12.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 97/1

(1)

Procikličko pojačavanje financijskih šokova za realno gospodarstvo kroz bankarski sustav i financijska tržišta bio je jedan od elemenata globalne financijske krize koji su najviše pridonijeli destabilizaciji. Pad gospodarstva nakon razdoblja prekomjernog kreditnog rasta može dovesti do velikih gubitaka u bankarskom sektoru i izazvati začarani krug. U takvoj situaciji, mjere koje kreditne institucije poduzimaju radi jačanja svojih bilanci mogu ograničiti ponudu kredita realnom gospodarstvu, uslijed čega se pad gospodarstva ubrzava, a njihove bilance i dalje slabe.

(2)

Protuciklički zaštitni sloj kapitala ima za cilj djelovati protiv ovih procikličkih kretanja povećanjem otpornosti bankarskog sektora. Bazelski odbor za nadzor banaka (BCBS) izdao je u prosincu 2010. pravila koja nalažu da održavanje protucikličkog zaštitnog sloja kapitala čini dio novih globalnih regulatornih standarda o adekvatnosti bankovnog kapitala (regulatorni okvir Basel III), a koja su provedena u Uniji Direktivom 2013/36/EU. Povećanjem stope protucikličkog zaštitnog sloja, imenovana tijela javne vlasti mogu zahtijevati od bankarskog sektora formiranje dodatnog kapitala u razdobljima povećanja rizika na razini cijelog sustava uslijed prekomjernog kreditnog rasta. Kad se takvi rizici ostvare, tijela mogu odrediti stopu protucikličkog zaštitnog sloja po nižoj stopi i dozvoliti da se ovaj zaštitni sloj dodatnog kapitala koristi za apsorbiranje neočekivanih gubitaka. Ovo omogućuje bankarskom sektoru nastavljanje odobravanja kredita realnom gospodarstvu i ispunjavanje regulatornih kapitalnih zahtjeva.

(3)

Prekogranično kreditiranje unosi međunarodnu dimenziju u protuciklički zaštitni sloj kapitala. Gubici mogu nastati zbog izloženosti domaćeg bankarskog sektora država članica prema trećim zemljama. Takvi gubici mogu biti značajni ako je treća zemlja, prema kojoj je domaći bankarski sektor države članice značajno izložen, ušla u gospodarsku recesiju nakon razdoblja prekomjernog kreditnog rasta.

(4)

Regulatorni okvir Basel III o protucikličkom zaštitnom sloju kapitala ima za cilj obuhvatiti ovu međunarodnu dimenziju. Posebno, temeljem regulatornog okvira Basel III, države trebaju uzajamno priznavati stope protucikličkog zaštitnog sloja. Ako tijelo u jednoj državi poveća stopu protucikličkog zaštitnog sloja radi zaštite domaćeg bankarskog sektora od prekomjernog kreditnog rasta, tijela u drugim državama trebaju primjenjivati iste stope protucikličkog zaštitnog sloja u odnosu na izloženosti svojih domaćih banaka prema toj državi. Prema regulatornom okviru Basel III, banke izračunavaju svoje zahtjeve za zaštitni sloj na temelju zemljopisne lokacije svojih izloženosti. Regulatorni okvir Basel III propisuje obveznu uzajamnost među državama za stope protucikličkog zaštitnog kapitala do 2,5 %, sukladno prijelaznim odredbama. Ako se dosljedno primjenjuje, takva uzajamnost među državama pomogla bi zaštititi bankarski sektor u određenoj državi od rizika povezanih s prekomjernim kreditnim rastom u drugim državama.

(5)

Budući da BCBS-ovi standardi nisu pravno obvezujući države diljem svijeta mogu ne primijeniti protuciklički zaštitni sloj kapitala na isti način. One mogu odgoditi njegovu primjenu ili ga uopće ne primijeniti. U Uniji, članak 136. Direktive 2013/36/EU propisuje način na koji imenovana tijela moraju odrediti stope protucikličkog zaštitnog sloja za domaće izloženosti. U Uredbi ESRB/2014/1 Europskog odbora za sistemske rizike (4) utvrđene su daljnje upute za određivanje stopa protucikličkog zaštitnog sloja za domaće izloženosti, kako se zahtijeva člankom 135. Direktive 2013/36/EU. Stoga u Uniji postoji zajednički pravni okvir namijenjen uklanjanju neravnoteža zbog nepostupanja, a od 2016. bit će obvezno tromjesečno određivanje stopa protucikličkog zaštitnog sloja. Međutim, postoji nesigurnost hoće li i u kojoj mjeri treće zemlje koje nisu članice BCBS-a primjenjivati protucikličke zaštitne slojeve kapitala.

(6)

Imenovana tijela ovlaštena su zaštititi svoje bankarske sektore od rizika koji proizlaze iz prekomjernog kreditnog rasta u trećim zemljama. Posebno, članak 139. Direktive 2013/36/EU omogućuje imenovanim tijelima, da u određenim okolnostima odrede stopu protucikličkog zaštitnog sloja za izloženosti prema trećim zemljama koju domaće ovlaštene institucije trebaju primjenjivati radi izračuna protucikličkog zaštitnog sloja kapitala specifičnog za instituciju. Imenovano tijelo može postupati u situacijama kada odgovarajuće tijelo treće zemlje nije odredilo i objavilo stopu protucikličkog zaštitnog sloja kapitala za tu zemlju ili ako smatra da stopa protucikličkog zaštitnog sloja kapitala koju je odgovarajuće tijelo treće zemlje odredilo za tu treću zemlju nije dovoljna da bi zaštitila domaći bankarski sektor države članice od potencijalnih gubitaka povezanih s prekomjernim kreditnim rastom u dotičnoj trećoj zemlji

(7)

Određivanje stopa protucikličkog zaštitnog sloja za izloženosti prema trećim zemljama može, ako se neusklađeno provodi, dovesti do različitih kapitalnih zahtjeva unutar Unije za izloženosti prema istoj trećoj zemlji i istim rizicima. Kada analiziraju kretanja u trećim zemljama, imenovana tijela mogu doći do različitih zaključaka o tome je li kreditni rast u toj zemlji prekomjeran i predstavlja li rizik njihovom domaćem bankarskom sustavu koji treba umanjiti. Čak i ako imenovana tijela dođu do iste procjene rizika, ona mogu doći do različitih zaključaka o razini prikladne stope protucikličkog zaštitnog sloja potrebnog za umanjenje tog rizika.

(8)

Priznavanje stopa protucikličkog zaštitnog sloja za izloženosti prema trećim zemljama također može, ako se provodi neusklađeno, dovesti do različitih kapitalnih zahtjeva unutar Unije. Priznavanje stopa protucikličkog zaštitnog sloja kapitala koje je odredilo drugo imenovano tijelo ili odgovarajuće tijelo treće zemlje zahtijeva se prema pravu Unije za stope do 2,5 % između 2016. i 2019. sukladno prijelaznim odredbama, kako je utvrđeno u članku 160. Direktive 2013/36/EU. Iako u skladu s Preporukom ESRB/2014/1, imenovana tijela općenito trebaju priznavati stope protucikličkog zaštitnog sloja iznad obvezne razine, to se primjenjuje samo na stope protucikličkog zaštitnog sloja koje su odredila imenovana tijela u drugim državama unutar Unije, a ne na one koje su odredila odgovarajuća tijela trećih zemalja za treće zemlje. To znači da se način na koji se priznaju stope protucikličkog zaštitnog sloja određene od strane odgovarajućih tijela trećih zemalja može razlikovati u različitim državama unutar Unije. Posebno, prije 2019. neka imenovana tijela mogu odlučiti primijeniti prijelazne odredbe, dok druga imenovana tijela mogu odučiti odstupiti od prijelaznih odredbi. Osim toga, od 2019. neka imenovana tijela mogu odlučiti dobrovoljno priznati stope protucikličkog zaštitnog sloja koje premašuju 2,5 %, dok druga imenovana tijela mogu odučiti ne priznati ih.

(9)

Različiti kapitalni zahtjevi unutar Unije za izloženosti prema istoj trećoj zemlji i za iste rizike redovito su nepoželjni, jer bi mogli ugroziti ujednačene uvjete unutar Unije i dovesti do regulatorne arbitraže. Kreditne institucije u državama Unije u kojima se u odnosu na izloženosti prema određenim trećim zemljama primjenjuju niže stope protucikličkog zaštitnog sloja nego u drugim državama Unije, imale bi poticaj za stjecanje tržišnog udjela povećanjem njihovog kreditiranja tih trećih zemalja. Takvo povećanje kreditiranja moglo bi dovesti do velikih, koncentriranih izloženosti prema određenoj trećoj zemlji od strane kreditnih institucija u određenoj državi. Konačno, takvi nejednaki uvjeti i posljedični poticaji za regulatornu arbitražu mogu ugroziti financijsku stabilnost u Uniji.

(10)

Europski odbor za sistemske rizike (ESRB) ima zadaću osigurati da se u Uniji, u odnosu na određenu treću zemlju, redovito primjenjuju iste stope protucikličkog zaštitnog sloja za izloženosti prema trećim zemljama. Temeljem članka 139. stavka 3. Direktive 2013/36/EU, ESRB ima izričitu ovlast za postizanje dosljednosti u vezi s time. ESRB smatra da može najbolje izvršiti svoju ovlast promicanjem dosljednog pristupa diljem Unije, za priznavanje i određivanje stopa protucikličkog zaštitnog sloja za izloženosti prema trećim zemljama.

(11)

Ova Preporuka ima za cilj osigurati redovitu primjenu iste stope protucikličkog zaštitnog sloja za izloženosti prema određenoj trećoj zemlji diljem Unije. Ona obuhvaća: (a) priznavanje od strane imenovanih tijela stope protucikličnog zaštitnog sloja određene od strane odgovarajućeg tijela treće zemlje za tu treću zemlju; (b) određivanje od strane imenovanih tijela stope protucikličkog zaštitnog sloja za izloženosti prema trećoj zemlji; (c) određivanje od strane imenovanih tijela stope protucikličkog zaštitnog sloja po nižoj stopi kada se rizici u određenoj trećoj zemlji smanje ili kada nastanu; i (d) izvješćivanje od strane imenovanih tijela o stopi protucikličkog zaštitnog sloja za izloženosti prema trećoj zemlji.

(12)

Preporuka A ima za cilj osigurati da imenovana tijela redovito priznaju istu stopu za protuciklički zaštitni sloj kapitala koju je odredilo određeno tijelo treće zemlje za tu treću zemlju. Da bi to se to postiglo, ona se temelji na zahtjevu utvrđenom u pravu Unije za priznavanje u cijelosti stopa protucikličkog zaštitnog sloja do 2,5 % sukladno prijelaznim odredbama. Preporučuje se da imenovana tijela usklade priznavanje stopa protucikličkog zaštitnog sloja određenih iznad 2,5 % putem ESRB-a. U tom slučaju, ESRB će izdati preporuke radi davanja smjernica imenovanim tijelima o tome trebaju li i u kojoj mjeri priznati više stope protucikličkog zaštitnog sloja koje je odredila treća zemlja. Dok Tajništvo ESRB-a prati određivanje stopa protucikličkog zaštitnog sloja od strane trećih zemalja koje su članice BCBS-a, imenovana tijela trebaju obavijestiti ESRB kada treća zemlja koja nije članica BCBS-a odredi stopu protucikličkog zaštitnog sloja koja premašuje 2,5 %. Nadalje se preporučuje da imenovana tijela izvijeste ESRB kada nisu sigurna treba li određena mjera koju je donijela treća zemlja biti priznata temeljem Direktive 2013/36/EU kao protuciklički zaštitni sloj kapitala. U takvim slučajevima, ESRB će izdati preporuku radi davanja smjernica.

(13)

Preporuka B ima za cilj osigurati da imenovana tijela, u izvršavanju svojih ovlasti određivanja stope protucikličkog zaštitnog sloja za izloženosti prema određenoj trećoj zemlji, odrede ovu stopu na istoj razini. Imenovana tijela se potiče da izvršavaju svoje ovlasti temeljem članka 139. Direktive 2013/36/EU. Posebno, imenovana tijela trebala bi utvrditi prema kojim je trećim zemljama bankarski sustav u njihovim državama značajno izložen. Nadalje, ona bi trebala pratiti kretanja u tim trećim zemljama u odnosu na pokazatelje prekomjernog kreditnog rasta. Ako imenovana tijela otkriju takve znakove u jednoj od trećih zemalja koje prate i ako smatraju da je potrebno određivanje stope protucikličkog zaštitnog sloja prema toj trećoj zemlji, trebaju obavijestiti ESRB. Ako ESRB smatra da u Uniji treba uskladiti mjere ublažavanja, ESRB će imenovanim tijelima izdati preporuku o određivanju odgovarajućih stopa protucikličkog zaštitnog sloja za izloženosti prema dotičnoj trećoj zemlji.

(14)

Preporuka C ima za cilj osigurati da se ista niža stopa protucikličkog zaštitnog sloja primjenjuje unutar Unije, kada se određivanje stope protucikličkog zaštitnog sloja za izloženosti prema određenoj trećoj zemlji jamči po nižoj stopi jer su rizici smanjeni ili su nastali. U tu svrhu, preporučuje se da imenovana tijela, kada određuju stopu protucikličkog zaštitnog sloja za izloženosti prema određenoj trećoj zemlji po nižoj stopi, slijede isti put koji su slijedila kada je stopa protucikličkog zaštitnog sloja povećana. To znači da, ako su imenovana tijela priznala ili odredila stopu protucikličkog zaštitnog sloja za izloženosti prema trećoj zemlji u skladu s preporukom ESRB-a, ona bi trebala surađivati s ESRB-om radi utvrđivanja prikladne razine stope protucikličkog zaštitnog sloja za izloženosti prema trećoj zemlji kada dotična treća zemlja odredi stopu protucikličkog zaštitnog sloja po nižoj stopi. U tom slučaju, ESRB će donijeti preporuku radi davanja smjernica imenovanim tijelima o prikladnoj stopi protucikličkog zaštitnog sloja za izloženosti prema dotičnoj trećoj zemlji. Dok će ESRB pratiti određivanje stopa protucikličkog zaštitnog sloja od strane trećih zemalja koje su članice BCBS-a, imenovana tijela trebaju obavijestiti ESRB kad treća zemlja koja nije članica BCBS-a odredi stopu protucikličkog zaštitnog sloja po nižoj stopi. Nadalje se preporučuje da, ako su, postupajući u skladu s preporukom ESRB-a, imenovana tijela priznala ili odredila stopu protucikličkog zaštitnog sloja za izloženosti prema trećoj zemlji, ona bi trebala izvijestiti ESRB ako smatraju da su rizici u toj trećoj zemlji smanjeni ili da nastaju.

(15)

Preporuka D ima za cilj osigurati jasno izvješćivanje u Uniji o odlukama o stopama protucikličkog zaštitnog sloja za izloženosti prema trećim zemljama. Ovime se lakše odgovara na očekivanja javnosti, osigurava usklađenost radnji među imenovanim tijelima i jačanje vjerodostojnosti, odgovornosti i učinkovitosti makrobonitetne politike. Radi ostvarenja tog cilja, imenovana tijela trebala bi primijeniti isto načelo utvrđeno u Preporuci ESRB/2014/1 za izvješćivanje o stopama protucikličkog zaštitnog sloja za domaće izloženosti na postupak priznavanja, određivanja i smanjenja stopa protucikličkog zaštitnog sloja za izloženosti prema trećim zemljama.

(16)

Temeljem članka 136. Direktive 2013/36/EU od svake države članice traži se da imenuje tijelo javne vlasti koje će biti odgovorno za određivanje i priznavanje stopa protucikličkog zaštitnog sloja. Nadalje, Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 (5) dodjeljuje određene zadaće Europskoj središnjoj banci (ESB). Posebno, ESB može primjenjivati više zahtjeve za protucikličke zaštitne slojeve kapitala od onih koje primjenjuju nacionalna imenovana tijela koja sudjeluju u jedinstvenom nadzornom mehanizmu te ima sve ovlasti i obveze koje imenovana tijela imaju temeljem mjerodavnog prava Unije. Isključivo u tu svrhu ESB se smatra imenovanim tijelom.

(17)

Preporuke ESRB-a objavljuju se nakon što Opći odbor obavijesti Vijeće o svojoj namjeri da tako postupi te omogući Vijeću da reagira,

1.

Ako odgovarajuće tijelo treće zemlje odredi stopu protucikličkog zaštitnog sloja za tu treću zemlju koja premašuje 2,5 %, imenovanim tijelima preporučuje se odmah obavijestiti ESRB s ciljem traženja smjernica o jedinstvenom priznavanju u Uniji, osim ako se stopa odnosi na zemlju koja je članica BCBS-a ili ako je ESRB već obaviješten o toj stopi protucikličkog zaštitnog sloja od strane drugog imenovanog tijela. Imenovanim tijelima preporučuje se da za obavješćivanje ESRB-a, koriste obrazac iz Priloga I. ovoj Preporuci.

2.

Ako imenovanim tijelima nije jasno treba li određena mjera koju je donijelo tijelo iz treće zemlje biti priznata temeljem Direktive 2013/36/EU kao stopa protucikličkog zaštitnog sloja, imenovanim tijelima se preporučuje da odmah obavijeste ESRB, osim ako je ESRB već obaviješten od strane drugog imenovanog tijela. Imenovanim tijelima preporučuje se da za obavješćivanje ESRB-a, koriste obrazac iz Priloga I. ovoj Preporuci.

1.

Imenovanim tijelima preporučuje se da utvrde značajne treće zemlje na godišnjoj osnovi. Takva utvrđivanja trebala bi biti utemeljena, ali ne isključivo, na kvantitativnim informacijama o izloženostima domaćih ovlaštenih institucija prema trećim zemljama. Imenovanim tijelima preporučuje se dostaviti ESRB-u popis takvih značajnih trećih zemalja u drugom tromjesečju svake godine korištenjem obrasca iz Priloga II. ovoj Preporuci.

2.

Imenovanim tijelima preporučuje se pratiti rizike od prekomjernog kreditnog rasta u značajnim trećim zemljama utvrđenim u skladu sa stavkom 1. najmanje jednom godišnje, osim za zemlje koje ESRB već prati u skladu s Odlukom ESRB/2015/3 (6). Imenovanim tijelima preporučuje se izvijestiti ESRB o slučajevima kada odluče da neće pratiti značajnu treću zemlju jer tu zemlju ESRB već prati u skladu s Odlukom ESRB/2015/3. Imenovanim tijelima preporučuje se koristiti obrazac iz Priloga II. ovoj Preporuci radi izvješćivanja ESRB-a o takvim slučajevima.

3.

Imenovanim tijelima preporučuje se izvijestiti ESRB o slučajevima kada smatraju da odgovarajuće tijelo iz treće zemlje treba odrediti i objaviti stopu protucikličkog zaštitnog sloja za tu treću zemlju ili kada se razina stope protucikličkog zaštitnog sloja koju je odredilo i objavilo odgovarajuće tijelo treće zemlje za tu treću zemlju ne smatra dovoljnom za zaštitu domaćih financijskih institucija od rizika prekomjernog kreditnog rasta u dotičnoj trećoj zemlji. Imenovanim tijelima preporučuje se koristiti obrazac iz Priloga I. ovoj smjernici za izvješćivanje ESRB-a o tome.

1.

Ako je stopa protucikličkog zaštitnog sloja koju je odredilo odgovarajuće tijelo treće zemlje za tu treću zemlju priznata na temelju preporuke ESRB-a, a odgovarajuće tijelo treće zemlje odredi stopu protucikličkog kapitala po nižoj stopi, imenovanim tijelima preporučuje se odmah obavijestiti ESRB u cilju traženja smjernica za jedinstveno priznavanje ili određivanje novih nižih stopa protucikličkog zaštitnog sloja, osim ako se dotična stopa primjenjuje na zemlju koja je članica BCBS-a ili je ESRB već obaviješten o novoj nižoj stopi protucikličkog zaštitnog sloja od strane drugog imenovanog tijela. Imenovanim tijelima preporučuje se koristiti obrazac iz Priloga I. ovoj Preporuci radi obavještavanja ESRB-a o tome.

2.

Ako odgovarajuće tijelo treće zemlje odredi stopu protucikličkog zaštitnog sloja po nižoj stopi, a stopa protucikličkog zaštitnog sloja koja se primjenjuje na izloženosti prema toj trećoj zemlji određena je na temelju preporuke ESRB-a, imenovanim tijelima preporučuje se da odmah o tome obavijeste ESRB s ciljem traženja smjernica o tome treba li primijeniti stopu protucikličkog zaštitnog sloja na izloženosti prema toj trećoj zemlji, osim ako se dotična stopa primjenjuje na zemlju koja je članica BCBS-a ili je ESRB već obaviješten o novoj nižoj stopi protucikličkog zaštitnog sloja od strane drugog imenovanog tijela. Imenovanim tijelima preporučuje se koristiti obrazac iz Priloga I. ovoj Preporuci radi obavještavanja ESRB-a o tome.

3.

Ako je stopa protucikličkog kapitala koja se primjenjuje na izloženosti prema trećim zemljama određena na temelju preporuke ESRB-a, a imenovano tijelo smatra da rizici nastaju ili se smanjuju, tom imenovanom tijelu preporučuje se odmah o tome izvijestiti ESRB s ciljem traženja smjernica o tome treba li primijeniti stopu protucikličkog zaštitnog sloja na izloženosti prema toj trećoj zemlji, osim ako je ESRB već obaviješten o tome od strane drugog imenovanog tijela. Imenovanim tijelima se preporučuje da koriste obrazac iz Priloga I. ovoj smjernici za izvješćivanje ESRB-a o tome.

(a)

„stopa protucikličkog zaštitnog sloja” ima isto značenje kao u članku 128. točki 7. Direktive 2013/36/EU;

(b)

„imenovano tijelo” ima isto značenje kao u Preporuci ESRB/2014/1;

(c)

„domaća ovlaštena institucija” znači institucija koja je dobila odobrenje za rad u državi članici za koju je određeno imenovano tijelo odgovorno za određivanje stope protucikličkog zaštitnog sloja;

(d)

„značajne izloženosti” znači izloženosti koje bi mogle dovesti do značajnih gubitaka domaćih ovlaštenih institucija u određenim državama, negativno utječući na financijsku stabilnost u toj državi;

(e)

„značajna treća zemlja” znači treća zemlja prema kojoj su domaće ovlaštene institucije značajno izložene;

(f)

„odgovarajuće tijelo treće zemlje” znači tijelo javne vlasti odgovorno za određivanje stope protucikličkog zaštitnog sloja u trećoj zemlji;

(g)

„treća zemlja” znači svaka država izvan Europskog gospodarskog prostora.

(a)

informacije o vrsti poduzetih radnji i vremenu kada su poduzete;

(b)

procjenu jesu li poduzete radnje ostvarile ciljeve ove Preporuke;

(c)

iscrpno obrazloženje svakog nepostupanja ili odstupanja od ove Preporuke, uključujući sve razloge za kašnjenje u izvješćivanju.

1.

Od adresata se traži da izvješćuju ESRB, Vijeće i Komisiju o radnjama koje su poduzeli u odnosu na ovu Preporuku ili da opravdaju svako nepostupanje u skladu s niže navedenim rokovima.

2.

Preporuka A – Od imenovanih tijela traži se da odmah provedu Preporuku A(1) i A(2) u slučaju nastanka situacije koju predviđa odgovarajuća Preporuka i da do 31. prosinca 2020. dostave izvješće ESRB-u o provedbi Preporuke A(1) i A(2).

3.

Preporuka B – Od imenovanih tijela traži se da:

4.

Preporuka C – Od imenovanih tijela traži se da odmah provedu Preporuku C(1), C(2) i C(3) u slučaju nastanka situacije predviđene odgovarajućom Preporukom i do 31. prosinca 2020. izvijeste ESRB o provedbi Preporuke C(1), C(2) i C(3).

5.

Preporuka D – Od imenovanih tijela traži se da do 31. prosinca 2016. izvijeste ESRB o provedbi Preporuke D.

6.

Opći odbor odlučit će o potrebi preispitivanja ili ažuriranja ove Preporuke zbog iskustva u određivanju i priznavanju stopa protucikličkog zaštitnog sloja za izloženosti prema trećim zemljama u skladu s Direktivom 2013/36/EU ili zbog razvoja međunarodno usuglašene prakse.

(a)

Tajništvo ESRB-a:

(b)

Opći odbor ocjenjuje radnje i opravdanja o kojima adresati podnose izvješća te odlučuje postoji li usklađenost s ovom preporukom i jesu li adresati na odgovarajući način opravdali svoje nepostupanje.

12.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 97/9

(1)

Financijski sustavu u uniji je visoko integriran. To znači da inozemni subjekti često pružaju prekogranične financijske usluge. Na jedinstvenom tržištu, pružatelji financijskih usluga u određenoj državi članici mogu izabrati između pružanja financijskih usluga putem društava kćeri ili podružnica koje se nalaze u drugoj državi članici ili izravnog pružanja prekograničnih financijskih usluga. Ova situacija može dovesti do toga da nacionalna makrobonitetna politika ima značajne prekogranične učinke.

(2)

Mjere makrobonitetne politike koje se primjenjuju na nacionalne pružatelje financijskih usluga u određenoj državi članici inače ne utječu na inozemne pružatelje financijskih usluga, niti izravno niti putem njihovih podružnica u drugim državama članicama. Prema tome, pružatelji financijskih usluga koji bi inače bili obuhvaćeni takvim zahtjevima, tj. zato što imaju lokalno društvo kćer, skloni su usmjeravanju svojih ulaganja putem alternativnih kanala kako bi zaobišli mjere države domaćina. Curenja i regulatorna arbitraža koja proizlaze iz takvog postupanja mogli bi dovesti u pitanje učinkovitost nacionalnih mjera makrobonitetne politike.

(3)

Nadalje, tržišno natjecanje moglo bi biti narušeno ako podružnice inozemnih pružatelja financijskih usluga i inozemni pružatelji financijskih usluga koji pružaju prekogranične financijske usluge izravno koriste svoju konkurentnu prednost, kao što su niži kapitalni zahtjevi za izloženosti stvorene u državi članici koja primjenjuje mjere, u odnosu na domaće pružatelje financijskih usluga i društava kćeri inozemnih pružatelja financijskih usluga u toj državi članici, kako bi povećali svoj tržišni udio.

(4)

Mjere makrobonitetne politike preuzete u jednoj državi imat će vanjski utjecaj na financijsku stabilnost u drugim državama putem prekograničnih veza. Općenito, ti će učinci biti pozitivni, budući da makrobonitetna politika smanjuje sistemski rizik te vjerojatnost i utjecaj sistemskih kriza, na taj način također poboljšavajući financijsku stabilnost u državama članicama. Međutim, takvi učinci mogu također biti negativni. Primjerice, neovisno o tome što su izloženi istim rizicima kao i domaći pružatelji financijskih usluga i društva kćeri inozemnih pružatelja financijskih usluga, od podružnica inozemnih pružatelja financijskih usluga i inozemnih pružatelja financijskih usluga koji izravno pružaju prekogranične financijske usluge, obično se neće zahtijevati da stvore otpornost na te rizike, primjerice nas način da se na njih primjenjuju nacionalne kapitalne mjere u njihovoj matičnoj državi članici. Osim toga, u slučaju da ti pružatelji financijskih usluga uživaju konkurentnu prednost u odnosu na domaće pružatelje financijskih usluga i društva kćeri inozemnih pružatelja financijskih usluga, to ih može potaknuti da povećaju svoju izloženost prema odgovarajućim makrobonitetnim rizicima u državi članici koja primjenjuje mjere, izlažući na taj matičnu državu članicu većem riziku. Kada bi se ostvarili ti makrobonitetni rizici koji se odnose na pružanje financijskih usluga, zaštitni slojevi kapitala tih pružatelja financijskih usluga mogli bi se pokazati nedovoljnim, a što bi imalo negativne posljedice za njihove matične financijske sustave.

(5)

U tom kontekstu, a radi osiguranja učinkovitosti i dosljednosti makrobonitetne politike, tvorci makrobonitetne politike moraju obratiti dužnu pažnju na takve prekogranične učinke, a kada je to opravdano, upotrijebiti prikladne instrumente politike radi rješavanja tih prekograničnih učinaka. Radi postizanja ovog cilja, Europski odbor za sistemske rizike (ESRB) preporučuje pristup koji se temelji na dva glavna stupa, i to na: (a) sustavnoj procjeni prekograničnih učinaka makrobonitetne politike; i (b) koordiniranom političkom odgovoru u obliku dobrovoljne uzajamnosti za mjere makrobonitetne politike kada je to potrebno. Također je potrebno da ovi se ovi stupovi primjenjuju čim dosljednije diljem Unije.

(6)

Dosad sustavna procjena prekograničnih učinaka makrobonitetne politike nije dobila pozornost koju zaslužuje. To je djelomično zbog toga što je znanje koje se odnosi na (moguće) kanale prelijevanja i dalje ograničeno a raspoloživi podaci još nisu u cijelosti provjereni s ciljem analiziranja prekograničnih učinaka. Shodno tome, ESRB smatra da je bitno da se svi raspoloživi podaci sustavno koriste radi boljeg razumijevanja i procjene prekograničnih učinaka.

(7)

Bitno je utvrditi postupak koji je namijenjen sustavnoj procjeni prekograničnih učinaka makrobonitetne politike i koji ima za cilj osigurati da tvorci makrobonitetne politike naprave ex ante procjenu svih mogućih prekograničnih učinaka njihovih predloženih mjera. Pored toga, a uzimajući u obzir zahtjeve Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5), Direktivu 2013/36/EU i Preporuku ESRB/2013/1 Europskog odbora za sistemske rizike (6), tvorci makrobonitetne politike trebali bi napraviti ex post procjene sadašnjih prekograničnih učinaka svojih politika. Analitički rad koji provode države članice upotpunit će analitički rad koji provodi ESRB.

(8)

Koordinirani politički odgovor koji zastupa ESRB preuzima oblik mehanizma o dobrovoljnoj uzajamnosti za mjere makrobonitetne politike. Dobrovoljna priroda mehanizma, koja proizlazi iz prirode preporuka ESRB-a (7), razlikuje tu dobrovoljnu uzajamnost od obveznog priznavanja određenih mjera makrobonitetne politike prema pravu Unije. Ova preporuka, osim preporuke A koja se odnosi na procjenu prekograničnih učinaka i preporuke B koja se odnosi na dostavljanje obavijesti o mjerama makrobonitetne politike, nije namijenjena primjeni na mjere makrobonitetne politike za koje pravo Unije već propisuje obvezno priznavanje. Obvezno priznavanje trenutno je propisano u odnosu na mjere preuzete u skladu s člankom 124. stavkom 5. i člankom 164. stavkom 7. Uredbe (EU) br. 575/2013 i na protuciklički zaštitni sloj kapitala (CCB) ako je postavljen ispod granice za obvezno priznavanje. Ista se iznimka primjenjuje na stope CCB-a koje su iznad granice za obvezno priznavanje, budući da Preporuka ESRB/2014/1 Europskog odbora za sistemske rizike (8) već zastupa punu uzajamnost stopa CCB-a između država članica.

(9)

Radi osiguravanja učinkovitosti nacionalnih mjera makrobonitetne politike, bitno je dopuniti obvezno priznavanje koje se zahtijeva na temelju prava Unije, dobrovoljnom uzajamnošću, obuhvaćajući na taj način podružnice inozemnih pružatelja financijskih usluga i inozemne pružatelje financijskih usluga nacionalnim mjerama makrobonitetne politike. Krajnji cilj jest da se isti skup makrobonitetnih zahtjeva primjeni na istu vrstu izloženosti riziku u određenoj državi članici, neovisno o pravnom statusu pružatelja financijskih usluga i neovisno o mjestu u kojem se nalazi. Stoga bi se mjere makrobonitetne politike koje se temelje na izloženostima, a posebno one koje su namijenjene određenoj izloženosti riziku, trebale uzajamno primjenjivati.

(10)

Ova preporuka daje smjernice odgovarajućim tijelima u odnosu na donošenje uzajamnih mjera kao odgovor na mjere makrobonitetne politike drugih odgovarajućih tijela. Navedene mjere makrobonitetne politike koje se primjenjuju u jednoj državi članici trebale bi se uzajamno primjenjivati u svim drugim državama članicama. Mjere makrobonitetne politike bit će navedene u ovoj Preporuci ako odgovarajuće tijelo nadležno za primjenu mjera zahtjeva uzajamnu primjenu i ako ESRB smatra da je zahtjev za uzajamnu primjenu opravdan. Kako bi se osigurala učinkovitost mehanizma za dobrovoljnu uzajamnost, bitno je da je ESRB pravovremeno i na dovoljno iscrpan način obaviješten o tim mjerama, upotrebom standardiziranog obrasca.

(11)

Kako bi se osigurala učinkovitost mehanizma za dobrovoljnu uzajamnost, od odgovarajućih tijela se očekuje donošenje uzajamnih mjera u razumnom vremenskom okviru. Duži vremenski okviri preporučuju se za mjere koje nisu na raspolaganju u svim državama.

(12)

Ova Preporuka namjerava obuhvatiti sve mjere makrobonitetne politike, neovisno o tome na koji se dio financijskog sustava te mjere odnose. Na temelju ovlaštenja ESRB-a prema Uredbi (EU) br. 1092/2010, područje primjene ove Preporuke nadilazi primjenu makrobonitetnih instrumenata navedenih u Direktivi 2013/36/EU i Uredbi (EU) br. 575/2013. Stoga, ova Preporuka namjerava također obuhvatiti mjere koje nisu usklađene prema pravu Unije. Područje primjene ove Preporuke spada pod nadležnost odgovarajućeg tijela, a samo područje primjene primjenjuje se na mjere makrobonitetne politike koje su odgovarajuća tijela ovlaštena donijeti ili primijeniti.

(13)

Nacionalna nadležna tijela, imenovana tijela, kao i makrobonitetna tijela Europske središnje banke (ESB) (za države članice koje sudjeluju u jedinstvenom nadzornom mehanizmu (SSM)) smatraju se odgovarajućim tijelima, posebno ako su ovlaštena donositi ili primjenjivati mjere makrobonitetne politike. Osim toga, Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 (9) i Uredba (EU) br. 468/2014 Europske središnje banke (10) dodjeljuju posebne nadzorne zadaće ESB-u. ESB može primjenjivati više zahtjeve za zaštitne slojeve kapitala ili strože mjere od onih koje primjenjuju nacionalna imenovana tijela. Isključivo u tu svrhu, ESB se prema potrebi smatra nacionalnim nadležnim tijelom ili nacionalnim imenovanim tijelom te ima sve ovlasti i obveze koje imenovana tijela imaju na temelju mjerodavnog prava Unije.

(14)

Nove mjere makrobonitetne politike koje poduzimaju države članice koje sudjeluju u SSM-u moraju proći odgovarajuće postupke koordinacije. Mehanizam za uzajamnost, kako je utvrđen ovom Preporukom, ne dovodi u pitanje ove interne postupke koordinacije SSM-a te ESRB-ov postupak procjene uzajamnosti počinje tek kada su zaključeni interni postupci koordinacije SSM-a.

(15)

Tijela mogu izuzeti pružatelje financijskih usluga s izloženostima koje nisu značajne prema utvrđenom makrobonitetnom riziku u državi koja primjenjuje mjere (načelo de minimis). Ovo je nacionalno diskrecijsko pravo koje tijela također mogu odlučiti da neće primijeniti ako se uzajamnost smatra pitanjem načela.

(16)

Radi osiguravanja transparentnosti i odgovornosti mjera makrobonitetne politike, kao i njihove učinkovite provedbe, odgovarajuća tijela bi trebala utvrditi komunikacijsku strategiju u vezi sa zahtjevima za uzajamno postupanje i svim mjerama za uspostavljanje uzajamnosti, kao dio njihove opće komunikacijske strategije u vezi s mjerama makrobonitetne politike. U odnosu na zahtjeve za uzajamno postupanje, posebno je važno da se svim dotičnim tijelima pravovremeno dostave informacije koje su odgovarajuće i bitne za njihove postupke odlučivanja. Osim toga, jednako je važno da su dionici (uključujući, ali ne ograničavajući se na izravne adresate svih mjera makrobonitetne politike) u potpunosti pravovremeno obaviješteni o svim mjerama makrobonitetne politike koje su za njih bitne.

(17)

Postupak koji se preporučuje ovom Preporukom i Odlukom ESRB/2015/4 (11) oblikovan je na način da bude što učinkovitiji i djelotvorniji kako bi se postigla dobrovoljna uzajamnost. U kontekstu nadolazeće revizije okvira makrobonitetne politike Unije i u skladu s mogućim izmjenama postojećih alata, Europska komisija bi trebala međutim razmotriti je li moguće (i na koji način) ukorijeniti mehanizam za dobrovoljnu uzajamnost kao što je utvrđen u ovoj Preporuci, u pravo Unije, kako bi se potaknula učinkovitost nacionalnih makrobonitetnih politika. U idealnim okolnostima, prijedlog Europske komisije trebao bi biti utemeljen na sporazumu o dobrovoljnoj uzajamnosti, kao što je opisano u ovoj Preporuci i u poglavlju 11. Priručnika ESRB-a o operacionalizaciji makrobonitetne politike u bankarskom sektoru (dalje u tekstu: „Priručnik ESRB-a”) (12).

(18)

Preporuke ESRB-a objavljuju se nakon što Opći odbor obavijesti Vijeće o svojoj namjeri da tako postupi te omogući Vijeću da reagira,

1.

Preporučuje se odgovarajućim tijelima nadležnim za primjenu mjera da procijene prekogranične učinke primjene svojih vlastitih mjera makrobonitetne politike prije njihovog donošenja. U najmanju ruku, potrebno je procijeniti kanale prelijevanja koji djeluju putem ispravaka vrijednosti za rizik i regulatorne arbitraže, upotrebom metodologije utvrđene u poglavlju 11. Priručnika ESRB-a.

2.

Odgovarajućim tijelima za primjenu mjera preporučuje se da procijene sljedeće:

3.

Odgovarajućim tijelima za primjenu mjera preporučuje se da najmanje jednom godišnje prate ostvarenje i razvoj prekograničnih učinaka mjera makrobonitetne politike koje su uvela.

1.

Odgovarajućim tijelima nadležnim za primjenu mjera preporučuje se da obavijeste ESRB o mjerama makrobonitetne politike čim budu donesene, a najkasnije u roku od dva tjedna nakon donošenja. Obavijesti bi trebale također uključivati procjenu prekograničnih učinaka i nužnosti za uspostavljanje uzajamnosti od strane drugih odgovarajućih tijela. Od odgovarajućih tijela nadležnih za primjenu mjera zahtijeva se da dostave informacije na engleskom jeziku upotrebljavajući obrasce objavljene na mrežnoj stranici ESRB-a.

2.

Ako se uspostavljanje uzajamnosti od strane drugih država članica smatra potrebnim za osiguravanje učinkovitog funkcioniranja odgovarajućih mjera, odgovarajućim tijelima nadležnim za primjenu mjera preporučuje se da ESRB-u dostave zahtjev za uzajamno postupanje, zajedno s obavješću o mjeri.

3.

Ako su mjere makrobonitetne politike primijenjene prije donošenja ove Preporuke ili ako se uspostavljanje uzajamnosti nije smatralo potrebnim kada su mjere prvi put uvedene, ali je odgovarajuće tijelo nadležno za primjenu mjera naknadno odlučilo da je takvo uspostavljanje uzajamnosti postalo potrebno, odgovarajućim tijelima nadležnim za primjenu mjera preporučuje se da ESRB-u dostave zahtjev za uzajamno postupanje

1.

Odgovarajućim tijelima se preporučuje da uzajamno primjenjuju mjere makrobonitetne politike koje su donijela druga odgovarajuća tijela i čiju je uzajamnu primjenu preporučio ESRB.

2.

Odgovarajućim tijelima se preporučuje da uzajamno primijene mjere makrobonitetne politike navedene u ovoj Preporuci provedbom iste mjere makrobonitetne politike kao one koju je provelo tijelo nadležno za primjenu mjera. Ako ista mjera makrobonitetne politike nije raspoloživa u nacionalnom zakonodavstvu, odgovarajućim tijelima se preporučuje uzajamna primjena, nakon savjetovanja s ESRB-om, na način da donesu mjeru makrobonitetne politike koja je raspoloživa u njihovom području nadležnosti, a koja ima učinak koji je istovjetan primijenjenoj mjeri makrobonitetne politike.

3.

Osim ako nije preporučen poseban rok u odnosu na uzajamnu primjenu mjere makrobonitetne politike, odgovarajućim tijelima se preporučuje da donesu uzajamne mjere makrobonitetne politike najkasnije u roku od tri mjeseca, nakon objave zadnjih izmjena ove Preporuke u Službenom listu Europske unije. Donesene uzajamne mjere trebale bi imati najbliži mogući datum primjene.

(a)

„primjena mjera” znači primjena mjere makrobonitetne politike na nacionalnoj razini;

(b)

„donošenje” znači odluka koju je donijelo odgovarajuće tijelo u pogledu uvođenja, uzajamne primjene ili izmjene mjere makrobonitetne politike;

(c)

„financijska usluga” znači svaka usluga bankarske, kreditne, ili osiguravajuće prirode ili usluga koja se odnosi na osobnu mirovinu, ulaganja ili plaćanja;

(d)

„mjera makrobonitetne politike” znači svaka mjera koja je namijenjena sprečavanju i ublažavanju sistemskog rizika kao što je utvrđeno u članku 2. točki (c) Uredbe (EU) br. 1092/2010 a koju je donijelo i primijenilo odgovarajuće tijelo, koje postupa u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom;

(e)

„obavijest” znači pisana obavijest na engleskom jeziku koju su ESRB-u uputila odgovarajuća tijela, uključujući ESB u skladu s člankom 9. Uredbe (EU) 1024/2013, u pogledu mjere makrobonitetne politike u skladu s člankom 133. Direktive 2013/36/EU i člankom 458. Uredbe (EU) br. 575/2013, ali ne ograničavajući se na te članke, a koja može biti zahtjev za uzajamnu primjenu upućen od strane države članice u skladu s člankom 134. stavkom 4. Direktive 2013/36/EU i člankom 458. stavkom 8. Uredbe (EU) br. 575/2013, ali ne ograničavajući se na te članke;

(f)

„uzajamnost” znači mehanizam putem kojeg odgovarajuće tijelo u jednoj državi primjenjuje istu ili istovjetnu mjeru makrobonitetne politike kao kako je utvrđeno od strane odgovarajućeg tijela druge države, na sve financijske institucije na svom području nadležnosti, kada su izložene istom riziku u potonjoj državi;

(g)

„odgovarajuće tijelo nadležno za primjenu mjera” znači odgovarajuće tijelo koje je nadležno za primjenu mjere makrobonitetne politike na nacionalnoj razini;

(h)

„odgovarajuće tijelo” znači tijelo kojemu je povjereno donošenje i/ili primjena mjera makrobonitetne politike, uključujući ali ne ograničavajući se na:

1.

Odgovarajuća tijela mogu izuzeti pružatelje financijskih usluga u njihovom području nadležnosti od primjene određene uzajamne mjere makrobonitetne politike, ako ti pružatelji financijskih usluga imaju izloženost koja nije značajna prema utvrđenom makrobonitetnom riziku u određenoj državi gdje odgovarajuće tijelo nadležno za primjenu mjera primjenjuje predmetnu mjeru makrobonitetne politike (načelo de minimis). Slično praksi usvojenoj za CBB u članku 130. Direktive 2013/36/EU, tijela mogu odlučiti da izuzmu pružatelje financijskih usluga s izloženostima ispod utvrđenog praga, od uzajamne primjene te mjere makrobonitetne politike. Od odgovarajućih tijela se zahtijeva da obavijeste ESRB o takvim izuzećima, upotrebljavajući obrazac za dostavljanje obavijesti o uzajamnim mjerama objavljenim na mrežnoj stranici ESRB-a. Kada se primjenjuje načelo de minimis, tijela moraju pažljivo pratiti jesu li se ostvarila curenja i regulatorna arbitraža i ako je potrebno, zatvoriti pravnu prazninu.

2.

Ako su odgovarajuća tijela već uzajamno primijenila i objavila mjeru prije nego što je ovom Preporukom preporučena uzajamna primjena te mjere, uzajamna mjera se ne treba izmijeniti čak i ako se razlikuje od one koju je provelo tijelo nadležno za primjenu mjera.

1.

Odgovarajuća tijela obvezna su izvještavati ESRB i Vijeće o radnjama koje poduzimaju u odnosu na ovu Preporuku, ili primjereno opravdati svako nepostupanje. Izvješća se šalju svake dvije godine, time da je rok za dostavu prvog izvješća do 30. lipnja 2017. Izvješća moraju sadržavati najmanje:

2.

U slučaju podijeljene odgovornosti, odgovarajuća tijela koordinirano djeluju kako bi na vrijeme dostavila potrebne informacije.

3.

Odgovarajuća tijela se potiče da obavještavaju ESRB što je prije moguće o svim predloženim mjerama makrobonitetne politike.

4.

Uzajamna mjera makrobonitetne politike smatra se istovjetnom, ako sadrži, u mjeri u kojoj je to moguće:

1.

Tajništvo ESRB-a:

2.

Opći odbor ocjenjuje radnje i opravdanja o kojima odgovarajuća tijela podnose izvješća, a kada je to potrebno, odlučuje je li bilo propusta u postupanju na temelju ove Preporuke i jesu li odgovarajuća tijela propustila primjereno opravdati svoje nepostupanje.

12.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 97/15

Vijeće Europske unije

Glavno tajništvo

DG C 1C

Rue de la Loi/Wetstraat 175

1048 Bruxelles/Brussel

BELGIQUE/BELGIË

E-pošta: sanctions@consilium.europa.eu.

12.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 97/16

Vijeće Europske unije

Glavno tajništvo

DG C 1C

Rue de la Loi/Wetstraat 175

1048 Bruxelles/Brussels

BELGIQUE/BELGIË

E-pošta: sanctions@consilium.europa.eu.

12.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 97/17

Focal Point for De-listing

Security Council Subsidiary Organs

Branch Room DC2 0853B

United Nations

New York, N.Y. 10017

UNITED STATES OF AMERICA

Tel.: +1 9173679448

Faks: +1 2129631300

E-pošta: delisting@un.org

Council of the European Union

General Secretariat

DG C 1C

Rue de la Loi/Wetstraat 175

1048 Bruxelles/Brussel

BELGIQUE/BELGIË

E-pošta: sanctions@consilium.europa.eu.

12.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 97/18

Council of the European Union

General Secretariat

DG C 1C

Rue de la Loi/Wetstraat 175

1048 Bruxelles/Brussel

BELGIQUE/BELGIË

E-pošta: sanctions@consilium.europa.eu.

12.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 97/19

12.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 97/20

12.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 97/21

12.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 97/22

12.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 97/23

(1)

Europski odbor za sistemske rizike (ESRB) odgovoran je za provođenje makrobonitetnog nadzora kako bi pridonio sprječavanju ili ublažavanju sistemskih rizika unutar Unije.

(2)

Radi ispunjavanja svojih obveza, ESRB treba procijeniti makrobonitetne rizike koji proizlaze iz promjena unutar Unije i trećih zemalja. Takvi rizici mogu proizaći iz prekograničnih izloženosti bankarskog sustava Unije prema trećim zemljama, a koje mogu služiti kao prijenosnici zaraze. Posebice, prekomjerni kreditni rast u pojedinoj trećoj zemlji mogao bi, ako se ne bude rješavao putem makrobonitetnih politika te zemlje, dovesti do velikih gubitaka za bankarski sustav unutar Unije i u konačnici predstavljati prijetnju financijskog stabilnosti unutar Unije.

(3)

Članak 138. Direktive 2013/36/EU dodjeljuje ESRB-u posebna ovlaštenja za postupanje s rizicima koji proizlaze iz prekomjernog rasta kredita u trećim zemljama. Posebice, kada se smatra da su radnje poduzete od strane tijela u trećoj zemlji nedovoljne, ESRB može djelovati u cilju zaštite bankarskog sektora Unije od rizika koji proizlaze iz prekomjernog rasta kredita u trećim zemljama. Posebno, ESRB može, putem preporuke, davati smjernice imenovanim tijelima unutar Unije o odgovarajućoj stopi protucikličkog zaštitnog sloja za izloženosti prema trećim zemljama.

(4)

Kako bi se izvršilo ovo ovlaštenje, potrebno je utvrditi treće zemlje prema kojima bankarski sustav Unije ima značajne izloženosti (dalje u tekstu: „značajne treće zemlje”). Utjecaj koji prekomjerni rast kredita u određenoj trećoj zemlji može imati na bankarski sustav Unije ovisi o veličini i prirodi izloženosti banaka koje maju glavne urede u Uniji, prema toj trećoj zemlji. Budući da ESRB nema mogućnosti pratiti promjene u svim trećim zemljama diljem svijeta, smatra da može na najbolji način izvršiti svoja ovlaštenja na temelju članka 138. Direktive 2013/36/EU praćenjem samo onih zemalja prema kojima su izloženosti bankarskog sustava Unije značajni u odnosu na prekomjerni rast kredita.

(5)

Kako bi se utvrdile značajne treće zemlje, ESRB namjerava koristiti nadzorne podatke koje je prikupilo Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) u skladu s Odlukom EBA/DC/2015/130 Europskog nadzornog tijela za bankarstvo od 23. rujna 2015. (5). Odluka EBA/DC/2015/130 daje iscrpne informacije o izloženostima u knjizi pozicija uzorka od 191 najvećih banaka u Uniji globalno prema svim trećim zemljama. Iako podaci ne uključuju izloženosti u knjizi trgovanja i ne pokrivaju sve banke u Uniji, ESRB smatra da su podaci prikladni za potrebe utvrđivanja značajnih trećih zemalja. Usmjeravanje na izloženosti u knjizi pozicija smatra se prikladnim jer one predstavljaju većinu izloženosti. Osim toga, sporazumi o netiranju i upotrebi, između ostaloga, izvedenica i kratkih pozicija otežavaju raspoređivanje izloženosti u knjizi trgovanja na određenu treću zemlju. Usmjeravanje na uzorak najvećih banaka smatra se prikladnim jer te banke u pravilu imaju najveći opseg prekograničnih aktivnosti, te se stoga smatraju bankama koje bi mogle biti najviše pogođene ako se prekomjerni rast kredita u značajnoj trećoj zemlji ne bi rješavao. U 2014. 191 banaka iz uzorka predstavljale su oko 92 % ukupne imovine bankarskog sustava Unije. Budući da ESRB-u nisu potrebni podaci o izloženostima za pojedine banke za potrebe utvrđivanja značajnih trećih zemalja, namjerava od EBA-e zatražiti podatke prikupljene u skladu s Odlukom EBA/DC/2015/130 agregirane na razini zemlje. Takvi zahtjevi za dostavu podataka uređuju se Odlukom ESRB/2015/2.

(6)

ESRB će utvrditi značajne treće zemlje na temelju triju mjerila izloženosti: rizikom ponderirane imovine, originalne izloženosti i izloženosti u statusu neispunjavanja obveza u odnosu na treće zemlje. Glavna svrha upotrebe nekolicine mjerila jest da se prikaže sveobuhvatan pregled prirode izloženosti prema trećim zemljama. Usmjeravanje samo na rizikom ponderiranu imovinu, može dovesti do situacije u kojoj se na značajne izloženosti s malim ponderom rizika ne bi posvetilo dovoljno pozornosti. Originalna izloženost to nadoknađuje obuhvaćanjem veličine izloženosti prije primjenjivanja pondera rizika. Konačno, svrha izloženosti u statusu neispunjavanja obveza ima za cilj bilježenje izloženosti koji predstavljaju veći kreditni rizik bankama.

(7)

ESRB obično utvrđuje određenu treću zemlju kao značajnu kada su izloženosti bankarskog sustava Unije prema toj trećoj zemlji najmanje 1 % za najmanje jedno od gore navedenih triju mjerila. U usporedbi s nefinancijskim društvima, razine vlasničkog kapitala banaka u pravilu su niže u odnosu na njihovu imovinu. To znači da, čak i za izloženosti koje se čine manjima, kada se usporede s veličinom bilance banke, gubici mogu doseći razine koje ugrožavaju solventnost banaka i/ili uzrokuju sumnju javnosti u njihovu solventnost. Ova bi tvrdnja zahtijevala određivanje niskog praga, budući da bi nepovoljna kretanja u određenoj trećoj zemlji mogla značajno utjecati na kapitalnu poziciju banaka. Istodobno, prag koji se koristi za utvrđivanje značajnih trećih zemalja, ne bi trebao uzeti u obzir treće zemlje u odnosu na koje je izložena samo jedna država članica, osim ako su takve izloženosti dovoljno velike da bi predstavljale rizik Unije, neovisno o dotičnoj državi članici. Kako bi se smanjile ove pojave, potrebno je postaviti visoki prag koji osigurava da su obuhvaćene samo najveće izloženosti u državama članicama. ESRB smatra da prag od 1 % ukupnih izloženosti postiže pravilnu ravnotežu između dvaju gore navedenih poželjnih ishoda.

(8)

ESRB će sastaviti popis značajnih trećih zemalja i jednom godišnje ažurirati taj popis na temelju kriterija koji uređuju dodatke popisu i brisanja s tog popisa. Izloženosti banaka razvijaju se tijekom vremena, prikazujući cikličke i strukturne promjene u gospodarskoj i financijskoj integraciji diljem svijeta. Postupak utvrđivanja značajnih trećih zemalja mora prikazivati ovaj razvoj. U tu svrhu, utvrđeni su kriteriji koji uređuju dodatke popisu i brisanja s popisa značajnih trećih zemalja. Osmišljeni su kao: (a) konzervativni - jednostavnije je za treću zemlju da bude dodana na popis nego da ju se briše s popisa; i (b) transparentni - kriteriji za dodavanje na popis i brisanje s popisa utemeljeni su na jednostavnim pravilima. Pored toga, ESRB može iskoristiti svoje diskrecijsko pravo kada utvrđuje je li treća zemlja značajna za bankarski sektor Unije. Takvo diskrecijsko pravo će se najvjerojatnije iskoristiti u slučajevima kada je treća zemlja na granici ispunjavanja kriterija značajnosti.

(9)

Od Općeg vijeća će se zahtijevati da odobri svaku reviziju popisa značajnih trećih zemalja putem pisanog postupka. Ako bude podnesen prigovor, Upravno vijeće će glasovati. Tajništvo ESRB-a će jednom godišnje pripremiti nacrt popisa značajnih trećih zemalja primjenom kriterija za dodavanje i brisanje. Savjetodavni tehnički odbor moći će iskoristiti svoje diskrecijsko pravo i izmijeniti nacrt prije dostavljanja Općem vijeću.

(10)

Tajništvo ESRB-a pratit će značajne treće zemlje utvrđene u skladu s ovom odlukom. Druge države unutar Unije mogle bi pratiti druge treće zemlje, ovisno o njihovoj značajnosti za domaći bankarski sustav određene države članice. Stručno znanje stečeno od prikaza rizika i od ranijeg rada na protucikličkom zaštitnom sloju kapitala upotrijebit će se radi utvrđivanja onih pokazatelja koji su bitniji u smislu ranog utvrđivanja prekomjernog rasta kredita.

(11)

ESRB je prvobitno utvrdio da je značajno šest trećih zemalja na temelju nadzornih podataka s referentnim datumom 30. lipnja 2014. Treće zemlje koje su prvobitno utvrđene kao značajne su Savezna Republika Brazil, Posebno upravno područje Narodne Republike Kine Hong Kong, Narodna Republika Kina, Republika Turska, Ruska Federacija i Sjedinjenje Američke Države. Izmjene ovog popisa značajnih trećih zemalja trebao bi se objaviti na mrežnoj stranici ESRB-a.

(12)

Prva revizija popisa značajnih trećih zemalja, kako ih je utvrdio ESRB, obavit će se u drugom tromjesečju 2017., upotrebom nadzornih podataka s referentnim datumom 31. prosinca 2016. Zbog toga je potrebno imati dovoljno podataka za primjenu kriterija za dodavanje. Budući da neće biti dovoljno podataka za primjenu kriterija brisanja, prva revizija će uzeti u obzir samo moguća dodavanja na popis značajnih trećih zemalja.

(13)

Naknadne revizije popisa značajnih trećih zemalja obavit će se upotrebom nadzornih podataka s referentnim datumom 31. prosinca svake odgovarajuće kalendarske godine. Čim bude dostupno dovoljno podataka za primjenu kriterija za brisanje, naknadne revizije će također uzeti u obzir moguća brisanja s popisa značajnih trećih zemalja,

(a)

„stopa protucikličkog zaštitnog sloja” ima značenje jednako onom iz članka 128. stavka 7. Direktive 2013/36/EU;

(b)

„izloženost” ima značenje jednako onom iz članka 5. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (6);

(c)

„praćenje/praćenje od strane Tajništva ESRB-a” znači upravljanje, održavanje i redovito ažuriranje skupa pokazatelja i kvantitativnih alata od strane Tajništva ESRB-a kako bi se ukazalo na potencijalni prekomjerni rast kredita u značajnim trećim zemljama;

(d)

„treća zemlja” ima isto značenje kako je utvrđeno u točki 1(g) odjeljka 2. Preporuke ESRB/2015/1.

(a)

iznosi izloženosti ponderirani rizikom;

(b)

originalne izloženosti;

(c)

izloženosti u statusu neispunjavanja obveza.

(a)

Obrazac C 09.01: presjek redaka 070, 080, 090, 100, 110, 120, 130, 140, 150, 160 i stupci 010, 020 i 080; i

(b)

Obrazac C 09.02: presjek redaka 030, 060 i 140 i stupci 010, 030 i 110.

(a)

aritmetička sredina izloženosti prema trećoj zemlji tijekom osam tromjesečja koja prethode referentnom datumu bila je najmanje 1 % za najmanje jedno od mjerila navedenih u članku 3. stavku 2.; i

(b)

izloženosti u oba dva tromjesečja koja prethode referentnom datumu bile su najmanje 1 % za najmanje jedno od mjerila navedenih u članku 3. stavku 2.

(a)

kada je aritmetička sredina izloženosti prema toj zemlji tijekom dvanaest tromjesečja koja prethode referentnom datumu bila manja od 1 % za sva mjerila navedena u članku 3. stavku 2.; i

(b)

izloženosti u oba dva tromjesečja koja prethode referentnom datumu bile su manje 1 % za sva mjerila navedena u članku 3. stavku 2.

12.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 97/28

(1)

Europski odbor za sistemske rizike (ESRB) odgovoran je za makrobonitetni nadzor u Uniji. U tom pogledu, ESRB nastoji doprinositi sprječavanju i umanjivanju sistemskih rizika za financijsku stabilnost u Uniji, uključujući rizike koji potječu izvan Unije. U okviru te zadaće, ESRB nastoji izbjeći regulatornu arbitražu i prekogranična curenja, tako da u cijeloj Uniji osigura primjenu istih ili istovjetnih makrobonitetnih zahtjeva na iste rizike. ESRB smatra da su tri zadaće osobito važne za osiguranje učinkovitosti mjera makrobonitetne politike. Te zadaće propisane su pravom Unije i/ili proizlaze iz Uredbe (EU) br. 1092/2010.

(2)

U prvom redu, ESRB je člankom 133. Direktive 2013/36/EU i člankom 458. Uredbe (EU) br. 575/2013 ovlašten ocjenjivati prikladnost mjera makrobonitetne politike prije nego ih donesu države članice ili Europska središnja banka (ESB).

(3)

U drugom redu, ESRB procjenjuje moguće negativne učinke prekograničnog prelijevanja posebnih mjera makrobonitetne politike te ako je od tijela nadležnog za primjenu mjera primljen zahtjev za uzajamno postupanje, procjenjuje treba li u pogledu određenih mjera makrobonitetne politike, koje su donijele države članice, uspostaviti uzajamnost u cijeloj Uniji u skladu s okvirom utvrđenim u Preporuci ESRB/2015/2 Europskog odbora za sistemske rizike. U skladu s člankom 134. Direktive 2013/36/EU i člankom 458. Uredbe (EU) br. 575/2013, države članice mogu od ESRB-a zahtijevati izdavanje preporuka drugim državama članicama kojima se zahtijeva uspostava uzajamnosti u pogledu njihovih mjera makrobonitetne politike. U skladu sa svojim ovlaštenjem, ESRB može također preporučiti uspostavu uzajamnosti mjera čija uspostava uzajamnosti podliježe nacionalnoj diskreciji.

(4)

ESRB doprinosi postizanju usklađenosti u cijeloj Uniji za stope protucikličkog zaštitnog sloja kapitala (CCB) koje se primjenjuju na izloženosti trećim zemljama. ESRB je člankom 138. Direktive 2013/36/EU posebno ovlašten izdavati preporuke kako bi se osiguralo da su takve stope CCB-a dovoljne za zaštitu institucija Unije od rizika prekomjernoga kreditnog rasta u trećim zemljama. U skladu s člankom 139. Direktive 2013/36/EU, ESRB može davati preporuke radi postizanja usklađenosti u svim državama članicama kada one izvršavaju ovlasti dodijeljene tim člankom u području određivanja i priznavanja stopa CCB-a za izloženosti trećim zemljama.

(5)

U odnosu na prvu zadaću ocjenjivanja prikladnosti određenih mjera makrobonitetne politike prije njihovog donošenja, ESRB je 2014. osnovao Tim za procjenu koji je ovlašten analizirati te mjere i pripremati mišljenja i preporuke. Budući da druga i treća zadaća ESRB-a imaju niz zajedničkih aspekata s njegovom prvom zadaćom, bilo bi preporučljivo proširiti ovlaštenje postojećeg Tima za procjenu na sve tri zadaće. S obzirom na prošireno ovlaštenje Tima za procjenu tada bi također bilo potrebno izmijeniti sastav Tima za procjenu na način da obuhvati širi krug stručnjaka. Nadalje, mandati određenih članova Tima za procjenu, koji su imenovani u skladu s Odlukom ESRB/2014/2 Europskog odbora za sistemske rizike (8), trebaju i dalje trajati do isteka odgovarajućih mandata.

(6)

Kako bi se ESRB-u omogućilo obavljanje ove tri zadaće, odgovarajućim tijelima preporučuje se obavještavati ESRB o mjerama makrobonitetne politike, uključujući one koje nadilaze zahtjeve utvrđene pravom Unije. Ti zahtjevi u vezi s obavješćivanjem utvrđeni su u članku 129. stavku 2., članku 130. stavku 2., članku 131. stavcima 7. i 12., članku 133., članku 134. stavku 2., članku 136. stavku 7. i članku 160. Direktive 2013/36/EU, kao i u članku 99. stavku 7. i članku 458. Uredbe (EU) br. 575/2013. Nadalje, Preporukom ESRB/2015/2 preporučeno je da odgovarajuća tijela obavještavaju ESRB o svim donesenim mjerama makrobonitetne politike.

(7)

Operativni postupci Tima za procjenu za svaku od njegove tri zadaće moraju imati različite vremenske rasporede prema kojima ESRB mora obavljati svoje odgovarajuće zadaće. ESRB će osobito donijeti svoja mišljenja ili preporuke o predmetnoj mjeri u roku od mjesec dana od primitka obavijesti, u skladu s člankom 133. Direktive 2013/36/EU i člankom 458. Uredbe (EU) br. 575/2013. ESRB će nastojati izmijeniti Preporuku ESRB/2015/2 u roku od tri mjeseca od kada je obaviješten o takvoj mjeri. Ako ESRB smatra da je potrebno djelovati u vezi sa stopom CCB-a koja se primjenjuje na izloženosti određenoj trećoj zemlji, nastojat će dati preporuku u roku od tri mjeseca od kada je saznao za mogući rizik od prekomjernog kreditnog rasta u dotičnoj trećoj zemlji.

(8)

Odluka ESRB/2014/2 mora se staviti izvan snage i zamijeniti ovom Odlukom kako bi se obuhvatile dvije dodatne zadaće Tima za procjenu i odgovarajuće promjene u njegovom sastavu,

a.

davanje preporuka i mišljenja ESRB-a o mjerama nacionalne makrobonitetne politike u skladu s člankom 133. stavcima 14. i 15. Direktive 2013/36/EU i člankom 458. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 575/2013;

b.

donošenje izmjena Preporuke ESRB/2015/2 kako bi se uvrstile dodatne mjere makrobonitetne politike o kojima je dostavljena obavijest i koje su preporučene radi uspostavljanja uzajamnosti sukladno, ali ne isključivo, članku 134. stavku 4. Direktive 2013/36/EU i članku 458. stavku 8. Uredbe (EU) br. 575/2013;

c.

davanje preporuka ESRB-a o utvrđivanju i priznavanju posebne stope CCB-a za izloženosti određenoj trećoj zemlji sukladno, ali ne isključivo, člancima 138. i 139. Direktive 2013/36/EU (u daljnjem tekstu: „preporuke ESRB-a o posebnim stopama CCB-a treće zemlje”).

(1)

„donošenje” ima isto značenje kao i u odjeljku 2. pododjeljku 1. Preporuke ESRB/2015/2;

(2)

„stopa protucikličkog zaštitnog sloja” znači stopa protucikličkog zaštitnog sloja kako je definirano člankom 128. stavkom 7. Direktive 2013/36/EU;

(3)

„sustav Darwin” znači unutarnji sustav upravljanja dokumentima ESRB-a;

(4)

„mjera makrobonitetne politike” ima isto značenje kao i u odjeljku 2. pododjeljku 1. Preporuke ESRB/2015/2;

(5)

„obavijest” ima isto značenje kao i u odjeljku 2. pododjeljku 1. Preporuke ESRB/2015/2;

(6)

„tijelo koje dostavlja obavijest” znači odgovarajuće tijelo koje dostavlja obavijest ESRB-u;

(7)

„mišljenje” znači svako mišljenje koje ESRB daje na temelju primitka obavijesti u vezi s mjerom makrobonitetne politike, u skladu s člankom 133. Direktive 2013/36/EU i člankom 458. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(8)

„uzajamnost” ima isto značenje kao i u odjeljku 2. pododjeljku 1. Preporuke ESRB/2015/2;

(9)

„preporuka” znači svaka preporuka koju ESRB daje sukladno, ali ne isključivo, članku 133. stavku 14., članku 134. stavku 4., članku 138. i članku 139. Direktive 2013/36/EU i članku 458. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(10)

„odgovarajuće tijelo nadležno za primjenu mjera” ima isto značenje kao i u odjeljku 2. pododjeljku 1. Preporuke ESRB/2015/2;

(11)

„odgovarajuće tijelo” ima isto značenje kao i u odjeljku 2. pododjeljku 1. Preporuke ESRB/2015/2;

(12)

„odgovarajuće tijelo iz treće zemlje” ima isto značenje kao i u odjeljku 2. pododjeljku 1. Preporuke ESRB/2015/1;

(13)

„treća zemlja” ima isto značenje kao i u odjeljku 2. pododjeljku 1. Preporuke ESRB/2015/1.

(a)

Ako Tim za procjenu utvrdi da je zatražena rasprava o mjeri koja se razmatra, Tajništvo ESRB-a iznosi procjenu Tima za procjene i nacrt izmjene Preporuke ESRB/2015/2 na sjednici ATC-a radi rasprave. Ta rasprava također obuhvaća vrste mjere kojima se putem druge države članice može uspostaviti uzajamnost mjere koja se razmatra. Kada u nacionalnom zakonodavstvu svih drugih država članica nije dostupna ista mjera kao što je mjera koja se razmatra, Tim za procjenu utvrđuje druge mjere s istovrsnim učinkom koje odgovarajuća tijela koja uspostavljaju uzajamnost, mogu koristiti u okviru mogućnosti.

(b)

Ako Tim za procjenu utvrdi da rasprava nije potrebna jer se mjera o kojoj je dostavljena obavijest temelji na izloženosti te je dostupna u svim drugim državama članicama, Tajništvo ESRB-a može preko sustava Darwin dostaviti nacrt izmjene Preporuke ESRB/2015/2 svim članovima ATC-a radi pisanog postupka. U tom slučaju, nacrtom izmjene Preporuke ESRB/2015/2 zahtijeva se uspostavljanje uzajamnosti te mjere od strane svih drugih država članica.

(a)

kada odgovarajuće tijelo iz treće zemlje zatraži priznavanje stope zaštitnog sloja u iznosu većem od 2,5 %;

(b)

kada imenovano tijelo obavijesti ESRB u skladu s preporukom A(1) Preporuke ESRB/2015/1, ili kada za zemlje koje su članice Bazelskog odbora za nadzor banaka (BCBS), Tajništvo ESRB-a sazna da je odgovarajuće tijelo iz treće zemlje odredilo za tu treću zemlju stopu CCB-a koja premašuje 2,5 %;

(c)

kada imenovano tijelo obavijesti ESRB u skladu s preporukama A(2) i B(3) Preporuke ESRB/2015/1;

(d)

kada imenovano tijelo obavijesti ESRB u skladu s preporukom C(1) Preporuke ESRB/2015/1 ili kada je stopa CCB-a, koju je odredilo odgovarajuće tijelo iz treće zemlje članice BCBS-a, bila priznata na temelju preporuke ESRB-a, a Tajništvo ESRB-a sazna da je odgovarajuće tijelo iz treće zemlje odredilo stopu CCB-a po nižoj stopi;

(e)

kada imenovano tijelo obavijesti ESRB u skladu s preporukom C(2) Preporuke ESRB/2015/1 ili kada je stopa CCB-a, koju je odredilo odgovarajuće tijelo iz treće zemlje članice BCBS-a, bila određena na temelju preporuke ESRB-a, a Tajništvo ESRB-a sazna da je odgovarajuće tijelo iz treće zemlje odredilo stopu CCB-a po nižoj stopi;

(f)

kada Tajništvo ESRB-a pronađe naznake prekomjernog kreditnog rasta u jednoj od trećih zemalja koje su prepoznate kao značajne za Uniju, kako je utvrđeno člankom 4. Odluke ESRB/2015/3.

12.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 97/36