25.9.2015

Službeni list Europske unije

C 317/2

Tečajna lista eura (1)

24. rujna 2015.

(2015/C 317/02)

1 euro =

	Valuta	Tečaj
USD	američki dolar	1,1241
JPY	japanski jen	134,48
DKK	danska kruna	7,4612
GBP	funta sterlinga	0,73870
SEK	švedska kruna	9,4292
CHF	švicarski franak	1,0928
ISK	islandska kruna
NOK	norveška kruna	9,4630
BGN	bugarski lev	1,9558
CZK	češka kruna	27,162
HUF	mađarska forinta	314,21
PLN	poljski zlot	4,2300
RON	rumunjski novi leu	4,4178
TRY	turska lira	3,4370
AUD	australski dolar	1,6147
CAD	kanadski dolar	1,5039
HKD	hongkonški dolar	8,7119
NZD	novozelandski dolar	1,7857
SGD	singapurski dolar	1,6054
KRW	južnokorejski von	1 344,25
ZAR	južnoafrički rand	15,7352
CNY	kineski renminbi-juan	7,1743
HRK	hrvatska kuna	7,6250
IDR	indonezijska rupija	16 584,10
MYR	malezijski ringit	4,8862
PHP	filipinski pezo	52,840
RUB	ruski rubalj	74,7945
THB	tajlandski baht	40,850
BRL	brazilski real	4,7304
MXN	meksički pezo	19,4059
INR	indijska rupija	74,4594

(1) Izvor: referentna tečajna lista koju objavljuje ESB.

25.9.2015

Službeni list Europske unije

C 317/3

Objava zahtjeva za izmjenu u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode

(2015/C 317/03)

Ova je objava temelj za podnošenje prigovora na zahtjev u skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (1).

ZAHTJEV ZA ODOBRENJE IZMJENE SPECIFIKACIJE KOJA NIJE MANJA ZA PROIZVOD ZAŠTIĆENE OZNAKE IZVORNOSTI/ZAŠTIĆENE OZNAKE ZEMLJOPISNOG PODRIJETLA

Zahtjev za odobrenje izmjene u skladu s člankom 53. stavkom 2. prvim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012

„HUILE D’OLIVE DE NIMES”

EU br.: FR-PDO-0105-01283 – 21.11.2014.

ZOI ( X ) ZOZP ( )

1. Skupina koja podnosi zahtjev i pravni interes

Syndicat des AOP Olive et Huile d’Olive de Nîmes

Mas de l’Agriculture – 1120 Route de Saint Gilles

30 900 Nîmes

FRANCE

Tel. +33 466045034

Faks +33 466045031

E-pošta: olive.nimes@orange.fr

Udruženje za masline i maslinovo ulje sa zaštićenim oznakama izvornosti „Olive de Nîmes” i „Huile d’Olive de Nîmes” („Le Syndicat des AOP Olive et Huile d’Olive de Nîmes”) sastoji se od proizvođača maslina i prerađivača maslinova ulja „Huile d’olive de Nîmes” te ima pravni interes za podnošenje zahtjeva za izmjenu.

2. Država članica ili treća zemlja

Francuska

3. Rubrika specifikacije proizvoda na koju se primjenjuje/primjenjuju izmjena/izmjene

—	☐	Naziv proizvoda
—	☒	Opis proizvoda
—	☒	Zemljopisno područje
—	☒	Dokaz o podrijetlu
—	☒	Metoda proizvodnje
—	☐	Povezanost
—	☒	Označivanje
—	☒	Ostalo: nadzor

4. Vrsta izmjene(-a)

—	☒	Izmjena specifikacije proizvoda registriranog ZOI-ja/ZOZP-a koja se ne može smatrati manjom u smislu članka 53. stavka 2. trećeg podstavka Uredbe (EU) br. 1151/2012
—	☐	Izmjena specifikacije proizvoda registriranog ZOI-ja/ZOZP-a, za koju nije objavljen jedinstveni dokument (ili jednakovrijedni dokument), koja se ne može smatrati manjom u smislu članka 53. stavka 2. trećeg podstavka Uredbe (EU) br. 1151/2012

5. Izmjena(-e)

Opis proizvoda

Opis je pojašnjen radi sljedećeg:

—

s jedne strane, kako bi se dopunila organoleptička svojstva uljâ. Naime, u specifikaciji predanoj uz zahtjev za registraciju ZOI-ja navodi se samo da maslinovo ulje „Huile d’olive de Nîmes” ima sljedeća svojstva: „U mirisu je prisutna aroma artičoke i zelenila. U okusu te arome zelenila prelaze u arome šikare i jagodastog voća.”. Na temelju kontrola provedenih od priznavanja te oznake može se dodati da su arome koje se oslobađaju pri mirisanju „biljne arome […] koje obuhvaćaju mirise svježe trave, rezanog sijena, sirove artičoke i mladice rajčice.” i da su voćne arome prisutne u okusu većinom: „arome trave, sijena, ananasa, žute šljive i sirove artičoke, eventualno uz dodatak arome crvene šljive i jabuke.”,

—	i, s druge strane, kako bi se uključila analitička svojstva maslinova ulja u fazi prvog stavljanja na tržište: sadržaj oleinske kiseline ograničen je na 0,8 g/100 g, a peroksidni broj ograničen je na 16 miliekvivalenata peroksidnog kisika na 1 kg maslinova ulja.

U tom okviru uvedene su razina gorčine (između 1,5 i 4,5 od 10 prema organoleptičkoj ljestvici Međunarodnog vijeća za masline) i razina pikantnosti (između 1,5 i 4,5 od 10 prema organoleptičkoj ljestvici Međunarodnog vijeća za masline).

Tim se izmjenama želi bolje opisati i odrediti proizvod.

Zemljopisno područje

U specifikaciju su uneseni načini identifikacije zemljišnih čestica predviđeni prvotnom odlukom o priznavanju oznake.

Dokaz o podrijetlu

U skladu s razvojem nacionalnih zakona i propisa tekst rubrike „Podatci koji dokazuju podrijetlo proizvoda iz zemljopisnog područja” pročišćen je i objedinjuje osobito obveze prijavljivanja i vođenja evidencije o sljedivosti proizvoda te praćenju uvjeta proizvodnje.

Usto, toj je rubrici pridodano i nekoliko odredaba o evidencijama i deklaracijama kojima se jamči sljedivost i nadzor sukladnosti proizvoda sa zahtjevima specifikacije.

Metoda dobivanja

—

Sorte: bez izmjene prvotno predviđenog relativnog udjela različitih sorti tekst je izmijenjen kako bi se naglasio prevladavajući karakter sorte Picholine i to u skladu s povezanošću proizvoda sa svojim podrijetlom. Stoga su sorte Picholine, Négrette i Noirette podijeljene na „glavnu sortu” i „dodatne sorte”. Nadalje, zahtijeva se dodatna izmjena: brisanje najvećeg dopuštenog postotka maslina koje potječu od sorti oprašivača u proizvodnji ulja, koji je prvotno bio utvrđen na 5 % (postotak jednak postotku broja stabala dobivenih od tih sorti u nasadima). Za proizvodnju maslinova ulja količine maslina ubranih sa stabala sorti oprašivača uglavnom su obuhvaćene ukupnim obujmom maslina unesenih u mlin za proizvodnju ulja s oznakom izvornosti i ostaju neznatne.

—

Gustoća sadnje: odredbe o najmanjoj gustoći sadnje od 24 m2 po stablu („ta je površina dobivena množenjem dviju udaljenosti između redova i razmaka između stabala”) unesene su u cilju pojašnjavanja te odredbe i nadzora usklađenosti s odredbom. Unesene su i pojedinosti u pogledu stabala koja su pretrpjela štetu zbog smrzavanja 1956. uzimajući u obzir ponovno nicanje i obrezivanje, do kojih je došlo nakon smrzavanja, a koji su prouzročili nastajanje višestrukih stabala. U tom slučaju udaljenost među stablima može biti manja od četiri metra.

—	Obrezivanje: odredba o uklanjanju obrezanih grana povučena je jer se, ovisno o korištenim tehnikama uklanjanja, obrezane grane mogu zdrobiti na licu mjesta umjesto da se uklone s parcele.

—	Navodnjavanje: kako bi se olakšale aktivnosti nadzora, rok za navodnjavanje utvrđen je i završava 30. rujna.

—	Održavanje nasada: unesene su pojedinosti o načinu održavanja nasada. Pojašnjen je pojam „načina uzgoja”, što može biti uništavanje korova ili oranje. Tim se pojašnjenjem omogućuje i usklađivanje specifikacije sa specifikacijom masline „Olive de Nîmes”.

—	Prinos: izmijenjen je tekst te je odredba o načinima prekoračenja i smanjenja prinosa izbrisana. Naime, to odstupanje neprilagođena je mjera.

—	Berba: izmijenjen je tekst o starosti stabala pri ulasku u uzgoj: kako bi se u cilju boljeg nadzora pojasnila odredba, navodi se da stabla trebaju na parceli biti zasađena pet godina.

—

Pojašnjene su tehnike berbe („berba izravno sa stabla, ručno ili mehaničkim postupcima”), a predložene odredbe ostaju slične praksama utvrđenima u prethodnoj specifikaciji. Kako bi se osigurala zdravstvena kvaliteta maslina koje se prerađuju, utvrđeni su najveći dopušteni postotci oštećenih maslina prema različitim vrstama mogućeg oštećenja (manje od 5 % maslina koje su oštetili nametnici, manje od 10 % maslina oštećenih tučom, bez smrznutih ili pljesnivih maslina). Nadalje, radi administrativnog pojednostavnjivanja, početak berbe utvrdit će se odlukom ravnatelja Nacionalnog instituta za podrijetlo i kvalitetu (INAO), a ne više odlukom prefekta te je ukinuta mogućnost odstupanja. Najmanja razina zrelosti snižena je na minimum od 10 % maslina kojima je boja od čiste zelene prešla na žutu (umjesto 25 %): ta je izmjena opravdana posebnošću sorte Picholine, koja pocrni jako kasno te može ostati zelena čak i nakon fiziološke zrelosti. Vremenski razmak između berbe i isporuke u mlin izmijenjen je prema vrsti spremnika koji se upotrebljavaju; kako bi se izbjegle bilo kakve promjene na maslinama, najduži dopušten rok za isporuku od tri dana smanjen je na 24 sata ako se za berbu upotrebljavaju sanduci.

—

Uvjeti izrade: specifikacija je dopunjena najdužim dopuštenim rokom za čuvanje maslina u mlinu (najviše četiri dana) i odredbama o uvjetima skladištenja maslina u mlinu prije usitnjavanja kako bi se izbjegle bilo kakve promjene na maslinama. Najduži dopušteni rok između berbe i usitnjavanja smanjen je na šest dana (u odnosu na trenutačnih osam dana) radi bolje kontrole kvalitete maslina. Udio sorte Picholine u ulju povećan je sa 60 na 70 % mase maslina koje se upotrebljavaju za dobivanje ulja kako bi se vodilo računa o višem prinosu stabala maslina vrste Picholine u odnosu na ostale sorte prisutne u ulju. Kako bi se izbjegla pogrešna interpretacija odredbi specifikacije, pojašnjeni su dopušteni načini prerade (dodaje se postupak uklanjanja listova, drobljenje i miješanje).

Označivanje

Oznake na etiketi specifične za oznaku izvornosti usklađene su s odredbama Uredbe (EU) br. 1151/2012: dodaje se obveza navođenja simbola zaštićene oznake izvornosti Europske unije i teksta „zaštićena oznaka izvornosti” ili „ZOI” umjesto nacionalnih navoda.

Ostalo: nadzor

Uzevši u obzir izmjene nacionalnih zakona i propisa, rubrika „Nacionalni zahtjevi” sastavljena je u obliku tablice s glavnim točkama koje je potrebno nadzirati, njihovim referentnim vrijednostima i načinom njihova ocjenjivanja.

Ažurirani su podatci za kontakt nadzornih tijela.

JEDINSTVENI DOKUMENT

„HUILE D’OLIVE DE NIMES”

EU br.: FR-PDO-0105-01283 – 21.11.2014.

ZOI ( X ) ZOZP ( )

1. Naziv/nazivi

„Huile d’olive de Nîmes”

2. Država članica ili treća zemlja

Francuska

3. Opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

3.1. Vrsta proizvoda

Razred 1.5. Ulja i masnoće (maslac, margarin, ulja itd.)

3.2. Opis proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 1.

Svojstva maslinova ulja „Huile d’Olive de Nîmes” ponajprije su povezana s prevladavajućim prisustvom sorte Picholine u ulju:

—	pri mirisanju ističu se biljne arome, koje obuhvaćaju mirise svježe trave, rezanog sijena, sirove artičoke i mladice rajčice,

—	za voćnu aromu u okusu ponajviše su karakteristične arome trave, sijena, ananasa, žute šljive i sirove artičoke eventualno uz dodatak arome crvene šljive i jabuke.

Gorčina se kreće između 1,5 i 4,5 od 10 prema organoleptičkoj ljestvici Međunarodnog vijeća za masline.

Pikantnost se kreće između 1,5 i 4,5 od 10 prema organoleptičkoj ljestvici Međunarodnog vijeća za masline.

Boja mu je zelena eventualno sa žutim odsjajem.

Najveći sadržaj slobodne kiselosti, izražen u oleinskoj kiselini dobivenog ulja, iznosi 0,8 grama na 100 grama.

Indeks peroksida treba biti manji ili jednak 16 miliekvivalenata peroksidnog kisika na 1 kg maslinova ulja u fazi prvog stavljanja na tržište.

3.3. Hrana za životinje (samo za proizvode životinjskog podrijetla) i sirovine (samo za prerađene proizvode)

Masline sorte Picholine čine najmanje 70 % mase maslina koje se prerađuju.

3.4. Posebni proizvodni postupci koji se moraju provesti na određenom zemljopisnom području

Postupci povezani s proizvodnjom sirovine i preradom maslina u maslinovo ulje moraju se provoditi na određenom zemljopisnom području.

3.5. Posebna pravila za rezanje, ribanje, pakiranje itd. proizvoda na koji se odnosi registrirani naziv

—

3.6. Posebna pravila za označivanje proizvoda na koji se odnosi registrirani naziv

Osim obveznih navoda predviđenih propisima o označivanju i prezentiranju prehrambenih proizvoda, etiketa za ulja s oznakom izvornosti „Huile d’olive de Nîmes” sadržava sljedeće navode:

—	naziv oznake izvornosti: „Huile d’olive de Nîmes”, navod „zaštićena oznaka izvornosti”. Te oznake nalaze se u istom vidnom polju i na istoj etiketi,

—	oznaku ZOI-ja Europske unije.

4. Sažeta definicija zemljopisnog područja

Zemljopisno područje proizvodnje maslinova ulja „Huile d’olive de Nîmes” pokriva maslinarsku zonu departmana Gard i istočni dio maslinarske zone departmana Hérault, osim Causses, planine Cévenole i Camargue.

Njegovu prirodnu granicu čine rijeka Rhône na istoku, a na jugu regija Camargue. Na sjeveru je granica klimatska i odgovara granici rasprostranjenosti kulture sorte Picholine, a na sjeveroistoku slijedi granicu departmana Gard (masivi prekriveni šikarom visine veće od 300 metara). Na zapadu granica prelazi dolinu Vidourle i nalazi se na potezu Ganges, Pic St Loup, Lez koji odgovara liniji rubova šumovitih predjela.

Područje proizvodnje proteže se na 223 općine, od kojih se 183 nalaze u departmanu Gard, a 40 u departmanu Hérault.

Masline se beru i prerađuju na zemljopisnom području koje se proteže na teritoriju sljedećih kantona i općina:

Departman Gard:

Sve općine kantonâ Aramon, Lédignan, Marguerittes, Nîmes, Quissac, Saint-Chaptes, Saint-Mamert-du-Gard, Sommières i La Vistrenque.

Općine kantona Anduze (osim općina Générargues i Saint-Sébastien-d’Aigrefeuille), Remoulins (osim općina Pouzilhac i Valliguières), Rhôny-Vidourle (osim općina Aimargues i le Cailar), Sauve (osim općine Fressac), Uzès (osim općine La Capelle-et-Masmolène) i Vézénobres (osim općine Brouzet-les-Alès).

Sljedeće općine: Alès, dio općine Allègre-les-Fumades, Aubord, dio općine Beaucaire, dio općine Bellegarde, Belvezet, Bernis, Bouquet, Conqueyrac, Fons-sur-Lussan, Fontarèches, Générac, dio općine Goudargues, Jonquières-Saint-Vincent, La Bruguière, La Cadière-et-Cambo, Lussan, Méjannes-les-Alès, Mons, Rochefort-du-Gard, Saint-Christol-Les-Alès, Saint-Gilles djelomično, Saint-Hilaire-de-Brethmas, Saint-Hippolyte-du-Fort, Saint-Laurent-la-Vernède, Saint-Privat-des-Vieux, Saze, Vallérargues, dio općine Vauvert i dio općine Verfeuil.

Departman Hérault:

Općine kantona Castries (osim općine Jacou), Claret (osim općine Ferrières-les-Verrerie) i Lunel (osim općina Marsillargues, Saint-Just i Saint-Nazaire-de-Pézan),

Sljedeće općine: Les Matelles, Moules-et-Baucels, Saint-Bauzille-de-Montmel, Sainte-Croix-de-Quintillargues, Saint-Jean-de-Cuculles, Saint-Mathieu-de-Tréviers i Saint-Vincent-de-Barbeyrargues.

Za djelomično prihvaćene općine u gradsku je upravu dostavljen kartografski dokument koji definira granice zemljopisnog područja. Za te je općine zemljopisno razgraničenje dostupno na web-mjestu nacionalnog nadležnog tijela u skladu sa zahtjevima Direktive INSPIRE.

5. Povezanost sa zemljopisnim područjem

5.1. Posebnosti zemljopisnog područja

Karakteristike rasprostranjenosti tradicionalnih nasada maslina posljedica su međudjelovanja čimbenika ljudskog znanja i iskustva, prisutnih sorti i okolnog ekosustava.

Stabla masline na tom su zemljopisnom području izložena padalinama od 700 do 1 000 mm, ponajprije u obliku snažnih pljuskova u proljeće i jesen. Osim nekoliko nasada uz rub planine Cévenole i novijih nasada na području Costière, stabla maslina zasađena su na pretežno vapnenačkom tlu, koje omogućuje drenažu potrebnu za preživljavanje stabala, ali koje ipak nema veliku agronomsku vrijednost jer je vrednija zemlja namijenjena drugim, unosnijim kulturama.

To je zemljopisno područje zona izložena čestom vjetru, ponekad snažnom, a može biti zahvaćena oštrim zimama. U tim uvjetima većinska je sorta Picholine, koja je relativno otporna na hladnoću i plod joj ne pada lako, čak ni kad je zreo. Nadalje, treba napomenuti da se stabla masline, sorte Picholine ili lokalnih sorti, održavaju relativno niskima kako ih ne bi oslabile oluje.

Nasadi su smješteni na obroncima koji su po mogućnosti okrenuti na jug i nalaze se na područjima otpornima na mraz (izbjegavaju se podnožja i zatvorene ravnice gdje se zadržava magla).

Naposljetku, za sadnju stabala masline određena je maksimalna visina, posebno za sortu Picholine, za koju kasno dozrijevanje plodova povećava rizik od smrzavanja i na taj način ugrožava proizvodnju ulja. Dakle, visina za stabla masline sorte Picholine ograničena je na 350 metara, a berba je rana.

Znanja i iskustvo uzgajivača maslina odražavaju se u odabiru područja najpogodnijih za kvalitetnu proizvodnju maslina (izloženost, visina), tradiciji održavanja nasada niskima i ranom započinjanju berbe maslina, tj. čim one dozriju (kad je najmanje 10 % maslina poprimilo boju).

5.2. Posebnosti proizvoda

Masline se brzo dostavljaju i prerađuju, s minimalnim udjelom od 70 % maslina iz sorte Picholine, što osigurava toj oznaci izvornosti njezinu specifičnost: maslinovo ulje „Huile d’olive de Nîmes” karakterizira relativno izražena gorčina i pikantnost s izrazito prisutnim biljnim aromama u mirisu i okusu.

5.3. Uzročna povezanost zemljopisnog područja i kvalitete ili karakteristika proizvoda (za ZOI) odnosno određene kvalitete, ugleda ili drugih karakteristika proizvoda (za ZOZP)

To se ulje većinom proizvodi od maslina sorte Picholine, kojoj se daje prednost zbog njezine otpornosti, a ta otpornost joj je omogućila da se savršeno prilagodi pedoklimatskim uvjetima. Ta sorta pokazuje određenu otpornost na zimsku hladnoću, a njezini plodovi odolijevaju snažnim jesenskim vjetrovima.

Ako su značajke okusa ploda i botaničke značajke stabla pridonijele širenju sorte Picholine u svijetu, prikladno je podsjetiti da je ta sorta podrijetlom s tog područja, a nastala je selekcijom iz sorte Plant de Collias iz općine Collias na tom zemljopisnom području. Time se objašnjava zašto je ta sorta posebno prilagođena karakteristikama zemljopisnog područja i većinski prisutna u maslinovu ulju „Huile d’olive de Nîmes”.

Kombinacija okolišnih čimbenika i primijenjenih praksi (posebno zrelost maslina koje se prerađuju i minimalni udio sorte Picholine u ulju) čini maslinovo ulje „Huile d’olive de Nîmes” jedinstvenim i izvornim proizvodom koji je izrazito cijenjen na tržištu.

Upućivanje na objavu specifikacije

(članak 6. stavak 1. drugi podstavak ove Uredbe)

https://info.agriculture.gouv.fr/gedei/site/bo-agri/document_administratif-bb09848f-1fb0-455e-955d-bc5985e35cc5/telechargement

(1) SL L 343, 14.12.2012., str. 1.

25.9.2015

Službeni list Europske unije

C 317/9

Objava zahtjeva u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode

(2015/C 317/04)

Ova je objava temelj za podnošenje prigovora na zahtjev u skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (1).

JEDINSTVENI DOKUMENT

„MORTADELLA DI PRATO”

EU br.: IT-PGI-0005-01333 – 8.5.2015.

ZOI ( ) ZOZP ( X )

1. Naziv (nazivi)

„Mortadella di Prato”

2. Država članica ili treća zemlja

Italija

3. Opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

3.1. Vrsta proizvoda

Razred 1.2. Mesni proizvodi (kuhani, soljeni, dimljeni itd.)

3.2. Opis proizvoda na kojeg se odnosi naziv iz točke 1.

Naziv „Mortadella di Prato” odnosi se na suhomesnati proizvod od fine mješavine svinjetine, morske soli, češnjaka, začina i likera alkermes (ili alchermes, u količini od 0,3 do 0,6 %) u ovitku, podvrgnut termičkoj obradi. Pri stavljanju na tržište taj proizvod mora imati sljedeća svojstva: težina: od 0,5 do 10 kg; oblik: cilindričan i blago eliptičan; dimenzije: dužina od 8 do 70 cm; promjer od 6 do 35 cm; organoleptička svojstva: konzistencija mješavine: čvrsta i kompaktna, meka na nepcu zbog finog mljevenja; boja vanjskog dijela: zagasito ružičasta; boja u unutrašnjosti: tamnoružičasta zbog boje alkermesa, s bijelim pjegama od kockica masnoće; aroma: intenzivna aroma začina s natruhom alkermesa koja je prisutna od samog početka; okus: svojstven proizvodu u smislu kontrasta između ljutog i oštrog okusa začina, češnjaka i morske soli te slatkog i blagog okusa alkermesa; kemijsko-fizikalna svojstva: omjer masti i bjelančevina: najviše 1,5.

3.3. Hrana za životinje (samo za proizvode životinjskog podrijetla) i sirovine (samo za prerađene proizvode)

Svinje namijenjene proizvodnji proizvoda „Mortadella di Prato” moraju se hraniti napojem ili kašom s udjelom suhe tvari od najmanje 45 % do najviše 80 kg žive mase svinja, a najmanje 55 % tijekom razdoblja tovljenja. Konzumacija sirutke (nusproizvoda gruša) i mlaćenice (nusproizvoda obrade maslaca) ne bi smjela prelaziti 15 litara po životinji dnevno.

„Mortadella di Prato” proizvodi se isključivo od sljedećih komada mesa, u navedenim postotcima: plećka: od 40 do 50 %; potkožna masnoća: od 9 do 15 %; očišćeni komadi šunke: od 10 do 20 %; buđola: od 5 do 15 %; obraz/podbradak: od 5 do 15 %; svinjski trbuh: od 5 do 10 %. Obvezni su sastojci sljedeći: alkermes: od 0,3 do 0,6 %; mljeveni papar: od 0,1 do 0,3 %; papar u zrnu: od 0,1 do 0,2 %; morska sol: od 2,0 do 3,0 %: začini u prahu (korijandar, cimet, muškatni oraščić, muškatni cvijet i klinčići): od 0,1 do 0,25 %; češnjak: od 0,08 do 0,2 %; zabranjeno je dodavanje natrijeva glutaminata. Upotrijebljeno meso mora biti dobiveno od svinja čija masa ne smije biti manja od 160 kg (+/– 10 %) i starijih od devet mjeseci u trenutku klanja. Vremenski razmak između klanja svinja i obrade mesa ne smije biti kraći od 24 sata ni duži od 96 sati.

3.4. Posebni proizvodni postupci koji se moraju provesti na određenom zemljopisnom području

Sljedeći se koraci u proizvodnji proizvoda „Mortadella di Prato” moraju provesti na zemljopisnom području uzastopno, bez vremenskih razmaka između koraka. čišćenje, mljevenje i miješenje; punjenje i vezanje; parenje i kuhanje; ispiranje i hlađenje.

3.5. Posebna pravila za rezanje, ribanje, pakiranje itd. proizvoda na koji se odnosi registrirani naziv

Razdoblje između hlađenja/sušenja i pakiranja ne smije trajati više od 20 minuta. Osim rizika od razvoja mikroorganizama, zbog nepridržavanja tog vremenskog ograničenja moglo bi doći i do nepovratnog narušavanja osjetljive organoleptičke ravnoteže proizvoda, zbog čega bi aroma i svojstvena ružičasta boja proizvoda mogli biti izmijenjeni.

3.6. Posebna pravila za označivanje proizvoda na koji se odnosi registrirani naziv

„Mortadella di Prato” može se staviti na tržište cijela ili narezana na debele ili tanke kriške. Na pakiranju se mora nalaziti etiketa s jasno i čitljivo ispisanim logotipom, prikazanim u nastavku, u obliku ovala pri dnu presječenog pravokutnikom koji razbija ovalni oblik stapajući se s njime u jednu sliku.

4. Sažeta definicija zemljopisnog područja

Područje u kojem se proizvodi i pakira „Mortadella di Prato” obuhvaća čitavo područje općine Prato te općine Agliana, Quarrata i Montale u pokrajini Pistoia.

5. Povezanost sa zemljopisnim područjem

Područje Prata odlikuje se racionalnom upotrebom vode iz rijeke Bisenzio koja njime prolazi i iz drugih potoka. U 12. stoljeću došlo je do potrebe za isušivanjem široke i plodne poplavne nizine te se pojavila zamisao o mogućnosti iskorištavanja te vode za proizvodnju energije potrebne za rad mlinova i tekstilnih strojeva, što je dovelo do izgradnje mreže umjetnih kanala (tzv. „gore”) koji prolaze dolinom Prato, koja se proteže do susjednih općina Agliana, Quarrata i Montale smještenih u pokrajini Pistoia. Uz opskrbu energijom „gore” i potoci još su u srednjem vijeku omogućili razvoj mesarskog ceha („Arte dei Beccai”) kojemu su iz higijenskih razloga bile potrebne velike količine tekuće vode, a tu su potrebu dijelili s bojadisarima. Tada je uspostavljena prerada i upotreba svinjetine. To je meso uživalo poseban ugled i bilo je važan dio gospodarstva te predstavljalo glavni izvor prehrane u zimskim mjesecima. Sve su težačke obitelji uzgajale svoje svinje, a imućniji stanovnici gradova služili su se sustavom plaćenog uzgajanja, pri čemu su svoje životinje povjeravali seljacima radi tova, uz dogovor da oni trebaju učiniti „polovinu onoga što čini Bog”. I u stoljećima nakon toga godišnja je potrošnja svinjetine bila znatna pa su „salsicciari” (proizvođači kobasica) iz Prata bili vrlo ugledni te se na njih primjenjivao poseban porez zbog velike količine prometa koje su već tada ostvarivali zahvaljujući prodaji kobasica. Posebna konfiguracija vodnih putova na tom je području bila iznimno povoljna za tradicionalnu povezanost između starog zanimanja bojadisara, kojem se pripisuje prva upotreba košenila, i zanimanja mesara koji su nastavili s primjenom slavnog bojila i arome „grana de tintore” i u kobasicama.

Ugled proizvoda „Mortadella di Prato” prije svega se temelji na upotrebi alkermesa zahvaljujući kojem se postiže kontrast između njegova slatkog i osjetljivog okusa i ljutog i oštrog okusa začina, češnjaka i morske soli, zbog čega proizvod ima potpuno originalna organoleptička svojstva. Proizvod je još posebniji zbog tradicionalnog lokalnog iskustva i znanja zahvaljujući izboru komada mesa najprikladnijih za kuhanje, postizanja posebne povezanosti u mješavini zahvaljujući kombinaciji bjelančevina iz vezivnog tkiva i šećera iz alkermesa, bolje zaštite masnoća od užeglosti zahvaljujući bakteriostatičkom i antioksidacijskom djelovanju mješavine začina, crnog papra, češnjaka i morske soli te zajamčenom dugom i postupnom sušenju proizvoda zahvaljujući činjenici da je prethodno kuhan na pari. Zajedno su sve to razlozi zahvaljujući kojima je taj proizvod jedinstven u talijanskom kulinarstvu.

Prisutnost likera alkermes kao karakterističnog sastojka u proizvodu „Mortadella di Prato” jasno ukazuje na to da je podrijetlom iz Prata i na njegovu ekskluzivnost. Alkermes je liker jarko crvene boje koji se nekoć dobivao isključivo iz košenila, sušenog i mljevenog kukca parazita koji se stoljećima upotrebljava u bojenju tkanina, što je tradicionalno bila glavna gospodarska djelatnost u području grada i okruga Prato kojeg su karakterizirale „gore”. Stanovnici Prata i okolice iznimno su dobro poznavali primjenu košenila koja je bila mnogostruka, od bojila za tekstil do boje u prehrambenim i medicinskim proizvodima. Ta se tradicija posebno očuvala u upotrebi alkermesa u kulinarstvu od suhomesnatih proizvoda do lokalnih slastica („pesche di Prato”) Sve je to, uz činjenicu da su proizvođači u Pratu uspjeli očuvati tradicionalne metode proizvodnje, pridonijelo nedvojbenom ugledu proizvoda „Mortadella di Prato”, što je dokazano znatnom količinom dokumenata. Prvi dokumenti u kojima se proizvod „Mortadella di Prato” sa sigurnošću spominje kao proizvod iz grada Prato datiraju još iz 1733., iz vremena beatifikacije Katarine de Ricci, kada su redovnice dominikanskog samostana u Pratu pripremile ručak za uzvanike na kojem je taj proizvod poslužen kao lokalni specijalitet. „Mortadella di Prato” kasnije se pod tim nazivom spominje 1854. u pismima koje su razmijenili Cesare Guasti i Giovanni Pierallini, u člancima iz novina „Lo Zenzero” iz 1862. i tijekom čitavog 19. stoljeća u različitim publikacijama iz područja ekonomije („L’Italia Economica” iz 1868., „L’Italia all’opera” iz 1869.), u izvješćima sastavljenima na talijanskom, engleskom i francuskom jeziku za potrebe međunarodnih izložbi u Londonu i Parizu te u obavijesti koju je napisao francuski policijski načelnik u pogledu izvoza tog proizvoda u Francusku (1867.) kao potvrde ugleda koji je proizvod stekao. Posebno je u izvješću jednog od službenika međunarodne izložbe u Londonu navedeno da su „Mortadella di Prato i Mortadella di Bologna dale naziv proizvodima te vrste”. U velikom broju publikacija iz 20. stoljeća pojavljuju se brojna dokumentirana upućivanja na proizvod „Mortadella di Prato”, uključujući lokalne knjige recepata i nacionalni dnevni tisak, kao i u nacionalnim i međunarodnim gastronomskim publikacijama, što dokazuje znatan rast njegova ugleda. Zbog svojih posebnih karakteristika proizvod je spomenut u brojnim lokalnim, nacionalnim i međunarodnim kuharicama i gastronomskim vodičima, uključujući prvo izdanje vodiča „Guida Gastronomica d’Italia” (Touring Club Italiano, 1931.). Njegov je ugled povezan i s interesom koji su za taj proizvod iskazali vodeći kuhari i poznate osobe iz svijeta međunarodne kulture i gastronomije poput spisatelja Manuela Vázqueza Montalbána. Udruženja poput institucije Accademia della cucina italiana (1987.) i organizacije Slow Food, koja ga od 2000. smatra zaštićenim prehrambenim proizvodom, promiču ga i kao istinski izričaj gastronomske tradicije u Pratu. Od 18. stoljeća proizvod „Mortadella di Prato” jede se uz smokve ili se upotrebljava u tradicionalnoj kuhinji kao sastojak brojnih lokalnih jela, uključujući „sedani alla pratese” (lokalno jelo od celera). Proizvod se redovito izlaže na međunarodnim sajmovima i na festivalu hrane i vina „Divini profumi” u samom Pratu.

Upućivanje na objavu specifikacije:

(članak 6. stavak 1. drugi podstavak ove Uredbe)

Ministarstvo je pokrenulo nacionalni postupak podnošenja prigovora za priznavanje zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla „Mortadella di Prato” u Službenom listu Talijanske Republike br. 192 od 20. kolovoza 2014.

Tekst specifikacije dostupan je na internetskoj stranici Ministarstva za poljoprivrednu, prehrambenu i šumarsku politiku, na sljedećoj poveznici: http://www.politicheagricole.it/flex/cm/pages/ServeBLOB.php/L/IT/IDPagina/3335

ili izravno na početnoj stranici Ministarstva za poljoprivrednu, prehrambenu i šumarsku politiku (www.politicheagricole.it) klikom na „Prodotti DOP IGP” (u gornjem desnom kutu zaslona) i zatim na „Prodotti DOP IGP STG” (na lijevoj strani zaslona) te na kraju na „Disciplinari di Produzione all’esame dell’UE”.

(1) SL L 343, 14.12.2012., str. 1.

25.9.2015

Službeni list Europske unije

C 317/12

Objava zahtjeva u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode

(2015/C 317/05)

Ova je objava temelj za podnošenje prigovora na zahtjev u skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (1).

JEDINSTVENI DOKUMENT

„CAPPELLACCI DI ZUCCA FERRARESI”

EU br.: IT-PGI-0005-01324-26.03.2015.

ZOZP ( ) ZOI ( X )

1. Naziv

„Cappellacci di zucca ferraresi”

2. Država članica ili treća zemlja

Italija

3. Opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

3.1. Vrsta proizvoda

Razred 2.5. Tjestenina

3.2. Opis proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 1.

„Cappellacci di zucca ferraresi” vrsta su svježe punjene tjestenine čije se tijesto sastoji od mješavine brašna obične i durum pšenice i jaja te čije se punjenje sastoji od kuhane pulpe muškatne tikve, ribanog sira i muškatnog oraščića.

Kada se pusti u promet, proizvod „Cappellacci di zucca ferraresi” mora imati sljedeća organoleptička svojstva i tržišne karakteristike.

Fizička svojstva:

Oblik: okrugao i preklopljen, čime se oponaša oblik tipičnog slamnatog šešira kakav su nosili poljoprivrednici.

Dimenzije: promjer između 4 i 7 cm.

Težina: između 10 i 28 g.

Organoleptička svojstva:

Vanjski izgled: tipično žuta boja tjestenine s jajima sa svjetlijim nijansama koje se pojavljuju zbog žute pulpe tikve u punjenju.

Izgled unutrašnjosti: žuta boja zrele tikve.

Čvrstoća tijesta: srednje čvrsto do meko.

Okus: okus tjestenine s jasnim kontrastom slatke tikve i slanoga sira, uz naznaku muškatnog oraščića.

3.3. Hrana za životinje (samo za proizvode životinjskog podrijetla) i sirovine (samo za prerađene proizvode)

Prema tradicionalnom receptu proizvoda „Cappellacci di zucca ferraresi” za tijesto i punjenje upotrebljavaju se sljedeći sastojci:

Sastojci za 1 kg tijesta za ovu tjesteninu:

Sastojci za 1 kg konačnog proizvoda	Količine u gramima	Dopušteno odstupanje u gramima
Smjesa brašna obične i durum pšenice tipa „OO”. Njihov se omjer može razlikovati pod uvjetom sadržaj brašna obične pšenice bude veći.	250	+/- 50
Jaja ili pasterizirana mješavina jaja	165	+/- 20

Sastojci za punjenje:

Sastojci za 1 kg konačnog proizvoda	Količine u gramima	Dopušteno odstupanje u gramima
Pulpa žute tikve (varijetet vrste Cucurbita moschata koji se obično naziva „Violina” (muškatna tikva))	400	+/- 30
Ribani sir	122	+/- 40
Krušne mrvice	60	+/- 20
Muškatni oraščić	3	+/- 1
Mogući sastojci:	Prosječne količine
Šećer	prema okusu

Zabranjena je upotreba bojila i konzervansa.

3.4. Posebni proizvodni postupci koji se moraju provesti na određenom zemljopisnom području

Tijesto i punjenje za ovu tjesteninu moraju se pripremiti, a proizvod se mora napuniti i dovršiti u zemljopisnom području definiranom u točki 4.

3.5. Posebna pravila za rezanje, ribanje, pakiranje itd. proizvoda na koji se odnosi registrirani naziv

Mogući rizici u pogledu sigurnosti i percipirane kvalitete ovog osjetljivog proizvoda koji proizlaze iz daljnjeg postupanja s njime i njegova izlaganja fizičkim i atmosferskim uvjetima moraju se svesti na najmanju moguću mjeru jer mogu dovesti do opadanja kvalitete, pucanja tjestenine i oslobađanja vode, čime se povećava bakterijski sadržaj i uzrokuje tamnjenje punjenja (od tipično narančaste do smeđo-sivkaste boje). Stoga se ovaj proizvod mora na tržište stavljati prethodno zapakiran, zapakiran na prodajnom mjestu na zahtjev kupca ili prethodno zapakiran za izravnu prodaju. Kako bi se sačuvala fizička i organoleptička svojstva proizvoda „Cappellacci di zucca ferraresi”, proizvod se mora zapakirati unutar 60 minuta od kraja proizvodnog postupka.

3.6. Posebna pravila za označivanje proizvoda na koji se odnosi registrirani naziv

Proizvod „Cappellacci di zucca ferraresi” može se stavljati na tržište prethodno pakiran ili u rinfuzi.

U potonjem slučaju, na pakiranom proizvodu ili proizvodu prethodno pakiranom za izravnu prodaju moraju se jasno istaknuti iste informacije i podaci kao i kod prethodno pakiranog proizvoda.

Kod proizvoda koji su prethodno pakirani u kontroliranoj atmosferi, pakiranje se mora zapečatiti toplinskim postupkom.

Neto težina prodanog prethodno pakiranog proizvoda ne smije biti manja od 100 g ni veća od 2 000 g.

Na pakiranju se mora nalaziti simbol ZOI-a EU-a, tekst „Cappellacci di zucca ferraresi” i sljedeće dodatne informacije:

—	ime osobe ili naziv poduzeća koji su proizvod proizveli i/ili subjekta koji je proizvod pakirao,

—	logotip proizvoda.

Logotip proizvoda prikazan je u nastavku:

4. Sažeta definicija zemljopisnog područja

Proizvodno područje proizvoda „Cappellacci di zucca ferraresi” proteže se na čitavu pokrajinu Ferrara.

5. Povezanost sa zemljopisnim područjem

Ta je pokrajina poznata kao područje posebno usmjereno na sektor žitarica, kako zbog ondje prisutnog intenzivnog uzgoja pšenice, tako i zbog niza poduzeća koja proizvode hranu od žitarica. Muškatna tikva još je jedan usjev koji se tradicionalno i opsežno uzgaja u prirodnom okolišu Ferrare. Ona se veliča i promovira na seoskim sajmovima (npr. sajam u mjestu Pontelangorino, koji se održava od 1995., i onaj u mjestu Ostellato, koji se održava od 1998.), a na njoj se temelji i razvoj znatne obrađivačke industrije. Ova se posebna tjestenina u tom području proizvodi na tradicionalan način koji se odlikuje visokom razinom specijalizacije i vještine izrade, što se temelji na vještinama ručne izrade i neodvojivo je povezano s ljudskim resursima koje je teško pronaći negdje drugdje.

Proizvod „Cappellacci di zucca ferraresi” stekao je veliku popularnost ne samo zbog svojeg neobičnog izgleda, kojim se oponaša oblik starog slamnatog šešira kojega su nosili poljoprivrednici u prirodnom okolišu Ferrare, nego i posebno zbog svojeg upečatljivog okusa. Gurmani posebno cijene kontrast između slanog sira i slatke muškatne tikve čije meso ima i tu prednost što nije vlaknasto i što je prilično trajno.

Tikva koja se upotrebljava za punjenje tipičan je usjev koji u prirodnom okolišu Ferrare uspijeva od 1570.

Dodatan je čimbenik i vještina ručne izrade koju ti radnici posjeduju i koja je u tom području dobro razvijena. Ta se vještina posebno iskorištava u obradi tikve i dovršavanju samog proizvoda (umetanje punjenja na kvadrat tjestenine i postupci koji slijede).

Proizvod „Cappellacci di zucca ferraresi” ujedno se temelji na tehnici miješenja tjestenine s jajetom (tj. tijesta), što je isto tako drevna tradicija opisana već 1549. u kuharici „Banchetti composizione di vivande e apparecchio generale” (Recepti i opće pripreme za bankete) koju je sastavio Cristoforo da Messisbugo (radio je za grofa od Estea). Zanimljivo je da se ovaj proizvod, usprkos svojem punjenju koje se temelji na „siromašnom” sastojku (tikva) smatrao luksuznim i prestižnim te da je kao takav svakako bio prikladan za službene događaje.

Popularnost ovog proizvoda u osnovi je povezana ne samo s njegovim zapaženim renesansnim podrijetlom, nego i s prehrambenim navikama stanovnika Ferrare koji su oduvijek bili poznati kao osobiti ljubitelji tikve. To je iznio lokalni povjesničar Giuseppe Longhi u svojem pionirskom inspirativnom tekstu „Le donne, i cavalier, l’armi, gli amori e … la Cucina ferrarese” (Žene, vitezovi, oružje, ljubavi i… kuhinja Ferrare). O seoskom životu do ranih 1980-ih napisao je: „Palačinkama s cvjetovima tikvi u domove siromašnih obitelji koje si nisu mogle priuštiti previše luksuza unijela se bogata i prožimajuća aroma. (…). Ta raširena upotreba tikve iščezla je, ali je ostala tjestenina cappellacci. Tjestenina cappellacci, sa svojim punjenjem od tikve i sira.”

Proizvod „Cappellacci di zucca ferraresi” naširoko je po tom nazivu poznat i u općoj kulturi i u poslovnom jeziku. Dobro je dokumentirano kako se u čitavom prošlom stoljeću rutinski uključivao u jelovnike za posebne prilike (na događajima poput službenih banketa s visokim gostima, kako je to bilo, npr., 1988. prilikom posjeta talijanskog šefa države Ferrari).

Kulturna poveznica između proizvoda „Cappellacci di zucca ferraresi” i područja njegove proizvodnje očita je i iz mnogih događaja koji su godinama posvećivani tom proizvodu. To su, među ostalim, „Sagra dal Caplaz”, koji se održavao od 1989. u mjestu Coronella u općini Poggio Renatico (FE) te „Sagra della zucca e del suo cappellaccio” (Festival tikve i njezina malena šešira) koji se u mjestu San Carlo di Sant’Agostino (FE) održava od 2001. Oba se događaja održavaju tijekom posljednjih deset dana kolovoza. To su ujedno i glavni događaji na kojima se taj proizvod promovira i u njemu uživa.

Naziv proizvoda potječe iz klasičnih kuharica iz 19. stoljeća u kojima se opisuje kuhinja Ferrare (Cucina pratica ferrarese, 1896.; Longhi, 1984.; Iori Galluzzi Iannotta, 1987.), a pojavljuje se i u lokalnim gastronomskim vodičima (Ferrara, terra acqua e sapori, 2009.) i nacionalnim gastronomskim vodičima (još od Il Boccafina iz 1967.), kao i na jelovnicima restorana.

Upućivanje na objavu specifikacije

(članak 6. stavak 1. drugi podstavak ove Uredbe)

Ministarstvo je pokrenulo nacionalni postupak prigovora uz objavu prijedloga za izmjenu specifikacije ZOI-a proizvoda „Cappellacci di zucca ferraresi” u Službenom listu Talijanske Republike br. 25 od 31. siječnja 2015.

Čitav tekst predmetne specifikacije proizvoda dostupan je na internetu: http://www.politicheagricole.it/flex/cm/pages/ServeBLOB.php/L/IT/IDPagina/3335

ili izravno na početnoj stranici Ministarstva za poljoprivrednu, prehrambenu i šumarsku politiku (www.politicheagricole.it) klikom na „Prodotti DOP IGP” (gornji desni dio zaslona) i zatim na „Prodotti DOP IGP STG” (na lijevoj strani zaslona) te naposljetku na „Disciplinari di Produzione all’esame dell’UE”.

(1) SL L 343, 14.12.2012., str. 1.

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 317

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Svezak 58. 25 rujna 2015.

Obavijest br.	Sadržaj	Stranica
	II Informacije
	INFORMACIJE INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Europska komisija
2015/C 317/01	Neprotivljenje prijavljenoj koncentraciji (Predmet M.7732 – JBS/Moy Park)	1

	IV Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Europska komisija
2015/C 317/02	Tečajna lista eura	2

	V Objave
	DRUGI AKTI
	Europska komisija
2015/C 317/03	Objava zahtjeva za izmjenu u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode	3
2015/C 317/04	Objava zahtjeva u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode	9
2015/C 317/05	Objava zahtjeva u skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode	12