26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/2

Presuda Suda (deveto vijeće) od 26. ožujka 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Högsta domstolen – Švedska) – C More Entertainment AB protiv Linus Sandberg

(Predmet C-279/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Usklađivanje zakonodavstava - Autorsko pravo i srodna prava - Direktiva 2001/29/EZ - Informacijsko društvo - Usklađivanje određenih aspekata autorskog i srodnih prava - Članak 3. stavak 2. - Izravan prijenos sportskog susreta na internetskoj stranici))

(2015/C 171/02)

Jezik postupka: švedski

Sud koji je uputio zahtjev

Högsta domstolen

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: C More Entertainment AB

Tuženik: Linus Sandberg

Izreka

Članak 3. stavak 2. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2001/29/EZ od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu treba tumačiti u smislu da se ne protivi nacionalnom propisu koji proširuje isključivo pravo organizacija za radiodifuziju iz tog članka 3. stavka 2. točke (d) na radnje priopćavanja javnosti, kao što to mogu biti izravni internetski prijenosi sportskih susreta poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, pod uvjetom da to proširenje ne utječe na zaštitu autorskog prava.

(1) SL 207, 20. 7. 2013.

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/3

Presuda Suda (prvo vijeće) od 26. ožujka 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour de cassation – Francuska) – Gérard Fenoll protiv Centre d'aide par le travail „La Jouvene”, Association de parents et d'amis de personnes handicapées mentales (APEI) d’Avignon

(Predmet C-316/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Socijalna politika - Povelja Europske unije o temeljnim pravima - Članak 31. stavak 2. - Direktiva 2003/88/EZ - Članak 7. - Pojam, radnika’ - Osoba s invaliditetom - Pravo na plaćeni godišnji odmor - Nacionalni propis suprotan pravu Unije - Uloga nacionalnog suda))

(2015/C 171/03)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour de cassation

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Gérard Fenoll

Tuženici: Centre d'aide par le travail „La Jouvene”, Association de parents et d'amis de personnes handicapées mentales (APEI) d’Avignon

Izreka

Pojam „radnika” u smislu članka 7. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena i članka 31. stavka 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da može obuhvaćati osobu primljenu u centar za pomoć putem rada, poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku.

(1) SL C 215, 27. 7. 2013.

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/3

Presuda Suda (prvo vijeće) od 26. ožujka 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Naczelny Sąd Administracyjny – Poljska) – Marian Macikowski protiv Dyrektor Izby Skarbowej w Gdańsku

(Predmet C-499/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost - Načela proporcionalnosti i porezne neutralnosti - Oporezivanje isporuke nekretnina u okviru obvezne prodaje drugoj osobi na javnoj dražbi - Nacionalni propisi koji obvezuju sudskog ovršitelja koji provodi takvu prodaju da obračuna i plati PDV na takvu transakciju - Plaćanje kupoprodajne cijene nadležnom sudu i nužnost da potonji PDV koji treba platiti prenese sudskom ovršitelju - Odgovornost za naknadu štete i kaznena odgovornost sudskog ovršitelja u slučaju neplaćanja PDV-a - Razlika između općeg roka za plaćanje PDV-a poreznog obveznika i roka propisanog takvom sudskom ovršitelju - Nemogućnost odbitka plaćenog pretporeza))

(2015/C 171/04)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Naczelny Sąd Administracyjny

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Marian Macikowski

Tuženik: Dyrektor Izby Skarbowej w Gdańsku

Izreka

Članke 9. i 193. i članak 199. stavak 1. točku (g) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da nisu protivni odredbi nacionalnog prava poput one u glavnom postupku, koja u okviru prodaje nekretnine u ovršnom postupku obvezuje pravni subjekt, odnosno sudskog ovršitelja koji je tu prodaju proveo, da u propisanim rokovima obračuna, naplati i plati porez na dodanu vrijednost koji treba platiti na prihod od te transakcije.

Načelo proporcionalnosti treba tumačiti na način da nije protivno odredbi nacionalnog prava poput one u glavnom postupku, na temelju koje sudski ovršitelj treba odgovarati svojom ukupnom imovinom za iznos poreza na dodanu vrijednost koji treba platiti na prihod od prodaje nekretnine u ovršnom postupku u slučaju da ne ispuni svoju obvezu naplate i plaćanja tog poreza, pod uvjetom da dotični sudski ovršitelj stvarno raspolaže svim pravnim sredstvima za ispunjenje te obveze, a što treba provjeriti sud koji je uputio zahtjev.

Članke 206., 250. i 252. Direktive 2006/112 i načelo porezne neutralnosti treba tumačiti na način da nisu protivni odredbi nacionalnog prava poput one u glavnom postupku, u skladu s kojom je porezni platac naveden u toj odredbi dužan obračunati, naplatiti i platiti iznos poreza na dodanu vrijednost koji treba platiti za prodaju robe u ovršnom postupku, a ne može odbiti iznos pretporeza od početka poreznog razdoblja do datuma naplate poreza od poreznog obveznika.

(1) SL C 367, 14. 12. 2013.

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/4

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 26. ožujka 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Lietuvos Aukščiausiasis Teismas – Litva) – „Litaksa” UAB protiv „BTA Insurance Company” SE

(Predmet C-556/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Obvezno osiguranje od građanskopravne odgovornosti koja proizlazi iz upotrebe motornih vozila - Direktiva 90/232/EEZ - Članak 2. - Razlikovanje iznosa premije osiguranja ovisno o području na kojem se vozilo upotrebljava))

(2015/C 171/05)

Jezik postupka: litavski

Sud koji je uputio zahtjev

Lietuvos Aukščiausiasis Teismas

Stranke glavnog postupka

Tužitelj:„Litaksa” UAB

Tuženik:„BTA Insurance Company” SE

Izreka

Članak 2. Treće direktive Vijeća 90/232/EEZ od 14. svibnja 1990. o usklađivanju zakona država članica u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila, kako je izmijenjena Direktivom 2005/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005., treba tumačiti na način da pojmu „jedinstvene premije”, u smislu tog članka, ne odgovara pojam premije koja se razlikuje ovisno o tome je li osigurano vozilo namijenjeno prometovanju samo na području države članice u kojoj se uobičajeno nalazi ili na cijelom području Europske unije.

(1) SL C 24, 25.1.2014.

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/5

Presuda Suda (drugo vijeće) od 26. ožujka 2015. – Europska komisija protiv Moravia Gas Storage a.s., ranije Globula a.s., Češke Republike

(Predmet C-596/13 P) (1)

((Žalba - Unutarnje tržište prirodnog plina - Obveza poduzetnikâ za prirodni plin - Uspostava sustava ugovorenog pristupa trećih strana sustavima skladišta prirodnog plina - Odluka čeških tijela - Privremeno izuzeće za buduće podzemne sustave plina u Dambořicama - Odluka Komisije - Nalog za povlačenje odluke o izuzeću - Direktive 2003/55/EZ i 2009/73/EZ - Vremenska primjena))

(2015/C 171/06)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: L. Armati i K. Herrmann, agenti)

Druge stranke u postupku: Moravia Gas Storage a.s., ranije Globula a.s. (zastupnici: P. Zákoucký i D. Koláček, advokáti), Češka Republika (zastupnici: M. Smolek, T. Müller i J. Vláčil, agenti)

Izreka

1.	Ukida se presuda Općeg suda Europske unije Globula/Komisija (T-465/11, EU:T:2013:406).

2.	Predmet se vraća Općem sudu Europske unije na ponovno odlučivanje.

3.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

(1) SL C 61, 1. 3. 2014.

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/5

Presuda Suda (peto vijeće) od 26. ožujka 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Supremo Tribunal Administrativo – Portugal) – Ambisig – Ambiente e Sistemas de Informação Geográfica SA protiv Nersant – Associação Empresarial da Região de Santarém, Núcleo Inicial – Formação e Consultoria Lda

(Predmet C-601/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 2004/18/EZ - Javna nabava usluga - Vođenje postupka - Kriteriji za dodjelu ugovora - Kvalifikacije osoba zaduženih za izvršenje ugovora))

(2015/C 171/07)

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Supremo Tribunal Administrativo

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Ambisig – Ambiente e Sistemas de Informação Geográfica SA

Tuženici: Nersant – Associação Empresarial da Região de Santarém, Núcleo Inicial – Formação e Consultoria Lda

Izreka

Prilikom javne nabave intelektualnih usluga obrazovanja i savjetovanja, članak 53. stavak 1. točka (a) Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama nije protivan tome da javni naručitelj uspostavi kriterij za dodjelu koji omogućuje ocjenjivanje kvalitete timova koje konkretno predlože ponuditelji za izvršenje tog ugovora, a koji uzima u obzir sastav tima kao i iskustvo i životopis njegovih članova.

(1) SL C 39, 8. 2. 2014.

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/6

Presuda Suda (šesto vijeće) od 26. ožujka 2014. – Wünsche Handelsgesellschaft International mbH & Co KG protiv Europske komisije

(Predmet C-7/14 P) (1)

((Žalba - Carinski zakonik Zajednice - Članak 220. stavak 2.i članak 239. - Povrat uvoznih carina - Uvoz konzerviranih gljiva porijeklom iz Kine - Odluka kojom se otpust uvoznih carina proglašava neopravdanim))

(2015/C 171/08)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Wünsche Handelsgesellschaft International mbH & Co KG (zastupnici: K. Landry i G. Schwendinger, Rechtsanwälte)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: A. Caeiros i B.-R. Killmann, agenti)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Društvu Wünsche Handelsgesellschaft International mbH & Co. KG nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 52, 22. 2. 2014.

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/6

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. lipnja 2014. uputio Naczelny Sąd Administracyjny (Poljska) – Jednostka Innowacyjno-Wdrożeniowa Petrol S.C. Paczuski Maciej i Puławski Ryszard protiv Minister Finansów

(Predmet C-275/14)

(2015/C 171/09)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Naczelny Sąd Administracyjny

Stranke glavnog postupka

Žalitelj u kasacijskom postupku: Jednostka Innowacyjno-Wdrożeniowa Petrol S.C. Paczuski Maciej i Puławski Ryszard

Druga stranka u kasacijskom postupku: Minister Finansów

Sud je rješenjem od 5. veljače 2015. odlučio da članak 2. stavak 3. podstavak drugi Direktive Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije (1) treba tumačiti tako da se protivi nacionalnim odredbama poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, a prema kojima se na aditive oznake 3811 Kombinirane nomenklature u Prilogu I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi u verziji kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1031/2008 od 19. rujna 2008. porez na potrošnju obračunava po drugačijoj stopi od one za benzin kojem se dodaju ti aditivi.

Članak 2. stavak 3. podstavak drugi Direktive 2003/96 treba tumačiti tako da se pojedinac na njega može pozvati protiv nadležnog nacionalnog tijela u okviru spora pred nacionalnim sudovima kako se ne bi primijenio nacionalni propis koji nije usklađen s tom odredbom.

(1) SL L 283, str. 51. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 75.).

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/7

Žalba koju je 12. siječnja 2015. podnijela Ledra Advertising Ltd protiv rješenja Općeg suda (prvo vijeće) od 10. studenoga 2014. u predmetu T-289/13, Ledra Advertising Ltd protiv Komisije i Europske središnje banke

(Predmet C-8/15 P)

(2015/C 171/11)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Ledra Advertising Ltd (zastupnici: C. Paschalides, Solicitor, A. Paschalides, dikigoros i A. Riza, QC)

Druge stranke u postupku: Europska komisija i Europska središnja banka

Žalbeni zahtjev

Žalitelj zahtijeva da Sud:

—	dopusti žalbu, odbije prigovore tuženika i naloži im snošenje troškova i pred ovim Sudom i pred Općim sudom te meritorno odluči u predmetu.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Opći sud je u svojem rješenju na sljedeći način povrijedio pravo Unije prilikom svoje ocjene nekoliko tvrdnji.

Opći sud se pozvao na to „funkcije koje su povjerene Komisiji i ESB-u okviru Ugovora o ESM-u ne sadrže nikakvu stvarnu ovlast odlučivanja i… aktivnosti koje te dvije institucije provode u okviru toga ugovora [isključivo obvezuju] ESM” (1), a da uopće nije ocijenio učinak pravne tvrdnje koju je prihvatio u točki 48. da „Komisija nije [ustupila stvarnu kontrolu svoje uloge] u postupku odlučivanja na temelju članka 136. stavka 3. UFEU-a [u skladu sa svojim ovlastima iz] članka 17. UEU-a [da djeluje] kao institucija Unije [odgovorna za osiguravanje da su akti sklopljeni na temelju Ugovora o ESM-u bili u skladu s pravom Unije]”

Navodi se da je u predmetu Pringle (2) na koji se Opći sud pozvao (3), odlučeno da iako Komisija i ESB isključivo obvezuju ESM (4), Sud unatoč tome u inter alia (5) točki 164. tog predmeta naveo da „zadaće dodijeljene Komisiji Ugovorom o ESM-u njoj omogućuju, kao što je predviđeno člankom 13. stavkom 3. i člankom 13. stavkom 4. tog Ugovora, da osigura da su memorandumi o razumijevanju koje je sklopio ESM u skladu s pravom Unije” i u točki 174. da „na temelju članka 13. stavka 3. Ugovora o ESM-u MoR koji treba biti dogovoren s državom članicom koja zahtijeva potporu stabilnosti mora biti u potpunosti u skladu s pravom Unije.”

Tvrdnja prema kojoj „zahtjev za naknadu štete usmjeren protiv Unije i utemeljen samo na nezakonitosti akta ili postupanja koje nije počinila institucija Unije ili njeni službenici treba odbaciti kao nedopušten” (6), primijenjena je a da nije ocijenjena tvrdnja u žaliteljevom odgovoru da je... „ESB [morala] djelovati kao [institucije Unije] zato što ESM nije mogao zakonito izvršavati stvarni nadzor prisilne ovlasti na temelju prava Unije da dopusti i/ili učini i/ili djeluje s ciljem provođenja ultimatuma. Navedenu prisilnu ovlast isključivo ima ESB ... čiji se stvarni nadzor ne može ustupiti na temelju prava Unije.”

„Postupanje koje je navodno uzrok štete na koju se poziva [je] nečinjenje od strane Komisije tijekom potpisivanja Memoranduma o razumijevanju. Međutim, potpisivanje Memoranduma o razumijevanju uslijedilo je nakon umanjenja vrijednosti tužiteljevog depozita u BoC-u ... Do tog umanjenja je došlo prilikom stupanja na snagu [mjera od 29. ožujka 2013.]. Stoga se ne može smatrati da je tužitelj uspio sa sigurnošću dokazati da je šteta koju je navodno pretrpio bila stvarno prouzročena nečinjenjem koje se može pripisati Komisiji” (7). Tom se tvrdnjom zanemaruje argument tužitelja iz točke 41. rješenja, to jest da, „su uvjeti vezani uz [IFP dodijeljen Republici Cipar] 26. travnja 2013. i način na koji su ih Komisija i ESB zahtijevali ti koji su tužitelju prouzročili štetu za koju on traži naknadu na temelju članka 268. [UFEU-a] i 340. UFEU-a.” Postupak kojim su oni zahtijevani uključivao je Komisijino propuštanje da osigura da uvjeti budu u skladu s pravom Unije kao i ultimatum ESB-a da će prekinuti isporuku eura Cipru. Taj propust i ultimatum su bili trajni akti/trajna propuštanja djelovanja počevši od 15. ožujka 2013. do zahtjeva od 29. ožujka 2013. da se poštuje postavljeni uvjet.

e)	Sadržaj MoR-a bio je osporen na temelju činjenice da se pozivao na prijašnje poštovanje uvjeta do kojeg je ex hypothesi došlo prije smanjenja vrijednosti tužiteljevog depozita, što je Opći sud propustio ocijeniti kao sastavni dio postupanja.

„U slučajevima kada se postupanje, koje je navodno uzrok štete na koju se poziva, sastoji od nečinjenja, posebno je potrebno biti osobito siguran da je navedena šteta stvarno bila prouzročena pripisanim nečinjenjem i da je ne bi izazvalo postupanje različito od onoga koje se pripisuje instituciji tuženiku”: rješenje Portela/Komisija (8). Drugim riječima „čak i u slučaju” (9) da je Komisija djelovala u skladu sa svojom obvezom da osigura da su uvjeti bili u skladu s pravom Unije to ne bi ništa promijenilo zato što je „potpisivanje Memoranduma o razumijevanju uslijedilo […] nakon umanjenja vrijednosti tužiteljevog depozita u BoC-u” (10). Ponovno je Opći sud propustio ocijeniti argumente na koje se tužitelj pozvao: vidjeti inter alia prethodne točke (d) i (e).

g)	Nadalje i podredno, Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče činjenica presudivši da je MoR potpisan nakon smanjenja depozita u svim slučajevima. U slučaju BoC-a, do konačnog smanjenja vrijednosti je došlo tek nakon što je MoR potpisan 26. travnja 2013., to jest, na kraju lipnja 2013.

2.	Ako Sud prihvati da su tuženici bili pravno ovlašteni djelovati kao institucije Unije, tada bi odluka Općeg suda u pogledu druge točke tužbenog zahtjeva [za poništenje] navedena u točkama 55. do 60. rješenja automatski bila bespredmetna.

(1) U točki 45. svojeg rješenja

(2) Presuda Pringle (EU:C:2012:756).

(3) Točka 45. rješenja

(4) Točka 45. rješenja od 10. studenoga 2014.

(5) Vidjeti također t. 112. i 163.

(6) Točka 43. rješenja i predmet C-520/12 P

(7) Točka 54. rješenja

(8) Rješenje od 17. prosinca 2008, Portela Komisija (T-137/07, EU:T:2008:589, t. 80.).

(9) Presuda od 25. lipnja 1997., Perillo/Komisija (T-7/96, Zb., EU:T:1997:94).

(10) Točka 54. rješenja

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/9

Žalba koju su 12. siječnja 2015. podnijeli Andreas Eleftheriou, Eleni Eleftheriou i Lilia Papachristofi protiv rješenja Općeg suda (prvo vijeće) od 10. studenoga 2014. u predmetu T-291/13, Andreas Eleftheriou, Eleni Eleftheriou i Lilia Papachristofi protiv Europske komisije i Europske središnje banke

(Predmet C-9/15 P)

(2015/C 171/12)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Andreas Eleftheriou, Eleni Eleftheriou i Lilia Papachristofi (zastupnici: C. Paschalides, Solicitor, A. Paschalides, dikigoros i A. Riza, QC)

Druge stranke u postupku: Europska komisija i Europska središnja banka

Žalbeni zahtjev

Žalitelji zahtijevaju da Sud:

—	dopusti žalbu, odbije prigovore tuženika i naloži im snošenje troškova i pred ovim Sudom i pred Općim sudom te meritorno odluči u predmetu.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Opći sud je u svojem rješenju na sljedeći način povrijedio pravo Unije prilikom svoje ocjene nekoliko tvrdnji.

Opći sud se pozvao na to „funkcije koje su povjerene Komisiji i ESB-u okviru Ugovora o ESM-u ne sadrže nikakvu stvarnu ovlast odlučivanja i… aktivnosti koje te dvije institucije provode u okviru toga ugovora isključivo obvezuju ESM” (1), a da uopće nije ocijenio učinak pravne tvrdnje koju je prihvatio u točki 48. da „Komisija nije ustupila stvarnu kontrolu svoje uloge u postupku odlučivanja na temelju članka 136. stavka 3. UFEU-a u skladu sa svojim ovlastima iz članka 17. UEU-a da djeluje kao institucija Unije odgovorna za osiguravanje da su akti sklopljeni na temelju Ugovora o ESM-u bili u skladu s pravom Unije”

Navodi se da je u predmetu Pringle (2) na koji se Opći sud pozvao (3), odlučeno da iako Komisija i ESB isključivo obvezuju ESM (4), sud unatoč tome u, inter alia (5) točki 164. tog predmeta naveo da „zadaće dodijeljene Komisiji Ugovorom o ESM-u njoj omogućuju, kao što je predviđeno člankom 13. stavkom 3. i člankom 13. stavkom 4. tog Ugovora, da osigura da su memorandumi o razumijevanju koje je sklopio ESM u skladu s pravom Unije” i u točki 174. da „na temelju članka 13. stavka 3. Ugovora o ESM-u MoR koji treba biti dogovoren s državom članicom koja zahtijeva potporu stabilnosti mora biti u potpunosti u skladu s pravom Unije.”

Tvrdnja prema kojoj „zahtjev za naknadu štete usmjeren protiv Unije i utemeljen samo na nezakonitosti akta ili postupanja koje nije počinila institucija Unije ili njeni službenici treba odbaciti kao nedopušten” (6) primijenjena je a da nije ocijenjena tvrdnja u žaliteljevom odgovoru da je... „ESB [morala] djelovati kao [institucije Unije] zato što ESM nije mogao zakonito izvršavati stvarni nadzor prisilne ovlasti na temelju prava Unije da dopusti i/ili učini i/ili djeluje s ciljem provođenja ultimatuma . Navedenu prisilnu ovlast isključivo ima ESB ... čiji se stvarni nadzor ne može ustupiti na temelju prava Unije.”

e)	Sadržaj MoR-a bio je osporen na temelju činjenice da se pozivao na prijašnje poštovanje uvjeta do kojeg je ex hypothesi došlo prije smanjenja vrijednosti tužiteljevog depozita, što je Opći sud propustio ocijeniti kao sastavni dio postupanja.

„U slučajevima kada se postupanje, koje je navodno uzrok štete na koju se poziva, sastoji od nečinjenja, posebno je potrebno biti osobito siguran da je navedena šteta stvarno bila prouzročena pripisanim nečinjenjem i da je ne bi izazvalo postupanje različito od onoga koje se pripisuje instituciji tuženiku”: rješenje Portela/Komisija“: Portela/Komisija (8). Drugim riječima „čak i u slučaju”“ (9) da je Komisija djelovala u skladu sa svojom obvezom da osigura da su uvjeti bili u skladu s pravom Unije to ne bi ništa promijenilo zato što je „potpisivanje Memoranduma o razumijevanju uslijedilo […] nakon umanjenja vrijednosti tužiteljevog depozita u BoC-u” (10). Ponovno je Opći sud propustio ocijeniti argumente na koje se tužitelj pozvao: vidjeti inter alia prethodne točke (d) i (e).

g)	Nadalje i podredno, Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče činjenica presudivši da je MoR potpisan nakon smanjenja depozita u svim slučajevima. U slučaju BoC-a, do konačnog smanjenja vrijednosti je došlo tek nakon što je MoR potpisan 26. travnja 2013., to jest, na kraju lipnja 2013.

2.	Ako Sud prihvati da su tuženici bili pravno ovlašteni djelovati kao institucije Unije, tada bi odluka Općeg suda u pogledu druge točke tužbenog zahtjeva [za poništenje] navedena u točkama 55. do 60. rješenja automatski bila bespredmetna.

(1) U točki 45. svojeg rješenja presude

(2) Presuda Pringle (EU:C:2012:756).

(3) Točka 45. rješenja

(4) Točka 45. rješenja od 10. studenoga 2014.

(5) Vidjeti također t. 112. i 163.

(6) Točka 43. rješenja i predmet C-520/12 P

(7) Točka 54. rješenja

(8) Rješenje od 17. prosinca 2008, Portela Komisija (T-137/07, EU:T:2008:589, t. 80.).

(9) Presuda od 25. lipnja 1997., Perillo/Komisija (T-7/96, Zb., EU:T:1997:94).

(10) Točka 54. rješenja

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/11

Žalba koju su 12. siječnja 2015. podnijeli Christos Theophilou i Eleni Theophilou protiv rješenja Općeg suda (prvo vijeće) od 10. studenoga 2014. u predmetu T-293/13, Christos Theophilou i Eleni Theophilou protiv Europske komisije i Europske središnje banke

(Predmet C-10/15 P)

(2015/C 171/13)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Christos Theophilou i Eleni Theophilou (zastupnici: C. Paschalides, Solicitor, A. Paschalides, dikigoros i A. Riza, QC)

Druge stranke u postupku: Europska komisija i Europska središnja banka

Žalbeni zahtjev

Žalitelj zahtijeva da Sud:

—	dopusti žalbu, odbije prigovore tuženika i naloži im snošenje troškova i pred ovim Sudom i pred Općim sudom te meritorno odluči u predmetu.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Opći sud je u svojem rješenju na sljedeći način povrijedio pravo Unije prilikom svoje ocjene nekoliko tvrdnji.

Opći sud se pozvao na to „funkcije koje su povjerene Komisiji i ESB-u okviru Ugovora o ESM-u ne sadrže nikakvu stvarnu ovlast odlučivanja i… aktivnosti koje te dvije institucije provode u okviru toga ugovora isključivo obvezuju ESM” (1), a da uopće nije ocijenio učinak pravne tvrdnje koju je prihvatio u točki 48. da „Komisija nije ustupila stvarnu kontrolu svoje uloge u postupku odlučivanja na temelju članka 136. stavka 3. UFEU-a u skladu sa svojim ovlastima iz članka 17. UEU-a da djeluje kao institucija Unije odgovorna za osiguravanje da su akti sklopljeni na temelju Ugovora o ESM-u bili u skladu s pravom Unije”

Navodi se da je u predmetu Pringle (2), na koji se Opći sud pozvao (3), odlučeno da iako Komisija i ESB isključivo obvezuju ESM (4), Sud unatoč tome u, inter alia (5), točki 164. tog predmeta naveo da „zadaće dodijeljene Komisiji Ugovorom o ESM-u njoj omogućuju, kao što je predviđeno člankom 13. stavkom 3. i člankom 13. stavkom 4. tog Ugovora, da osigura da su memorandum o razumijevanju koje je sklopio ESM u skladu s pravom Unije” i u točki 174. da „na temelju članka 13. stavka 3. Ugovora o ESM MoR koji treba biti dogovoren s državom članicom koja zahtijeva potporu stabilnosti mora biti u potpunosti u skladu s pravom Unije.”

„Postupanje koje je navodno uzrok štete na koju se poziva [je] nečinjenje od strane Komisije tijekom potpisivanja Memoranduma o razumijevanju. Međutim, potpisivanje Memoranduma o razumijevanju uslijedilo je nakon umanjenja vrijednosti tužiteljevog depozita u BoC-u ... Do tog umanjenja je došlo prilikom stupanja na snagu [mjera od 29. ožujka 2013.]. Stoga se ne može smatrati da je tužitelj uspio sa sigurnošću dokazati da je šteta koju je navodno pretrpio bila stvarno prouzročena nečinjenjem koje se može pripisati Komisiji (7). Tom se tvrdnjom zanemaruje argument tužitelja iz točke 41. rješenja, to jest da, „su uvjeti vezani uz [IFP dodijeljen Republici Cipar] 26. travnja 2013. i način na koji su ih Komisija i ESB zahtijevali ti koji su tužitelju prouzročili štetu za koju on traži naknadu na temelju članka 268. [UFEU-a] i 340. UFEU-a.” Postupak kojim su oni zahtijevani uključivao je Komisijino propuštanje da osigura da uvjeti budu u skladu s pravom Unije kao i ultimatum ESB-a da će prekinuti isporuku eura Cipru. Taj propust i ultimatum su bili trajni akti/trajna propuštanja djelovanja počevši od 15. ožujka 2013. do zahtjeva od 29. ožujka 2013. da se poštuje postavljeni uvjet.

e)	Sadržaj MoR-a bio je osporen na temelju činjenice da se pozivao na prijašnje poštovanje uvjeta do kojeg je ex hypothesi došlo prije smanjenja vrijednosti tužiteljevog depozita, što je Opći sud propustio ocijeniti kao sastavni dio postupanja.

g)	Nadalje i podredno, Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče činjenica presudivši da je MoR potpisan nakon smanjenja depozita u svim slučajevima. U slučaju BoC-a, do konačnog smanjenja vrijednosti je došlo tek nakon što je MoR potpisan 26. travnja 2013., to jest, na kraju lipnja 2013.

2.	Ako Sud prihvati da su tuženici bili pravno ovlašteni djelovati kao institucije Unije, tada bi odluka Općeg suda u pogledu druge točke tužbenog zahtjeva [za poništenje] navedena u točkama 55. do 60. rješenja automatski bila bespredmetna.

(1) U točki 45. svojeg rješenja

(2) Presuda Pringle (EU:C:2012:756).

(3) Točka 45. rješenja

(4) Točka 45. rješenja od 10. studenoga 2014.

(5) Vidjeti također t. 112. i 163.

(6) Točka 43. rješenja i predmet C-520/12 P

(7) Točka 54. rješenja

(8) Rješenje od 17. prosinca 2008, Portela Komisija (T-137/07, EU:T:2008:589, t. 80.).

(9) Presuda od 25. lipnja 1997., Perillo/Komisija (T-7/96, Zb., EU:T:1997:94).

(10) Točka 54. rješenja

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/13

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. veljače 2015. uputio Bayerischer Verwaltungsgerichtshof (Njemačka) – Firma Theodor Pfister protiv Landkreis Main-Spessart

(Predmet C-58/15)

(2015/C 171/14)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bayerischer Verwaltungsgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Firma Theodor Pfister

Tuženik: Landkreis Main-Spessart

Prethodno pitanje

—

Dopušta li članak 27. stavak 3. druga rečenica Uredbe (EZ) br. 882/2004 (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. u prijelaznom razdoblju za 2007. godinu ubiranje pristojbi za kontrolu higijene mesa radi pokrivanja troškova prema ranijem zakonodavstvu (Direktiva 85/73 EEZ u verziji Direktive 96/43/EZ)?

(1) Uredba (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenim kontrolama koje se provode radi provjeravanja poštivanja propisa o hrani i hrani za životinje te propisa o zdravlju i dobrobiti životinja (SL L 165, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 51., str. 5.).

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/13

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. veljače 2015. uputio Sąd Najwyższy (Poljska) – Emmanuel Lebek protiv Janusza Domina

(Predmet C-70/15)

(2015/C 171/15)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Najwyższy

Stranke glavnog postupka

Žalitelj u kasacijskom postupku: Emmanuel Lebek

Druga stranka u kasacijskom postupku: Janusz Domino

Prethodna pitanja

Treba li članak 34. točku 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (1) tumačiti tako da tamo navedena mogućnost ulaganja pravnog lijeka obuhvaća i slučaj da odgovarajući pravni lijek može biti uložen unutar roka koji je određen u nacionalnom pravu kao i slučaj kada je taj rok već istekao, ali je postavljen zahtjev za povrat u prijašnje stanje i potom – nakon što je udovoljeno tom zahtjevu – može biti uložen odgovarajući pravni lijek?

Treba li članak 19. stavak 4. Uredbe (EZ) br. 1393/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o dostavi, u državama članicama, sudskih i izvansudskih pismena u građanskim ili trgovačkim stvarima („dostava pismena”) i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1348/2000 (2) tumačiti tako da on isključuje primjenu odredbi nacionalnog prava o povratu u prijašnje stanje u vezi s rokom za pravni lijek ili tako da tuženik ima izbor podnijeti zahtjev prema toj odredbi ili koristiti odgovarajući pravni institut nacionalnog prava?

(1) SL L 12, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.).

(2) SL L 324, str. 79. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 7., str. 171.).

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/14

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. veljače 2015. uputio Curtea de Apel Oradea (Rumunjska) – Dumitru Tarcău, Ileana Tarcău protiv Banca Comercială Intesa Sanpaolo România SA – Sucursala Baia Mare i dr.

(Predmet C-74/15)

(2015/C 171/16)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Curtea de Apel Oradea

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Dumitru Tarcău, Ileana Tarcău

Tuženici: Banca Comercială Intesa Sanpaolo România SA – Sucursala Baia Mare, Banca Comercială Intesa Sanpaolo România SA Arad, Cristian Nicolae Tarcău, Corina Tarcău, SC Magenta, koju zastupa stečajni upravitelj Pareto Grup IPURL, SC Crisco SRL, koji zastupa posebni sudski upravitelj CII Renata Moldovan, SC Crisco SRL, koji zastupa posebni upravitelj Cristian Tarcău

Prethodna pitanja

Treba li članak 2. točku (b) Direktive 93/13/EEZ (1), kada je riječ o definiciji pojma „potrošača”, tumačiti tako da u tu definiciju ulaze ili naprotiv da su iz nje isključene fizičke osobe koje su u svojstvu jamaca potpisale dodatne akte i akcesorne ugovore (ugovore o jamstvu, ugovore o osiguranju nekretninom) ugovoru o kreditu koji je sklopilo trgovačko društvo za obavljanje svoje djelatnosti pri čemu te fizičke osobe nemaju nikakve veze s djelatnošću trgovačkog društva i djelovale su u cilju koji izlazi iz okvira njihovog obrta, poduzeća i profesije?

Treba li članak 1. stavak 1. Direktive 93/13/EEZ tumačiti tako da u područje primjene te direktive ulaze samo ugovori sklopljeni između trgovaca i potrošača čiji je predmet prodaja robe ili usluga ili u područje primjene navedene direktive ulaze i popratni ugovori (ugovor o osiguranju, ugovor o jamstvu) ugovoru o kreditu čiji je korisnik trgovačko društvo, koji su sklopljeni s fizičkim osobama koje nemaju nikakve veze s djelatnošću trgovačkog društva i djelovale su u cilju koji izlazi iz okvira njihovog obrta, poduzeća i profesije?

(1) Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/15

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. veljače 2015. uputio Grondwettelijk Hof (Belgija) – Paul Vervloet i dr., Organisme voor de financiering van pensioenen Ogeo Fund, Gemeente Schaarbeek, Frédéric Ensch Famenne protiv Ministerraad, intervenijenti: Arcofin CVBA i dr.

(Predmet C-76/15)

(2015/C 171/17)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Grondwettelijk Hof

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Paul Vervloet, Marc De Witt, Edgard Timperman, Godelieve Van Braekel, Patrick Beckx, Marc De Schryver, Guy Deneire, Steve Van Hoof, Organisme voor de financiering van pensioenen Ogeo Fund, Gemeente Schaarbeek, Frédéric Ensch Famenne

Tuženik: Ministerraad

Intervenijenti: Arcofin CVBA, Arcopar CVBA, Arcoplus CVBA

Prethodna pitanja

Treba li članke 2. i 3. Direktive 94/19/EZ (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 1994. o sustavima osiguranja depozita, po potrebi u vezi s člancima 20. i 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2) i općim načelom jednakosti, tumačiti tako da

a)	državama članicama nalažu obvezu da za udjele u odobrenim zadrugama koje djeluju u financijskom sektoru jamče na isti način kao za depozite?

b)	se protive tome da država članica jedinici koja je djelomično ovlaštena za osiguranje depozita navedenih u ovoj direktivi izda nalog da do iznosa od 1 00 000 eura jamči i za vrijednost udjela fizičkih osoba koje su udjelničari u odobrenoj zadruzi koja djeluje u financijskom sektoru?

Je li Odluka Europske komisije od 3. srpnja 2014. (3)„o državnoj pomoći SA.33927 (12/C) (ex 11/NN) koju je provela Belgija – Sustav osiguranja za zaštitu udjela fizičkih osoba udjelničara u financijskim zadrugama” spojiva s člancima 107. i 296. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u dijelu u kojem se njome sustav osiguranja koji je predmet te odluke kvalificira kao nova državna potpora?

Treba li – u slučaju negativnog odgovora na drugo pitanje – članak 107. Ugovora o funkcioniranju Europske unije tumačiti tako da je sustav osiguranja koje se dodjeljuje fizičkim osobama udjelničarima u odobrenoj zadruzi koja djeluje u financijskom sektoru u smislu članka 36/24 stavka 1. podstavka 1. točke 3. Zakona od 22. veljače 1998. o utvrđivanju temeljnog statuta Belgijske nacionalne banke nova državna potpora koja mora biti prijavljena Europskoj komisiji?

Je li – u slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje – ista odluka Europske komisije spojiva s člankom 108. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije ako ga se tumači tako da se u njemu polazi od toga da je državna potpora o kojoj je riječ donesena prije 3. ožujka 2011. ili 1. travnja 2011. ili da je provedena na jedan od ta dva datuma ili obrnuto ako se tumači tako da se u njemu polazi od toga da je navedena državna potpora provedena na neki kasniji datum?

Treba li članak 108. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije tumačiti tako da zabranjuje državi članici da usvoji mjeru poput one koja je sadržana u članku 36/24 stavku 1. točki 3. Zakona od 22. veljače 1998. o utvrđivanju temeljnog statuta Belgijske nacionalne banke ako se tom mjerom provodi državna potpora ili ako je riječ o mjeri koja je državna potpora koja je već provedena, ali još nije prijavljena Europskoj komisiji?

Treba li članak 108. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije tumačiti tako da zabranjuje državi članici da bez prethodne prijave Europskoj komisiji usvoji mjeru poput one koja je sadržana u članku 36/24 stavku 1. točki 3. Zakona od 22. veljače 1998. o utvrđivanju temeljnog statuta Belgijske nacionalne banke ako je ta mjera državna potpora koja još nije provedena?

(1) SL L 135, str. 5. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 12., str. 33.).

(2) SL 2000, C 364, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 104.)

(3) Odluka Komisije 2014/686/EU od 3. srpnja 2014. o državnoj pomoći SA.33927 (12/C) (ex 11/NN) koju je provela Belgija – Sustav osiguranja za zaštitu udjela fizičkih osoba udjelničara u financijskim zadrugama (priopćeno pod brojem dokumenta C[2014] 1021) (SL L 284, str. 53.) .

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/16

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. veljače 2015. uputio Oberlandesgericht Düsseldorf (Njemačka) – Colena AG protiv Deiters GmbH

(Predmet C-78/15)

(2015/C 171/18)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberlandesgericht Düsseldorf

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Colena AG

Tuženik: Deiters GmbH

Prethodna pitanja

Je li kod kontaktnih leća u boji bez dioptrije koje se sastoje od kopolimera i vode (hidrogel) riječ o „kozmetičkom proizvodu” („tvari” i/ili „smjesi”) u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) Uredbe (EZ) br. 1223/2009 (1) koji je u smislu tog propisa namijenjen dodiru s vanjskim dijelovima ljudskog tijela?

Može li područje primjene Uredbe (EZ) br. 1223/2009 biti otvoreno i za slučaj kada prosječni potrošač koji je prosječno obaviješten, razumno pažljiv i oprezan percipira proizvod koji ne ispunjava pretpostavke članka 2. stavka 1. točke (a) Uredbe prema pretežitoj namjeni kao kozmetički proizvod, kao i za slučaj kada se, primjerice na ambalaži nalaze navodi poput „Cosmetic eye accessories are governed by the EU Cosmetics Directive” ili „Colour eye accessories are governed by the EU Cosmetics Directive”?

(1) Uredba (EZ) br. 1223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o kozmetičkim proizvodima (SL L 342, str. 59.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 27., str. 152.).

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/17

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. veljače 2015. uputio Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska) – Sprengen/Pakweg Douane BV protiv Staatssecretaris van Financiën

(Predmet C-97/15)

(2015/C 171/19)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Sprengen/Pakweg Douane BV

Tuženik: Staatssecretaris van Financiën

Prethodna pitanja

Treba li zadnji stavak napomene 5(C) uz Poglavlje 84. KN-a – uzimajući u obzir po potrebi Priloge A i B Sporazumu o informacijskim tehnologijama – tumačiti tako da uređaje poput screenplays koji su u ovoj presudi opisani kao „jedinice tvrdih diskova” treba razvrstati pod podbroj 8471 70 50 KN-a iako imaju značajke i obilježja koja im omogućuju da multimedijalne datoteke, koje su spremljene na tvrdim diskovima, nakon njihovog pretvaranja u analogne signale reproduciraju na televizijskom uređaju ili video monitoru?

2.	U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje: treba li tarifni broj 8521 KN-a tumačiti tako da uređaje poput screenplays treba razvrstati pod taj tarifni broj čak i onda kada funkcija reprodukcije video zapisa nije njihova jedina, ali jest njihova glavna funkcija?

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/17

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. veljače 2015. uputio Juzgado de lo Social no 33 de Barcelona (Španjolska) – María Begoña Espadas Recio protiv Servicio Público de Empleo Estatal (SPEE)

(Predmet C-98/15)

(2015/C 171/20)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Juzgado de lo Social no 33 de Barcelona

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: María Begoña Espadas Recio

Tuženik: Servicio Público de Empleo Estatal (SPEE)

Prethodna pitanja

Treba li članak 4. Okvirnog sporazuma o radu s nepunim vremenom priloženog Direktivi 97/81/EZ (1) o Okvirnom sporazumu o radu s nepunim radnim vremenom, oslanjajući se na doktrinu ustanovljenu u presudi Suda od 10. lipnja 2010. (Bruno-Pettini, C-395/08), tumačiti tako da se primjenjuje na doprinosnu naknadnu za nezaposlenost kakva je ustanovljena u članku 210. španjolskog Općeg zakona o socijalnoj sigurnosti (Ley General de Seguridad Social), koja se financira doprinosima koje uplaćuju radnik i poslodavci koji ga zapošljavaju ovisno o stažu osiguranja tijekom šest godina koje su prethodile nastanku pravne situacije nezaposlenosti?

U slučaju potvrdnog odgovora na prethodno pitanje, treba li članak 4. Okvirnog sporazuma o radu s nepunim radnim vremenom priloženog Direktivi 97/81/EZ o Okvirnom sporazumu o radu s nepunim radnim vremenom, na podlozi doktrine uspostavljene u presudi Suda od 10. lipnja 2010. (Bruno-Pettini), tumačiti tako da mu se protivi nacionalno pravno pravilo poput članka 3. stavka 4. Kraljevskog dekreta (Real Decreto) 625/85 od 2. travnja 1985. (Uredba o naknadama za nezaposlenost (Reglamento de prestaciones por desempleo)), na koje upućuje četvrto pravilo u stavku 1. sedme dodatne odredbe Općeg zakona o socijalnoj sigurnosti, koje u slučajevima „vertikalnog” rada s nepunim radnim vremenom (rad tijekom samo tri dana u tjednu) isključuje iz izračuna trajanja naknade za nezaposlenost dane kada se nije radilo, iako su za njih uplaćeni doprinosi, što za posljedicu ima kraće trajanje priznatog prava na naknadu?

Treba li zabranu izravne ili neizravne diskriminacije na temelju spola koja je utvrđena u članku 4. Direktive 79/7 (2) tumačiti tako da zabranjuje ili da joj se protivi nacionalno pravno pravilo poput članka 3. stavka 3. Kraljevskog dekreta (Real Decreto) 625/85 od 2. travnja 1985. (Uredba o naknadama za nezaposlenost (Reglamento de prestaciones por desempleo)) koje u slučajevima „vertikalnog” rada s nepunim radnim vremenom (rad tijekom samo tri dana u tjednu) iz izračuna dana za koje su uplaćeni doprinosi isključuje dane u kojima se nije radilo, uz posljedično kraće trajanje prava na naknadu za nezaposlenost?

(1) (SL L 14, str. 9.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 131.)

(2) Direktiva Vijeća 79/7/EEZ od 19. prosinca 1978. o postupnoj provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima socijalne sigurnosti (SL L6, str. 24.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 7.)

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/18

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. veljače 2015. uputio Tribunal Supremo (Sala de lo Civil) (Španjolska) – Christian Liffers protiv Producciones Mandarina, S.L. i Gestevisión Telecinco, S.A.

(Predmet C-99/15)

(2015/C 171/21)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Supremo (Sala de lo Civil)

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Christian Liffers

Druge stranke u postupku: Producciones Mandarina, S.L. i Gestevisión Telecinco, S.A.

Prethodno pitanje

Može li se članak 13. stavak 1. Direktive 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1) od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva tumačiti tako da osoba oštećena povredom intelektualnog vlasništva koja zahtijeva naknadu imovinske štete izračunate na osnovi iznosa tantijema ili naknada koje bi joj počinitelj povrede platio da je zatražio odobrenje za korištenje predmetnog prava intelektualnog vlasništva ne može povrh toga zahtijevati i naknadu nanesene neimovinske štete?

(1) (SL L 157, str. 45.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 74.)

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/19

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. ožujka 2015. uputio Fővárosi Ítélőtábla (Mađarska) – Gazdasági Versenyhivatal protiv Siemens Aktiengesellschaft Österreich

(Predmet C-102/15)

(2015/C 171/22)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Fővárosi Ítélőtábla

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Gazdasági Versenyhivatal

Tuženik: Siemens Aktiengesellschaft Österreich

Prethodno pitanje

Smatra li se tužbom „u stvarima koje se odnose na kvazidelikte”, u skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe Vijeća (EZ) no 44/2001 (1) od 22. prosinca 2000., zahtjev koji proizlazi iz povrata novčane kazne izrečene u postupku za zaštitu tržišnog natjecanja, koju je platila stranka sa sjedištem u drugoj državi članici, nakon čega joj je odobren povrat kasnije proglašen neosnovanim, koji je tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja podnijelo protiv spomenute stranke radi vraćanja kamata koje joj je ono bilo platilo u skladu s propisima o povratu?

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2001, L 12, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.)

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/19

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. ožujka 2015. uputio Cour d'appel de Pau (Francuska) – Association des Utilisateurs et Distributeurs de l'AgroChimie Européenne (Audace), Phyteron 2000 SAS, Association des éleveurs solidaires, Cruzalebes EARL, Des deux rivières EARL, Mounacq EARL protiv GAEC Reconnu La Vinardière, Ministère public

(Predmet C-114/15)

(2015/C 171/23)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour d'appel de Pau

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Association des Utilisateurs et Distributeurs de l'AgroChimie Européenne (Audace), Phyteron 2000 SAS, Association des éleveurs solidaires, Cruzalebes EARL, Des deux rivières EARL, Mounacq EARL

Tuženici: GAEC Reconnu La Vinardière, Ministère public

Prethodna pitanja

Je li nacionalni propis, koji mogućnost paralelnog uvoza veterinarsko-medicinskih proizvoda ograničava isključivo na distributere na veliko koji imaju odobrenje predviđeno člankom 65. Direktive 2001/82/EZ (1) i tako iz nje isključuje distributere na malo i uzgajivače, u skladu s člancima 34. do 36. UFEU-a?

Podrazumijevaju li odredbe članka 65. Direktive 2001/82/EZ i članka 16. Direktive o uslugama 2006/123/EZ (2) da država članica ima pravo ne priznati odobrenja za distribuciju na veliko veterinarsko-medicinskih proizvoda koja svojim državljanima izdaju nadležna tijela drugih država članica i zahtijevati da oni osim toga posjeduju odobrenje za distribuciju na veliko koje su izdala njezina nacionalna nadležna tijela kako bi imali pravo zatražiti i koristiti odobrenje za paralelni uvoz veterinarsko-medicinskih proizvoda u toj državi članici?

Je li nacionalni propis, koji paralelne uvoznike veterinarsko-medicinskih proizvoda izjednačava s imateljima odobrenja za korištenje, što se ne zahtjeva izmijenjenom Direktivom 2001/82/EZ o zakoniku Zajednice o veterinarsko-medicinskim proizvodima, i koji im, posljedično, nameće obvezu da na području predmetne države članice imaju poslovni nastan i da ispune sve uvjete farmakovigilancije predviđene člancima 72. do 79. navedene direktive, u skladu s člancima 34., 36. i 56. UFEU-a i člankom 16. Direktive o uslugama 2006/123/EZ?

(1) Direktiva 2001/82/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o veterinarsko-medicinskim proizvodima (SL L 311, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 30., str. 76.)

(2) Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, str. 36.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 47., str. 160.)

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/20

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. ožujka 2015. uputio Court of Appeal (England & Wales) (Civil Division) (Ujedinjena kraljevina) – Secretary of State for the Home Department protiv NA

(Predmet C-115/15)

(2015/C 171/24)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

Court of Appeal (England & Wales) (Civil Division)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Secretary of State for the Home Department

Tuženik: NA

Prethodna pitanja

Treba li državljanin treće zemlje koji je bivši bračni drug građanina Unije za potrebe zadržavanja prava boravka na temelju članka 13. stavka 2. Direktive 2004/38/EZ (1) biti sposoban dokazati da je njegov bivši bračni drug u trenutku njihovog razvoda ostvarivao prava iz Ugovora u državi članici domaćinu?

Ima li građanin Unije na temelju prava Unije pravo boravka u državi članici domaćinu na temelju članaka 20. i 21. UFEU-a ako je jedina država Unije u kojoj građanin ima pravo boravka država članica njegovog državljanstva, ali je nadležni sud utvrdio da bi udaljavanje građanina iz države članice domaćina u državu članicu njegovog državljanstva povrijedilo prava koja on ima na temelju članka 8. EKLJP-a ili članka 7. Povelje Europske unije o temeljnim pravima?

3.	Ako je građanin Unije o kojem je riječ u drugom pitanju dijete, ima li roditelj koji sam skrbi o djetetu izvedeno pravo boravka u državi članici domaćinu ako bi dijete trebalo slijediti roditelja prilikom njegovog udaljavanja iz države članice domaćina?

Ima li dijete pravo boravka u državi članici domaćinu na temelju članka 12. Uredbe (EEZ) br. 1612/68/EEZ (2) (sada članak 10. Uredbe br. 492/2011/EU (3)) ako je roditelj djeteta koji je građanin Unije i koji je bio zaposlen u državi članici domaćinu, prestao boraviti u državi članici domaćinu prije nego što je dijete započelo školovanje u toj državi?

(1) Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (SL L 158, str. 77.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 42.)

(2) Uredba Vijeća (EEZ) br. 1612/68 od 15. listopada 1968. o slobodi kretanja radnika u Zajednici (SL L 257, str. 2.)

(3) Uredba (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji (SL L 141, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 264.).

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/21

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. ožujka 2015. uputio Tribunal Superior de Justicia de la Comunidad Autónoma del País Vasco (Španjolska) – Confederación Sindical ELA i Juan Manuel Martínez Sánchez protiv Aquarbe S.A.U. i Consorcio de Aguas de Busturialdea

(Predmet C-118/15)

(2015/C 171/25)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Superior de Justicia de la Comunidad Autónoma del País Vasco

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Confederación Sindical ELA i Juan Manuel Martínez Sánchez

Tuženici: Aquarbe S.A.U. i Consorcio de Aguas de Busturialdea

Prethodno pitanje

Protivi li se članku 1. stavku 1. podstavku (b) Direktive Vijeća 2001/23/EZ (1) od 12. ožujka 2011., u vezi s njezinim člankom 4. stavkom 1., tumačenje španjolskih propisa kojima se provodi ta direktiva, a prema kojem ne postoji obveza subrogacije kada javno poduzeće koje pruža uslugu svojstvenu svojoj djelatnosti, a za što su mu potrebna značajna materijalna sredstva i što je prethodno činilo putem ugovora u kojem je obvezalo ugovaratelja da koristi vlastita materijalna sredstva, odluči ne produljiti ugovor nego izravno preuzeti njegovo izvršenje, koristeći se vlastitim osobljem i isključujući ono koje je koristio ugovaratelj, tako da se usluga nastavlja pružati bez drugih izmjena osim one koja proizlazi iz činjenice da djelatnost izvode drugi radnici, zaposleni kod drugog poslodavca?

(1) Direktiva Vijeća 2001/23/EZ od 12. ožujka 2001. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na zaštitu prava zaposlenika kod prijenosa poduzeća, pogona ili dijelova poduzeća ili pogona (SL L 82, str. 16) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 151.)

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/22

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. ožujka 2015. uputio Korkein hallinto-oikeus (Finska) – C.

(Predmet C-122/15)

(2015/C 171/26)

Jezik postupka: finski

Sud koji je uputio zahtjev

Korkein hallinto-oikeus

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: C.

Druga stranka u postupku: Veronsaajien oikeudenvalvontayksikkö

Prethodna pitanja

Treba li odredbe članka 3. stavka 1. točke (c) Direktive 2000/78/EEZ (1) tumačiti tako da nacionalni propis, kao što je članak 124. stavci 1. i 4. finskog Zakona o porezu na dohodak koji se odnose na dodatni porez na primitke od starosne mirovine, ulazi u područje primjene prava Unije pa da je u predmetnom slučaju primjenjiva odredba o zabrani diskriminacije na temelju dobi sadržana u članku 21. stavku 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima?

Drugo i treće pitanje upućuju se samo ako Sud u odgovoru na prvo pitanje utvrdi da predmet ulazi u područje primjene prava Unije:

Ako je odgovor na prvo pitanje potvrdan, treba li odredbe članka 2. stavka 1. i članka 2. stavka 2. točke (a) ili (b) Direktive 2000/78/EZ kao i članak 21. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima tumačiti tako se one protive nacionalnom propisu, kao što je članak 124. stavci 1. i 4. Zakona o porezu na dohodak, koji se odnosi na dodatni porez na primitke od starosnih mirovina, a na temelju kojeg se primici od starosnih mirovina fizičke osobe čije je plaćanje barem neizravno vezano za dob u određenim situacijama oporezuju porezom na dohodak višim od onoga koji bi se plaćao za dohodak od rada iste visine?

Ako se gore navedene odredbe Direktive 2000/78/EZ i Povelje Europske unije o temeljnim pravima protive nacionalnom propisu kao što je onaj o dodatnom porezu na primitke od starosnih mirovina, treba li članak 6. stavak 1. Direktive tumačiti tako da se nacionalni propis kao što je propis o dodatnom porezu ipak može smatrati objektivno i razumno opravdanim njegovim ciljem, u smislu te odredbe, osobito legitimnim ciljem koji se odnosi na politiku zapošljavanja, tržište rada i profesionalno osposobljavanje s obzirom na to da je cilj naveden u pripremnim materijalima finskog Zakona o porezu na dohodak taj da se predmetnim dodatnim porezom oporezuje financijski prihod korisnika starosne mirovine koji imaju sposobnost plaćanja poreza, da se smanje razlike u stupnju oporezivanja između starosnih mirovina i plaća te da se starije osobe potaknu da nastave obavljati svoju profesionalnu djelatnost?

(1) Direktiva Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (SL L 303, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 69.)

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/22

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. ožujka 2015. uputio Administrativen sad Sofija-grad (Bugarska) – H. M. protiv Agentsia za darzhavna finansova inspektsia (ADFI)

(Predmet C-129/15)

(2015/C 171/27)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Administrativen sad Sofija-grad

Stranke glavnog postupka

Žalitelj u kasacijskom postupku: H. M.

Druga stranka u kasacijskom postupku: Agentsia za darzhavna finansova inspektsia (ADFI)

Prethodna pitanja

Treba li članak 1. stavak 9. Direktive 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (1) tumačiti tako da je tijelo/trgovačko društvo „tijelo kojim se upravlja na temelju javnog prava” samo zbog toga što više od 30 % njegovih prihoda iz njegove djelatnosti u prethodnoj godini proizlazi iz medicinskih djelatnosti koje je platila Natsionalna zdravnoosiguritelna kasa (nacionalni zavod za zdravstveno osiguranje), a koje su izvršene u uvjetima stvarnog tržišnog natjecanja s drugim zdravstvenim ustanovama?

2.	Treba li članak 1. stavak 9. Direktive 2004/18 tumačiti tako da se pružanje medicinskih usluga u uvjetima stvarnog tržišnog natjecanja od strane privatnih trgovačkih društava koja su osnovana radi ostvarivanja dobiti može smatrati „zadovoljavanjem potreba u općem javnom interesu”?

Treba li članak 1. stavak 9. Direktive 2004/18 tumačiti tako da mu je protivan se protivi članak 1. točka 21. Dopalnitelni razporedbi (dodatnih odredbi) Zakon za obshtestvenite porachki (Zakona o ugovorima o javnoj nabavi) prema kojem je za kvalifikaciju tijela kao tijela kojim se upravlja na temelju javnog prava dovoljno da postoji jedna od pretpostavki koje odgovaraju kumulativnim pretpostavkama utvrđenima u Direktivi?

(1) SL L 134, str. 114. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 1., str. 156.).

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/24

Presuda Općeg suda od 9. ožujka 2015. – Deutsche Börse protiv Komisije

(Predmet T-175/12) (1)

((„Tržišno natjecanje - Koncentracije - Sektor financijskih instrumenata - Europsko tržište izvedenica - Odluka kojom se koncentracija proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem - Ocjena učinaka koncentracije na tržišno natjecanje - Povećanje učinkovitosti - Obveze”))

(2015/C 171/28)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Deutsche Börse AG (Frankfurt na Majni, Njemačka) (zastupnici: C. Zschocke, J. Beninca i T. Schwarze, odvjetnici)

Tuženik: Komisija (zastupnici: T. Christoforou, V. Bottka, N. Khan i B. Mongin, agenti)

Intervenijent u potporu tuženiku: Icap Securities Ltd (London, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: C. T. Riis-Madsen, odvjetnik, i S. Stephanou, solicitor)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke Komisije C (2012) 440 od 1. veljače 2012. o proglašavanju koncentracije nespojivom sa zajedničkim tržištem i Sporazumom o EGP-u (predmet COMP/M.6166 – Deutsche Börse/NYSE Euronext).

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Deutsche Börse AG snosi vlastite troškove te troškove Europske komisije i Icap Securities Ltd.

(1) SL C 174, 6.6.2012.

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/24

Rješenje Općeg suda od 17. ožujka 2015. – Mammoet Salvage protiv Komisije

(Predmet T-234/14) (1)

((„Tužba zbog propusta i za naknadu štete - Ugovorna odgovornost - Izvanugovorna odgovornost - Prigovor nedopuštenosti - Osmi Europski razvojni fond - Radovi uklanjanja 74 olupine brodova u zaljevu Nouadhibou - Jamstvo Komisije za financiranje ugovora između tužitelja i Mauritanije - Izvršenje ugovora - Odgoda datuma prestanka obveza plaćanja Unije na temelju ugovora - Tužba koja je djelomično očito nedopuštena a djelomično očito pravno neosnovana”))

(2015/C 171/29)

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Tužitelj: Mammoet Salvage BV (Rotterdam, Nizozemska) (zastupnici: P. Kuypers i A. Schadd, odvjetnici avocats)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: P. Van Nuffel i S. Bartelt, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 265. UFEU-a radi utvrđenja da se Komisija nezakonito suzdržala od postupanja po zahtjevu tužitelja za produljenje roka obveze plaćanja Unije na temelju ugovora o radovima uklanjanja 74 olupine brodova u zaljevu Nouadhibou (Mauritanija), sklopljenog između tužitelja i Islamske Republike Mauritanije i za koje financijsko jamstvo daje Komisija u okviru osmog Europskog razvojnog fonda, a podredno, zahtjev da se Komisiji naloži da, na ime ugovorne odgovornosti Unije, tužitelju plati račune izdane na temelju gore navedenog ugovora, i, još podrednije, zahtjev za priznanje izvanugovorne odgovornosti Unije.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Mammoetu Salvageu nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 184, 16. 6. 2014.

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/25

Tužba podnesena 17. veljače 2015. – European Dynamics Luxembourg i Evropaïki Dynamiki protiv Komisije

(Predmet T-74/15)

(2015/C 171/30)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: European Dynamics Luxembourg SA (Luxembourg, Luksemburg), Evropaïki Dynamiki – Proigmena Systimata Tilepikoinonion Pliroforikis kai Tilematikis AE (Atena, Grčka) (zastupnici: I. Ampazis i M. Sfyri, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

poništi Odluku Komisije (ESTAT/G0/MHF/Gl/MH/nf D (2014) 8. prosinca 2014.), priopćenu tužiteljima u obliku privitka Obrascu o dodatnim informacijama kupcu DESIS III-000455-6000494078-REQ-O1-CINF-03 od 9. prosinca 2014. kojom je odbijena njihova ponuda u vezi sa zahtjevom za pružanje usluga br. DESIS III-000455-6000494078-REQ-01 u kontekstu Okvirnog ugovora ESP DESIS III grupa br. 4,

—

poništi Odluku Komisije priopćenu tužiteljima u obliku privitka Obrascu o dodatnim informacijama kupcu DESIS 111-000485-6000494078- REQ-01-CINF-02 od 12. prosinca 2014. kojom je odbijena njihova ponuda u vezi sa zahtjevom za pružanje usluga br. DESIS III-000485-6000494078-REQ-0l u kontekstu Okvirnog ugovora ESP-DESIS III grupa br. 4,

—	naloži Komisiji da tužiteljima naknadi štetu za propuštenu priliku u predmetu DESIS III-000485-6000494078-REQ-OI-CINF-02 u iznosu od 12 000,00 eura uvećanom za kamate,

—	naloži Komisiji snošenje odvjetničkih i ostalih troškova tužiteljâ u vezi s ovom tužbom čak i ako bude odbijena.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi tužitelji ističu dva tužbena razloga.

Kao prvo, tužitelji tvrde da je Komisija povrijedila obvezu obrazlaganja prilikom procjene njihovih ponuda u vezi sa zahtjevima za pružanje usluga DESIS III-000455-6000494078-REQ-01 i DESIS III-000485-6000494078-REQ-01.

Kao drugo, tužitelji tvrde da je Komisija počinila nekoliko očitih pogrešaka prilikom procjene njihove ponude u vezi sa zahtjevom za pružanje usluga DESIS 111-000485-6000494078-REQ-01.

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/26

Tužba podnesena 25. veljače 2015. – Uganda Commercial Impex protiv Vijeća

(Predmet T-107/15)

(2015/C 171/31)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Uganda Commercial Impex Ltd (Kampala, Uganda) (zastupnici: S. Zaiwalla, P. Reddy, K. Mittal i Z. Burbeza, Solicitors, i R. Blakeley, Barrister)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Provedbenu odluku Vijeća 2014/862/ZVSP (1) i Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 1275/2014 (2) u dijelu u kojem se odnose na tužitelja (uključujući uvrštenje tužitelja na popis u točki (b) 9. Priloga odluci 2014/862/ZVSP)

—	proglasi, ako je potrebno, članak 9. stavak 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1183/2005 od 18. srpnja 2005. (kako je izmijenjena) neprimjenjivim na tužitelja; i

—	naloži Vijeću snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog temelji se na tome da Vijeće nije provelo nikakvu ili nijednu odgovarajuću neovisnu procjenu uvrštenja tužitelja na popis, što je bilo dužno napraviti, i da je počinilo pogrešku koja se tiče prava kad je slijedilo odluku Odbora UN-a za sankcije a da nije provelo nikakvu neovisnu procjenu na području Unije.

Drugi tužbeni razlog temelji se na tome da je Vijeće počinilo očitu pogrešku u procjeni i/ili je uvrštenje na popis tužitelja nezakonito jer kriteriji uvrštenja nisu ispunjeni u tužiteljevom slučaju. Posebno, ne postoji osnova na temelju koje bi se utvrdilo da je tužitelj prekršio embargo na oružje i Vijeće ne može dokazati i/ili nije dokazalo nijedan relevantni element naveden u obrazloženju.

Treći tužbeni razlog temelji se na tome da je Vijeće povrijedilo tužiteljeva postupovna prava, osobito njegova prava na obranu i pravo na djelotvornu sudsku zaštitu, inter alia time što je propustilo pružiti tužitelju elemente na temelju kojih je bio uvršten na popis prije donošenja Provedbene uredbe 2014/862/ZVSP i Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 1275/2014, i time što nije navelo odgovarajuće obrazloženje.

4.	Četvrti tužbeni razlog temelji se na tome da uvrštenje tužitelja na popis u svakom slučaju predstavlja povredu njegovih temeljnih prava i načela proporcionalnosti.

(1) Provedbena Odluka Vijeća 2014/862/ZVSP od 1. prosinca 2014. o provedbi Odluke 2010/788/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Demokratske Republike Konga (SL L 346, str. 36.)

(2) Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 1275/2014 od 1. prosinca 2014. o provedbi članka 9. stavaka 1. i 4. Uredbe (EZ) br. 1183/2005 o uvođenju određenih posebnih mjera ograničavanja usmjerenih protiv osoba koje krše embargo na oružje u odnosu na Demokratsku Republiku Kongo (SL L 346, str. 3.)

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/27

Tužba podnesena 2. ožujka 2015. – Helenska Republika protiv Komisije

(Predmet T-112/15)

(2015/C 171/32)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Helenska Republika (zastupnici: I.-K. Chalkias, G. Kanellopoulos, E. Leftheriotou i A.-E. Vasilopoulou, agenti)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Provedbenu odluku Komisije od 19. prosinca 2014. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice u okviru Komponente za jamstva Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP), u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) [priopćeno pod brojem dokumenta C(2014) 10135] (SL L 369, str. 71.), u dijelu u kojem se iz financiranje Europske unije isključuju izdaci učinjeni u sektoru potpora po površini u godini podnošenja zahtjeva 2008., u visini: (a) 10 % ukupnog iznosa izdataka za potpore pašnjacima, (b) 5 % ukupnog iznosa izdataka za dodatne proizvodno vezane potpore i (c) 5 % ukupnog iznosa izdataka za ruralni razvoj.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi tužitelj iznosi sljedeće tužbene razloge.

U pogledu ispravka od 10 % za površine pod pašnjacima:

—	prvim tužbenim razlogom ističe se pogrešna primjena i tumačenje odredbe članka 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 796/2004 (1) od 21. travnja 2004. glede definicije pašnjaka, nedostatak u obrazloženju i povreda načela proporcionalnosti.

U pogledu ispravka od 5 % za dodatne proizvodno vezane potpore povezane s površinom i za mjere ruralnog razvoja:

—	drugim tužbenim razlogom ističe se da je financijski ispravak od 5 % za dodatne proizvodno vezane potpore povezane s površinom utvrđen na temelju činjenične pogreške, s nedostatnim obrazloženjem i kršeći načelo proporcionalnosti;

—

trećim tužbenim razlogom tužitelj navodi da je financijski ispravak od 5 % predviđen za potpore iz drugog stupa određen neopravdano te da je procjena koju je u tom pogledu izvršila Komisija u svakom slučaju rezultat činjenične pogreške i očito neproporcionalna u odnosu na rizik koji je ona predvidjela u pogledu mjera iz drugog stupa. Konkretno kada je riječ o mjeri 214. iz Programa ruralnog razvoja, navodi se da je ispravak djelomično utvrđen drugi put uzastopno za isti predmet, pa je iz tog razloga nezakonit te ga treba proglasiti ništavim.

(1) Uredba Komisije (EZ) br. 796/2004 od 21. travnja 2004. o detaljnim pravilima za provedbu višestruke sukladnosti, modulacije i integriranog administrativnog i kontrolnog sustava predviđenih Uredbom Vijeća (EZ) br. 1782/2003 o zajedničkim pravilima za programe izravne potpore u sklopu zajedničke poljoprivredne politike i o uvođenju određenih programa potpore poljoprivrednicima (SL L 141, str. 18.)

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/28

Tužba podnesena 4. ožujka 2015. – Estonija protiv Komisije

(Predmet T-117/15)

(2015/C 171/33)

Jezik postupka: estonski

Stranke

Tužitelj: Republika Estonija (zastupnik: Kristi Kraavi-Käerdi)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku sadržanu u dopisu Europske komisije od 22. prosinca 2014. (Ares[2014]4324235) kojom je Komisija odbila izmijeniti Odluku Komisije 2006/776/EZ o iznosima koji će se naplaćivati za neuklonjene prekomjerne količine šećera (1),

—	Komisiji naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog: pobijana odluka protivna je Prilogu IV. poglavlju 4. točki 2. Akta o pristupanju (2) u vezi s člankom 58. Akta o pristupanju.

—

Iz presude Suda Pimix (C-146/11, EU:C:2012:450) nesumnjivo proizlazi da je Odluka Komisije 2006/776 već od njezinog donošenja protivna navedenim odredbama Akta o pristupanju i da ju je Komisija trebala izmijeniti. Budući da je Komisija pobijanom odlukom odbila izmijeniti Odluku 2006/776, i pobijana odluka protivna je navedenim odredbama Akta o pristupanju.

Drugi tužbeni razlog: povreda načela dobre uprave

—

Prema načelu dobre uprave, Komisija podliježe obvezi da pravne akte primjenjuje u skladu s tumačenjem Suda Europske unije. S obzirom na to da Komisija Odluku 2006/776 nije uskladila s europskim pravom na osnovi presuda Općeg suda Češka Republika/Komisija (T-248/07, Zb., EU:T:2012:170) i Republika Litva/Komisija (T-262/07, Zb., EU:T:2012:171) te presude Suda Pimix (C-146/11, EU:C:2012:450), povrijedila je načelo dobre uprave.

Četvrti tužbeni razlog: povreda načela proporcionalnosti

—

Pobijana odluka i Odluka 2006/776 protivne su načelu proporcionalnosti jer se Estonija u odnosu na pojedinca ne smije pozivati na Uredbu (EZ) br. 60/2004 (3) i jer su obveze koje Estonija ima prema tim presudama ograničene na plaćanja u proračun Unije i ne omogućuju postizanje cilja koji se ostvaruje sustavom uklanjanja prekomjernih količina šećera.

Četvrti tužbeni razlog: Komisijina Glavna uprava za poljoprivredu i ruralni razvoj nije bila ovlaštena donijeti pobijanu odluku.

—	Odluku o tome mora li Odluka Komisije 2006/776 biti izmijenjena trebao je donijeti kolegij povjerenika. Riječ je o načelnoj odluci koja se ne smije delegirati.

(1) Odluka 2006/776/EZ Komisije od 13. studenoga 2006. o iznosima koji će se naplaćivati za neuklonjene prekomjerne količine šećera (SL L 314, str. 35.).

(2) Akt o uvjetima pristupanja Europskoj uniji Češke Republike, Republike Estonije, Republike Cipra, Republike Latvije, Republike Litve, Republike Mađarske, Republike Malte, Republike Poljske, Republike Slovenije i Slovačke Republike Europskoj uniji i prilagodbama Ugovorâ na kojima se temelji Europska unija (SL 2003, L 236, str. 33.).

(3) Uredba Komisije (EZ) br. 60/2004 od 14. siječnja 2004. o utvrđivanju prijelaznih mjera u sektoru šećera zbog pristupanja Češke, Estonije, Cipra, Latvije, Litve, Mađarske, Malte, Poljske, Slovenije i Slovačke (SL L 9, str. 8.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 26., str. 166.).

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/29

Tužba podnesena 16. ožujka 2015. – Unicorn protiv OHIM-a – Mercilink Equipment Leasing (UNICORN-čerpací stanice)

(Predmet T-123/15)

(2015/C 171/34)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Unicorn a.s. (Prag, Češka Republika) (zastupnik: L. Lorenc, lawyer)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Mercilink Equipment Leasing Ltd (Limassol, Cipar)

Podaci o postupku pred OHIM-om

Podnositelj prijave: druga stranka pred žalbenim vijećem

Sporni žig u pitanju: verbalni žig Zajednice ‘UNICORN-čerpací’ – Žig Zajednice br. 1 1 0 14 685

Postupak pred OHIM-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća OHIM-a od 13. siječnja2015. u predmetu R 153/2014-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži OHIM-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—	OHIM nije pravilno uzeo u obzir dokaze koje je dostavio tužitelj;

—	OHIM je nepravilno ispitao dobar ugled ranijih žigova.

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/30

Tužba podnesena 18. ožujka 2015. – Unicorn protiv OHIM-a – Mercilink Equipment Leasing (UNICORN)

(Predmet T-124/15)

(2015/C 171/35)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Unicorn a.s. (Prag, Češka Republika) (zastupnik: L. Lorenc, lawyer)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Mercilink Equipment Leasing Ltd (Limassol, Cipar)

Podaci o postupku pred OHIM-om

Podnositelj prijave: druga stranka pred žalbenim vijećem

Sporni žig u pitanju: figurativni žig Zajednice (prikaz jednoroga)

Postupak pred OHIM-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća OHIM-a od 13. siječnja 2015 u predmetu R 149/2014-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži OHIM-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—	OHIM nije pravilno uzeo u obzir dokaze koje je dostavio tužitelj.

—	OHIM je nepravilno ispitao dobar ugled ranijih žigova.

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/31

Tužba podnesena 18. ožujka 2015. – Unicorn protiv OHIM-a – Mercilink Equipment Leasing (UNICORN)

(Predmet T-125/15)

(2015/C 171/36)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Unicorn a.s. (Prag, Češka Republika) (zastupnik: L. Lorenc, lawyer)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Mercilink Equipment Leasing Ltd (Limassol, Cipar)

Podaci o postupku pred OHIM-om

Podnositelj prijave: druga stranka pred žalbenim vijećem

Sporni žig u pitanju: figurativni žig Zajednice s verbalnim elementima „UNICORN”/žig Zajednice br. 1 1 0 14 701

Postupak pred OHIM-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća OHIM-a od 13. siječnja 2015. u predmetu R 150/2014-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži OHIM-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—	OHIM nije pravilno uzeo u obzir dokaze koje je dostavio tužitelj;

—	OHIM je nepravilno ispitao dobar ugled ranijih žigova.

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/31

Tužba podnesena 20. ožujka 2015. – Rotkäppchen – Mumm Sektkellereien protiv OHIM-a – Ruiz Moncayo (RED RIDING HOOD)

(Predmet T-128/15)

(2015/C 171/37)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Rotkäppchen – Mumm Sektkellereien GmbH (Freyburg, Njemačka) (zastupnik: W. Berlit, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Alberto Ruiz Moncayo (Entrena, Španjolska)

Podaci o postupku pred OHIM-om

Podnositelj prijave: druga stranka pred žalbenim vijećem

Sporni žig u pitanju: verbalni žig Zajednice „RED RIDING HOOD” – prijava za registraciju br. 1 1 2 99 831

Postupak pred OHIM-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 28. siječnja 2015. u predmetu R 1012/2014-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	poništi odluku Odjela za prigovore od 27. ožujka 2014. donesenu u postupku povodom prigovora br. B 2 1 77 817;

—	odbije prijavu žiga Zajednice br. 1 1 2 99 831;

—	naloži OHIM-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/32

Tužba podnesena 23. ožujka 2015. – salesforce.com protiv OHIM-a (SOCIAL.COM)

(Predmet T-134/15)

(2015/C 171/38)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: salesforce.com, Inc. (San Francisco, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: A. Nordemann, M. Maier, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

Podaci o postupku pred OHIM-om

Sporni žig u pitanju: verbalni žig Zajednice „SOCIAL.COM” – prijava za registraciju br. 12245 411

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 20. siječnja 2015. u predmetu R 1752/2014-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži OHIM-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 u vezi s člankom 7. stavkom 2. te uredbe;

—	povreda članka 7. stavka 1. točke. (c) Uredbe br. 207/2009 u vezi s člankom 7. stavkom 2. te uredbe.

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/33

Tužba podnesena 30. ožujka 2015. – DHL Express (France) protiv OHIM-a – Chronopost (WEBSHIPPING)

(Predmet T-142/15)

(2015/C 171/39)

Jezik na kojem je tužba podnesena: francuski

Stranke

Tužitelj: DHL Express (France) (Le Bourget, Francuska) (zastupnici: A. Casalonga, F. Codevelle, C. Bercial Arias, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Chronopost (Pariz, Francuska)

Podaci o postupku pred OHIM-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Sporni žig u pitanju: žig Zajednice br. 1 909 183

Postupak pred OHIM-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 28. siječnja 2015. u predmetu R 2425/2013-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	utvrdi da treba opozvati prava nositelja žiga Zajednice br. 1 909 183 i da žig Zajednice nema učinke od datuma podnošenja zahtjeva za opoziv, to jest, 6. srpnja 2012;

—	naloži OHIM-u i intervenijentu (ako je potrebno) snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009.

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/34

Tužba podnesena 25. ožujka 2015. – L'Oréal protiv OHIM-a – Theralab (VICHY LABORATOIRES V IDÉALIA)

(Predmet T-144/15)

(2015/C 171/40)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: L'Oréal (Pariz, Francuska) (zastupnik: J. Sena Mioludo, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Theralab – Produtos Farmacêuticos e Nutracêuticos, Lda (Viseu, Portugal)

Podaci o postupku pred OHIM-om

Podnositelj prijave: tužitelj

Sporni žig u pitanju: figurativni žig Zajednice s verbalnim elementima „VICHY LABORATOIRES V IDÉALIA” – prijava za registraciju br. 1 1 0 74 391

Postupak pred OHIM-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 22. siječnja 2015. u predmetu R 1097/2014-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	poništi odluku Odjela za prigovore od 26. veljače 2014. u postupku povodom prigovora B 002139916;

—	odbije prigovor B 002139916;

—	u cijelosti prihvati prijavu žiga Zajednice br. 011074391 „VICHY LABORATOIRES V IDÉALIA (+fig)”;

—	naloži OHIM-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—	povreda čl. 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/34

Tužba podnesena 23. ožujka 2015. – hyphen protiv OHIM-a – Skylotec

(Predmet T-146/15)

(2015/C 171/41)

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: hyphen GmbH (München, Njemačka) (zastupnik: M. Gail, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Skylotec GmbH (Neuwied, Njemačka)

Podaci o postupku pred OHIM-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj

Sporni žig u pitanju: figurativni žig Zajednice (prikaz višekutnika) – žig Zajednice br. 2 255 537

Postupak pred OHIM-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 9. ožujka 2015. u predmetu R 1506/2014-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži OHIM-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—	Povreda članka 15. stavka 1. točaka (a) i (b) Uredbe br. 207/2009;

—	povreda članka 51. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009.

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/35

Tužba podnesena 1. travnja 2015. – Puma protiv OHIM-a – Gemma Group (Prikaz životinje u skoku)

(Predmet T-159/15)

(2015/C 171/42)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Puma SE (Herzogenaurach, Njemačka) (zastupnik: P. González-Bueno Catalán de Ocón, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Gemma Group Srl (Cerasolo Ausa, Italija)

Podaci o postupku pred OHIM-om

Podnositelj prijave: druga stranka pred žalbenim vijećem

Sporni žig u pitanju: figurativni žig Zajednice (Prikaz životinje u skoku) – prijava za registraciju br. 1 1 5 73 474

Postupak pred OHIM-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća OHIM-a od 19. prosinca 2014. u predmetu R 1207/2014-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku;

—	naloži OHIM-u i drugoj stranci snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 8. stavka 5., članka 75. i članka 76. Uredbe br. 207/2009.

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/36

Presuda Službeničkog suda (treće vijeće) od 26. ožujka 2015. – DO protiv ESMA-e

(Predmet F-32/14) (1)

(„Javna služba - Osoblje ESMA-e - Član privremenog osoblja - Neproduženje ugovora - Izvješće o ocjeni - Nepravodobno sastavljeno izvješće o ocjeni - Nedosljednost između općih i posebnih ocjena”)

(2015/C 171/43)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: DO (zastupnik: S. A. Pappas, odvjetnik)

Tuženik: Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (zastupnici: R. Vasileva, agent, D. Waelbroeck i A. Duron, odvjetnici)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke o neproduženju tužiteljevog ugovora kao člana privremenog osoblja zbog negativnog izvješća o ocjeni, za poništenje tog izvješća o ocjeni i za naknadu pretrpljene štete.

Izreka presude

1.	Tužba se odbija.

2.	DO snosit će vlastite troškove i nalaže mu se snošenje troškova Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala.

(1) SL C 184, 16. 6. 2014., str. 45.

26.5.2015

Službeni list Europske unije

C 171/36

Rješenje Službeničkog suda (treće vijeće) od 25. ožujka 2015. – Necci protiv Komisije

(Predmet F-5/15) (1)

((Javna služba - Dužnosnici - Mirovine - Prijenos mirovinskih prava stečenih u nacionalnom mirovinskom sustavu - Prijedlog za uračunavanje razdoblja osiguranja - Nepravodobna žalba - Nepoštovanje predsudskog postupka - Očita nedopuštenost))

(2015/C 171/44)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Claudio Necci (Auderghem, Belgija) (zastupnici: S. Orlandi i T. Martin, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J. Currall i G. Gattinara, agenti)

Predmet

Zahtjev za proglašenje nezakonitim članka 9. Općih provedbenih odredbi (OPO) članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku i za poništenje odluke o prijenosu tužiteljevih mirovinskih prava u mirovinski sustav Unije, kojom su primijenjene nove OPO koje se odnose na članke 11. i 12. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju.

Izreka rješenja

1.	Tužba se odbacuje kao očito nedopuštena.

2.	C. Necci snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 96, 23. 3. 2015., str. 26.

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 171

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Svezak 58. 26. svibnja 2015.

Obavijest br.	Sadržaj	Stranica
	IV. Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Sud Europske unije
2015/C 171/01	Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije	1

	V. Objave
	SUDSKI POSTUPCI
	Sud
2015/C 171/02	Predmet C-279/13: Presuda Suda (deveto vijeće) od 26. ožujka 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Högsta domstolen – Švedska) – C More Entertainment AB protiv Linus Sandberg (Zahtjev za prethodnu odluku — Usklađivanje zakonodavstava — Autorsko pravo i srodna prava — Direktiva 2001/29/EZ — Informacijsko društvo — Usklađivanje određenih aspekata autorskog i srodnih prava — Članak 3. stavak 2. — Izravan prijenos sportskog susreta na internetskoj stranici)	2
2015/C 171/03	Predmet C-316/13: Presuda Suda (prvo vijeće) od 26. ožujka 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour de cassation – Francuska) – Gérard Fenoll protiv Centre d'aide par le travail La Jouvene, Association de parents et d'amis de personnes handicapées mentales (APEI) d’Avignon (Zahtjev za prethodnu odluku — Socijalna politika — Povelja Europske unije o temeljnim pravima — Članak 31. stavak 2. — Direktiva 2003/88/EZ — Članak 7. — Pojam, radnika’ — Osoba s invaliditetom — Pravo na plaćeni godišnji odmor — Nacionalni propis suprotan pravu Unije — Uloga nacionalnog suda)	3
2015/C 171/04	Predmet C-499/13: Presuda Suda (prvo vijeće) od 26. ožujka 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Naczelny Sąd Administracyjny – Poljska) – Marian Macikowski protiv Dyrektor Izby Skarbowej w Gdańsku (Zahtjev za prethodnu odluku — Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost — Načela proporcionalnosti i porezne neutralnosti — Oporezivanje isporuke nekretnina u okviru obvezne prodaje drugoj osobi na javnoj dražbi — Nacionalni propisi koji obvezuju sudskog ovršitelja koji provodi takvu prodaju da obračuna i plati PDV na takvu transakciju — Plaćanje kupoprodajne cijene nadležnom sudu i nužnost da potonji PDV koji treba platiti prenese sudskom ovršitelju — Odgovornost za naknadu štete i kaznena odgovornost sudskog ovršitelja u slučaju neplaćanja PDV-a — Razlika između općeg roka za plaćanje PDV-a poreznog obveznika i roka propisanog takvom sudskom ovršitelju — Nemogućnost odbitka plaćenog pretporeza)	3
2015/C 171/05	Predmet C-556/13: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 26. ožujka 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Lietuvos Aukščiausiasis Teismas – Litva) – Litaksa UAB protiv BTA Insurance Company SE (Zahtjev za prethodnu odluku — Obvezno osiguranje od građanskopravne odgovornosti koja proizlazi iz upotrebe motornih vozila — Direktiva 90/232/EEZ — Članak 2. — Razlikovanje iznosa premije osiguranja ovisno o području na kojem se vozilo upotrebljava)	4
2015/C 171/06	Predmet C-596/13 P: Presuda Suda (drugo vijeće) od 26. ožujka 2015. – Europska komisija protiv Moravia Gas Storage a.s., ranije Globula a.s., Češke Republike (Žalba — Unutarnje tržište prirodnog plina — Obveza poduzetnikâ za prirodni plin — Uspostava sustava ugovorenog pristupa trećih strana sustavima skladišta prirodnog plina — Odluka čeških tijela — Privremeno izuzeće za buduće podzemne sustave plina u Dambořicama — Odluka Komisije — Nalog za povlačenje odluke o izuzeću — Direktive 2003/55/EZ i 2009/73/EZ — Vremenska primjena)	5
2015/C 171/07	Predmet C-601/13: Presuda Suda (peto vijeće) od 26. ožujka 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Supremo Tribunal Administrativo – Portugal) – Ambisig – Ambiente e Sistemas de Informação Geográfica SA protiv Nersant – Associação Empresarial da Região de Santarém, Núcleo Inicial – Formação e Consultoria Lda (Zahtjev za prethodnu odluku — Direktiva 2004/18/EZ — Javna nabava usluga — Vođenje postupka — Kriteriji za dodjelu ugovora — Kvalifikacije osoba zaduženih za izvršenje ugovora)	5
2015/C 171/08	Predmet C-7/14 P: Presuda Suda (šesto vijeće) od 26. ožujka 2014. – Wünsche Handelsgesellschaft International mbH & Co KG protiv Europske komisije (Žalba — Carinski zakonik Zajednice — Članak 220. stavak 2.i članak 239. — Povrat uvoznih carina — Uvoz konzerviranih gljiva porijeklom iz Kine — Odluka kojom se otpust uvoznih carina proglašava neopravdanim)	6
2015/C 171/09	Predmet C-275/14: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. lipnja 2014. uputio Naczelny Sąd Administracyjny (Poljska) – Jednostka Innowacyjno-Wdrożeniowa Petrol S.C. Paczuski Maciej i Puławski Ryszard protiv Minister Finansów	6
2015/C 171/10	Predmet C-282/14: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. lipnja 2014. uputio Sąd Rejonowy w Rzeszowie (Poljska) – Przedsiębiorstwo Produkcyjno-Handlowo-Usługowe Stylinart sp. z o.o. protiv Skarb Państwa – Wojewoda Podkarpacki, Skarb Państwa – Prezydent Miasta Przemyśla	7
2015/C 171/11	Predmet C-8/15 P: Žalba koju je 12. siječnja 2015. podnijela Ledra Advertising Ltd protiv rješenja Općeg suda (prvo vijeće) od 10. studenoga 2014. u predmetu T-289/13, Ledra Advertising Ltd protiv Komisije i Europske središnje banke	7
2015/C 171/12	Predmet C-9/15 P: Žalba koju su 12. siječnja 2015. podnijeli Andreas Eleftheriou, Eleni Eleftheriou i Lilia Papachristofi protiv rješenja Općeg suda (prvo vijeće) od 10. studenoga 2014. u predmetu T-291/13, Andreas Eleftheriou, Eleni Eleftheriou i Lilia Papachristofi protiv Europske komisije i Europske središnje banke	9
2015/C 171/13	Predmet C-10/15 P: Žalba koju su 12. siječnja 2015. podnijeli Christos Theophilou i Eleni Theophilou protiv rješenja Općeg suda (prvo vijeće) od 10. studenoga 2014. u predmetu T-293/13, Christos Theophilou i Eleni Theophilou protiv Europske komisije i Europske središnje banke	11
2015/C 171/14	Predmet C-58/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. veljače 2015. uputio Bayerischer Verwaltungsgerichtshof (Njemačka) – Firma Theodor Pfister protiv Landkreis Main-Spessart	13
2015/C 171/15	Predmet C-70/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. veljače 2015. uputio Sąd Najwyższy (Poljska) – Emmanuel Lebek protiv Janusza Domina	13
2015/C 171/16	Predmet C-74/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. veljače 2015. uputio Curtea de Apel Oradea (Rumunjska) – Dumitru Tarcău, Ileana Tarcău protiv Banca Comercială Intesa Sanpaolo România SA – Sucursala Baia Mare i dr.	14
2015/C 171/17	Predmet C-76/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. veljače 2015. uputio Grondwettelijk Hof (Belgija) – Paul Vervloet i dr., Organisme voor de financiering van pensioenen Ogeo Fund, Gemeente Schaarbeek, Frédéric Ensch Famenne protiv Ministerraad, intervenijenti: Arcofin CVBA i dr.	15
2015/C 171/18	Predmet C-78/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. veljače 2015. uputio Oberlandesgericht Düsseldorf (Njemačka) – Colena AG protiv Deiters GmbH	16
2015/C 171/19	Predmet C-97/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. veljače 2015. uputio Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska) – Sprengen/Pakweg Douane BV protiv Staatssecretaris van Financiën	17
2015/C 171/20	Predmet C-98/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. veljače 2015. uputio Juzgado de lo Social no 33 de Barcelona (Španjolska) – María Begoña Espadas Recio protiv Servicio Público de Empleo Estatal (SPEE)	17
2015/C 171/21	Predmet C-99/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. veljače 2015. uputio Tribunal Supremo (Sala de lo Civil) (Španjolska) – Christian Liffers protiv Producciones Mandarina, S.L. i Gestevisión Telecinco, S.A.	18
2015/C 171/22	Predmet C-102/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. ožujka 2015. uputio Fővárosi Ítélőtábla (Mađarska) – Gazdasági Versenyhivatal protiv Siemens Aktiengesellschaft Österreich	19
2015/C 171/23	Predmet C-114/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. ožujka 2015. uputio Cour d'appel de Pau (Francuska) – Association des Utilisateurs et Distributeurs de l'AgroChimie Européenne (Audace), Phyteron 2000 SAS, Association des éleveurs solidaires, Cruzalebes EARL, Des deux rivières EARL, Mounacq EARL protiv GAEC Reconnu La Vinardière, Ministère public	19
2015/C 171/24	Predmet C-115/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. ožujka 2015. uputio Court of Appeal (England & Wales) (Civil Division) (Ujedinjena kraljevina) – Secretary of State for the Home Department protiv NA	20
2015/C 171/25	Predmet C-118/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. ožujka 2015. uputio Tribunal Superior de Justicia de la Comunidad Autónoma del País Vasco (Španjolska) – Confederación Sindical ELA i Juan Manuel Martínez Sánchez protiv Aquarbe S.A.U. i Consorcio de Aguas de Busturialdea	21
2015/C 171/26	Predmet C-122/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 10. ožujka 2015. uputio Korkein hallinto-oikeus (Finska) – C.	22
2015/C 171/27	Predmet C-129/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. ožujka 2015. uputio Administrativen sad Sofija-grad (Bugarska) – H. M. protiv Agentsia za darzhavna finansova inspektsia (ADFI)	22
	Opći sud
2015/C 171/28	Predmet T-175/12: Presuda Općeg suda od 9. ožujka 2015. – Deutsche Börse protiv Komisije (Tržišno natjecanje — Koncentracije — Sektor financijskih instrumenata — Europsko tržište izvedenica — Odluka kojom se koncentracija proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem — Ocjena učinaka koncentracije na tržišno natjecanje — Povećanje učinkovitosti — Obveze)	24
2015/C 171/29	Predmet T-234/14: Rješenje Općeg suda od 17. ožujka 2015. – Mammoet Salvage protiv Komisije (Tužba zbog propusta i za naknadu štete — Ugovorna odgovornost — Izvanugovorna odgovornost — Prigovor nedopuštenosti — Osmi Europski razvojni fond — Radovi uklanjanja 74 olupine brodova u zaljevu Nouadhibou — Jamstvo Komisije za financiranje ugovora između tužitelja i Mauritanije — Izvršenje ugovora — Odgoda datuma prestanka obveza plaćanja Unije na temelju ugovora — Tužba koja je djelomično očito nedopuštena a djelomično očito pravno neosnovana)	24
2015/C 171/30	Predmet T-74/15: Tužba podnesena 17. veljače 2015. – European Dynamics Luxembourg i Evropaïki Dynamiki protiv Komisije	25
2015/C 171/31	Predmet T-107/15: Tužba podnesena 25. veljače 2015. – Uganda Commercial Impex protiv Vijeća	26
2015/C 171/32	Predmet T-112/15: Tužba podnesena 2. ožujka 2015. – Helenska Republika protiv Komisije	27
2015/C 171/33	Predmet T-117/15: Tužba podnesena 4. ožujka 2015. – Estonija protiv Komisije	28
2015/C 171/34	Predmet T-123/15: Tužba podnesena 16. ožujka 2015. – Unicorn protiv OHIM-a – Mercilink Equipment Leasing (UNICORN-čerpací stanice)	29
2015/C 171/35	Predmet T-124/15: Tužba podnesena 18. ožujka 2015. – Unicorn protiv OHIM-a – Mercilink Equipment Leasing (UNICORN)	30
2015/C 171/36	Predmet T-125/15: Tužba podnesena 18. ožujka 2015. – Unicorn protiv OHIM-a – Mercilink Equipment Leasing (UNICORN)	31
2015/C 171/37	Predmet T-128/15: Tužba podnesena 20. ožujka 2015. – Rotkäppchen – Mumm Sektkellereien protiv OHIM-a – Ruiz Moncayo (RED RIDING HOOD)	31
2015/C 171/38	Predmet T-134/15: Tužba podnesena 23. ožujka 2015. – salesforce.com protiv OHIM-a (SOCIAL.COM)	32
2015/C 171/39	Predmet T-142/15: Tužba podnesena 30. ožujka 2015. – DHL Express (France) protiv OHIM-a – Chronopost (WEBSHIPPING)	33
2015/C 171/40	Predmet T-144/15: Tužba podnesena 25. ožujka 2015. – L'Oréal protiv OHIM-a – Theralab (VICHY LABORATOIRES V IDÉALIA)	34
2015/C 171/41	Predmet T-146/15: Tužba podnesena 23. ožujka 2015. – hyphen protiv OHIM-a – Skylotec	34
2015/C 171/42	Predmet T-159/15: Tužba podnesena 1. travnja 2015. – Puma protiv OHIM-a – Gemma Group (Prikaz životinje u skoku)	35
	Službenički sud
2015/C 171/43	Predmet F-32/14: Presuda Službeničkog suda (treće vijeće) od 26. ožujka 2015. – DO protiv ESMA-e Javna služba — Osoblje ESMA-e — Član privremenog osoblja — Neproduženje ugovora — Izvješće o ocjeni — Nepravodobno sastavljeno izvješće o ocjeni — Nedosljednost između općih i posebnih ocjena	36
2015/C 171/44	Predmet F-5/15: Rješenje Službeničkog suda (treće vijeće) od 25. ožujka 2015. – Necci protiv Komisije (Javna služba — Dužnosnici — Mirovine — Prijenos mirovinskih prava stečenih u nacionalnom mirovinskom sustavu — Prijedlog za uračunavanje razdoblja osiguranja — Nepravodobna žalba — Nepoštovanje predsudskog postupka — Očita nedopuštenost)	36