14.7.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 230/1

Izvjestitelj:

Roman HAKEN

1.1.

EGSO konstatira da se tijekom proteklih dvadeset godina pristup inicijative LEADER pokazao uspješnim. Pomogao je ruralnim dionicima da procjene dugoročni potencijal svoje regije te se pokazao učinkovitim i djelotvornim instrumentom za provođenje razvojnih politika. Europska komisija također je poticala ovu metodu partnerstva za financiranje idejnih projekata u okviru inicijativa Europske unije URBAN, URBACT, EQUAL, Lokalne agende 21., Gradova u tranziciji (Transition Towns) i teritorijalnih paktova za zapošljavanje. Sve je to dovelo do lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice (poznatog i pod engl. nazivom Community-Led Local Development – CLLD), ažurirane verzije pristupa LEADER, koji na neki način predstavlja prijelazno razdoblje promjena.

1.2.

CLLD je specifičan instrument koji se koristi na podregionalnoj razini i upotpunjuje druge oblike potpora razvoju na lokalnoj razini. On može pokrenuti i uključiti lokalne zajednice i organizacije tako da doprinose pametnom, održivom i uključivom rastu. CLLD jača teritorijalnu koheziju i omogućuje ostvarenje drugih specifičnih političkih ciljeva, također i u okviru odnosa s partnerima iz trećih zemalja. On omogućava postizanje održivog rasta učinkovitom upotrebom europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF) za stvaranje novih kvalitetnih radnih mjesta i poduzeća uključivanjem aktivnosti koje provode lokalni dionici na području klimatskih promjena i održivog razvoja u skladu sa strategijom Europa 2020.

1.3.

Trebalo bi što je brže moguće lokalni razvoj pod vodstvom zajednice preoblikovati u instrument „SMART” kako bi se lokalnim dionicima pomoglo da izađu iz gospodarske i socijalne krize i obnove povjerenje u politiku Europske unije. Naglasak treba staviti na inovativne projekte, nova kvalitetna radna mjesta i poduzeća, a potrebno je i jačati mjere namijenjene ovladavanju klimatskim promjenama te poticati održivi razvoj i socijalnu uključenost, u skladu s novom strategijom Europa 2020. Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice nova je vrsta partnerstva čiji je cilj podržati stvaranje socijalnih inovacija.

1.4.

Većina država članica usvojila ga je u okviru svojih partnerskih sporazuma, što upućuje na važnost koja se danas pridaje lokalnom razvoju (1). Taj način višestranog upravljanja trebalo bi proširiti na sve aktivnosti koje se financiraju iz ESIF-a, pri čemu bi se za sve fondove mogla odrediti razina obavezne upotrebe (minimalno 5 %). EGSO podržava postupno uvođenje tog instrumenta u svim državama članicama, uz primjenu načela partnerstva i razmjenu najboljih praksi.

1.5.

EGSO izražava zadovoljstvo što su Grčka i Italija 2014. godine tijekom svojeg predsjedavanja Vijećem pridavale veliku važnost Kohezijskoj politici, koja predstavlja učinkovito sredstvo za poticanje održivog rasta i prevladavanje trenutačne gospodarske krize u Europi.

1.6.

EGSO očekuje da će ovo mišljenje također pomoći u ostvarivanju pilot projekata (naročito onih financiranih iz sredstava Europske komisije) kako bi se instrumenti lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice isprobali tamo gdje se trenutno ne upotrebljavaju, tj. u uvjetima prigradskog i, posebno, gradskog područja, te tako proširila mogućnost njegove primjene. EGSO se slaže da se u razdoblju 2014.–2020., tamo gdje se za tu metodu pokaže interes, podupre njezina primjena za sve vrste fondova, kako u ruralnim tako i u gradskim područjima. To je kombinacija dviju demokracija, reprezentativne i participativne. Ukratko, ovaj instrument omogućuje predstavnicima javne uprave da putem partnerstva surađuju s organiziranim civilnim društvom i građanima.

1.7.

EGSO smatra da lokalnim dionicima, odnosno građanima, gospodarskim i socijalnim partnerima, neprofitnim nevladinim organizacijama te lokalnim i regionalnim vlastima treba omogućiti da pomoću metode lokalnog razvoja pod vodstvom lokalne zajednice sudjeluju, primjerice, u strategiji lokalnog razvoja na području na kojem žive. Iskustvo s primjenom pristupa LEADER u ruralnim područjima pokazalo je da je također važno dati sadržaj lokalnom razvoju gradova pod vodstvom zajednice, tako da se gradovi i građani upoznaju s mjerama koje bi se mogle predložiti u okviru lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice u gradovima.

1.8.

EGSO sa žaljenjem primjećuje da, usprkos njegovoj učinkovitosti, javne uprave često nisu naklonjene lokalnom razvoju pod vodstvom zajednice. Neophodno je posvetiti se strategiji koja će informirati i stručno usmjeravati dionike i posebice se usmjeriti na tijela javnih vlasti kako bi se bolje iskoristila ova prilika za razvoj i provedbu strategija lokalnog razvoja. Pitanje „preuzimanja odgovornosti za rezultate” u takvim skupinama od ključne je važnosti za dugoročnu stabilnost razvojnih strategija i postizanje ciljeva strategije Europa 2020. Kako bi taj instrument bio uspješan, nužno mora imati političku podršku na svim razinama (europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj).

1.9.

EGSO ističe da socijalni i gospodarski partneri i organizirano civilno društvo trebaju biti uključeniji u lokalni razvoj pod vodstvom zajednice te da je nužan preduvjet za to jačanje njihove sposobnosti za tu ulogu. Izravno sudjelovanje svih tih partnera u partnerstvu s javnom upravom čini temelj istinskog zastupanja interesa i potreba građana.

1.10.

EGSO smatra da je lokalni razvoj pod vodstvom zajednice inovacija u regionalnoj politici i da stoga nije dovoljno poznat, kako na lokalnoj razini tako ni na razini određenih država članica ili u okviru platformi koje okupljaju dionike koji bi mogli biti njegovi nosioci. Kako bi se u okviru europskih politika potpomogla primjena tog novog instrumenta, treba provesti detaljnu analizu i procijeniti način na koji su pojedinačne države pristupile tom pitanju te im istodobno dati preporuke za daljnje poduzimanje učinkovitih koraka. Tako ćemo dobiti studiju koja će sadržavati primjere ne samo najboljih praksi već i neuspjeha koje u budućnosti treba izbjegavati. EGSO želi, zajedno s nadležnim službama Komisije, Europskog parlamenta, Vijeća i Odbora regija, sudjelovati u izradi takve studije. Ona bi mogla poslužiti kao temelj za osnivanje međuskupine za lokalni razvoj pod vodstvom zajednice koja bi imala ulogu međuinstitucijske platforme.

1.11.

Što se tiče lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice EGSO podržava:

1.12.

Metoda lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice potpuno je primjenjiva ne samo na resurse ESI fondova već i na raspodjelu vlastitih sredstava (s lokalne, regionalne i nacionalne razine). Stoga je važno da se razvojne strategije, konkretni projekti i instrumenti za njihovu provedbu ne temelje na predviđenim dodjelama sredstava EU-a, već da odražavaju stvarnu potrebu za poboljšanjem kvalitete života lokalne zajednice.

1.13.

EGSO smatra da je iznimno važno strogo poštovati temeljna načela metode lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice. Postojanje uravnoteženog partnerstva u kojem sudjeluju lokalne zajednice nužno mora biti preduvjet za dobivanje potpore. Da bi lokalni razvoj bio učinkovit od iznimne je važnosti ne tolerirati čisto formalne korake kojima lokalne vlasti, u cilju dobivanja subvencija, tvrde da slijede partnerski pristup, koji u stvarnosti ne postoji. Stoga se mora razviti učinkovit sustav kontrole i nadzora kako bi se spriječilo kršenje načela lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice.

1.14.

EGSO zaključuje da ovu metodu obilježavaju, i to ne samo tijekom gospodarske krize, sljedeće značajke koje se ne mogu zanemariti, a to su: transparentnost financijskih tokova iz javnih proračuna, rastuće povjerenje između tijela javne uprave i građana te učinkovitost uloženih sredstava. Ujedinjeni narodi, OECD, Svjetska banka i druge institucije također se zalažu za takve partnerske pristupe. To je prošireni pristup koji podržava upotrebu metode lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice izvan Europe, na primjer u okviru pretpristupnih pregovora na području razvojne politike i koraka poduzetih za postizanje UN-ovih ciljeva održivog razvoja za 2015. godinu i poštovanja obveza povezanih s klimatskim promjenama.

1.15.

EGSO smatra da bi izazovi u sljedećem razdoblju lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice mogli biti povezani s pojednostavljenjem i ograničavanjem administrativnih opterećenja: Potrebno je:

1.16.

EGSO preporučuje upotrebu posebne terminologije kako bi se razlikovali različiti tipovi primjene programa lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice kao što je to slučaj ruralnih lokalnih akcijskih grupa i lokalnih akcijskih grupa u ribarstvu. Gradske lokalne akcijske grupe mogle bi se, primjerice, nazvati „gradska partnerstva”, a za lokalni razvoj pod vodstvom zajednice na gradskom području, mogla bi se koristiti kratica CLLD-U. Na taj bi se način bolje razlikovala područja o kojima je riječ kao i financijski tokovi i njihovo odredište. EGSO istodobno preporuča da se, prema modelu uspješnog programa LEADER, prouči mogućnost novog naziva i privlačnog akronima za lokalni razvoj pod vodstvom zajednice, koji bi svi dionici bolje prihvatili. Naziv je važan dio promidžbene kampanje, a izraz „lokalni razvoj pod vodstvom zajednice” može, kao ime metode, biti naveden u bilješci.

2.1.

Temeljna načela pristupa LEADER – njihova dodana vrijednost i njihova primjena u okviru metode lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice:

2.2.

Odbor regija„smatra lokalni razvoj pod vodstvom zajednice ključnim instrumentom skladnog razvoja gradskih i ruralnih područja. Njime se jača sposobnost razvijanja odnosa sa susjednim prigradskim i ruralnim područjima” (3).

2.3.

Europski gospodarski i socijalni odbor izradio je niz mišljenja o suradnji i sudjelovanju u partnerstvu, naročito ona navedena u bilješkama (4).

2.4.

Europska komisija objavila je sljedeće dokumente o uspostavi lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice, zasnovane na iskustvima stečenim s metodom LEADER: „Europski strukturni i investicijski fondovi – smjernice za države članice i tijela nadležna za program – smjernice za korisnike – smjernice o lokalnom razvoju pod vodstvom zajednice” (5) i „Smjernice za lokalni razvoj pod vodstvom zajednice u okviru strukturnih i investicijskih fondova” (6).

2.5.

Te bi dokumente trebalo učinkovitije promovirati, koristeći istinsku proaktivnu informativnu strategiju. Također je potrebno predvidjeti prostor za zajedničke sastanke aktera lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice i stručnjaka, pružajući mogućnost da se rasprave i usporede pristupi koji se primjenjuju u različitim regijama EU-a. EGSO bi, primjerice, mogao osigurati prostor za takve aktivnosti.

3.1.

Lokalna akcijska grupa temeljna je jedinica programa LEADER. Riječ je o lokalnom partnerstvu u kojem su proporcionalno zastupljeni i sektori i područja djelovanja. Lokalne akcijske grupe su pravne osobe s uspostavljenim postupcima upravljanja i odlučivanja. Ukupan broj lokalnih akcijskih grupa u EU-u podržanih programima ruralnog razvoja i ostalim mjerama poput LEADER-a iznosi 2  402; one pokrivaju 77 % ukupnog teritorija EU-a (7), odnosno skoro 90 % ruralnog područja i više od 50 % stanovništva EU-a (8).

3.2.

Pristup LEADER pokazao se toliko uspješnim da bi ga trebalo proširiti, koliko je to moguće, na sva ruralna područja EU-a. Istodobno, treba paziti da se usklade pravila međunarodne suradnje između lokalnih akcijskih grupa (LAG) raznih država članica.

3.3.

Predloženi prioriteti programa za razdoblje 2014.–2020. uz ostalo uključuju:

4.1.

Područja na kojima grad i selo usko graniče predstavljaju pogodno okruženje za učinkovitu provedbu lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice. Ova vrsta instrumenata omogućuje da se reagira na promjene u prostoru te da se u obzir uzme funkcionalna povezanost tog područja. Između grada i prigradskog seoskog područja postoje iznimno jake veze, koje zaslužuju poseban pristup.

4.2.

Prigradsko područje karakteriziraju posebni problemi (izazovi) koje je moguće riješiti putem lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice. Glavni su izazovi održiva mobilnost, izgradnja socijalno kohezivnog društva, uspostava prioriteta na području korištenja zemljišta. Prigradsko područje okružuje gradove koji imaju više od 25  000 stanovnika. Ovdje vrijedi spomenuti zajednički istraživački program OECD-a i Europske komisije pod nazivom „Rurban”, kojim se žele utvrditi i procijeniti formalna i neformalna partnerstva između gradova i sela te njihov doprinos lokalnom razvoju (9).

4.3.

Pristup lokalnog razvoja se od 2007. godine također koristi u okviru Europskog fonda za ribarstvo, u cilju podržavanja održivog razvoja zajednica ribara putem lokalnih akcijskih grupa u ribarstvu.

5.1.

Ne postoji jedinstvena definicija gradskog područja – oslanjamo se na nacionalna i lokalna pravila i prakse. Što se tiče ruralnog područja primjenjuje se kriterij maksimalne veličine gradova, čiji broj stanovnika treba biti manji od 25  000. Sukladno tome, isto se može primijeniti i na gradska područja (određujući 10  000 kao minimalni, a 1 50  000 kao maksimalni prag broja stanovnika). Javna bi uprava sudjelovala putem nadležnih predstavnika dotičnog područja, u najboljem slučaju predstavnika iz središnje gradske uprave te iz jednog ili više gradskih područja (primjerice iz određene četvrti, socijalno isključene lokacije, dijelova grada suočenih s određenom vrstom problema itd.).

5.2.

Jedan od izvora inspiracije moglo bi biti konkretno iskustvo određenih gradova, stečeno zahvaljujući njihovom sudjelovanju u operativnom programu pod nazivom Urbact II, u europskoj platformi za razvoj znanja (10) (te, naknadno, i u platformi za gradski razvoj) (11). Također bi trebalo računati na iskustvo gradova u tranziciji i zajednica permakulture, u sklopu kojih je nekoliko tisuća lokalnih zajednica širom EU-a uspješno promicalo održivi razvoj pod vodstvom zajednice.

5.3.

Gradovi će inspiraciju crpiti iz dvadeset godina iskustva u ruralnom okruženju, u prvo vrijeme, na primjer, tijekom prijelaznog razdoblja koje će se ocijeniti. Uz podršku stručnjaka i izvjesno mentorstvo, u praksi će se ostvariti uspješan prijenos tog pristupa.

5.4.

U programskom razdoblju od 2007.–2013. na razini su gradova uspostavljena savjetodavna tijela u obliku skupina za lokalnu podršku Urbact koje su bile uključene u postupak izrade planova za djelovanje na lokalnoj razini. No, za razliku od postupka koji predviđaju pristup LEADER i lokalni razvoj pod vodstvom zajednice, radilo se samo o savjetodavnim skupinama stručnjaka koje su bile relativno neformalne te se u njima nije zahtijevala zastupljenost različitih sektora. Sastav se ovih skupina određivao u skladu s tematskom orijentacijom dotičnog projekta. Operativni program Urbact II nije financijski podupirao realizacije skupina za lokalnu podršku. Kako bi se i na gradskom području povećala učinkovitost funkcioniranja načela partnerstva, treba stvoriti partnerstva na temelju lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice. Takva partnerstva trebaju raspolagati financijskim sredstvima potrebnima za osiguravanje njihove djelotvornosti. „Taj pristup možemo primijeniti i na gradska područja te područja koje tvore mali i srednji gradovi i njihovi funkcionalni prostori koji imaju ulogu lokalnih i podregionalnih središta  (12) .”

5.5.

S obzirom na probleme s kojima se suočavaju gradovi, razni operativni programi predstavljaju odgovarajući instrument za financiranje pilot-projekata putem lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice. Zato predlažemo da se taj pristup i strategije koje u okviru pilot-programa iz njega proizlaze financiraju iz sredstava namijenjenih gradskim područjima (primjerice na području okoliša, zaštite kulturnih spomenika i kulturne baštine itd.) (13).

5.6.

Bilo bi dobro prikupiti primjere dobrih praksi iz raznih država članica na temu razvoja gradova zahvaljujući pristupu partnerstva, koje bi se mogle uključiti u studiju spomenutu u točki 1.10. Jedna od smjernica za rad u okviru partnerstva može također biti kodeks ponašanja pod nazivom „Načelo partnerstva pri provedbi fondova Zajedničkog strateškog okvira – elementi za Europski kodeks ponašanja pri partnerstvu” (14).

6.1.

Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice treba pomoći građanima da na odgovarajući i održiv način razvijaju svoje zajednice i gradove. Zahvaljujući njemu, građani mogu izravno sudjelovati u poboljšanju kvalitete života unutar svoje zajednice; radi se o stvarnom uključivom rastu čiji su rezultati vidljivi na lokalnoj razini. Podrazumijeva se da je za njegovo provođenje, ako želimo uključivanje svih sudionika, potrebno osigurati resurse za jačanje kapaciteta kako bi svi partneri mogli u potpunosti sudjelovati u horizontalnom partnerstvu, u duhu višerazinskog upravljanja, a ne se svesti na puke promatrače. Potrebno je također osigurati pomoć i mentorstvo iskusnijih dionika i stručnjaka, tj. stručno usavršavanje i osposobljavanje. Sadašnji prijedlog mora istodobno analizirati i objasniti uzroke učinkovitosti i uspjeha pristupa LEADER te opravdati razloge zbog kojih bi trebalo pristup lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice proširiti na sve programe u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova kako bi kohezijska politika bila uspješno provedena.

6.2.

Tamo gdje ova metoda još nije prihvaćena treba napraviti procjenu tijekom provedbenog razdoblja u cilju njezina pokretanja u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESI fondovi) za razdoblje 2014.–2020.

6.3.

Razmjena specifičnih znanja među socijalnim i gospodarskim partnerima, predstavnicima civilnog društva, lokalnim i regionalnim vlastima te državnom upravom od temeljne je važnosti. Tu razmjenu trebale bi podržati sve zainteresirane strane.

6.4.

Izrada strategija lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice zahtijeva vrijeme; međutim, važno je u tom razdoblju imati dovoljno vremena za njihovu provedbu i dovoljan proračun za financiranje raznih mjera. Predugačko pripremno razdoblje bez učinka na terenu (realiziranih projekata) i prenaglo financiranje aktivnosti (zbog približavanja isteka roka), mogu izazvati nepovjerenje prema tom instrumentu.

6.5.

Ostali problemi koje treba riješiti kako bi se ispravno provodio lokalni razvoj pod vodstvom zajednice čine birokracija i pretjerane administrativne prepreke, kasni povrat troškova, predfinanciranje projekata iz vlastitih sredstava krajnjih korisnika ili kredita koje oni uzimaju te čije kamate snose. Trebalo bi, s tim u vezi, razmotriti modele participativnog financiranja, javno-privatnog financiranja i organiziranog sudjelovanja bankarskog sektora, uz jamstvo države.

6.6.

Države članice često povrh propisa koje zahtijeva Komisija uvode dodatne odredbe, svojstvene „nacionalnoj” birokraciji, koje znatno otežavaju upotrebu subvencija, a svojom složenošću i mogućim posljedicama odvraćaju potencijalne korisnike. Neke od nacionalnih tijela vlasti se također prisiljavaju na minimum smanjiti troškove vezane uz animiranje na lokalnoj razini i upravljanje malim LAG-ovima; međutim, to bi moglo dovesti do krize u funkcioniranju cijelog sustava.

6.7.

EGSO poziva na obuku instruktora: u sklopu tehničke pomoći na temelju članka 5. Uredbe br. 1303/2013 o općim odredbama treba osigurati obuku nacionalnih ili regionalnih dionika. Isto tako bi trebalo osigurati uvjete potrebne za učinkovitu uspostavu i korištenje regionalnih, nacionalnih i međunarodnih mreža budući da umreženi rad donosi veliku dodanu vrijednost.

6.8.

Bilo bi dobro prikupiti primjere dobrih praksi iz raznih država članica na temu razvoja gradova zahvaljujući pristupu partnerstva, koje bi se mogle uključiti u studiju spomenutu u točki 1.10.

14.7.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 230/9

Izvjestitelj:

g. Stefano PALMIERI

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) cijeni posebnu pozornost posvećenu izradi strategije Europske unije za alpsku regiju (EUSALP) koja za cilj ima poticati koheziju i konkurentnost, a s obzirom na izazove koje pojedinačne države ili regije ne mogu na zadovoljavajući način riješiti uobičajenim sredstvima.

1.2.

EGSO naglašava da je dinamika razvoja alpske regije čvrsto povezana s alpskim lancem, i u pogledu identiteta i prepoznatljivosti. Taj lanac u gospodarskom, socijalnom i ekološkom smislu spaja sve teritorije obuhvaćene strategijom.

1.3.

EGSO ističe snažan politički angažman dotičnih država za EUSALP te visoku razinu znanja i učestalo sudjelovanje kako nacionalnih, tako i regionalnih vlasti. Takva razina osviještenosti rezultat je procesa suradnje koji je u ovom području započet sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

1.4.

EGSO posebne značajke alpske regije – kao što su, primjerice, prisutnost nekih od najkonkurentnijih teritorijalnih sustava na svijetu, gospodarske i socijalne razlike između ruralnih i planinskih područja te gradskih područja i gradova, prirodno i kulturno nasljeđe te iznimna koncentracija prometnih tokova – smatra odrednicama koje ovo područje čine osebujnim.

1.5.

EGSO se s jedne strane slaže s općim okvirom strategije i smatra da su ciljevi, stupovi i prioriteti u skladu s dokumentom za raspravu, a s druge strane smatra da se pri izradi akcijskog plana oni moraju međusobno povezati i unaprijediti.

1.6.

EGSO prepoznaje činjenicu da je razina gospodarskog razvoja, ekološke održivosti i socijalne kohezije teritorija obuhvaćenog EUSALP-om znatno viša od europskog prosjeka. Bez obzira na to, gospodarska i financijska kriza te promjene do kojih je došlo zbog globalizacije gospodarstva i tržišta ovoj su makroregiji nametnule velike izazove osjetljive prirode. EGSO stoga ispunjavanje općeg cilja EUSALP-a da „se osigura da ova regija ostane jedno od najprivlačnijih područja u Europi putem učinkovitijeg korištenja vlastitih resursa i iskorištavanja mogućnosti za održiv i inovativan razvoj” (1) smatra od izuzetne važnosti za konkurentnost gospodarstva i socijalnu koheziju Europe.

1.7.

EGSO smatra da je u EUSALP-u od ključne važnosti definiranjem novih i boljih ciljeva osnažiti holistički pristup razvoju, kao što se predlaže u točki 4.4.

1.8.

EGSO se zalaže da se prilikom izrade akcijskog plana za EUSALP bolje povežu i usklade prioriteti koji se odnose na konkurentnost (prvi stup) i održivost (treći stup), čime bi se osiguralo postizanje razvojnih ciljeva bez ugrožavanja potreba i izgleda budućih generacija.

1.9.

EGSO u pogledu prvog stupa smatra da je od ključne važnosti putem uzajamne solidarnosti između planinskih i gradskih područja osigurati održiv rast i poticati punu zaposlenost, inovacije, konkurentnost i koheziju alpske regije. Prioriteti su predloženi u točki 5.2.

1.10.

EGSO u pogledu drugog stupa podržava poticanje teritorijalnog razvoja na temelju suradnje između unutarnjih i vanjskih teritorijalnih sustava, dostupnosti usluga, održivoj mobilnosti te unapređenju prijevoza i komunikacijske infrastrukture. Prioriteti su predloženi u točki 5.3.

1.11.

EGSO u pogledu trećeg stupa smatra da je od temeljne važnosti pojačati napore koji za cilj imaju održivo upravljanje i zaštitu okoliša, kao i priznavanje vrijednosti teritorijalnog kapitala ovog područja. Prioriteti su predloženi u točki 5.4.

1.12.

EGSO je mišljenja da bez čvrstog sustava upravljanja i financijskih sredstava posebno namijenjenih aktivnostima izgradnje kapaciteta postoji opasnost da EUSALP izgubi na svojoj učinkovitosti i strateškoj važnosti. U tom pogledu, u skladu sa zaključcima Vijeća, EGSO se zalaže za donošenje akcijskog plana koji će se temeljiti na komplementarnosti programa financiranja, na usklađenosti institucijskih instrumenata i osmišljavanju novih makroregionalnih projekata (2).

1.13.

EGSO ukazuje na zaključke iz Mišljenja „Upravljanje makroregionalnim strategijama” (3) te smatra da je za osmišljavanje i provedbu EUSALP-a potreban specifičan sustav upravljanja koji se zasniva na suradnji i usklađenosti. EGSO smatra da je u tom pogledu, te u cilju osiguravanja učinkovitosti strategije, potrebno uspostaviti učinkovito višerazinsko upravljanje EUSALP-om (4) u okviru kojeg će se istovremeno moći uvažavati vrijednost „horizontalne dimenzije” (sudjelovanje civilnoga društva) koja će dopunjavati i poboljšati „vertikalnu dimenziju” (sudjelovanje regija i lokalnih vlasti), uz puno poštovanje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti (5).

1.14.

EGSO se zalaže da se organizirano civilno društvo uključi u aktivnosti izgradnje kapaciteta te podržava uspostavu stalnog foruma u kojem će biti zastupljeni socijalni i gospodarski partneri iz alpske regije.

1.15.

EGSO smatra da je od iznimne važnosti pružiti podršku zapošljavanju, osobito mladih i dugotrajno nezaposlenih osoba, kao i mjerama za poticanje socijalnih ulaganja i prilagodbu sustava socijalne zaštite.

2.1.

U ovom mišljenju želi se razmotriti dokument za javno savjetovanje o „Strategiji EU-a za alpsku regiju” (u nastavku EUSALP) (6), uzimajući u obzir i mišljenja o makroregionalnim strategijama koja je Odbor već usvojio.

2.2.

Alpska regija obuhvaća pet država članica (Italiju, Francusku, Austriju, Njemačku i Sloveniju) te dvije treće zemlje (Švicarsku i Lihtenštajn), a prostire se na području od 4 50  000 km2 na kojem živi 70 milijuna ljudi.

2.2.1.

Teritorijalni sustavi obuhvaćeni EUSALP-om uvelike su povezani s alpskim planinskim lancem koji, osim što daje identitet i prepoznatljivost, spaja ove teritorije u gospodarskom, socijalnom i ekološkom smislu (7).

2.3.

Zemljopisna pozicija EUSALP-a u okviru makroregionalne politike koju EU provodi od 2009., osim što je od strateškog značaja u pogledu europske kohezijske politike te se nastavlja na Strategiju za Baltik – EUSBR (8), Strategiju za Podunavlje – EUSDR (9) i Strategiju za jadransku i jonsku regiju – EUSAIR (10), od ključne je važnosti i za promicanje makroregionalnog pristupa u zapadnom Sredozemlju (11).

2.4.

Od sedamdesetih godina prošlog stoljeća regije alpskog područja, prelazeći preko nacionalnih granica koje su ih dijelile kroz povijest, razvile su zajedničku svijest o potrebi osmišljavanja jedinstvenog alpskog teritorijalnog sustava koji treba očuvati i uvažiti njegovu vrijednost. Upravo je radi toga pokrenut niz inicijativa međuregionalne, međunarodne i prekogranične suradnje čiji su glavni ciljevi bili, između ostalog, promicati međusobno razumijevanja dotičnih naroda, čime su se mogle prevladati jezične, socioekonomske i etničke razlike, te potaknuti veću integraciju na europskoj razini (12).

2.5.

Za pokretanje EUSALP-a, čiji proces bi se trebao završiti njegovim usvajanjem od strane Vijeća predviđenim do kraja 2015., ključne su bile Alpska konferencija u Bad Ragazu (lipanj 2012.) i Konferencija u Grenobleu (listopad 2013.) (13).

2.5.1.

Tijekom Konferencije u Grenobleu (14) u okviru „Političke rezolucije za provedbu strategije EU-a za alpsku regiju” utvrđeni su ciljevi, prilike i izazovi u pogledu triju glavnih područja – konkurentnosti i inovacija, poljoprivrede i šumarstva te turizma; vode, energije, okoliša i klime te pristupačnosti, komunikacija i prijevoza.

3.1.

Alpski je lanac sastavnica koja obilježava čitavo područje suradnje pokriveno strategijom EUSALP. Alpska regija od ostalih se dijelova Europe razlikuje po visokom stupnju teritorijalne heterogenosti – planinska područja i planinska podnožja koja ih okružuju, pristupačne i zabačene doline, nizinska i visinska područja, metropolska područja i gradovi – koja je ujedno i jedna od njezinih glavnih obilježja.

3.1.1.

Nadalje, radi lakšeg prepoznavanja područja na koja treba usmjeriti ciljeve i prioritete EUSALP-a, navodi se pet vrsta teritorija karakterističnih za alpsku regiju: alpske metropole, alpski gradovi, ruralna područja koja napreduju, ruralna područja koja stagniraju, turistička područja.

3.2.

Alpska regija ima mnoge specifične karakteristike na koje treba posebno obratiti pažnju i koje EUSALP čine različitim od makroregionalnih strategija za Baltik, Podunavlje i jadransko-jonsko područje: u njoj se nalaze neke od najrazvijenijih regija na svijetu, konkurentnih gospodarstava i visoke razine kvalitete života te koje su društveno i politički stabilne; u njoj postoje očigledne gospodarske i socijalne nejednakosti između ruralnih područja, nizinskih krajeva i gradskih područja; ona posjeduje kulturno nasljeđe koje predstavlja temelj za socijalnu koheziju i razvoj same alpske regije; u njoj su koncentrirani prometni tokovi što uzrokuje probleme u pogledu prometne zakrčenosti i zaštite okoliša.

3.3.

Opći je cilj strategije EUSALP učinkovitijim korištenjem resursa regije i iskorištavanjem mogućnosti za održiv i inovativan razvoj zajamčiti da ova regija ostane jedno od najprivlačnijih područja Europe.

3.3.1.

Taj će se cilj postići aktivnostima poduzetim u okviru triju tematskih stupova: poboljšati konkurentnost i koheziju te povećati blagostanje; osigurati dostupnost svim stanovnicima i njihovu povezanost te osigurati održivost.

3.3.2.1.

Unatoč tomu što je alpska regija najveći europski gospodarski i proizvodni centar velikih razvojnih mogućnosti, problem još uvijek predstavlja manjak gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije. Planine predstavljaju izazov za ujednačen razvoj ovog područja. Cilj EUSALP-a je podržati inovativni gospodarski razvoj regije putem osmišljavanja ujednačenijeg modela koji će istovremeno voditi računa o teritorijalnim razlikama i posebnostima. Potrebno je podržati konkurentno gospodarstvo koje je u stanju međusobno udružiti blagostanje, energetsku učinkovitost, kvalitetu života i tradicionalne vrijednosti karakteristične za ovo područje.

3.3.3.1.

Potrebno je uz pomoć ekološki prihvatljivih načina mobilnosti, održivih prometnih sustava, komunikacijskih usluga i infrastrukture pružiti podršku ujednačenom teritorijalnom razvoju. Alpska regija ima strateško mjesto u okviru europskog prometnog sustava s obzirom da je ona sjecište pravaca koji povezuju sjever i jug i onih koji povezuju istok i zapad. U tom području nalaze se najvažnija prometna čvorišta u Europi te brojni alpski prijevoji u teritorijalnim sustavima osobito ranjivog okoliša. Od ključne je važnosti provoditi usklađenu politiku koja je u stanju zadovoljiti prometne potrebe i osigurati dobrobit stanovništva i ravnotežu okoliša. U alpskoj regiji, s obzirom na njezinu raznolikost i teritorijalnu složenost, pojam povezanosti treba obuhvatiti i infrastrukturu te komunikacijske usluge.

3.3.4.1.

Očuvanje alpskog nasljeđa i promicanje održivog korištenja prirodnih i kulturnih resursa od izuzetne su važnosti za regiju. Voda, mineralni resursi, različiti krajobrazi velike biološke raznolikosti te bogato i raznoliko kulturno nasljeđe posebnosti su koje treba štititi i uvažiti njihovu vrijednost. Iskorištavanje potencijala resursa kao što su voda i biomasa, ukoliko se vrši na ekološki prihvatljiv način, igra ključnu ulogu u promicanju konkurentnosti i kohezije ovog područja na način da može pomoći u postizanju strateških ciljeva poput energetske neovisnost i regionalne sposobnosti skladištenja energije.

4.1.

Strategija za alpsku regiju uživa visoku razinu političke predanosti i osviještenosti u dotičnim državama te ne predstavlja samo izazov, već i veliku priliku za sam EU. Cilj je EUSALP-a razviti gospodarstvo, povezati teritorije i zaštiti okoliš područja koje je od iznimne važnosti za gospodarsku konkurentnost i socijalnu koheziju Europe.

4.2.

Razvojni proces EUSALP-a iziskuje strukturni dijalog među različitim uključenim akterima radi zajedničkog prepoznavanja i rješavanja specifičnih potreba. Potrebno je pažljivo uzeti u obzir ekološke, kulturne, gospodarske i socijalne specifičnosti, kao i veliku međusobnu ovisnost gradskih i ruralnih područja. Stoga među dionicima treba pokrenuti sveobuhvatni i otvoreni dijalog radi osmišljavanja strategije koja će biti široko prihvaćena.

4.2.1.

Važno je uskladiti politike u cilju teritorijalne kohezije. Određena pitanja na području gospodarskih inovacija, prijevoza i okoliša međusobno su povezana i ne mogu se rješavati odvojeno na lokalnoj razini, već zahtijevaju širu perspektivu koja se može dobiti na makroregionalnoj razini.

4.2.2.

Kao što je navedeno u Komunikaciji „Upravljanje makroregionalnim strategijama” (15) za višerazinsko upravljanje EUSALP-om potrebno je osigurati učinkovitu „horizontalnu dimenziju” (sudjelovanje civilnog društva) koja će dopunjavati i poboljšati „vertikalnu dimenziju” (sudjelovanje regija i lokalnih vlasti) uz puno poštovanje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti.

4.3.

EGSO smatra EUSALP ključnim pomoćnim instrumentom za potporu aktivnostima alpske regije na područjima kao što su gospodarska globalizacija, klimatske promjene, informacijsko društvo, gospodarstvo utemeljeno na znanju, demografske promjene, protok robe i ljudi.

4.4.

Uz pomoć EUSALP-a bit će moguće pospješiti razvoj alpske regije primjenom holističkog pristupa u okviru kojeg gospodarska, ekološka i socijalna dimenzija mogu biti funkcionalne i međusobno povezane. EGSO je, slijedeći tu logiku te radi prikazivanja holističkog pristupa u obliku konkretnih ciljeva, osmislio pet strateških ciljeva koje bi trebalo uključiti u akcijski plan, a to su:

4.4.1.

Poticanje dinamičnog sustava malih i srednjih poduzeća te uspješnog poduzetništva koje je u stanju potaknuti zapošljavanje. Putem EUSALP-a treba dotičnim teritorijalnim sustavima pomoći natjecati se u globalnom gospodarstvu potičući zadržavanje i stvaranje novih, kvalitetnih radnih mjesta.

4.4.2.

Pružanje podrške razvoju sposobnosti zasnovanih na tradiciji i društvenim različitostima. Putem EUSALP-a treba pružiti podršku očuvanju izvornih vrijednosti karakterističnih za dotične teritorije, istovremeno potičući da se lokalna znanja i tradicije kapitaliziraju i pretvore u polugu gospodarskog razvoja i socijalne uključenosti.

4.4.3.

Promicanje ravnoteže i pravednosti u pristupu uslugama od općeg interesa u čitavoj alpskoj regiji. Putem EUSALP-a pružit će se podrška očuvanju i prilagodbi okvira za usluge od općeg interesa kako bi se zadovoljile potrebe ljudi koji žive na ovom području, posebice onih koji prebivaju na teritorijima obilježenim zemljopisno otežanim uvjetima.

4.4.4.

Poticanje zajedničke odgovornosti i suradnje među svim alpskim teritorijima. Putem EUSALP-a treba pružiti podršku novim pristupima zajedničkoj odgovornosti i ravnomjernoj suradnji među teritorijima alpske regije, kao što su primjerice okomite poveznice između metropola te ruralnih i turističkih područja.

4.4.5.

Poticanje zaštite biološke raznolikosti, krajobraza i prirodnih resursa i njihovog održivog upravljanja. Putem EUSALP-a treba pružiti podršku zaštiti biološke raznolikosti, krajobraza i prirodnih resursa i njihovom održivom upravljanju tako što će se pronaći prava ravnotežu između mjera koje za cilj imaju očuvanje i onih usmjerenih prema racionalnom korištenju usluga i proizvoda ekosustava. Također je potrebno poticati usvajanje ekološki prihvatljivih načina upravljanja koji teže ravnomjernijoj raspodjeli prednosti korištenja proizvoda i usluga ekosustava među različitim teritorijalnim jedinicama alpske regije.

4.5.

EGSO smatra da se EUSALP treba pokrenuti u skladu s odlukama koje je usvojilo Vijeće te iako, s jedne strane, makroregionalna strategija ne bi trebala zahtijevati dodatna sredstva, novo zakonodavstvo ili nova upravljačka tijela („pravilo trostrukog ne”), s druge je strane nužno osmisliti akcijski plan koji će se temeljiti na komplementarnosti programa financiranja, na usklađenosti institucionalnih instrumenata i na osmišljavanju novih makroregionalnih projekata. Posebnu pažnju potrebno je usmjeriti na aktivnosti izgradnje kapaciteta.

4.5.1.

EGSO smatra da je od iznimne važnosti u aktivnosti izgradnje kapaciteta uz javne vlasti uključiti i predstavnike organiziranog civilnog društva. To se može postići i uspostavom stalnog foruma u kojem će biti zastupljeni socijalni i gospodarski partneri.

4.5.2.

EGSO smatra da su znatna financijska sredstva koja je EU već odobrio regionalnim programima u sklopu europskih strukturnih i investicijskih fondova za razdoblje 2014.–2020 (16). primjerena te ih treba učinkovito koristiti za provedbu strategije i to usklađenijim djelovanjem u okviru jedinstvenog strateškog pristupa. U programskom razdoblju 2014.–2020. na raspolaganju će biti dodatne mogućnosti financiranja putem instrumenata EU-a kao što su Obzor 2020. (17), COSME (18), CEF (19), EaSI (20), Erasmus+ (21) i LIFE (22).

5.1.

EGSO smatra da je od izuzetne važnosti, kao pomoć u ostvarivanju strateških ciljeva iz dokumenta za savjetovanje i posebnih ciljeva iz odlomka 4. ovog mišljenja, preciznije odrediti prioritete u vezi s trima stupovima EUSALP-a.

5.1.1.

Glavni izazov koji treba podržati strategijom za alpsku regiju sastoji se od usklađivanja i jačanja ravnoteže među ciljevima na polju gospodarske, ekološke i socijalne održivosti.

5.2.1.

EGSO smatra da je od ključne važnosti jačanjem i diversifikacijom specifičnih gospodarskih aktivnosti u sklopu uzajamne solidarnosti između planinskih i gradskih područja, osigurati održiv rast i poticati punu zaposlenost, inovacije, konkurentnost i koheziju u alpskoj regiji.

5.2.2.1.

Potrebno je podržati inovacije i konkurentnost malih i srednjih poduzeća unapređenjem sustava pristupa financiranju, jačanjem sposobnosti poduzeća za iskorištavanjem mogućnosti koje se nude u okviru programa Zajednice za razdoblje 2014.–2020. i sustava nabave za inovacije (uz poseban naglasak na „pretkomercijalne nabave”) (23).

5.2.2.2.

Potrebno je pružiti podršku jačanju razvojnih procesa povezanih sa „zelenim gospodarstvom”, i putem stvaranja novih poduzeća, oslanjajući se na ekološke posebnosti alpske regije i na snažne proizvođačke i inovativne sposobnosti karakteristične za ovo područje.

5.2.2.3.

Potrebno je promicati proizvode alpske regije putem politike „osviještenosti o markama”, odnosno putem pojedinačnih marki koje se označavaju teritorijalnom pripadnošću i promidžbom. Isticanje važnosti proizvoda i usluga ekosustava (24) daje još veću dodanu vrijednost poticanju konkurentnosti ovog područja.

5.2.2.4.

Potrebno je pojačati suradnju među znanstvenim i tehnološkim parkovima, sveučilištima, istraživačkim centrima i malim i srednjim poduzećima te povećati kapacitete istraživačke infrastrukture i osnažiti njezine veze s vodećim svjetskim institucijama. Prilikom izrade akcijskog plana za EUSALP bilo bi dobro kao horizontalan prioritet predvidjeti podršku aktivnostima na području istraživanja i inovacija.

5.2.2.5.

Potrebno je razviti zajedničku strategiju za pretvaranje makroregionalnog alpskog područja u svjetski poznatu održivu turističku destinaciju, pritom se oslanjajući na isticanje vrijednosti prirodnog, kulturnog i povijesnog nasljeđa.

5.2.2.6.

Potrebno je kao jedan od glavnih prioriteta u okviru EUSALP-a uvrstiti zapošljavanje, uz posebnu pažnju posvećenu mladima i dugotrajno nezaposlenim osobama. Od iznimne je važnosti poticati stvaranje novih radnih mjesta, stabilnih i kvalitetnih, te se na taj način suočiti i s problemom sezonskog zapošljavanja, karakterističnog posebice za planinska i ruralna turistička područja alpske regije.

5.2.2.7.

Potrebno je podržati inicijative koje za cilj imaju stvaranje jedinstvenog tržišta rada, mobilnost radnika, pokretanje međunacionalnih programa stručnog osposobljavanja i stjecanja radnog iskustva, osmišljavanje obrazovnih programa i međunacionalnih karijera te potpuno priznanje diploma i profesionalnih kvalifikacija. Posebnu pažnju treba posvetiti kvalifikacijama radnika u turističkom sektoru koji su osobito izloženi problemima vezanim uz sezonsku prirodu tog sektora.

5.2.2.8.

Potrebno je podržati suradnju različitih teritorijalnih jedinica alpske regije te ojačati ulogu metropolskih područja i gradova kao pokretača konkurentnosti i socijalne kohezije.

5.2.2.9.

Potrebno je pružiti podršku ostvarenju mjera za poticanje socijalnih ulaganja i prilagodbu sustava socijalne skrbi putem politika u skladu s Komunikacijom Europske komisije o socijalnim ulaganjima za rast i socijalnu koheziju (25).

5.2.2.10.

Potrebno je podržati mjere usmjerene na uključivanje osoba s invaliditetom te sprečavanje diskriminacije na osnovi rasnog ili etničkog podrijetla, dobi, spolne orijentacije i roda.

5.3.1.

EGSO podržava poticanje teritorijalnog razvoja na temelju suradnje između unutarnjih i vanjskih teritorijalnih sustava, dostupnosti usluga, održive mobilnosti te unapređenja prijevoza i komunikacijske infrastrukture.

5.3.2.1.

Potrebno je podržati usvajanje inovativnih rješenja kako bi se u planinskim i ruralnim područjima osiguralo pružanje osnovnih usluga (obrazovanje, zdravstvo, socijalna skrb i mobilnost) te kako bi se premostio digitalni jaz i razvio širokopojasni internet na čitavom području.

5.3.2.2.

Potrebno je pojačati primjenu IKT tehnologija na svim područjima od općeg interesa (u administraciji, zdravstvu, uslugama podrške u traženju zaposlenja, učenju na daljinu, elektroničkoj trgovini alpskim proizvodima itd.) i osigurati razinu dostupnosti javnih usluga kojom će se na primjeren način ispunjavati potrebe različitih teritorijalnih sustava alpske regije, nastojeći pritom postići odgovarajuću ravnotežu između količine i dostupnosti tih usluga.

5.3.2.3.

Potrebno je promicati integrirane sustave prijevoza potičući razmjenu unutar različitih teritorijalnih sustava i poboljšati upravljanje prijevozom robe i putnika radi ublažavanja utjecaja na okoliš te povećanja koristi za lokalne zajednice. Jedan od glavnih elemenata u poticanju održivog razvoja prijevoza u alpskoj regiji premještanje je prijevoza roba s cestovnog na željeznički promet te mjere za ograničenje korištenja sekundarnih alpskih koridora (primjerice jedinstvene cestarine za sve alpske tranzitne koridore).

5.3.2.4.

Potrebno je osmisliti planove za logističku interoperabilnost na razini makroregije te omogućiti multimodalnu povezanost infrastrukturnih čvorišta (luka, zračnih luka i logističkih središta) sa sveobuhvatnom mrežom i odvojcima prema unutarnjim plovnim putovima.

5.3.2.5.

Potrebno je poticati uspostavu međunacionalnih tematskih mreža u vezi s aspektima važnima za razvoj alpske regije poput upravljanja rizicima, turizma, sporta, šumarstva, poljoprivrede, energije i tehnoloških usluga.

5.3.2.6.

Potrebno je putem aktivnijeg sudjelovanja civilnog društva unaprijediti upravljanje u alpskoj regiji, istovremeno se zalažući za podizanje svijesti i poboljšanje informiranosti građana o glavnim temama povezanim s alpskom regijom.

5.4.1.

EGSO smatra da je od temeljne važnosti pojačati napore koji za cilj imaju održivo upravljanje okolišem i njegovu zaštitu, kao i vrednovanje teritorijalnog kapitala ovog područja.

5.4.2.1.

Potrebno je aktivnosti kojima se potiče gospodarski razvoj alpske regije uskladiti s obvezama preuzetim u okviru borbe protiv klimatskih promjena te time odvojiti rast i konkurentnost teritorijalnih sustava obuhvaćenim EUSALP-om od iskorištavanja prirodnih resursa i sirovina.

5.4.2.2.

Potrebno je podići svijest lokalnih zajednica u alpskoj regiji o značaju usluga ekosustava te pravednog i održivog upravljanja prirodnim kapitalom. Alpsko područje najvažnije je u Europi po pitanju vodoopskrbe te je stoga od izuzetne važnosti pojačati napore usmjerene prema boljem upravljanju vodnim rezervama i riječnim slivovima alpske regije.

5.4.2.3.

Potrebno je podržati inicijative kojima se potiče usklađivanje mjera za očuvanja biološke raznolikosti i krajobraza alpske regije s mjerama za njihovo iskorištavanje na ekološki prihvatljiv način.

5.4.2.4.

Potrebno je osmisliti međunarodne instrumente i postupke za sprečavanje i smanjenje rizika (od poplava, odrona tla, snježnih lavina, šumskih požara itd.), integrirano upravljanje šumama (kako u pogledu njihovog ekološkog i prirodnog značaja, tako i kao gospodarskog resursa) i probleme povezane s korištenjem tla (zbijanje tla i širenje gradova).

5.4.2.5.

Potrebno je pružiti podršku prelasku na energetski sustav bez ugljika provođenjem inicijativa usmjerenih prema energetskoj učinkovitosti, izgradnji decentraliziranih distribucijskih mreža koje se napajaju energijom iz obnovljivih izvora te poticanjem urbanističkih modela i modela javnog prijevoza koji funkcioniraju prema načelu uštede energije.

5.4.2.6.

Potrebno je razviti i primijeniti sustave integrirane mobilnosti radi smanjenja ovisnosti o automobilima i njihove uporabe, promičući javni prijevoz kao uslugu od općeg interesa te, gdje je to moguće, oblike mobilnosti u kojima se koriste „obnovljiva” goriva.

14.7.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 230/17

Izvjestitelj:

Jacek KRAWCZYK

1.1.

Kako bi se riješio nedostatak kapaciteta, postojeći se resursi zračnih luka u EU-u moraju učinkovitije koristiti. Veća intermodalnost, bolja povezivost, učinkovitija uporaba sekundarnih čvorišta i malih zračnih luka, veći zrakoplovi i optimizacija postupaka mogli bi predstavljati odgovarajuća rješenja. Mogla bi to također biti i provedba Paketa mjera za zračne luke, Jedinstvenog europskog neba (SES) i SESAR-a. Kapacitet zračnih luka mora biti punopravni stup SES-a.

1.2.

Dugoročno, kapacitet zračnih luka morat će se izgraditi u obliku infrastrukture poput terminala i uzletno-sletnih staza. Glavni cilj proširenja zračnih luka mora biti poboljšanje povezivosti na održivoj gospodarskoj osnovi. Čvorištima u EU-u treba osigurati stvarne mogućnosti za zadovoljavanje sve veće potražnje, što uključuje skraćivanje postupaka planiranja kako bi se mogao pružiti brz odgovor na svaku moguću potražnju.

1.3.

Proširenje zračnih luka – gdje je opravdano – treba biti dio uravnoteženog pristupa. Prvo, zračne luke imaju pozitivan gospodarski učinak na susjedna područja; EGSO-u je jasno da taj pozitivan učinak treba očuvati. Drugo, ekološka pitanja moraju se ocijeniti na transparentan način. Treće, proširenje zračnih luka ima javnu dimenziju. Za to je potreban javni dijalog čiji sugovornici uključuju, na primjer, kontrolu zračnog prometa, uprave zračnih luka, zračne prijevoznike, regionalne dionike, mjesno stanovništvo, vladu itd.

1.4.

EGSO je uvjeren kako je od presudne važnosti da države članice odmah poduzmu mjere u pogledu planiranja korištenja zemljišta i upravljanja njegovim korištenjem. Inače će brojne nepredviđene i nepotrebne prepreke kočiti razvoj zračnih luka, a u nekim će slučajevima biti ugrožen i postojeći kapacitet zračnih luka.

1.5.

Postojeće regionalne zračne luke treba razvijati samo ondje gdje postoji jasna potražnja za većim prometom. Vlade država članica trebaju utvrditi izazove u pogledu kapaciteta i odrediti strategije za suočavanje s njima. Osim u slučaju javnih obveza, EU treba prestati financirati razvoj posve novih regionalnih kapaciteta, ne dovodeći pritom u pitanje pravila iz članka 107. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

1.6.

EGSO nove smjernice EU-a o državnim potporama zračnim lukama i zračnim prijevoznicima smatra vrlo vrijednima jer pružaju pravnu sigurnost. Konačno će se na temelju zajedničkih kriterija ispitati daljnje postojanje neodrživih regionalnih zračnih luka.

1.7.

Žele li se zračne luke sa sigurnošću uhvatiti u koštac s problemom manjka kapaciteta, dosljednost i jasnoća regulative ključne su za osiguravanje nužnih poticaja koji bi jamčili dugoročna ulaganja u infrastrukturu.

1.8.

Pitanje kapaciteta zračnih luka ima i političku dimenziju. EGSO je uvjeren da EU, zajedno s državama članicama i dionicima, uključujući socijalne partnere, mora donijeti opću stratešku odluku o tome koje će zračne luke biti važne za sustav te ih treba unaprijediti u narednim godinama. Radi održavanja konkurentnosti zračne industrije EU-a na globaliziranim tržištima, prijeko je potrebna europska zajednička zrakoplovna politika koja uzima u obzir gospodarske, ekološke i socijalne aspekte, kao i zapošljavanje.

1.9.

Treba ocijeniti projekte na području infrastrukture zračnih luka koje je posljednjih godina sufinancirao EU. EGSO pozdravlja obvezu koju je Europski revizorski sud preuzeo u pogledu obavljanja tog važnog posla. Zaključke i preporuke proizašle iz tog rada treba podvrgnuti javnoj raspravi.

1.10.

EGSO smatra da Europska komisija (EK) treba pojednostaviti i racionalizirati strukture koje upravljaju zrakoplovstvom EU-a, a osobito zračnim lukama u EU-u. Komisiji trebaju potpuni i vjerodostojni podaci o radu zračnih luka u EU-u. Ti podaci u ovom trenutku nisu dostupni. EGSO poziva uprave zračnih luka i tijela javne vlasti da ih dostave.

2.1.

Zračne luke u EU-u vrijedna su imovina, no nekoliko će glavnih zračnih luka u narednim godinama patiti od sve veće preopterećenosti, dok će mnoge druge ostati nedovoljno iskorištene. Može se tvrditi da diljem EU-a postoje dovoljni kapaciteti, no pitanje je nalaze li se na pravim mjestima.

2.2.

Posljednjih se godina javna rasprava o kapacitetu zračnih luka uglavnom vodila u dvama kontekstima: gubitka kapaciteta središnjih čvorišnih zračnih luka u korist konkurenata izvan EU-a i Europe, poput Turske i zemalja Zaljeva; te „sindroma Ryanaira”, odnosno niskotarifnih zračnih prijevoznika koji na brzinu povećavaju promet u manjim regionalnim zračnim lukama, ali dugoročno nisu postojani korisnici. Međutim, problem je mnogo složeniji.

2.3.

EK je 2007. g. objavio komunikaciju o „Akcijskom planu za kapacitete, učinkovitost i sigurnost zračnih luka u Europi”, u kojoj je prepoznao rastući jaz između kapaciteta i potražnje u nizu čvorišta u EU-u (1) te je predložio nekoliko mjera s ciljem bolje uporabe postojećih kapaciteta. Godine 2007. Europski parlament (EP) usvojio je samoinicijativno izvješće kao odgovor na akcijski plan Komisije, u kojem je pozdravio komunikaciju EK-a i pozabavio se važnošću manjka kapaciteta zračnih luka (capacity crunch).

2.4.

Godine 2011. EK je objavio još jednu komunikaciju (2) o kapacitetima u sklopu takozvanog Paketa mjera za bolje zračne luke, u kojoj je prepoznao kapacitete i kvalitetu kao ključne izazove za europske zračne luke.

2.5.

Eurocontrol je 2004. g. pokrenuo pa 2008. g. i 2013. g. ponovio svoju studiju „Izazovi rasta”, predviđajući manjak kapaciteta u sljedećih 20 godina.

2.6.

Takva razina aktivnosti potvrđuje hitnost pitanja kapaciteta. Zrakoplovna industrija već je postigla znatne rezultate. Do optimizacije kapaciteta i učinkovitosti došlo je u svim područjima djelovanja. Poboljšanja uključuju:

2.6.1.

Od 2004. g. inicijativom za jedinstveno europsko nebo (SES) djeluje se na poboljšanju uporabe europskog zračnog prostora, uz ublažavanje negativnih posljedica fragmentacije europskog zračnog prostora. Zračne luke uključene u SES pridonose ciljevima SES-a i u okviru Istraživanja o upravljanju zračnim prometom jedinstvenog europskog neba (program SESAR). Bez kapaciteta na zemlji, uspjeh SESAR-a je ugrožen.

2.7.

Komisija trenutačno s dionicima u Europskom opservatoriju za kapacitete zračnih luka temeljito razrađuje zamisli za buduću strategiju za zračne luke. Opservatorij ima trostruku zadaću:

3.1.

U Europi postoji više od 450 zračnih luka, pa ipak se europske zračne luke suočavaju s prijetnjom manjka kapaciteta.

3.2.

Europski ogranak Međunarodnog vijeća zračnih luka (ACI) zračne luke dijeli u sljedeće skupine:

3.2.1.

U sustavu od točke do točke putnici putuju izravno od polazišta do odredišta bez promjene zrakoplova.

3.2.2.

Oba se sustava nadopunjuju, tek su im ciljevi različiti; sustavu čvorišta i spojeva cilj je postići najveću moguću povezivost, dok je sustav od točke do točke zamišljen za postizanje najvišeg mogućeg stupnja mobilnosti i fleksibilnosti.

3.3.

EU je financirao izniman broj projekata na području infrastrukture zračnih luka. EGSO smatra da manjka javno dostupnih podataka o tim ulaganjima i o njihovoj učinkovitosti u osiguravanju dodatne povezivosti i učinkovitosti za javnost.

3.4.

EGSO nove smjernice EU-a (3) o državnim potporama zračnim lukama i zračnim prijevoznicima smatra vrlo vrijednima jer pružaju pravnu sigurnost. Nadalje, te smjernice razlikuju zračne luke nužne, primjerice, za javne usluge od suvišnih zračnih luka, tj. zračnih luka koje niti mogu pokriti svoje operativne troškove, niti su nužne za osiguranje javnih usluga.

4.1.

Zrakoplovna tržišta budućnosti bit će azijsko-pacifička regija, Latinska Amerika, Afrika i Bliski istok. Prosječni će godišnji rast protoka putnika u tim regijama do 2032. g. iznositi između 6 % i 7 %. Prosječna stopa rasta u Europi i Sjevernoj Americi bit će oko 3 %.

4.2.

Eurocontrol je u svom posljednjem izvješću „Izazovi rasta” iz 2013. godine utvrdio smanjivanje kapaciteta u sljedećih 20 godina. Prema najvjerojatnijem scenariju, zbog ograničenih kapaciteta tijekom 2035. godine neće se moći ostvariti 1,9 milijuna letova. To je 12 % potražnje. U Europi će 20 zračnih luka biti preopterećeno više od šest sati dnevno, dok je to danas slučaj u samo njih tri.

4.2.1.

Rast kapaciteta do kojeg će doći neće se ravnomjerno rasporediti diljem europskih zračnih luka. Najveći će rast biti u istočnoj Europi, dok će se unutareuropski promet i udio sjeverozapadne Europe u prometu smanjiti. EGSO ističe takav razvoj događaja i smatra da zračne luke u Europi moraju odgovoriti na te izazove.

5.1.

EGSO smatra da je bitno pospješiti konkurentnost i privlačnost Europe kao odredišta za ulaganje u zrakoplovni sektor. Zemaljski je kapacitet pri tomu od ključne važnosti.

5.2.

EGSO je uvjeren da je do provedbe SES-a trebalo odavno doći te da je ona nužna za suočavanje s izazovom smanjenja kapaciteta. Samo svođenje kašnjenja na najmanju mjeru imalo bi neposredan učinak na kapacitet sustava i zračnih luka unutar njega. EGSO se slaže sa stavom ACI-ja da zemaljski kapacitet treba biti punopravni stup SES-a te da bi ciljevi u pogledu zemaljskog kapaciteta trebali biti u skladu s ciljevima SES-a.

5.3.

U studiji Eurocontrola „Izazovi rasta” predlaže se šest mjera čiji bi zajednički učinak mogao biti smanjenje nezadovoljene potražnje u 2035. godini za 42 %. To odgovara broju od 8 00  000 dodatnih letova odnosno 50 milijuna potencijalnih putnika. Ta rješenja uključuju:

5.3.1.

EGSO shvaća da je te mjere potrebno provesti kako bi se smanjila nezadovoljena potražnja, no smatra da one možda neće biti dostatne za zadovoljavanje cjelokupne potražnje u budućnosti. Nadalje, nisu sve predložene mjere primjenjive na sve zračne luke u EU-u.

5.4.

EGSO također smatra da bi se usvajanjem Paketa mjera za zračne luke, sukladno prijedlogu Komisije, pripomoglo boljem iskorištavanju postojećih resursa zračnih luka. EGSO poziva na ambiciozne rezultate tekućih aktivnosti u Parlamentu i Vijeću u skladu sa svojim prijedlozima o Paketu mjera za zračne luke (4).

5.5.

Naposljetku, čini se da rješenje problema nedostatnih kapaciteta zračnih luka uključuje izgradnju novih kapaciteta uz optimizaciju postojećih. To je teško postići budući da mnoge zračne luke nisu više u položaju da ulažu u daljnje kapacitete. Eurocontrol u izdanju svojeg izvješća Challenges of Growth (Izazovi rasta) iz 2013. godine navodi da su neke zračne luke zbog „manjka prihoda, poteškoća u pribavljanju sredstava te rastućeg otpora prema projektima prometne infrastrukture” morale promijeniti svoje planove o proširenju.

5.6.

EGSO snažno preporučuje provedbu vrednovanja opravdanosti dosadašnjih ulaganja EU-a u infrastrukturu povezanu sa zračnim lukama. EGSO pozdravlja objavu Europskog revizorskog suda da radi na tom pitanju te preporučuje uporabu širokog kontrolnog uzorka.

6.1.

Zračne se luke pri planiranju proširenja infrastrukture suočavaju s brojnim izazovima. Te se izazove ili prepreke može svrstati u sljedeće skupine:

6.1.1.

Zračne su luke u pravilu vrlo oprezne u pogledu ulaganja s obzirom na nedavnu gospodarsku krizu. S jedne strane, prihodi su u pravilu pali. S druge strane, zračne se luke suočavaju s rastućim troškovima u pogledu osiguranja i sigurnosti (operativni troškovi). Nedavno donesene i poboljšane odluke o državnim potporama te nove smjernice o njima stavljaju pred manje zračne luke veći izazov u pogledu opstojnosti. Osiguravanje financiranja za infrastrukturne projekte zračnim lukama predstavlja ozbiljan izazov.

6.1.2.

Na regulatornom polju zračne luke moraju ispuniti mnoštvo uvjeta. Administrativni su postupci vrlo složeni, osobito u pogledu sigurnosnih i ekoloških pitanja. EGSO ni u kojem slučaju ne osporava važnost ekoloških uvjeta. Međutim, mora postojati uravnotežen pristup tim pitanjima. Europska komisija već je u sklopu uravnoteženog pristupa ostvarila znatan napredak, primjerice Uredbom (EU) br. 598/2014 o utvrđivanju pravila i postupaka u vezi s uvođenjem operativnih ograničenja povezanih s bukom u zračnim lukama Unije. Europski zrakoplovni sektor pogodna je industrijska grana za „zeleni rast”. EGSO posebice upozorava Europsku komisiju da ne uvodi neintegrirana rješenja za rješavanje ekoloških pitanja. Odbor naglašava potrebu za integriranim i globalnim rješenjima. Imajući to u vidu, koristan prvi korak Europske komisije mogao bi biti naručivanje opsežnog projekta za mapiranje i dokumentiranje postojećih ekoloških ograničenja koja utječu na kapacitete europskih zračnih luka.

6.1.3.

Relativno nov problem predstavljaju sve veći javni izazovi u vidu rastućeg otpora javnosti prema infrastrukturnim projektima. Projekti proširenja glavnih čvorišnih zračnih luka u EU-u stavljeni su na čekanje, neki i dulje od desetljeća – primjeri uključuju moguću treću zračnu luku u Parizu, dodatne uzletno-sletne staze u zračnim lukama u Frankfurtu i Münchenu te raspravu u Ujedinjenoj Kraljevini/Londonu o tome na koji način najbolje povećati kapacitete u multimodalnom velegradskom okruženju.

6.1.4.

U porastu je otpor javnosti zbog onečišćenja bukom, između ostalog. S druge strane, zračne luke i zračni prijevoznici troše izdašne svote novca na mjere za ublažavanje buke. Primjerice, bečka je zračna luka pokrenula program zaštite od buke koji obuhvaća 12  000 kućanstava. Procijenjeni sveukupni trošak iznosit će otprilike 51 milijun eura, a 37 milijuna eura osigurat će Flughafen Wien AG. Proračun zračnih luka u Liègeu i Charleroiu za otkup ili zvučnu izolaciju 20  816 kućanstava iznosi 444 milijuna eura. London Heathrow potrošio je 37 milijuna eura na mjere za ublažavanje buke u razdoblju 2007.–2011.

6.1.5.

Vlade država članica trebaju utvrditi izazove u pogledu kapaciteta i odrediti strategije za suočavanje s njima. U tom smislu, postoji jasna potreba za snažnim vodstvom na europskoj razini u cilju usklađivanja navedenih nacionalnih strategija na području kapaciteta te pružanja financijskog savjetovanja i potpore po potrebi. Na razini EU-a trebaju postojati veoma strogi kriteriji za financiranje posve novih resursa zračnih luka. EU bi financiranje takvih projekata trebao ograničiti na one koji su financijski održivi ili zadovoljavaju kriterije javnih obveza.

6.1.6.

EGSO bi htio istaknuti da rasprava o kapacitetima ima i političku dimenziju. EGSO je uvjeren da EU, zajedno s državama članicama i dionicima, uključujući socijalne partnere, mora donijeti opću stratešku odluku o tome koje će zračne luke biti važne za sustav te ih treba unaprijediti u narednim godinama. Treba ocijeniti i po potrebi revidirati ravnotežu prioriteta EU-a u vezi s čvorišnim sustavom i sustavom „od točke do točke”. Više nego ikad potrebna je integrirana europska politika koja uzima u obzir gospodarske, ekološke i socijalne aspekte, kao i otvaranje radnih mjesta.

6.1.7.

Uz Komisiju nekoliko njezinih glavnih uprava radi na povezanim pitanjima: MOVE (mobilnost i promet), EMPL (zapošljavanje, socijalna pitanja i uključivanje), COMP (tržišno natjecanje), JUST (pravosuđe) itd. Njihova nadležnost ovisi o konkretnom području politike, a postoje mnoge poveznice s različitim područjima poput međunarodnih odnosa, državnih potpora, SES-a i multimodalnosti. To nije dalo učinkovite rezultate pri pokušaju integriranog pristupa zrakoplovnom sektoru EU-a utemeljenog na cijelom lancu vrijednosti; takav je pristup sad neophodan. Prijeko je potrebno da djelovanje Komisije na području zrakoplovstva, a posebice u vezi sa zračnim lukama, bude kudikamo integriranije.

6.2.

Kao i svaki drugi proizvodni proces, fizički kapacitet zračne luke podložan je ograničenjima, odnosno čimbenicima koji smanjuju stvarni kapacitet. U slučaju kapaciteta uzletno-sletnih staza ti čimbenici uključuju:

6.2.1.

Nadalje, na sve čimbenike u vezi s kapacitetom zračnih luka obično utječu operativni postupci i propisi, primjerice posebni postupci za slijetanje i polijetanje ili zahtjevi u pogledu projektiranja zračnog prostora radi smanjenja buke. Stvarni kapacitet zračnih luka često je mnogo manji od fizičkoga. „Uravnoteženi pristup” Međunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo (ICAO) predstavlja najučinkovitiju metodu rješavanja problema buke u zračnim lukama i oko njih na ekološki osjetljiv i financijski odgovoran način.

6.2.2.

EK pri bavljenju kapacitetom zračnih luka u pravilu u obzir uzima samo kapacitet uzletno-sletne piste. Sukladno gore navedenome, takav je pristup nepotpun. EGSO također potiče Europsku komisiju da pri bavljenju kapacitetom zračnih luka u obzir uzme i druge odlučujuće čimbenike u vezi s kapacitetom zračnih luka, poput kapaciteta zračnog prostora u okolnim zračnim lukama. Međudjelovanje zračnih luka i zračnog prostora (ili pružatelja usluga zračne plovidbe) od presudne je važnosti za rješavanje problema manjka kapaciteta zračnih luka. Međutim, upravljanje tim međudjelovanjem znatno se razlikuje diljem Europske unije, pa čak i unutar nekih država članica.

6.2.3.

Od presudne je važnosti da države članice poduzmu mjere u pogledu planiranja korištenja zemljišta i upravljanja njegovim korištenjem. To je obično u rukama lokalnih ili regionalnih vlasti koje bi trebale uvažavati ulogu zračnih luka u nacionalnim i europskim mrežama, osobito u područjima središnjih čvorišta gdje postoji velik pritisak u pogledu korištenja zemljišta u druge svrhe. EU se mora usuglasiti o zajedničkim načelima u tom pogledu te osigurati dosljedan pravni okvir i okvir za planiranje radi optimizacije odluka o novim kapacitetima.

6.3.

U civilnom zrakoplovstvu EU-a mora se uspostaviti konsolidirano zajedničko tržište. Međutim, EGSO upozorava da čvorišta ne treba promicati nauštrb regionalnih zračnih luka. Oba su oblika zračnih luka komplementarna te trebaju i dalje biti sastavni dijelovi središnje i sveobuhvatne mreže iz politike TEN-T. To katkad dovodi do toga da rast prati preopterećenost.

6.4.

EGSO potiče Komisiju da pitanje kapaciteta europskog zračnog prostora sagleda iz kuta međunarodne konkurentnosti – koja je, naravno, ključna – te u vidu neometanog funkcioniranja unutarnjeg tržišta EU-a. Bolja i racionalnija uporaba regionalnih kapaciteta pripomogla bi smanjivanju pritiska na prometna čvorišta. Tekuće ispitivanje tornjeva za daljinski nadzor zračnog prometa (npr. u Švedskoj) u ovom je okviru zanimljivo kao sredstvo za sniženje operativnih troškova u takvim regionalnim zračnim lukama, uz istodobno očuvanje najviših razina sigurnosti.

6.5.

Komisija u tome ima ključnu ulogu. Međutim, ta uloga nije još u potpunosti razrađena: kako ne bi samo nadzirala i silila sve aktere da budu učinkovitiji, Komisija prvo treba raspolagati potpunim i vjerodostojnim podacima o radu zračnih luka u EU-u. Ti podaci trenutačno nisu dostupni, kao ni kriteriji za „učinkovitu zračnu luku” ili službeni podaci o javnom financiranju zračnih luka na razini EU-a.

14.7.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 230/24

Izvjestitelj:

Carlos TRIAS PINTÓ

Suizvjestitelj:

Petru Sorin DANDEA

1.1.

Sporiji oporavak u Europi u odnosu na ostatak svijeta karakterističan je za razinu poremećaja za koji dublja ekonomska i monetarna unija mora pronaći rješenje. Ovim se mišljenjem podržava postupak produbljivanja EMU-a, posebice u eurozoni, u pogledu uloge oporezivanja. Postizanje napretka u usklađivanju izravnog oporezivanja bilo je i ostat će teško jer je oporezivanje i dalje u nadležnosti država članica i jer je ukorijenjeno u stoljećima starim strukturama koje su pojedinačne države članice odabrale za financiranje državnih rashoda koje smatraju potrebnima. Svaka promjena u oporezivanju mora dovesti do globalno konkurentnijeg i održivijeg poreznog režima.

1.2.

Kako bi se osiguralo ispravno funkcioniranje ekonomske i monetarne unije, novo zakonodavstvo mora postaviti temelje za fiskalnu uniju koja bi bila sposobna nadići silnu raznolikost nacionalnih propisa koji priječe stvarnu integraciju i stvaranje jedinstvenog tržišta te mora postupno dovesti do ostvarenja takve unije s većim zajedničkim proračunom za eurozonu.

1.3.

Uz monetarni stup ESB-a, srednjoročno mora zaista postojati i „zajednički proračunski stup” koji će jamčiti makroekonomsku stabilizaciju unutar EMU-a, posebice u slučaju „asimetričnih šokova”.

1.4.

Ispravljanje nedostataka i nedorečenosti porezne politike iziskuje poduzimanje ambicioznijih koraka u eurozoni u cilju smanjenja broja i ujednačavanja cijelog niza različitih poreza, proširenja poreznih osnovica, većeg usklađivanja poreznih stopa i jačanja mehanizama za suradnju i razmjenu podataka u svrhu suzbijanja prijevara i utaje.

1.5.

Nova zakonodavna vlast mora tijesno surađivati s OECD-om i skupinom G20 na brzom iznalaženju rješenja za globalni problem smanjenja porezne osnovice i prijenosa dobiti. OECD je ostvario značajan napredak u uvođenju globalnog modela za oporezivanje poduzeća, čiji je cilj ubirati porez na mjestu gospodarskih aktivnosti poduzeća. To bi trebao biti temelj za oporezivanje poduzeća u EU-u.

1.6.

Kako bismo se primakli snažnijoj fiskalnoj uniji, ključan je nastavak nadzora proračuna na temelju paketa dviju mjera, kao i hitro uvođenje fonda vlastitih sredstava u eurozoni radi ispravljanja makroekonomskih neravnoteža (1).

1.7.

Odbor u potpunosti podupire nastavak procesa Europskog semestra, koji treba revidirati kako bi se osigurala njegova učinkovitost. Posebne preporuke za svaku pojedinu zemlju mogle bi predstavljati instrument za pronalaženje zajedničke polazišne točke.

1.8.

Skroman zajednički proračun od tek 1 % BDP-a EU-a mora se povećati, posebice u eurozoni. Predsjednik Komisije Juncker u svojim političkim smjernicama pod nazivom „Novi početak za Europu” poziva na daljnje usmjeravanje proračunskih sredstava na zapošljavanje, rast i konkurentnost. EGSO podupire taj pristup i ističe potrebu da se revizija Višegodišnjeg financijskog okvira na kraju 2016. godine iskoristi za postavljanje temelja za povećanje proračuna u cilju ostvarivanja neometanog funkcioniranja monetarne unije.

1.9.

Komisija treba provesti ono što je najavila u Komunikaciji pod nazivom „Ususret snažnoj i istinskoj ekonomskoj i monetarnoj uniji” (2) iz ožujka 2013. godine te uvesti instrument za konvergenciju i konkurentnost usmjeren na ugovorne aranžmane za države članice za provođenje reformi, od kojih će koristi imati i država članica i EU, u svrhu suočavanja s neravnotežama i koje se ne bi mogle provesti bez financijske pomoći. Taj bi fond trebao postići fiskalnu sposobnost i imati vlastita sredstva za pružanje privremene pomoći u suzbijanju regionalnih šokova (3).

1.10.

Proračun eurozone treba pripomoći boljem funkcioniranju monetarne unije, pružiti fiskalnu potporu za ostvarivanje potpune bankovne unije i spriječiti asimetrične šokove. Ti su elementi manjkali kad je izbila gospodarska kriza, što je silno pogoršalo nejednakosti koje su iziskivale fiskalne mjere.

1.11.

EGSO je svjestan složenosti pitanja te predlaže cijeli niz mjera koje treba postepeno usvojiti, u skladu s ciljevima iz europskih ugovora (4).

Kratkoročno (šest do 18 mjeseci):

Srednjoročno (18 mjeseci do pet godina):

2.1.1.

Dvadeset i osam država članica započelo je s integracijom, pri čemu su angažman i obveze čvršći unutar eurozone zahvaljujući monetarnoj uniji koju sad dodatno jačaju bankovna unija u razvoju te Međuvladin ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji.

2.1.2.

Porezna politika trenutačno obuhvaća više od 600 različitih poreza. Oni su zaslužni za glavninu prihoda, koji sveukupno (porezi i socijalna davanja) iznose 39,4 % BDP-a država članica (13), a 40,4 % u eurozoni. Nužno je veće usklađivanje proračunskih politika država članica u eurozoni kao dopuna jedinstvenoj monetarnoj politici ESB-a.

2.1.3.

Napredak u pogledu ostvarenja fiskalne unije u slučaju eurozone značio bi da se taj prostor može osloniti na vlastita sredstva te započeti sa stvarnim podupiranjem važnih strukturnih reformi u gospodarstvima koja se nalaze u teškoćama, kao i da može provesti politike solidarnosti i preraspodjele koje su ključne za sprečavanje asimetričnih šokova.

2.1.4.

U usporedbi s drugim naprednim gospodarstvima, EU, a posebice eurozona imaju niže stope rasta (BDP-a) i zaposlenosti. Većina gospodarskih integracijskih teorija predlaže modele koji uključuju i monetarnu i fiskalnu uniju. Međutim, UFEU nameće donošenje jednoglasnih odluka o poreznim pitanjima, što itekako otežava usvajanje zakonodavstva.

2.1.5.

Manjak makroekonomske učinkovitosti u eurozoni djelomično se može pripisati neusklađenosti fiskalne politike, koja je izrazito decentralizirana i u nadležnosti država članica, i monetarne politike, koja je u eurozoni sve centraliziranija pod ESB-om.

2.1.6.

ESB zbog ograničenih ovlasti ne može proračunske manjke financirati izdavanjem novca. To možda ima pozitivan učinak na stabilnost cijena i vrijednost valute, no ne i na rast, zapošljavanje i druge ciljeve. Od uspostave monetarne unije u EU-u ostvaren je neznatan napredak u pogledu fiskalne unije. Zbog toga je teško osigurati mobilnost radne snage i kapitala te odgovoriti na krize i asimetrične šokove.

2.2.1.

Minimalna koordinacija u pogledu poreznih politika koja je trenutačno na snazi jedva je dostatna za sprečavanje narušavanja tržišnog natjecanja među državama članicama i za ublažavanje posljedica snižavanja standarda koje uglavnom utječe na nominalne i efektivne stope poreza na dobit i poreza na osobni dohodak; to bi moglo imati pozitivan učinak kad bi države članice uskladile svoje djelovanje na tom području. Nažalost, trenutačno je ovdje riječ o utakmici s negativnim ishodom, koja je uspješna iz perspektive dohotka od kapitala i radne snage s visokim stupnjem mobilnosti, dok je velika većina na gubitku.

2.2.2.

Iako fiskalna integracija iziskuje sustav prijenosa i nadležno tijelo, proračun EU-a ograničen je na 1 % BDP-a. Neto transferi čine tek sitan dio tih sredstava, unatoč ciljevima iz strategije Europa 2020. i projekta Europa 2030.

2.2.3.

Plan za ostvarenje potpune ekonomske i monetarne unije, sastavljen 2012. godine (14), srednjoročno predviđa približavanje ekonomskoj, monetarnoj i fiskalnoj uniji pomoću, između ostaloga, konkretnijih inicijativa, dok kratkoročno treba ojačati fiskalno i ekonomsko upravljanje (paket šest mjera, fiskalni pakt i paket dviju mjera), Europski semestar i njegove preporuke te Međuvladin ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u EMU-u koji je, izvan okvira UFEU-a, potpisalo 25 zemalja. Sustav je jednosmjeran, krut i glomazan te ne pruža potrebnu fleksibilnost za hvatanje u koštac s trenutačnim gospodarskim prilikama u slučaju krize kao ni za donošenje skupa politika za eurozonu.

2.2.4.

Zapravo je nevjerojatno da su dosad poduzete mjere samo na području rashoda, dok je prihodovna strana fiskalne unije u potpunosti zanemarena.

2.2.5.

Uz nepostojanje fiskalnog nadzornog tijela, troika je odigrala političku ulogu te je zemljama kojima je trebala pomoć nametnula politike stroge štednje, čime je izazvala kritike Europskog parlamenta (15) i EGSO-a zbog njihove neučinkovitosti i netransparentnosti.

2.2.6.

EGSO podupire političke smjernice predsjednika Komisije g. Junckera pod nazivom „Novi početak za Europu” koje pozivaju EU da troiku zamijeni strukturom koja će biti legitimnija s demokratskog stajališta i odgovornija te proizlaziti iz institucija EU-a, uz jači parlamentarni nadzor kako na razini EU-a tako i na nacionalnoj razini.

2.2.7.

Istodobno, politike fiskalne devalvacije koje su se provodile u nekim najugroženijim zemljama eurozone narušile su europski socijalni model (16), a nisu povećale konkurentnost budući da smanjenje poreznog opterećenja rada kao čimbenika proizvodnje nije imalo gotovo nikakav učinak u pogledu unapređenja rasta, zapošljavanja i dužničkog položaja te je dovelo do nepotrebnog gubitka prihoda od poreza. Međutim, korekcija nekih neravnoteža koja se poduzima u pojedinim državama članicama po svoj prilici već pokazuje prve pozitivne učinke.

3.1.1.

Poteškoće pri ostvarivanju napretka u pogledu integracije na polju oporezivanja očituju se na dvama područjima: financijskih transakcija i transakcija u digitalnom gospodarstvu. Komisija mora dati brz odgovor, u skladu s nalazima Glavne uprave za tržišno natjecanje, preporukama Stručne skupine Komisije za oporezivanje digitalnog gospodarstva (17) te prvobitnim prijedlozima OECD-a (18) o usklađenom međunarodnom pristupu na području suzbijanja utaje poreza među multinacionalnim poduzećima, na temelju projekta OECD-a/skupine G20 „Smanjivanje porezne osnovice i prijenos dobiti” (čiji je cilj uspostaviti jedinstvena međunarodna pravila za iskorjenjivanje smanjenja poreznih osnovica i umjetnog prijenosa dobiti u druge jurisdikcije radi izbjegavanja plaćanja poreza).

3.1.2.

Budući da planirani porez na financijske transakcije koji bi se primjenjivao na cijeli EU nije uznapredovao dalje od Direktive o pojačanoj suradnji iz veljače 2013. godine koja obuhvaća tek 11 zemalja eurozone (19), njegovu primjenu treba proširiti barem na eurozonu (uz prevladavanje manjka napretka koji je trebao biti ostvaren zadnjih mjeseci).

3.1.3.

EGSO pozdravlja prijedlog izmjene Direktive o oporezivanju dohotka od kamate na štednju (20) radi unapređenja kvalitete podataka i osiguravanja učinkovitije prevencije utaje poreza.

3.2.1.

EU svake godine gubi kudikamo više poreznih prihoda nego Sjedinjene Američke Države ili druge zemlje u kojima su sivo gospodarstvo, porezne prijevare ili rad na crno te utaja poreza manje zastupljeni (21). Kako bi se spriječili poremećaji poput poreznih oaza, opsežne i složene porezne strukture treba ujednačiti, pojednostaviti i uskladiti među zemljama. Taj postupak treba započeti u eurozoni u koordinaciji Komisije i Euroskupine uz pomoć europskog tijela za pojednostavljenje ustanovljenog po uzoru na već postojeća slična tijela u nekim zemljama (22).

3.2.2.

EGSO također smatra da bi konvergencija poreznih politika trebala biti prioritet u okviru Europskog semestra (na temelju određenih posebnih preporuka za pojedine zemlje) budući da je riječ o forumu za koordinaciju napora među državama članicama na polju gospodarske politike kako bi, uz pomoć ostalih politika, ostvarile ciljeve strategije Europa 2020.

3.2.3.

EGSO poziva na pravedniji i učinkovitiji sustav, u kojem će porezne reforme i usklađivanje biti usmjereni prema transparentnosti, proširenju porezne osnovice i suzbijanju agresivnog izbjegavanja plaćanja poreza, što će omogućiti snižavanje poreznih stopa i preraspodjelu opterećenja.

3.2.4.

EGSO preporučuje ograničavanje sustava poreznih oslobođenja, ovisno o naravi svakog poreza, putem podrobne analize gospodarskih i socijalnih troškova i dobiti, u skladu s međunarodnim načelom o poreznim izdacima koje je konsolidirano od 1968. godine; pritom treba uzeti u obzir da su, sukladno studijama Komisije (23), tijekom zadnjih pet kriznih godina sustavi poreznih olakšica uspjeli u znatnoj mjeri zaustaviti rast tržišne nejednakosti u većini država članica EU-a.

3.2.5.

EGSO poziva EU da, putem predstavnika eurozone, bude aktivniji u raspravama o koordinaciji usklađivanja i pojednostavljenja s OECD-om (24), MMF-om (25) i skupinom G20 (26), počevši s transfernim cijenama, prijevarama i sivim gospodarstvom te, posebice, problemima u pogledu pravedne raspodjele poreznog opterećenja.

3.2.6.

EGSO smatra da će akcijski plan za BEPS (eng. Base Erosion and Profit Shifting, smanjenje porezne osnovice i prijenos dobiti) (27) biti ključan za suzbijanje utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja na globalnoj razini. Stoga potiče skupinu G20, OECD i sve države članice da razviju taj plan kojim će se ustanoviti svojevrsni začetak agencije EU-a u svojstvu klirinške kuće za PDV i tijela za suzbijanje poreznih prijevara, u cilju iskorjenjivanja problema „kružnih prijevara” (28) u transakcijama unutar Zajednice, koji nanosi veću štetu od samog sivog gospodarstva.

3.2.7.

Naposljetku, s obzirom na to da su posljedica poreznih oslobođenja i olakšica efektivne porezne stope koje su kudikamo niže od nominalnih, treba ih uskladiti s europskim ciljevima u pogledu zapošljavanja, ulaganja u proizvodnju, poslovne konkurentnosti i socijalne uključenosti, kao i s politikama Unije za oblikovanje europskog socijalnog modela.

3.3.1.

EGSO poziva na davanje prednosti usklađivanju poreza na dobit u cilju ostvarenja napretka u pogledu dosljedne proračunske i fiskalne unije (29) kako mala i srednja poduzeća ne bi plaćala najviše efektivne porezne stope. Pored toga, EGSO izrazito neprihvatljivom smatra praksu nekih država članica da pojedinim multinacionalnim korporacijama daju posebne porezne olakšice bez informiranja javnosti; Odbor stoga poziva Europsku komisiju da poduzme sve što je u njezinoj moći kako bi se takve prakse iskorijenile. Takvo stanje dovodi do narušavanja tržišnog natjecanja, što nije u skladu sa samom svrhom jedinstvenog tržišta.

3.3.1.1.

Prvo i najvažnije mjesto među sredstvima za ostvarivanje tog cilja zauzima uspostava „zajedničke konsolidirane porezne osnovice”. Taj je stav Odbor službeno iznio 2006. godine (30) i poslije ga potvrdio (31). A još je 1992. godine u Rudingovu izvješću istaknuta potreba utvrđivanja porezne osnovice temeljem zajedničkih pravila počevši od minimalne i maksimalne stope.

3.3.1.2.

U duhu „monetarne zmije” koja je ustanovljena za sprečavanje fluktuacija valute prije uvođenja eura, EGSO predlaže da se nadležne vlasti potiču na suradnju uspostavom gornje i donje granice poreza na dobit. Na usklađen način treba ukinuti i porezna oslobođenja koja pretjerano ne pogoduju rastu zapošljavanja ili produktivnosti.

3.3.2.

EGSO pozdravlja prijedlog direktive o matičnim društvima i društvima kćerima u različitim državama članicama, što je jedna od 34 mjere iz „Akcijskog plana za snažniju borbu protiv poreznih prijevara i utaje poreza” (32) koji je Komisija predstavila krajem 2012. godine. Međutim, EGSO daje prednost provedbi te mjere putem uredbe.

3.3.3.

U pogledu trgovine dobrima i uslugama unutar EU-a, veći je napredak ostvaren na području usklađivanja PDV-a; poboljšano je usklađivanje poreznih osnovica, no i dalje su prisutne velike razlike u poreznim stopama.

3.3.4.

Naposljetku, s obzirom na njihov strateški značaj, EGSO preporučuje davanje prednosti poreznim poticajima za istraživanje i razvoj (33).

3.3.5.

Mora se voditi računa o tome da planirane mjere ne škode konkurentnosti europskih poduzeća.

3.4.1.

Fizičke osobe podložne su kako izravnom tako i neizravnom oporezivanju. Treba imati na umu da su neizravni porezi regresivni, posebice usklađivanje neizravnog oporezivanja „prema gore” te to može imati drastičan učinak na sektore stanovništva s najnižim prihodima ako se ne kompenzira dodacima na dohodak.

3.4.2.

Usklađivanje izravnog oporezivanja fizičkih osoba ograničeno je na konkretne slučajeve te je konvergencija na području poreznog opterećenja obustavljena.

3.4.3.

Potrebno je provesti, barem u eurozoni, reviziju broja razreda u okviru zakona o porezu na osobni dohodak kao i izdataka za socijalna davanja u cilju suzbijanja socijalnog dampinga i ujednačavanja poreznog opterećenja rada, čime bi se olakšala mobilnost radne snage (34). Takvo progresivno oporezivanje treba primijeniti i na dohodak od kapitala kao i na bogatstvo od kojeg taj dohodak potječe, a poreze na imovinu, nasljedstvo i darove ponovno ustanoviti kao kontrolne instrumente. Nadalje, takvi porezi manje guše potražnju nego porezi na rad.

3.4.4.

Zbog potrebe da se ulaganjima prida veća pozornost u odnosu na potrošnju važno je uskladiti i uspostaviti konvergentne zmije za oporezivanje dohotka od štednje (35) i dividendi fizičkih osoba kao i za prekogranična mirovinska primanja.

3.4.5.

EGSO pozdravlja nastojanja Komisije u pogledu iznalaženja načina za prilagođavanje poreznih struktura rastu kao i u pogledu sagledavanja uloge koju oporezivanje može imati u zadovoljavanju potrebe za konsolidacijom u kontekstu proširenja poreznih osnovica, primjerice u okviru poreza na nekretnine. Stoga je Europska komisija u svojim preporukama državama članicama savjetovala da dodatno iskoriste mogućnost periodičnih poreza na imovinu u cilju konsolidacije ili u sklopu poreznog rasterećenja rada (36).

3.4.6.

EGSO također predlaže usvajanje dodatnih mjera za usklađivanje ekoloških poreza na temelju Komisijina Okvira za klimatsku i energetsku politiku do 2030. godine.

3.4.7.

Javnost će pomoći u borbi protiv ozbiljnog problema poreznih prijevara i rada na crno budu li za to postojali poticaji. Potrebno je ojačati instrumente koji, poput vaučera za usluge ili poreznih oslobođenja i olakšica za druge usluge osobne podrške, usklađuju promicanje socijalne skrbi s razotkrivanjem sivog gospodarstva.

3.4.8.

U cilju suzbijanja neformalnog gospodarstva, EGSO predlaže da se pomoću usklađenih poreznih olakšica ili oslobođenja za pojedince i poduzeća koji smanje uporabu gotovine uvedu porezni poticaji za uporabu oblika plaćanja, poput kartica i mobilnih uređaja, koji ostavljaju trag i potiču financijsku i digitalnu uključenost.

3.4.9.

Isto tako, suradnja građana može se unaprijediti davanjem ekonomskih poticaja za otkrivanje mogućih malverzacija, po uzoru na ustaljenu praksu u SAD-u.

3.5.1.

Velika porezna raznolikost potiče prijevare, korupciju i sivo gospodarstvo. EGSO poziva države članice eurozone da preuzmu veće ovlasti na četirima glavnim područjima oporezivanja: izravnom oporezivanju fizičkih i pravnih osoba (uključujući oporezivanje dohotka od kapitala i oporezivanje imovine, kao i druge poreze povezane s bogatstvom) te neizravnom oporezivanju u vidu PDV-a i posebnih poreza.

3.5.2.

Za ostvarenje napretka u pogledu fiskalnog upravljanja neizbježno je da države članice postupno prepuste svoje suverene ovlasti. Na taj bi način ubiranje poreza pretežno ostalo u nadležnosti država, dok bi za provjeru, nadzor i raspodjelu prihoda bile zadužene Unija i države članice zajedno. EGSO u tom smislu predlaže uspostavljanje poreznog tijela EU-a, počevši s eurozonom.

3.5.3.

U skladu s načelom supsidijarnosti, nužno je poštovati lokalne poreze, no EGSO preporučuje pokretanje kampanje za pojednostavljenje putem smanjenja broja, objedinjavanja i standardizacije mnogih postojećih poreza.

3.6.1.

Nadnacionalna fiskalna politika (37) bila bi učinkovit instrument za ostvarivanje ciljeva Ugovora, posebice politika za koheziju i održivost.

3.6.2.

EGSO poziva na uspostavu dodatnog saveznog proračuna, barem u eurozoni, koji bi omogućio ubiranje poreza i postupno preuzimanje onih politika čija zajednička provedba može dati bolje rezultate, poput politika na području osiguranja za nezaposlene, povezanih s aktivnim politikama tržišta rada (38), te politika istraživanja i razvoja, obrane, zajedničkog mehanizma za kompenzaciju dužničkog kamatnog opterećenja (39) itd.

3.6.3.

Naposljetku, EGSO čvrsto podupire inicijative OECD-a i skupine G20 na području međunarodne porezne suradnje i suzbijanja poreznih prijevara te se zalaže za to da automatska razmjena poreznih informacija postane međunarodni standard.

14.7.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 230/33

Izvjestitelj:

Gonçalo LOBO XAVIER

Suizvjestitelj:

Nicola KONSTANTINOU

1.1.

Europska ambalažna industrija suočava se danas s nekoliko izazova. Njezina ključna uloga u nizu sektora stavlja tu industriju u središnji položaj u pogledu konkurentnosti europskog gospodarstva. Europa mora očuvati vodeći položaj te industrije i treba održati trendove koji se tiču ekološke održivosti, sigurnosti te pitanja označavanja ambalaže. EGSO smatra da se taj vodeći položaj mora temeljiti na četiri ključna stupa: učinkovitoj uporabi resursa; istraživanju i razvoju te inovacijama; socijalnom dijalogu; održivosti i prilagodbi.

2.1.

Ambalažna industrija služi širokom rasponu svrha u našim svakodnevnim životima: zaštiti (sprječavanje lomova, kvarenja i zagađenja, produljenje roka trajanja); promicanju (sastojci proizvoda, obilježja, promidžbene poruke i označavanje); informiranju (prepoznavanje proizvoda, priprema i upotreba, nutricionistički podaci i podaci o skladištenju, upozorenja, informacije za kontaktiranje, upute za otvaranje, gospodarenje nakon uporabe); pogodnosti (priprema proizvoda, posluživanje, skladištenje i podaci o porcijama); uporabi (opskrba potrošača, maloprodajne i prijevozne jedinice); rukovanju (prijevoz od proizvođača do trgovca na malo. izlaganje na mjestu prodaje); i smanjenju otpada (prerada, ponovna uporaba nusproizvoda, energija za skladištenje i prijevoz).

2.2.

S obzirom na veliku raznovrsnost koja postoji u sektoru, ambalažnoj je industriji neophodan širok i raznolik pristup. Kako je riječ o vrijednom sektoru, treba mu pristupiti oprezno, uzimajući u obzir njegovu raznolikost, potrebu poštovanja propisa i zakonodavstva te, naravno, konkurentnost sektora.

2.3.

Iako postoji niz pitanja od ključne važnosti koja su zajednička većini sektora, pojedini se podsektori, naravno, suočavaju s vlastitim nizom osobitih problema zato što posebni proizvodi podliježu različitim zahtjevima, osobito u smislu standarda i izdavanja potvrda.

2.4.

Uporaba ambalaže za obavještavanje o inovacijama i kvaliteti Europi otvara mogućnosti. U tu svrhu postoji nekoliko mjera kojima je cilj jasno utvrditi kvalitetu i inovativnost proizvoda sadržanih u nekoj ambalaži. To je neprestan izazov koji je ključan za razlikovanje proizvoda EU-a od onih koji potječu iz drugih dijelova svijeta.

2.5.

EGSO smatra da postoje još dva pitanja koja su također ključna za ovu raspravu: logistički vid ambalažne industrije i pristup sirovinama koje sektor koristi.

U svjetlu tih dvaju pitanja, lako je vidjeti zašto su izazovi s kojima se europska ambalažna industrija suočava toliko golemi.

Glavni je cilj ovog dokumenta upozoriti europske institucije na niz preporuka koje EGSO/CCMI smatraju ključnima za poticanje europskog gospodarstva općenito, a osobito ambalažnog sektora. Kao i na drugim područjima, Europa mora još jednom povesti naprijed i pozvati na poštovanje propisa i zakonodavstva koji istinski pomažu gospodarstvu i koji se provode na održiv način, s ciljem jačanja unutarnjeg tržišta: povjerenje i poštovanje pravnih zahtjeva, a ne zaštita, trebaju biti krilatice.

2.6.

Poseban slučaj korištenih materijala ključno je pitanje koje zahtijeva pažljivu analizu kako bi se poštovalo otvoreno tržište i osigurali ravnopravni uvjeti za sve sudionike tržišnog natjecanja.

2.7.

EGSO smatra da će uspostava usklađenog i uključivog dijaloga između dionika u sektoru osigurati da sektor dugoročno ostane održiv i omogući pristojno zapošljavanje te da se može bolje nositi s promjenama i prilagoditi se potrebama potrošača i širim društvenim zahtjevima. U tom pogledu, potencijal socijalnog dijaloga da osnaži sektor nije posve prepoznat pa to treba hitno riješiti.

2.8.

Ako se sektor treba prilagoditi promjeni i preobraziti se kako bi ispunio zahtjeve tržišta, višestrani pristup sudjelovanju dionika jedini je način da se postignu održiva i nepristrana rješenja. Kako bi se riješila pitanja vezana uz sektor, njegov ustroj, konkurentnost i povezana pitanja poput zapošljavanja, vještina, prilagodbe i buduće održivosti sektora i njegove radne snage, Komisija treba poduprijeti ispravno ustrojen i organiziran socijalni dijalog. K tome, kako bi osigurala platformu za izražavanje interesa šire publike (npr. društva i potrošača, radnika, poslodavaca, vlada itd.), trebalo bi uspostaviti kanal za dvosmjernu komunikaciju između različitih čimbenika i institucija. Na taj se način sve zainteresirane strane mogu uključiti u sektor te u njegovu širu i središnju ulogu u društvu.

3.1.

Europski ambalažni sektor obuhvaća širok raspon aktivnosti te se, iako dijeli slične probleme s ostalim industrijama, trenutno, kratkoročno i srednjoročno suočava s nizom jedinstvenih značajnih izazova. Ambalažni sektor obuhvaća poduzeća za staklenu, metalnu, plastičnu, drvenu i papirnu ambalažu koja sveukupno zapošljavaju više od 6,5 milijuna ljudi u Europi (3) (Eurostat).

3.2.

Ambalažni sektor predstavlja ne samo raznovrstan raspon proizvoda, nego i niz raznolikih i zasebnih postupaka koji se koriste za stvaranje proizvoda za specifična tržišta i posebne uporabe. Svaki od njih zahtijeva različit okoliš i povezan je s različitim izazovima i obilježjima.

Na primjer, uporaba energije znatan je troškovni čimbenik za poduzeća koja proizvode staklenu ambalažu. Štoviše, s obzirom na to da se više od 80 % otpadne staklene ambalaže reciklira, reciklaža stakla znatno pridonosi ciljevima EU-a za recikliranje i sniženje ugljičnog otiska regije.

3.3.

Veza između materijala koji se koriste za ambalažu također predstavlja važan aspekt, a porast troškova prijevoza građe poput valovitog kartona i cijevi za uporabu pri pakiranju ima negativan učinak na ambalažni sektor. Stoga se učinak troškova energije u cijelom opskrbnom lancu sektora – upozoravamo na udaljenost koju proizvodi poput tiskane građe proputuju prije no što ih ambalažna poduzeća uporabe – prenosi dalje na ambalažni sektor.

3.4.

Metal se može stalno iznova reciklirati a da mu se kvaliteta ne smanji, što stvara dodanu vrijednost doprinosu tog sektora europskim ciljevima za recikliranje.

3.5.

Staklo za spremnike koristi se za proizvodnju boca i staklenki te drugih ambalažnih proizvoda i najveći je sektor u europskoj industriji stakla, predstavljajući oko 60 % ukupne proizvodnje stakla i zapošljavajući 90  000 ljudi u EU-u (Eurostat). Zaposlenost u sektoru stakla ukupno se smanjila zbog povećane automatizacije, učvršćivanja industrije i snižavanja cijena zbog konkurentnosti. Uvoz iz zemalja izvan EU-a stvara sve veću konkurenciju a porastao je i broj proizvodnih postrojenja u zemljama blizu ili na granici EU-a u kojima su troškovi rada niži, a propisi labaviji, što stvara kratkoročni višak kapaciteta i pritišće cijene.

Francuska, Njemačka i Italija najveći su proizvođači u EU-u, računajući sljedeće najveće proizvođače u EU-u. Staklo je građa koja učinkovito koristi resurse i može se neograničeno reciklirati. Na primjer, uporaba energije znatan je troškovni čimbenik za poduzeća koja proizvode staklenu ambalažu, a manji za druga. S obzirom na to da se više od 80 % sirovina reciklira, reciklaža stakla znatno pridonosi ciljevima EU-a za recikliranje i sniženje ugljičnog otiska regije. Međutim, zbog materijala koje koriste i proizvedenih proizvoda, drugi dijelovi sektora u manjoj će se mjeri oslanjati na energiju.

3.6.

Ako u obzir uzmemo uporabu papira i sličnih materijala, opskrbni lanac sektora komplicira činjenica da poduzeća koja prerađuju papirnu i kartonsku ambalažu – za proizvode poput kartonskih kutija, valovitog kartona i kartona za njegovu izradu te kartonske ljepenke – papir obično proizvode sama i dio su kružnog postupka koji uključuje proizvodnju celuloze i odstranjivanje tiskarske boje s uporabljenih materijala kao i uporabu drvnih sirovina.

3.7.

S druge strane, plastična ambalaža također ima osobite značajke: nisu svi ambalažni podsektori predstavljeni nizom industrijskih tijela. Plastičnom ambalažom opskrbljuju se tržišta koja se razlikuju od onih navedenih gore – s krajnjim korisnicima poput proizvođača automobila, kozmetičkih poduzeća i poduzeća koja proizvode zdravstvene proizvode i spremnike za pretpakiranu hranu, ali za taj podsektor postoji samo jedna industrijska udruga. Plastična je ambalaža također povezana s ekološkim pitanjima poput proizvodnje plastičnih vrećica za kupovinu i teškoća povezanih s njihovim odlaganjem i razgradnjom njihovih sastavnih dijelova.

3.8.

U ovom scenariju, ta je raznolikost proizvodnih postupaka stvorila obilje tijela koja predstavljaju poduzeća, što samo po sebi stvara prepreke suradnji između poduzeća i predstavnika radnika u tako značajnim pitanjima kao što su ekološka održivost i upravljanje promjenama. Rascjepkanost ambalažnih podsektora, poput proizvođača metalne ambalaže, očita je iz velikog broja predstavničkih tijela te djelatnosti. Na primjer, proizvođači aluminija često su ista poduzeća koja proizvode aluminijsku ambalažu i imaju vlastitu trgovinsku organizaciju (European Aluminium Association – Europska udruga za aluminij). Međutim, specijalisti za metalnu ambalažu koji proizvode konzerve za napitke (načinjene od čelika i aluminija) imaju vlastitu trgovinsku organizaciju, dok za ambalažna poduzeća specijalizirana za čelične proizvode postoji još jedna trgovinska organizacija.

3.9.

Zbog važnosti tog sektora, kako u smislu njegova doprinosa BDP-u tako i zapošljavanju, ta pitanja koja su za njega specifična zahtijevaju posebnu pozornost. Međutim, kao vrlo rascjepkan sektor, ambalažna industrija zadovoljava potrebe poduzeća na početku lanca u svim gospodarstvima te daleko izvan svojih tradicionalnih tržišta.

3.10.

Pakiranje proizvoda služi nizu potreba i obuhvaća pitanja poput zaštite proizvoda (sprječavanja lomljenja, kvarenja i zagađenja), promidžbenih podataka (prepoznavanja proizvoda, označavanja, pripreme, uporabe, prehrambenih i sigurnosnih podataka), podataka o rukovanju (prijevozu i izlaganju na prodajnom mjestu), smanjenja ambalažnog otpada (prerade, skladištenja i prijevozne energije).Ono što je važno u okviru napora za smanjenje emisija CO2 jest činjenica da je dizajn ambalaže važan za maksimalno iskorištavanje prostora dostupnog za prijevoz robe. Uloga same ambalaže u smanjenju otpada postala je važna jer su internetska poduzeća poput Amazona postala vrlo velikim korisnicima ambalaže, pa treba riješiti pitanje „odgovorne strane”.

Amazon, na primjer, koristi ovjerene sustave za „ambalažu koja se lako otvara”. Uklanjanjem plastike i vrpca, Amazon je nakon 2008. korjenito promijenio svoj pristup za 2 00  000 proizvoda od 2  000 proizvođača, smanjujući time uporabu kartona za 5,4 milijuna četvornih metara, generičkih materijala za 11  203,7 tona, a ukupni obujam kutija za 410 tisuća prostornih metara. U stvarnosti, potrošač snosi konačnu odgovornost za ambalažni otpad, ali bi proizvođač, ili posredni korisnik, morao biti zainteresiran za količinu ambalaže koja na kraju postaje otpadom.

3.11.

Dolje navedena pitanja zahtijevaju da ih se temeljito razmotri kako bi se omogućilo potpuno razumijevanje sadašnjeg stanja stvari i proizvela moguća rješenja koja bi osigurala da europski ambalažni sektor ostane konkurentan i s ekološkog gledišta održiv te da pruži pristojna radna mjesta tisućama radnika koji o njemu ovise.

3.12.

Svaka promjena u dostupnosti sirovina utjecat će kako na cijenu tako i na dostupnost gotovih ambalažnih proizvoda, pa može ozbiljno narušiti aktivnosti sektora. Stoga treba ispitati koji pokretači i trendovi djeluju na području sirovina, kako bi se industriji omogućilo predvidjeti buduće promjene bez mogućih povezanih smetnja. Sektor metalne ambalaže, na primjer, osobito je pod pritiskom zbog snažnog porasta kako troškova sirovina, tako i cijena energije.

3.13.

U 2012. g. Komisija je pokrenula Europsko partnerstvo za inovacije u području sirovina, s ciljem rješavanja izazova vezanih uz opskrbu drvnim i mineralnim sirovinama.

3.14.

Potražnja, mahom iz Azije, potaknula je rast cijena sekundarnih sirovina za papirnu ambalažu, čiji proizvođači ne mogu jednostavno prebaciti te dodatne troškove na svoje mušterije. Potražnja iz Kine snažno je pridonijela poskupljenju recikliranih materijala za papirnu ambalažu (cijena oporabljenog papira gotovo se udvostručila od 2006. g., dok se istovremeno cijena recikliranog papira povećala za gotovo 50 %). Ta će se povećanja vjerojatno nastaviti u sagledivoj budućnosti.

4.1.

Prema Eurostatu, poduzeća koja proizvode metalnu ambalažu (što uključuje čelik i aluminij) za ambalažnu industriju, u Europi zapošljavaju oko 60  000 ljudi od ukupno 3 55  000 zaposlenih u europskoj čeličnoj industriji, a organizacija Metal packaging for Europe (Europska metalna ambalaža) procjenjuje da je u aluminijskoj industriji zaposleno 80  000 ljudi, što se povećava na 2 55  000 zaposlenih ako u obzir uzmemo cjelokupni europski aluminijski vrijednosni lanac. Međutim, broj radnih mjesta u ovom sektoru nastavlja se smanjivati, bilo kao rezultat učvršćivanja u sektoru, bilo zbog strane konkurencije (4).

4.2.

Izazov za sektorske poslodavce i radnu snagu u Europi je osigurati da sektor održi svoju konkurentsku prednost, posve iskoristi tehnološke inovacije i proizvodi visokokvalitetna ekološki održiva dobra.

4.3.

Konkurencija iz stranih zemalja nastavlja pogoršavati radne uvjete zaposlenih u tom sektoru – onih o kojima ovisimo da stvore bogatstvo, iskoriste inovativne tehnologije i, u osnovi, održe rad sektora te osiguraju održivu budućnost za buduće naraštaje.

4.4.

Europski ambalažni sektor i dalje je prekapacitiran, što pojačava učinak strane konkurencije i negativno utječe na plaće i radne uvjete. Pad zaposlenosti u sektoru oslikava učinak kako konkurencije tako i prekapacitiranosti.

4.5.

Ambalažni sektor može pružiti širu korist europskim gospodarstvima zbog svoje sposobnosti da reciklira materijale. Sve se više ambalažnih materijala bilo reciklira, bilo proizvodi od recikliranih materijala iz drugih proizvodnih sektora. Ekološke koristi od recikliranja dovoljno su očite i o njima se redovito piše u dokumentima Komisije. Međutim, ambalažni sektor može poboljšati stope recikliranja u državama članicama. Istovremeno ima potencijal zatvoriti petlju kružnog gospodarstva sprječavanjem izvoza sumnjivih otpadnih materijala te onemogućiti uvoznicima ambalaže koja ne poštuje najbolju ekološku praksu (5) pristup europskim tržištima. Poduzeća za metalnu i aluminijsku ambalažu, čiji proizvodi predstavljaju 16 % svih aluminijskih proizvoda u Europi, oslanjaju se kako na vađenje sirovine (boksita) tako na recikliranje metalnog otpada.

4.6.

Zaštita potrošača pružanjem ključnih podataka o proizvodima ili savjeta o uporabi proizvoda također je značajan i važan vid europske ambalažne industrije. Potrošači s pravom očekuju da ambalaža zaštiti robu koju kupuju i, u slučaju hrane i pića, da ju očuva te spriječi zdravstvene rizike povezane sa zagađenim prehrambenim proizvodima. Trgovci na malo imaju slična očekivanja, ali bi, osim toga, ambalaža robe koju prodaju trebala što je više moguće produljiti rok uporabe proizvoda.

4.7.

Budući oblik i ustroj te industrije ovisi, u manjoj ili većoj mjeri, o inovacijama i ulaganju u tehnologiju: trodimenzijski tisak, na primjer, nudi priliku sektoru i potrošačima, ali njegovo uspješno uvođenje i rad u sektoru ovisit će uvelike o suradnji unutar sektora i očekivanjima potrošača. Industrija mora iskoristiti dostupne tehnologije i prilagoditi se putem ispravnog dijaloga.

4.8.

Dobra praksa preobrazbe sektora i njegove prilagodbe promjenama stalno se razvija, ali zahtijeva pomoć europskih institucija kako bi se taj potencijal razvio što je više moguće. EU može ponuditi pomoć u smislu financijske potpore osnivanju foruma za daljnji razvoj rasprava među socijalnim partnerima, a sektor bi trebao surađivati s EU-om u ovom postupku.

4.9.

Održiva i djelotvorna rješenja postići će se samo ako obje strane u industriji surađuju, a socijalni dijalog na nacionalnoj i europskoj razini pruža za to priliku. Stoga je za početak rješavanja niza pitanja koja se navode u ovom dokumentu bitno stvoriti sektorski odbor za socijalni dijalog u ambalažnom sektoru.

14.7.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 230/39

Izvjestitelj:

Ludvík JÍROVEC

Suizvjestitelj:

Patrizio PESCI

1.1.

Kako bi se maksimalno iskoristile prednosti koje drvni proizvodi pružaju u pogledu bilance ugljika i poboljšala konkurentnost europskoga drvoprerađivačkog sektora (1), kao i njegova sposobnost poticanja inovacija, Europski gospodarski i socijalni odbor sastavio je sljedeće preporuke.

1.2.

EGSO je svjestan da europsko i nacionalno zakonodavstvo imaju velik učinak na drvoprerađivački sektor. Zbog toga EGSO poziva države članice da istraže sve mogućnosti upotrebe drva kao ekološki prihvatljivog materijala kako bi se povećala konkurentnost tog sektora, promicalo zapošljavanje i pružala podrška ulaganjima u istraživanja i inovacije.

1.3.

EGSO poziva Europsku komisiju da, nakon savjetovanja sa zainteresiranim dionicima, izradi europske smjernice o zalihama drva kako bi se povećale zalihe drva i promicala održiva uporaba izvora drva. Potrebno je uključiti načela učinkovitog korištenja resursa. U obzir treba uzeti te eventualno poboljšati preporuke u vezi sa smjernicama o dobrim praksama za održivu mobilizaciju drva u Europi (2010.).

1.4.

EGSO ukazuje na važnost toga da se „palete i otpadno drvo nakon korištenja” izostave iz definicije „tercijarne biomase”.

1.5.

U skladu s onim što je EGSO već istaknuo u svom Mišljenju o prilikama i izazovima za konkurentniji europski drvoprerađivački sektor i sektor pokućstva, usvojenom u listopadu 2011. godine (2), te u skladu s načelima iznesenima u nedavnoj Komunikaciji EU-a „Prema kružnom gospodarstvu: program nulte stope otpada za Europu”, EGSO ističe da načelo „kaskadnog korištenja” (uporaba, ponovno korištenje, recikliranje, energetska oporaba), kada je ekonomski i tehnički ostvarivo u ovisnosti o nacionalnim i regionalnim posebnostima, predstavlja optimalno rješenje za maksimalno korištenje drva, uz učinkovito iskorištavanje resursa. EGSO izražava zadovoljstvo zbog toga što je načelo kaskadnog korištenja drva, čiju je važnost isticao kao nešto što treba prepoznati, preuzeto u više dokumenata EU-a, kao što su „Za europsku industrijsku renesansu”, „Nova strategija EU-a za šume” te radni dokument službi Komisije „Plan za europske industrije zasnovane na šumama (obradu drva, proizvodnju i preradu namještaja, celuloze i papira te tiskanje)” uz Komunikaciju „Nova strategija EU-a za šume: za šume i sektor koji se temelji na šumama”. Međutim, Odbor ne može poduprijeti ideju pravno obvezujućih propisa, nego se zalaže za pristup otvorenog tržišta i slobodu tržišnih sudionika.

1.6.

Mogućnosti gospodarenja otpadnim građevinskim materijalom trebaju obuhvaćati mjere kojima bi se izbjeglo da materijali koji se mogu reciklirati, poput drva, završe na odlagalištima. EGSO poziva Komisiju i zainteresirane dionike da odrede smjernice i preporuke o prikupljanju drvnog otpada te rješenja za obradu otpadnog drva nakon njegova korištenja.

1.7.

EGSO poziva Komisiju da uvede normu koja će na odgovarajući način odražavati akustične karakteristike zatvorenih prostora, s obzirom na to da drvo može imati ključnu ulogu u zvučnoj izolaciji. Drvo, u stvari, ima sposobnost zvučne izolacije prostorija od vanjske buke te smanjenja trajanja odjeka. Treba istražiti mogućnosti primjene drva.

1.8.

EGSO poziva države članice i zainteresirane dionike da osmisle nacionalne akcijske planove putem kojih bi se povećala uporaba drva u izgradnji zgrada i u zelenoj infrastrukturi. Lokalne vlasti trebaju biti izravno uključene u provedbu tih akcijskih planova.

1.9.

S obzirom da je razvidno da građevinari i arhitekti nisu upoznati s drvom na jednak način kao s drugim materijalima, EGSO poziva države članice da pokrenu inicijative za promicanje kulture korištenja drva. Nadalje, predstavnici europske drvoprerađivačke industrije i europski socijalni partneri trebali bi osmisliti usklađene nacionalne kampanje kako bi sektor postao privlačniji.

2.1.

Industrije povezane s europskim drvoprerađivačkim sektorom ostvaruju godišnji promet od oko 122 milijarde eura, a vrijednost proizvodnje iznosi preko 115 milijardi eura. Prema podacima Eurostata, drvoprerađivačka je industrija 2012. godine obuhvaćala više od 3 11  000 poduzeća. Otprilike 1 26  000 poduzeća aktivno se bavilo i namještajem. Unutar drvoprerađivačkog sektora u užem smislu riječi bilo je otprilike 40  000 pilana, dok je u ostalim drvoprerađivačkim podsektorima bilo oko 1 45  000 poduzeća. Unatoč poboljšanju, ove brojke možda ne odražavaju stvarno stanje budući da se mala poduzeća ne uzimaju nužno u obzir, što ovisi o izvješćivanju pojedine države članice. U sektoru pokućstva i građevinskih elemenata aktivan je značajan broj malih poduzeća. Stoga se procjenjuje da stvarni broj poduzeća iznosi više od 3 75  000.

2.2.

U 2012. godini diljem EU-a naglo se smanjio broj radnih mjesta u drvoprerađivačkom sektoru. Pad je u prosjeku iznosio 4,4 %, ali su se brojke kretale od - 3,2 % u Njemačkoj do čak - 13,7 % u Španjolskoj. Najveći porast broja radnih mjesta zabilježen je u Hrvatskoj i Danskoj, dok su Španjolska (- 13,7 %), Cipar (- 13,1 %) i Slovačka (- 11,5 %) u 2012. godini zabilježile najveći pad.

Europske i nacionalne politike snažno utječu na konkurentnost drvoprerađivačkog sektora. Kao što je naglašeno u Izvješću o europskoj konkurentnosti za 2014., troškovi proizvodnje, rada i sirovina u Europi često su mnogo viši nego u mnogim drugim regijama, što značajan dio sektora dovodi u veliku opasnost od premještanja poduzeća. Europa zbog toga mora zahtijevati da proizvodi koji ulaze na tržište EU-a ispunjavaju iste socijalne, ekološke i sigurnosne standarde kao i proizvodi koji su proizvedeni u Europi. Nadalje, EGSO naglašava činjenicu da se europski drvoprerađivački sektor i dalje suočava sa značajnim porastom troškova proizvodnje, posebice u pogledu smole i energije. Europske cijene energije tri su puta veće nego u SAD-u.

2.3.

Razvoj energije iz obnovljivih izvora i popratne subvencije smanjuju dostupnost drvne sirovine te joj povećavaju cijenu. Procjenjuje se da je približno 15 % ili 182 milijuna m3 drva dobivenog u članicama Gospodarske komisije UN-a za Europu (regija ECE) u 2012. godini bilo ogrjevno drvo. Prema podacima iz posljednjeg Zajedničkog istraživanja o drvnoj energiji (JWEE 2011.) koje su proveli ECE i FAO, proizlazi da je drvna energija glavna sastavnica energije iz obnovljivih izvora te da čini 38,4 % svih obnovljivih izvora energije. Prema nedavnoj europskoj „Studiji o ponudi i potražnji drvne sirovine u drvoprerađivačkoj industriji EU-a”, koju je Europska komisija naručila od Indufora (3), „količina drva koja se u EU-u koristi za dobivanje energije trebala bi biti jednaka ukupnoj trenutačnoj količini posječenog drveta ako se do 2020. želi postići cilj za energiju iz obnovljivih izvora. Do 2016. godine doći će do manjka od 63 milijuna m3 drva u odnosu na potražnju za drvom koju države članice EU-a predviđaju u svojim nacionalnim akcijskim planovima za obnovljive izvore energije.”

2.4.

S obzirom na novu europsku komunikaciju o okviru za klimu i energiju do 2030. godine i zahtjev za povećanje udjela obnovljivih izvora energije na barem 27 % do 2030. godine, EGSO smatra da je ključno razmotriti razne mogućnosti poboljšanja mobilizacije drva u EU-u – primjerice vodeći računa o smjernicama o dobrim praksama za održivu mobilizaciju drva u Europi iz 2010. godine – i pronaći rješenja za izbjegavanje narušavanja tržišnog natjecanja među različitim korisnicima izvora biomase.

2.5.

Imajući to u vidu, EGSO poziva države članice da procijene koja je količina drvne biomase u zemlji ili regiji zaista namijenjena za dobivanje energije i koju količinu drvoprerađivačka industrija već koristi kao sirovinu.

2.6.

Nadalje, EGSO izražava žaljenje što su u nekim državama članicama i dalje na snazi propisi koji ograničavaju uporabu drvne sirovine u višekatnicama, kao i diskriminatorne protupožarne odredbe. Protupožarne odredbe u mnogim su zemljama glavna prepreka za uporabu drva u izgradnji zgrada. Europski standardi za protupožarnu zaštitu u zgradama usuglašeni su, ali će protupožarna zaštita ostati u nacionalnoj nadležnosti. Te je odredbe potrebno odmah ukinuti jer je očito da su one tržišne prepreke za širenje drvnih proizvoda u građevinskom sektoru (4).

2.7.

Konačno, EGSO žali zbog toga što su europski sektor drvenih ploča te pilane isključeni s popisa sektora za koje se ocjenjuje da su skloni izmještanju izvora CO2. Uklanjanje ovih sektora s popisa vjerojatno će intenzivirati trenutačno premještanje poduzeća iz gore navedenih proizvodnih sektora u zemlje izvan EU-a. Ključno je zadržati oba sektora na popisu kako bi se ograničio negativni učinak pritiska konkurencije kojem su sve tvrtke izložene zbog iznimno velikog povećanja troškova drvne sirovine do kojeg je došlo uslijed tržišnog natjecanja sa sektorom biomase. Samo se u europskom sektoru drvenih ploča od 2008. do 2013. godine zatvorio 51 pogon, što je dovelo do smanjenja kapaciteta od 10  386 milijuna m3. Neke od tih zatvorenih proizvodnih linija razmontirane su te ponovo sastavljene izvan granica Europske unije. Zadržavanje proizvodnih industrije unutar europskih granica mora biti prioritet za sve kreatore politika, a posebice za Europsku komisiju. Zbog toga se pozivaju sve nadležne glavne uprave Komisije da poduzmu mjere kojima će se jamčiti konkurentnost europskih industrija i spriječiti premještanje poslovanja proizvodnog sektora.

2.8.

Učinkovitu mjeru za osiguravanje konkurentnosti europske industrije i sprečavanje premještanja proizvodnje mogao bi predstavljati novi porez u vezi s energijom/ugljikom, kojim bi se zaustavila diskriminacija europskih proizvođača.

3.1.

Globalno zagrijavanje predstavlja velik politički problem. Ono uistinu ozbiljno utječe na ljudsko zdravlje i prirodne resurse. Odluke koje donosimo kada je riječ o korištenju materijala mogu značajno utjecati na emisije ugljičnog dioksida, koje su jedan od glavnih uzroka globalnog zagrijavanja. Proizvođači i potrošači sve više prihvaćaju pojmove „zelen” i/ili „ekološki prihvatljiv”. Istovremeno se nacionalne i europske politike donose na takav način da potiču takve proizvode. EGSO smatra da LCA-i (5) (procjene životnog ciklusa, eng. Life-Cycle Assesments) predstavljaju prikladan instrument ekološkog upravljanja za budućnost.

3.2.

Europa može drastično smanjiti emisije CO2 tako da (boljim gospodarenjem šumama) poveća sposobnost šuma da pohranjuju ugljik i da poveća korištenje drvnih proizvoda koji su proizvedeni na održiv način. Znanstveno je dokazano da uporaba drvnih proizvoda u gradnji i svakodnevnom životu pozitivno utječe na klimu. Količina ugljika koji se pohranjuje u drveću i povezanim drvnim proizvodima ovisi o vrsti drveća, uvjetima rasta (okolini), starosti drveta i gustoći okolnog drveća. Ipak, pokazalo se da korištenje kubičnog metra drva umjesto drugih građevinskih materijala za posljedicu ima značajno prosječno smanjenje ispuštanja CO2 od 0,75 do 1 t. Uz to 1 m3 drva skladišti 0,9 t CO2.

3.3.

Nedavno istraživanje pod nazivom Carbon, fossil fuel and biodiversity mitigation with wood and forests („Ugljik, fosilna goriva i mjere ublažavanja za biološku raznovrsnost pomoću drva i šuma”) (6), provedeno pod vodstvom Sveučilišta Yale, pokazalo je da bi veća uporaba drva u izgradnji zgrada i mostova znatno smanjila globalne emisije ugljičnog dioksida i potrošnju fosilnih goriva. Istraživači su ustanovili da bi povećanje uporabe proizvoda od drva na ekvivalent od 34 % imalo duboke i pozitivne učinke. Skladištenjem CO2 u celulozi i ligninu drvnih proizvoda moglo bi se izbjeći između 14 % i 31 % globalnih emisija CO2.

3.4.

EGSO poziva Europsku komisiju da podrži države članice i europski šumarski sektor u osmišljavanju i usvajanju mjera i mogućih poticaja za korištenje proizvoda od posječenog drveta s dugim životnim ciklusom (7). Što se drvo dulje koristi i ponovno koristi, dulje u sebi zadržava ugljični dioksid. Drvni otpad (u užem smislu riječi) može se svesti na najmanju moguću mjeru uglavnom jer se svi dijelovi drva učinkovito mogu koristiti i ponovno koristiti te ga se na kraju uvijek može koristiti kao gorivo i tako povratiti njegovu energiju (8). Ako se Europa na učinkovit način želi boriti s klimatskim promjenama, države članice i europske institucije trebaju poticati uporabu drvnih proizvoda i stvoriti poticajni politički okvir kako bi se maksimalno produljio životni ciklus drva.

4.1.

Gradnja i upravljanje građevinama imaju značajan ekološki učinak. Na globalnoj razini na građevine otpada 20 % sveukupne potrošnje vode, 25 % do 40 % potrošnje električne energije i 30 % do 40 % emisija stakleničkih plinova. Odabir proizvoda za izgradnju ili renoviranje ima značajan utjecaj na okoliš. EGSO zbog toga uviđa da drvo ima važnu ulogu u razvoju održivih i ekološki prihvatljivih zgrada. Mogućnosti koje pruža korištenje drva u graditeljstvu nisu potpuno iskorištene, što utječe na konkurentnost drvoprerađivačke industrije. EGSO želi putem analize utvrditi na koji način poboljšati ovu situaciju bez stvaranja štetnih učinaka za ostale materijale.

4.2.

Drvo je već odavno prepoznato kao ekološki prihvatljivi materijal za proizvodnju širokog raspona proizvoda. Studije o životnom ciklusu provedene diljem svijeta dokazale su da drvni proizvodi posjeduju izvrsne ekološke prednosti. Drvo je jedan od rijetkih građevinskih materijala koji je potpuno obnovljiv, sprema CO2 te je prirodni izolator zbog zračnih džepova koji se nalaze u njegovoj staničnoj strukturi. Drvo je siguran, otporan i pouzdan materijal, čak i u iznimno teškim uvjetima kao što su orkani, potresi te požari.

4.3.

Mogućnosti gospodarenja nakon uporabe građevinskih materijala uključuju ponovno korištenje, recikliranje i oporabu. Sadašnja situacija pokazuje da mnogo građevinskog otpada još uvijek završava na odlagalištima, što dodatno povećava opterećenje za odlagališta u pogledu odlaganja i upravljanja. Materijali kao što je drvo mogu se izravno reciklirati u isti proizvod za ponovno korištenje ili se mogu preraditi u druge korisne proizvode. EGSO ističe da recikliranje zahtijeva ponovnu obradu koja obično nije ekonomski isplativa, osim ako se u blizini izvora materijala ne organizira učinkovito prikupljanje. Zbog toga EGSO poziva Komisiju EU-a i zainteresirane dionike da prikupe sve postojeće primjere dobre prakse na nacionalnoj razini kako bi se odredile smjernice i preporuke o prikupljanju drvnog otpada i rješenja za obradu otpadnog drva nakon njegova korištenja. Smanjenje i recikliranje građevinskih materijala i materijala s ruševina također može smanjiti ukupne troškove gradnje i odlaganja.

4.4.

Građevinska industrija najveći je korisnik drvnih proizvoda. U Finskoj, na primjer, gotovo 70 % do 80 % drvnih proizvoda završi u graditeljstvu. U nekoliko europskih zemalja u posljednje se vrijeme proširila gradnja drvenih okvira, a posebice se to odnosi na Ujedinjenu Kraljevinu, Irsku i Francusku. Međutim, EGSO uviđa da uporaba drva može pridonijeti razvoju zelenog gospodarstva te je stoga treba poticati.

4.5.

EGSO uviđa da je znanje o prednostima uporabe drva u graditeljstvu prilično ograničeno. To se ne odnosi samo na arhitekte već i na krajnje korisnike, koji također u dovoljnoj mjeri ne poznaju svojstva drva. Takvo ograničeno poznavanje često dovodi do ograničenog korištenja drva, a samim time i do toga da se drvo prikazuje u negativnom svjetlu. Štoviše, nedostatak kvalificiranih radnika u gradnji kuća s drvenim okvirima ograničava razvoj ove metode gradnje u mnogim europskim zemljama.

4.6.

EGSO poziva europsku drvoprerađivačku industriju i relevantne socijalne partnere da pripreme usklađenu informativnu kampanju kako bi sektor postao privlačniji. Mlade je potrebno poticati da odaberu obrazovanje i programe osposobljavanja koji će ih na odgovarajući način pripremiti za karijeru u drvoprerađivačkoj industriji.

5.1.

EGSO naglašava činjenicu da se većina drvodjelaca stručno osposobljava na radnom mjestu tako što neformalnim putem uči vještine od iskusnijih radnika. Većina drvodjelaca u roku od nekoliko mjeseci nauči osnove upravljanja strojevima i radne zadatke, no za dosezanje razine stručnog drvodjelca često su potrebne dvije ili više godina. Radna mjesta stvaraju se i tako da se radnicima osigura stručno osposobljavanje i obrazovanje koji su prilagođeni potrebama i zahtjevima tržišta rada. Nadalje, EGSO ponovno naglašava da će programi istraživanja i inovacija potaknuti stvaranje radnih mjesta i rast diljem EU-a. Radi toga se ohrabruje drvoprerađivački sektor da iskoristi mogućnosti koje se nude u okviru programa Obzor 2020.

5.2.

Nedavno objavljenu Komunikaciju EU-a o učinkovitom korištenju resursa u građevinskom sektoru države članice trebale bi ambiciozno provesti u djelo kako bi privukle ulaganja u renovaciju zgrada i stvorile nova radna mjesta.

5.3.

EGSO napominje da buka na javnim površinama ima ozbiljne posljedice na ljudsko zdravlje (10). Ne samo što je drvo važan ekološki prihvatljiv materijal, već ako se koristi kao izolacijski materijal može imati brojne koristi za društvo i zdravlje. Drvo doista može igrati ključnu ulogu u zvučnoj izolaciji te kao apsorbirajući materijal. Drvo ima sposobnost zvučne izolacije prostorija od vanjske buke te smanjenja trajanja odjeka. EGSO poziva Komisiju da uvede normu koja će na odgovarajući način odražavati akustične karakteristike zatvorenih prostora. Budući da drvo može proizvesti zvuk (izravnim udaranjem), odnosno pojačati ili apsorbirati zvučne valove koji potječu iz drugih tijela, potrebno je istražiti mogućnosti primjene drva. Osim toga, znanstveno je dokazano da drvo ima pozitivan učinak na ugodnost/kvalitetu zraka u zatvorenim prostorima.

5.4.

Na nacionalnoj razini postoji nekoliko inicijativa za educiranje ljudi o mogućnostima korištenja drva kao ekološki prihvatljivog materijala, ali nedostaje istinska koordinacija. Rastuća potrošnja drvnih proizvoda tijesno je povezana s informativnim kampanjama koje je potrebno provesti na nacionalnoj razini. Glavni cilj edukativnih kampanja o drvu je stvaranje pozitivnih tehničkih i kulturalnih stavova koji zagovaraju korištenje drva.

5.5.

EGSO želi ukazati na inicijativu pod nazivom „WOODDAYS”, kao zanimljiv primjer dobre prakse. Ta je manifestacija (11) pokrenuta 21. ožujka 2014. u Milanu. Tema tog desetodnevnog programa bio je rast gradova te pametan i u pogledu resursa učinkovit proces urbane densifikacije uz pomoć drva. Događaj je organiziran kako bi se drvo prepoznalo kao građevinski materijal čiji je potencijal do sada bio podcijenjen, a sve to u okružju u kojem će drvo kao građevinski materijal u budućnosti imati iznimno važnu ulogu – u samim središtima naših gradova. Događaj će se ponoviti u drugim europskim gradovima: Bratislavi, Ljubljani i Bruxellesu.

5.6.

EGSO želi istaknuti da se veliki programi zelene gradnje mogu ponešto razlikovati kada je riječ o tretiranju uporabe drvnih proizvoda. Dok su neki programi usmjereni na izvedbu, a ne na korišteni materijal, ostali programi imaju „restrikcije” za drvo kao prihvatljiv materijal (za ostale građevinske proizvode takvih „zahtjeva” nema). Povećana uporaba drva imala bi također razne pozitivne učinke na gospodarstvo EU-a. EGSO stoga preporučuje da se za uporabu drva u građevinarstvu postave obvezni ciljevi po uzoru na Francusku.

6.1.

Povećanje uporabe drva u gradnji i svakodnevnom životu zahtijeva rješenja i mjere za poboljšano korištenje drvne građe (uključujući rješenja za oporabu više drva, proizvoda od drva te otpada od industrije i uporabe, za ponovno korištenje i recikliranje) i dulji životni ciklus drvnih proizvoda.

6.2.

Održiva i stalna opskrba drvnom sirovinom ključna je kako bi se održala konkurentnost industrije drvnih proizvoda. U obzir treba uzeti te po potrebi poboljšati preporuke iznesene u smjernicama o dobrim praksama za održivu mobilizaciju drva u Europi (2010.).

6.3.

Opskrba drvom u posljednje je vrijeme pod snažnim pritiskom, poglavito zbog europskih i nacionalnih mjera koje promiču uporabu obnovljivih izvora energije, što je djelomice dovelo do toga da se drvo koristi kao gorivo. EGSO ukazuje na važnost toga da se „palete i otpadno drvo nakon korištenja” izostave iz definicije „tercijarne biomase”. Takvi su materijali važna sirovina za neke vrste proizvoda proizvođača drvenih ploča, a njihov udio u nekim slučajevima iznosi i do 95 % korištene drvne građe (12).

6.4.

EGSO ovdje želi istaknuti da će načelo „kaskadnog korištenja” (uporaba, ponovno korištenje, recikliranje, energetska oporaba) – ako je ekonomski i tehnički ostvarivo u ovisnosti o nacionalnim i regionalnim posebnostima i o odnosu ponude i potražnje – predstavljati optimalno rješenje za najveće moguće korištenje drva, prirodne sirovine, uz učinkovito iskorištavanje resursa. Međutim, Odbor ne može poduprijeti ideju pravno obvezujućih propisa, nego se zalaže za pristup otvorenog tržišta i slobodu tržišnih sudionika. Korištenje drva na „kaskadni način” ne samo što osigurava optimalno ekonomsko korištenje sirovine, već ima važan pozitivan utjecaj na klimu putem neprestanog skladištenja ugljika i učinka zamjene, prije nego što ga se iskoristi kao izvor energije.

14.7.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 230/47

Izvjestiteljica:

Anna Maria DARMANIN

1.1.

EGSO pozdravlja Komunikaciju Komisije ‘Europski film u digitalnom dobu – Povezivanje kulturne raznolikosti i konkurentnosti’ (COM(2014) 272 završna verzija), kojom se opravdano iznose određena pitanja za raspravu i promišljanje o tom vrlo važnom europskom sektoru.

1.2.

Odbor naglašava da mora postojati odgovarajuća ravnoteža između vrijednosti audiovizualnog sektora u poslovnom i komercijalnom smislu i njegovog značaja za Europu iz perspektive kulturne baštine. Ta su dva aspekta suštinski povezana i nije im moguće pristupiti odvojeno.

1.3.

Krajnje je vrijeme da se povede otvorena rasprava o barem jednom novom i inovativnom poslovnom modelu za taj sektor kako bi se iskoristile prilike koje digitalni svijet pruža. EGSO stoga potiče taj sektor, Komisiju i nacionalne vlade da budu otvoreni i voljni razmotriti i poticati takve poslovne modele.

1.4.

Financiranje je jedno od područja koje treba razmotriti; konkurentnost je nešto čemu treba težiti, ali ne na štetu kulturne dimenzije filma u Europi. Za financiranje su na prvom mjestu odgovorne države članice. Ipak, treba razmotriti i mogućnost otvorene rasprave o metodama pomoću kojih se može osigurati maksimalna iskoristivost financiranja i alternativnih načina financiranja. To uključuje javno financiranje kako bi se privuklo privatno financiranje, racionalnije korištenje javnih sredstava i komplementarnost financiranja od strane EU-a i onog koje pružaju države članice te nove izvore privatnog financiranja poput pružatelja internetskih usluga i telekomunikacijskih poduzeća.

1.5.

Jedan od ključnih prioriteta u planu za taj sektor trebalo bi biti jačanje kreativnog okruženja. Komisijina komunikacija trebala bi razmotriti takav pristup i uključiti obrazovno okruženje, radne uvjete ljudi zaposlenih u sektoru, razvoj stvaralačkog talenta i kreativnog izražavanja, načine dodavanja vrijednosti te europsku filmsku pismenost i jezik.

1.6.

EGSO podržava ideju prema kojoj bi publika trebala biti u središtu rasprava o audiovizualnom sektoru, budući da je ona ne samo korisnik već često i akter koji oblikuje trendove i time usmjerava razvoj.

1.7.

EGSO vjeruje da bi za bolje razumijevanje industrije trebalo više pažnje posvetiti prikupljanju podataka na europskoj razini.

1.8.

EGSO želi istaknuti da bi Komisijina komunikacija kao jedan od izazova trebala naglasiti i situaciju koja trenutno vlada u tom sektoru u pogledu radnih uvjeta zaposlenika, samozaposlenih i MSP-ova. Neki od njih se na različite načine suočavaju s nesigurnim radnim uvjetima koji su djelomično produkt specifične prirode same industrije, ali i nedovoljne konkurentnosti uslijed koje se novac pokušava uštedjeti od plaća.

1.9.

EGSO smatra da je filmska pismenost važna za poticanje većeg broja Europljana da cijene i traže europske filmove. Stoga preporuča da se filmska pismenost počne promicati na europskoj i nacionalnoj razini.

1.10.

Dostupnost je još jedno područje na kojem je, po mišljenju EGSO-a, potrebno uložiti veće napore; stoga bi istraživanje i inovacije trebali biti usmjereni na premošćivanje prepreka kao što su jezik i invaliditet.

1.11.

Europski filmski forum koji je predložila Europska komisija trebao bi obuhvatiti sve dionike audiovizualnog sektora. On predstavlja važan instrument za okupljanje svih sudionika audiovizualnog sektora kako bi se rješavali ključni problemi s kojima se taj sektor suočava. EGSO podržava taj dugoočekivani savjetodavni forum te naglašava da je od ključne važnosti da svi dionici sektora sudjeluju u jednakoj mjeri; to također uključuje manje skupine dionika, uključujući predstavnike radnika i potrošača.

1.12.

Taj bi se forum trebao usredotočiti na ključne izazove i prilike koje donosi digitalna era te pretvarati politike i strategije u konkretne mjere unutar sektora.

1.13.

Nadalje, EGSO naglašava da, usprkos tome što se brzo mijenja i što se može smatrati problematičnim za filmski sektor, digitalni svijet (uključujući očekivanu upotrebu satelitskih komunikacija, u skladu s planovima EU-a za 2020. godinu), filmskoj industriji ipak nudi mnoge mogućnosti.

2.1.

Europska filmska industrija, kao jedan od elemenata naše kulturne raznolikosti, vrlo je specifična i kreativna. Iako doprinosi bogatom europskom kulturnom nasljeđu, ugrožava je veliki broj izazova.

2.2.

Komisija je u prošlosti izdala određeni broj direktiva koje se odnose na specifična područja filmske industrije poput intelektualnog vlasništva. Ova komunikacija prva je koja se u zadnje vrijeme bavi cijelom industrijom.

2.3.

Komisijin dokument naglašava specifičnost problema s kojima se europski filmski sektor suočava, a to su:

2.4.

Stoga se u dokumentu Komisije rasprava nastoji započeti identificiranjem i razmatranjem tih izazova, a oni obuhvaćaju sljedeća područja:

3.1.

EGSO pozdravlja Komisijinu inicijativu da odredi temelje za raspravu svih dionika i drugih aktera iz europskog audiovizualnog sektora. Takav je dijalog već duže vrijeme nužno potreban, ne samo da bi se iskoristile prednosti novih tehnologija i digitalnog svijeta koji se stalno mijenja, već i da se još više ojača ta raznolika i složena industrija.

3.2.

EGSO se slaže s Europskom komisijom u pogledu specifičnih izazova naglašenih u dokumentu, ali bi želio dodati još jedan izazov koji u dokumentu nije spomenut, a to su radni uvjeti s kojima se suočavaju zaposlenici, samozaposleni i poduzetnici u ovom sektoru.

3.3.

Što se tiče prioriteta koje treba riješiti, EGSO se slaže s područjima navedenima u dokumentu, ali bi želio dodati i sljedeća područja o kojima se nužno treba povesti rasprava i za koja treba naći rješenja:

3.4.

Nadalje, EGSO naglašava da, usprkos tome što se brzo mijenja i što se može smatrati problematičnim za filmski sektor, digitalni svijet filmskoj industriji ipak nudi mnoge mogućnosti. Jedna od njih je i mogućnost satelitske komunikacije u skladu s planovima EU-a za satelitsku infrastrukturu za 2020. godinu te korištenje satelita za distribuciju filmova u kina na fleksibilniji, više ekološki i isplativiji način.

4.1.

EGSO podržava koncept prema kojem javno financiranje u sektoru ne treba neophodno povećati, već prije optimizirati kako bi industriji donio dodanu vrijednost. Javno financiranje odgovornost je država članica, a financiranje koje osigurava EU trebalo bi povećati učinkovitost lokalnog financiranja. Međutim, to bi javno financiranje trebalo koristiti da se u većoj mjeri privuče privatno financiranje.

4.2.

Model financiranja audiovizualne industrije treba se temeljiti na podršci različitim vrstama proizvoda te na mješavini izravnih subvencija i financijske poluge kako bi se privatnim investitorima olakšao ulazak na tržište. Uloga javnih sredstava kao financijske poluge ključna je za racionalniju upotrebu javnih resursa i usmjeravanje na kulturne proizvode.

4.3.

EGSO naglašava da je ravnoteža između postizanja konkurentnosti i kreativnog izričaja vrlo osjetljiva i da javno financiranje ne bi trebalo biti namijenjeno ili jednom ili drugom, već izbalansirano na odgovarajući način.

4.4.

EGSO bi želio dodati sljedeće pitanjima koje je Komisija postavila u vezi s javnim financiranjem kao temeljem rasprave:

4.5.

Komunikacija Komisije spominje privatna ulaganja kao način financiranja te industrije. EGSO preporuča da novi sudionici u digitalnom sektoru, npr. telekomunikacijska poduzeća i pružatelji sadržaja, sudjeluju u financiranju te industrije.

4.6.

Pojedinačne inicijative nisu dovoljne; vlade i Europska unija za audiovizualnu industriju moraju razviti financijsku infrastrukturu namijenjenu primjeni i poticanju određenog broja financijskih i nefinancijskih usluga, uključujući i usluge izgradnje kapaciteta, namijenjenih cijelom proizvodnom lancu industrije: razvoju, produkciji i distribuciji.

4.7.

Iako sudjeluje u raspravi o pravima intelektualnog vlasništva, jedinstvenom digitalnom tržištu i audiovizualnim medijskim uslugama, EGSO ipak podržava osmišljavanje originalnih poslovnih modela koji imaju smisla u kontekstu tehnoloških promjena digitalnog doba. EGSO također naglašava da treba povećati učinkovitost svih politika koje postoje za ovaj sektor.

4.8.

Treba istražiti nove poslovne modele i podržati upornost u donošenju hrabrih odluka. Međutim, EGSO naglašava da je, kako bi se to postiglo, neophodno da svi dionici budu otvoreno i sveobuhvatno uključeni u rasprave o promjeni poslovnih modela. Osim toga, takvu bi raspravu trebala poticati sama industrija.

4.9.

EGSO čvrsto smatra da je taj aspekt ključan za uspjeh filmske industrije te stoga sve dionike poziva da budu otvoreni takvim novim poslovnim modelima, i to ne samo da bi iskoristili sve prednosti koje im nudi digitalno doba, već i da bi se prilagodili obrascima ponašanja potrošača koji se velikom brzinom mijenjaju.

4.10.

Mora doći do promjene u načinu razmišljanja producenata i televizijskih kuća: u budućnosti će televizijski i kino proizvodi koegzistirati s multimedijalnim proizvodima: producenti i radiotelevizijske kuće moraju razviti drugačije poslovne modele za drugačije proizvode; moraju razmisliti o drugačijim proračunima i strategijama za puštanje u distribuciju koji će odgovarati prirodi i tržišnom potencijalu određenog proizvoda. Istovremeno, vlade moraju ponovo razmisliti o modelu javnog financiranja s aspekta uravnoteženije kombinacije podrške.

4.11.

EGSO smatra da treba biti oprezan i da postojeće poslovne prakse ne treba samo prilagođavati već i sagledati iz potpuno inovativnog ugla. Na primjer, puko uvođenje fleksibilnijih intervala za puštanje filmova u distribuciju možda neće donijeti poslovna rješenja koje zahtijeva digitalno doba.

4.12.

EGSO zastupa stav da je suradnja između filmskih škola neophodna za daljnje poboljšanje sektora. Nadalje, naglašava da filmske škole, kao dio tog sektora, također moraju biti uključene u rasprave koje dionici vode na razini Europe.

4.13.

U ovom kontekstu treba dodatno razmotriti specifične izazove s kojima se suočavaju filmske škole budući da se tehnologija mijenja tolikom brzinom da mnoge od njih za podučavanje upotrebljavaju zastarjelu opremu. Stoga one često proizvode profesionalni kadar nespreman za tehnološko okruženje s kojim se susreće u industriji.

4.14.

EGSO podržava ideju prema kojoj bi u tom sektoru publika trebala biti jedan od glavnih pokretača. Stoga i dalje naglašava da na europskoj razini treba na raspolaganju imati odgovarajuće podatke, a u rasprave dionika uključiti organizacije potrošača poput Europskog filmskog foruma.

4.15.

EGSO vjeruje da bi za bolje razumijevanje industrije trebalo više pažnje posvetiti prikupljanju podataka na europskoj razini. Tako prikupljeni podaci uključivali bi ne samo elemente koji se odnose na publiku u tom sektoru, već i na upotrebu financiranja na različitim razinama, konkurentnost sektora te radno okruženje i radne uvjete.

4.16.

EGSO također uviđa da je na nacionalnoj i europskoj razini potrebno razviti izvor podataka koji će uključivati i podatke koje financijski posrednici koriste za procjenu i upravljanje rizikom ulaganja.

4.17.

EGSO čvrsto vjeruje da bi se trebalo koncentrirati na radne uvjete i radno okruženje u sektoru i o njima raspravljati. U ovom je trenutku sektor toliko raznolik da se zbog nedostatka podataka o uvjetima rada tom području često ne poklanja dovoljno pažnje.

4.18.

Nažalost, u sektoru ima sve više nesigurnih radnih mjesta, djelomično zbog specifične prirode same industrije (npr. kratki vremenski rok produkcije), ali i zbog nedovoljne konkurentnosti, što dovodi do toga da se novac pokušava uštedjeti na plaćama.

4.19.

Stoga EGSO poziva Komisiju da taj izazov uključi u Komunikaciju i s njime se pozabavi u raspravama. Dionici koji predstavljaju radnike filmskog sektora moraju se uključiti u rasprave dionika i u Europski filmski forum.

4.20.

EGSO podržava inicijativu Komisije o uspostavi Europskog filmskog foruma. Krajnje je vrijeme da se pripadnici sektora sastanu kako bi raspravili pitanja koja se smatraju važnima za konkurentnost industrije u današnjem digitalnom dobu.

4.21.

EGSO ističe da je nužno da svi dionici u jednakoj mjeri sudjeluju u sektoru. To uključuje i manje skupine dionika koji nisu toliko ‘moćne’, kao i predstavnike radnika i potrošača.

4.22.

Iako digitalno doba manje utječe na televizijski sektor nego na filmsku industriju, i taj sektor treba uključiti u širu raspravu i o njemu razgovarati budući da on predstavlja važnu komponentu audiovizualnog sektora.

4.23.

EGSO smatra da je filmska pismenost važna za privlačenje većeg broja Europljana koji će europske filmove cijeniti i tražiti ih. Stoga preporuča da se filmska pismenost počne promicati na europskoj i nacionalnoj razini. To ne samo da će koristiti filmskoj industriji, već će naglasiti i jedan važan element izražavanja europske kulturne raznolikosti. Iako konkretan model podučavanja o filmu u školama možda nije uspješan, EGSO smatra da treba osmisliti druge modele i kampanje koji će istaknuti uspjeh, ljepotu i umjetnost europskog filmskog sektora.

4.24.

Jezik se može smatrati jednom od prepreka za publike diljem Europe i inozemstva. On predstavlja fizičku prepreku, ali i dio kulturne raznolikosti. Štoviše, film je moćan instrument za učenje stranih jezika. Ipak, EGSO smatra da bi dio fondova programa Obzor 2020. trebalo usmjeriti i na inovativni pristup sinkronizaciji, na isplativ način i uz pomoć vodećih tehnologija i onih u nastajanju.

4.25.

Nadalje, EGSO odlučno potiče audiovizualni sektor da upotrijebi raspoloživa sredstva kako bi u proizvodima tog sektora mogla uživati i publika s poteškoćama ili oštećenjima vida i/ili sluha. Napori na polju istraživanja također bi trebali biti usmjereni na postizanje veće troškovne učinkovitosti tih sredstava.

14.7.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 230/52

Izvjestiteljica:

gđa Mall HELLAM

1.1.

Izgradnja uzajamnog povjerenja i omogućavanje slobodne interakcije civilnog društva Rusije i EU-a te pružanje što veće potpore nezavisnim ruskim organizacijama civilnog društva (OCD) nikad nisu bili važniji.

1.2.

Trebalo bi aktivnije promicati okvir za ljudska prava i demokraciju i jačati političku ulogu posebnog predstavnika EU-a za ljudska prava. Pitanja civilnog društva i ljudskih prava trebala bi biti sastavni dio svih bilateralnih i multilateralnih dijaloga s Rusijom. Trebalo bi održavati dijalog o ljudskim pravima, u kojemu bi po mogućnosti trebali sudjelovati dionici civilnog društva s relevantnim stručnim znanjima. Visoka predstavnica EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku trebala bi se sastati s predstavnicima civilnog društva i OCD-a pri svakom posjetu Rusiji.

1.3.

EU bi trebao uskladiti djelovanje i zastupati jedinstveno stajalište o političkim izazovima, kao i represiji nad nevladinim organizacijama (NVO) i medijima u Rusiji. EGSO potiče EU da pomno prati i redovito komentira razne aspekte stanja civilnog društva u Rusiji.

1.4.

Međutim, za postizanje napretka u razgovorima s Rusijom ne treba podcjenjivati ni bilateralni pristup. EU bi trebao zauzeti jasno stajalište o sankcijama i odgovornosti za represiju nad civilnim društvom. Međutim, bit će potrebno mnogo fleksibilnosti za pomak sa sadašnje niske razine odnosa EU-a i Rusije. Za obnovu odnosa mogao bi biti koristan bilateralni pristup.

1.5.

Ako se na suradnju civilnog društva EU-a i Rusije gleda kao na potencijalni dio budućeg Sporazuma o partnerstvu i suradnji (1), kao važna strateška investicija moglo bi poslužiti i osiguravanje zasebne linije financiranja nezavisne platforme za dijalog civilnog društva EU-a i Rusije. Unatoč izvanrednim političkim okolnostima, EU bi i dalje trebao ulagati blage, ali razumne i odlučne napore (2) radi normalizacije stanja i sprečavanja (samo)izolacije Rusije. S tim u vezi upućuje se na preporuke iznesene u ranijim EGSO-ovim mišljenjima o Sjevernoj dimenziji (3) (uključujući Politiku za Arktik (4)), Strategiji za baltičku regiju (5), Crnomorskoj sinergiji (6), Istočnom partnerstvu (7) i Dunavskoj strategiji.

1.6.

EU bi trebao pomno pratiti demokratske procese i izazove s kojima se suočavaju sudionici dijaloga. Naglo pogoršanje stanja u vezi s pravima i slobodama – do čega je u posljednje dvije godine došlo u Rusiji – mora se odmah prepoznati i zaustaviti. Institucije i države članice EU-a, posebice one koje se na tom polju dosad nisu angažirale, trebale bi ulagati u programe razmjene i suradnje civilnog društva s Rusijom te ih podupirati, kao i podržavati ruske demokratski orijentirane NVO-e koji se bave određenim temama, kao što su organizacije za zaštitu ljudskih prava i zaštitu okoliša, udruge potrošača, razni socijalni partneri te druge nezavisne organizacije za strukovne interese itd. Ako se ispune određeni uvjeti, trebalo bi poduzeti odgovarajuće korake prema pojednostavljenju i liberalizaciji viznog režima.

1.7.

Raznolikost je presudna za zdravo europsko civilno društvo: EU bi trebao surađivati s dionicima civilnog društva koji pokrivaju široki raspon tema i razne regije – usprkos tome ili upravo zato što se Rusija sve više priklanja autoritarnim oblicima vladanja, što povećava monopolizaciju i izolaciju. EGSO poziva na intenziviranje međuljudskih kontakata, a posebice razmjenâ velikih razmjera u području obrazovanja i međukulturnog dijaloga kao instrumenta za jačanje međusobnog razumijevanja i povjerenja. Potrebno je mnoštvo novih platformi i formata za suradnju organizacija civilnog društva iz EU-a i Rusije. Forum civilnog društva EU-a i Rusije (usporediv s Forumom civilnog društva za Istočno partnerstvo) može se smatrati jednom od više postojećih razvojnih platformi koje dobro služe svojoj svrsi. Trebalo bi također razmotriti mogućnosti uključivanja socijalnih partnera u tu ili sličnu platformu.

1.8.

EU bi trebao preispitati postupke pružanja financijske potpore NVO-ima putem Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava (EIDHR). S obzirom na trenutačnu kampanju represije i progona, relativno visok udio vlastitih sredstava u sklopu sufinanciranja mnogim bi ruskim NVO-ima i njihovim partnerima predstavljao ogroman teret. Stoga je važno povećati mogućnosti financiranja te ruskim NVO-ima i savezima NVO-a omogućiti siguran pristup tim sredstvima. Na primjer, preporučuje se da EIDHR poveća proračunska sredstva za Rusku Federaciju (s 3 na 9 milijuna eura godišnje). Kako bi se povećala fleksibilnosti i dostupnost potpornih mehanizama, može se razmotriti mogućnost određenog vida obnavljanja potpora.

1.9.

Još jednu dobru priliku moglo bi predstavljati otvaranje Europskog instrumenta za susjedstvo (ENI) ruskim sudionicima u okviru prekograničnih i multilateralnih programa s kolegama iz EU-a i državama sudionicama Istočnog partnerstva. EGSO također preporučuje proširivanje Instrumenta za partnerstvo (PI), u okviru kojeg se trenutačno izdvaja 10 milijuna eura godišnje za suradnju s Rusijom, kako bi se prijavljivanje omogućilo i organizacijama civilnog društva. I naposljetku, mandat Europske zaklade za demokraciju može se proširiti na Rusiju. U okviru relevantnih regionalnih i prekograničnih programa suradnje trebala bi se davati veća podrška civilnom društvu.

1.10.

Sadašnje EU-ove politike financiranja ne bi trebale biti usredotočene isključivo na programe pomoći. Institucionalna potpora i profesionalizacija presudni su za održivost civilnog društva u gospodarstvima u tranziciji kao što je rusko. Za napredak ruskog civilnog društva bitno je jačanje kapaciteta OCD-a, uključujući socijalne partnere, podržavanje razvoja tehničkih/informatičkih i upravljačkih vještina u NVO-ima te jačanje suradnje s partnerima u EU-u.

1.11.

EGSO poziva na razvoj sustava za brze akcije/pripravnost za ugrožene skupine i pojedince, odnosno za one kojima je pomoć prijeko potrebna. To bi, primjerice, trebalo obuhvaćati lakše dobivanje azila, odobravanje i produžavanje viza, dodjelu stipendija itd. Također je od iznimne važnosti pomagati i podupirati aktiviste civilnog društva koji su zbog političkih razloga bili prisiljeni napustiti Rusiju.

1.12.

EGSO poziva na intenziviranje razmjena i veza između dionika ruskog civilnog društva i dionika ukrajinskog civilnog društva – uz strukturno vodstvo i potporu EU-a. EGSO predlaže da se pronađu mogućnosti za uključivanje ruskih partnera u velike regionalne projekte sa zemljama Istočnog partnerstva (EaP), osobito u području demokracije, zaštite okoliša, javnog zdravlja, prijevoza, energetske učinkovitosti itd.

1.13.

EU bi trebao težiti većoj strukturnoj uključenosti predstavnika neovisnog civilnog društva u međuvladinom dijalogu EU-a i Rusije, pored ostaloga i u vezi s temama koje su važne za obje strane, kao što su migracije, međukulturni odnosi, klimatske promjene, sigurnost podataka, digitalna sigurnost itd. Osim toga, EU bi trebao osmisliti nove interaktivne i transparentne formate za angažiranje građana i u Europi i u Rusiji. Korak prema ostvarivanju tog cilja mogao bi biti sastanak visoke predstavnice EU-a s dionicima civilnog društva koji djeluju izvan EU-a.

2.1.

EGSO i neovisne ruske organizacije civilnog društva trebali bi pokušavati pridonositi dijalogu o ljudskim pravima između EU-a i Rusije te pronalaziti nove platforme za kontinuirani dijalog.

2.2.

Trebao bi poduzeti sljedeće korake radi jačanja interakcije između europskog i ruskog civilnog društva:

2.2.1.

razmotriti mogućnost proširenja EGSO-ova Odbora za praćenje odnosa s Rusijom, kako bi u razmjenama s ruskim partnerima moglo sudjelovati više članova;

2.2.2.

ojačati suradnju između EGSO-a i Foruma civilnog društva EU-a i Rusije s ciljem praćenja razvoja događaja u ruskom civilnom društvu i razmatranja načina za poticanje dijaloga između neovisnih OCD-a iz EU-a i Rusije (uključujući ekološke, potrošačke, poljoprivredne, socijalne te druge strukovne i tematski orijentirane organizacije itd.);

2.2.3.

uspostavljati i razvijati odnose s cijelim nizom neovisnih ruskih socijalnih partnera (npr. s udrugama poslodavaca i sindikatima);

2.2.4.

podržavati, proširivati i utvrđivati prioritetne napore u pogledu poticanja suradnje i civilnog društva u Rusiji i Ukrajini te ostalim zemljama Istočnog partnerstva, uključujući odnose socijalnih partnera. Trebalo bi razmotriti mogućnost da se EGSO-u dodijeli posebna uloga u usmjeravanju suradnje između Rusije i Ukrajine na razini civilnog društva;

2.2.5.

EGSO je zbog političke situacije obustavio održavanje zajedničkih seminara s Građanskim vijećem Ruske Federacije. Međutim, Odbor s tim vijećem i dalje održava kontakte oko pojedinih tema, a uspostavit će kontakt i s ruskim uredom pravobranitelja i drugim relevantnim ustanovama i stručnjacima.

3.1.

Početkom ožujka 2014. godine Ruska Federacija poduzela je aktivne korake s ciljem aneksije ukrajinske Autonomne Republike Krima. Od travnja 2014. godine Rusija, po svemu sudeći, vodi rat preko posrednika na istoku Ukrajine, što se očituje u sve većoj podršci proruskim separatistima u takozvanoj Donjeckoj Narodnoj Republici i Luhanskoj Narodnoj Republici te u izravnom prodoru na teritorij Ukrajine. To predstavlja kušnju za sadašnji europski sigurnosni poredak, koji postoji već desetljećima te, općenito gledajući, za međunarodne sporazume sklopljene nakon Drugog svjetskog rata. Od ljeta 2014. godine EU i SAD uveli su niz sankcija pojedincima i poduzećima iz Rusije kao odgovor na pripajanje Krima i krizu na istoku Ukrajine. U Moskvi i drugim velikim gradovima 21. rujna 2014. održani su najvjerojatnije najveći proturatni prosvjedi, kakvi nisu viđeni već godinama (procjenjuje se da je na njima sudjelovalo 25 do 50 tisuća ljudi).

3.2.

Predsjednik Vladimir Putin i ruska vlada jačali su tijekom 2013. i 2014. godine svoju vlast, marginalizirajući svaku eventualnu oporbu. U posljednjih nekoliko godina ruska je vlada uvela niz strogih zakona kao odgovor na masovne prosvjede održane između prosinca 2011. i sredine 2012. godine. Među restrikcijama uvedenim tim zakonima su pojačana kontrola nad NVO-ima i internetom, drakonski povećane kazne za sudjelovanje na uličnim prosvjedima bez dozvole te proširena definicija izdaje.

3.3.

Stanje ljudskih prava i civilnog društva u Ruskoj Federaciji sve je lošije. Izmjenama Zakona o neprofitnim organizacijama (poznatog i pod nazivom „zakon o stranim agentima”), u kombinaciji s drugim novim zakonskim odredbama, aktivizam je postao kažnjiv, a NVO-i se demoniziraju u javnosti, što onemogućava razvoj civilnog društva. Zabrinjava i sve veći broj sudskih postupaka protiv organizacija civilnog društva u posljednje vrijeme. Ukupna društvena i politička klima sve je nepovoljnija za NVO-e i nezavisne aktiviste.

3.4.

Druge restriktivne zakonske odredbe, poput one o zabrani propagiranja „netradicionalnih seksualnih odnosa” među maloljetnicima, potiču na stigmatizaciju i jačanje diskriminacije i nasilja homofobne prirode. Osim toga, više nedavnih zakonskih i administrativnih mjera dovelo je do represije nad neovisnim medijima u Rusiji.

3.5.

U zaključcima od 16. srpnja 2014. Europsko vijeće „poziva Komisiju da preispita programe suradnje između EU-a i Rusije s ciljem donošenja odluke, i to za svaki pojedini slučaj, o suspenziji provedbe EU-ovih programa bilateralne i regionalne suradnje. Međutim, i dalje će se nastaviti projekti koji se bave isključivo prekograničnom suradnjom i civilnim društvom”. U tim je okolnostima potrebno razmotriti kako institucije i civilno društvo EU-a mogu pridonijeti poboljšanju položaja organizacija civilnog društva u Rusiji i jačanju istinskog civilnog i socijalnog dijaloga.

4.1.

Glavni međunarodni dionici – u UN-u, EU-u, Europskom parlamentu, Vijeću Europe, OSCE-u – izražavaju posljednjih godina zabrinutost zbog ograničavanja manevarskog prostora ruskom civilnom društvu.

4.2.

Rusko civilno društvo – u širem smislu riječi, uključujući sve vrste neprofitnih organizacija – prošlo je kroz velike promjene od početka 1990-ih. U zadnje su se vrijeme NVO-ima pridružile mnoge labavo organizirane koalicije i skupine građana koje su se ujedinile kako bi radile na dobrotvornim projektima, projektima edukacije i „opismenjavanja o pravima” itd., premda se rusko civilno društvo, u usporedbi s razdobljem kada je prije dvadesetak godina formirano, danas suočava s klimom koja ne pogoduje individualnoj inicijativi i društvenom aktivizmu.

4.3.

Otkako se Vladimir Putin u svibnju 2012. godine vratio u Kremlj, usvojen je niz represivnih zakona, a službena su tijela dobila vrlo velike ovlasti za ograničavanje temeljnih sloboda. Spomenut ćemo samo nekoliko. Izmjenom ruske definicije izdaje omogućuje se kažnjavanje borbe za međunarodno priznata ljudska prava. Za sudjelovanje na „nedopuštenim” skupovima uvedene su ogromne kazne. Zakon kojim se zabranjuje „homoseksualna propaganda” vrlo je diskriminatoran prema LGBT osobama. Čelnici NVO-a sada su potencijalno osobno kazneno odgovorni za nepoštovanje izmjena zakona o NVO-ima.

4.4.

Ukratko, rusko civilno društvo suočava se s egzistencijalnom dvojbom (8). Neki promatrači stanja ljudskih prava smatraju da je intenzitet represije na civilno društvo „bez presedana u postsovjetskoj povijesti te zemlje” te da se još i „povećao uslijed ukrajinske krize” (9). No država je istodobno dodijelila pozamašna sredstva takozvanim „društveno orijentiranim” skupinama, stvorivši tako podjelu unutar zajednice NVO-a.

4.5.

Nastavlja se politički motiviran progon aktivista i poduzimaju oštre mjere protiv protivnika i kritičara vladajućih struktura. Treba napomenuti da je uoči Olimpijskih igra u Sočiju 2014. godine amnestirano i pušteno na slobodu više političkih zatvorenika (uključujući Mihaila Hodorkovskog i članice punk grupe Pussy Riot). Međutim, u isto je vrijeme nekoliko desetaka sudionika prosvjednog skupa održanog 6. svibnja 2012. na moskovskom trgu Bolotnaja izvedeno pred sud pod optužbom za „organiziranje masovnih nereda” i primjenu sile protiv policije (10). Lokalne i međunarodne organizacije za ljudska prava više su puta dovele u pitanje razmjernost i relevantnost tih optužbi.

4.6.

Izmjene postojećeg zakonodavstva o NVO-ima (poznatog i pod nazivom „zakon o stranim agentima”), koje su stupile na snagu u studenom 2012. godine (11), postale su jednim od najvažnijih instrumenata za represiju nad ruskim civilnim društvom i označile početak kampanje marginaliziranja ruskih NVO-a.

4.7.

Zabrinjava to što „zakon o stranim agentima” i mnogi kasniji represivni zakoni u Rusiji predstavljaju loš primjer za razvoj civilnog društva u široj regiji (12). Sam pojam „stranog agenta” automatski priziva u sjećanje tendencioznu i mržnjom ispunjenu retoriku iz sovjetskog doba i pritom NVO-e jasno etiketira kao „špijune” („agente”).

4.8.

Novi je zakon prvobitno obvezivao sve NVO-e koji dobivaju financijska sredstva iz inozemstva i bave se takozvanim „političkim aktivnostima” (odnosno aktivizmom, eng. advocacy) da se kod nadležnih tijela registriraju kao „strani agenti”. Za organizacije koje to ne učine uvedena je kazna zabrane rada, i to bez sudskog naloga. Provedba zakona započela je u veljači 2013. godine nizom inspekcija u više od 1  000 NVO-a diljem zemlje (13) (komentirajući naknadno kritike u vezi s tim, Vladimir Putin je priznao da je u primjeni zakona bilo „pretjerivanja”).

4.9.

Više od 60 skupina za ljudska prava i civilno društvo – među njima i mnoge ugledne – optuženo je za „administrativne prekršaje” te je uložilo žalbu na optužbe i kazne koje su bile posljedica inspekcija (s manje ili više uspjeha). Moskovski NVO Golos, najistaknutija skupina za promatranje izbora, suspendiran je, baš kao i nekoliko drugih NVO-a. Dok još uvijek traju sudski postupci, 13 NVO-a uložilo je žalbu pred Europskim sudom za ljudska prava. Nijedan se NVO nije dobrovoljno registrirao (14).

4.10.

U lipnju 2014. godine zakon je ponovno izmijenjen, a Ministarstvo pravosuđa ovlašteno je da po vlastitom nahođenju proglašava NVO-e „stranim agentima”, bez ikakva pravosudnog postupka. Neposredno nakon stupanja tog zakona na snagu, na internetskoj stranici Ministarstva objavljena su imena prvih šest takvih organizacija (15). Počevši od 1. listopada 2014., na popis je stavljeno 15 NVO-a, od kojih se mnogi bave strateškim parnicama i pravnom potporom (16).

4.11.

U Rusiji ima vrlo malo državnih ustanova koje se bave civilnim društvom i ljudskim pravima: Ured pravobranitelja, Predsjedničko vijeće za civilno društvo te – u određenoj mjeri – Građansko vijeće (17). Ovo potonje tijelo EGSO-ov je partner za službene odnose s ruskom stranom (18). Međutim, kapacitet tih ustanova nedovoljan je za suočavanje s najnovijim negativnim razvojem događaja u vezi s NVO-ima i organizacijama civilnog društva u Rusiji.

5.1.

Tripartitni odbor rusko je službeno tijelo za odnose između socijalnih partnera (prema uzoru na koncept Međunarodne organizacije rada, ILO). Odbor ima po 30 predstavnika svake od triju strana: nacionalnih ruskih sindikata, ruske vlade i udruga poslodavaca. Svoj rad Odbor trenutačno zasniva na Općem sporazumu za razdoblje 2014.–2016 (19). Kolektivni sporazumi pregovaraju se i potpisuju na razini određenog entiteta.

5.2.

I poslodavce i sindikate u Odboru zastupaju predstavnici velikih udruga. Ruski savez gospodarstvenika i poduzetnika (RSPP) (20) vodeća je udruga poslodavaca, s 361 članom iz glavnih industrijskih sektora. Predstavnici RSPP-a na sastancima Tripartitnog odbora zastupaju interese poslodavaca. RSPP svojim članovima nudi posredovanje u sporovima i promiče poslovnu suradnju s poduzećima iz EU-a. Članovi RSPP-a imaju ukupno oko 6 milijuna zaposlenika, RSPP je potpisnik Socijalne povelje ruske poslovne zajednice i sudjeluje u UN-ovu Globalnom paktu te inicijativi GRI (Global Reporting Initiative). Neke su od udruga poduzetnika Gospodarska i industrijska komora (21), Opora Rossii (koja okuplja srednja i mala poduzeća) itd.

5.3.

Sindikalni pokret u suvremenoj Rusiji nikad nije imao jake i neovisne predstavnike; međutim, ima i nekoliko ohrabrujućih primjera u tom pogledu – često u industriji motornih vozila.

5.4.

Dominantni je akter u tom području Federacija neovisnih sindikata Rusije (FNPR), sljedbenik modela „saveza sindikata”, sličnog onome koji je postojao u sovjetskim vremenima (VTsSPS). FNPR pokušava postati most između sindikata i vlasti; no istodobno ga kritiziraju zbog toga što zauzima očito provladine stavove i općenito ne sudjeluje u štrajkovima i uličnim akcijama itd. Jedan drugi vodeći savez sindikata jest Ruska konfederacija rada (KTR) (22). Postoje i manji savezi, poput Sotsprofa, Saveza sindikata Rusije (SPR) itd.

5.5.

Premda je Rusija potpisnica svih važnijih konvencija ILO-a, poštovanje socio-ekonomskih i radničkih prava u Rusiji i dalje izaziva zabrinutost, između ostalog i EGSO-a.

5.6.

Pravo na okupljanje kao radničko pravo vrlo je problematično pitanje – prema izjavama aktivista, gotovo je nemoguće štrajkati a da se ne prekrši zakon (23). Istodobno u ruskom zakonodavstvu ne postoji jasna definicija diskriminacije, pa poslodavci mogu bez posljedica diskriminirati potencijalne i sadašnje zaposlenike na temelju spola, dobi i članstva u sindikatu. Zapostavljene skupine zaposlenika – npr. zatvorenici ili pripadnici manjina – posebno su ugrožene, a sindikalni aktivisti praktički nemaju pravnu zaštitu od pritisaka i progona (24).

5.7.

Centar za socijalna i radnička prava, jedini tematski think tank u Rusiji, izvijestio je da je u razdoblju 2007.–2013. bilo 1  395 radničkih prosvjeda, a iz godine u godinu ih je sve više (25).

6.1.

Sloboda informiranja i medija u Rusiji je ugrožena. Nakon ponovnog definiranja klevete kao kaznenog djela, 2014. godine usvojen je niz novih zakona s ciljem nametanja restrikcija u medijima i na internetu. Nekoliko nezavisnih medija – tiskanih, radijskih, internetskih – zatvoreno je ili je bilo prisiljeno promijeniti vlasnika, zaposlenike i uređivačku politiku. Ti nedavni događaji nedvojbeno su u suprotnosti s duhom i slovom međunarodnih obveza Rusije.

6.2.

Zakon o informiranju i informacijskoj tehnologiji (izmijenjen u veljači 2014. godine) sada dopušta blokiranje internetskih stranica na zahtjev glavnog državnog tužitelja, ako one navodno sadrže „ekstremističke” sadržaje ili pozivaju na masovne nerede ili nedopuštena okupljanja.

6.3.

Protuterorističko zakonodavstvo u svibnju je izmijenjeno i dopunjeno novim odredbama koje se odnose na blogere čije stranice imaju više od 3  000 posjeta dnevno. Ti se blogeri sada moraju registrirati pri nadležnom tijelu Roskomnadzor, nakon čega se pri pisanju blogova moraju pridržavati ruskog zakonodavstva o masovnim medijima (uključujući ograničenja u izborno vrijeme itd.). Od njih se također može tražiti da objave svoje pravo ime i druge informacije te ih se može smatrati odgovornima za komentare trećih osoba na svojim stranicama. Za one koji se ne registriraju predviđena je novčana kazna.

6.4.

EU i međunarodna zajednica vrlo su zabrinuti zbog jedne druge zakonske inicijative čija je namjera od siječnja 2016. godine ograničiti udio stranih ulaganja u medijske kuće u Rusiji na 20 %.

14.7.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 230/59

Izvjestitelj:

Gerd WOLF

1.1.

Odbor snažno podržava cilj koji je postavila Komisija, kao i uz to predložene mjere. Njihova provedba u nadležnosti je i području djelovanja, prije svega, država članica.

1.2.

S obzirom na nedovoljan učinak poluge Komisije na s time povezanu politiku država članica, Odbor poziva na dobru volju, konstruktivan stav i snagu odlučivanja svih uključenih činitelja da daju prednost ovom hitnom, ali teškom zadatku i da ga ustrajno i bez dodatnih birokratskih mehanizama uspješno obave do kraja.

1.3.

Odbor je mišljenja da pri tome prioritet treba dati sljedećim zadacima:

1.4.

Detaljna pojašnjenja Odbor daje u sljedećem poglavlju.

2.1.

Komunikacija odražava napore za osjetno povećanje potencijala istraživanja i inovacija (R&I) kao prijeko potrebnog pokretača obnovljenog rasta. To bi trebalo biti ostvarivo putem više kvalitete investicija potrebnih za fiskalnu konsolidaciju, koje se pokreću u okviru strategija za rast država članica.

2.2.

Usto Komisija predlaže sljedeće:

2.3.

Pritom će Komisija poduprijeti države članice i osloniti se na iskustvo stečeno u vodećoj inicijativi Unija inovacija i europskom istraživačkom prostoru (1).

2.4.

Također je ključno jačanje inovacijskih ekoloških sustava u najširem smislu i utvrđivanje odgovarajućih okvirnih uvjeta za stimuliranje europskih poduzeća.

2.5

Od pokretanja Unije inovacija uistinu je postignut važan napredak. No, potrebno je uložiti daljnje napore u:

2.6.

Komisija poziva Vijeće da se u skladu s ovom Komunikacijom i njezinim prijedlozima pozabavi ovom temom.

3.1.

Istraživanje i inovacije, koje su usko povezane s povijesnim pokretom prosvjetiteljstva (2), u kratkom su razdoblju čovječanstva dovele do najvećeg ikada postignutog rasta u području znanja, zdravlja, tehničkih sposobnosti i blagostanja te su pokretači daljnjeg rasta gospodarstva i socijalnog napretka.

3.2.

To su prepoznale i države izvan Europe te se stoga svjetska konkurencija u području znanja i inovacija sve više zaoštrava. U isto vrijeme, prije svega u Aziji, izgrađuju se veliki znanstveni i tehnološki centri te se još bržim tempom povećavaju potrošnja na istraživanje i inovacijski kapaciteti.

3.3.

Odbor snažno podupire cilj koji je postavila Komisija, kao i uz to predložene mjere: oni su u skladu s preporukama koje je Odbor opetovano davao (3).

3.4.

Stoga je još hitnije pitanje kako će predložene mjere biti provedene i koliki će biti iznos za to raspoloživih sredstava. Kao što je Komisija primijetila, problemi u vezi s time i obveza njihovog rješavanja u nadležnosti su država članica.

3.5.

Kako bi Komisija mogla financijski i upravljački djelovati na politiku istraživanja i inovacija država članica, na raspolaganju joj prije svega stoje sredstva iz programa Obzor 2020. Kao što je Odbor opetovano upozoravao, ta sredstva mogu imati samo slabi učinak poluge.

3.6.

Odbor stoga poziva na dobru volju, konstruktivan stav i snagu odlučivanja svih uključenih činitelja da daju prednost ovom hitnom, ali teškom zadatku i da ga ustrajno i bez dodatnih birokratskih mehanizama uspješno obave do kraja.

3.7.

Također je nužno svim državama članicama pomoći da ostvare daljnji napredak. Naročito je potrebno u svim državama članicama, a osobito u onima koje su u ovom području manje napredovale, izgraditi i ojačati vrhunske kapacitete za istraživanje i razvoj, kao i centre za inovacije te prilagoditi sveučilišno obrazovanje i kapacitete tome cilju. Europi su potrebna sveučilišta svjetske klase. Stoga je potrebno prije svega poticati sveučilišta i istraživačke centre kao izvorišta inovativnih osoba i ideja.

3.8.

To prije svega zahtijeva odgovarajuće strukturne reforme (uključujući međunarodnu ocjenu kvalitete), za koje treba ciljano namijeniti i koristiti sredstava iz strukturnih i kohezijskih fondova EU-a; to mora poticati i nadzirati Komisija. Na taj je način moguće stvoriti sinergije i smanjiti inovacijski jaz unutar Europe.

3.9.

Gdje već ne postoji uspješan znanstveni i istraživački sustav, treba ga izgraditi uz razmjenu iskustava i učenje iz primjera dobre prakse. U tu svrhu potrebno je zaposliti izvrsne i iskusne pružatelje usluga i prepustiti im odgovornost, dati manevarski prostor te osigurati dovoljna i pouzdana financijska sredstva. Plodonosnu ulogu pri tome može imati partnerski koncept „twinning for excellence”, u kojem već postojeći klasteri izvrsnosti mogu preuzeti ulogu partnera.

3.9.1.

Odbor međutim upozorava na pretjeranu standardizaciju i s time povezani gubitak sustavne konkurencije kao plodnog tla nužnog za buduće inovacije. Sukladno tome, upozorava na pretjerano formalne kriterije konkurencije. S druge strane, međunarodni pregled relevantnih segmenata jest najbolja dostupna i neizostavna mjera za prosudbu i osiguravanje odgovarajuće kvalitete istraživanja i razvoja unatoč mogućim slabostima u ocjenjivanju revolucionarnih ideja.

3.10.

Međutim, između ulaganja u istraživanje i razvoj i uspjeha ostvarenih inovacija ponekad prođe iznimno dugo vremena, što otežava predviđanje i ocjenu uzročne veze.

3.11.

No, već odavno pokazalo se da su gospodarska snaga i blagostanje jedne države, ako ne počivaju prvenstveno na dostupnosti prirodnih resursa, povezani naročito s njezinim ulaganjima u istraživanje i razvoj te iz toga proizlazećim inovacijskim kapacitetima.

3.12.

Stoga Europi treba istraživački prostor koji bi bio učinkovit, otvoren i privlačan najvećim talentima iz cijelog svijeta, na koji bi bila usmjerena i imigracijska politika i u kojem bi sastavni nacionalni znanstveni sustavi učinkovitije surađivali na europskoj razini te se izvan EU-a snažnije povezivali s najuspješnijim međunarodnim institucijama.

3.13.

Europi su također potrebni politički napori i društvena klima usmjerena k poticanju, prihvaćanju i nagrađivanju inovacija te stvaranju preduvjeta za angažirano poduzetništvo. To, između ostalog, znači da treba identificirati, procijeniti te, prema potrebi, smanjiti ili potpuno ukloniti administrativne, gospodarske i društvene prepreke ostvarivanju tog cilja, odnosno poboljšati i ojačati inovacijski ekosustav.

3.14.

To zahtijeva politiku istraživanja i inovacija u državama članicama koja će povezati nacionalne aktivnosti s europskim i međunarodnim inicijativama i dovesti do suradnje između sektora politike, znanosti, gospodarstva i civilnog društva i na europskoj razini, ali će u isto vrijeme biti povezana s lokalnim i regionalnim inicijativama.

3.15.

Naime, pored javnih izvora financiranja za istraživanja i inovacije, tu su i poduzeća koja u velikoj mjeri ulažu u njih te stoga s novim proizvodima, uslugama i postupcima ostvaruju uspjeh na tržištu. Ta poduzeća, uključujući i poduzeća socijalne ekonomije, daju značajan doprinos utvrđivanju položaja Europe na svjetskim tržištima putem inovacija i otvaranju i očuvanju radnih mjesta.

3.16.

To, nažalost, nije slučaj sa svim velikim poduzećima. Jedan od razloga za to može biti sustavno zaziranje rukovodstva od tržišnih rizika povezanih s tzv. radikalnim tehnologijama (4). Zrakoplov nisu izumile niti razvile pomorska i željeznička industrija, niti su Microsoftove i Appleove inovacije djelo poduzeća koja su u prošlosti gospodarila tržištem elektronike i električnih uređaja.

3.17.

Umjesto toga, često nove ideje stvaraju pojedini poduzetnici i međudisciplinarni timovi, ili ih oni preuzimaju od vanjskih izvora i plasiraju na tržište. Pritom MSP-ovi, novoosnovana poduzeća i poduzeća socijalne ekonomije imaju osobito važnu ulogu. Poticati ih i zaštiti ih u dovoljnoj mjeri, stoga, predstavlja glavni stup svake učinkovite politike inovacija.

3.18.

Kao što je već iscrpno izneseno u mišljenju o Uniji inovacija (5), velik potencijal za inovacije leži u širokoj lepezi međuljudskih veza i oblika organizacija, uključujući poduzeća socijalne ekonomije. To obuhvaća cijelo područje znanstvenih, gospodarskih i socijalnih aktivnosti o kojima će biti riječi u narednim poglavljima. Pritom inovacije ne moraju nužno biti proizvod sustavnog istraživanja i razvoja, nego se mogu razviti i iz rada i iskustva na terenu. One se između ostalog odnose na:

Odbor je iznova izrazio podršku cilju Komisije da takve inovacije naširoko promiče (6).

4.1.

Odbor ponavlja da iako između istraživanja i inovacija doista postoje snažne veze, oni se odlikuju različitim karakteristikama i razvijaju se u različitim poslovnim uvjetima (7). Te je razlike potrebno pojedinačno prepoznati, ali u isto vrijeme ih što je bolje moguće međusobno ispreplesti.

4.2.

U vezi s upotrebom javnih sredstava, tj. svih financijskih sredstava koja potječu od poreznih davanja fizičkih i pravnih osoba te se usmjeravaju putem demokratskih procesa, Odbor je nedavno naglasio (8) da bi se svaka potpora Komisije (koja proizlazi iz javnih sredstava) trebala usredotočiti na one zadatke za koje je manje vjerojatno da će biti financirani iz privatnih fondova. Razlozi za to mogli bi biti sljedeći:

4.3.

U vezi s potporom za istraživanje i inovacije Odbor zauzima sljedeće stajalište. Ona bi trebala:

4.3.1.

Odbor ponovno upozorava (10) da je potrebno konačno učinkovito suzbiti sve socijalne rizike i nedostatke koji proizlaze iz nužne i željene prekogranične mobilnosti kao i iz manjka stabilnih radnih mjesta. Stoga pozdravlja najnoviju inicijativu Komisije RESAVER (11), kojom se želi olakšati mobilnost istraživača putem novog sveeuropskog mirovinskog sustava. Ona bi trebala istraživačima nuditi mogućnost preseljenja iz jedne europske države u drugu, bez da moraju brinuti hoće li njihova mirovinska prava biti prenesena ili ne. Odbor smatra da je to korak u pravom smjeru, no ne može ocijeniti primjerenost izabranog pristupa.

4.3.2.

Odbor se u ovom Mišljenju ne bavi specifičnim temama istraživanja, jer ih je iscrpno obradio u svojem mišljenju o programu OBZOR 2020. Ponavlja da u vezi s time treba u dovoljnoj mjeri utjecati na programske ciljeve država članica.

4.4.

U vezi s potporom za istraživanje i inovacije Odbor zauzima sljedeće stajalište. Inovacije u pravilu nastaju: