24.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 71/1

1.

EGSO bezrezervno cijeni važan rad civilnog društva u postupanju s izbjeglicama koje bježe iz ratom opustošenih zemalja i koje stoga imaju pravo na zaštitu u skladu sa Ženevskom konvencijom. Bez takvog odgovora, tragična humanitarna situacija koja je nastala u mnogim europskim zemljama mogla je dovesti do kobnih posljedica. Europski gospodarski i socijalni odbor predano će pronositi glas o toj stvarnosti kako bi osigurao da europske institucije, vlade i drugi politički akteri o tome vode dovoljno računa.

2.

EGSO trenutačno organizira posjete radi sastanaka s organizacijama civilnog društva koje nude pomoć izbjeglicama u 11 država članica (Mađarskoj, Poljskoj, Malti, Grčkoj, Njemačkoj, Austriji, Sloveniji, Bugarskoj, Švedskoj, Italiji, Hrvatskoj) i Turskoj, budući da su te zemlje najviše pogođene priljevom izbjeglica. Kao predstavničko tijelo organiziranog civilnog društva i europskih institucija, djelovat ćemo kao njihov glas na europskoj razini.

3.

EGSO smatra da sadašnja situacija od EU-a iziskuje uvođenje sigurnih humanitarnih koridora za izbjeglice iz zemalja koje su zahvaćene ratom i kojima prijete teroristički napadi, i to zajedno sa zemljama s najvećom koncentracijom tih izbjeglica. Povrh toga, potrebno je uspostaviti uistinu zajednički europski sustav azila zasnovan na postupcima usklađenima u cijelom EU-u. To podrazumijeva jednak status azila i međusobno priznavanje odluka o azilu, zajedničku odgovornost i solidarnost kao i napore u pogledu premještanja i preseljenja te revidiranu Dublinsku uredbu. K tomu, potrebni su čvrsti i solidarni sustavi raspodjele tereta, pri čemu bi prvi korak predstavljala uspostava stalnog, pravednog i obvezujućeg sustava prema kojemu se osobe koje traže zaštitu raspoređuju po svim zemljama EU-a. Zbog izvanrednih okolnosti i u skladu s Paktom o stabilnosti i rastu, dodatni troškovi prihvata izbjeglica, nakon temeljitog ispitivanja, ne bi se trebali uračunavati u proračunske deficite država članica.

4.

Osim toga, EGSO je vrlo zabrinut zbog aktualnog narušavanja Schengenskog sporazuma i načela slobodnog kretanja jer je posrijedi jedno od temeljnih postignuća u korist građana EU-a. Važno je primjereno osigurati vanjske granice zemalja schengenskog prostora. Međutim, ponovno postavljanje unutarnjih prepreka i izgradnja zidova neće pridonijeti približavanju građana EU-a i poticanju građanstva EU-a.

5.

Također, od ključne je važnosti osmisliti hitne mjere za rješavanje glavnih uzroka trenutačnog priljeva izbjeglica. EU na tim pitanjima treba raditi zajedno sa zemljama podrijetla i tranzita, a EGSO insistira da Komisija prilikom te suradnje zauzme pristup utemeljen na ljudskim pravima, a ne isključivo na sigurnosti. Naposljetku, EGSO naglašava nužnost uključivanja civilnog društva u dijalog s trećim zemljama.

6.

Sa svojim dugogodišnjim iskustvom na području migracijskih pitanja – posljednjih godina uglavnom u okviru Europskog foruma za integraciju/migracije, EGSO smatra da integracija i uključivanje izbjeglica u naše društvo moraju biti dvosmjerni procesi u kojima ključnu ulogu moraju imati socijalni partneri i druge organizacije civilnog društva, zajedno s vladama i lokalnim vlastima. Prioritet je potrebno dati pristupu tržištu rada te, točnije, priznavanju kvalifikacija, kao i osiguravanju stručnog osposobljavanja i podučavanja jezika, već prema potrebi. Europska unija trebala bi u zemljama prihvata i u EU-u pokrenuti niz mjera kako bi centralizirala prijave za zapošljavanje, osposobljavanje i priznavanje vještina.

7.

Kako bi se stvorio potrebni socijalni konsenzus u čitavoj Europi, ključno je u potpunosti poštovati načelo jednakog postupanja i socijalna prava kako građana EU-a tako i izbjeglica u Europi, s posebnim naglaskom na najugroženije među njima. Rano ulaganje u integraciju izbjeglica u društvo i na tržište rada važno je kako bi se izbjeglicama pomoglo da ponovno izgrade egzistenciju te kako bi se istodobno umanjili potencijalni sukobi s lokalnim stanovništvom i izbjegli veći troškovi u budućnosti. Da bi se to postiglo, adekvatno financiranje lokalnih javnih usluga i civilni dijalog između izbjeglica i lokalnog stanovništva od presudne su važnosti.

24.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 71/3

Izvjestitelj:

Seamus BOLAND

1.1

EGSO prepoznaje činjenicu da je Europska komisija kao prioritet postavila temeljito pojednostavnjenje provedbe zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) te da je već predložila, i nastavit će predlagati, pojednostavnjenje određenih akata Komisije, čime bi razumijevanje i praktična provedba zakonodavstva EU-a postali jednostavniji.

1.2

EGSO smatra da su neophodan dio pojednostavnjenja povećana transparentnost i pravna sigurnost, kao i smanjenje nepotrebne administracije i povezanih troškova za poljoprivrednike, ostale korisnike, organizacije proizvođača i nacionalne uprave.

1.3

Pojednostavnjenja sustava moraju se provesti što je prije moguće, posebice kako bi se poljoprivrednicima olakšalo poslovanje. Bitno je da pojednostavnjenja prati potpora utemeljena na informacijama i obrazovanju.

1.4

EGSO prepoznaje napore koje je Komisija uložila u pojednostavnjenje provedbe novog ZPP-a, uzimajući u obzir obavijesti i odluke država članica. Uz postojeći pristup teško će doći do znatnog pojednostavnjenja ZPP-a za poljoprivrednike, a da se pritom ne dovede u pitanje strogo ispunjavanje zahtjeva. S druge strane, zahtjevi nisu uvijek dosljedni ni opravdani u pogledu njihove istinske koristi za javna dobra i okoliš.

1.5

Inspekcije i moguće kazne moraju biti razmjerne iznosu novca koji je korisnik primio, razlozima neispunjavanja zahtjeva i spremnosti da se poduzmu korektivne mjere. Očiti slučajevi namjerne prijevare moraju se rješavati u okviru uobičajenih postupaka. EGSO preporučuje smanjenje nerazmjera u vidu velikog smanjenja potpora čak i za lakše prekršaje.

1.6

Pri primjeni mjera ekologizacije moraju se uzeti u obzir neočekivani čimbenici poput vremenskih uvjeta, suše ili drugih sličnih događaja koji onemogućuju provedbu tih mjera.

1.7

U slučaju kad su pitanja poput trajnih travnjaka predmet odluka Suda Europske unije, važno je da se pravila utvrđena radi poštovanja presude osmisle na način da se broj propisa smanji, a ne poveća.

1.8

Postojeći zakonodavni proces (Uredba Vijeća popraćena delegiranim i provedbenim aktima) vrlo je složen i građanima teško razumljiv. Potrebno je stoga provesti studiju o tome na koji se način taj sustav može pojednostavniti.

1.9

Nakon uvođenja paušalnog režima u okviru izravnih plaćanja potrebno je revidirati složeni sustav prava na plaćanje.

1.10

Privremeni travnjak trebao bi zadržati status obradivog zemljišta neovisno o tome koliko dugo se koristi kao travnjak.

1.11

Postojećom definicijom „aktivnog poljoprivrednika” ne smije se poljoprivrednike dovoditi u nepovoljan položaj te se definicija treba temeljiti na činjenici da poljoprivrednik zemljište koje zadovoljava uvjete za potpore iskorištava u poljoprivredne svrhe.

1.12

EGSO se slaže da je pojednostavnjenje ZPP-a ambiciozan projekt, osobito ako se uzme u obzir složenost svojstvena politikama za poljoprivredu i ruralni razvoj. Pojednostavnjenje mora biti u skladu s općim ciljevima politike, primjerice:

1.13

Države članice trebaju osigurati da se metodologija za postupanje u vezi sa stopama pogreške osmisli na način da se jamči pravedna provedba.

1.14

Treba odmah razmotriti i uvesti mjere za olakšavanje pristupa mladih poljoprivrednika Programu za mlade poljoprivrednike (eng. Young Farmers Scheme). Treba podupirati pristup mladih poljoprivredi.

1.15

EGSO preporučuje da se utvrdi pravilo za ograničenje povećane birokracije. Primjerice, usvajanje pravila kojim bi se omogućilo ukidanje postojeće uredbe pri predlaganju nove.

2.1

Proračun ZPP-a, koji iznosi 408 milijardi EUR za razdoblje 2014.–2020., predstavlja 38 % ukupnog proračuna EU-a. Prvi stup, u iznosu od 313 milijardi, predstavlja 77 % ukupnih rashoda za ZPP. Izravna plaćanja, u iznosu od 294 milijarde, predstavljaju 94 % prvog stupa.

2.2

U ovom se mišljenju uzimaju u obzir druga mišljenja EGSO-a (1).

2.3

Posljednja velika reforma ZPP-a, dovršena 2013. godine, usuglašena je u postupku suodlučivanja. To znači da je Europski parlament preuzeo ulogu ravnopravnog zakonodavca zajedno s ministrima poljoprivrede, čiji se broj povećao s 15 na 28 u odnosu na prethodnu veliku reformu iz 2003. godine.

2.4

Navodi se da je tijekom prethodne reforme ZPP-a Komisija iznijela prijedlog uredbe o izravnim plaćanjima, a ocjena je pokazala povećanje birokratskog opterećenja od 15–20 %. U isto su vrijeme učinjeni rezovi u proračunu.

2.5

Prethodnih je godina već uvedeno niz izmjena, pri čemu razlika između pojednostavnjenja i dokidanja mjera ZPP-a nije uvijek bila jasna. Primjerice:

2.6

3.1

Ovo razmatračko mišljenje nastavlja se na sudjelovanje povjerenika Phila Hogana na plenarnom zasjedanju EGSO-a u srpnju 2015., tijekom kojeg je izjavio da je njegov glavni prioritet veće pojednostavnjenje ZPP-a, te na popratno pismo Fransa Timmermansa, prvog potpredsjednika Europske komisije, u kojem poziva EGSO na podnošenje razmatračkog mišljenja o pojednostavnjenju ZPP-a.

3.2

Navedeni povjerenik smatra da će se pojednostavnjenjem osigurati smanjenje povećane složenosti ZPP-a i povećanog administrativnog opterećenja koje se nameće poljoprivrednicima, drugim korisnicima i upravljačkim tijelima, a istodobno se neće izgubiti iz vida nijedan izvorni cilj.

3.3

Europska komisija privodi kraju ocjenu svih doprinosa na temelju tri vodeća načela, odnosno da u okviru djelovanja treba:

3.4

Nedvojbeno, proces pojednostavnjenja ne smije ugroziti radna mjesta u tom sektoru.

3.5

Kroz stup ruralnog razvoja ZPP ispunjava važnu ulogu u pogledu socijalne uključenosti, smanjenja siromaštva i gospodarskog razvoja te je od koristi za cijelo stanovništvo ruralnih područja. EGSO izričito pozdravlja prioritete iznesene u članku 5. stavku 6. točkama (a) do (c) Uredbe (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (2): otvaranje radnih mjesta, poticanje lokalnog razvoja i jačanje dostupnosti, korištenja i kvalitete informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Pojednostavnjenje ZPP-a stoga treba osigurati da su odgovarajuća sredstva lako dostupna i da ne podliježu birokratskim preprekama.

3.6

Komisija je pokrenula postupak koji obuhvaća sveobuhvatan pregled svog postojećeg zakonodavstva kako bi se utvrdila područja na kojima su prilagodbe i poboljšanja mogući. Već je primila doprinose država članica, zastupnika u Europskom parlamentu i poljoprivrednih organizacija diljem EU-a. Treba navesti da ti prijedlozi trenutačno broje više od 1 500 stranica. Pregledom dokumentacije može se zaključiti da se prijedlozi dijele u dvije veće kategorije:

3.7

EGSO ističe popis prioritetnih mjera pojednostavnjenja koji su sastavili poljoprivredno vijeće i predsjedništvo. Na tom bi se popisu mogli temeljiti prijedlozi Komisije.

3.8

Komisija nedvojbeno ističe da svaka država članica ima znatnu količinu slobode pri odabiru metodologije za upravljanje ZPP-om i njegovo praćenje te da se pojednostavnjenje može postići razumnim tumačenjem. Međutim, države članice trebaju nastojati unaprijediti proces pojednostavnjenja razmjenom najboljih praksi.

4.1

Opće je prihvaćeno da je pojednostavnjenje neophodno kako provedba ZPP-a nikada ne bi bila složenija nego što je potrebno.

4.2

Komisija namjerava donijeti prijedloge o ekološki značajnim područjima (EFA) na određenim poljoprivrednim gospodarstvima, susjednim ekološki značajnim područjima, naknadama za ekološki značajna područja u slučaju pogrešne prijave i sustavu identifikacije zemljišnih parcela (LPIS).

4.3

Komisija namjerava ocijeniti potencijal za pojednostavnjenje izravnih plaćanja (osobito za ekologizaciju), ruralnog razvoja, programa za voće i povrće te politike kvalitete.

4.4

Komisija također predstavlja paket kojim se obuhvaćaju elementi izravnog plaćanja kao što su mladi poljoprivrednici, vezana potpora te integrirani administrativni i kontrolni sustav (IACS). Te bi se promjene po mogućnosti trebale primjenjivati od godine potraživanja 2016. ili najkasnije do godine potraživanja 2017.

4.5

Pravila u skladu s kojima se travnjak klasificira kao trajan stvaraju probleme pri klasifikaciji privremenog travnjaka kao obradivog zemljišta ili trajnog travnjaka. Trebalo bi biti moguće zadržati status privremenog travnjaka (klasificiranog kao obradivo zemljište) čak i ako poljoprivrednici odluče zemljište neprekidno koristiti kao travnjak pet ili više godina. Time bi se izbjeglo da poljoprivrednici obrađuju zemljište samo kako ono ne bi postalo trajni travnjak. To bi se zemljište stoga moglo dulje koristiti kao travnjak, što je korisno za okoliš.

4.6

Komisija ulaže napore u ambiciozni program pojednostavnjenja tržišnih mjera tako da razrađuje nove delegirane i provedbene akte kako bi se pravila na razini Komisije uskladila s novom Uredbom Vijeća o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda (Uredba o ZOT-u). Cilj je drastično smanjiti broj i složenost tih pravila, ali i osigurati stvarno pojednostavnjenje kako za poljoprivrednike, tako i za gospodarske subjekte.

4.7

Komisija je nedavno provela dvije pravodobne izmjene trenutnih pravila time što je donijela:

4.8

Komisija namjerava iznijeti niz prijedloga o izmjenama koje se mogu provesti u sklopu postojećih smjernica. Primjerice:

5.1

Ekologizacija izravnih plaćanja sad je ključni element reformi zajedničke poljoprivredne politike. Iako poljoprivrednici uče kako se prilagoditi tim promjenama, i dalje se pribojavaju da određene mjere neće biti dovoljno fleksibilne za rješavanje neočekivanih situacija uzrokovanih vremenskim prilikama ili oscilacijama tržišne cijene.

5.2

Podrazumijeva se da će dolaziti do nenajavljenih inspekcija. Međutim, te inspekcije u najboljem slučaju predstavljaju ozbiljnu smetnju, a u najgorem mogu predstavljati velik psihički pritisak za poljoprivrednike. Nedvojbeno je u interesu pravde da se poljoprivredniku prije obavljanja inspekcijskog pregleda dostavi obavijest u razumnom roku.

5.3

Budući da će novčane kazne za neispunjavanje zahtjeva biti izuzetno visoke, poljoprivrednici se pribojavaju da neće dobiti podršku, posebice u obliku odgovarajućih informacija. U tom slučaju države članice moraju poljoprivrednicima koji su najviše pogođeni promjenama prenijeti odgovarajuće informacije, s posebnim naglaskom na poljoprivrednike koji se nalaze u nepovoljnom socijalnom i gospodarskom položaju.

5.4

Postojeći regulatorni okvir nije zadovoljavajući u pogledu definicije „aktivnog poljoprivrednika” te će iziskivati dodatne složene administrativne postupke. Zbog toga postoji rizik da poljoprivrednici koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom budu isključeni, a oni koji se njome ne bave uključeni.

5.5

Poljoprivrednici se i dalje pokušavaju uhvatiti u koštac s ekologizacijom, koja se provodi tek godinu dana, i s trima poljoprivrednim praksama koje su njome obuhvaćene. Diversifikacija usjeva, održavanje trajnih travnjaka i prenamjena 5 % zemljišta u ekološki značajna područja tri su aspekta reforme koje poljoprivrednici moraju ispuniti kako bi mogli dobiti potporu.

5.6

Neprihvatljivo je da se poljoprivrednici često smatraju odgovornima za pogreške nastale na službenoj razini. Posebno se poljoprivrednici koji imaju nizak dohodak i ovise o tom izvoru prihoda stavljaju u položaj u kojem im je ugrožena egzistencija.

5.7

„Proporcionalnost kazni” tema je kojom se neprekidno bavi većina europskih trgovinskih udruženja.

5.8

Poljoprivrednici s manje od 15 hektara ili oni koji primaju plaćanja manja od 10 000 EUR smatraju da bi se ispunjavanje zahtjeva trebalo temeljiti na blažim provjerama te da bi se daljnje provjere trebale provoditi uz prethodne dokaze o ozbiljnom neispunjavanju zahtjeva.

5.9

Potrebno je riješiti pitanja u vezi s trajnim travnjakom na koja se ukazuje u odluci Suda Europske unije iz 2014. godine. U tom su predmetu izdvojeni brojni problematični slučajevi graničnih pojaseva (obradivo zemljište), obradivog pašnjaka, obradivog zemljišta na ugaru i obradivog zemljišta obuhvaćenog poljoprivredno-okolišnim mjerama u kojima su poljoprivrednici isticali opasnost od službenog proglašavanja tog zemljišta trajnim travnjakom zbog petogodišnjeg kriterija.

5.10

U slučajevima u kojima poljoprivredne organizacije vide potrebu za pojednostavnjenjem, fleksibilnosti i proporcionalnosti, ekološke skupine vide stvarne rizike. S EGSO-ova stajališta to predstavlja neuspješno usklađivanje cilja poboljšanja stanja okoliša s ciljem proizvodnje hrane na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima.

5.11

Proporcionalniji pristup utemeljen na riziku mogao bi se primjenjivati na učestalost provjera u okviru horizontalnih odredbi, pri čemu bi se u obzir uzimali uključeni rizik i iznosi, isplativost te različiti ciljevi i ishodi koji se žele ostvariti.

5.12

Treba izbjegavati višestruke provjere. U slučaju neispunjavanja zahtjeva, osobito u vezi s lakšim prekršajima, smanjenje plaćanja i administrativne kazne trebaju biti proporcionalni. Povrh toga:

5.13

Trebalo bi se usredotočiti na korake kojima treba hitno posvetiti pozornost, primjerice unapređenje smjernica, pružanje tehničke pomoći te olakšavanje suradnje i razmjene najboljih praksi među upravama.

5.14

Mladi poljoprivrednici nailaze na poteškoće u pristupu programu za mlade poljoprivrednike. Prepreke koje nepotrebno sprečavaju pristup mogu odvratiti mlade od bavljenja poljoprivredom te ih treba ukloniti. Treba podupirati pristup mladih poljoprivredi.

5.15

Sve se izmjene postojećeg pravnog okvira moraju dogovoriti dovoljno unaprijed kako bi se poljoprivrednicima omogućilo primjereno planiranje sezone sjetve. Konkretno, izmjene u pogledu zahtjeva za 2017. godinu trebaju se objaviti u ljeto 2016.

24.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 71/11

Izvjestitelj:

g. Joost VAN IERSEL

1.1

Budućnost Europe u velikoj mjeri ovisi o dostupnosti najsuvremenijeg znanja i talentiranih ljudi u otvorenom društvu temeljenom na znanju. U tom pogledu sveučilišta igraju ključnu ulogu. Ako svaka država članica bude djelovala samostalno, rezultat će uvijek biti ispod idealne razine.

1.2

EGSO ističe da bi trebalo dijeliti i urediti nacionalne nadležnosti i nadležnosti EU-a kako bi se stvorilo europsko područje visokog obrazovanja. Koncept građanskog i poduzetničkog sveučilišta može biti vrlo koristan u poticanju kvalitete visokog obrazovanja u Europi.

1.3

Trenutačno stanje pokazuje da, unatoč napretku, još uvijek postoji mnogo prepreka i ograničenja koji otežavaju učinkovit angažman EU-a. Različite kulture, interesi, nedostatak financijskih sredstava te demografska kretanja često otežavaju pružanje ažurnih odgovora na dinamične izazove poput globalizacije, novih tehnologija i mobilnosti.

1.4

EGSO smatra da institucije EU-a moraju dati poticaj i ubrzati proces osuvremenjivanja europskog visokog obrazovanja kako u smislu obrazovanja tako i u smislu istraživanja i inovacija. Sveučilišta imaju autonomnu misiju koja je u službi javnog interesa. Supsidijarnost i raznolikost sveučilišnog krajolika ne dopuštaju uniformirani pristup. Međutim, strateško vodstvo i podrška na razini EU-a mogu uvelike pomoći u poboljšavanju uvjeta.

1.5

Ono što je ključno je da Europska komisija potiče i promiče plan za transformaciju europskih sveučilišta u supokretače rasta i socijalne kohezije te dobrobiti društva.

1.6

U nacionalnim programima reformi i preporukama za pojedine zemlje trebalo bi se izričito pozvati na osuvremenjivanje visokog obrazovanja.

1.7

EU treba pokazati svoju posvećenost visokom obrazovanju putem strategije Europa 2020. (uključujući semestar), programa Erasmus+ i Obzor 2020. te putem regionalnih i kohezijskih fondova, ali i olakšavanjem prekogranične mobilnosti za studente i predavače.

1.8

Strateška savjetovanja na razini EU-a trebaju doprinijeti raspravama i projektima u i među državama i sveučilištima kako bi se povećala kvaliteta europskih sveučilišta. Najbolje prakse treba sustavno širiti.

1.9

EGSO ponovno naglašava potrebu za stvarnom autonomijom, odgovornošću i transparentnošću visokoobrazovnih ustanova kao ključnim preduvjetima za modernizaciju (1). Ti se preduvjeti ne mogu postići bez odgovarajućeg i dovoljnog financiranja.

1.10

Transformacija sveučilišta dugotrajan je i naporan postupak u vrijeme velikih društvenih i gospodarskih promjena. Sveučilišta moraju razviti otvorenost prema potrebama društva te uključiti druge dionike u suradnju.

1.11

EGSO pozdravlja koncept građanskih sveučilišta te modele trostruke i četverostruke spirale (2). Naglasak je na otvaranju visokog obrazovanja, proširenju pristupa, regionalnom kontekstu, integriranju ideja svih (potencijalnih) dionika u programe te na pametnom i ažuriranom odnosu između istraživanja i obrazovanja.

1.12

Građansko sveučilište dijeli nekoliko zajedničkih elemenata s poduzetničkim sveučilištem. Ono naglašava svoju autonomnu misiju i otvoreno je prema tržištu rada i društvenom značaju obrazovnih programa, istraživanja i inovacija. Dioničke platforme (3) mogu biti vrlo korisne pri zajedničkom definiranju zahtjeva. Jednako korisne mogu biti i strukture javno-privatnog partnerstva između sveučilišta i društvenih skupina bilo koje vrste.

1.13

Razina podučavanja i odgovarajuća pripremljenost za kasnije poslove trebaju ostati prioriteti neovisno o specijalizaciji (vrhunskog) sveučilišta. Također je potrebno nagrađivati izvrsnost u podučavanju.

1.14

Europska komisija trebala bi poticati prekogranične projekte unakrsnog obogaćivanja između sveučilišta, predavača i studenata, kao i otvorenost prema svijetu i razvoj instrumenata kao što je U-Multirank, gdje to bude prikladno za studente i druge dionike.

2.1

Velike razlike u sveučilištima u Europi rezultat su vrlo različitih tradicija i kultura (4). Bolonjski proces je 1999. započeo uspješan trend modernizacije programa.

2.2

Financijska i gospodarska kriza od 2008. prisiljava sveučilišta da ponovno i podrobnije procijene svoje poslovanje i traže nove izvore financiranja te isplativost. Time se povećala konkurencija za oskudne resurse. Nedostatno financiranje predstavlja stvaran problem za mnoga sveučilišta te je prepreka planu osuvremenjivanja.

2.3

Trenutna duboka i dinamična transformacija kroz koju društvo prolazi, a koja je posljedica globalizacije i novih tehnologija, ostavlja svoj trag na sveučilištima. Visoko obrazovanje, istraživanje i inovacije u središtu su održivog gospodarskog oporavka, ali financijska ograničenja i proces transformacije otkrivaju jednako naglašene nedostatke.

2.4

Temeljni je aspekt nedostatak autonomije, odgovornosti i transparentnosti. Postoje značajna odstupanja među različitim državama članicama (5).

2.5

Najbolje prakse pokazuju da revizijom struktura i programa, kao i povećanjem otvorenosti i suradnje, dolazi do povećanja kvalitete i boljih rezultata.

2.6

Visoko obrazovanje danas bi trebalo biti dostupno svim talentiranim ljudima. Sve veća korelacija između pristupa obrazovanju i socioekonomskog porijekla ugrožava načelo jednakosti. Nadalje, u nizu zemalja visoko obrazovanje uopće ne jamči siguran posao. Visoko obrazovani mladi ljudi tijekom krize nisu bili pošteđeni nezaposlenosti.

2.7

Demografski trendovi štetni su za (sve) manje naseljena i manje konkurentna područja. To često ostavlja ozbiljne posljedice na privlačenje nastavnika i studenata te na kvalitetu privučenih nastavnika i studenata. Neke se zemlje suočavaju s odljevom mozgova. Nova privatna sveučilišta u tim zemljama imaju nezadovoljavajuće rezultate zbog nepostojanja odgovarajućeg osiguravanja kvalitete, što se pogoršava zbog nedostatka sredstava za tradicionalno visoko obrazovanje.

2.8

Želja za boljim odnosima između sveučilišta i društva posvuda potiče raspravu o njihovoj ulozi u društvu, kao i o savezima s drugim dionicima kao što su poduzeća, socijalni partneri i civilno društvo.

2.9

Često postoji veliki jaz između vještina osoba koje su diplomirale i potreba tržišta rada, odnosno između ponude i potražnje. Poduzeća se žale na nedostatak kvalificiranih stručnjaka, posebice u tehničkim zanimanjima te informacijskim i komunikacijskim tehnologijama. Brze promjene globalne baze znanja znače da je danas, više nego ikad prije, potreban pravi skup vještina za 21. stoljeće koji osobama koje su diplomirale omogućava da sustavno ažuriraju svoje znanje.

2.10

Nadalje, nove tehnologije i digitalizacija prisiljavaju visoko obrazovanje da se prilagodi i da uredi postojeće metodologije. Uvode se novi oblici podučavanja i učenja, uključujući podučavanje usmjereno na učenika te tečajeve putem interneta. No, sveučilišni kampusi nastavit će igrati ključnu ulogu u lokalnim i regionalnim zajednicama kao mjesto susreta obrazovanja, istraživanja i umrežavanja.

2.11

Studenti i akademski djelatnici/sveučilišni predavači u cijelom su svijetu sve mobilniji. U gornjem sloju traje „borba za talente”, ali je ukupan trend širi. Kvaliteta i atraktivnost europskih sveučilišta ključni su faktori za privlačenje studenata iz inozemstva, što doprinosi obrazovanju i istraživanju, ali i stvaranju dugoročnih mreža.

2.12

U nastojanju da se postignu bolji rezultati (vrhunska) sveučilišta često naglasak stavljaju na istraživanje kao na svoj primarni zadatak, a financijski propisi to podupiru. Primarni fokus na istraživanju potkopava optimalnu ravnotežu i interakcije između istraživanja i podučavanja.

3.1

Razvoj sveučilišta u središta znanja u društvu kao integralni dio ekosustava EU-a potiče raspravu o ključnim karakteristikama visokog obrazovanja, na kojima se moraju temeljiti svakodnevne prakse.

3.2

Usprkos razlikama u pristupima, sveprisutni trend je otvaranje visokog obrazovanja prema mišljenjima i interesima javnih i privatnih dionika i studenata, kao i prema pitanjima kao što su unakrsno bogaćenje istraživanja i obrazovanja te poboljšana suradnja i internacionalizacija.

3.3

To za većinu sveučilišta predstavlja dugoročan i naporan postupak. Nije lako promijeniti ponašanje velikih, tradicionalnih ustanova. Nadalje, u mnogim su zemljama postojeći (politički) postupci za imenovanje vodstva, predavača i istraživača prepreka promjenama. U takvim su slučajevima rijetki neovisni pristupi sveučilišta ili unutar sveučilišta. EGSO smatra da otvaranje visokog obrazovanja i zadržavanje otvorenosti duha trebaju biti visoko na ljestvici prioriteta u visokom obrazovanju na cijelom kontinentu.

3.4

Vrhunska su istraživanja, kao i bolje obučeni visokokvalificirani ljudi, neophodni za otpornost svakog gospodarstva. Kriza je imala štetni učinak na rezultate u centrima znanja, dok analize potvrđuju izravnu povezanost između vrhunskog istraživanja i obrazovanja te gospodarskih rezultata.

3.5

Sveučilišta više nisu usmjerena na gornje slojeve društva. Njihov broj i veličina dramatično su se povećali. Krajolik je sve raznolikiji: postoji sve više kategorija, primjerice, sveučilišta primijenjenih znanosti naspram istraživačkih sveučilišta, regionalno visoko obrazovanje uz nacionalna i međunarodna sveučilišta, a i sve veći broj fakulteta, posebno u ekonomskim i tehničkim sektorima itd.

3.6

Proširenje pristupa visokom obrazovanju opravdano predstavlja politički prioritet na cijelom kontinentu. U Europskoj uniji 40 % nove generacije trebalo bi imati mogućnost dobiti visoku stručnu spremu. Nadalje, programi, alati za učenje (uporaba suvremenih medija u kombiniranom učenju itd.), odnos između istraživanja i obrazovanja kao i drugi aspekti poput internacionalizacije i javnog interesa ne nalikuju onima iz prošlosti. Metode upravljanja trebaju se prilagoditi tome.

3.7

Autonomnim, odgovornim i transparentnim sveučilištima potrebno je omogućiti da djeluju što slobodnije unutar pravnog okvira koji potiče sile od baze prema vrhu te konkurentnost kao veliki doprinos većem sudjelovanju i pametnoj specijalizaciji.

3.8

Otvoreni stav, koji uključuje jasnu suradnju s drugim dionicima, trebao bi održati sveučilišta kao pokretače razvoja, konkurentnosti i socijalne kohezije.

3.9

Koncepti građanskog i poduzetničkog sveučilišta mogu biti vrlo korisni za gospodarsku održivost lokalne i regionalne zajednice. Ti koncepti zahtijevaju kako ambiciju tako i blisku suradnju među sveučilištima, njihovim dionicima i tijelima javne vlasti.

4.1

EGSO pozdravlja koncept građanskog sveučilišta (6). To se odnosi na više od poučavanja, akademskog istraživanja i znanja. Građansko sveučilište aktivno surađuje s javnošću i okolnim društvom, i to na svim razinama. Svako sveučilište može dodati građansku dimenziju svojem radu tako da preuzme ulogu intelektualno produktivnog pokretača za zajednicu, ali i ulogu receptora, pri čemu bi izvrsne ideje iz drugih mjesta prenosilo u svoj određeni kontekst.

4.2

Takvi se postupci odvijaju diljem Europe – putem istraživanja koje potiče potražnja, problemskog učenja, suradnje između sveučilišta i lokalnih zajednica, škola, bolnica, poduzeća itd. Međutim, i dalje je potrebna znatna izgradnja kapaciteta (7).

4.3

Na regionalnoj razini sveučilišta mogu podržavati cjeloviti pristup i imati vodeću ulogu u okupljanju relevantnih dionika kako bi se uhvatilo u koštac sa zajedničkim izazovima. Dobro osmišljeno građansko sveučilište također može igrati važnu ulogu u promicanju rezultata regija u poteškoćama.

4.4

Oblik tog modela razlikovat će se od sveučilišta do sveučilišta. Osim u slučaju sveučilišta koja su pod izravnim utjecajem siromašnijih područja sa slabim gospodarskim rezultatima i/ili demografskim problemima, kriteriji koji bi kvalificirali sveučilište kao „građansko” vrijede i za puno širu skupinu. Građanski angažman danas s pravom sve više privlači vrhunska europska sveučilišta, kao i ona sličnih ambicija.

4.5

Građansko sveučilište predstavlja model za sveučilišta koja žele nadići zastarjele metode upravljanja ili tradicionalne pristupe. To je posebno važno u slučajevima kada je mlade talente potrebno poticati da doprinose nacionalnom ili regionalnom gospodarstvu. Dublja suradnja s relevantnim dionicima u svim regijama mora biti formula za poticanje otvaranja i modernizacije.

4.6

Predsjedništva Vijeća opravdano su imala sličan pristup u Lundskoj i Rimskoj deklaraciji (8), naglašavajući potrebu da se istraživanja usredotoče na glavne izazove našeg vremena i izađu iz rigidnih okvira tematskih pristupa te uključe relevantne dionike iz javnog i privatnog sektora. Kada govorimo o oblikovanju europskog istraživačkog prostora i unije inovacija, središnji su cilj odgovorno istraživanje i inovacije, što obuhvaća sve relevantne politike i aktivnosti. Ta su načela prioritet i prema programu Obzor 2020.

4.7

Uz model trostruke spirale koji uključuje suradnju između sveučilišta, privatnog sektora i vlade, nalazi se model četverostruke spirale koji uključuje i lokalne zajednice i civilno društvo. On uključuje jak pojam mjesta i svrhe te je transparentan i odgovoran u odnosu na dionike i širu javnost. To predstavlja novu priliku za uključivanje civilnog društva.

4.8

Jedna specifična skupina na koju je potrebno obratiti pozornost bivši su studenti. U Europi se može učiniti više kako bi ih se angažiralo da pomognu u unapređenju rezultata i imidža sveučilišta. Europa bi po tom pitanju mogla slijediti primjer uobičajene prakse u SAD-u.

4.9

Bivše studente treba smatrati integralnim dijelom sveučilišne zajednice. Oni mogu biti regionalni, nacionalni i međunarodni ambasadori sveučilišta i pokretačka sila u raspravama o programima, što je posebno korisno u vrijeme dinamičnih promjena. Oni mogu biti ključni u raspravi o ravnoteži između istraživanja i obrazovanja, kao i između istraživanja i tržišta. Konkretan cilj mogao bi biti da se bivše studente koristi kao mentore osobama koje su nedavno diplomirale, posebno studentima prve generacije, uključujući i studente stranog porijekla.

4.10

Veća mobilnost bivših studenata stvara uspješne međunarodne mreže koje jednako mogu biti od koristi njihovim sveučilištima i industriji.

5.1

Građansko sveučilište ima niz zajedničkih elemenata s poduzetničkim sveučilištima. Sveučilišta nisu poduzeća. Ona imaju autonomnu misiju od javnog interesa, a to je podučavanje, provođenje (vrhunskog) istraživanja te korištenje znanja u širem društvu. Poduzetničko sveučilište usredotočuje se na dvije stvari: na vođenje i upravljanje institucijom te na poticanje poduzetničkih vještina studenata i njihovog smisla za inicijativu.

5.2

Vrlo je važna relevantnost obrazovnog programa na tržištu rada te društvena relevantnost istraživanja i inovacija. Komunikacija i interakcija s privatnim sektorom na nacionalnoj/regionalnoj razini ključne su za odgovaranje na izazove s kojima se društvo suočava.

5.3

Nesuradnja (tzv. „mentalitet silosa”) više nije korisna. Tehnološka dinamika i društveni izazovi traže kontinuiranu prilagodbu. Potražnja je sve kompliciranija i zahtijeva interdisciplinarne i transdisciplinarne kompetencije te otvorenost prema svim novim kretanjima. Osim profesionalnih kompetencija, to podrazumijeva i potrebu za razvojem vještina. Dioničke platforme povezane sa sveučilištima mogu biti vrlo korisne pri zajedničkom definiranju zahtjeva. Nastavno osoblje mora biti dobro pripremljeno za taj dinamični kontekst. Poduzetničke je vještine (9) potrebno poučavati u svim vrstama visokog obrazovanja diljem Europske unije.

5.4

Jednako korisne mogu biti i strukture javno-privatnog partnerstva koje zbližavaju sveučilišta i društvene skupine kao što su poslovni krugovi i zdravstveni sektor.

5.5

Vrijedan projekt za sveučilišta bilo bi stvaranje „obrazovnih lanaca vrijednosti” u suradnji s poslovnim sektorima. Dva su glavna cilja toga:

5.6

Isto tako, ugovori o uspješnosti kakvi se primjenjuju u nekim državama članicama, poticat će specijalizaciju sveučilišta, profil i imidž. Oni mogu imati širok međunarodni i regionalni fokus te povećavati ambicije i kvalitetu, kako programa tako i studenata. Kako bi se to postiglo, ključna je dosljedna predanost na obje strane (vlade i ustanove visokog obrazovanja).

5.7

Inovacije trebaju utjecati na istraživanje i obrazovanje jednako kao i na upravljanje. Uspješan primjer poboljšanja koja se provode od baze prema vrhu je HEinnovate, neovisni internetski alat za samoprocjenu koji je razvila Europska komisija (10). Potrebno je poticati širu uporabu tog alata.

5.8

Međunarodno predstavljeni sveučilišni programi kao i širok niz konkurentnih internetskih tečajeva dostupni su studentima koji žele biti mobilniji. Usporedivost i transparentnost trebale bi poticati konkurentnost i konvergenciju na području uspješnosti. Alati za transparentnost, kao što je U-Multirank u Europskoj uniji, imaju velik potencijal i sveučilišta trebaju razmotriti kako učinkovitije koristiti tu vrstu instrumenta.

5.9

Svi talentirani ljudi trebaju imati stvarnu priliku za pristup visokom obrazovanju. Sve su rašireniji sustavi u kojima se plaća školarina i zato su studenti sve kritičniji prema obrazovanju koje im se nudi. Međutim, potrebno je isključiti svaku društvenu selekciju koja je rezultat uvođenja školarine. Studentska potpora, temeljena na socioekonomskim kriterijima, mora svima osigurati pravedan pristup odgovarajućem obrazovanju. Nadalje, sustavi u kojima se naplaćuju školarine ne smiju se zloupotrijebiti kako bi se zamijenilo postojeće javno financiranje.

5.10

Demografska kretanja također zahtijevaju dodatne napore kako bi se povećao broj diplomiranih osoba u regijama u kojima je to problem, a posebno kako bi se poticala otpornost i održivost tih regija u budućnosti.

5.11

Kad je to važno i za studente i za poduzeća, visoko obrazovanje i istraživanje moraju biti čvrsto povezani. Nasuprot tome, financijski modeli često favoriziraju istraživačke rezultate, što je dovelo do smanjenja broja sveučilišnih profesora koji doista podučavaju.

5.12

Sveučilišta moraju uzeti u obzir činjenicu da se velika većina osoba koje su stekle prvostupničku ili magistarsku diplomu, pa čak i one koje su stekle doktorat, zapošljava na poslovima u društvu i poduzećima, izvan akademske zajednice. Stoga standard obrazovanja i odgovarajuća pripremljenost za rad trebaju ostati prioriteti neovisno o specijalizaciji (vrhunskog) sveučilišta. Po tom pitanju Europa ne bi trebala slijediti primjer SAD-a (11). Europska je formula težnja ka izvrsnosti i ravnopravnosti.

5.13

Digitalizacija je promjena paradigme koja dubinski utječe na visoko obrazovanje, kako u poučavanju i (kombiniranom (12)) učenju, tako i u sposobnostima predavača i studenata, ali i u upravljačkim strukturama. Potrebni su veća dinamika i fleksibilnost na svim razinama. S ovog je stajališta također korisna, ako ne i nužna, bolja suradnja između visokog obrazovanja i privatnog sektora.

6.1

EGSO pozdravlja činjenicu da su gore navedene teme, zajedno s modernizacijom visokog obrazovanja, sve prisutnije u planovima Europske unije. Bilo bi poželjno pronaći zajednički pristup kako bi se osiguralo uspješno dovršenje europskog područja visokog obrazovanja i europskog istraživačkog prostora.

6.2

Otvorena i transparentna sveučilišta, uz dobro definiranu europsku strategiju vođenja, bit će vrlo korisna za jedinstveno tržište te za modernizaciju otpornog europskog društva na svjetskoj sceni. Sloboda kretanja studenata, istraživača i znanja u tome ima ključnu ulogu.

6.3

Angažman EU-a na području visokog obrazovanja počeo je promicanjem znanstvenih istraživanja u uzastopnim okvirnim programima. Istodobno raste posvećenost EU-a području obrazovanja. Pakt o stabilnosti i rastu naglašava potrebu potpore za potrošnju koja potiče rast, što posebice uključuje visoko obrazovanje.

6.4

Dva od pet glavnih ciljeva strategije Europa 2020. izravno su povezani s visokim obrazovanjem, a riječ je o ulaganju u istraživanje i razvoj i inovacije te obrazovanju. Time se bavi nekoliko povjerenika. Preporuke za pojedine zemlje otkrile su 2014. da se približno polovina država članica suočava s ozbiljnim problemima vezanim uz neusklađenost vještina i relevantnost na tržištu rada, kao i s kontinuiranim nedostatkom suradnje između visokog obrazovanja i poduzeća ili drugih dionika.

6.5

Preporuke za pojedine zemlje upućuju na potrebu bavljenja pitanjem mogućnosti zapošljavanja i potreba privatnog sektora, kao i studenata/diplomiranih osoba kao budućih zaposlenika (ili poslodavaca) te pitanjem konkurentnosti putem učinkovitije suradnje između visokog obrazovanja, istraživačkih ustanova i poduzeća. EGSO insistira da je potreban učinkovitiji nadzor praćenja preporuka za pojedine zemlje te otvorena rasprava Komisije i Vijeća o rezultatima.

6.6

Međutim, u suprotnosti s potrebom da visoko obrazovanje bude autonomno i odgovorno, postoje političke sile u državama članicama koje pozivaju na veću regulaciju, što bi dovelo do manje autonomije. U tim se slučajevima poziva na načelo supsidijarnosti, čime se sprječava usklađivanje visokoobrazovnih sustava u Europi. To bi štetilo interesima studenata i društvu u cjelini.

6.7

Potrebno je upotrijebiti više i šire kvalifikacije u Europskoj uniji i izvan nje. Za to je potrebno prekogranično unakrsno obogaćivanje među sveučilištima, predavačima i studentima, kao i otvorenost prema svijetu. Izričita obveza Vijeća, država članica i Komisije trebala bi dovesti do boljih rezultata visokog obrazovanja kroz bolje dijeljenje i prilagođavanje nacionalnih nadležnosti i nadležnosti EU-a.

6.8

EGSO stalno naglašava temeljnu važnost programa za istraživanje i inovacije EU-a. Prekogranična istraživanja potiču povrat ulaganja, programi EU-a potiču usmjeravanje na ključne tehnologije i strateške teme, međunarodno financiranje vodi ka boljim rezultatima, a europska znanstvena udruženja snažno potiču europsku konkurentnost. U tu je svrhu također potrebno potaknuti širu razmjenu novih znanja, ponajprije otvorenim pristupom.

6.9

U sklopu Sedmog okvirnog programa (FP7) te od 2014. u sklopu programa Obzor 2020., Europsko istraživačko vijeće uspješno podržava visokokvalitetna istraživanja putem konkurentnog financiranja. Međutim, strukturne prepreke i dalje ometaju prekograničnu mobilnost istraživača, akademskih djelatnika i studenata.

6.10

Uspješnost visokog obrazovanja i istraživanja sve se više ocjenjuje i postaje sve transparentnije diljem svijeta. Sveučilišta se natječu i surađuju na svjetskoj razini, rade zajedno na zajedničkim istraživačkim projektima, teže izvrsnosti i sve više primaju studente i nastavnike koji dolaze izvan Europske unije. To je ključno pitanje, no nacionalni propisi i nedostatak poticaja mogu ograničiti napredak na tom području. Međunarodna mjerenja pokazuju da se jaz između najboljih sveučilišta u Europi i ostalih sve više povećava.

6.11

Potrebno je uložiti veće napore u uključivanje izvrsnih istraživača iz cijele Europe u zajedničke projekte. Područja izvrsnosti diljem kontinenta potrebno je povezati kako bi sudjelovala u vrhunskim europskim istraživačkim projektima.

6.12

Mobilnost među akademskim djelatnicima i studentima u Europi ograničena je jer se i dalje umjetno otežava prekogranično kretanje. Osiguravanje jednakih radnih uvjeta za istraživače i akademske djelatnike, kao i veću konvergenciju programa i studentskih diploma u Europi potrebno je hitno riješiti.

6.13

Loše statističke podatke potrebno je poboljšati i bolje upotrijebiti za mjerenje i podržavanje mobilnosti.

6.14

Pozitivno je otvarati i unaprjeđivati sveučilišta, baš kao što je pozitivna kulturna diversifikacija putem povećane internacionalizacije. Nadalje, studente se potiče na donošenje određenih odluka putem najnovijih društvenih medija i instrumenata za transparentnost kao što je U-Multirank te putem specijalizacije sveučilišta. Njima bi trebala pomoći pragmatična rješenja na razini EU-a.

6.15

Bliskija suradnja među onima koji su za to spremni mogla bi pokazati put naprijed. Jedan je od primjera nedavni sporazum između zemalja Beneluksa o automatskom uzajamnom priznavanju diploma. To je odlučan korak naprijed (13). Trend međusobnog priznavanja sveučilišnih diploma i različitih diploma u znanosti pomoći će u smanjenju prepreka među sveučilištima te u postizanju otvorene razmjene.

6.16

Odgovarajući sustavi osiguravanja kvalitete moraju biti međunarodni te imati jasnu europsku poveznicu. To uključuje i potrebu za priznavanjem odluka o akreditaciji. Trebalo bi pozdraviti svaku inicijativu na tom području (14). Postupak međusobnog priznavanja trebao bi postupno dovesti do europske akreditacije te će, posebice, podići kvalitetu nastave na sveučilištima s lošijim rezultatima.

6.17

Takve bi odluke bile korisne za mobilnost i mogućnost zapošljavanja diljem Europe. Uvođenjem jedne diplome za više sveučilišta zajednički programi između sveučilišta postali bi puno atraktivniji. Potrebno je razmotriti mogućnost uvođenja podrške za bratimljenje (eng. twinning). Kvalitetu može poboljšati razmjena administrativnih i nastavnih praksa na licu mjesta.

6.18

Osnovni je uvjet za internacionalizaciju uporaba zajedničkih jezika. Znanje (više od dva) jezika poželjno je zbog kulturnih i ekonomskih razloga. Engleski jezik mogao bi biti suvremena lingua franca. Napredak u poboljšanju jezičnih sposobnosti prespor je. Trebalo bi razmotriti uvođenje obveze poznavanja jednog stranog jezika za studente.

6.19

Program Erasmus+ bio je izuzetno uspješan i golem korak prema olakšavanju mobilnosti. Dobro ga prihvaćaju i poduzeća. Dobro se uklopio u Komisijinu misao vodilju o rastu i radnim mjestima. Financiranje programa trebalo bi zadovoljiti sve veću potražnju. Potrebno je ukloniti sve zakonske prepreke studentskim razmjenama.

6.20

Europski strukturni i investicijski fondovi s pravom se usredotočuju na inovacije i faktore rasta, uključujući istraživanja. Komisija mora imati vodeću ulogu u povećanju sudjelovanja sveučilišta u regionalnim projektima.

6.21

Sveučilišta su u pravilu neovisna od lokalnih i regionalnih tijela vlasti, iako postoje određene iznimke koje je potrebno istaknuti. Vrlo pozitivan doprinos ima i program ESIF-a koji povezuje istraživanje putem programa RIS3 (15) s regionalnim programima EU-a, čime se njeguje okruženje koje je dobro za inovacije.

6.22

Sveučilišta trebaju biti upoznata s programom RIS3 i njegovom primjenom na raznim razinama te igrati aktivnu ulogu u programu zajedno s predanim regionalnim tijelima vlasti.

6.23

Nažalost, sveučilišta zbog upravnih razloga još uvijek premalo koriste programe ESIF-a. Potrebno je pronaći sinergije između programa EU-a (ESIF, Obzor 2020. i Erasmus+), koje često onemogućuju konfliktni uvjeti.

24.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 71/20

Izvjestitelj:

Antonello PEZZINI

Suizvjestitelj:

Zbigniew KOTOWSKI

1.1

EGSO smatra da europski inženjeri i tehničari pojedinačno, kao i njihove nacionalne i europske udruge, predstavljaju temeljni resurs u procesu europske reindustrijalizacije kao faktor koji ubrzava pretvaranje rezultata istraživanja u inovativna tržišna rješenja.

1.2

Gospodarski razvoj EU-a sve je više vezan uz proces reindustrijalizacije pod kojim se podrazumijeva strategija prijelaza na nove održive modele osmišljavanja, proizvodnje i plasiranja na tržište inovativnih proizvoda visoke dodane vrijednosti u kojima se sjedinjuju nove i kvalitetne tehnologije, materijali i usluge u svijetu koji je sve više digitaliziran.

1.3

EGSO smatra da je potrebno dodatno istaknuti i vrednovati ključnu uloga inženjera i tehničkih zanimanja u tom procesu kako bi se riješili problemi koje europskom društvu postavljaju izazovi reindustrijalizacije te traži da se pokrene participativno predviđanje (eng. foresight) u vezi s budućnošću tog zanimanja.

1.4

EGSO preporučuje promoviranje europske kulture poduzetništva i inovacija uz poduzimanje konkretnih aktivnosti u cilju promicanja zanimanja inženjera i tehničara, stvaratelja civilizacije i blagostanja.

1.5

EGSO se zalaže za potrebu stvaranja usklađenoga europskog okvira za poticanje tog zanimanja kojim bi se obuhvatila sljedeća područja:

1.6

EGSO smatra da visoka razina obrazovanja i kvalifikacija na polju inženjerstva predstavljaju osnovni preduvjet za učinkovit sustav međusobnog priznavanja. Nužno je održavati visoke standarde obrazovanja i osposobljavanja, pa i pomoću uvođenja 29. fakultativnog regulatornog sustava EU-a na temelju eksperimentalne dobrovoljne upotrebe „europskih strukovnih iskaznica” (1) te uz aktivnu potporu nacionalnih i europskih profesionalnih udruga inženjera, ako želimo osigurati povjerenje svih država u pogledu profesionalne mobilnosti među njima utemeljene na znanju.

1.6.1

Suvremeni razvoj društva stvara mnoštvo novih radnih mjesta izvan tehničkog područja, koja su zahvaljujući utjecaju medija i želji za društvenom popularnošću privlačna mladim ljudima u potrazi za brzom i prestižnom karijerom. Iz te perspektive, inženjerstvo se smatra tradicionalnom strukom koja ne pruža mogućnosti za laku i brzu karijeru. Inženjerske discipline stoga neće biti atraktivne budućim generacijama, što predstavlja ozbiljnu prijetnju uspjehu programa europske reindustrijalizacije i konkurentnosti europske industrije. To je ozbiljan izazov za postojeće obrazovne sustave i ukazuje na potrebu da se osnovno obrazovanje odlučno usmjeri prema matematici, fizici i inženjerstvu te da se ističe njihova privlačnost kako bi se pobudila znatiželja mladih generacija. Jednako tako, načelu dvojnog obrazovanja i najboljim praksama na tom polju (u Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji) trebalo bi posvetiti posebnu pozornost u svim državama članicama u kojima taj sustav ne postoji.

1.7

EGSO smatra da je potrebno stvoriti jedinstveno tržište europskog inženjerstva te, imajući u vidu važnost uzajamnog priznavanja, posebice kada se radi o samostalnim i nezavisnim inženjerima, razviti zajednički višeslojni pristup u cilju povećanja mobilnosti na cjelokupnom europskom prostoru.

1.8

EGSO preporučuje da se inženjerstvu osigura važna uloga u politici europske standardizacije kako bi se postupci ubrzali, pojednostavili i modernizirali te kako bi se zajamčila interoperabilnost sustava i mreža.

1.9

EGSO organizacijama u kojima rade inženjeri preporučuje da na temelju Europskog kvalifikacijskog okvira razviju elektroničke obrazovne modele prikladne za nove generacije, kao i načine upravljanja i ocjenjivanja prilagođene karakteristikama novih inženjera uz privlačna radna okruženja i karijere.

1.10

EGSO smatra da bi predstavničke organizacije i strukovne udruge trebale naći više međusobnih dodirnih točaka kako bi zajedno imale poticajnu ulogu, kako unutar tako i izvan EU-a, te ponudile svojim članovima cjeloživotno obrazovanje u skladu sa zajedničkim europskim parametrima.

1.11

EGSO preporučuje Komisiji da poduzme konkretne mjere za stvaranje europskog foruma slobodnih zanimanja unutar kojeg bi bile široko zastupljene inženjerske strukovne udruge, skupine i komore (2), te se zalaže za stvaranje portala za europske inženjere na kojem bi se razmatrali problemi poput odgovornosti, intelektualnog vlasništva, oporezivanja i mirovinskih prava, cjeloživotnog obrazovanja, kodeksa dobrih praksi i drugo.

1.12

EGSO preporučuje Komisiji da izradi europski kodeks dobrih praksi u inženjerstvu na temelju iskustava nacionalnih udruga inženjera i tehničara čime bi tim profesionalcima pružila pravne i financijske temelje za realizaciju inovativnih projekata, posebno kada se radi o malim i srednjim poduzećima te o sektoru istraživanja i razvoja.

1.13

EGSO smatra nužnim da se to zvanje sve više usmjeri na rješavanje složenih problema u vezi s gospodarskom, socijalnom i okolišnom održivošću, uz pridavanje sve veće važnosti naprednim multidisciplinarnim pristupima i odgovarajućoj interoperabilnosti između proizvodnih sustava i novih uvjeta industrije 4.0.

1.14

EGSO poziva Komisiju i države članice da na odgovarajući način uzmu u obzir zaključke Europskog vijeća od 20. i 21. ožujka 2014. u kojima se od njih traži da daju prioritet rješavanju problema nedovoljnih znanja na polju znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike (tzv. STEM kompetencija), uz veće uključivanje industrije.

2.1

U izvorištu europskog inženjerstva leži težnja za novinom utjelovljena u geniju Leonarda, koja odražava otvorenost europskog društva inovacijama te kulturni okvir u kojem se vrednuju društveni angažman, dobro upravljanje i radinost.

2.2

Kao što je istaknuo Europski parlament: „Kriza je snažno pogodila europska gospodarstva. EU-u je potrebna strategija globalnog rasta kako bi nadvladao slične poteškoće” (3).

2.3

Strategija reindustrijalizacije EU-a usmjerena je prvenstveno na ulaganja u inovacije, a tu inženjeri imaju ključnu ulogu, posebice u sektorima ubrzanog rasta.

2.4

Konvergencija digitalnih tehnologija, sustava komunikacije i pametnih mreža, nanobiotehnologije, održivih industrijskih tehnologija, 3D pisača i međusektorskih razvojnih čistih tehnologija unosi duboke promjene u način funkcioniranja gospodarstava i društava brzinom koja pod utjecajem globalizacije eksponencijalno raste.

2.5

Budućnost EU-a povezana je s procesom reindustrijalizacije pod kojim se prije svega podrazumijeva strategija prijelaza na nove održive modele osmišljavanja, proizvodnje i plasiranja na tržište proizvoda visoke dodane vrijednosti u kojima se sjedinjuju nove tehnologije, materijali i usluge u svijetu koji je sve više digitaliziran.

2.6

EGSO je uvjeren da će u slučaju nedostatka ljudskih, tehničkih i znanstvenih resursa koji raspolažu potrebnim potencijalom u pogledu iskustva i znanja biti teško ostvariti ciljeve postavljene u strategiji Europa 2020. I zbog toga je potrebno istaknuti važnost uloge profesionalnih organizacija i udruga inženjera i tehničara, kako na europskoj tako i na nacionalnoj razini.

2.7

U Europi većina tehničkih kompetencija potpada pod sektor inženjerstva koji obuhvaća oko 130 000 poduzeća koja zapošljavaju više od 10 milijuna visoko kvalificiranih i stručnih osoba, s godišnjom proizvodnjom od otprilike 1 840 milijardi eura, što predstavlja približno jednu trećinu sveukupnog izvoza EU-a. Uz to, inženjeri i tehničari igraju važnu ulogu u svim gospodarskim sektorima (4).

2.8

U okviru europskih politika potrebno je razviti novi pametni pristup kojim bi se profesionalcima s tehničkom kulturom osigurala nova uloga. Sve se više uočava potreba za upravljanjem procesima pametne preobrazbe teritorija, što se u novom europskom program izričito traži.

2.9

Kako bi ostvario te ciljeve, EU mora poboljšati razinu sposobnosti svoje radne snage. Potražnja će rasti i u javnom i u privatnom sektoru, posebice na polju inženjerskih kompetencija. U javnom sektoru doći će do potrebe za većim tehničkim kompetencijama kako bi se, primjenom novih direktiva o javnom nadmetanju te uz nove oblike suradnje u okviru mreža poduzeća i uz rad u klasterima i nove računalne programe, odgovorilo na izazove u sektorima energetike, prometa, zdravstva, upravljanja otpadom, obrazovanja te u pogledu ugljikovog otiska, interneta stvari i kružnoga gospodarstva.

2.10

I privatni sektor morat će potencirati inženjerske kompetencije ako želi imati koristi od razvoja kompetencija na radnom mjestu. Analize ponašanja potrošača ukazuju na stalni rast potražnje za pametnim rješenjima u proizvodima i uslugama.

2.11

Tehnička znanja i iskustva potrebno je stalno ažurirati u cilju rješavanja izazova novih industrijskih procesa. Radi optimalnog i fleksibilnog korištenja ljudskog i društvenog kapitala u tom sektoru, potrebni su novi oblici i metode učenja te novi načini obrazovanja. Neophodno je organizirati nove oblike rada za djelatnike u slobodnim zanimanjima na području stručnih, tehničkih i znanstvenih usluga u Europi.

2.12

Veća mobilnost na nacionalnim, europskim i svjetskim tržištima rada vodi k boljem korištenju radne snage dostupne u atraktivnom europskom inženjerskom sektoru. Uz mogućnost odabira 29. fakultativnog regulatornog sustava EU-a, moglo bi se potaknuti širenje strukovne iskaznice EU-a kako bi se specijaliziranim inženjerima olakšalo ostvarivanje profesionalnog iskustva u raznim europskim državama.

2.13

Kako bi potencijalni studenti inženjerstva postali svjesniji zvanja inženjera, potrebno je pojačati suradnju između industrije i akademske zajednice, kao i između poslodavaca te javnih i privatnih škola, kako na primarnoj i sekundarnoj razini, tako i na razini istraživanja i razvoja. Potrebno je primijeniti društvenu odgovornost poduzeća te poticati odgovarajuće obrazovanje.

2.14

Zahvaljujući sudjelovanju poduzetnika i hvatanju u koštac s novim i složenijim problemima, mladima postaje jasno da su matematika, informacijska tehnologija, fizika i kemija neophodne za rješavanje problema s kojima se društvo mora suočiti te da ti predmeti predstavljaju ključ za nova i inovativna rješenja u medicini, zdravstvu, prometu, kao i u sprečavanju onečišćenja te u energetskoj uštedi.

2.15

Do te vrste suradnje mora doći na lokalnoj razini, ali se iskustva i najbolje prakse trebaju razmijeniti na europskoj razini. To bi doprinijelo otvaranju novih radnih mjesta i karijernih mogućnosti za inženjere, a tim bi predmetima moglo dati novi život i relevantnost u očima novih generacija.

2.16

Istodobno, imajući na umu paralelni napredak u brojnim disciplinama te multidisciplinarnost praktične primjene, potrebno je zajamčiti kvalitetu i učinkovitost uvođenjem obrazovnih smjerova koji u srednjoškolsko obrazovanje i na fakultete uvode druge predmete kao što su društvena psihologija i timsko upravljanje ljudskim resursima, poticanje kreativnih procesa, nanotehnologija, biomedicinsko inženjerstvo, povijest tehnike, ekonomska geografija itd.

2.17

Postupak akreditacije obrazovnih programa jedan je od načina kojima bi se tim zanimanjima osiguralo usklađivanje sa standardima. Postupak jamčenja kvalitete podrazumijeva postavljanje referentnih standarda i kriterija ocjenjivanja koji bi bili usklađeni s europskim i nacionalnim kvalifikacijskim okvirom.

2.18

Vanjsko akreditiranje i jamčenje unutarnje kvalitete dva su postupka vrlo važna za održavanje kvalitete obrazovanja u inženjerstvu.

3.1.1

EGSO ujedno smatra da je potreban europski okvir za poticanje tih zanimanja kojim bi se obuhvatila sljedeća područja:

3.2.1

EGSO smatra da visoka razina kvalitete obrazovanja i kvalifikacija u inženjerstvu tvori temeljnu pretpostavku za učinkovit sustav međusobnog priznavanja: snižavanje obrazovnih standarda radi povećane mobilnosti moglo bi rezultirati smanjenjem povjerenja u Uniju koja se temelji na znanju te koja je sposobna odgovoriti na nove izazove na polju inženjerstva.

3.2.2

EGSO smatra da je potrebno razviti zajednički višeslojni pristup: europska strukovna iskaznica (6) uz prethodno usklađivanje obrazovnih smjerova, dobrovoljno usvajanje fakultativnog paralelnog regulatornog sustava za strukovnu iskaznicu EU-a te zajednički obrazovni okvir i sustavi potvrđivanja stečenih formalnih i/ili neformalnih kvalifikacija.

3.2.3

EGSO preporučuje da se pokrenu konkretne aktivnosti za promicanje zanimanja inženjera i tehničara kao glavnih aktera ubrzanog pretvaranja rezultata istraživanja u tržišna rješenja i u rješenja za društvene probleme. Točnije, EGSO traži posebnu potporu za inženjere u sklopu inicijative Erasmus za mlade poduzetnike (eng. Erasmus for Young Entrepreneurs, EYE) i u okviru mehanizama za mikrokreditiranje, kao i pokretanje nagrade EU-a za kreativnog inženjera s ciljem da se ovom zanimanju osigura veća vidljivost i da se potakne osmišljavanje izvrsnih inženjerskih zamisli i projekata.

3.3.1

S obzirom na brzinu tehnološkog napretka, EGSO smatra da je važno da Europa pruži potporu razvoju obrazovnih modula u suradnji s industrijom, u cilju stjecanja visokih razina određenih kompetencija, kao i razvoja suradničkog učenja (eng. collaborative learning) i projekata po načelu learning by doing (učenje kroz rad) koji pozitivno utječu na međuljudsku komunikaciju, te internetskih modula u digitalnoj tehnologiji i komunikacijskih mreža za stjecanje i procjenu informacija.

3.3.2

Uz regulatornu potporu EU-a trebalo bi razviti globalne standarde za potvrđivanje sposobnosti preuzimanja vodeće uloge i sposobnosti preuzimanja rizika stečenih kroz neformalno učenje (7).

3.3.3

Isticanje vrijednosti kompetencija novih generacija: „ConGen” iziskuje novi sustav produktivnih, organizacijskih, komunikacijskih i upravljačkih struktura.

3.4.1

EGSO smatra da treba dodatno istaknuti i vrednovati ključnu ulogu inženjera i tehničkih zanimanja u procesu rješavanja problema koje europskom društvu postavljaju izazovi reindustrijalizacije te traži da se uz sudjelovanje aktera u razvoju, tijela vlasti, donositelja političkih odluka i dionika pokrene participativno predviđanje kojim će se definirati i istaknuti vrijednost budućih profesionalnih profila, u smislu rješavanja problema te brzine stjecanja znanja o novim tehnologijama i njegove primjene.

3.4.2

S tim u vezi inženjeri bi trebali imati posebnu ulogu u definiranju procesa reindustrijalizacije u smislu gospodarske, socijalne i okolišne održivosti u cilju postepenog prijelaza na kružno gospodarstvo koje obuhvaća „ponovnu proizvodnju (eng. re-manufacturing) i ponovnu potrošnju (eng. re-consuming)” (8).

3.5.1

EGSO smatra da europski inženjeri i tehničari predstavljaju temeljni resurs u procesu reindustrijalizacije kao faktor koji ubrzava pretvaranje rezultata istraživanja u inovativna tržišna rješenja, kao i u procesu rješavanja složenih problema vezanih uz prijelaz na održivo, zdravo i konkurentno socijalno tržišno gospodarstvo te da takav resurs treba dobiti potporu i imati pristup inovativnim rješenjima kojima se nagrađuje kvaliteta, a ne samo ekonomska isplativost, te kojima se potiču svi oblici zajedničke suradnje, u obliku mreža i klastera, i to putem politika i programa Unije kao što su:

4.1

EU se mora suočiti s važnim izazovima koji ujedno predstavljaju poteškoće za europske inženjere:

4.2

EGSO smatra da bi nova generacija inženjera ConGen trebala steći više razine formalnih i neformalnih kompetencija i kvalifikacija, s obzirom na to da će jednostavnije razine rješavanja problema biti povjerene autonomnim digitalnim sustavima, te da bi trebala razvijati interdisciplinarne sposobnosti i fleksibilnost u upravljanju složenim problemima.

4.3

Organizacije u kojima inženjeri rade trebale bi na temelju Europskog kvalifikacijskog okvira razvijati digitalne obrazovne module i sustave čiji je način upravljanja prilagođen karakteristikama nove generacije inženjera, kao i jačati razmjenu vrijednosti i ciljeva poduzeća te poticati privlačna radna okruženja i karijere.

4.4

EGSO smatra da bi predstavničke organizacije i profesionalne udruge inženjera trebale naći više međusobnih dodirnih točaka na europskoj razini kako bi imale veću poticajnu ulogu, i unutar i izvan EU-a, u stvaranju jedinstvenog tržišta europskog inženjerstva.

4.5

EGSO preporučuje da se poduzmu konkretne mjere za stvaranje europskog foruma slobodnih zanimanja u kojem bi bile široko zastupljene strukovne udruge, skupine i komore (9) samostalnih inženjera te malih i srednjih inženjerskih poduzeća, te da se uspostavi portal europskog inženjera na kojem bi se na interaktivan način razmatrali važni problemi poput upravljanja odgovornošću, zaštite intelektualnog vlasništva, sustava oporezivanja i sustava mirovinskih prava.

24.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 71/27

Izvjestitelj:

Egbert BIERMANN

Suizvjestitelj:

Tautvydas MISIŪNAS

1.1

EGSO podupire aktivnosti za oblikovanje europske industrijske politike, posebice za poticanje ključnih tehnologija koje jačaju našu konkurentnost. Zajednički nastup Europe na svjetskoj pozornici jača njezinu ulogu u globalnom dijalogu. Pritom veliku ulogu – posebice u kemijskoj industriji – ima inovativni kapacitet nanomaterijala i nanotehnologije.

1.2

Inicijativa za poticanje nanotehnologije može predstavljati temelj za daljnji razvoj zajedničke europske industrijske politike. Istraživanje i razvoj u tolikoj su mjeri složeni da ih ne mogu zasebno ostvarivati pojedinačna poduzeća ili ustanove. Za to je nužna sveobuhvatna suradnja između sveučilišta, znanstvenih ustanova, poduzeća i poduzetničkih inkubatora. Pozitivan primjer u tom pogledu predstavljaju istraživački centri uvedeni, pored ostalog, u kemijskom i farmaceutskom sektoru. Pritom treba osigurati integraciju malih i srednjih poduzeća.

1.3

Za potrebe nanotehnologije nužan je daljnji razvoj europskih klastera izvrsnosti (nanoklastera). Potrebno je umrežiti nositelje nanotehnoloških kompetencija iz područja gospodarstva, znanosti, politike i društva u svrhu poticanja tehnološkog transfera, digitalne i osobne suradnje, boljeg procjenjivanja rizika, posebne analize životnog ciklusa i sigurnosti nanoproizvoda.

Instrumente financiranja iz okvirnog istraživačkog programa Obzor 2020. u području nanotehnologije potrebno je oblikovati na jednostavniji i fleksibilniji način, prije svega za potrebe malih i srednjih poduzeća. Mora se ustaliti financiranje javnim sredstvima te poticati mobiliziranje privatnih sredstava.

1.4

Radi bolje integracije multidisciplinarne nanotehnologije u sustav obrazovanja i strukovnog osposobljavanja, treba angažirati specijalizirane znanstvenike i tehničare iz disciplina poput kemije, biologije, inženjerstva, medicine i društvenih znanosti. Istodobno, na sve veću potrebu za kvalificiranom radnom snagom poduzeća moraju reagirati ciljanim mjerama za obuku i daljnje obrazovanje svojih zaposlenika. U to treba uključiti zaposlenike, koristeći njihovo iskustvo i vještine.

1.5

I dalje treba poticati proces standardizacije na razini EU-a. Norme igraju ključnu ulogu za poštovanje zakonodavstva, posebno kada se zbog sigurnosti zaposlenika iziskuje procjena rizika. Stoga treba osmisliti alate za certificirane referentne materijale radi mjerenja svojstava nanomaterijla.

1.6

Potrošači moraju dobivati sveobuhvatne informacije o nanomaterijalima. Od presudne je važnosti društveno poticanje prihvaćanja ove ključne tehnologije. Također je neophodan redovit dijalog između udruga potrošača i udruga za zaštitu okoliša, gospodarstva i politike. U tu svrhu potrebno je osmisliti informativne platforme i instrumente za prihvaćanje diljem Europe.

1.7

EGSO od Europske komisije očekuje osnivanje nadzorne ustanove za nanomaterijale koja će evidentirati i vrednovati razvojne procese i primjene te oporabu (recikliranje) i zbrinjavanje nanomaterijala. Ona bi trebala pratiti i ocjenjivati učinke tih procesa na zapošljavanje i tržište rada te iznositi političke, gospodarske i socijalne zaključke koji se iz njih mogu izvući. Prije 2020. godine treba izraditi aktualno izvješće o nanomaterijalima i nanotehnologiji u Europi u kojem će se izložiti mogući smjerovi razvoja do 2030. godine.

2.1

Europska komisija pokretala je i pokreće raznolike inicijative za poticanje inovacija i ključnih tehnologija s ciljem povećanja konkurentnosti. Kao primjer mogu se navesti komunikacije Komisije o zajedničkoj strategiji za ključne tehnologije (2009., 2012.) i komunikacija o istraživanju i inovacijama iz 2014. godine. EGSO je u nekoliko mišljenja (1) izrazio priznanje nanotehnologiji.

2.2

Pokretanjem Junckerova plana 2014. industrijska politika EU-a, a time i poticanje razvoja inovativnih tehnologija, zauzeli su posebno mjesto. Isticanje određenih tehnologija kao preferencijalnih pokazuje da se politika za konkurentnu europsku industriju treba strateški osloniti na tehnologije i materijale budućnosti. To se u velikoj mjeri odnosi na kemijsku i farmaceutsku industriju.

2.3

Europska kemijska i farmaceutska industrija predstavljaju motor za inovacije u drugim sektorima. Kod razvoja novih proizvoda nanotehnologija ima ključnu funkciju. Ona jača konkurentnost i predstavlja doprinos održivom razvoju industrije.

2.4

Nanomaterijali su danas prisutni u brojnim proizvodima iz naše svakodnevice (npr. sportska odjeća, kozmetički proizvodi, prevlake). Nadalje, otvaraju se mogućnosti za inovacije novih proizvoda i postupaka (npr. u području energetske i ekološke tehnike, medicinske tehnike, optike, razvoja i proizvodnje čipova, tehničke zaštite podataka, građevinske industrije te kod lakova i boja ili lijekova i medicinske tehnike).

2.5

Zbog svojih malih dimenzija nanomaterijali mogu posjedovati nova optička, magnetska, mehanička, kemijska i biološka svojstva. Stoga mogu poslužiti za razvoj inovativnih proizvoda novih funkcija i posebnih svojstava.

2.6

„Nanomaterijali” su u preporuci koju je usvojila Europska komisija definirani kao materijali čiji glavni sastavni dio ima dimenzije između 1 i 100 nanometara. Ta definicija predstavlja važan napredak jer jasno opisuje koji se materijali smatraju nanomaterijalima te omogućuje odabir najbolje metodologije testiranja (2).

2.7

Nanotehnologija posjeduje veliki potencijal za rast. Stručnjaci za razdoblje 2006. – 2021. godine očekuju dosezanje iznosa od 119 milijardi USD, što odgovara rastu od 8 milijardi USD godišnje (3).

3.1

Spektar nanotehnologije u kemijskoj industriji je golem. Treba imati na umu da mnogo toga što se navodi pod pojmom „nano”, nije ništa novo, iako „nanotehnologija” zvuči kao nova pojava. Tako crkvena prozorska stakla u boji nastala u srednjem vijeku sadrže zlatne nanočestice. Ono što je novo kod nanotehnologije u današnjem smislu riječi jest činjenica da smo sad bolje upoznati s njezinim načinom djelovanja.

3.2

Nanotehnologija može imati brojna polja primjene u medicini. Želja da se djelatna tvar ciljano transportira do oboljelog tkiva stara je jednako kao i sama proizvodnja lijekova, a potaknuta je činjenicom da brojne djelatne tvari imaju snažne nuspojave. Takve nuspojave često su posljedica neselektivne raspodjele djelatne tvari u tijelu. Razvoj sustava za transport djelatnih tvari u nanomjerilu omogućuje ciljano povećanje koncentracije djelatne tvari u oboljelom tkivu, a time i smanjivanje nuspojava.

3.3

Postoje konkretni proizvodi nanotehnologije na području bioznanosti, npr. „biočipovi” za testiranja koji omogućuju rano prepoznavanje i liječenje bolesti poput Alzheimerove bolesti, raka, multiple skleroze ili reumatoidnog artritisa (5). Kontrastna sredstva koja se temelje na nanočesticama ciljano vežu bolesne stanice i omogućuju znatno bržu i bolju dijagnostiku. Nanogelovi ubrzavaju obnavljanje hrskavice. Nanočestice koje mogu prijeći krvno-moždanu barijeru doprinose npr. ciljanom liječenju tumora na mozgu (6).

3.4

U plastičnim membranama pore veličine 20 nanometara omogućuju filtriranje klica, bakterija i virusa iz vode. Takozvana ultrafiltracija koristi se kod čišćenja kako pitke vode tako i tehnološke vode, odnosno vode koja se koristi u industrijskim proizvodnim procesima.

3.5

Nanotehnologija će već u bliskoj budućnosti znatno povećati učinak solarnih ćelija. Novi površinskim premazima može se izrazito povećati proizvodnja energije i energetska učinkovitost.

3.6

Takozvane nanocijevi, ugljične nanocjevčice (grafen) mogu djelatnim tvarima podariti nova svojstva, neovisno o tome jesu li dodatak plastici, metalu ili drugim materijalima. Oni npr. poboljšavaju električnu vodljivost, povećavaju mehaničku opteretivost i omogućuju izradu lakih konstrukcija.

3.7

Zahvaljujući nanotehnologiji i korištenje vjetroelektrana može postati učinkovitije. Korištenjem novih građevinskih materijala smanjuje se težina vjetroelektrana, a samim time i troškovi proizvodnje struje, te ujedno optimira izgradnja vjetroelektrana.

3.8

Oko 20 % svjetske potrošnje energije odlazi na rasvjetu. Budući da je za očekivati da će zahvaljujući istraživanjima u području nanotehnologije doći do razvoja štednih žarulja kojima treba mnogo manje električne energije, ta će se potrošnja smanjiti za više od jedne trećine. A električni automobili postat će gospodarski isplativi zahvaljujući litijsko-ionskim akumulatorima, koji ne bi bili mogući bez nanotehnologije.

3.9

Beton je jedan od najčešće korištenih građevinskih materijala. Zahvaljujući kristalnim dijelovima od kalcija na bazi nanotehnologije moguća je vrlo brza izrada gotovih betonskih dijelova bolje kvalitete uz niži utrošak energije.

3.10

Automobilska industrija već danas radi s nanopremazima, koje odlikuju posebna svojstva. To se odnosi i na druga prometna sredstva, poput zrakoplova ili brodova.

4.1

Faktori konkurentnosti na svjetskom se tržištu stalno mijenjaju. Neke su promjene planirane, ali ima i onih nepredviđenih. Kako bi se razvoj ustalio, osmišljavaju se politički programi. Godine 2010. dogovorena je, primjerice, strategija Europa 2020. Njezin je cilj inteligentan, održiv i uključiv rast uz snažnu koordinaciju transeuropskih mjera. Na taj bi se način moglo pobijediti u „nadmetanju oko inovacija”. U pitanju su istraživanje i razvoj, zaštita patenata, proizvodni pogoni i radna mjesta.

4.2

Kemijska je industrija jedna od najuspješnijih industrijskih grana u EU-u čiji prihodi od prodaje za 2013. godinu iznose 527 milijardi eura, čime je zauzela drugo mjesto u proizvodnji. Unatoč tome aktualna situacija daje povoda za zabrinutost. Nakon nagle promjene trenda uvjetovane konjunkturom, proizvodnja stagnira od početka 2011. Udio EU-a u svjetskoj proizvodnji i globalnom izvozu već se dulje vremena smanjuje (7).

4.3

Godine 2012. kemijska industrija je u Europskoj uniji uložila oko 9 milijardi eura u istraživanje. Taj se iznos nije promijenio od 2010. Nasuprot tome, istraživanje i razvoj nanotehnologije npr. u SAD-u, Kini, pa i Japanu i Saudijskoj Arabiji sve više dobiva na važnosti, čime će doći do jače konkurencije.

5.1

Ekološki prihvatljivo gospodarstvo u europskoj je industrijskoj politici važan čimbenik konkurentnosti, kako u pogledu orijentacije na unutarnje tržište tako i u pogledu orijentacije na globalno tržište.

5.2

Nanomaterijali kao preliminarni proizvodi, međuproizvodi te krajnji proizvodi sa svojim raznolikim svojstvima materijala daju svoj doprinos za poboljšanje učinkovitosti kod pretvaranja energije i za smanjivanje potrošnje energije. Nanotehnologija ima potencijal za smanjenje emisija CO2  (8). Time doprinosi zaštiti klime.

5.3

Njemačka savezna pokrajina Hessen objavila je istraživanje u kojem su naglašeni potencijali inovacija koje nanotehnologija može imati za zaštitu okoliša (9), npr. kod pripreme i pročišćavanja vode, smanjivanja količine otpada, energetske učinkovitosti i očuvanja čistoće zraka. Upravo će mala i srednja poduzeća time primati više narudžbi. Kemijska industrija istražuje i razvija temelje i odgovarajuće preliminarne i krajnje proizvode.

5.4

Ekološka komponenta mora se kao dio koncepta održivosti integrirati u strategije poduzeća, a samim time i u strategije malih i srednjih poduzeća. Zaposlenike treba aktivno uključiti u te procese.

5.5

Princip zaštitnih mjera značajna je sastavnica aktualne politike zaštite okoliša i zdravstvene politike u Europi. Opterećenje, odnosno ugrožavanje okoline, odnosno ljudskog zdravlja treba stoga unaprijed svesti na najmanju moguću mjeru. Neophodno je, međutim, očuvati proporcionalnost troškova, koristi i truda kod provođenja zaštitnih mjera, posebice zbog zaštite malih i srednjih poduzeća.

6.1

Potencijali zapošljavanja koji proizlaze iz nanotehnologije u kemijskoj industriji procjenjuju se kao vrlo visoki u cijelom svijetu. Udio radnih mjesta koja će se otvoriti zahvaljujući nanotehnologiji u Europskoj uniji već danas se procjenjuje na 300 000 do 400 000 (10).

6.2

Pored tog rasta, treba voditi računa i o rizicima za gubitak radnih mjesta, preseljenje proizvodnih pogona te promjenu kvalifikacijskog spektra.

6.3

Broj radnih mjesta je jedno, a kvaliteta tih radnih mjesta sasvim drugo pitanje. U „nanosektorima” različitih poduzeća, ne samo u kemijskoj industriji, u pravilu nastaju dobro plaćena radna mjesta za kvalificirane zaposlenike (11).

6.4

To u poduzećima stvara veliku potrebu za obukom i daljnjim obrazovanjem. Nastaju novi oblici suradnje. Socijalno partnerstvo samo po sebi ovdje postaje faktor inovacije u smislu da je neophodan kontinuirani dijalog, npr. o organizaciji rada, zdravstvenoj zaštiti i daljnjem obrazovanju. U njemačkoj kemijskoj industriji postoje sporazumi o socijalnom partnerstvu, koji imaju vrlo široke razmjere (12).

7.1

Već danas Europska komisija godišnje troši između 20 i 30 milijuna eura na istraživanje sigurnosti nanotehnologije. Tome se pribraja oko 70 milijuna eura koje osiguravaju zemlje članice (13). To je prikladan i dostatan okvir.

7.2

Na europskoj razini potrebno je koordinirati opsežan program javnog i privatnog dugoročnog istraživanja kako bi se proširilo znanje o nanomaterijalima, njihovim svojstvima i potencijalnim mogućnostima i rizicima za zdravlje zaposlenika i potrošača te okoliš.

7.3

Mnoga kemijska poduzeća u okviru svog upravljanja rizikom poduzela su različite mjere za odgovorno provođenje održive zaštite na radu i održive sigurnosti proizvoda. To se često odvija pod pokroviteljstvom globalno etablirane inicijative kemijske industrije „Responsible Care” (14). Slične inicijative postoje i u drugim sektorima.

7.4

Odgovornost za proizvod postoji od faze istraživanja do faze zbrinjavanja. Poduzeća već u razvojnoj fazi istražuju kako se njihovi novi proizvodi mogu proizvesti i koristiti na siguran način. Do plasiranja na tržište treba dovršiti istraživanja i izraditi upute za sigurnu uporabu. Osim toga, poduzeća moraju navesti kako se njihovi proizvodi moraju pravilno zbrinjavati.

7.5

U svojim dokumentima o sigurnosti nanomaterijala Europska komisija naglašava da su znanstvena istraživanja dokazala da se nanomaterijali u svojoj esenciji smatraju „normalnim kemikalijama” (15). Znanje o svojstvima nanomaterijala neprestano raste. Potrebno je primjenjivati trenutno raspoložive metode procjene rizika.

7.6

Europska komisija smatra REACH (16) najboljim okvirom za upravljanje rizikom od nanomaterijala. Neophodna su neka pojašnjenja i preciziranja za nanomaterijale u prilozima uredbi REACH i u smjernicama REACH Europske agencije za kemikalije – ali ne i u samom tekstu Uredbe (17).

7.7

U farmaceutskoj industriji kod obrade nanomaterijala ključnu ulogu ima dobra proizvodna praksa (eng. Good Manufacturing Practice, GMP). Pod tim se podrazumijevaju smjernice za osiguravanje kvalitete procesa proizvodnje lijekova i aktivnih tvari.

7.8

Podrazumijeva se da potrošači moraju biti informirani. „Nanodijalozi” velikih kemijskih poduzeća pozitivan su primjer za to (18). Ti dijalozi imaju za cilj informiranje, poticanje prihvatljivosti i umanjivanje opasnosti. Radi lakše dostupnosti informacija o nanomaterijalima, Europska komisija je krajem 2013. otvorila internetsku platformu (19). Platforma sadrži poveznice na sve raspoložive izvore informacija, između ostalog nacionalne i sektorske registre.

8.1

Pozitivna klima za istraživanja i inovacije bitan je faktor konkurentnosti. To se odnosi na inovacije proizvoda i procesa te socijalne inovacije. Važnost nanotehnologije trebala bi biti snažnije priznata i podržana u Unijinim prioritetima i programima istraživanja i regionalnim programima za poticaje.

8.2

Istraživanje i razvoj trebaju zauzeti ključnu ulogu u Europskoj uniji. Pritom je važno umrežavanje diljem Europe, suradnja i stvaranje klastera između tek osnovanih poduzeća i etabliranih poduzeća, sveučilišta te ustanova za temeljno i primijenjeno istraživanje. Tako je u današnje vrijeme moguće stvaranje učinkovitih potencijala za inovacije. S ciljem optimiranja suradnje otvaraju se centri na geografski ključnim točkama koji nadilaze razinu poduzeća.

8.3

Strukovno osposobljavanje i daljnje obrazovanje jedan su od najvažnijih ključnih faktora kod izrazito inovativnih postupaka poput nanotehnologije. Kombinacija stručnih radnika i akademski obrazovanih osoba pokazuje najsnažnije inovacijske učinke na mjestima gdje se potiče razmjena znanja između osoba različitih kvalifikacija i to komplementarnim mjerama kadrovske i organizacijske politike poput timskog rada, rotacije poslova i delegacije odluka. Svjetska konkurencija u pogledu inovacija obuhvaća i nadmetanje za kvalificiranu stručnu radnu snagu. Politika i gospodarstvo trebaju razviti odgovarajuće sustave poticaja.

8.4

Veća fleksibilnost u pogledu smjera istraživanja te manje birokratskih zahtjeva osigurali bi konkurentnost. Lijekovi, medicinska tehnologija, površinski premazi i ekološka tehnologija imaju velik značaj i za europski izvoz i za unutarnje tržište. Usmjerenost na unutarnje tržište s regionalnim težištima ovdje otvara raznolike mogućnosti za mala i srednja poduzeća.

8.5

Troškove rada ne smije se promatrati isključivo kao troškove za isplatu osobnog dohotka. Prilikom procjenjivanja treba uzeti u obzir i tekuće administrativne troškove (npr. za inspekcijske aktivnosti ili osiguranje kvalitete rada).

8.6

Troškovi energije predstavljaju relevantan faktor konkurentnosti u kemijskoj industriji koja iziskuje velike količine energije. Konkurentne cijene i stabilna opskrba energijom u EU-u preduvjet su za konkurentnost, prije svega za mala i srednja poduzeća.

24.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 71/33

Izvjestiteljica:

gđa Reine-Claude MADER

1.1.

EGSO na pozitivan način ocjenjuje različite inicijative koje je Komisija poduzela u svrhu promicanja poštenog tržišnog natjecanja, a kojima se štite interesi gospodarskih subjekata (poduzeća, potrošača, radnika).

1.2.

EGSO podržava korake koje je Komisija poduzela kako bi zajamčila poštovanje pravila tržišnoga natjecanja, bilo da je riječ o mjerama protiv praksi suprotnih načelima tržišnoga natjecanja, bilo da se radi o zlouporabama vladajućeg položaja, kojima se ugrožavaju gospodarski razvoj EU-a te posebice malih i srednjih poduzeća, koja imaju ključnu ulogu u rastu i zapošljavanju, kao i poduzeća socijalne ekonomije kojima se pospješuje socijalna uključenost.

1.3.

Međutim, izražava žaljenje zbog toga što Komisija opet nije donijela istinski pravni mehanizam za kolektivne postupke kako bi se učinkovito ostvarila prava žrtava monopolističkih praksi na naknadu štete.

1.4.

Podržava napore koje Komisija ulaže kako bi ta pravila učinila poznatima i transparentima, čime se stvara stabilnost za poduzeća, a time i za tržište. U tom smislu želi podsjetiti da prakse maloprodajnog sektora zaslužuju neprestanu pažnju.

1.5.

EGSO pozdravlja poticaj koji je Komisija dala suradnji s nacionalnim tijelima nadležnima za tržišno natjecanje, koja imaju ključnu ulogu, posebice u smislu prevencije i razvoja programa podizanja svijesti o pravu tržišnog natjecanja. Vjeruje da nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje za to moraju imati potrebna sredstva.

1.6.

S obzirom na globalizaciju trgovine, ta suradnja treba se proširiti na međunarodnu razinu kako Europa ne bi bila ugrožena nepoštenim tržišnim natjecanjem.

1.7.

Odbor želi učvrstiti i ojačati dijalog između različitih europskih institucija (Europskog parlamenta, EGSO-a, Odbora regija).

1.8.

EGSO potiče razvoj pravila o državnim potporama, koja su usklađena kako bi poticala inovativna poduzeća, posebice ona u digitalnom sektoru, što stvara značajne prilike u smislu gospodarskog razvoja i stvaranja novih radnih mjesta, od čega imaju koristi i potrošači i poduzeća.

1.9.

Iako je svjestan ograničenja djelovanja Komisije u području poreznog planiranja, EGSO želi da Komisija nastavi poduzimati korake usmjerene na ispravljanje, ograničavanje ili uklanjanje fiskalnih i socijalnih izobličenja koliko je to omogućeno njezinim ovlastima, pazeći pritom da time ne dođe do pada normi.

1.10.

EGSO vjeruje da je potrebno usredotočiti se na tržište energije. Podržava stvaranje Europske energetske unije koja bi zajamčila sigurnost isporuke i prihvatljive cijene energenata na cijelom području Europske unije.

1.11.

Osim toga, ističe važnost mjera koje doprinose uštedi energije, povećanju energetske učinkovitosti i razvoju obnovljivih izvora energije.

1.12.

Vjeruje da od otvaranja energetskog tržišta koristi moraju imati individualni potrošači, koji nemaju stvarnu mogućnost pregovaranja.

1.13.

EGSO poziva da se sve poduzme kako bi se osigurao slobodni pristup digitalnoj infrastrukturi čime bi se omogućio razvoj ruralnih područja. Taj cilj opravdava komplementarnost privatnih ulaganja i javne potpore.

1.14.

EGSO poziva Komisiju da nastavi pridavati posebnu pažnju ponudi financijskih usluga kako bi se financiralo realno gospodarstvo te kako bi se zajamčilo da potrošači i dalje uživaju najbolje uvjete za usluge koje koriste.

1.15.

Konačno, EGSO podsjeća da je prijeko potrebno pratiti i ocijeniti poduzete političke mjere.

2.1.

U ovom godišnjem izvješću uglavnom se usredotočuje na jedinstveno digitalno tržište, energetsku politiku i financijske usluge. U izvješću se također postavljaju pitanja koja se odnose na povećanje konkurentnosti europske industrije, nadzor državnih potpora, promicanje kulture tržišnog natjecanja unutar i izvan EU-a i međuinstitucijski dijalog.

2.2.

Naglašava digitalno gospodarstvo, koje je zamišljeno kao čimbenik koji može potaknuti inovacije i rast energetskog i prometnog sektora, sektora javnih službi, zdravstvenog i obrazovnog sektora. U tu su svrhu iskorišteni alati prava tržišnog natjecanja kako bi se podržao razvoj i modernizacija infrastrukture, uključujući širokopojasne mreže „sljedeće generacije” na temelju državne potpore, čuvajući pritom načelo tehnološke neutralnosti.

2.3.

Tržište pametnih mobilnih uređaja razvija se vrlo brzo, kako je vidljivo iz Facebookova preuzimanja trgovačkog društva WhatsApp (1) nakon prve faze ispitivanja spajanja, što je Europska komisija bezuvjetno odobrila u skladu s Uredbom o koncentracijama (EZ) br. 139/2004 (2).

2.4.

Tijekom 2014. moglo se ponovno vidjeti da primjenu prava tržišnog natjecanja na digitalni sektor obilježava složeni odnos i potreba za postizanjem ravnoteže u odnosu na prava intelektualnog vlasništva koja proizlaze iz patenata, kao što je vidljivo iz odluka u predmetima Samsung i Motorola (3), ili iz autorskih prava, kao što je vidljivo iz otvaranja službenog postupka protiv nekoliko američkih filmskih studija i europskih televizijskih kuća koje emitiraju plaćeni program u predmetu koji se odnosi na „prekogranični pristup televizijskom sadržaju uz pretplatu” (4).

2.5.

U Izvješću se zatim spominje energetski sektor i naglašava potreba za reformom europske energetske politike. Komisija namjerava podržati ulaganja u infrastrukturu nadzorom državnih potpora i pojednostavljenjem njihove primjene: novom Uredbom o općem skupnom izuzeću prema kategorijama predviđa se da, u određenim uvjetima, više neće biti potrebno prethodno odobrenje Komisije (5) za potpore za energetsku infrastrukturu, za promicanje energetske učinkovitosti zgrada i proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, za dekontaminaciju onečišćenih lokacija te za recikliranje.

2.6.

Međutim, novim smjernicama nisu obuhvaćena pravila o potporama za nuklearnu energiju. Zbog toga su i dalje predmetom ispitivanja Komisije u skladu s člankom 107. UFEU-a, kao što je bio slučaj s planovima Ujedinjene Kraljevine da subvencionira izgradnju i rad nove nuklearne elektrane u Hinkley Pointu (6).

2.7.

Konačno, politika tržišnog natjecanja iskorištena je kao alat za postizanje nižih cijena energenata kažnjavanjem zloporabe ili koluzije operatera kao što su EPEX Spot i Nord Pool Spot (NPS) (7) te OPCOM u Rumunjskoj, koji je počinio zloporabu vladajućeg položaja (8), ili Bulgarian Energy Holding (BEH) u Bugarskoj (9), pa čak i Gazprom koji je unaprijed vršio opskrbu plinom u središnjoj i istočnoj Europi (10).

2.8.

Tijekom 2014. politikom tržišnog natjecanja također se nastojala povećati transparentnost financijskog sektora i podržati bolja regulacija i nadzor bankarskog sektora.

2.9.

Primjerice, Komisija je nadzirala primjenu mjera državnih potpora u Grčkoj, Cipru, Portugalu, Irskoj i Španjolskoj, pazeći pritom da razvojne banke ne narušavaju tržišno natjecanje (11).

2.10.

Također je u dva navrata pokrenula postupke protiv banaka RBS i JP Morgan, koje su sudjelovale u nezakonitom bilateralnom kartelu kojim se željelo utjecati na referentnu kamatnu stopu Libor za švicarski franak te u kartelu s bankama UBS i Crédit Suisse što se tiče razlika između tražene i ponuđene cijene kamatnih izvedenica u švicarskim francima u Europskom gospodarskom prostoru (12). Komisija im je izrekla novčanu kaznu u iznosu od 32,3 milijuna EUR (13).

2.11.

Konačno, Komisija je nastavila s pokretanjem sudskih postupaka protiv nekonkurentnih poslovnih modela društava Visa Europe, Visa Inc., Visa International i MasterCard koji se temelje na višestranim međubankovnim naknadama: Komisija je učinila pravno obvezujućima obveze koje je predložilo društvo Visa Europe i nastavila postupak protiv društava Visa Inc. i Visa International u vezi s međunarodnim međubankovnim naknadama.

2.12.

U izvješću se također spominju napori koje je Komisija uložila kako bi potaknula konkurentnost europskih poduzeća, posebice malih i srednjih poduzeća, olakšavajući im pristup financiranju u fazi razvoja (14) te podržavajući istraživanje i inovacije u sklopu novog okvira potpora uspostavljanjem skupnih izuzeća (15).

2.13.

Prvenstveno se na mala i srednja poduzeća odnosi revidirana Obavijest o sporazumima male vrijednosti, koja donosi smjernice potrebne kako bi se procijenilo jesu li njihovi sporazumi obuhvaćeni primjenom članka 101., kojim se zabranjuje stvaranje kartela poduzeća (16).

2.14.

Tijekom 2014. Komisija je također pridavala posebnu pažnju nastojanjima određenih poduzeća da iskoriste razlike poreznih režima u nekim državama članicama kako bi smanjila poreznu osnovu; pokrenula je službene istrage za tri predmeta: Apple u Irskoj, Starbucks u Nizozemskoj i Fiat Finance & Trade u Luksemburgu.

2.15.

Prije svega, protekle je godine obilježena deseta godišnjica primjene Uredbe (EZ) br. 1/2003 i revizije uredbe o koncentracijama (17). U tom se smislu u izvješću navodi da je potrebno postići napredak u smislu neovisnosti tijela nadležnih za tržišno natjecanje te mehanizma koji im omogućuje da pokrenu postupke i odrede novčane kazne za nezakonito postupanje. Također se naglašava potreba za daljnjim pojednostavljenjem kontrole koncentracija.

2.16.

Komisija navodi i da je veliko postignuće u području politike tržišnog natjecanja te godine bilo donošenje Direktive o postupcima za naknadu štete zbog kršenja odredaba prava tržišnog natjecanja, koja je stupila na snagu 2014. godine. Smatra da će zahvaljujući toj Direktivi europskim građanima i poduzećima biti jednostavnije ostvariti učinkovitu naknadu štete uzrokovane kršenjem odredaba prava tržišnog natjecanja, kao što su karteli i zloporaba vladajućeg položaja na tržištu.

3.1.

EGSO podržava politiku digitalnog razvoja i inicijative usmjerene na poticanje inovacija i rasta. Vjeruje da širokopojasni pristup treba biti dostupan diljem EU-a, za što može biti potrebno korištenje državnih potpora i dodatnog financiranja sredstvima EU-a. U tom bi smislu trebale biti korisne smjernice o državnim potporama za brzo uvođenje širokopojasnih mreža (18).

3.2.

Nadalje, digitalno tržište nije moguće bez postojanja širokopojasnih mreža na području čitavog teritorija EU-a. No, ciljevi Komisije nešto su skromniji s obzirom na nedostatak interesa privatnih operatera u određenim područjima, poglavito ruralnim, koje bi trebalo podržati u gospodarskom razvoju.

3.3.

EGSO podržava Komisiju u nastojanju da kazni kršenja pravila o tržišnom natjecanju; vjeruje da visina novčanih kazni treba imati razuvjeravajući učinak i da kazne za ponovnu povredu trebaju biti strože. Osim toga, valja objasniti politiku tržišnog natjecanja, uključujući i među poduzećima, kako bi se izbjeglo nekonkurentno postupanje.

3.4.

EGSO ponavlja zaključak Komisije da raste broj korisnika pametnih mobilnih uređaja. Ovdje je ključna inovacija, ali za operatere je nužno utvrditi pravila igre koja će biti općepoznata i transparentna. Vjeruje da je sveprisutnost velikih međunarodnih grupacija, kao što je Google, dovela do povećanja rizika od opasnosti zloporabe vladajućeg položaja te da je zbog toga bitno poštovati postojeća pravila kako bi novi operateri mogli ući na tržište.

3.5.

Osim toga, EGSO vjeruje da nositelji patenata moraju predložiti sporazume o licenci za patente po poštenim, razumnim i nediskriminirajućim uvjetima.

3.6.

EGSO podržava prilagodbu zakonodavnog okvira koji se primjenjuje na autorska prava u digitalno doba (19): valja ići ukorak s vremenom, kako je to ispravno istaknula Komisija.

3.7.

Što se tiče funkcioniranja energetskog tržišta, EGSO smatra da je gospodarski razvoj nemoguć bez zajedničke energetske politike. Stoga pozdravlja namjeru Komisije da stvori Europsku energetsku uniju.

3.8.

Vjeruje da će ta Unija biti korisna za poduzeća i potrošače, koji bi također trebali imati koristi od razumnih cijena i sigurnosti opskrbe.

3.9.

EGSO pozdravlja pažnju koju Komisija posvećuje energetskom tržištu s ciljem postizanja stvarnog tržišnog natjecanja i korake poduzete radi uklanjanja prepreka tržišnom natjecanju na tim nereguliranim tržištima. Želi da Komisija iskoristi sva dostupna sredstva kako bi izbjegla nedostatke koji imaju posljedice za gospodarstvo.

3.10.

Konačno, posebno ističe važnost mjera koje doprinose uštedi energije, povećanju energetske učinkovitosti i razvoju obnovljivih izvora energije kao i bioenergije.

3.11.

EGSO želi da cijeli financijski sektor postupa na etičniji i transparentniji način, potičući pritom rast.

3.12.

Pozdravlja činjenicu da su državne potpore doprinijele dosljednosti mjera poduzetnih za suočavanje s financijskim izazovima i pomogle u ograničavanju izobličenja tržišnog natjecanja, svodeći pritom korištenje novca poreznih obveznika na najmanju moguću mjeru. Ističe da je kontrolom državnih potpora omogućeno ograničenje izobličenja tržišnog natjecanja unutar tržišta, u kontekstu povećanja i uspostavljanja nadzornog mehanizma.

3.13.

Smatra da valja istaknuti mjere koje je Komisija poduzela kako bi smanjila troškove korištenja bankovnih kartica, što je dovelo do smanjenja operativnih troškova na jedinstvenom tržištu od 30 do 40 %.

3.14.

Najavljeni cilj promicanja gospodarskog rasta apsolutno je ključan i može primati potporu u obliku politike inovacijskih potpora, koja čini dio „Okvira za državne potpore za istraživanje, razvoj i inovacije”.

3.15.

EGSO je u prethodnim mišljenjima pozdravljao inicijativu Komisije koja se odnosi na modernizaciju sustava državnih potpora i smatrao je da su nove smjernice (20) u većoj mjeri usklađene s potrebama država članica i stvarnim okolnostima na tržištu. Vjeruje da će povećana transparentnost dovesti do boljeg razumijevanja načina dodjele državnih potpora. Komisijinim će se nadzorom zajamčiti da su potpore dodijeljene u skladu s utvrđenim pravilima. Konačno, zahvaljujući procjeni države članice moći će se uvjeriti da se dodijeljene potpore koriste na ispravan način.

3.16.

U postizanju tog cilja trebali bi pomoći Komunikacija Komisije o uvjetima za promicanje provedbe europskih projekata i najava stvaranja Europskog fonda za strateška ulaganja.

3.17.

EGSO također pozdravlja činjenicu da je prepoznata potreba za dodjeljivanjem državnih potpora za sanaciju i restrukturiranje održivih poduzetnika u teškoćama. Podržava mjere poduzete u svrhu ukidanja nezakonitih kartela, koji ugrožavaju razvoj, posebice malih i srednjih poduzeća, koja stvaraju radna mjesta, te utječu na zapošljavanje i cijene.

3.18.

Odbor navodi da velika poduzeća nastavljaju s praksom poreznog planiranja zahvaljujući razlikama između poreznih sustava. Pozdravlja napore koje Komisija, koliko je to u njezinoj moći, ulaže u borbu protiv utaja poreza koje nastaju uslijed poreznih izobličenja, u njihovo ograničavanje i ukidanje.

3.19.

Posebno su važni napori koje Komisija ulaže kako bi zajamčila konvergenciju s i između nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje.

3.20.

Odbor će pažljivo pratiti primjenu bijele knjige pod naslovom „Prema učinkovitijoj kontroli koncentracija u EU-u”, kojom se žele poboljšati postojeći mehanizmi.

3.21.

S obzirom na globalizaciju trgovine, EGSO podržava razvoj multilateralnih oblika suradnje (OECD, Međunarodna mreža za tržišno natjecanje, UNCTAD), kao i programa za suradnju i tehničku pomoć.

3.22.

Dijalogom Glavne uprave za tržišno natjecanje i Europskog parlamenta, EGSO-a i Odbora regija mora se zajamčiti transparentnost međuinstitucijske debate o provedbi politike.

3.23.

Valja održati tu posvećenost dijalogu, posebice s obzirom na činjenicu da je g. Juncker u mandatnom pismu upućenom gđi Vestager naglasio to političko partnerstvo.

3.24.

Za razliku od Komisije, EGSO ne smatra da su Direktiva 2014/104/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenog 2014. (21) i Preporuka o zajedničkim načelima za kolektivne mehanizme rješavanja sporova pokrenutih zbog kršenja zakona o tržišnom natjecanju prikladne za nužno ostvarivanje kolektivne zaštite prava žrtava tog kršenja.

4.1.1.

Komisija smatra da su bolji postupci određivanja normi i povećana interoperabilnost ključni za učinkovitost digitalne agende. Značenje izraza „bolji” postupci određivanja normi tek treba utvrditi.

4.1.2.

Predmet Motorola (22), jedan od nastavaka „patentskog rata za pametne telefone”, koristi se kao primjer smjernica koje trebaju slijediti poduzeća koja djeluju u tom sektoru. U tom je predmetu Komisija odlučila da je Motorola, nositelj standardnih osnovnih patenata za GPRS, počinila zloporabu vladajućeg položaja jer je pred njemačkim sudom zatražila donošenje i provedbu zabrane protiv društva Apple. Ti su se standardni patenti nazivali osnovnima jer su bili ključni za provedbu standarda GSM. Poduzeća koja su nositelji standardnih osnovnih patenata mogu imati znatnu tržišnu moć, zbog čega tijela koja utvrđuju norme od njih često zahtijevaju da licenciraju patente uz poštene, razumne i nediskriminirajuće uvjete („FRAND”) kako bi se zajamčilo da svi sudionici na tržištu imaju pristup tom standardu.

4.1.3.

U ovom slučaju, bez pristupa osnovnom patentu, čiji je nositelj bilo društvo Motorola, njegov konkurent, u ovom slučaju Apple, nije mogao proizvoditi i staviti na tržište određenu kategoriju pametnih telefona.

4.1.4.

Nositelj patenta smije pokrenuti postupak pred nacionalnim sudom kako bi zatražio zabranu u slučaju kršenja patentnog prava, no ako nositelj patenta ima vladajući tržišni položaj, ako se obvezao dopustiti pristup pod uvjetima FRAND i ako je konkurentno poduzeće na koje se odnosi zabrana spremno ishoditi licencu pod uvjetima FRAND, to može predstavljati zloporabu. Unatoč navedenom, Komisija društvu Motorola nije izrekla novčanu kaznu zbog nepostojanja sudske prakse Europske unije koja se odnosi na zakonitost, u skladu s člankom 102. UFEU-a, zabrana povezanih sa standardnim osnovnim patentima i zbog razlika u nacionalnom zakonodavstvu; međutim, naredila je Motoroli da prekine sa zloporabom položaja.

4.1.5.

Komisija je u sličnom predmetu prihvatila obveze koje je ponudilo društvo Samsung kako u Europskom gospodarskom prostoru ne bi tražilo zabranu protiv poduzeća koja spadaju pod određeni okvir licenciranja na temelju standardnih osnovnih patenata za pametne telefone i tablete.

4.1.6.

Iz tih je slučajeva vidljivo da je izrazito teško postići pravu ravnotežu između tržišnog natjecanja, patentnih prava i inovacija, pokušavajući pritom ostvariti krajnji cilj, a to je omogućivanje potrošaču da nabavi tehnološke proizvode po prihvatljivim cijenama te da pritom ima najveći mogući izbor između interoperabilnih proizvoda.

4.1.7.

EGSO podržava napore koje Komisija poduzima u tom smislu i potiče je da ne smetne s uma činjenicu da svrha tržišnog natjecanja nije samo primjena pravila tržišnog natjecanja, nego i postizanje oblika tržišnog natjecanja od kojeg u konačnici prednost imaju potrošači.

4.1.8.

EGSO podržava zamisao o subvencioniranju privatnog ulaganja javnim ulaganjem kako bi se izbjegao digitalni jaz u EU-u, pod uvjetom da državne potpore ne ugroze privatna ulaganja. „Smjernice EU-a o primjeni pravila o državnim potporama u odnosu na brzi razvoj širokopojasnih mreža” (23) bile su prvi dokument koji je definitivno usvojen u sklopu napora usmjerenih na modernizaciju državnih potpora, što je možda znak da se Komisija zanima za tu temu.

4.1.9.

Međutim, EGSO smatra da Komisijin cilj postizanja potpune širokopojasne pokrivenosti (30 Mbps) za usluge i usvajanje izrazito širokopojasnih usluga (100 Mbps) za 50 % građana Europe do 2020. nedovoljno ambiciozan.

4.2.1.

Osiguranje energetske neovisnosti Europe i promicanje stvaranja integriranog tržišta energije ključni su za pristup energiji, ukidanje energetski izoliranih područja i sigurnost opskrbe. EU mora imati stvarnu političku volju za postizanje ovog cilja i poticanje diversifikacije izvora energije promicanjem obnovljivih izvora energije. Europska energetska unija, koju je zamislio predsjednik Juncker (24), nesumnjivo će imati ulogu katalizatora politike.

4.2.2.

EGSO vjeruje da je potrebno brzo provesti treći „energetski paket”, posebice s obzirom na činjenicu da su pravila o prekograničnom trgovanju energijom i dalje rascjepkana.

4.2.3.

EGSO ističe potrebu za trenutačnom provedbom strukturnih reformi potrebnih za uklanjanje prepreka ulaganju u infrastrukturu, posebice onih s prekograničnom dimenzijom.

4.2.4.

EGSO je siguran da se promicanjem pravila tržišnog natjecanja potiče otvaranje domaćih tržišta energije, kako je vidljivo iz predmeta „Burze električne energije” i „OPCOM/Rumunjska burza za plin i električnu energiju” navedenih u izvješću Komisije (25), u kojima je Komisija izrekla novčanu kaznu u skladu s člankom 101. UFEU-a za dvije burze koje su se sporazumjele da se neće natjecati te su međusobno podijelile zemljopisno područje, i novčanu kaznu rumunjskoj burzi energije OPCOM, na temelju članka 102. UFEU-a, zbog diskriminacije trgovaca električnom energijom iz drugih država članica.

4.2.5.

Međutim, Odbor se pita što je dovelo do toga da, iako su veleprodajne cijene električne energije pale zbog povećanog tržišnog natjecanja, to nije često dovelo do smanjenja sveukupnih cijena za krajnje potrošače (26).

4.2.6.

U tom smislu EGSO podržava istrage Komisije u skladu s člankom 102. UFEU-a o zloporabi vladajućeg položaja Gazproma u opskrbi prirodnim plinom u središnjoj i istočnoj Europi (27).

4.3.1.

Tijekom 2014. godine nastavljena je dubinska revizija propisa i nadzora u bankarskom sektoru. Predloženim se pravilima želi postići veća transparentnost financijskih tržišta.

4.3.2.

Osim toga, Komisija je također zajamčila restrukturiranje financijskih poduzeća koja primaju državnu potporu ili njihovo napuštanje tržišta te je posvetila posebnu pozornost rizicima od izobličenja tržišnog natjecanja između takvih poduzeća (28).

4.3.3.

EGSO je pažljivo pratio Komisijine istrage poslovnih praksi kojima se ugrožava tržišno natjecanje i pozdravlja odluku koju su donijeli Komisija i nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje o kažnjavanju međubankovnih naknada.

4.3.4.

EGSO je pozdravio presudu Suda Europske unije u predmetu Mastercard (29) kojom je potvrđena analiza Komisije. Rastao je broj i visina međubankovnih naknada koje su klijenti plaćali prilikom plaćanja bankovnim karticama, čime su one postajale sve manje transparentne.

4.3.5.

Nadalje, ovim se poslovnim praksama sprečavao ulazak na tržište plaćanja nebankovnih gospodarskih subjekata, koji bi potrošačima mogli ponuditi druge oblike elektroničkog, mobilnog i sigurnog plaćanja, primjerice, putem pametnih telefona.

4.3.6.

Posebnost predmeta MasterCard također je proizlazila iz činjenice da je ograničenje nastalo mehanizmom za utvrđivanje višestranih međubankovnih naknada bilo učinak tog mehanizma, a ne njegov cilj.

4.3.7.

EGSO pozdravlja činjenicu da je Sud Europske unije, kao i Opći sud, presudio da višestrane međubankovne naknade nisu objektivno potrebne za funkcioniranje sustava MasterCard.

4.4.1.

EGSO izražava zadovoljstvo zbog pozornosti pridane malim i srednjim poduzećima, koja igraju ključnu ulogu u postizanju rasta i ciljeva programa Europa 2020. Podržava odluke Komisije o podupiranju financiranja njihova rada i prilagodbi pravila njihovim potrebama.

4.4.2.

EGSO cijeni činjenicu da je u tim politikama pokazana otvorenost prema intelektualnim zanimanjima te prepoznaje odlučujuću ulogu koju europska slobodna zanimanja imaju za rast s obzirom na to da ona u različitim sektorima osiguravaju nužni doprinos znanja potreban za rješavanje složenih problema građana i poduzeća; EGSO također preporučuje Komisiji da nastavi sa svojim naporima u tom cilju te da ih po mogućnosti pojača.

4.4.3.

Primjerice, Smjernicama o državnim potporama za promicanje rizičnih financijskih ulaganja (30) moglo bi se omogućiti državama članicama da olakšaju pristup malih i srednjih poduzeća financiranju u fazi njihova pokretanja. Osim toga, čini se da su osmišljene kako bi bolje odražavale stvarne okolnosti na tržištu.

4.4.4.

Također podržava mjere koje je Komisija poduzela kako bi se suočila s primjerima zloporabe vladajućeg položaja, koji bi mogli ugroziti stvaranje i razvoj malih i srednjih poduzeća i utjecati na njihovu djelatnost.

4.4.5.

U Obavijesti o sporazumima male vrijednosti iz 2014. godine (31) predviđena je sigurna luka za takve sporazume koji nemaju vidljive posljedice na tržišno natjecanje jer ih primjenjuju poduzeća koja ne premašuju određene granične vrijednosti udjela na tržištu. Osim toga, Komisija je objavila dokument sa smjernicama za mala i srednja poduzeća. Međutim, EGSO smatra da bi bilo dobro objaviti informacije na terenu.

4.5.1.

EGSO izražava zadovoljstvo kvalitetom suradnje između Komisije i nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje. Vjeruje da se tom suradnjom postiže interakcija nužna za dobro funkcioniranje tržišta.

4.5.2.

Podupire sve mjere potrebne za suradnju s nacionalnim tijelima nadležnim za tržišno natjecanje, što znači da moraju imati resurse i biti neovisna.

4.5.3.

EGSO odobrava inicijative Komisije usmjerene na stvaranje stvarnog europskog područja tržišnog natjecanja, što znati da valja uskladiti osnovna pravila nacionalnog zakonodavstva, jer se time štiti gospodarsko djelovanje na jedinstvenom tržištu.

4.5.4.

Nadalje, smatra da države članice moraju raspolagati potpunom lepezom zakonskih alata za provođenje potrebnih inspekcija i izricanje učinkovitih i razmjernih novčanih kazni.

4.5.5.

Programi oslobođenja od kazne ili smanjenja kazne, koji su se pokazali uspješnima u borbi protiv kartela, moraju se početi provoditi u svim državama članicama.

4.5.6.

Aktivna višestrana suradnja s OECD-om, Međunarodnom mrežom za tržišno natjecanje i UNCTAD-om i dalje mora ostati aktivna, a Komisija bi tu trebala preuzeti vodeću ulogu.

4.5.7.

Konačno, EGSO ističe da bi tehnička pomoć trebala imati veću ulogu u pregovorima o pristupanju sa zemljama kandidatkinjama.

24.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 71/42

Izvjestitelj:

Petru Sorin DANDEA

Suizvjestitelj:

Paulo BARROS VALE

1.1.

Tijekom posljednjih godina borba protiv agresivnog poreznog planiranja bila je jedna od glavnih briga država članica, ali i Europske komisije. Akcijski program za uspostavu sustava pravednog i učinkovitog oporezivanja poduzeća koji je predstavila Komisija važan je korak u naporima poduzetima u svrhu ispravljanja te štetne pojave. EGSO pozdravlja predstavljanje ovog programa i izražava svoju podršku Komisiji u njezinoj borbi protiv situacije koja doprinosi eroziji poreznih osnovica država članica i potiče nepošteno tržišno natjecanje.

1.2.

Kao što je prethodno utvrdio (1), EGSO podupire uvođenje zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit (CCCTB) koja bi bila obavezna za transnacionalna poduzeća. Neobavezna zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit ne bi bila u tolikoj mjeri učinkovita jer bi je poduzeća koja sudjeluju u premještanju dobiti radi plaćanja manjih poreza odbila uvesti.

1.3.

EGSO se zalaže za to da države članice i Komisija razmotre proširenje zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit na sva poduzeća u budućnosti kako bi se izbjeglo postojanje dvaju različitih poreznih sustava. Prije proširivanja CCCTB-a na sva poduzeća potrebno je provesti temeljitu procjenu učinka, posebice u pogledu učinka ovog sustava na mikro i mala poduzeća koja posluju na lokalnoj razini.

1.4.

EGSO preporučuje Komisiji da prilikom izrade nacrta direktive pripazi na jasnoću definicija i pojmova kojima će se odrediti zajednička porezna osnovica. Jasne definicije zaista će biti ključni preduvjet za jamčenje kvalitete postupka prijenosa i sprečavanje ozbiljnih nepodudarnosti na razini država članica, a kojima bi se učinkovitost zakonodavstva mogla ozbiljno smanjiti.

1.5.

EGSO procjenjuje da mehanizam olakšica za prekogranične gubitke koji bi Komisija željela uvesti prije uvođenja konsolidacije ne bi trebao utjecati na pravo država članica da oporezuju dobiti od aktivnosti koje su obavljene na njihovu teritoriju.

1.6.

EGSO izražava zadovoljstvo time što je Komisija u dodatku Komunikacije objavila popis nekooperativnih poreznih vlasti. Osim toga podsjeća na prijedlog koji je iznio u svojim prethodnim mišljenjima, odnosno da bi se u zakonodavstvu EU-a trebale predvidjeti kazne za poduzeća koja će svojim poslovanjem i dalje upravljati iz poreznih oaza, izbjegavajući na taj način plaćanje obveznih poreza u poreznom sustavu država članica u kojima posluju.

1.7.

EGSO preporučuje da, nakon usvajanja direktive o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit i uvođenja mehanizma konsolidacije, Komisija napravi analizu učinka novih propisa. Ako analiza pokaže da se premještanje dobiti u države članice s nižim poreznim stopama nije smanjilo, EGSO predlaže usvajanje ciljanih dopunskih mjera.

1.8.

U okviru revizije mandata Platforme za dobro porezno upravljanje, EGSO preporučuje Komisiji da također razmotri uvrštavanje predstavnika europskih socijalnih partnera među članove Platforme. Oni bi mogli dati važan doprinos njezinu radu.

2.1.

Europska komisija objavila je komunikaciju (2)17. lipnja 2015. i u njoj je predstavila akcijski plan za provedbu učinkovitog i pravednog sustava oporezivanja poduzeća unutar Europske unije. Taj je sustav nastavak mjera za poreznu transparentnost koje je Europska komisija predstavila u ožujku, a koji je također sadržavao nacrt direktive o automatskoj i obaveznoj razmjeni informacija o prethodnim poreznim mišljenjima.

2.2.

Planom se utvrđuju sljedeća četiri cilja kojima se nastoji promicati novi pristup oporezivanju poduzeća u EU-u: ponovno uspostavljanje povezanosti između oporezivanja i mjesta obavljanja gospodarske aktivnosti, omogućavanje državama članicama da točno vrednuju aktivnosti poduzeća u svojoj nadležnosti, stvaranje konkurentnog i za rast poticajnog sustava oporezivanja dobiti poduzeća u EU-u kojima bi se, u skladu s preporukama europskog semestra, povećala otpornost poduzeća i, napokon, zaštita jedinstvenog tržišta i osiguravanje energičnog pristupa EU-a vanjskim pitanjima oporezivanja poduzeća, uključujući mjere za provedbu OECD-ova projekta BEPS za borbu protiv erozije porezne osnovice i premještanja dobiti.

2.3.

U akcijskom planu predstavljen je niz mjera za lakše ostvarivanje ciljeva. To su uvođenje zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit (CCCTB), osiguravanje efektivnog oporezivanja na mjestu ostvarenja dobiti, dodatne mjere za poboljšanje poreznog okruženja za poduzeća, daljnji koraci prema većoj poreznoj transparentnosti te kvalitetnije iskorištavanje koordinacijskih instrumenata EU-a u poreznim pitanjima.

2.4.

Komisija također želi riješiti pitanje poreznih olakšica koje se u državama članicama odobravaju za patente. Namjerava osigurati da se njima ne narušava unutarnje tržište te će također spomenute države članice usmjeravati prema novom pristupu. Ako ustanovi da države članice taj novi pristup sustavno ne primjenjuju, uvest će obvezujuće zakonske mjere.

2.5.

Komisija nastavlja suradnju s drugim međunarodnim partnerima i ustraje na važnosti provedbe OECD-ova akcijskog plana BEPS kojim bi se trebali stvoriti isti uvjeti oporezivanja za multinacionalna poduzeća, uključujući i u zemljama u razvoju.

3.1.

Planom Komisije nastoji se suzbiti štetna pojava premještanja dobiti koje prakticiraju poduzeća koja obavljaju transnacionalne djelatnosti i koja svoje dobiti premještaju u zemlje ili teritorijalne jedinice s veoma niskim ili nepostojećim poreznim stopama, pri čemu doprinose eroziji porezne osnovice država članica, primoravajući ih da povisuju ostale poreze ili davanja, što vodi do povećanja poreznog opterećenja poreznih obveznika koji uredno plaćaju poreze, bez obzira je li riječ o fizičkim osobama ili MSP-ovima. EGSO pozdravlja predstavljanje akcijskog plana i izražava podršku Komisiji u njezinoj borbi protiv ove pojave.

3.2.

Najvažniji prijedlog koji je dala Komisija u planu jest uvođenje zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit (CCCTB) koja bi bila obavezna. U prijedlogu direktive koji je podnijela 2011. predlagalo se da zajednička konsolidirana osnovica poreza na dobit bude neobavezna. Tada je EGSO objavio mišljenje koje je sadržavalo niz važnih prijedloga o CCCTB-u (3), a koje i danas zastupa.

3.3.

Komisija smatra da je potrebno učiniti CCCTB obveznim jer transnacionalna poduzeća koja prakticiraju agresivno porezno planiranje neobavezni CCCTB ne bi uvela. EGSO izražava svoje slaganje s prijedlogom o uvođenju obveznog CCCTB-a i preporučuje Komisiji da prouči mogućnost njegove primjene na sva poduzeća u budućnosti kako bi se izbjeglo da države članice koriste dvije različite porezne osnovice.

3.4.

Uzimajući u obzir savjetovanja s državama članicama, Komisija predlaže da se najprije razmotri stvaranje zajedničke porezne osnovice, a da se konsolidacija predvidi tek u kasnijoj fazi. S obzirom na to da se agresivnim poreznim planiranjem ozbiljno narušava tržišno natjecanje na čitavom jedinstvenom tržištu i da se uzrokuju znatni gubici u prihodima država članica, EGSO preporučuje da se ubrza vremenski raspored provedbe.

3.5.

Prijedlog direktive trebao bi se podnijeti sljedeće godine. EGSO preporučuje Komisiji da prilikom izrade nacrta direktive pripazi na jasnoću definicija i pojmova kojima će se odrediti zajednička porezna osnovica. Jasne definicije zaista će biti ključni preduvjet za jamčenje kvalitete postupka prijenosa i sprečavanje ozbiljnih nepodudarnosti na razini država članica, a kojima bi se učinkovitost zakonodavstva mogla ozbiljno smanjiti.

3.6.

Komisija predlaže da se u prijedlog direktive uključi mehanizam olakšica za prekogranične gubitke koji bi trebalo provoditi do uvođenja konsolidacije u kasnijoj fazi. S obzirom na to da konsolidacija predstavlja glavnu gospodarsku prednost CCCTB-a, bilo bi je bolje uvesti na samom početku. Međutim, uzimajući u obzir teškoće pri sklapanju političkog sporazuma o tom pitanju, EGSO podupire predloženi mehanizam. Uzimajući u obzir zahtjeve Europskog parlamenta, ali i država članica, da se dobit oporezuje na mjestu gdje je i ostvarena, EGSO smatra da mehanizam olakšica ne bi trebao utjecati na pravo spomenutih država članica da oporezuju dobit koja je ostvarena obavljanjem neke aktivnosti na njihovu teritoriju.

3.7.

Iz analiza koje je provela Komisija proizlazi kako postoje situacije u kojima poduzeća koja obavljaju transnacionalne djelatnosti svoju dobit premještaju u države članice s nižim stopama poreza. Toj praksi pogoduju odredbe korporativnog zakonodavstva koje je na snazi (4). Nastave li poduzeća s tom praksom na jedinstvenom tržištu i nakon uvođenja konsolidacije, EGSO smatra da treba uvesti i odgovarajuće zakonske mjere.

4.1.

Agresivno porezno planiranje koje prakticiraju poduzeća s transnacionalnim poslovanjem u državama članicama uzrokuje proračunske gubitke od više stotina milijardi eura godišnje. EGSO podržava uvođenje zajedničke konsolidirane osnovice poreza na dobit i smatra da bi CCCTB trebao postati opći standard za oporezivanje dobiti u EU-u. Njime bi se omogućilo pojednostavljenje sustava oporezivanja poduzeća i izbjegavanje situacije u kojoj bi države članice na poduzeća s transnacionalnom djelatnošću trebale primijeniti CCCTB, a na ostala poduzeća neki drugi sustav.

4.2.

EGSO preporučuje da, nakon usvajanja direktive o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit i uvođenja mehanizma konsolidacije, Komisija napravi analizu učinka novih propisa. Ako analiza pokaže da se premještanje dobiti u države članice s nižim poreznim stopama nije smanjilo, EGSO također predlaže usvajanje ciljanih zakonskih mjera kojima bi se poduzeća s transnacionalnim djelatnostima odvraćalo od toga da nastave premještati svoju dobit u države članice s nižim poreznim stopama.

4.3.

Komisija predlaže bolju regulaciju pojma „poslovni nastan” poduzeća. Prema mišljenju EGSO-a, oporezivanje dobiti ostvarene obavljanjem neke aktivnosti na teritoriju države članice jedini je način da se poduzećima onemogući da u određenim uvjetima umjetno izbjegavaju plaćanje poreza u toj državi članici. Usvajanjem OECD-ova projekta mogao bi se znatno smanjiti broj situacija u kojima poduzeća uspijevaju izbjeći plaćanje poreza na dobit pozivanjem na odredbe europskog zakonodavstva koje je na snazi.

4.4.

Konsolidacija je operacija uz pomoć koje se mogu objediniti dobici i gubici nekog poduzeća za cjelokupan teritorij EU-a. EGSO priznaje da će konsolidacija biti glavna prednost CCCTB-a u borbi protiv složenih praksi transfernih cijena kojima pribjegavaju poduzeća s transnacionalnim aktivnostima na teritoriju Unije kako bi plaćala manje poreze. Ipak preporučuje Komisiji da vodi računa o zaštiti prava svake države članice da oporezuje dobit ostvarenu obavljanjem djelatnosti poduzeća na njezinu teritoriju.

4.5.

Komunikaciji Komisije priložen je popis država i teritorija koji ne surađuju u poreznim pitanjima. EGSO procjenjuje da je ovdje riječ tek o prvoj fazi borbe protiv nekooperativnih poreznih jurisdikcija koje su također opće poznate pod nazivom porezne oaze. Povrh toga podsjeća na prijedlog koji je iznio u svojim prethodnim mišljenjima (5), a odnosi se na to da bi se u zakonodavstvu EU-a trebale predvidjeti kazne za poduzeća koja će svoje poslovanje nastaviti voditi iz poreznih oaza, izbjegavajući na taj način plaćanje obveznih poreza u poreznom sustavu država članica u kojima obavljaju svoju djelatnost.

4.6.

Komisija prepoznaje važnu ulogu raznih skupina koje su osigurale suradnju država članica na području poreza. To su prije svega Skupina za Kodeks o postupanju pri oporezivanju poslovanja i Platforma za dobro porezno upravljanje. EGSO preporučuje Komisiji i državama članicama da prouče mogućnost uvrštavanja odredbi Kodeksa u europsko zakonodavstvo kako bi postale obvezne.

4.7.

U okviru revizije mandata Platforme za dobro porezno upravljanje, EGSO potiče Komisiju da, osim produžavanja mandata Platforme nakon 2016., također razmotri uvrštavanje predstavnika europskih socijalnih partnera među njezine članove. Oni bi mogli dati važan doprinos njezinu radu.

4.8.

EGSO Komisiji i državama članicama preporučuje da ustraju u svojim naporima u pogledu pojednostavljivanja i usklađivanja postojećeg pravnog okvira, kako na europskoj tako i na nacionalnoj razini. Tim bi se korakom moglo potaknuti ulaganje na europskoj razini, tako da se stvore uvjeti potrebni za održiv rast i otvaranje novih radnih mjesta.

24.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 71/46

Izvjestitelj:

Stefano MALLIA

Suizvjestitelj:

Cristian PÎRVULESCU

1.1.

EGSO pozdravlja Europski migracijski program Komisije za koji smatra da simbolizira novo razumijevanje potrebe da se problem migracije rješava na europskoj razini te potiče države članice da zajedno podrže provedbu tog programa.

1.2.

Hitni je izazov za EU ovladati trenutnom kaotičnom situacijom te osigurati pravilno postupanje s ljudima koji traže međunarodnu zaštitu. EGSO podržava hitnu uspostavu sustava „Hotspot” kako bi se pomoglo državama koje se suočavaju s velikim priljevom migranata te insistira na tome da se tom sustavu osiguraju potrebni resursi i podrška.

1.3.

EGSO smatra da trenutna situacija iziskuje od EU-a uvođenje doista zajedničkog europskog sustava azila koji bi se temeljio na postupcima usklađenima u cijelom EU-u. To podrazumijeva jednak status azila i međusobno priznavanje odluka o azilu, zajedničku odgovornost i napore u pogledu premještanja i preseljenja te revidiranu Dublinsku uredbu. Potrebni su snažni, solidarni sustavi raspodjele tereta, a osobito trajan, pravedan i obvezujući sustav za raspodjelu osoba koje traže zaštitu među svim zemljama EU-a. Uz to se moraju iznaći dugoročna rješenja za slučaj da se masovne migracije nastave ili da u budućnosti do njih ponovo dođe.

1.4.

Stanovništvo Europe stari pa Europi prijeti pomanjkanje stručne radne snage, što se može riješiti uz pomoć migracije, no EU mora usvojiti učinkovitiju politiku imigracije. EU bi trebao osmisliti sveobuhvatnu politiku zakonite migracije čiji bi cilj bilo transparentno, predvidljivo i pravedno prihvaćanje doseljenika. Istodobno je potrebno prepoznati da imigracija ne predstavlja jedini odgovor na problem nedostatka radne snage i na demografske izazove te da bi države članice mogle razmotriti druge, prikladnije mogućnosti.

1.5.

Integracija migranata i izbjeglica izuzetno je velik izazov s kojim se EU i države članice moraju uhvatiti u koštac razvijanjem čvrstih sustava integracije. EGSO smatra da su troškovi neintegracije daleko veći od troškova integracije. EGSO, već dugo predan Europskom forumu za integraciju/migracije, vjeruje da integracija mora biti dvosmjerni proces u kojem socijalni partneri, lokalne vlasti i civilno društvo moraju imati ključnu ulogu. Prednost je potrebno dati pristupu tržištu rada te, točnije, priznavanju kvalifikacija, kao i stručnom osposobljavanju i podučavanju jezika. Posebnu pozornost potrebno je posvetiti integraciji žena.

1.6.

EU mora zaštititi svoje vanjske granice. S obzirom na trenutnu složenost sigurnosne situacije, potreban je napor na razini Europe, a ne država, što može iziskivati dijeljenje nekih nacionalnih kompetencija na tom području.

1.7.

Potrebno je povećati učinkovitost svih vanjskih politika EU-a i usmjeriti ih na pomoć zemljama podrijetla kako bi one ostvarile primjerenu razinu sigurnosti ljudi, stabilnosti i prosperiteta. EGSO je svjestan da je to dugoročan cilj za čije postizanje treba svladati goleme prepreke.

1.8.

Potrebno je osigurati suradnju na području ponovnog prihvata kako bi se zajamčila učinkovita i pravovremena provedba Direktive o vraćanju.

1.9.

Civilno društvo igra odlučujuću ulogu u rješavanju migracijske krize, na primjer pružanjem nužne inicijalne pomoći migrantima po dolasku i organiziranjem naknadnih aktivnosti kako bi se integrirali u društvo i na tržište rada. Od presudne je važnosti da vlade, lokalne vlasti i organizacije civilnog društva rade na postizanju kulturnog i društvenog konsenzusa među europskim nacijama o tome da je važno i korisno ulagati u integraciju migranata u društvo i na tržište rada.

1.10.

EGSO stoga poziva EU i države članice da povećaju sredstva i materijalnu pomoć za nacionalne nevladine udruge i organizacije civilnog društva.

1.11.

Odgovarajuća financijska sredstva moraju se osigurati zajedničkim naporima cjelokupne međunarodne zajednice. Pritom je potrebno pojasniti da rashodi država članica povezani s prihvatom i integracijom tražitelja azila odnosno izbjeglica nisu dugotrajni, odnosno strukturni rashodi, te se stoga ne bi trebali uzimati u obzir pri izračunavanju strukturnih proračunskih deficita. Potrebna sredstva ne smiju se mobilizirati nauštrb postojećih sredstava koja se izdvajaju za socijalne ciljeve u EU-u. Time bi se dovelo u pitanje prihvaćanje tih mjera kod jednog dijela stanovništva.

2.1.

Europska komisija objavila je Komunikaciju o Europskom migracijskom programu 13. svibnja 2015. Program i prijedlozi za njegovu provedbu bili su nakon toga na dnevnom redu raznih sastanaka Vijeća održanih od lipnja do listopada. EGSO pozdravlja Komunikaciju Komisije jer smatra da je sveobuhvatna i usredotočena na bit problema.

2.2.

Inicijative predložene u Programu još uvijek se provode, a većina država članica postupno shvaća da samo zajedničko djelovanje utemeljeno na načelima solidarnosti i zajedničke odgovornosti može dovesti do učinkovitog ovladavanja izazovom koji predstavlja migracija. Učinkovito djelovanje iziskuje korištenje većih sredstava iz proračuna EU-a, kao i povećanje doprinosa država članica. Pritom je potrebno pojasniti da rashodi država članica povezani s prihvatom i integracijom tražitelja azila odnosno izbjeglica nisu dugotrajni, odnosno strukturni rashodi, te se stoga ne bi trebali uzimati u obzir pri izračunavanju strukturnih proračunskih deficita.

2.3.

Kad je riječ o financiranju, EU je utrostručio sredstva za zajedničke operacije Frontexa, Posejdon i Triton. Usporedno s tim povećanjem nekoliko država članica koristi vlastite resurse (brodove i zrakoplove). Europska komisija dodijelila je i 1,8 milijardi eura iz proračuna EU-a za osnivanje Hitnog uzajamnog fonda za stabilnost i rješavanje glavnih uzroka nepropisne migracije u Africi, pokrenula je 60 milijuna eura iz sredstava za hitne slučajeve u korist najizloženijih država članica, predložila je program preseljenja u vrijednosti od 50 milijuna eura te je oslobodila 30 milijuna eura za Program regionalnog razvoja i zaštite.

2.4.

Čelnici EU-a obećali su povećanje financijskih sredstava za Frontex, Europol i Europski potporni ured za azil (EASO) kako bi ojačali vanjske granice EU-a, pritom posebno ističući pristup „Hotspot” kojim bi se trebala osigurati identifikacija i registracija migranata i uzimanje njihovih otisaka prstiju. No potrebna je financijska potpora EU-a kako bi se osiguralo da se pristup „Hotspot” učinkovito primjenjuje te da se njime postigne predviđeni cilj.

2.5.

Na sastancima Vijeća u srpnju i rujnu postignuti su dogovori o premještanju 160 000 migranata iz Grčke i Italije te o preseljenju dodatnih 22 000 osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita. Uspješna provedba tih odluka, koja je u početnoj fazi, presudna je za uspjeh svake buduće migracijske politike EU-a.

2.6.

Dana 23. rujna 2015. Europska komisija usvojila je 40 odluka o povredi prava usmjerenih protiv nekoliko država članica zbog neprovođenja zakonodavstva kojim se uspostavlja zajednički europski sustav azila. EGSO pozdravlja tu odluku, no zabrinut je zbog toga što je EU morao upotrijebiti taj mehanizam kako bi uvjerio države članice da ispravno provedu zakonodavstvo EU-a na tom ključnom polju.

2.7.

Na međunarodnoj razini nekoliko odluka potencijalno bi moglo dovesti do poboljšanja cjelokupne situacije. One uključuju povećanje proračunskih sredstava EU-a za pružanje hitne pomoći izbjeglicama, jačanje dijaloga i suradnje sa zemljama izvan EU-a, poput Libanona, Jordana i Turske, kao i sa zemljama kandidatkinjama na zapadnom Balkanu, povećanje humanitarne pomoći tijekom 2016. godine te uspostavljanje Hitnog uzajamnog fonda za Afriku. Potrebna sredstva ne smiju se mobilizirati nauštrb postojećih sredstava koja se izdvajaju za socijalne ciljeve u EU-u. Time bi se dovelo u pitanje prihvaćanje tih mjera kod jednog dijela stanovništva. EGSO pozdravlja podršku koju je Europsko vijeće 23. rujna 2015. dalo zajedničkom akcijskom planu s Turskom kao sastavnici sveobuhvatnog programa suradnje na polju zajedničke odgovornosti, međusobnog preuzimanja obveza i njihova ispunjavanja.

3.1.1.

Pozdravlja se koncept pametnih granica, premda on kasni. Glavni je izazov u vezi s jačim i pametnijim granicama osigurati da se ne krše ljudska prava migranata. Povrh toga, ne smije se narušavati načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja premda bi to moglo predstavljati problem zbog toga što razlike između izbjeglica i ekonomskih migranata nisu uvijek jasne i jednostavne. Pri primjeni pametnih granica moraju se u potpunosti uvažavati temeljna ljudska prava i slobode.

3.1.2.

Schengenski sporazum jedan je od stupova EU-a i više je od pukog simbola europske integracije. On predstavlja jedno od najopipljivijih prava koje uživaju građani Europe i omogućuje im da doista iskuse Europu bez granica. EGSO želi da se što prije ponovo uspostavi normalna primjena schengenskog sustava te se odlučno zalaže za to da države članice poduzmu sve moguće korake kako bi spriječile njegov trajni kolaps.

3.1.3.

Zasad je postignut dogovor o premještanju 160 000 izbjeglica u EU-u. Brza provedba tog dogovora omogućila bi stjecanje znatnog iskustva koje bi bilo korisno za osmišljavanje dugoročnih rješenja u slučaju da se masovne migracije nastave ili ponovno pojave. EGSO smatra da je potrebna veća ambicija. Globalno masovno kretanje ljudi u narednim se godinama neće smanjiti.

3.1.4.

U interesu je svih država članica da se uvede čvrst i solidaran sustav rješenja za slučaj da se masovne migracije nastave i u budućnosti. Jedna od hitnih mjera mora biti uvođenje trajnog, pravednog i obvezujućeg sustava za raspodjelu osoba koje traže zaštitu među svim zemljama EU-a. Taj se sustav mora temeljiti na trajnom ključu raspodjele prema nekoliko faktora, kao što su gospodarstvo i teritorij određene zemlje, njezin BDP, mogućnosti zapošljavanja i nedostatak vještina te postojanje konacionalnih/etničkih zajednica i manjina u zemlji primateljici. Taj bi se sustav raspodjele trebao povremeno revidirati. Želje tražitelja azila također bi se trebale uzeti u obzir ako su povezane s faktorima koji bi olakšali integraciju (npr. poznavanje jezika, obitelj u određenoj zemlji itd.). Postoji nada da će to okončati neprestane nesuglasice na sastancima Vijeća koje su okaljale sliku Europe.

3.1.5.

EGSO pozdravlja prijedlog da se pokrene mehanizam za civilnu zaštitu i mobiliziraju timovi za podršku u upravljanju migracijama, kao i timovi za hitnu graničnu intervenciju kako bi pomogli državama članicama u kriznim situacijama.

3.1.6.

EGSO također podržava povećanje sredstava EU-a za 2015. godinu za Frontex, EASO i Europol te povećanje od 600 milijuna eura za te tri agencije za 2016. godinu radi potpore najviše pogođenim zemljama. Ti napori trebaju biti popraćeni učinkovitom politikom povratka. Dosad je u matične zemlje vraćeno samo približno 38 % osoba za koje se ispostavilo da im ne treba zaštita.

3.1.7.

EU treba više povezati pomoć zemljama u razvoju s unutarnjim reformama te poticati učinkovitu suradnju na polju migracija, posebno zakonitih migracija (uključujući privremeno kretanje/vize) i politiku povratka. No važno je da države članice poštuju svoju obvezu dodjeljivanja 0,7 % bruto nacionalnog dohotka (BND) za razvojnu pomoć.

3.1.8.

EGSO pozdravlja prijedlog da se uloži više diplomatskih napora kako bi se zemlje podrijetla i tranzita potaknule da se zajedničkim snagama posvete tom izazovu. Prvo okupljanje u sklopu tih nastojanja bio je sastanak na vrhu o migracijama održan u Valletti 11. i 12. studenog 2015.

3.1.9.

U tom je kontekstu važno naglasiti da EU treba dopustiti ravnopravnu razmjenu stavova sa svojim partnerima te da ih treba tretirati kao istinske partnere. Postoji još puno zabluda i razlika u stajalištima između EU-a i njegovih partnera u Africi i na Bliskom istoku, kako u pogledu ciljeva koje je potrebno ostvariti, tako i u pogledu sredstava za njihovo postizanje.

3.1.10.

EGSO pozdravlja zalaganje EU-a za nastavak bliskije suradnje s međunarodnim organizacijama kao što su UNHCR, UNDP, Međunarodna organizacija za migracije i Crveni križ. No primjećuje da mnoge države članice EU-a ne ispunjavaju svoje obveze te da, na primjer, naročito slabo podržavaju Svjetski program hrane.

3.1.11.

EGSO također pozdravlja prijedlog Komisije da 2016. godine poveća humanitarnu pomoć za 300 milijuna eura kako bi se pokrile osnovne potrebe izbjeglica.

3.1.12.

EGSO podržava načelo međusobnog priznavanja odluka o azilu. U skladu s člankom 78. UFEU-a, EU treba razviti zajedničku politiku o međunarodnoj zaštiti koja obuhvaća „jedinstveni status … koji je na snazi u čitavoj Uniji”. Ako takav status na razini EU-a ne odobrava agencija EU-a, jedina je alternativa međusobno priznavanje nacionalnih odluka.

3.1.13.

EGSO u potpunosti podržava nastojanje Komisije da do ožujka 2016. iznese prijedloge za reformu Dublinske uredbe. Također podržava obvezu koju je Komisija preuzela da u isto vrijeme predstavi novi paket mjera za zakonitu migraciju, uključujući revidiranu Direktivu o plavoj karti.

3.1.14.

Zaštitu vanjskih granica EU-a treba provoditi zajedničkim djelovanjem pri kojem države članice udružuju fizičke i intelektualne resurse.

3.1.15.

EGSO u potpunosti podržava hitno uspostavljanje sustava „Hotspot”, no u okviru tog pristupa mora se osigurati osoblje i svi resursi potrebni za učinkovit rad. U zemljama poput Italije i Grčke, gdje svakodnevno pristižu tisuće migranata, samo će udruživanje znatnih financijskih i fizičkih resursa spriječiti potpuni kaos.

3.1.16.

EGSO dijeli veliku zabrinutost UNHCR-a u vezi s postupkom registracije i odabira odmah po dolasku imigranata na granice EU-a na mjestima na kojima je uveden sustav „Hotspot”.

3.2.1.

EU može smanjiti migrantske tokove na savladive razmjere samo ako se na konkretan način upusti u rješavanje brojnih problema s kojima se suočavaju zemlje podrijetla. Za dugoročni cilj postizanja stabilnosti, mira i prosperiteta potrebni su još nezabilježeni napori, ne samo Europe, već i cijele međunarodne zajednice. EU mora nastojati ojačati međunarodne napore, posebno putem UN-a.

3.2.2.

Nužno je da EU poveća svoju institucijsku nazočnost u glavnim zemljama podrijetla i tranzita osnivanjem posebnih migracijskih centara kao privremenih ili trajnih ureda za obradu zahtjeva za azil. Više pozornosti i pomoći potrebno je usmjeriti na zemlje kao što su Alžir, Maroko, Mali, Libija, Libanon i Turska.

3.2.3.

EGSO vjeruje da je jedan od glavnih ciljeva Programa pokrenuti migracijsku politiku EU-a kojom se omogućuje zakonita migracija te istodobno poticati učinkovitu integraciju migranata. EGSO čeka prve zakonodavne prijedloge i prijedloge politika na tom području te je spreman podržati Europsku komisiju u njezinim naporima da razvije te prijedloge.

3.2.4.

EGSO potiče države članice da u potpunosti i aktivno provedu Ženevsku konvenciju iz 1951. godine te da se odupru pritisku da smanje razinu zaštite i usluga osiguranih izbjeglicama.

3.2.5.

EGSO podržava zajedničku politiku azila koja se temelji na pojednostavljenim, zajedničkim postupcima. Ta se politika također mora temeljiti na zajedničkoj definiciji statusa izbjeglice i na pravima koja proizlaze iz tog statusa kako izbjeglice ne bi birale državu koja nudi najbolje uvjete.

3.2.6.

Potrebno je i dalje razvijati sustav informacija o zemlji podrijetla. Zahtjevi za azil građana koji potječu iz iste zemlje i koji su vjerojatno u sličnoj situaciji često imaju različite ishode. Uvedeni sustav treba biti dovoljno fleksibilan i pouzdan da istražuje i obrađuje informacije o razvoju situacije u zemljama podrijetla u stvarnom vremenu. Potrebno je neprestano unapređivati suradnju među sigurnosnim službama država članica jer su one važan izvor informacija.

3.2.7.

Potrebno je dati veći prioritet organiziranju zakonite migracije i vizne politike, digitalizaciji tog postupka, priznavanju kvalifikacija te osiguravanju mobilnosti u obrazovne svrhe.

3.2.8.

EU se treba više uključiti u upravljanje vraćanjem i u podržavanje mjera reintegracije. Pilot-projekt o povratku u Pakistan i Bangladeš od ograničenog je značaja za trenutnu kriznu situaciju. EGSO preporučuje planiranje i provedbu sličnih projekata, uz odgovarajuće financiranje i institucionalnu podršku.

3.2.9.

Jačanje graničnih kontrola u tranzitnim zemljama, poboljšanje morskih patrola i uništavanje krijumčarskih plovila mogu pomoći, ali nisu jedini održivi način za rješavanje problema. EU je na pravom putu kada usvaja sveobuhvatan pristup kojim se bolje iskorištavaju razni instrumenti i znatna sredstva.

3.3.1.

Civilno društvo igra ključnu ulogu u rješavanju migracijske krize. Akteri civilnog društva mogu osigurati osnovnu pomoć u pružanju nužnih inicijalnih odgovora na potrebe migranata po dolasku. Međutim, civilno društvo potencijalno ima još važniju ulogu kad se radi o dugoročnom naporu koji je potreban za integraciju migranata u društvo. Civilno društvo može reagirati na razini izravnih međuljudskih odnosa, što je presudno u svim fazama prihvata i udomaćivanja izbjeglica.

3.3.2.

EGSO pozdravlja solidarnost koju su pokazali segmenti civilnog društva i pojedinci koji su dobrovoljno pomogli tražiteljima azila. Međutim, ta pozitivna i spontana reakcija nema dovoljno velike razmjere da bi se učinkovito bavila postojećim izazovima. EGSO poziva države članice EU-a da prepoznaju i cijene ulogu koju igra civilno društvo time što će pružiti veću pomoć nacionalnim nevladinim organizacijama i civilnom društvu kako bi se osigurao strukturiraniji i učinkovitiji odgovor. Vlade država članica imaju posebnu odgovornost da identificiraju organizacije civilnog društva na svojim teritorijima i povežu se s njima, te da povećaju pomoć u cilju jačanja njihovih kapaciteta.

3.3.3.

Nadalje, EGSO preporučuje da Komisija pokuša državama članicama osigurati više sredstava putem partnerskih sporazuma o strukturnim fondovima kako bi se više sredstava iz ESF-a i EFRR-a usmjerilo na upravljanje migracijskim tokovima i na aktivnosti za postizanje integracije. Nevladine organizacije i organizacije koje rade na terenu trebaju biti primarni korisnici tih sredstava. Ta se sredstva moraju osigurati povrh sredstava koja se trenutno izdvajaju u sklopu Fonda za azil, migracije i integraciju.

3.3.4.

EGSO skreće pozornost na Europski forum za migracije koji je preuzeo mjesto Europskog foruma za integraciju, a koji su EGSO i Europska komisija osnovali 2009. godine. Taj je forum platforma za dijalog između europskih institucija i civilnog društva na području imigracije, azila i integracije migranata.

4.1.

EGSO smatra da je važno i vrlo relevantno osigurati transparentan, predvidljiv i pravedan sustav zakonite migracije u EU. Stanovništvo Europe sve je starije i raste samo za približno 0,2 % godišnje, što je znatno ispod razine zamjene. Procjenjuje se da će Europa izgubiti približno 30 milijuna radno sposobnih stanovnika do 2050. godine te će, ako se nešto ubrzo ne poduzme, udio ekonomski ovisnog stanovništva u većini država članica EU-a i dalje brzo rasti, produktivnost će padati, poduzeća će se zatvarati, a troškovi održavanja razine usluga, posebno za starije stanovništvo, znatno će porasti.

4.2.

Kolektivnim i organiziranim aktivnostima koje se temelje na solidarnosti EU može pretvoriti trenutno stanje u priliku za promjenu sadašnjeg demografskog trenda i njegovih socioekonomskih posljedica. Integracija migranata na tržište rada vodi gospodarskom rastu i potiče njihovu neovisnost. S druge strane, politike kojima se zanemaruje integracija prenose teret za potporu migrantima na javne službe i mogle bi dovesti do socijalnih tenzija sa značajnim implikacijama.

4.3.

EGSO je svjestan činjenice da je integracija izuzetno ovisna o integraciji na tržište rada. Međutim, postoje brojni čimbenici povezani s utjecajem imigracije na tržište rada koje je potrebno pojasniti. Oni uključuju utjecaj imigranata na razinu plaća, dostupnost radnih mjesta, pritisak na fiskalni sustav (zdravstvo i obrazovanje) te posljedice multikulturalizma.

4.4.

Odbor je već izradio razmatračko mišljenje (1) koje je poslužilo kao osnova za pripremu ministarske konferencije održane u Zaragozi 2010. godine (2), na kojoj je usvojena važna deklaracija o integraciji migranata na tržište rada i izazovima koje to predstavlja za europske i nacionalne vlasti i socijalne partnere.

4.5.

Istraživanja pokazuju da, ukupno gledajući, migranti doprinose gospodarstvu više nego što ga opterećuju, da je njihov utjecaj na fiskalne sustave minimalan te da pomažu Europi u rješavanju demografskog deficita i potiču gospodarski rast. Međutim, posljedice migracije ne osjećaju se u svim europskim regijama na isti način pa je potrebno pažljivo analizirati njihov utjecaj na lokalnoj razini. Nadalje, postoji velika razlika između organiziranog dolaska migranata u sklopu provođenja politike i iznenadnog vala tisuća migranata s kojim bi se bilo teško nositi i koji bi stavio velik pritisak na lokalne, regionalne i nacionalne strukture, kao što se događa posljednjih nekoliko tjedana.

4.6.

Integracija migranata na tržište rada ovisi o brojnim faktorima, kao što su stopa nezaposlenosti u zemljama domaćinima, sposobnosti migranata i njihova razina obrazovanja, priprema prije dolaska u pogledu poznavanja jezika i formalnog obrazovanja te uspostava u zemljama domaćinima organizacija i struktura za olakšavanje integracije imigranata, uključujući izbjeglice, na tržište rada. Na tim područjima civilno društvo ima ključnu ulogu.

4.7.

No postoje i drugi faktori koji otežavaju brzu integraciju, a to su priznavanje kvalifikacija, administrativne prepreke, nedovoljna transparentnost, krive predodžbe javnosti o migrantima, eksploatacija i pravne prepreke koje postavljaju zastarjeli zakoni, kao i neprovođenje zakonodavstva EU-a i njegov spor prijenos u nacionalno zakonodavstvo.

4.8.

Sindikati i udruge poslodavaca imaju ključnu ulogu u rješavanju izazova koji predstavlja integracija imigranata na tržište rada. EGSO preporučuje da se socijalni partneri u potpunosti uključe u izradu, razvijanje, provođenje i praćenje integracijske politike i povezanih mjera na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i europskoj razini.

4.9.

Vlade, lokalne i regionalne vlasti te socijalni partneri moraju zajednički raditi na postizanju društvenog konsenzusa u vezi s načinom integracije migranata u gospodarstvo i društvo, prije svega kako bi se izbjegao sukob između raznih skupina u nepovoljnom položaju.

4.10.

Civilno društvo igra ključnu ulogu u pomaganju migrantima da dobiju pristup obrazovanju, obuci i zapošljavanju, kao i u suprotstavljanju diskriminaciji u obrazovnom sektoru, na tržištu rada i općenito u društvu.

24.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 71/53

Izvjestitelj:

Cristian PÎRVULESCU

1.1.

Izbjeglička kriza u EU-u dostigla je točku na kojoj se temeljna načela zaštite ljudskih prava i demokracije dovode u pitanje. Usprkos poteškoćama, EGSO čvrsto vjeruje da se ta načela moraju poštovati i pravilno provoditi.

1.2.

EGSO vjeruje da se suverenističke težnje nekih vlada te negativno viđenje migracija i izbjeglica koje gaji sve veći broj građana mogu ograničiti s pomoću sveobuhvatnog i nužnog nastojanja da se očuvaju temeljne europske vrijednosti i institucionalna postignuća EU-a. U tim izvanrednim okolnostima potrebno nam je više Europe, više demokracije i više solidarnosti.

1.3.

Do trenutačne je izbjegličke krize, iako se mogla predvidjeti, došlo zbog nepostojanja zajedničke politike azila, koja kasni zbog nepostojanja usklađenog političkog djelovanja na europskoj razini. EGSO stoga poziva Europsko vijeće, Europsku komisiju i Europski parlament da provedu članak 67. stavak 2. i članak 78. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, kojima se utvrđuju uvjeti za izgradnju istinske politike azila EU-a.

1.4.

EGSO dosljedno ističe potrebu za solidarnošću, odgovornošću i zajedničkim djelovanjem, kao i središnju ulogu temeljnih prava.

1.5.

EGSO pozdravlja napore koje Europska komisija ulaže kako bi koordinirala zajednički odgovor na izbjegličku krizu, uključujući sastanak čelnika o izbjegličkim tokovima uzduž zapadnobalkanske rute.

1.6.

Mehanizam premještanja u kriznim situacijama konkretan je primjer suradnje utemeljene na solidarnosti i odgovornosti. Međutim, EGSO želi da navedeni mehanizam premještanja i druge slične inicijative budu dio opće strategije kako bi se osigurale dosljednost i učinkovitost. Posebice su potrebni snažni, solidarni sustavi raspodjele tereta, a osobito trajan, pravedan i obvezujući sustav prema kojemu se osobe koje traže zaštitu raspoređuju među svim zemljama EU-a.

1.7.

Europska komisija i ostale institucije EU-a moraju aktivno podupirati vlade država članica kako bi se osigurali odgovarajući uvjeti i izgledi za integraciju premještenih podnositelja zahtjeva za azil. U tom kontekstu trebalo bi, između ostalog, pojasniti da izdaci država članica u vezi s prihvatom i integracijom tražitelja azila i izbjeglica nisu dugoročni, strukturni rashodi i da stoga ne bi trebali biti uključeni u izračunavanje strukturnog proračunskog deficita.

2.1.

Trenutačna izbjeglička kriza predstavlja kako administrativni – zbog dosad nezabilježenih razmjera te pojave – tako i pravni izazov. EU je dostigao točku na kojoj se temeljna načela zaštite ljudskih prava i demokracije dovode u pitanje. Spremnost država članica da u potpunosti provedu međunarodne ugovore pod utjecajem je povećane međunarodne mobilnosti, što je posljedica gospodarske globalizacije. EGSO vjeruje da se suverenističke težnje nekih vlada te negativno viđenje migracija i izbjeglica koje gaji sve veći broj građana mogu ograničiti s pomoću sveobuhvatnog i nužnog nastojanja da se očuvaju temeljne europske vrijednosti i institucionalna postignuća EU-a. U tim izvanrednim okolnostima potrebno nam je više Europe, više demokracije i više solidarnosti.

2.2.

Europski sustav azila zbog višestrukih je kriza pod znatnim pritiskom. Nekima je uzrok u međunarodnoj politici iz prvog desetljeća 21. stoljeća, dok su druge pogubna posljedica gospodarske i financijske krize. Najnovije krize, poput „Arapskog proljeća”, političke nestabilnosti u Libiji i građanskog rata u Siriji, neposredno su uzrokovale znatan porast u broju izbjeglica.

2.3.

Četrdeset i sedam država članica Vijeća Europe obvezno je primjenjivati odredbe o ljudskim pravima kojima se, na temelju članka 3 (1). Europske konvencije o ljudskim pravima, jamči zaštita svih ljudskih bića. Nasuprot tomu, Konvencijom o statusu izbjeglica iz 1951. godine osigurava se zaštita samo za određenu kategoriju osoba, u skladu s člankom 1., a tu je zaštitu moguće lakše izgubiti. Međutim, Konvencijom se osobama kojima je potrebna međunarodna zaštita jamči niz prava. U nekim državama članicama, primjerice Rumunjskoj, ustavnim se odredbama daje prednost međunarodnim ugovorima u odnosu na nacionalno zakonodavstvo. U članku 18 (2). Povelje o temeljnim pravima Europske unije, koja je postala obvezujuća temeljem članka 6. UFEU-a, utvrđuje se pravo osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita.

2.4.

Dublinskim je sustavom u pogledu obrade zahtjeva za azil nesrazmjerno opterećen određeni broj država koje su „na udaru” (Malta, Italija, Cipar, Grčka, Španjolska i, odnedavno, Mađarska). U tim je okolnostima nekim državama članicama sve teže pridržavati se u praksi načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja te načela sadržanih u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, Povelji o temeljnim pravima i direktivama koje proizlaze iz nje. Usprkos poteškoćama, EGSO čvrsto vjeruje da se ta načela moraju poštovati i pravilno provoditi.

2.5.

Člankom 67. stavkom 2. i člankom 78. Ugovora o funkcioniranju Europske unije utvrđuju se uvjeti za izgradnju istinske politike azila EU-a. U svjetlu tih članaka, naglasak nije na izradi minimalnih pravila, već na stvaranju zajedničkog sustava koji uključuje ujednačene postupke. Do trenutačne je izbjegličke krize, iako se mogla predvidjeti, došlo zbog nepostojanja zajedničke politike azila, koja kasni zbog nepostojanja usklađenog političkog djelovanja na europskoj razini. EGSO stoga poziva Europsko vijeće, Europsku komisiju i Europski parlament na provedbu navedenih članaka.

2.6.

EGSO pozdravlja napore koje Europska komisija ulaže kako bi koordinirala zajednički odgovor na izbjegličku krizu, uključujući sastanak čelnika o izbjegličkim tokovima uzduž zapadnobalkanske rute. Sastanak je okupio šefove država i vlada, kako iz država članica EU-a tako i iz trećih zemalja, u svrhu bolje koordinacije djelovanja u regiji na tri ključna područja: pružanju skloništa, zajedničkom upravljanju migracijskom tokovima i upravljanju granicama (3).

2.7.

EGSO se nada da će mehanizam premještanja u kriznim situacijama pomoći EU-u da se na temelju konsenzusa približi sustavu koji je dovoljno čvrst i fleksibilan za suočavanje s raznim oblicima migracijskih izazova.

2.8.

EGSO dosljedno ističe potrebu za solidarnošću, odgovornošću i zajedničkim djelovanjem, kao i središnju ulogu temeljnih prava. Također ustraje na tomu da se moraju uložiti znatni napori kako bi se olakšala integracija migranata i izbjeglica.

2.9.

Mehanizam premještanja u kriznim situacijama konkretan je primjer suradnje utemeljene na solidarnosti i odgovornosti. Međutim, EGSO želi da navedeni mehanizam i druge slične inicijative budu dio opće strategije kojom bi se osigurale dosljednost i učinkovitost. Posebice su potrebni snažni, solidarni sustavi raspodjele tereta, a osobito trajan, pravedan i obvezujući sustav prema kojemu se osobe koje traže zaštitu raspoređuju među svim zemljama EU-a. „Europski migracijski program” Europske komisije pozitivan je korak u tom smjeru.

3.1.

Svaka država članica koja ne sudjeluje u mehanizmu treba to obrazložiti. Ako su razlozi prvenstveno financijske naravi ili nepripremljenost za prihvat podnositelja zahtjeva za azil, potrebno je predvidjeti financijsku potporu koja će se dodjeljivati unaprijed.

3.2.

Potpora EU-a organizacijama civilnog društva koje se bave izbjegličkom krizom i integracijom migranata još je nedostatna. Birokratska pravila i postupci ograničavaju njihov kapacitet za učinkovito djelovanje na terenu.

3.3.

Kako bi utvrdila postoji li kriza, Europska komisija razmatrat će je li situacija takva da država članica s „dobro pripremljenim sustavom azilom” svejedno nije u stanju nositi se s njom. Kako se to definira? Koji su kriteriji za opisivanje sustava azila kao „dobro pripremljenog”? U Prijedlogu se iznose neki kriteriji koje bi Europska komisija mogla razmatrati, no oni su fleksibilni te ih se navodi „među ostalim”.

3.4.

Prijedlog nije dovoljno određen u pogledu usklađivanja preferencija države članice korisnice, države članice premještanja i podnositelja zahtjeva. Nije jasno kako će to funkcionirati u praksi.

3.5.

Preporučuje se da se podnositeljima zahtjeva na raspolaganje stave relevantne informacije i savjetovanje koje će pružati nadležna tijela u državama članicama korisnicama i službenici za vezu u državi članici premještanja.

3.6.

Nije jasno na koji se način državu članicu premještanja potiče na odgovarajući prihvat i integraciju premještenih podnositelja zahtjeva. Stanje infrastrukture, dostupnost usluga, primjerice medicinskih ili obrazovnih, i predviđena financijska sredstva utjecat će na spremnost podnositelja zahtjeva na premještaj u određenu zemlju. Europska komisija i ostale institucije EU-a moraju aktivno podupirati vlade država članica kako bi se osigurali odgovarajući uvjeti i izgledi za integraciju premještenih podnositelja zahtjeva.

3.7.

Prijedlog mora biti određeniji u tom pogledu te se u njemu mora iznijeti postupak za ocjenu i poticanje razvoja infrastrukture i usluga za azil u svim državama članicama.

3.8.

Sustavom se u određenoj mjeri moraju uzeti u obzir preferencije tražitelja azila u pogledu pojedinih država članica premještanja. Preferencije moraju biti povezane s jasnim i opravdanim izgledima za uspješnu integraciju (članovi obitelji s boravkom u toj zemlji, poznavanje jezika i prethodne poveznice sa zemljom, poput studija ili poslovanja).

3.9.

„Kulturne veze” navode se kao čimbenik koji treba uzeti u obzir pri premještanju osobe u određenu državu članicu. EGSO smatra da se tim kriterijem ne treba služiti kao opravdanjem za odbijanje tražitelja azila na temelju njihove vjeroispovijesti.

3.10.

Prijedlogom se ne utvrđuje na koji će se način navedeni sustav primjenjivati u zemljama poput Srbije i bivše jugoslavenske republike Makedonije, koje imaju jasne izglede za pristupanje te se suočavaju sa znatnim priljevom migranata i tražitelja azila.

24.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 71/57

Izvjestitelj:

Antonello PEZZINI

1.1.

Odbor je uvjeren da je za Europu od ključne važnosti održiva reindustrijalizacija s konkurentnim rastom koji stvara nova i bolja radna mjesta, kao i pozicioniranje sustava trgovanja emisijama CO2 EU-a u tom kontekstu kao ključnog instrumenta politike EU-a za borbu protiv klimatskih promjena i proces dekarbonizacije svjetskog gospodarstva.

1.2.

Odbor smatra da sustav EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama (EU ETS), kao instrument za smanjenje energetskih emisija EU-a, mora dati cjenovni signal za ugljik, ali i pozitivno utjecati na održiva ulaganja u nove tehnologije s niskom razinom emisija ugljika.

1.3.

EGSO smatra da tržište ugljika treba postati stabilnije, fleksibilnije i otvoreno za sve velike partnere na svjetskoj razini te da ga treba smjestiti u detaljan i usklađen okvir kako bi se postigao cilj u obliku konkurentnog i održivog sustava proizvođačke industrije.

1.4.

Odbor tvrdi da Komisija treba strogo pratiti mandat koji je definiran u okviru energetske i klimatske politike do 2030. godine dogovorene na sastanku Europskog vijeća 23. i 24. listopada 2014. godine, osobito u pogledu jasnih smjernica za odredbe o istjecanju ugljika (carbon leakage) koje je potrebno razraditi u okviru reforme sustava EU-a za trgovanje emisijskim jedinicama.

1.5.

Odbor je mišljenja da je potrebno osigurati odgovarajuće prijelazne mehanizme za zaštitu konkurentnosti europske industrije i spriječiti rizike odlaska ulaganja i izloženosti europske industrije nelojalnoj konkurenciji iz zemalja gdje ne postoje klimatski propisi koji su usporedivi s europskim propisima.

1.6.

EGSO preporučuje da se osigura prikladan sveobuhvatni okvir pravila – osobito u pogledu besplatne dodjele, prihvatljivosti istjecanja ugljika, revizije referentnih vrijednosti, nadoknade troškova nastalih zbog cijene električne energije – kako bi se osigurala stopostotna besplatna dodjela i potpuna nadoknada neizravnih troškova u svim državama članicama za 10 % najučinkovitijih postrojenja u sektorima izloženim visokim rizicima istjecanja ugljika.

1.7.

EGSO preporučuje sljedeće točke značajne za reformu:

1.8.

Odbor konačno preporučuje maksimalnu dosljednost, punu sinergiju, minimalno preklapanje zahtjeva i ukidanje birokratskih preopterećenja u novim pravilima revizije sustava trgovanja emisijama EU-a i u paralelnim i dodatnim pravilima s kojima zajedno djeluju.

1.9.

EGSO smatra kako treba osigurati okvir trgovanja međunarodnim jedinicama koje bi trebale imati ulogu u postizanju opsežnijih ciljeva smanjenja emisija u Europi, uz potporu međunarodnih multilateralnih i bilateralnih ugovora.

1.10.

Odbor smatra da je važno izraditi samoinicijativno mišljenje o toj temi nakon završetka Pariške konferencije o klimi krajem 2015.

2.1.

Sustav EU-a za trgovanje emisijama (EU ETS, Emissions Trading System) postao je funkcionalan 1. siječnja 2005. godine i predstavlja jedan od ključnih instrumenata klimatske politike EU-a zbog toga što pruža mogućnost smanjenja emisija stakleničkih plinova.

2.2.

Otkad je sustav EU ETS uspostavljen, njegov cilj jest biti referentna točka za ugljik usmjerena na smanjenje emisija svih sektora europskoga gospodarstva koji su odgovorni za približno polovicu emisija stakleničkih plinova.

2.3.

EGSO oduvijek smatra da je EU ETS ključan instrument klimatske i energetske politike Unije za smanjenje industrijskih emisija EU-a te stoga poziva na njegovu istinsku reformu usmjerenu na ostvarivanje klimatskih ciljeva EU-a za 2030. godinu uz zaštitu konkurentnosti industrije Unije i izbjegavajući odlazak ulaganja.

2.4.

Europsko se vijeće na sastanku održanom 21. ožujka 2014. založilo za mjere potpune nadoknade izravnih i neizravnih troškova koji proizlaze iz klimatske politike EU-a, za sektore koji su izloženi globalnoj konkurenciji, sve dok se putem međunarodnoga klimatskog sporazuma ne uspostave jednaki uvjeti na svjetskoj razini.

2.4.1.

Međutim, EGSO dijeli opažanja Europskog revizorskog suda prema kojem postoje „značajni nedostaci u provedbi EU ETS-a” i daje niz preporuka za poboljšanje cjelovitosti i provedbe tog sustava, odlučno ističući koncept industrijske učinkovitosti kojim bi se osigurala potpuna konkurentnost gospodarstva EU-a.

2.5.

Europsko je vijeće 23. i 24. listopada 2014. postiglo dogovor o klimatskom i energetskom okviru do 2030. godine. Usvojilo je i zaključke te je posebno potvrdilo nekoliko važnih ciljeva:

2.5.1.

Cilj EU-a u vezi smanjenja domaćih emisija stakleničkih plinova od barem 40 % službeno je odobren na sastanku Vijeća za okoliš od 6. ožujka 2015. i predstavlja osnovu doprinosa EU-a pregovorima za novi globalni sporazum o klimatskim promjenama.

2.5.2.

Vijeće će povremeno preispitivati sve ove elemente okvira i nastavit će s pružanjem strateških smjernica za sektore koji su obuhvaćeni sustavom ETS i za one koji nisu obuhvaćeni tim sustavom te za međusobno povezivanje i energetsku učinkovitost.

2.5.3.

Instrumenti i mjere trebali bi biti usmjereni na sveobuhvatan i tehnološki neutralan pristup za promicanje energetske učinkovitosti i smanjenja emisija.

2.6.

Dana 13. svibnja 2015. postignut je dogovor između Vijeća i Parlamenta o reformi sustava ETS s EU-a odlukom o rezervi za stabilnost tržišta:

2.7.

U okviru Strategije energetske unije i imajući u vidu predstojeću Parišku konferenciju o klimi, Komisija je predložila paket mjera s ciljem, među ostalim, revizije sustava EU-a za trgovanje emisijama u skladu s uputama Vijeća uz zaštitu prioriteta ponovne industrijalizacije europskoga gospodarstva i međunarodne konkurentnosti industrijskih sektora koji su izloženiji riziku preseljenja proizvodnje.

2.8.

Mjere revizije sustava EU-a za trgovanje emisijama odnose se, uz energetsku politiku, i na mnoge druge politike Zajednice.

2.9.

EGSO je pokrenuo izradu studije o učinku mjera koje se financiraju korištenjem instrumenata EU-a za zaštitu okoliša (2), u kojima se naglašava važnost učinkovitog korištenja prihoda koji proizlaze iz instrumenata temeljenih na tržištu za poboljšanje zaštite okoliša u skladu s promicanjem zelenoga gospodarstva, i prihoda koji proizlaze iz sustava trgovanja emisijama EU-a, koji predstavljaju posebno važnu priliku za financiranje tih poboljšanja i za prijelaz industrije i zapošljavanja na gospodarstvo bez ugljika.

3.1.

Cilj je inicijative Komisije o izmjeni Direktive EU ETS 2003/87/EZ, kroz precizno određen niz prijedloga, povećati godišnje smanjenje dopuštenih emisija kako bi se od 2021. godine razina emisijskih jedinica, koje se izdaju svake godine u cijelom Europskom gospodarskom prostoru (EGP), smanjila za linearni faktor veći od 2,2 % tako da se 2030. godine postigne smanjenje od 43 % u odnosu na razinu iz 2005.

3.2.

Prijedlog sadržava nekoliko mehanizama financiranja za potporu gospodarskim subjektima u borbi protiv istjecanja ugljika i u rješavanju glavnih izazova koje donose inovacije i nužna ulaganja u modernizaciju njihovih postrojenja, kao i u energetsku učinkovitost kojom bi se pridonijelo smanjenju emisija.

4.1.

Sustavi trgovanja emisijama u porastu su diljem svijeta izvan EU-a s već funkcionalnim nacionalnim ili podnacionalnim sustavima u raznim zemljama.

4.2.

U SAD-u je predsjednik Obama najavio pravila za Plan za čistu energiju (Clean Power Plan, CPP), koji će za svaku državu postaviti standarde smanjenja emisija ugljičnog dioksida iz elektrana – prije svega onih na ugljen i plin – do 2030. godine.

4.2.1.

U Kaliforniji je 2012. pokrenut program trgovanja uz kvote. U Connecticutu, Delawareu, Maineu, Marylandu, Massachusettsu, New Hampshireu, New Yorku, Rhode Islandu i Vermontu na snazi je regionalna inicijativa za smanjenje emisija stakleničkih plinova (Regional Greenhouse Gas Initiative, RGGI).