje u Europsku uniju nisu nepovratne i održive; ističe, primjerice, da nije jasno koja institucija igra vodeću ulogu u nadzoru svih reformi u borbi protiv korupcije, da su članovi Odbora za sukobe interesa imenovani tek početkom veljače 2013., dovodeći tako u pitanje njegovo djelovanje i rezultate, kao i da politički motivirana imenovanja u ministarstvima i upravnim odborima poduzeća i dalje traju te da su, zapravo, u porastu;

56.

primjećuje da zbog nedostatka kontrole kosovske vlasti u Prištini nad sjevernim područjem projekti IPA-e poput „Reforme sustava pravnog obrazovanja”, čiji je cilj obuhvatiti područje cijelog Kosova, imaju zanemariv utjecaj na sjeverno područje;

57.

ozbiljno je zabrinut zbog toga što Revizorski sud ne smatra dovoljno učinkovitom pomoć EU-a na Kosovu u području vladavine prava; priznaje da posebne okolnosti na Kosovu, kao što je slaba polazišna točka za izgradnju vladavine prava i činjenica da kosovska tijela uprave ne daju tom području dovoljno prioriteta, u izvjesnoj mjeri objašnjavaju ograničenu učinkovitost djelovanja EU-a; ipak ističe postojanje područja u kojima bi se trebao očekivati napredak djelovanjem Komisije i ESVD-a:

58.

posebno je zabrinut zbog nedostatka opipljivog napretka na području borbe protiv korupcije na Kosovu; smatra da je korupcija glavni izazov i ozbiljna prepreka u funkcioniranju javnih ustanova;

59.

pozdravlja napredak postignut u zakonodavnom okviru za pravosudnu reformu i pozitivne promjene u smislu učinkovitosti i nepristranosti koje su postignute uvođenjem automatskog informacijskog sustava za upravljanje sudskim predmetima; prepoznaje aktivan pristup bivše jugoslavenske republike Makedonije u reformi svojeg sudstva kao predvodnice na tom području;

60.

zabrinut je zbog nedostupnosti izvješćivanja o učinkovitosti projekata IPA-e u borbi protiv korupcije u bivšoj jugoslavenskoj republici Makedoniji;

61.

pozdravlja poboljšanje regionalne suradnje na područjima policijske i pravosudne suradnje, jačanje pravnog okvira potrebnog za osiguranje neovisnosti pravosuđa i za pojačanje učinkovitosti pravosuđa u Crnoj Gori; zabrinut je zbog slabe koordinacije donatora i niskog stupnja održivosti projekata;

62.

uočava da je korupcija ozbiljan problem u Crnoj Gori; prepoznaje napore koje je Crna Gora poduzela u borbi protiv korupcije te posebno pozdravlja jačanje Uprave za inicijativu u borbi protiv korupcije zahvaljujući financijskoj potpori EU-a;

63.

zabrinut je zbog mogućnosti da neovisnost pravosuđa nastavi biti ozbiljan problem u Srbiji, posebno zbog neprimjerenog političkog utjecaja; nadalje, žali zbog toga što novo zakonodavstvo nije ni dosljedno ni ispravno primijenjeno, riskirajući na taj način svoju učinkovitost;

64.

pozdravlja pozitivnu ocjenu projekta „Podrška osnivanju Agencije za borbu protiv korupcije” te posebno činjenicu da bi projekt trebao imati znatan utjecaj na sve ciljne skupine i društvo u cjelini; ipak, ustraje na potrebi za stalnim praćenjem kako bi se osiguralo da politički razvoj događaja ne sprječava provedbu projekta;

65.

potvrđuje da projekti provedeni na području pravosuđa pružaju prihvatljive dokaze o održivosti te pozdravlja političku spremnost turskih vlasti za nastavljanje pokrenutog procesa reformi, koja se očituje u povećanoj dodjeli proračunskih sredstva za usavršavanje pravosudnih djelatnika; ipak, ističe brojne slabosti u osmišljavanju projekata, poput nepostojanja osnovnih podataka i nedostatak pokazatelja SMART, koje treba riješiti kako bi se omogućilo pravilno vrednovanje utjecaja pretpristupnih projekata;

66.

primjećuje da je financijska pomoć EU-a na području borbe protiv korupcije započela tek nedavno s projektom „Etika za suzbijanje korupcije u Turskoj” 2006.; potvrđuje obavijest Komisije da se ne mogu programirati sredstva EU-a prije nego što se uspostavi neovisno jedinstveno tijelo za borbu protiv korupcije i donese Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije; primjećuje da se gore navedeni projekt smatra umjereno zadovoljavajućim, ali mu nedostaju pokazatelji SMART;

67.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Sudu pravde Europske unije, Revizorskom sudu, nadzornom odboru OLAF-a i OLAF-u..

10.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 208/55

—

uzimajući u obzir Luksemburšku deklaraciju o sigurnosti pacijenata od 5. travnja 2005.,

—

uzimajući u obzir izvješće s drugog sastanka neformalne mreže o suzbijanju i kontroli infekcija u okviru zdravstvene skrbi (lipanj 2008.),

—

uzimajući u obzir Priopćenje Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 15. prosinca 2008. o sigurnosti pacijenata, uključujući sprječavanje i suzbijanje infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi (COM(2008)0837),

—

uzimajući u obzir Komisijinu procjenu učinka (iz prosinca 2008.),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. travnja 2009. o prijedlogu preporuke Vijeća o sigurnosti pacijenata, uključujući sprječavanje i suzbijanje infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi (1),

—

uzimajući u obzir Preporuku Vijeća od 9. lipnja 2009. o sigurnosti pacijenata, uključujući sprječavanje i suzbijanje infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi,

—

uzimajući u obzir specijalno istraživanje Eurobarometra (br. 327) „Sigurnost pacijenata i kvaliteta zdravstvene skrbi” objavljeno u travnju 2010.,

—

uzimajući u obzir izvješće Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) „Osnovne sastavnice programa za sprječavanje i suzbijanje infekcija”,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi,

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije Vijeću od 13. studenoga 2012. na temelju izvješća država članica o provedbi Preporuke Vijeća (2009/C 151/01) o sigurnosti pacijenata, uključujući sprječavanje i suzbijanje infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi,

—

uzimajući u obzir godišnja epidemiološka izvješća za 2008. i 2012. Europskog centra za sprječavanje i kontrolu bolesti (ECDC),

—

uzimajući u obzir ECDC-ovo tehničko izvješće „Osnovne vještine zdravstvenih djelatnika za kontrolu infekcija i bolničku higijenu u Europskoj uniji” objavljeno 26. ožujka 2013.,

—

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 18. studenoga 2009. o antimikrobnoj rezistenciji (SANCO/6876/2009r6),

—

uzimajući u obzir zajedničko tehničko izvješće Europskog centra za sprječavanje i kontrolu bolesti (ECDC) i Europske agencije za lijekove (EMA) objavljeno 17. rujna 2009. naslovljeno „Bakterijski izazov: vrijeme za reakciju – Poziv za sužavanje jaza između bakterija u EU-u otpornih na veći broj lijekova i razvoj novih antibakterijskih agensa”,

—

uzimajući u obzir specijalno istraživanje Eurobarometra (br. 338) o antimikrobnoj rezistenciji objavljeno u travnju 2010.,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. svibnja 2011. o otpornosti na antibiotike (2),

—

uzimajući u obzir Preporuku Komisije od 27. listopada 2011. o zajedničkoj inicijativi planiranja „Mikrobni izazov – nova prijetnja ljudskom zdravlju” (C(2011)7660),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. listopada 2011. o prijetnji antimikrobne rezistencije javnom zdravlju (3),

—

uzimajući u obzir Priopćenje Komisije od 15. studenog 2011. godine o akcijskom planu protiv povećane prijetnje od antimikrobne rezistencije (COM(2011)0748),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 22. lipnja 2012. godine o „Utjecaju antimikrobne rezistencije u sektoru ljudskog zdravlja i veterinarskom sektoru – perspektiva „Jedno zdravlje”,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012.„Mikrobni izazov – rastuća prijetnja od antimikrobne rezistencije” (4),

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane (A7-0320/2013),

A.

budući da su sigurnost i dobrobit pacijenata (5) dio opće kvalitete zdravstvene skrbi te da napori za povećanje sigurnosti pacijenata ovise o provedbi djelotvornih i dugoročnih politika i programa diljem Europe;

B.

budući da kvalitetna zdravstvena skrb predstavlja kamen temeljac svakog kvalitetnog zdravstvenog sustava te da Europska unija, njezine institucije i njezini građani priznaju pristup visokokvalitetnom zdravstvenom sustavu kao temeljno pravo;

C.

budući da se u članku 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije propisuje da djelovanje Unije mora nadopunjavati nacionalne politike i biti usmjereno prema poboljšanju javnog zdravlja, sprječavanju tjelesnih i duševnih bolesti i oboljenja te uklanjanju izvora opasnosti za tjelesno i duševno zdravlje;

D.

budući da se, prema tome, mjere EU-a na području sigurnosti pacijenata sastoje od pomaganja državama članicama u koordiniranju njihovih napora na tom području i od podržavanja njihovih mjera na poljima gdje njihovo posredovanje može pružiti dodanu vrijednost;

E.

budući da je bitno održati povjerenje građana u zdravstvene sustave Europske unije;

F.

budući da je količina dostupnih podataka o raširenosti i učestalosti neželjenih događaja (6) u zdravstvenim sustavima država članica EU-a trenutno ograničena, ali u stalnom porastu;

G.

budući da pitanje sigurnosti pacijenata postaje rastuća briga zdravstvenih sustava čitavog svijeta, uključujući i Europu;

H.

budući da rezultati istraživanja Eurobarometra „Sigurnost pacijenata i kvaliteta zdravstvene skrbi” pokazuju veliku senzibiliziranost europskog javnog mnijenja o ovom pitanju, ali isto tako i veliku neinformiranost u pogledu sigurnosti pacijenata;

I.

budući da su neželjeni događaji povezani sa zdravstvenom skrbi za pacijenta ili njegovo ili njezino još nerođeno ili buduće potomstvo sljedeći: infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi (HAI) (7), događaji povezani s lijekovima ili medicinskom opremom, uključujući one koji su posljedica uporabe mimo indikacija, dijagnostičke pogreške i komplikacije tijekom ili nakon kirurških zahvata;

J.

budući da, iako su neki neželjeni događaji posljedica inherentnih rizika zahvata ili lijekova koje bolničko osoblje smatra nužnim, drugi su pak posljedica liječničkih pogrešaka, propusta ili nedostataka u zdravstvenom lancu i mogli bi se izbjeći;

K.

budući da se procjenjuje da su 8 do 12 % pacijenata hospitaliziranih u Europskoj uniji žrtve neželjenih događaja povezanih sa zdravstvenom skrbi koja im je pružena, bilo da se radi o infekcijama povezanima sa zdravstvenom skrbi, pogreškama u liječenju, kirurškim pogreškama, problemima povezanima s neispravnom ili nedovoljno dekontaminiranom medicinskom opremom, dijagnostičkim pogreškama ili izostanku liječenja nakon rezultata testova;

L.

budući da demografske promjene dovode do porasta udjela starijih pacijenata kojima se često propisuje mnogo različitih lijekova, no koji se često ne snalaze s pravilnim uzimanjem;

M.

budući, nadalje, da su stariji pacijenti i pacijenti s imunodeficijencijom ili kroničnim bolestima, a osobito pacijenti s kroničnim degenerativnim bolestima, posebno osjetljivi na neželjene događaje povezane sa zdravstvenom skrbi, na primjer: dijagnostičke pogreške, nepoduzimanje mjera nakon liječničkih pregleda, propisivanje, izdavanje ili davanje neprikladnog lijeka, kao što je lijek koji nije dobio odobrenje za stavljanje na tržište, netočno doziranje ili dva lijeka koji se ne mogu međusobno kombinirati, nedostatak ili loša dekontaminacija medicinske opreme i infekcija kirurških rana;

N.

budući da međunarodne studije procjenjuju da između 13 % i 16 % bolničkih troškova (odnosno, svaki sedmi euro) uzrokuju incidentna stanja povezana sa zdravstvenom skrbi;

O.

budući da se, međutim, prema procjenama čini da između 30 i 40 % neželjenih događaja kako u bolničkom sektoru tako i u izvanbolničkom sektoru (ambulantna skrb) uzrokuju sustavni čimbenici koji se, stoga, mogu izbjeći;

P.

budući da je osobito nedostatak financijskih, tehničkih i ljudskih sredstava povezan s povećanim rizikom od pojave neželjenih događaja vezanih uz skrb;

Q.

budući da je gospodarska kriza usporila provedbu mjera koje su 2009. odredile države članice uslijed mijenjanja prioriteta na području javnog zdravlja;

R.

budući da bilo koja fizička ili pravna osoba ima pravo objaviti ili širiti, u dobroj vjeri i u potpunoj sigurnosti, informaciju koja se odnosi na činjenicu, podatak ili radnju, čim joj se nepoznavanje te činjenice, tog podatka ili te radnje učini opasnim za javno zdravlje;

S.

budući da sigurnost pacijenata ima visok prioritet na političkom dnevnom rasporedu; budući da su države članice 2005. godine uspostavile mehanizam za raspravu o problemima sigurnosti pacijenata i ostalim poslovima u ovom području; budući da je osnovana radna skupina putem koje Komisija namjerava promicati rad i aktivnosti država članica, a njezini aktivni članovi su Svjetska zdravstvena organizacija (posebno putem Svjetskog saveza za sigurnost pacijenata), Vijeće Europe, OECD i Europska udruženja pacijenata, liječnika, medicinskih sestara, farmaceuta, stomatologa i bolnica;

T.

budući da infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi predstavljaju najčešće, a često i najpogubnije, uzroke nehotimičnih šteta, prvenstveno za pacijente;

U.

budući da infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi, koje u prosjeku zahvaćaju 5 % hospitaliziranih pacijenata, predstavljaju ozbiljan problem za javno zdravlje u državama članicama i težak ekonomski teret koji pritišće ograničene zdravstvene proračune;

V.

budući da je procijenjeno da je u razdoblju od 2011. do 2012. godine godišnji broj pacijenata koji se najmanje jedanput zaraze infekcijom povezanom sa zdravstvenom skrbi tijekom boravka u bolnicama u EU-u kao cjelini iznosio 3,2 milijuna (8);

W.

budući da infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi, koje značajno utječu na morbiditet, mortalitet (37 000 osoba umire izravno od takvih infekcija u EU-u) i troškove (procjenjuju se na više od 5,5 milijardi eura godišnje u Uniji), predstavljaju veliki problem za javno zdravlje u državama članicama Europske unije;

X.

budući da se infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi mogu javiti nakon boravka u bilo kojem tipu okruženja u kojem se pruža zdravstvena skrb, osobito primarna skrb, skrb u mjesnom domu zdravlja, socijalna skrb, privatna skrb, intenzivna skrb i dugotrajna skrb, ili prilikom pružanja bilo koje zdravstvene usluge, uključujući onu u domu (posebno kao posljedica pogrešaka u doziranju, pogrešaka u pakiranju lijeka, kontaminacije medicinskim instrumentima ili opremom ili kontaktom s pacijentima i stručnjacima na području zdravstva);

Y.

budući da se simptomi infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi dobivene prilikom hospitalizacije mogu pojaviti i nakon otpuštanja pacijenta;

Z.

budući da se prosječni boravak u bolnici u državama članicama smanjuje;

AA.

budući da je ECDC zajedno s međunarodnim stručnjacima zadužen za razvoj znanstvenih preporuka o mjerama koje se temelje na dokazima za djelotvorno sprječavanje infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi;

AB.

budući da se kućna skrb često pruža pacijentima pogođenima kroničnim ili degenerativnim bolestima i ne primaju se u bolnicu;

AC.

budući da stanje određenih bolesnika pogođenih kroničnim i degenerativnim bolestima često zahtijeva trajnu i stalnu liječničku pomoć, posebno zahtijevajući jako često uporabu medicinske opreme (kardioloških stimulatora, respiratorne opreme, katetera, urinarnih sonda itd.);

AD.

budući da uporaba takve medicinske opreme donosi rizike od infekcija;

AE.

budući da nedostatak poštovanja osnovne ljudske higijene, na primjer u zdravstvenim ustanovama, no također i doma, često za posljedicu ima pojačano širenje patogenih organizama, posebno onih koji su otporni na antimikrobna sredstva;

AF.

budući da jednostavne i ekonomski isplative preventivne mjere protiv infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi, kao što je uspostavljanje mjera zdravstvene edukacije (te osobito promicanje bolničke higijene) već postoje ili se trenutno ispituju eksperimentalno te daju obećavajuće rezultate i da bi bilo korisno istražiti moguće alternativne i ekonomski isplative metode za suzbijanje infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi;

AG.

budući da mikroorganizme odgovorne za infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi koji mogu kolonizirati čovjeka na duže razdoblje pacijenti mogu širiti tijekom svoje hospitalizacije te nakon nje, i da se infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi mogu zbog toga pojaviti na svim mjestima zdravstvene skrbi, u ustanovama srednjeg i dugog boravka, odnosno u domu pacijenta;

AH.

budući da je u samo 13 država članica uveden nacionalni nadzor nad infekcijama Clostridium difficile  (9) te da su liječnici opće prakse uključeni u prikupljanje podataka u samo tri nadzorna sustava – stanje je koje treba poboljšati;

AI.

budući da također sve veća mobilnost građana unutar europskih zdravstvenih sustava i među njima, sve više prekogranični karakter zdravstvene skrbi u Europi te mogućnost liječenja izvan svoje države prebivališta potiču brzo širenje otpornih mikroorganizama iz jedne države članice u drugu;

AJ.

budući da je problem antimikrobne rezistencije ozbiljna te u nekim državama rastuća opasnost za sigurnost pacijenata koja može komplicirati oporavak i liječenje od infekcija i koja povećava nacionalne troškove zdravstva;

AK.

budući da je infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi često teško liječiti, jer su mikroorganizmi koji ih uzrokuju često otporni na antimikrobna sredstva;

AL.

budući da samo unutar Unije, Islanda i Norveške bakterije otporne na antibiotike izazivaju otprilike 400 000 infekcija i 25 000 smrtnih ishoda godišnje te predstavljaju barem 1,5 milijardu eura dodatnih troškova za zdravstvenu skrb i gubitak produktivnosti;

AM.

budući da otpornost na antibiotike u Europi i dalje raste, a kod određenih bakterija može doseći 25 %, ili čak i više u nekoliko država članica;

AN.

budući da zadnji raspoloživi podaci pokazuju da markeri za otpornost na antibiotike bakterija koje se pojavljuju u infekcijama povezanim sa zdravstvenom skrbi iznose na vidjelo globalnu tendenciju povećanja multirezistencije i, posebno, povećanja postotka enterobakterija otpornih na cefalosporine treće generacije i S. aureus otpornih na meticilin;

AO.

budući da postoji pad u razvoju novih antimikrobnih lijekova;

AP.

budući da je razvoj otpornosti na antimikrobna sredstva prirodna i neizbježna posljedica njihove uporabe, ali koja se može ograničiti ako se antimikrobna sredstva upotrebljavaju oprezno i razumno;

AQ.

budući da se razvoj otpornosti na antimikrobna sredstva može osobito ubrzati neispravnom i prekomjernom uporabom ovih proizvoda u humanoj medicini što, u kombinaciji s nedostatnom higijenom i kontrolom infekcija može naškoditi učinkovitosti već ograničenog broja raspoloživih antimikrobnih sredstava;

AR.

budući da je, s obzirom na izostanak razvoja novih antibiotika/antimikrobnih sredstava, presudno da se sadašnja antimikrobna sredstva upotrebljavaju učinkovito što je duže moguće;

AS.

budući da bi, s obzirom na izostanak razvoja novih antibakterijskih lijekova, Europska komisija i države članice trebale surađivati kako bi podržale razvoj i raspoloživost takvih proizvoda, oslanjajući se na ECDC i stručno mišljenje Europske agencije za lijekove (EMA);

AT.

budući da poljoprivredna politika intenzivnog uzgoja potiče pojavu otpornosti na antibiotike, kako putem prehrambenog lanca tako i putem životinjskog izmeta koji se nalazi u procesu kruženja vode u prirodi;

AU.

budući da se primjećuje veća potrošnja antibiotika kod osoba koje su o tome najmanje informirane i da je bolje poznavanje antibiotika povezano s odgovornijim ponašanjem pri uporabi antibiotika;

AV.

budući da određene države članice nemaju čvrst regulatorni i pravni okvir kojim bi obvezale i podržale razumnu uporabu lijekova te da postoje znatne razlike u Europi u pogledu potrošnje antibiotika, u okviru ambulantne skrbi ali također i bolničke skrbi;

AW.

budući da postoji potreba za izobrazbom i podizanjem svijesti sudionika kojih se tiče uporaba antimikrobnih sredstava, uključujući političare, zdravstvene djelatnike i širu javnost, kako bi se potaknule nužne promjene ponašanja liječnika koji propisuju lijek, distributera i građana;

AX.

budući da su od donošenja Preporuke Vijeća 2009/C 151/01 uloženi značajni napori kako bi se poboljšala sigurnost pacijenata u državama članicama, osobito podizanjem, u svim državama članicama Unije, sigurnosti pacijenata na višu razinu u okviru njihove politike o javnom zdravstvu, određivanjem (u 19 država članica) nadležnog tijela za sigurnost pacijenata i poticanjem (u 23 države članice) obuke o sigurnosti pacijenata u zdravstvenim ustanovama;

AY.

budući da su od donošenja Preporuke Vijeća iz 2009. 2009/C 151/01 uloženi značajni napori u usvajanju i postavljanju strategija (nacionalnih i regionalnih) za sprječavanje i suzbijanje infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi u državama članicama, osobito usvajanjem smjernica koje se odnose na njihovo sprječavanje i suzbijanje, osnivanjem sustava aktivnog nadzora infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi (ili njihovim jačanjem ako već postoje);

AZ.

budući da je, s druge strane, određene mjere koje je Vijeće preporučilo kako bi se poboljšala sigurnost pacijenata u državama članicama u svojoj Preporuci 2009/C 151/01., do sada proveo samo ograničen broj država članica i da su poboljšanja još moguća – koliko na području bolničke skrbi toliko nebolničke skrbi, osobito na području uključenosti pacijenata, izobrazbe zdravstvenih djelatnika i njegovatelja u širem smislu, kao i uspostavljanjem europske nomenklature koja se odnosi na sigurnost pacijenata ili pak utvrđivanjem europskih smjernica za norme o sigurnosti pacijenata;

BA.

budući da je određene mjere koje je Vijeće preporučilo kako bi se spriječile i suzbile infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi u državama članicama do sada proveo samo ograničen broj država članica i da su poboljšanja još moguća, osobito na području informiranja pacijenata od strane zdravstvenih ustanova i isto tako na području podrške istraživačkim radovima posvećenima sprječavanju i suzbijanju infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi;

1.

pozdravlja mjere uspostavljene u državama članicama čiji je glavni cilj poboljšati opću sigurnost pacijenata i spriječiti učestalost infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi, a posebno:

2.

pozdravlja mjere Europske komisije za poboljšanje opće sigurnosti pacijenata poticanjem razmjene najbolje prakse među državama članicama te osmišljavanjem definicija i terminologije za sigurnost pacijenata, a osobito:

3.

pozdravlja rad Komisije i ECDC-a, zajedno sa zdravstvenim tijelima u državama članicama, na području sprječavanja i suzbijanja infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi;

4.

pozdravlja mjeru Komisije na području sprječavanja i suzbijanja infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi, koja je tijesno povezana s njezinim mjerama na području otpornosti na antimikrobna sredstva; pozdravlja, posebno, financiranje od strane Europske komisije istraživačkih projekata na području sprječavanja i suzbijanja infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi i antimikrobne rezistencije te osobito projekte koji imaju europsku dimenziju, poput projekta IPSE (Improving Patient Safety in Europe), projekta IMPLEMENT (Implementing Strategies Bundles for Infection Prevention & Management) i projekta PROHIBIT (Prevention Of Hospital Infections By Intervention and Training) kojemu je cilj analizirati postojeće praktične smjernice za sprječavanje infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi u bolnicama u Europi i kojemu je cilj ispitati strategiju sprječavanja bakterija povezanih s centralnim venskim kateterima (infekcije koje su naročito teške, u toj mjeri da se povezuju s velikim morbiditetom kao i s visokim izravno uzrokovanim mortalitetom);

5.

pozdravlja rad ECDC-a na koordiniranju i nadzoru te osobito:

6.

prepoznaje da do sada na razini Europske unije ne postoji ni klasifikacija niti sustav izvješćivanja za sigurnost pacijenata kako bi se identificirali, razumjeli i analizirali čimbenici povezani sa sigurnošću pacijenata, što bi potaknulo izobrazbu i poboljšanje sustava;

7.

potvrđuje da je još uvijek mali broj država članica:

8.

poziva države članice da nastave s naporima za prikupljanje usporedivih pokazatelja o sigurnosti pacijenata te sve države članice da se uz potporu Komisije uključe u to;

9.

poziva države članice da nastave s bilateralnom i multilateralnom suradnjom na području sigurnosti pacijenata te da je pojačaju na nacionalnoj i/ili regionalnoj razini;

10.

preporučuje da sigurnost pacijenata, a posebno sprječavanje i suzbijanje infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi, zauzmu istaknuto mjesto na političkome dnevnom redu EU-a, kako na nacionalnoj razini u državama članicama tako i na regionalnoj i lokalnoj razini;

11.

potiče države članice da nastave s naporima za poboljšanje sigurnosti pacijenata te da provedu, ako to već nisu učinile, dodatne mjere, uključujući izradu akcijskih planova za suzbijanje infekcija povezanih sa zdravstvenom skrbi, koje će u potpunosti odražavati preporuke Vijeća;

12.

potiče posebno države članice da uspostave ili pojačaju, ako već postoje:

13.

poziva Europsku agenciju za lijekove (EMA) da sastavi popis lijekova izvan odobrene indikacije koji se upotrebljavaju unatoč postojanju dopuštene alternative; poziva države članice da se pobrinu za to da se medicinsko stručno osoblje i pacijenti informiraju o tome kada se neki lijek upotrebljava izvan odobrene indikacije;

14.

potiče Europsku komisiju i nadležne europske agencije da uspostave, ili pojačaju ako već postoje, upoznaju javnost i učine lako upotrebljivim sustave upozoravanja na neželjene događaje povezane osobito s lijekovima i medicinskom opremom, koji omogućavaju definiranje odgovornosti u slučaju nedostataka u lancu skrbi te izvlačenje pouka iz tih nedostataka;

15.

potiče države članice da ponovno razmotre svoje strukture za izvješćivanje o neželjenim događajima, da ocijene provodi li se takvo izvješćivanje u kulturi „bez okrivljavanja” te da stručnjaci na području zdravstva mogu otvoreno iznijeti informacije koje neće imati negativne posljedice za njih osobno;