9.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/1

9.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/2

—

uzimajući u obzir priopćenje Komisije naslovljeno „Istraživanje i inovacije za buduću europsku održivu mobilnost – razvoj europske prometno-tehnološke strategije” (COM(2012)0501),

—

uzimajući u obzir priopćenje Komisije naslovljeno Horizont 2020.– okvirni program za istraživanje i inovacije” (COM(2011)0808),

—

uzimajući u obzir Bijelu knjigu Komisije iz 2011. godine naslovljenu „Plan za jedinstveni europski prometni prostor – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima” (COM(2011)0144),

—

uzimajući u obzir priopćenje Komisije naslovljeno „Europa 2020 – strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. rujna 2011. o sigurnosti u prometu na cestama u Europi od 2011. do 2020. (1),

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam te mišljenje Odbora za regionalni razvoj (A7-0241/2013),

A.

budući da je Komisija utvrdila nedostatke u europskom sustavu inovacija u prometu;

B.

budući da ulaganja u istraživanje i inovacije u prometnom sektoru ujedno znače i ulaganja u gospodarstvo i otvaranje novih radnih mjesta te stoga mogu imati trostruk učinak;

C.

budući da su inovacije nužne radi stvaranja pametnijega, sigurnijega i inteligentnijeg prometnog sustava za javnost, odgovaranja na ekološke izazove s kojima se suočava prometni sektor i ostvarivanja gospodarstva sa smanjenim udjelom ugljika;

D.

budući da su ciljevi strategije Europa 2020. u vezi s klimatskim promjenama i energijom usko povezani s inovacijama u prometu: 20 % manje stakleničkih plinova u odnosu na 1990. godinu, dobivanje 20 % energije iz obnovljivih izvora te povećanje energetske učinkovitosti za 20 %, kao i cilj da se broj poginulih u prometnim nesrećama smanji za 50 % u odnosu na 2001. godinu;

E.

budući da će u stavovima korisnika i u standardima koje oni zahtijevaju trebati postići istinske promjene želi li se znatan broj tvrtki i pružatelja usluga navesti na promjenu vlastitih paradigmi i korištenje inovacijske mogućnosti koje pružaju stvaralačka konvergencija i kreativno razmišljanje opisano u točki 5.3. priopćenja Komisije COM(2012)0501;

F.

budući da su inicijative navedene u Bijeloj knjizi o prometu dobrodošle, osobito one koje se spominju u odjeljku 3.2. (naslovljenom „Inovacije za budućnost” – tehnologija i ponašanje”), zajedno s inicijativama 7 („Multimodalni prijevoz robe: e-teret”) i 22 („Nesmetana mobilnost‚ od vrata do vrata”);

G.

budući da Europska strategija mora osigurati uspostavu ravnoteže između nastojanja za smanjenjem ekološkog otiska prouzročenog prometom i nastojanja za osiguravanjem slobode kretanja u Europskoj uniji kako bi se postigao jedinstven europski prometni prostor koji je intermodalan, međusobno povezan, integriran i učinkovit u upotrebi resursa;

H.

budući da je još u 2012. godini u prometnim nesrećama u Europskoj uniji poginulo više od 31 000 ljudi te ih je više od 1 500 000 ozlijeđeno, u nekim slučajevima teško;

I.

budući da su tehnologije koje će pomoći u ostvarenju ciljeva „Europskog područja prometne sigurnosti” već dostupne, ali nisu uvedene na tržište;

1.

ističe da bi europska prometno-tehnološka strategija za održivu europsku mobilnost ubuduće trebala ponajprije promicati kvalitetu usluge, praktičnost za putnike i tvrtke i održivu mobilnost te se rukovoditi ciljevima i zakonodavstvom Unije u vezi sa smanjenjem potrošnje energije, prometne buke, zagađivača zraka, sirovina i emisija stakleničkih plinova do 2020., 2030. i 2050. godine, kao i poboljšanjem zdravlja i kvalitete života, porastom kvalitete usluga, pružanjem sve prilagođenijih rješenja koja su sve više oblikovana prema potrebama korisnika te poboljšanjem sigurnosti;

2.

poziva Komisiju i Vijeće da, s obzirom na važnost istraživanja i inovacija za cjelokupno europsko gospodarstvo, prepoznaju važnost inicijative Horizon 2020. i odgovarajuće je financiraju;

3.

potvrđuje Komisijin cilj boljeg usklađivanja istraživanja i inovacija u prometu s ciljevima i planovima europske prometne politike za svako područje, no smatra da pristup predložen u priopćenju Komisije treba prilagoditi prioritetima definiranima dalje u tekstu;

4.

smatra da bi europska strategija na području prometnih tehnologija trebala obuhvatiti sve regije EU-a kako bi se osigurao učinkovit protok ljudi i roba, a time i stvaranje istinskoga jedinstvenog europskog tržišta;

5.

smatra da je učinkovitija, koherentnija i usmjerenija upotreba istraživanja i inovacija u uspostavi i provedbi prometne politike ključna da bi se moglo odgovoriti na nove okolnosti, raskinuti s konvencionalnim načinom razmišljanja i usredotočiti se na inovativne ideje, a time i moći pružiti korisnicima inovativna prometna rješenja koja zadovoljavaju potrebe i ispunjavaju zahtjeve dostupnosti, profitabilnosti, vjerodostojnosti, kvalitete i kontinuiteta;

6.

potiče Komisiju da izradi povoljan okvir za istraživanje i inovacije stvaranjem pravednih, učinkovitih i inovativnih sustava cijena za sve oblike mobilnosti i načine prijevoza, osobito putem internalizacije vanjskih troškova, uzimajući u obzir načela „onečišćivač plaća” i „korisnik plaća”;

7.

ističe beskorisnost predloženog Komisijina Sustava za praćenje i informiranje o istraživanjima i inovacijama na području prometa (TRIMIS) te ustraje u tome da se u njega uključi korisnička perspektiva jer bi ona poslužila kao idealno sredstvo za otkrivanje prepreka inovacijama uzrokovanih uvriježenim navikama te za uočavanje prilika i poticanje širenja novih mogućnosti usluga s ciljem promicanja i unapređenja promjena u društvenim stajalištima prema održivu prometu;

8.

naglašava da će usmjeravanje isključivo na tehnologiju nužno onemogućiti ostvarivanje punog potencijala prometnih inovacija te da može omesti razvoj novih inovativnih ideja; smatra, stoga, da politike Unije trebaju biti tehnološki neutralne s obzirom na alternativne prometne tehnologije („neutralnost tehnologije”), pri čemu o prioritetima i financiranju treba odlučivati na temelju rezultata postignutih tijekom cjelokupnoga životnog ciklusa tehnologija koje se upotrebljavaju na određenim područjima prometa te da nastojanja za harmonizacijom ne smiju biti prepreka razvoju inovativnih ili alternativnih rješenja na području prometa, raznolikosti kombinacije korištenih energenata i upotrebi pametnih komunikacijskih tehnologija;

9.

naglašava kako je, radi pomaganja tvrtkama i javnim tijelima da usvoje nova rješenja i inovativne tehnologije, potrebna veća učinkovitost u inovacijskom lancu te da su potrebna veća ulaganja u takve mjere, kao što su gospodarski poticaji za prevladavanje prepreka u primjeni i uvođenju na tržište („obveze u odnosu na cijeli ciklus”); potiče, stoga, Komisiju da poduzme mjere u skladu s njegovom postavkom da za oslobađanje punog inovacijskog potencijala prometnog sektora i pružanje potpore inovativnim aktivnostima treba upotrijebiti i subvencije kako bi se pomoglo u pokretanju novih rješenja na tržištu, njihovu predstavljanju i potpunoj primjeni te da odgovarajuća upravljačka i financijska sredstva mogu jamčiti brzu primjenu rezultata istraživanja;

10.

smatra da bi sve europske regije i njihova radna snaga trebali iskoristiti prednosti takve strategije te naglašava potrebu za uzimanjem u obzir regionalnih osobitosti i potencijala, osobito u razvoju čistijih načina prijevoza; poziva vlasti na nižim razinama da zajedno s dionicima stvaraju inovacijska partnerstva na području održive mobilnosti;

11.

poziva na pružanje snažnije potpore istraživačko-inovacijskim aktivnostima malih i srednjih poduzeća, osobito kroz omogućivanje lakšeg pristupa fondovima EU-a i smanjenje administrativnih opterećenja te ističe važnost stvaranja i održavanja zaposlenosti i održivog rasta putem istraživanja i inovacija;

12.

ustraje u tome da ulaganja u okviru strukturnih i investicijskih fondova EU-a otvaraju velike mogućnosti za razvoj pametne specijalizacije na području održive mobilnosti u europskim regijama;

13.

potiče nacionalne i regionalne vlasti da osmisle strategije istraživanja i razvoja koje se temelje na konceptu pametne specijalizacije kako bi se osiguralo učinkovitije uvođenje strukturnog financiranja i poboljšala sinergija između ulaganja privatnog i javnog sektora;

14.

podsjeća, s tim u vezi, da strategija za inovativnu tehnologiju treba biti osmišljena na temelju karakteristika i razlikovnih značajki dotičnih teritorija, što znači da neće biti dovoljna upotreba jednog pristupa za sve; smatra, na primjer, da regije pogođene posebnim teritorijalnim ograničenjima, kao što su otoci, brdsko-planinska područja, granične i rijetko naseljene regije imaju posebne vrste gospodarskih i drugih potencijala čije ostvarenje zahtijeva odgovarajuća i inovativna rješenja za mobilnost; ističe, u tom smislu, potrebu za izdvajanjem odgovarajućih sredstava za održivu prometnu infrastrukturu;

15.

naglašava potrebu za većim pojednostavljenjem administrativnih postupaka za financiranje istraživanja i inovacija na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj, lokalnoj i prekograničnoj razini kako bi se uspostavio jasan i transparentan pravni okvir;

16.

naglašava kako ne smije biti popuštanja u nastojanjima za smanjenjem broja poginulih i ozlijeđenih na cestama; potiče Komisiju da razmotri i primijeni one prijedloge za poboljšanje sigurnosti na cestama koje je Parlament usvojio velikom većinom glasova;

17.

smatra da je promjena u prometnoj tehnologiji ispravna i važna; naglašava, međutim, da se ta promjena ne smije ostvarivati putem zabrana, nego putem poticaja za upotrebu novih tehnologija s niskom potrošnjom resursa;

18.

naglašava da ne smije biti zabrana usmjerenih protiv razmišljanja o novim inovativnim prometnim rješenjima ili o tome da se iskušani i ispitani postupci upotrebljavaju u novim kombinacijama;

19.

smatra da se istraživanje i razvoj na području održive mobilnosti treba zasnivati na načelu integracije, osobito kroz dokidanje nepostojećih prekograničnih veza (međuveza), povećanu kompatibilnost između sustava i unutar njega (interoperabilnost), kao i kroz ciljeve postizanja pomaka prema kombinaciji najpogodnijeg i najodrživijeg načina prijevoza za danu rutu (intermodalnost i sumodalnost);

20.

podsjeća na potrebu da EU razvije istinski zajedničku prometnu politiku osiguravajući relevantnost prometa unutar europskih regija i između njih te njegovu koherentnost na svim lokalnim, regionalnim i nacionalnim razinama te na razini EU-a; poziva države članice i regije da osiguraju da će kombinacija modela zajamčiti veću usmjerenost na istinski održivu mobilnost;

21.

naglašava da se ova strategija mora zasnivati na integracijskom modelu u kojemu se međuregionalnim vezama i nepostojanju prekograničnih veza pridaje najveća važnost, uključujući one u geografski rascjepkanim područjima, i u kojemu inovativna rješenja za multimodalni prijevoz mogu smanjiti regionalne razlike, potaknuti mobilnost radne snage te ojačati teritorijalnu koheziju; svjestan je činjenice da na području prometnih mreža trenutačno postoje značajne razlike između regija te skreće pozornost na potrebu za ulaganjima u održive prometne tehnologije i rješenja u regijama sa specifičnim nepovoljnim okolnostima, uzimajući pri tome u obzir i potencijal Instrumenta za povezivanje Europe;

22.

naglašava da se istraživanje i inovacije trebaju usmjeriti i na razvoj održivih infrastrukturnih elemenata za podupiranje prijelaza na uporabu obnovljivih primarnih proizvoda kao što je drvo ili kompozitnih materijala kao što su dijelovi željezničke infrastrukture (npr. stupovi za sustave spojnih vodova ili signalizaciju, građevinski materijal za perone ili mostove); ističe da to obuhvaća i istraživačko-inovacijske aktivnosti usmjerene na razvoj tvari za impregnaciju drvenih pragova koje može poslužiti kao zamjena za kreozot, čija će se upotreba ukinuti 2008. u skladu sa zakonodavstvom EU-a;

23.

naglašava da se novi pristupi mobilnosti ne mogu nametati i da postoji potreba, radi promicanja održivijeg ponašanja, za snažnijim istraživačkim nastojanjima na području eko-društvenih znanja te urbanizma i prostornog planiranja, kao i na području tehnologija povezanih s potražnjom za mobilnošću i promjenom ponašanja s ciljem boljeg nadzora prometnih tokova putem, između ostaloga, inovativnih instrumenata za upravljanje mobilnošću, lanaca nesmetane mobilnosti „od vrata do vrata” koji odgovaraju na zahtjeve korisnika, ekoloških i inteligentnih sustava za vožnju i upotrebe informacijskih i komunikacijskih tehnologija za rad u stvarnom vremenu;

24.

smatra da je ključno da se lokalne i regionalne vlasti uključe u upravljanje europskom inovacijskom politikom u pogledu prometa i mobilnosti; ističe da te javne vlasti mogu primijeniti svoje iskustvo i stručnost, kako u pitanjima integracijskih tehnologija, infrastrukture, vozila i putnika, tako i u poticanju novih društvenih navika koje se tiču mobilnosti; primjećuje da lokalne i regionalne vlasti mogu uočiti najakutnije probleme mobilnosti te su zadužene za njihovo rješavanje, da one stalno ispituju i uvode dobre prakse i inovativne ideje te da su, s obzirom na različite situacije s kojima se moraju suočavati, posebno dobro upućene u inovacije;

25.

naglašava potrebu za istraživanjem poštene intramodalne i intermodalne konkurencije u prometnom sektoru te prepreka koje stvaraju interesne skupine povezane s trenutačnim poslovnim modelima, osobito uključujući istraživanje tehnoloških alata potrebnih za unapređivanje dosljednog i učinkovitog provođenja i nadzora pravila o kabotaži, socijalnih odredbi u cestovnom prometu i radnih uvjeta osoba zaposlenih u tom sektoru;

26.

naglašava da su hitno potrebna inovativna rješenja za smanjenje buke svih načina prijevoza, a osobito na njezinu izvoru, kako bi se zaštitilo zdravlje i kvaliteta života građana EU-a i osiguralo da ih stanovništvo prihvati; snažno podsjeća, u tom smislu, na svoju rezoluciju o jedinstvenom europskom prometnom prostoru koja poziva da se do 2020. godine smanje buka i vibracije te potrošnja energije željezničkih vozila za 20 % u odnosu na referentne vrijednosti iz 2010. godine te još jedanput naglašava da bi emisije buke trebale od samoga početka igrati važnu ulogu u razvoju novih tehnologija, strategija i infrastrukture na području prometa;

27.

uvjeren je da inovativne tehnologije koje se bave interakcijom između infrastrukture i vozila mogu igrati važnu ulogu u smanjenju broja nesreća, buke i vibracija, potrošnje energije, emisije plinova i utjecaja na klimu;

28.

potvrđuje da bi se nastojanja za postizanjem čišće energije namijenjene tehnologijama prijevoza i mobilnosti trebala povezati s učinkovitijim konceptima i boljom izradom vozila; naglašava potencijal za energetske uštede upotrebom inovativnih ideja, kao što su mjere za „žetvu energije” koje iskorištavaju mogućnosti sadržane u obnovljivim izvorima energije i upotrebi alternativnih goriva;

29.

naglašava potrebu da se ne razmišlja samo o izgradnji nove prometne infrastrukture nego da se, u istraživačkim i razvojnim strategijama, izričito uzimaju u obzir aspekti popravka, održavanja i nadograđivanja (npr. kroz opremanje infrastrukture komponentama za inteligentno upravljanje prometom i tehnologijom „komunikacija automobila s infrastrukturom”);

30.

poziva države članice i Komisiju da ulažu u istraživanje inteligentnog prometnog sustava (ITS) te osiguraju njegovo provođenje, pomažući time u smanjivanju prometne gužve, povećanju europske prometne ekološke učinkovitost i poboljšanju sigurnosnih standarda;

31.

poziva Komisiju da razmisli o usklađivanju kontejnera i drugih prijevoznih spremnika, kao i dimenzija vozila u svim oblicima prijevoza, radi promicanja cilja interoperabilnosti i intermodalnosti;

32.

poziva Komisiju da za države članice osigura priručnik s najboljim primjerima iz prakse za djelovanje u skladu s graničnim vrijednostima utvrđenima direktivom o kvaliteti zraka;

33.

potvrđuje važnost istraživanja i inovacija na području individualne mobilnosti i naglašava da ponašanje korisnika prometa ima odlučujuće značenje; poziva na stvaranje poticaja za odabir održivih, fizički aktivnih, sigurnih i zdravih načina prijevoza i mobilnosti s ciljem razvoja inovativnih pristupa koji promiču ekološki prihvatljiv javni prijevoz, hodanje i vožnju bicikla, uzimajući u obzir potrebe i specifičnosti gradskih, prigradskih, međugradskih i ruralnih područja; smatra važnim poboljšanje interoperabilnosti između prijevoznih usluga i smatra da će upravna tijela trebati obratiti posebnu pozornost te hitro reagirati na eventualne tehničke i administrativne probleme koji se mogu pojaviti, pri čemu je cilj početi otvarati tržište prema novim prijevoznim mogućnostima koje odgovaraju gore navedenim karakteristikama;

34.

naglašava potrebu da institucije EU-a postave primjere dobre prakse u okviru vlastitih usluga za upravljanje mobilnošću te da se prema trudu koji je za to potreban i njegovim rezultatima odnose transparentno, čineći to svojim zaštitnim znakom;

35.

naglašava potrebu za promicanjem uspješnih praksi na području održivog prometa te za pojačavanjem suradnje i razmjene dobrih praksi između regija sa sličnim razvojnim potencijalima; preporučuje da lokalne vlasti nadograde primjere dobre prakse izgradnjom planova za održivu gradsku mobilnost uz usku suradnju s organizacijama civilnog društva;

36.

smatra da bi europski satelitski navigacijski sustavi, kakav je Galileo, trebali biti važan oslonac za razvoj inteligentnog i učinkovitog prometa u Europi;

37.

podupire istraživanje i inovacije koji mogu pridonijeti pomaku s koncepta posjedovanja vozila prema nekonvencionalnom korisničkom ponašanju i novim oblicima usluga povezanih s prijevozom, poput zajedničkog korištenja automobila i bicikla; potiče Komisiju da pojača svoje promicanje kolektivnih oblika individualne mobilnosti i individualiziranih javnih i kolektivnih prijevoznih sustava;

38.

poziva da se istraživanje proširi na porezno i administrativno područje kako bi se utro put kreativnim poticajima u smislu poreza, naknada i javnih tarifa, usmjerenima i na privatne osobe i na proizvođače ili pružatelje proizvoda, usluga i/ili sadržaja, s ciljem poticanja vožnje bicikla oblicima održive mobilnosti;

39.

ističe još jedanput potrebu za poboljšanjem i promicanjem multimodalnog prijevoza kroz integrirane i elektroničke programe pružanja informacija i prodaje karata na temelju sustava otvorenih izvora podataka; ističe da istraživanje i inovacije na tom području trebaju biti posebno usmjerene na nepostojanje prepreka, interoperabilnost, pristupačnost i transparentnost cijena, prilagođenost korisniku i učinkovitost;

40.

naglašava potrebu za razvojem inovativnih, dugotrajnih infrastrukturnih rješenja – uključujući snažniji razvoj sustava za pružanje informacija, plaćanje i rezervacije – koja osobito uzimaju u obzir potrebu za ostvarivanjem pristupa bez prepreka za sve putnike, a posebno za osobe s invaliditetom i osobe smanjenje pokretljivosti, kao što su korisnici s invalidskim kolicima, dječjim kolicima, biciklima ili oni s teškom prtljagom;

41.

zalaže se da se podaci o redu vožnje i kašnjenjima u javnom prijevozu stave na raspolaganje bez ograničenja, što bi trećim stranama omogućilo razvoj telematskih aplikacija koje putnicima mogu pružiti dodatne praktične pogodnosti, na primjer obavještavanje u stvarnom vremenu o načinima dolaska do određenog odredišta korištenjem različitih načina prijevoza ili usporedbu ekoloških otisaka proizvedenih različitim načinima prijevoza pri putovanju na određeno odredište;

42.

naglašava da bi, kada je riječ o razvoju inovacija za promet i mobilnost u gradskim i stambenim područjima, naglasak trebalo staviti na zdravlje i kvalitetu života, uključujući pravednu raspodjelu prostora za sve, smanjenje buke i čišći zrak;

43.

podsjeća Komisiju na hitnu potrebu za poboljšanjem sigurnosti za sve sudionike u cestovnom prometu, a osobito za najugroženije poput djece, starijih osoba, pješaka, biciklista i osoba s invaliditetom ili osoba sa smanjenom pokretljivošću; podupire projekte istraživanja i inovacija koji kombiniraju tehnološka rješenja s inteligentnim vozačima i njihovim pristupima u ponašanju;

44.

smatra kako je radi smanjenja prometnih gužvi u gradskim područjima i jako izgrađenim regijama važno ne samo povećati učinkovitost postojećih prijevoznih sredstava nego i točno definirati, putem tehnološkog napretka, alternativna prometna rješenja i potaknuti njihovu upotrebu;

45.

snažno potiče Komisiju na promicanje inovacija na području brodova nulte emisije, osobito trajekata, linijskih brodova za krstarenje i pomorskih brodova, na temelju upotrebe obnovljivih izvora energije vjetra, sunca i valova te uz povezivanje s tehnologijama gorivih članaka;

46.

poziva Komisiju da usmjeri istraživačka nastojanja na daljnje smanjenje utjecaja emisija iz svih načina prijevoza na zdravlje i klimu;

47.

smatra da koherentna i učinkovita europska prometno-tehnološka strategija mora biti u skladu sa strategijom EU 2020. (COM(2010)2020) i ciljevima za smanjenja vrijednosti iz 1990. godine, kao i u potpunoj suglasnosti s Bijelom knjigom o prometu iz 2011., „Planom za jedinstveni europski prometni prostor – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima” (COM(2011)0144), u smislu teritorijalne kohezije i uravnoteženog razvoja; smatra da bi ona trebala omogućiti smanjenje potrošnje energije, prometne buke, prometnih potreba, zagađivača zraka i emisija stakleničkih plinova; ustraje na tome da će EU, želi li ostvariti te ishode, morati postaviti čvrste ciljeve za 2020., 2030. i 2050. godinu;

48.

naglašava potrebu za jačanjem istraživanja i inovacija na području unutarnje plovidbe, osobito s ciljem razvoja čistih plovila i tehnologija prilagođenih plovidbi brodova niskog gaza, kao što su brodovi prilagođeni riječnoj plovidbi za održivu unutarnju plovidbu, što bi omogućilo postizanje ušteda u infrastrukturi unutarnjih plovnih putova;

49.

pozdravlja Komisijin prijedlog za uspostavu Sustava za praćenje i informiranje o istraživanjima i inovacijama u prometu (TRIMIS); naglašava važnost pružanja redovitih, besplatnih, lako dostupnih i pouzdanih informacija regionalnim kreatorima politika; žali zbog činjenice da je i dalje veoma teško ostvariti pristup informacijama u vezi sa sredstvima EU-a za prometne projekte;

50.

preporučuje da Komisija izradi inicijative za utvrđivanje i nagrađivanje programa održivoga urbanog razvoja po uzoru, primjerice, na nagrade RegioStars;

51.

naglašava da se sveobuhvatnoj europskoj strategiji mora pružiti potpora po načelu „odozdo prema gore” kroz dobro pripremljene integrirane prometne strategije lokalnih i regionalnih vlasti te nacionalnih vlada; zauzima stajalište da je izradu takvih strategija potrebno poduprijeti kroz europske fondove;

52.

smatra da se sve javne potpore trebaju pružati u skladu s odgovarajućim europskim zakonodavstvom o državnim potporama, uključujući pravila o istraživačkim, razvojnim i inovacijskim djelatnostima te o financiranju prometnih djelatnosti i infrastrukture; zauzima stajalište, međutim, da bi pravila o državnim potporama EU-a trebala uzeti u obzir i specifične nepovoljne okolnosti u određenim regijama;

53.

ističe potrebu da Komisija unaprijedi svoje aktivnosti na području prijenosa znanja proizišlih iz istraživačkih i inovacijskih djelatnosti na zainteresirane korisnike (na primjer mala i srednja poduzeća ili znanstvene institute) stvaranjem objedinjene baze podataka s jasno kategoriziranim pregledom svih projekata istraživanja i inovacija koje financira EU;

54.

naglašava važnost novih inicijativa kao što su udruživanje prometnih i logističkih kapaciteta s ciljem učinkovitijeg prijevoza roba; poziva Komisiju da se pozabavi mogućim preprekama takvim inicijativama;

55.

naglašava važnost emisijskih normi za određene načine prijevoza, tj. automobile; zauzima stajalište da bi sličan pristup trebalo istražiti i za zrakoplovstvo i brodove;

56.

podupire daljnja istraživanja i inovacije na području sigurnosnih rješenja za prometni sektor, pod uvjetom da se poštuje načelo proporcionalnosti, nediskriminacije i zaštite podataka;

57.

podupire i zalaže se za pristup koji je predložila Komisija s mjerama za europsku prometno-tehnološku strategiju; naglašava, međutim, da to ne pruža pravnu osnovu za delegirane i slične pravne akte, nego da Komisija mora predložiti mjere za usvajanje postupkom suodlučivanja;

58.

poziva Komisiju da u pripremi europskog strateškog prometno-tehnološkog plana i opcija za daljnje djelovanje uzme u obzir prioritete utvrđene u ovom izvješću;

59.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

9.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/8

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisiju naslovljenu „Kako osigurati funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta” i popratne radne dokumente (COM(2012)0663),

—

uzimajući u obzir svoje stajalište od 12. ožujka 2013. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o smjernicama za transeuropsku energetsku infrastrukturu kojom se Odluka br. 1364/2006/EZ stavlja izvan snage (1),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 994/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o mjerama zaštite sigurnosti opskrbe plinom kojom se Odluka Vijeća 2004/67/EZ stavlja izvan snage (2),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1227/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o cjelovitosti i transparentnosti veleprodajnog tržišta energije (3),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište prirodnog plina (4),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije kojom se Direktiva 2003/54/EZ stavlja izvan snage (5),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 714/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uvjetima za pristup mreži za prekograničnu razmjenu električne energije kojom se Uredba (EZ) br. 1228/2003 stavlja izvan snage,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uvjetima za pristup sustavu plinovoda za prijenos prirodnog plina kojom se Uredba (EZ) br. 1775/2005 stavlja izvan snage,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti (6),

—

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2009/71/Euratom od 25. lipnja 2009. o uspostavljanju okvira Zajednice za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja (7),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020. – Strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

—

uzimajući u obzir Odluku br. 994/2012/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. kojom se uspostavlja mehanizam razmjene informacija u pogledu međudržavnih sporazuma između država članica i trećih zemalja u području energetike (8),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 15. prosinca 2011. naslovljenu „Energetski plan 2050.” (COM(2011)0885),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. listopada 2012. naslovljenu „Akt o jedinstvenom tržištu II: zajedno za novi rast” (COM(2012)0573),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 6. lipnja 2012. naslovljenu „Obnovljiva energija: glavni sudionik na europskom energetskom tržištu” (COM(2012)0271),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 25. studenog 2010. naslovljenu „Ususret novoj energetskoj strategiji za Europu 2011.-2020.” (9),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 12. lipnja 2012. o sudjelovanju u suradnji u području energetske politike s partnerima izvan naših granica: strateški pristup sigurnoj, održivoj i konkurentnoj opskrbi energijom (10),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. prosinca 2012. o industriji čelika u EU-u (11),

—

uzimajući u obzir preporuke koje je 12. veljače 2013. dao Okrugli stol na visokoj razini o budućnosti europske industrije čelika,

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 15. ožujka 2012. o planu za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija CO2 do 2050. (12),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 14. ožujka 2013. o Energetskom planu 2050., energetska budućnost (13),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju o industrijskim, energetskim i drugim aspektima plina i nafte iz škriljevca (14) i svoju rezoluciju o učincima aktivnosti dobivanja plina i nafte iz škriljevca na okoliš (15), obje usvojene 21. studenog 2012.,

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenje Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A7-0262/2013),

A.

budući da su se države članice obvezale na jasne rokove za dovršenje unutarnjeg energetskog tržišta do 2014. i uklanjanje „energetskih otoka” EU-a do 2015.;

B.

budući da je dovršeno unutarnje energetsko tržište neophodno za opću energetsku sigurnost i održivost Unije te je od ključne važnosti za njezinu globalnu konkurentnost, gospodarski rast i stvaranje novih radnih mjesta, kako je priznato Aktom o jedinstvenom tržištu II i strategijom Europa 2020.;

C.

budući da se strategija Energija 2020. Komisije temelji na procjenama potrebe za nužnim ulaganjima u energetski sektor koja iznosi 1 bilijuna EUR do 2020., od čega je 540 milijardi EUR za proizvodnju energije i 210 milijardi EUR za električne i plinske mreže od europske važnosti;

D.

budući da Energetski plan 2050. ističe da su potpuna integracija europskih energetskih mreža i otvaranje tržišta ključni za održavanje ravnoteže između energetske sigurnosti, konkurentnosti, troškovne učinkovitosti, održivog gospodarstva i interesa potrošača; budući da Energetski plan 2050. navodi da su energetska učinkovitost, obnovljivi izvori energije i energetske infrastrukture mogućnosti zbog kojih nije potrebno žaliti;

E.

budući da udio obnovljivih izvora energije u europskoj kombinaciji izvora energije raste u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju; budući da integracija obnovljivih izvora energije velikih razmjera pretpostavlja prilagodbu mreže i poboljšanu fleksibilnost;

F.

budući da će jedinstveno energetsko tržište osnažiti Uniju da djeluje jedinstveno prema vanjskim partnerima i osigura jednake uvjete za sva trgovačka društva unutar i izvan EU-a, u isto vrijeme osiguravajući društvene i ekološke standarde i radeći prema uzajamnosti u trećim zemljama;

G.

budući da je potrebno uspostaviti sustav koji će dopuštati državama članicama da razmjenjuju informacije o sporazumima s trećim zemljama o opskrbi energijom;

H.

budući da unutarnje europsko energetsko tržište i njegova odgovarajuća nacionalna energetska tržišta moraju biti konkurentna i dati pravi izbor i transparentne informacije svim potrošačima, koji igraju ključnu ulogu u energetskom tržištu; budući da je dovršenje unutarnjeg energetskog tržišta ključno kako bi se smanjili energetski troškovi te cijene spustile na pristupačne i konkurentne razine u kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom razdoblju; budući da se smanjene cijene na energetskim tržištima često ne prenose potrošačima.

I.

budući da se Europska energetska zajednica, primjenjujući metodu Zajednice, mora temeljiti na snažnom zajedničkom energetskom tržištu, koordinaciji kupovine energije izvan EU-a te zajedničkom europskom financiranju novih tehnologija za održivu energiju, posebno u područjima istraživanja i inovacije;

J.

budući da je postignut određeni napredak prema pojačanoj prekograničnoj suradnji, djelomičnom uklanjanju energetskih otoka i sprječavanju nestašice opskrbe;

1.

općenito pozdravlja Komunikaciju i popratni akcijski plan, koji sažimaju do sada postignuti napredak i izazove koji predstoje dovršenju unutarnjeg energetskog tržišta;

2.

priznaje da će se trend povećavanja cijena energije najvjerojatnije nastaviti budući da su trenutno te cijene povezane s cijenom nafte po bačvi u slučaju plina te s nestabilnim cijenama goriva u slučaju električne energije, te su dodatno pod utjecajem europske ovisnosti o uvozu nafte i plina, učinka mjera intervencije, nedovoljnih akcija promicanja energetske učinkovitosti i nedostatka ulaganja potrebnih da bi se održali i modernizirali energetski sustavi (uključujući povratne tokove i spojne vodove) s ciljem osiguravanja visokih razina sigurnosti opskrbe i olakšavanja integracije obnovljivih izvora energije; zagovara, stoga, odvajanje mehanizma određivanja cijene plina od indeksacije nafte u korist fleksibilnijih alternativa, istovremeno poštujući slobodu trgovinske razmjene;

3.

naglašava da će razvoj autohtonih izvora voditi prema pojavi novih trgovinskih čvorišta u EU-u i novih promptnih tržišta za plin i električnu energiju, tako predstavljajući pravu priliku da EU i države članice odrede svoje vlastite cijene energije, uključujući i na regionalnoj i lokalnoj razini;

4.

prepoznaje europsku dodanu vrijednost bolje koordinacije energetske politike i suradnje među državama članicama, u duhu solidarnosti, te stvaranja učinkovitih i sigurnih prekograničnih energetskih sustava, stvarajući tako sinergije putem poboljšanog upravljanja ponudom i potražnjom energije, olakšanog pametnim tehnologijama na razini sustava distribucije;

5.

ukazuje na važnost regionalnih tržišta i suradnje između država članica kada se radi o otklanjanju zapreka, ubrzavanju postupka integracije i poboljšavanju učinkovitosti mreže;

6.

podsjeća na svoju potporu stvaranju Europske energetske zajednice između država članica i traži Komisiju i Europsko vijeće da izvijeste o ostvarenom napretku prema njezinom stvaranju;

7.

naglašava da su pojedinci, mali i srednji poduzetnici i industrija, kao krajnji potrošači energije, u samom središtu transparentnog unutarnjeg energetskog tržišta koje je pristupačno korisnicima; primjećuje da oni kao takvi moraju biti primjereno zaštićeni i točno informirani te imati jednostavan pristup informacijama, tako da mogu ostvariti u potpunosti svoja prava, dok ih se istovremeno ohrabruje da igraju aktivniju ulogu u poticanju tržišnog natjecanja, odmičući se tako od pasivnih primatelja usluga prema aktivnim informiranim potrošačima i protrošačima;

8.

naglašava važnost osiguravanja konkurentnog, transparentnog energetskog tržišta kojim se lako upravlja i koje potrošačima nudi pravi izbor i konkurentne cijene te pruža svim trenutnim i budućim potrošačima energije u EU-u sigurne, održive, pristupačne i pouzdane načine proizvodnje energije koji uzimaju u obzir interese naraštaja koje dolaze;

9.

zauzima stajalište da će veće sudjelovanje potrošača biti olakšano putem lokalnih zadruga za obnovljivu energiju, inicijativa kolektivnog prebacivanja i udruženja ili drugih čimbenika poput decentralizirane pohrane i pametnih uređaja; vjeruje da će takvi čimbenici pomoći potrošačima da bolje razumiju i upravljaju svojom potrošnjom energije i da će time postati fleksibilniji i osjetljiviji (iz perspektive ponude i potražnje) te da oni mogu pojačati pristup obnovljivim izvorima energije i proizvesti nužna financijska ulaganja;

10.

skreće pažnju na prednosti korištenja višetarifne mreže kako bi se potrošači potaknuli na potrošnju energije izvan kritičnih razdoblja u interesu promicanja održivog korištenja energije;

11.

vjeruje da pametne tehnologije moraju potrošačima dati točne, razumljive i pristupačne informacije te da im moraju omogućiti da upravljaju svojom potrošnjom i proizvodnjom energije; stoga vjeruje da pametne tehnologije moraju imati dinamično mrežno upravljanje prenošenjem i distribucijom putem interneta te sadržavati usluge poput mrežne podrške, dobrovoljnog odgovora na potražnju, usluga energetske učinkovitosti, rješenja za mikro proizvodnju energije i pohranu te lokalnih ili kućnih posrednika; no, ističe da razine energetske potrošnje potrebne da bi pametna brojila omogućila gospodarske prednosti moraju biti propisno ispitane te da potrošači energetskog obujma koji je niži od tih razina nisu obvezni ulagati u njih;

12.

izražava zabrinutost zbog razvoja događaja koji potiču telekomunikacijska društva na upravljanje podacima o mrežnoj distribuciji jer takva odgovornost u njihovim rukama postavlja ozbiljna pitanja o zaštiti podataka kao i o riziku da bi operateri morali kupovati tehničke podatke koji su im potrebni kako bi ispunili svoje funkcije operatera sustava distribucije;

13.

prepoznaje da energetsko siromaštvo predstavlja značajne izazove državama članicama; ističe da univerzalni pristup za sve ne uzima u obzir raznolikost situacija u različitim državama; stoga smatra da ugroženi potrošači trebaju posebnu i učinkovitu zaštitu i da u tu svrhu moraju biti uvedeni primjereni mehanizmi, istovremeno izbjegavajući distorzije tržišta; ističe da određene mjere već postoje u skladu sa zahtjevima trećeg energetskog paketa;

14.

primjećuje da je revolucija plina iz škriljevca u SAD-u smanjila emisije CO2 istovremeno stvarajući značajnu konkurentsku prednost za industriju SAD-a;

15.

ističe da unutarnje energetsko tržište još nije dovršeno i da nacionalna energetska tržišta ne zadovoljavaju potrebe i očekivanja potrošača s obzirom da se u određenim državama članicama i dalje suočavaju s: visokim cijenama; ograničenim izborom dobavljača, proizvođača i tarifa; sveukupnom niskom kvalitetom usluga; često preslabom zaštitom potrošača; i poteškoćama prilikom promjene dobavljača; stoga naglašava potrebu za izgradnjom tržišta koje je pristupačnije korisnicima gdje potrošači igraju aktivnu ulogu i postaju protrošači na tržištu na razini EU-a u kojem su informirani o uvjetima koje nude pojedini pružatelji usluga na način koji olakšava usporedbu; u tom pogledu primjećuje ulogu kolektivnog prebacivanja u osposobljavanju potrošača i osiguravanju nižih računa za energiju;

16.

vjeruje da nedostatak potpune provedbe zakonodavstva o unutarnjem energetskom tržištu ostaje jedna od glavnih prepreka za dovršenje ovog tržišta; vjeruje da nužna konsolidacija unutarnjeg tržišta uključuje proširenje naše infrastrukture i istovremeno provođenje zakona o unutarnjem tržištu i pravila tržišnog natjecanja;

17.

naglašava da su modernizacija postojeće energetske infrastrukture te izgradnja novih, inteligentnih i fleksibilnih infrastruktura za proizvodnju, prenošenje (posebno u smislu prekograničnih plinskih i električnih spojnih vodova), distribuciju i pohranu ključni za stabilno, dobro integrirano i dobro povezano energetsko tržište u kojem su izbjegnuti svi negativni učinci, poput neplaniranih protoka električne energije, u kojem je osigurana ponuda po pristupačnim i konkurentnim cijenama, u kojem je u potpunosti iskorišten puni potencijal svih održivih izvora energije, mikro proizvodnje energije, kogeneracije i učinkovitosti te upravljanja potražnjom i pohrane, te u kojoj niti jedna država članica ne ostaje izolirana iz europskih plinskih i električnih mreža do 2015. što treba ostvariti kroz istodobnu integraciju izoliranih sustava napajanja u europske kontinentalne mreže; naglašava da je potrebno provesti ulaganja velikih razmjera usporedno s ulaganjima u regionalne ili čak lokalne mreže, s obzirom da se proizvodnja energije sve više odvija na regionalnoj/lokalnoj razini;

18.

u vezi s tim primjećuje da decentralizirana opskrba obnovljivom energijom smanjuje potrebu za izgradnjom novih prijenosnih mreža, pa time i povezane troškove, jer su decentralizirane tehnologije, koje mogu biti izravno integrirane u domove, gradove i udaljena područja, puno bliže krajnjim potrošačima;

19.

priznaje da dopuštanje rasta proizvodnje obnovljive električne energije bez razmjernog razvitka nužne infrastrukture može prouzročiti nekoordinirane prekogranične kružne protoke i uslijed toga, neoptimalne cijene energije;

20.

podsjeća da još nije postignut cilj država članica u smislu postizanja razine međusobne povezanosti električne energije i plina od najmanje 10 % njihovih postojećih proizvodnih kapaciteta, kao što je dogovoreno na sastancima Europskog vijeća u 2002. i 2007.;

21.

pozdravlja činjenicu da Komisija naglašava da će buduće europske energetske sustave karakterizirati fleksibilnost; primjećuje da su u svim vremenskim okvirima prekogranična veleprodajna tržišta koja dobro funkcioniraju lako dostupni izvori fleksibilnosti; poziva na ulaganje daljnjih napora kako bi se potaknulo buduće uvođenje tehnologija za pohranu energije i prilagodljivost potražnji, što nudi dodatne izvore fleksibilnosti;

22.

vjeruje da je energetska učinkovitost jedan od najodrživijih i najisplativijih načina smanjenja računa za energiju, poboljšavanja sigurnosti opskrbe, smanjenja potreba za uvozom fosilnih goriva i izbjegavanja emisija ugljika; prepoznaje da bilo koja mjera koja promiče energetsku učinkovitost mora biti primjerena potrebama potrošača, isplativa i podržana pravim poticajima;

23.

naglašava da, prema rezultatima Međunarodne agencije za energiju, odvažnija akcija po pitanju energetske učinkovitosti može smanjiti uvoz plina u EU za jednu trećinu do 2035., što odgovara 100 milijardi kubičnih metara plina;

24.

podsjeća da će sinergije između razvoja, stavljanja u uporabu i održavanja telekomunikacijskih i energetskih infrastruktura igrati ključnu ulogu u naporima da se ispune ciljevi Europske unije po pitanju energetske učinkovitosti;

25.

ističe potrebu da se nastavi odvajanje europskih energetskih tržišta kako bi se osiguralo tržišno natjecanje te opskrba električnom energijom po najnižoj mogućoj cijeni;

26.

vjeruje da ulaganje u infrastrukturu treba poticati stabilnim i predvidljivim regulatornim okvirima koji pogoduju inovacijama i ne ometaju funkcioniranje unutarnjeg tržišta te da bi se mirovinskim fondovima i institucionalnim ulagačima trebalo dopustiti da ulažu u sustav prijenosa, prepoznajući da ovo ne može biti ostvareno osim ako se ne temelji na tržištu; no, u isto vrijeme priznaje da se u određenim posebnim slučajevima infrastrukturne transformacije teško mogu ostvariti ukoliko se ne osigura javno financiranje kako bi se pružila potpora ključnim infrastrukturnim projektima koji možda nisu tržišno održivi; u vezi s tim naglašava važnost instrumenta za povezivanje Europe i žali što je udio za ovaj mehanizam u proračunu za energiju manji od iznosa koji je predložila Komisija;

27.

poziva na provođenje istraživanja koja proučavaju mogućnost uspostavljanja europskog fonda za ulaganje u energetske mreže,

28.

ističe da će racionalizacija postupaka autorizacije unutar država članica pridonijeti razvoju infrastrukturnih mreža i poticanju ulaganja; naglašava da bi lokalna i regionalna tijela vlasti trebala igrati važnu ulogu po tom pitanju pojednostavljujući postupke planiranja i integrirajući energetske infrastrukture u svoje lokalne i regionalne programe planiranja;

29.

primjećuje da nedostatak otvorenog i nediskriminirajućeg pristupa infrastrukturi za prijenos u nekim slučajevima nastavlja otežavati novim sudionicima uključivanje u mrežu ili čak tržišno natjecanje pod pravednim uvjetima s pozicioniranim trgovačkim društvima; ističe potrebu za rješavanjem strukturnih tržišnih distorzija koje vode k visokoj razini koncentracije koja postoji u nekoliko država članica;

30.

u tom smislu naglašava da bi pravila trećeg energetskog paketa trebalo u potpunosti primjenjivati i u europskim i u stranim trgovačkim društvima; vjeruje da bi bilo kakvo izuzeće od tih pravila koje odobrava Komisija trebalo biti ograničeno u svom opsegu i dužini primjene te podložno ponovnoj provjeri Parlamenta i Vijeća;

31.

naglašava da nedostatak transparentnosti i postojanje praksi koje su protivne tržišnom natjecanju na veleprodajnim energetskim tržištima dovode u pitanje povjerenje potrošača; vjeruje da postoji hitna potreba za razumijevanjem formiranja cijena na veleprodajnim tržištima kao i učinka na račune potrošača;

32.

u potpunosti podržava mjere poduzete kako bi se uveli jednaki tržišni uvjeti stvaranjem decentraliziranijih i konkurentnijih tržišnih modela budući da one pružaju više prilika lokalnim proizvođačima energije i novim industrijskim sudionicima;

33.

podsjeća da je važno omogućiti razvoj novih poslovnih modela poput mogućnosti istovremenog sklapanja ugovora s nekoliko dobavljača, kako bi se spriječilo dominantne pozicionirane dobavljače da spriječe otvaranje tržišta;

34.

primjećuje da je stabilni regulatorni okvir za proizvođače, regulatorna tijela, mrežne operatere, dobavljače energije, pružatelje usluga povezanih s potražnjom te, najvažnije, krajnje potrošače i protrošače ključan za unutarnje tržište koje dobro funkcionira i za privlačenje dugoročnog ulaganja u razvoj infrastrukture; ističe da bi razvoj mrežnih kodova koji obuhvaća dobra, nediskriminirajuća i dobro uravnotežena pravila trebao voditi prema usklađivanju mrežnog upravljanja, oblikovanja tržišta i interoperabilnosti; naglašava da je ključno da se poštuju sporazumi o odvajanju mreža za prijenos, proizvodnje i dostave diljem EU-a, uključujući i sporazume o nezavisnom položaju energetskih regulatornih tijela i o zahtjevima za zaštitu potrošača; stoga naglašava potrebu za potporom i daljnjim razvijanjem uloge Agencije za suradnju energetskih regulatornih tijela (ACER) EU-a, posebice njezinog kapaciteta za temeljito pregledavanje nacionalnih regulatornih odluka i rješavanje sporova;

35.

primjećuje da postoji zabrinutost da su pojedine države članice već provele ili planiraju provesti nacionalne mehanizme za naknadu kapaciteta kako bi se osigurala opskrba električnom energijom bez da su propisno istražena sva moguća alternativna rješenja, posebice u smislu prekograničnih rješenja i izvora fleksibilnosti; priznaje da, iako su ovi mehanizmi u određenim okolnostima nužni, mogli bi utjecati na oblikovanje veleprodajnog tržišta i poremetiti ga te, ako su loše oblikovani, potencijalno stvoriti učinke blokiranja; poziva Komisiju da osigura koordiniraniji pristup na razini EU-a kako bi osigurala da su svi takvi mehanizmi za naknadu kapaciteta potrebni, učinkoviti, transparentni, tehnološki neutralni i nediskriminirajući.

36.

žali što mehanizmi suradnje uvedeni Direktivom 2009/28/EZ o promicanju korištenja energije iz obnovljivih izvora do sada još uvijek nisu iskorišteni; ističe zaključke Komisije koji pokazuju da bi bolje iskorištavanje postojećeg područja primjene suradnje moglo donijeti značajne koristi, poput poboljšavanja trgovine; stoga poziva države članice da bolje iskoriste mehanizme suradnje gdje je to primjereno i da poboljšaju međusobnu komunikaciju;

37.

naglašava da, bez predrasuda prema pravu država članica da odaberu svoju kombinaciju izvora energije ili prema potrebi za povećanom koordinacijom na razini EU-a, EU kao cjelina mora u potpunosti iskoristiti potencijal svih održivih izvora energije koje države članice imaju na raspolaganju, poštujući u potpunosti trostruke ciljeve energetske politike EU-a kao cjeline, odnosno konkurentnost, održivost i sigurnost opskrbe;

38.

primjećuje da su pojedine države članice, kao energetski otoci, još uvijek potpuno izolirane od europskih plinskih i električnih mreža i nastavljaju plaćati visoku cijenu za izvore energije, što mijenja njihovu konkurentnost; ističe da bez značajnog ulaganja u infrastrukturu, te države članice neće moći ispuniti obvezu koju Europsko vijeće ponavlja da niti jedna država članica ne bi trebala ostati izolirana iz mreža EU-a do 2015.; vjeruje da bi Komisija trebala, na zahtjev tih država članica, sudjelovati u pregovorima s dobavljačima energije izvan EU-a po pitanju cijena energije, na primjer kada se radi o kupnji plina;

39.

naglašava da bi se solidarnost između država članica koju traži Ugovor EU-a trebala primjenjivat i na svakodnevni rad i na krizno upravljanje unutarnjom i vanjskom energetskom politikom; poziva Komisiju da osigura jasnu definiciju „energetske solidarnosti” kako bi osigurala da ju poštuju sve države članice;

40.

naglašava potrebu za rješavanjem predviđenog rasta uvoza plina i električne energije iz trećih zemalja u EU u kratkoročnom i srednjoročnom periodu, s ciljem osiguravanja sigurnosti opskrbe energijom, podijele tereta i pravednog funkcioniranja unutarnjeg tržišta; ponovno ponavlja da je za pojedine države članice ovaj izazov usko povezan s ovisnosti o uvozu plina i nafte iz određene treće zemlje i da ispunjavanje tog cilja zahtijeva akciju orijentiranu na povećavanje raznolikosti portfelja dobavljača energije, putova i izvora; priznaje da su strateški ciljevi u tom pogledu ostvarenje Južnog plinskog koridora, uključujući plinovod Nabucco i njegovu potencijalnu vezu sa zemljama središnje i istočne Europe, i ostvarenje putova opskrbe prema EU-u koji su sposobni ispuniti otprilike 10-20 % potražnje EU-a za plinom do 2020., s ciljem da se svakoj europskoj regiji osigura fizički pristup barem dva različita izvora plina;

41.

vjeruje da otvoreno i transparentno unutarnje tržište, u kojem bi sva trgovačka društva iz EU-a i trećih zemalja poštovala pravnu stečevinu u području energetike, može pomoći u osnaživanju pregovaračkog položaja dobavljača energije iz EU-a u odnosu na vanjske konkurente, što je osobito važno za moguće daljnje usklađivanje vanjske kupovine energije na razini EU-a; poziva EU da razmotri osnivanje agencije za zajedničku kupovinu plina te mehanizme koji su za to potrebni, sve radi protuteže monopolističkom položaju dominantnih vanjskih opskrbljivača; primjećuje da treba upotrebljavati načelo uzajamnosti kad je riječ o odnosima s opskrbljivačima energije iz EU-a i trećih zemalja; naglašava potrebu da Komisija u odnosima s opskrbljivačima energije iz trećih zemalja uzima u obzir utjecaj svojih odluka na potrošačke cijene i u vezi s time bude transparentna;

42.

uvjeren je da bi Komisiju trebalo ovlastiti da vodi pregovore o infrastrukturnim projektima od strateške važnosti koji utječu na sigurnost opskrbe EU-a kao cjeline, te da bi takve ovlasti trebalo razmotriti u slučajevima drugih međuvladinih sporazuma za koje se smatra da imaju znatan utjecaj na dugoročne ciljeve energetske politike EU-a, posebno kad je riječ o energetskoj neovisnosti; pozdravlja, u tom pogledu, napredak koji je Komisija postigla u pregovorima koje vodi o sporazumu između EU-a, Azerbajdžana i Turkmenistana o gradnji transkaspijskog cjevovoda;

43.

naglašava da je postupna usuglašenost poticaja povezanih s obnovljivom energijom i energetskom učinkovitošću, kao i s troškovima pomoćne energije diljem svih država članica do 2020., ključna za dobro i djelotvorno funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta na veleprodajnoj i maloprodajnoj razini te stvaranje povoljnih uvjeta za dugoročan razvoj i široku upotrebu obnovljivih izvora energije;

44.

vjeruje da bi regionalne skupine susjednih država članica kratkoročno trebalo potaknuti da odustanu od nacionalnih planova za usklađen ili jedinstven regionalni sustav podrške za obnovljive izvore energije;

45.

potiče države članice da redovito i transparentno razmatraju svoje tarife za opskrbu energijom i druge pristojbe za potporu, što bi omogućilo njihovu prilagodbu u skladu s padom troškova tehnologije i opskrbe;

46.

prepoznaje da se zajednički istraživački projekti EU-a koje podržavaju okvirni programi i inicijative kao što je plan SET ne koriste dovoljno u razvoju novih tehnologija koje omogućavaju poboljšanje učinkovitosti, obnovljivih izvora energije, sigurnosti i sigurnosne zaštite nuklearnih elektrana, upotrebe fosilnih goriva uz nisko ispuštanje plinova te inteligentnih mreža, što su sve ključna područja za energetsko tržište;

47.

vjeruje da je važno više napredovati na elektroenergetskim autocestama budućnosti, posebno na elektroenergetskoj autocesti jugoistok – sjever (SENEH), što bi također pomoglo u prijenosu energije proizvedene u fotonaponskim parkovima, kao što je projekt Helios, od jugoistoka Europe na sjever i zapad;

48.

poziva države članice da prenesu i u potpunosti provedu sve relevantno zakonodavstvo EU-a, posebno treći energetski paket, i to što hitnije; potiče Komisiju da poduzme mjere protiv onih država članica u kojima provedba neopravdano kasni; pozdravlja činjenicu da je Komisija već pokrenula službeni postupak istrage kršenja pravila EU-a;

49.

naglašava potrebu za rješavanjem strukturnih distorzija tržišta i nedostatak tržišne transparentnosti; poziva Komisiju da se više trudi oko zahtijevanja provedbe trećeg energetskog paketa;

50.

poziva Komisiju da pomno prati djelotvornu provedbu energetskog zakonodavstva EU-a, posebno provedbe kojima se određuju temeljna prava potrošača, kao i one koje se odnose na operatere sustava, nacionalna regulatorna tijela, pravila o tržišnom natjecanju i državnoj pomoći, i one kojima je namjena smanjiti fenomen kružnog protoka u unutarnjem tržištu električne energije, što predstavlja značajan, ali premostiv, izazov unutarnjem tržištu električne energije jer oslabljuje sigurnost energetskog sustava smanjivanjem mogućnosti pohrane i mrežnih kapaciteta; traži od Komisije da upotrebljava najprikladnije mjere kojima raspolaže kad je riječ o rješavanju bilo kakve trajne nesukladnosti s relevantnim zakonodavstvom EU-a;

51.

primjećuje da su svi slučajevi nestanka električne energije dosad bili posljedica operativnih kvarova, a ne manjka kapaciteta; priznaje da su zbog ekonomske recesije, visokih cijena prirodnog plina i sve većeg udjela nekontinuirane proizvodnje obnovljive električne energije ulagači u EU-u suočeni sa znatnom nesigurnošću prilikom razvijanja kapaciteta za fleksibilnu proizvodnju električne energije; poziva Komisiju da provede sveobuhvatnu procjenu adekvatnosti proizvodnje na temelju usklađene metodologije i pokaže kako povećati fleksibilnost i održati stabilnost opskrbe;

52.

poziva Komisiju i države članice da bolje usklade infrastrukturne projekte i zajednički planiraju razvoj mreža, osiguravajući time punu povezivost i isplativost sustava diljem EU-a korištenjem prednosti prekograničnih sinergija i učinkovitije mreže energetske infrastrukture; ističe da bi trebalo promicati integrirani pristup, što uključuje distribucijske operatere; potiče, s tim ciljem, Komisiju i države članice da osiguraju brzu procjenu, odabir, dopuštanje i provedbu projekata od zajedničkog europskog interesa, osobito kad je riječ o prekograničnim električnim i plinskim spojnim vodovima, uključujući mehanizme povratnih tokova, ukapljeni prirodni plin, infrastrukturu za pohranu energije i pametne mreže za prijenos i distribuciju, što je ključno za dobru integraciju i funkcioniranje energetskog tržišta;

53.

preporučuje Komisiji da kod provedbe energetskog proračuna za instrument za „povezivanje Europe” prednost ustupi projektima s najvećim učinkom na djelovanje unutarnjeg tržišta, što će potaknuti natjecanje, ubrzati ulazak na tržište obnovljivih izvora energije, stvoriti potrebne prekogranične veze te poboljšati sigurnost opskrbe;

54.

poziva Komisiju da ponovno preispita postojeće planove energetskih projekata, osobito kad je riječ o izgradnji novih terminala za ukapljeni prirodni plin za čiji je dovršetak predviđeno više od deset godina, kako bi se ispitala njihova ekonomska korist, uzimajući u obzir terminale za ukapljeni prirodni plin čija je izgradnja već započela ili je planirana u pojedinim državama članicama i koji će u bliskoj budućnosti doprinositi sigurnosti energetske opskrbe država članica uvrštenih među „energetske otoke”, te da doprinosi financiranju takvih projekata;

55.

poziva Komisiju i države članice da osposobe djelotvoran sustav za izbjegavanje preopterećenja kako bi se poticala djelotvorna upotreba postojećih kapaciteta prijenosa plina i električne energije, smanjujući pritom troškove širenja mrežnih kapaciteta i olakšavajući sve veću povezanost obnovljivih izvora energije s elektroenergetskom mrežom;

56.

poziva države članice da se suzdrže, što je prije moguće, od upotrebe gornjih granica cijena ili reguliranih maloprodajnih cijena energije određenih, na nacionalnoj razini, ispod nastalih troškova, jer takve mjere mogu dovesti do distorzije tržišnog natjecanja i ozbiljno ugroziti buduća ulaganja u kapacitete i infrastrukturu energetskog sektora; naglašava, ipak, da se prilikom donošenja politika moraju uzeti u obzir legitimni interesi ugroženih potrošača koji nemaju uvijek koristi od stvarnog natjecanja na energetskom tržištu;

57.

pozdravlja odlučnost Komisije u tome da provede protumonopolske propise i propise o državnoj pomoći na sva poduzeća iz energetskog sektora i njihove podružnice koje djeluju na teritoriju Europske unije, osiguravajući time jedinstvena pravila s jednakim uvjetima pristupa za sve sudionike na tržištu; poziva Komisiju da donese smjernice o tome kako procijeniti kada neko trgovačko društvo zloupotrebljava dominantan položaj na tržištima plina i električne energije, ali i smjernice o najboljim primjerima iz prakse i stečenom iskustvu kad je riječ o sustavima potpore za obnovljive izvore energije;

58.

poziva Komisiju da revidira propise o državnoj pomoći u odnosu na nacionalne mjere za energetsku učinkovitost i energetske projekte sufinancirane u okviru kohezijske politike radi osiguravanja toga da više sličnih aktivnosti bude prihvatljivo za državno financiranje, a ishod toga bio bi veći broj provedenih projekata;

59.

preporuča da Komisija upotrijebi svoje ovlasti nadzora državne pomoći kako bi potaknula razvoj prekogranične infrastrukture; vjeruje da bi takvi spojni vodovi mogli imati ključnu ulogu kad je riječ o povećanju sposobnosti korištenja zalihama susjeda u slučaju hitne situacije ili energetske neravnoteže i postupnom smanjenju subvencija;

60.

snažno podržava trud Komisije, na temelju koordiniranog rada koji je osmislila Europska mreža operatera prijenosnih sustava za električnu energiju, da se do 2014. uvedu usklađeni kodovi mreže i propisi u skladu s planom te osigura stabilnost i veće pogodovanje inovacijama regulatornog okvira unutarnjeg energetskog tržišta;

61.

snažno podržava regulatorne mjere koje poduzimaju Agencija za suradnju energetskih regulatornih tijela (ACER) i nacionalna regulatorna tijela radi poticanja, poboljšanja i pojednostavljenja prekogranične trgovine energijom, uključujući trgovinu nekoliko puta dnevno, dan unaprijed i uravnoteženu trgovinu, te kako bi se premostila razlika između energetskih sustava u različitim državama članicama promicanjem transparentne upotrebe spojnih vodova; naglašava potrebu za odgovarajućom količinom osoblja s potrebnim kvalifikacijama, iskustvom i stručnim znanjem u ACER-u i nacionalnim regulatornim tijelima kako bi se provele zadaće povezane s nadzorom transakcija na veliko i prepoznavanjem trgovine na temelju povlaštenih informacija i pokušaja manipulacije tržištem;

62.

kad je riječ o unutarnjem energetskom tržištu, hitno poziva Komisiju da predstavi temeljitu analizu kratkoročne i dugoročne adekvatnosti i fleksibilnosti sustava nacionalnih proizvodnih kapaciteta, u potpunosti uzimajući u obzir potencijalni doprinos svih fleksibilnih mjera, npr. odgovor na potražnju, pohranu energije i međusobnu povezanost, te da podnese izvješće o utjecaju primijenjenih nacionalnih mjera povezanih s procjenom kapaciteta i planiranjem razvoja unutarnjeg energetskog tržišta i pravila tržišnog natjecanja, uzimajući u obzir posljedice povezane sa sigurnošću opskrbe i prekograničnim aspektima ove politike komplementarnog oblikovanja tržišta; poziva, u tom smislu, na ulaganje daljnjih napora u buduće uvođenje tehnologija za pohranu energenata i prilagodljivosti potražnje, koji nude dodatne izvore fleksibilnosti;

63.

poziva Komisiju da pripremi smjernice o upotrebi izvora fleksibilnosti kao što su upravljanje potražnjom, pohrana i fizička infrastruktura, uključujući prekograničnu, tako da države članice mogu pripremiti i provesti nacionalnu strategiju korištenja izvorima fleksibilnosti na svojem teritoriju;

64.

poziva Komisiju i ENTSO-E da osmisle dosljednu i usklađenu metodologiju osiguravanja adekvatnosti proizvodnje u Europi, uključujući pozitivan doprinos obnovljivih izvora energije, osobito varijabilnih;

65.

poziva Komisiju da istraži buduće oblike energetskog tržišta koji bi, suprotno današnjim mehanizmima nacionalnih kapaciteta, mogli pružiti dodatne nediskriminirajuće izvore prihoda ulagačima u svim oblicima proizvodnje energije te osigurati najisplativije pružanje usluga fleksibilnosti u energetskom sektoru;

66.

poziva Komisiju da odredi pravila radi promicanja daljnjeg razvoja tržišta pratećih usluga otvorenog za sudjelovanje svih izvora energije, uključujući obnovljive;

67.

poziva Komisiju, države članice i relevantne dionike da pruže poticaje i podupiru regionalne inicijative i partnerstva s ciljem bolje tržišne integracije, i to pokretanjem regionalnih razmjena energije i centara za trgovanje plinom te usklađenijim pravilima trgovanja plinom i mehanizama spajanja tržišta u svim vremenskim okvirima i porastom adekvatne razine tržišne likvidnosti i transparentnosti;

68.

naglašava da bi mjere unutarnjeg tržišta trebale promicati diverzifikaciju energetskih izvora, domaćih i inozemnih, a ne bi se trebale prvenstveno usredotočiti na stalni razvoj ili povećanje trenutnih puteva i zaliha;

69.

ukazuje na vanjsku dimenziju energetskog tržišta, čiji je cilj olakšati pristup svim državama članicama raznolikim izvorima energije; poziva Komisiju, zajedno s Europskom službom za vanjsko djelovanje, da upotrijebi svoje instrumente vanjske politike radi promicanja pravila i normi unutarnjeg energetskog tržišta u odnosu na treće zemlje, a posebno među susjedstvom EU-a; potiče Komisiju da bilateralnim dijalozima s relevantnim trećim zemljama riješi pitanje jasnih pravila o upravljanju zagušenim prekograničnim vodovima električne energije i plina te pristupu trećih strana mrežama za prijenos; snažno potiče Komisiju da poduzme mjere usmjerene na sprečavanje narušavanja tržišnog natjecanja od strane društava iz trećih zemalja koje može dovesti do ograničavanja tržišnog natjecanja, viših cijena ili manje sigurnosti opskrbe energijom; poziva Komisiju da u svojim odnosima s vanjskim partnerima osigura da se društva iz EU-a mogu ravnopravno natjecati na globalnoj razini; potiče Komisiju da poboljša suradnju sa susjednim zemljama EU-a u vezi s nuklearnom sigurnošću; poziva Komisiju da bude transparentna kad je riječ o svim čimbenicima koji uzrokuju probleme u odnosu na provedbu trećeg energetskog paketa te da predstavi jasne brojke o njihovu utjecaju na potrošačke cijene;

70.

traži od država članica i Komisije da poveća političku i financijsku potporu za Energetsku zajednicu i da poduzme dodatne mjere podrške širenju pravila unutarnjeg tržišta na jugoistočnu i istočnu Europu;

71.

poziva Komisiju i države članice, u vidu stvaranja mehanizma razmjene informacija za međuvladine sporazume između država članica EU-a i trećih zemalja o energetskoj politici, da i dalje pokazuju ambiciju u osiguravanju toga da sporazumi suprotni zakonima unutarnjeg tržišta ne budu sklopljeni; smatra da bi Komisija trebala imati pravo provjeravati sukladnost nacrtâ sporazumâ s pravnom stečevinom i sudjelovati u pregovorima kad god je to primjereno;

72.

podsjeća Komisiju da unutarnje tržište nije neovisno o globalnom tržištu; poziva Komisiju da prilikom planiranja aktivnosti povezanih s unutarnjim tržištem u potpunosti uzima u obzir preporuke Parlamenta o vanjskoj dimenziji energetske politike (16); potvrđuje svoju potporu ideji da samo unutarnje tržište koje u potpunosti funkcionira omogućava EU-u da na globalnoj sceni djeluje jedinstveno; traži od Komisije da osmisli dodatne aktivnosti u područje vanjske energetske politike;

73.

vjeruje da bi budući sporazum o slobodnoj trgovini između EU-a i SAD-a trebao sadržavati poglavlje usredotočeno na energetska pitanja koja bi mogla utjecati na unutarnje tržište, između ostaloga: maloprodajno trgovanje energijom, trgovanje robom, pravila o pomorskom prijenosu energije, mehanizmi trgovanja emisijama stakleničkih plinova, sigurnosne norma za goriva, računovodstvena praksa, državne subvencije za energiju i prijenos intelektualnog vlasništva u odnosu na istraživanje energije, proizvodnju, transformaciju i proizvode čiji je uporabni ciklus završio;

74.

podržava mandat koji je Europsko vijeće dalo Komisiji da predstavi analizu sastava i utjecaja na cijene i troškove energije u pojedinačnim državama članicama prije kraja 2013., s posebnim naglaskom na utjecaj na kućanstva, mala i srednja poduzeća i industrije koji su veliki energetski potrošači, te da šire promatra konkurentnost EU-a u odnosu na njegove globalne gospodarske pandane; također poziva Komisiju da kontinuirano prati cijene i troškove energije u državama članicama;

75.

poziva Komisiju i države članice, kad je riječ o unutarnjem plinskom tržištu, da ponovno razmotre sve plinske ugovore koji se temelje na zastarjelim sustavima određivanja cijena, posebno načelu indeksacije nafte, kojima se potrošačima nameću više cijene, te moli Komisiju da pomogne u istraživanju mogućnosti otvaranja pregovora o tim ugovorima, ne samo u vidu njihova produženja; naglašava potrebu osmišljavanja i podržavanja svih proizvoda i mehanizama čija je namjena osnaživanje kratkoročnih kapaciteta trgovanja plinom; naglašava da su prethodno spomenute mjere ključne za osiguravanje stvarne tržišne konkurentnosti kad je riječ o cijenama opskrbe plinom svih potrošača na unutarnjem plinskom tržištu.

76.

poziva Komisiju, države članice i relevantne dionike da poboljšaju kvalitetu i dostupnost informacija potrošačima, da im omoguće jasne i transparentne metode izdavanja računa, utvrde mehanizme usporedbe cijena koji im omogućavaju izbor na temelju najboljih informacija te ih osvijeste o načinima kontrole potrošnje i mogućnostima štednje energije, energetske učinkovitosti i proizvodnje u malim razmjerima; potiče države članice da provedu direktivu o alternativnom rješavanju sporova i uredbu o internetskom rješavanju sporova za sporove s potrošačima; pozdravlja prijedlog Komisije o osnivanju informacijske platforme za prava potrošača; preporuča da Komisija i države članice pokrenu informativne kampanje usmjerene na potrošače u kojima bi vlade i organizacije civilnog društva trebale aktivno sudjelovati;

77.

ističe da potrošači i dalje plaćaju visoke cijene usprkos tome što su veleprodajna energetska tržišta diljem svijeta u padu; poziva Komisiju i države članice, kao i nadzorna tijela država članica, da osiguraju da potrošači izravno i prikladno profitiraju od promjene cijena na veleprodajnom tržištu;

78.

poziva države članice i Komisiju da osmisle sveobuhvatnu strategiju usmjerenu na poticanje potrošača i protrošača da aktivno sudjeluju na energetskom tržištu, između ostaloga uključenjem putem postojećeg zakonodavstva, ali i provedbom odgovarajućih uredbi direktive o energetskoj učinkovitosti; predlaže da se mrežna upotreba cjenovnog signala redovno prilagođava radi pružanja potrebnih smjernica postojećim i budućim korisnicima, osiguravajući pritom usklađenost između mrežnog razvoja i pojedinačnih odluka;

79.

poziva Komisiju da potiče daljnju suradnju između energetskog sektora i sektora informacijske i komunikacijske tehnologije te da pregleda postojeće regulatorne okvire radi poticanja inovacija povezanih s energijom u korist svih potrošača i olakšavanja sigurnog i pouzdanog korištenja pametnim mrežnim sustavima pogodnima za potrošače, kojima ih financijski ne opterećuju i uzimaju u obzir privatnost njihovih podataka; poziva na suradnju u razvoju pametnih mrežnih sustava na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini te u razvoju europskih normi za pametne mrežne sustave;

80.

snažno potiče države članice, regionalna i lokalna tijela vlasti, da uključe i stvore financijske poticaje za ulaganja u rješenja povezana s informacijskim i komunikacijskim tehnologijama u pametnim mrežnim sustavima, te da budu usmjerena na protrošačko tržište, što će dovesti do veće fleksibilnosti, energetske učinkovitosti/uštede i dobrovoljnog sudjelovanja u potražnji;

81.

raduje se što će smjernice Komisije pomoći u određivanju ambicioznih političkih ciljeva u odnosu na ugrožene potrošače, što će pomoći državama članicama u boljem određivanju njihova pristupa ovoj kategoriji potrošača; poziva Komisiju da pripremi te smjernice, uzimajući u obzir postojeće nacionalne mehanizme i instrumente zaštite takvih potrošača, s ciljem postizanja dosljednijeg i sveobuhvatnijeg pristupa na razini EU-a, pritom prepuštajući državama članicama da odaberu najprikladnije instrumente za pružanje takve podrške; dodaje da sveobuhvatne savjetodavne usluge za ovu kategoriju potrošača te razmjena najboljih slučajeva iz prakse mogu imati važnu ulogu;

82.

pozdravlja predstojeću analizu Komisije teme energetskog siromaštva u EU-a; vjeruje da bi se, u okviru analize, Komisija trebala potruditi da borba protiv energetskog siromaštva postane dio paketa socijalnih usluga za Europu, npr. preko socijalnih i kohezijskih fondova; određuje da bi postojeći i novi programi energetske učinkovitosti uvijek trebali uključivati usmjereni fokus na skupine s nižim dohotkom;

83.

snažno potiče Komisiju da razvije i preporuči primjeren oblik maloprodajnog tržišta usmjerenog na opskrbljivače radi usklađivanja europskih maloprodajnih tržišta, čime bi se olakšao administrativni teret potrošača omogućavanjem toga da opskrbljivači izravno dodaju sve pristojbe na račun za električnu energiju.

84.

poziva države članice, Komisiju i relevantne dionike da čim to bude izvedivo pretvore potrebne mehanizme potpore za sve generatore električne energije u transparentne, predvidljive, usklađene mehanizme koji se temelje na tržištu, s ciljem stvaranja zajedničkog tržišta za zatražene karakteristike podrške, npr. energetsku učinkovitost, protrošače, kogeneraciju, fleksibilnost, obnovljive izvori energije i usluge podrške mrežnim sustavima, na način koji osigurava njihovu sukladnost i izbjegava preklapanje; poziva Komisiju da predstavi smjernice o učinkovitim i isplativim mehanizmima potpore za obnovljive izvore energije;

85.

poziva Komisiju, države članice i nacionalna regulatorna tijela da pregledaju pokazatelje koji se koriste za mjerenje razine tržišnog natjecanja na energetskim tržištima te da uvrste pokazatelje poput udjela potrošača na najjeftinijim tarifama, mogućnosti ulaska na tržište novih poduzeća te razine potrošačkih usluga i inovacija, što će sve pridonijeti stvaranju realne slike tržišnog natjecanja;

86.

kad je riječ o unutarnjem tržištu električne energije, poziva Komisiju da temeljito pregleda posljedice integriranja rastućeg udjela obnovljivih izvora energije u energetske mrežne sustave na financijsku potporu, tehničke zahtjeve sustava i oblikovanje tržišta; naglašava da je nedostatak usklađenog pristupa tim izvorima dosad štetio njihovoj integraciji u europske energetske sustave; naglašava da sadašnji europski energetski mrežni sustav i infrastruktura za pohranu moraju biti prilagođeni doprinosu distribuirane proizvodnje iz obnovljivih izvora energije; naglašava važnost plina kao rezervnog goriva zbog promjenjivosti proizvodnje iz obnovljivih izvora energije te traži od Komisije da procijeni potrebnu razinu fleksibilnosti elektroenergetskog sustava (pametni mrežni sustavi, upravljanje potražnjom, pohrana i fleksibilni kapaciteti podrške); vjeruje da crpne hidroelektrane imaju važnu ulogu u pohrani električne energije;

87.

traži od Komisije da nastavi upotrebljavati regionalni razvojni fond, kohezijski fond i ostale strukturne fondove EU-a za podršku stvaranju pametnih mrežnih sustava za plin i električnu energiju u sljedećem razdoblju radi bolje integracije novih vrsta i izvora energije te modernizacije svih regija Europe; vjeruje da bi i operatere sustava distribucije trebalo potaknuti da prihvate promjene svojih mreža;

88.

poziva Komisiju i države članice da promiču poticaje za korištenje netaknutim potencijalom mikroproizvodnje energije i obrate pozornost na potrebu daljnjeg razvoja kogeneracije jer je to jedan od najučinkovitijih načina proizvodnje električne energije i topline te da temelje tu mogućnost na širokoj primjeni učinkovitog daljinskog grijanja i hlađenja;

89.

naglašava potencijal kombinirane proizvodnje topline i električne energije/daljinskog grijanja i hlađenja radi prilagođavanja većem udjelu nekontinuirane proizvodnje električne energije povećanjem fleksibilnosti i otpornosti energetskog tržišta te omogućavanjem ekonomične pohrane viška električne energije; poziva Komisiju da spomene i nagradi tu mogućnost u predstojećoj inicijativi povezanoj s mehanizmima za naknadu kapaciteta te podrži ovaj oblik međusektorske integracije i uravnoteženosti u okviru Obzora 2020;

90.

poziva Komisiju da pokrene istraživanje usmjereno na analizu novih i isplativih oblika tržišta za europsko tržište električnom energijom s ciljem osiguravanja da potrošači dobivaju električnu energiju po razumnoj cijeni i sprečavanja istjecanja ugljičnog dioksida;

91.

pozdravlja trud da istraživanje u području energetika postane prioritet programa Obzor 2020. te poziva države članice da u potpunosti iskoriste to programsko područje; potiče Komisiju i države članice da podupiru istraživanje i razvoj inovativnih tehnologija u području energetike te da poboljšaju postojeće tehnologije koje se nalaze izvan okvira Obzora 2020. i projekata Europskog instituta za inovacije i tehnologiju; snažno potiče države članice da stvore sinergiju između istraživačkih programa EU-a i nacionalnih istraživačkih programa, prepoznajući činjenicu da je istraživanje jedini način kako smanjiti emisije, poboljšati energetsku sigurnost, ojačati položaj industrije EU-a na globalnom tržištu, održati tehnološko vodstvo EU-a i doprinijeti europskom programu za rast i radna mjesta; naglašava potrebu da se industriji pruži zakonodavna sigurnost i za razdoblje nakon 2020.;

92.

snažno potiče Komisiju da omogući dovoljno sredstava za razvoj pametnih mrežnih sustava distribucije, koji nude najisplativiji način ostvarivanja velikog distribucijskog udjela energije proizvedene iz obnovljivih izvora osiguravajući pritom sigurnost opskrbe i maksimalno iskorištavanje potencijala uštede energije;

93.

primjećuje da sadašnji sustav, obilježen fragmentiranim unutarnjim tržištem, predstavlja izazove dugoročnoj stabilnosti poduzeća i ulagača koji bi mogli dovesti do zatvaranja elektrana i nesigurnosti oko zapošljavanja i kapaciteta; traži od Komisije da provede nezavisnu ocjenu budućnosti unutarnjeg tržišta za električnu energiju i plin u kojima središnja uloga pripada pitanjima povezanima s ulaganjem, zapošljavanjem u sektoru, okolišu i zaštiti potrošača; traži da ta ocjena bude spremna do ožujka 2014. i da pritom uzme u obzir mišljenja dionika kao što su socijalni partneri, predstavnici kućanstava s niskim dohotkom, organizacija u vezi s okolišem te malih i srednjih poduzeća;

94.

nalaže svojem predsjedniku da proslijedi ovu rezoluciju Vijeću i Komisiji.

9.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/21

—

uzimajući u obzir članak 194. UFEU-a,

—

uzimajući u obzir članak 37. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

—

uzimajući u obzir članak 3. UEU-a,

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1083/2006 od 11. srpnja 2006. kojom se utvrđuju opće odredbe Europskog fonda za regionalni razvoj, Europskog socijalnog fonda, Kohezijskog fonda te kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1260/1999,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1080/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o Europskom fondu za regionalni razvoj te kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1783/1999,

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1084/2006 od 11. srpnja 2006. kojom se uspostavlja Kohezijski fond i stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1164/94,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, kojom se izmjenjuju Direktive 2009/125/EZ i 2010/30/EU te stavljaju izvan snage Direktive 2004/8/EZ i 2006/32/EZ,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskoj učinkovitosti zgrada,

—

uzimajući u obzir priopćenje Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljeno „Europa 2020. – Strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije od 18. travnja 2013. naslovljeno „Financijska potpora energetskoj učinkovitosti zgrada” (COM(2013)0225),

—

uzimajući u obzir poglavlje 5. („Europska podjela u čistoj energiji i oskudijevanju gorivom” izvješća Europskoga sindikalnog instituta (ETUI) „Sustavno vrednovanje europskog tržišta rada 2013.”, Bruxelles 2013.,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2006/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2006. o energetskoj učinkovitosti u krajnjoj potrošnji i energetskim uslugama te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/76/EEZ,

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 11. lipnja 2013. o socijalnom stanovanju u Europskoj uniji (1),

—

uzimajući u obzir izvješće Vijeća od 4. ožujka 2013. naslovljeno „Provedba Europskog semestra – sažeto izvješće” (6754/13),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 26. siječnja 2011. naslovljenu „Doprinos regionalne politike održivom rastu u Europi 2020.” (COM(2011)0017),

—

uzimajući u obzir statističku knjižicu Komisije iz 2012. naslovljenu „Energija EU-a u brojkama” (2),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 16. prosinca 2008. naslovljenu „Kohezijska politika: ulaganje u pravu ekonomiju” (COM(2008)0876),

—

uzimajući u obzir priopćenje Komisije od 19. listopada 2006. naslovljeno „Radni plan za energetsku učinkovitost: Ostvarivanje potencijala” (COM(2006)0545),

—

uzimajući u obzir tematsko izvješće br. 21/2012 revizorskog suda naslovljeno „Isplativost kohezijske politike ulaganja u energetsku učinkovitost”,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. ožujka 2009. o Europskom planu za gospodarski oporavak (3),

—

uzimajući u obzir izvješće KfW Researcha naslovljeno „Utjecaj na javna sredstva promotivnih programa KfW-a na području ‚Energetski učinkovite zgrade i sanacija’” (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. siječnja 2013. o ulozi kohezijske politike EU-a i njezinih sudionika u provedbi nove Europske energetske politike (5),

—

uzimajući u obzir priopćenje Komisije od 8. ožujka 2011. naslovljeno „Plan za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika u 2050.” (COM(2011)0112),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. svibnja 2012. o resursno učinkovitoj Europi (6),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije od 18. travnja 2013. naslovljeno „Kohezijska politika: Strateško izvješće iz 2013. o provedbi programa 2007. – 2013” (COM(2013)0210),

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 4. svibnja 2012. naslovljeno „Energetska učinkovitost u gradovima i regijama – naglasak na različitostima između ruralnih područja i gradova” (7),

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 14. prosinca 2011. naslovljeno „Energetska učinkovitost” (8),

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (EGSO) naslovljeno „Prijedlog za direktivu Europskog parlamenta i Vijeća o energetskoj učinkovitosti” (9),

—

uzimajući u obzir poslovnik MARIE-a/ELIH-MED-a naslovljen „Poboljšanje transnacionalne suradnje MED-a kao odgovor na izazove energetske učinkovitosti zgrada”,

—

uzimajući u obzir priopćenje Komisije od 8. ožujka 2011. pod naslovom „Plan energetske učinkovitosti 2011.” (COM(2011)0109),

—

uzimajući u obzir preporuke strukturnih fondova i Kohezijskog fonda za održiva energetska ulaganja (SF Energy Invest) naslovljene „Praktične preporuke za povećavanje udjela ulaganja u održivu energiju u nadolazećem programskom razdoblju SCF-a 2014. – 2020.” (10),

—

uzimajući u obzir izvješće koje je Komisiji podnio institut Ismeri Europa naslovljeno „Mreža stručne procjene za sastavljanje analize izvedbe kohezijske politike za razdoblje 2007. – 2013. – Sažetak državnih izvješća za 2011. – obnovljiva energija i energetska učinkovitost stambenih jedinica”,

—

uzimajući u obzir Zelenu knjigu Komisije od 27. ožujka 2013. naslovljenu „Okvir klimatskih i energetskih politika za 2030.” (COM(2013)0169),

—

uzimajući u obzir studiju Copenhagen Economicsa naslovljenu „Višestruke koristi ulaganja u energetski učinkovito obnavljanje zgrada” (11),

—

uzimajući u obzir doprinos Komisije Europskom Vijeću od 22. svibnja 2013. naslovljen „Energetski izazovi i politika”,

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenje Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0271/2013),

A.

budući da poboljšana energetska učinkovitost (EE) znači manji utrošak energije za istu razinu gospodarske aktivnosti ili usluge (12);

B.

budući da je promicanje EE-a određeno člankom 194. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u kontekstu uspostave i funkcioniranja unutarnjeg tržišta te potrebe za očuvanjem i unapređenjem okoliša;

C.

budući da je postizanje EE-a ključni prioritet Komisije i država članica, što pokazuje jedan od ciljeva EU-a do 2020. za porast EE-a od 20 %;

D.

budući da je smanjenje potrošnje putem energetske učinkovitosti najodrživiji način za smanjivanje ovisnosti o fosilnim gorivima, koji vodi do smanjivanja uvoza od oko 25 %;

E.

budući da veliki dio energije i dalje dolazi od ugljikovodika, koji tijekom sagorijevanja otpušta stakleničke plinove;

F.

budući da ulaganja u EE mogu Europskim regijama donijeti gospodarske, socijalne i ekološke plodove;

G.

budući da pravodobna i učinkovita provedba Direktive o energetskoj učinkovitosti može značajno smanjiti potrošnju energije, smanjiti ovisnost o uvozu fosilnih goriva, stvoriti nove poslove, osigurati socijalnu zaštitu i iskorijeniti oskudijevanje energijom;

H.

budući da je tijekom sadašnjeg programskog razdoblja 2007. – 2013. proračunu kohezijske politike dodijeljeno 5,5 milijardi eura za energetsku učinkovitost, kogeneraciju i gospodarenje energijom;

I.

budući da je posljednji izvještaj Komisije (13) zaključio da je do kraja 2011. gotovo 3,8 milijardi eura dodijeljeno određenim projektima EE-a, uključujući obnovljive fondove, što predstavlja provedbenu ratu od 68 %; budući da je isti izvještaj zabilježio da je ta provedbena rata nejednolika diljem Unije;

J.

budući da je Vijeće u svom sažetom izvješću iz ožujka 2013. (14) izdvojilo od čimbenika koji nepovoljno utječu na razvoj EE-a nedostatak odgovarajućih informacija i financijskih poticaja, neuočljivost mjera energetske učinkovitosti i neprikladnu primjenu postojećeg zakonodavstva, uz primjedbu da su ti čimbenici više praktični nego regulatorni;

K.

budući da je minimalno financiranje projekta koje nudi Europska ustanova za energetsku pomoć na lokalnoj razini (ELENA) 50 milijuna eura te da je za program Intelligent Energy minimum više od 6 milijuna eura, što je više nego za mnoge projekte u malim i ruralnim sredinama;

1.

naglašava da u trenutačnom kriznom razdoblju, kad Unija uvozi preko 50 % svojih energetskih potreba, poboljšanje isplativosti EE-a može imati važnu ulogu u porastu konkurentnosti EU-a, stvaranju radnih mjesta i rastu na lokalnoj i regionalnoj razini te može za sve biti povoljna opcija u borbi protiv klimatskih promjena i visokih energetskih troškova;

2.

podupire obvezu EU-a za postizanje ciljnog povećanja EE-a od 20 % do 2020.; naglašava da bi pravodobna i valjana provedba Direktive o energetskoj učinkovitosti i njezinih akata, primjereno individualnim državnim okolnostima, vratila države članice natrag na put postizanja cilja od 20 %; poziva ovim putem države članice da usmjere dodatna nastojanja na postizanje cilja EU 2020. te otvore put novim uštedama poslije tog datuma;

3.

primjećuje da bi Europski strukturni i investicijski fondovi mogli pomoći u osiguravanju poticaja za privatna ulaganja u energetski učinkovite proizvode, načine prijevoza, zgrade, industriju, radove i usluge, uključujući usluge energetske učinkovitosti, te da bi mogli pomoći u smanjivanju javnih troškova za energente, dajući veću vrijednost javnom ulaganju; pozdravlja davanje prednosti energetskoj učinkovitosti koje je predloženo u poglavlju Horizona 2020. o istraživanju energije;

4.

ističe iskustvo trenutačnog razdoblja financiranja koje pokazuje da se sredstva od Europskih strukturnih i investicijskih fondova izdvojena za energetsku učinkovitost ne mogu potpuno iskoristiti; stoga naglašava da se u financijskom okviru za 2014. – 2020., u kojem je dio sredstava namijenjen energetskoj učinkovitosti veći nego prije, mora paziti da se lokalnim i regionalnim tijelima omogući pristup tim sredstvima;

5.

naglašava da bi države članice trebale gledati na korištenje Europskih strukturnih i investicijskih fondova za EE kao investicijske mogućnosti s visokim učinkom zaduživanja, a ne kao trošak; poziva Komisiju na daljnje revidiranje pravila o državnim potporama kako bi se uz Europske investicije omogućilo veće državno financiranje EE-a;

6.

ističe važnost kohezijske politike i financijskih sredstava koja su joj dodijeljena za puni razvoj pametnih mreža i inteligentnih umreženja koja rezultiraju učinkovitijim energetskim sustavima diljem regija, smanjujući time potrošnju i gubitak energije;

7.

naglašava da lokalne i regionalne vlasti moraju imati odgovarajuću nadležnost i odgovornosti, ne samo u vezi s opskrbom i korištenjem energije nego i radi postizanja ciljeva energetske učinkovitosti;

8.

poziva Komisiju da poboljša zakonsku sigurnost s obzirom na pravila regionalne državne potpore (RSA) za izgradnju socijalnih stambenih jedinica koje udovoljavaju normama energetske učinkovitosti te ulaganju u održive zgrade i energiju;

9.

podsjeća da, prema nekim akademskim istraživanjima, u 2010. približno 9 % stanovništva EU-a te Norveške i Švicarske (52,08 milijuna ljudi) nije moglo primjereno zagrijati svoje stanove; primjećuje da je oskudijevanje gorivom posebno teško u novim državama članicama te da je u većini slučajeva posljedica slabe izolacije domova; poziva Komisiju da podrobno ispita veze između promicanja EE-a, oskudijevanja gorivom i izloženih potrošača; naglašava da uštede ostvarene kroz mjere EE-a moraju doći do potrošača u obliku smanjenih računa;

10.

naglašava da potencijal za učinkovitu energiju još nije djelotvorno ostvaren u određenim gospodarskim sektorima, kao što su građevinarstvo i prijevoz, te da bi sredstva iz strukturnog ili Kohezijskog fonda ili neki drugi oblici ulaganja koji bi unaprijedili energetsku učinkovitost trebali povećati i mogućnosti zaposlenja u tom sektoru;

11.

ističe kako je potrebno osigurati da se izgradnja i obnova socijalnih stambenih jedinica provodi kako bi se ostvarili ciljevi i norme energetske učinkovitosti; poštujući načelo supsidijarnosti, traži od država članica i svih dionika da uzmu u obzir socijalno stanovanje u svojim državnim programima reforme te u oblikovanju strateških prioriteta unutar sporazuma o partnerstvu u sljedećem programskom razdoblju 2014. – 2020.; u tom kontekstu podsjeća države članice na odredbe utvrđene člankom 20. Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti;

12.

priznaje da je jedna od najvećih prepreka ostvarivanju ušteda energije na lokalnoj i regionalnoj razini potreba investiranja unaprijed; uvjeren je da bi bilo kakve mjere poduzete na razini EU-a trebale uzeti u obzir posljedice za općine i regije te njihova proračunska ograničenja; stoga preporučuje da se pri uspostavljanju razvojnih smjernica na području energije savjetuje s lokalnim i regionalnim predstavnicima te da se osigura financijska potpora lokalnim i regionalnim programima za korištenje postojećih izvora energije;

13.

podsjeća da je Parlament već usvojio izvješće o ulozi kohezijske politike EU-a i njezinih sudionika u provedbi nove europske energetske politike te da ovo izvješće također obuhvaća pitanja energetske učinkovitosti;

14.

primjećuje da glavni cilj kohezijske politike i dalje ostaje smanjenje gospodarskih, socijalnih i teritorijalnih razlika između regija te smatra da politike energetske učinkovitosti ne bi trebale biti u sukobu s ovim ciljem; naglašava da neke od najsiromašnijih regija EU-a mogu imati drugačije prioritete i najprije zahtijevati ulaganja u druga područja; ističe da snaga kohezijske politike leži u njezinoj fleksibilnosti i decentraliziranom upravljanju fondovima na lokalnoj razini;

15.

podsjeća na izmjenu Uredbe Europskog fonda za regionalni razvoj (ERDF) iz 2009. koja se odnosi na energetsku učinkovitost, što omogućuje potporu stambenim jedinicama u svim dijelovima EU-a od najviše 4 %; primjećuje da, kao posljedica kasnih promjena odredaba, ponajprije izmjena operativnih programa napravljena tijekom programskog razdoblja, u mnogim državama članicama primjena te politike nije imala za posljedicu znatno povećanje fondova preusmjerenih radi ostvarenja tog cilja; primjećuje da su, budući da toj promjeni nisu dodijeljeni novi, dodatni fondovi EU-a, neke države članice odbile tu priliku, dok je u drugima uočena značajna povezanost između slabog korištenja fondova i slabih administrativnih funkcija; ukazuje na važnost pravne jasnoće u vezi s mjerama EE-a prije i tijekom programskog razdoblja 2014. – 2020.;

16.

pozdravlja nove mogućnosti koje nudi ERDF i Kohezijski fond u programskom razdoblju 2014. – 2020. te još važniju ulogu ostvarivanja predstavljenih ciljeva EE-a; posebno podupire buduću ulogu kohezijske politike financiranja u cijelom sektoru građevinarstva, uključujući stambene jedinice;

17.

poziva države članice da u svoje operativne programe uvedu jednostavne i nebirokratske postupke za korištenje sredstava namijenjenih poboljšanju energetske učinkovitosti kućanstava;

18.

poziva države članice da osiguraju da mjere decentralizacije omoguće općinskim tijelima izravan pristup sredstvima namijenjenima energetskoj učinkovitosti kućanstava;

19.

potvrđuje rezultat pregovora o regulaciji ERDF-a s obzirom na predviđene minimalne postotke za određene tematske ciljeve za svaku kategoriju regija, što dopušta povećanje sredstava za EE i obnovljive izvore energije; ponavlja da su ambiciozni minimalni udjeli ključni za lakšu mobilizaciju lokalnih sudionika te da pomažu pri stvaranju stabilnih i dugoročnih programa;

20.

pozdravlja prijedlog Komisije za produljeno korištenje inovativnih financijskih instrumenata (FI) u programskom razdoblju 2014. – 2020. za sve tematske ciljeve, uključujući i EE;

21.

podupire prijedloge Komisije za pojednostavljenje Europskih strukturnih i investicijskih fondova u programskom razdoblju 2014. – 2020.; vjeruje da bi okončanje pregovora o Uredbi o zajedničkim odredbama (CPR) trebalo rezultirati uspješnom provedbom korištenja više fondova, što bi uvelike pogodovalo projektima EE-a;

22.

pozdravlja napredak postignut u pregovorima o Uredbi o zajedničkim odredbama u pogledu partnerskih dogovora; poziva, u vezi s tim, države članice i upravljačka tijela da surađuju sa stručnjacima s polja energetske učinkovitost kako bi iskoristili ovaj mehanizam u pripremanju operativnih programa (OP-a);

23.

potiče države članice da ojačaju odnose između svojih zasebnih nacionalnih radnih planova za energetsku učinkovitost i operativnih programa kako bi osigurali da Europski strukturni i investicijski fondovi budu dio dosljedne strategije te istodobno odgovaraju njihovim teritorijalnim potrebama; naglašava da je glavni cilj energetske učinkovitosti energetska neovisnost na regionalnoj i lokalnoj razini;

24.

vjeruje da mjere EU-a trebaju podupirati energetsku učinkovitost u fazama proizvodnje, distribucije i potrošnje energije; primjećuje da iako se sredstva kohezijske politike za energiju trenutačno uglavnom troše na obnovljivu energiju (15), treba postići bolju ravnotežu koja bi veći postotak sredstava usmjerila na projekte energetske učinkovitosti;

25.

naglašava da pretjerana specifikacija i obvezujući ciljevi s obzirom na provedbu ciljeva energetske učinkovitosti mogu povećati troškove regionalnih i lokalnih tijela u provedbi tih mjera te nametnuti dodatne troškove korisnicima;

26.

naglašava važnost uključivanja dimenzije energetske učinkovitosti u strategije istraživanja i inovacija za pametne specijalizacije koje će države članice i njihove regije morati sastaviti kako bi imale pristup inovacijskim sredstvima buduće kohezijske politike;

27.

još jedanput podsjeća države članice na važnost dobrog financiranja proračuna za višegodišnji financijski okvir 2014. – 2020., u kojemu kohezijska politika može i treba djelovati kao pokretač oporavka;

28.

poziva Komisiju da poboljša kvalitetu i širenje praktičnih informacija o pitanjima EE-a koja su dostupna lokalnim i regionalnim tijelima, osobito u vezi s dobicima ostvarivima putem investicija EE-a, najboljih metodologija, normi i financijskih inicijativa te pružatelja bitnih usluga, uključujući ugovaranje energetske učinkovitosti; primjećuje da bi nedostatak tvrtki za energetske usluge u mnogim regijama, kao i u mnogim državama članicama, mogao utjecati na uspjeh financiranja EE-a;

29.

ističe da pomanjkanje podrobnih informacija o svojstvima zgrada na regionalnoj razini predstavlja veliku prepreku za regionalna i državna tijela pri oblikovanju strategija i planova; prima na znanje zahtjeve ispisa takvih informacija, kako je utvrđeno Direktivom 2012/27/EU, te traži da to također bude izvršeno na regionalnoj razini i stavljeno na raspolaganje javnosti;

30.

ohrabruje upravljačka tijela da poboljšaju preglednost operativnih programa i mogućnosti za potencijalne korisnike ponuđenih projekata održive energije; predlaže da se to učini kroz izradu državnih mrežnih stranica, platforma ili baza podataka za potencijalne korisnike i dionike, organiziranjem radionica i događanja koje će informirati ciljne skupine te mjerama za poboljšanje preglednosti i dostupnosti postojećih mrežnih resursa (kao što su mrežni portal Build Up i priručnik SG Energy Invest);

31.

ohrabruje upravljačka tijela da u programskom razdoblju 2014. – 2020. promiču integrirane projekte prihvaćanjem holističkog pristupa EE-u na teritorijalnoj razini, posebice koristeći se novim strateškim programskim alatima, kao što je integrirano teritorijalno ulaganje, te uključujući postojeće inicijative, kao što su Konvencija gradonačelnika, radi razvoja integriranih planova; ohrabruje Komisiju i države članice da primjenjuju ubrzane postupke za financiranje prijava nadležnih tijela potpisnika Konvencije gradonačelnika koja potpuno provode njezine zahtjeve;

32.

pozdravlja godišnju konferenciju „Otvoreni dani” i brojna radna tijela posvećena lokalnim i regionalnim projektima energetske učinkovitosti; predlaže da Komisija, države članice i upravljačka tijela rade na ovom događanju kako bi uspostavili platformu za razmjenu podataka radi promicanja silno potrebnog dijaloga i razmjene najboljih praksi u provedbi i upravljanju projektima EE-a koje su financirali Europski strukturni i investicijski fondovi;

33.

poziva države članice da prate preporuke Komisije (16) i da povećaju izgradnju kapaciteta pomoću proračuna za tehničku pomoć kako bi ojačale djelotvorno sudjelovanje lokalnih i regionalnih sudionika te sudionika civilnog društva u izradi regionalnih i lokalnih energetskih strategija;

34.

potvrđuje da prijelaz na energetski učinkovite tehnologije zahtijeva nove vještine, strukovno obrazovanje o zaštiti okoliša te posebnu obuku u građevinarstvu i drugim sektorima; u tom smislu ohrabruje države članice da se nastave koristiti fondovima kako bi osigurale tehničku pomoć na svim razinama (poput one putem ustanove ELENA); nadalje, poziva države članice da iskoriste Europske strukturne i investicijske fondove za ponovnu obuku i usavršavanje radnika za nove poslove u gospodarstvu s niskom razinom emisija ugljika te da izbjegavaju bilo kakav manjak stručne radne snage na tom području;

35.

ističe potencijalne koristi od inicijativa JESSICA (Zajednička europska potpora održivom ulaganju u gradskim područjima) i ELENA za ulaganja u održivu energiju na lokalnoj razini, u svrhu pomaganja gradovima i regijama da se upuste u održive investicijske projekte na područjima energetske učinkovitosti te poziva na promicanje tih inicijativa;

36.

potiče daljnju administrativnu potporu lokalnim i regionalnim tijelima kako bi im pomogao u stvaranju skupina malih i srednje velikih projekata za energetsku učinkovitost koji bi sami po sebi bili ispod minimalnoga financijskog praga potrebnog za pristup sredstvima iz ELENA-e, JESSICA-e i Intelligent Energyja; skreće pozornost država članica i Komisije na činjenicu da malim i srednje velikim gradovima i ruralnim zajednicama često nedostaju nužni administrativni kapaciteti kako bi u cijelosti iskoristili nove financijske instrumente;

37.

naglašava da su birokracija i nedostatak proceduralne jasnoće učinili pristup strukturnim fondovima i Kohezijskom fondu teškim te su odvratili od prijave one sudionike kojima je takvo financiranje najpotrebnije; stoga podupire pojednostavljenje pravila i postupaka, uklanjanje pretjerane birokracije i povećanu fleksibilnost u dodjeljivanju tih sredstava na razini EU-a i državnoj razini; vjeruje da će pojednostavljenje pridonijeti učinkovitom dodjeljivanju sredstava, višim stopama apsorpcije, rjeđim pogreškama i razdobljima umanjenog plaćanja te omogućiti najsiromašnijim državama članicama i regijama da u cijelosti iskoriste financijske instrumente namijenjene smanjenju regionalnih i međudržavnih razlika; smatra da treba postići ravnotežu između pojednostavljenja i stabilnosti pravila i postupaka;

38.

naglašava da kombinacija potpora i financijskih instrumenata može poslužiti kao uspješan i inovativan pristup sredstvima privatnog financiranja, stvoriti nove modele javno-privatnih partnerstava te povećati inovacije; naglašava važnost privlačenja privatnih investicija u energetsku učinkovitost iz EU-a i trećih zemalja;

39.

naglašava da nastojanja za stjecanje sredstava za ulaganje u energetski učinkovite projekte često ometaju tržište i regulatorne barijere te barijere u povjerenju, kao što su visoki početni troškovi za investitore i poteškoće u previđanju točnog potencijala energetskih ušteda; poziva države članice da pronađu odgovarajuće načine poticanja ulaganja u energetsku učinkovitost u kućanstvu;

40.

s brigom ističe da je trenutačna ekonomska i financijska kriza dodatno otežala državama članicama da dođu do sredstava potrebnih za sufinanciranje programa kohezijske politike povezanih s EE-om; u tom pogledu smatra da je ključno da se pronađu novi načini financiranja projekata EE, uključujući i putem privatnog sektora;

41.

prihvaća potporu Komisije za većom ulogom novih i inovativnih financijskih instrumenata u programskom razdoblju 2014. – 2020.; naglašava da nedostatak pravovremene dostave i zakonske jasnoće predstavlja značajne poteškoće za države članice i druge dionike uključene u upravljanje takvim instrumentima; poziva Komisiju da bez odgode predstavi prijedloge za unaprijed pripremljene financijske instrumente koji će biti na raspolaganju za podupiranje mjera EE-a;

42.

poziva države članice da razmijene najbolje prakse pri oblikovanju državnih fondova za energetsku učinkovitost, pri čemu se Europskim strukturnim i investicijskim fondovima može koristiti za ulaganje kapitala, ili slično tome, te se uskladiti s dodatnim izvorima financiranja iz privatnog sektora;

43.

poziva Komisiju da nastavi s unapređivanjem ciljne financijske potpore za projekte EE-a od Europske investicijske banke (EIB), Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD), Razvojne banke Vijeća Europe (CEB) te Europskog fonda za energetsku učinkovitost (EEEF); poziva EIB, CEB i EBRD da stvore zajedničku radnu skupinu koja će istraživati alternative za nove financijske instrumente, koji mogu biti na raspolaganju državama članicama zajedno s njihovim državnim fondovima za energetsku učinkovitost, ili kroz njih, radi poticanja dodatnih investicija iz privatnog sektora;

44.

naglašava da dodjeljivanje sredstava mora biti temeljeno na načelima proporcionalnosti, isplativosti i ekonomske učinkovitosti te da ono ne smije povećavati administrativno opterećenje;

45.

ističe važnost redovite procjene primjerenosti mjera i zahtjeva EE-a s obzirom na klimatske okolnosti, učinak na konkurentnost industrije te malih i srednjih poduzeća i posljedica cijena energije u drugim državama članicama i regijama; poziva Komisiju da to pozorno razmotri pri pripremi niza pokazatelja učinkovitosti;

46.

naglašava da je također potrebno uzeti u obzir posebna zemljopisna svojstva najudaljenijih regija (OR) s obzirom na EE kako bi se bolje iskoristila prirodna dobra koja proizlaze iz njihova otočnog statusa (geotermalna i solarna energija, energija vjetra i mora);

47.

podupire napredak programa MARIE u uspostavljanju Strategije za poboljšanje energetske učinkovitosti zgrada na području Sredozemlja; u vezi s tim poziva države članice na području Sredozemlja da razmjenjuju najbolje prakse kako bi razvile najpovoljniji model za južnu Europu; poziva na stvaranje sličnih programa u drugim europskim regijama, posebno u Srednjoj Europi; smatra da bi se slična strategija mogla primijeniti na najudaljenije regije, pogotovo stoga jer je većina (iako ne sve) smještena u tropima;

48.

poziva države članice da odrede visoke ciljeve kako bi osigurale da javne zgrade i zgrade koje služe u druge svrhe zadovoljavaju najviše norme EE-a utvrđene Direktivom 2010/31/EU te da ih se redovito podvrgava energetskoj certifikaciji;

49.

poziva Komisiju da razjasni koje zajedničke pokazatelje za EE u kohezijskoj politici države članice trebaju primjenjivati i upotrebljavati u programskom razdoblju 2014. – 2020.;

50.

poziva Komisiju da vodi računa o gospodarskoj, zemljopisnoj i socijalnoj situaciji pri utvrđivanju investicijskih troškova povezanih s postizanjem uštede od jednog kWh za svaku državu članicu ili regiju;

51.

poziva Komisiju da bez odlaganja i uz usku suradnju s državama članicama i regijama razvije smjernice procjene projekata EE-a koje bi mogle poslužiti kao temelj uspostave mehanizama za procjenu, nadgledanje i provjeru projekata te za utvrđivanje njihove isplativosti;

52.

poziva države članice da primjenjuju pokazatelje ostvarenja kako su definirani u Prilogu Uredbi o EFRR, kao i da se koriste transparentnim kriterijima odabira projekta te normiranim investicijskim troškovima po ušteđenoj jedinici energije, te da odrede najdulji prihvatljivi jednostavan rok povrata za projekte EE-a;

53.

prima na znanje posljednje izvješće Europskoga revizorskog suda o isplativosti kohezijske politike ulaganja u EE; ističe preporuku Suda za upotrebu transparentnih i strožih kriterija odabira za projekte na razini EU-a i država članica; slaže se sa zaključkom suda da kriteriji procjene koji se upotrebljavaju za donošenje investicijskih odluka moraju biti jasniji i precizniji u određivanju kako će se razmatrati aspekti EE-a;

54.

međutim, primjećuje da je procjena Suda poprilično ograničavajuća u smislu razdoblja uzorkovanja i povrata; naglašava da je kohezijska politika integrirana politika te da stoga prilikom procjena projekata treba usvojiti sveobuhvatan pristup temeljen na analizi ukupnih životnih troškova;

55.

naglašava da je u 2010. potrošnja energije u zgradama činila najveći dio ukupne konačne energetske potrošnje u EU-u – 40 %, od čega su 26,7 % činila kućanstva – te da je ta potrošnja odgovorna za 36 % emisija CO2 u Uniji; žali zbog toga što većina država članica ne uspijeva u cijelosti iskoristiti potencijal zgrada za uštedom energije; poziva Komisiju da pronađe načine da podupre nastojanja za iskorištavanje najvećeg potencijala za uštedu energije putem podnošenja prijedloga za jasno definirane ciljeve u vezi s potrošnjom energije u zgradama država članica;

56.

podsjeća da zgrade imaju prirodni ciklus obnove od 40 godina te da su tehnologije uštede energije u ovom sektoru dobro razvijene, stoga većina prepreka potpunoj iskoristivosti potencijala uštede energije nije tehničke prirode; naglašava da zbog same prirode obnoviteljskih projekta EE-a, koji su često manje uočljivi, manji i teži za grupiranje, Europski strukturni i investicijski fondovi imaju presudnu ulogu u osiguravanju potrebnih sredstava za nadilaženje tih prepreka;

57.

primjećuje da potencijal uštede energije, koji uglavnom ovisi o stanju postojećih zgrada, nije jednako rasprostranjen među državama članicama i regijama; poziva države članice da prerade svoje definicije „dostojnog stanovanja” tako da uključuju norme energetske učinkovitosti;

58.

naglašava da je potrebno javno investiranje u EE u zgradama, pogotovo u najmanje razvijenim regijama i u državama članicama koje su korisnice sredstava kohezijske politike, gdje postoji značajan potencijal za smanjivanje potrošnje energije putem isplativih mjera;

59.

ohrabruje države članice da maksimalno povećaju svoje državne i regionalne programe kako bi osigurale da je veliki dio EE-a projektno ugrađen u nove zgrade i proveden na postojećim zgradama (nadogradnja), uključujući stambene zgrade kućanstava s niskim prihodima;

60.

primjećuje da seoska i udaljena područja imaju idealne uvijete za uspostavljanje učinkovitih oblika decentralizirane proizvodnje energije koja bi smanjila energetske gubitke povezane s prijenosom energije na velike udaljenosti;

61.

poziva odgovarajuća javna tijela da ubrzaju obnovu zgrada u njihovu vlasništvu koristeći se sredstvima kohezijske politike kako bi došla do potrebnog učinka financijske poluge i postala primjer;

62.

poziva države članice da obrate posebnu pozornost na poteškoće na koje nailaze zajednički vlasnici zgrada s više obiteljskih domaćinstava, koje predstavljaju ozbiljan problem „slijepog putnika”, odnosno besplatnog korištenja usluga;

63.

poziva Komisiju da tijekom priprema strategija obnove država članica i regija koje primaju potporu radi na osvještavanju stvarnog potencijala temeljite obnove zgrada i temeljite obnove u fazama; preporučuje da se te strategije razvijaju usporedno s prijedlozima za operativne programe te da se usredotoče na uključivanje uporabe inovativnih financijskih instrumenata i da uključe okvirne ključne faze kako bi izgradili povjerenje ulagača;

64.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i Odboru regija.

9.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/31

—

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije pod nazivom „Pomorska strategija za Jadransko i Jonsko more” (COM(2012)0713),

—

uzimajući u obzir Uredbu vijeća (EZ) br. 1967/2006 od 21. prosinca 2006. o mjerama upravljanja za održivo iskorištavanje ribolovnih resursa u Sredozemnom moru, izmjeni Uredbe (EEZ) br. 2847/93 te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1626/94 (1) te kasnijim izmjenama („Uredba o Sredozemnom moru”),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. veljače 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenog 2012. o vanjskoj dimenziji zajedničke ribarstvene politike (3),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2008/56/EZ i obveze država članica da najkasnije do 2020. poduzmu mjere potrebne za postizanje ili održavanje dobrog ekološkog stanja morskog okoliša,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. srpnja 2012. o razvoju makroregionalnih strategija EU-a: sadašnja praksa i očekivanja za budućnost, posebno u Sredozemlju (4),

—

uzimajući u obzir svoje stajalište od 8. ožujka 2011. o prijedlogu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o nekim odredbama za ribarstvo u području Sporazuma Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja (GFCM) (5),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. listopada 2010. o Integriranoj pomorskoj politici (IPP) – Ocjena postignutog napretka i novi izazovi (6),

—

uzimajući u obzir prijedlog Direktive Komisije za izravnu uspostavu okvira za pomorsko prostorno planiranje i integrirano upravljanje obalnim područjem (COM(2013)0133),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. lipnja 2010. o novom poticaju za Strategiju održivog razvoja europske akvakulture (7),

—

uzimajući u obzir Direktivu o staništima (8),

—

uzimajući u obzir Deklaraciju europskih ministara nadležnih za integriranu pomorsku politiku i Komisije od 7. listopada 2012. o morskom i pomorskom programu za rast i zapošljavanje (Deklaracija iz Limasola),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije pod nazivom „Plavi rast: mogućnosti održivog rasta u morskom i pomorskom sektoru” (COM(2012)0494),

—

uzimajući u obzir rezolucije Europskog vijeća od 23. – 24. lipnja 2011.,

—

uzimajući u obzir Konvenciju o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćavanja i njezine protokole (9),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije pod nazivom „Europa 2020. – Strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

—

uzimajući u obzir inicijativu Odbora regija od 12. listopada 2011. kojom se podupire razvoj nove jadransko-jonske makroregije (10),

—

uzimajući u obzir Ankonsku deklaraciju, usvojenu 5. svibnja 2010. na 12. sastanku jonskog vijeća,

—

uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) od 10. prosinca 1982.,

—

uzimajući u obzir Kodeks za odgovorno ribarstvo Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) koji je donesen 31. listopada 1995.,

—

uzimajući u obzir preporuku 199. Međunarodne organizacije rada o radu u sektoru ribarstva,

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za ribarstvo (A7-0234/2013),

A.

budući da sedam zemalja ima izlaz na Jadransko i Jonsko more (11), među kojima su četiri države članice (Italija, Grčka, Hrvatska i Slovenija), jedna država kandidatkinja (Crna Gora) i dvije potencijalne države kandidatkinje (Albanija te Bosna i Hercegovina);

B.

budući da je prekogranična suradnja ključna za razvoj zajedničkog upravljanja ribolovnim aktivnostima i osiguranje održivog iskorištavanja ribljih stokova;

C.

budući da međunarodne vode još uvijek predstavljaju velik dio bazena Jadranskog i Jonskog mora, iako su neke jadranske države proglasile posebna područja;

D.

budući da Parlament u svojoj nedavnoj rezoluciji o razvoju makroregionalnih strategija EU-a naglasio da je jadransko-jonska makroregionalna strategija značajan faktor u naporima za postizanje pomirenja među državama Zapadnog Balkana, te može pomoći naporima navedenih zemalja za pristupanje EU-u čime bi se omogućila provedba zajedničke politike za cijeli sredozemni bazen;

E.

budući da su zemlje potpisnice Ankonske deklaracije pozvale Komisiju da izradi makroregionalnu strategiju za jadransko-jonsku regiju, po uzoru na makroregionalne strategije koje je pripremila za Baltičko more (2009.), Podunavlje (2010.) i Atlantski ocean (2011.) (12),

F.

budući da je Europsko Vijeće u svojoj rezoluciji od 23. – 24. lipnja 2011. pozvalo države članice da „u suradnji s Komisijom nastave svoj rad na budućim makroregionalnim strategijama, posebno u pogledu jadranske i jonske regije”;

G.

budući da je Odbor regija u svom nedavnom mišljenju pozvao Parlament da podupre oblikovanje strategije EU-a za jadransko-jonsku makroregiju kojom se uzimaju u obzir glavni izazovi s kojima se suočava to područje, posebno u pogledu sektora ribarstva i akvakulture;

H.

budući da je ribarstvo tradicionalno bio važan sektor u većini regija uz Jadransko i Jonsko more, te budući da ribolovnim aktivnostima u tom području trenutno upravlja Opća komisija za ribarstvo Sredozemlja (GFCM) i Međunarodna komisija za očuvanje atlantskih tuna (ICCAT);

I.

budući da je glavna geofizička osobina jadranskog morskog bazena, posebno u sjevernom dijelu, plitko i pješčano dno koje veće dubine postiže na udaljenosti od više milja od obale, osobine jonskog morskog bazena slične su onima u ostalim područjima dubljeg Sredozemnog mora, posebno u geografskim potpodručjima GFCM-a 18. i 19. koja dostižu dubine do 2 000 metara;

J.

budući da ribolovne aktivnosti u jadransko-jonskom morskom bazenu uključuju ribolov mnogo vrsta riba, pri čemu se upotrebljava raznovrsni alat, od malog priobalnog neindustrijskog ribolova do ribolova pridnenim povlačnim mrežama te od ribolova pelagičnim povlačnim mrežama do rekreativnog ribolova;

K.

budući da u Jadranskom moru živi velik broj endemskih vrsta riba; no budući da su povećanje ribolovnog napora i/ili onečišćenja doveli do glavnih problema za riblje stokove i sektor ribarstva općenito, posebno na talijanskoj obali južnog Jadrana;

L.

nadalje, budući da je u zadnjim godinama došlo do značajnog razvoja akvakulture u jadransko-jonskom području, iako se ono suočava s velikim okolišnim i prostornim ograničenjima te iako sva područja nisu primjerena za postavljanje priobalnih uzgajališta, a tamo gdje se nalaze, takva uzgajališta nisu uvijek spojiva s drugim aktivnostima;

M.

budući da već postoje vrijedne regionalne inicijative za promicanje znanstvene suradnje kojima bi se poduprlo odgovorno ribarstvo u Jadranskom moru, kao što je Adriamed (13);

N.

budući da mnoge države članice nemaju posebne nacionalne ili regionalne planove razvoja kojima se regulira postavljanje objekata na obali i u moru i kojima se jasno određuju područja na kojima se mogu postavljati objekti za akvakulturu kako bi spriječile predvidiv sukob interesa s drugim gospodarskim sektorima, kao što su turizam, poljoprivreda ili obalni ribolov;

O.

budući da je riječ o mreži zaštićenih područja Jadranskog mora (AdriaPAN), inicijativi čija je svrha poboljšanje učinkovitosti upravljanja i planiranja kroz partnerstvo;

P.

budući da razvoj integriranog pristupa pomorskoj politici za Jadransko i Jonsko more mora pratiti postupak dijaloga i partnerstva sa svim obalnim državama, i zbog prekogranične prirode pomorskih aktivnosti i zajedničkih resursa;

1.

naglašava da je stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona Parlament postao punopravni suzakonodavac za sektor ribarstva i akvakulture te stoga nastoji u cijelosti obavljati svoju zadaću u oblikovanju ribarstvene politike na razini EU-a te na regionalnoj i međuregionalnoj razini;

2.

vjeruje da bi strategija za Jadransko i Jonsko more trebala biti usredotočena na održiv razvoj i rast sektora ribarstva i akvakulture, uključujući zapošljavanje;

3.

vjeruje da bi cilj strategije za Jadransko i Jonsko more trebao biti osiguranje očuvanja i zašite okoliša;

4.

pozdravlja Komunikaciju Komisije od 3. prosinca 2012. kao važan korak prema donošenju zakonodavnog okvira kojim će se ojačati tješnja suradnja među državama i regijama na obalama Jadranskog i Jonskog mora kako bi se osiguralo odgovorno i gospodarski održivo ribarstvo za obalne zajednice;

5.

s tim u vezi vjeruje da bi Integrirana pomorska politika (IPP) trebala imati ključnu ulogu u razvoju dugoročne strateške politike za Jadransko i Jonsko more, čiji će cilj biti održiv rast u morskom i pomorskom sektoru te očuvanje morskih ekosustava za buduće generacije;

6.

nadalje, vjeruje da je pomorsko prostorno planiranje kao javni postupak analiziranja i planiranja prostorne i vremenske podjele ljudskih aktivnosti u područjima Jadranskog i Jonskog mora, posebno u sjevernom dijelu Jadranskog mora, ključno za održivu budućnost sektora ribarstva u usporedbi s drugim povezanim aktivnostima;

7.

ponovo naglašava svoju potporu uvođenju makroregionalne strategije za taj važan pomorski bazen kako bi se riješili zajednički izazovi i problemi s kojima se suočavaju stanovnici navedenih obalnih regija i kako bi se promicao njihov gospodarski razvoj i europsko povezivanje;

8.

smatra da bi svi programi i instrumenti financiranja EU-a (14) za regije jadransko-jonskog morskog bazena, uključujući instrument za pretpristupnu pomoć (IPA), trebali biti međusobno usklađeni te da ih treba upotrebljavati što je moguće učinkovitije kako bi se stvorila stvarna dodana vrijednost za ribare i poduzeća ribarskog sektora;

9.

čvrsto vjeruje da svi napori za odgovorno i održivo ribarstvo u jadransko-jonskom morskom bazenu mogu utjecati na razvoj obalnih i ruralnih područja u navedenim zemljama i poticati razvoj povezanih gospodarskih aktivnosti, kao što je ribolovni turizam, pri kojem profesionalni ribari vode na ribolovne izlete turiste ili znanstvenike, pri čemu se poštuje načelo izvođenja održivog oblika ribolova kojim se čuva okoliš i biološka raznolikost;

10.

smatra da bi Barcelonska konvencija i njezin Protokol o integriranom upravljanju obalnim područjem koji je stupio na snagu u ožujku 2011. mogla služiti kao model za uvođenje obvezne integrirane politike za države članice koje graniče s Jadranskim i Jonskim morem;

11.

smatra da raspoložive informacije o ribljim stokovima u jadransko-jonskom bazenu, njihovom kretanju i podjeli te o rekreativnom ribolovu nisu zadovoljavajuće te stoga poziva relevantna tijela vlasti i istraživačka tijela da čim prije otklone nedostatke;

12.

poziva Komisiju da poduzme daljnje mjere za promicanje istraživačkih programa povezanih s morskim okolišem i ribarstvom te da potiče uporabu i širenje rezultata takvih istraživanja;

13.

smatra da uspješni modeli suradnje među upravnim tijelima iz različitih regija (15) u području gospodarstva mogu poslužiti kao primjeri dobre prakse koji se mogu upotrijebiti u drugim područjima kako bi se osigurala sljedivost, profitabilnost, i marketing proizvoda ribarstva i akvakulture, posebno lokalnih proizvoda;

14.

podržava sudjelovanje svih zainteresiranih subjekata u razvoju održivog i produktivnog sektora ribarstva u ovom području;

15.

smatra da je za osiguranje održivog razvoja sektora ribarstva i akvakulture u cijelom jadransko-jonskom bazenu i za poticanje zapošljavanja u obalnim područjima ključno priznati iznimni rad žena u sektoru ribarstva, kako bi im se olakšalo stjecanje stručnih kvalifikacija te kako bi ih se uključilo u obalne akcijske skupine i organizacije proizvođača;

16.

poziva da se oblikuju inicijative kojima se mogu privući mladi u sektor ribarstva i akvakulture i da se mladi potiču na aktivno sudjelovanje u tim aktivnostima;

17.

naglašava da je Parlament već u prošlosti skrenuo pažnju na činjenicu da je potrebno jednostavnije, dosljednije i transparentnije zakonodavstvo za područje akvakulture kojim će se ukloniti prepreke koje su dosad sprečavale cjelovit razvoj potencijala sektora ribarstva u EU-u te da je potrebno donijeti jasna i dosljedna pravila na razini EU-a i nacionalnoj razini, te jasno definirati pomorske i obalne planove razvoja država članica u skladu sa smjernicama koje je nedavno donijela Opća komisija za ribarstvo Sredozemlja (16);

18.

naglašava da bi se ciljanim razvojem sektora akvakulture mogla stvoriti radna mjesta koja ne ovise o sezoni u jadransko-jonskim obalnim regijama koje veoma ovise o ljetnoj turističkoj sezoni što bi dalo značajan poticaj zapošljavanju u tom području;

19.

naglašava da širenje djelatnosti akvakulture ne smije ugroziti postignuće dobrog stanja okoliša u skladu s Direktivom 2008/56/EZ i treba se provesti potpuno u skladu s relevantnim zakonodavstvom Unije o okolišu;

20.

naglašava kako je jedini način da se osigura zaštita ribljih stokova i morskog okoliša od onečišćenja i prekomjernog izlova ribe i/ili nezakonitog ribolova uspostava povezane mreže za informacije o pomorskim aktivnostima i sustavu njihovog praćenja u tijesnoj suradnji s zahvaćenim državama i obalnim regijama;

21.

poziva obalne države jadransko-jonskog morskog bazena da surađuju u oblikovanju globalnog pregleda posebnih geofizičkih i batimetričkih osobina, prisutnosti i podjele različitih morskih vrsta te različitih tehnika ribolova u tom području kako bi dobile cjeloviti pogled koji će se upotrebljavati za bolje upravljanje ribarstvom i pomoći jačanju ribolovnih aktivnosti u okviru svake buduće makroregionalne strategije;

22.

poziva Komisiju da čim prije, a najkasnije do 2013., donese akcijski plan za praktičnu provedbu pomorske strategije za Jadransko i Jonsko more na makroregionalnoj osnovi, pri čemu naglašava da bi sektor ribarstva trebao biti jedan od prioriteta te strategije, kojom se uzimaju u obzir posebne geofizičke osobine i kojom se taj akcijski plan povezuje s regionalnom politikom, integriranom pomorskom politikom Unije i instrumentom za povezivanje Europe, kako bi se maksimalno povećao učinak poluge;

23.

poziva Komisiju da, što je moguće prije, podnese prijedlog uredbe kojom će se utvrditi zajedničke tehničke mjere za ribarstvo u jadransko-jonskom morskom bazenu, odrediti dopušten ribolovni napor, ribolovna razdoblja, ribolovni alat i druge relevantne mjere upravljanja;

24.

žali što države članice nisu bolje upotrijebile te individualne planove upravljanja kojima se omogućuje obustavljanje određenih općih pravila tako da se mogu uzeti u obzir posebna obilježja; smatra da bi se time bitno olakšalo lokalno upravljanje i osigurali dragocjeni podaci o situaciji u različitim zonama čime bi se omogućilo uvođenje primjerenih promjena; stoga poziva obalne države članice da konstruktivno surađuju međusobno i s Komisijom pri ažuriranju i stalnoj prilagodbi mjera za upravljanje ribarstvom;

25.

poziva Komisiju da uspostavi trajni dijalog sa zemljama koje nisu članice EU-a u jadransko-jonskom morskom bazenu kako bi se sklopili bilateralni ili multilateralni sporazumi čiji je cilj poticanje harmonizacije i normizacije pravila za upravljanje ribarstvom kako bi se postigli ciljevi zajedničke ribarstvene politike EU-a u Sredozemlju te istovremeno potpuno iskoristile prednosti okvira suradnje koji osiguravaju međunarodne i regionalne organizacije za ribarstvo; naglašava da strategija za Jadransko i Jonsko more može stvoriti dodanu vrijednosti samo ako se poštuju sve granične države, članice i one koje nisu članice EU-a;

26.

poziva Komisiju da promiče ciljeve zajedničke ribarstvene politike, posebno postizanje razine iznad maksimalno održivog prinosa za sve riblje stokove najkasnije do 2020., te da podupire primjenu pristupa utemeljenog na ekosustavima prema državama koje nisu članice EU-a;

27.

poziva Komisiju da u suradnji s obalnim državama ojača razmjenu dobre prakse očuvanja te promiče uspostavu zaštićenih morskih područja radi obnove najugroženijih vrsta;

28.

poziva Komisiju da promiče ciljeve Okvirne direktive o pomorskoj strategiji u vezi s državama koje nisu članice EU-a, a graniče s Jadranskim i Jonskim morem, kako bi najkasnije do 2020. godine postigle ili održale dobro stanje morskog okoliša;

29.

u vezi s tim poziva Komisiju da potiče navedene države članice koje graniče s Jadranskim i Jonskim morem da razviju i provode pomorske strategije pri kojima se primjenjuje pristup utemeljen na ekosustavima te kojima se osigurava uključivanje pitanja okoliša u različite politike koje utječu na morski okoliš, uzimajući u obzir prekogranične utjecaje na kvalitetu morske vode susjednih trećih zemalja;

30.

podsjeća da su u okviru budućeg Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) odnosno kroz njegove programe prikupljanja podataka, te u okviru različitih istraživačkih programa Unije na raspolaganju financijska sredstva za poboljšanje poznavanja morskog okoliša, uključujući vrste riba, te za uvođenje veće inovativnosti i boljih praksi u ribolovne aktivnosti; stoga poziva države članice da predlože projekte u tim područjima te smatra da prethodna suradnja među različitim obalnim državama, bez obzira na to jesu li članice EU-a ili nisu, može rezultirati izuzetno zanimljivim inicijativama od kojih će imati korist cijeli jadransko-jonski bazen u okviru projekata koje predlože države članice;

31.

poziva Komisiju da razmotri treba li u suradnji s Europskom investicijskom bankom (EIB), na temelju iskustva s FEMIP (17)-om oblikovati posebnu liniju za financiranje provedbe mjera i ciljeva iz te strategije kako bi se izbjegle buduće teškoće usvajanjem novih proračunskih instrumenata; poziva Komisiju da isto tako razmotri mogućnost upotrebe projektnih obveznica i javno-privatnih partnerstva kao posebno prikladnih financijskih instrumenata;

32.

poziva Komisiju da predloži osnivanje posebnih savjetodavnih tijela za Jadransko i Jonsko more u okviru regionalnog savjetodavnog vijeća, koje je već osnovano za Sredozemno more, koja će se temeljiti na pozitivnim iskustvima s „morskim područjima” uspostavljenim u talijanskim vodama (18) (kao što su sjevernojadransko ribarstveno područje uspostavljeno 2013. za zajedničko i usklađeno upravljanje sektorom ribarstva u sjevernom Jadranu s političkog, gospodarskog, socijalnog i okolišnog stajališta);

33.

poziva Komisiju da u budući zakonodavni prijedlog o pomorskom prostornom planiranju uključi odredbe prema kojima će pomorske države članice biti obvezne sastaviti popis pravila za zaštitu okoliša i turizam na svojem nacionalnom teritoriju te, da za područja koja ne podliježu ograničenjima, donesu planove razvoja za pomorska i obalna područja kojima će se utvrditi dopustivost i sukladnost upotrebe i zauzimanja tih područja kako bi se olakšao pristup područjima koja su prikladna za osnivanje poduzeća iz područja akvakulture;

34.

poziva Komisiju da oblikuje posebni radni plan za Jadransko i Jonsko more u kojem će biti utvrđeni budući ciljevi u toj regiji kao što je trenutačno slučaj sa Sredozemnim morem (projekt IMP-MED); naglašava da bi taj plan trebalo smatrati projektom prikladnim za financiranje u okviru EFPR-a;

35.

poziva Komisiju da oblikuje paket sankcija kako bi se osiguralo da se može kazniti država članica koja ne ispunjava svoje obveze prikupljanja i prijenosa podataka ili nije u stanju riješiti probleme s nezakonitim, neprijavljenim i nereguliranim ribolovom u svojim vodama ili koji počini njezina ribarska flota;

36.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

9.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/37

—

uzimajući u obzir članak 286. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 5. rujna 2006. o posebnom izvješću Revizorskog suda br. 5/2005 o rashoda Parlamenta, Komisije i Vijeća za usmeno prevođenje (1),

—

uzimajući u obzir Posebno izvješće Europskog revizorskog suda br. 5/2005 naslovljeno „Rashodi Parlamenta, Komisije i Vijeća za usmeno prevođenje”, zajedno s odgovorima institucija (2),

—

uzimajući u obzir napomenu upućenu članovima Predsjedništva pod nazivom „Učinkovita potpuna višejezičnost u usmenom prevođenju – provedba odluke o proračunu Europskog parlamenta za 2012.”,

—

uzimajući u obzir izvješće glavnog tajnika Europskog parlamenta od 9. travnja 2013. pod nazivom „Priprema za složenost: Europski parlament 2025. – odgovori”,

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A7–0233/2013),

A.

budući da je višejezičnost jedan od glavnih elemenata Europskog parlamenta i cijele Unije te budući da osigurava poštovanje kulturne i jezične raznolikosti kao i jednako postupanje prema građanima EU-a različitog porijekla;

B.

budući da je načelo višejezičnosti u Europskom parlamentu temelj političkog, suzakonodavnog i komunikacijskog djelovanja te institucije;

C.

budući da načelo višejezičnosti u Europskom parlamentu štiti od nepotrebnih prepreka koje utječu na pravo europskih građana da se kandidiraju na izborima za Europski parlament;

D.

budući da se višejezičnošću jamči pravo građana na komunikaciju s Parlamentom na bilo kojem od službenih jezika EU-a, čime im se omogućuje da ostvare svoje pravo na demokratski nadzor;

E.

budući da jezične usluge Parlamenta olakšavaju komunikaciju te na taj način osiguravaju da Parlament bude otvoren svim građanima Europe, osiguravajući transparentnost unutar jedinstvene višejezične strukture Unije koja se temelji na 24 službena jezika;

F.

budući da Poslovnik Parlamenta propisuje da zastupnici mogu govoriti na službenom jeziku po svom izboru i osigurava usmeno prevođenje na druge službene jezike, čime se poštuje demokratsko pravo prema kojem pojedinac može biti izabran u Europski parlament bez obzira na svoje jezične vještine;

G.

budući da je zbog uzastopnih proširenja izazov višejezičnosti dosegao potpuno novu dimenziju u smislu veličine, složenosti i važnosti politike te budući da sve veća višejezičnost naravno znači i sve veće troškove za Parlament a time i za građane Unije;

H.

budući da su u proračunu Parlamenta za 2012. bile potrebne značajne uštede, uključujući smanjenje troškova za usluge usmenog prevođenja u iznosu od 10 milijuna EUR godišnje, kako bi se povećanje proračuna ograničilo na 1,9 % u usporedbi s godinom ranije;

1.

priznaje da Europska unija jedina u svijetu vodi službenu politiku višejezičnosti temeljenu na 24 službena jezika s ukupno 552 jezične kombinacije koje treba obuhvatiti; u tom smislu pozdravlja vrlo visoku razinu kvalitete usluga usmenog prevođenja Parlamenta, ali vjeruje da je potrebno pronaći načine smanjenja tereta koji proizlazi iz složene strukture višejezičnosti te njezinih znatnih i rastućih troškova;

2.

primjećuje da se od svih jezika na plenarnim sjednicama u Strasbourgu i Bruxellesu od rujna 2009. do veljače 2013. engleski jezik koristio 26 979 minuta (29,1 %), njemački jezik 12 556 minuta (13,6 %), francuski jezik 8 841 minutu (9,5 %), estonski jezik 109 minuta (0,1 %), a malteški jezik 195 minuta (0,2 %);

3.

ističe da se kako plenarnim sjednicama tako i sjednicama odbora može javno pristupiti prijenosom uživo internetom ili videom na zahtjev, novim medijima koji povećavaju transparentnost aktivnosti Europskog parlament za građane EU-a, i da njihova dostupnost na svim službenim jezicima naglašava demokratsku i multikulturnu narav Parlamenta;

4.

utvrđuje da neka multinacionalna tijela kao što su Ujedinjeni narodi i Organizacija sjevernoatlantskog ugovora (NATO) djeluju samo na međuvladinoj razini i nemaju zakonodavnu funkciju; u tom smislu ukazuje na to da UN sa svoja 192 člana ima jezični režim od šest službenih jezika te da NATO sa svojih 28 članova koristi uglavnom engleski jezik, unatoč tome što ima dva službena jezika;

5.

međutim, naglašava da je Parlament izravno izabrano političko tijelo čiji su zastupnici izabrani bez obzira na njihove jezične vještine; stoga ponovno potvrđuje da je pravo svakog zastupnika da govori na službenom jeziku po vlastitom izboru temeljno načelo načina djelovanja Parlamenta;

6.

primjećuje da su praktične implikacije korištenja službenih jezika u Europskom parlamentu navedene u „Kodeksu o višejezičnosti”, ažuriranom 2008. godine; uočava da je idejom „kontrolirane potpune višejezičnosti” koja je sadržana u tom Kodeksu očuvana jednakost među zastupnicima i građanima; ukazuje na to da će provedba višejezičnosti, temeljena na načelu „usmenog prijevoda na zahtjev”, dugoročno ovisiti o tome koliko će korisnici jezičnih usluga biti u potpunosti svjesni troškova pružanja tih usluga, dakle i svoje odgovornosti da ih iskoriste na najbolji mogući način;

7.

vjeruje da se načelo dobrog financijskog upravljanja mora primijeniti i na usmeno prevođenje te da bi se s ciljem osiguravanja najbolje vrijednosti za novac europskih poreznih obveznika kritičkom analizom trebalo stalno procjenjivati gdje i kako se može poboljšati učinkovitost, a troškovi kontrolirati ili ograničiti;

8.

uočava odluku o „učinkovitoj potpunoj višejezičnosti u usmenom prevođenju” koju je Predsjedništvo Parlamenta donijelo 2011., kojom se povećava učinkovitost usluga usmenog prevođenja i smanjuju strukturni troškovi na sljedeći način:

9.

pozdravlja činjenicu što su se kao rezultat toga proračunska sredstva za usluge usmenog prevođenja u Parlamentu počela smanjivati; ukazuje na to da je 2010. proračun iznosio 54 990 000 EUR, 2011. iznosio je 56 964 283 EUR, a 2012. trenutno iznosi 47 000 000 EUR, iako se konačan iznos za 2012. neće znati do 31. prosinca 2013. te mogao bi biti i veći;

10.

primjećuje da procijenjeni iznos proračuna Glavne uprave za usmeno prevođenje za 2013. iznosi 58 000 000 EUR, od čega je 53 000 000 EUR izravno vezano za usluge usmenog prevođenja; traži da ga se detaljno i redovno obavještava o konkretnim rezultatima inicijative „učinkovite potpune višejezičnosti” u pogledu proračuna 2013., posebno u odnosu na smanjenje ili povećanje očekivanih troškova;

11.

nadalje primjećuje da je, iako je trošak usluga usmenog prevođenja u Parlamentu u razdoblju od tri godine do kraja 2012. iznosio 157 954 283 EUR, postignuto smanjenje od 17 % u odnosu na iznos proračuna za 2010. i 2012.; uočava da pametnom uštedom koja je postignuta na području usluga usmenog prevođenja nije ugroženo načelo višejezičnosti te ističe da se zastupnicima mora osigurati jednak pristup jezičnim uslugama i odgovarajući radni uvjeti za te usluge;

12.

pozdravlja procjenu prihoda i rashoda Parlamenta za financijsku godinu 2014. kojom se predlaže smanjenje troškova usmenog prevođenja u izbornoj godini za 23 % u odnosu na iznos od 53 000 000 EUR u proračunu za 2013.; traži detaljne informacije koje dokazuju da su predložena smanjenja ostvariva i da ona neće utjecati na odličnu kvalitetu usmenog prevođenja;

13.

naglašava da su provedbom „učinkovite potpune višejezičnosti” postignuti značajni dobici ravnomjernijom raspodjelom sjednica odbora tijekom tjedna, bez da se ukupan broj sjednica odbora imalo smanjio; primjećuje da je, kao rezultat toga, ukupan broj dana usmenog prevođenja sa 105 258 (107 047 386 EUR) 2011. godine pao na 97 793 (100 237 825 EUR) 2012. godine, iz čega proizlazi ušteda od 6 895 561 EUR;

14.

sa zabrinutošću primjećuje da, prema izvješćima o Kodeksu o višejezičnosti, zahtjeve za usmeno prevođenje koje podnose odbori, izaslanstava i klubovi zastupnika još uvijek prati visok i rastući broj kasnih otkazivanja, što prikazuju sljedeće brojke:

15.

sa zabrinutošću primjećuje da bi potencijalni trošak tih kasnih otkazivanja, bez preraspodjela određeni usmenih prevoditelja u posljednji trenutak, činio znatan udio ukupnog proračuna za usmeno prevođenje; u vezi s time uočava da je u 2011. 4 350 000 EUR (7,6 % proračuna za usmeno prevođenje) i u 2012. 5 480 000 EUR (11,9 % proračuna za usmenog prevođenje) bilo potrošeno na usluge usmenog prevođenja stavljene na raspolaganje i potom otkazane poslije roka predviđenog Kodeksom o višejezičnosti; poziva Predsjedništvo da Odboru za proračunski nadzor podnese detaljnu analizu rastućeg trenda kasnog otkazivanja, da uvede mehanizme koji bi povećali svijest o sredstvima koja se gube zbog kasnih otkazivanja te da značajno smanji broj i postotak takvih otkazivanja;

16.

ponavlja da je uz očuvanje visoke kvalitete usluge važno postići i učinkovitiju upotrebu jezičnih resursa i kontrolirati njihove troškove promatrajući ukupno radno opterećenje svakog jezika i osiguravajući smanjenje troškova nastalih zbog kasno otkazanih zahtjeva za usmeno prevođenje na sjednicama i posjetima izaslanstava, koji su u suprotnosti s rokovima određenim u Kodeksu; ustraje na tome da odbori, izaslanstva i klubovi zastupnika moraju biti upoznati s pravilima iz Kodeksa;

17.

poziva Predsjedništvo da razvije sustav s daljnjim mjerama kojim bi se spriječilo kasno otkazivanje usluga usmenog prevođenja;

18.

poziva administrativne službe da se u potpunosti i učinkovito koriste ažuriranim jezičnim profilima zastupnika prilikom jezične organizacije odbora, izaslanstava i klubova zastupnika u mjestima rada i izvan njih; ustraje na tome da bi se jezični profili svih zastupnika trebali svake godine ažurirati; uz to ukazuje na to da bi se primjerak ažuriranih profila trebao proslijediti tajništvima odbora, izaslanstava, klubova zastupnika i radnih skupina;

19.

inzistira na tome da se, poštujući odluku Predsjedništva Parlamenta od prosinca 2011. o „učinkovitoj potpunoj višejezičnosti”, usmeno prevođenje na službeni jezik za vrijeme posjeta izaslanstva mora osigurati samo ako je to pisanim putem jasno zatražio uključeni zastupnik u Europskom parlamentu; ističe da bi u skladu s primjenjivim pravilima tijekom posjeta izaslanstva broj usmenih prevoditelja trebao biti što je moguće manji;

20.

podsjeća na prijedlog glavnog tajnika kojim bi se uvele mjere podizanja svijesti među korisnicima usluga usmenog prevođenja, uključujući odbore, izaslanstva i klubove zastupnika, te očekuje buduće iscrpne prijedloge o načinima unapređenja svijesti o trošku kasnih otkazivanja;

21.

poziva administrativne službe da nastave s praksom da voditelj tima usmenih prevoditelja u dogovoru s tajništvom sjednice na kraju svake sjednice sastavlja popis zatraženih ali neiskorištenih usluga usmenog prevođenja; upozorava na to da bi se primjerak tog popisa trebao poslati tajništvu dotične sjednice; smatra da bi se prilikom sastavljanja popisa također trebalo voditi računa o onima koji koriste prijenos uživo internetom ili video na zahtjev;

22.

uzima na znanje novu uslugu usmenog prevođenja ad personam (UPAP) za zastupnike koja je osnovana nakon pilot-projekta započetog 2010.; uočava da su 2011. troškovi te nove usluge iznosili 157 000 EUR, dok su 2012. iznosili 115 000 EUR; vjeruje da je tu uslugu potrebno ponovno ispitati kako bi se pronašli načini za njezino poboljšanje;

23.

pozdravlja činjenicu što su službe usmenog prevođenja posljednjih godina postigle veću učinkovitost i smanjenje troškova, pri čemu je izvrsna kvaliteta usluge ostala nepromijenjena; naglašava da troškovi usmenog i pismenog prevođenja i dalje predstavljaju znatan dio proračuna Parlamenta te stoga smatra da se Parlament mora stalno baviti izazovom višejezičnosti uz razumne troškove;

24.

vjeruje da bi Odbor za proračunski nadzor trebalo redovito obavješćivati o promjenama u trošku usmenog prevođenja; poziva na to da se članovima odbora objavi godišnje izvješće Kodeksa koje su pripremile službe za usmeno prevođenje i koji se šalje glavnom tajniku;

25.

zauzima stajalište da bi se što je više moguće trebale izbjegavati situacije u kojima je usmeni prijevod na određene jezike dostupan ali se ne koristi; ističe potrebu za mjerama smanjenja troškova nepotrebnog usmenog prevođenja na sjednicama te stoga poziva na razvoj i hitnu provedbu sustava koji sprečava situacije u kojima je usmeni prijevod dostupan na jezicima koji se na dotičnoj sjednici ne govore ili koji nisu zatražili korisnici prijenosa uživo internetom;

26.

očekuje od glavnog tajnika da do kraja godine predstavi detaljnu analizu jezika usmenog prevođenja zatraženih i odobrenih posjetima izaslanstava, koji su dostupni na svim sastancima (radne) skupine, sjednicama odbora i izaslanstva te jezika koji se zaista govore na tim sastancima, kao i pregled odstupanja od općih pravila za usmeno prevođenje koji je Predsjedništvo usvojilo 12. ožujka 2012. (3);

27.

poziva Predsjedništvo da do kraja godine usvoji još jednu odluku o višejezičnosti, posebno se koncentrirajući na moguće scenarije „usmenog prevođenja na zahtjev” i na veću učinkovitost koja se očekuje kao rezultat toga;

28.

stoga traži od Revizorskog suda da u razumnom vremenskom roku i najkasnije do ožujka 2014. Parlamentu dostavi posebno izvješće o rashodima usmenog i pismenog prevođenja Parlamenta, Komisije i Vijeća, uz procjenu ispravnosti uključenog financijskog upravljanja i ažuriranje nalaza svog posebnog izvješća br. 5/2005; nadalje primjećuje da bi se to izvješće moglo sastavljati u određenim vremenskim razmacima i koristiti za postupak davanja razrješnice; ponavlja da bi izvješće trebalo dati informacije o tome imaju li uključene institucije odgovarajuća sredstva i načine kako bi osiguralo:

29.

također uočava da bi u tom nastavku izvješća trebalo pažljivo usporediti isplativost usluga usmenog prevođenja Parlamenta s onima koje se pružaju u Vijeću i Komisiji, te usporediti stvarne troškove službe usmenog prevođena u tim institucijama s onima zabilježenim u razdoblju u kojem se provodila revizija;

30.

nadalje, ustraje na tome da se Parlament hitno pozabavi znatnim brojem kasnih otkazivanja te poziva Predsjedništvo da predstavi detaljan akcijski plan za smanjenje takvih otkazivanja;

31.

ponavlja da je međuinstitucionalna suradnja nužna za razmjenu najboljih praksi kojima se promiče učinkovitost i omogućuju uštede; smatra da bi međuinstitucionalnu suradnju na području usmenog prevođenja trebalo unaprijediti; poziva na temeljito preispitivanje s naglaskom na učinkovitije dijeljenje dostupnih resursa među svim institucijama i na konkretne mjere na području vanjskog usmenog prevođenja;

32.

ističe važnost softverskih aplikacija kao instrumenata upravljanja te ustraje na tome da u proračunu za sljedeću godinu u tu svrhu budu dodijeljena veća sredstva; primjećuje da se veća učinkovitost može postići ako administrativnim službama Parlamenta budu osigurani odgovarajući upravljački podaci; žali što neke glavne uprave još uvijek zaostaju po pitanju dostupnih softverskih aplikacija unatoč poboljšanjima informatičkog sektora od 2010.;

33.

poziva svoje relevantne službe da procjene može li znatno povećanje učinkovitosti postignuto na području usmenog prevođenja služiti kao primjer za poboljšanje unutar ostalih glavnih uprava;

34.

nalaže svom predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

9.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/42

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 23. listopada 2012. pod nazivom „"Prema sveobuhvatnom Europskom okviru za internetske igre na sreću” (COM(2012)0596),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 18. siječnja 2011. pod nazivom „Razvoj europske dimenzije sporta” (COM(2011)0012),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. ožujka 2013. godine o lažiranju utakmica i korupciji u sportu (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. veljače 2012. o europskoj dimenziji sporta (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. studenog 2011. o internetskim igrama na sreću na unutarnjem tržištu (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2009. o integritetu internetskih igara na sreću (4),

—

uzimajući u obzir Deklaraciju iz Nikozije od 20. rujna 2012. o borbi protiv lažiranja utakmica,

—

uzimajući u obzir Zaključke Vijeća od 10. prosinca 2010. i izvješća o napretku francuskog, švedskog, španjolskog i mađarskog predsjedništva o okviru za igre na sreću i sportsko klađenje u državama članicama EU-a,

—

uzimajući u obzir pripremnu akciju pod nazivom 'Europsko partnerstvo za sport' i, posebno, sastavljanje projekata usmjerenih na sprječavanje situacija lažiranja utakmica pomoću obrazovanja i informiranja mjerodavnih dionika,

—

uzimajući u obzir članke 51., 52. i 56. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir Protokol o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti u prilogu UFEU-a,

—

uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije u kojoj u specifičnom području organizacije igara na sreću Sud priznaje zaštitu potrošača, sprječavanje prijevare i poticanja na potrošnju na igre na sreću te opću potrebu očuvanja javnog reda kao razloge za prelaženje preko općeg interesa koji može opravdati ograničenja slobode pružanja usluga (5),

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 22. svibnja 2012.,

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i mišljenja Odbora za kulturu i obrazovanje i Odbora za pravna pitanja (A7-0218/2013),

A.

budući da igre na sreću nisu uobičajena gospodarska aktivnost s obzirom na potencijalno negativne učinke na zdravlje i društvo, koji uključuju: patološko kockanje čije je posljedice i troškove teško procijeniti; organizirani kriminal; pranje novca, i lažiranje utakmica; budući da internetske igre na sreću predstavljaju veći rizik od tradicionalnih igara na sreću zbog, između ostalog, lakoće pristupa i nepostojanja društvene kontrole, ali u tome pogledu su potrebna dodatna istraživanja i podaci; primjećuje da, na toj osnovi, određena pravila unutarnjeg tržišta – uključujući slobodu poslovnog nastana, slobodu pružanja usluga i načelo međusobnog priznavanja – ne sprječavaju države članice da utvrde vlastite dodatne mjere za zaštitu igrača;

B.

budući da je u članku 35. Povelje Europske unije o temeljnim pravima utvrđena obveza zaštite ljudskog zdravlja prilikom definiranja i provedbe svih politika i aktivnosti Unije;

C.

budući da članak 169. UFEU-a obvezuje EU da osigura visoku razinu zaštite potrošača;

D.

budući da bi, s obzirom na posebnu prirodu sektora internetskih igara na sreću, zaštita ljudskog zdravlja i potrošača trebala biti glavna misao vodilja kod izrade preporuka na razini EU-a i nacionalnog zakonodavstva;

E.

budući da, s obzirom na načelo supsidijarnosti, države članice imaju pravo utvrditi način organizacije internetskih igara na sreću te njihovo uređivanje u skladu s vlastitim vrijednostima i ciljevima od općeg interesa, pritom se pridržavajući prava Unije;

F.

budući da, zbog svoje specifične prirode i zbog primjene načela supsidijarnosti, pružanje usluga internetskih igara na sreću ne podliježe sektorski specifičnim propisima na razini EU-a i isključeno je iz direktiva o uslugama i pravima potrošača, ali se– ipak – na njih primjenjuje niz sekundarnih pravnih propisa EU-a, kao što su direktiva o zaštiti podataka, direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama i direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi;

G.

budući da se sektor internetskih igara na sreću razlikuje od drugih tržišta zbog uključenih rizika u odnosu na zaštitu potrošača i borbu protiv organiziranog kriminala, kao što je to u nekoliko navrata potvrdio Sud Europske unije;

H.

budući da je Sud Europske unije potvrdio da je ponuda igara na sreću ili kockanja gospodarska aktivnost posebne prirode čija ograničenja mogu biti opravdana razlozima prevladavajućeg javnog interesa kao što su zaštita potrošača, sprječavanje prijevare, borba protiv pranja novca i očuvanje javnog reda i javnog zdravlja; budući da nametnuta ograničenja moraju biti u skladu s ograničenjima predviđenim u UFEU-u kako bi bila proporcionalna s ciljevima i ne smiju biti diskriminacijska;

I.

budući da, sada više nego ikad, države članice dijele zajedničku općenitu zabrinutost vezano uz negativan društveni i gospodarski učinak nezakonitih internetskih igara na sreću na nacionalnoj razini, njihovi su glavni ciljevi zaštita maloljetnih i ranjivih članova obitelji i borba protiv ovisnosti, zločina i izbjegavanja poreza;

J.

budući da su zbog prekogranične prirode internetskih igara na sreću, uključenih rizika u odnosu na zaštitu potrošača, sprječavanja prijevare i progona kaznenih djela, kao što su pranje novca i lažiranje utakmica, te zbog potrebe za borbom protiv nezakonitih aktivnosti vezanih uz igre na sreću, potrebne bolje koordinirane aktivnosti među državama članicama i na razini EU-a;

K.

budući da je, uz nadzorne mehanizme, nužno uvesti mehanizme za podrobnu analizu sportskih natjecanja i financijskih tokova;

L.

budući da je trenutno potreban sveobuhvatan pregled sektora internetskih igara na sreću u smislu informacija i podataka o domaćoj i prekograničnoj ponudi, ponudi unutar EU-a i na globalnoj razini, te o ovlaštenoj i neovlaštenoj ponudi;

M.

budući da se način oglašavanja internetskih igara na sreću razlikuje između država članica ili uopće nije uređen;

1.

smatra da, kako bi se osigurala visoka razina zaštite potrošača, posebno onih potrošača koji su najranjiviji, poštena i zakonita ponuda usluga igara na sreću koju utvrđuje svaka država članica u skladu s pravom Unije može ublažiti troškove za društvo i štetne učinke djelatnosti igara na sreću;

2.

upozorava da igre na sreću mogu dovesti do opasnih ovisnosti, a to je pitanje kojim se treba baviti svaki zakonodavni prijedlog za dobrobit potrošača;

3.

poziva Komisiju i države članice na djelovanje protiv nezakonitih igara na sreću koje se nude na područjima država članica; potiče Komisiju, u tome pogledu, da pozove države članice da u svojim planiranim preporukama o zaštiti potrošača i oglašavanju poduzmu provedbene mjere protiv ponude nezakonitih igara na sreću;

4.

vjeruje da postoji opasna povezanost između teških gospodarskih uvjeta i velike pojavnosti kockanja; naglašava da je postojeće vrlo teško socijalno i gospodarsko okruženje bilo ključno za veliki porast učestalosti kockanja, posebno među najsiromašnijim slojevima društva, i da, stoga, postoji potreba za pažljivim, trajnim praćenjem razina ovisnosti o kockanju i pretjeranog kockanja;

5.

potvrđuje da su internetske igre na sreću oblik komercijalne uporabe sporta i da, dok taj sektor neprestano raste u korak s tehnološkim inovacijama, države članice suočene su s poteškoćama u nadziranju sektora internetskih igara zbog specifične naravi interneta, što dovodi do rizika ugrožavanja prava potrošača te provođenja istraga unutar tog sektora u okviru borbe protiv organiziranog kriminala;

6.

ustraje da je, bez obzira na način na koji države članice odluče organizirati i urediti ponudu internetskih igara na sreću na nacionalnoj razini, potrebno osigurati visoku razinu zašite ljudskog zdravlja i potrošača; poziva Komisiju da nastavi istraživati mjere za zaštitu ranjivih potrošača na razini EU-a, uključujući formalnu suradnju između regulatornih tijela u državama članicama; naglašava da bi stručna skupina trebala osigurati da maloljetnici ne mogu pristupiti internetskim igrama na sreću; poziva države članice da priređivačima koji imaju dozvolu države članice nametnu obvezu da na svojoj internetskoj stranici moraju na određenom istaknutom mjestu imati znak s odobrenjem regulatornog tijela;

7.

poziva Komisiju da prouči što se može učiniti da se spriječi praksa da poduzeća sa sjedištem u jednoj državi članici oglašavaju usluge internetskih igara na sreću – primjerice, putem satelitske TV ili oglasnih kampanja – u drugoj državi članici u kojoj nemaju dozvolu pružati takve usluge;

8.

poziva da se priređivači obvezuju da prikazuju jasnu, istaknutu i eksplicitnu poruku upozorenja maloljetnicima da je za njih protuzakonito igrati internetske igre na sreću;

9.

smatra da je potrebno poduzeti mjere kojima će se osigurati da ranjiviji članovi društva dodatno ne ugroze svoju egzistenciju igranjem igara na sreću;

10.

vjeruje da je potrebno provesti dodatna istraživanja i prikupiti podatke kako bi se kvantificiralo patološko kockanje i rizici povezani s različitim oblicima kockanja; poziva sve države članice i Komisiju da provedu, na koordinirani način, daljnje studije u cilju razumijevanja patološkog kockanja; napominje da su priređivači igara na sreću odgovorni doprinijeti sprječavanju ovisnosti o kockanju;

11.

poziva Komisiju da, u suradnji s državama članicama – prema potrebi pomoću stručne skupine – istraži mogućnost interoperabilnosti u cijelom EU-u između nacionalnih upisnika o samoisključivanju koji uključuju, između ostalog, samoisključivanje, osobni gubitak i vremenska ograničenja, i koji su dostupni nacionalnim tijelima i ovlaštenim priređivačima igara na sreću tako da potrošač koji se samoisključuje ili prelazi kockarska ograničenja kod jednog priređivača igara na sreću može automatski biti samoisključen kod svih drugih ovlaštenih priređivača igara na sreću; ističe činjenicu da se na svaki mehanizam razmjene osobnih podataka o patološkim kockarima moraju primjenjivati stroga pravila o zaštiti podataka; naglašava važnost stručne skupine koja radi na zaštiti građana od ovisnosti o kockanju; naglašava da, kako bi potrošači postali svjesni vlastitih kockarskih aktivnosti, upisnik im mora pokazivati sve informacije vezane uz njezinu/njegovu povijest kockanja kada god ona/on počne igrati;

12.

preporuča da se napravi jasna razlika između aktivnosti igara na sreću i drugih oblika internetske zabave; usluge koje uključuju razlikovna obilježja sektora igara na sreću moraju biti uređene odgovarajućim propisima o igrama na sreću i poštivati mehanizme za provjeru starosti i identiteta;

13.

napominje da inicijative za samoregulacijom mogu doprinijeti određivanju sadržaja zajedničkih normi; ponavlja svoje stajalište da, u tako osjetljivom području kao što je kockanje, samoregulacija može samo nadopunjavati, ali ne i zamijeniti nacionalno zakonodavstvo;

14.

poziva Komisiju da razmotri uvođenje obvezne provjere identiteta od treće strane kako bi se spriječilo maloljetnike ili osobe koje koriste lažne identitete da igraju; predlaže da bi to, između ostalog, mogla biti provjera osobnog identifikacijskog broja, bankovnih podataka ili nekog drugog jedinstvenog načina identifikacije te napominje da bi se takva provjera identiteta trebala vršiti prije bilo kakve aktivnosti igara na sreću;

15.

vjeruje da softver koji se koristi za internetske igre na sreću mora biti sigurniji i da treba propisati zajedničke minimalne zahtjeve za certifikaciju kako bi se osiguralo korištenje ujednačenih parametara i normi;

16.

ističe potrebu osmišljavanja djelotvornih metoda nadzora sportskog klađenja, imajući na umu brz razvoj internetskog okruženja, ali ističe i važnost zaštite osobnih podataka korisnika od zlouporabe;

17.

smatra da se zajedničke norme za internetske igre na sreću moraju baviti pravima i obvezama pružatelja usluge i potrošača, osiguravajući visoku razinu zaštite građana i potrošača, posebno maloljetnika i drugih ranjivih osoba i sprječavanje zavaravajućih i pretjeranih oglasa; ohrabruje europske udruge priređivača igara na sreću da razviju i usvoje kodekse ponašanja o samoregulaciji;

18.

poziva Komisiju da u svoju preporuku uključi da bi priređivači igara na sreću morali aktivno promicati uporabu samoograničenja u trenutku prijave i u slučaju ponavljanih gubitaka;

19.

preporuča uvođenje ujednačenih, paneuropskih zajedničkih sigurnosnih normi za usluge elektroničke identifikacije i prekogranične e-provjere; pozdravlja prijedlog direktive Komisije o e-identifikaciji i provjeri, koja će omogućiti interoperabilnost nacionalnih shema za e-identifikaciju tamo gdje ih ima; poziva, stoga, na uspostavu usklađenijih i djelotvornijih postupaka prijave i provjere identiteta kako bi se osigurali djelotvorni mehanizmi provjere identiteta i spriječilo da jedan igrač ima više računa te da maloljetnici mogu pristupiti internetskim stranicama za igre na sreću; preporuča razmjenu najbolje prakse o provedbenim mjerama između država članica – kao što je uspostava crne i bijele liste nezakonitih internetskih stranica za igre na sreću, zajedničko definiranje sigurnih rješenja za plaćanje koja se mogu pratiti i razmatranje izvedivosti blokiranja novčanih transakcija – radi zaštite potrošača od nezakonitih priređivača;

20.

poziva države članice i priređivače da potiču odgovorno oglašavanje u odnosu na internetske igre na sreću; pozdravlja inicijativu Komisije da donese Preporuku o odgovornom oglašavanju igara na sreću: poziva Komisiju da uključi zajedničke minimalne norme koje pružaju dovoljnu zaštitu ranjivim potrošačima; preporuča da bi oglašavanje trebalo biti odgovorno, sadržavati jasna upozorenja o rizicima od ovisnosti o kockanju i da ne smije biti pretjerano niti prikazivati sadržaj koji je posebno usmjeren prema maloljetnicima ili kod kojeg postoji veći rizik da bude usmjeren prema maloljetnicima, kao što je slučaj s oglašavanjem u društvenim medijima;

21.

poziva na definiranje i provedbu mjera koje će djeci i mladim ljudima omogućiti postizanje i daljnji razvoj digitalne pismenosti; vjeruje da uvođenje školskih tečajeva za mlade o najboljim načinima uporabe Interneta može korisnike osposobiti da se bolje zaštite od ovisnosti o uslugama internetskih igara na sreću;

22.

naglašava važnu ulogu obrazovanja, savjetodavnih službi i roditelja u podizanju svijesti među mladima o internetskim igrama na sreću i njihovim posljedicama;

23.

poziva Komisiju i države članice na uvođenje učinkovitih mjera za podizanje svijesti o rizicima ovisnosti o igrama na sreću, posebno među mladima;

24.

poziva na to da društveno odgovorno oglašavanje internetskih igara na sreću bude dopušteno samo za zakonite proizvode igara na sreću; smatra da nikada ne smije biti dopušteno oglašavati usluge internetskih igara za sreću pretjeranim isticanjem vjerojatnosti pobjede čime se daje lažan dojam da su igre na sreću razumna strategija poboljšanja osobne financijske situacije; vjeruje da bi oglašavanje trebalo sadržavati jasne informacije o posljedicama patološkog kockanja;

25.

naglašava da definiranje oblika oglašavanja koji nije štetan i pravila za njegovo širenje predstavlja ključ za odvraćanje osoba mlađih od 18 godina od kockanja i za borbu protiv problematičnog i kompulzivnog kockanja;

26.

naglašava da bi mjere zaštite potrošača trebale biti popraćene kombinacijom preventivnih i reaktivnih provedbenih mjera kojima će se smanjiti mogućnost da građani dođu u doticaj s neovlaštenim priređivačima; naglašava važnost zajedničke definicije pojma zakonitih priređivača igara na sreću kako bi države članice, u skladu s pravom EU-a, mogle ovlastiti samo one priređivače koji ispunjavaju barem sljedeće zahtjeve i stoga se smatraju zakonitim:

27.

mišljenja je da bi postupak prijave trebao uključivati, kao obveznu značajku, granice najvećeg dopuštenog gubitka koje igrač određuje i utvrđuje za određeno vremensko razdoblje; ta bi značajka trebala postojati barem u igrama kratke frekventnosti;

28.

naglašava da, s jedne strane, priređivači internetskih igara na sreću moraju u svim situacijama poštivati nacionalne zakone država članica u kojima posluju i, s druge strane, da države članice moraju zadržati pravo nametnuti ograničenja koja smatraju nužnim i opravdanim za sprječavanje nezakonitih internetskih igara na sreću radi provedbe nacionalnih propisa i isključivanje nezakonitih priređivača s tržišta;

29.

prepoznaje da, u skladu s načelom supsidijarnosti, države članice imaju pravo odrediti način organizacije usluga internetskih igara na sreću i njihovo uređivanje na nacionalnoj razini te pravo provedbe svih mjera protiv nezakonitih usluga igara na sreću koje smatraju nužnima, pritom poštujući osnovna načela Ugovora o EU; prepoznaje da takvi propisi moraju biti proporcionalni, dosljedni, transparentni i nediskriminacijski; napominje da postoji potreba za usklađenijim politikama EU-a radi rješavanja problema prekogranične prirode internetskih igara na sreću;

30.

napominje da je Komisija poslala pisma nizu država članica tražeći podrobne informacije o postojećim propisima o igrama na sreću; poziva Komisiju da nastavi dijalog s državama članicama; primjećuje rad Komisije na slučajevima povreda i na prigovorima protiv određenih država članica; poziva Komisiju na nastavak praćenja i provedbe usklađenosti nacionalnih zakona i praksi s pravom EU-a, u suradnji s državama članicama, te na pokretanje postupaka protiv onih država članica za koje se čini da krše pravo EU-a; poštuje odluku država članica vezano uz uspostavu monopola u ovom sektoru, pod uvjetom da, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, oni podliježu strogoj državnoj kontroli i osiguravaju posebno visoku razinu zaštite potrošača, da su njihove aktivnosti u skladu s ciljevima od općeg interesa i da na dosljedan način smanjuju prilike za kockanje;

31.

poziva Komisiju, države članice i stručnu skupinu o uslugama igara na sreću da izrade koordinirane mjere i strategije, uključujući razmjenu najbolje prakse, s ciljem razmatranja i rješavanja problema izbjegavanja plaćanja poreza od strane ovlaštenih priređivača koji pružaju usluge internetskih igara na sreću na tržištu EU-a, ali imaju sjedište u poreznim oazama unutar ili izvan EU-a;

32.

napominje rizike koji proizlaze iz pristupa potrošača nezakonitim uslugama internetskih igara na sreću; poziva Komisiju i države članice da raspravljaju, kao dio rada skupine stručnjaka o uslugama igara na sreću, o društvenim troškovima dopuštanja uređenih aktivnosti igara na sreću u odnosu na štetne učinke potrošača koji se okreću nezakonitim priređivačima;

33.

ističe da one države članice koje odluče otvoriti svoj sektor internetskih igara na sreću moraju predvidjeti transparentan i pravno siguran postupak prijave za izdavanje dozvole na temelju objektivnih i nediskriminacijskih kriterija u skladu s pravom EU-a i dostatnom i strogom zaštitom građana i potrošača;

34.

poziva stručnu skupinu o uslugama igara na sreću i Komisiju da olakšaju, što je više moguće, protok podataka između regulatora u državama članicama radi razmjene najbolje prakse i informacija u cilju lakše uspostave zajedničkog sustava identifikacije igrača, mjera protiv nezakonitih priređivača, jačanja zaštite potrošača, odgovornog oglašavanja, uspostave bijele i crne liste, sprječavanja lažiranja utakmica i izrade mehanizama samoisključivanja koji uključuju, između ostalog, ograničenja osobnog vremena i novčana ograničenja koja se primjenjuju u cijeloj EU; poziva Komisiju da osnuje stručnu skupinu kako bi u razvoju svojih aktivnosti imala pristup najširem krugu stručnjaka; potiče države članice da ponovno pokrenu dijalog o uslugama internetskih igara na sreću u okviru foruma Radne skupine Vijeća o poslovnom nastanu i uslugama;

35.

poziva Komisiju da u stručne skupine i savjetovanje uvijek uključi stručnjake specijalizirane za ovisnost o kockanju i patološko kockanje;

36.

mišljenja je da bi na europskoj razini trebalo osnažiti suradnju i razmjenu najbolje prakse među nacionalnim stručnjacima iz područja društva i zdravstva koji su specijalizirani za patološko kockanje i ovisnost o kockanju;

37.

naglašava da je učinkovita razmjena informacija među istražnim tijelima važna za uspješnu provedbu zakona, ali da borba protiv lažiranja utakmica mora biti usklađena s nacionalnim i europskim zakonima i uredbama o zaštiti podataka;

38.

potiče države članice, u kontekstu stručne skupine, na suradnju s Komisijom i međusobnu suradnju u cilju koordinacije koraka za borbu protiv neovlaštenog pružanja prekograničnih usluga igara na sreću i provedbe akcijskog plana sadržanog u komunikaciji Komisije o internetskim igrama na sreću;

39.

prepoznaje da je suradnja između država članica nužna, ali naglašava da je isto tako od velike važnosti da stručna skupina o igrama na sreću usko surađuje sa svim dionicima, uključujući industriju igara na sreću i potrošačke organizacije;

40.

naglašava važnost toga da stručna skupina razvija transparentne i pojednostavljene postupke kojima će se ukloniti nepotrebno administrativno opterećenje država članica koje bi moglo nepotrebno povećati troškove zakonitih priređivača internetskih igara na sreću u onim zemljama koje odluče otvoriti tržišta; napominje da uklanjanje administrativnog opterećenja ne smije ugroziti zaštitu potrošača;

41.

vjeruje da je potrebno poduzeti korake za međusobno usklađivanje nacionalnih poreznih režima za usluge igara na sreću kako bi se spriječilo da neproporcionalne porezne olakšice potiču razvoj i koncentraciju internetskih usluga igara na sreću;

42.

potiče nacionalna regulatorna tijela u onim državama članicama koje su odabrale uvesti sustave licenciranja na razmjenu najbolje prakse koja će olakšati primjenu nacionalnih dozvola za igre na sreću, uključujući tehničke norme za opremu za igre na sreću; potiče nadležna nacionalna regulatorna tijela da dopuste rad poduzeća koje pruža usluge igara na sreću u njihovoj nadležnosti samo ako to poduzeće ne radi protivno zakonu u drugoj državi članici čije zakonodavstvo nije utvrđeno kao neusklađeno od strane Suda Europske unije;

43.

ističe činjenicu da su internetske igre na sreću okolina u kojoj se ne radi s gotovinom i da je – s obzirom na ovisnost o financijskim uslugama trećih strana – potrebna dodatna zaštita od pranja novca; ističe potrebu za uskom suradnjom između nacionalnih tijela nadležnih za igre na sreću, nacionalne policije i nacionalnih provedbenih tijela u sprječavanju kriminalnih radnji;

44.

poziva Komisiju, države članice i stručnu skupinu da poduzmu djelotvorne radnje protiv pranja novca; pozdravlja, u tom pogledu, prijedlog za proširenjem odredbi Direktive o sprječavanju pranja novca u cilju uključenja svih oblika igara na sreću te poziva nadležna nacionalna tijela da osiguraju prijavljivanje svake transakcije za koju se sumnja da bi mogla biti povezana s pranjem novca ili drugom nezakonitom aktivnošću u skladu s odredbama ove Direktive;

45.

poziva Vijeće da nastavi s brzim i ambicioznim pregovorima o prijedlogu Komisije za donošenje Direktive o sprječavanju uporabe financijskoga sustava za pranje novca i financiranje terorizma (COM(2013)0045), te da se pozabavi svim oblicima igara na sreću, uključujući internetske igre na sreću, radi sprječavanja zlouporabe aktivnosti internetskog sportskog klađenja za pranje novca;

46.

ističe da sigurni sustavi prijave i nedvosmislene provjere predstavljaju ključne alate za sprječavanje zlouporabe internetskih igara na sreću, kao što je pranje novca; napominje da se u svrhe provjere identiteta mogu iskoristiti postojeće internetske strukture i one koje su u razvoju, kao što su internetski sustavi za provjeru identiteta za banke i kreditne kartice;

47.

stajališta je da sva poduzeća koja pružaju usluge igara na sreću u EU-u moraju biti registrirana kao pravne osobe u EU-u;

48.

naglašava da sve države članice moraju odrediti i imenovati odgovorno javno tijelo koje će biti nadležno za nadzor internetskih igara na sreću; naglašava da će to tijelo moći intervenirati u sumnjive slučajeve internetskih igara na sreću; poduzeća koja pružaju usluge internetskih igara na sreću isto moraju imati obvezu prijaviti sumnjive aktivnosti kockanja nadležnom tijelu;

49.

naglašava da, s obzirom na transnacionalnu prirodu lažiranja utakmica, borba protiv te pojave zahtijeva djelotvorniju suradnju između svih dionika, uključujući javna tijela, pravosudna tijela, sportsku industriju, priređivače igara na sreću i regulatore igara na sreću, sportaše i navijače, s tim da naglasak treba staviti i na obrazovanje i prevenciju u tome smislu; pozdravlja, u tome pogledu, nedavnu Pripremu akciju Komisije iz 2012. godine koja podržava transnacionalne obrazovne projekte u cilju borbe protiv lažiranja utakmica; napominje da se lažiranje utakmica javlja na tradicionalnom i internetskom tržištu igara na sreću i da, u većini slučajeva, internetsko lažiranje utakmica vezano uz sportsko klađenje organiziraju priređivači igara na sreću sa sjedištem na nereguliranim tržištima izvan EU-a;

50.

poziva na pripremu kodeksa ponašanja, kao dio inicijative za samoregulacijom, koji bi sadržavao opću zabranu za sve sudionike (posebno igrače, trenere, suce, medicinsko i tehničko osoblje, vlasnike i menadžere klubova) u sportskim događanjima koji mogu imati izravan utjecaj na rezultat utakmice da se klade na vlastite utakmice ili događaje; ističe isto tako, u ovom kontekstu, potrebu za strogim i pouzdanim sustavima za provjeru starosti i identiteta na razini država članica; poziva sportske organizacije da koriste obrazovne kampanje i kodekse ponašanja za edukaciju – od rane dobi – sportaša, sudaca i menadžera o nezakonitosti manipuliranja sportskim rezultatima;

51.

prepoznaje da se napori za borbu protiv uključenosti sportskih organizacija u nezakonite aktivnosti kao što je lažiranje utakmica ili pranje novca, kao što su kodeksi ponašanja, moraju odnositi na sve skupine dionika (dužnosnike, vlasnike, menadžere, agente, igrače, suce i navijače) i sve organizacije (klubove, lige, saveze, itd.);

52.

poziva države članice da daju veći prioritet sprječavanju korupcije u sportu i naglašava potrebu za većim naglaskom na učinkovitu provedbu zakona u tom području; poziva na donošenje djelotvornih mjera za sprječavanje sukoba interesa na nacionalnoj razini, u prvom redu izbjegavanjem klađenja dionika iz sporta na natjecanjima u kojima oni sami sudjeluju; poziva sva sportska upravljačka tijela da se opredijele za dobru praksu upravljanja kako bi se umanjio rizik od lažiranja utakmica; poziva Komisiju, u tom pogledu, da uzme u obzir rad Vijeća Europe na procjeni rizika od određenih vrsta oklada i da procijeni mogući rizik od sportskog klađenja kada postoji mogućnost klađenja za vrijeme natjecanja i da u skladu s tim poduzme potrebne mjere;

53.

poziva sportske saveze i priređivače igara na sreću da uključe, u kodeks ponašanja, zabranu klađenja na tzv. negativna događanja, kao što su žuti kartoni, kazneni udarci ili slobodni udarci za vrijeme utakmice ili događanja; poziva države članice i priređivače igara na sreću da zabrane sve oblike sportskog klađenja uživo jer se ono pokazalo posebno osjetljivim na lažiranje utakmica i stoga predstavlja rizik za integritet sporta;

54.

poziva na uvođenje obveze suradnje i razmjene informacija o sumnjivim aktivnostima na nacionalnoj i europskoj razini, među sportskim tijelima, javnim tijelima, Europolom i Eurojustom, radi borbe protiv nezakonitih prekograničnih aktivnosti internetskih igara na sreću;

55.

pozdravlja namjeru Komisije da promiče bolju razmjenu dobre prakse u odnosu na borbu protiv lažiranja utakmica; ističe važnost potpore koju Europska unija daje aktivnostima Vijeća Europe usmjerenim na pregovore o međunarodnoj konvenciji o zaštiti i promicanju integriteta sporta; ističe da lažiranje utakmica nije uvijek povezano sa sportskim klađenjem i da se potrebno pozabaviti i tom stranom lažiranja utakmica koja nije vezana uz klađenje, a isto predstavlja opasnost za integritet sporta; naglašava potrebu za jačanjem suradnje u borbi protiv lažiranja utakmica na razini EU-a i na globalnoj razini; poziva Komisiju da preuzme vodstvo u stvaranju globalne platforme za razmjenu informacija i najbolje prakse i u koordinaciji zajedničkih preventivnih i provedbenih aktivnosti između regulatora, sportskih organizacija, policije i pravosudnih tijela te priređivača igara na sreću;

56.

smatra da je dosljedna politika na području kaznenih sankcija neophodna za paneuropski pristup uređivanju sektora internetskih igara na sreću i u vezi s time poziva države članice da osiguraju zabranu nedopuštenog namještanja rezultata u svrhu financijske ili neke druge koristi tako što će svaku prijetnju integritetu natjecanja, uključujući one povezane sa sportskim klađenjem, smatrati kaznenim prekršajem; poziva Komisiju da na razini EU-a djeluje protiv neregularnih internetskih igara na sreću i da podrži borbu protiv lažiranja utakmica;

57.

prepoznaje da u nekim državama članicama prihod od klađenja i lutrije predstavlja značajan izvor prihoda koji se može usmjeriti u korisne i dobrotvorne svrhe, kulturne aktivnosti, lokalne sportove i sektor konjičkih utrka i konja; ističe, nadalje, važnost tog značajnog doprinosa i specifične uloge koju je potrebno priznati u raspravama na europskoj razini; ponavlja svoje stajalište da je sportsko klađenje oblik komercijalne uporabe sportskih natjecanja; preporuča, pritom potpuno poštujući nadležnost država članica po tome pitanju, zaštitu sportskih natjecanja od neovlaštene komercijalne uporabe, posebno priznajući vlasnička prava organizatora sportskih događanja, ne samo radi osiguravanja poštenog povrata financijskih sredstava u korist svih razina profesionalnog i amaterskog sporta, već i kao sredstvo jačanja borbe protiv prijevare u sportu, posebno lažiranja utakmica;

58.

poziva na bolju suradnju na europskoj razini, pod koordinacijom Komisije, radi identifikacije i zabrane priređivača internetskih igara na sreću uključenih u nezakonite aktivnosti kao što su, između ostalog, lažiranje utakmica ili klađenja na natjecanjima mladih koja uključuju maloljetnike i očekuje da će industrija internetskih igara na sreću poštivati tu zabranu putem samoregulacije;

59.

potiče države članice da razmotre zabranu svih oblika lažiranja u sportu, kao što je klađenje na udarce iz kuta, slobodne udarce, ubacivanja i žute kartone, jer su se oni pokazali ranjivim na lažiranje utakmica;

60.

poziva Komisiju da uspostavi europski sustav dojavljivanja za regulatore sportskog klađenja radi brze razmjene informacija o lažiranim sportskim događanjima;

61.

pozdravlja transnacionalne obrazovne projekte za borbu protiv lažiranja utakmica na globalnoj razini;

62.

naglašava da su sportašima potrebni djelotvorni mehanizmi zaštite za borbu protiv koruptivnih utjecaja, uključujući zaštitu moralnog i fizičkog integriteta sportaša, odgovarajuće radne uvjete i zaštitu plaća ili naknada, uključujući zabranu sudjelovanja na različitim razinama natjecanja za sportske organizacije koje ne ispunjavaju redovno svoje obveze prema sportašima;

63.

naglašava da se tužbe o lažiranju utakmica često rješavaju pred redovnim sudovima, ali i pred sportskim arbitražnim sudovima i da se, u oba postupka, moraju poštivati međunarodni minimalni proceduralni standardi propisani člankom 6. Europske konvencije o ljudskim pravima;

64.

poziva na strogo uređivanje ili zabranu, nakon ocjene na razini svake države članice, opasnih oblika igara na sreću;

65.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

9.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/52

—

uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji,

—

uzimajući u obzir članak 21. stavak 1. i članak 22. Povelje o temeljnim pravima,

—

uzimajući u obzir Komisijinu studiju Euromosaic, koja je utvrdila da europski jezici izumiru jer ih mjere na snazi ne mogu zaštititi,

—

uzimajući u obzir Konvenciju Unesco-a od 17. listopada 2003. o zaštiti nematerijalne kulturne baštine, koja obuhvaća usmenu predaju i izričaje, uključujući jezik kao sredstvo komunikacije nematerijalne kulturne baštine,

—

uzimajući u obzir Konvenciju Unesco-a od 20. listopada 2005. o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja,

—

uzimajući u obzir Atlas ugroženih jezika svijeta Unesco-a,

—

uzimajući u obzir rezoluciju Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Europe od 18. ožujka 2010. pod nazivom „Manjinski jezici – prednost za regionalni razvoj” (301/2010) (1),

—

uzimajući u obzir Izvješće 12423/2010, Rezoluciju 1769/2010 i Preporuku 1944/2010 Vijeća Europe,

—

uzimajući u obzir priopćenje Komisije od 18. rujna 2008. pod nazivom „Višejezičnost: prednost Europe i zajedničko opredjeljenje” (COM(2008)0566),

—

uzimajući u obzir Preporuku Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje (2),

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija o zaštiti i razvoju povijesnih jezičnih manjina prema Ugovoru iz Lisabona (3),

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Vijeća od 21. studenog 2008. o europskoj strategiji za višejezičnost (4),

—

uzimajući u obzir Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima Vijeća Europe, otvorenu za potpisivanje 5. studenoga 1992.,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o jezičnim pravima (1996.),

—

uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina (1995.),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2004. o očuvanju i promicanju kulturne raznolikosti: uloga europskih regija i međunarodnih organizacija poput UNESCO-a i Vijeća Europe (5), i svoju rezoluciju od 4. rujna 2003. o europskim regionalnim i manje korištenim jezicima – jezicima manjina u EU-u – u kontekstu proširenja i kulturne raznolikosti (6),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2003. o ulozi regionalnih i lokalnih vlasti u europskim integracijama (7), koja se odnosi na jezičnu raznolikost u Europi,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. ožujka 2009. o višejezičnosti: prednost Europe i zajedničko opredjeljenje (8),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. rujna 2008. o medijima lokalnih zajednica u Europi (9),

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A7-0239/2013),

A.

budući da je Ugovorom iz Lisabona učvršćen cilj zaštite i promicanja svakog aspekta kulturne i jezične baštine Europske unije;

B.

budući da je jezična i kulturna raznolikost jedno od temeljnih načela Europske unije, kao što je opisano u članku 22. Povelje o temeljnim pravima, koje glasi: „Unija poštuje kulturnu, vjersku i jezičnu raznolikost”;

C.

budući da je jezična raznolikost priznata kao pravo građanina u člancima 21. i 22. Povelje o temeljnim pravima, što znači da je pokušaj uspostave isključivosti nekog jezika ograničavanje i povreda temeljnih vrijednosti Unije;

D.

budući da bi se ugroženi jezici trebali smatrati dijelom europske kulturne baštine, a ne sredstvom za političke, etničke ili teritorijalne težnje;

E.

budući da su svi europski jezici jednaki po važnosti i vrijednosti, da su sastavni dio svojih kultura i civilizacija i da pridonose obogaćivanju čovječanstva;

F.

budući da kohezivna višejezična društva koja demokratski i održivo upravljaju svojom jezičnom raznolikošću pomažu u poticanju pluralizma i da su otvorenija i u boljem položaju da budu sastavni dio bogatstva koje jezična raznolikost predstavlja;