26.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 75/1

26.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 75/2

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije pod nazivom „Vanjska zrakoplovna politika EU-a – rješavanje budućih izazova” (COM(2012)0556),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 7. lipnja 2011. o međunarodnim sporazumima o zračnom prometu u okviru Ugovora iz Lisabona (1),

—

uzimajući u obzir svoju odluku od 20. listopada 2010. o reviziji okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije („Okvirni sporazum”) (2),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 17. lipnja 2010. o sporazumu o zračnom prometu između EU-a i SAD-a (3),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 25. travnja 2007. o uspostavljanju Europskog zajedničkog zračnog prostora (4),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 17. siječnja 2006. o razvitku programa za vanjsku zrakoplovnu politiku Zajednice (5),

—

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 90., članak 100. stavak 2. i članak 218.,

—

uzimajući u obzir članak 48. i članak 119. stavak 2. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu i Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja (A7-0172/2013),

A.

budući da je zrakoplovstvo brzo rastuće područje gospodarstva i unutar i izvan Unije, posebice u Aziji i na Bliskom istoku,

B.

budući da zrakoplovstvo ima važnu ulogu u povezivanju ljudi i poslovanja i unutar Unije i na svjetskoj razini, posebno s tržištima u razvoju,

C.

budući da broj provedenih i planiranih rezova po pitanju radnih mjesta u europskim zračnim prijevoznicima od 2012. iznosi više do 20 000;

D.

budući da su se europski socijalni partneri u zrakoplovstvu dogovorili da je koordinirana i sveobuhvatna akcija na međunarodnoj razini potrebna u kontekstu dijaloga o učinku svjetske krize u civilnom zrakoplovstvu održanog 29. siječnja 2013.;

E.

budući da je komunikacija Komisije iz 2005. odigrala važnu ulogu u razvijanju vanjske zrakoplovne politike Unije,

F.

budući da razvoj događaja u zadnjih sedam godina čini daljnju reviziju primjerenom,

1.

naglašava postignuti napredak u stvaranju jedinstvenog i otvorenog regionalnog tržišta Unije te u isto vrijeme u izgradnji zajedničkog pristupa Unije prema svojoj vanjskoj zrakoplovnoj politici;

2.

pozdravlja komunikaciju Komisiju koja pruža pravodobnu analizu trenutne situacije i postignutog napretka u vanjskoj zrakoplovnoj politici od 2005. kao i izazova s kojima se suočava zrakoplovni sektor Unije na iznimno konkurentnom svjetskom zrakoplovnom tržištu;

3.

ističe ključnu ulogu koju zrakoplovni sektor ima za gospodarstvo Unije, posebno po pitanju razvoja i radnih mjesta, budući da ova industrija osigurava preko 5 milijuna europskih radnih mjesta i zaslužna je za 2,4 % BDP-a Unije, pridonoseći i povezanosti Unije s ostatkom svijeta; naglašava potrebu za održavanjem snažnog i konkurentnog zrakoplovnog sektora u Uniji;

4.

smatra da postoji značajan napredak u definiranju i provedbi mehanizama i sustava Unije poput Jedinstvenog europskog neba (SES), istraživanja o upravljanju zračnim prometom jedinstvenog europskog neba (SESAR), inicijative čistog neba, Europske agencije za zrakoplovnu sigurnost (EASA) i globalnog navigacijskog satelitskog sustava (GNSS) kako bi se povećala sigurnost i zadovoljili zahtjevi putnika; smatra da se daljnji napredak mora ostvariti u ovim područjima;

5.

svejedno je zabrinut oko odlaganja provedbe projekata SES i SESAR, uzimajući u obzir nepotrebne troškove koje takva odlaganja nameću zračnim prijevoznicima i njihovim korisnicima; podupire Komisiju u poduzimanju kaznenih mjera protiv onih država članica koje nisu poštovale rok u prosincu 2012. i koje nisu uspjele ostvariti napredak po pitanju Funkcionalnih blokova zračnog prostora;

6.

poziva Komisiju i države članice da nastave s provedbom projekata SES i SESAR; primjećuje da će razvoj SES-a, kad se u potpunosti provede, stvoriti značajne izravne i neizravne mogućnosti zapošljavanja;

7.

naglašava da su programi Unije važni ne samo za unutarnje tržište već i za vanjsku politiku; vjeruje da će završetak i provedba ovih instrumenata pomoći učvrstiti položaj industrije Unije na konkurentnom svjetskom tržištu;

8.

naglašava važnost trenutne revizije uredbe o pravima putnika u zračnom prometu i podupire europsko zakonodavstvo koje je snažno i dubinski prilagođeno potrošačima;

9.

svjestan je da se učinak financijske krize razlikuje između regija u svijetu; smatra da je to dovelo do konkurentskih izazova s kojima se suočavaju zračni prijevoznici Unije i da bilateralni ugovori o zračni uslugama nisu uvijek najprimjerenije rješenje u borbi s ograničenjima tržišta ili nepravednim novčanim naknadama;

10.

smatra da, s obzirom da sveobuhvatna vanjska zrakoplovna politika nije ostvarena unatoč uloženim naporima u zadnjih sedam godina, treba što prije primijeniti koordiniraniji i ambiciozniji pristup Unije radi uspostave pravednog i otvorenog tržišnog natjecanja;

11.

zauzima stav da je europska regulatorna usuglašenost ključni čimbenik za snažan europski položaj na svjetskom tržištu i suradnju s trećim zemljama;

12.

pozdravlja postignuti napredak po pitanju tri stupa politike iz 2005.; načelo uvrštenja na popis Unije je sada priznato u više od 100 trećih zemalja; gotovo 1 000 bilateralnih ugovora o zrakoplovnim uslugama je usklađeno s pravom Unije, time osiguravajući pravnu sigurnost; žali što bitni partneri, uključujući Kinu, Indiju i Južnu Ameriku, tek trebaju prihvatiti ova načela;

13.

ističe da je provedba vanjske zrakoplovne politike Unije pomogla da se potencijal jedinstvenog tržišta dovede na najvišu razinu u mjeri da olakšava jačanje zrakoplovne industrije Unije u vrijeme kada globalizacija traži snažnije gospodarske aktere koji se odupiru stranoj konkurenciji;

14.

ističe da je razvijen rastući zajednički zračni prostor sa susjednim zemljama; smatra da su ovi sporazumi stvorili važne gospodarske dobrobiti; pozdravlja značajne napore koji su uloženi kako bi se uskladili različiti regulatorni okviri s zakonodavstvom Unije u područjima poput sigurnosti, zaštite, upravljanja zračnim prometom, okoliša, prava putnika, gospodarskih propisa i društvenih aspekata;

15.

pozdravlja sveobuhvatni sporazum o zračnom prometu između EU-a i SAD-a te pozitivan učinak koji je imao na oba gospodarstva, kao i procijenjenih 80 000 novih radnih mjesta stvorenih u prvih pet godina;

16.

vjeruje da bi snažna vanjska zrakoplovna politika Unije usmjerena na najznačajnija tržišta dugoročnog rasta otvorila nove gospodarske mogućnosti za zračne prijevoznike Unije, posebno na području Azije i Pacifika;

17.

naglašava da još uvijek treba zaključiti pregovore s određenim ključnim partnerima, uključujući Brazil, te da bi sveobuhvatni sporazumi o zrakoplovnim uslugama s takvim zemljama mogli proizvesti značajne gospodarske dobrobiti;

18.

naglašava da neki od zahtjeva iz rezolucije Parlamenta iz 2006. još trebaju biti zadovoljeni; posebno naglašava potrebu za promicanjem primjerenih međunarodnih standarda sigurnosti i zaštite, za osiguravanjem jednakog postupanja s zračnim prijevoznicima iz i izvan Unije te za ublažavanjem negativnih učinaka na okoliš;

19.

naglašava važnost alata poput sustava Zajedničkog odbora za stvaranje zajedničkog pristupa posebnim problemima zrakoplovstva;

20.

pozdravlja postizanje drugih točaka utvrđenih u rezoluciji iz 2006, poput povećanja odgovornosti EASA-a;

21.

primjećuje značajno povećanje u prometu prema, iz i unutar područja Azije i Pacifika što odražava trend gospodarskog rasta na tom području; zabrinut je zbog mogućnosti da bi, ako se ništa ne poduzme, zračni prijevoznici i poslovanja iz Unije mogli propustiti velike prilike iz tog dijela svijeta i izgubiti kapacitet stvaranja profita;

22.

također primjećuje da je svjetski položaj prijevoznika izvan Unije pojačan putem novčanih naknada i velikih javnih ulaganja u zrakoplove i infrastrukturu provedenih u različitim dijelovima Bliskog istoka, Dalekog istoka i Južne Amerike;

23.

naglašava značajne promjene u unutarnjem tržištu Unije kao rezultat povećanog udjela nisko-tarifnih prijevoznika; vjeruje da, usprkos konkurentnost, ta bi dva poslovna modela mogla naći načine da se međusobno nadopunjuju prilikom suočavanja s izazovima vanjskog tržišta;

24.

primjećuje da iznimno niske cijene karata koje nude određeni europski nisko-tarifni prijevoznici nadoknađuju putem nepravednih praksi po pitanju radnih uvjeta, poput loših društvenih i radnih pravnih standarda za osoblje; također primjećuje da se čini kao da minimalna ulaganja u sigurnosne standarde i neopravdane regionalne novčane naknade igraju veliku ulogu u ovom naplaćivanju cijena karata;

25.

ističe da postoji visoka razina tržišnog natjecanja između prijevoznika zbog nisko tarifnih zračnih prijevoznika koji zauzimaju 40 % zrakoplovnog tržišta Unije; naglašava da u slučajevima kada je država članica ratificirala konvencije br. 87. i 98. Međunarodne organizacije rada, zrakoplovne kompanije moraju poštovati njihove odredbe o temeljnim pravima po pitanju slobode okupljanja, kao i priznavanju predstavnika zaposlenika i ugovorima o plaćama, čije poštovanje treba nadzirati i kršenje istih kazniti;

26.

naglašava važnost zračnih luka čvorišta, uključujući i razvoj sekundarnih čvorišta, specijaliziranih čvorišta i višestrukih čvorišta, kao i hitnu potrebu za javnim i privatnim dugoročnim ulaganjima u infrastrukturu zračnih luka kako bi im se povećao kapacitet, na primjer izgradnjom novih uzletno-sletnih staza, kao i za učinkovitije korištenje postojeće infrastrukture, uključujući i regionalne zračne luke kao na primjer na Mediteranu i na istočnim granicama Unije, putem bolje raspodjele slotova zračne luke;

27.

ističe da je konkurentnost prijevoznika iz Unije onemogućena na svjetskoj razini faktorima poput nedostatka jednakih uvjeta zbog, na primjer, različitih nacionalnih poreza, zakrčenih zračnih luka, visokih naknada nadzora zrakoplovnog prometa i naknada zračne luke, državne potpore koju dobivaju konkurenti, troškova emisija ugljika, primjene nižih društvenih standarda i različitih pravila o državnim potporama izvan Unije;

28.

smatra da ovi faktori predstavljaju moguće prepreke razvoju i zapošljavanju;

29.

poziva Komisiju da provede istraživanje u državama članicama o njihovim potpuno različitim naknadama za zračni prijevoz, dužnostima, pristojbama i porezima te njihovom učinku na cijene karata i prihode zračnih prijevoznika, kao i istraživanje o mogućim državnim potporama koje su dobili konkurenti na svjetskoj razini i njihovog učinka na zračne prijevoznike iz Unije;

30.

pozdravlja nova pravila Unije o socijalnoj sigurnosti za mobilne radnike;

31.

zauzima stav da bi vanjska zrakoplovna politika trebala u potpunosti poštovati načelo reciprociteta, uključujući pristup tržištu, otvorenost i pošteno tržišno natjecanje s jednakim uvjetima te da bi trebala imat dva glavna cilja: da potrošači i poslovanja imaju od nje koristi te da pruža potporu zračnim prijevoznicima Unije i zračnim lukama u njihovim naporima da očuvaju svoj položaj svjetskih vođa;

32.

naglašava da sporazumi o zračnom prometu sa susjednim zemljama i partnerima sa sličnim stajalištima stoga moraju sadržavati regulatorni okvir za pošteno tržišno natjecanje;

33.

poziva na neprekidno korištenje postupaka za usuglašavanje sveobuhvatnih sporazuma o zrakoplovstvu na razini Unije, koji se temelje na europskom jedinstvu i koje je odobrilo Vijeće;

34.

poziva Komisiju da promiče i brani interese Unije u okviru sporazuma i da iznese i dijeli standarde, vrijednosti i najbolje prakse Unije;

35.

poziva na povećanu suradnju i koordinaciju između Komisije i država članica prilikom usuglašavanja sporazuma o zračnim uslugama s ključnim partnerima kako bi se povećala prednost Unije i njezine šanse za pristup novim tržištima;

36.

poziva Komisiju da uključi regulatorne uvjete za sigurnost, zaštitu, prava putnika, osposobljavanje osoblja i njihovu certifikaciju u sveobuhvatne sporazume;

37.

poziva Komisiju da dovrši tekuće pregovore sa susjednim zemljama poput Ukrajine, Libanona, Tunisa, Azerbajdžana i Alžira; ističe da se blizina ovih zemalja i njihovih tržišta te gospodarski rast koji se dogodio u nekima od njih u zadnje vrijeme može promatrati kao priliku za razvoj regionalnih i sekundarnih zračnih luka u Uniji; zauzima stav da takve zračne luke mogu, s obzirom na visoku razinu kapaciteta regionalnih zračnih luka, igrati ulogu u smanjenju zakrčenosti glavnih europskih čvorišta, čineći ih tako konkurentnijima na svjetskoj razini;

38.

poziva Vijeće da odobri Komisiji, ovisno o slučaju, mandate za pregovore s drugim susjednim zemljama poput Turske, Armenije i Libije;

39.

smatra da bi Unija trebala primijeniti pristup prilagođavanja svakom pojedinom slučaju za odnose s ključnim partnerima te poziva Komisiju da što prije dovrši pregovore o sveobuhvatnim sporazumima o zračnom prometu, uključujući one s Australijom i Brazilom i poziva Vijeće da Komisiji odobri mandat kako bi usuglasila takve sporazume s brzo rastućim gospodarstvima poput Kine, Indije, Udruženih zemalja Jugoistočne Azije (ASEAN) i zemalja Zaljeva;

40.

zauzima stav da bi mogući budući sporazum o trgovačkom i investicijskom partnerstvu između Unije i SAD-a mogao također utjecati i na zrakoplovni sektor; stoga smatra da bi Komisija trebala pružiti dovoljno informacija kako bi Parlament mogao pomno pratiti predstojeće pregovore;

41.

ističe potrebu da se u potpunosti ostvare ciljevi utvrđeni u sporazumima o zračnom prometu s ključnim partnerima, posebno s SAD-om i Kanadom, uključujući i uklanjanje ograničenja za strano vlasništvo i kontrolu nad zračnim prijevoznicima; poziva na akciju kako bi se svladala stalna neravnoteža između mogućnosti zračnih prijevoznika iz Unije da obave kabotažu na tržištu u SAD-u i mogućnosti zračnih prijevoznika iz SAD-a da učine to isto u Europi; ističe da međunarodna međusobna ulaganja pomažu poboljšati gospodarsku vitalnost zrakoplovnog sektora te poziva Komisiju da potiče međunarodno pravno okružje koje pogoduje širenju i pruža potporu takvom ulaganju te koje služi promicanju aktivne politike koja je usmjerena na uspostavljanje standarda i najboljih praksi za međunarodno ulaganje;

42.

zauzima stav da bilateralni sporazumi mogu značajno pridonijeti razvoju vanjske zrakoplovne politike, no u isto vrijeme naglašava važnost zajedničkog pristupa Unije;

43.

naglašava važnost pravednog i otvorenog tržišnog natjecanja u svim aktivnostima povezanima sa zračnim uslugama; poziva na uključivanje klauzule o standardu „poštenog tržišnog natjecanja” u bilateralne sporazume o zračnim uslugama;

44.

poziva Komisiju da definira i države članice da primjene minimalni niz standardnih pravnih zahtjeva Unije, posebno s obzirom na regulatornu suradnju, standarde rada i ekološke standarde te prava putnika, kako bi ih se uključilo u bilateralne sporazume s jasnim ciljem stvaranja prilika i uklanjanja prepreka za zračne prijevoznike iz Unije;

45.

poziva Komisiju da predloži hitnu reviziju ili zamjenu Uredbe (EZ) br. 868/2004 o zaštiti od prakse subvencioniranja i nepoštenog određivanja cijena koja uzrokuje štetu zračnim prijevoznicima Zajednice (6);

46.

podupire prijedloge Komisije za zaštitu slobodnog i poštenog tržišnog natjecanja u odnosima i sporazumima s trećim zemljama i za razvoj novih učinkovitijih instrumenata zaštite trgovine koji su primjereniji za bavljenje s nepravednim praksama poput diskriminacije, nedosljedne primjene regulatornog okvira te nedostatka transparentnosti u poduzećima u financijskom izvještavanju, što može voditi do narušavanja tržišta;

47.

poziva Komisiju da se uključi u dijalog sa zemljama Zaljeva s ciljem poboljšavanja transparentnosti i zaštite poštenog tržišnog natjecanja;

48.

primjećuje da Ruska Federacija odbija poštovati sporazum o postupnom ukidanju naknada za prelijetanje Sibira postignut u okviru pristupanja Ruske Federacije WTO-u u 2011.; smatra da bi Unija, budući da su zračni prijevoznici iz Unije ovom nezakonitom naplatom prijelaza stavljeni pod dugoročne diskriminatorne uvjete, trebala moći poduzeti recipročne mjere u obliku uskraćivanja ili ograničavanja prijelaza preko svojeg teritorija ili općenitije poduzimanjem bilo kakvih mjera koje su povezane s korištenjem zračnog prostora Unije od strane Ruske Federacije, kako bi potaknula Rusku Federaciju da ukloni gore spomenute namete koji su nezakoniti jer krše međunarodne sporazume (Čikaška konvencija); stoga poziva Komisiju i Vijeće da istraže moguće mjere kako bi osigurale reciprocitet u odnosu na korištenje zračnog prostora između Ruske Federacije i Unije;

49.

naglašava da ambiciozna politika Unije o zaštiti prava putnika u zračnom prometu može dati zračnim prijevoznicima iz Unije prednost u pogledu kvalitete u svjetskom tržišnom natjecanju; poziva Komisiju da učini daljnje korake kako bi promicala visoke standarde Unije na području prava putnika u zračnom prometu i kako bi nadzirala njihovo prenošenje i provedbu;

50.

poziva Komisiju da što prije razradi novi regulatorni okvir za provedbu SES-a koji se temelji na pristupu primjene od vrha prema dnu, uključujući bolje mehanizme suradnje između europskih pružatelja usluga zračne navigacije te da osigura nužne uvjete kako bi započelo uvođenje SESAR-a;

51.

poziva Vijeće da napokon zauzme stav o zakonodavnoj rezoluciji Parlamenta od 5. svibnja 2010. o prijedlogu za direktivu o naknadama (7) za sigurnost zračnog prometa koju, unatoč tome što je usvojena u Parlamentu nadmoćnom većinom od 96 %, Vijeće i dalje blokira;

52.

smatra da Međunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo (ICAO) ima važnu ulogu u razvoju regulatornih okvira za svjetski zrakoplovni sektor, na primjer u liberalizaciji vlasništva i kontrole nad zračnim prijevoznicima i u osiguravanju svjetske interoperabilnosti u upravljanju zračnim prometom; potiče ICAO da nastavi razvijati mjere temeljene na tržišnim odnosima na svjetskoj razini kako bi se smanjila količina buke u zračnim lukama i kako bi se ograničile sve bitne emisije stakleničkih plinova; smatra da je ključno da se što prije postigne sporazum o pristupu na svjetskoj razini unutar ICAO-a;

53.

poziva da se Komisiji dodijele mandati za pregovore kako bi se razjasnilo i ojačalo zastupanje Unije unutar ICAO-a;

54.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

26.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 75/7

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1233/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenog 2011. o uporabi određenih smjernica na području službeno podržanih izvoznih kredita i stavljanju izvan snage Odluka Vijeća 2001/76/EZ i 2001/77/EZ (1)

—

uzimajući u obzir Delegirane uredbe Komisije od 14. ožujka 2013. kojom se izmjenjuje Uredba (EU) br. 1233/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o uporabi određenih smjernica na području službeno podržanih izvoznih kredita (C(2013)1378),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2012. o financiranju djelatnosti i ulaganja malih i srednjih poduzetnika u EU-u: lakši pristup potpori kao pomoć internacionalizaciji (2)

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. rujna 2011. o novoj europskoj trgovinskoj politici u okviru Strategije Europa 2020 (3)

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. travnja 2011. o europskoj politici međunarodnih ulaganja (4)

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2010. o trgovinskoj politici u kontekstu zahtjeva klimatskih promjena (5)

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2010. o ljudskim pravima i socijalnim i ekološkim standardima u međunarodnim trgovinskim sporazumima (6)

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 25. studenog 2010. o korporativnoj društvenoj odgovornosti u međunarodnim trgovinskim sporazumima (7)

—

uzimajući u obzir Povelju EU-a o temeljnim pravima (2010/C 83/02),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Europske komisije i Visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku od 12. prosinca 2011. (COM(2011)0886),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 19. listopada 2010. naslovljenu „Strategija za učinkovitu provedbu Povelje” (COM(2010)0573),

—

uzimajući u obzir Izjavu Europskog vijeća od 26. lipnja 2012. pod naslovom „Strateški okvir EU-a i akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju” (11855/2012),

—

uzimajući u obzir kratko izvješće resornog odjela o mjerilima za ljudska prava za vanjsku politiku EU-a (EXPO/B/DROI/2011/15),

—

uzimajući u obzir glavna načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima od 16. lipnja 2011. (HR/PUB/11/04, 2011 Ujedinjeni narodi),

—

uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 16. travnja 2013. o Direktivi Europskog parlamenta i Vijeća kojom se izmjenjuju Direktive Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ o otkrivanju nefinancijskih i drugih podataka od strane velikih poduzeća i grupa (COM(2013)0207),

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za međunarodnu trgovinu (A7-0193/2013),

A.

budući da programi država članica za izvozne kredite predstavljaju važan instrument poboljšanja mogućnosti za trgovinu i poslovanje za europske poduzetnike;

B.

budući da Uredba (EU) br. 1233/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o uporabi određenih smjernica na području službeno podržanih izvoznih kredita navodi zahtjeve kojih se države članice trebaju pridržavati pri godišnjem izvješćivanju u odnosu na Komisiju i, u isto vrijeme, delegira ovlasti Komisiji čime postiže najbrži mogući prijenos promjena iz uredbi OECD-a u zakonodavstvo EU-a;

C.

budući da se, u okviru članka 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) „zajednička trgovinska politika vodi u kontekstu načela i ciljeva vanjskog djelovanja Unije”;

D.

budući da su načela koja određuju način na koji Unija uređuje svoje odnose s ostatkom svijeta i vodeća načela o međunarodnom djelovanju Unije sadržana u člancima 3. i 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), obvezujućem sporazumu među državama članicama;

E.

budući da Komunikacija Komisije i Visokog predstavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku od prosinca 2011. potvrđuje da „europske poduzetnike treba poticati da postupaju u skladu sa sustavom dužne pažnje kako bi osigurali da njihovo djelovanje, gdje god bilo poduzeto, poštuje ljudska prava”;

F.

budući da „Strateški okvir EU-a i akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju” Europskog Vijeća potvrđuje da će „EU bez iznimke promicati ljudska prava u svim područjima svojeg vanjskog djelovanja”;

G.

budući da je Povelja EU-a o temeljnim pravima pravno obvezujuća za institucije EU-a i za države članice, s iznimkom onih država članica koje imaju mogućnost izuzeća u primjeni prava EU-a, i budući da se u strategiji Komisije za učinkovitu provedbu Povelje izričito navodi da se Povelja primjenjuje na vanjsko djelovanje EU-a;

H.

budući da Unija i države članice pozdravljaju glavna načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima čije se 4. načelo, o odnosima između države i poduzetnika, izričito odnosi na agencije za izvozne kredite;

I.

budući da su izvozni krediti obično odobreni velikim projektima s poteškoćama u određivanju komercijalnog kredita zbog visokog komercijalnog, političkog, ekonomskog ili ekološkog rizika, što izvozno-kreditne agencije trebaju procijeniti i čemu trebaju odrediti vrijednost;

J.

budući da je 14. ožujka 2013. Komisija predložila Delegiranu uredbu kojom se izmjenjuje Prilog II. Uredbe (EU) br. 1233/2011;

1.

pozdravlja nastojanja Komisije da uspostavi okvir za godišnje izvješćivanje država članica o svojim aktivnostima u vezi s izvoznim kreditima u skladu s Uredbom (EU) br. 1233/2011, kako bi se transparentnost proširila na razinu EU-a; naglašava da je ključni cilj tog izvješćivanja nadzirati usklađenost izvozno-kreditnih agencija država članica s međunarodnim disciplinama koje se primjenjuju na izvozne kredite i s obvezama iz Ugovora o EU-u;

2.

potvrđuje da je 14. prosinca 2012. neslužbeno zaprimio prvo godišnje izvješće Komisije o izvozno-kreditnim aktivnostima država članica u kojem se ocjenjuje 20 od 27 država članica čiji su izvozno-kreditni programi aktivni, kao i, u prilogu, izvješća tih država članica; poziva Komisiju da odobri javnu objavu tih dokumenata kako bi ispunila cilj okvirne uredbe o povećanju transparentnosti;

3.

pohvaljuje izvješće Komisije u kojem su jasno naznačeni opseg i važnost izvozno-kreditnih aktivnosti država članica tijekom 2011. u ukupnom iznosu iznad 250 milijardi eura, uključujući 260 transakcija sa zabilježenim visokim utjecajem na okoliš, što europskim poduzetnicima predstavlja velike prilike za trgovinu i poslovanje;

4.

svjestan je da su države članice svojim godišnjim izvješćima o radu Komisiji omogućile pristup financijskim i operativnim podacima o kreditiranju izvoza prema zahtjevu iz prvog stavka Priloga I. Uredbe (EU) br. 1233/2011;

5.

ističe važnost, u kontekstu opsega izvozno-kreditnih aktivnosti država članica, uvodne izjave 4. Uredbe (EU) br. 1233/2011, koja poziva na usklađenost s općim odredbama Unije o vanjskom djelovanju, poput jačanja demokracije, poštovanja ljudskih prava i dosljednosti razvojne politike i borbe protiv klimatskih promjena; podsjeća, u tom smislu, na važnost posebnih zahtjeva o izvješćivanju navedenih u Prilogu I. Uredbe kako bi se osiguralo da Komisija i Parlament mogu napraviti procjenu te usklađenosti;

6.

ističe da godišnja izvješća država članica te procjena tih izvješća koju je izradila Komisija još ne zadovoljavaju namjeru Parlamenta da bude u mogućnosti procijeniti jesu li izvozno-kreditne aktivnosti država članica u skladu s ciljevima vanjske politike Unije, kao što je navedeno u člancima 3. i 21. UEU-a, te s tretmanom ekoloških rizika pri izračunu premija izvozno-kreditnih agencija;

7.

prema navodu Komisije u aktualnom godišnjem izvješću, pozdravlja „jasnu opću spremnost država članica na primjenu politika na svoje izvozno-kreditne programe čiji su ciljevi u skladu s općim odredbama članaka 3. i 21.”; pohvaljuje nastojanja nekih država članica, uključujući Njemačku, Italiju, Belgiju i Nizozemsku, da osiguraju jasnije izvješćivanje u skladu s nekima od ciljeva vanjskog djelovanja Unije;

8.

potvrđuje da Komisija treba biti u mogućnosti procijeniti jesu li izvozno-kreditne aktivnosti država članica u skladu s ciljevima vanjskog djelovanja Unije te stoga preporuča test usklađenosti kojim bi se trebalo ocijeniti jesu li ili ne službeno podržane izvozno-kreditne agencije usvojile učinkovite politike kojima je cilj osiguravanje usklađenosti njihovih aktivnosti s ciljevima vanjske politike Unije;

9.

slaže se s primjedbom Komisije u godišnjem izvješću da je „teško odrediti točne mjere za određivanje usklađenosti s pravom EU-a”; iznova naglašava da su odredbe članka 21. i dalje ključne mjere prema kojima se ocjenjuju politike koje se primjenjuju na izvozno-kreditne transakcije;

10.

naglašava da će Unija biti pouzdani i jaki globalni čimbenik jedino ako države članice i europske institucije nastave voditi usklađenu vanjsku politiku;

11.

preporuča da radna skupina Vijeća o izvoznim kreditima i Komisija surađuju s Europskom službom za vanjsko djelovanje na razvijanju metodologije za jasnije izvješćivanje u skladu s člankom 21. te na primjeni određenih smjernica OECD-a unutar EU-a na području službeno podržanih izvoznih kredita, prije izlaska sljedećeg godišnjeg izvješća; ustraje na stajalištu da javno savjetovanje bude dio ovog postupka;

12.

smatra iznimno važnim pozvati države članice da prate i prijave postojanje, ishod i učinkovitost sustava dužne pažnje tijekom praćenja projekata koji su službeno podržani izvoznim kreditima uzimajući u obzir njihov potencijalni utjecaj na ljudska prava;

13.

svjestan je činjenice da se izvozno-kreditne agencije oslanjaju na podatke koje dobivaju od partnera u projektima; uvjeren je da iako izvozno-kreditne agencije trebaju imati strukturirani pristup sustavu dužne pažnje kako bi ispunile uvjete za financiranje projekta, partneri u projektima željeli bi te postupke obavljati sami, čime bi umanjili dodatne administrativne troškove izvozno-kreditnih agencija;

14.

smatra da je napredak u izvješćivanju izvozno-kreditnih agencija o usklađivanju ljudskih prava predvodnik boljem izvješćivanju o drugim ciljevima europskog vanjskog djelovanja navedenog u članku 21., poput iskorjenjivanja siromaštva i tretmana ekoloških rizika;

15.

predlaže izvozno-kreditnim agencijama država članica da nastave izvješćivati o svojoj procjeni ekoloških rizika i smatra da je takvo izvješćivanje svih izvozno-kreditnih agencija zemalja članica OECD-a i onih koje to nisu nužno za osiguravanje jednakih uvjeta poslovanja za sve;

16.

primjećuje da izvozno-kreditne agencije država članica trenutno izvješćuju o izloženosti uvjetnoj odgovornosti na različite načine; traži od Komisije da predvidi zajedničku definiciju koja odražava želju Parlamenta da bude informiran o izvanbilančnoj izloženosti;

17.

poziva Komisiju da državama članicama da smjernice za sljedeće izvještajno razdoblje, između ostalog o tome kako izvješćivati o postojanju i učinkovitosti sustava dužne pažnje uzimajući u obzir svoje politike o ljudskim pravima te kako izvješćivati o tretmanu ekoloških rizika;

18.

očekuje da sljedeće godišnje izvješće Komisije sadrži izjavu o tome je li bilo moguće ocijeniti usklađenost država članica s ciljevima i obvezama Unije te, ako je odgovor negativan, preporuku o tome kako u vezi s time poboljšati izvješćivanje;

19.

pozdravlja trud kojeg su 2012. uložili Komisija i SAD za uključivanje Kine, Brazila, Rusije i drugih gospodarstava u razvoju u uspostavu međunarodne radne skupine najvećih ponuditelja financiranja izvoza;

20.

predlaže razmatranje važnosti sektorskog pristupa u razvoju te skupine kako bi se izgradila osnova za horizontalne odredbe u drugoj fazi, što bi osiguralo svim državama članicama OECD-a i onima koje to nisu da zajednički usvoje učinkovite i visoke standarde i sva nova međunarodna pravila o izvozno-kreditnim agencijama s ciljem osiguravanja jednakih uvjeta poslovanja;

21.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica i tajništvu OECD-a.

26.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 75/11

—

uzimajući u obzir prijedlog Uredbe Vijeća (COM(2012)0035),

—

uzimajući u obzir procjenu utjecaja Komisije priloženu njezinu prijedlogu Uredbe Vijeća o statutu europske zaklade,

—

uzimajući u obzir izjavu Europskog parlamenta od 10. ožujka 2011. o uspostavljanju europskih statuta za zajednička društva, udruženja i zaklade (1),

—

uzimajući u obzir studiju izvedivosti uvođenja statuta europske zaklade koje su 2008. proveli Institut za komparativno građansko pravo i međunarodno pravo „Max Planck”i Sveučilište u Heidelbergu,

—

uzimajući u obzir presude Europskog suda u predmetima C-386/04, Centro di Musicologia Walter Stauffer protiv Finanzamt München für Körperschaften  (2), C-318/07, Hein Persche protiv Finanzamt Lüdenscheid  (3) i C-25/10, Missionswerk Werner Heukelbach eV protiv belgijske države (4),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravima građana Unije i njihovih članova obitelji da se sele i slobodno prebivaju na teritoriju država članica (europsko građanstvo) (5),

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 18. rujna 2012. (6),

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 29. studenog 2012. (7),

—

uzimajući u obzir članak 81. stavak 3. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir privremeno izvješće Odbora za pravna pitanja i mišljenje Odbora za kulturu i obrazovanje (A7-0223/2013),

A.

budući da postoji više od 110 000 javno korisnih zaklada u Uniji, čija je procijenjena kombinirana imovina vrijedna otprilike 350 milijardi EUR, ukupna potrošnja otprilike 83 milijarde EUR, a zapošljavaju između 750 000 i 1 000 000 europskih građana;

B.

budući da, ipak, dio osoblja u zakladama čine neplaćeni volonteri;

C.

budući da su postojanje i aktivnosti zaklada koje djeluju u Uniji za javnu korist ključni u području obrazovanja, obuke, istraživanja, socijalne i zdravstvene sigurnosti, povijesnog sjećanja i pomirenja među narodima, zaštite okoliša, mladih i sporta, kao i umjetnosti i kulture, i budući da mnogi njihovi projekti imaju utjecaj i daleko izvan nacionalnih granica;

D.

budući da u području građanskog prava i poreznog prava diljem Unije postoji više od 50 različitih zakonodavnih dokumenata primjenjivih na zaklade, uz mnoštvo kompliciranih administrativnih postupaka koji povećavaju savjetodavne troškove, čiji je procijenjeni godišnji iznos do 100 milijuna EUR, tj. novac koji se stoga ne može upotrijebiti za opće dobro;

E.

budući da pravne, porezne i administrativne prepreke koje čine postupke skupljima i dugotrajnijima, kao i nedostatak odgovarajućih pravnih instrumenata, znače da zaklade odbijaju ili im je teško pokrenuti i razvijati aktivnosti u drugoj državi članici;

F.

budući da je u vrijeme nerastrošnih nacionalnih proračuna, osobito za kulturne i umjetničke aktivnosti, obrazovanje i sport, ključan financijski i društveni angažman zaklada, iako one mogu samo nadopunjavati, ali ne i zamijeniti državu čiji je cilj opće dobro;

G.

budući da se, kad je riječ o oporezivanju, ne predlaže usklađivanje poreznog prava, već primjena propisa o nediskriminaciji prema kojem su, automatski i načelno, europske zaklade i njihovi pokrovitelji podložni poreznim odredbama i olakšicama jednakima onima koje se primjenjuju na nacionalne javno korisne subjekte;

H.

budući da bi uvođenje zajedničkog statuta europske zaklade moglo zakladama znatno olakšati pakiranje i prijenos sredstava, stručnih znanja i donacija te izvršavanje aktivnosti diljem EU-a;

I.

budući da Europski parlament pozdravlja prijedlog Komisije kao važan korak prema tome da se zakladama olakšava rad za javnu korist diljem EU-a;

J.

budući da je predloženi statut neobavezan europski pravni oblik koji će biti dostupan zakladama i pokroviteljima koji djeluju u više od jedne države članice, ali neće zamijeniti ni uskladiti postojeće zakone o zakladama;

K.

budući da je u vrijeme gospodarskih teškoća sve važnije da zaklade raspolažu pravim načinima kako raditi za javnu korist na europskoj razini i prikupljati sredstva, pritom uz manje troškova i pravnih nesigurnosti;

L.

budući da je ključno da europske zaklade djeluju održivo i dugotrajno i da su uistinu aktivne u barem dvije države članice, u suprotnome njihov poseban status ne bi bio opravdan;

M.

budući da bi dio terminologije i definicija u prijedlogu Komisije trebalo pojasniti;

N.

budući da se neki dodaci i prilagodbe prijedloga Komisije čine potrebnima kako bi se povećala pouzdanost i vjerodostojnost europskih zaklada, npr. kad je riječ o sukladnosti s pravnim i etičkim pravilima, isključivosti rada za javnu korist, prekograničnoj komponenti, minimalnoj imovini i potrebi za njezinim održavanjem tijekom postojanja europske zaklade, pravilu o pravovremenoj isplati, minimalnom trajanju i plaćanju naknade članovima upravnog odbora ili tijelâ europske zaklade;

O.

budući da su zaštita vjerovnika i zaposlenika ključni i moraju se održavati tijekom postojanja europske zaklade;

P.

budući da, kad je riječ o predstavljanju zaposlenika, upućivanje na Direktivu 2009/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o uspostavljanju europskog radničkog vijeća ili postupak u poduzećima koja posluju na razini Zajednice i udruženjima poduzeća koja posluju na razini Zajednice radi obavještavanja i savjetovanja radnika (Preinaka) (8) treba ojačati kako bi se razjasnilo da se primjenjuju postupovna pravila u okviru te Direktive; budući da bi, nadalje, trebale postojati veće sankcije zbog prekršaja, na primjer time da uvjet za prijavljivanje europske zaklade postane ispunjenje zahtjeva u okviru Direktive 2009/38/EZ, u skladu s člankom 11. stavkom 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1435/2003 od 22. srpnja 2003. o statutu europske zadruge (SCE) (9); budući da su, osim ovoga, potrebne odredbe u vezi s uključivanjem zaposlenika u tijela europske zaklade, u skladu s Direktivom Vijeća 2001/86/EZ od 8. listopada 2001. o dopuni statuta europskog trgovačkog društva u pogledu uključenosti radnika (10), tako da se oblik europske zaklade ne može zloupotrijebiti s ciljem lišavanja radnika prava na uključivanje ili uskraćivanja takvih prava;

Q.

budući da bi odredba o predstavljanju volontera u europskim zakladama bila dobrodošla, s obzirom da je u tom sektoru aktivno 2,5 milijuna volontera;

R.

budući da sve veće predstavljanje i vrijedan doprinos volontera u radu zaklada doprinosi ciljevima općeg dobra kojima su vođene; budući da su mladi sve češće primorani volontirati kako bi stekli prvo radno iskustvo, možda bi zakladama bilo korisno razmotriti oblike i načine kako im omogućiti pristup informacijama potrebnima za učinkovitiji rad, npr. putem europskog radničkog vijeća;

S.

budući da je potrebno razjasniti da registrirano sjedište i središnja uprava europske zaklade moraju biti u istoj državi članici kako bi se spriječilo razdvajanje registriranog sjedišta i glavne uprave ili glavnog mjesta obavljanja djelatnosti, kao i radi olakšavanja nadzora, budući da će europsku zakladu nadzirati nadzorno tijelo države članice u kojoj ima registriran ured;

T.

budući da svrha europske zaklade ne bi trebalo biti financiranje europskih političkih stranaka;

U.

budući da, kad je riječ o oporezivanju, početna točka mora biti primjena načela nediskriminacije kako ga oblikuje Europski sud; budući da je iz sektora potvrđeno da bi predloženi pristup odobravanja automatske primjene načela jednakog oporezivanja povećao atraktivnost statuta europske zaklade jer bi se tako znatno smanjio fiskalni i administrativni teret, a statut bi postao više od običnog instrumenta građanskog prava; budući da se, ipak, čini da Vijeće ovaj pristup smatra prijepornim, a države članice nevoljko dopuštaju miješanje s vlastitim poreznim zakonima; budući da se stoga čini prikladnim ne odbacivati moguće alternativne ishode;

V.

budući da je važno da pregovori o ovom važnom zakonodavnom dokumentu teku brzo kako bi sektor zaklada imao na raspolaganju ovaj novi instrument koji mu je očito prijeko potreban;

1.

Potiče države članice da iskoriste trenutni zalet i rade na brzom, ali cjelovitom uvođenju statuta, osiguravajući pritom transparentnost kako bi se uklonile prepreke međugraničnom radu zaklada te osnovale nove zaklade koje odgovaraju potrebama ljudi koji žive u EU-u, rade za javno dobro ili u interesu društva; naglašava da bi uvođenje statuta doprinijelo provođenju istinskog građanstva EU-a i popločilo put statutu europske organizacije;

2.

Naglašava da bi europska zaklada trebala doprinijeti razvoju istinske europske kulture i identiteta;

3.

Ističe da bi prijedlog, premda bi pravni oblik europske zaklade bio nov, trebalo primijeniti putem struktura koje već postoje u državama članicama;

4.

Pozdravlja činjenicu da se statutom određuju minimalni standardi kad je riječ o transparentnosti, odgovornosti, nadzoru i upotrebi sredstava, koji bi potom služili i građanima i pokroviteljima kao oznaka kvalitete i time pridonijeli jačanju povjerenja u europske zaklade te ubrzali razvoj njihovih aktivnosti u EU-u za dobrobit svih građana;

5.

Naglašava potencijal koji sadrže zaklade time što pružaju radna mjesta mladima, među kojima nezaposlenost doseže zabrinjavajuće razmjere;

6.

Poziva na uredbu kojom bi se odredilo da je država članica koja ima financijsku nadležnost nad zakladom odgovorna za osiguravanje da se zakladom u stvarnosti upravlja strogo u skladu s njezinim statutom;

7.

Dodaje da još nije utvrđena mogućnost spajanja postojećih europskih zaklada;

8.

Dodaje da, kako bi se osnažilo povjerenje u europske zaklade, temeljni kriteriji moraju biti održivost, ozbiljnost i postojanost zaklada, kao i učinkovitost njihova nadzora, a s tim na umu, traži od Vijeća da uzme u obzir sljedeće preporuke i promjene:

Izmjena 1

Prijedlog Uredbe

Uvodna izjava 15 a (nova)

Izmjena 2

Prijedlog Uredbe

Uvodna izjava 18.

Izmjena 3

Prijedlog Uredbe

Članak 2. – točka 1.

Izmjena 4

Prijedlog Uredbe

Članak 2. – točka 2.

Izmjena 5

Prijedlog Uredbe

Članak 2. – točka 5.

Izmjena 6

Prijedlog Uredbe

Članak 4. – stavak 2. – točka ba (nova)

Izmjena 9

Prijedlog Uredbe

Članak 5. – stavak 2. – podstavak 2. – uvodni tekst

Izmjena 7

Prijedlog Uredbe

Članak 5. – stavak 2. – podstavak 2. – točka sa (nova)

Izmjena 8

Prijedlog Uredbe

Članak 5. – stavak 2.– podstavak 2. – točka sb (nova)

Izmjena 10

Prijedlog Uredbe

Članak 5. – stavak 2 a (novi)

Izmjena 11

Prijedlog Uredbe

Članak 6.

Izmjena 12

Prijedlog Uredbe

Članak 7. – stavak 2.

Izmjena 13

Prijedlog Uredbe

Članak 7. – stavak 2. – podstavak 1.a (novi)

Izmjena 14

Prijedlog Uredbe

Članak 12. – stavak 2.

Izmjena 15

Prijedlog Uredbe

Članak 15. – stavak 2. – točka da (nova)

Izmjena 16

Prijedlog Uredbe

Članak 15. – stavak 3.

Izmjena 17

Prijedlog Uredbe

Članak 17. – stavak 1.

Izmjena 18

Prijedlog Uredbe

Članak 18. – stavak 3.

Izmjena 19

Prijedlog Uredbe

Članak 20. – stavak 1.

Izmjena 20

Prijedlog Uredbe

Članak 23. – stavak 1. –– podstavak 2. – točka (g)

Izmjena 21

Prijedlog Uredbe

Članak 23. – stavak 2 a (novi)

Izmjena 22

Prijedlog Uredbe

Članak 32. – stavak 1.

Izmjena 23

Prijedlog Uredbe

Članak 32. – stavak 3.

Izmjena 24

Prijedlog Uredbe

Članak 34. – stavak 2.

Izmjena 25

Prijedlog Uredbe

Članak 34. – stavak 4.

Izmjena 26

Prijedlog Uredbe

Članak 34. – stavak 5.

Izmjena 27

Prijedlog Uredbe

Članak 35.

Izmjena 28

Prijedlog Uredbe

Članak 37. – stavak 2. – točka ea (nova)

Izmjena 29

Prijedlog Uredbe

Članak 37. – stavak 5. – podstavak 2.

Izmjena 30

Prijedlog Uredbe

Članak 38. – stavak 2. – podstavci 1. i 2.

Izmjena 31

Prijedlog Uredbe

Članak 38. – stavak 2. – podstavak 3.

Izmjena 32

Prijedlog Uredbe

Članak 38. – stavak 3.

Izmjena 33

Prijedlog Uredbe

Članak 44. – stavak 2.

Izmjena 34

Prijedlog Uredbe

Članak 45.

9.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

26.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 75/24

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 13. rujna 2012. naslovljenu „Plavi rast – mogućnosti održivog rasta u morskom i pomorskom sektoru” (COM(2012)0494),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije od 11. rujna 2012. naslovljeno „Napredak u integriranoj pomorskoj politici EU-a” (COM(2012)0491) i pripadajući radni dokument osoblja Komisije (SWD(2012)0255),

—

uzimajući u obzir Deklaraciju iz Limasola 8. listopada 2012. o morskom i pomorskom programu za rast i zapošljavanje,

—

uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS), koja je stupila na snagu 16. studenog 1994.,

—

uzimajući u obzir prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju okvira za pomorsko prostorno planiranje i integrirano upravljanje obalnim područjem (COM(2013)0133),

—

uzimajući u obzir radni dokument osoblja Komisije od 31. listopada 2012. naslovljen „Pregled politika, zakonodavstva i inicijativa EU-a u vezi s morskim otpadom” (SWD(2012)0365),

—

uzimajući u obzir Zelenu knjigu Komisije od 29. kolovoza 2012. naslovljenu „Znanje o moru 2020. – od kartiranja morskog dna do oceanografskog prognoziranja” (COM(2012)0473),

—

uzimajući u obzir Bijelu knjigu Komisije od 28. ožujka 2011. pod naslovom „Plan za jedinstveni europski prometni prostor – put prema konkurentnom prometnom sustavu unutar kojeg se učinkovito gospodari resursima” (COM(2011)0144),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 30. lipnja 2010. pod naslovom „Europa, prva turistička destinacija svijeta – novi politički okvir za turizam u Europi” (COM(2010)0352),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 21. siječnja 2009. naslovljenu „Komunikacija i akcijski plan za uspostavu europskog prostora za pomorski promet bez prepreka” (COM(2009)0010),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 10. listopada 2007. pod naslovom „Integrirana pomorska politika za Europsku uniju” (COM(2007)0575),

—

uzimajući u obzir Zelenu knjigu Komisije od 7. lipnja 2006. pod naslovom „Prema budućoj pomorskoj politici Unije: europska vizija oceana i mora” (COM(2006)0275),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. rujna 2011. o „Europi, prvoj turističkoj destinaciji svijeta – novom političkom okviru za turizam u Europi” (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 21. listopada 2010. naslovljenu „Integrirana pomorska politika (IPP) – Ocjena postignutog napretka i novi izazovi” (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. svibnja 2010. o strateškim ciljevima i preporukama za politiku pomorskog prometa EU-a do 2018. (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. prosinca 2008. o aspektima regionalnog razvoja utjecaja turizma na obalne regije (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. svibnja 2008. o integriranoj pomorskoj politici za Europsku uniju (5),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. srpnja 2007. o „Budućoj pomorskoj politici za Europsku uniju: europska vizija za oceane i mora” (6),

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 20. ožujka 2013. o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija o „Plavom rastu – mogućnosti održivog rasta u morskom i pomorskom sektoru”,

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 31. siječnja 2013. o „Plavom rastu – mogućnosti održivog rasta u morskom i pomorskom sektoru”,

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za promet i turizam i mišljenja Odbora za regionalni razvoj i Odbora za ribarstvo (A7-0209/2013),

A.

budući da je preko 70 % površine zemlje pokriveno oceanima i morima koji mogu igrati ključnu ulogu u rješavanju dugoročnih izazova s kojima se EU suočava, poput klimatskih promjena i globalne konkurentnosti;

B.

budući da postoji šest glavnih obalnih zona u EU-u (Atlantik, Sjeverno more, Baltičko more, Crno more, Mediteran i najudaljenija područja), koje se razlikuju prema svojim teritorijalnim resursima i vrstama aktivnosti koje se tamo provode;

C.

budući da otprilike pola europskog stanovništva živi duž 89 000 kilometara europske obale te je stoga važno da regionalna i lokalna tijela vlasti uzmu u obzir ovaj demografski pritisak prilikom provedbe javnih politika;

D.

budući da se očekuje da će tehnološki napredak i potraga za novim izvorima održivog rasta povećati opseg pomorskog gospodarstva na 590 milijardi EUR do 2020., pružajući sveukupno 7 milijuna radnih mjesta;

E.

budući da će se očekivani porast u ljudskoj aktivnosti odvijati u krhkom morskom okolišu u kojem je samo 10 % morskih staništa i 2 % morskih vrsta zdravo, što pokazuje da pomorske gospodarske aktivnosti ne bi trebale ugrožavati morsku održivost;

F.

budući da je ulaganje u prirodni i ljudski kapital ključno za suočavanje s trenutnim izazovima, posebice za postizanje gospodarski i društveno održive ljudske aktivnosti, osiguravanje ekološki sigurnih uvjeta te prilagođavanje klimatskim promjenama u smislu borbe protiv obalne erozije i morskog zakiseljavanja te očuvanja biološke raznolikosti, uzimajući u obzir da su zdravi, produktivni ekosustavi od presudne važnosti za razvoj održivog i konkurentnog plavog gospodarstva;

G.

budući da su veličina i opseg utjecaja na okoliš značajnih područja plavog rasta iznimno neizvjesni i potencijalno štetni i s obzirom na naše ograničeno znanje o složenosti morskih ekosustava, donošenje odluka u vezi s tim mora stoga biti vođeno načelom predostrožnosti koje je ugrađeno u članak 191. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU);

H.

budući da bi obalna i pomorska politika trebala biti uključena u opći okvir programskog razdoblja 2014.-2020., također kako bi se ostvarili ciljevi utvrđeni u strategiji Europa 2020.;

I.

budući da cilj pametnog, održivog i uključivog rasta za obalna i otočna područja mora biti podržan temeljitom analizom sustavih i strukturalnih nedostataka koji su svojstveni za ova područja;

J.

budući da otočni sustav EU-a, što se tiče pomorskog prometa, mora snositi značajno veće troškove nego druga obalna područja EU-a;

K.

budući da sezonska priroda turizma snažno ugrožava razvoj obalnih i otočnih područja te bi trebalo razviti ad hoc strategiju za suzbijanje ovog problema;

L.

budući da postoji potreba za koordinacijom između makroregionalnih strategija i odgovarajućih akcijskih planova za morske bazene Unije;

M.

budući da je ovaj izvještaj plan Parlamenta za daljnje unapređenje plavog rasta;

1.

pozdravlja komunikaciju Komisije o plavom rastu, koja oblikuje pomorsku dimenziju strategije Europa 2020. i daje jasne naznake potencijala pomorskog gospodarstva da stvori pametan, održiv i uključiv rast te mogućnosti zapošljavanja;

2.

pozdravlja izvještaj Komisije o napretku Integrirane pomorske politike EU-a (IPP); iznova ponavlja svoju potporu za IPP i naglašava da promicanje ove politike ostaje glavni način jačanja plavog rasta;

3.

potvrđuje da će mora i oceani sve više igrati ključnu ulogu u globalnom gospodarskom rastu u budućnosti; smatra da će strategija plavog rasta, kao dio integrirane pomorske politike, potaknuti razvoj sinergija i koordiniranih politika, time stvarajući europsku dodanu vrijednosti i pridonoseći stvaranju radnih mjesta u pomorskim sektorima;

4.

smatra da u svrhu poticanja konkurentnost pomorskih gospodarskih sektora Unije na globalnom tržištu lokalna, regionalna, nacionalna i europska tijela vlasti moraju stvoriti nužne uvjete za održivi rast, osobito uspostavljanjem sustava pomorskog prostornog planiranja, nadograđivanjem infrastrukture, stvaranjem pristupa profesionalnim vještinama te osiguravanjem financiranja; naglašava važnost dijeljenja informacija i najboljih praksi između različitih razina javnih tijela putem osnivanja posebne EU platforme;

5.

napominje da će osiguravanje odgovarajućeg financiranja biti izazov za male i srednje poduzetnike (MSP) koji djeluju u sektorima plavog rasta i stoga pozdravlja inicijative poput novih pravila EU-a za fondove poduzetničkog kapitala, koje će malim i srednjim poduzetnicima olakšati pristup financiranju;

6.

smatra da je u vrijeme kada države članice smanjuju javna ulaganja hitno potrebno da razvojne politike i nadasve projekti s velikim troškovima, poput projekata za prijevoz, energiju i telekomunikacijsku infrastrukturu, dobiju odgovarajuće financiranje za vrijeme programskog perioda 2014.-2020., pa i kasnije; poziva države članice da usmjere dostupne financijske instrumente i europsko financiranje prema projektima plavog gospodarstva;

7.

naglašava važnost uzimanja u obzir, posebno u idućem višegodišnjem financijskom okviru za 2014.-2020., posebnih potreba država članica kojima je isplaćena pomoć i koje se suočavaju s povećanim poteškoćama u provođenju projekata s velikim troškovima, kao i potreba najudaljenijih i otočnih regija, koje predstavljaju strukturalna ograničenja zbog njihove udaljenosti i prirodnih obilježja;

8.

primjećuje uvjete gospodarske krize i društvene probleme koji utječu na puno područja, posebice na otoke, nadasve na Mediteranu te pogotovo one koji su jako udaljeni od kopna; naglašava da njihova udaljenost u odnosu na jedinstveno tržište izlaže otoke industrijskom i gospodarskom stagniranju i depopulaciji, što mora biti cilj posebnih mjera institucija EU-a; stoga potiče Komisiju da razmotri osnivanje slobodnih zona kao alata koji bi mogao zaustaviti spiralni gospodarski pad koji utječe na otočna područja potičući rast i razvoj smanjivanjem poreznog opterećenja i privlačenjem stranog izravnog ulaganja;

9.

naglašava ulogu strategija morskih bazena u poticanju regionalnog razvoja i gospodarske, teritorijalne i društvene kohezije, revitaliziranju europskog gospodarstva, poticanju uključivog plavog rasta, stvaranju radnih mjesta i zaštiti morske i obalne biološke raznolikosti; poziva da takve strategije, povezane s trenutnim i budućim makroregionalnim strategijama, budu učinkovito provedene za sve europske pomorske bazene te poziva da odgovarajuća sredstva EU-a i druga financijska i administrativna sredstva budu posvećena njihovoj provedbi; smatra da uloga koju igraju regije u osmišljavanju strategija morskih bazena treba biti ojačana; potvrđuje u tom pogledu doprinos teritorijalne i prekogranične suradnje u rješavanju problema s kojima se suočavaju obalne i pomorske regije;

10.

pozdravlja postignuti napredak s obzirom na provedbu strategija EU-a za Baltičko more i atlantske regije te ponavlja svoj zahtjev Komisiji za oblikovanje strategije EU-a za regiju Crnog mora;

11.

poziva Uniju i države članice da pruže snažnu potporu osnivanju regionalnih i prekograničnih pomorskih klastera; ističe stratešku važnost takvih klastera kao centara izvrsnosti za gospodarsku aktivnost povezanu s plavim rastom; smatra da će se njihovim razvijanjem promicati razmjena znanja i dobrih praksi, stvoriti sinergije među različitim sektorima plavog gospodarstva i pomoći pri privlačenju ulaganja;

12.

naglašava svojstvenu povezanost između gospodarskog rasta i klimatskih promjena te ističe da sve pomorske aktivnosti moraju biti u skladu sa strategijom EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama s ciljem pridonošenja Europi otpornijoj na klimatske promjene;

13.

posebno naglašava da povećana gospodarska aktivnost povezana s plavim rastom ne smije biti na štetu morskih i obalnih ekosustava koji su iznimno osjetljivi i koji među prvima trpe od učinaka klimatskih promjena; naglašava da plavi rast mora biti u skladu s ekološkim ciljevima i pristupom ekosustava Okvirne direktive o morskoj strategiji, kao i s Direktivom o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš te podsjeća da se u slučajevima nesigurnosti poštuje načelo predostrožnosti; naglašava da bi sve gospodarske aktivnosti povezane s plavim rastom trebale osigurati pomorsku sigurnost i zaštitu;

14.

sa zabrinutošću primjećuje utjecaj morskog otpada na okoliš u svim europskim morskim bazenima i poziva Komisiju i države članice da se usredotoče na potpunu primjenu i provedbu odgovarajućih direktiva EU-a, poput onih o upravljanju otpadom, lučkim uređajima za prihvat brodskog otpada, kvaliteti vode i morskoj strategiji;

15.

naglašava da sve pomorske aktivnosti, uključujući i one koje se odvijaju unutar okvira IPP-a, trebaju biti provedene u skladu s Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS); ističe potrebu za zajedničkim pristupom EU-a istraživanju, iskorištavanju, očuvanju i upravljanju prirodnim morskim resursima, koji osigurava učinkovito i sigurno razgraničenje isključivih gospodarskih zona između država članica EU-a i trećih zemalja u skladu s međunarodnim pravom;

16.

u tom pogledu naglašava potrebu za pravnom sigurnosti svih dioničara koji ulažu u pomorska područja i podupire svježe poticaje za povećanje iskorištavanja isključivih gospodarskih zona država članica;

17.

pozdravlja zakonodavni prijedlog Komisije o pomorskom prostornom planiranju (MSP) i integriranom upravljanju obalnim područjima (ICM) kao nužnim mjerama za upravljanje sve većim brojem pomorskih i obalnih aktivnosti te zaštitu morskog okoliša, osiguravajući da se različite aktivnosti mogu istovremeno skladno odvijati te izbjegavajući sukob oko korištenja obalnih i morskih područja; smatra da je u tom pogledu nužno odlučiti se za ekosustavni pristup upravljanju ljudskom aktivnosti na obali i na moru;

18.

primjećuje da se od pomorskog prostornog planiranja očekuje da smanji poslovne troškove i poboljša investicijsku klimu, dok će integrirano upravljanje obalnim područjima olakšati koordinaciju aktivnosti u obalnoj zoni i dovesti do sveukupnog poboljšanja u upravljanju ovom zonom;

19.

poziva Komisiju i države članice da osiguraju širenje najboljih praksi i da se iz pripremnih akcija u ovom području nešto nauče lekcije, budući da postoje značajne razlike između država članica u razvoju upravljačkih sustava za pomorska i obalna područja; svejedno smatra da je prilagođeni pristup potreban, kako bi se napustio opseg država članica, prilikom primjene smjernica EU-a za pomorsko i obalno planiranje kako bi se uzele u obzir lokalne posebnosti i potrebe u suradnji s lokalnim tijelima vlasti;

20.

vjeruje da se treba ojačati povezanost kopna i mora u kontekstu prostornog planiranja kako bi se očuvao kontinuitet ljudske aktivnosti i lanca opskrbe te kako bi se osiguralo da su obalna područja primjereno povezana sa svojim zaleđem; vjeruje da bi to moglo pomoći da se izbjegne pojava u kojoj se obale smatraju granicama;

21.

naglašava da praznine u znanstvenim spoznajama o pomorskim aktivnostima i njihovom okolišu predstavljaju prepreke prostornom planiranju te ističe važnost inicijative „Znanje o moru 2020.” i njezinih posebnih ciljeva poput kartiranja morskog dna europskih voda do 2020.; smatra da se morsko dno treba ujednačeno kartirati kako bi podaci mogli biti dostupni zainteresiranim europskim tijelima, posebno istraživačkim centrima, sveučilištima i javnim ustanovama;

22.

poziva Komisiju da pomogne državama članicama pokrenuti planove za kartiranje i pregledavanje brodskih olupina i potopljenih arheoloških nalazišta koji čine važan dio povijesnog i kulturnog naslijeđa Unije; naglašava potrebu da se olakša razumijevanje i proučavanje takvih nalazišta i pomogne spriječiti pljačkanja kojima su izložena, čime bi se omogućilo njihovo pravilno očuvanje;

23.

smatra da bi ukupno zapošljavanje u plavom gospodarstvu moglo premašiti predviđeni broj od 7 milijuna radnih mjesta do 2020. ako dobije potporu politika osposobljavanja usmjerenih na osiguravanje prisutnosti mobilne radne snage s dovoljno vještina i iskustva;

24.

ponavlja svoj poziv za značajnim poboljšanjem u radnim, zdravstvenim i sigurnosnim uvjetima u pomorskim profesijama; potiče Komisiju i države članice da povećaju svoje napore na tom području kako bi poboljšali sigurnost karijere i učinili radna mjesta u plavom gospodarstvu i povezanim sektorima privlačnijima;

25.

naglašava potrebu za poboljšanjem radnih uvjeta pomoraca primjerenim sredstvima, za uključivanjem Konvencije Međunarodne organizacije rada o radu pomoraca u pravo Unije te za predlaganjem programa za kvalifikaciju i osposobljavanje pomoraca, posebno za zapošljavanje mladih ljudi, uključujući onih ih trećih zemalja;

26.

poziva Komisiju da pažljivo nadzire i podupire napore na regionalnoj razini da se procijene vještine i profesije koje će biti u potražnji u sektorima plavog gospodarstva te da osigura da inicijative poput „Panorame EU-a za vještine”odražavaju potrebe plavog gospodarstva;

27.

smatra da bi Komisija trebala zajedno s državama članicama izraditi akcijski plan promicanja profesija koje su izravno ili neizravno povezane s plavim gospodarstvom s ciljem privlačenja ljudi u te profesije;

28.

poziva Komisiju da promiče inicijative za poticanje mobilnost radnika među gospodarskim sektorima i državama članicama, poput višegodišnje akcije za razmjene studenata, učitelja i mladih profesionalaca prema modelu Erasmus; podupire suradnju između poduzeća i ustanova za osposobljavanje s ciljem pripremanja diplomiranih studenata za poslove u novim područjima;

29.

poziva Komisiju da surađuje s predstavnicima pomorskog gospodarskog sektora i ustanovama za osposobljavanje s ciljem osnivanja i financiranja Europskog vijeća za zapošljavanje i vještine, kako bi se registrirala radna mjesta, promjene u traženim vještinama i povezane potrebe osposobljavanja;

30.

poziva Komisiju da razvije inicijativu za poticanje mobilnosti istraživačkog osoblja, posebno u obalnim područjima, s posebnim usmjerenjem na područja turizma, energije i biotehnologije, u skladu s modelom Erasmus, a koja bi se provodila kao prioritet tijekom niske turističke sezone kako bi se na održivi način uravnotežili protoci ljudi u sve osjetljivijim ekosustavima, istovremeno optimizirajući upotrebu infrastrukture obalnih područja i otoka;

31.

primjećuje istraživački kapacitet EU-a koji je na svjetskoj razini u pomorskim područjima i njegovu važnost za utemeljeno stvaranje politike i poslovanja temeljenog na inovaciji, ali i poteškoće koje doživljava poslovanje prilikom komercijalizacije rezultata istraživanja;

32.

ističe da bi program Horizon 2020., s jednostavnijim postupcima i boljom potporom za inovacije, mogao pružiti značajnu pomoć morskom i pomorskom istraživanju s ciljem jačanja uvođenja na tržište, gradeći na iskustvu projekata inicijative „Ocean budućnosti”;

33.

poziva Komisiju da do 2014. nadogradi svoju europsku strategiju istraživanja na području mora i pomorstva predlažući konkretne mjere za poboljšanje sinergija i širenja znanja među istraživačima u EU-u;

34.

primjećuje da samo zdravi morski ekosustavi mogu biti temelj dobrog i održivog plavog gospodarstva; poziva Komisiju da nastavi istraživati kumulativne učinke ljudskog korištenja morskog okoliša i pomorskih aktivnosti u svim sektorima;

35.

poziva Komisiju da omogući primjereno dugoročno ekološko nadziranje i provede istraživanje o ranim sustavima upozorenja;

36.

naglašava važnost projekata poput Mreže nadgledanja i prikupljanja podataka europskih mora (EMODNET) za olakšavanje izmjene i dostupnosti podataka o istraživanju;

37.

sa zabrinutošću primjećuje da pomorski prijevoz unutar EU-a i dalje otežava administrativna i carinska birokracija koja ugrožava viziju europskog pomorskog prijevoznog područja i sprečava rast u industriji, posebice u pomorskoj kabotaži i morskim autocestama; vjeruje da treba razviti ujednačeni skup pravila za pomorski prijevoz unutar Unije jer je to ključno kako bi se osiguralo slobodno kretanje robe i osoba u vodama EU-a;

38.

zadovoljan je uspjehom pilot programa „Plavi pojas” i poziva Komisiju da izradi nužne zakonodavne prijedloge za stvaranje plavog pojasa, uključujući i nužnu reviziju Carinskog zakonika EU-a, prije kraja 2013.;

39.

ističe da će promicanje pomorskog prijevoza pridonijeti ne samo gospodarskom rastu i zapošljavanju već i ostvarivanju cilja utvrđenog u Bijeloj knjizi „Plan za jedinstveni europski prometni prostor” u smislu premještanja 50 % cestovnog teretnog prometa na željeznice i vodni promet do 2050.;

40.

naglašava potrebu za proširivanjem uloge morskih autocesta kao glavnih europskih koridora te ističe da je potrebno stvoriti besprekidne prijevozne lance za putnike i teret u svim oblicima prometa kako bi se osigurala dugoročna konkurentnost europskog pomorskog prometa; poziva Komisiju da objavi komunikaciju o napretku, razvoju i budućnosti morskih autocesta; smatra da bi veliki otoci trebali biti u potpunosti uklopljeni u morske autoceste kako bi se poboljšala njihova dostupnosti i povećala njihova gospodarsku konkurentnost;

41.

naglašava da je pomorska sigurnost ključna za održivo promicanje pomorskog prometa, održiv gospodarski rast, zapošljavanje u pomorskom sektoru i održive ekološke standarde u ovom sektoru; naglašava da treba primjenjivati načelo sprječavanja kako bi se predvidjeli novi rizici i spriječile sve vrste katastrofa u pomorskom prometu; primjećuje da treba poduzeti mjere po tom pitanju unutar EU-a, no i na međunarodnoj razini te posebice unutar Međunarodne pomorske organizacije;

42.

naglašava da provedba trećeg paketa o pomorskoj sigurnosti poboljšava kvalitetu europskih zastava, aktivnost klasifikacijskih društava, nadzor luka, praćenje pomorskog prometa, istraživanje nesreća i zaštitu žrtava; poziva države članice da ubrzaju učinkovitu provedbu ovog zakonodavnog paketa;

43.

naglašava da bi politika pomorskog prometa trebala uzeti u obzir sva bitna gospodarska i ekološka pitanja te pitanja javnog zdravlja; poziva Komisiju da pažljivo nadzire utjecaj usklađenosti sektora pomorskog prijevoza EU-a s ekološkim zahtjevima te zahtjevima javnog zdravlja i da, kada je to primjereno, predloži posebne mjere za suzbijanje negativnih utjecaja na njegovu konkurentnost; primjećuje da bi zakonodavni zahtjevi povezani s uništavanjem brodova i sumpornim sadržajem brodskih goriva trebali osigurati visoku razinu zaštite okoliša, ujedno učinkovito štiteći cilj premještanja prometa s cesta na more, u skladu s ciljevima Unije po pitanju klimatskih promjena;

44.

poziva Komisiju i države članice da značajno povećaju svoje napore usmjerene prema postizanju međunarodnog sporazuma o smanjenju emisija stakleničkih plinova u pomorskom prometu, uzimajući u obzir sve veći utjecaj emisija stakleničkih plinova iz brodova;

45.

ističe da ekološki prihvatljiva goriva poput ukapljenog prirodnog plina (LNG) mogu igrati važnu ulogu u postizanju ciljnog smanjenja EU-ovih emisija CO2 iz brodskih pogonskih goriva za barem 40 % do 2050.;

46.

naglašava potrebu za pružanjem potpore razvoju učinkovitih i održivih usluga u lukama i infrastrukture koja se može nositi s izazovima povećanja prometa koje se očekuje u pomorskom prijevozu te smanjenja onečišćenja okoliša i zagađenja bukom, premještajući promet s kopna na more i osiguravajući glatki prijelaz putnika i roba iz jedne vrste prometa u drugu; zalaže se za usporedni razvoj popravka brodova i njihovog uništavanja u europskim lukama;

47.

skreće pozornost na mogućnost postavljanja logističkih platformi kako bi se olakšao prijevoz robe između Europe i drugih globalnih gospodarstava; naglašava stratešku važnost pomorskog prometa i veza između najudaljenijih regija i drugih područja na kopnu;

48.

naglašava da brodogradnja EU-a ima potencijal povećati svoj doprinos rastu i zapošljavanju iskorištavajući mogućnosti koje proizlaze iz potražnje za „čistim brodovima” (povećana energetska učinkovitost i smanjene emisije SOx i NOx) kao i za plovilima i strukturama primjerenima za izgradnju, postavljanje i rad vjetroelektrana na moru; poziva brodogradnju EU-a da iskoristi ovu priliku, pogotovo s obzirom na porast koji se očekuje u pomorskom prijevozu na kratkim udaljenostima duž obale EU-a;

49.

potiče Vijeće da postigne sporazum s Parlamentom o donošenju uredbe prema kojoj će se plovila rastavljati na način koji poštuje okoliš i radne uvjete radnika, na taj način omogućavajući brodogradnji EU-a da reciklira materijale na konkurentniji način;

50.

poziva Komisiju da olakša provedbu strategije LeaderSHIP 2020. pružajući potporu navedenim mjerama za rješavanje izazova s kojima se suočava europska brodogradnja, poput pristupa financiranju, vještinama te međunarodnoj konkurentnosti;

51.

poziva države članice, s izravnim sudjelovanjem lokalnih i regionalnih tijela vlasti, kao i organizacije civilnog društva, da pruže potporu inicijativama za razvitak i unapređenje održivih turističkih infrastruktura, s posebnim naglaskom na potrebe osoba s invaliditetom i osoba smanjene pokretljivosti te da poduzmu sve napore kako bi uklonile birokraciju i nedostatak transparentnosti u sektoru, u isto vrijeme poštujući zakonodavstvo o zaštiti okoliša;

52.

poziva na promicanje turizma i njegovo održavanje kao pokretača rasta i stvaranja radnih mjesta u obalnim područjima; zauzima stav da je zdrav okoliš od temeljnog značenja za bilo koji oblik turizma u obalnim regijama i da stoga treba poduzeti sve napore da ga se zaštiti; ističe potrebu za osiguravanjem održive infrastrukture za razvoj novih oblika turizma, posebice turističkih sektora s visokim potencijalom rasta, poput ekološkog ribolovnog agroturizma i održivih sportova na vodi; pozdravlja inicijative za promicanje prekograničnih turističkih strategija na temelju morskih bazena;

53.

naglašava da erozija europske obale, očuvanje ekološkog i životinjskog naslijeđa Europe i poboljšanje kvalitete vode ostaju važni problemi koje treba riješiti; stoga naglašava potrebu za primjerenim ulaganjem u ta područja kako bi se razvio održiv i kvalitetan plažni i podvodni turizam;

54.

naglašava da mjere za iskorištavanje i razvoj obalnog, pomorskog i morskog naslijeđa moraju biti planirane usporedno s mjerama za njegovo očuvanje i obnovu;

55.

primjećuje važnost osnivanja ili nadograđivanja specijaliziranih škola na visokoj razini (za administraciju i gospodarstvo turističkih poduzeća, za turističke profesije, pomorskih fakulteta, kulinarskih škola, itd.) te poboljšanja ponude osposobljavanja s ciljem povećanja kvalitete turističkih usluga i proizvoda, korištenja novih tehnologija i postupka prilagodbe klimatskim promjenama;

56.

naglašava potrebu za pojednostavljivanjem postupaka dobivanja vize, smanjivanjem uključenih troškova i izdavanjem viza za višekratni ulazak za posjetitelje iz trećih zemalja, posebice one iz zemalja BRIC-a; poziva Komisiju da istraži i odmah provede nove, „pametne” načine izdavanja turističkih viza kako bi se što više povećao broj turistički dolazaka;

57.

naglašava da je industrija kružnih putovanja važan gospodarski resurs za europske luke i susjedne lokalne zajednice, što je također bitno u razvoju i korištenju energetski učinkovitijih brodova s nižim razinama emisija; potiče planiranje privlačnih turističkih programa osmišljenih da poboljšaju posjetiteljevo iskustvo ističući pomorsku, kulturnu i povijesnu važnost lučkih destinacija;

58.

poziva Komisiju da poveća svoje napore kako bi potaknula konkurentnost europskih luka pružanjem potpore i koordiniranjem kapaciteta lučkih infrastruktura te nadograđivanjem usluga koje se pružaju (npr. njihovim usklađivanjem sa schengenskim zahtjevima) kako bi europske luke bile privlačnijima brodovima za kružna putovanja i korisnije za lokalne i ribarske zajednice, na taj im način omogućavajući da prošire svoje aktivnosti; poziva Komisiju da uzme u obzir posebne značajke luka u otočnim i najudaljenijim regijama;

59.

zahtijeva da opremanje putničkih terminala i novih putničkih brodova s opremom za ljude smanjene pokretljivosti postane obavezno u projektima modernizacije i širenja luka;

60.

ponovno naglašava važnost obalnog i plovidbenog putničkog prometa, posebno putem trajekata i brodova za kružna putovanja te ukazuje na stupanje na snagu Uredbe (EU) br. 1177/2010 o pravima putnika koji putuju morem, koja bi trebala pomoći poboljšati kvalitetu pomorskog turizma; poziva Komisiju da u vezi s tim pokrene kampanju za poboljšanje kvalitete putničkih brodova i brodova za kružna putovanja u skladu s pravima putnika, na temelju najboljih praksi subjekata;

61.

ističe važnost jahtinga i jedrenja za pomorski turizam; poziva Komisiju da prouči, u kontekstu svoje predstojeće komunikacije o pomorskom turizmu, društveni i gospodarsku učinak ovog sektora, opseg usklađivanja i pojednostavljivanja pravila koja uređuju izdavanje dozvola za rad, navigacijske i radne uvjete, sigurnosne uvjete, održavanje i popravak jahti te uzajamno priznavanje profesionalnih kvalifikacija u ovom sektoru na razini EU-a;

62.

ponovo potvrđuje važnost plažnog turizma kao značajke određenih europskih obalnih regija; poziva Komisiju da provede procjenu učinka kako bi potvrdila može li Direktiva 2006/123/EZ imati negativan učinak na male i srednje poduzetnike u ovom sektoru te ako je potrebno da predloži mjere kako bi se ublažio ovaj učinak i kako bi se osiguralo da se posebne značajke ove profesionalne aktivnosti uzmu u obzir prilikom primjene Direktive;

63.

poziva Komisiju da potakne države članice, regije, nezavisne zajednice i druge dioničare u obalnim i otočnim područjima da na sustavan način razviju i provedu inicijativu „drevnih trgovačkih puteva” koju je Parlament odobrio u proračunu za 2013. i to u mediteranskom i u drugim europskim morskim bazenima, posebno kako bi se proširio izbor turističkih proizvoda i smanjila sezonska priroda turizma;

64.

poziva Komisiju da uključi održivi pomorski, otočni i obalni turizam u povezane akcije i programe, poput „EDEN – Europske destinacije izvrsnosti” i Calypso programa te da pruži potporu inicijativama koje potiču diversifikaciju obalnog, pomorskog i morskog turizma, pomažu smanjiti sezonsku prirodu turističkih aktivnosti i zapošljavanja te potiču prilagodbu klimatskim promjenama; u tom pogledu smatra da diversifikacija turizma može pomoći povećati privlačnost pomorskih regija i omogućiti im nadilaženje tradicionalnog modela „sunce, more i pijesak”;

65.

poziva na promicanje pomorskih odmarališta jer ona mogu smanjiti sezonska kolebanja te stvoriti višestruki učinak za lokalna i regionalna gospodarstva uključivanjem ribarskih zajednica i uspostavljanjem ravnoteže između gospodarskog rasta i održivosti;

66.

poziva Komisiju da uzme u obzir doprinos i ulogu lokalne kulture i obrtničke gastronomije u razvoju europskog obalnog turizma; smatra da je nužno koristiti i koordinirati postojeće politike i alate te izraditi nove programe i akcije kako bi se potaknulo stvaranje sinergija, posebno između malih i srednjih poduzetnika u primarnom i tercijarnom sektoru u obalnim područjima EU-a;

67.

potiče Komisiju da u Virtualni turistički opservatorij uključi dio posvećen pomorskom i obalnom turizmu, osiguravajući veze između istraživačkih instituta, poduzeća i javnih tijela vlasti s ciljem unapređivanja istraživanja tržišta, pružajući poduzećima i javnim tijelima vlasti napredne podatke o razvoju ponude i potražnje i stvarajući povoljnije poslovne uvjete, u isto vrijeme pružajući podatke o vezama između biološke raznolikosti, zaštite klime i održivih turističkih inicijativa;

68.

primjećuje da su klimatske promjene jedna od glavnih prijetnji morskoj biološkoj raznolikosti u cijelom svijetu i da se energetski aspekti strategije plavog rasta moraju temeljiti na obnovljivim izvorima energije i energetskoj učinkovitosti;

69.

u tom pogledu potvrđuje važnost europskih mora i oceana za energetsku sigurnost EU-a i diversifikaciju njegovih izvora energije i načina opskrbe;

70.

primjećuje potencijal energije vjetra na moru, plime, valova i oceanske toplinske energije, kao i konvencionalnog energetskog sektora na moru, da stvore održiva radna mjesta u obalnim regijama, smanje emisije i pridonesu srednjim i dugoročnim energetskim ciljevima EU-a; ističe činjenicu da će biti potrebno značajno ulaganje u ponovno razvijanje mrežnih veza i u kapacitet prijenosa kako bi se iskoristio ovaj potencijal;

71.

naglašava da plava energija predstavlja prednost za europsko pomorsko gospodarstvo; potiče Komisiju i države članice da pridonesu ostvarivanju potencijala plave energije koristeći strategije morskih bazena, obraćajući posebnu pažnju na mogućnosti koje nude najudaljenije regije zbog svoje lokacije i prirodnih obilježja;

72.

poziva Komisiju da aktivno pruži potporu globalnom vodstvu EU-a u ovom području razvijajući europsku industrijsku strategiju za plavu energiju, kao što je to u prošlosti učinila za druge sektore;

73.

poziva Komisiju da usvoji, u svojoj predstojećoj komunikaciji u ovom području, integrirani pristup razvoju morskih izvora energije, iskorištavajući sinergije između energije vjetra na moru i drugih oblika obnovljive morske energije; naglašava da takav pristup mora omogućiti da se energija dobavlja iz punog i održivog raspona izvora, u skladu s načelom predostrožnosti i osiguravajući pomorsku zaštitu i sigurnost te da također mora uključivati planove za primjerenu infrastrukturu za prijenos energije s mora na kopno i mora osigurati uzajamno povezivanje s konvencionalnom električnom mrežom;

74.

poziva države članice da rade zajedno kako bi olakšale održivu izgradnju mreže za obnovljivu energiju na Sjevernom moru; poziva Komisiju da izradi prijedlog za odgovarajući regulatorni okvir;

75.

naglašava da bi akvakultura i ribarstvo trebali pridonositi proizvodnji hrane na održivoj osnovi u cijeloj Uniji te dugoročnoj sigurnosti hrane i zaštiti potrošača; smatra da treba poticati razvoj i inovaciju održive akvakulture i industrije prerade ribe smanjivanjem birokracije i promicanjem mogućnosti zapošljavanja u ovim sektorima te poboljšavanjem kvalitete života u obalnim i ruralnim područjima;

76.

naglašava važnost razvijanja održive akvakulture kako bi se smanjilo izlovljavanje europskih ribljih stokova te kako bi se smanjila ovisnost o uvozu ribe iz trećih zemalja koja predstavlja više od 60 % ribe koja se konzumira unutar EU-a;

77.

ističe da akvakultura u EU-u već nudi 80 000 radnih mjesta i ima potencijal značajno poboljšati gospodarstva obalnih zajednica, imajući na umu predviđanja UN-a da će proizvodnja ribe iz uzgoja premašiti proizvodnju konvencionalnog ribarstva do 2019.;

78.

poziva Komisiju da, u svojim predstojećim strateškim smjernicama za akvakulturu u EU-u, promiče akvakulturu na moru koja se može kombinirati s plavim energetskim postrojenjima kako bi se smanjio pritisak preintenzivne akvakulture na obalne ekosustave i na druge aktivnosti; ističe potrebu da predmetnim integriranim upravljačkim planovima država članica kako bi se pojednostavio administrativni teret i osigurala dodjela odgovarajućeg prostora za razvoj ovih aktivnosti;

79.

naglašava važnost budućeg Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) koji po prvi put kombinira Integriranu pomorsku politiku i financiranje ribarstva, kao i ono Europske investicijske banke (EIB), u smislu pružanja potpore održivom i ekološki prihvatljivom razvoju ribarstva, akvakulture i prerade ribe, kao i diversifikacije prihoda u ribarskim zajednicama koje ovise o tim sektorima, posebno u odnosu na mali obalni ribolov, stručno usavršavanje žena i mladih te privlačenje novih poduzetnika u sektor;

80.

potvrđuje da je zaštita pomorskih granica Europe izazov za države članice; smatra da uspješno plavo gospodarstvo zahtijeva sigurne pomorske granice EU-a, s ciljem osiguravanja zaštite morskog okoliša, nadzora ribarstva, borbe protiv nezakonitog ribolova i provođenja zakona; ističe stoga važnost uspostavljanja europske obalne straže koja bi koordinirala operacije i nadzor na moru; nadalje, naglašava važnost intenziviranja regionalnih inicijativa za suradnju povezanih s ribarskim sektorom;

81.

prepoznaje postojanje povoljnih uvjeta za vađenje mineralnih sirovina iz mora; no, naglašava da je okoliš morskog bazena povezan s ostatkom planeta kroz međusobne izmjene tvari, energije i biološke raznolikosti koje, ako se poremete, mogu uzrokovati nepredvidive promjene u ribljim stokovima i gubitak biološke raznolikosti;

82.

poziva Komisiju da posebnu pažnju posveti ekološkim posljedicama rudarenja u morskom bazenu, posebno u visoko osjetljivim morskim okolišima, da pruži potporu relevantnim istraživačkim projektima, da primijeni načelo predostrožnosti te da surađuje s tijelima vlasti trećih zemalja koje su uključene u sektor u pokušaju bržeg popunjavanja postojećih praznina u znanstvenim spoznajama;

83.

prepoznaje da učinkovitije korištenje resursa, u kombinaciji s pojačanim politikama recikliranja, nudi isplativiji i održiviji pristup zadovoljavanju naših potreba za mineralnim sirovinama nego intenzivno iskorištavanje podvodnih resursa; osuđuje činjenicu da nedostaci u recikliranju sirovih i rijetkih materijala iz zemlje pridonose povećanju količine otpada i stoga poziva na mjere za poticanje industrija recikliranja kako bi se pružila alternativa rudarenju pod morem; primjećuje dugoročne mogućnosti zapošljavanja koje nudi ovaj alternativni pristup;

84.

prepoznaje da plava biotehnologija ima potencijal stvaranja visoko kvalificiranog zapošljavanja i ima mnogo za ponuditi u kritičnim područjima poput zdravlja, prehrane i inovacije; pozdravlja namjeru Komisije da pruži potporu istraživanju i inovaciji koja je potrebna kako bi se promicala ova aktivnost na području poduzetništva;

85.

naglašava potencijal morske biološke raznolikosti za sektor plave biotehnologije, posebno u za sad još većinski neistraženom dubokom moru, no naglašava potrebu za opreznim istraživanjem ovog visoko osjetljivog ekosustava;

86.

poziva Komisiju da jasno utvrdi probleme i izazove povezane s plavom biotehnologijom (na primjer biološka nanotehnologija, biološki materijali i uvođenje genetski modificiranih riba, školjki i mikroorganizama) i da upotrijebi dobar znanstveni pristup koji se temelji na načelu predostrožnosti kako bi utvrdila, procijenila i upravljala povezanim ekološkim i zdravstvenim rizicima;

87.

poziva Komisiju da promiče partnerstvo između privatnog sektora i istraživačkih instituta, kao i prekogranična partnerstva poput Europskog centra za biološko istraživanje mora, budući da morska biotehnologija i pristup morskoj biološkoj raznolikosti zahtijevaju znanstvena znanja te sofisticiranu i skupocjenu opremu;

88.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

26.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 75/34

—

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 54.,

—

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegov članak 3. stavak 3.,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 19. veljače 2009. o socijalnoj ekonomiji (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2012. o Statutu europskih zadruga u pogledu sudjelovanju radnika (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2013. s preporukama Komisiji o informiranju radnika i savjetovanju s njima, predviđanju restrukturiranja i upravljanju njime (3),

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1435/2003 od 22. srpnja 2003. o Statutu europskih zadruga (SCE) (4),

—

uzimajući u obzir Preporuku Komisije 94/1069/EZ od 7. prosinca 1994. o prijenosu malih i srednjih poduzeća (5),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o prijenosu malih i srednjih poduzeća (6),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o promicanju zadruga u Europi (COM(2004)0018),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije o inicijativi za socijalno poduzetništvo (COM(2011)0682),

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o zadrugama i restrukturiranju (7),

—

uzimajući u obzir preporuku 193. Međunarodne organizacije rada o promicanju zadruga, koju su prihvatile vlade svih 27 sadašnjih država članica, u vezi s rezolucijom Opće skupštine UN-a iz 2001. pod naslovom „Zadruge i ljudski razvoj” i činjenicu da su Ujedinjeni narodi godinu 2012. proglasili Međunarodnom godinom zadruga,

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku (A7-0222/2013),

1.

ističe da zadruge, zajedno s ostalim poduzećima socijalne ekonomije, igraju važnu ulogu u europskoj ekonomiji, naročito u vremenima krize jer povezuju profitabilnost sa solidarnošću, otvaraju visokokvalitetna radna mjesta, jačaju socijalnu, ekonomsku i regionalnu koheziju i stvaraju socijalni kapital; nadalje, svjestan je činjenice da za poduzeća socijalne ekonomije treba postojati jasniji i usklađeniji zakonodavni okvir koji uvažava veliku raznolikost među subjektima socijalne ekonomije i njihove specifična svojstva;

2.

napominje da zadruge postaju sve važnije unutar EU-a te da postoji oko 160 000 zadruga u vlasništvu 123 milijuna članova koje zapošljavaju 5,4 milijuna ljudi – uključujući oko 50 000 zadružnih poduzeća u industrijskom i uslužnom sektoru koja zapošljavaju 1,4 milijuna osoba – te da zadruge u prosjeku doprinose približno 5 % BDP-u svake države članice; napominje da je u proteklih nekoliko godina, kao rezultat restrukturiranja poduzeća u teškoćama ili onih bez pravnih slijednika, osnovano nekoliko stotina industrijskih i uslužnih zadružnih poduzeća, te su tako sačuvane ili obnovljene lokalne ekonomske aktivnosti i radna mjesta; napominje da su zadruge u industrijskom i uslužnom sektoru imale snažan utjecaj na regionalni razvoje u nekima od industrijski najrazvijenijih regija EU-a; napominje da „socijalne” zadruge specijalizirane za radnu integraciju zapošljavaju više od 30 000 osoba s invaliditetom i osoba u nepovoljnom položaju u industrijskom i uslužnom sektoru; ističe da su zadruge postale model za samostalno zaposlene i osobe koje se bave slobodnim zanimanjima te da je prisutnost tog modela snažno porasla u novim sektorima, kao što su socijalne i zdravstvene usluge, digitalne i usluge podrške poslovanju, kao i usluge od općeg interesa koje je nekad obavljao javni sektor (npr. usluge zaštite okoliša i upravljanja prirodnim područjima, obrazovanje i kultura te proizvodnja energije iz obnovljivih izvora); napominje da zbog toga zadruge imaju vrlo važnu ulogu u EU-u u gospodarskom i socijalnom smislu, kao i u pogledu održivog razvoja i zapošljavanja, a osim toga predstavljaju odskočnu dasku za socijalne inovacije koje su vrlo važna tema u okviru strategija EU 2020 i Horizon 2020 te doprinose ostvarenju cilja održivog ekonomskog i socijalnog razvoja regionalnih i lokalnih zajednica;

3.

ponovo naglašava da zadružni poslovni model doprinosi istinskom ekonomskom pluralizmu, čini najvažniji dio „socijalne tržišne ekonomije” i potpuno je u skladu s vrijednostima iz Ugovora o EU-u i ciljevima iz strategije Europa 2020.;

4.

ističe da su se mnoge zadruge pokazale čak i otpornijima od mnogih konvencionalnih poduzeća u kriznim vremenima, kako s obzirom na stopu zaposlenosti, tako i u pogledu zatvaranja poduzeća; napominje da su se, unatoč krizi, zadruge osnivale u novim i inovativnim sektorima te da postoji mnogo dokaza spomenute otpornosti, naročito kad je riječ o zadružnim bankama i zadrugama u industrijskom i uslužnom sektoru (radničke zadruge, socijalne zadruge i zadruge koje su osnovala od mala i srednja poduzeća); ističe da se, zahvaljujući tome što zadruge imaju veliku sposobnost prilagodbe promjenama, zadružni model pokazao sposobnijim od drugih modela reagirati na nove potrebe i potaknuti otvaranje novih radnih mjesta, te očuvati ugroženo poslovanje i pritom ostvarivati svoju misiju; nadalje naglašava stratešku ulogu zadruga koje su osnovala mala i srednja poduzeća jer one mogu ponuditi kolektivna rješenja za zajedničke probleme i tako omogućuju ostvarivanje ekonomije razmjera; napominje sve veću važnost „zadruga u zajednici” koje omogućuju, prije svega u udaljenim i nedovoljno razvijenim područjima, izravni angažman građana kako bi zadovoljili različite potrebe kao što su zdravstvene i socijalne usluge, obrazovanje, komercijalne usluge, komunikacije itd.;

5.

smatra da zadruge u recesijskim vremenima mogu uspješno promicati poduzetništvo na razini mikropoduzeća jer omogućuju vlasnicima malih poduzeća, a to su često skupine građana, preuzimanje poslovnih odgovornosti; u tom smislu, podržava osnivanje zadruga u sektoru socijalne skrbi kako bi se osigurala veća socijalna uključenost ranjivih društvenih skupina;

6.

tvrdi da, zahvaljujući svojoj decentraliziranosti, zadružni model snažno doprinosi ostvarenju prioriteta utvrđenih za razdoblje do 2020. u Direktivi o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (2009/28/EZ) i prijelazu s fosilnih izvora energije na obnovljive; u vezi s tim, ističe činjenicu da su više od 1 000 zadruga na području uporabe energije iz obnovljivih izvora osnovali građani; vjeruje da zadruge koje djeluju na području obnovljivih izvora energije omogućuju građanima da postanu suradnici na lokalnim projektima te potiču ulaganja u projekte na području obnovljivih izvora energije, čime se pak povećava društvena prihvaćenost novih postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora; smatra da se uključivanjem građana u proizvodnju energije može povećati njihova svijest o potrebi održive i učinkovite potrošnje energije kao i njihova kontrola nad cijenama energenata; poziva Komisiju da obrati posebnu pozornost ulozi koju zadruge na području energetike mogu imati u povećanju uporabe obnovljivih izvora energije i unapređenju energetske učinkovitosti;

7.

izražava stajalište da je opisana veća otpornost uglavnom rezultat zadružnog modela upravljanja koji se temelji na zajedničkom vlasništvu, demokratskoj ekonomskoj participaciji te kontroli, organizaciji i upravljanju koje obnašaju svi članovi, tj. zainteresirane strane, kao i predanosti zajednici; naglašava da je za otpornost zadruga također zaslužan i karakterističan model prikupljanja kapitala koji ne ovisi toliko o kretanjima na financijskim tržištima, a vezan je za raspoređivanje viškova u pričuvna sredstva, od kojih jedan dio po mogućnosti ne podliježe raspodjeli (naročito u obliku imovine kojom se podržava zadrugarstvo općenito, nakon što se plate sva nepodmirena sva dugovanja u slučaju likvidacije), i ostvarenje poduzetničkih ciljeva koji obuhvaćaju uravnotežene socijalne i ekonomske ciljeve te unapređenje poslovanja i aktivnosti zadruga; smatra da se tim modelom pomaže osigurati da zadruge dugoročno pristupaju svom poslovanju tijekom nekoliko generacija i učvršćuje se njihovo mjesto u lokalnoj ekonomiji, što doprinosi održivom lokalnom razvoju i jamči da one neće napustiti lokalnu zajednicu čak i ako se prošire na međunarodnom planu;

8.

napominje da zadružna poduzeća mogu uspješno i učinkovito zadovoljiti postojeće i nove potrebe na područjima kao što je upravljanje kulturnim resursima i kreativne aktivnost te ekološka održivost u vezi s novim životnim stilovima i oblicima potrošnje; naglašava da zadruge također njeguju vrijednosti kao što je zaštita zakonitosti – jedan takav primjer je Italija gdje je zadrugama povjereno upravljanje imovinom koja je oduzeta pripadnicima mafije;

9.

smatra da bi zadruge trebale biti potpuno obuhvaćene ciljevima u okviru industrijske politike EU-a i mjerama koje poduzima EU s obzirom i na njihov važan doprinos restrukturiranju industrije, jednom od glavnih poglavlja nove industrijske politike EU-a;

10.

napominje također da međusobnom suradnjom zadruge mogu iskoristiti prednosti ekonomije razmjera, razmjenjivati iskustva i najbolju praksu te, prema potrebi, objediniti ili prenositi ljudske i financijske resurse; tvrdi da su se, zahvaljujući sebi svojstvenoj fleksibilnosti, zadruge sposobne održati i u najtežim vremenima;

11.

napominje da u različitim državama članicama postoje brojni primjeri dobre prakse koji pokazuju da zadružna poduzeća ostvaruju odlične rezultate u smislu rasta, zapošljavanja, stope održanja poslovanja i pokretanja novih poslova, a ti primjeri obuhvaćaju sustav jednokratne isplate („pago único”) u Španjolskoj i Marcorin zakon u Italiji, prema kojima se osnivanje novih zadruga djelomično financira naknadama za nezaposlenost, te „zadruge za zapošljavanje i poduzetništvo” osnovane u Francuskoj, Švedskoj i Belgiji; nadalje ističe da se skupine pojedinačnih zadruga mogu dobrovoljno udružiti u velike poslovne skupine u sektorima kao što su industrija, poljoprivreda, distribucija, financije, istraživanje i razvoj te visokoškolsko obrazovanje; smatra da zadružno društvo ustrojeno, na primjer, po uzoru na britansko fiducijarno društvo može biti uspješan model dobrog upravljanja profesionalnim ili poluprofesionalnim sportskim organizacijama, što istovremeno olakšava neposredno uključivanje glavnih dionika, navijača, u upravljanje klubom (bez obzira radi li se o profesionalnom klubu ili ne); poziva Komisiju da temeljito prouči te primjere dobre prakse i razmotri njihovo uključivanje u definiranje politike EU-a koja pogoduje poduzetništvu;

12.

Smatra da zadruge znatno pridonose ekonomiji EU-a i stabilnoj zaposlenosti, naročito u kriznim vremenima;

13.

naglašava potrebu razvijanja, između ostalog, modela zadruge za zapošljavanje i poduzetništvo (BEC), čime se poduzećima omogućuje da postupno rastu ovisno o potrebama poduzetnika i razvijaju se u skladu s razvojem svojih poslovnih aktivnosti;

14.

napominje, međutim, da zadruge nisu imune na neuspjeh;

15.

napominje da u različitim državama članicama postoje različite situacije koje ukazuju na pravne i koncepcijske razlike; stoga poziva Komisiju da provede pregled postojećeg zakonodavstva kako bi se utvrdili zajednički temelji i uskladili njihovi osnovni elementi, u skladu s načelom supsidijarnosti, s ciljem uklanjanja prepreka za razvoj zadruga;

16.

naglašava da zaposlenici preuzimaju velik financijski rizik kod osnivanja zadruge ili kod prijenosa vlasništva nad poduzećem na njegove zaposlenike; napominje da dobro upravljanje, posebno u radničkoj zadruzi, u velikoj mjeri ovisi o potpori zaposlenicima i nadzoru zaposlenika pri upravljanju poslovanjem;

17.

smatra da tu otpornost svojstvenu zadrugama treba ojačati na način da im se posveti odgovarajuća pozornost u svim relevantnim područjima politike EU-a čiji je cilj doprinijeti svrsishodnom, održivom i uključivom rastu, između ostaloga i primjenom drugačijeg modela ekonomskog razvoja kojim se uvažava europski socijalni model i pojednostavljenjem postojećeg zakonodavstva EU-a o zadrugama; smatra, naročito, da u Akcijskom planu za poduzetništvo do 2020. treba ukazati na važnu ulogu zadruga; vjeruje da treba poduzeti potrebne korake kako bi se osigurali jednaki uvjeti poslovanja za zadruge i druge oblike poduzeća, a pritom sačuvati ciljeve i načine rada zadruga kao i njihov socijalni karakter;

18.

podsjeća na potrebu da Europska unija u svom zakonodavstvu prizna različite oblike poduzetništva i osigura jednako postupanje prema njima kako bi se zajamčilo poštovanje načela poduzetničke slobode, bez obzira na pravni oblik poduzeća; žali zbog činjenice da Komisija u svom Akcijskom planu za poduzetništvo do 2020. ne naglašava ulogu socijalno-ekonomskih poduzeća, već samo podsjeća na njihov doprinos otvaranju radnih mjesta i socijalnim inovacijama te da su ona suočena s većim poteškoćama u financiranju nego mala i srednja poduzeća;

19.

stoga poziva Komisiju da ojača svoje službe osnivanjem jedinice odgovorne za zadruge i druge socijalno-ekonomske organizacije (kao što su uzajamni fondovi, zaklade i udruženja koja se bave ekonomskim i financijskim djelatnostima), da posveti veću pažnju mjerama čiji je cilj osigurati odgovarajuće resurse te da sudjeluje u kreiranju politike u vezi sa socijalno-ekonomskim organizacijama i nadzire njenu provedbu; apelira na Komisiju da posveti odgovarajuću pozornost pretvaranju industrijskih i uslužnih poduzeća koja su u teškoćama ili bez pravnog slijednika u zadruge uspostavljajući službe koje se bave tom zadaćom;

20.

poziva Komisiju da osigura veću fleksibilnost pravila o javnoj nabavi koja se odnose na poduzeća kojima upravljaju zaposlenici, dopuštajući, na primjer, vremenski ograničenu rezervaciju;

21.

poziva Komisiju da zajamči usklađivanje s mjerama u okviru Inicijative za socijalno poslovanje kao i smanjenje administrativnih prepreka između dviju inicijativa;

22.

U skladu s preporukom Međunarodne organizacije rada 193/2002, apelira na države članice da pregledaju svoje zakonodavstvo koje se odnosi na zadruge općenito te, naročito, posebne tipove zadruga, kao što su radničke zadruge, socijalne zadruge, obrtničke zadruge i zadružne banke, s ciljem usvajanja sveobuhvatne politike koja će podupirati zadružni model poslovanja i stvaranje regulatornog okruženja koji će pogodovati priznavanju uloge zadruga i njihove organizacije upravljanja kao i razvoju zadruga, posebno na područjima i u sektorima gdje se pokazalo da taj model stvara dodanu vrijednost u socijalnom, ekonomskom i ekološkom smislu; poziva države članice da u suradnji sa socijalnim partnerima i drugim regionalnim i lokalnim dionicima utvrde strateške sektore pogodne za zadružne projekte; naglašava da to treba obuhvatiti uvođenje odgovarajućih financijskih instrumenata i priznavanje uloge zadruga u nacionalnom socijalnom dijalogu, kao i ulogu kreditnih zadruga koje su uvijek pridavale posebnu važnost održivom i socijalno odgovornom financiranju i imaju snažnu lokalnu prisutnost; podsjeća da tu preporuku valja imati na umu prilikom pregleda Uredbe o Statutu europskih zadruga (SCE);

23.

naglašava važnost izrade regulatornih akata unutar čvrstog pravnog okvira i u skladu s međunarodnim standardima kako bi se izbjegla neujednačena nacionalna tumačenja i opasnost pojavljivanja konkurentskih prednosti ili konkurentski nepovoljnog položaja na regionalnoj, nacionalnoj ili makroregionalnoj razini;

24.

ističe važnost uključivanja zadruga u buduće inicijative i pothvate Unije u vezi sa zadrugama u svim fazama toga procesa;

25.

smatra da bi prijenos vlasništva nad poduzećem na njegove zaposlenike osnivanjem zadruge i drugih oblika radničkog vlasništva mogao biti najbolji način osiguranja nastavka rada poduzeća; naglašava da bi taj način prijenosa poduzeća na zaposlenike, a naročito ako to podrazumijeva radničke zadruge i otkup vlasničkih udjela od strane radnika, trebalo podržati posebnom linijom u proračunu EU-a koja također uključuje i financijske instrumente; hitno poziva da se, uz sudjelovanje Europske investicijske banke (EIB) i socijalnih partnera te dionika u okviru zadružnog pokreta, uspostavi europski mehanizam za promicanje razvoja zadruga i, naročito, prijenos poduzeća primjenom zadružnog modela što uključuje, na primjer, instrument uzajamnih fondova;

26.

ističe da primjena otkupa vlasničkih udjela od strane radnika postaje sve uobičajenija praksa u državama članicama kao odgovor na ekonomsku krizu; stoga poziva Komisiju da utvrdi financijske instrumente kojima će potaknuti tu praksu ili da proširi postojeće;

27.

naglašava aktivnu ulogu socijalnih zadruga u restrukturiranju malih i srednjih poduzeća, naročito ako se pritom radi o „izdvajanju poslova u socijalna poduzeća” kojim se promiče integracija radnika za koje se može smatrati da su u nepovoljnom položaju i koji su u kritičnoj situaciji u pogledu zapošljavanja, pri čemu se primjenom načela solidarnosti jača sposobnost za zadovoljenje društvenih potreba;

28.

napominje da vrlo često kod prijenosa poduzeća na radnike problem nije samo trajanje postupaka, već – a to je čak i važnije – nedostatak znanja o tom poslovnom scenariju kod relevantnih stručnjaka (npr. pravnika ili računovođa) te u pravnom i obrazovnom sustavu; naglašava da bi izobrazba i podizanje svijesti kod svih subjekata uključenih u osnivanje ili prijenos vlasništva nad poduzećima u velikoj mjeri doprinijeli promicanju te prakse; stoga preporučuje da se zadružnom obliku poduzetništva dodijeli trajno mjesto u relevantnim nastavnim programima na sveučilištima i školama za poslovno upravljanje; nadalje, vjeruje da među sindikatima i tijelima čija je zadaća pružanje informacija o osnivanju poduzeća ili prijenosu vlasništva nad njima treba promicati bolje poznavanje zadruga, a prijenos vlasništva nad poduzećima na radnike u obliku zadruga treba podržati financijski, između ostaloga i ciljanom, pametnom primjenom strukturnih fondova; naglašava važnost stručnih znanja koja su savezi zadruga u nekim državama članicama stekli osnivanjem i prijenosom vlasništva nad poduzećima u obliku zadruga te poziva Komisiju da uspostavi mehanizme koji će olakšati suradnju među poduzećima i njihovu razmjenu najbolje prakse i postupaka na ovom području te da o rezultatima izvijesti Vijeće i Parlament.

29.

apelira na države članice da uspostave okvir kojim će se olakšati prijenos poduzeća na radnike, uključujući i financijske mehanizme koji trebaju pomoći radnicima pri ulaganju u poduzeća koja su u teškoćama ili bez pravnog slijednika kao i povlaštena prava za radnike kako bi se stvorili najbolji uvjeti za podnošenje ponuda za preuzimanje poduzeća kojem prijeti zatvaranje;

30.

vjeruje također da države članice trebaju usvojiti politike kojima će olakšati aktivnosti radnika za stjecanje udjela u kapitalu i sudjelovanje u rezultatima njihovih poduzeća, a kojima će predvidjeti primjenu konkretnih fiskalnih mehanizama različitih od onih za industrijska i uslužna poduzeća te osigurati potrebnu pravnu zaštitu i razmjerno sudjelovanje u upravljanju, nadzoru, odlučivanju i odgovornosti za poslovanje poduzeća; podsjeća na činjenicu da te aktivnosti mogu povećati konkurentnost dotičnog sektora u cjelini;

31.

naglašava pozitivne aspekte mehanizama tipičnih za zadružni model, kao što je nedjeljivost pričuva, tj. nije moguća raspodjela pričuva među članovima čak niti u slučaju likvidacije, već se one moraju iskoristiti za razvoj zadrugarstva, te pravne odredbe kojima se trećim osobama omogućuje da zadrugama osiguraju poduzetnički kapital, uz stjecanje glasačkih prava ili bez njih, kao što su uzajamni fondovi i Cooperazione Finanza Impresa (CFI) u Italiji, Institut de Développement de l’Economie Sociale (ESFIN-IDES) u Francuskoj ili ulagačka struktura kod Mondragon Corporation u Španjolskoj;

32.

poziva Komisiju da promiče politiku i mjere koje doprinose očuvanju postojećih radnih mjesta, a ne samo otvaranju novih radnih mjesta osnivanjem novih poduzeća; poziva Komisiju da uspostavi nove službe za osnivanje novih poduzeća koje će podržavati zadružni tip poduzeća podižući svijest i pokrećući edukacijske inicijative;

33.

naglašava da je kod pretvorbe poduzeća u teškoćama u ekonomski održive zadruge potrebna precizna i rana dijagnoza; poziva nadležna tijela na svim razinama da surađuju sa socijalnim partnerima i zadružnim pokretom pri provedbi tih ranih dijagnoza te ocjeni izvedivosti i korisnosti pretvorbe poduzeća u zadruge; vjeruje da sindikati i savezi zadruga također trebaju biti uključeni u taj proces;

34.

poziva Komisiju da izradi sveobuhvatnu studiju u kojoj će se usporediti primjeri najbolje prakse koja se primjenjuje u državama članicama i nacionalni zakoni kojima se promiče pretvorba poduzeća u zadruge, a naročito odredbe koje se odnose na preuzimanja, stečajeve, financijske aranžmane, tijela za podršku poslovanju i osnivanje zadružnih klastera; naglašava važnost uključivanja zadruga u tu studiju kako bi se odredili prioriteti; u tu svrhu poziva Komisiju da razmotri izradu baze podataka u kojoj se sustavno prikupljaju slučajevi i informacije o pretvorbi u zadruge kako bi se omogućila razmjena dobre prakse i prikupljanje dosljednih podataka;

35.

poziva Komisiju i države članice da olakšaju i potiču osnivanje klastera zadruga i socijalnih poduzeća kako bi im se pomoglo u pronalaženju resursa koje trebaju da bi imali važniju ulogu u lancu proizvodnje i distribucije te kako bi se postigla ekonomija razmjera neophodna za financiranje istraživanja, razvoja i inovacija;

36.

naglašava da zadružna poduzeća u industrijskom i uslužnom sektoru, a naročito mala i srednja poduzeća, iz različitih razloga, od kojih je jedan priroda njihova poduzetništva, nemaju pristup poduzetničkom kapitalu i kreditima na tržištima kapitala; napominje također da radničke zadruge u kapitalno intenzivnim sektorima obično imaju poteškoća pri prikupljanju velikih iznosa kapitala od svojih članova te da stoga treba razviti odgovarajuće financijske instrumente koji će biti prilagođeni njihovom obliku poduzetništva;

37.

ističe da je pitanje pristupa kreditima za zadruge od naročite važnosti ako se uzme u obzir njihova posebna struktura; stoga poziva Komisiju, Bazelski odbor i EIB da utvrde i primjenjuju kvalitativne parametre koji se odnose također i na kreditiranje i financiranje, a omogućuju razlikovanje uloge zadruga, uključujući i socijalne zadruge, od ostalih vrsta poduzeća;

38.

smatra potrebnim omogućiti jaču kapitalizaciju zadruga boljim korištenjem resursa koje ne može osigurati njihova socijalna struktura; poziva Komisiju da, nakon donošenja odluke o preuzimanju poduzeća ili njene provedbe, promiče mjere kojima se podržava kapitalizacija, uključujući i porezne olakšice – čak i ako su vremenski ograničene, ali da se te mjere ne smatraju državnim potporama;

39.

ističe da u nekim državama članicama vanjski subjekti zadrugama mogu osigurati poduzetnički kapital uz stjecanje samo ograničenih glasačkih prava ili bez njihova stjecanja kako bi se očuvalo vlasništvo članova i kontrolne strukture te da je to zadrugama omogućilo uspostavu boljeg dijaloga s ostalim financijskim institucijama; izražava svoje slaganje s takvom politikom i potiče države članice da zadrugama omoguće lakši pristup kreditima;

40.

smatra da Komisija, EIB i Europski investicijski fond (EIF) trebaju zadrugama osigurati pristup financijskim mehanizmima na razini EU-a, uključujući prema potrebi i akcijski plan za financiranje malih i srednjih poduzeća kako je predloženo u Aktu o jedinstvenom tržištu, te da u suradnji sa sektorom zadružnih banaka trebaju uložiti posebne napore kako bi osigurali da se to ostvari; naglašava da bi se tim aktivnosti moglo unaprijediti funkcioniranje jedinstvenog tržišta;

41.

smatra da pri uređivanju financijskih tržišta i kasnijem provedbenom zakonodavstvu treba uzeti u obzir specifična svojstva zadružnih banaka;

42.

naglašava da programi i fondovi koji se uspostavljaju unutar višegodišnjeg financijskog okvira (2014.-2020.) trebaju biti važni instrumenti za potporu zadruga; smatra da pri izradi operativnih programa težište treba biti na lakšem osnivanju novih zadruga, podršci razvoju održivog poslovanja i odgovornom restrukturiranju, uključujući mjere kao što su prijenos poduzeća na radnike i socijalne zadruge, lokalni razvoj te socijalne, tehnološke i procesne inovacije koristeći globalna bespovratna sredstva i druge financijske instrumente, uključujući Fond za prilagodbu globalizaciji;

43.

smatra da pri izradi financijskih programa na razini EU-a i na nacionalnoj razini posebnu pozornost treba posvetiti (ili određeni postotak namijeniti) zadrugama čiji je cilj omogućiti lakši pristup zapošljavanju za osobe u nepovoljnom položaju, kao što je također utvrđeno Uredbom (EZ) br. 2204/2002 kako bi se učvrstila, povećala i poboljšala razina socijalne zaštite;

44.

poziva Komisiju da sljedeće financijske godine podrži pilot projekt čiji je cilj pomoći pri prijenosu poduzeća u poteškoćama na radnike kako bi mogla nastaviti raditi stvarajući na taj način nove zadruge kojima je moguće oživjeti poduzeća u poteškoćama ili stečaju;

45.

poziva Komisiju da osmisli mjere kojima će poduprijeti zapošljavanje mladih u zadružnom sektoru; također poziva Komisiju da u državama članicama potakne širenje zadružnog modela kao glavnog instrumenta za otvaranje novih radnih mjesta;

46.

vjeruje da bi države članice također trebale poduzeti korake kako bi zadrugama olakšale pristup cijelom nizu usluga za podršku poslovanja jer će im to pomoći da i dalje doprinose održivom razvoju svojih djelatnosti; u tom smislu apelira na države članice da uvedu mjere kojima će zadrugama olakšati pristup kreditiranju, a posebno radničkim, socijalnim i obrtničkim zadrugama nastalima iz mikro-poduzeća;

47.

smatra da države članice trebaju donijeti odgovarajuće mjere za uklanjanje svih zakonskih, administrativnih ili birokratskih prepreka koje sprečavaju ili ograničavaju rast zadruga;

48.

vjeruje da bi malim kreditnim zadrugama trebalo olakšati pristup tržištu na području cijele Europe;

49.

nadalje smatra da treba poticati mreže suradnje među malim i srednjim poduzećima, poput onih koje već postoje unutar EU-a u obliku zadruga (obrtničke zadruge, zadruge malih i srednjih poduzeća, zadruge za poticanje poslovne aktivnosti i zapošljavanja itd.) budući da takve mreže u velikoj mjeri doprinose osnivanju i održivosti mikro i malih poduzeća osiguranjem zajedničkih službi za marketing, nabavu ili druge poslove te im pomažu da postanu izvori inovacije;

50.

vjeruje da treba uspostaviti službe za pomoć pri osnivanju zadruga kako bi se podržalo stvaranje novih zadruga; nadalje vjeruje da na nacionalnoj i europskoj razini treba ohrabriti inicijative kojima se promiče zadružni model među novim potencijalnim poduzetnicima (npr. u sklopu sveučilišnih nastavnih programa);

51.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

26.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 75/41

—

uzimajući u obzir priopćenje Komisije pod nazivom „Inovacijama do održivog rasta: biogospodarstvo za Europu” (COM(2012)0060),

—

uzimajući u obzir priopćenje Komisije pod nazivom „Europa 2020.: Europska strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. svibnja 2012. o resursno učinkovitoj Europi, (1)

—

uzimajući u obzir priopćenje Komisije pod nazivom „Rješavanje izazova na robnim tržištima i sa sirovinama” (COM(2011)0025) te njezino rješenje od 13. rujna 2011. u vezi s ovim priopćenjem, (2)

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća tijekom britanskog predsjedanja 2005. godine („Europsko biogospodarstvo utemeljeno na znanju”), za vrijeme njemačkog predsjedanja 2007. („Na putu prema biogospodarstvu utemeljenome na znanju”) za vrijeme belgijskog predsjedanja 2010. („Europsko gospodarstvo utemeljeno na znanju: ostvarenja i izazovi”),

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravstvo i sigurnost hrane te mišljenja Odbora za razvoj, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za industriju, istraživanje i energetiku te Odbora za regionalni razvoj (A7-0201/2013),

A.

budući da se predviđa rast svjetskog stanovništva sa 7 milijardi na više od 9 milijardi do 2050. godine, potražnja hrane porast će za oko 70 %, uz veliki pritisak na vodne resurse;

B.

budući da smo suočeni s oskudicom svjetskih prirodnih zaliha, povećana potražnja obnovljivih izvora sirovina i globalne posljedice na klimatske promjene zahtijevaju djelotvornije iskorištavanje resursa;

C.

budući da će dugotrajan, inovativan i učinkovit pristup osigurati ne samo veću održivost nego i potporu za ruralni i regionalni razvoj, moguće smanjenje emisije stakleničkih plinova, veću održivost proizvodnog ciklusa te širenje inovacija u industriji diljem cijelog lanca vrijednosti;

D.

budući da će prijelaz na održivu ekonomiju ojačati konkurentnost europske industrije i poljoprivrednog sektora, povećati gospodarski rast, a time i omogućiti znatan porast razine zaposlenosti u Europi;

E.

budući da uspješno europsko biogospodarstvo ovisi o dostupnosti održivo upravljanih i usmjerenih zaliha hrane (poljoprivreda, šumarstvo i biorazgradivi otpad);

F.

budući da biogospodarstvo EU-a već bilježi preokret od gotovo 2 bilijuna EUR, a znatan rast očekuje se i od održive primarne proizvodnje, prerade hrane, industrijske biotehnologije i biorafinerija;

1.

pozdravlja priopćenje Komisije pod nazivom „Inovacijama do održivog rasta: biogospodarstvo za Europu” i u njemu iznešenoga akcijskog plana za provedbu strategije biogospodarstva;

2.

smatra da biogospodarstvo omogućuje proizvodnju industrijske i potrošačke robe uz niže troškove, upotrebljavajući manje energije i manje zagađujući okoliš;

3.

dijeli stajalište da se prijelaz na pametno, održivo i uključivo biogospodarstvo treba temeljiti ne samo na proizvodnji obnovljivih prirodnih resursa s malim utjecajem na okoliš nego i na ekološkom, ekonomskom i socijalno održivom korištenju tih sredstava, održavajući korištenje biotičkih izvora unutar granica obnovljivosti ekosustava;

4.

naglašava da je sada potrebno hitno djelovati kako bi se podržale inovacije i ulaganja u nove tehnologije te novi poslovni modeli i stvorili poticaji koji će gospodarstvu donijeti dugoročnu korist; naglašava ključnu ulogu privatnog sektora u ostvarivanju održivoga gospodarskog rasta;

5.

smatra da je biogospodarstvo preduvjet za ostvarivanje ciljeva strategije Europa 2020., točnije, inicijativa „Unija inovacija” i „Resursno učinkovita Europa”;

6.

pozdravlja potporu Komisije radikalnoj promjeni u pristupu EU-a proizvodnji, potrošnji, preradi, skladištenju, recikliranju i odlaganju bioloških resursa;

7.

ističe da iako je 22 milijuna ljudi već zaposleno u biogospodarstvu, što iznosi 9 % od broja ukupno zaposlenih u EU-u, ono ima velik potencijal da zaposli još milijune;

8.

podupire prijedlog Komisije o sastavljanju radne skupine i vodiča o bioindustrijama u kojemu treba naglasiti doprinos obnovljivih izvora i biotehnologije za održivi razvoj i poticanje regija i gospodarskih subjekata na razvoj novih inovacija u biogospodarskom sektoru;

9.

poziva države članice da razviju nacionalne i regionalne planove biogospodarskog djelovanja te zahtijeva od Komisije da predstavi Parlamentu polugodišnje izvješće o primjeni biogospodarstva;

10.

naglašava da je EU globalni vođa na raznim područjima bioznanosti i biotehnologije; smatra da će prijelaz na biogospodarstvo omogućiti Europi da poduzme velike korake naprijed u smislu gospodarstva sa smanjenim udjelom ugljika, u smislu inovacija i konkurentnosti te poboljšati svoju ulogu na međunarodnoj sceni;

11.

naglašava važnost i golem potencijal resursne i energetske učinkovitosti; naglašava potrebu „proizvoditi više s manje” kako bi biogospodarstvo ostalo održivo;

12.

zauzima stajalište da biogospodarstvo za Europu ne smije samo zamijeniti sadašnje gospodarstvo temeljeno na fosilnim gorivima ili ponavljati trenutačno razorno ponašanje i obrasce potrošnje, nego bi trebalo prerasti u učinkovitiji i održiviji model koji uzima u obzir služenje društvu i okolišu kroz sve biogospodarske vrijednosne lance;

13.

pozdravlja reviziju u tijeku o Unijinu zakonodavstvu o biogorivima kako bi se ublažili negativni učinci neizravne emisije zbog promjena u načinu korištenja zemljišta te promoviralo tržište i razvoj naprednih biogoriva koja bi omogućila veću iskoristivost neprehrambenih sirovina poput otpada, ostataka, lignoceluloznih i celuloznih materijala;

14.

podsjeća da uvjete neizravne emisije zbog promjena u načinu korištenja zemljišta za biogoriva i biotekućine, kao i obvezujuće kriterije održivosti u korištenju čvrste i plinovite biomase treba uključiti u Direktivu o obnovljivim izvorima energije i Direktivu o kvaliteti goriva; poziva Komisiju da predloži Direktivu o okviru biomase koja bi obuhvatila sve primjene biomase (energija, goriva, materijali i kemikalije) i uvela hijerarhiju biomase;

15.

potiče Komisiju da nastavi istraživanje i razvoj koordinacije između država članica i između različitih sektora te posebno naglasi potrebu istraživanja procjene održivih granica biotičkih resursa, uzimajući u obzir funkcije ekosustava, prirodne prehrambene lance, kao i ljudsku potražnju hrane;

16.

poziva na detaljnije istraživanje da bi se utvrdile socijalne i ekološke prilike, kao i potencijalni troškovi biogospodarstva, uzimajući u obzir moguće različite utjecaje i pogrešne metode korištenja biogospodarstva u smislu korištenja oskudnih prirodnih resursa, rizik od štete u okolišu i gubitak bioraznolikosti te mogućnost za očuvanje;

17.

podupire uspostavu radne skupine biogospodarskih stručnjaka kako bi unaprijedili sinergiju i povezanost politika i inicijativa te biogospodarski opservatorij s namjerom promicanja uzajamnog učenja, osiguravajući neprestanu razmjenu znanja i informacija između istraživačkih instituta, tvrtki, institucija, sveučilišta, regionalnih gospodarstvenika, poljoprivrednika i građana u ruralnim područjima te ubrzanja razvoja pravnog okvira radi povećanja i omogućivanja istraživanja, njihove primjene i komercijalizaciju inovacija;

18.

podsjeća na važnost primjene načela opreznosti u korištenju biotehnologija, posebno na području genetski manipuliranih organizama i sintetske biologije;

19.

smatra da je potrebno uspostaviti multidisciplinarno i međusektorsko informiranje te programe osposobljavanja kako bi rezultati istraživanja postali dostupni dionicima, uključujući potrošače, te stvarajući mogućnosti za povećanje svijesti i uključivanja;

20.

poziva da se ukinu postojeće prepreke inovacijama duž vrijednosnog lanca, posebno brzim i znanstveno utemeljenim postupcima EU-a za odobravanje biotehnoloških proizvoda i mnogo brži pristup tržištu;

21.

poziva Komisiju da predloži praktične mjere regionalno sveobuhvatnog dosega u promicanju proizvodnje i potrošnje biogospodarskih proizvoda na regionalnoj razini;

22.

naglašava da biogospodarstvo zahtijeva razvijanje i daljnju integraciju vještina, novih znanja i disciplina kako bi se uhvatilo u koštac s društvenim promjenama u vezi s biogospodarstvom, promicanjem konkurentnosti, rasta i otvaranja radnih mjesta, zadovoljavanjem industrijskih potreba i osiguravanjem boljeg podudaranja vještina i radnih mjesta;

23.

naglašava da biogospodarstvo zahtijeva prvorazredne stručnjake i kvalificiranu radnu snagu; zadržava stajalište da je potrebno ulagati u strukovnu izobrazbu i visoko obrazovanje u regijama Europske unije, uzimajući u obzir posebne odlike regija; ističe da sustavi širokog obrazovanja i izobrazbe u regijama potiču i širenje poslovanja;

24.

pozdravlja proračun od 4,5 miljarde EUR koje je predložila Komisija u svojem Okvirnom programu za istraživanje (Horizon 2020.) i nada se da će proračun biti dostupan svim sektorima i biogospodarskim instrumentima, a u svrhu daljnjeg poboljšanja inovacija, uključujući istraživanja granica ekosustava, ponovnu upotrebu i recikliranje biomaterijala;

25.

smatra da su biorafinerije temeljene na lokalnom održivom biomaterijalu koji ne uključuje hranu ili upotrebe u druge, još vrednije svrhe ključan alat za provedbu postupaka pretvorbe neiskorištenih postrojenja i revitalizacije krizom pogođenih područja kroz inovativne postupke i ulaganja prema kružnom gospodarstvu te se nada da će se ova uloga i dalje poticati;

26.

naglašava da su potrebne dovoljne količine održivih sirovina za uspješan rad biorafinerija u Europi; ističe kako će to zahtijevati poboljšanje infrastrukture za skladištenje i prijevoz te razvijanje potrebne logistike;

27.

ističe da postoji samo ograničen broj demonstracijskih postrojenja u Europi te da su potrebna veća ulaganja kako bi europske industrije zadržale vodeću ulogu u sektoru biorafinerija; poziva Komisiju i države članice da podupru pilot-projekt i demonstracijske aktivnosti za postupno povećanje proizvoda i postupaka;

28.

naglašava da biogospodarske politike moraju biti bolje osmišljene kako bi se osiguralo kaskadno korištenje biomasa; sukladno tome poziva na razvoj pravnog instrumenta koji će utrti put učinkovitijem i odživom korištenju ovoga dragocjenog resursa; naglašava da takav instrument treba uspostaviti načelo kaskadnog korištenja unutar piramide biomasa, uzimajući u obzir njegove različite segmente, te ga jačati na njegovim najvišim razinama; ističe da bi takav pristup vodio do hijerarhijskoga, pametnoga i učinkovitog korištenja biomase, aplikacija s dodanom vrijednošću te pratećih mjera poput koordinacije istraživanja duž cijeloga vrijednosnog lanca;

29.

smatra da je potrebno osigurati integrirani, koherentni, međusektorski i interdisciplinarni pristup biogospodarstvu te poziva na usklađivanje raznih uključenih politika EU-a i vodećih načela koji se na njih odnose, kao npr. načelo predostrožnosti, u različitim sektorima (Plan za učinkovitije iskorištavanje resursa; Unija inovacije; Inicijativa za sirovine; Horizon 2020.; Program zaštite okoliša 2020.; Kohezijska, zajednička poljoprivredna i zajednička ribarska politika; Direktiva o obnovljivim izvorima energije, o vodnom okviru, okviru otpada i o ambalaži; te posebne mjere o biootpadu); smatra da je također potrebno uspostaviti jedinstveno, dugoročno i stabilno regulatorno okruženje, kako na razini Unije, tako i na nacionalnoj razini, usmjereno na promicanje ulaganja u biogospodarstvo u Europi;

30.

poziva Komisiju da donese propise o financijskim instrumentima da bi poduprla predkomercijalna ulaganja, pretvorila rezultate istraživanja u komercijalne uspjehe i omogućila inovativnim tvrtkama, osobito za malo i srednje poduzetništvo, da pronađu financijske i druge instrumente potpore kojima se potiče razvoj biogospodarstva, primjerice kroz korištenje Regionalnih i strukturnih fondova i sredstava Europske investicijske banke za podjelu rizika, kroz povećanu koherentnost između različitih EU fondova istraživanja i inovacije, a kroz osnivanje sustava „sve na jednom mjestu” za informacije o inicijativama o gospodarstvu potpuno utemeljenom na ekologiji, s namjerom postizanja najvećeg mogućeg utjecaja; priznaje teškoće i financijske rizike u vezi s komercijalizacijom inovacija biogospodarstva i njihovim stavljanjem na tržište;

31.

poziva na razvoj industrijske infrastrukture i optimiziranih lanaca opskrbe bioproizvodima u ruralnim i obalnim područjima radi stvaranja novih radnih mjesta u poljoprivredi, šumarstvu, akvakulturi; poziva da se u ovu svrhu stavi na raspolaganje Europski fond za ruralni razvoj te da se to obavi na način da se smanji, a ne poveća onečišćenje okoliša i smanjenje bioraznolikosti;

32.

poziva na ciljane i specifične akcije radi smanjenja složenosti i trajanja birokratskih postupaka odobrenja koji kompliciraju postupke razvoja biorafinerija, osobito akcije koje potiču prijenos inovativnih, naprednih tehnologija izvan EU-a;

33.

odobrava korištenje modela javno-privatnog partnerstva (JPP), izvođenje odgovarajućih pouka iz problema koji su se pojavili u prethodnim primjenama iste formule u drugim sektorima; poziva Komisiju da izdvoji odgovarajuće resurse za razvoj i rast takvih partnerstva, u uvjerenju da je to ključna metoda za omogućivanje stvaranja novih vrijednosnih lanaca, jačanje postojećih lanaca i olakšavanje ulaganja u tehnologije i prototipove koji mogu prenijeti rezultate istraživanja na tržište;

34.

slaže se s potrebom za pristupom na više razina te poziva na pridavanje veće pozornosti regionalnim i lokalnim dimenzijama biogospodarstva te inicijative „odozdo prema gore”; pozdravlja uspostavu, na regionalnoj i nacionalnoj razini te razini EU-a, biogospodarskih platformi koje mogu izmjeriti napredak u danom sektoru i omogućiti razmjenu znanja i najbolje primjere iz prakse, s namjerom da se osigura ravnomjeran razvoj biogospodarstva diljem EU-a; poziva i Komisiju da uključi stručnjake u sektor i u sva predmetna područja na koja se to odnosi, uz već prisutne predstavnike potrošača i građana; ističe da regionalna gospodarstva imaju ključnu ulogu u ostvarivanju pametnog, održivog i uključivog rasta;

35.

smatra da su inicijative „odozdo prema gore” važne u stvaranju biodruštva te da je presudan pristup usmjeren prema poslovanju i potražnji, u kombinaciji s pristupom usmjerenim prema vladi; smatra da za regionalne inicijative trebaju biti osigurane odgovarajuće mogućnosti; poziva Komisiju da podupre takve mreže i klastere radi promicanja izmjene iskustava;

36.

poziva Komisiju da financijsko izvješće o inovacijama usmjeri u skladu s Unijom inovacija, uključujući i priroritete Horizona 2020., potičući da se rezultati istraživanja pripreme za tržište, premošćujući takozvanu „dolinu smrti” istraživanja u Europi;

37.

smatra da postoji niz izvrsnih alata (javna nabava, standardizacija, porezni poticaji, sustavi certificiranja i posebno etiketiranje) koji mogu osigurati dovoljan priljev održivih i visokokvalitetnih bioproizvoda te pružiti resursno učinkovit sustav proizvodnje; smatra da je potrebna reforma postojećeg zakonodavstva; poziva Komisiju da razvije kriterije održivosti za upotrebu biomase, na kojima se trebaju temeljiti alati kreiranja tržišta;

38.

naglašava da se biogospodarstvo koje se oslanja na iskorištavanje prirodnih resursa umjesto energije iz fosilnih goriva treba voditi valjanim političkim okvirom koji uzima u obzir ne samo gospodarsku održivost nego i socijalne i ekološke čimbenike održivosti;

39.

mišljenja je da je bitno uključiti i informirati potrošače o izboru bioproizvoda i usluga; u tom se smislu nada da će takvi proizvodi postati standardizirani na temelju dovoljnih kriterija održivosti u EU-u, uzimajući u obzir da bi to bio alat za promoviranje unosnoga europskog tržišta pomoću ovih proizvoda;

40.

smatra da se životni vijek bioproizvoda ne može umjetno skratiti; proizvod bi trebao biti izgrađen za najdulji mogući životni vijek;

41.

ističe da će biogospodarstvo dati važan doprinos razvoju ruralnih i obalnih područja; smatra da će sinergija i bliska suradnja duž vrijednosnog lanca, uključujući lokalne proizvođače poljoprivrednih i šumarskih sirovina i biorafinerija, pomoći u jačanju konkurentnosti i povećati profitabilnost ruralnih regija; naglašava potrebu razvijanja dugoročne biogospodarske strategije, vodeći računa o potrebi da se osigura sigurnost hrane;

42.

zahtijeva da se razvijeni biološki i biotehnološki postupci mogu upotrijebiti u obnovljivim bioizvorima iz otpada i neprehrambenih usjeva te kao dijelovi postojećega poljoprivrednog i šumarskog poslovanja;

43.

ostaje pritom da je jedno od vodećih načela biogospodarstva poboljšanje učinkovitosti resursa i smanjenje ovisnosti o uvozu sirovina, energije i neobnovljivih prirodnih resursa; upućuje na važnost šumarskog sektora i drugih bioindustrija te ostaje pri tome da obnovljivi prirodni resursi i sirovine bez udjela ugljika, kao npr. drvo i vlakna drva, mogu zamijeniti neobnovljive fosilne sirovine; ističe da biogospodarska industrija proizvodi mnogo proizvoda visoke vrijednosti, kao npr. kemikalije, lijekove, plastiku i ostale nove inovativne materijale, te da otvara radna mjesta; naglašava potencijal biotehnologija temeljenih na morskim resursima;

44.

poziva Komisiju na promicanje mjera za povećanje potencijala repromaterijala na održivi način, na bolju mobilizaciju takvog repromaterijala, sakupljanje biorazgradivog otpada – uz izbjegavanje odviše čestog prijevoza – i osiguravanje da upotreba biomase ostane u ekološkim okvirima te da ne smanjuje funkciju spremnika ugljika; smatra da je u ovom kontekstu nužno hitno uspostaviti kriterije održivosti upotrebe energije biomasa za resursno učinkovitije svrhe, sprečavajući da poticaji za transformaciju biomasa u energiju naruše tržište i smanje dostupnost proizvođačima;

45.

smatra da je važno ulagati u biogospodarske opskrbne lance da bi se zajamčila dostupnost sirovina; tvrdi da biogospodarske strategije trebaju poticati ne samo učinkovitu upotrebu kućanskog i komunalnog otpada nego i oporavak poljoprivrednih i šumarskih nusproizvodnih tokova i ostataka; poziva na izradu boljeg zakonodavstva koje bi nudilo pravnu sigurnost i snažnu potporu održivoj upotrebi biogospodarskih resursa te na iskorištavanje sirovina i uspostavu politika, u svakom smislu, na fleksibilnom dugoročnom pristupu koji promiče ulaganja;

46.

smatra da, u skladu sa smjernicama nove europske strategije industrijske politike, biogospodarstvo može bitno pridonijeti borbi protiv deindustrijalizacije koja trenutačno pogađa Europu i preokrenuti taj postupak novim strategijama za poticanje tržišta i vraćanje konkurentnosti regionalnog sustava;

47.

preporučuje Komisiji da ekološki štetne subvencije definira kao „rezultat vladine aktivnosti koja daje prednost potrošačima ili proizvođačima da bi dopunila njihove prihode ili smanjila troškove, ali ujedno i diskriminira valjane prakse zaštite okoliša” (3); poziva Komisiju i države članice da na temelju ove definicije donesu, bez odgode te najkasnije do 2014., konkretne planove za postupno ukidanje subvencija štetnih za okoliš do 2020., uključujući subvencije koje potiču neučinkovitu upotrebu obnovljivih izvora i subvencije za fosilna goriva te izvješće o napretku putem Državnih reformskih programa; u ovom kontekstu, zabrinut je da subvencije za upotrebu biomaterijala kao energije već potkopavaju učinkovitost resursno učinkovitih ciljeva;

48.

bilježi sa zabrinutošću da porast potražnje za biomasom, osobito drvima, može izazvati široko krčenje šuma u zemljama u razvoju, gdje se emisije stakleničkih plinova ne obračunavaju na temelju Protokola iz Kyota; ističe da se, iako to može utjecati na kvalitetu tla, vodne cikluse i bioraznolikost, povećava pritisak na globalne sporazume, kao npr. Konvenciju o biološkoj raznolikosti (CBD) i UN-ov Zajednički program o smanjenju emisije ugljika iz deforestacije i degradacije šuma u zemljama u razvoju (REDD); jednako tako strahuje, uzimajući u obzir da su sustavi upravljanja zemljom slabi u mnogim zemljama u razvoju, da bi porast potražnje za proizvodima od drva mogla izazvati ilegalne sječe i time slabljenje dobrovoljnih partnerskih ugovora pod akcijskim planom provođenja zakona, upravljanja i trgovanja na području šuma (FLEGT);

49.

ističe da će prijelaz na biogospodarstvo pridonijeti daljnjoj integraciji ishoda Rio+20 u politike Europske unije; smatra da EU treba dodatno pojačati svoj doprinos inicijativama koje olakšavaju prijelaz prema uključivom zelenom gospodarstvu na međunarodnoj razini;

50.

poziva Europsku uniju da postane radno središte međunarodnog istraživanja i inovacije na području biogospodarskog istraživanja; navodi da će novi proizvodi, postupci i usluge temeljene na obnovljivim izvorima energije unaprijediti konkurentnost europske industrije i učiniti je međunarodnim predvodnikom;

51.

ocjenjuje da je ključno razvijati međunarodno pravno obvezujuće održive standarde u svim sektorima gdje se upotrebljava biomasa, kao i obvezujuće održive kriterije upravljanja šumama; preporučuje Europskoj uniji da nastavi s donošenjem multilateralnih sporazuma i pruži, osobito najmanje razvijenim zemljama, institucionalnu i tehničku potporu postupku osiguravanja održive upotrebe biomase;

52.

smatra da će model biogospodastva koji je razvijen unutar ove strategije riješiti kritična pitanja koja o tome ovise i, dugoročno, pokrenuti obrasce proizvodnje, potrošnje, razvoja i načina života koji su održivi i učinkoviti, ponovno pokrećući postupak europskog rasta kao rezultata nove sinteze između gospodarstva, okoliša i socijalnih kvaliteta;

53.

nalaže svojem predsjedniku da ovu rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

26.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 75/47

—

uzimajući u obzir članke 310., 311., 312. i 323. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 23. listopada 2012. o interesima za postizanje pozitivnog ishoda u postupku odobrenja Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) 2014. – 2020. (1),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 13. ožujka 2013. o zaključcima Europskog vijeća od 7. i 8. veljače 2013. u vezi s Višegodišnjim financijskim okvirom (2),

—

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća usvojene 8. veljače 2013.,

—

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća usvojene 28. lipnja 2013.,

—

uzimajući u obzir članak 110. stavke 2. i 4. Poslovnika,

1.

pozdravlja politički dogovor postignut 27. lipnja 2013. nakon dugih i napornih pregovora na najvišoj političkoj razini između Europskog parlamenta, Predsjedništva Vijeća i Europske komisije o VFO-u 2014. – 2020.; uzima u obzir značajne napore irskog predsjedništva za postizanje ovog dogovora;

2.

ističe da je, zahvaljujući upornosti Europskog parlamenta u pregovorima, po prvi put usvojeno više odredbi što će biti važno za postizanje da nov financijski okvir bude operativan, dosljedan, transparentan i da bolje odgovara na potrebe građana; posebno naglašava nove odredbe u vezi s preispitivanjem VFO-a, fleksibilnosti, vlastitim sredstvima te jedinstvom i transparentnosti proračuna, koji predstavljaju ključne prioritete Europskog parlamenta u pregovorima;

3.

spreman je staviti Uredbu o VFO-u i novi Međuinstitucionalni sporazum na glasovanje u ranu jesen čim budu ispunjeni svi potrebni tehnički i pravni uvjeti za dovršavanje relevantnih tekstova tako da oni odražavaju opću suglasnost između Vijeća i Parlamenta;

4.

međutim, ponavlja svoje stajalište utvrđeno u rezoluciji o VFO-u od 13. ožujka 2013. da se glasovanje o suglasnosti za Uredbu o VFO-u ne može odobriti prije no što postoji apsolutno jamstvo da će se u potpunosti platiti neplaćena potraživanja za 2013.; stoga očekuje od Vijeća da donese službenu odluku o NIP-u br. 2/2013 u iznosu od 7,3 milijardi EUR najkasnije na Vijeću ECOFIN koje će se održati 9. srpnja 2013.; ustraje na tome da se Vijeće drži svoje političke obveze da bez odgode usvoji sljedeću izmjenu proračuna kako bi se izbjegao svaki manjak odobrenih sredstava za plaćanje koji bi mogao prouzročiti strukturni deficit u proračunu EU-a pri kraju 2013.; navodi da Europski parlament neće dati svoju suglasnost na Uredbu o VFO-u ili neće usvojiti Proračun 2014. sve dok Vijeće nije donijelo tu novu izmjenu proračuna kojom se pokriva preostao deficit koji je utvrdila Komisija;

5.

nadalje, ističe da Uredba o VFO-u ne može biti zakonski usvojena sve do trenutka kada se postigne politički dogovor o relevantnoj pravnoj osnovi, posebno o točkama koje se također odražavaju u Uredbi o VFO-u; izražava spremnost da se pregovori o pravnoj osnovi za višegodišnje programe što prije završe i ponovno potvrđuje poštovanje načela „ništa nije dogovoreno dok sve nije dogovoreno”; ustraje na potpunom poštovanju zakonodavnih ovlasti Parlamenta koje su mu dodijeljene Ugovorom iz Lisabona i poziva Vijeće da pravilno pregovara o svim takozvanim „dijelovima vezanim uz VFO” pravne osnove; pozdravlja do sada postignute političke dogovore o nekoliko novih višegodišnjih programa EU-a;

6.

uzima u obzir fiskalnu konsolidaciju s kojom se suočavaju države članice; međutim, smatra da ukupan obujam sredstava sljedećeg VFO-a o kojemu je odlučilo Europsko vijeće neće biti dovoljan za ostvarenje političkih ciljeva EU-a i potrebe za osiguravanjem uspješne provedbe strategije Europa 2020.; zabrinut je što ta razina sredstava možda nije dovoljna za opskrbljivanje EU-a s potrebnim sredstvima za oporavak od trenutačne krize na usklađen način i osnažen izlazak iz nje; žali što države članice nastavljaju podcjenjivati ulogu proračuna EU-a i njegov doprinos jačanju gospodarskog upravljanja i fiskalnog usklađivanja diljem EU-a; nadalje, izražava strah što će tako niske gornje granice VFO-a znatno smanjiti bilo kakav manevarski prostor za Europski parlament tijekom godišnjeg proračunskog postupka;

7.

u tom kontekstu daje važnost obveznim preispitivanjima i kasnijim promjenama sljedećeg VFO-a do kraja 2016. kako bi se sljedećoj Europskoj komisiji i sljedećem Europskom parlamentu omogućilo ponovno ocjenjivanje političkih prioriteta EU-a, prilagodba VFO-a novih izazovima i potrebama te vođenje računa o zadnjim makroekonomskim prognozama; ustraje na tome da uz obvezno preispitivanje koje će provesti Komisija na rashodovnoj i prihodovnoj strani proračuna EU-a bude priložen zakonodavni prijedlog za promjenu Uredbe o VFO-u, kako je navedeno u izjavi Komisije u prilogu Uredbe o VFO-u; namjerava obvezno preispitivanje VFO-a učiniti ključnim zahtjevom za imenovanje novog predsjednika Komisije;

8.

ponavlja ključnu važnost pojačane fleksibilnosti VFO-a 2014.-2020., s ciljem potpunog iskorištavanja gornjih granica VFO-a za obveze (960 milijardi EUR) i plaćanja (908,4 milijardi EUR) koje nameće Europsko vijeće; stoga pozdravlja odobrenje Vijeća za dva ključna prijedloga koje je iznio Europski parlament i koji se odnose na stvaranje ukupne razlike do gornje granice za plaćanje i ukupne razlike do gornje granice za obveze, a koji će dopustiti automatsko prenošenje neiskorištenih odobrenih sredstava iz jedne financijske godine u drugu; međutim, žali zbog ograničenja koje nameće Vijeće (u vremenu ili iznosu), a koje bi moglo spriječiti potpuno iskorištavanje ovih instrumenata; smatra da bi poboljšavanje ovih mehanizama trebalo biti sastavni dio postizborne revizije VFO-a koju predlaže Komisija;

9.

naglašava da bi nova pravila o fleksibilnosti za obveze tijekom VFO-a 2014. – 2020. trebala osloboditi dodatna odobrena sredstva za programe povezane s rastom i zapošljavanjem, a posebno Inicijativom za zapošljavanje mladih, kako bi se osiguralo kontinuirano financiranje i što je moguće učinkovitije iskoristilo dogovorene gornje granice;

10.

pozdravlja pojačana odobrena sredstva na početku razdoblja 2014. – 2015. za Inicijativu za zapošljavanje mladih i ustraje na tome da će dodatna odobrena sredstva biti potrebna od 2016. kako bi se osigurala održivost i učinkovitost tog programa;

11.

ističe da će, kao rezultat ustrajanja Europskog parlamenta, ulaganje sredstava za financiranje za Obzor 2020., Erasmus i COSME također biti pojačano na početku razdoblja 2014. i 2015. kako bi se smanjila praznina u financiranju između odgovarajućih dodijeljenih sredstava u proračunu za 2013. i 2014. uz to ustraje da je ključno da daljnje financiranje bude dostupno i za Digitalni program.

12.

pozdravlja činjenicu da je omogućeno dodatno povećanje od najviše 1 milijarde EUR predviđeno za program raspodjele hrane za one države članice koje žele koristiti to povećanje radi potpore najugroženijim osobama u Uniji; očekuje da će se Vijeće i Parlament što prije složiti oko konkretnih načina provedbe ove obveze u okviru tekućih pregovora o pravnoj osnovi za ovaj program;

13.

ne odobrava to što Vijeće nije bilo u mogućnosti učiniti nikakav napredak u reformiranju sustava vlastitih sredstava na temelju zakonodavnih prijedloga koje je iznijela Komisija; naglašava da bi se proračun EU-a trebao financirati iz izvornih vlastitih sredstava kako je previđeno Ugovorom, i navodi svoju predanost reformi kojom će se smanjiti udio doprinosa proračunu EU-a utemeljenih na BND-u do najviše 40 %; stoga očekuje dogovor među trima institucijama oko Zajedničke izjave o vlastitim sredstvima kako bi se omogućilo postizanje opipljivog napretka, posebno u pogledu preispitivanja/revizije VFO-a sredinom provedbenog razdoblja; stoga poručuje da se sazove skupina na visokoj razini za vlastita sredstva za vrijeme službenog usvajanja Uredbe o VFO-u sa zaduženjem da ispita sve vidove reforme sustava vlastitih sredstava;

14.

pozdravlja ishod pregovora o jedinstvu i transparentnosti proračuna EU-a; smatra da će svaki mogući „proračun područja eura” koji bi mogao biti predviđen u budućnosti biti ili uključen u proračun EU-a ili mu priložen;

15.

duboko žali što je postupak koji je doveo do dogovora o VFO-u 2014. – 2020. ustvari imao učinak oduzimanja Parlamentu pravih proračunskih ovlasti koje su predviđene UFEU-om; smatra da brojni sastanci održani tijekom prošlih nekoliko godina između njegova izaslanstva i uzastopnih predsjedništava Vijeća na marginama važnih sjednica Vijeća za opće poslove te njegovo sudjelovanje na neslužbenim sastancima Vijeća koji su se bavili VFO-om nisu imali nikakvu jasnu svrhu jer nisu imali nikakav utjecaj na duh, kalendar ili sadržaj pregovora ili stajalište Vijeća, uključujući potrebu za razlikovanjem zakonodavnog od proračunskih vidova dogovora o VFO-u;

16.

stoga poziva Odbor za proračune da u suradnji s Odborom za ustavna pitanja donese potrebne zaključke i predloži nov prijedlog o načinima tih pregovora kako bi se osigurala demokratska i transparentna narav cijelog proračunskog postupka;

17.

Nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji, nacionalnim vladama i parlamentima država članica te drugim zainteresiranim institucijama i tijelima.

26.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 75/49

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju o sigurnosti u prometu na cestama u Europi od 2011. do 2020. donesenu 27. rujna 2011. (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. prosinca 2011. o planu za jedinstveni europski prometni prostor – ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima (2),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije naslovljenu „Ususret europskom području sigurnosti na cestama: smjernice za politiku o sigurnosti na cestama za razdoblje od 2011. do 2020.” (COM(2010)0389),

—

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije naslovljen „O provedbi 6. cilja političkih smjernica Komisije o sigurnosti u prometu na cestama od 2011. do 2020. – prvi važni koraci prema strategiji o ozlijeđenima” (SWD(2013)0094),

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija naslovljeno „Političke smjernice o sigurnosti u prometu na cestama od 2011. do 2020.” (3),

—

uzimajući u obzir „Svjetsko izvješće o sprečavanju ozljeda u prometu na cestama” koje su 2004. zajednički objavile Svjetska banka i Svjetska zdravstvena organizacija,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. srpnja 2012. o e-Pozivu: novoj službi 112 za građane (4),

—

uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o „Sigurnosti u prometu na cestama od 2011. do 2020. – prvim važnim koracima prema strategiji o ozlijeđenima” (O-000061/2013 – B7-0211/2013),

—

uzimajući u obzir članak 115. stavak 5. i članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da je 2011. u prometnim nesrećama u Europskoj uniji više od 30 000 ljudi poginulo i da je zabilježeno gotovo 1 500 000 ozlijeđenih (od čega više od 250 000 s teškim ozljedama);

B.

budući da na svaku nesreću sa smrtnim ishodom dolaze još četiri nesreće s trajnim invaliditetom, 40 s lakšim ozljedama i 10 s težim ozljedama;

C.

budući da se više od polovine svih teških nesreća događa u gradskim područjima i da one ponajviše uključuju pješake, motocikliste, bicikliste (što obuhvaća i korisnike električnih bicikala) i ostale ugrožene sudionike u cestovnom prometu;

D.

budući da su glavni uzroci nesreća i teških ozljeda u cestovnom prometu kvarovi na opremi, tehničke karakteristike i loše održavanje prometnica te ponašanje vozača, što uključuje i vozačke vještine; budući da je brzina izravno povezana s težinama ozljeda i da neke države članice razmatraju povećanje najveće dopuštene brzine na autocestama;

E.

budući da su prometne nesreće jedan od vodećih razloga hospitalizacije građana EU-a mlađih od 45 godina i da mnoge teške ozljede dovode do cjeloživotnih tegoba ili trajnog invaliditeta;

F.

budući da vrijeme potrebno za reakciju hitnih službi (načelo „zlatnog sata”), uključujući prvu pomoć za spašavanje života, kao i kvaliteta njege imaju veliku ulogu u preživljavanju nesreća;

G.

budući da se procjenjuje da društveno-ekonomski troškovi ozljeda u prometu na cestama za 2012. godinu iznose 2 % BDP-a odnosno oko 250 milijuna EUR (5);

H.

budući da europsko djelovanje u tom smislu pokazuje pozitivne rezultate;

1.

podupire inicijativu Komisije da u sigurnosti u prometu na cestama najveći prioritet imaju teške ozljede;

2.

pozdravlja činjenicu da je Komisija usvojila zajedničku definiciju teških ozljeda za cijelu Europsku uniju, te da se ta definicija temelji na općeprihvaćenoj klasifikaciji ozljeda poznatoj kao „skraćena ljestvica najtežih ozljeda” (eng. Maximum Abbreviated Injury Scale);

3.

poziva države članice da brzo primijene zajedničku definiciju EU-a o teškim ozljedama u prometu na cestama i da na temelju iste prikupe i dostave statističke podatke o vrsti prijevoza, što mora obuhvaćati i ugrožene sudionike u cestovnom prometu, kao i tipovima cestovne infrastrukture za 2014. godinu;

4.

potiče Komisiju da na temelju prikupljenih podataka postavi ambiciozan cilj za smanjivanje ozljeda u cestovnom prometu za 40 % tijekom razdoblja od 2014. do 2020. godine i da globalnu zamisao o „Viziji nula” zadrži kao dugoročni cilj;

5.

vjeruje da razvoj zajedničkog mehanizma za prikupljanje podataka i izvješćivanje ne bi smio biti prepreka za hitne postupke na razini EU-a u svrhu smanjenja broja teško ozlijeđenih na cestama;

6.

pozdravlja prioritete koje je Komisija postavila za razvoj globalne strategije odnosno za bavljenje problemima jačine sudara, strategijom upravljanja nesrećama, prvom pomoći i hitnim službama kao i dugoročnim postupcima rehabilitacije, te poziva na brzu provedbu tih prioriteta;

7.

ističe da niz postojećih zakona i mjera treba bez odgode bolje primjenjivati kako bi se smanjila jačina sudara, povećala sigurnost sudionika u cestovnom prometu i smanjio broj teških ozljeda;

8.

poziva komisiju da preispita svoje zakonodavstvo o pasivnoj i aktivnoj sigurnosti vozila kako bi ga prilagodila najnovijem tehničkom napretku i kako bi poduprla primjenu u vozilo ugrađenih tehnologija za provođenje propisa;

9.

poziva Komisiju da podupre razvoj sigurne i pametne cestovne infrastrukture;

10.

poziva Komisiju da pruži podrobne informacije o načinu na koji su države članice prenijele Direktivu 2011/82/EU o olakšavanju prekogranične razmjene informacija o prometnim prekršajima vezanim uz sigurnost prometa na cestama;

11.

potiče države članice da nastave sa svojim naporima u borbi protiv vožnje pod utjecajem alkohola i droge te u razmjeni najbolje prakse pri ocjenjivanju i rehabilitaciji počinitelja prometnih prekršaja;

12.

primjećuje da pješaci i biciklisti zajedno čine 50 % svih unesrećenih u cestovnom prometu u gradskim područjima te velik dio teško ozlijeđenih;

13.

podržava nadzor i daljnji razvoj tehničkih normi i politika za zaštitu najranjivijih sudionika u cestovnom prometu – starijih osoba, male djece, invalida i biciklista; kao dio usredotočenog napora za promicanje „prava ranjivih sudionika u prometu” u zakonodavstvu EU-a i prometnoj politici;

14.

poziva Komisiju da dostavi pregled gradskih područja s ograničenjem brzine od 30 km/h i učincima tog ograničenja na smanjenje broja poginulih i teško ozlijeđenih;

15.

.poziva države da naglase važnost informativnih i obrazovnih kampanja o sigurnom korištenju bicikla i hodanju te o politikama s ciljem promicanja korištenja bicikala i hodanja budući da je sigurnost biciklista i pješaka u gradskim područjima usko povezana s učestalošću korištenja bicikla i hodanja kao načina prijevoza, po potrebi u kombinaciji s javnom i kolektivnom mobilnošću;

16.

poziva Komisiju da razradi smjernice za sigurnost u cestovnom prometu u gradovima koje bi se mogle uključiti u Održive planove mobilnosti u gradovima i da razmotri povezivanje sufinanciranja projekata gradskog prijevoza koje osigurava EU s Održivim planovima mobilnosti u gradovima koji uključuju ciljeve EU-a za smanjenje poginulih i teško ozlijeđenih na cestama;

17.

potiče države članice da podupru europski broj za pozive u nuždi 112 i da se pridržavaju uvjeta da centri za prijam hitnih poziva u potpunosti profunkcioniraju do 2015. te da što prije provedu kampanju za podizanje svijesti u vezi s uvođenjem tih centara;

18.

pozdravlja prijedlog Komisije da do 2015. i u svim državama članicama osigura obavezno uvođenje javnog sustava e-Poziva na temelju broja 112 u sve nove homologirane automobile uz pridržavanje propisa o zaštiti podataka;

19.

poziva Komisiju da razmatranjem najbolje prakse u državama članicama razmisli o uvođenju „vožnje uz pratnju” za starije maloljetnike;

20.

poziva države članice da sustavno potiču tečajeve iz prve pomoći kao načina za povećanje reakcije prolaznika u slučaju nesreće koji pomažu žrtvama prije dolaska hitnih službi;

21.

poziva države članice da ohrabre suradnju hitnih službi i konstruktora i proizvođača vozila kako bi se osigurala učinkovita intervencija i sigurnost za spasioce i ozlijeđene;

22.

poziva države članice da potaknu provedbu elektroničkog zdravstvenog sustava, a posebno uporabu inteligentnih prijevoznih komunikacijskih sustava u okviru hitnih službi i njihovih vozila;

23.

potiče države članice da u svojim politikama zdravstvenog sektora istaknu važnost njege nakon nesreće i da još poboljšaju dugotrajno bolničko liječenje, njegu nakon otpuštanja iz bolnice i rehabilitaciju, uključujući i njegu ozljeda i psihološku njegu za preživjele i svjedoke prometnih nesreća tako što će, na primjer, osigurati centre za pomoć kako bi im se poboljšala kvaliteta života;

24.

poziva države članice da jačaju svijest o utjecaju teških ozljeda njihovim povezivanjem s drugim mjerama koje imaju društveni utjecaj kao što su razina oštećenja, invaliditeta ili funkcionalne nesposobnosti, te da razrade obrazovne programe o sigurnosti u cestovnom prometu;

25.

daje uputu svom predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

26.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 75/52

—

uzimajući u obzir članak 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) koji utvrđuje vrijednosti na kojima se temelji Unija,