3.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/1

Izvjestitelj:

g. Daniel MAREELS

1.1.

EGSO pozdravlja prijedloge za program „jednostavne, transparentne i standardizirane” sekuritizacije (STS sekuritizacija) i prilagođavanje bonitetnih zahtjeva za kreditne institucije i investicijska društva. Ovi se prijedlozi uklapaju u širi kontekst„Akcijskog plana o izgradnji unije tržišta kapitala”  (1).

1.2.

Odbor pozdravlja brzo usvajanje prijedloga povezanih sa sekuritizacijom, objavljenih istodobno s akcijskim planom za uspostavu Unije tržišta kapitala. Radi se o tome da se u kratkom roku poduzmu potrebne mjere. Time bi se trebalo omogućiti stvaranje znatnih dodatnih sredstava za financiranje banaka. To je vrlo važno, posebice za mala i srednja poduzeća te kućanstva.

1.3.

U europskom financijskom sustavu bankovni zajmovi predstavljaju 75-80 % ukupnog financiranja gospodarstva i u budućnosti će mala i srednja poduzeća (MSP) i kućanstva nesumnjivo ostati iznimno ovisna o bankarskom financiranju. Oživljavanje tržišta može voditi do dodatnih raspoloživih kredita za određeni sektor u iznosu od 100 do 150 milijardi eura, ili povećanja kreditnih zajmova od 1,6 % poduzećima i kućanstvima. Odbor je već naglasio važnost sekuritizacijskih transakcija za MSP-ove s obzirom na njihovu bitnu ulogu u europskom gospodarstvu.

1.4.

Što se tiče bankovog financiranja, Odbor zastupa mišljenje da ono ide ruku pod ruku s tržišnim financiranjem, koje će se još više razvijati u okviru unije tržišta kapitala. Oba načina financiranja trebaju biti komplementarna, a ne međusobno suprotstavljena rješenja.

1.5.

Odbor smatra da je sada prioritet potrebno dati sveobuhvatnom pristupu. Za novi okvir sekuritizacije potreban je održivi i detaljan pristup te je potrebno uspostaviti pravednu i odgovarajuću ravnotežu. Na svim je razinama u obzir potrebno uzeti ciljeve i interese zainteresiranih strana. U tom kontekstu postoji uvažavanje kako napora u korist stabilnosti financijskog sustava, tako i za pristup u kojem ulagači i investitori imaju prava, ali također imaju i obveze.

1.6.

Obnova sekuritizacije pretpostavlja da će nova pravila biti dovoljno sveobuhvatna. Kriteriji za STS moraju biti realistični i ostvarivi za sve banke, što uključuje velike, ali i lokalne i male banke koje su započele kreditno financiranje. Potrebno je da sekuritizacija u jednakoj mjeri bude privlačna i za ulagače. Ako se uspješno provede, može se značajno doprinijeti financiranju gospodarstva, većim ulaganjima te povećanju rasta. Potrebno je istodobno jasno odrediti rizike koji iz toga proizlaze i odrediti tko će ih morati preuzeti, uzimajući u obzir cijeli lanac, od izvora do ulagača. Vodi se računa o tome da se ne ponavljaju pogreške iz prošlosti.

1.7.

Potrebno je da se načela sigurnosti, transparentnosti i provedbe („enforcement”) uključe u nove propise kako bi se učvrstilo povjerenje u nova tržišta. Nadzor mora biti razvijen na odgovarajući način, koliko na razini ESB-a, toliko i na razini nacionalnih nadzornih tijela, a ne smije se zanemariti ni međunarodna dimenzija.

1.8.

Zbog složenosti i rizika koji ide uz to, Odbor se izjašnjava za pristup prema kojem sekuritizacija nije dostupna malim ulagačima i potrošačima. Odbor smatra da sadašnji dobrovoljni pristup nije dovoljan i poziva na to da se formalna zabrana izričito naglasi u tekstu.

1.9.

Predviđeno je da se program ocjeni nakon razdoblja od četiri godine. Za Odbor je poželjna brža ocjena. Za to se čini prikladnijim razdoblje od dvije godine.

1.10.

Za Odbor je od velikog značaja da europski donositelji odluka igraju ključnu ulogu u međunarodnoj i globalnoj raspravi vezanoj za sekuritizaciju kako bi se zaštitila europska pravna stečevina i kako bi se osigurala dovoljna razina usklađenosti na međunarodnoj razini.

2.1.

Junckerova je Komisija prilikom stupanja na dužnost postavila tri apsolutna prioriteta: rast, radna mjesta i ulaganja.

2.2.

Kako bi se to postiglo, donesen je Investicijski plan za Europu koji se sastoji od triju točaka:

2.3.

Svojim akcijskim planom o izgradnji unije tržišta kapitala od 30. rujna 2015. Komisija će istodobno mobilizirati kapital u Europi i postići jedinstveno tržište kapitala te realizirati važan dio točke 3 koji se odnosi na investicijske planove do 2019. godine.

2.4.

Istodobno s akcijskim planom predstavljeni su i prijedlozi koji se tiču sekuritizacije  (3). Oni su obuhvaćeni u zakonodavnom paketu koji obuhvaća dva prijedloga koji reguliraju različite aspekte:

2.4.1.

s jedne strane, prijedlog koji se tiče sekuritizacije. Prijedlog uredbe uključuje razvoj zajedničkog konkretnog okvira sekuritizacije za sve sudionike na tržištu sekuritizacije i određivanje niza transakcija koje zadovoljavaju određene kriterije: „jednostavne, transparentne i standardizirane sekuritizacije” ili „STS sekuritizacije”  (4)  (5); i

2.4.2.

s druge strane, prijedlog za izmjenu postojećeg regulativnog okvira sekuritizacije u pravu Unije, posebno u odnosu na kapitalne zahtjeve za kreditne institucije i investicijska društva, ima za cilj osigurati regulativu koja bi bila osjetljivija na rizik bonitetne obrade STS sekuritizacije (6) tako da se uredno poštuju specifikacije svojstvene za STS sekuritizaciju.

2.4.3.

Prvi prijedlog ne regulira samo niz odredaba koje se primjenjuju za sve sekuritizacije, već stvara i određeni okvir, a osobito za STS sekuritizaciju. To se odnosi na postupak kojim se sekuritizacija strukturira, a ne na povezanu kreditnu kvalitetu predmetne imovine.

2.4.4.

Drugi se prijedlog komplementarno odnosi na bonitetnu obradu sekuritizacije, koja bolje vodi računa o specifičnim značajkama ovih tržišta. Konkretno, tu se određuju kapitalni zahtjevi za pozicije u sekuritizacijama, kao i obrada STS sekuritizacija osjetljivija u odnosu na rizik.

3.1.

EGSO izražava zadovoljstvo time što su prijedlozi u području sekuritizacije objavljeni istodobno kad i akcijski plan za uspostavu Unije tržišta kapitala. Sada je potrebno brzo poduzeti potrebne mjere. Doista, europska gospodarstva u velikoj mjeri ovise o bankovnom financiranju. U europskom financijskom sustavu bankovni zajmovi čine od 75 do 80 % ukupnog financiranja gospodarstva (7). Odbor smatra da bankovno i tržišno financiranje ide ruku pod ruku i da se treba promatrati kao komplementarno.

3.2.

Nadalje, razina ulaganja još uvijek ostaje daleko ispod razine prije financijske i gospodarske krize. Dok su bruto domaći proizvod i privatna potrošnja u drugom tromjesečju 2014. godine više ili manje bili na istoj razini kao 2007. godine, brojke koje govore o ukupnim ulaganjima bile su 15 % niže nego 2007. godine (8).

3.3.

Odbor je već ranije naglasio značaj sekuritizacije, a posebno kada je riječ o MSP-ovima, čije financiranje ovisi o bankovnom financiranju (9). MSP-ovi imaju važnu ulogu u europskom gospodarstvu s obzirom na to da čine više od 98 % ukupnog broja poduzeća u Europi, čine više od 67 % radnih mjesta u privatnom sektoru i zaslužni su za 58 % bruto dodane vrijednosti koju stvaraju u poslovnom životu Europske unije (10).

3.4.

Osim toga, sekuritizacija za pozajmice za MSP-ove trenutno je vrlo ograničena, za razliku od sekuritizacije za nekretnine, koja nije u tolikoj mjeri patila uslijed financijske krize. Za sada pokriva samo 8 % sekuritizacije tržišta MSP-ova u usporedbi s 58 % od RMBS-a (11). Odbor stoga smatra da poseban naglasak treba staviti na sekuritizaciju vezanu za MSP-ove u okviru strategije za stvaranje jedinstvenog tržišta kapitala.

3.5.

Oživljavanje tržišta sekuritizacije, a posebno segmenta koji se odnosi na MSP-ove, od velikog je značaja. U Investicijskom planu za Europu stoji da je postizanje kvalitetne sekuritizacije jedno od pet područja na kojima se mora poduzeti kratkoročno djelovanje. Ako ovo tržište ponovo postigne prosječnu razinu koju je imalo prije krize i kreditne institucije budu koristile nove načine kako bi pribavile svježe kredite, određeni sektori mogu računati na dodatne raspoložive kredite u iznosu od 100 do 150 milijardi eura. To bi za poduzeća i kućanstva značilo povećanje kredita od 1,6 % (12).

3.6.

EGSO je već ranije zagovarao redinamizaciju, ali pod određenim uvjetima. Prema mišljenju Odbora, potrebno je izbjeći određene pogreške iz prošlosti koje su se događale u Sjedinjenim Američkim Državama te je potrebno jasno odrediti okvire sekuritizacije (13). Na isti se način pretpostavlja da trajno tržište sekuritizacije visoke kvalitete zahtijeva unaprjeđenje temeljnih struktura s kratkim lancima između posrednika kako bi se izravno povezalo korisnike zajma i štediše (14).

3.7.

Za Odbor je iznimno važan holistički pristup i da se radi dugoročno i čvrsto te da se svi potrebni ciljevi i interesi zainteresiranih strana imaju u vidu i da se teži jasnoj ravnoteži između njih. Svako djelovanje mora imati pozitivne i povoljne posljedice kako za financiranje gospodarstva (vidjeti gore), tako i za stabilnost financijskog sustava i za interese investitora i ulagača.

3.8.

Odbor smatra da je „uredba” dobar izbor kako bi se ostvarila ova incijativa u cilju izgradnje jedinstvenog tržišta. Zakonodavstvo stoga mora biti dovoljno široko i privlačno za ulagače kako bi oni mogli uistinu biti uspješni u praksi.

3.9.

Odbor prepoznaje napore u korist stabilnoga financijskog sustava i potencijal koji to sadrži. Osiguran je određeni niz transparentnih uvjeta u prijedlozima i time je olakšano šire i učinkovitije raspoređivanje rizika između više činitelja unutar i izvan financijskog sektora.

3.10.

EGSO pridaje važnost obvezi transparentnosti s obzirom na to da nedostatak transparentnosti i standardizacije predstavlja jednu od najvećih prepreka za razvoj tržišta sekuritizacije. Osnovno načelo razlike između različitih kategorija sekuritiziranih proizvoda i uvođenja jednostavnih, transparentnih i standardiziranih proizvoda smatra se prikladnim sredstvom za povećanje povjerenja ulagača i oživljavanje tržišta.

3.11.

Zadržavanje rizika znači da stranke koje poduzimaju te aktivnosti same moraju zadržati minimalni rizik u portfelju. Stoga Odbor smatra da je to valjano opće načelo. Treba napomenuti i da se „originate to distribute” modeli ne mogu ponovo pojaviti.

3.12.

Investitori i ulagači imaju prava, ali također imaju i obveze. Odgovornost leži na ulagačima, prije svega što se tiče „dužne revnosti”, što je obveza koje imaju u odnosu na sekuritizaciju u području u koje žele ulagati. Postavljanje stvari drugačije i prebacivanje odgovornosti na promatrače i vlade iznijet će na površinu neželjeno pitanje „moralnog rizika”.

3.13.

Operacije i tržišta sekuritizacije mogu, u određenim okolnostima, uključivati rizike. To je pouka koju možemo izvući iz nedavne prošlosti, tijekom koje su počinjene neke pogreške. Radi se o tome da se u obnovi na kojoj se sada radi ne ponove pogreške iz prošlosti, kao što je Komisija izričito navela u investicijskom planu koji je objavila krajem 2014. godine. U novom je okruženju potrebno jasno odrediti koji rizik što sa sobom donosi, kao i tko ga preuzima. Zahvaljujući usklađivanju standarda za izvještavanje, isporukom više strukturiranih podataka i korištenjem fiksnih predložaka bit će moguće ojačati povjerenje ulagača i poboljšati procjenu rizika. Zajedno s poboljšanom kvalitetom podataka ovo će pomoći da posredovanje agencija za kreditni rejting postane suvišno.

3.14.

Potrebno je da načela sigurnosti, transparentnosti i provedbe („enforcement”) pronađu svoje mjesto u novim propisima, a ona će ujedno biti korisna na novim tržištima. Potrebno je razviti nadzor, a ne smije se zanemariti ni međunarodna dimenzija.

3.15.

Odbor pozdravlja načelo da ove aktivnosti i tržišta budu rezervirana za profesionalne i institucionalne ulagače, banke i druge dugoročne investitore. U nacrtima teksta, istaknuto je stajalište da mali ulagači i potrošači ne smiju tome imati pristup. Uzimajući u obzir složenost pitanja i povezane rizike, ovo je ispravan pristup, ali Odbor naglašava da se ta zabrana mora formalno navesti u tekstu.

3.16.

Odbor je svjestan da sadašnji tekstovi ostaju ograničeni dok se ne usklade ključni elementi na tržištu sekuritizacije, ali se izbjegava prejudiciranje dodatnog tržišnog usklađivanja postupaka i prakse na tim tržištima. Svi napori koji se odvijaju na ovom području zaslužuju dovoljnu pažnju, poštovanje i procjenu.

3.17.

Što se tiče procjene koja je predviđena u roku od četiri godine od stupanja na snagu ove inicijative, Odbor podržava uvođenje kraćega dvogodišnjeg razdoblja kako bi se maksimalno zadržale šanse za uspjeh.

3.18.

Nadalje, važno je da donositelji politika EU-a imaju ključnu ulogu u raspravama na međunarodnoj razini. Radi se prije svega o razgovorima u Bazelu (15), o razvoju pravnog okvira za jednostavnu, transparentnu i standardiziranu sekuritizaciju kako bi se osiguralo dovoljno usklađivanje na međunarodnoj razini.

3.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/6

Izvjestitelj:

Emilio FATOVIC

1.1.

EGSO podržava prijedlog Komisije o utvrđivanju okvira za označivanje energetske učinkovitosti, vjerujući da bi u slučaju njegove ispravne provedbe i u kombinaciji s Direktivom o ekološkom dizajnu, mogao pozitivno utjecati na okoliš, potrošače, poduzeća i radnike.

1.2.

Odbor smatra da se prijedlog bavi glavnim problemima vezanim uz postojeće zakonodavstvo, uključujući djelotvornu primjenu zakonodavstva, učinkovito praćenje tržišta i prava potrošača na dobivanje jasnih, razumljivih i usporedivih informacija. EGSO posebno poziva Komisiju da nastavi s postupcima standardizacije i pojednostavljivanja energetskih razreda za sve kategorije proizvoda.

1.3.

EGSO se slaže s time da se umjesto direktive kao instrument koristi uredba kako bi se osigurala učinkovita i jedinstvena primjena zakonodavnog akta na cijelom području Unije.

1.4.

Odbor smatra ispravnom odluku o uspostavljanju „baze podataka o proizvodima” kao instrumenta uz pomoć kojega će se povećati učinkovitost nadzora nad tržištem. No EGSO smatra da je od temeljne važnosti pojačati kontrolu proizvoda koji se nalaze u prodaji kako bi se provjerila istinska usklađenost karakteristika proizvoda s karakteristikama navedenima na oznaci.

1.5.

EGSO poziva Komisiju da osmisli i financira zajedničku standardiziranu obuku za sve radnike i sve ostale osobe koje sudjeluju u postupcima nadzora i kontrole.

1.6.

EGSO se slaže s odlukom o vraćanju na prethodnu energetsku ljestvicu s razredima od A do G koja je potrošačima razumljivija i s uvođenjem ljestvice boja od zelene do crvene kako bi energetska učinkovitost proizvoda bila prepoznatljivija.

1.7.

Odbor predlaže izradu novog grafičkog dizajna za oznaku energetske učinkovitosti kako bi se suzbilo njezino krivotvorenje i izbjeglo stvaranje zabune među potrošačima, naročito u prijelaznom razdoblju. EGSO također predlaže posivljenu ljestvicu boja za sve energetske razrede bez proizvoda na tržištu, bilo nakon postupka promjene vrijednosti oznaka proizvoda ili zbog ograničenja uvedenih Direktivom o ekološkom dizajnu.

1.8.

EGSO predlaže da se nova oznaka nadopuni dodatnim osjetljivim informacijama za potrošače, kao što su „minimalni vijek trajanja proizvoda” i „energetska potrošnja tijekom životnog ciklusa proizvoda”, uzimajući u obzir i ugljični otisak. Ove su informacije važne kako bi se na ekonomski učinkovit način mogli usporediti energetski proizvodi koji pripadaju različitim razredima i kako bi se obeshrabrilo planirano zastarijevanje proizvoda.

1.9.

EGSO smatra da bi se povjeravanjem tako presudne stvari kao što je usvajanje sustava kaznenih mjera pojedinim državama članicama potaknulo nejedinstveno poštovanje zakona, čime bi zamjena direktive uredbom postala uzaludnom.

1.10.

Odbor smatra da će Unija, u skladu s načelom supsidijarnosti, morati olakšati dostupnost proizvoda s višom energetskom učinkovitošću ugroženijim društvenim kategorijama, suprotstavljajući se fenomenu „energetskog siromaštva”.

1.11.

EGSO smatra da će, s obzirom na načelo „dizajn za sve”, kojim se promiče dizajniranje proizvoda koje svi mogu koristiti, i oznake morati biti razumljivije za sve posvećivanjem posebne pozornosti potrebama građana s invaliditetom.

1.12.

Odbor poziva Uniju da poduzme mjere kako se mogući dodatni troškovi predviđeni u novom sustavu označivanja ne bi automatski prebacivali na trgovce ili krajnje korisnike.

1.13.

EGSO žali zbog nepostojanja ad hoc strategije za internetsku trgovinu koju zapravo smatra nužnom, budući da je internetska trgovina jedan od sektora u kojima je primjena zakona uvelike zanemarena. EGSO posebice izražava nadu da će se poduzeti hitne mjere za regulaciju „internetskih bazara” na kojima su utvrđena najozbiljnija kršenja obveze isticanja oznaka energetske učinkovitosti.

1.14.

EGSO primjećuje nepostojanje ad hoc mjera za „regenerirane” energetske proizvode. EGSO smatra posebno važnim da se regulira trgovanje takvim proizvodima kada su u prodaji na posebnim prodajnim mjestima kako se ne bi stvarale rupe u zakonu, a pogotovo s ciljem promicanja veće usklađenosti između strategija o energetskoj učinkovitosti i o kružnom gospodarstvu.

1.15.

Odbor poziva Europsku komisiju da obrati posebnu pozornost na proizvode uvezene iz trećih zemalja kako bi se europska proizvodnja zaštitila od eventualne nelojalne konkurencije ili prijevara u slučaju očitog krivotvorenja oznaka.

1.16.

EGSO smatra da će Europska unija postići svoje ciljeve u okviru energetske učinkovitosti samo aktivnim uključivanjem potrošača. Zbog toga traži da se organizirano civilno društvo pridruži nacionalnim vladama kako bi se promicalo učinkovitije i temeljitije informiranje i osvještavanje javnosti koje bi uključivalo i trgovce.

1.17.

Odbor podržava prijedlog da se u reklamama za svaki pojedini proizvod obavezno navodi njegova oznaka energetske učinkovitosti ili, ako to nije moguće, barem njegov energetski razred kako bi se bolje informiralo kupce i podigla njihova svijest.

1.18.

EGSO smatra da samo tjedan dana na kraju prijelaznog razdoblja neće biti dovoljno za konačan prijelaz na novi sustav označivanja proizvoda. Stoga traži da se ovo razdoblje produži na 30 dana.

1.19.

EGSO poziva Komisiju da zauzme odmjeren i oprezan pristup prema delegiranim aktima. Posebice se nada da će delegiranja ovlasti biti jasna i definirana, da će se osigurati nadzor Parlamenta, a pogotovo da će pri usvajanju delegiranih akata uvijek biti obvezno savjetovanje i sudjelovanje država članica, EGSO-a te interesnih skupina.

1.20.

EGSO smatra da je razdoblje od osam godina za pregled okvira za označivanje opravdano, međutim predlaže da se ono dostavi na procjenu i u sredini provedbenog razdoblja.

1.21.

Odbor smatra da je ključno utvrditi jasni i stabilni mehanizam automatskog mijenjanja vrijednosti oznaka energetske učinkovitosti kako bi kasnije promjene vrijednosti uvjetovane tehnološkim razvojem tržišta bile ekonomične, precizne i neprijeporne. Stoga predlaže promjenu vrijednosti oznake energetske učinkovitosti samo ako tržišni udio proizvoda energetskog razreda A iznosi najmanje 20 %.

2.1.

Dana 25. veljače 2015. Europska komisija objavila je paket mjera „Energetska unija” koji se sastoji od triju komunikacija:

2.2.

Strategija za energetsku uniju, utemeljena na cjelovitom pristupu, čiji je cilj poboljšanje sigurnosti, održivosti i konkurentnosti u opskrbi energijom, a sastoji se od pet područja:

2.3.

Uredba kojom se uspostavlja okvir za označivanje energetske učinkovitosti proizlazi iz spomenute strategije, s ciljem stavljanja izvan snage prijašnje Direktive 2010/30/EU (2).

2.4.

Novi okvir za označivanje povezan je s Direktivom 2009/125/EZ o ekološkom dizajnu (3). Prema mišljenju povjerenika za klimu i energiju, Miguela Ariasa Cañetea, zajedničkom provedbom dviju odredbi „Europa će do 2020. uštedjeti onoliko energije koliko se godišnje koristi u Italiji, odnosno 166 milijuna tona nafte”, što bi imalo velik utjecaj na smanjenje CO2.

2.5.

U novoj se uredbi među ostalim uzimaju u obzir rezultati ex-post evaluacije postojećeg zakonodavstva, rezultati konzultacija provedenih među građanima i interesnim skupinama, kao i specifična procjena utjecaja (4).

3.1.

Prijedlog Komisije po prvi se put sastavlja u obliku uredbe, a ne direktive, kako bi se pojednostavio zakonodavni kontekst za države članice i za poduzeća, a ponajviše kako bi se na cijelom području Europske unije osigurala jedinstvena primjena i poštovanje načela koje ta uredba sadrži.

3.2.

Prijedlogom se određuje uspostavljanje baze podataka o proizvodima s ciljem povećanja učinkovitosti nadzora nad tržištem. Obvezu unošenja određenih informacija u spomenutu bazu podataka preuzet će proizvođači. Važno je napomenuti kako su, na zahtjev nacionalnih tijela za nadzor tržišta, poduzeća već sad obvezna dostaviti takvu vrstu informacija. Zbog toga Europska komisija procjenjuje da će dodatni troškovi za poduzeća biti minimalni (5).

3.3.

Cilj prijedloga jest izmjena postojeće energetske ljestvice, uvedene Direktivom 2010/30/EU i to iz dvaju razloga:

Zbog toga Komisija predlaže povratak na prijašnju ljestvicu s oznakama od A do G koju smatra razumljivijom i ponovno označivanje svih proizvoda koji su danas na tržištu. Razredi A i B ostat će slobodni kako bi se izbjeglo brzo popunjavanje viših razreda proizvodima (6). Uz potpunost i razumljivost oznaka, predviđa se uvođenje naljepnice s ljestvicom od zelene do crvene boje kako bi se označilo koji su proizvodi više odnosno manje energetski učinkoviti.

3.4.

Prijedlogom se predviđa i prijelazno razdoblje od šest mjeseci tijekom kojeg će proizvodi koji su trenutačno u prodaji biti na raspolaganju s dvojnom oznakom kako bi se proces promjene vrijednosti oznaka proizvoda ispravno odvijao bez stvaranja dodatnih nedoumica kod potrošača. Povrh toga, u ovoj će fazi države članice morati organizirati ad hoc informativne kampanje za potrošače o novom sustavu označivanja.

3.5.

Komisija smatra da će nadzorne aktivnosti i utvrđivanje sustava kaznenih mjera morati ostati u nadležnosti država članica (7).

3.6.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje delegiranih akata kako bi se osigurala pravilna primjena zakonodavstva. Vijeće i Parlament mogu u bilo kojem trenutku opozvati to delegiranje ovlasti. Komisija će za svaki delegirani akt morati osigurati uravnoteženo sudjelovanje predstavnika država članica i interesnih skupina za svaku određenu kategoriju proizvoda. Države članice i interesne skupine okupit će se u ad hoc savjetodavnom forumu.

3.7.

Sljedeće ocjenjivanje okvira za označivanje predviđeno je za osam godina. Oznake proizvoda koji se već nalaze na tržištu revidirat će se u roku od pet godina, a točan vremenski okvir za promjenu vrijednosti oznaka proizvoda koji su stavljeni na tržište nakon donošenja uredbe nije određen.

4.1.

EGSO pozdravlja prijedlog Komisije koji proizlazi iz shvaćanja da energetsko označivanje pozitivno utječe na okoliš, potrošače, europska poduzeća i razinu zaposlenosti (8).

4.2.

EGSO novom sustavu za označivanje dodjeljuje važnu stratešku, a ne samo tehničku ulogu, budući da on izravno i neizravno djeluje u energetskom sektoru, sektoru unutarnje trgovine, tehnološkog razvoja, okoliša i općenito u procesima održivoga razvoja.

4.3.

EGSO priznaje da se prijedlog bavi glavnim problemima postojećeg zakonodavstva iako mu u određenim slučajevima nedostaje ambicije i vizije. Prijedlog se zapravo usredotočuje na rješavanje trenutnih i obvezujućih problema, ne uzimajući u obzir moguće buduće probleme u trgovini i energetskoj proizvodnji.

4.4.

Odbor poziva Komisiju da nastavi s postupcima standardizacije i pojednostavljivanja energetskih razreda za sve kategorije proizvoda. To će imati važnu ulogu u poticanju potrošača na zauzimanje selektivnijeg pristupa pri kupovini, promičući proizvode veće kvalitete.

4.5.

EGSO podržava odluku o korištenju uredbe umjesto direktive kako bi se osigurala učinkovita i pravovremena provedba zakonodavnog akta na jedinstven način na cijelom području Unije. Selektivno korištenje ovog instrumenta presudno je i s gledišta učinkovitog procesa europske integracije.

4.5.1.

EGSO podržava prijedlog uspostavljanja „baze podataka o proizvodima” kao neizbježnog instrumenta u učinkovitom nadzoru tržišta. Naglašava se kako su u više navrata u mnogim europskim državama udruge potrošača postavile pitanja o neuspjehu provedbe prijašnje Direktive 2010/30/EU, čija je posljedica bilo plasiranje proizvoda na tržište bez ikakve oznake o energetskoj potrošnji. Postavljanje oznaka potrebno je kako bi se efektivno osigurali jednaki uvjeti tržišnog natjecanja između proizvoda na unutarnjem tržištu.

4.6.

Međutim, EGSO smatra da je izrada „baze podataka o proizvodima” važna, no ne i ključna u okviru ispravnog tržišnog nadzora te se nada da će nadležne vlasti pojačati kontrolu proizvoda koji su u prodaji kako bi provjerile podudarnost stvarnih karakteristika proizvoda i karakteristika navedenih na oznaci.

4.7.

S obzirom na iznimno tehničku prirodu kontrole i nadzora tržišta, Odbor poziva Komisiju da osmisli zajedničku standardiziranu obuku za radnike i ostale osobe koje sudjeluju u nadzoru i kontroli tržišta i osigura posebne stavke financiranja kako bi se uredba mogla provesti u svim državama članicama u odgovarajućem roku i na učinkovit način.

4.8.

EGSO se slaže s odlukom o vraćanju na prijašnju energetsku ljestvicu s oznakama od A do G budući da je ona razumljivija za potrošače. Kao primjer naglašava da između hladnjaka razreda A+++ i hladnjaka razreda A+ postoji razlika u energetskoj potrošnji od 42 %, no uz pomoć sadašnjeg sustava označivanja nije moguće odmah uočiti razliku u pogledu energetske učinkovitosti i troškova. To znači da za određene kategorije proizvoda vrijedi načelo „tko više potroši, manje troši”, što potrošačima omogućuje nadoknadu troškova za proizvod više kategorije u kratkom vremenskom roku. Zbog toga je potrebno da oznake budu jasne, razumljive i usporedive.

4.9.

EGSO smatra da je glavni cilj tog prijedloga njegova jedinstvena primjena na cijelom europskom području, no bude li se tako ključan aspekt kao što je usvajanje sustava kaznenih mjera pojedinačno povjeravao državama članicama, potaknut će se nehomogeno poštovanje zakona, te će zamjena direktive uredbom postati uzaludnom.

4.10.

Općenito, EGSO smatra da će tako strukturirani novi sustav za označivanje osigurati:

4.10.1.

točnije, značajnije i usporedive informacije za potrošače o energetskoj učinkovitosti i potrošnji svih proizvoda na europskom tržištu kojima će se poticati svjesnija kupnja, ekonomska isplativost u dugoročnom razdoblju te ekološki prihvatljivo korištenje;

4.10.2.

poboljšanje slobodnog kretanja proizvoda i osiguravanje jednakih uvjeta. Time će se također pojačati konkurentnost europskih poduzeća i potaknuti ih na inovacije, čime će ona steći prednost pred trećim zemljama jer će moći prva ulaziti na tržište uz mogućnost stvaranja veće dobiti;

4.10.3.

veću razinu zaposlenosti uz uvjet da europska poduzeća dodatno ne premještaju proizvodnju, čime će se neizravno pokrenuti europska proizvodnja i domaća potrošnja.

5.1.

EGSO smatra da je novi sustav za označivanje bolji od postojećeg iako ne zadovoljava sve potrebe informiranja potrošača. Stoga se preporučuje uvrštavanje dodatnih podataka na oznake, kao što su „minimalni vijek trajanja proizvoda” (9) i „energetska potrošnja tijekom životnog ciklusa proizvoda”, uzimajući u obzir i ugljični otisak. Ove su informacije ključne kako bi energetski proizvodi koji pripadaju različitim razredima bili ekonomski usporedivi te kako bi se suzbilo i obeshrabrilo planirano zastarijevanje proizvoda.

5.1.1.

Dopunske korisne, no ne toliko neophodne informacije za potrošače, kao što su dodatni energetski troškovi koje stvaraju proizvodi koji se koriste u kućnoj automatizaciji, mogle bi biti dostupne na posebnoj internetskoj stranici o energetskoj učinkovitosti proizvoda ili uz pomoć specifičnog QR-koda koji će se nalaziti na oznakama kako bi svaki proizvod bio lako dostupan korištenjem tableta i pametnih telefona, kao što se to već čini u slične svrhe, ali za druge komercijalne proizvode, s ciljem postupnog uvođenja akcijskog plana o „internetu stvari” (10).

5.2.

Odbor predlaže izradu novog grafičkog dizajna oznake energetske učinkovitosti kako bi se suzbilo njezino krivotvorenje i izbjegla zbunjenost među potrošačima, posebice u prijelaznom razdoblju. Povrh toga, EGSO predlaže posivljenu ljestvicu boja za razrede bez proizvoda na tržištu kako se potrošače ne bi odvratilo od kupnje. To se treba učiniti i za niže razrede proizvoda koji su povučeni s tržišta Direktivom o ekološkom dizajnu i za više razrede koje proizvodi na tržištu još nisu dosegli ili koji su nastali postupkom mijenjanja vrijednosti oznaka.

5.3.

EGSO podsjeća Komisiju na ono već izneseno u mišljenju TEN/516 (11), a posebice na fenomen „energetskog siromaštva” koji utječe na više od 50 milijuna građana diljem EU-a. To znači da Unija, u skladu s načelom supsidijarnosti, treba što je više moguće olakšati dostupnost proizvoda s visokom energetskom učinkovitošću i za najsiromašnije i najugroženije društvene skupine. Europska unija istodobno mora poduzeti sve potrebne mjere kako se mogući dodatni troškovi predviđeni u novom sustavu označivanja ne bi automatski prebacivali na trgovce ili krajnje korisnike.

5.3.1.

U mnogim su europskim državama već uspješno provedene dobre prakse na području supsidijarnosti i dostupnosti energetskih proizvoda. Jedna od njih odnosi se na mogućnost odbijanja troškova energetskih proizvoda viših razreda u poreznim prijavama. Međutim, osim dobrih državnih praksi koje su ujedno korisne i važne, EGSO se nada da će se posebice Europska unija i Vijeće Europe, s obzirom na važnost izazova energetske učinkovitosti, zapravo osloniti na načelo supsidijarnosti i aktivirati se u cilju stvaranja jedinstvene strategije kako bi se svi građani uključili u proces „energetske revolucije”.

5.4.

EGSO smatra da će, s obzirom na načelo „dizajn za sve”, kojim se promiče dizajn proizvoda koje svi mogu koristiti, i oznake morati biti „razumljivije za sve” posvećivanjem posebne pozornosti potrebama građana s invaliditetom.

5.5.

EGSO žali zbog nepostojanja specifične strategije za internetsku trgovinu čiji je promet u stalnom porastu i koja danas predstavlja jedan od sektora u kojima su usporedivost proizvoda i prije svega nadzor nad tržištem sve složeniji i teži. Prema izvještajima opservatorija MarketWatch samo 23 % internetskih proizvoda nosi pravilnu oznaku. Ovo predstavlja faktor distorzije tržišta koji nanosi očitu štetu poduzećima i potrošačima.

5.5.1.

Odbor primjećuje da postojeća Delegirana uredba Komisije (EU) br. 518/2014 koja se odnosi na označivanje proizvoda povezanih s energijom na internetu i koja je stupila na snagu 1. siječnja 2015. nije dovoljno povezana s novim prijedlogom uredbe. Tom se uredbom, kao i drugim uredbama, određuje da je oznaka obvezna samo za nove proizvode, no ne za one u prodaji za koje je stavljanje oznake predviđeno na dobrovoljnoj bazi. Osim toga, u njoj se ne bavi problemom „internetskih bazara” gdje potrošač često bez svojega znanja kupuje robu koju prodaju oglašivači treće strane i gdje internetska stranica ne snosi odgovornost za lažno ili netočno oglašavanje.

5.6.

EGSO je ustvrdio da ni sadašnji niti novi sustav označivanja ne rješava problem „regeneriranih” energetskih proizvoda. U tom pogledu smatra se da je reguliranje trgovanja tim proizvodima, posebice kada je riječ o proizvodima koji se prodaju na posebnim prodajnim mjestima, primjereno i nužno kako se ne bi stvarale rupe u zakonu, a posebice kako bi se promicala veća usklađenost između Direktive o ekološkom dizajnu i Komunikacije Komisije „Prema kružnom gospodarstvu” (12). EGSO također podsjeća na stajališta koja je u prošlosti zauzeo protiv „planiranog zastarijevanja” te potiče trgovanje proizvodima dužeg vijeka trajanja i veće otpornosti (13).

5.7.

EGSO poziva Europsku komisiju da obratiti posebnu pozornost na proizvode koji se uvoze iz trećih zemalja kako bi se europska proizvodnja zaštitila od moguće nelojalne konkurencije. Odbor posebice poziva Komisiju da provede snažnu kampanju protiv krivotvorenja oznaka tako da oznake postanu teške za krivotvorenje, da se pojačaju kontrole subjektivne i objektivne usklađenosti te da se u slučaju očito krivotvorenih oznaka, uvoznici kažnjavaju, a proizvodi povlače s tržišta.

5.8.

EGSO naglašava kako je obrazovanje potrošača o kupovini i o svjesnom korištenju proizvoda ključno za postizanje ciljeva koje je Europska unija postavila u području energetske učinkovitosti. Opravdano se poziva države članice da odrade ključnu ulogu kroz ad hoc informativne kampanje i kampanje za podizanje svijesti. EGSO, međutim, poziva i na aktivno sudjelovanje organizacija civilnog društva na nacionalnoj i na europskoj razini s ciljem promicanja učinkovitijeg i temeljitijeg komuniciranja (14), što uključuje i komuniciranje s trgovcima.

5.8.1.

Odbor podržava prijedlog da se u reklamama za svaki pojedini proizvod obavezno navodi njegova oznaka energetske učinkovitosti ili, ako to nije moguće, barem njegov energetski razred kako bi se bolje informiralo potrošače i podigla njihova svijest u vezi s kupnjom i razboritim korištenjem energetskih proizvoda (15).

5.9.

EGSO naglašava mogućnost pregleda određenih aspekata prijelaznog razdoblja koje je potrebno za promjenu vrijednosti oznaka proizvoda. Uredbom se zapravo propisuje kako će na kraju tog razdoblja od šest mjeseci biti dovoljno samo tjedan dana za prijelaz sa sustava dvostrukog označavanja na sustav u kojem će proizvodi biti označeni novim oznakama. Postoji opasnost da će to razdoblje biti prekratko i nerealno, zbog čega se traži njegovo produljenje na 30 dana, tj. na vrijeme koje se obično dodjeljuje poduzećima za inventuru proizvoda.

5.10.

EGSO poziva Komisiju da primijeni odmjereniji i oprezniji pristup kada je riječ o delegiranim aktima. Posebice se nada da će delegiranje ovlasti biti jasno i definirano, da će se osigurati nadzor Parlamenta, a pogotovo da će kod usvajanja delegiranih akata uvijek biti obavezno učinkovito savjetovanje i sudjelovanje država članica, EGSO-a i interesnih skupina (16).

5.11.

EGSO podržava osnivanje ad hoc Savjetodavnog foruma s ciljem uspostavljanja strukturiranog dijaloga između Komisije, država članica i interesnih skupina.

5.12.

EGSO smatra da je razdoblje od osam godina za pregled okvira za označivanje opravdano iako preporučuje pažljivu procjenu u sredini provedbenog razdoblja kako bi se opsežno provjerio učinak i stvarno stanje provedbe. Ova se inicijativa smatra sve potrebnijom jer se sadašnjim prijedlogom namjerava prijeći s direktive na uredbu.

5.13.

Odbor smatra da je ključno utvrditi jasni i stabilni mehanizam automatskog mijenjanja vrijednosti oznaka energetske učinkovitosti kako bi kasnije promjene vrijednosti uvjetovane tehnološkim razvojem tržišta bile ekonomične, precizne i neprijeporne. S time u vezi, smatra potrebnim da se mijenjanje oznaka vrši samo u slučaju stvarne potrebe i samo ako tržišni udio proizvoda energetskog razreda A iznosi najmanje 20 %

3.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/13

Izvjestitelj:

Lutz RIBBE

1.1.

EGSO podržava Komunikaciju, kao i brojne u njoj iznesene prijedloge koji su logička posljedica promišljanja o europskoj energetskoj uniji.

1.2.

Prikazana poboljšanja tržišta, uključujući unutardnevno trgovanje, ukidanje propisa koji narušavaju konkurentnost, upravljanje potražnjom energije i stvaranje sigurnih cjenovnih signala u načelu su ispravne i važne mjere za oblikovanje energetskog tržišta koje će u budućnosti biti više usmjereno na posebnosti decentralizirano proizvedene energije iz obnovljivih izvora.

1.3.

Sigurna i dostupna opskrba poduzeća i domaćinstava (čišćom) energijom predstavlja egzistencijalnu osnovu za gospodarstvo i ljude u modernom društvu. Opskrba energijom stoga je načelno odgovornost društva u cijelosti, za čije je izvršenje potrebno uspostaviti pravilnu ravnotežu između tržišta i regulacije. O tome se do sada nije dovoljno raspravljalo na političkoj razini, a ni u ovoj komunikaciji.

1.4.

Cilj opskrbe energijom u kojoj je udio fosilnih goriva malen, a udio prilagodljivih obnovljivih izvora energije visok, može se kratkoročno do srednjoročno postići samo ako se svim, pa i novim tržišnim dionicima na raspolaganje stavi dovoljan broj fleksibilnih mogućnosti, poput dovoljnih kapaciteta za skladištenje energije, pristupačnih fleksibilnih mogućnosti potražnje te fleksibilnih tehnologija za proizvodnju električne energije (npr. kogeneracijskih postrojenja za struju i toplinu) te dovoljno razgranate i povezane infrastrukture za distribuciju električne energije, ako se korisnike u dovoljnoj mjeri, pravovremeno i ispravno informira, ako im se omogući da sami plasiraju robu na tržište i ako se neophodna ulaganja u tehnologiju i infrastrukturu isplate. To za sada nije slučaj.

1.5.

Cjenovni su signali važni s obzirom na to da će transformacija postojećeg sustava iziskivati velika ulaganja. S cijenama na tržištu, koje se trenutno kreću između 30 i 40 EUR/MWh, nije moguće refinancirati ulaganja u nove kapacitete za proizvodnju električne energije ili u tehnologije za skladištenje. Takve burzovne cijene postižu se samo zato što, među ostalim, velika količina električne energije dospijeva na tržište iz elektrana čiji su troškovi otplaćeni te zato što se plaćaju subvencije za električnu energiju dobivenu iz ugljena, nuklearnih elektrana i obnovljivih izvora energije. Današnje burzovne cijene stoga nisu čak ni odraz realne strukture troškova. Zbog subvencija i pretjerane regulacije, cijene na tržištu električne energije pružaju iskrivljenu sliku stvarnih troškova električne energije. Samo realnim i transparentnim cijenama mogu se postići ispravni signali za golema ulaganja potrebna za transformaciju postojećeg sustava.

1.6.

Kod oblikovanja cijena su slijedom toga potrebni potpuno novi pristupi kako bi se stvorili gospodarski temelji za željenu novu kvalitetu mreže (koja ujedno obuhvaća upravljanje potražnjom i skladištenjem energije). Jedan od pristupa mogao bi biti jače usmjeravanje regulativnih elemenata prema željenim inovacijama i bolja procjena stabilnosti sustava.

1.7.

Cijene bi u budućnosti trebale biti odraz stvarnih ukupnih troškova proizvodnje, opskrbe i zbrinjavanja, uključujući negativne vanjske učinke (npr. emisije CO2). Određivanje cijena treba biti realno. To uključuje prilagođavanje vlastitog sustava potpora od strane Komisije, kao i ukidanje postojećih cijena koje su odredile države U vezi s time Komisija još nije izradila dosljedan plan.

1.8.

Veliki tehnički izazov novog energetskog sustava leži prije svega u tome da se električnom energijom u budućnosti više neće središnje upravljati iz velikih elektrana prema korisnicima („od vrha prema bazi”), već će na temelju brojnih decentraliziranih, djelomično promjenjivih obnovljivih izvora energije nastati novi „proizvodni i opskrbni otoci” koji će međusobno morati biti umreženi („od baze prema vrhu”) i u kojima će upravljanje potražnjom (uključujući skladištenje energije), kao i stavljanje na lokalno i regionalno tržište imati veliku ulogu.

1.9.

EGSO je u nekoliko navrata naglasio da takvi novi, decentralizirani energetski sustavi predstavljaju ujedno i priliku za prihvaćanje neophodnih strukturnih promjena i neophodnih ulaganja u javnosti (1). Također mogu nastati nove perspektive u regionalnom gospodarstvu te nove mogućnosti stvaranja dodatne vrijednosti izvan do sada poznatih struktura. Nove tehnologije omogućuju povezivanje regionalnog razvoja i energetske politike na nov način. Nadalje, međusobno povezani opskrbni otoci pružaju veću sigurnost u pogledu mogućih napada na ključnu infrastrukturu.

1.10.

Komisija sukladno tome mora osmisliti trgovački sustav na osnovi potrebne energetske infrastrukture, a ne pokušavati potrebne izmjene energetske infrastrukture oblikovati na način da budu kompatibilne s aktualnim trgovačkim sustavom. Također mora zajedno s tržišnim operatorima razmotriti koje bi promjene u energetskoj strukturi i trgovinskom sustavu stvorile uvjete za stvaranje raznolikijeg, fleksibilnijeg i isplativijeg sustava za opskrbu električnom energijom orijentiranog na potrošače.

1.11.

EGSO ne podržava samo izjave Komisije o novoj raznolikoj lepezi sudionika, već ujedno smatra da je aktivno uključivanje potrošača (dakle, poduzeća, građana, komunalnih poduzeća itd.) u proizvodnju i izravno stavljanje proizvoda na lokalno i regionalno tržište od ključne važnosti. Ako se poduzetnici, građani ili komunalna poduzeća danas odluče na korištenje lokalnih ili regionalnih potencijala energije npr. u obliku zajedničkih solarnih elektrana ili vjetroelektrana, trebalo bi im biti znatno lakše nego sada izravno koristiti proizvedenu energiju, tj. bez posredovanja burzi ili distributera, i/ili tu energiju izravno i bez poteškoća stavljati na tržište. I ovdje Komisija ostavlja brojna pitanja otvorenima.

1.12.

Komisija je više puta naglasila da se obnovljiva energija i dalje suočava s preprekama koje treba ukloniti te da obnovljive izvore energije treba promicati u skladu s potrebama tržišta i na regionalnoj razini. EGSO se slaže s tim stavom, ali napominje da proširenje tržišta i smanjenje regulacije neće samo po sebi dovesti do povećanja proizvodnje obnovljive energije. U Komunikaciji Komisija nažalost ne navodi što konkretno pod time podrazumijeva.

2.1.

Razvoj energetske unije otporne na djelovanje krize sa strategijom za zaštitu klime usmjerenom na budućnost jedan je od strateških ciljeva navedenih u političkim smjernicama Junckerove Komisije.

2.2.

Postavljanje ciljeva potvrđeno je u radnom programu Komisije za 2015. (2) te je dodatno razrađena u okvirnoj strategiji za razvoj energetske unije otporne na djelovanje krize sa strategijom za zaštitu klime usmjerenom na budućnost (3): uz pouzdanu i dostupnu opskrbu energijom radi se i o uspostavi održivog energetskog sustava koji ne šteti klimi s intenzivnim tržišnim natjecanjem i inovacijama. U okvirnoj strategiji posebno se naglašava aktivna uloga građana u tranziciji energetskog sustava. Tranzicija energetskog tržišta, posebice tržišta električne energije, važan je korak u postizanju tih ciljeva.

2.3.

Javni postupak savjetovanja koji je pokrenut ovom komunikacijom Komisije treba doprinijeti prevladavanju niza znatnih izazova s kojima se suočavamo kod izgradnje perspektivnih energetskih sustava.

2.4.

Europska komisija povezuje te izazove s time što je „postojeći (…) koncept tržišta iz doba u kojem je velikim centraliziranim elektranama, uglavnom na fosilna goriva, glavna namjena bila da svako kućanstvo i poduzeće u ograničenom području – obično jednoj državi članici – opskrbljuju željenom količinom električne energije, i u kojem se potrošače – kućanstva, poduzeća i industriju – smatralo pasivnima”. Komisija teži „temeljitoj transformaciji europskog energetskog sustava”, u kojoj bi se decentralizirana proizvodnja električne energije u velikoj mjeri temeljila na promjenjivim izvorima energije, u kojoj bi u tržišnim zbivanjima sudjelovao veći broj činitelja s promjenjivim ulogama i u kojem bi upravljanje potrošnjom predstavljalo nov i središnji izazov.

2.5.

Komisija kao specifične izazove navodi:

2.6.

Komisija je identificirala čitav niz mjera za savladavanje navedenih izazova:

3.1.

Za ostvarivanje ciljeva europske energetske unije bit će potrebne brojne korjenite promjene, između ostaloga, neophodna je potpuna reorijentacija strukture energetskog tržišta, kao što navodi Komisija.

3.2.

Te će promjene naići na dovoljno odobrenje javnosti ako a) se provede intenzivan i dobro organiziran postupak savjetovanja s dionicima i civilnim društvom i b) ako oni ne budu prihvaćeni samo kao savjetnici, već kao aktivni partneri.

3.3.

EGSO je u svojoj studiji o ocjeni savjetovanja s dionicima Europske komisije (4) opisao kako bi taj postupak mogao izgledati. Također se osvrnuo na inicijativu Komisije za europski energetski dijalog.

3.4.

Prikazana poboljšanja tržišta, uključujući unutardnevno trgovanje, ukidanje propisa koji narušavaju konkurentnost, upravljanje potražnjom energije i stvaranje sigurnih cjenovnih signala u načelu su ispravne i važne mjere za oblikovanje energetskog tržišta koje će u budućnosti biti više usmjereno na posebnosti energije proizvedene iz promjenjivih obnovljivih izvora energije. Samo je na taj način moguće ostvariti ciljeve europske energetske unije koje je podržao EGSO te se može zajamčiti troškovno učinkovita, ekološki osviještena, sigurna i dostupna opskrba električnom energijom za kućanstva i gospodarstvo.

3.5.

EGSO posebice ističe značaj unutardnevnog trgovanja za organizaciju smislene trgovine u pogledu električne energije dobivene iz promjenjivih obnovljivih izvora energije.

3.6.

Pozdravlja to što se u Komunikaciji ponovno utvrđuju središnja načela „novog energetskog sustava” i to smatra ispravnim signalom za sve sudionike na tržištu i čitavo društvo. Ona uključuju:

3.7.

Sigurna i dostupna opskrba poduzeća i domaćinstava čistom energijom predstavlja egzistencijalnu osnovu za gospodarstvo i ljude u modernom društvu. Opskrba energijom stoga je načelno odgovornost društva u cijelosti, za čije je izvršenje potrebno uspostaviti pravilnu ravnotežu između tržišta i regulacije. O tome se do sada nije dovoljno raspravljalo na političkoj razini, a ni u ovoj komunikaciji. Odluka o tome nije li možda bolje da javni sektor odlučuje o prijenosnim i distribucijskim mrežama, kao što odlučuje o autocestama, željeznicama i vodoopskrbi, neće se zapravo donositi u Bruxellesu, iako se o tome ovdje može raspravljati. Energetska politika obuhvaća postavljanje jasnih okvirnih uvjeta i regulatorni nadzor. U to se ujedno ubraja i zaštita potrošača i zaštita posebno osjetljivih društvenih skupina.

3.8.

EGSO se želi suzdržati od pozitivnog komentara o brojnim ispravnim mjerama koje je Komisija prikazala, uključujući njezin kritični stav prema rezervnim kapacitetima. Štoviše, potrebno je potaknuti razmišljanje o onome čemu se Komisija u komunikaciji nije dovoljno posvetila, odnosno eventualno nije dovoljno vrednovala.

4.1.

EGSO se u potpunosti slaže s Komisijom da su „europskom energetskom sustavu potrebne temeljite promjene”. No pristupi rješenjima navedeni u komunikaciji iz perspektive Odbora ne izgledaju kao „temeljita promjena”, već više kao prilagodba, odnosno nadopuna postojećeg sustava.

4.2.

EGSO nadasve želi ukazati na to da se „temeljita promjena” ne sastoji samo od toga da se nacionalni sustavi udruže u europsku mrežu, a postojeća tržišta i trgovinski sustavi reformiraju te udio obnovljivih energija značajno poveća. Potrebno je osmisliti i razviti potpuno nov energetski sustav koji bi uključivao širu i decentraliziraniju lepezu dionika. To ne podrazumijeva samo unaprjeđenje postojećih prijenosnih i distribucijskih mreža, već i njihovo podupiranje z pomoć nove, tehnički naprednije infrastrukture. Ta nova mreža može djelomično sadržavati potpuno nove i različite strukture trgovanja, umrežavanja i stavljanja na tržište. Pritom bi sadašnji, klasični izvori energije imali prijelaznu ulogu.

4.3.

Cilj opskrbe energijom s malim udjelom fosilnih goriva i visokim udjelom prilagodljivih obnovljivih izvora energije može se kratkoročno do srednjoročno postići samo

To za sada nije slučaj.

4.4.1.

Komisija naglašava važnost cjenovnih signala, koji a) potrošače trebaju potaknuti na preuzimanje aktivnije uloge na energetskom tržištu i b) trebaju stvoriti poticaje za poduzeća za ulaganja u nove energetske tehnologije s malim emisijama. Takvi su cjenovni signali važni s obzirom na to da će tranzicija postojećeg sustava iziskivati velika ulaganja. S burzovnim cijenama koje trenutno iznose 30 ili 40 EUR/MWh, a koje su, naravno, potrošaču zanimljive – ako uopće do njega dođu – nije moguće refinancirati ulaganja u nove kapacitete za proizvodnju električne energije ili tehnologije za skladištenje. Takve se burzovne cijene trenutno postižu samo zato što između ostalog velika količina električne energije dospijeva na tržište iz elektrana čiji su troškovi otplaćeni te zato što se plaćaju visoke subvencije za električnu energiju dobivenu iz ugljena, nuklearnih elektrana i obnovljivih izvora energije. Današnje burzovne cijene stoga nisu odraz realne strukture troškova. Zbog subvencija i pretjerane regulacije, cijene na tržištu električne energije pružaju iskrivljenu sliku stvarnih troškova električne energije. Samo realnim i transparentnim cijenama mogu se postići ispravni signali za golema ulaganja potrebna za transformaciju postojećeg sustava.

4.4.2.

U komunikaciji Komisije premalo se procjenjuju posljedice posebne strukture troškova kod energije iz obnovljivih izvora: kod graničnih troškova jednakih nuli kod energije iz obnovljivih izvora i spremnika električne energije veleprodajna tržišta ne šalju više pozitivne cjenovne signale. To ima dvije posljedice. Kao prvo, ako veleprodajne cijene ne odašilju signale za kratkoročnu dodjelu električne energije, isti se moraju stvoriti putem drugih dogovora, dakle s pomoću npr. subvencija. Druga je posljedica da granični troškovi jednaki nuli iziskuju potpuno nove mehanizme refinanciranja za promjenjive obnovljive izvore energije i spremnike električne energije.

4.4.3.

Kod oblikovanja cijena su slijedom toga potrebni potpuno novi pristupi kako bi se stvorili gospodarski temelji za željenu novu kvalitetu mreže (koja ujedno obuhvaća upravljanje potražnjom i skladištenjem energije). Jedan od pristupa mogao bi biti izrada nove inačice regulativnih elemenata cijene za krajnje potrošače, posebice u pogledu poreza na električnu energiju i mrežnih naknada. Potrebno je istražiti novo strukturiranje općih troškova u energetskom sustavu.

4.4.4.

Kako bi cijene predstavljale točan prikaz svih troškova opskrbe električnom energijom, EGSO se također zalaže za to da Komisija u okviru postupka usklađenog na razini cijelog EU-a uloži napore kako bi se postigla jasna transparentnost troškova. Utvrđeni i usporedivi troškovi trebali bi biti odraz stvarnih ukupnih troškova proizvodnje, opskrbe i zbrinjavanja električne energije. Popis troškova treba sadržavati i negativne vanjske učinke (npr. opterećenje ugljičnim dioksidom) i subvencije. EGSO ukazuje na ranija mišljenja (7) i izjave te i dalje izričito zahtijeva da Komisija ispuni svoje obećanje da će sve troškove (uključujući vanjske troškove) od proizvodnje do zbrinjavanja u potpunosti uključiti u cijene te da neće dopustiti izravno ili neizravno natjecanje za subvencije između različitih izvora energije.

4.4.5.

Uz stvarne troškove okvirni uvjeti trebaju biti postavljeni tako da cijene vode računa i o osiguravanju usluge jednako kao i o sprečavanju emisija koje štete klimi te stvaranju potrebnih radnih mjesta visoke kvalitete. Cijene trebaju odražavati činjenicu da će biti razdoblja u kojima će ponuda biti velika, a potražnja mala, i obratno razdoblja u kojima će potražnja biti velika, a ponuda ograničena. Samo ako cijene odražavaju potpunu istinu o troškovima i uslugama te ako se smanjenja u punom obujmu prenose do krajnjih kupaca, izvršit će se prilagodbe koje Komisija želi poput upravljanja potrošnjom, fleksibilnijih elektrana i skladištenja energije.

4.4.6.

EGSO se slaže s Komisijom da treba ukinuti regulaciju cijena. Ispravno je dozvoliti slobodno određivanje cijena – kako njihovo povećanje tako i smanjenje. Time se potiču nužne reakcije tržišta i podržavaju instrumenti koji osiguravaju fleksibilnost kao što su upravljanje opterećenjem i skladištenje. EGSO smatra da je uvjet koji je naveden u smjernicama EU-a za potpore, a prema kojemu se potpore ne smiju isplaćivati kod negativnih cijena energije, snažna intervencija na tržištu koja obnovljive energije jednostrano stavlja u nepovoljan položaj, a prednost daje tehnologijama koje su štetne za okoliš i imaju više granične troškove. Aktualnim potporama kompenzira se nefunkcioniranje cjenovnih signala do kojega dolazi prije svega zbog loše internalizacije vanjskih troškova. Komisija to može sama ispraviti uz pomoć reforme smjernica za potpore. EGSO od Komisije očekuje izradu plana za borbu protiv uzroka negativnih cijena, koji bi imao i dugoročni cilj ukidanja potpora.

4.4.7.

U dokumentu Komisije između ostalog se ukazuje na neophodnost poboljšane trgovine emisijama. EGSO je objavio vlastito mišljenje o tome (8). EGSO naglašava da će se čak i kod dosljedne reforme uračunati samo dijelovi vanjskih troškova za fosilne energente. Međunarodni monetarni fond procjenjuje subvencije za fosilna goriva u EU-u na ukupno 330 milijardi američkih dolara godišnje te smatra da one nisu učinkovite, da koče inovacije, štete proračunu, da su socijalno nepravedne i kobne za ekološku politiku (9).

4.4.8.

Nijedan model tržišta, čak ni onaj najbolji, ne može nadoknaditi lažne cjenovne signale i probleme koje oni uzrokuju.

4.4.9.

Komisija je više puta naglasila da se obnovljiva energija i dalje suočava s preprekama te da obnovljive izvore energije treba promicati u skladu s potrebama tržišta i na regionalnoj razini. EGSO se slaže s tim stavom. No, u komunikaciji Komisija nažalost daje premalo informacija o tome što konkretno time misli.

4.5.1.

Naslov komunikacije komisije glasi „Novi model energetskog tržišta”. U dokumentu se raspravlja isključivo o mogućim i potrebnim promjenama na području mreža i tržišta električne energije te trgovine električnom energijom. U 5. poglavlju čak se govori o „savjetničkoj komunikaciji zbog oblikovanja tržišta električnom energijom”.

4.5.2.

Takav jasan fokus na električnu mrežu i tržište električne energije ne zadovoljava stvarne i velike izazove s kojima se Europa suočava u pogledu energetske politike. U razmatranja treba snažnije uključiti sektor toplinske energije i prometa s obzirom na to da će u budućnosti vjerojatno postojati veća povezanost između tih triju sektora nego danas, iz čega proizlaze različite mogućnosti, a ujedno se mogu i umanjiti problemi (ključni pojmovi: Wind-Power to Heat (pretvorba električne energije u toplinu), Power to Gas/Hydrogen (pretvorba električne energije u plin/vodik), elektromobilnost).

4.5.3.

Konvergencija sektora električne energije sa sektorom toplinske energije i prometnim sektorom puno je lakša u sustavima električne energije s decentraliziranom organizacijom, nego u centraliziranim sustavima. Toplinska energija i promet su naime već sami po sebi decentralizirano ustrojeni te se lakše mogu iskoristiti kao fleksibilne mogućnosti dok se električna energija može decentralizirano i izravno komercijalizirati. Stoga je zadatak transformacije tržišta električne energije usko povezan s razvojem decentraliziranih mogućnosti komercijalizacije za električnu energiju iz promjenjivih obnovljivih izvora.

4.5.4.

Što se tiče tržišta električne energije, Komisija daje brojne prijedloge novih struktura u postojećem trgovinskom sustavu, prije svega u burzovnom trgovanju. Naravno da je kod postojeće trgovine energijom poželjna i važna velika raznolikost na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini. Trgovina se ne mora obvezno provoditi posredstvom burze ili trgovaca. Komisija se. međutim, toga pitanja ne dotiče.

4.5.5.

Ako se poduzetnici, građani ili komunalna poduzeća danas odluče na korištenje lokalnih ili regionalnih potencijala energije npr. u obliku zajedničkih solarnih elektrana ili vjetroelektrana, trebalo bi im biti znatno lakše nego sada izravno koristiti proizvedenu energiju, tj. bez posredovanja burzi ili distributera, i/ili tu energiju izravno i bez poteškoća stavljati na tržište.

4.5.6.

Gotovo da i ne postoje prijedlozi o tome kako podržati već prepoznatljive nove oblike tzv. stavljanja na lokalno tržište (tzv. B to B), odnosno izravne komercijalizacije, a jednako tako se gotovo i ne spominju lokalni oblici trgovine i promjena oblika energije (uključujući skladištenje).

4.6.1.

U komunikaciji Komisije spominje se „integracija obnovljivih energija u sustav opskrbe energijom”, o potrebi „prilagodbe organizacije tržišta energiji iz obnovljivih izvora”, odnosno stvaranja „tržišta usmjerenog na energiju iz obnovljivih izvora”. EGSO želi naglasiti da smatra kako se ne radi prvenstveno o „integraciji” obnovljivih energija u postojeći sustav opskrbe energijom, iako obnovljive energije dugoročno moraju imati ključnu ulogu.

4.6.2.

Veliki tehnički izazov novoga energetskog sustava leži prije svega u tome da se, kao što bi Komisija trebala snažnije isticati tijekom postupka savjetovanja, električnom energijom u budućnosti više neće središnje upravljati iz velikih elektrana prema korisnicima („od vrha prema bazi”), već će na osnovi brojnih decentraliziranih, djelomično promjenjivih obnovljivih izvora energije nastati novi „proizvodni i opskrbni otoci” koji će međusobno morati biti umreženi („od baze prema vrhu”) i u kojima će veliku ulogu imati upravljanje potražnjom (uključujući skladištenje energije).

4.6.3.

To bi u pogledu željene nove široke lepeze dionika značilo da pored uspostavljenih struktura (vele)prodaje treba uspostaviti i djelomično potpuno nove decentralizirane načine stavljanja na tržište i sustave upravljanja energijom.

4.6.4.

Zahvaljujući uzletu inovacija na području informacijskih tehnologija, u tehnici proizvodnje, ali i pohrane energije, u distributivnom sustavu te u tehnici zgrada, nastali su brojni takvi „proizvodni i opskrbni otoci” koji su se prije samo nekoliko godina činili nezamislivima. Pojedinci, tvrtke, udruženja (poput energetskih zadruga) ili općine (komunalna poduzeća) dosjetili su se nekolicine samoodrživih, odnosno djelomično samoodrživih rješenja, zbog kojih su u manjoj mjeri osuđeni na tradicionalne (i fleksibilne) ponude i trgovinske tokove. Važno je prepoznati tu paralelu između tehničkog, odnosno tehnološkog i društvenog, odnosno sociološkog razvoja. Oboje pokazuje u istom smjeru, odnosno u smjeru snažnije autonomije i samoupravljajućih decentraliziranih mrežnih jedinica.

4.6.5.

Započinje se s vrlo malim stvarima: već sada nastaju u potpunosti nove strukture, kao što to pokazuje fotonaponski sustav. Prije samo pet godina vlastita potrošnja električne energije dobivene iz fotonaponskih sustava iz gospodarske perspektive nije bila nimalo zanimljiva te se proizvedena električna energija jednostavno plasirala u mrežu. To se u međuvremenu iz temelja promijenilo. Danas se iz gospodarskih razloga više ne mogu koristiti fotonaponski krovni sustavi koji nisu usmjereni na maksimalno iskorištavanje vlastite proizvedene energije. To je u međuvremenu dovelo do povećane potražnje za tehnologijama za skladištenje energije te samim time i do njihova razvoja. Tako novi fotonaponski sustavi doprinose rasterećenju mreže, odnosno njezinu uravnoteženju. U kombinaciji s npr. predvidljivom elektromobilnošću, odnosno povezivanjem s proizvodnjom topline otvaraju se u potpunosti nove, dodatne decentralizirane mogućnosti proizvodnje i korištenja energije.

4.6.6.

Korisnici koji proizvode i koriste vlastitu električnu energiju te eventualne viškove žele proslijediti npr. stanarima u istoj zgradi ili susjedima nisu „aktivni tržišni sudionici” u klasičnom smislu. Nažalost, u dokumentu Komisije ne opisuje se na koji se način okvirni uvjeti konkretno trebaju promijeniti kako bi se strukture te vrste poticale.

4.6.7.

Također se u dovoljnoj mjeri ne navode konkretne prepreke koje i dalje stoje na putu obnovljivim energijama.

4.6.8.

EGSO je u nekoliko navrata naglasio da takvi novi, decentralizirani energetski sustavi predstavljaju ujedno i priliku za prihvaćanje neophodnih strukturnih promjena i neophodnih ulaganja u javnosti. Također mogu nastati nove perspektive u regionalnom gospodarstvu te nove mogućnosti stvaranja dodatne vrijednosti izvan do sada poznatih struktura. Nove tehnologije omogućuju povezivanje regionalnog razvoja i energetske politike na nov način, kao i znatno poboljšanje u pogledu povećanih zahtjeva za sigurnost kritične infrastrukture.

4.6.9.

Pojačana lokalna proizvodnja i izravna komercijalizacija pozitivne su i zbog toga što se na taj način gubici u mreži mogu ograničiti. Državna agencija za mreže u Njemačkoj o toj je temi objavila sljedeće (10): „Očito je da će tranzicija sustava za opskrbu električnom energijom biti najuspješnija ako svi sudionici blisko surađuju. (…) Treba poticati pristup potrošnje što veće količine energije na mjestu proizvodnje. U konačnici to je oduvijek načelo u opskrbi električnom energijom, jer se u tom slučaju gubici u vodovima svode na minimum.”

4.6.10.

Komisija sukladno tome mora osmisliti trgovački sustav na osnovi željene energetske infrastrukture, a ne pokušavati potrebne izmjene energetske infrastrukture oblikovati na način da budu kompatibilne s aktualnim trgovačkim sustavom.

4.6.11.

Ipak, treba voditi računa o iskustvima mnogih zemalja u kojima su neki akteri na tržištu, na primjer strateški ulagači, pažljivo odabrali dijelove sektora tržišta proizvodnje energije kako bi ostvarili maksimalnu korist, dok su odbili ulagati u sigurnost opskrbe, inovacije i održavanje i prenijeli te troškove na korisnike.

4.7.1.

Cilj nove europske energetske politike ne mogu biti mnogobrojna samoodrživa opskrbna područja koja su odvojena od električne mreže. Ali cilj svakako mora biti stvaranje velikog broja takvih učinkovitih, konkurentnih „proizvodnih i opskrbnih otoka” u blizini potrošača te njihovo udruživanje u europsku električnu mrežu. To se treba dogoditi i s obzirom na pozadinu, naime, zadatak Europske unije je osiguravanje sigurnosti energije, ali za stvarni zadatak opskrbe električnom energijom odgovorna su komunalna poduzeća, odnosno regije.

4.7.2.

Ako su okvirni uvjeti odgovarajući te se odašilju ispravni cjenovni signali, nastaje velik broj takvih manjih mrežnih jedinica koje stvaraju gospodarsku ravnotežu vlastite proizvodnje i potrošnje, ali trebaju biti povezane sa susjednim, odnosno nadređenim mrežama radi osiguravanja pozitivne ili negativne energije za uravnoteženje.

4.7.3.

Unutar tog sustava, ali i u nadređenim sustavima, važnu ulogu ima upravljanje potrošnjom; EGSO smatra da su tehnologije za skladištenje energije dio iste. Spremnici će zauzeti važnu ulogu u mreži jer će tehnički gledano ispunjavati obje uloge, odnosno ulogu protucikličkih potrošača i ulogu proizvođača.

4.7.4.

Kod stvaranja i osiguravanja te široke raznolikosti aktera, stvaranja poštenih uvjeta i koordinacije sustava važne zadatke preuzimaju nacionalni mrežni operateri, nacionalna regulatorna tijela i EU. Naime, budući sustavi za opskrbu električnom energijom iziskuju dobro koordiniran sustav upravljanja energijom na razini cijele Europe (koji se može usporediti sa sustavom zračnog prometa), a koji ima pregled nad stanjem svih priključenih „proizvodnih i opskrbnih otoka” te eventualno evidentira nastale smetnje. U hitnim slučajevima može se intervenirati automatski ili ručno kako bi se osigurale stabilnost i sigurnost mreže.

4.7.5.

Ova suradnja može funkcionirati isključivo spomoću kvalitetno razgranatih i optimalno organiziranih prijenosnih i distribucijskih mreža. To ujedno obuhvaća, prije svega po pitanju gore spomenutog manjka poticaja za ulaganja putem cijena, da se javna sredstva poput npr. „Connecting Europe Facility” pojačano koriste za stvaranje prekograničnih mreža električne energije, umjesto trošenja istih na infrastrukturu za plin i naftu.

4.7.6.

EGSO se slaže s Komisijom u tome da mrežni operateri moraju „biti neutralni posrednici na tržištu koji omogućuju razvoj tržišno usmjerenih usluga za potrošače”. Komisija bi trebala preciznije odrediti što namjerava promijeniti radi postizanja tog cilja te podrobnije definirati ulogu i zadatke operatera distribucijske mreže, kao i regulatornih tijela.

3.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 82/22

Izvjestitelj:

Lutz RIBBE

1.1.

EGSO pozdravlja analizu Komisije i snažno podržava iznesene prijedloge. U središtu europske energetske politike već odavno je trebao biti potrošač, kojemu treba pružati opsežne mogućnosti aktivnog sudjelovanja.

1.2.

„Onemogućavanje vlastite proizvodnje i potrošnje energije” spomenuto u Komunikaciji Komisije predstavlja problem koji iziskuje hitno rješavanje. Nažalost, u dokumentu nije dovoljno konkretno opisano gdje i kako dolazi do tog onemogućavanja te što sve treba učiniti kako bi se ono spriječilo. Komisija bi trebala sastaviti zaseban dokument o toj temi.

1.3.

EGSO smatra ispravnima nastojanja Komisije u pogledu prepoznavanja, boljeg uvažavanja i podržavanja lokalnih okolnosti te poticanja uključivanja lokalnih tržišnih sudionika.

1.4.

Pitanje načina na koji se energetski sustavi trebaju strukturirati ima stratešku važnost. Za oblikovanje učinkovitog cjelovitog sustava neophodna je konkurencija, što nadilazi proizvodnju i klasično stavljanje na tržište.

1.5.

Središnju će ulogu imati upravljanje potrošnjom. U tu je svrhu najprije potrebno stvoriti tehničke preduvjete i na strani potrošača (pametna brojila, pametne mreže), što treba smatrati dijelom nadogradnje mreže te kao takvo i financirati.

1.6.

Potrošači bi pomoću sustava za upravljanje potrošnjom trebali moći prilagoditi više od same potrošnje energije, čime će bi štedjeli novac. Komisija s pravom napominje da „kombinacija decentralizirane proizvodnje i opcija skladištenja s fleksibilnošću potrošača u upravljanju potrošnjom može dodatno omogućiti potrošačima da postanu vlastiti dobavljači i upravitelji za (dio) svojih energetskih potreba tako što će postati proizvođači i potrošači”  (1) (eng. prosumer).

1.7.

Neophodno je osmisliti nove sheme poticaja kojima se nagrađuje sustavno oblikovanje vlastite potrošnje, izravna opskrba te skladištenje viškova i raspoloživost operativnih rezervi, odnosno aktivno upravljanje potrošnjom za sve tržišne sudionike.

1.8.

Prednosti novog pristupa „prosumer” koji je opisala Komisija pokazuju da će on biti više od puke dopune „centraliziranim izvorima proizvodnje”. Ovdje je riječ o slobodi potrošača – tj. poduzeća, građana, komunalnih poduzeća itd. – da samostalno donose odluke te uz pomoć aktivne proizvodnje i potrošnje energije, skladištenja i vlastitog tržišnog plasmana preuzmu aktivnu ulogu u budućem energetskom sustavu.

1.9.

Komisija u Komunikaciji nije dovoljno jasno definirala pojam vlastite proizvodnje i potrošnje. Navedeni primjeri pokazuju da Komisija ima ograničeno shvaćanje pristupa „prosumer”. EGSO smatra da vlastita proizvodnja i potrošnja treba biti shvaćena kao mnogo širi pojam koji ne obuhvaća samo električnu energiju iz vlastitog postrojenja spojenog na brojilo.

1.10.

U nastanku su drugi, sveobuhvatniji oblici društvenih struktura „prosumer”, ali njih se u velikoj mjeri ograničava. Realizacijom novih poslovnih modela povećao bi se značaj nove, aktivne uloge potrošača te otvorile potpuno nove mogućnosti za stvaranje vrijednosti. Stoga ih se obavezno treba uključiti u „novi dogovor” za potrošače energije (eng. New Deal for Energy Consumers).

1.11.

Prošireni oblici vlastite proizvodnje i opskrbe energijom koji se koriste javnim mrežama, naravno uz naknadu, modeli su koji i najmoprimcima, manjim poduzećima ili članovima zadruga omogućuju da preuzmu aktivnu i odgovornu ulogu na tržištu energije te zarađuju odnosno štede novac. Usko shvaćanje definicije pojma vlastite proizvodnje i potrošnje stoga je nepravedno iz socijalno-političke perspektive te diskriminirajuće s gospodarsko-političkog gledišta.

1.12.

Za potrebe decentraliziranog energetskog sustava za koji se zalaže Komisija potrebno je primijeniti i pristup decentraliziranosti tržišta (2). Pored mogućnosti odabira distributera, potrošač bi trebao imati i mogućnosti odabira proizvođača energije.

2.1.

Cilj okvirne strategije za energetsku uniju jest stvaranje energetske unije, „s građanima u središtu interesa, u kojoj građani preuzimaju odgovornost za energetsku tranziciju, upotrebljavaju nove tehnologije namijenjene za smanjivanje svojih računa i aktivno sudjeluju na tržištu te u kojoj su osjetljive skupine potrošača zaštićene”  (3).

2.2.

Usprkos preobrazbi energetskog sektora u Europi tijekom proteklih godina, potrošači – tj. kućanstva, poduzeća i industrija – nisu mogli i još uvijek ne mogu u potpunosti ostvariti koristi od tekuće energetske tranzicije, tj. upravljati svojom potrošnjom i sniziti svoje troškove, zbog sljedećih faktora:

2.3.

Preoblikovanje tržišta električne energije (4), korištenje novih tehnologija kao i nova i inovativna poduzeća za opskrbu energijom trebali bi svim potrošačima omogućiti da u znatnoj mjeri sudjeluju u energetskoj tranziciji s ciljem boljeg upravljanja potrošnjom zahvaljujući energetski učinkovitim rješenjima, kao i da na taj način štede te naposljetku smanje potrošnju energije.

2.4.

Istodobno će se promijeniti uloga potrošača: potrošač će biti u mogućnosti bolje i fleksibilnije reagirati na energetske ponude i usluge te od njih profitirati, ali će i sam moći preuzeti aktivnu ulogu kao proizvođač energije.

2.5.

Komisija koristi pojam strategije s tri stupa, koju sačinjavaju

Ta bi se strategija trebala provoditi pomoću plana mjera s deset točaka.

3.1.

EGSO pozdravlja analizu Komisije i snažno podržava iznesene prijedloge. U središtu europske energetske politike i energetske politike zemalja članica EU-a već odavno su trebali biti potrošači, budući da će značajan napredak kod brojnih ciljeva na putu do održive i resursno učinkovite opskrbe biti ostvaren samo ako potrošači budu imali opsežne mogućnosti aktivnog i odgovornog djelovanja u smislu glavnih ciljeva energetske i ekološke politike.

3.2.

EGSO je utvrdio da je strukturni i strateški značaj potrošača u energetskim sustavima brojnih država članica jako ograničen zbog manjkavog regulatornog okvira. Taj okvir odražava dosad nedovoljno političko razumijevanje aktivne uloge potrošača. U tom se kontekstu čine prikladni prijedlozi da se zadani ciljevi (pored ostalog smanjivanje potrošnje energije zahvaljujući većoj energetskoj učinkovitosti i uštedi, prelazak na proizvodnju energije iz čistih energenata, poboljšana prilagodba potrošnje ponudi, koja će u budućnosti jače varirati, rasterećenje mreža i povećanje njihove učinkovitosti pomoću upravljanja potrošnjom, veća raznolikost aktera) realiziraju na način koji je transparentan i troškovno učinkovit za potrošača.

3.3.

Međutim, davanje većih prava i mogućnosti potrošačima istovremeno znači da potrošače treba upoznati s time da i oni snose odgovornost te da moraju prihvatiti neophodnost prilagodbe. Mnogi ljudi toga nisu svjesni.

3.4.

Tu odgovornost nije moguće nametnuti. Svi dionici (uključujući one s političke razine) moraju je osvijestiti i prakticirati. Stoga je hitno neophodno povećanje sudjelovanja potrošača u donošenju energetsko-gospodarskih odluka, odluka o ulaganjima u proizvodne pogone, energetske mreže (uključujući aplikacije za pametne mreže) i spremnike te odluka o upravljanju.

3.5.

Cijena energije za krajnjeg kupca mora biti i pristupačna (problem konkurentnosti i energetskog siromaštva) i poštena (u smislu pravedne raspodjele opterećenja i pogodnosti). Cijene energije i energetske tehnologije u prošlosti su često pogodovale onima koji raspolažu specifičnim znanjem i stručnošću, sposobnostima i financijskim i tehničkim resursima te ih znaju primjenjivati. U sustavu koji ne nastoji ispraviti tu neravnotežu slabi povjerenje zakinutih potrošača u tržište.

3.6.

EGSO se slaže s Komisijom da se energetsko siromaštvo – koje predstavlja sve veći društveni problem – najdjelotvornije rješava mjerama socijalne politike. Međutim, istodobno je važno da „novi dogovor” za potrošače energije ima za cilj i otklanjanje neravnoteža i nepravednosti na tržištu.

3.7.

U Komunikaciji se s pravom vrlo jasno opisuje da je, pored pristupa informacijama, bruto konačna cijena glavni faktor na temelju kojeg potrošači donose odluke. Čak i ako je stanovništvo u međuvremenu znatno osvještenije u pogledu zaštite klime te ima pozitivniji stav o obnovljivim izvorima energije, ipak je cijena faktor koji odlučuje o tome hoće li se štedjeti energija, provoditi mjere energetske učinkovitosti te koristiti ekološki prihvatljivi energenti. Pritom druge potrošače, osobito one kojima je potrebna posebna zaštita, treba zaštititi od ekstremnih povećanja cijena, odnosno uvesti (tehničke) mehanizme koji će im takoreći automatski osigurati poželjne pogodnosti.

3.8.

Jedan od novih trendova jest da potrošači ne potražuju samo regionalne poljoprivredne proizvode, već i „regionalnu energiju” iz postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Gotovo svugdje regulatorni režim sprečava da se ta povećana spremnost zadovolji ponudama poduzeća za opskrbu energijom, prije svega onih koji potrošačima omogućavaju izravan utjecaj na odluke poduzeća, kao što je to slučaj kod energetskih organizacija građana ili određenih komunalnih poduzeća.

3.9.

Takvo je stanje nezadovoljavajuće u dvostrukom pogledu. S jedne strane ne postižu se učinkoviti tržišni rezultati jer preferencije i potrebe potrošača nisu zadovoljene. S druge strane regionalna ponuda ekološki prihvatljive električne energije načelno povećava prihvaćenost te energije i motivira potrošače na provedbu dodatnih mjera uštede energije i energetske učinkovitosti te na korištenje fleksibilnih mogućnosti za izjednačavanje fluktuacija kod proizvodnje energije iz obnovljivih izvora.

3.10.

EGSO smatra ispravnima nastojanja Komisije u pogledu prepoznavanja, boljeg uvažavanja i podržavanja lokalnih okolnosti te intenzivnog poticanja uključivanja lokalnih tržišnih sudionika, također i zbog prikaza stvarne cijene na mjestu potrošnje, a ne na mjestu proizvodnje.

3.11.

Pitanje načina ustroja energetskih sustava od strateške je važnosti. Za oblikovanje učinkovitog cjelovitog sustava neophodna je konkurencija, što nadilazi proizvodnju i klasičnu distribuciju. Stoga je jednostrano vezivanje za određene tržišne i sustavne konfiguracije, koje provode pojedine države članice, često nesmotreno. Prije svega treba prevladati zasebno promatranje proizvodnje s jedne i stavljanja na tržište s druge strane, jednako kao i sektorsko odvajanje struje od toplinske energije i prometa.

3.12.

Energetski sustavi trebaju se vrednovati s obzirom na to u kojoj mjeri zadovoljavaju spomenute zahtjeve. Kod toplinske energije i prometa potrošači su oduvijek bili jače integrirani u odgovarajuće regionalne procese, što kod električne energije nije bio slučaj. Uspjesi u ostvarivanju ciljeva energetske i ekološke politike bit će veći ako bude postojala spremnost usmjeravanja ustroja energetskih sustava na premise integracije i sudjelovanja potrošača te konvergencije sektora električne energije, toplinske energije i prometa. S obzirom na to, mnogo toga govori u prilog decentraliziranih energetskih sustava. EGSO ovdje upućuje na svoje mišljenje o uređenju energetskog tržišta (5).

3.13.

Velik naglasak treba staviti na rukovanje novim sustavima koji moraju biti jednostavni i transparentni i ne smiju opterećivati potrošača. Odgovarajuća tehnička sredstva već postoje.

3.14.

Međutim, najprije treba uvesti jedinstveni europski okvir pomoću kojeg će u cijenu energije u potpunosti biti uključeni svi troškovi proizvodnje energije, uključujući i vanjske troškove. Traži se apsolutno realan prikaz troškova (6); potrošaču treba omogućiti jednostavnu i pouzdanu interpretaciju konačne cijene potrošnje. Lažni cjenovni signali, koji su posljedica izravnih ili neizravnih subvencija za određene energente, ne mogu se kompenzirati ni uz pomoć transparentnih, fleksibilnih ili otvorenih tržišnih propisa.

4.1.1.

Uloga potrošača u energetskom sektoru mogla bi se tijekom idućih godina iz temelja promijeniti, pod uvjetom da postoji politička volja. Stoga je u potpunosti opravdano to što se tom segmentu u Komunikaciji Komisije ustupilo najviše mjesta. Pritom nije riječ samo o tehničkim i trgovačko-pravnim pitanjima, već o odlučujućim strukturnim promjenama koje će dovesti do demokratizacije energetskih procesa.

4.1.2.

Kako bi potrošač samostalno mogao bolje upravljati vlastitom potrošnjom, ponajprije je neophodno da, uz bolje informacije, postoje tehnički i gospodarski preduvjeti. Potrebno je što prije riješiti situacije gdje se još uvijek ne evidentira ili se ne može evidentirati (a time ni obračunati) individualna potrošnja. Ako je potrebna instalacija novih brojila, treba se odmah odlučiti za „pametno mjerenje”.

4.1.3.

Prema zamisli Komisije, treba što skorije osigurati bolju informiranost potrošača, što podrazumijeva i da onih otprilike 28 % potrošača koji nakon 2020. najvjerojatnije još neće imati pristup „pametnim brojilima” ostvare pravo da takvo brojilo dobiju na zahtjev. Gospodarski preduvjeti postoje samo ako potencijalnu uštedu u potpunosti ostvaruje krajnji korisnik te ako ona pritom ne bude poništena novim paušalima.

4.1.4.

Kako bi se postiglo brzo širenje inteligentnih brojila, trošak njihove instalacije ne smiju snositi potrošači, već mreže. Za proizvođače treba uvesti jedinstvene i dosljedne okvire za potrebe zaštite podataka i komunikacijske protokole.

4.1.5.

Međutim, neutralnost troškova samo je jedan od bitnih i neophodnih kriterija za prihvaćanje pametnih brojila od strane potrošača. Tome treba pridodati veliko povjerenje u operatera mreže te opskrbna i distribucijska poduzeća jer su oni ti koji prikupljaju podatke i vrednuju ih. Što su potrošači udaljeniji od poduzeća, to je teže steći takvo povjerenje. Pritom EGSO smatra neupitnim da je potrebna najviša razina zaštite potrošača, što pored ostalog znači da podaci u potpunosti moraju biti dostupni potrošaču.

4.1.6.

Potrošaču već danas na raspolaganju stoji nekoliko mogućnosti odabira povoljnijih ponuda na postojećim tržištima. Izjava Komisije da „promjena dobavljača treba biti tehnički jednostavna, brza i pouzdana” trebala bi se podrazumijevati u Europi koja je i stvorena radi poticanja slobodnog protoka robe. Stoga ukidanje pristojbi i kazni kod promjene dobavljača nije nešto što će se „razmotriti”  (7), već nešto što treba realizirati!

4.1.7.

Mogućnost odabira dobavljača i pregovaranje o uvjetima ugovora ključni su elementi tržišnog natjecanja. Dobar pokazatelj toga je učestalost promjene dobavljača. Promjena dobavljača sve je učestalija pojava, ali stopa promjene u mnogim je državama članicama ipak vrlo niska (8). To je posljedica nedovoljne informiranosti potrošača i drugih postojećih tržišnih prepreka.

4.1.8.

Iako promjena dobavljača za potrošača predstavlja važno sredstvo, funkcioniranje tržišnog natjecanja ne može se definirati samo na temelju stope promjene dobavljača i na temelju cijene. Zadovoljstvo kupca, lokalna povezanost te društveni angažman lokalnih jedinica već sada zauzimaju sve važniju ulogu kod odabira dobavljača, baš kao i lokalna prisutnost odgovornih. Potrošači nisu samo sve više zainteresirani za način na koji se proizvodi električna energija, već ih zanima i gdje i tko proizvodi energiju. Stoga je važno da potrošači pored dobavljača mogu sami odabrati i proizvođača.

4.1.9.

To dovodi do tržišnog natjecanja u pogledu cijene i kvalitete. Ako su troškovi mreže i proizvodni troškovi transparentni, neznatno skuplje proizvedena električna energija s manjim udjelom transportnih troškova mogla bi ukupno gledano biti povoljnija. To, međutim, iziskuje obračun troškova mreže na temelju udaljenosti kao i mogućnost izravne i vlastite distribucije vlastito proizvedene električne energije iz obnovljivih izvora prema poštenim konkurentnim uvjetima.

4.1.10.

Odbor se slaže s Komisijom u tome da se ciljevi socijalne, strukturne i regionalne politike ne mogu ostvariti putem energetskih cijena kojima upravlja ili ih određuje država.

4.1.11.

Najvažnijima EGSO smatra izjave o „upravljanju potrošnjom”, o „vlastitoj proizvodnji i potrošnji” te o „povećanju sudjelovanja potrošača putem posredovanja i zajedničkih programa”, budući da se u tim područjima otvaraju mogućnosti za potpuno nov razvoj.

4.2.1.

Uspješni rezultati već etabliranih načina upravljanja potrošnjom navedeni u dokumentu Komisije te postignuti, pored ostalog, dinamičnim oblikovanjem cijena (u ugovorima o opskrbi električnom energijom) i fleksibilnim, automatiziranim sustavima za upravljanje potrošnjom na impresivan način potvrđuju izjavu da „energetska učinkovitost i upravljanje potrošnjom” nerijetko predstavljaju „bolje mogućnosti za uravnoteženje opskrbe i potrošnje od izgradnje ili održavanja većeg broja energetskih postrojenja ili mrežnih vodova” (9).

4.2.2.

Aktivno sudjelovanje krajnjih kupaca bit će, međutim, moguće samo ako prednosti fleksibilnih tarifa u razumnom roku budu neutralizirale eventualno potrebne investicijske troškove. Stoga cjenovni signali moraju biti doista precizni, odnosno faze velike ponude i male potražnje električne energije (npr. u razdobljima s puno vjetra ili sunca), odnosno velike potražnje i male ponude trebaju se odražavati u cijenama između kojih krajnji kupac može odabirati.

4.2.3.

Potrošači moraju dobivati uvid u cjenovne signale – po mogućnosti automatski – kako bi ih mogli koristiti. Potrebni su sustavi sa što većim stupnjem samoregulacije, inače će koristi imati samo tehnički osviješteni kupci. Odluka o tome u kojoj mjeri potrošač želi sudjelovati na tim tržištima mora biti prepuštena njemu.

4.2.4.

Za očekivati je da će „novi, aktivni potrošači” sudjelovati u upravljanju potrošnjom utoliko intenzivnije ukoliko neposrednije budu sudjelovali i u donošenju odluka o infrastrukturnim mjerama kao i u ulaganjima i upravljanju proizvodnim postrojenjima, mrežama i spremnicima. Stoga je za tržište električne energije od velike važnosti svaki oblik sudjelovanja građana i energije proizvedene od strane građana, odnosno drugih „prosumer” struktura u vidu udruga. Međutim, tim međuodnosima u Komunikaciji Komisije nije posvećena dovoljna pozornost.

4.3.1.

Potrošači će pomoću sustava za upravljanje potrošnjom moći prilagoditi više od puke potrošnje energije. Komisija s pravom napominje da „kombinacija decentralizirane proizvodnje i opcija skladištenja s fleksibilnošću potrošača u upravljanju potrošnjom može dodatno omogućiti potrošačima da postanu vlastiti dobavljači i upravitelji za (dio) svojih energetskih potreba tako što će postati proizvođači i potrošači”  (10).

4.3.2.

To će polučiti uspjeh samo ako budu postojali doista novi oblici tržišta usklađeni sa zacrtanim ciljevima, odnosno ako se ne bude samo pokušalo preoblikovati postojeći sustav tako da se u njemu pronađe prostora za nove energije (11).

4.3.3.

Neophodno je osmisliti nove sheme poticaja kojima se nagrađuje sustavno oblikovanje vlastite potrošnje, izravnu opskrbu te skladištenje viškova i raspoloživost operativnih rezervi. Potrebno je ponovno definirati kriterije za funkcionalnost sustava, ali i izraditi novi koncept za ono što u svijetu energije koji se sve više decentralizira može postati „energetskim sustavom budućnosti”. U svakom slučaju nije prihvatljivo držati se naslijeđenog shvaćanja sustava koji potječe iz vremena u kojem su konvencionalne nuklearne ili termoelektrane na ugljen osiguravale neprekidno bazno opterećenje.

4.3.4.

Komisija u Komunikaciji navodi daljnje prednosti decentralizirane proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, među ostalim smanjenje mrežnih gubitaka i preopterećenja, čime bi se dugoročno gledano mogli smanjiti troškovi mreže. EGSO dijeli to stajalište Komisije, ali smatra da su spomenute prednosti u državama članicama dosad nedovoljno prepoznate i uvažene.

4.3.5.

Opsežan prikaz prednosti novog pristupa u radnom dokumentu priloženom Komunikaciji (12) jasno pokazuju da će taj pristup „prosumer” biti više od puke dopune „centraliziranim izvorima proizvodnje”. Ovdje je riječ o slobodi potrošača da samostalno donose odluke te uz pomoć vlastite proizvodnje i potrošnje energije, skladištenja i vlastite distribucije preuzmu aktivnu ulogu u budućem energetskom sustavu.

4.3.6.

Međutim, Komisija u Komunikaciji nije dovoljno jasno definirala pojam vlastite proizvodnje i potrošnje. Primjeri navedeni u radnom dokumentu priloženom Komunikaciji (13) pokazuju prije svega da Komisija ima ograničeno shvaćanje pojma vlastite proizvodnje i potrošnje. EGSO smatra da vlastita proizvodnja i potrošnja treba biti shvaćena kao širi pojam koji ne obuhvaća samo električnu energiju iz vlastitog postrojenja spojenog na brojilo, tj. fotonaponsku energiju dobivenu iz krovnih instalacija, odnosno električnu energiju dobivenu bez korištenja javne mreže/bez prijenosa javnom mrežom. Do sada se polazilo od pretpostavke da su operater postrojenja i krajnji potrošač jedna te ista osoba, ali to se mora promijeniti budući da je tom definicijom obuhvaćen tek jedan specifičan oblik vlastite opskrbe.

4.3.7.

U nastanku su sveobuhvatniji oblici struktura „prosumer”, ali njih se u velikoj mjeri i dalje ograničava. U to se, na primjer, ubraja poslovni model energetskih zadruga koje proizvedenu električnu energiju distribuiraju izravno svojim članovima ili model energetskih organizacija građana koje svoju električnu energiju isporučuju potrošačima u neposrednoj okolici, bez posredovanja burze ili preprodavača. Realizacijom takvih modela uvelike bi se povećao značaj nove, aktivne uloge potrošača te bi nastali potpuno novi poslovni modeli; stoga oni moraju biti uključeni u „novi dogovor” za potrošače energije.

4.3.8.

Proširivanje pojma vlastite proizvodnje i potrošnje važno je i zato što se dosadašnje suviše usko tumačenje (u kojem se polazi od pretpostavke da su operater postrojenja i krajnji potrošač jedna te ista osoba) odnosi isključivo na posebnu skupinu „aktivnih potrošača”. U tom bi slučaju samo jedan dio potrošača mogao proizvoditi i trošiti vlastitu energiju, naime onaj dio koji posjeduje dovoljno kapitala za ulaganje u postrojenja i prije svega dovoljno mjesta za njihovu izgradnju (npr. u svojim zgradama ili na njima). U tom bi slučaju u potpunosti bili isključeni najmoprimci, a jednak problem imali bi i komercijalni korisnici, prije svega manji pogoni ili pogoni bez vlastitih velikih površina.

4.3.9.

S druge strane, takvi prošireni oblici vlastite proizvodnje i potrošnje, koji koriste javne mreže (dakako uz naknadu), predstavljaju modele koji bi i najmoprimcima, manjim pogonima ili članovima zadruga itd. omogućili preuzimanje aktivne i odgovorne uloge „prosumera” na energetskom tržištu te zaradu odnosno uštedu novca. Usko shvaćanje definicije pojma vlastite proizvodnje i potrošnje stoga je nepravedno iz socijalno-političke perspektive te diskriminirajuće s gospodarsko-političkog gledišta.

4.4.1.

Komisija navodi i da se „zajednički programi i inicijative u zajednici sve (…) češće javljaju u brojnim državama članicama. Potrošači sve više ulaze u kolektivnu vlastitu proizvodnju i programe suradnje za bolje upravljanje potrošnjom energije. Iz ovih inovacija koje dolaze od potrošača ujedno nastaju inovacije za potrošače i otvaraju nove poslovne modele. Poduzeća za pružanje energetskih usluga, agregatori, brokeri, poduzeća za obradu podataka, druga posrednička poduzeća i često i organizacije potrošača izlaze na tržište kako bi pomogli potrošačima u ostvarivanju boljih pogodnosti u opskrbi energijom uz istovremeno smanjivanje njihove izloženosti administrativnim procedurama i mukotrpnom istraživanju. Time se također otvaraju nove mogućnosti za lokalne zajednice i tijela čijim se regionalnim i lokalnim energetskim inicijativama može stvoriti dragocjena veza između donositelja odluka, građana i inovatora na lokalnoj razini”  (14).

4.4.2.

Istraživanje EGSO-a o energiji koju proizvode građani (15) – a upravo o tome se radi kod pristupa „prosumer” – pokazuje da postoji još čitav niz drugih prednosti (npr. veća prihvaćenost izgradnje novih postrojenja, razvojne mogućnosti regionalnog gospodarstva, financiranje ulaganja). EGSO je u svim državama članicama koje je posjetio naišao na veliku spremnost civilnog društva za aktivnu podršku i/ili vlastitu provedbu odgovarajućih privatnih, odnosno zajedničkih modela. Nažalost, oni često doživljavaju neuspjeh zbog pravnih propisa, birokratskih prepreka ili drugih vrsta svjesne ili nesvjesne diskriminacije.

4.4.3.

Građani koji zajednički koriste vjetroagregat često ne mogu izravno crpiti i koristiti vlastitu energiju, nego je posredstvom preprodavača moraju staviti na tržište, a zatim ponovo otkupiti. To nije ono što EGSO podrazumijeva pod „aktivnim sudjelovanjem na tržištu”.

4.4.4.

U uvodu Komunikacije Komisija kaže da je „onemogućavanje vlastite proizvodnje i potrošnje” problem koji se može riješiti, ali nedovoljno detaljno objašnjava gdje se i kada točno javlja to onemogućavanje te što treba učiniti kako bi se ono spriječilo. Iskustva brojnih država članica pokazuju da državna regulatorna tijela često de facto onemogućuju ili gospodarskim i birokratskim preprekama otežavaju vlastitu proizvodnju i potrošnju te vlastitu ili izravnu opskrbu u širem smislu riječi; kao primjer možemo navesti Španjolsku i Njemačku. Odbor stoga traži da Komisija za potrebe savjetodavnog procesa izradi zaseban dokument zasnovan na radnom dokumentu (16) priloženom Komunikaciji, u kojem će opisati s kojim je sve namjernim i nenamjernim ograničenjima suočen pristup „prosumer”, koje birokratske prepreke postoje te na koji se način može ukloniti postojeća diskriminacija.

4.4.5.

U sklopu rasprave o ulozi posrednika također treba razgovarati i o neovisnosti velikih dobavljača. Kako bi se zaštitila njihova neovisnost, bilo bi uputno dodatno raspravljati o poslovnim modelima posrednika te o pitanju tko su njihovi naručitelji.

5.1.

Novi energetski sustav nastaje od baze. Umreženi uređaji stvaraju pametne domove koji pak postaju pametne zgrade, a one opet prerastaju u aktivne sastavnice mreže. „Pametni domovi” predstavljaju takoreći temelj novog energetskog sustava te mjesto na kojem novi, aktivni „potrošač” može učiti i stjecati iskustva. Potrebna je bolja informiranost o mnogim postojećim mogućnostima.

6.1.

Ujednačene i pouzdane smjernice za zaštitu podataka temelj su i preduvjet za brzo i perspektivno uvođenje modernih komunikacijskih sustava. Pritom je neophodno utvrditi sljedeće:

6.2.

Za EGSO je od presudne važnosti da potrošač bude i ostane vlasnik svojih podataka, da ima potpuni nadzor nad njima i da im može pristupiti kako bi ih mogao provjeravati, ispravljati, brisati i prenositi u slučaju promjene dobavljača.