19.5.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 181/1

19.5.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 181/2

—

uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv korupcije otvorenu za potpisivanje u Meridi 9. prosinca 2003.,

—

uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

—

uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima,

—

uzimajući u obzir Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima,

—

uzimajući u obzir Povelju o temeljnim pravima Europske unije,

—

uzimajući u obzir Konvenciju o borbi protiv podmićivanja stranih javnih dužnosnika u međunarodnom poslovanju Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) otvorenu za potpisivanje u Parizu 17. prosinca 1997. i preporuke kojima se ona dopunjuje,

—

uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 12. prosinca 2011. o „Ljudskim pravima i demokraciji u središtu vanjskog djelovanja EU-a – prema učinkovitijem pristupu” (COM(2011)0886),

—

uzimajući u obzir Strateški okvir EU-a za ljudska prava i demokraciju i Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju kako ih je na svojem 3179. sastanku od 25. lipnja 2012. usvojilo Vijeće za vanjske poslove,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Vijeću i Europskom parlamentu od 8. svibnja 2001. o „Ulozi Europske unije u promicanju ljudskih prava i demokratizacije u trećim zemljama” (COM(2001)0252),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 25. listopada 2011. o „Obnovljenoj strategiji EU-a za društvenu odgovornost korporacija za razdoblje 2011. – 2014.” (COM(2011)0681),

—

uzimajući u obzir zbirku dokumenata Vijeća „Uključivanje ljudskih prava i rodne jednakosti u Europsku sigurnosnu i obrambenu politiku” (1) te posebno dokument Vijeća „Opći standardi ponašanja tijekom operacija ESOP-a” (dok. 08373/3/2005),

—

uzimajući u obzir Milenijsku deklaraciju Ujedinjenih naroda od 8. rujna 2000.,

—

uzimajući u obzir globalni plan djelovanja „Ispunjenje obećanja: ujedinjeni u postizanju milenijskih razvojnih ciljeva” koji je Opća skupština UN-a donijela 10. listopada 2010.,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 27. veljače 2013. o „Pristojnom životu za sve: okončanje siromaštva i pružanje održive budućnosti svijetu” (COM(2013)0092),

—

uzimajući u obzir izvješće Europske investicijske banke (EIB) o „Politici o sprečavanju i onemogućivanju korupcije, prijevare, tajnog dogovaranja, pranja novca i financiranja terorizma u aktivnostima Europske investicijske banke” (politika EIB-a za borbu protiv prijevara) usvojeno 2008.,

—

uzimajući u obzir Politiku i postupke provođenja Europske banke za obnovu i razvoj koji su stupili na snagu u ožujku 2009.,

—

uzimajući u obzir Vodeća načela o poduzetništvu i ljudskim pravima: provođenje okvira Ujedinjenih naroda zaštite, poštovanja i pomoći (HR/PUB/11/04),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2011.o vanjskoj politici EU-a kojom se podržava demokratizacija (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012. o strategiji digitalne slobode u vanjskoj politici EU-a (3),

—

uzimajući u obzir Smjernice EU-a o braniteljima ljudskih prava kako su usvojene na 2914. sastanku Vijeća za opće poslove od 8. prosinca 2008.,

—

uzimajući u obzir Dokument iz Montreuxa o bitnim međunarodnim pravnim obvezama i dobrim praksama za države povezane s operacijama privatnih vojnih i zaštitarskih kompanija tijekom oružanog sukoba koji je usvojen u Montreuxu 17. rujna 2008.,

—

uzimajući u obzir Kaznenopravnu konvenciju Vijeća Europe o korupciji otvorenu za potpisivanje 27. siječnja 1999. i Građanskopravnu konvenciju Vijeća Europe o korupciji otvorenu za potpisivanje 4. studenog 1999. te rezolucije (98) 7 i (99) 5 koje je Odbor ministara Vijeća Europe usvojio 5. svibnja 1998. (prvu) te 1. svibnja 1999. (potonju) i kojima se uspostavlja Skupina država za borbu protiv korupcije (GRECO),

—

uzimajući u obzir Izjavu iz Jakarte o načelima za antikorupcijske agencije usvojenu 26. i 27. studenog 2012.,

—

uzimajući u obzir pariška Načela za nacionalne institucije za ljudska prava (4),

—

uzimajući u obzir Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća (5),

—

uzimajući u obzir Tripartitnu deklaraciju Međunarodne organizacije rada o načelima koja se odnose na multinacionalna društva i socijalnu politiku (6),

—

uzimajući u obzir Inicijativu UN-a o globalnom paktu (7),

—

uzimajući u obzir Međunarodni kodeks ponašanja za privatne pružatelje zaštitarskih usluga,

—

uzimajući u obzir Ugovor o trgovini oružjem usvojen na Završnoj konferenciji Ujedinjenih naroda o Ugovoru o trgovini oružjem održanoj u New Yorku od 18. do 28. ožujka 2013. (8),

—

uzimajući u obzir članak 48. i članak 119. stavak 2. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenje Odbora za razvoj (A7-0250/2013),

A.

budući da se korupcija može definirati kao zloupotreba povjerene ovlasti radi izravne ili neizravne osobne koristi pojedinca ili kolektiva i budući da korupcijski postupci obuhvaćaju zločine podmićivanja, pronevjere, protuzakonitog posredovanja, zloupotrebe položaja i nezakonitog bogaćenja, kako su definirani u Konvenciji Ujedinjenih naroda protiv korupcije; budući da su prijevara, iznuda, ucjena, zloupotreba diskrecijskih ovlasti, pristranost, nepotizam, klijentelizam i nezakoniti politički doprinosi usko povezani s korupcijom; budući da se korupcija može povezati s organiziranim kriminalom koji se provodi pod kolektivnim vodstvom usporedno sa službenim strukturama, osobito ako vlasti ne provode zakone;

B.

budući da se uz pomoć korupcije uporno ponavljaju i pogoršavaju nejednaki, nepravedni i diskriminacijski ishodi s obzirom na jednako ostvarivanje ljudskih prava, bez obzira na to je li riječ o građanskim, političkim, gospodarskim ili socijalnim i kulturnim pravima; budući da korupcija može imati negativne posljedice na okoliš i nerazmjerno utječe na najugroženije i marginalizirane skupine društva, i to ne dopuštanjem njihova jednakog pristupa političkom sudjelovanju, javnim uslugama, pravdi, sigurnosti, zemlji, radnim mjestima, obrazovanju, zdravlju i stanovanju te budući da korupcija osobito utječe na napredak prema iskorjenjivanju diskriminacije, prema jednakosti spolova i osnaženju žena ograničavanjem sposobnosti žena da traže svoja prava;

C.

budući da korupcija može dovesti u pitanje gospodarski razvoj povremenim opstruiranjem poduzetništva i ulaganja;

D.

budući da je borba protiv korupcije dio načela dobrog upravljanja, kako se zagovara i određuje u članku 9. stavku 3. i članku 97. Sporazuma iz Cotonoua;

E.

budući da djela korupcije i kršenja ljudskih prava najčešće uključuju zloupotrebu ovlasti, manjak odgovornosti i institucionalizaciju raznih oblika diskriminacije; budući da je korupcija redovito učestalija ako je ostvarivanje ljudskih prava manjkavo ili izostaje te budući da se zbog korupcije često dovodi u pitanje djelotvornost institucija i pravnih subjekata koji obično izvršavaju uzajamne provjere vlasti i namjena im je da jamče poštovanje demokratskih načela i ljudskih prava kao što su parlamenti, tijela vlasti koja provode zakone, pravosuđe, pravni sustavi i civilno društvo;

F.

budući da je korupcija općenito duboko ukorijenjena u mentalitete društava koje prožima te budući da bi se svi napori za njezino suzbijanje trebali ponajprije usmjeriti na obrazovni sustav i imati za cilj osobe od njihove najranije dobi;

G.

budući da države ponekad propuštaju djelovati na sprečavanju ili kažnjavanju korupcije u javnom i privatnom sektoru čime krše svoje međunarodne obveze u okviru Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Međunarodnog pakta o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima i drugih relevantnih međunarodnih i regionalnih instrumenata o ljudskim pravima;

H.

budući da se korupcijom iskrivljuju veličina i sastav državnih rashoda, čime se ozbiljno šteti sposobnosti države da se u najvećoj mjeri koristi dostupnim resursima kako bi u potpunosti ostvarila gospodarska, socijalna i kulturna prava te budući da korupcija preusmjeruje velike količine financijskih sredstava s ulaganja u gospodarstvo, čime se onemogućuje oporavak država u ekonomskoj krizi, što obuhvaća i države članice EU-a;

I.

budući da korupcija na visokim položajima može ozbiljno podrivati i destabilizirati države o kojima je riječ te napasti samo središte države;

J.

budući da, prema podacima Svjetske banke, korupcija čini 5 % svjetskog BDP-a (2,6 bilijuna USD), pri čemu se svake godine preko 1 bilijun USD isplati kao mito; i budući da korupcija dodaje do 10 % ukupnog troška poslovanja na globalnoj osnovi i 25 % troška ugovora javne nabave u državama u razvoju (9);

K.

budući da Svjetska banka procjenjuje da se svake godine iz javnih proračuna zemalja u razvoju preko korupcije na visokoj razini ukrade i u inozemstvu sakrije između 20 i 40 milijardi USD, što iznosi od 20 do 40 % službene pomoći za razvoj (10);

L.

budući da su zemlje u razvoju od 2000. do 2009. izgubile 8,44 bilijuna USD zbog nezakonitih financijskih tokova, deset puta više nego što su primile u inozemnoj pomoći; budući da su zemlje u razvoju svake godine tijekom prošlog desetljeća izgubile 585,9 milijardi USD preko nezakonitih tokova; budući da je novac koji se svake godine ukrade preko korupcije dostatan da se gladni u svijetu nahrane 80 puta, a mito i krađa povećavaju ukupni trošak projekata kojima se nastoje osigurati sigurna voda za piće i sanitarni sustav diljem svijeta za čak 40 % (11);

M.

budući da je korupcija, prijeteći učvršćenju demokracije i ostvarenju ljudskih prava, i nadalje temeljni uzrok i katalizator sukoba, rasprostranjenih kršenja međunarodnog humanitarnog prava i nekažnjavanja u zemljama u razvoju te budući da je nepromijenjeno stanje korupcije i nezakonitog bogaćenja na položajima državne moći dovelo do otimanja vlasti i neotuđivosti vlasti te do stvaranja novih paravojnih skupina i raširenog nasilja;

N.

budući da se korupcijom u pravosudnom sektoru krše načelo nediskriminacije, pristup pravdi i pravo na pošteno suđenje i na djelotvoran pravni lijek, što je nužno za ostvarivanje svih drugih ljudskih prava te budući da se korupcijom ozbiljno narušava neovisnost, sposobnost i nepristranost pravosuđa i javne uprave potičući pritom nepovjerenje u javne institucije, dovodeći u pitanje vladavinu prava i vodeći u nasilje;

O.

budući da pružanje javnih usluga državama omogućuje da ispune svoje međunarodne obveze o ljudskim pravima, jamčeći opskrbu vodom, hranu, zdravlje, obrazovanje, stanovanje, sigurnost i red kao sastavnice ljudskog razvoja te budući da korupcija u javnoj nabavi buja u nedostatku otvorenosti, transparentnosti, informacija, nadmetanja, poticaja, jasnih pravila i propisa koji se strogo provode i isto tako kad ne postoje neovisni mehanizmi za praćenje i sankcioniranje;

P.

budući da rasprostranjena korupcija, nedostatak transparentnosti, pristupa informacijama i uključivog sudjelovanja u odlučivanju sprečavaju građane da vlade i političke predstavnike pozivaju na odgovornost kako bi se jamčilo da se prihod povezan s ispitivanjem resursa i tržišta upotrebljava za ostvarivanje njihovih ljudskih prava; budući da su vlade obvezne činiti sve u svojoj moći da se bore protiv korupcije u javnim i privatnim kompanijama;

Q.

budući da branitelji ljudskih prava, mediji, organizacije civilnog društva, sindikati i istraživački novinari imaju ključnu ulogu u borbi protiv korupcije temeljitim ispitivanjem javnih proračuna, praćenjem aktivnosti vlada i velikih, te posebno multinacionalnih, kompanija i financiranja političkih stranaka, pružanjem vještina za izgradnju kapaciteta i stručnog znanja i traženjem transparentnosti i odgovornosti; budući da su novinari koji izvješćuju o korupciji i organiziranom kriminalu sve češće meta uznemirivanja organiziranih zločinačkih skupina, „paralelnih vlasti” i tijela javne vlasti, osobito u zemljama u razvoju;

R.

budući da su slobodni i neovisni tisak i mediji, i oni internetski i oni izvan interneta, presudni za jamčenje transparentnosti i kontrole, koje su potrebne za suzbijanje korupcije, pružanjem platforme za raskrinkavanje korupcije i davanjem građanima i društvu pristupa informacijama;

S.

budući da otvoreni podaci i otvorena vlast građane osnažuju pružanjem pristupa informacijama o vladinim proračunima i rashodima;

T.

budući da su zviždači ključni za raskrinkavanje korupcije, prijevare, lošeg upravljanja i zloporabe ljudskih prava, unatoč visokom osobnom riziku kojemu se izlažu, te budući da nedostatak zaštite od odmazde, kontrole nad zakonima o informiranju, uvredi i kleveti te neodgovarajuće istrage tvrdnji zviždača mogu odvratiti osobe od prijavljivanja nedjela i često mogu kompromitirati njihovu osobnu sigurnost te sigurnost njihovih obitelji; budući da EU ima obvezu zaštititi ih, osobito uz najdjelotvorniju uporabu instrumenata za suradnju poput Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava;

U.

budući da izvanredne situacije i prispjela pomoć nude prilike za korupciju zbog prirode aktivnosti i složenosti radnji i njihovih izvršitelja te budući da te „prilike” obuhvaćaju podmićivanje, opstruiranje, iznuđivanje s kojim se suočava osoblje agencija za pomoć, neprofesionalno ponašanje osoblja agencija za pomoć, prijevare, lažno računovodstvo, protuzakonito prisvajanje primljene pomoći i iskorištavanje potrebitih i da te prilike potiču raširen osjećaj očajanja u vezi s tijelima javne vlasti svake vrste; budući da je otuđenje humanitarne pomoći ozbiljna povreda međunarodnog humanitarnog prava;

V.

budući da se 25 % svih istraga koje pokreće Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) odnosi na europsku vanjsku pomoć trećim zemljama te budući da je 17,5 milijuna EUR vraćeno zahvaljujući tim istragama (12);

W.

budući da bi pomoć EU-a zemljama u razvoju mogla propasti bez sustava kojim nisu obuhvaćene primjerene uzajamne provjere vlasti u državama korisnicima i cjelovito neovisno praćenje sustava integriteta koji se podrazumijeva pri uporabi financijskih sredstava;

X.

budući da su europske javne banke, koje su institucije EU-a (EIB) ili čija su većina dioničara države članice EU-a (EBRD), navodno uključene u skandale s korupcijom u svom djelovanju izvan Europske unije;

Y.

budući da donatori pomoći i međunarodne financijske institucije kao što su Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond (MMF) trebaju poticati djelotvornu reformu upravljanja u zemljama dužnicima i doprinositi djelotvornoj borbi protiv korupcije, pa i kritičkim ocjenama i upozoravanjem na dokazane opasnosti od korupcije i gubitak ljudskih prava povezan s mnogim mjerama nametnutim u kontekstu programa strukturne prilagodbe poput privatizacije državnih kompanija i resursa;

Z.

budući da se trgovanje ljudskim bićima umnogome oslanja na složene korumpirane mreže koje se protežu kroz sve ogranke vlasti, javne uprave, tijela koja provode zakone i privatnog sektora u zemljama porijekla, provoza i odredišta žrtava te budući da se korupcijom oslabljuje djelovanje aktera koji se bore protiv trgovanja ljudima zbog korumpiranosti policije i pravosudnog osoblja te tijekom postupaka uhićenja i sudskog progona trgovaca ljudima i tijekom pružanja pravne pomoći i zaštite svjedoka žrtvama trgovanja ljudima;

AA.

budući da korumpiranost i nesavjesno ponašanje oružanih snaga, obrambenog sektora, tijela vlasti koja provode zakone i mirovnih snaga prouzročuje ozbiljne rizike za živote, tjelesni integritet, zaštitu, slobodu i prava građana u zemljama u razvoju te budući da su za obrambeni sektor i javnu nabavu za potrebe obrane i nadalje svojstvene neprihvatljive razine korupcije i da su oni posebno zaštićeni povjerljivošću na osnovi nacionalne sigurnosti; budući da bi javnu nabavu pri opskrbi sigurnosnom opremom trebalo pomno nadgledati;

AB.

budući da su i javni i privatni subjekti tijekom proteklih dvadeset godina eksponencijalno povećali svoje korištenje uslugama privatnih vojnih i zaštitarskih kompanija te budući da su, zbog prirode svojih aktivnosti, privatne vojne i zaštitarske kompanije posebno podložne korupciji te su optuživane za teške zloporabe ljudskih prava, unatoč pretežnom djelovanju na području koje nije strogo regulirano, bez odgovornosti javnosti koja se općenito zahtijeva od oružanih snaga;

AC.

budući da je razina provedbe, uporabe i učinkovitosti uzajamne pravne pomoći i mehanizama povrata imovine u skladu s poglavljima IV. i V. Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije i dalje niska među državama potpisnicama Konvencije te budući da te države potpisnice tek trebaju u potpunosti ispuniti svoje obveze iz poglavlja IV. (Međunarodna suradnja) i poglavlja V. (Povrat imovine) Konvencije u vezi s međunarodnom suradnjom i, konkretnije, tek trebaju u dovoljnoj mjeri ispuniti svoje obveze o uzajamnoj pravnoj pomoći iz članka 46. Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije;

AD.

budući da loše regulirana i netransparentna svjetska trgovina konvencionalnim oružjem i streljivom potiče sukobe, korupciju, siromaštvo, zloporabu ljudskih prava i nekažnjavanje;

AE.

budući da se korupcija velikih razmjera u zemljama u razvoju događa većinom uz sudioništvo, pa čak i pomoć određenih poslovnih ljudi, pravnika, financijskih institucija i javnih dužnosnika u razvijenim zemljama, uključujući i države članice EU-a, te budući da su te institucije i korporacije, uz očito nepoštovanje propisa o borbi protiv pranja novca na razini EU-a i na međunarodnoj razini, omogućile kanale za pranje prihoda stečenih korupcijom u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju kako bi stvorile netransparentne strukture i skrile imovinu u „poreznim oazama”;

AF.

budući da pristup mjerama protiv korupcije koji se temelji na ljudskim pravima povećava razinu opće osviještenosti o tome da, osim na javna financijska sredstva, korupcija utječe i na pojedinačna prava i mogućnosti građana; budući da će uska povezanost međunarodnih pokreta za borbu protiv korupcije i onih za ljudska prava podići razinu osviještenosti javnosti i zahtijevanja otvorenosti, odgovornosti i pravde te budući da povezivanje djela korupcije s povredama ljudskih prava stvara nove mogućnosti za djelovanje, osobito kad je moguće suprotstaviti se korupciji uz korištenje postojećim nacionalnim, regionalnim i međunarodnim mehanizmima za praćenje poštovanja ljudskih prava;

1.

vjeruje da EU može postati pouzdan i utjecajan lider u borbi protiv korupcije samo ako se na odgovarajući način suoči s problemima organiziranog kriminala, korupcije i pranja novca unutar svojih granica; u tom smislu pozdravlja „Izvješće o borbi protiv korupcije u EU-u” koje će objaviti Komisija; nada se da će utvrđivanje područja podložnih korupciji u državama članicama koje je provela Komisija pomoći da se pojačaju napori protiv korupcije, olakša razmjena najboljih praksi, utvrde tendencije u EU-u i potakne uzajamno učenje i daljnje poštovanje obveza preuzetih u sklopu EU-a i međunarodnih obveza; poziva Komisiju da predstavi političke inicijative EU-a na području borbe protiv korupcije kao što je Akcijski plan EU-a protiv korupcije;

2.

u tom smislu pozdravlja ponovno razmatranje Direktive o oporezivanju štednje čime se u stvarnosti nastoji ukinuti bankovna tajna; smatra da je jačanje propisa i transparentnosti kad je riječ o registrima trgovačkih društava i trustova u svim državama članicama EU-a preduvjet za rješavanje korupcije i u EU-u i u trećim zemljama; vjeruje da se u propisima EU-a treba nametnuti obveza da se registriraju sve pravne strukture i podaci o njihovu stvarnom vlasništvu te da se ti podaci objave na internetu uz elektroničko praćenje i u formatu koji se može pretraživati kako bi im se moglo pristupiti bez plaćanja;

3.

mišljenja je da EU treba slijediti primjer Sjedinjenih Država koje su 2012. usvojile Akt o odgovornosti vladavine prava potaknut slučajem Sergeja Magnjitskog te donijeti sličan zakon na razini EU-a kao svojstven i operativni okvir kojim se uspostavlja poveznica između korupcije i kršenja ljudskih prava; stoga poziva Vijeće da donese odluku kojom se utvrđuje zajednički popis EU-a s imenima dužnosnika upletenih u smrt Sergeja Magnjitskog, u pravosudno zataškavanje koje je uslijedilo i u aktualno i neprekidno uznemiravanje njegove obitelji; dodaje da se tom odlukom Vijeća tim dužnosnicima trebaju nametnuti ciljane sankcije kao što su zabrana izdavanja viza u cijelom EU-u i nalog za zamrzavanje sve financijske imovine koju oni ili njihova najbliža obitelj imaju u Europskoj uniji; poziva Komisiju da sastavi akcijski plan radi stvaranja mehanizma za popisivanje i nametanje sličnih ciljanih sankcija dužnosnicima trećih zemalja (čime se obuhvaćaju policajci, tužitelji i suci) upletenima u teške povrede ljudskih prava i pravosudne „manipulacije” nad zviždačima, novinarima koji izvješćuju o korupciji i aktivistima za ljudska prava u trećim zemljama; ističe da kriteriji za uvrštavanje na taj popis trebaju biti sastavljeni na temelju dobro dokumentiranih, dopunjujućih i neovisnih izvora i uvjerljivih dokaza te da treba omogućiti mehanizme za prigovor ciljanih osoba;

4.

potpuno podržava predanost EU-a da u svim svojim razvojnim politikama obuhvati i usmjeri koncept demokratskog vlasništva, tj. djelotvornog i punog sudjelovanja osoba u oblikovanju, provedbi i praćenju razvojnih strategija i politika donatora i partnerskih vlada; mišljenja je da ta politika potiče uključivanje korisnika programa i time doprinosi boljem praćenju i odgovornosti u borbi protiv korupcije; potiče Komisiju i države članice da primijene načelo prema kojem korištenje njihovim programima razvojne pomoći treba biti uvjetovano poštovanjem međunarodnih normi protiv korupcije i da unesu odredbu protiv korupcije u ugovore o javnoj nabavi kako je preporučio OECD; traži od Komisije da nastavi poticati visoke razine transparentnosti pomoći u digitalnim formatima koje mogu očitati strojevi i da se služi zajedničkim standardom kako bi se jamčila usporedivost s drugim donatorima te konkretnije u skladu s potrebama vlada primateljica;

5.

ističe da, radi jamčenja da se mehanizmima mješovitih sredstava proširuje djelotvornost razvojnog financiranja, upravljanje tim instrumentima treba preispitati s ciljem pružanja veće transparentnosti kriterija odabira projekata i odgovornosti društvu u cjelini; podsjeća da bi se uspostavljanjem kritičnog broja minimalnih uvjeta za odabir projekata, praćenjem i ocjenjivanjem mogla olakšati usporedivost i usklađena osnovica za informiranje o uspješnosti djelovanja; primjećuje da bi se o napretku i razvojnom učinku projekata trebalo sustavno izvješćivati kako bi se opravdalo korištenje sredstvima pomoći u sklopu mehanizama mješovitih sredstava, ne samo donatorima i uključenim europskim financijskim institucijama, već i općoj javnosti;

6.

zauzima stajalište da Komisija treba nametnuti najvišu razinu integriteta u postupcima javne nabave za provođenje projekata koje financira EU, osobito promicanjem lakšeg pristupa pozivima na podnošenje ponuda za lokalne organizacije; ističe da pristupu javnoj nabavi koji se temelji na ljudskim pravima koristi sudjelovanje subjekata širokog raspona, osobito onih na koje utječe postupak nadmetanja (kao što su udruženja zemljoposjednika te zapostavljene skupine); smatra da se pristupom javnoj nabavi koji se temelji na ljudskim pravima također potiču vlasti da osnaže zapostavljene skupine da se one same natječu u postupcima javne nabave i da prošire kriterije prema kojima se trgovačka društva ocjenjuju u postupcima javne nabave; podsjeća da je praćenje ishoda projekata u suradnji s civilnim društvom i pozivanje na odgovornost lokalnih vlasti nužno za utvrđivanje rabe li se sredstva EU-a ispravno; snažno potiče Komisiju da ne dodjeljuje projekte izvođačima čiji stvarni vlasnici nisu poznati ili koji imaju korporativnu strukturu koja im omogućuje da se lako uključe u prijenos cijena;

7.

snažno potiče EU da unaprijedi transparentnost podupiranjem stvaranja globalnog sustava za praćenje pruženih jamstava pomoći kako bi države donatorice održale svoja obećanja o pomoći i kako bi ih se pozvalo na odgovornost za projekte, institucije ili skupine koje podupiru;

8.

k tomu podsjeća na potrebu da se spriječe korupcijske metode kao što su napuhavanje troškova projekata, plaćanja za izmišljene projekte i radnike, neodgovarajuća i korupcijska uporaba ekonomskih i/ili industrijski kompenzacija, izravno otuđenje državnih sredstava, napuhani putni troškovi i podmićivanje, među ostalim praksama, pri provedbi projekata koje financira EU; stoga ustraje u potrebi praćenja lanca financiranja EU-a u cijelosti, što obuhvaća oblikovanje politike i propisa, planiranje i donošenje proračuna, financiranje, fiskalne prijenose, upravljanje i razvoj programa, podnošenje ponuda i javnu nabavu, izgradnju, djelovanje i održavanje te plaćanje usluga;

9.

predlaže da Komisija promiče mehanizme izvješćivanja u sklopu OLAF-a kad je riječ o zloporabi sredstava EU-a među sudionicima javnih natječaja i korisnicima pomoći EU-a te da donese političke smjernice o postupanju s informacijama koje dostavljaju zviždači u vezi s tom zloporabom u trećim zemljama čime će se omogućiti primjerene popratne mjere, povratne informacije i zaštita protiv odmazde uz posvećivanje posebne pozornosti položaju najugroženijih skupina stanovništva, osobito žena, u mnogim zemljama u razvoju jer su one naročito podložne tome da budu meta korupcije i da surađuju na njezinu raskrinkavanju, no i da budu ugrožene i stigmatizirane zbog suradnje;

10.

ističe da EU mora naglasiti važnost ostvarivanja prava na sudjelovanje i prava na pristup informacijama i mehanizmima javne odgovornosti kao što su dostupni podaci kao ključna načela demokracije u sklopu svih platformi za dijalog s trećim zemljama, čime su obuhvaćeni i bilateralni odnosi i oni na najvišoj razini; ističe da je u tom smislu ključna sloboda tiska i medija, i onih internetskih i onih izvan interneta; predlaže da EU financira projekte u trećim zemljama radi podupiranja provođenja tih načela, osobito u zemljama koje prolaze kroz procese demokratizacije, jamčeći integraciju načela jednakosti spolova, osiguravajući da je u te procese uključeno civilno društvo, osobito branitelji ljudskih prava, sindikati, žene te posebno ugrožene skupine, i pomažući pri oblikovanju zakona za djelotvornu zaštitu zviždača;

11.

primjećuje da u tom smislu EU mora služiti kao primjer; ustraje u tome da bi se EU i njegove države članice trebali aktivno uključiti u međunarodne inicijative za veću proračunsku transparentnost kao što su Partnerstvo za otvorenu vlast, Inicijativa za proračunsku otvorenost i Inicijativa za transparentnost međunarodne pomoći kako bi se takvo uključivanje promicalo među partnerskim zemljama kao prijeka potreba u okviru međunarodnih standarda o ljudskim pravima;

12.

poziva Komisiju da predloži proširenje definicije branitelja ljudskih prava u Smjernicama EU-a o braniteljima ljudskih prava kako bi se njome obuhvatili aktivisti u borbi protiv korupcije, istraživački novinari i osobito zviždači;

13.

ističe da EU kao vodeći svjetski donator treba pratiti i proširiti nedavne slučajeve povezivanja dostave vanjske pomoći EU-a s proračunskim reformama kojima je cilj veća transparentnost, bolji pristup podacima i unaprijeđeni procesi sudjelovanja i uskladiti vodeća načela s tim u vezi s drugim donatorima; mišljenja je da EU treba utvrditi jasna i javna mjerila i kriterije u sklopu pristupa koji se temelji na poticajima kako bi vlade primateljice učinile dostupnim svoje proračunske procese i u svoje napore uvrstile sastavnice transparentnosti, sudjelovanja javnosti i nadzora preko izobrazbe ili tehničke pomoći; snažno potiče EU da promiče i podupire razvoj poticajnog okruženja za nadzorna tijela u zemljama u razvoju (što obuhvaća parlamente, revizorske sudove, organizacije civilnog društva i medije) kako bi mogla izvršavati svoje središnje funkcije i tako se boriti protiv korupcije;

14.

s druge strane ističe da se EU treba koristiti okvirom „naprednih partnerstava” s trećim zemljama kako bi na djelotvoran način primorao režime u kojima je zavladala endemska korupcija da usvoje reforme za provođenje spomenutih načela; zauzima stajalište da politički dijalog, pritisak i suradnja EU-a prema potrebi za reformom trebaju biti vidljivi i transparentni i trebaju obuhvaćati odgovarajuće i ambiciozne mehanizme praćenja; zauzima stajalište da EU treba javno osuditi donošenje zakona kojima se ograničavaju sloboda medija i aktivnosti civilnog društva kao temeljci odgovornosti i da treba sastaviti strategije za prilagodbu odnosa s tim zemljama kako bi se vidljivo poticala reforma; ističe potrebu za odredbama kojima se jasno definiraju i poštuju ljudska prava u sporazumima s trećim zemljama čime bi se omogućilo da se u slučaju teških povreda ljudskih prava svaki sporazum o partnerstvu proglasi nevažećim;

15.

podržava povećanu transparentnost odlučivanja o ulaganjima europskog javnog novca, ponajprije u projekte EIB-a i EBRD-a koji bi mogli imati nepovoljan učinak na ljudska prava; snažno potiče EIB i EBRD da ojačaju svoje politike o borbi protiv prijevare i korupcije kako bi se jamčila puna transparentnost ulaganja izvan Europske unije; ističe potrebu da EIB i EBRD potvrde svoju spremnost da izbjegavaju riskantna ulaganja, osobito preko financijskih posrednika, te da usvoje pristup koji se temelji na riziku i poboljšane procjene utjecaja na ljudska prava projekata koje podupiru, uz posvećivanje dužne pozornosti dobrom odnosu prema ljudskim pravima i integritetu u svim operacijama svojih klijenata; zauzima stajalište da posebnu pozornost treba posvetiti jamčenju sudjelovanja javnosti te bezuvjetnog prethodnog i potkrijepljenog savjetovanja sa zahvaćenim zajednicama, u svim fazama planiranja, provedbe, praćenja i ocjenjivanja financiranih projekata; snažno potiče države članice i Komisiju da se koriste utjecajem koji imaju kao isključivi članovi EIB-a i veliki dioničari EBRD-a kako bi poticale znatne reforme tih institucija radi omogućivanja veće demokratske provjere njihovih odluka i odgovornosti;

16.

smatra da međunarodne financijske institucije poput MMF-a i Grupacije Svjetske banke trebaju provesti procjenu rizika od korupcije među mjerama predloženim zemljama dužnicima u sklopu programa strukturne prilagodbe, uz procjenu utjecaja korupcije na ljudska prava; zauzima stajalište da se u programima strukturne prilagodbe trebaju naći i reforme za unapređenje upravljanja i transparentnosti; ustraje u tome da nakon provedbe programa trebaju uslijediti odgovarajući neovisni sustavi nadzora s dobrom financijskom osnovicom u okviru kojih će se provoditi česte revizije i provjere; dodaje da se posebna pozornost treba posvetiti otimačini zemlje, prisilnim deložacijama, javnoj nabavi na području obrane, zasebnim proračunima za obranu i financiranju vojnih i paravojnih aktivnosti u zemljama dužnicima; poziva države članice da se koriste utjecajem koji imaju kao članice MMF-a i Svjetske banke da zahtijevaju veću transparentnost i mehanizme sudjelovanja u pregovorima o programima strukturne prilagodbe i drugim programima financiranja i da potiču veću demokratsku provjeru njihovih odluka i odgovornosti;

17.

poziva bilateralne i multilateralne financijske institucije, uključujući Grupaciju Svjetske banke, MMF, banke za regionalni razvoj, agencije za kreditiranje izvoza i banke u privatnom sektoru, da od ekstraktivnih kompanija i od vlada zahtijevaju da se pridržavaju uvjeta iz inicijative „Objavi što plaćaš” i/ili standarda iz Inicijative za transparentnost ekstraktivnih industrija (EITI) o transparentnosti plaćanja kao preduvjetu za svu potporu projektima;

18.

pozdravlja Akcijski plan protiv korupcije skupine G20 iz Seula i vjeruje da treba održati stvoreni zamah kako bi se osigurao usklađen međunarodni napor kojim se nastoji suzbiti korupcija na glavnim područjima;

19.

naglašava da najsiromašnije ljude u zemljama u razvoju, budući da se snažno oslanjaju na javne službe, nerazmjerno pogađa sitna korupcija, uključujući takozvanu „tihu korupciju” pri čemu javni službenici ne pružaju usluge ili informacije za koje ih plaća vlada (kao u slučajevima odsutnih nastavnika u javnim školama ili liječnika koji izbivaju s posla u ustanovama primarne zdravstvene zaštite);

20.

naglašava da korupcija stvara prepreke stranom izravnom ulaganju i odvraća vanjske aktere od upuštanja u ekonomsku suradnju sa zemljama u razvoju;

21.

vjeruje da je borba protiv korupcije, uključujući porezne oaze, utaju poreza i nezakoniti bijeg kapitala, dio širih napora za promicanje dobrog upravljanja koje se smatra jednim od ključnih prioriteta za povećavanje učinkovitosti razvojne politike EU-a u Planu za promjenu 2011. (COM(2011)0637); naglašava potrebu potpune i neposredne provedbe Konvencije UN-a protiv korupcije;

22.

ističe da sve napore za suzbijanje korupcije treba pratiti podrška programima kojima se nastoji spriječiti korupcija preko obrazovanja i kampanja za podizanje razine osviještenosti;

23.

podsjeća na obveze koje su preuzete u okviru Busanskog partnerstva za učinkoviti razvoj i poziva EU i države članice da ih provedu kako bi pojačali zajedničke napore za borbu protiv korupcije i nezakonitih novčanih tokova;

24.

vjeruje da je osiguravanje dosljednosti razvojnih politika ključno za borbu protiv korupcije i njezino iskorjenjivanje; također ističe da treba povećati pomoć EU-a na područjima fiskalnog upravljanja i postupaka protiv poreznih prijevara u okviru Instrumenta razvojne suradnje i Europskog fonda za razvoj;

25.

traži od država članica da po potrebi izmijene svoje kaznene zakone kako bi uspostavile nadležnost nad pojedincima svih nacionalnosti koji se nađu na njihovim teritorijima, a koji su počinili nedjela podmićivanja ili pronevjere državnih sredstava bez obzira na to gdje je zločin počinjen dok god se prihodi od tih kaznenih djela nalaze u državi članici o kojoj je riječ ili se ondje vrši pranje tih prihoda ili dok je osoba „usko povezana” s državom članicom, osobito u smislu svoga državljanstva, boravišta ili stvarnog vlasništva kompanije čije se sjedište ili podružnice nalaze u državi članici;

26.

ističe međutim da države članice trebaju oprezno prosuđivati kad dostavljaju informacije trećim zemljama o pojedincima koji su optuženi za korupciju, pronevjeru ili utaju poreza kako ne bi neopravdano uplele branitelje ljudskih prava, što je učinjeno u slučaju Aljesa Bjaljackog;

27.

zauzima stajalište da zakoni o kleveti/uvredi mogu odvratiti osobe od prijavljivanja korupcije u trećim zemljama; snažno potiče sve države članice da stoga služe kao primjer i dekriminaliziraju klevetu/uvredu u svojim pravnim sustavima, barem u slučajevima u kojima je riječ o navodima o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca u državama članicama i inozemstvu;

28.

snažno potiče države članice, na preporuku Konvencije UN-a protiv korupcije, da donesu zakonodavne i druge mjere za proglašenje hotimičnog nezakonitog bogaćenja, tj. znatnog povećanja imovine javnog dužnosnika koje on ne može prihvatljivo objasniti u vezi sa svojim zakonitim prihodom, kaznenim djelom;

29.

pozdravlja Izjavu iz Jakarte o načelima za antikorupcijske agencije iz studenog 2012.; potiče EU i države članice da nastave u tom smjeru i stvore zamah na međunarodnoj razini kad je riječ o potrebi da se riješi nedostatak djelotvornosti pri suočavanju s korupcijom institucija za borbu protiv korupcije koji je nastao u mnogim zemljama u razvoju, ponajviše zbog njihovih institucionalnih mehanizama, nedostatka funkcionalne neovisnosti od izvršne vlasti, manjka političke podrške, porijekla njihova financiranja, njihovih pravila za odabir i imenovanje službenika i njihovih provedbenih ovlasti;

30.

poziva EU i države članice da pokrenu razvoj međunarodnih standarda o neovisnosti i djelotvornosti antikorupcijskih vlasti koji će se sastaviti u međuvladinoj suradnji s ciljem konačnog donošenja u Općoj skupštini UN-a i koji će biti jednakovrijedni pariškim Načelima za nacionalne institucije za ljudska prava i imati jednako široko područje primjene; naglašava da se ta načela trebaju rabiti kao mjerila odgovornosti preko procjena uspješnosti stručnih revizija;

31.

poziva Komisiju da učvrsti suradnju koju provodi s drugim donatorima i Međunarodnom organizacijom vrhovnih revizijskih institucija, da razvija kapacitete vrhovnih revizijskih institucija u zemljama primateljicama pomoći kako bi se primjenjivali međunarodni standardi za vrhovne revizijske institucije;

32.

snažno potiče EU i države članice da podrže i podupru stvaranje Međunarodne komisije protiv korupcije koja će se osnovati međunarodnim ugovorom ili protokolom Konvencije UN-a protiv korupcije, što bi dovelo do stvaranja međunarodnog tijela kriminalističkih istražitelja kojemu bi bile povjerene ovlasti jednake onima koje imaju tijela vlasti za provođenje zakona i kazneno gonjenje kako bi ono istraživalo i sudski gonilo zločine korupcije na domaćim teritorijima država potpisnica, uz mogućnost da podiže optužnice protiv pojedinaca na nacionalnim kaznenim sudovima;

33.

poziva države članice EU-a da podrže osnivanje funkcije posebnog izvjestitelja UN-a o financijskom kriminalu, korupciji i ljudskim pravima sa sveobuhvatnim mandatom, što uključuje plan usmjeren na ciljeve i periodično ocjenjivanje antikorupcijskih mjera koje države poduzimaju; poziva države članice koje su potpisale, ali još nisu ratificirale Kaznenopravnu konvenciju Vijeća Europe o korupciji otvorenu za potpisivanje 27. siječnja 1999. da je što prije ratificiraju;

34.

upućuje na postojanje priručnika koji se temelji na Konvenciji OECD-a o borbi protiv podmićivanja stranih javnih dužnosnika u međunarodnom poslovanju kojom se trgovačkim društvima omogućuje da poduzmu djelotvorne nadzorne i etičke mjere te mjere usklađivanja radi sprečavanja i otkrivanja prekogranične korupcije;

35.

traži od svih poduzeća u EU-u da ispunjavaju svoju korporativnu odgovornost radi poštovanja ljudskih prava u skladu s Vodećim načelima UN-a; pozdravlja spremnost Komisije da razvije smjernice o ljudskim pravima za malo i srednje poduzetništvo; poziva države članice EU-a da razviju vlastite nacionalne planove za provođenje Vodećih načela UN-a i da ustraju u potrebi da se i partnerske zemlje pridržavaju međunarodno priznatih standarda korporativne društvene odgovornosti i Tripartitne deklaracije MOR-a o načelima koja se odnose na multinacionalna društva i socijalnu politiku;

36.

poziva na razvijanje djelotvornijih standarda djelotvornosti i odgovornosti za tehnološke kompanije u EU-u u vezi s izvozom tehnologija koje se mogu upotrijebiti za kršenje ljudskih prava, za podupiranje korupcije ili za djelovanje protiv sigurnosnih interesa EU-a;

37.

primjećuje da se većinom inicijativa za unapređenje korporativne prakse u trećim zemljama, posebno u zonama sukoba, kao što su Globalni pakt UN-a ili Smjernice UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, ne ustanovljuju zajednički stavovi i pravilna provedba smjernica, već se oslanja na dobrovoljnu inicijativu kompanija da će ih se pridržavati; poziva EU da preuzme glavnu ulogu u međunarodnim naporima za uspostavu takvih normativnih standarda, barem unutar nadležnosti EU-a, uz naglasak na odgovornosti direktora transnacionalnih korporacija i mehanizme pravnog lijeka za žrtve;

38.

snažno potiče Komisiju da predloži zakonodavstvo kojim će se od kompanija u EU-u tražiti da zajamče da se njihovim kupovinama ne podržavaju počinitelji korupcije, sukobi i teške povrede ljudskih prava, osobito izvršavanjem provjera i revizija njihovih lanaca opskrbe sirovinama i objavljivanjem rezultata; zauzima stajalište da bi, kad bi kompanije u EU-u obvezno poduzimale sve moguće mjere u skladu sa smjernicama koje je objavio OECD, to potaknulo europska poduzeća i učinilo politiku EU-a o ljudskim pravima i razvoju dosljednijom, osobito u područjima zahvaćenima sukobom;

39.

ponovno naglašava potrebu da EU i države članice poduzmu odgovarajuće mjere, uključujući one u sklopu kaznenog prava, za praćenje i naposljetku sankcioniranje kompanija s poslovnim nastanom na njihovu teritoriju koje su uključene u korupciju u trećim zemljama; poziva Komisiju da sastavi javni popis kompanija koje su proglašene krivima za korupcijska djela ili protiv čijih se službenika podižu optužnice za korupcijska djela u državama članicama ili trećim zemljama; mišljenja je da bi se takvim popisivanjem trebalo tim kompanijama zabraniti sudjelovanje u postupcima javne nabave ili korištenje sredstvima EU-a u državama članicama EU-a ili trećim zemljama u slučaju osuđujuće presude i do konačne sudske odluke o oslobađanju krivnje; ističe činjenicu da stavljanje na crnu listu može biti djelotvorno u odvraćanju kompanija od upuštanja u korupcijske aktivnosti i pruža im dobar poticaj za poboljšanje i osnaživanje vlastitih unutarnjih postupaka integriteta;

40.

pozdravlja sporazume koje su sklopili Europski parlament i Vijeće prema kojima se od kompanija u ekstraktivnom sektoru i eksploatatora primarnih šuma zahtijeva objelodanjivanje isplata vladama na osnovi država i projekata; snažno potiče vlade svih partnerskih država da zahtijevaju istovrsno otkrivanje isplata transnacionalnih kompanija registriranih ili popisanih na financijskim tržištima u njihovoj nadležnosti; snažno potiče EU da promiče taj standard izvješćivanja u kontekstu svojih odnosa s partnerskim zemljama; zauzima stajalište da bi Komisija u predstojećoj reviziji zakonodavstva o kojemu je riječ trebala razmotriti širenje područja primjene izvješćivanja o pojedinačnim državama kako bi se njime obuhvatile i transnacionalne kompanije svih sektora i kako bi se njime obuhvatilo više informacija kao što su prodaja, imovina, zaposlenici, prihodi i porezi;

41.

naglašava da korupcija često raspiruje zločine i pridonosi sukobu i nestabilnosti te zauzima stajalište da se borbi protiv korupcije treba pridati više važnosti u naporima EU-a za sprečavanje sukoba i djelovanju u nestabilnim situacijama;

42.

ističe ključnu ulogu visokih standarda integriteta među mirovnim snagama UN-a i AU-a, osobito u kontekstu instrumenta mirovne pomoći za Afriku; podržava zahtjeve za reformu sustava mjera integriteta UN-a, posebno potrebu za učvršćenje svih istraga nesavjesnog ponašanja dužnosnika, uključujući istrage na terenu, u jedno tijelo za unutarnji nadzor; stoga poziva UN da poduzme korake kojima će se jamčiti da oni koji su žrtve mirotvoraca imaju pravo na pravni lijek i kojima će se unaprijediti mehanizmi izvješćivanja i politika zaštite zviždača;

43.

ističe potrebu za razvijanjem i ažuriranjem Općih standarda ponašanja i Kodeksa ponašanja za misije ZSOP-a EU-a kako bi se napori protiv korupcije na odgovarajući način odrazili i na misije i na područja gdje se one provode; poziva EU i njegove države članice da poduzme korake za jamčenje da oni koji su žrtve europskog osoblja na misijama za uspostavu mira i vladavine prava imaju djelotvorno pravo na pravni lijek; snažno potiče Vijeće da uspostavi sigurne i primjerene mehanizme izvješćivanja i djelotvornu politiku zaštite zviždača; ističe da ti mehanizmi moraju poštovati rodnu ravnopravnost;

44.

pozdravlja inicijative kao što je Dokument iz Montreuxa i Međunarodni kodeks ponašanja za privatne pružatelje zaštitarskih usluga; pozdravlja nedavnu podršku Europske unije Dokumentu iz Montreuxa te njegovu visoku i sve veću prihvaćenost među državama članicama; međutim ističe da treba bolje provoditi utvrđena načela; poziva sve države članice EU-a da nadalje razvijaju svoje nacionalno pravo i propise u skladu sa standardima navedenim u Dokumentu iz Montreuxa i preporučuje da one i EU sklapaju ugovore samo s privatnim vojnim i zaštitarskim kompanijama koje poštuju načela tih inicijativa; poziva EU i njegove države članice da podupiru stvaranje nadzornog mehanizma Međunarodnog kodeksa ponašanja za privatne pružatelje zaštitarskih usluga koje bi trebalo biti tijelo za provjeru usklađenosti sposobno za rješavanje pritužbi i nametanje sankcija za odvraćanje od korupcijskih radnji (uključujući izmjene ugovora kojima će se zahtijevati dodatna ograničenja, izdavanje službenih upozorenja, financijske kazne i privremeno ili trajno izuzimanje određene privatne vojne ili zaštitarske kompanije iz sustava Međunarodnog kodeksa ponašanja) kako bi se osiguralo da te kompanije poštuju svoje obveze u sklopu Međunarodnog kodeksa ponašanja i da ih se naposljetku poziva na odgovornost u vezi s tim obvezama;

45.

traži da EU i države članice podrže stvaranje međunarodnog okvira za uređenje aktivnosti privatnih vojnih i zaštitarskih kompanija, čime će se uspostaviti jednaki uvjeti za sve kako bi države domaćini imale ovlast reguliranja tih kompanija i kako bi se ugovorne države mogle služiti svojom ovlasti za zaštitu ljudskih prava i sprečavanje korupcije; naglašava da se tim okvirom moraju obuhvatiti sankcije za odvraćanje za povrede, pozivanje na odgovornost prekršitelja i djelotvoran pristup pravnim lijekovima za žrtve uz sustav za izdavanje dozvola i praćenje u sklopu kojeg će se od svih privatnih vojnih i zaštitarskih kompanija tražiti da se podvrgnu neovisnim revizijama i sudjeluju u obveznom osposobljavanju sveg osoblja u vezi s ljudskim pravima;

46.

preporučuje da države članice osnaže provedbu Poglavlja IV. (Međunarodna suradnja) i V. (Povrat imovine) Konvencije UN-a protiv korupcije, posebno kako bi se ostvarila veća djelotvornost uzajamne pravne pomoći koju zatraže treće zemlje, osobito tumačenjem domaćeg zakonodavstva na način kojim se omogućuje pružanje zatražene pomoći, razdvajanjem oduzimanja imovine od osuđujuće presude u zemlji koja traži pomoć radi pružanja uzajamne pravne pomoći i osiguravanjem potrebnih ljudskih i financijskih resursa njihovim pravnim sustavima kako bi se predmeti mogli rješavati propisno i hitro; snažno potiče EU da tom pitanju od velike važnosti za treće zemlje koje prolaze kroz proces demokratizacije dade prednost, ponajprije rješavanjem pravnih prepreka i nedostatka spremnosti na suradnju iz financijskih središta u EU-u koja često provode neučinkovite režime uzajamne pravne pomoći čije reakcije često izostaju;

47.

mišljenja je da bi se standardnom odredbom o ljudskim pravima uvedenom u sve sporazume s trećim zemljama trebala obuhvatiti obveza o zaštiti i promicanju dobrog upravljanja;

48.

potiče Komisiju da u sljedećoj reviziji Sporazuma iz Cotonoua predloži da poštovanje dobrog upravljanja bude osnovnom sastavnicom Sporazuma i da se opseg definicije korupcije proširi kako bi se omogućilo sankcioniranje kršenja odredbe o dobrom upravljanju u svim ozbiljnim okolnostima, a ne samo kad je povezano s ekonomskom i sektorskom politikom i programima u kojima je Europska unija važan partner u smislu financijske potpore;

49.

pozdravlja odluku radnih skupina EU – Egipat i EU – Tunis da finaliziraju plan za povrat nezakonito stečene imovine koja je još zamrznuta u većem broju trećih zemalja; snažno potiče EU i njegove države članice da se u potpunosti pridržavaju postojećih međunarodnih normi kojima se vodi povrat imovine, kao što su Poglavlje V. Konvencije UN-a protiv korupcije, akcijski plan povrata imovine kako je razvijen u sklopu Partnerstva iz Deauvillea skupine G8 s arapskim državama u tranziciji i novog zakonodavnog okvira koji je razvilo Vijeće 26. studenog 2012.; smatra da će se odredbama o povratu imovine podržati napori država u smislu otklanjanja najgorih učinaka korupcije i snažno potiče EU i njegove države članice da ulože znatne napore usmjerene omogućivanju povrata protupravno usvojene imovine koju su nekadašnji režimi oteli narodu zemalja Arapskog proljeća; naglašava važnost pristupa zasnovanog na ljudskim pravima za postupanje u vezi s povratom imovine i državnim dugom država koje izlaze iz režima u kojima je korupcija endemska; podržava inicijative da se revidira vanjski i unutarnji državni dug radi otkrivanja korupcije i njezina učinka na ljudska prava; poziva države članice da podrže inicijative o reviziji duga;

50.

poziva EU i države članice da osiguraju pravnu i tehničku pomoć zemljama u razvoju koje žele povrat ukradene imovine (ili imovine koju su nezakonito prikupili diktatorski režimi), a koja se nalazi na teritoriju Europske unije;

51.

ističe da korupcija u trgovini oružjem čini velik udio u korupciji prisutnoj u globalnim transakcijama; pozdravlja Ugovor o trgovini oružjem koji je Opća skupština UN-a donijela 2. travnja 2013. i prema kojem se uspostavljaju zajednički obvezujući standardi i kriteriji za procjenu međunarodnih prijenosa oružja; pozdravlja predanost država članica potpisivanju Ugovora o trgovini oružjem što prije i poziva ih da preuzmu glavnu ulogu i u naporima UN-a da sve države članice UN-a hitro ratificiraju i provedu Međunarodni ugovor o oružju; potiče EU da osigura veći oprez u vezi s izvozom europskih proizvođača oružja i da se bori protiv netransparentnosti u sektoru trgovine oružjem, posebno kad je riječ o korištenju posrednicima i ekonomskim/industrijskim kompenzacijama, u skladu sa Zajedničkim stajalištem Vijeća 2008/944/ZVSP od 8. prosinca 2008. o definiranju zajedničkih pravila kojima se uređuje kontrola izvoza vojne tehnologije i opreme;

52.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Europskoj službi za vanjsko djelovanje, vladama i parlamentima država članica EU-a, država kandidatkinja i pridruženih zemalja, Vijeću Europe, Afričkoj uniji, Međunarodnom monetarnom fondu, Svjetskoj banci, Europskoj investicijskoj banci, Europskoj banci za obnovu i razvoj i Ujedinjenim narodima.

19.5.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 181/16

—

uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2013. (1), a posebno na pripremno djelovanje „Međuinstitucijski sustav utvrđivanja dugoročnih kretanja” u proračunu za 2013.,

—

uzimajući u obzir Financijsku uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012, a posebno njezin članak 54. stavak 2. točke (a) i (b) te članak 54. točku (e), koja se primjenjuje na opći proračun Unije te pravila njezine primjene,

—

uzimajući u obzir izvješće o ESPAS-u (Europski sustav strateške analize i analize politika) „Svjetska kretanja – građani u međusobno povezanom i policentričnom svijetu” koje je izradio Institut Europske unije za sigurnosne studije (EUISS) (2),

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune i mišljenja Odbora za regionalni razvoj i Odbora za ustavna pitanja (A7-0265/2013),

A.

budući da živimo u razdoblju brzih promjena, što je očito u pogledu dinamike moći, demografskih promjena, klimatskih promjena, urbanizacije i tehnologije, postaje sve potrebnije da tvorci politika na svim područjima ulažu veće napore u proučavanje i praćenje glavnih svjetskih kretanja;

B.

budući da je na inicijativu Parlamenta proračunom EU-a za 2010. bilo predviđeno da Komisija poduzme pilot-projekt u trajanju od dvije godine s ciljem istraživanja mogućnosti uspostavljanja „međuinstitucijskog sustava utvrđivanja dugoročnih kretanja u vezi s glavnim pitanjima politika s kojima se Unija suočava”;

C.

budući da je proračunom EU-a za 2012. odobren prelazak projekta u sljedeću fazu kao pripremno djelovanje tijekom tri godine od 2012. do 2014. s ciljem uspostavljanja Europskog sustava strateške analize i analize politika (ESPAS) koji će do kraja 2014. u potpunosti funkcionirati i obuhvaćati sve relevantne institucije EU-a razvijajući „bliskiju suradnju među istraživačkim odjelima raznih institucija i tijela Unije koji se bave analizom srednjoročnih i dugoročnih kretanja u razvoju politika” (3),

D.

budući da bi uspostavljanje trajnog međuinstitucijskog sustava na administrativnoj razini za utvrđivanje i mapiranje glavnih kretanja koja će vjerojatno oblikovati budući politički kontekst pomagalo i podupiralo institucije EU-a u pripremi i odgovaranju na izazove te određivanju dosljednih strateških mogućnosti za godine koje dolaze;

E.

budući da bi se dobro uspostavljenim i prihvaćenim sustavom osigurala osnova za razmatranja u kontekstu pripreme proračuna EU-a i uspostavljanja političkih prioriteta na godišnjoj i višegodišnjoj osnovi te izravnijeg povezivanja financijskih sredstava s političkim ciljevima;

F.

budući da se osnaživanje žena ne može postići bez priznanja i učinkovite provedbe njihovih prava; budući da bi se u okviru ESPAS-a mogla napraviti učinkovita analiza izazova do kojih dolazi pri promicanju ravnopravnosti spolova, od političkog osnaživanja do suzbijanja svih vrsta diskriminacije žena;

G.

budući da se u prvom izvješću koje je naručio ESPAS a izradio EUISS pod naslovom „Svjetska kretanja 2030. – građani u međusobno povezanom i policentričnom svijetu” utvrđuje nekoliko svjetskih kretanja koja će vjerojatno utjecati na svijet u predstojećim desetljećima;

H.

budući da ta kretanja posebno obuhvaćaju: rastuće osnaživanje pojedinca djelomično potaknuto tehnološkim promjenama, jači naglasak na održivom razvoju u kontekstu rastuće oskudnosti resursa i postojanom siromaštvu povezanim s učincima klimatskih promjena i stvaranje međunarodnog sustava kojeg karakterizira prijenos moći s država s rastućim propustima u upravljanju jer tradicionalni mehanizmi međudržavnih odnosa ne mogu dati prikladan odgovor na javne zahtjeve;

1.

vjeruje da će dosljedna i djelotvorna izrada politika EU-a sve više i više ovisiti o pravovremenom utvrđivanju tih dugoročnih svjetskih kretanja koji imaju utjecaj na izazove i odabire s kojima se suočava Unija u sve složenijem i međuovisnom svijetu;

2.

naglašava važnost da institucije EU-a djelotvorno surađuju radi praćenja i analiziranja dugoročnih kretanja te surađuju i umrežavaju se s drugim subjektima, uključujući širu znanstvenu zajednicu u Uniji i izvan nje koju zanimaju slična pitanja u trećim zemljama; u tom kontekstu podvlači važnost nastavljanja postupka razvijanja učinkovitog kapaciteta za osiguravanje neovisne, visokokvalitetne međuinstitucijske analize i savjeta o ključnim kretanjima s kojima se suočavaju tvorci politika unutar sustava EU-a;

3.

ukazuje na to da je u skladu s načelom supsidijarnosti razvijanje dugoročnih društveno gospodarskih strategija i provedba politika EU-a odgovornost raznih javnih organizacija, kao što su europske institucije, ministarstva, službe regionalnih i lokalnih vlasti te određene agencije; ističe činjenicu da ekonomski i socijalni partneri, nevladine organizacije i drugi dionici također imaju ulogu u razvijanju dugoročnih strategija zajedno s javnim tijelima država članica i europskih institucija; stoga podvlači da bi se trebao primijeniti pristup višerazinskog upravljanja;

4.

ističe da je kohezijska politika zbog njezina višegodišnjeg, dugoročnog i horizontalnog karaktera nužno politika sa snažnom komponentom planiranja unaprijed i da s obzirom na njezin znatan udio u proračunu EU-a treba imati istaknuto mjesto u svim proračunskim planovima koji su usmjereni na budućnost;

5.

vjeruje da formulacija politika u pogledu kohezijske politike i drugih područja sve više ovisi o pravovremenom utvrđivanju dugoročnih svjetskih kretanja; u vezi s tim primjećuje različita izvješća usmjerena na budućnost kao što su „Projekt Europa 2030.” (izvješće Skupine za razmatranje budućnosti EU-a 2030. Europskom vijeću) i „Svjetska kretanja 2030. – građani u međusobno povezanom i policentričnom svijetu” koje je pripremio Institut Europske unije za sigurnosne studije (EUISS) kao dijela projekta Europski sustav strateške analize i analize politika (ESPAS); preporuča bolje usklađivanje takvih inicijativa izvješćivanja;

6.

poziva na uključivanje rodne perspektive u procjenu dugoročnih svjetskih kretanja i budućih izvješća kako bi se suzbili kršenje ljudskih prava, diskriminacija i siromaštvo;

7.

posebno pozdravlja privremen ishod pilot-projekta na administrativnoj razini (2010. – 2011.) i pripremnog djelovanja (2012. – 2014.) izrađenih radi razvijanja Europskog sustava strateške analize i analize politika (ESPAS) kako bi se pomoglo utvrđivanju dugoročnih kretanja u važnim pitanjima s kojima se Unija suočava, te snažno preporuča da se taj proces nastavi nakon isteka tekućeg pripremnog djelovanja; smatra da bi takav sustav trebao obuhvaćati osoblje iz svih relevantnih institucija i tijela EU-a, uključujući Odbor regija; vjeruje da mehanizam izvješćivanja treba biti predmet rasprave među svim relevantnim interesnim skupinama, poduzećima i nevladinim organizacijama;

8.

potiče četiri institucije i tijela koji su trenutno uključeni u proces ESPAS – Komisiju, Parlament, Vijeće i Europsku službu za vanjsko djelovanje – da razrade i potpišu neku vrstu međuinstitucijskog sporazuma, koji bi se u idealnom slučaju sklopio u proljeće 2014., u kojem bi se svaki partner obvezao na kontinuirano održavanje dogovora i sudjelovanje u njemu;

9.

ističe potrebu za tim da institucije sudionice i tijela sudionici u potpunosti u skladu s Financijskom uredbom, a posebno njezinim člankom 54. točkom (e), ulože potrebno osoblje i financijska sredstva u sustav ESPAS u okviru svakog od njihovih proračuna i u okviru godišnjeg proračunskog postupka kako bi se osigurala da se ta sposobnost u predstojećim godinama može razvijati na proračunsko neutralan način, ističe potrebu za tim da institucije ulažu u osoblje s određenim stručnim znanjima kojima mogu u potpunosti doprinijeti analizi i praćenju svjetskih kretanja te stručnim znanjima za utvrđivanje mogućnosti i davanje preporuka za izradu politika u skladu s posebnim potrebama svake institucije EU-a;

10.

ustraje na tome da ESPAS-om upravlja i nadgleda ga odgovarajuće sastavljen međuinstitucijski odbor, u kojem će Parlament ako tako odluči biti zastupljen zastupnicima, koji bi odredio mandat i prioritete ESPAS-a te imenovao direktora ili druge službenike, s tim da se podrazumijeva da ESPAS svoj rad u okviru mandata provodi na neovisan način;

11.

pozdravlja namjeru da se postupak ESPAS i njegova svjetska mreža iskoriste za stvaranje svjetske internetske zbirke dokumenata i materijala iz raznih izvora u vezi sa srednjoročnim i dugoročnim kretanjima koja bi bila besplatno dostupna tvorcima politika i građanima diljem svijeta;

12.

pozdravlja činjenicu da će bliža administrativna suradnja među institucijama EU-a kroz postupak ESPAS u sklopu pripremnih djelovanja dovesti do predstavljanja dugoročnih kretanja analiziranih u izvješću s budućim predviđanjima, uključujući njihove posljedice za izazove i odabire pred kojima se Unija nalazi u razdoblju od 2014. do 2019., a koje treba predati predsjednicima institucija u 2014. godini; smatra da je ta praksa uspješna i da se treba kasnije ponavljati barem svakih pet godina;

13.

vjeruje da bi stalni sustav s ciljem osiguravanja redovitih analiza srednjoročnih i dugoročnih kretanja institucijama EU-a radi poticanja strateškog pristupa postupku donošenja odluka trebao obuhvaćati odredbe za predaju godišnjeg izvješća o strateškim kretanjima institucijama prije rasprave o stanju u Uniji i objavu godišnjeg programa rada Komisije radi praćenja i ocjene promjenjivog uzorka dugoročnih kretanja te osim toga proračunskom tijelu osigurati određene informacije u početku pregovora o Višegodišnjem financijskom okviru (VFO) nakon 2020. kao i za svako preispitivanje na sredini razdoblja VFO-a 2014. – 2020.;

14.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Europskoj službi za vanjsko djelovanje.

19.5.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 181/19

—

uzimajući u obzir članke 12., 15., 16., 27., 28., 30., 31. i 33. Povelje o temeljnim pravima Europske unije,

—

uzimajući u obzir članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji,

—

uzimajući u obzir članke 45., 81. i 146. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir presude Suda europske unije u predmetima C-18/02 (1), C-341/05 (2) i C-438/05 (3),

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenje Odbora za pravna pitanja (A7-0291/2013),

A.

budući da je revizija Uredbe Bruxelles I. (4) bila vrlo uspješna jer su njome uvedena znatna poboljšanja pravila o nadležnosti i priznavanju te izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima;

B.

budući da postupkom preinake nisu bila obuhvaćena određena pitanja radnog prava;

C.

budući da se u Međuinstitucionalnom sporazumu od 28. studenog 2001. (5) navodi da se metodu preinake treba koristiti za akte koji se često mijenjaju;

D.

budući da je važno osigurati usklađenost među propisima kojima je uređena nadležnost nad sporom te propisima kojima je određeno pravo koje se primjenjuje u sporu;

E.

budući da su sprečavanje biranja najpovoljnijeg suda – naročito ako bi to moglo biti na štetu slabije strane, kao što su zaposlenici – i osiguranje najveće moguće razine predvidljivosti u pogledu sudske nadležnosti među važnim pitanjima međunarodnog privatnog prava na europskoj razini;

F.

budući da bi, kao opće načelo, sud koji ima najbliskije veze s predmetom trebao imati nadležnost;

G.

budući da je nekoliko važnih slučajeva pred Europskim sudom o sudskoj nadležnosti i mjerodavnom pravu u vezi s pojedinačnim ugovorima o radu i industrijskim mjerama izazvalo strahove da bi nacionalne propise o zakonodavstvu o zapošljavanju mogla narušiti europska pravila koja u određenim slučajevima mogu dovesti do toga da pravo jedne države članice primjenjuje sud druge države članice (6);

H.

budući da je, s obzirom na veliku važnost radnog prava za ustavni i politički identitet država članica, važno da europsko pravo poštuje nacionalne tradicije na tom području;

I.

budući da je u interesu pravilnog funkcioniranja pravosuđa potrebno uskladiti odredbe o sudskoj nadležnosti s odredbama o mjerodavnom pravu koliko je to moguće;

J.

budući da se čini primjerenim procijeniti je li potrebno mijenjati odredbe o sudskoj nadležnosti na području radnog prava;

K.

budući da, s obzirom na industrijske akcije, nadležnost trebaju imati sudovi države članice u kojoj je industrijska akcija provedena ili treba biti provedena;

L.

budući da bi, s obzirom na pojedinačne ugovore o zapošljavanju, trebalo u potrebnoj mjeri osigurati nadležnost sudova države članice koja je najbliže povezana s radnim odnosom;

1.

čestita institucijama na uspješnoj reviziji Uredbe Bruxelles I.;

2.

smatra da bi Komisija trebala dodatno razmotriti pitanja radnog prava u cilju moguće buduće izmjene;

3.

primjećuje da je zaštita slabije strane jedno od glavnih načela međunarodnog privatnog prava u vezi s nadležnosti i da je cilj zaštite zaposlenika naveden u postojećim pravilima o nadležnosti;

4.

primjećuje da su zaposlenici općenito dobro zaštićeni pravilima o nadležnosti u pitanjima zapošljavanja kada su tužena strana u postupcima koje je pokrenuo njihov poslodavac preko isključivih nadležnosti koje su utvrđene u Uredbi Bruxelles I.;

5.

zahtijeva od Komisije da procijeni uvažavaju li se postojećim pravnim okvirom prema Uredbi Bruxelles I. u dovoljnoj mjeri specifičnosti postupaka u sektoru zapošljavanja;

6.

poziva Komisiju da naročitu pozornost posveti sljedećim pitanjima:

7.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Europskom gospodarskom i socijalnom odboru.

19.5.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 181/21

—

uzimajući u obzir članak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) u kojem se ističu zajedničke vrijednosti država članica kao što su pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost muškaraca i žena i članak 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) kojim se utvrđuju načela rodno osviještene politike jer se u njemu tvrdi da Unija u svom djelovanju teži uklanjanju nejednakosti i promicanju jednakosti muškaraca i žena;

—

uzimajući u obzir članak 19. UFEU-a koji se odnosi na suzbijanje diskriminacije temeljene na spolu,

—

uzimajući u obzir članak 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

—

uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda od 18. prosinca 1979. o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena,

—

uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i platformu za djelovanje usvojene na 4. svjetskoj konferenciji o ženama 15. rujna 1995. i njezine rezolucije od 18. svibnja 2000. (1), 10. ožujka 2005. (Peking + 10) (2) i 25. veljače 2010. (Peking + 15) (3),

—

uzimajući u obzir milenijske razvojne ciljeve usvojene na milenijskom sastanku na vrhu Ujedinjenih naroda u rujnu 2000. a posebno milenijske razvojne ciljeve o promicanju jednakosti spolova i osnaživanja žena kao preduvjeta za prevladavanje gladi, siromaštva i bolesti, postizanja jednakosti na svim obrazovnim razinama i područjima rada, jednaki nadzor nad resursima i jednaku zastupljenost u javnom i političkom životu,

—

uzimajući u obzir Europski pakt za jednakost spolova (2011. – 2020.) koji je Europsko vijeće usvojilo u ožujku 2011.,

—

uzimajući u obzir Europski konsenzus o razvoju,

—

uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima i biomedicini,

—

uzimajući u obzir smjernice Europske unije o promicanju usklađenosti s međunarodnim humanitarnim pravom, o smrtnoj kazni, mučenju i drugom okrutnom, nehumanom i ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju i o braniteljima ljudskih prava te o dijalozima o ljudskim pravima sa zemljama izvan EU-a, o promicanju i zaštiti prava djeteta i o nasilju nad ženama i djevojčicama i suzbijanju svih oblika diskriminacije protiv njih,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 2. prosinca 1998. kojima se utvrđuje da će se godišnja ocjena provedbe Pekinške platforme za djelovanje temeljiti na kvantitativnim i kvalitativnim pokazateljima i mjerilima,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 2. i 3. lipnja 2005. u kojima se države članice i Komisija pozivaju da ojačaju institucionalne mehanizme za promicanje jednakosti spolova i da stvore okvir za ocjenjivanje provedbe Pekinške platforme za djelovanje radi dosljednijeg i sustavnijeg praćenja napretka,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 5. i 6. prosinca 2007. o preispitivanju provedbe Pekinške platforme za djelovanje koje su napravile institucije EU-a i države članice te o popratnom izvješću portugalskog predsjedništva kojima se potkrepljuju pokazatelji o ženama i siromaštvu,

—

uzimajući u obzir „Strategiju za jednakost žena i muškaraca: 2010. – 2015.” koju je napravila Komisija, predstavljenu 21. rujna 2010. i prateći radni dokument službi o aktivnostima provedbe strategije,

—

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije o planu djelovanja EU-a za jednakost spolova i osnaživanje žena u razvoju (2010. – 2015.),

—

uzimajući u obzir zajedničku deklaraciju ministara EU-a za jednakost spolova od 4. veljače 2005. u kontekstu preispitivanja povodom desetogodišnjice Pekinške platforme za djelovanje kojom se među ostalim ponovno potvrđuje snažna potpora i predanost potpunoj i djelotvornoj provedbi Pekinške deklaracije i platforme za djelovanje,

—

uzimajući u obzir zaključke koje je donijela Komisija UN-a za status žena na svojoj 57. sjednici 15. ožujka 2013. u kojoj se prvi put u nekom međunarodnom tekstu posebno ukazuje na pojavu ubojstava vezanih uz spol odnosno „ubojstava osoba ženskog spola”,

—

uzimajući u obzir međuagencijsku izjavu iz 2011. o „Sprečavanju odabira spola djeteta” koju su donijeli Ured Visokog predstavnika Ujedinjenih naroda za ljudska prava (OHCHR), Populacijski fond Ujedinjenih naroda (UNFPA), Fond Ujedinjenih naroda za djecu (UNICEF), Žene UN-a i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO),

—

uzimajući u obzir Deklaraciju i Program djelovanja Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvoju održane u Kairu 1994., glavne radnje za njezinu daljnju provedbu i Rezoluciju 65/234 Glavne skupštine Ujedinjenih naroda o popratnim mjerama Međunarodnoj konferenciji o stanovništvu i razvoju nakon 2014. (prosinac 2010.),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2008. o jednakosti spolova i osnaživanju žena u razvojnoj suradnji (4), a posebno stavak 37.,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2010. o Godišnjem izvješću o ljudskim pravima u svijetu 2009. i politici Europske unije na tu temu (5), a posebno njezin stavak 76. u kojem se naglašava potreba uklanjanja svih oblika diskriminacije i nasilja nad ženama i djevojčicama, uključujući pobačaje radi odabira spola djeteta,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2012. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu 2011. i politici Europske unije na tu temu (6),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. listopada 2007. o ubijanju žena (femicid) u Meksiku i Srednjoj Americi te ulogu Europske unije u borbi protiv te pojave (7),

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova i mišljenje Odbora za razvoj (A7-0245/2013),

A.

budući da je izraz „masovna ubojstva zbog spolne diskriminacije” rodno neutralan, a odnosi se na sustavno i namjerno ubijanje ljudi određenog spola i u više je zemalja rastući no nedovoljno prijavljivan problem sa smrtnim posljedicama; budući da ovo izvješće posebno istražuje uzroke, sadašnje trendove, posljedice i načine suzbijanja praksi odabira spola na temelju spolnih predrasuda koje se također javljaju u obliku infanticida i nasilja uzrokovanog odabirom spola (ostali izrazi kao što su „femicid/feminicid” za koje postoji posebno izvješće Parlamenta (8) upotrebljavaju se misleći pritom na ubojstva žena i djevojčica kao krajnjeg iskazivanja diskriminacije i nasilja nad ženama);

B.

budući da su, unatoč najnovijim zakonima protiv praksi odabira spola, djevojčice u neravnomjernom omjeru meta okrutne spolne diskriminacije koja se često širi kako bi obuhvatila nerođene, predodređene ženske fetuse koji se pobacuju, napuštaju ili ubijaju samo iz razloga što su ženskog spola;

C.

budući da je procijenjeno kako je već 1990. više od 100 milijuna žena demografski „nestalo” iz svjetskog stanovništva zbog masovnih ubojstava zbog spolne diskriminacije (9) budući da je prema nedavnim procjenama taj broj narastao na gotovo 200 milijuna žena koje su „nestale” iz svjetskog stanovništva (10);

D.

budući da su masovna ubojstva zbog spolne diskriminacije globalni problem ne samo u Aziji i Europi već i u Sjevernoj Americi, Africi i Južnoj Americi; budući da se masovna ubojstva zbog spolne diskriminacije počinjavaju svugdje gdje trudne žene, namjerno ili pod pritiskom, odluče ne roditi žensko dijete jer se ono smatra teretom društva;

E.

budući da su u Aziji, a posebno u Kini, Indiji i Vijetnamu omjeri spolova posebno narušeni; budući da se 2012. na svakih 100 djevojčica u Kini rodilo 113 dječaka, dok se u Indiji i Vijetnamu (11) na svakih 100 djevojčica rodilo 112 dječaka;

F.

budući da su u Europi u nekim zemljama omjeri spolova posebno narušeni, s obzirom na to da se 2012. na 100 djevojčica rodilo 112 dječaka u Albaniji, Armeniji, Azerbajdžanu i Gruziji (12);

G.

budući da je praksa masovnih ubojstava zbog spolne diskriminacije najčešće duboko ukorijenjena u kulturama u kojima se daje „prednost sinovima” te u kojima vlada nejednakost spolova, postojana diskriminacija i stereotipovi o kćerima, a u nekim slučajevima u zemljama u kojima se provodi prisilna vladina politika;

H.

budući da su shvaćanja o „davanju prednosti sinovima” duboko ukorijenjena i da su dio dugotrajnih tradicija koje se odnose na pitanja kao što su nasljeđivanje imovine, oslanjanje starećih roditelja na sinove radi ekonomske potpore i sigurnosti, nastavljanje obiteljskog imena i loze i želja da se bude pošteđen tradicionalno visokih troškova miraza za kćeri kako bi se izbjegle financijske teškoće;

I.

budući da neprimjereni sustavi socijalne sigurnosti, programi i mogućnosti osiguranja za obitelji u više zemalja mogu, iz obmanjujućih razloga, prouzročiti „davanje prednosti sinovima” i prakse odabira spola;

J.

budući da prakse odabira spola narušavaju ravnotežu spolova u društvima, prouzročuju iskrivljene omjere spolova u stanovništvu i imaju ekonomske i socijalne posljedice; budući da neuravnoteženost spolova u obliku „viška muškaraca” pogađa dugoročnu društvenu stabilnost, vodeći do ukupnog rasta kriminaliteta, frustracije, nasilja, trgovanja ljudima, seksualnog ropstva, iskorištavanja, prostitucije i silovanja;

K.

budući da patrijarhalna kultura upornog „davanja prednosti sinovima” ne štiti samo stereotipove, demokratski deficit i nejednakost spolova već također i provodi diskriminaciju nad ženama i na taj način im postavlja prepreke koje ih sprečavaju da se prema njima jednako postupa i da imaju jednake mogućnosti na svim područjima života;

L.

budući da pojava praksi odabira spola, viših stopa smrtnosti među jako mladim djevojkama i niže stope školskog upisa za djevojčice nego za dječake može ukazivati na to da kultura „davanja prednosti sinovima” i dalje prevladava u nekim društvima; važno je istraživati i utvrditi jesu li te pojave popraćene dodatnim demokratskim deficitom na štetu ženske djece, kao što je njihov sve lošiji pristup hrani, obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, sanitarnim objektima, vodi sigurnoj za piće, zdravstvenoj skrbi i socijalnoj pomoći kako bi se pronašli djelotvorni načini za njihovo suzbijanje;

M.

budući da se demografski deficit osoba ženskog spola u mnogim zemljama ne može rješavati zbog nedostatka pouzdanih statističkih podataka o praćenju rođenja i smrti;

N.

budući da će osnaživanje žena pomoći u promicanju promjena u ponašanju i socijalnih promjena potrebnih za dugoročno iskorjenjivanje praksi odabira spola djeteta;

O.

budući da je iskorjenjivanje prakse odabira spola djeteta složen proces koji zahtijeva niz međusobno povezanih pristupa i metoda, uključujući specijaliziranu obuku medicinskog osoblja za savjetovanje i sprečavanje praksi odabira spola djeteta u EU-u i širom svijeta;

P.

budući da su promicanje, političke mjere i dobra praksa poput kampanje „Borba za djevojčice” u Kini, čiji je cilj podizanje svijesti o vrijednosti djevojčica i program „Balika Samriddhi Yojana” u Indiji, koji osigurava novčane poticaje za obrazovanje djevojčica iz siromašnih obitelji, od najveće važnosti za mijenjanje ponašanja prema djevojčicama i ženama;

Q.

budući da treba istaći uspješan primjer Južne Koreje jer je ova država uspjela preokrenuti visoko narušeni omjer spolova od 114 dječaka rođenih na svakih 100 djevojčica 1994. na 107 dječaka rođenih na svakih 100 djevojčica 2010 (13).

1.

naglašava da su masovna ubojstva zbog spolne diskriminacije i dalje zločin i da predstavljaju ozbiljno kršenje ljudskih prava koje zahtijeva djelotvorne načine rješavanja i iskorjenjivanja svih temeljnih uzroka patrijarhalne kulture;

2.

naglašava da sve države i vlade imaju obvezu promicati i štititi ljudska prava i sprečavati diskriminaciju što čini temelj za iskorjenjivanje svih oblika nasilja nad ženama;

3.

poziva vlade na osmišljavanje i primjenu mjera koje promiču osnovne promjene shvaćanja ljudi o ženama i njihove stavove prema ženama kako bi se spriječila štetna uvjerenja i ponašanje koje neprestano izaziva nasilje nad ženama;

4.

poziva vlade da femicid ili masovno ubojstvo zbog spolne diskriminacije posebno kategoriziraju kao zločin i da sastave i provedu zakone kako bi se slučajevi femicida istražili, protiv počinitelja vodili sudski postupci dok bi se preživjelima osigurao jednostavan pristup zdravstvenoj zaštiti i dugoročnoj potpori;

5.

naglašava da se prema Konvenciji Vijeća Europe o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji i prema Pekinškoj deklaraciji i platformi za djelovanje, svaki obiteljski ili društveni pritisak na žene da izvrše pobačaj radi odabira spola djeteta smatra oblikom tjelesnog ili psihološkog nasilja;

6.

ukazuje na to da je iskorjenjivanje prakse odabira spola djeteta složen proces koji zahtijeva čitav niz međusobno povezanih pristupa i metoda, od proučavanja izvornih uzroka i kulturnih i društveno-ekonomskih čimbenika karakterističnih za zemlje u kojima se prednost daje sinovima/muškom spolu do borbe za prava i položaj djevojčica i žena i uvođenja zakona i propisa; u širim okvirima smatra da je jedini održivi način sprečavanja daljnjeg razvoja praksi odabiranja spola djeteta promicanje jednake vrijednosti spolova u svakom društvu;

7.

ističe potrebu i poziva Komisiju na promicanje temeljitog znanstvenog istraživanja i ispitivanja izvornih uzroka praksi odabira spola djeteta s ciljem promicanja istraživanja običaja i tradicija svojstvenih tim zemljama koje mogu dovesti do odabira spola djeteta i dugoročnih socijalnih posljedica odabira spola djeteta;

8.

traži detaljnu analizu osnovnih financijskih i ekonomskih razloga koji pridonose praksama odabira spola djeteta; k tomu traži od vlada da se aktivno bave onim opterećenjima kojima obitelji mogu biti izložene i koja stoga mogu dovesti do pojave prekomjernog broja muškaraca;

9.

naglašava važnost izrade zakonodavstva protiv odabira spola djeteta koje bi trebalo uključivati pakete socijalne zaštite za žene, bolji nadzor nad provedbom postojećeg zakonodavstva i jaču usredotočenost na kulturne i društveno-ekonomske uzroke ove pojave, kako bi se ovo pitanje riješilo na održiv i cjelovit način, podupirući jednakost spolova i potičući aktivno sudjelovanje civilnog društva;

10.

poziva vlade da uklone demokratske i zakonodavne deficite, suzbiju uporne prepreke kojima se provodi diskriminacija nad ženskom djecom, da ženama osiguraju prava nasljedstva, provode nacionalne zakone kojima se jamči jednakost žena i muškaraca pred zakonom u svim sektorima života i da osiguraju ekonomsko, obrazovno i političko osnaživanje djevojčica i žena;

11.

poziva Komisiju da podrži i potakne sve vrste inicijativa za podizanje svijesti o diskriminaciji na temelju spola, uključujući masovna ubojstva zbog spolne diskriminacije, te da pronađe djelotvorne načine za njezino suzbijanje, nudeći savjetovanja, pomoć, odgovarajuće političke smjernice i financijska sredstva u okviru svojih vanjskih odnosa, humanitarne pomoći i rodno osviještene politike;

12.

ukazuje na to da neosnaživanje žena i djevojčica i nedostatak nastojanja da se promijene društvene norme i strukture imaju ozbiljne zakonske, etičke i zdravstvene posljedice, kao i posljedice za ljudska prava te potencijalno ozbiljan dugoročni utjecaj koji šteti tim društvima;

13.

naglašava da bi, u skladu s nekoliko istraživanja, rodna neuravnoteženost mogla dovesti do: povećanja trgovanja ljudima u svrhe sklapanja brakova ili seksualnog iskorištavanja, nasilja nad ženama, dječjih brakova, ranih i prisilnih brakova te HIV-a/AIDS-a i ostalih spolno prenosivih bolesti; naglašava da rodna neuravnoteženost time stvara prijetnju društvenoj stabilnosti i sigurnosti te stoga poziva na podrobna preispitivanja mogućih zdravstvenih, ekonomskih i sigurnosnih posljedica tog sve brže rastućeg viška muškaraca;

14.

podržava relevantne reforme, trajno praćenje i djelotvornu provedbu zakonodavstva o jednakosti spolova i nediskriminaciji, osobito u zemljama s niskim i srednje visokim prihodima i tranzicijskim zemljama;

15.

poziva Komisiju da se intenzivno posveti radu na sprečavanju odabira spola na temelju spolnih predrasuda, i to ne nametanjem ograničenja na pristup tehnologijama i uslugama za reproduktivno zdravlje, već promicanjem njihove odgovorne uporabe, na uvođenju i ojačavanju smjernica, na omogućivanju stručnog usavršavanja medicinskom osoblju kako bi ono moglo savjetovati o praksi odabira spola djeteta i spriječiti tu praksu, s rijetkom iznimkom opravdanih slučajeva genetskih bolesti povezanih sa spolom, na sprečavanju uporabe i promicanja tehnologija za odabir spola djeteta i/ili za ostvarivanje profita;

16.

naglašava da zakonodavstvo kojim se upravlja odabirom spola ili ga se ograničava mora štititi prava žena na pristup zakonitim tehnologijama i uslugama za seksualno i reproduktivno zdravlje bez odobrenja njihovih muževa, da se to zakonodavstvo mora provoditi djelotvorno i da treba nametnuti odgovarajuće sankcije onima koji krše zakon;

17.

potiče uže angažiranje i suradnju između vlada i medicinske zajednice te poziva na uvođenje strožih smjernica za samoregulaciju klinika i bolnica kao aktivnu mjeru za sprečavanje odabira spola djeteta kao poslovne djelatnosti za koju se ostvaruje financijski dobitak;

18.

poziva Komisiju i države članice da utvrde koje klinike u Europi izvršavaju pobačaje s ciljem odabira spola djeteta, dostave statistike o toj praksi i izrade popis najboljih praksi za njezino sprečavanje;

19.

priznaje da je jamčenje i promicanje prava žena i djevojčica, pružajući im jednake mogućnosti, osobito kad je riječ o obrazovanju i zapošljavanju, presudno za borbu protiv seksizma i izgradnju društva u kojem načelo jednakosti spolova postaje stvarnost; naglašava činjenicu da je poboljšanje razine obrazovanja, prilika za zapošljavanje i integriranih zdravstvenih usluga, uključujući zdravstvene usluge za spolno i reproduktivno zdravlje žena igra presudnu ulogu u nastojanjima da se iskorijene prakse odabira spola djeteta – od pobačaja do čedomorstva – i da se postigne opći ekonomski razvoj u zemljama u razvoju te smanji siromaštvo. naglašava da je osnaživanje žena i sudjelovanje muškaraca ključno za borbu protiv nejednakosti spolova i za promicanje promjena u ponašanju i socijalnih promjena potrebnih za dugoročno iskorjenjivanje praksi odabira spola djeteta;

20.

stoga poziva Komisiju da promiče obrazovno i društveno okruženje u kojem se poštuju i jednako tretiraju oba spola i u kojem oba spola dobivaju priznanje za svoje sposobnosti i potencijal, bez stereotipa i diskriminacije, uz istodobno jačanje rodno osviještene politike, jednakih mogućnosti i jednakog partnerstva;

21.

poziva Komisiju i snažno potiče relevantne međunarodne organizacije da podržavaju obrazovne programe koji osnažuju žene osposobljavajući ih da razvijaju samopouzdanje, stječu znanje, donose odluke i preuzimaju odgovornost za vlastite živote, zdravlje i zapošljavanje i omogućujući im da žive financijski neovisne živote;

22.

poziva Komisiju, ESVD i vlade zemalja izvan EU-a da osmisle informativne kampanje kojima se promiče načelo jednakosti spolova i kojima se nastoji povećati osviještenost o potrebi da svaki član para poštuje ljudska prava svojega partnera, osobito prava na imovinu, zapošljavanje, odgovarajuću zdravstvenu zaštitu, pravdu i obrazovanje;

23.

podsjeća na milenijske razvojne ciljeve i ističe da je pristup obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti, što obuhvaća seksualno i reproduktivno zdravlje i prava, osnovno ljudsko pravo; ističe potrebu posebnog i konkretnog upućivanja na pitanja masovnih ubojstava zbog spolne diskriminacije i odabira spola djeteta u dijalozima i izvješćima o milenijskim razvojnim ciljevima i na ostalim međunarodnim forumima za razmjenu iskustava;

24.

ističe da je sposobnost žena da ostvaruju svoja prava nužno povezana s njihovim kapacitetom za donošenje odluka pojedinačno i neovisno o svojim supruzima, zbog čega je bitno osigurati da žene imaju pristup obrazovanju, radu, zdravstvenoj zaštiti te brzi pristup kontracepciji i bankovnom računu bez traženja odobrenja ili pristanka druge osobe;

25.

poziva vlade zemalja partnera da smanje troškove zdravstvene zaštite za liječenje djece, posebice djevojčica koje ponekad umiru zbog loše ili neprimjerene njege;

26.

poziva vlade da poboljšaju pristup žena zdravstvenoj zaštiti, osobito prenatalnoj zaštiti i zaštiti majki, obrazovanju, poljoprivredi, kreditiranju i mikrozajmovima, ekonomskim mogućnostima i imovini;

27.

poziva na stavljanje posebnog naglaska na stvaranje uvjeta za solidarnost u zemljama u razvoju, između ostalog i preko osnivanja mirovinskih fondova, kako bi se smanjilo ekonomsko opterećenje na obitelji i pojedince, pa time i njihova ovisnost o muškoj djeci i davanje prednosti muškoj djeci;

28.

primjećuje da praksa odabira spola djeteta još uvijek ustraje u bogatim regijama s pismenim stanovništvom;

29.

potiče razvoj mehanizama potpore za žene i obitelji kojima se ženama mogu pružiti informacije i savjeti o opasnostima i šteti prakse odabira spola djeteta te savjetovanje za podršku ženama koje su pod pritiskom da odstrane ženske fetuse;

30.

potiče civilno društvo i vladine agencije da zajedno djeluju na promicanju kampanja za informiranje i podizanje javne osviještenosti o negativnim posljedicama prakse odabira spola djeteta na majku;

31.

poziva Komisiju da pruži tehničku i financijsku podršku za inovativne aktivnosti i obrazovne programe kojima se nastoji poticati rasprava i razumijevanje jednake vrijednosti djevojčica i dječaka, uz korištenje svim dostupnim medijima i društvenim mrežama, ciljanje i uključenje mladih osoba, vjerskih i duhovnih vođa, učitelja, čelnika zajednica i drugih utjecajnih ličnosti u pokušaju da se izmijene kulturna shvaćanja jednakosti spolova određenog društva i da se naglasi potreba za nediskriminacijskim ponašanjem;

32.

poziva EU da u svoja partnerstva i dijaloge sa zemljama u razvoju uključi snažnu rodnu komponentu i usmjerenost na osnaživanje žena, kao što se traži u Europskom konsenzusu o razvoju; k tomu smatra da postoji i potreba za rodno osviještenom politikom u svim fazama proračunske potpore, među ostalim promičući dijalog s udruženjima žena u zemljama u razvoju i uvodeći rodno diferencirane pokazatelje;

33.

poziva vlasti zemalja o kojima je riječ da poboljšaju praćenje i prikupljanje podataka o omjerima među spolovima i da poduzmu korake za rješavanje mogućih neravnoteža; s time u vezi poziva na užu suradnju između EU-a, agencija UN-a i ostalih međunarodnih partnera i partnerskih vlada;

34.

poziva Komisiju i sve relevantne zainteresirane strane da poduzmu potrebne zakonodavne i druge mjere da osiguraju kriminalizaciju izvršavanja prisilnih pobačaja i operacija prekida trudnoće radi odabira spola djeteta bez prethodnog pristanka i potpune obaviještenosti ili razumijevanja postupka obuhvaćenih žena;

35.

poziva vlade i sve relevantne zainteresirane strane da osiguraju da se zakonodavstvo o odabiru spola djeteta provodi djelotvorno i da se onima koji krše zakone nametnu odgovarajuće sankcije;

36.

poziva Komisiju da ojača suradnju s drugim međunarodnim organizacijama i tijelima kao što su UN, WHO, UNICEF, OHCHR, UNFPA i Žene UN-a da bi se riješilo pitanje prakse odabira spola djeteta i suzbili njegovi izvorni uzroci u svim zemljama, i da se poveže u mrežu s vladama, parlamentima, raznim zainteresiranim stranama, medijima, nevladinim organizacijama, ženskim organizacijama i ostalim tijelima u zajednicama radi podizanja razine osviještenosti o masovnim ubojstvima zbog spolne diskriminacije i načinima njihova sprečavanja;

37.

poziva Komisiju i ESVD da surađuju s gore navedenim međunarodnim organizacijama da bi se riješilo pitanje prakse odabira spola djeteta i suzbili njegovi izvorni uzroci u svim zemljama, i da se povežu u mrežu s vladama, parlamentima, raznim zainteresiranim stranama, medijima, nevladinim organizacijama, ženskim organizacijama i ostalim tijelima u zajednicama radi podizanja razine osviještenosti o masovnim ubojstvima zbog spolne diskriminacije i načinima njihova sprečavanja;

38.

poziva Komisiju i ESVD da pri raspravama o paketima humanitarne pomoći daju prednost masovnim ubojstvima zbog spolne diskriminacije kao pitanju koje dotične države izvan EU-a moraju riješiti, nalažući im da se obvežu da će iskorjenjivanje tih masovnih ubojstava biti njihov prioritet, da će povećati razinu osviještenosti o tom pitanju i ustrajati na njegovu sprečavanju;

39.

poziva EU i države partnere da kroz razvojnu suradnju poboljšaju nadzor nad omjerima među spolovima i prikupljanje podataka o njima, te da poduzmu hitnu akciju za rješavanje mogućih neuravnoteženosti; ističe da odredbe o ljudskim pravima povezane sa spolnom diskriminacijom također treba obuhvatiti međunarodnim trgovinskim sporazumima i sporazumima o suradnji;

40.

poziva Europsku uniju da osigura pristup temeljen na pravima koji obuhvaća sva ljudska prava i da uključi jak naglasak na osnaživanje i promicanje, poštovanje i ostvarenje prava žena i djevojčica, što obuhvaća i njihova spolna i reproduktivna prava te jednakost spolova kao preduvjete za borbu protiv masovnih ubojstava zbog spolne diskriminacije, kao ključno pitanje u programu razvojne politike nakon 2015.;

41.

tvrdi da pri provedbi posebnih klauzula o zabrani prisile u pitanjima spolnog i reproduktivnog zdravlja koje su utvrđene na Međunarodnoj konferenciji o stanovništvu i razvoju u Kairu, međunarodno obvezujućih instrumenata ljudskih prava, pravne stečevine EU-a i nadležnosti politika Unije u tim pitanjima, potporu Unije ne bi smjelo dobiti svako tijelo, organizacija ili program koji promiču, podržavaju ili sudjeluju u upravljanju radnjama koje uključuju kršenje ljudskih prava poput prisilnog pobačaja, prisilne sterilizacije žena ili muškaraca ili određivanja spola fetusa koje dovodi do prenatalnog odabira spola ili čedomorstva;

42.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama država članica.

19.5.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 181/29

—

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 28. i 29. lipnja 2012. (1),

—

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 14. i 15. ožujka 2013. (2),

—

uzimajući u obzir aktualne međuinstitucionalne pregovore o budućoj kohezijskoj politici i višegodišnjem financijskom okviru,

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1083/2006 od 11. srpnja 2006. o utvrđivanju općih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1260/1999,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. studenog 2012. koja sadrži preporuke Komisiji o izvještaju predsjednika Vijeća, Europske komisije, Europske središnje banke i Euroskupine „Prema istinskoj ekonomskoj i monetarnoj uniji” (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. lipnja 2011. o Europskom gradskom planu i njegovoj budućnosti u kohezijskoj politici (4),

—

uzimajući u obzir svoje mišljenje od 12. ožujka 2013. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim odredbama za nadzor i procjenu nacrta proračunskih planova i jamčenje ispravka prekomjernog deficita u državama članicama u području eura (5),

—

uzimajući u obzir svoje mišljenje od 12. ožujka 2013. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o jačanju gospodarskog i proračunskog nadzora za države članice koje prolaze kroz ozbiljne poteškoće s obzirom na njihovu financijsku stabilnost u području eura ili kojima one prijete (6),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2009. o kohezijskoj politici: ulaganje u stvarnu ekonomiju (7),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. ožujka 2013. o zaključcima Europskog vijeća od 7. i 8. veljače 2013. o višegodišnjem financijskom okviru (8),

—

uzimajući u obzir Nacrt mišljenja Odbora regija od 6. ožujka 2013. o „Sinergijama između privatnog ulaganj i javnog financiranja na lokalnoj i regionalnoj razini – partnerstva za gospodarski rast i blagostanje”,

—

uzimajući u obzir Mišljenje Odbora regija od 1. veljače 2013. o „Stvaranju većih sinergija između proračuna EU-a, nacionalnih i podnacionalnih proračuna”,

—

uzimajući u obzir memorandum Odbora regija iz 2012. o „Učinku proračunske štedljivosti na lokalne financije i ulaganje”,

—

uzimajući u obzir bilješku Europske investicijske banke od 14. prosinca 2012. o „Učinku recesije tijekom 2008. i 2009. na regionalnu konvergenciju u EU-u” (9),

—

uzimajući u obzir Prigodni dokument Komisije iz prosinca 2012. o „Kakvoći javnih rashoda u EU-u” (10),

—

uzimajući u obzir Svjetske gospodarske izglede MMF-a iz listopada 2012.,

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenja Odbora za proračune i Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7-0269/2013),

A.

budući da je svjetska ekonomska i financijska kriza narušila društvenu, ekonomsku i teritorijalnu koheziju u EU-u prouzročujući višu nezaposlenost, niži BDP te sve veće regionalne nejednakosti i proračunske deficite na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini;

B.

budući da se trenutak u kojem je došlo do krize i njezina ozbiljnost u velikoj mjeri razlikuju među svim regijama EU-a, pritom naglašavajući postojeće strukturne nedostatke i dovodeći do ozbiljnog slabljenja rasta BDP-a, rekordnih stopa nezaposlenosti, velikog osiromašenja najugroženijih članova društva te pogoršane poslovne klime i smanjenog povjerenja potrošača;

C.

budući da su banke i financijska tržišta postajali sve manje skloni pozajmljivanju jer se percipirana kreditna sposobnost državnih i podnacionalnih vlasti pogoršala;

D.

budući da je fiskalni ugovor dokazano neprikladan za suočavanje s izazovima krize i da se ugovor o rastu kojim se omogućuju znatna ulaganja diljem Zajednice doživljava kao najodrživije rješenje jer danas postoji konsenzus da se proračunskom štedljivošću i proračunskim rezovima bez ulaganja gospodarstvo ne oživljuje i da tako neće nastati povoljni uvjeti za stvaranje radnih mjesta i ekonomsku rast;

E.

budući da su europski strukturni i investicijski fondovi namijenjeni promicanju ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije diljem EU-a uz smanjenje regionalnih nejednakosti, promicanje konvergencije i stimuliranje razvoja, zapošljavanja i socijalnog napretka preko proizvodnog ulaganja;

F.

budući da su europski strukturni i investicijski fondovi isto tako i rashodi namijenjeni podupiranju pametnog, uključivog i održivog razvoja i konkurentnosti te stoga pozitivno utječu na rast dohotka, tj. nazivnik omjera deficita i BDP-a;

G.

budući da je kolaps javnih financija diljem EU-a koji je izazvan dužničkom krizom potaknuo širenje politike štedljivosti; budući da su učinci te politike na lokalne financije bili pogubni dovevši do smanjivanja ili umjerenosti u nekoliko proračunskih linija te ozbiljno ugrozivši sposobnosti financiranja ili sufinanciranja u proizvodnom ulaganju nacionalnih, regionalnih ili lokalnih vlasti;

H.

budući da je samo nekoliko država nastavilo podupirati lokalna ulaganja, dok su druge, suočene s dužničkom krizom, odlučile zamrznuti ili srezati financijsku potporu za ulaganja lokalnih vlasti uz jaku tendenciju centraliziranja ili uvođenja pravila ugovora o unutarnjoj stabilnosti kojima je ulaganje snažno smanjeno;

I.

budući da su veliki proračunski rezovi na važnim područjima i sektorima jedan od najvećih problema s kojima se suočavaju lokalne i regionalne vlasti u aktualnom razdoblju;

J.

budući da su podnacionalne vlasti ključni akteri regionalnog razvoja jer čine 60 % javnog ulaganja i 38 % konsolidirane državne potrošnje na „ekonomska pitanja” pa se time obuhvaća i najviše rashoda kojima se može utjecati na regionalni razvoj poput onih na trgovinska pitanja i pitanja radne snage, poljoprivredu, transport ili istraživanje i razvoj;

K.

budući da je u EU-u ulaganje djelovalo kao varijabla za prilagodbu u dvije trećine država, djelomice zahvaljujući naporima iz 2009. za borbu protiv krize; budući da su izravna ulaganja u 2011. u usporedbi s 2010. pala u 17 država članica, od čega su 2011. u njih deset pala za više od 10 % (u Austriji, Latviji, Češkoj, Slovačkoj, Bugarskoj, Portugalu, Grčkoj, Mađarskoj i Španjolskoj); budući da se pad u ulaganjima koji je započeo 2010. (investicijske potpore središnjih vlada pale su 8,7 %) nastavlja i čini se da ulazi u negativnu spiralu;

L.

budući da je razina zaduženosti podnacionalnih vlasti znatno ispod razine zaduženosti nacionalnih aktera;

M.

budući da podnacionalne vlasti moraju sudjelovati u naporima za konsolidaciju i smanjiti svoje deficite i dug, dok su se istodobno uvjeti pozajmljivanja pogoršali za financijski slabije podnacionalne vlasti;

N.

budući da su javna ulaganja ključna za socijalnu uključenost, a potrebe za ulaganjem su znatne u mnogim važnim sektorima u gospodarstvu EU-a kao što su tržište radne snage, infrastruktura, istraživanje i inovacije, malo i srednje poduzetništvo;

O.

budući da je nakon razdoblja rastuće konvergencije u EU-u između 2000. i 2007. konvergencija znatno usporila tijekom recesije; budući da su najzahvaćenije regije bile one s neodrživim i špekulativnim ulaganjima i one s jakim sektorima izvozne proizvodnje;

P.

budući da su uvjeti preuzimanja strukturnih fondova EU-a takvi da Komisija može izvršiti povrat međuplaćanja samo na temelju izjava o rashodima plaćenim u državama članicama;

Q.

budući da nacionalno javno sufinanciranje u sklopu strukturnih fondova u svih 27 država članica EU-a za programsko razdoblje od 2007. do 2013. iznosi otprilike 132 milijarde EUR te budući da taj iznos čini nužnu pretpostavku za ispravno preuzimanje fondova i za ulaganja visoke kvalitete koje će poslužiti za jačanje vlasništva i odgovornosti pri uporabi financijskih sredstava EU-a;

R.

budući da se javno sufinanciranje programa koje se podupire u sklopu kohezijske politike može ugroziti nedostatkom fleksibilnosti u primjeni Pakta o stabilnosti i rastu uz rezultat da se kohezijsku politiku ne može dovesti do toga da ostvari tako koristan učinak na poboljšanje konkurentnosti i prevladavanje aktualne krize;

1.

primjećuje uz veliku zabrinutost jasan uzorak sve veće regionalne nejednakosti u EU-u današnjice uz mnoge relativno siromašne regije u novim državama članicama i južnoj Europi i većinu bogatih regija u središnjoj i sjevernoj Europi te čak i unutar država članica i regija; ističe u tom smislu primarnu važnost kohezijske politike EU-a kao glavnog instrumenta za ulaganje usmjereno na konvergenciju i održiv razvoj u EU-u;

2.

naglašava da je lokalno gospodarstvo ključan čimbenik oporavka za zajednice, što je važno u trenutnom dobu krize; u tom kontekstu naglašava gospodarske i socijalne učinke socijalnog gospodarstva u poboljšanju socijalne kohezije na lokalnoj razini; poziva države članice da omoguće prilike za financiranje za socijalno gospodarstvo putem strukturnih fondova za razdoblje od 2014. do 2020.;

3.

ponavlja važnost kohezijske politike kao glavnog investicijskog instrumenta Unije koji ima glavnu ulogu u borbi protiv krize smanjujući neravnotežu i utirući put održivog rasta za EU i njegove regije; naglašava posebnu ulogu Europskog socijalnog fonda (ESF) u podršci socijalnom ulaganju i provedbi strategije Europa 2020., posebno doprinosom pri ostvarivanju visokih razina održivog zapošljavanja i produktivnosti, uz istovremenu djelotvornu borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti te povećavanje socijalne kohezije; stoga ističe važnost jamčenja dovoljnih proračunskih sredstava za strukturne i investicijske fondove u kontekstu pregovora o VFO-u, uz posebno opažanje njihova ključnog udjela u ulaganju u područja poput zapošljavanja, inovacije, održivog razvoja, gospodarstva s niskim udjelom ugljika i podrške malom i srednjem poduzetništvu;

4.

ističe da se kohezijska politika pokazala otpornom na krizu, uz prilagodbu njezinih programa i instrumenata financiranja čime je ostvarena veća fleksibilnost i dan ključni doprinos na područjima u kojima su ulaganja potrebna radi gospodarske modernizacije i poboljšanja konkurentnosti te radi smanjenja geografskih nejednakosti;

5.

ističe ulogu koju imaju podnacionalne vlasti u rebalansiranju proračuna održavanjem razine javnih ulaganja i sufinanciranjem novih projekata te postizanjem učinka poluge, posebno kad su privatna ulaganja malih razmjera; naglašava činjenicu da su u dobu recesije i slabog rasta održiva javna nabava i sposobnost financiranja/sufinanciranja te preuzimanja obveza za ulaganja presudne za održavanje potencijala za rast;

6.

zabrinut je oko toga da se produljivanjem mjera štednje i strogog gospodarskog upravljanja koje je izvršeno 2011. i 2012. i kojim su obuhvaćeni povećan pritisak i rezovi na javne proračune stvara opasnost od smanjivanja područja primjene lokalne politike kojoj je cilj ispunjenje strategije Europa 2020.;

7.

naglašava potrebu da se ponovno uspostavi i poboljša financijska sposobnost na podnacionalnoj razini i da se pruži odgovarajuća tehnička pomoć, osobito pri provođenju složenih zajedničkih projekata uz lokalno vodstvo kako bi se osigurala javna ulaganja za programe i projekte usmjerene na poticanje održivog rasta, suzbijanje socijalne isključenosti i obnavljanje društvene strukture, pružanje odgovarajućih zdravstvenih i socijalnih usluga i osiguravanje radnih mjesta, osobito na regionalnoj i lokalnoj razini; drži da posebna dodatna sredstva za najudaljenije regije ne trebaju biti podložna tematskoj koncentraciji i koristiti se za pokrivanje dodatnih troškova povezanih sa svojstvima i ograničenjima iz članka 349. UFEU-a koji nastaju u najudaljenijim regijama; nadalje primjećuje da se posebna dodatna sredstva mogu uporabljati i za pomoć pri financiranju operativne potpore i rashoda kojima se pokrivaju obveze i ugovori javnih službi u najudaljenijim regijama;

8.

ističe potrebu za daljnjim jačanjem administrativne sposobnosti regionalnih i lokalnih vlasti i za dodatnim naporima radi smanjenja birokracije koja također nepovoljno utječe na te vlasti u njihovoj ulozi korisnika te ograničava njihovu sposobnost da provode projekte koje financira EU;

9.

traži od institucija da poboljšaju postojeće odredbe kako bi regije u određenim državama članicama koje su posebno teško pogođene financijskom krizom mogle dodatno poboljšati svoje kapacitete primanja strukturnih i kohezijskih fondova i sprečavanja očekivanih velikih opoziva sredstava;

10.

poziva na daljnje pojednostavljenje pravila i povećanu fleksibilnost i transparentnost u programiranju i upravljanju strukturnih fondova, čime se omogućava bolja provedba projekata te brži i primjereniji odgovori na socijalne izazove i prijetnje;

11.

pozdravlja Izvješće o javnim financijama u Europskoj monetarnoj uniji za 2012. koje je objavila Komisija te posebno poglavlje o fiskalnoj decentralizaciji u EU-u u kojem se ističe dobro funkcioniranje fiskalnog federalističkog predloška u sklopu kojeg se odgovornosti prikupljanja prihoda i financiranja rashoda prenose na podnacionalne vlasti; traži od Komisije da obuhvati takvo poglavlje o stanju poddržavnih javnih financija i reformi u izvješću o javnim financijama u EMU-u sljedeće godine;

12.

ističe potrebu za većim sinergijama između nacionalnih, podnacionalnih i europskog proračuna javne potrošnje preko jasnog određenja uloga i odgovornosti različitih proračunskih tijela na razini EU-a, država članica i poddržavnoj razini, što obuhvaća jasnoću uloge i opravdanja politike EU-a i financijske intervencije, zadržavanje razdoblja za plaćanja utvrđenih u Direktivi o kašnjenju plaćanja 2011/7/EU, poštovanje supsidijarnosti i proračunskih prava lokalnih i regionalnih vlasti (njihove uloge u odlučivanju i nadzoru), tj. njihove demokratske odgovornosti zajednicama koje ih izabiru te jamčenje autonomije svake razine upravljanja u određivanju prioriteta i potrošnje; poziva Komisiju da iznese jasne činjenične podatke o tome kako bi se uloga proračuna EU-a u poticanju ulaganja na različitim razinama mogla ojačati;

13.

snažno podupire povećanje transparentnosti i pojednostavljivanje proračunskih procesa na svim razinama upravljanja (što obuhvaća utvrđivanje izvora financiranja EU-a izrijekom u nacionalnim i podnacionalnim proračunima) te jamčenje dostupnosti podataka na razini EU-a o profilima potrošnje programa s financiranjem EU-a na regionalnoj razini (gdje je to moguće), ali i objašnjenje načina usklađivanja prioriteta i financiranja na razini EU-a, država članica i poddržavnoj razini prema prioritetima dogovorenim na razini EU-a;

14.

naglašava važnost prilagođavanja tekućih proračunskih ograničenja diljem Europe uz istovremen nastavak ulaganja u budućnost; podsjeća države članice da izazov nije u većoj, nego u učinkovitijoj potrošnji;

15.

pozdravlja činjenicu da se primjena financijskih instrumenata u okviru kohezijske politike širi na sve tematske ciljeve i sve europske strukturne i investicijske fondove; traži od Komisije da ona pripremi dubinsku analizu i procjenu potencijala novih instrumenata i izvora financiranja za potporu ulaganju koje vodi k rastu kao što su tržište obveznica, instrument za podjelu rizika i upotreba inovativnih financijskih instrumenata; poziva Komisiju i Europsku investicijsku banku (EIB) da pripreme inovativne načine financiranja dugoročnih ulaganja lokalnih i regionalnih vlasti, uključujući preko privlačenja privatnog kapitala; naglašava ključnu ulogu koju imaju programi kreditiranja EIB-a za financiranje projekata od europskog interesa te poziva na uspostavu veće usklađenosti i sinergije između tih programa i strukturnih fondova;

16.

ističe važnost platforme za umreživanje Jessica u podupiranju održivog gradskog razvoja i revitalizacije gradskih područja preko mehanizama financijskog inženjeringa te poziva na njezinu prošireniju uporabu u sljedećem programskom razdoblju;

17.

ističe ulogu koju bi lokalne i regionalne vlasti mogle imati u ostvarivanju ciljeva pametnog, održivog i uključivog rasta u sklopu strategije Europa 2020.; ponavlja važnost partnerstva između središnjih vlasti te regionalnih i lokalnih vlasti u postavljanju prioriteta i pružanju potrebnog sufinanciranja za provedbu programa kao preduvjeta za postizanje najjačeg učinka uz ograničene resurse pri nastojanju da se ti ciljevi ostvare; u tom kontekstu naglašava važnost novih instrumenata za lokalni razvoj kojim upravlja lokalna zajednica, koji bi omogućili akcijskim skupinama na lokalnoj razini da izrade i provedu lokalne strategije za pametan, održiv i uključiv rast; poziva države članice da omoguće takve prilike kao dio tekućeg postupka programiranja kako bi se iskoristio veliki inovacijski potencijal lokalnih akcijskih skupina; naglašava važnost lokalnih i regionalnih vlasti i, po potrebi, socijalnih partnera i drugih relevantnih partnera u programiranju, provedbi, nadzoru i ocjeni strukturnih fondova te pripremi partnerskih sporazuma, što bi moglo rezultirati boljom povezanošću između strategija EU-a te nacionalnih, regionalnih i lokalnih strategija;

18.

izražava uvjerenje o nužnosti tematske koncentracije na mali broj prioriteta; naglašava međutim potrebu fleksibilnosti kako bi se državama članicama i regijama omogućilo da što djelotvornije odgovore na zajedničke ciljeve, istodobno poštujući teritorijalne, gospodarske i socijalne posebnosti;

19.

snažno ponavlja svoje protivljenje uvođenju makroekonomskih uvjeta u kohezijsku politiku za razdoblje od 2014. do 2020., čime bi se kaznile regije i socijalne skupine koje su već oslabljene krizom, uz moguće nerazmjerne učinke obustave plaćanja u nekoliko država članica i posebno u regijama, unatoč njihovu punom sudjelovanju u naporima za uravnoteženje javnih proračuna te što bi služilo samo slabljenju država u financijskim poteškoćama i dovelo u pitanje napore solidarnosti koji su ključni za očuvanje makroekonomske ravnoteže u Uniji; k tomu zauzima stajalište da takav represivni pristup široka javnost ne bi mogla razumjeti i da bi se njime pojačalo nepovjerenje javnosti u dobu kad su ljudi već teško pogođeni krizom i učincima politike štedljivosti;

20.

vjeruje da se u razdoblju ograničavanja troškova u javnom financiranju mora ponovno razmotriti načelo aditivnosti koje bi se trebalo primijeniti u skladu s Europskim okvirom gospodarskog upravljanja te se nada da će se o tom pitanju raspravljati tijekom pregovora o kohezijskoj politici nakon 2013;

21.

primjećuje nedavne opaske MMF-a da se štedljivošću oslabljuju države u kojima se ona primjenjuje nepromišljeno, a razlog je taj da kad su globalni ekonomski izgledi slabi, prenagljeno smanjenje državnog deficita otežava kratkoročni oporavak smanjenjem poreznih prihoda čime se nadalje produbljuje deficit; slaže se s MMF-om da, umjesto da ga se ograniči samo na fiskalnu konsolidaciju, naglasak treba proširiti s ciljem uravnoteženja konsolidacije s rastom;

22.

pozdravlja prijedlog nekih država članica da se pregovorima o VFO-u obuhvati pitanje „odredbe o reviziji” za 2015. i 2016., čime bi se proračuni mogli povećati tijekom njihove primjene kako bi se promicalo zapošljavanje mladih, malo i srednje poduzetništvo i drugi ključni sektori;

23.

poziva Komisiju i države članice da se koriste svim okvirima prilagodljivosti koji postoje u preventivnom dijelu Pakta o stabilnosti i rastu kako bi se postigla ravnoteža između potrebe za produktivnim i održivim javnim ulaganjima s ciljevima fiskalne discipline; smatra da bi se to moglo učiniti primjerice isključivanjem ukupnog iznosa nacionalnog sufinanciranja u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova iz ograničenja koja su nametnuta Paktom o stabilnosti i rastu, temeljenjem izračuna u svrhe Pakta na neto financijskim potrebama države članice, za razliku od bruto potreba, tj. nteto poreza koji se plaćaju na stvarne rashode (najvažnije PDV), ili postupnim uvođenjem dvaju izvora programskog financiranja (europskog i nacionalnog) u skladu s različitim rasporedima, kako bi financiranje bilo potpuno europsko tijekom prvih godina programa, a tijekom posljednjih godina dolazilo posve iz nacionalnih izvora, uz pretpostavku da bi pojedina država članica o kojoj je riječ dotad uspjela ostvariti konkretne rezultate u smislu politike obuzdavanja omjera dug-BDP;

24.

poziva Komisiju da osigura da javni rashodi koji nastaju u državama članicama radi sufinanciranja programa koje podržavaju strukturni fondovi nisu obuhvaćeni u javnim ili istovrsnim strukturnim rashodima koji se uzimaju u obzir u sklopu sporazuma o partnerstvu za potrebe utvrđivanja da se poštuje Pakt o stabilnosti i rastu, s obzirom na to da potonji rashodi čine obvezu koja proizlazi izravno iz postupanja prema načelu aditivnosti; stoga poziva da se javni rashodi povezani s provedbom programa koji se sufinanciraju iz europskih strukturnih i investicijskih fondova potpuno izuzmu iz definicije strukturnih deficita u Paktu o stabilnosti i rastu jer su to rashodi posvećeni postizanju ciljeva strategije Europa 2020. i podupiranju konkurentnosti, rasta i stvaranja radnih mjesta, osobito kad je riječ o zapošljavanju mladih;

25.

poziva Komisiju da izvijesti o području primjene za moguće djelovanje u granicama postojećeg fiskalnog okvira EU-a kako bi se nastavilo rješavati pitanje razdvajanja aktualne potrošnje i ulaganja u izračunima proračunskog deficita radi izbjegavanja negativnog izračuna javnih ulaganja s dugoročnim neto koristima;

26.

snažno potiče Komisiju i države članice da u kontekstu aktualnih pregovora o budućoj Ekonomskoj i monetarnoj uniji uzmu u obzir sav manevarski prostor za prilagodljivost u okviru makroekonomskog upravljanja kako bi se omogućilo produktivno ulaganje, posebno ponovnim razmatranjem odnosa između Pakta o stabilnosti i razvoju i produktivnog javnog ulaganja te izuzimanjem javnih rashoda povezanih s provedbom programa koji se sufinanciraju iz strukturnih i investicijskih fondova u sklopu politike naklonjene rastu iz pravila proračunskog nadzora koja su dijelom Pakta o stabilnosti i rastu;

27.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

19.5.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 181/35

—

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982.,

—

uzimajući u obzir rezolucije Generalne skupštine Ujedinjenih naroda o ribarstvu, posebno stavak 157. Rezolucije br. 66/68 o obvezama razvijenih država prema najslabije razvijenim državama i malim otočkim državama u razvoju,

—

uzimajući u obzir Sporazum iz 1995. o provedbi odredbi Konvencije UN-a o pravu mora od 10. prosinca 1982. u vezi s očuvanjem pograničnih ribljih naselja i vrlo migratornih ribljih stokova i upravljanjem njima,

—

uzimajući u obzir međunarodni akcijski plan Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) za upravljanje ribolovnim kapacitetima, koji je u studenom 2000. potvrdilo Vijeće FAO-a (međunarodni akcijski plan za kapacitete),

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1005/2008 od 29. rujna 2008. o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova (1),

—

uzimajući u obzir sporazum o mjerama države luke za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, koji je odobrila Konferencija FAO-a na svojem 36. zasjedanju 22. studenoga 2009.,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenog 2012. o vanjskoj dimenziji zajedničke ribarstvene politike (2),

—

uzimajući u obzir zajedničku Komunikaciju Komisije upućenu Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija od 21. ožujka 2012. naslovljenu „Ususret obnovljenom partnerstvu za razvoj između EU-a i Pacifika” (3),

—

uzimajući u obzir Konvenciju o očuvanju vrlo migratornih ribljih stokova i upravljanju njima u zapadnom i središnjem Tihom oceanu, u kojoj je EU ugovorna strana od 25. siječnja 2005. u skladu s Odlukom Vijeća 2005/75/EZ (4),

—

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2006/539/EZ od 22. svibnja 2006. o zaključivanju Konvencije za jačanje Međuameričke komisije za tropsku tunu osnovane Konvencijom iz 1949. između Sjedinjenih Američkih Država i Republike Kostarike (5) u ime Europske zajednice,

—

uzimajući u obzir Konvenciju o očuvanju ribolovnih resursa i upravljanju njima na otvorenom moru u južnom Tihom oceanu (6), koja je odobrena u ime Europske unije u skladu s Odlukom Vijeća 2012/130/EU (7), i kojom se stvara Regionalna organizacija za upravljanje ribarstvom u južnom Tihom oceanu,

—

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2011/144/EU od 15. veljače 2011. o sklapanju Privremenog sporazuma o partnerstvu između Europske zajednice s jedne strane i pacifičkih država s druge (8),

—

uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu afričkih, karipskih i pacifičkih država (AKP) s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge potpisan 23. lipnja 2000. (9) u Cotonouu (Sporazum iz Cotonoua),

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 215/2008 od 18. veljače 2008. o Financijskoj uredbi primjenjivoj na deseti Europski fond za razvoj (10),

—

uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu između Europske zajednice i Saveznih Država Mikronezije o ribolovu u Saveznim Državama Mikronezije (11),

—

uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu u sektoru ribarstva između Europske zajednice, s jedne strane i Republike Kiribati s druge (12),

—

uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu u sektoru ribarstva između Europske unije i Salomonovih Otoka (13),

—

uzimajući u obzir Odluku Komisije od 15. studenog 2012. o slanju službene obavijesti trećim zemljama kako Komisija smatra mogućim da se one odrede kao zemlje koje nisu spremne na suradnju u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1005/2008 o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova (14),

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo i mišljenje Odbora za razvoj (A7-0297/2013),

A.

budući da bi se, u svrhu provedbe dosljednosti politike za razvoj, one politike EU-a koje utječu na ribarstvo u Tihom oceanu, tj. politike ribarstva, trgovine i razvoja, trebale provesti tako da se osigura njihov doprinos ostvarenju ciljeva održivog razvoja ribarstva koje utvrđuju pacifičke zemlje AKP-a; budući da bi se taj pristup trebao uključiti u iduće obnavljanje Sporazuma iz Cotonoua ili u instrumente koji bi mogli naslijediti navedeni Sporazum;

B.

budući da EU mora tražiti dosljednost politike za razvoj na osnovi članka 208. stavka 1. UFEU-a, prema kojem „Unija uzima u obzir ciljeve razvojne suradnje u politikama koje provodi, a koje bi mogle utjecati na zemlje u razvoju”;

C.

budući da je EU nakon Australije drugi najveći donator u toj regiji i pomoć nudi preko Europskog fonda za razvoj i budući da je, unatoč tome što su ribarstveni resursi glavni izvor bogatstva pacifičkih zemalja AKP-a i jedini izvor koji im je svima zajednički i unatoč tome što su zemlje zapadnog i središnjeg Tihog oceana opetovano izrazile svoju namjeru da lov na tunu učine glavnim pokretačem društvenog i gospodarskog razvoja regije, samo 2,3 % pomoći iz desetog Europskog fonda za razvoj namijenjen aktivnostima povezanim s ribarstvom;

D.

budući da bi bilateralnim i multilateralnim trgovinskim sporazumima o kojima EU pregovara trebale prethoditi ocjene učinka, posebno u pogledu očuvanja živih morskih resursa i posljedica tih sporazuma za lokalno stanovništvo; budući da bi se bilateralni i multilateralni sporazumi trebali voditi zaključcima tih procjena učinka;

E.

budući da u trenutačnim pregovorima o Sporazumu o gospodarskom partnerstvu (SGP) između EU-a i pacifičkih zemalja AKP-a s ciljem prilagođavanja općeg sustava povlastica iz Sporazuma iz Cotonoua pravilniku Svjetske trgovinske organizacije, riblji proizvodi imaju ključnu ulogu pri pristupu europskim tržištima i resursima te dobrom upravljanju ribarstvom s ciljem postizanja održivog razvoja;

F.

budući da treba biti oprezan u vezi s opasnošću koju predstavlja odstupanje od pravila iz članka 6. stavka 6. Protokola II. o pravilima o podrijetlu priloženim privremenom sporazumu o partnerstvu između Europske zajednice i pacifičkih zemalja i riziku koji vodi prema nepoštenom tržišnom natjecanju na europskom tržištu ribljih proizvoda;

G.

budući da Europsku uniju zanima razvijanje odnosa i suradnje s tom pacifičkom regijom kako bi se ostvario razvojni cilj, pri čemu se kao temelj uzimaju očuvanje ribolovnih resursa, promicanje održivog razvoja ribarstva i povećanje transparentnosti pri upravljanju ribolovom;

H.

budući da se gotovo polovica svjetskog ulova tune ostvaruje u morima zapadnog i središnjeg Tihog oceana, od čega 80 % u ekskluzivnim ekonomskim zonama otočnih država, a samo 20 % u međunarodnim vodama;

I.

budući da najnovije ocjene stokova koje je 2012. proveo znanstveni odbor Komisije za ribarstvo zapadnog i središnjeg Tihog oceana ukazuju da nije došlo do pretjeranog izlova tunja prugavca (Katsuwonus pelamis) niti žutoperajne tune (Thunnus albacares) u području njezine nadležnosti, već ukazuju na pretjerani izlov velikooke tune (Thunnus obesus); budući da je veoma zabrinjavajuća smrtnost mlade velikooke tune kod ribolova plivaricama, posebno onog koji je povezan s napravama za okupljanje ribe;

J.

budući da, iako je došlo do blagog poboljšanja u nadzoru, pregledima i praćenju Tihog oceana, sve veći broj plivarica, većinom iz azijskih i otočnih država, veći ribolovni napor i nezakoniti ribolov ugrožavaju održivost resursa u regiji;

K.

budući da bi pristup EU-a u području ribarstva u Tihom oceanu trebao aktivno podupirati regionalne napore za suočavanje s prekapacitiranošću i poboljšanje upravljanja ribarstvom;

L.

budući da postoji tradicija regionalnih agencija i struktura za upravljanje lovom na tunu, kao što su Agencija za ribarstvo Foruma pacifičkih otoka (FFA) i podregionalna organizacija potpisnica Sporazuma iz Naurua;

M.

budući da sustav ribolovnih dana po plovilu (Vessel Day Scheme), koji su 2008. uvele potpisnice sporazuma iz Naurua kao pokušaj upravljanja pristupom svojim vodama, ograničava ribolovni napor u tim vodama i maksimalno povećava koristi od ribolova za male pacifičke otočke države u razvoju;

N.

budući da je prekomjerni napor potpisnica stvaran i u okviru Komisije za ribarstvo zapadnog i središnjeg Pacifika vode se rasprave o novim mjerama za očuvanje i upravljanje za naredne godine, kojima se rješava pitanje ograničenja napora;

O.

budući da su Sjedinjene Države 1988. potpisale multilateralni sporazum s državama zapadnog i središnjeg Tihog oceana te se navedenim sporazumom, o kojemu se trenutačno ponovno pregovara, jamči pristup oko 20 % ribolovnih dana u regiji;

P.

budući da sustav ribolovnih dana po plovilu (Vessel Day Scheme) treba biti potpuno transparentan, a njegove odredbe poboljšane i provedene u svim članicama, kako bi se ispunili ciljevi i osigurala potpuna usklađenost mjera koje se poduzimaju u ekskluzivnim ekonomskim zonama i na otvorenom moru;

Q.

budući da se u idućim godinama očekuje značajan porast troškova pristupa za flote duge plovidbe i s obzirom na to da su one važan izvor prihoda za države u tom području; budući da je na godišnjoj sjednici potpisnica sporazuma iz Naurua odlučeno da će cijena ribolovnog dana za 2014. iznositi najmanje USD 6 000;

R.

budući da se sporazumi o partnerstvu u sektoru ribarstva koje je potpisao EU, uključujući one sa zemljama pacifičkog područja, tradicionalno temelje na ograničenju broja plovila s okvirnom naznakom referentne tonaže, što je dovelo do odstupanja s obzirom na to da su zemlje potpisnice sporazuma iz Naurua uvele sustav ribolovnih dana po plovilu i s obzirom na njihovu želju da taj sustav primijene na sporazume o partnerstvu s EU-om;

S.

budući da se dobro osmišljenim i pravilno provedenim sustavom ribolovnih dana po plovilu mogu osigurati sredstva za sprečavanje daljnjeg povećanja napora u regiji;

T.

budući da je u odnosima s trećim zemljama EU uspostavio suradnju i sukladnost u području nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova kao preduvjet za sklapanje sporazuma o partnerstvu u sektoru ribarstva; budući da člankom 38. stavkom 9. Uredbe (EZ) br. 1005/2008 o borbi protiv nezakonitog, neprijavljenog, i nereguliranog ribolova utvrđuje da Komisija ne smije početi pregovore sa zemljama koje ne surađuju u tom pogledu kako bi sklopila sporazume o partnerstvu;

U.

budući da bi sporazumi o gospodarskom partnerstvu trebali uključivati posebnu uputu za provedbu Uredbe o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu, umjesto općenite napomene o nužnosti borbe protiv njega te se ne bi se smjeli sklapati s trećim zemljama za koje je utvrđeno da „ne surađuju”;

V.

budući da je Komisija u svojoj Odluci od 15. studenog 2012. imenovala, među ostalim, Fidži i Vanuatu kao moguće zemlje koje ne surađuju u skladu s Uredbom o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu zbog toga što nemaju mjere za odvraćanje i kazne za plovila pod njihovim zastavama koja se bave nezakonitim, neprijavljenim i nereguliranim ribolovom te zbog toga što nisu provele preporuke regionalnih ribarskih organizacija;

W.

budući da se, povijesno gledano, ribolovne aktivnosti flote plivarica iz Zajednice provode uglavnom u središnjem Tihom oceanu, u međunarodnim vodama i u ekskluzivnoj ekonomskoj zoni Kiribatija, te na osnovi sporazuma u privatnom sektoru u ekskluzivnim ekonomskim zonama Tuvalua, Tokelaua i Naurua;

X.

budući da je, međutim, osim s Kiribatijem, EU s određenim zemljama zapadnog Tihog oceana bezuspješno pregovarao o sporazumima o partnerstvu u sektoru ribarstva, koji ne proizvode učinke s obzirom na to da Sporazum sa Saveznim Državama Mikronezije nije ratificirao njihov parlament i na to da su pregovori za obnavljanje Sporazuma sa Salomonovim Otocima zamrznuti od 2012.

Y.

budući da je Europska komisija dovršila prethodne ocjene s Cookovim otocima i Tuvaluom s ciljem započinjanja pregovora o ribolovnim sporazumima s tim zemljama i budući da su potpisani odgovarajući memorandumi o suglasnosti, koji su preduvjet za traženje pregovaračkih mandata od Vijeća;

Z.

budući da Europska služba za vanjsko djelovanje u svom izaslanstvu na Fidžiju dosad nije imala dovoljno zaposlenih koji bi bili nadležni za pitanja ribarstva;

1.

poziva Komisiju da osigura dosljednost svih politika Zajednice koje se koriste u pacifičkoj regiji, kako se zahtijeva člankom 208. UFEU-a, posebno ribarstvene, trgovinske i razvojne politike, te da pojača moguće sinergije kako bi se postigao multiplikacijski učinak i povećale koristi za države pacifičke regije i za države članice EU-a, da promiče međunarodnu dimenziju, ojača stratešku prisutnost EU-a, da poveća prepoznatljivost EU-a u zapadnom i središnjem Tihom oceanu i doprinese održivom iskorištavanju resursa Tihog oceana;

2.

smatra da bi ribarstvena strategija u budućim odnosima s pacifičkim državama AKP-a, nakon Cotonoua, trebala biti usredotočena na regionalni pristup kojim bi se ojačao položaj i uloga EU-a u području zapadnog i središnjeg Tihog oceana;

3.

poziva Komisiju da osigura da će se ta strategija poštovati u 11. Europskom fondu za razvoj, kao i mogućnost povećanja postotka sektorske pomoći za zadovoljavanje potreba ribarskih zajednica (uključujući povećanje njihovog doprinosa lokalnoj sigurnosti hrane), razvoj ribarstvene infrastrukture za lokalni istovar i preradu ulova, s obzirom na to da je ribarstvo jedno od glavnih gospodarskih resursa te regije;

4.

pozdravlja nedavno zapošljavanje dodatnog osoblja u izaslanstvu EU-a na Fidžiju koje će prvenstveno biti posvećeno pitanjima ribarstva, i nada se da će to pomoći uspostavljanju trajne i posebne veze sa zemljama te regije u području ribarstva;

5.

poziva također na bolje usklađivanje i dopunjavanje s drugim subjektima u regiji u području razvojne pomoći u skladu sa sporazumom iz Cairnsa iz kolovoza 2009.; pozdravlja održavanje drugog ministarskog sastanka između EU-a i foruma pacifičkih otoka 12. lipnja 2012. čime se jača politički dijalog između EU-a i Pacifika, posebno u području ribarstva i razvoja, te na taj način osigurava veću učinkovitost mjera koje su u tom području poduzele EU i zemlje u regiji;

6.

naglašava da flote koje djeluju na otvorenom moru trebaju u suradnji s pacifičkim zemljama doprinijeti smanjenju ribolovnog pritiska na stokove tropske tune, uključujući značajnim smanjenjem razine smrtnosti mlade velikooke tune čiji stok ima veliko gospodarsko značenje za regiju i koji je trenutačno pretjerano izlovljen;

7.

naglašava važnost oblikovanja ribarstvene strategije za zapadni i središnji Tihi ocean zbog važnosti sa stajališta ribarstva i njezine koristi za flotu Unije, tržište EU-a i industriju EU-a za preradu ribe te zbog osiguravanja pravne sigurnosti za plovila koja ondje love;

8.

primjećuje da strategija EU-a za pristup resursima u ekskluzivnim ekonomskim zonama zemalja regije preko sporazuma o partnerstvu u sektoru ribarstva nije bila uspješna, osim u slučaju Kiribatija, te smatra da je za obnavljanje i utvrđivanje sporazuma potreban novi okvir za uske i korisne odnose između uključenih strana;

9.

smatra da jedan dio problema proizlazi iz činjenice da je EU bezuspješno pregovarao o sporazumima sa zemljama zapadnog Tihog oceana, gdje su ekskluzivne ekonomske zone Salomonovih Otoka i Saveznih Država Mikronezije, umjesto da se usredotočio na središnji Tihi ocean, na koji je tradicionalno usredotočeno djelovanje flote plivarica iz Zajednice;

10.

toplo pozdravlja činjenicu da je Europska komisija dovršila prethodne ocjene Cookovih otoka i Tuvalua s ciljem započinjanja pregovora o sporazumima o partnerstvu u sektoru ribarstva s tim zemljama i da je potpisala odgovarajuće memorandume o suglasnosti, koji su preduvjet za traženje pregovaračkih mandata od Vijeća;

11.

smatra da je ovaj novi način pregovaranja bolje usklađen s regionalnim pristupom koji Parlament opetovano traži, pogotovo u vezi s ribolovom vrlo migratornih vrsta; poziva Komisiju da osigura sukladnost s odredbama Komisije za ribarstvo zapadnog i središnjeg Pacifika u slučaju pregovora s potpisnicama Sporazuma iz Naurua i drugih pacifičkih zemalja AKP-a;

12.

smatra da bi pristup EU-a Tihom oceanu trebao pomoći državama u razvoju, a posebno malim otočnim državama u razvoju, u njihovim naporima da osiguraju veći udio u koristi od održivog iskorištavanja pograničnih ribljih naselja i vrlo migratornih ribljih stokova te da doprinesu povećaju regionalnih napora za održivo očuvanje ribarstva i upravljanje njime za stokove za koje na to poziva revizijska konferencija Sporazuma UN-a o ribljim stokovima;

13.

izražava zabrinutost zbog postojanja nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova u tom području te, iako priznaje da je bilo izvjesnih poboljšanja u upravljanju ribarstvom, smatra da je taj napredak još uvijek nedovoljan, pogotovo u vezi s uvođenjem osnovnih instrumenata za borbu protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova;

14.

poziva Komisiju da u odredbe sporazuma o gospodarskom partnerstvu o kojima pregovara s pacifičkim zemljama uključi izričito pozivanje na Uredbu (EZ) br. 1005/2008 o nezakonitom, neprijavljenom i nereguliranom ribolovu;

15.

poziva države AKP-a da i dalje aktivno sudjeluju u regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom te da svoje organizacije civilnog društva te društvene i stručne organizacije redovno obavještavaju o odlukama povezanim s ribarstvom;

16.

poziva Komisiju da predvidi mogućnost uspostavljanja dugoročnije strategije za pristup flote EU-a resursima u ekskluzivnim ekonomskim zonama zemalja iz te regije, koja bi se temeljila na regionalnom okvirnom sporazumu između Europske unije i zemalja zapadnog i središnjeg Tihog oceana, a što bi se postiglo u pregovorima s FFA-om i temeljilo bi se na sljedećim aspektima:

17.

naglašava da bi se u zadnjoj fazi tog postupka trebao primijeniti isključivo regionalni pristup, odnosno potpisati multilateralni sporazum o partnerstvu u sektoru ribarstva sa zemljama potpisnicama sporazuma o gospodarskom partnerstvu kojim bi flota Zajednice ostvarila pristup resursima ekskluzivnih ekonomskih zona tih zemalja;

18.

preporučuje da Komisija razmisli o toj ribarstvenoj strategiji za pacifičku regiju i o posebnostima otočnih država pri reviziji Sporazuma iz Cotonoua;

19.

naglašava da u skladu s odredbama UFEU-a Parlament mora na odgovarajući način biti uključen u pripremu i pregovarački postupak te dugoročno praćenje i ocjenu djelovanja bilateralnih sporazuma; inzistira na tome da se na osnovi članka 13. stavka 2. i članka 218. stavka 10. UFEU-a Parlament, jednako kao i Vijeće, mora odmah i iscrpno obavještavati u svim fazama postupka koji se odnose na sporazume o partnerstvu u sektoru ribarstva; ponovno izražava svoje uvjerenje da bi na zajedničkim sjednicama odbora, koje su predviđene u sporazumima o ribarstvu, Parlament trebali zastupati promatrači; inzistira da bi na tim sjednicama trebali prisustvovati predstavnici civilnog društva, uključujući predstavnike ribarskog sektora iz EU-a i iz trećih zemalja;

20.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Europskoj službi za vanjsko djelovanje.

19.5.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 181/41

—

uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) od 10. prosinca 1982.,

—

uzimajući u obzir Sporazum o provedbi odredbi Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. u pogledu očuvanja i upravljanja pograničnim ribljim naseljima i stokovima vrlo migratornih vrsta potpisan 1995.,

—

uzimajući u obzir Kodeks za odgovorno ribarstvo Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) donesen na Konferenciji FAO-a u listopadu 1995.,

—

uzimajući u obzir Konvenciju o zaštiti Crnog mora od onečišćenja, potpisanu u Bukureštu u travnju 1992.,

—

uzimajući u obzir Konvenciju o zaštiti morskog okoliša i obalnog područja Sredozemlja i protokole toj Konvenciji, potpisane u Barceloni u veljači 1976. i izmijenjene u lipnju 1995.,

—

uzimajući u obzir strateški akcijski plan za očuvanje okoliša i obnovu ekosustava Crnog mora, usvojen u Sofiji u travnju 2009.,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice na području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o morskoj strategiji) (1),

—

uzimajući u obzir prijedlog Komisije koji se odnosi na Direktivu Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za pomorsko prostorno planiranje i integrirano upravljanje obalnim područjem (COM(2013)0133),

—

uzimajući u obzir [Dio VII. o vanjskoj politici] Uredbe (EU) br. …/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od […] o zajedničkoj ribarstvenoj poltici (2),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 20. Siječnja 2011. o strategiji EU-a za Crno more (3),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. rujna 2011. o sadašnjem i budućem upravljanju ribolovom u Crnom moru (4),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 22. studenog 2012. o vanjskoj dimenziji zajedničke ribarstvene politike (5),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 10. listopada 2007. o integriranoj pomorskoj politici Europske unije (COM(2007)0575),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 21. listopada 2010. naslovljenu „Integrirana pomorska politika (IPP) – Ocjena postignutog napretka i novi izazovi” (6),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Vijeću i Europskom parlamentu od 11. rujna 2009. pod naslovom „Prema integriranoj pomorskoj politici za bolje upravljanje u Sredozemlju” (COM(2009)0466),

—

uzimajući u obzir Europsku politiku susjedstva i s njom povezane instrumente financiranja,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 8. rujna 2010. pod nazivom „Znanje o moru 2020. – podaci o moru te promatranje mora za pametan i održiv rast” (COM(2010)0461),

—

uzimajući u obzir program za međugraničnu suradnju Europskog instrumenta za susjedske odnose i partnerstvo za područje Sredozemnog bazena 2007. – 2013. koji je Komisija usvojila 14. kolovoza 2008.,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 13. rujna 2012. pod nazivom „Plavi rast: mogućnosti održivog rasta u morskom i pomorskom sektoru” (COM(2012)0494),

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo i mišljenje Odbora za razvoj (A7-0288/2013),

A.

budući da bi do 2025. urbani razvoj na Sredozemlju mogao doseći razinu od 60 %, a trećina bi se stanovništva mogla koncentrirati u obalnim područjima, dovodeći time do udvostručenja potražnje za vodnim i ribolovnim resursima,

B.

budući da se 30 % svjetskog pomorskog prometa odvija u Sredozemnom moru,

C.

budući da Sredozemno i Crno more odlikuju specifične značajke povezane s oceanografijom, ribolovom, okolišem i društveno-gospodarskim okolnostima,

D.

budući da je upravljanje pomorskim i obalnim područjima složeno i da uključuje razna tijela javnog i privatnog sektora,

E.

budući da je stopa obnove vode u bazenima Mediterana i Crnog mora vrlo niska (svakih 80-90 godina, tj. 140 godina), oni su vrlo podložni onečišćenju mora,

F.

budući da se oko 75 % ribljih stokova Sredozemnog mora prekomjerno iskorištava,

G.

budući da pravni propisi kojima se uređuje pristup plovila nacionalnim ribolovnim područjima ovise o državi pod čijom zastavom plovilo plovi,

1.

Izražava zabrinutost zbog sve većeg tržišnog natjecanja na području sve manjih ribljih stokova i sve oskudnijih vodnih resursa, što dovodi do stvaranja napetosti među regijama te mogućih sporova oko pomorskih područja među obalnim državama; u tom kontekstu poziva na pojačan napor na regionalnoj i nacionalnoj razini te razini Europske unije kako bi se poboljšalo uređenje pristupa resursima.

2.

Poziva sve primorske države da pojačaju svoje napore kako bi se zaustavio prekomjerni izlov ribe u Sredozemnom i Crnom moru jer će nestajanje stokova ribe povećati potencijal za sukobe na tom području.

3.

Čvrsto vjeruje da je mirno rješavanje sporova u vezi s pomorskim područjima te razgraničavanjem pomorskih granica u skladu s pravima i obavezama država članica i trećih zemalja koje proizlaze iz prava EU-a ili međunarodnog prava, pogotovo iz Konvencije UN-a o pomorskom pravu, glavni čimbenik dobrog upravljanja oceanima.

4.

Vjeruje da upravljanje Sredozemnim i Crnim morem zahtijeva veću razinu političke usklađenosti i suradnje između zainteresiranih obalnih država Sredozemnog i Crnog mora; naglašava važnost bilateralne suradnje i međunarodnih ugovora, s obzirom na to da većina crnomorskih i sredozemnih zemalja nisu države članice EU-a i da zbog toga ne podliježu zakonima Unije.

5.

Pozdravlja ulogu Komisije u promicanju jačeg, strukturiranog dijaloga s državama nečlanicama smještenima na obali Crnog i Sredozemnog mora o upravljanju zajedničkim stokovima u njihovim bazenima; potiče Komisiju da u tom cilju poduzme veće napore koristeći regionalni pristup.

6.

Vjeruje da upravljanje Sredozemnim i Crnim morem predstavlja mogućnosti za razvoj međunarodnih odnosa i učinkovito gospodarenje tom regijom.

7.

Ističe da tržišno natjecanje na području sve manjih ribljih stokova i morskih resursa može dovesti do napetosti u odnosima s trećim zemljama; poziva EU i države članice na suradnju kako bi se zajamčili praćenje, nadzor, sigurnost i zaštita europskih obalnih i teritorijalnih voda, isključivih gospodarskih pojaseva, epikontinentalnog pojasa te pomorske infrastrukture i morskih resursa; utvrđuje da bi EU u tom pogledu trebao zadržati visok politički profil te da bi trebao nastojati spriječiti neslaganja na međunarodnoj razini.

8.

Poziva EU da upotrijebi svoje diplomatske izvore kako bi potaknuo dijalog između država članica i trećih zemalja, čime bi zajamčio da se iste pridržavaju načela zajedničke ribarstvene politike EU-a te osigurao praćenje pridržavanja spomenutih načela; ističe da bi se zemlje kandidatkinje za ulazak u EU trebale posebno pridržavati načela ribarstvene politike EU-a, kao i relevantnih međunarodnih zakona i zakona EU-a na području ribolovnih aktivnosti.

9.

Primjećuje da od 21 mediteranske zemlje tri niti su potpisale niti ratificirale Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora; traži Komisiju da pozove te zemlje, pogotovo države kandidatkinje za ulazak u EU, da postanu članice Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora te da provode Konvenciju kao sastavni dio regulatornog okvira EU-a za pomorska pitanja.

10.

Poziva Komisiju i treće zemlje na razvijanje regionalnog pristupa za očuvanje ribljih resursa i ribolov u Sredozemlju i Crnom moru, uzimajući pritom u obzir prekograničnu dimenziju ribolova te migratornu prirodu nekih ribljih vrsta; u tom smislu ističe važnost Opće komisije za ribarstvo u Sredozemnome moru (GFCM) u osiguravanju jednakih uvjeta te njezine uloge regionalnog foruma za održivi ribolov u Crnom moru.

11.

Naglašava potrebu za zaštitom okoliša i održivim razvojem u dvama bazenima, kao i za jačim naporima u smislu gospodarenja morem te nadzora, u skladu s međunarodnim pravom, u prvom redu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora, čime bi se pridonijelo boljoj zaštiti okoliša obalnih i morskih područja.

12.

Vjeruje da integrirana pomorska politika, a posebno pomorsko prostorno planiranje, može imati glavnu ulogu u sprečavanju sukoba između država članica EU-a te između EU-a i trećih zemalja.

13.

Potiče države članice na uvođenje integriranog upravljanja obalnim područjem i pomorskog prostornog planiranja – proizvodnju energije iz priobalnih vjetroelektrana, polaganje podvodnih kabela i cjevovoda, pomorski promet, ribarstvo i akvakulturu te stvaranje područja poribljavanja – u skladu sa Strategijom za plavi rast i u okviru postojećih sporazuma sa susjednim zemljama, uključujući i treće zemlje koje se nalaze na istom regionalnom moru.

14.

Potiče uspostavljanje morskih područja, u prvom redu isključivih gospodarskih pojaseva, koji neće biti namijenjeni samo boljem očuvanju i upravljanju ribarstvom izvan teritorijalnih voda, nego i promicanju održivih ribolovnih resursa, omogućavanju lakšeg nadzora i borbe protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova te unaprjeđenju pomorskog upravljanja u bazenima dvaju mora; ističe da u tom smislu EU mora ponuditi primjerene smjernice, koordinaciju i potporu državama članicama.

15.

Poziva Komisiju da dodatno razmotri ta pitanja u pogledu osiguranja ujednačenosti relevantnih područja politike EU-a, a posebno zajedničke ribarstvene politike i integrirane pomorske politike te da pojačanom suradnjom i dijalogom potiče tu koherentnost i jednake uvjete unutar EU-a i u susjednim zemljama partnerima.

16.

Naglašava važnost procjene stokova i poziva na jaču suradnju znanstvenih instituta iz oba bazena, uključujući razmjenu znanstvenih podataka i zajedničku uporabu informacija; vjeruje da bi EU trebao promicati, poticati i olakšati zajednički rad i suradnju između znanstvenih timova iz EU-a i njihovih kolega iz drugih država nečlanica koje sudjeluju; u tom smislu pozdravlja inicijativu „Znanje o moru 2020”, čiji je cilj da podatke o morskom okolišu učini dostupnima velikom broju potencijalno zainteresiranih strana, uključujući javna, industrijska, obrazovna i istraživačka tijela i civilno društvo.

17.

Poziva na poboljšanje sustava praćenja, kontrole i nadzora ribolovnih aktivnosti u sklopu integrirane perspektive za jačanje očuvanja ekosustava u oba bazena, u skladu s pravom Europske unije i međunarodnim pravom, u prvom redu Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora, čime će se doprinijeti dugoročnom i održivom iskorištavanju ribljih stokova te djelotvornijoj borbi protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova.

18.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

19.5.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 181/45

—

uzimajući u obzir članke 2., 3., 6. i 21. Ugovora o Europskoj uniji,

—

uzimajući u obzir članke 153., 191., 207. i 218. Ugovora u funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir članke 12., 21., 28., 29., 31. i 32. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

—

uzimajući u obzir strateški okvir EU-a i Akcijski plan za ljudska prava i demokraciju od 25. lipnja 2012.,

—

uzimajući u obzir Protokol o pristupanju Narodne Republike Kine Svjetskoj trgovinskoj organizaciji od 23. studenog 2001.,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. svibnja 2012. o „EU-u i Kini: neuravnotežena trgovina?” (1) i izvješće Glavne uprave za vanjsku politiku iz srpnja 2011. o trgovinskim i gospodarskim odnosima s Kinom,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2013. o odnosima EU-a i Kine (2),

—

uzimajući u obzir opće prihvaćena načela i prakse, odnosno takozvana „načela iz Santiaga”, koje je u listopadu 2008. usvojila radna skupina za državne investicijske fondove Međunarodnog monetarnog fonda,

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu prigodom 13. sastanka na vrhu EU-a i Kine održanog u Bruxellesu 20. rujna 2012.,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije pod naslovom „Trgovina, rast i globalna pitanja – trgovinska politika kao ključna komponenta strategije Europa 2020.” (COM(2010)0612) i Rezoluciju Europskog parlamenta od 27. rujna 2011. o novoj europskoj trgovinskoj politici u okviru strategije Europa 2020. (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. prosinca 2011. o preprekama trgovini i ulaganju (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. travnja 2011. o budućoj europskoj politici međunarodnih ulaganja (5),

—

uzimajući u obzir svoje rezolucije od 25. studenog 2010. o korporativnoj socijalnoj odgovornosti u međunarodnim trgovinskim sporazumima (6), o ljudskim pravima i socijalnim i ekološkim standardima u međunarodnim trgovinskim sporazumima (7) te o međunarodnoj trgovinskoj politici u kontekstu obveza vezanih uz klimatske promjene (8),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije pod nazivom „EU-Kina: bliži partneri, veća odgovornost” (COM(2006)0631) i priloženi politički dokument „Tržišno natjecanje i partnerstvo – politički dokument o trgovini i ulaganjima između EU-a i Kine” (COM(2006)0632),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. veljače 2009. o povećanju uloge europskih malih i srednjih poduzetnika u međunarodnoj trgovini (9),

—

uzimajući u obzir svoju nedavnu odluku o uvođenju zahtjeva objavljivanja za ekstraktivnu industriju i industriju sječe drva u vezi s njihovim plaćanjima vladama (10),

—

uzimajući u obzir zajedničku odluku EU-a i Kine, donesenu na 14. sastanku na vrhu EU-a i Kine održanom u veljači 2012. u Pekingu, o pokretanju pregovora o bilateralnom sporazumu o ulaganju,

—

uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da trgovina između EU-a i Kine raste ubrzano i stalno u posljednja tri desetljeća, a najveći je iznos ukupne trgovine iznosio 433,8 milijardi EUR i dosegnut je 2012., te budući da od 1997. postoji neravnoteža u bilateralnoj trgovini u korist Kine; budući da je taj trgovinski deficit u 2012. iznosio 146 milijardi EUR u usporedbi s 49 milijardi EUR u 2000.;

B.

budući da je strano ulaganje EU-a u Kinu 2011. iznosilo 102 milijarde EUR, a iste je godine strano ulaganje Kine u EU iznosilo 15 milijardi EUR; budući da je u 2006. strano ulaganje Kine u EU iznosilo samo 3,5 milijardi EUR;

C.

budući da su Ugovorom iz Lisabona izravna strana ulaganja došla pod isključivu nadležnost Unije;

D.

budući da 26 država članica EU-a ima važeće pojedinačne bilateralne sporazume o ulaganju s Kinom; budući da EU još nije razvio održivu dugoročnu industrijsku politiku koja bi bila pokretač za njegove ofenzivne i defenzivne interese u okviru nove politike EU-a za strana ulaganja,

E.

budući da je čak i uz porast troškova rada od 10 % godišnje tijekom proteklih godina Kina i dalje među tri najbolja tržišta za ulaganja na svijetu;

F.

budući da razvojni ciljevi navedeni u 12. petogodišnjem planu Kine i strategiji Europa 2020. sadrže velik broj zajedničkih interesa i izazova; budući da viša razina integracije i tehnološke razmjene između gospodarstava EU-a i Kine može dovesti do sinergija i uzajamnih koristi;

G.

budući da bi se na javna i privatna poduzeća trebala primjenjivati jednaka pravila igre tržišnog natjecanja;

H.

budući da je ovaj sporazum o ulaganju prvi o kojem će EU pregovarati na temelju svoje opće nadležnosti nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona; budući da pregovori o ovom sporazumu o ulaganju, uključujući i pristup tržištu, imaju potencijal da privuku velik interes i izazovu možebitnu zabrinutost javnosti, te bi se stoga trebali voditi uz najvišu moguću razinu transparentnosti kako bi se omogućio potreban parlamentarni nadzor, čime bi se ispunio jedan od preduvjeta za potrebnu suglasnost Europskog parlamenta s rezultatima pregovora;

I.

budući da se ulagači moraju pridržavati i zakona zemlje domaćina i odredbi svakog sporazuma koji su sklopili EU i Kina kad taj sporazum stupi na snagu kako bi potpuno iskoristili najbolju moguću zaštitu svojih ulaganja;

J.

budući da su slaba provedba ili nedostatak provedbe temeljnih socijalnih i radničkih prava te ekoloških standarda od strane Kine, a koji su međutim međunarodno priznati, neki od razloga sadašnje neravnoteže u trgovinskim tokovima između EU-a i Kine, što bi se dubljim ulagačkim odnosima čak moglo i pogoršati ako se ne postigne napredak u provedbi tih prava i standarda; budući da stoga ovaj sporazum o ulaganju ne bi trebao imati učinak daljnjih smanjenja socijalnih i ekoloških standarda u Kini, nego bi, naprotiv, kao preduvjet mogao doprinijeti njihovom poboljšanju, čime bi doveo do uravnoteženijih i uzajamno korisnijih trgovinskih i ulagačkih odnosa;

K.

budući da bi sporazum o ulaganju također trebao obuhvatiti obveze ulagača, uključujući one u pogledu poštovanja prava sindikata i ostalih radničkih prava, transparentnosti i zaštite okoliša, kako je definirano u pravu obje strane, i biti sklopljen u skladu s pravilima Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i ostalih relevantnih međunarodnih sporazuma i temeljnih konvencija koje su strane potpisale i ratificirale; budući da sporazumi o ulaganju ne bi trebali uključivati ulaganja u posebno stvorene zone u kojima se omogućava zaobilaženje radničkih prava i drugih zakonskih uvjeta;

L.

budući da roba za izvoz u EU proizvedena u radnim logorima, kao u okviru sustav preodgoja putem rada, poznatijeg pod nazivom Laogai, ne bi trebala imati korist od ulaganja u okviru ovog bilateralnog sporazuma o ulaganju;

M.

budući da su se Komisija i Vijeće obvezali da će osigurati da ulagačka politika EU-a uzima u obzir načela i ciljeve vanjskog djelovanja Unije, uključujući ljudska prava, te su se obvezali na ispunjenje obveza od 2013.;

N.

s obzirom na činjenicu da bi se sporazumom o ulaganju s Kinom značajno poboljšali gospodarski odnosi EU-a i Kine, njime bi se također trebalo doprinijeti poboljšanju političkog dijaloga EU-a i Kine, posebno u pogledu takvih pitanja kao što su ljudska prava – u okviru učinkovitog dijaloga o ljudskim pravima usmjerenog na rezultate – i vladavina prava, radi održavanja ravnoteže između političkih i gospodarskih odnosa u skladu s duhom Strateškog partnerstva;

O.

budući da bi namjera ulagača i cilj ulaganja trebali biti da pomoću politika i praksi upravljanja budu usklađeni s razvojnim ciljevima zemalja domaćina i lokalnih razina vlasti u mjestima ulaganja;

1.

pozdravlja jačanje gospodarskih odnosa između EU-a i Kine; poziva EU i Kinu da rade na uravnoteženom partnerskom odnosu, redovnom dijalogu na visokoj razini i uzajamnoj koristi umjesto da se upuštaju u natjecanje obilježeno sukobima;

2.

naglašava da bi se Kina, budući da je 2001. pristupila WTO-u, trebala jače usmjeriti na liberalizaciju svoje trgovine i otvaranje svojeg tržišta kako bi osigurala ravnopravnije uvjete i ubrzala uklanjanje umjetnih zapreka s kojima se suočavaju poduzeća kad ulaze na kinesko tržište;

3.

primjećuje da europska poduzeća žale zbog postojanja brojnih carinskih i necarinskih zapreka na kineskom tržištu, poput određenih oblika diskriminacije inozemnih ulagača te složenosti carinskih propisa i tehničkih prepreka trgovini;

4.

pozdravlja uključivanje pristupa tržištu u pregovarački mandat; smatra da bi jamstvo Kine da u pregovore uključi pristup tržištu trebalo biti preduvjet za njihovo pokretanje;

5.

naglašava da u postupak pregovora izrijekom treba uključiti izravna strana ulaganja i portfeljna ulaganja;

6.

primjećuje da kineska poduzeća općenito doživljavaju Uniju kao stabilno okruženje za ulaganje, ali žale zbog toga što oni vide kao preostale izvozne subvencije EU-a za europske poljoprivredne proizvode te zbog postojanja određenih prepreka trgovini na tržištu EU-a, poput tehničkih prepreka trgovini i zapreka čiji je cilj spriječiti ulaganja trećih zemalja u određenim državama članicama te pozivaju na uklanjanje preostalih neopravdanih prepreka i omogućavanje ulaganja u države članice; podsjeća međutim da je u Kini nedavno uspostavljen sigurnosni mehanizam revizije za nadzor stranih ulaganja te da uporaba takvog mehanizma obaju strana može biti utemeljena na opravdanim razlozima; ističe da EU i Kina mogu imati legitimne sigurnosne razloge kojima se opravdava potpuno ili djelomično izuzeće određenih sektora iz stranih ulaganja na privremenoj ili dugoročnoj osnovi;

7.

ističe da su zajednički pothvati osnovni način na koji je stranim poduzećima dopušteno djelovati u Kini, a oni su često povezani s prijenosom strateških tehnologija koje promiču razvoj konkurentnosti Kine nauštrb europske industrije; uvjeren je da je veća otvorenost Kine prema drugim zakonskim propisima kojima se stranim ulagačima omogućuje djelovanje, zajedno s odgovarajućom zaštitom prava intelektualnog vlasništva, industrijskog vlasništva, žigova i zemljopisnih oznaka proizvoda, od ključne važnosti i obostrane koristi, kao i poticanje veće razine integracije europskog i kineskog gospodarstva na temelju strateškog pristupa gospodarskoj suradnji koji je između ostalog usmjeren prema ekološki prihvatljivoj tehnologiji i inovacijama;

8.

uvjeren je da bi bolja zaštita prava intelektualnog vlasništva i učinkovita provedba s njom povezanih pravila u Kini za ulagače iz EU-a i druge strane ulagače bio velik poticaj njihovim ciljevima ulaganja, dijeljenja novih tehnoloških mogućnosti i modernizacije postojećih tehnologija u toj državi, posebno u pogledu ekološki prihvatljivih tehnologija;

9.

pozdravlja napore kineskih vlasti u cilju poboljšanja poštovanja prava intelektualnog vlasništva otkada je Kina postala članicom WTO-a; međutim i dalje žali zbog njihove nedovoljne zaštite i manjka sredstava raspoloživih europskim poduzećima, posebice malim i srednjim poduzećima, za učinkovitu borbu protiv povreda prava intelektualnog vlasništva;

10.

zabrinut je zbog nepouzdanosti kineskog pravosudnog sustava koji ne uspijeva provesti ugovorne obveze te zbog manjka transparentnosti i ujednačenosti u primjeni regulatornog režima upravljanja investicijama;

11.

potiče Komisiju da pregovara o ambicioznom i uravnoteženom sporazumu o ulaganju između EU-a i Kine kojim se nastoji stvoriti bolje okruženje za ulagače iz EU-a u Kinu i obrnuto, uključujući poboljšani pristup tržištu, kako bi se povećala razina recipročnih tokova kapitala te jamčila transparentnost u vezi s upravljanjem poduzećima, i u državnom i privatnom vlasništvu, koja ulažu unutar EU-a; preporuča smjernice o korporativnom upravljanju Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) kao referentni dokument; ustraje i na boljoj provedbi zakona kako bi se osiguralo pošteno tržišno natjecanje između javnih i privatnih subjekata, smanjila korupcija i ojačala pravna sigurnost i predvidivost poduzetničke klime u Kini;

12.

ovim sporazumom naglašava važnost utvrđivanja preduvjeta za pošteno tržišno natjecanje između EU-a i Kine; u tu svrhu preporučuje Komisiji da ispregovara snažne i obvezujuće odredbe o transparentnosti i poštenom tržišnom natjecanju tako da se jednaka pravila igre primjenjuju na poduzeća u državnom vlasništvu i prakse ulaganja državnih investicijskih fondova;

13.

traži da sporazumom o kojem se pregovara također bude uređeno pitanje pristupa tržištu, kao i pitanje zaštite ulagača;

14.

naglašava da sporazum o ulaganju ni na koji način ne bi smio smanjiti politički manevarski prostor strana i njihovu mogućnost donošenja zakona za postizanje legitimnih i opravdanih ciljeva javnog poretka pokušavajući ne poništiti dobrobiti koje proizlaze iz obveza obiju strana; naglašava da jamčenje vladavine prava za sve ulagače i građane EU-a i Kine mora ostati prioritet;

15.

poziva Komisiju da osigura potpunu transparentnost državnih investicijskih fondova;

16.

primjećuje da bi trebalo utvrditi jasan vremenski okvir za pregovore i uzeti u obzir razumna i smislena prijelazna razdoblja;

17.

smatra da bi se sporazum o ulaganju s Kinom trebao temeljiti na najboljoj dosadašnjoj praksi država članica, doprinijeti većoj dosljednosti te uključivati sljedeće standarde:

18.

ponovno potvrđuje da u pogledu uspješnog završetka pregovora kvaliteta uvijek mora prevladati nad brzinom;

19.

primjećuje da bi u sporazum o zaštiti ulaganja trebalo uključiti jasne definicije ulaganja i ulagača koje treba zaštititi te da isključivo špekulativni oblici ulaganja ne bi trebali biti zaštićeni;

20.

poziva na usklađenost sporazuma s multilateralnim obvezama u okviru Općeg sporazuma o trgovini uslugama (GATS) kako bi se ispunili kriteriji za sporazum o gospodarskoj integraciji;

21.

pozdravlja činjenicu da će očekivani napredak u pravnoj sigurnosti pomoći malim i srednjim poduzetnicima da ulažu u inozemstvu te pritom naglašava da se tijekom pregovora (između ostalog uključenošću novog centra EU-a za male i srednje poduzetnike u Kini, službe EU-a za pomoć malim i srednjim poduzetnicima u vezi s pravom intelektualnog vlasništva te Gospodarske komore EU-a u Kini) mora čuti mišljenje malih i srednjih poduzetnika kako bi sporazum koji će se sklopiti jačao internacionalizaciju tih malih i srednjih poduzetnika koje žele ući na tržište druge strane;

22.

naglašava da bi preduvjet za sklapanje sporazuma trebalo biti uključivanje snažne predanosti strana održivom i uključivom razvoju u gospodarskom, socijalnom i ekološkom smislu u pogledu ulaganja kako bi se stvorila uravnoteženija trgovina i odnos ulaganja između EU-a i Kine koji se ne temelji uglavnom na niskim troškovima rada i lošim ekološkim standardima u Kini;

23.

naglašava da sporazumi o ulaganju koje sklopi EU ne smiju biti u suprotnosti s temeljnim vrijednostima koje EU želi promicati svojim vanjskim politikama i njima se ne smije podrivati mogućnost javne intervencije, posebno prilikom postizanja ciljeva javnog poretka kao što su socijalna i ekološki kriteriji, ljudska prava, borba protiv krivotvorenja, zaštita, prava radnika i potrošača, javno zdravlje i sigurnost, industrijska politika i kulturna raznolikost; poziva da se u sporazum uvrste posebne i obvezujuće klauzule;

24.

traži da u okviru ovog sporazuma, kao što je to slučaj u ostalim trgovinskim obvezama EU-a, zaštita javnih službi ostane temeljno načelo;

25.

naglašava da se budući razvoj sporazuma o ulaganju između EU-a i Kine mora temeljiti na uzajamnom povjerenju i potpunoj usklađenosti s obvezama u okviru WTO-a; žali zbog visoke razine javnog subvencioniranja određenih sektora koji imaju potencijal rasta, uključujući solarne panele, te poziva Komisiju da osigura potpuno uklanjanje štetnog učinka takvog dampinga i subvencioniranja radi ubrzanja pregovora;

26.

preporučuje da se u pogledu pristupa tržištu obje strane obvežu na odgovarajuća početna razdoblja i prijelazne odredbe za određene sektore kako bi se pojednostavio put prema njihovoj potpunoj ili djelomičnoj liberalizaciji; također uzima u obzir da nijedna strana možda neće moći preuzeti obveze u određenim sektorima; u tom kontekstu poziva na izuzimanje kulturnih i audiovizualnih usluga iz pregovora o pristupu tržištu u skladu s odgovarajućim odredbama Ugovora EU-a; naglašava da se trebaju rješavati intervencijske industrijske politike, neodgovarajuća zaštita prava intelektualnog vlasništva, nejasnoće u sadržaju i primjeni pravila te druge necarinske i tehničke prepreke trgovini;

27.

smatra da se zbog poteškoća u pristupu kineskim tržištima nastalih zbog premoći državnih poduzeća, na sporazum, kako bi on bio ujednačen, mora gledati kao na važnu priliku za uspostavljanje ravnopravnih uvjeta za državna i privatna poduzeća;

28.

naglašava da sporazumom treba EU-u osigurati mogućnost izuzimanja određenih strateških sektora od kineskih ulagača;

29.

naglašava da bi sporazumom stranama, a u slučaju EU-a njezinim državama članicama, trebalo omogućiti utvrđivanje i provođenje glavnih politika promicanja i zaštite kulturne raznolikosti;

30.

naglašava da se sporazumom mora promicati održivo i uključivo ulaganje kojim se poštuje okoliš, posebno u području ekstraktivne industrije, te potiče kvalitetne radne uvjete u poduzećima u koja se ulaže;

31.

poziva na klauzulu prema kojoj ulagač mora potencijalnoj zemlji domaćinu pružiti sve informacije koje ta strana zahtjeva o dotičnom ulaganju u svrhu donošenja odluka o tom ulaganju ili samo radi statistike, dok će država domaćin zaštititi od razotkrivanja sve povjerljive poslovne informacije koje bi mogle dovesti u pitanje konkurentan položaj ulagača ili ulaganja;

32.

inzistira na potrebi da se u budući sporazum uključe odredbe o transparentnosti i upravljanju državnim poduzećima i državnim investicijskim fondovima na temelju načela iz Santiaga, usvojenih pod okriljem MMF-a, te da se definiraju načela u vezi s upravljanjem i institucionalnom strukturom državnih investicijskih fondova te s transparentnosti njihovih strategija ulaganja;

33.

ponovno poziva na učinkovitu klauzulu o korporativnoj društvenoj odgovornosti u skladu s Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima; potvrđuje da bi ulagači trebali primjenjivati Tripartitnu deklaraciju o multinacionalnim poduzećima i socijalnoj politici Međunarodne organizacije rada i Smjernice za multinacionalna poduzeća OECD-a te posebne ili sektorske međunarodne standarde odgovorne prakse ako oni postoje; poziva na obvezujuću socijalnu klauzulu i klauzulu o zaštiti okoliša, kao dijelu cjelovitog poglavlja o održivom razvoju koje poliježe mehanizmu za rješavanje sporova; poziva obje strane da provedu održivu i uključivu strategiju ulaganja koja uključuje klauzulu o korporativnoj društvenoj odgovornosti s konkretnim smjernicama za ulagače i učinkovitom metodologijom procjene za tijela javne vlasti koja nadziru rezultate investicija u smislu njihovog utjecaja na društvo i okoliš;

34.

naglašava da sporazum mora obvezivati kineske ulagače u EU-u na usklađenost s europskim socijalnim standardima i pravilima socijalnog dijaloga;

35.

naglašava da se bilateralnim sporazumom o ulaganju između EU-a i Kine treba omogućiti održiv rast i stvaranje radnih mjesta te jačati sinergije i pozitivne učinke prelijevanja s drugim sporazumima o regionalnoj trgovini i ulaganju čiji su potpisnici EU i Kina;

36.

poziva Komisiju da dopuni svoju procjenu utjecaja tako da također procjeni utjecaj sporazuma o ulaganju između EU-a i Kine na ljudska prava jer se obvezala na to Strateškim okvirom i Akcijskim planom za ljudska prava i demokraciju;

37.

smatra da u sporazum mora biti uključena odredba u kojoj se navodi da svi ulagači trebaju u potpunosti biti u skladu sa zakonom strane domaćina na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj, i po potrebi, nadnacionalnoj razini te da će ulagači koji ne poštuju vladavinu prava podlijegati građanskim parnicama zbog odgovornosti u sudskom postupku relevantne nadležnosti zbog nezakonitih postupaka ili odluka donesenih u pogledu ulaganja, posebno u slučajevima kad takvi postupci ili odluke dovode do značajne ekološke štete, osobnih ozljeda ili gubitka života;

38.

naglašava da bi se u sporazum trebala uvrstiti klauzula kojom se zabranjuje ublažavanje socijalnog zakonodavstva i zakonodavstva o okolišu u svrhu privlačenja ulaganja i kojom se osigurava da obje strane moraju učinkovito provoditi relevantne zakone održivim ili ponavljajućim djelovanjem ili nedjelovanjem, kao poticaj za uspostavljanje, prikupljanje, širenje ili zadržavanje ulaganja na svom teritoriju;

39.

inzistira da bilateralni sporazum o ulaganju između EU-a i Kine mora biti u skladu s pravnom stečevinom EU-a, uključujući važeće socijalno zakonodavstvo i zakonodavstvo o okolišu te da obje strane moraju učinkovito provoditi svoje zakonodavstvo u tim područjima tako da se svim odredbama ovog sporazuma potiče zakonito uspostavljanje, prikupljanje, širenje ili zadržavanje ulaganja na teritoriju svake strane te jačaju poduzetničke prakse i pošteno poslovno postupanje;

40.

ustraje da je potrebno sporazumom zahtijevati usklađenost stranih ulagača sa standardima EU-a o zaštiti podataka;

41.

izražava duboku zabrinutost kad je riječ o razini diskrecijskih prava međunarodnih arbitražnih sudaca prilikom širokog tumačenja klauzula o zaštiti ulagača što vodi do odbacivanja zakonitih javnih propisa; zahtijeva da arbitražni suci koje imenuju strane u sporu budu neovisni i nepristrani te da provedena arbitraža bude u skladu s kodeksom ponašanja utemeljenom na pravilima Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL), na onima Međunarodnog centra za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) ili na bilo kojim drugim međunarodnim sporazumima i standardima koje priznaju i prihvaćaju obje strane;

42.

smatra da bi u sporazumu kao glavni prioritet trebao biti uključen učinkovit mehanizam rješavanja sporova između država te između ulagača i države kako bi se s jedne strane spriječilo da neosnovana potraživanja ne dovedu do neopravdanih arbitraža te s druge strane kako bi se osiguralo da svi ulagači imaju pristup poštenom suđenju nakon kojeg odmah slijedi provedba arbitražne odluke;

43.

smatra da bi sporazumom trebali biti predviđeni postupci rješavanja sporova između država, kao i mehanizmi za rješavanje sporova između ulagača i države u skladu s adekvatnim pravnim okvirom te podložni strogim kriterijima transparentnosti;

44.

poziva EU i Kinu da zajedno uspostave mehanizam ranog upozoravanja kako bi imali mogućnost proaktivno rješavati svaki novi spor o trgovini ili ulaganju u što ranijoj fazi upotrebljavajući sve odgovarajuće mjere, uključujući meku silu i trgovinsku diplomaciju;

45.

smatra također da bi sporazum trebao uključivati odredbe o izvansudskom rješavanju sporova kako bi se poticalo brzo, dostupno i prijateljsko rješavanje sporova među stranama koje slobodno odlučuju o njihovoj primjeni;

46.

predlaže da fleksibilni mehanizmi rješavanja sporova poput posredovanja budu u sporazumu detaljno određeni u pogledu, primjerice, trajanja, troškova i provedbe rješenja koja prihvate obje strane;

47.

izražava mišljenje da bi, nakon što se sklopi i u potpunosti ratificira, sporazum o ulaganju između EU-a i Kine zamijenio sve postojeće bilateralne sporazume o ulaganju između pojedinačnih država članica EU-a i Kine u skladu s pravom Unije;

48.

savjetuje da pregovori započnu tek nakon što kinesko Državno vijeće službeno odobri da se u investicijski sporazum uključi pristup tržištu;

49.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

19.5.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 181/52

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. veljače 2011. o Europi 2020. (1),

—

uzimajući u obzir članak 3. stavak 5. Ugovora o Europskoj uniji te članak 7. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, u kojem se navodi da „u svojim odnosima s ostatkom svijeta, Unija doprinosi strogom poštovanju i razvoju međunarodnog prava” te da „Unija osigurava dosljednost svojih politika i aktivnosti.”,

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 11. svibnja 2011. o godišnjem izvješću Vijeća Europskom parlamentu o glavnim aspektima i osnovnim izborima Zajedničke vanjske i sigurnosne politike 2009. (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. rujna 2012. o godišnjem izvješću Vijeća Europskom parlamentu o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2013. o odnosima EU-a i Kine (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2010. o ljudskim pravima i društvenim i okolišnim standardima u međunarodnim trgovinskim sporazumima (5),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. veljače 2009. o jačanju uloge europskih malih i srednjih poduzeća u međunarodnoj trgovini (6),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. prosinca 2008. o učinku krivotvorenja na međunarodnu trgovinu (7),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. rujna 2008. o trgovini uslugama (8),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. svibnja 2008. o trgovini sirovinama i robom (9),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. veljače 2008. o strategiji EU-a za osiguranje pristupa tržištu europskim poduzećima (10),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. svibnja 2007. o Globalnoj Europi – vanjskim aspektima konkurentnosti (11),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. srpnja 2005. o odnosima EU-a, Kine i Tajvana i sigurnosti na Dalekom istoku (12),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Trgovina, rast i svjetski poslovi – trgovinska politika kao osnovna komponenta strategije 2020. EU-a” (COM (2010)0612),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Globalna Europa: natjecanje u svijetu. Doprinos strategiji EU-a za rast i radna mjesta” (COM(2006)0567),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije objavljeno 28. veljače 2013. pod nazivom „Izvješće o preprekama trgovini i ulaganju 2013.” (COM(2013)0103),

—

uzimajući u obzir pitanje Komisiji o trgovinskim odnosima EU-a i Tajvana (O-000093/2013 – B7-0509/2013),

—

uzimajući u obzir članak 115. stavak 5. i članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da je višestrani trgovinski sustav koji se temelji na pravilima, uspostavljen u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO), najpovoljniji okvir za ostvarenje otvorene i pravedne trgovine diljem svijeta; budući da je iznimno važno razumjeti da su bilateralni sporazumi obuhvaćeni istim zajedničkim paketom instrumenata međunarodnih poslova;

B.

budući da je Unija u potpunosti predana ostvarivanju izbalansiranog i pravednog ishoda Razvojnog plana iz Dohe (DDA) kao odabranog pristupa i budući da smatra da je istovremeni napredak u postizanju bilateralnih trgovinskih sporazuma s drugim industrijaliziranim državama također valjana opcija;

C.

budući da je ukupni iznos bilateralne trgovine između EU-a i Tajvana povećan za više od dvanaest puta u zadnja dva desetljeća te da je 2011. iznosio preko 40 milijardi EUR;

D.

budući da je Tajvan sedmi najveći trgovinski partner EU-a u Aziji, a dvadeset i treći najveći trgovinski partner EU-a u svijetu;

E.

budući da je 2010. godine 31,5 % svih tokova izravnih inozemnih ulaganja i 21 % ukupnih izravnih inozemnih ulaganja u Tajvan potjecalo iz EU-a, koji je zbog toga bio najveći inozemni ulagač u tu zemlju;

F.

budući da su trenutačno ukupni trgovinski odnosi između EU-a i Tajvana znatno zaostaju za svojim potencijalom;

G.

budući da otvorena i pravedna trgovina predstavlja snažno sredstvo za poticanje rasta i dobrobiti, zasnivajući se na usporednim prednostima svakog pojedinog gospodarstva i mogućim sinergijama koje proističu iz veće gospodarske integracije i novih ulaganja u gospodarstva temeljeno na znanju;

H.

budući da su općenito govoreći carine između ta dva trgovinska partnera već sada niske; budući da EU i Tajvan vode redovite strukturirane dijaloge u vezi s trgovinom i ulaganjima od zajedničkog interesa; budući da su, u tom okviru, uspostavljene četiri tehničke radne skupine zadužene za pitanja IPR-a, TBT-a, SPS-a te farmaceutskog sektora;

I.

budući da, usprkos relativno niskim carinskim stopama, opseg bilateralne trgovine između EU-a i Tajvana zaostaje za većinom trgovinskih razmjena EU-a s ostalim važnim trgovinskim partnerima;

J.

budući da je informacijska i komunikacijska tehnologija (ICT) sektor s visokom dodanom vrijednošću, kao i da je izvor rasta u EU-u i u Tajvanu, osobito s obzirom na daljnji razvoj pametnih proizvoda i usluga;

K.

budući da EU i Tajvan mogu produbiti svoje gospodarske odnose na način koji će zaista biti obostrano koristan i kojim će se u obzir uzeti i rješavanje zajedničkih društvenih izazova;

L.

budući da je Tajvan od 2002. punopravni član Svjetske trgovinske organizacije (WTO) te da je punopravni član Gospodarske suradnje u Aziji i Pacifiku (APEC) i Azijske razvojne banke;

M.

budući da je pristupanje Tajvana Sporazumu WTO-a o državnim nabavama (GPA) iz srpnja 2009. predstavljalo važan i pozitivan korak, koji će Tajvanu koristiti ne samo u vidu recipročnog otvaranja tržišta GPA-a, nego i za poboljšanje učinkovitosti na domaćem tržištu;

N.

budući da su Tajvan i Narodna Republika Kina (NRK) usvojili konstruktivan pristup kojim su doprinijeli zaključenju 19 sporazuma i koje je za Tajvan potpisala Fondacija za razmjenu u Tajvanskom prolazu, odnosno Udruženje za odnose u Tajvanskom prolazu za NRK; budući da ti sporazumi uključuju okvirni sporazum o gospodarskoj suradnji među državama Tajvanskog prolaza (ECFA) i sporazum o intelektualnom vlasništvu potpisan 29. lipnja 2010., kao i sporazum o ulaganju i sporazum o carinskoj suradnji, koji su potpisani 9. kolovoza 2012.;

O.

budući da su druge konstruktivne alternative navele Tajvan da zaključi 31 bilateralni sporazum o ulaganju (BIA) s trećim zemljama, uključujući s Japanom 22. rujna 2011. te Sporazum o gospodarskoj suradnji s Novim Zelandom 10. srpnja 2013., obnovio je razgovore o okvirnom sporazumu o trgovini i ulaganju sa Sjedinjenim državama 10. ožujka 2013.i trenutačno vodi pregovore o sporazumu o ulaganju s Republikom Korejom, kao i o sporazumu o slobodnoj trgovini sa Singapurom (ASTEP) i Novim Zelandom (ECA);

P.

budući da su se gospodarsko i kulturno predstavništvo Taipeija u SAD-u i Američki institut u Tajvanu dogovorili oko zajedničkih izjava o načelima međunarodnog ulaganja i uslugama informacijske i komunikacijske tehnologije; budući da i Tajvan sklopio sveobuhvatne sporazume o porezu na dohodak s 25 zemalja, uključujući 9 država članica EU-a;

Q.

budući da bliske gospodarske veze s Tajvanom ni na koji način ne proturječe politici EU-a o „jedinstvenoj Kini” jer su se 1991. godine i Kina i Tajvan pridružili Gospodarskoj suradnji u Aziji i Pacifiku (APEC) i 2002. pristupili Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO);

1.

smatra da je višestrani trgovinski sustav, kojeg predstavlja WTO-a, i dalje daleko najučinkovitiji okvir za ostvarivanje otvorene i pravedne trgovine diljem svijeta; vjeruje da bi Europska unija i Tajvan trebali doprinijeti unapređenju višestranih trgovinskih pregovora;

2.

smatra da bi EU, budući da radi na poboljšanju ekonomskih odnosa s Kinom, trebala razmotriti mogućnost da isto učini s Tajvanom kako bi dosljedno nastavila s pružanjem potpore demokratskom sustavu, društvenom pluralizmu i dobrim rezultatima u poštovanju ljudskih prava i vladavine prava u Tajvanu;

3.

stoga smatra da bi EU trebao pozitivno odgovoriti na spremnost Tajvana da počine s paralelnim pregovorima o bilateralnim sporazumima o zaštiti ulaganja i pristupu tržištu kako bi dodatno ojačao pravnu sigurnost ulaganja te povećao obim i kakvoću tokova ulaganja;

4.

vjeruje da se odluka o početku takvih pregovora s Tajvanom treba temeljiti na ekonomskim razlozima i ne treba biti povezana s procjenom odnosa između EU-a i Narodne Republike Kine;

5.

naglašava da je Parlament naklonjen sporazumu s Tajvanom o zaštiti ulaganja i pristupu tržištu, koji bi doveo do jačanja postojećih gospodarskih veza između EU-a i Tajvana;

6.

smatra da sporazum o zaštiti ulaganja i pristupu tržištu između EU-a i Tajvana ima istinski potencijal da donese korist objema stranama i obama gospodarstvima;

7.

primjećuje da bi svi sporazumi trebali u obzir uzeti mala i srednja poduzeća te poboljšati njihovu sposobnost za vanjska ulaganja;

8.

podsjeća da EU i Tajvan već imaju integrirane gospodarske odnose, niske carinske tarife na objema stranama te dobro strukturiran dijalog, u okviru kojeg se redovito sastaju kako bi riješili pitanja bilateralne trgovine i ulaganja;

9.

naglašava da bi sporazum trebao uključivati snažnu predanost obiju strana održivom i uključivom razvoju u gospodarskom, društvenom i ekološkom smislu u odnosu na ulaganja;

10.

naglašava da sporazumi o ulaganju koje sklopi EU moraju poštovati mogućnost javne intervencije, posebno prilikom postizanja ciljeva javne politike kao što su socijalni i ekološki standardi, ljudska prava, sigurnost, prava radnika i potrošača, javno zdravlje i sigurnost te kulturna raznolikost; poziva na to da se u sporazum uključe posebne odredbe u vezi sa spomenutim ciljevima;

11.

u pogledu pristupa tržištu preporučuje da objema stranama bude dopušteno isključivanje određenih sektora iz obveza liberalizacije kako bi se zaštitili strateški nacionalni interesi;

12.

ponovno poziva na klauzulu o korporativnoj socijalnoj odgovornosti te učinkovitu socijalnu klauzulu i klauzulu o zaštiti okoliša;

13.

naglašava da sporazum mora obvezivati strane ulagače u EU-u na poštovanje europskih socijalnih standarda i zahtjeva socijalnog dijaloga;

14.

poziva Komisiju da započne razgovore o tim sporazumima između EU-a i Tajvana;

15.

nalaže svom predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji, vladama i parlamentima država članica, vladi Tajvana i tajvanskom Zakonodavnom Yuanu.

19.5.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 181/56

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Siriji, posebno one od 16. veljače 2012. (1), 13. rujna 2012. (2), 23. svibnja 2013. (3) i od 12. rujna 2013. (4) te činjenicu da izbjeglice bježe od oružanog sukoba,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća za vanjske poslove o Siriji od 23. siječnja, 18. veljače, 11. ožujka, 22. travnja, 27. svibnja, 24. lipnja, 9. srpnja i 22. srpnja 2013.; uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća o Siriji od 8. veljače 2013.,

—

uzimajući u obzir izjave potpredsjednice Komisije/visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Catherine Ashton od 21. kolovoza 2013. o najnovijim izvješćima o uporabi kemijskog oružja u Damasku, od 23. kolovoza 2013. o potrebi vrlo hitnog političkog rješenja sirijskog sukoba (koje odražava usuglašeno stajalište EU-a o Siriji od 7. rujna 2013.), od 10. rujna 2013. o prijedlogu za stavljanje sirijskog kemijskog oružja pod međunarodnu kontrolu te od 14. rujna 2013. nakon Sporazuma između SAD-a i Rusije o kemijskom oružju u Siriji, kao i izjave potpredsjednice Komisije/visoke predstavnice Unije tijekom rasprave na plenarnoj sjednici u Strasbourgu 11. rujna 2013.,

—

uzimajući u obzir izjave koje je dala povjerenica za međunarodnu suradnju, humanitarnu pomoć i odgovor na krize Kristalina Georgieva o sirijskim izbjeglicama i odgovoru EU-a, posebno njezinu izjavu od 3. rujna 2013. o posljednjem broju izbjeglica u bijegu od sirijske krize te izvješća o stanju i informativni članci ECHO-a (Humanitarna pomoć i civilna zaštita) o Siriji,

—

uzimajući u obzir izjave visokog povjerenika UN-a za izbjeglice Antonia Guterresa na neformalnom sastanku Odbora za pravosuđe i unutarnje poslove u Vilniusu 18. srpnja 2013. (5),

—

uzimajući u obzir sažetke izvješća Vijeća sigurnosti o Siriji koje je pripremila zamjenica glavnog tajnika UN-a za humanitarna pitanja i koordinatorica za pružanje hitne pomoći, Valerie Amos, a posebno onaj od 18. travnja 2013.,

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu ministarskog sastanka država koje graniče sa Sirijom kojeg je organizirao visoki povjerenik UN-a za izbjeglice 4. rujna 2013.,

—

uzimajući u obzir rezolucije o Siriji Vijeća UN-a za ljudska prava,

—

uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

—

uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, Pakt protiv mučenja i drugog okrutnog, nehumanog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, Konvenciju o pravima djeteta i njezin fakultativni protokol o uključivanju djece u oružani sukob te Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, u kojima je Sirija supotpisnica,

—

uzimajući u obzir članke 78., 79. i 80. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir Ženevsku konvenciju iz 1949. i njezine dodatne protokole,

—

uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da je 20. rujna 2013. Ured visokog povjerenika UN-a za izbjeglice (UNHCR) registrirao sveukupno 1 929 227 sirijskih izbjeglica u susjednim državama i u sjevernoj Africi; budući da se ukupni broj izbjeglica, uključujući neregistrirane izbjeglice, procjenjuje na 2 102 582; budući da se, prema istim izvorima, u vezi 76 % sirijskih izbjeglica radi o ženama i djeci; budući da je 410 000 djece sirijskih izbjeglica osnovnoškolske dobi (između 5 i 11 godina); budući da je, prema podacima Ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih pitanja (OCHA), broj osoba raseljenih unutar zemlje 9. rujna 2013. iznosio 4,25 milijuna;

B.

budući da je prema UNHCR-u broj izbjeglica (uključujući one koji čekaju registraciju) prisutnih u državama primateljicama 20. rujna 2013. iznosio: Turska, 492 687; Libanon, 748 608; Jordan, 531 768; Irak, 190 857; Egipat, 124 373; Maroko, Alžir i Libija, 14 289 (registriranih), dok tisuće sirijskih izbjeglica svakodnevno bježi u susjedne zemlje, a prema UN-ovom regionalnom planu postupanja za Siriju predviđa se sveukupno 3,5 milijuna izbjeglica iz Sirije do kraja 2013.;

C.

budući da je tijekom 2013. broj Sirijaca koji su predali zahtjev za azil u EU-u nastavio rasti, a ukupno je od početka sukoba u 2011. predano 52 037 zahtjeva za azil u EU-u i najbližim susjednim državama (Švicarskoj i Norveškoj);

D.

budući da su, unutar EU-a 28, Njemačka (14 842) i Švedska (14 083) primile 59 % predanih zahtjeva; budući da, dok su druge države primijetile znatan porast broja zahtjeva, samo je jedna država članica primila više od 2 000 zahtjeva (Ujedinjena Kraljevina – 2 634 zahtjeva);

E.

budući da postoji nedostatak potpuno točnih i pouzdanih podataka o ukupnom broju Sirijaca koji dolaze u Europu te o informacijama o broju tražitelja azila u europskim državama te o sveukupnom broju prisutnih; budući da, prema UNHCR-u, unatoč tim nepoznanicama i činjenici da statistike i podaci o sudskim postupcima u vezi sa zahtjevima za azilom u državama članicama EU-a imaju nedostatke, postoje pokazatelji koji upućuju na to da propusti u zaštiti Sirijaca unutar EU-a i dalje postoje;

F.

budući da kriza sa sirijskim izbjeglicama predstavlja i prvi test za novi revidirani Zajednički europski sustav azila (CEAS);

G.

budući da zakonodavstvo EU-a već pruža neke alate, poput Zakonika o vizama (6) i Zakonika o schengenskim granicama (7), kojima je omogućena dodjela humanitarnih viza;

H.

budući da se države članice treba poticati u korištenju sredstava odobrenih u okviru Fondu za azil i migraciju te sredstava odobrenih u okviru pripremnog djelovanja „Omogućavanje ponovnog naseljavanja izbjeglica tijekom kriznih situacija”, što uključuje, među ostalim, sljedeće mjere: pružanje potpore osobama kojima je UNHCR već priznao status izbjeglice; potpora hitnom djelovanju za skupine izbjeglica koje imaju prvenstvo, a izložene su oružanim napadima i suočene s okolnostima koje uključuju krajnju ranjivosti i opasnost za život; osiguranje po potrebi dodatne financijske pomoći UNHCR-u i s njime povezanim organizacijama u državama članicama i na razini EU-a tijekom kriza;

I.

uzimajući u obzir novu tragediju koja je 3. listopada 2013. uzrokovala smrt 130 migranata i nestanak stotina drugih pored Lampeduse, uzimajući u obzir desetke tisuća migranata poginulih u pokušaju da se domognu EU-a, podsjećajući još jednom na nužnost da se učini sve za spašavanje života u opasnosti i nužnost država članica da poštuju svoje međunarodne obveze u pogledu spašavanja na moru;

1.

duboko je zabrinut zbog humanitarne krize u Siriji koja je u tijeku i teškog pritiska koji ona stavlja na susjedne države; izražava zabrinutost što se egzodus izbjeglica iz Sirije nastavlja ubrzavati bez ikakvog znaka skorog prekida tog vala;

2.

hvali napore i solidarnost nadležnih tijela tih država i plemenitost njihova stanovništva u pružanju pomoći izbjeglicama iz Sirije;

3.

pozdravlja politiku otvorenih vrata susjednih država Sirije te ih potiče da ostave svoje granice otvorenima svim izbjeglicama u bijegu iz Sirije;

4.

izražava zabrinutost jer rastući broj Sirijaca riskira život sudjelovanjem u opasnim prelascima Mediterana brodom na putu prema EU-u;

5.

pozdravlja činjenicu da su EU i njegove države članice namijenile više od jedne milijarde eura humanitarnoj i nehumanitarnoj pomoći Sirijcima unutar i izvan Sirije; napominje da je EU najveći humanitarni donator Sirijskoj krizi; poziva EU da nadzire raspodjelu tih sredstava;

6.

poziva EU da nastavi s velikodušnim financiranjem humanitarnih i nehumanitarnih mjera koje su odgovor potrebama ljudi u Siriji i izbjeglica iz Sirije koji se nalaze u susjednim državama;

7.

potiče države članice da na najhitnije potrebe odgovore ponovnim naseljavanjem uz postojeće nacionalne kvote i humanitarnim prihvatom; potiče države članice da iskoriste još raspoložive fondove za pripremne mjere/pilot-projekt o naseljavanju;

8.

poziva međunarodnu zajednicu, EU i države članice da u ovoj situaciji iznimne humanitarne krize nastave pružati potporu te da se obvežu na pružanje učinkovite pomoći sirijskim susjednim zemljama;

9.

poziva EU da sazove humanitarnu konferenciju o sirijskoj izbjegličkoj krizi, s time da se prioritet da mjerama koje su usmjerene na države koje su prihvatile izbjeglice u regiji (posebno Libanon, Jordan, Turska i Irak) kako bi ih se podržalo u njihovim nastojanjima da prihvate rastući broj izbjeglica te održe politiku otvorenih vrata; naglašava da bi ta konferencija trebala uključivati sve institucije EU-a i organizacije civilnog društva te se usredotočiti na humanitarna nastojanja i jačanje uloge i sudjelovanja EU-a u diplomatskim nastojanjima pomaganja okončanja sukoba u Siriji;

10.

naglašava važnost, u ovome trenutku, konkretnog razmatranja oko toga bi li, na koji način i kada države članice mogle učiniti više u svojim mjerama zaštite usmjerenima prema Siriji; upućuje na potrebu za solidarnošću i proaktivnim jačanjem sveukupnih mjera zaštite koje su odgovor EU-a – pojačanom suradnjom, dijeljenjem informacija, izgradnjom kapaciteta i političkim dijalogom;

11.

pozdravlja opći konsenzus koji postoji među državama članicama o tome da se državljane Sirije ne treba vraćati u Siriju; međutim, naglašava da su pri prihvatu izbjeglica iz Sirije potrebni dosljedniji pristup i veća solidarnost s državama članicama koje su suočene s posebnim pritiskom; poziva države članice da osiguraju da su sve odredbe različitih instrumenata CEAS-a pravilno provedene;

12.

poziva države članice da prouče sve postojeće zakone i postupke EU-a za pružanje sigurnog ulaza u EU za privremeni prihvat izbjeglica u bijegu iz Sirije; naglašava da je legalan ulaz u EU bolji od opasnijeg neregularnog ulaza, koji može nositi i rizik od trgovine ljudima; naglašava da su neke države članice Sirijcima odobrile stalni boravak (npr. Švedska) ili privremeni prihvat (npr. Njemačka);

13.

podsjeća države članice da Sirijce koji bježe pred sukobom i traže međunarodnu zaštitu treba uputiti na nadležno nacionalno tijelo za odobrenje azila te im omogućiti pravedne i učinkovite postupke povezane s azilom;

14.

poziva EU da poduzme prikladne i odgovorne mjere u vezi s mogućim priljevom izbjeglica u njegove države članice; poziva Komisiju i države članice da nastave nadzirati trenutno stanje i raditi na kriznom planu, uključujući mogućnost primjene Direktive o privremenoj zaštiti (8) kada i ako uvjeti to zahtijevaju;