30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/4

Žalba koju je 29. siječnja 2016. podnio Carsten René Beul protiv rješenja Općeg suda (deveto vijeće) od 23. studenoga 2015. u predmetu T-640/14, Beul protiv Parlamenta i Vijeća

(Predmet C-53/16 P)

(2016/C 191/07)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Carsten René Beul (zastupnici: H.-M. Pott i T. Eckhold, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Europski parlament, Vijeće Europske unije

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	poništi rješenje Općeg suda Europske unije od 23. studenoga 2015.;

—	poništi pobijanu Uredbu (EU) br. 537/2014, podredno vrati predmet Općem sudu Europske unije na ponovno odlučivanje;

—	naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Tužbom pred Općim sudom tužitelj je zahtijevao poništenje Uredbe (EU) br. 537/2014 (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o posebnim zahtjevima u vezi zakonske revizije subjekata od javnog interesa i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2005/909/EZ.

Tužitelj je ovlašteni revizor u Njemačkoj (osim toga i ovlašteni revizor prema pravu Velikog Vojvodstva Luksemburg i Talijanske Republike). Ovlašten je za zakonsku reviziju subjekata od javnog interesa. Kao revizor, on za svoju sveukupnu djelatnost podliježe nadzoru Revizorske komore, društva javnoga prava članovi kojega su revizori i koji biraju njegova tijela.

Pobijanom uredbom (u daljnjem tekstu: uredba) propisano je da za reviziju subjekata od javnog interesa zakonske revizore nadzire neovisno tijelo, to jest, tijelo neovisno i o uputama države. U tom tijelu aktivni revizor ni u kojem slučaju ne može raditi kao revizor, a bivši revizor tek nakon proteka duljeg vremenskog razdoblja od obavljanja svoje djelatnosti.

Tužitelj smatra da mu novo uređenje nanosi štetu. Ističe da uredba povređuje pravo Unije.

Opći sud Europske unije odbacio je njegovu tužbu kao nedopuštenu. Smatra da tužitelj nema aktivnu procesnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv uredbe. Opći sud to obrazlaže time da se uredba ne odnosi na njega osobno jer ulazi u krug osoba koje apstraktno podliježu normi i ne može ostvariti nikakva pojedinačna prava.

Nasuprot tomu, tužitelj ističe da se norma na njega odnosi izravno i osobno. Smatra da je krug adresata otvoren, osobito i zbog toga što između donošenja uredbe i njezina stupanja na snagu protječe određeno razdoblje u kojemu bi u krug pripadnika zanimanja mogao stupiti neodređeni broj osoba.

Tužitelj protiv toga iznosi da se uredba na njega odnosi ne samo izravno, nego i osobno. Opći sud je to zanemario. Osobito smatra da je krug pripadnika zanimanja u svako doba određen primjenom nadzora koji proizlazi iz prava Unije. Postojanje pravne zaštite ne može ovisiti o razdoblju između donošenja i stupanja na snagu.

Osim toga, tužitelj smatra da pretpostavljanjem nepostojanja osobnog utjecaja nastaje pravna praznina. S obzirom na Povelju o temeljnim pravima koja štiti i slobodu izbora zanimanja i Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava, ona mora biti otklonjena. To ulazi u odgovornost i nadzor sudova Europske unije jer su oni stvorili okolnosti koje su dovele do nastanka pravne praznine.

(1) SL L 158, str. 77.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/5

Žalba koju je 1. veljače 2016. podnio ClientEarth protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) od 13. studenoga 2015. u predmetu T-424/14, ClientEarth protiv Europske komisije

(Predmet C-57/16 P)

(2016/C 191/08)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: ClientEarth (zastupnici: O. W. Brouwer, F. Heringa, J. Wolfhagen, advocaten)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

ukine presudu Općeg suda od 13. studenoga 2015. kojom je:

—	odbijena žaliteljeva tužba;

—	žalitelju naloženo snošenje vlastitih troškova i plaćanje troškova Europske komisije.

ii.	naloži Komisiji snošenje troškova, uključujući troškove eventualnih intervenijenata.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj ističe da presudu treba ukinuti zbog sljedećih razloga:

Prvi žalbeni razlog : pogreška koja se tiče prava koja se sastoji u tome što je prihvaćena opća pretpostavka iz članka 4. stavka 3. Uredbe 1049/2001 (1) (prvi podstavak) u odnosu na tražene dokumente.

Opći je sud počinio pogrešku koja se tiče prava jer:

i.	je pogrešno primijenio sudsku praksu Suda;

ii.	nije priznao da članak 17. stavak 1. do 3. UEU-a ne daje osnovu za prihvaćanje te opće pretpostavke;

iii.	je prihvatio opću pretpostavku u odnosu na neotkrivanje traženih dokumenata, a da nije primijenio test stvarne i posebne štete;

iv.	nije priznao da su traženi dokumenti neodvojivo povezani s odlukom o tome hoće li se ili ne slijediti inicijative zakonodavne politike; i

Drugi žalbeni razlog : pogreška koja se tiče prava koja se sastoji u tome što nije priznato postojanje prevladavajućeg javnog interesa.

Opći je sud počinio pogrešku koja se tiče prava jer:

i.	nije uzeo u obzir posebne javne interese koje je naveo ClientEarth;

ii.	je utvrdio da naknadno otkrivanje traženih dokumenata isključuje postojanje prevladavajućeg javnog interesa u otkrivanju traženih dokumenata;

iii.	je utvrdio da otkrivanje drugih dokumenata koji nisu traženi dokumenti isključuje postojanje prevladavajućeg javnog interesa u otkrivanju traženih dokumenata;

iv.	nije priznao narav javnog interesa koju je predstavio ClientEarth;

v.	nije protumačio osnove za odbijanje zahtjeva restriktivno, uzimajući u obzir društveni interes sadržan u otkrivanju tih informacija, kako je određeno u drugoj rečenici članka 6. stavka 1. Uredbe 1367/2006 (2);

vi.	nije priznao javni interes u poboljšanju pravosuđa u pitanjima okoliša.

(1) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije SL L 145, str. 43. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.)

(2) Uredba (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice SL L 264, str. 13. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 20., str. 29.)

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/6

Žalba koju je 9. veljače 2016. podnijela Comercializadora Eloro, S.A. protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 9. prosinca 2015. u predmetu T-354/14, Comercializadora Eloro protiv OHIM-a – Zumex Group (Zumex)

(Predmet C-71/16 P)

(2016/C 191/09)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelj: Comercializadora Eloro, S.A. (zastupnik: J. L. de Castro Hermida, odvjetnik)

Druge stranke u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) i Zumex Group, S.A.

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva:

—

u vezi s podnesenim dokazima, da se dokumentacija podnesena na kraju žalbenog postupka i koja je ponovno podnesena u žalbenom zahtjevu kojim se pokreće postupak, a koja je podijeljena i numerirana u dokumentima od 1. do 7., kako se i navodi na popisu dokumenata priloženih toj tužbi, smatra podnesenom i prihvaćenom;

—	da se na temelju dokumenata podnesenih u okviru upravnog postupka utvrdi da je žalitelj (Comercializadora Eloro, S.A.) u dovoljnoj mjeri dokazao stvarnu i konkretnu uporabu svoga žiga JUMEX tijekom predmetnog razdoblja i na relevantnom teritoriju za voćne sokove iz razreda 32;

—

s obzirom na to da je suprotstavljena stranka odnosno žalitelj dokazao uporabu ranijeg žiga, da odbije zahtjev podnositelja prijave za registraciju žiga ZUMEX za sve proizvode iz razreda 32 jer postoji vjerojatnost dovođenja potrošača u zabludu s obzirom na to da su oba žiga prisutna na tržištu i da nose slične nazive te imaju istovjetnu tržišnu namjenu.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Prvi žalbeni razlog: povreda članka 42. stavka 2. Uredbe o žigu Zajednice (1) i pravila 22. točke 2. i točke 3. iz Uredbe o provedbi (2)

Odjel za prigovore EUIPO-a zaključio je da je suprotstavljena stranka u dovoljnoj mjeri dokazala da se tijekom referentnog razdoblja i na referentnom području žig doista koristio.

Sumnje iznesene u pobijanoj presudi, u vezi s time jesu li proizvodi prodani nizozemskom društvu „Nidera General Merchandise, B.V.” doista dospjeli na teritorij Europske unije, temelje se isključivo na indicijama, tj. na internetskim stranicama tog društva dostupnima na www.ngm-int.com, a na kojima to društvo navodi da su njezine komercijalne djelatnosti koncentrirane na zemlje zapadne Afrike.

Valja utvrditi da ispis s tih internetskih stranica nema u tom pogledu dokaznu snagu jer je pribavljen u trenutku kada su se ti podneseni dokazi ispitivali, tj. oko 5. kolovoza 2011., drugim riječima osam godina nakon početka i tri godine nakon svršetka razdoblja relevantnog za dokaz o uporabi. Tijekom tog razdoblja trgovačka djelatnost predmetnog društva i geografski opseg njegove djelatnosti mogli su znatno varirati. Pravna logika nalaže da se dokaz podnesen radi osporavanja uporabe žiga također odnosi na relevantno razdoblje, a ne na razdoblje nakon toga.

Računi koji su podneseni kao dokazi upućuju na to da nizozemsko društvo „Nidera General Marchandise, B.V.”, sa sjedištem u Rotterdamu, nije samo kupac već i primatelj prodanih proizvoda, iz čega proizlazi da su ti proizvodi ušli na teritorij Europske unije.

Suprotstavljena stranka podnijela je dokaze o pripadnosti tog društva grupaciji „Nidera” sa sjedištem u više europskih zemalja, uključujući Španjolsku preko društva kćeri „Nidera Agro Comercia, S.A.”, što upućuje na to da postoje utemeljene indicije da su proizvodi koje je to društvo kupilo bili namijenjeni za europsko tržište.

S obzirom na to da je suprotstavljena stranka dokazima potkrijepila uporabu svoga žiga i potvrdila je podnesenim računima od prodaje proizvoda zaštićenih žigom, pri osporavanju utemeljenosti tih dokaza teret dokazivanja treba prebaciti na podnositelja zahtjeva za registraciju žiga kako bi on utvrdio manjkavost podnesenih dokaza, a da se pritom ne služi samo nagađanjima i pretpostavkama.

Drugi žalbeni razlog: povreda članka 15. stavka 1. točke (b) Uredbe o žigu Zajednice

Činjenica da se nizozemsko društvo „Nidera General Merchandise, B.V.” u računima navodi kao primatelj proizvoda isključuje da su se proizvodi carinili u Europskoj uniji u okviru režima vanjskog carinskog provoza i upućuje na to da su doista dospjeli na tržište na relevantnom teritoriju, iako su kasnije bili ponovno izvezeni u Afriku.

U pobijanoj se presudi odbacuje tvrdnja da uvoz isključivo u svrhu ponovnog izvoza predstavlja stvarnu uporabu žiga, i to na osnovi toga da takva djelatnost ne dopušta stvaranje ili održavanje tržišnih udjela. Međutim, ratio se podudara sa situacijom predviđenom u članku 15. stavku 1. točki (b) Uredbe o žigu zajednice: utvrđivanje žiga isključivo u svrhu izvoza, aktivnost koja jednako tako ne omogućuje stvaranje ili održavanje tržišnih udjela na teritoriju Unije.

Treći žalbeni razlog: povreda članka 76. stavka 2. Uredbe o žigu Zajednice

Iz odredbe i sudske prakse razabire se da se prema općem pravilu argumenti i dokazi prihvaćaju pa i onda kada ih se podnosi izvan roka i stoga se diskrecijsku ovlast EUIPO-a valja tumačiti restriktivno te zahtijevati obrazloženje na kojemu se odbijanje temelji. Diskrecija nije proizvoljnost niti subjektivnost.

Novi računi i oznake na pakiranjima podneseni na kraju žalbenog postupka, dokumenti od 1. do 7., od ključne su važnosti jer, s obzirom na to da su ih izdala druga europska društva, otklanjaju sumnje u pogledu računa koje je izdalo nizozemsko društvo „Nidera General Merchandise, B.V.”.

Kada je podnosila dokaze o uporabi svoga žiga suprotstavljena je stranka naišla na kronološke prepreke (prikupljanje dokaza odvijalo se tri godine nakon predmetnog korištenja) i geografske prepreke (suprotstavljena stranka je meksičko društvo s najviše interesa na američkom kontinentu).

Analiza odgovarajućih kronoloških i geografskih okolnosti te presudna važnost dokumentacije za rješavanje spora, koja je podnesena sa zakašnjenjem, trebala je dovesti do prihvaćanja dokumenata, pri čemu se trebalo utvrditi stvarnu i konkretnu uporabu ranijeg žiga suprotstavljene stranke te izvršiti nužnu usporedbu žigova iz spora radi utvrđivanja vjerojatnosti dovođenja potrošača u zabludu.

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice SL 2009, L 78, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.)

(2) Uredba Komisije (EZ) br. 2868 od 13. prosinca 1995. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice SL 1995., L 303, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 84.)

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/8

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. veljače 2016. uputio Tribunale di Udine – kazneni postupak protiv Giorgia Fidenata i dr.

(Predmet C-111/16)

(2016/C 191/10)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale di Udine

Stranke glavnog postupka

Giorgio Fidenato, Leandro Taboga i Luciano Taboga

Prethodna pitanja

Mora li Komisija u smislu članka 54. stavka 1. Uredbe br.. 178/2002 (1), kada je država članica pozove, čak i u slučaju da smatra da u odnosu na hranu i hranu za životinje ne postoj ozbiljan i očiti rizik za zdravlje ljudi, životinja ili okoliša, donijeti hitne mjere u smislu članka 53. Uredbe br. 178/2002?

U slučaju da Komisija izvijesti o svojoj ocijeni, državu članicu koja traži donošenje mjere, ocjeni koja je suprotna zahtjevima iste i prema kojoj se sadržajno otklanja potreba donošenja hitnih mjera i kada stoga Komisija ne usvoji takve hitne mjere u smislu [članka] 34. [Uredbe] br. 1829/2003 kako je zatražila država članica, može li država članica koja traži donošenje mjere donijeti privremene hitne mjere u smislu članka 53. Uredbe br. 178/2002?

Može li se navodima, koji se odnose na načelo opreznosti i koji se ne temelje na parametrima o postojanju teškog i očitog rizika za zdravlje ljudi, životinja i okoliš zbog uporabe hrane ili hrane za životinje, opravdati donošenje privremenih hitnih mjera države članice u smislu članka 34. Uredbe (EZ) br. 1829/2003?

Kada je jasno i očito da je Europska komisija ocijenila da ne postoje bitni uvjeti za donošenje hitnih mjera u odnosu na hranu ili hranu za životinje, što je naknadno potvrđeno i u znanstvenom mišljenju Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA), kada je ta ocjena je u pisanom obliku dostavljena državi članici koja traži donošenje mjere, može li država članica i dalje zadržati na snazi svoje privremene hitne mjere i/ili obnoviti takve privremene hitne mjere, nakon što je isteklo privremeno vremensko razdoblje za koje su donesene?

(1) Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 7., str. 91.)

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/9

Žalba koju je 26. veljače 2016. podnio British Airways protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 16. prosinca 2015. u predmetu T-48/11, British Airways protiv Europske komisije

(Predmet C-122/16 P)

(2016/C 191/11)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: British Airways plc (zastupnici: J. Turner QC, R. O'Donoghue, Barristers, A. Lyle-Smythe, Solicitor)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine presudu Općeg suda u dijelu u kojem je učinak poništenja pobijane odluke Europske komisije ograničen na tužbeni zahtjev koji je British Airways istaknuo u svojoj prvotnoj tužbi za poništenje;

—	ukine stavak 1. izreke presude Općeg suda;

—	poništi pobijanu odluku Europske komisije u cijelosti; i

—	naloži da se društvu British Airways naknade troškovi žalbenog postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Ovom žalbom British Airways plc zahtijeva djelomično ukidanje presude Općeg suda donesene 16. prosinca 2015. u predmetu T-48/11, British Airways plc protiv Europske komisije. Presudom je djelomično poništena Odluka Komisije C(2010) 7694 final od 9. studenoga 2010. u predmetu COMP/39258 – Airfreight, u dijelu u kojem se odnosi na British Airways.

U prilog svojoj žalbi, žalitelj ističe dva žalbena zahtjeva.

Prvim žalbenim razlogom, žalitelj tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava primijenivši pravilo ultra petita kako bi ograničio svoje djelovanje iako je Opći sud na vlastitu inicijativu utvrdio da postoje temeljni nedostaci javne politike zbog kojih je odluka Europske komisije u cijelosti nevaljana. Isticanjem pitanja javne politike na vlastitu inicijativu, i odlučivanjem o predmetu na toj osnovi, Opći sud nije presudio ultra petita; zbog čega je počinio pogrešku koja se tiče prava time što je utvrdio da za njega vrijedi ograničenje ultra petita kada je riječ o odlučivanju o posljedicama njegove odluke u izreci presude.

Drugim žalbenim razlogom, koji je istaknut podredno, žalitelj tvrdi, da bi Opći sud, čak i ako bi se primijenilo načelo ultra petita, trebao presuditi da je ipak ovlašten – čak i obvezan – poništiti pobijanu odluku u cijelosti kako bi dao učinak svojim utvrđenjima da postoji nedostatak u pobijanoj odluci koji je u suprotnosti s nadređenim načelima prava, to jest načelom zakonitosti i načelom djelotvorne sudske zaštite koja proizlaze iz članka 47. Povelje o temeljnim pravima.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/10

Žalba koju je 27. veljače 2016. podnio Orange Polska SA protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 17. prosinca 2015. u predmetu T-486/11, Orange Polska SA protiv Europske komisije

(Predmet C-123/16 P)

(2016/C 191/12)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Orange Polska SA (zastupnici: D.M. Beard QC, A. Howard, Barristers, M. Modzelewska de Raad, adwokat, P. Paśnik, adwokat)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Polska Izba Informatyki i Telekomunikacji, European Competitive Telecommunications Association

Zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine presudu;

—	poništi odluku u cijelosti; podredno

—	poništi članak 2. odluke u cijelosti, ili podredno,

—	smanji kaznu koja je odlukom izrečena na primjerenu visinu; ili podredno,

—	odluku u dijelu koji se odnosi na kaznu vrati Komisiji na ponovno odlučivanje; i

—	naloži Komisiji snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj žalbi, žalitelj ističe tri žalbena razloga – prvim žalbenim razlogom osporava se materijalna valjanost utvrđenja povrede u pobijanoj Komisijinoj odluci, dok su druga dva razloga usmjerena na visinu kazne određene na temelju članka 2. odluke.

a.	Kao prvo, žalitelj tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava i obrazlaganja jer od Komisije nije zahtijevao da dokaže zakoniti interes za pokretanje i vođenje ispitnog postupka i donošenje odluke o povredi u pogledu prethodnog postupanja.

b.	Kao drugo, Opći je sud počinio nekoliko pogrešaka koje se tiču prava i/ili iskrivio dokaze jer je podržao Komisijinu ocjenu utjecaja povrede za potrebe izračunavanja visine kazne.

c.	Kao treće, Opći sud je počinio pogreške koje se tiču prava i počinio očitu pogrešku u ocjeni dokaza jer nije uzeo u obzir Orangeova ulaganja kako bi se kazna smanjila zbog olakotnih okolnosti.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/11

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. veljače 2016. uputio Prim’Awla tal-Qorti Ċivili (Malta) – Malta Dental Technologists Association and Others protiv Superintendent tas-Saħħa Pubblika, Kunsill tal-Professjonijiet Kumplimentari għall-Mediċina

(Predmet C-125/16)

(2016/C 191/13)

Jezik postupka: malteški

Sud koji je uputio zahtjev

Prim’Awla tal-Qorti Ċivili

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Malta Dental Technologists Association and Others

Tuženici: Superintendent tas-Saħħa Pubblika, Kunsill tal-Professjonijiet Kumplimentari għall-Mediċina

Prethodna pitanja

Je li zabrana malteških zdravstvenih tijela, ili njihovo odbijanje da dodijele priznanje stručnih kvalifikacija kliničkog dentalnog tehničara (clinical dental technologist ili denturist), pri čemu je, unatoč nepostojanju diskriminacije u zakonodavstvu, pojedincima iz drugih država članica koji su u tom pogledu podnijeli zahtjev u praksi onemogućeno obavljanje profesije na Malti, nespojiva s načelima i pravnim odredbama koje uređuju stvaranje jedinstvenog tržišta, osobito onima koje proizlaze iz članka 49. UFEU-a, članka 52. UFEU-a i članka 56. UFEU-a, u situaciji kada ne postoji opasnost za javno zdravlje?

Treba li Direktivu 2005/36/EZ (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005, poznatu kao Direktiva o stručnim kvalifikacijama, primijeniti u odnosu na kliničke dentalne tehničare, uzimajući u obzir činjenicu da bi, ako se pokaže da umjetno zubalo ima nedostatak, jedina posljedica bila to da zubni aparat s nedostatkom treba prilagoditi ili zamijeniti, bez opasnosti za pacijenta?

3.	Može li zabrana malteških zdravstvenih tijela, koja se osporava u ovom predmetu, služiti ostvarenju cilja visokih standarda zaštite javnog zdravlja, kada se bilo koje umjetno zubalo s nedostatkom može zamijeniti bez opasnosti za pacijenta?

Je li način na koji tuženik, Superintendent tas-Saħħa Pubblika (javnozdravstveni nadzornik), tumači i primjenjuje Direktivu 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. u odnosu na kliničke dentalne tehničare koji su tražili priznanje kod istih malteških tijela povreda načela proporcionalnosti?

(1) Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (SL 2005 L 255, str. 22.) (SL, posebno izdanje n hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 125.).

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/12

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 4. ožujka 2016. uputio cour d'appel de Mons (Belgija) – Christian Ferenschild protiv JPC Motor SA

(Predmet C-133/16)

(2016/C 191/14)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour d'appel de Mons

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Christian Ferenschild

Tuženik: JPC Motor SA

Prethodno pitanje

Treba li odredbe članka 5. [stavka] 1. i članka 7. [stavka] 1. podstavka 2. Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o određenim aspektima prodaje robe široke potrošnje i o jamstvima za takvu robu (1), tumačiti na način da im se protivi odredba nacionalnog prava tumačena na način da dozvoljava, da za rabljenu robu, rok zastare za tužbu potrošača istječe prije završetka roka od dvije godine od dostave robe koja nije u skladu s ugovorom kada su trgovac i potrošač ugovorili jamstveni rok kraći od dvije godine?

(1) SL L 171, str. 12. (SL., posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., sv. 22., str. 17.)

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/12

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. ožujka 2016. uputio Commissione Tributaria Regionale di Milano (Italija) – Stanleybet Malta Ltd, Mario Stoppani protiv Agenzia delle dogane e dei Monopoli

(Predmet C-141/16)

(2016/C 191/15)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Commissione Tributaria Regionale di Milano

Stranke glavnog postupka

Žalitelji: Stanleybet Malta Ltd, Mario Stoppani

Druga strana u postupku: Agenzia delle dogane e dei Monopoli

Prethodna pitanja

Protivi li se člancima 56. i 52. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kako su protumačeni u sudskoj praksi Suda Europske unije u području igara na sreću i klađenja, na koje se odnose presude Gambelli, Placanica te Costa i Cifone, te u području porezne diskriminacije, na koje se odnose presude Lindman, Komisija protiv Španjolske te Bianco i Fabretti, kao i načelima prava Unije koja se odnose na jednako postupanje, nediskriminaciju i legitimna očekivanja, nacionalni propis, poput onog talijanskog o kojemu se raspravlja u glavnom postupku, kojime je predviđeno da su podvrgnuti plaćanju, i s retroaktivnim učinkom, jedinstvenog poreza na klađenje i igre na sreću iz članaka 1. do 3. Zakonodavne uredbe br. 504. od 23. prosinca 1998., kako su izmijenjeni člankom 1. stavkom 66. točkom (b) Zakona o proračunu, nacionalni posrednici u prijenosu podataka igre, koji taj prijenos vrše za račun organizatora klađenja koji imaju sjedište u drugoj državi članici Europske unije, a osobito oni koji imaju odlike društva Stanleybet Malta Ltd. i eventualno sami organizatori klađenja solidarno s njihovim nacionalnim posrednicima.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/13

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. ožujka 2016. uputio Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas (Latvija) – UAB „Vakarų Baltijos laivų statykla” protiv Valstybinė mokesčių inspekcija prie Lietuvos Respublikos finansų ministerijos

(Predmet C-151/16)

(2016/C 191/16)

Jezik postupka: latvijski

Sud koji je uputio zahtjev

Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas

Stranke glavnog postupka

Tužitelj:„Vakarų Baltijos laivų statykla”

Tuženik: Valstybinė mokesčių inspekcija prie Lietuvos Respublikos finansų ministerijos

Prethodna pitanja

Treba li članak 14. stavak 1. točku (c) Direktive Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. (1) o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije, kako je zadnje izmijenjena Direktivom Vijeća 2004/75/EZ od 29. travnja 2004., (2) tumačiti na način da se trošarina za nabavu energenata ne smije naplatiti u okolnostima, poput onih u ovom predmetu, u kojima se ti proizvodi nabavljaju kao gorivo za brod koji će se koristiti za plovidbu unutar voda [Europske unije] s ciljem da taj brod otplovi vlastitim pogonom – ali bez izravne naknade – od mjesta u kojem je sagrađen do luke u drugoj državi članici zato da bi tamo preuzeo prvi komercijalni teret?

Protive li se članku 14. stavku 1. točki (c) Direktive 2003/96 odredbe nacionalnog zakonodavstva država članica, poput onih koje su primjenjive u ovom predmetu, koje isključuju mogućost korištenja poreznog oslobođenja u slučaju kada je nabava energenata izvršena protivno uvjetima koje je utvrdila država članica, iako ta nabava ispunjava osnovne pretpostavke za primjenu oslobođenja navedenog u odredbi Direktive 2003/96?

(1) SL 2003 L 283, str. 51. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 75.)

(2) SL 2004 L 157, str.. 100. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 103.)

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/13

Tužba podnesena 14. ožujka 2016. – Europska komisija protiv Velikog Vojvodstva Luksemburg

(Predmet C-152/16)

(2016/C 191/17)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnik: J. Hottiaux, agent)

Tuženik: Veliko Vojvodstvo Luxembourg

Tužbeni zahtjev

—

Utvrditi da je time što nije uspostavilo nacionalni elektronički registar poduzeća cestovnog prijevoza, te stoga nije uspostavilo međupovezanost s registrima drugih država članica, Veliko Vojvodstvo Luksemburg povrijedilo obveze koje ima na temelju članka 16. stavaka 1. i 5. Uredbe (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/26/EZ (1);

—	naložiti Velikom Vojvodstvu Luksemburg snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U skladu s člankom 16. stavkom 1. Uredbe br. 1071/2009, svaka država članica vodi nacionalni elektronički registar poduzeća cestovnog prijevoza kojima je nadležno tijelo, koje je država članica imenovala, izdalo dozvole za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika.

Međutim, iz odgovora Luksemburške države na pismo opomene proizlazi da nije uspostavljen takav registar.

Slijedom toga Luksemburška država ne pridržava se članka 16. stavka 1. Uredbe br. 1071/2009.

U skladu s člankom 16. stavkom 5. Uredbe br. 1071/2009, države članice dužne su poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale međupovezanost i dostupnost nacionalnih elektroničkih registara diljem Unije.

U nedostatku nacionalnog registra, nema sumnje da luksemburška administracija nije poduzela potrebne mjere da bi povezala svoj nacionalni registar, koji ne postoji, s drugim nacionalnim registrima.

Stoga se Luksemburška država ne pridržava članka 16. stavka 5. Uredbe br. 1071/2009.

(1) SL L 300., str. 51. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6. svezak 7. str. 135.)

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/14

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. ožujka 2016. uputio Augstākā tiesa (Latvija) – „Latvijas dzelzceļš” VAS protiv Valsts ieņēmumu dienests

(Predmet C-154/16)

(2016/C 191/18)

Jezik postupka: latvijski

Sud koji je uputio zahtjev

Augstākā tiesa

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: VAS „Latvijas dzelzceļš”

Tuženik: Valsts ieņēmumu dienests

Prethodna pitanja

Treba li članak 203. stavak 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 (1) od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice tumačiti na način da se primjenjuje svaki put kada u okviru postupka vanjskog provoza cjelokupna količina robe nije predana odredišnoj carinarnici, pa i onda kada je potpuno uništenje ili nepovratan gubitak te robe u dovoljnoj mjeri dokazan?

Ako je odgovor na prvo pitanje niječan, može li zadovoljavajući dokaz o potpunom uništenju robe, te stoga o činjenici da do ulaska robe u gospodarski promet države članice nije moglo doći, biti temeljem za primjenu članka 204. stavka 1. točke (a) i članka 206. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice, a da se pritom količina izgubljene robe u okviru postupka vanjskog provoza ne uračunava u carinski dug?

Ako se članak 203. stavak 1., članak 204. stavak 1. točku (a) i članak 206. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku tumači u smislu da se carina izračunava prema količini robe uništene tijekom postupka vanjskog provoza, treba li članak 2. stavak 1. točku (d) i članke 70. i 71. Direktive Vijeća 2006/112/EZ (2) o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost tumačiti u smislu da se povrh uvoznih carina uračunava i porez na dodanu vrijednost, unatoč činjenici da roba u stvarnosti nije puštena u gospodarski promet države članice?

Treba li članak 96. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice tumačiti u smislu da je glavni obveznik uvijek dužan platiti carinski dug koji proizlazi iz postupka vanjskog provoza, neovisno o tome je li se prijevoznik pridržavao obveza iz članka 96. stavka 2. te uredbe?

Treba li članak 94. stavak 1., članak 96. stavak 1. i članak 213. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice tumačiti u smislu da je carinsko tijelo države članice obvezno proglasiti solidarno odgovornima sve osobe koje se u konkretnom slučaju povrh glavnog obveznika moraju smatrati odgovornima za carinski dug u skladu s odredbama Carinskog zakonika?

Ako je odgovor na prethodno pitanje potvrdan i ako se u zakonodavstvu države članice obveza plaćanja poreza na dodanu vrijednost na uvoz robe načelno veže za postupak u okviru kojega se ta roba stavlja u slobodan promet, treba li članke 201., 202. i 205. Direktive Vijeća 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost tumačiti u smislu da je država članica obvezna proglasiti solidarnu odgovornost svih osoba koje se u konkretnom slučaju moraju smatrati odgovornima za plaćanje poreza na dodanu vrijednost u skladu s odredbama Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice?

Ako je odgovor na peto ili šesto pitanje potvrdan, treba li članak 96. stavak 1. i članak 213. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku, kao i članke 201., 202. i 205. Direktive Vijeća 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost tumačiti u smislu da ako u svrhu plaćanja carinskog duga carinsko tijelo greškom nije utvrdilo solidarnu odgovornost jedne od osoba koja je odgovorna zajedno s glavnim obveznikom, to može samo po sebi biti opravdanje za oslobađanje glavnog obveznika od carinskog duga?

(1) SL L 302, str. 1. (Posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 2., str. 110.)

(2) SL L 347, str. 1. (Posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/15

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. ožujka 2016. uputio Augstākā tiesa (Latvija) – „Starptautiskā lidosta ‚Riga’” VAS protiv Konkurences padome

(Predmet C-159/16)

(2016/C 191/19)

Jezik postupka: latvijski

Sud koji je uputio zahtjev

Augstākā tiesa

Stranke glavnog postupka

Tužitelj:„Starptautiskā lidosta ‚Riga’” VAS

Tuženik: Konkurences padome

Prethodna pitanja

Treba li članke 102. i 107. stavak 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije tumačiti u smislu da se jedno te isto ponašanje državnog poduzeća može analizirati i u pogledu postojanja državne potpore (u obliku eventualnog dodjeljivanja državne potpore klijentu ili trgovinskom partneru) i u pogledu zlouporabe vladajućeg položaja (diskriminacija u određivanju cijena)?

2)	Postoji li između tih dviju analiza određeni redoslijed ili hijerarhija?

Je li javnom tijelu ili sudu pred kojim se vodi postupak zbog povrede pravila tržišnog natjecanja u vezi s utvrđivanjem diskriminatornih cijena klijentima ili trgovinskim partnerima javnog poduzeća dopušteno utvrditi da se ponašanjem gospodarskog subjekta krši članak 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, ako se ta povreda odnosi na dodjeljivanje državne potpore protivno postupku prethodnog utvrđivanja iz članka 108. stavka 3. UFEU-a?

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/16

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. ožujka 2016. uputio Court of Appeal (England & Wales) (Civil Division) (Ujedinjena Kraljevina) – Commissioners for Her Majesty's Revenue & Customs protiv Mercedes Benz Financial Services UK Ltd

(Predmet C-164/16)

(2016/C 191/20)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

Court of Appeal (England & Wales) (Civil Division)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Commissioners for Her Majesty's Revenue & Customs

Tuženik: Mercedes Benz Financial Services UK Ltd

Prethodna pitanja

1.	Koje je značenje riječi „s ugovorom […] kojim se utvrđuje prijenos vlasništva, pod uvjetom uobičajenog tijeka događaja, najkasnije po izvršenju konačne otplate” u članku 14. stavku 2. točki (b) (1)?

2.	Posebno, u kontekstu ovog predmeta, zahtijeva li izraz „pod uvjetom uobičajenog tijeka događaja” da porezno tijelo samo utvrdi postojanje mogućnosti kupnje koja se može iskoristiti najkasnije po izvršenju konačne otplate?

3.	Podredno, zahtijeva li izraz „pod uvjetom uobičajenog tijeka događaja” da nacionalno tijelo učini nešto više i utvrdi ekonomsku svrhu ugovora?

Ako je odgovor na treće pitanje potvrdno:

a.	Bi li analiza toga hoće li stranka iskoristiti tu mogućnost morala utjecati na tumačenje članka 14. stavka 2.?

b.	Je li za određivanje ekonomske svrhe ugovora relevantna visina cijene koja se plaća pri izvršavanju mogućnosti kupnje?

(1) Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost. SL L 347, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/17

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. ožujka 2016. uputio High Court of Justice (England & Wales), Queen's Bench Division (Administrative Court) (Ujedinjena Kraljevina) – Toufik Lounes protiv Secretary of State for the Home Department

(Predmet C-165/16)

(2016/C 191/21)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

High Court of Justice (England & Wales), Queen's Bench Division (Administrative Court)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Toufik Lounes

Tuženik: Secretary of State for the Home Department

Prethodna pitanja

U slučaju španjolskog državljanina i građanina Unije koji:

i.	se preseli u Ujedinjenu Kraljevinu, u izvršavanju prava na slobodno kretanje na temelju Direktive 2004/38/EZ (1); i

ii.	boravi u Ujedinjenoj Kraljevini u izvršavanju prava na temelju članka 7. ili članka 16. Direktive 2004/38/EZ; i

iii.	naknadno stekne britansko državljanstvo, koje zadrži uz svoje španjolsko državljanstvo, kao osoba s dvojnim državljanstvom; i

iv.	nekoliko godina nakon stjecanja britanskog državljanstva, sklopi brak s državljaninom treće države s kojim boravi u Ujedinjenoj Kraljevini;

jesu li i ta osoba i njezin bračni drug oboje nositelji prava koje proizlazi iz Direktive 2004/38/EZ, u smislu članka 3. stavka 1., dok ona boravi u Ujedinjenoj Kraljevini, i ima i španjolsko i britansko državljanstvo?

(1) Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište [boravak] na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ

SL L 158, str. 77. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 42.)

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/18

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. ožujka 2016. uputio cour du travail de Mons (Belgija) – Sandra Nogueira, Victor Perez-Ortega, Virginie Mauguit, Maria Sanchez-Odogherty, José Sanchez-Navarro protiv Crewlink Ltd.

(Predmet C-168/16)

(2016/C 191/22)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour du travail de Mons

Stranke glavnog postupka

Žalitelji: Sandra Nogueira, Victor Perez-Ortega, Virginie Mauguit, Maria Sanchez-Odogherty, José Sanchez-Navarro

Druga stranka u postupku: Crewlink Ltd

Prethodna pitanja

Uzimajući u obzir:

—

zahtjeve predvidljivosti rješenja i pravne sigurnosti na kojima se temeljilo usvajanje pravila u području sudske nadležnosti i izvršenja sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima iz Konvencije od 27. rujna 1968. o sudskoj nadležnosti i izvršenju odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL1972, L 299, str. 32.) kako je izmijenjena Ugovorom od 29. studenoga 1996. o pristupanju Republike Austrije, Republike Finske i Kraljevine Švedske (SL 1997, 915, str. 1.) pod nazivom „Briselski ugovor” kao i Uredbom Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2001, L 12, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., sv. 3., str. 30.) (vidjeti osobito presudu od 19. srpnja 2012., Mahamdia, C-154/11, t. 44. i 46.),

—

posebnosti europskog sustava navigacije u zrakoplovstvu u okviru kojeg članovi posade koji rade za zračnog prijevoznika čije se sjedište nalazi u jednoj od država članica i koje je toj kompaniji na raspolaganje stavio drugi poduzetnik čije je sjedište u toj istoj državi, koji svakodnevno prelijeću teritorij Europske unije krećući iz domaće baze koja se, kao u ovom predmetu, može nalaziti u drugoj državi članici Unije,

—	posebne okolnosti ovog spora kako su opisane u obrazloženju ove presude,

—	kriterij koji proizlazi iz pojma „domaće baze” (kako je definiran u Prilogu III Uredbi (EEZ) br. 3922/91), koji koristi Uredba (EZ) br. 883/2004 za utvrđivanje socijalnog zakonodavstva primjenjivog na članove letačke posade i kabinske posade od 28. lipnja 2012.,

—	zaključke na temelju sudske prakse koju je razvio Sud Europske Unije prema presudama navedenim u razlozima obrazloženju ove presude,

može li se pojam „mjesto u kojemu zaposlenik obično obavlja posao” iz članka 19. stavka 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. tumačiti na način da je usporediv s pojmom „domaće baze” definiranom u Prilogu III. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 3922/91 od 16. prosinca 1991. kao „mjesto koje prijevoznik imenuje za člana posade iz kojega član posade obično započinje i na kojem završava trajanje dužnosti ili seriju trajanja dužnosti i gdje, u normalnim okolnostima, prijevoznik nije odgovoran za smještaj dotičnog člana posade” u svrhu utvrđivanja države ugovornice (i, na taj način, njezine nadležnosti) na čijem državnom području zaposlenici obično obavljaju svoj posao kada su ti zaposlenici zaposleni kao članovi posade društva, na koje se primjenjuje pravo jedne od država članica Unije, koje se bavi međunarodnim zračnim prijevozom putnika na cijelom teritoriju Europske unije, s obzirom na to da je ta poveznica, izvedena iz „domaće baze”, u smislu „stvarnog središta radnog odnosa”, uzimajući u obzir to da radnici na tom mjestu sustavno započinju i završavaju radni dan organizirajući tamo svoj svakodnevni rad i u blizini kojeg, za vrijeme trajanja ugovora tijekom kojeg su se stavili na raspolaganje aviokompaniji, zadržavaju svoje stvarno boravište, kriterij koji istodobno predstavlja najizravniju vezu sa državom ugovornicom i osigurava najprimjereniju zaštitu slabije strane u ugovornom odnosu?

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/19

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. ožujka 2016. uputio cour du travail de Mons (Belgija) – Miguel José Moreno Osacar protiv Ryanair Ltd

(Predmet C-169/16)

(2016/C 191/23)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour du travail de Mons

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Miguel José Moreno Osacar

Druga stranka u postupku: Ryanair Ltd

Prethodna pitanja

Uzimajući u obzir:

—

posebnosti europskog sustava navigacije u zrakoplovstvu u okviru kojeg članovi posade zračnog prijevoznika čije se sjedište nalazi u jednoj od država članica svakodnevno prelijeću teritorij Europske unije krećući iz domaće baze koja se, kao u ovom predmetu, može nalaziti u drugoj državi članici Unije,

—	posebne okolnosti ovog spora kako su opisane u obrazloženju ove presude,

—	kriterij koji proizlazi iz pojma „domaće baze” (kako je definiran u Prilogu III Uredbi (EEZ) br. 3922/91), koji koristi Uredba (EZ) br. 883/2004 za utvrđivanje socijalnog zakonodavstva primjenjivog na članove letačke posade i kabinske posade od 28. lipnja 2012.,

—	zaključke na temelju sudske prakse koju je razvio Sud Europske Unije prema presudama navedenim u razlozima obrazloženju ove presude,

može li se pojam „mjesto u kojemu zaposlenik obično obavlja posao” iz članka 19. stavka 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. tumačiti na način da je usporediv sa pojmom „domaće baze” definiranom u Prilogu III. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 3922/91 od 16. prosinca 1991. kao „mjesto koje prijevoznik imenuje za člana posade iz kojega član posade obično započinje i na kojem završava trajanje dužnosti ili seriju trajanja dužnosti i gdje, u normalnim okolnostima, prijevoznik nije odgovoran za smještaj dotičnog člana posade” u svrhu utvrđivanja države ugovornice (i, na taj način, njezine nadležnosti) na čijem državnom području zaposlenik obično obavlja svoj posao kada je taj zaposlenik zaposlen kao član posade društva, na koje se primjenjuje pravo jedne od država članica Unije, koje se bavi međunarodnim zračnim prijevozom putnika na cijelom teritoriju Europske unije, s obzirom na to da je ta poveznica, izvedena iz „domaće baze”, u smislu „stvarnog središta radnog odnosa”, uzimajući u obzir to da radnik na tom mjestu sustavno započinje i završava radni dan organizirajući tamo svoj svakodnevni rad i u blizini kojeg, za vrijeme trajanja ugovora tijekom kojeg se stavio na raspolaganje aviokompaniji, zadržava svoje stvarno boravište, kriterij koji istodobno predstavlja najizravniju vezu sa državom ugovornicom i osigurava najprimjereniju zaštitu slabije strane u ugovornom odnosu?

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/20

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. ožujka 2016. uputio Korkein oikeus (Finska) – Hannele Hälvä, Sari Naukkarinen, Pirjo Paajanen, Satu Piik protiv SOS-Lapsikylä ry

(Predmet C-175/16)

(2016/C 191/24)

Jezik postupka: finski

Sud koji je uputio zahtjev

Korkein oikeus

Stranke glavnog postupka

Žalitelji: Hannele Hälvä, Sari Naukkarinen, Pirjo Paajanen, Satu Piik

Druga stranka u postupku: SOS-Lapsikylä ry

Prethodno pitanje

Treba li članak 17. stavak 1. Direktive 2003/88/EZ (1) Europskog parlamenta i Vijeća o određenim vidovima organizacije radnog vremena tumačiti na način da u njegovo područje primjene može ulaziti djelatnost poput gore opisane u kući u dječjem selu, u kojoj radnik zamjenjuje „SOS roditelje” djece preuzete na skrb u njihove slobodne dane i tijekom toga razdoblja zajedno s djecom živi u okolnostima koje nalikuju obiteljskima te se u tom razdoblju samostalno brine o potrebama djece i obitelji na isti način na koji to općenito čine roditelji?

(1) SL L 299, str. 9. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 31.)

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/20

Žalba koju je 23. ožujka 2016. podnio Proforec Srl protiv rješenja Općeg suda (prvo vijeće) od 21. siječnja 2016. u predmetu T-176/16 P, Proforec protiv Komisije

(Predmet C-176/15 P)

(2016/C 191/25)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelj: Proforec Srl (zastupnici: G. Durazzo, M. Mencoboni, G. Pescatore, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

—	Poništiti rješenje o nedopuštenosti broj 704600 od 21. siječnja 2016. u predmetu T-120/15 zbog dolje navedenih razloga, koji se moraju tom prilikom u cijelosti uzeti u obzir i analizirati.

—	Proglasiti dopuštenom tužbu glede merituma i vratiti predmet Općem sudu Europske unije kako bi o istoj donio odluku, da bi nakon podrobnijeg i promišljenijeg razmatranja donio primjereniju odluku.

—	Naložiti Komisiji snošenje troškova ovog postupka. U neželjenom i nalo vjerojatnom slučaju da bude odbijena ova žalba, već se u ovoj fazi zahtjeva naknada troškova postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U potpori svoje žalbe, žalitelj ističe slijedeća tri žalbena razloga koji se odnose na prigovor nedopuštenosti:

PRVI ŽALBENI RAZLOG: Pogrešno pravno i činjenično obrazloženje u vezi s nepostojanjem pravnog interesa. Opći je sud u točkama 28. do 31. rješenja pogrešno naveo da žalitelj nema pravni interes za traženje poništenja uredbe te je izložio niz nelogičnosti da bi potom zaključio da samo i isključivo distributeri nositelji žigova trećih strana, a ne izravno Proforec, mogu imati koristi od poništenja uredbe.

DRUGI ŽALBENI RAZLOG: Opći sud Europske unije nije primijenio Lisabonski ugovor, i to članak 263. stavak 4. UFEU-a, i time isključio postojanje pravnog interesa žalitelja za podnošenje tužbe.

TREĆI ŽALBENI RAZLOG: Opći sud Europske unije nije u točkama 32. do 35. rješenja o nedopuštenosti dovoljno obrazložio pomanjkanje pravnog interesa žalitelja te je pritom pogrešno zaključio da ne postoji opasnost da se protiv Proforeca pokrenu sudski postupci, smatrajući da u vrijeme podnošenja tužbe za to nije postojala stvarna opasnost i jer nije zauzeo nikakvo stajalište o očiglednoj povredi postupka, s obzirom na nepostojanje prijelaznog razdoblja za zbrinjavanje zaliha i omota.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/21

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. ožujka 2016. uputio Conseil d'État (Belgija) – Sadikou Gnandi protiv Belgijske države

(Predmet C-181/16)

(2016/C 191/26)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Sadikou Gnandi

Tuženik: Belgijska država

Prethodno pitanje

Treba li članak 5. Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (1) kojim se državama članicama propisuje obveza poštovanja načela non refoulement pri primjeni te direktive, kao i pravo na učinkovit pravni lijek, predviđeno člankom 13. stavkom 1. te direktive i člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti na način da im se protivi donošenje odluke o vraćanju, kako je predviđena člankom 6. naprijed navedene Direktive 2008/115/EZ kao i člankom 52/3 stavkom 1. Zakona od 15. prosinca 1980. o pristupu državnom području, boravku, nastanjenju i udaljavanju stranaca i člankom 75. stavkom 2. Kraljevske uredbe od 8. listopada 1981. o pristupu državnom području, boravku, nastanjenju i udaljavanju stranaca nakon odbijanja zahtjeva za azil od strane Commissaire général aux réfugiés et aux apatrides i stoga prije nego što su se pravni lijekovi protiv te odluke o odbijanju mogli iscrpiti i prije nego što je postupak azila mogao konačno završiti?

(1) SL L 348, str. 98. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., sv. 8., str. 188.)

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/22

Tužba podnesena 4. travnja 2016. – Europska komisija protiv Republike Austrije

(Predmet C-187/16)

(2016/C 191/27)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: A. Tokár, B.-R. Killmann, agenti)

Tuženik: Republika Austrija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Suda zahtijeva da odluči kako slijedi:

Republika Austrija nije ispunila svoje obveze iz članaka 49. i 56. UFEU-a odnosno iz članka 4. u vezi s člancima 11. do 37. Direktive 92/50/EEZ (1) te člancima 14., 20. i 23. do 55. Direktive 2004/18/EZ (2) time što je

—

ugovore o javnoj nabavi za izradu određenih dokumenata poput putovnica s čipom, putovnica za slučaj nužde, dozvola boravka, osobnih iskaznica, pirotehničkih dozvola, vozačkih dozvola u formatu kreditne kartice i prometnih dozvola u formatu kreditne kartice iznad i ispod pragova koji se primjenjuju prema direktivama 92/50/EEZ i 2004/18/EZ u razdoblju prije i nakon prenošenja Direktive 2004/18/EZ izravno dodijelila Österreichische Staatsdruckerei GmbH-u i

—	zadržala nacionalne propise poput, osobito, članka 2. stavka 3. Saveznog zakona o novom uređenju pravnih odnosa u Österreichische Staatsdruckerei, koji javne naručitelje obvezuju da te ugovore o javnoj nabavi usluga dodjeljuju isključivo Österreichische Staatsdruckerei GmbH-u;

2.	Republika Austrija snosi troškove postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U potporu svojoj tužbi tužitelj ističe sljedeće:

Österreichische Staatsdruckerei GmbH privatni je poduzetnik.

Austrijsko pravo zahtijeva da se izrada svih dokumenata koji zahtijevaju tajnost ili pridržavanje sigurnosnih propisa dodjeljuje isključivo Österreichische Staatsdruckerei GmbH-u.

Austrijski javni naručitelji stoga ugovore o javnoj nabavi za izradu putovnica s čipom, putovnica u slučaju nužde, dozvola boravka, osobnih iskaznica, pirotehničkih dozvola, vozačkih dozvola u formatu kreditne kartice i prometnih dozvola u formatu kreditne kartice moraju izravno dodijeliti Österreichische Staatsdruckerei GmbH-u.

Međutim, austrijski javni naručitelji dužni su izradu navedenih dokumenata dodijeliti poduzetnicima koji su odabrani u okviru postupaka javne nabave koji odgovaraju ili zahtjevima Direktive 92/50/EEZ i Direktive 2004/18/EZ ili su u dostatnoj mjeri bili dostupni javnosti u skladu s UFEU-om.

Austrija nije ispunila svoje obveze iz prava Unije zbog toga što su austrijski javni naručitelji izradu navedenih dokumenata dodijelili Österreichische Staatsdruckerei GmbH-u bez provedbe postupka javne nabave te su na temelju nacionalnog prava nalog za izradu navedenih dokumenata dužni dati isključivo Österreichische Staatsdruckerei GmbH-u.

(1) Direktiva Vijeća 92/50/EEZ od 18. lipnja 1992. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim uslugama, SL L 209, str. 1.

(2) Direktiva 2004/18/EG Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama, SL L 134, str. 114.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 1., str. 156.)

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/23

Presuda Općeg suda od 19. travnja 2016. – 100 % Capri Italia protiv EUIPO-a – IN.PRO.DI (100 % Capri)

(Predmet T-198/14) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije 100 % Capri - Raniji figurativni žig Europske unije CAPRI - Relativni razlog za odbijanje - Razlikovni karakter - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2016/C 191/28)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: 100 % Capri Italia Srl (Capri, Italija) (zastupnici: A. Perani, G. Ghisletti i F. Braga, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: L. Rampini, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Inghirami produzione distribuzione SpA (IN.PRO.DI), ranije poznato kao Cantoni ITC SpA (Milano, Italija) (zastupnici: V. Piccarreta i M. Franzosi, odvjetnici)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 10. siječnja 2014. (predmet R 2122/2012-2) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Inghirami produzione distribuzione SpA (IN.PRO.DI) i 100 % Capri Italia Srl.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu 100 % Capri Italia Srl nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 159, 26. 5. 2014.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/23

Presuda Općeg suda od 14. travnja 2016. – Ben Ali protiv Vijeća

(Predmet T-200/14) (1)

((„Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s obzirom na stanje u Tunisu - Zamrzavanje financijskih sredstava - Pravni temelj - Upisivanje tužiteljevog imena na temelju novog obrazloženja nakon poništenja ranijih mjera zamrzavanja financijskih sredstava - Obveza obrazlaganja - Pravo vlasništva - Proporcionalnost - Pogreška koja se tiče činjenica - Prava obrane - Pravo na djelotvornu pravnu zaštitu - Zloporaba ovlasti - Pravo na život - Pravo na poštovanje obiteljskog života - Izvanugovorna odgovornost”))

(2016/C 191/29)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Mehdi Ben Tijani Ben Haj Hamda Ben Haj Hassen Ben Ali (Saint-Étienne-du-Rouvray, Francuska) (zastupnik: A. de Saint Remy, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: G. Étienne i A. de Elera-San Miguel Hurtado, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke Vijeća 2014/49/ZVSP od 30. siječnja 2014. o izmjeni Odluke 2011/72/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata s obzirom na stanje u Tunisu (SL L 28, str. 38.) i Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 81/2014. od 30. siječnja 2014. o provedbi Uredbe (EU) br. 101/2011 o mjerama ograničavanja protiv određenih osoba, subjekata i tijela s obzirom na stanje u Tunisu (SL L 28, str. 2.), u dijelu u kojem se ti akti odnose na tužitelja, i, s druge strane, zahtjev za naknadu štete.

Izreka presude

1.	Tužba se odbija.

2.	Mehdiju Ben Tijaniju Ben Haj Hamdi Ben Haj Hassenu Ben Aliju nalaže se snošenje vlastitih troškova i troškova Vijeća Europske unije.

(1) SL C 202, 30. 6. 2014.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/24

Presuda Općeg suda od 19. travnja 2016. – Novomatic protiv EUIPO-a – Granini France (HOT JOKER)

(Predmet T-326/14) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije HOT JOKER - Raniji nacionalni figurativni žig Joker - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Obveza obrazlaganja - Članak 75. Uredbe br. 207/2009 - Članak 76. stavak 1. Uredbe br. 207/2009”))

(2016/C 191/30)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Novomatic AG (Gumpoldskirchen, Austrija) (zastupnik: W. Mosing, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: P. Bullock, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Granini France (Mâcon, Francuska) (zastupnik: D. Lichtlen, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 6. veljače 2014. (predmet R 589/2013-2) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Granini France i Novomatic AG.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Novomatic AG nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 245, 28. 7. 2014.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/25

Presuda Općeg suda od 7. travnja 2016. – Industrias Tomás Morcillo protiv EUIPO-a – Aucar Trailer (Polycart A Whole Cart Full of Benefits)

(Predmet T-613/14) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije Polycart A Whole Cart Full of Benefits - Raniji figurativni žig Europske unije POLICAR - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2016/C 191/31)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Industrias Tomás Morcillo, SL (Albuixech, Španjolska) (zastupnik: A. Sanz-Bermell y Martínez, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: S. Palmero Cabezas i A. Schifko, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Aucar Trailer, SL (Premia de Mar, Španjolska)

Predmet

Tužba protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 7. svibnja 2014. (predmet R 1735/2012-1) u vezi s postupkom povodom prigovora između Aucar Trailer, SL i Industrias Tomás Morcillo, SL.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Industrias Tomás Morcillo, SL nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 339, 29. 9. 2014.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/25

Presuda Općeg suda od 8. travnja 2016. – Frinsa del Noroeste protiv EUIPO-a – Frisa Frigorífico Rio Doce (FRISA)

(Predmet T-638/14) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije FRISA - Raniji figurativni žig Europske unije Frinsa - Relativni razlog za odbijanje - Stvarna uporaba ranijeg žiga - Podnošenje novih činjenica i dokaza u prilog tužbi pred Općim sudom - Ovlast izmjene - Članak 42. stavci 2. i 3., članak 65. i članak 76. stavak 1. in fine Uredbe (EZ) br.207/2009 - Pravilo 22., stavci 2. do 4. Uredbe (EZ) br. 2868/95”))

(2016/C 191/32)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Frinsa del Noroeste, SA (Santa Eugenia de Ribeira, Španjolska) (zastupnik: J. Botella Reyna, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: J. Crespo Carrillo, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a: Frisa Frigorífico Rio Doce, SA (Espírito Santo, Brazil)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 1. srpnja 2014. (spojeni predmeti R 1547/2013-4 i R 1851/2013-4) u vezi s postupkom povodom prigovora između Frinsa del Noroeste, SA i Frisa Frigorífico Rio Doce, SA.

Izreka

1.	Poništava se odluka četvrtog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 1. srpnja 2014. (spojeni predmeti R 1547/2013-4 i R 1851/2013-4).

2.	Svaka stranka snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 380, 27. 10. 2014.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/26

Presuda Općeg suda od 12. travnja 2016. – Auyantepui Corp. protiv EUIPO-a – Magda Rose (Mr Jones)

(Predmet T-8/15) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije Mr Jones - Raniji međunarodni figurativni žig Jones - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2016/C 191/33)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Auyantepui Corp., SA (Panama, Panama) (zastupnik: E. Manresa Medina, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: E. Zaera Cuadrado, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Magda Rose GmbH & Co. KG (Beč, Austrija) (zastupnik: R. Kornfeld, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 28. listopada 2014. (predmet R 49/2014-2) u vezi s postupkom povodom prigovora između Magda Rose GmbH & Co. KG i Auyantepui Corp., SA.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Auyantepui Corp., SA nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 118, 13. 4. 2015.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/27

Presuda Općeg suda od 14. travnja 2016. – Henkell & Co. Sektkellerei protiv EUIPO-a – Ciacci Piccolomini d’Aragona di Bianchini (PICCOLOMINI)

(Predmet T-20/15) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Unije PICCOLOMINI - Raniji verbalni žig Europske unije PICCOLO - Nepostojanje stvarne uporabe ranijeg žiga - Članak 42. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2016/C 191/34)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Henkell & Co. Sektkellerei KG (Wiesbaden, Njemačka) (zastupnik: J. Flick, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: A. Kusturovic i A. Folliard-Monguiral, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Ciacci Piccolomini d’Aragona di Bianchini Società Agricola (Milano, Italija) (zastupnici: F. Cecchi, P. Pozzi i F. Ghisletti Giovanni, odvjetnici)

Predmet

Tužba protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 31. listopada 2014. (predmet R 2265/2013-1) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između Henkell & Co. Sektkellerei KG i Ciacci Piccolomini d’Aragona di Bianchini Società Agricola.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Henkell & Co. Sektkellerei KG nalaže se snošenje vlastitih troškova te troškova Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) i društva Ciacci Piccolomini d’Aragona di Bianchini Società Agricola.

(1) SL C 89, 16. 3. 2015.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/27

Presuda Općeg suda od 13. travnja 2016. – Facchinello protiv EUIPO-a – Olimpia Splendid (Synthesis)

(Predmet T-81/15) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom opoziva - Figurativni žig Europske unije Synthesis - Nepostojanje stvarne uporabe žiga - Članak 51. stavak 1. točka (a) Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Dokazi podneseni po prvi put pred Općim sudom”))

(2016/C 191/35)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Danila Facchinello (Molinella, Italija) (zastupnik: F. Torlontano, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: M. Capostagno i A. Folliard-Monguiral, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Olimpia Splendid SpA (Gualtieri, Italija) (zastupnici: A. Ferrarese i G. Ferrarese, odvjetnici)

Predmet

Tužba protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 21. studenoga 2014. (predmet R 2169/2013-1) u vezi s postupkom povodom opoziva između Olimpia Splendid SpA i Danile Facchinello.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Danili Facchinello nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 118, 13. 4. 2015.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/28

Presuda Općeg suda od 19. travnja 2016. – Spirig Pharma protiv EUIPO-a (Daylong)

(Predmet T-261/15) (1)

((„Žig Europske unije - Prijava figurativnog žiga Europske unije Daylong - Apsolutni razlog za odbijanje - Opisni karakter - Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2016/C 191/36)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Spirig Pharma AG (Egerkingen, Švicarska) (zastupnici: T. de Haan i P. Péters, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: V. Melgar i J. Crespo Carrillo, agenti)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 24. ožujka 2015. (predmet R 2455/2014-4) o prijavi za registraciju figurativnog znaka Daylong kao žiga Europske unije.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Spirig Pharma AG nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 245, 27. 7. 2015.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/29

Presuda Općeg suda od 12. travnja 2016. – Choice protiv EUIPO-a (Choice chocolate & ice cream)

(Predmet T-361/15) (1)

((„Žig Europske unije - Prijava figurativnog žiga Europske unije Choice chocolate & ice cream - Apsolutni razlog za odbijanje - Opisni karakter - Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2016/C 191/37)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Choice sp. z o.o. (Legnica, Poljska) (zastupnik: T. Mielke, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: D. Walicka, agent)

Predmet

Tužba protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 30. travnja 2015. (predmet R 2221/2014-5) u vezi prijave za registraciju figurativnog znaka Choice chocolate & ice cream kao žiga Europske unije.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Choice sp. z o.o. nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 294, 7. 9. 2015.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/29

Rješenje Općeg suda od 7. travnja 2016. – Aduanas y Servicios Fornesa protiv Komisije

(Predmet T-580/14) (1)

((„Carinska unija - Uvoz aromatiziranih ili obojenih šećernih sirupa iz Andore - Prijevara - Naknadna naplata uvoznih carina - Zahtjev za otpust uvoznih carina - Članak 239. Uredbe (EEZ) br. 2913/92 - Gubitak pravnog interesa - Obustava postupka”))

(2016/C 191/38)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Aduanas y Servicios Fornesa, SL (Lleida, Španjolska) (zastupnik: I. Toda Jiménez, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: A. Caeiros, B.-R. Killmann i L. Lozano Palacios, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke Komisije C (2014) 2376 final od 15. travnja 2014. kojom se utvrđuje da u određenom slučaju otpust uvoznih carina nije opravdan (REM 02/2012).

Izreka

1.	Obustavlja se postupak povodom tužbe.

2.	Aduanas y Servicios Fornesa, SL snosit će jednu trećinu troškova Europske komisije kao i vlastite troškove.

3.	Komisija će snositi dvije trećine vlastitih troškova.

(1) SL C 315 od 15. 9. 2014.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/30

Rješenje predsjednika Općeg suda od 7. travnja 2016. – ADR Center protiv Komisije

(Predmet T-644/14 R)

((„Privremena pravna zaštita - Arbitražna klauzula - Sporazumi sklopljeni u svrhu provedbe projekata koje Unija subvencionira u okviru programa ‘Civilno pravosuđe’ - Izvršna odluka Komisije da traži povrat isplaćenih iznosa - Zahtjev za suspenziju primjene - Nepostojanje hitnosti”))

(2016/C 191/39)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: ADR Center Srl (Rim, Italija) (zastupnik: L. Tantalo, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Cappelletti i J. Estrada de Solà, agenti)

Predmet

Zahtjev kojim se traži suspenzija izvršenja odluke Komisije C (2014) 4485 final od 27. lipnja 2014. koja se odnosi na povrat iznosa od 194 275,34 eura, uvećanog za kamate, koji ADR Center Srl treba platiti u skladu s obavijestima o terećenju br. 3241311168, 3241311170 i 3241311175 koje se odnose na iznose od 62 649,47 eura, 78 991,12 eura i 52 634,75 eura.

Izreka

1.	Odbija se zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.

2.	Ukida se rješenje od 22. siječnja 2016. u dijelu koji se odnosi na predmet T–644/14 R.

3.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/30

Rješenje Općeg suda od 14. ožujka 2016 – Sopra Steria Group protiv Parlamenta

(Predmet T-181/15) (1)

((„Ugovori o javnoj nabavi usluga - Odluka Parlamenta o pokretanju pregovaračkog postupka bez objave poziva za nadmetanje glede pružanja informatičkih usluga - Povlačenje akta - Obustava postupka”))

(2016/C 191/40)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Sopra Steria Group SA (Annecy-le-Vieux, Francuska) (zastupnici: A. Verlinden, R. Martens i J. Joossen, odvjetnici)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: L. Tapper Brandberg i B. Simon, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke Parlamenta o primjeni pregovaračkog postupka PE/ITEC-NPE-15.8 bez prethodne objave poziva za nadmetanje glede pružanja informatičkih usluga Parlamentu i drugim institucijama i agencijama Europske unije.

Izreka

1.	Postupak povodom tužbe se obustavlja.

2.	Europskom parlamentu nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 262, 10. 8. 2015.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/31

Rješenje predsjednika Općeg suda od 7. travnja 2016. – ADR Center protiv Komisije.

(Predmet T-364/15 R)

((„Privremena pravna zaštita - Arbitražna klauzula - Sporazumi sklopljeni u svrhu provedbe projekata koje je Unija subvencionirala u okviru programa ‘Civilno pravosuđe’ - Izvršna odluka Komisije da traži povrat isplaćenih iznosa - Zahtjev za suspenziju primjene - Nepostojanje hitnosti”))

(2016/C 191/41)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: ADR Center Srl (Rim, Italija) (zastupnik: L. Tantalo, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Cappelletti i J. Estrada de Solà, agenti)

Predmet

Zahtjev kojim se traži suspenzija izvršenja odluke Komisije C (2015) 3117 final od 4. svibnja 2015. koja se odnosi na povrat iznosa od 432 637,97 eura, uvećanog za kamate, koji ADR Center Srl treba platiti u skladu s obavijestima o terećenju br. 3241408192 i 3241409206 koje se odnose na iznose od 155 507,97 eura i 277 130 eura.

Izreka

1.	Odbija se zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.

2.	Ukida se rješenje od 22. siječnja 2016. u dijelu koji se odnosi na predmet T 364/15 R.

3.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/32

Rješenje Općeg suda od 18. ožujka 2016. – CBM protiv OHIM-a – ÏD Group (Fashion ID)

(Predmet T-535/15) (1)

((„Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Povlačenje prigovora - Obustava postupka”))

(2016/C 191/42)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: CBM Creative Brands Marken GmbH (Zürich, Švicarska) (zastupnici: U. Lüken i J. Bärenfänger, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: S. Hanne, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a: ÏD Group (Roubaix, Francuska)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 14. srpnja 2015. (predmet R 2470/2014-4) u vezi s postupkom povodom prigovora između ÏD Group i CBM Creative Brands Marken GmbH.

Izreka

1.	Obustavlja se postupak po tužbi.

2.	CBM Creative Brands Marken GmbH nalaže se snošenje vlastitih troškova, kao i troškova Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)(OHIM).

(1) SL C 371, 9. 11. 2015.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/32

Rješenje predsjednika Općeg suda od 29. veljače 2016. – Chemtura Netherlands protiv EFSA-e

(Predmet T-725/15 R)

((„Privremena pravna zaštita - Postupak stavljanja na tržište proizvoda za zaštitu bilja - Objavljivanje dokumenata koji se odnose na uvrštenje aktivne tvari - Odbijanje zahtjeva za postupanje s određenim podacima kao povjerljivim - Zahtjev za privremenim mjerama - Nepostojanje hitnosti”))

(2016/C 191/43)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Chemtura Netherlands BV (Amsterdam, Nizozemska) (zastupnici: C. Mereu i K. Van Maldegem, odvjetnici)

Tuženik: Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) (zastupnici: D. Detken i S. Gabbi, agenti, uz asistenciju R. van der Houta i C. Wagnera, odvjetnika)

Predmet

Zahtjev za suspenziju primjene odluke Europske agencije za sigurnost hrane („EFSA”) od 10. prosinca 2015. u vezi s objavom određenih dijelova EFSA-inog Zaključka o stručnoj ocjeni preispitivanja odobrenja aktivne tvari diflubenzurona u vezi s metabolitom 4-kloranilinom (PCA) u odnosu na koju je tužitelj zatražio djelomičnu povjerljivost.

Izreka

1.	Odbija se zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.

2.	Ukida se rješenje od 15. prosinca 2015. doneseno u predmetu T 725/15 R.

3.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/33

Rješenje predsjednika Općeg suda od 6. travnja 2016. – GABO:mi protiv Komisije

(Predmet T-10/16 R)

((„Privremena pravna zaštita - Subvencije - Šesti i sedmi okvirni program Europske zajednice za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2002. – 2006. i 2007. – 2013.) - Dopisi kojima se zahtijeva povrat dijela dodijeljenih subvencija - Obavijest o terećenju - Zahtjev za suspenziju primjene - Dopuštenost - Nepostojanje hitnosti”))

(2016/C 191/44)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: GABO:mi Gesellschaft für Ablauforganisation:milliarium mbH & Co. KG (München, Njemačka) (zastupnici: M. Ahlhaus i C. Mayer, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: S. Delaude, S. Lejeune i M. Sickierzyńska, agenti)

Predmet

Zahtjev za suspenziju primjene, s jedne strane, dva dopisa Komisije od 2. prosinca 2015. kojima obavještava tužitelja da traži povrat jednog dijela subvencija koje su mu dodijeljene u okviru šestog i sedmog okvirnog programa Europske zajednice za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2002. – 2006. i 2007. – 2013.) i, s druge strane, Komisijine obavijesti o terećenju kojom mu se nalaže plaćanje iznosa od 1 770 417,29 eura najkasnije do 15. siječnja 2016.

Izreka

1.	Odbija se zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.

2.	Ukida se rješenje od 18. siječnja 2016. doneseno u predmetu T–10/16 R.

3.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/33

Rješenje predsjednika Općeg suda od 13. travnja 2016. – Cyprus Turkish Chamber of Industry i dr. protiv Komisije

(Predmet T-41/16 R)

((„Privremena pravna zaštita - Postupak registracije za zaštićene oznake izvornosti - „Halloumi” ili „Hellim” - Odbijanje prigovora - Zahtjev za suspenziju primjene - Nepostojanje hitnosti”))

(2016/C 191/45)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Cyprus Turkish Chamber of Industry (Nikozija, Cipar), Animal Breeders Association (Nikozija), Milk and Oil Products Production and Marketing Cooperative Ltd (Nikozija), Süt Ürünleri İmalatçulari Birliği Milk Processors Association (Nikozija), i Fatma Garanti (Güzelyurt, Cipar) (zastupnici: B. O’Connor, solicitor, S. Gubel i E. Bertolotto, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: X. Lewis, J. Guillem Carrau i P. Aalto, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 278. i 279. UFEU-a za određivanje privremenih mjera koje se odnose na postupak registracije sira pod nazivom „halloumi/hellim” kao zaštićene oznake izvornosti na temelju Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća (EU) br. 1151/2012 od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (SL 2012, L 343, str. 1.).

Izreka

1.	Odbija se zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.

2.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/34

Tužba podnesena 30. prosinca 2015. – Bittorrent Marketing protiv EUIPO-a – BitTorrent (bittorrent)

(Predmet T-771/15)

(2016/C 191/46)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Bittorrent Marketing GmbH (Neu-Isenburg, Njemačka) (zastupnik: odvjetnik C. Hoppe)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: BitTorrent, Inc. (San Francisco, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: verbalni žig Unije „bittorrent” –žig Unije br. 3 216 439

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom opoziva

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 31. kolovoza 2015. u predmetu R 2275/2013-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku i odbije zahtjev za opoziv koji je postavila druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem;

—	naloži snošenje troškova postupka EUIPO-u i drugoj stranci u postupku pred žalbenim vijećem.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 76. stavka 1. prve rečenice i stavka 2. Uredbe br. 207/2009;

—	povreda članka. 51. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/35

Tužba podnesena 21. ožujka 2016. – Isdin protiv EUIPO-a – Spirig Pharma (ERYFOTONA ACTINICA)

(Predmet T-117/16)

(2016/C 191/47)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Isdin, SA (Barcelona, Španjolska) (zastupnici: G. Macías Bonilla, P. López Ronda, G. Marín Raigal i E. Armero, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Spirig Pharma AG (Egerkingen, Švicarska)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave: tužitelj

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije ‚ERYFOTONA ACTINICA’ – Prijava za registraciju br. 11 853 116

Postupak pred EUIPO-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 20. siječnja 2016. u predmetu R 1387/2015-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u i, ako je to slučaj, drugoj stranci u postupku pred žalbenim vijećem, snošenje troškova, uključujući nužne troškove pred Odjelom za prigovore i žalbenim vijećem EUIPO-a.

Tužbeni razlozi

—

odluka žalbenog vijeća da ne suspendira postupak predstavlja očitu pogrešku u ocjeni, zloporabu ovlasti i povredu pravila 20. stavka 7. u vezi s pravilom 50. stavkom 1. Uredbe br. 2868/95, pravila 52. stavka 1. Uredbe br. 2868/95, članka 75., članka 76. stavka 1. i članka 99. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 i povredu načela jednakosti pred zakonom, proporcionalnosti, pravne sigurnosti i dobre uprave;

—	podredno, povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/36

Tužba podnesena 22. ožujka 2016. – Belgija protiv Komisije

(Predmet T-131/16)

(2016/C 191/48)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Kraljevina Belgija (zastupnici: C. Pochet i J. Halleux, u svojstvu agenata, uz asistenciju M. Segura Catalána i M. Claytona, odvjetnika)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	prizna i potvrdi zahtjeve za poništenje istaknute u tužbi;

—

poništi Komisijinu odluku od 11. siječnja 2016. o programu državne potpore o izuzeću od oporezivanja viška dobiti SA.37667 (2015/C) (ex 2015/NN) koju je provela Kraljevina Belgija jer u odluci nije pravilno utvrđena mjera državne potpore, jer je sustav pretpostavljenog oporezivanja viška dobiti kvalificiran kao program potpora, i smatra se nespojivom državnom potporom u smislu članka 107. UFEU-a;

—

podredno, poništi članke 1. i 2. pobijane odluke u dijelu u kojem se sustav pretpostavljenog oporezivanja viška dobiti smatra državnom potporom nespojivom s unutarnjim tržištem i nalaže povrat navodne državne potpore od korporativnih grupa kojima pripadaju primatelji zbog kršenja općih načela prava Europske unije;

—	naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog temelji se na povredi članka 2. stavka 6. UFEU-a, članka 5. stavaka 1. i 2. UEU-a time što su se pravila o državnim potporama koristila da bi se jednostrano odredila porezna nadležnost Belgijske države.

Drugi tužbeni razlog temelji se na pogrešci koja se tiče prava i očitoj pogrešci u dijelu u kojem je utvrđena navodna mjera državne potpore i u kojem je kvalificirana kao program potpora bez potrebe donošenja daljnjih provedbenih mjera u smislu članka 1. točke (d) Uredbe br. 2015/1589 i članka 107. UFEU-a.

Treći tužbeni razlog temelji se na povredi članka 107. UFEU-a jer se smatralo da je sustav pretpostavljenog oporezivanja viška dobiti mjera državne potpore. Komisija nije imala dokaze o uključenim državnim sredstvima, nije utvrdila postojanje prednosti te je pogrešno ocijenila selektivnost i narušavanje tržišnog natjecanja.

4.	Četvrti žalbeni razlog temelji se na očitoj pogrešci u ocjeni kod utvrđivanja korisnika navodne državne potpore ne samo kao belgijskih subjekata podložnih porezu u Belgiji nego i multinacionalnih grupa kojima pripadaju.

Podredno, peti žalbeni razlog temelji se na povredi općeg načela zakonitosti i članka 16. stavka 1. Uredbe Vijeća (EU) br. 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (1) jer se povrat sredstava potpore može tražiti od multinacionalnih grupa kojima pripadaju belgijski subjekti koji su primili odluku.

(1) Uredba Vijeća (EU) br. 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL 2015 L 248, str. 9.).

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/37

Tužba podnesena 23. ožujka 2016. – PayPal protiv EUIPO-a – Hub Culture (VENMO)

(Predmet T-132/16)

(2016/C 191/49)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: PayPal, Inc. (San Jose, Kalifonija, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: A. Renck, odvjetnik i I. Junkar, Solicitor)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Hub Culture Ltd (Hamilton, Bermuda)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije ‚VENMO’ – žig Europske unije br. 9 509 357

Postupak pred EUIPO-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 12. siječnja 2016. u predmetu R 2974/2014-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u i drugoj stranci u postupku pred žalbenim vijećem, ako se uključi kao intervenijent, snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 52. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/37

Tužba podnesena 5. travnja 2016. – Le Pen protiv Parlamenta

(Predmet T-140/16)

(2016/C 191/50)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Jean-Marie Le Pen (La Trinité-sur-Mer, Francuska) (zastupnici: M. Ceccaldi et J.-P. Le Moigne, odvjetnici)

Tuženik Europski parlament

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku glavnog tajnika Europskog parlamenta od 29. siječnja 2016., dostavljenu dopisom br. D 302191 dana 5. veljače 2016., donesenu u skladu s člankom 68. izmijenjene Odluke Predsjedništva Europskog parlamenta 2009/C 159/01 od 19. svibnja i 9. srpnja 2008.„o provedbenim mjerama Statuta zastupnika Europskog parlamenta”, kojom se utvrđuje tražbina prema tužitelju u iznosu od 320 026,23 eura za pogrešno plaćene iznose u okviru parlamentarne pomoći i kojom se obrazlaže njegov povrat;

—

poništi obavijest o dugovanju br. 2016-195 od 4. veljače 2016. kojom se obavještava tužitelja da je prema njemu utvrđena tražbina, slijedom odluke glavnog tajnika od 29. siječnja 2016., izvrši povrat pogrešno plaćenih iznosa na ime parlamentarne pomoći, da primijeni članak 68. provedbenih mjera Statuta zastupnika i članke 78., 79. i 80. Financijske uredbe;

—	naloži Europskom parlamentu snošenje svih troškova ovog postupka;

—	naloži Europskom parlamentu da g. Jean-Marie Le Penu plati iznos od 50 000,00 eura na ime naknade troškova čiju je naknadu moguće tražiti.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nedostacima koji utječu na formalnu zakonitost pobijanih akata. Taj se tužbeni razlog dijeli na dva dijela.

—	Prvi dio, prema kojem je Predsjedništvo Europskog parlamenta, a ne glavni tajnik, nadležan u području financijskih odluka koje se odnose na političke stranke i, stoga, zastupnike.

—

Drugi dio, prema kojem Predsjedništvo Europskog parlamenta ne može izmijeniti narav i opseg svoje nadležnosti. Glavni tajnik ne opravdava nikakvu redovnu delegaciju nadležnosti s predsjednika Predsjedništva Parlamenta koje bi mu omogućavala da donese i dostavi pobijane akte u svezi s reguliranjem financijskih pitanja koja se odnose na zastupnika.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nedostacima koji utječu na materijalnu zakonitost pobijanih akata. Taj se tužbeni razlog dijeli na četiri dijela.

—	Prvi dio, prema kojem pobijani akti sadrže očitu pogrešku u ocjeni.

—	Drugi dio, prema kojem Predsjedništvo Parlamenta nije dostavilo dokaz za opravdanje pobijanih akata.

—	Treći dio, prema kojem pobijani akti sadrže zloporabu ovlasti i postupka.

—	Četvrti dio, prema kojem su pobijani akti diskriminatorne naravi.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/39

Tužba podnesena 4. travnja 2016. – Europska komisija protiv IEM-a

(Predmet T-141/16)

(2016/C 191/51)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnik: S. Lejeune, zastupnik)

Tuženik: IEM – Erga – Erevnes – Meletes Perivallontos kai Chorotaxias AE (Atena, Grčka)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

naloži tuženiku da plati iznos od 105 416,47 eura uvećan za zatezne kamate po stopi koju je Europska središnja banka primjenjivala na glavne operacije refinanciranja na dan 1. srpnja 2010. (2,0 %) uvećano za jedan postotni poen (1,0 %), odnosno po ukupnoj stopi od tri posto (3 %), koje teku počevši od 6. srpnja 2010. do dana isplate ukupnog iznosa, umanjen za iznos od 30 208 eura (podmiren prijebojem 4. rujna 2010) te

—	naloži tuženiku snošenje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Predmetnom tužbom, podnesenom Općem sudu na temelju članka 272. UFEU-a, zahtjeva se donošenje odluke kojom se tuženiku nalaže da Europskoj komisiji plati iznos od 75 208,47 eura, uvećan za kamate, u vezi s ugovorom FAIR-CT98-9544 za projekt pod nazivom „Pronalaženje nove metode čišćenja i guljenja voća”.

Europska komisija se poziva na tuženikovu povredu ugovornih obveza kao na glavni pravni temelj, ističući napose da iznos koji je plaćen tuženiku na temelju navedenog ugovora nije uporabljen za izvršenje bilo koje radnje u vezi s ugovorom te da tuženik nije dostavio niti jedan dokaz u tom smislu. Podredno, Europska komisija ističe da je došlo do neosnovanog obogaćenja tuženika u smislu članaka 904. i 908. Građanskog zakonika.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/39

Tužba podnesena 4. travnja 2016. – Intesa Sanpaolo protiv EUIPO-a – Intesia (INTESA)

(Predmet T-143/16)

(2016/C 191/52)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Intesa Sanpaolo SpA (Torino, Italija) (zastupnici: P. Pozzi i G. Ghisletti, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Intesia Group Holding GmbH (Böblingen, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije ‚INTESA’ – žig Europske unije br. 3 105 277

Postupak pred EUIPO-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 21. siječnja 2016. u predmetu R 632/2015-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži drugim strankama u postupku snošenje troškova ovog postupka, kao i troškove postupka povodom zahtjeva za opoziv i postupka pred žalbenim vijećem EUIPO-a.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 51. stavka 1. i članka 51. stavka 2. Uredbe br. 207/2009.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/40

Tužba podnesena 4. travnja 2016. – Mundipharma protiv EUIPO-a – Multipharma (MULTIPHARMA)

(Predmet T-144/16)

(2016/C 191/53)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Mundipharma AG (Basel, Švicarska) (zastupnik: F. Nielsen, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Multipharma SA (Luxembourg, Luksemburg)

Podaci o postupku pred OHIM-om

Podnositelj prijave: druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: verbalni žig Unije „MULTIPHARMA” – prijava za registraciju br. 9 537 887

Postupak pred OHIM-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 22. siječnja 2016. u predmetu R 2950/2014-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka uključujući troškove žalbenog postupka.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/41

Tužba podnesena 4. travnja 2016. – Vereniging tot Behoud van Natuurmonumenten in Nederland i dr. protiv Komisije

(Predmet T-146/16)

(2016/C 191/54)

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Tužitelji: Vereniging tot Behoud van Natuurmonumenten in Nederland (‘s-Graveland, Nizozemska), Stichting Het Groninger Landschap (Haren, Nizozemska), It Fryske Gea (Opsterland, Nizozemska), Stichting Het Drentse Landschap (Assen, Nizozemska), Stichting Het Overijssels Landschap (Dalfsen, Nizozemska), Stichting Het Geldersch Landschap (Arnhem, Nizozemska), Stichting Flevo-Landschap (Lelystad, Nizozemska), Stichting Het Utrechts Landschap (De Bilt, Nizozemska), Stichting Landschap Noord-Holland (Heiloo, Nizozemska), Stichting Het Zuid-Hollands Landschap (Rotterdam, Nizozemska), Stichting Het Zeeuwse Landschap (Heinkenszand, Nizozemska), Stichting Het Noordbrabants Landschap (‘s-Hertogenbosch, Nizozemska), Stichting Het Limburgs Landschap (Maastricht, Nizozemska) (zastupnici: P. Kuypers i M. de Wit, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	poništi Odluku Komisije od 2. rujna 2015. o državnoj potpori SA.27301 (2015/NN) – Nizozemska, broj dokumenta C(2015) 5929 final;

—	naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U potporu svojemu zahtjevu tužitelji ističu dva tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 107. stavka 1. UFEU-a

—	Tužitelji smatraju da je zaštita prirode u Nizozemskoj jedna od usluga od općeg interesa u smislu članka 2. Protokola (br. 26.) o uslugama od općeg interesa (SL 2012, C 326, str. 308.) i da se stoga ne odnosi na gospodarsku djelatnost.

—

Tužitelji su pogrešno kvalificirani kao poduzetnici u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. Oni prije svega smatraju da su neprofitne organizacije za upravljanje zemljištem osnovane za ostvarivanje (negospodarskog) cilja od općeg interesa. Podredno ističu da ne postupaju kao poduzetnici kada stječu zemljišta u svrhu zaštite prirode uz pomoć subvencija dobivenih na temelju Regeling bijdragen particuliere terreinbeherende natuurbeschermingsorganisaties (program subvencioniranja određenih privatnih organizacija za zaštitu prirode koje upravljaju zemljištem).

—	Program subvencija ne stvara gospodarsku prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a s obzirom na uvjete koji su s njime povezani.

—	Program subvencija ne dovodi do narušavanja tržišnog natjecanja.

—	Program subvencija ne utječe na trgovinu među državama članicama.

2.	Drugi tužbeni razlog koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/42

Tužba podnesena 8. travnja 2016. – Italija protiv Komisije

(Predmet T-147/16)

(2016/C 191/55)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Talijanska Republika (zastupnici: S. Fiorentino, avvocato dello Stato, G. Palmieri, agent)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku Komisije br. C (2016) 366 final od 28. siječnja 2016., dostavljene 29. siječnja 2016., kojom je Komisija, radi izvršenja presude Suda Europske unije od 17. studenog 2011. donesene u predmetu C-496/09, naložila Talijanskoj Republici plaćanje iznosa od 5 382 000 eura i 2 106 000 eura kao kaznu zbog kašnjenja u plaćanju, koji se iznosi odnose na treći i četvrti kvartal koji su slijedili odmah nakon donošenja navedene presude Suda;

—	naložiti Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U potporu svoje tužbe tužitelj ističe jedan tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 14. Uredbe (EZ) od 22. ožujka 1999 br. 659/1999, na pogrešnoj primjeni članka 11. Uredbe (EZ) od 21. travnja 2004. br. 794/2004 te na povredi načela proporcionalnosti.

—

U tom pogledu ističe se da je pobijanom odlukom naloženo da se na iznose koji su poduzetnici dužni platiti radi povrata državne potpore primjene kamate prema složenom kamatnom računu kako je predviđen u čl. 11. Uredbe br. 794/2004. Talijanska vlada osporava takav stav jer smatra da se, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, takva metoda izračuna kamate ne može primijeniti, imajući u vidu odluke o povratu potpore prije stupanja na snagu Uredbe br. 794/2004 i, još manje, imajući u vidu odluke koje su prethodile objavi Obavijesti Komisije iz 2003. o kamatnim stopama koje se primjenjuju u slučaju povrata nezakonito dodijeljene potpore. Nasuprot tomu, ne može se s uspjehom isticati, kao što je to učinila Komisija u pobijanoj odluci, navodni sporazum o suprotnome, koji je navodno postignut između Komisije i talijanskih tijela.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/42

Žalba koju su 11. travnja 2016. podnijeli Adrian Barnett i Sven-Ole Mogensen protiv presude Službeničkog suda od 5. veljače 2016. u predmetu F-56/15, Barnett i Mogensen protiv Komisije

(Predmet T-148/16 P)

(2016/C 191/56)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelji: Adrian Barnett (Roskilde, Danska), Sven-Ole Mogensen (Hellerup, Danska) (zastupnici: S. Orlandi i T. Martin, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

proglasi i odluči,

—	da se ukida presuda Službenog suda u predmetu F-56/15, Barnett i Mogensen/Komisija;

odlučujući na temelju novih odredaba,

—	da se poništavaju odluke sadržane u obračunu mirovine za lipanj 2014. kojima je korektivni koeficijent koji se primjenjuje na mirovinu tužiteljâ smanjen počevši od 1. siječnja 2014.;

—	da se Komisiji naloži snošenje troškova oba postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti žalbe žalitelj ističe dva žalbena razloga.

Prvi žalbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava, koju je počinio Službenički sud (SS) protumačivši jasne i precizne odredbe Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju) u odnosu na navodnu „stvarnu volju zakonodavca” glede opsega suspenzije mehanizma ažuriranja mirovina i plaća za 2013. i 2014. Na taj je način Službenički sud dao tumačenje contra legem članka 65. stavka 4. Pravilnika o osoblju i njegovih provedbenih pravila iz Priloga XI. navedenom pravilniku o osoblju.

Drugi žalbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava, koju je počinio Službenički sud (SS), s obzirom na to da uvjeti propisani Pravilnikom o osoblju za sporno privremeno ažuriranje, iz Priloga XI. navedenom pravilniku o osoblju, nisu bili ispunjeni te je Komisija, obavivši to ažuriranje, počinila zloporabu ovlasti. Naime, nakon što je u pobijanoj presudi utvrdio da je korektivni koeficijent u Uredbi Vijeća (EU) br. 1416/2013 od 17. prosinca 2013. o usklađivanju korektivnih koeficijenata koji se primjenjuju na primitke od rada i mirovine dužnosnika te drugih službenika Europske unije s učinkom od 1. srpnja 2013. pogrešno izračunat, Službenički je sud počinio pogrešku koja se tiče prava utvrdivši da je tijelo za imenovanje (AIPN) na temelju načela jednakog postupanja bilo ovlašteno obaviti sporno privremeno ažuriranje, ne uzimajući u obzir teoriju povlačenja nezakonitih upravnih akata na temelju kojih nastaje pravo ili slične pogodnosti.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/43

Žalba koju je 14. travnja 2016. podnijela Ingrid Fedtke protiv rješenja Službeničkog suda od 5. veljače 2016. u predmetu F-107/15, Fedtke protiv EGSO-a

(Predmet T-157/16 P)

(2016/C 191/57)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Ingrid Fedtke (Wezembeek-Oppem, Belgija) (zastupnik: M.-A. Lucas, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europski gospodarski i socijalni odbor

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi rješenje Službeničkog suda (drugo vijeće) od 5. veljače 2016. u predmetu F-107/15;

—	vrati predmet Službeničkom sudu na ponovno odlučivanje kako bi donio odluku o meritumu tužbe;

—	pravilno odluči o troškovima postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti žalbe, žalitelj ističe četiri žalbena razloga.

Prvi žalbeni razlog temelji se na pogrešci koja se tiče prava i/ili nedostatnosti obrazloženja pobijanog rješenja, s obzirom na to da je Službenički sud u točkama 19 . do 21. i 25. navedenog rješenja smatrao da je, kako u situaciji u kojoj postoji zahtjev za preispitivanje odluke koja nije osporena u rokovima, tako i u situaciji u kojoj zahtjev posredno osporava takvu odluku, za postojanje nove činjenice koja se navodi u prilog zahtjevu potrebno da, prilikom donošenja odluke koja je postala konačna, ni žalitelj ni administracija o njoj nisu imali ili nisu mogli imati saznanja te je primijenio to načelo u točkama 27. do 32. navedenog rješenja, unatoč tome što iz sudske prakse proizlazi da se u slučaju zahtjeva za preispitivanje ne zahtijeva izostanak saznanja o navedenoj činjenici.

Drugi žalbeni razlog temelji se na pogrešci koja se tiče prava i/ili iskrivljavanju činjenica iz spisa te nedostatnosti obrazloženja koji zahvaćaju pobijano rješenje, s obzirom na to da je Službenički sud u točki 32. navedenog rješenja smatrao da, zbog toga što nijedna nova i bitna činjenica ne opravdava zahtjev za preispitivanje, predsudski postupak nije imao redovni tijek te da su zahtjevi protiv odluke od 30. rujna 2014. i odbijanje pritužbe od 22. travnja 2015. bili nedopušteni, dok zbog isključivo potvrđujućeg karaktera tih odluka ne samo da nije bilo provedeno prethodno preispitivanje, nego također nisu sadržavale nijedan novi element i da je, kako je istaknuo žalitelj, odluka od 30. rujna 2014. sadržavala novi element u odnosi na onu od 7. travnja 2014., isto kao odluka od 22. travnja 2015. u odnosu na odluku od 30. rujna 2014.

Treći žalbeni razlog temelji se na pogrešci koja se tiče prava i/ili iskrivljavanju činjenica iz spisa te izostanku odgovora na žaliteljevu argumentaciju, koji zahvaćaju pobijano rješenje, s obzirom na to da je Službenički sud u točki 26. navedenog rješenja smatrao da postojanje nove činjenice koja se navodi u prilog zahtjevu za preispitivanje pretpostavlja da stranke o njoj nisu imale ili nisu mogle imati saznanja, te da žalitelj u svojem zahtjevu nije naveo nove i bitne činjenice koje mogu opravdati njegovo podnošenje, nego se pozvao, upućivanjem na napomenu svog voditelja odjela, na izmjenu Pravilnika o osoblju, unatoč tomu što se u ovom slučaju ne zahtijeva izostanak saznanja o navedenoj činjenici, osim toga je žalitelj naveo, kao što je istaknuo u samom svojem zahtjevu za preispitivanje, da proširuje njegovu pravnu osnovu i, upućivanjem na napomenu svojeg voditelja odjela, da administracija nije pridala dovoljno pažnje propisima novog Pravilnika o osoblju, što je predstavljalo nove i bitne elemente.

Četvrti žalbeni razlog, koji se temelji na povredi pravila dokazivanja i načela objektivnog ocjenjivanja, s obzirom na to da je Službenički sud u točki 28. pobijanog rješenja smatrao da žalitelj nije dostavio informacije u vezi s datumom na koji je administracija imala ili mogla imati saznanja o budućem odlasku na rodiljni i roditeljski dopust njegove kolegice, i u točki 29. navedenog rješenja, da se ne može zanemariti činjenica da je to mogao biti slučaj 7. travnja 2014., s obzirom na trajanje tih dopusta u skladu s Pravilnikom o osoblju, ranu predvidljivost datuma porođaja i običaj žurnog obavještavanja službe o dugotrajnom odsustvu, te je na temelju toga u točkama 30. do 32. navedenog rješenja zaključio da žalitelj nije dokazao da ni on ni administracija 7. travnja 2014. nisu imali ili nisu mogli imati saznanja o budućoj odsutnosti žaliteljeve kolegice, da njegov zahtjev za preispitivanje nije opravdan nijednom novom i bitnom činjenicom te da su njegovi zahtjevi nedopušteni; budući da je dokazivanje negativne činjenice i u pogledu treće strane bilo nemoguće, da je EGSO taj koji treba navesti datum zahtjeva za dopuste i da se Službenički sud ne može osloniti na uzastopne ili samo na jednu pretpostavku kako bi prebacio teret dokazivanja i opravdao svoje zaključke.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/44

Žalba koju su 14. travnja 2016. podnijele Inge Barnett, Suzanne Ditlevsen, Annie Madsen protiv presude Službeničkog suda od 5. veljače 2016. u predmetu F-66/15, Barnett i dr. protiv EGSO-a

(Predmet T-158/16 P)

(2016/C 191/58)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelji: Inge Barnett (Roskilde, Danska), Suzanne Ditlevsen (Kopenhagen, Danska), Annie Madsen (Frederiksberg, Danska) (zastupnici: S. Orlandi i T. Martin, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Europski gospodarski i socijalni odbor

Žalbeni zahtjev

Žalitelji od Službeničkog suda zahtijevaju da:

proglasi i odluči,

—	ukinuti presudu Službeničkog suda u predmetu F-66/15, Barnett i dr. protiv EGSO-a;

odlučujući na temelju novih odredbi,

—	poništi odluke sadržane u potvrdama o mirovini za lipanj 2014. kojima je korektivni koeficijent koji se primjenjuje na mirovine tužitelja smanjen od 1. siječnja 2014.,

—	naloži EGSO-u snošenje troškova prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti žalbe, žalitelji navode dva žalbena razloga koji su u bitnom isti ili slični onim istaknutim u okviru predmeta T-148/16 P, Barnett i Mogensen protiv Komisije.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/47

Presuda Službeničkog suda (drugo vijeće) od 11. travnja 2016. – Rouffaud protiv ESVD

(Predmet F-59/13 RENV) (1)

((Javna služba - Vraćanje Službeničkom sudu na ponovno suđenje nakon ukidanja - Osoblje ESVD-a - Član ugovornog osoblja - Član ugovornog osoblja za pomoćne poslove - Promjena ugovora člana ugovornog osoblja za pomoćne poslove na ugovor člana ugovornog osoblja na neodređeno vrijeme - Odbijanje))

(2016/C 191/67)

Jezik postupka:

Stranke

Tužitelj: Thierry Rouffaud (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: J.-N. Louis i N. de Montigny, odvjetnici)

Tuženik: Europska služba za vanjsko djelovanje (zastupnici: S. Marquardt i M. Silva, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke o odbijanju zahtjeva tužitelja da se uzastopno zaključeni ugovori o radu na određeno vrijeme promijene u ugovor o radu na neodređeno vrijeme i da se razdoblje službe navršeno izvršavajući ugovor o radu u svojstvu člana ugovornog osoblja za pomoćne poslove smatra razdobljem službe navršenim u svojstvu člana ugovornog osoblja.

Izreka presude

1.	Tužba se odbija.

2.	Svaka strana snosit će vlastite troškove u predmetima F-59/13 i F-59/13 RENV.

3.	Europska služba za vanjsko djelovanje snosit će vlastite troškove u predmetu T-457/14 P i nalaže joj se snošenje troškova Thierryja Rouffauda u predmetu T-457/14 P.

(1) SL C 233, 10. 8. 2013., str. 14. (izvorni predmet F-59/13).

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/47

Presuda Službeničkog suda (treće vijeće) od 11. travnja 2016. – FN, FP i FQ protiv EPA-e

(Predmet F-41/15 DISS II) (1)

((Javna služba - Osoblje EPA-e - Privremeno osoblje - Ugovorno osoblje - Mjesto zaposlenja koje odgovara sjedištu EPA-e - Preseljenje EPA-e u Budimpeštu (Mađarska) - Odgovarajuća promjena mjesta zaposlenja osoblja - Ugovorne posljedice - Nužnost pristanka osoblja - Koeficijent ispravka primjenjiv na novo mjesto zaposlenja - Legitimna očekivanja - Načelo dobre uprave))

(2016/C 191/68)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: FN, FP i FQ (zastupnici: L. Levi i A. Blot, odvjetnici)

Tuženik: Europska policijska akademija (zastupnici: F. Bánfi i R. Woldhuis, agenti, B. Wägenbaur, odvjetnik)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluka Europske policijske akademije (EPA) kojima se tužitelje obvezuje ili da daju ostavku ili da se presele iz Londona u Budimpeštu trpeći pritom financijske gubitke i zahtjev za naknadu navodno pretrpljene imovinske i neimovinske štete u vezi s tim.

Izreka presude

1.	Tužba se odbija.

2.	FN, FP i FQ snosit će vlastite troškove i nalaže im se snošenje troškova Europske policijske akademije.

(1) SL C 178, 1. 6. 2015., str. 28.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/48

Presuda Službeničkog suda (drugo vijeće) od 11. travnja 2016. – FU protiv Komisije

(Predmet F-49/15) (1)

((Javna služba - Stegovni postupak - Stegovno povjerenstvo - Član privremenog osoblja Revizorskog suda imenovan dužnosnikom na probnom radu u Komisiji - Promjena mjesta zaposlenja - Nedavanje izjave o promjeni mjesta zaposlenja administraciji Revizorskog suda - Istodobni zahtjevi za naknadu za preseljenje u matičnu zemlju i naknadu za nastanjenje u Bruxellesu - Zahtjev za naknadu troškova preseljenja iz Luxembourga u matičnu zemlju - Istraga OLAF-a - Stegovna mjera - Razvrstavanje u nižu funkcijsku skupinu bez premještaja - Članak 25. Priloga IX. Pravilniku - Očita pogreška u ocjeni - Nepoštovanje načela kontradiktornosti - Nova činjenica - Obveza ponovnog otvaranja stegovnog postupka - Proporcionalnost sankcije - Postupovni rok))

(2016/C 191/69)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: FU (zastupnik: S. Pappas, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: u početku J. Currall i C. Ehrbar, agenti, zatim C. Ehrbar i F. Simonetti, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke kojom se tužitelju izriče stegovna sankcija razvrstavanjem u razred AST5, iako je tužitelj imenovan u razred AD5 zbog lažnih izjava danih u svrhu naknade za preseljenje kao i plaćanja troškova selidbe.

Izreka presude

1.	Tužba se odbija.

2.	FU snosit će vlastite troškove i nalaže mu se snošenje troškova Europske komisije.

(1) SL C 190 od 8. 6. 2015, str. 36.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/49

Presuda Službeničkog suda (drugo vijeće) od 11. travnja 2016. – Zink protiv Komisije

(Predmet F-77/15) (1)

((Javna služba - Dužnosnici - Naknada za život u inozemstvu - Administrativna greška koja je dovela do neisplate naknade za život u inozemstvu tijekom više godina - Akt kojim se nanosi šteta - Platne liste koje nisu sastavljene u skladu s odlukom - Članak 82. Poslovnika - Apsolutna zapreka vođenju postupka - Nepravilnosti u vezi s predsudskim postupkom - Zahtjev u smislu članka 90. stavka 1. Pravilnika - Razuman rok))

(2016/C 191/70)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Richard Zink (Bamako, Mali) (zastupnici: J.-N. Louis i N. de Montigny, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: T. S. Bohr i F. Simonetti, agenti)

Predmet

Poništenje odluke o ograničavanju retroaktivnog plaćanja naknade za život u inozemstvu na razdoblje od pet godina, počevši od dana kada je utvrđeno neplaćanje te naknade i nalaganje tužitelju plaćanja zateznih kamata.

Izreka presude

1.	Tužba se odbija.

2.	Richard Zink snosit će vlastite troškove i nalaže mu se snošenje troškova Europske komisije.

(1) SL C 245, 27. 7. 2015., str. 51.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/49

Presuda Službeničkog suda (drugo vijeće) od 11. travnja 2016. – Wolff protiv ESVD-a

(Predmet F-94/15) (1)

((Javna služba - Osoblje ESVD-a - Odbor osoblja - Izbor članova odbora osoblja - Valjanost - Članak 1. stavak 5. Priloga II. Statutu - Izborna pravila ESVD-a - Prvi krug glasovanja - Nepostojanje kvoruma - Produljenje razdoblja glasovanja - Dodatno produljenje razdoblja glasovanja - Neorganiziranje drugog kruga glasovanja - Nezakonitost))

(2016/C 191/71)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Oren Wolff (Etterbeek, Belgija) (zastupnici: S. Orlandi i T. Martin, odvjetnici)

Tuženik: Europska službe za vanjsko djelovanje (zastupnici: u početku M. Silva i S. Marquardt, agenti, zatim G.-J. van Hegelsom, S. Marquardt i E. Chaboureau, agenti, te naposljetku G.-J. van Hegelsom, S. Marquardt i E. Chaboureau, agenti, M. Troncoso Ferrer, F.-M. Hislaire i S. Moya Izquierdo, odvjetnici)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke kojom se odbija tužiteljevo pobijanje rezultata izbora članova osoblja ESVD-a.

Izreka presude

1.	Poništava se odluka od 23. travnja 2015. kojom je Europska služba za vanjsko djelovanje odbila zahtjev Orena Wolffa za poništenje rezultata izbora članova odbora osoblja.

2.	Europska služba za vanjsko djelovanje snosi vlastite troškove i nalaže joj se snošenje troškova O. Wolffa.

(1) SL C 294, 7. 9. 2015., str. 83.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/50

Presuda Službeničkog suda (treće vijeće) od 12. travnja 2016. – CP protiv Parlamenta

(Predmet F-98/15) (1)

((Javna služba - Dužnosnici - Načelnik odjela - Probno razdoblje - Nepotvrđivanje kao načelnika odjela - Izvršavanje presude o poništenju - Gubitak prilike))

(2016/C 191/72)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: CP (zastupnici: L. Levi i A. Tymen, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: V. Montebello-Demogeot i O. Caisou-Rousseau, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke od 18. srpnja 2014., kojom je, nastavno na presudu Općeg suda u predmetu F-8/13, CP/Europski parlament od 26. ožujka 2014., tužitelj potvrđen kao načelnik odjela, u dijelu u kojem tom odlukom nije predviđeno retroaktivno priznavanje statusa načelnika odjela i retroaktivno uvećanje osnovne plaće koje odgovara njegovom radnom mjestu (naknada za rukovodeću poziciju) i zahtjev za naknadu štete za navodno pretrpljenu materijalnu i nematerijalnu štetu.

Izreka presude

Nalaže se Europskom parlamentu da CP-u plati iznos od 3 219,55 eura. Taj iznos uvećat će se za zatezne kamate izračunate obračunate po stopi koju određuje Europska središnja banka za glavne operacije refinanciranja, a koja se primjenjivala u dotičnom razdoblju, uvećanoj za dva boda, počevši od 11. veljače 2014. do dana stvarne isplate.

2.	Tužba se odbija u preostalom dijelu.

3.	Svaka stranka snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 294, 7. 9. 2015., str. 86.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/51

Rješenje Službeničkog suda (treće vijeće) od 12. travnja 2016. – Beiner protiv Komisije

(Predmet F-135/15) (1)

((Javna služba - Natječaj - Uvjeti za primanje - Profesionalno iskustvo - Odluka povjerenstva da se tužitelju ne dozvoli natjecanje - Očita pogreška u ocjeni))

(2016/C 191/73)

Jezik postupka:francuski

Stranke

Tužitelj: Laurent Beiner (Knutange, Francuska) (zastupnik: B. Sahki, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: G. Gattinara i F. Simonetti, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke povjerenstva za odabir na natječaju EPSO/AST/130/14 kojom se tužitelja ne prima na testove ocjenjivanja jer nema potrebnu razinu obrazovanja ni profesionalno iskustvo u trajanju od najmanje šest godina u skladu s vrstom posla.

Izreka rješenja

1.	Tužba se djelomično odbacuje kao nedopuštena i djelomično odbija kao neosnovana.

2.	Laurent Beiner snosit će vlastite troškove i nalaže mu se snošenje troškova Europske komisije.

(1) SL C 7, 11. 1. 2016., str. 37.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/51

Tužba podnesena 17. veljače 2016. – ZZ protiv Europskog ombudsmana

(Predmet F-10/16)

(2016/C 191/74)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnik: M. Vasileios A. Christianos, odvjetnik)

Tuženik: Europski ombudsman

Predmet i opis spora

Poništenje odluke Europskog ombudsmana o neprihvaćanju kandidature tužitelja za mjesto glavnog tajnika Ureda ombudsmana i nalaganje tuženiku plaćanja štete s kamatama na ime imovinske i neimovinske štete koju je navodno pretrpio tužitelj.

Tužbeni zahtjev tužitelja

—	Poništiti pobijanu odluku Europskog ombudsmana od 9. studenog 2015. kojom je on odbio administrativne prigovore;

—	poništiti odluku od 10. travnja 2015. kojom je tužitelju odbijeno sudjelovanje u razgovoru, i odluku od 16. srpnja 2015. o imenovanju B.G.-a na mjesto glavnog tajnika u Uredu Europskog ombudsmana;

—	naložiti Europskom ombudsmanu da tužitelju plati iznos od 112 472,64 eura za popravljanje imovinske štete koju je on pretrpio;

—	naložiti Europskom ombudsmanu da tužitelju plati iznos od trideset tisuća (30 000) eura za popravljanje neimovinske štete koju je on pretrpio;

—	naložiti Europskom ombudsmanu snošenje svih troškova tužitelja.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/52

Tužba podnesena 18. ožujka 2016. – ZZ protiv EUIPO-a

(Predmet F-16/16)

(2016/C 191/76)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnik: H. Tettenborn, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Predmet i opis spora

Poništenje odluke o tome da se tužitelja ne uvrsti na popis dužnosnika koji su promaknuti u postupku promaknuća za 2015.

Tužbeni zahtjev tužitelja

—	Poništiti tuženikovu odluku od 24. srpnja 2015. da se tužitelja ne promakne u sljedeći razred (AST 8) u tuženikovom postupku promaknuća za 2015. na način da njegovo ime nije uvršteno na popis dužnosnika koji su promaknuti u postupku promaknuća za 2015. koji je donesen 24. srpnja 2015.

—	Naložiti tuženiku snošenje troškova postupka.

30.5.2016

Službeni list Europske unije

C 191/53

Tužba podnesena 23. ožujka 2016. – ZZ protiv Komisije

(Predmet F-17/16)

(2016/C 191/77)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnik: H. Tettenborn, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Predmet i opis spora

Poništenje odluke Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO) da neće uzeti u obzir zakašnjeli zahtjev za ispitivanje odluke o nedopuštanju pristupa tužitelju sljedećem stadiju natječaja EPSO/AST-SC/03/15 – 3 i poništenje prešutne odluke o neprihvaćanju toga zahtjeva.

Tužbeni zahtjev tužitelja

Tužitelj od Službeničkog suda zahtijeva da:

—

poništi odluku Europskog ureda za odabir osoblja (EPSO) od 17. kolovoza 2015. koju je zaprimio e-mailom da neće uzeti u obzir zahtjev za ispitivanje navedene odluke koji je podnio 13. kolovoza 2015. nakon odluke povjerenstva za odabir za natječaj EPSO/AST-SC/03/15 – 3 da mu neće dopustiti pristup sljedećem stadiju toga natječaja;

—	poništi prešutnu odluku povjerenstva za odabir za natječaj EPSO/AST-SC/03/15 – 3 o da neće prihvatiti zahtjev za ispitivanje navedene odluke koji je podnio 13. kolovoza 2015. nakon odluke toga povjerenstva za odabir da mu neće dopustiti pristup sljedećem stadiju toga natječaja;

—	tuženiku naloži snošenje svih troškova.

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 191

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Svezak 59. 30. svibnja 2016.

Obavijest br.	Sadržaj	Stranica
	IV. Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Sud Europske unije
2016/C 191/01	Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije	1