ISSN 1977-1088

Službeni list

Europske unije

C 138
European flag  

Hrvatsko izdanje

Informacije i objave

Svezak 58.
27. travnja 2015.

Obavijest br.

Sadržaj

Stranica

 

IV.   Obavijesti

 

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

 

Sud Europske unije

2015/C 138/01

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

1

 

V.   Objave

 

SUDSKI POSTUPCI

 

Sud

2015/C 138/02

Predmet C-463/12: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 5. ožujka 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Østre Landsret – Danska) – Copydan Båndkopi protiv Nokia Danmark A/S (Zahtjev za prethodnu odluku — Autorsko pravo i srodna prava — Direktiva 2001/29/EZ — Članak 5. stavak 2. točka (b) i članak 6. — Pravo reproduciranja — Iznimka — Reproduciranja za privatnu uporabu — Reproduciranja uz pomoć memorijskih kartica prijenosnih telefona — Pravična naknada — Naknada za reproduciranje na medije — Jednako postupanje — Povrat naknade — Minimalna šteta)

2

2015/C 138/03

Spojeni predmeti C-93/13 P i C-123/13 P: Presuda Suda (peto vijeće) od 5. ožujka 2015. – Europska komisija protiv Versalis SpA, ranije Polimeri Europa SpA, Eni SpA i Versalis SpA, ranije Polimeri Europa SpA, Eni SpA protiv Europske komisije (Žalba — Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Tržište kloroprenske gume — Sljedništvo proizvodnih subjekata — Pripisivanje protupravnog ponašanja — Novčane kazne — Ponavljanje povrede — Neograničena nadležnost)

4

2015/C 138/04

Predmet C-143/13: Presuda Suda (deveto vijeće) od 26. veljače 2015. (zahtjev za prethodnu odluku Tribunalul Specializat Cluj – Rumunjska) – Bogdan Matei, Ioana Ofelia Matei protiv SC Volksbank România SA (Direktiva 93/13/EEZ — Nepoštene odredbe u ugovorima sklopljenima između poslovnog subjekta i potrošača — Članak 4. stavak 2. — Ocjena nepoštenog karaktera ugovornih odredbi — Izuzimanje odredbi koje se odnose na glavni predmet ugovora ili primjerenost cijene ili naknade pod uvjetom da su te odredbe jasno i razumljivo sastavljene — Ugovorne odredbe koje sadrže ‘proviziju za rizik’ koju prima davatelj kredita i koje mu dopuštaju da pod određenim uvjetima jednostrano izmijeni kamatnu stopu)

4

2015/C 138/05

Spojeni predmeti C-144/13, C-154/13 i C-160/13: Presuda Suda (prvo vijeće) od 26. veljače 2015. (zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Hoge Raad der Nederlanden – Nizozemska) – VDP Dental Laboratory NV protiv Staatssecretaris van Financiën (C-144/13), Staatssecretaris van Financiën protiv X BV (C-154/13), Nobel Biocare Nederland BV (C-160/13) (Zahtjev za prethodnu odluku — Porez na dodanu vrijednost — Odbici — Izuzeća — Isporuke zubnih proteza)

5

2015/C 138/06

Predmet C-343/13: Presuda Suda (peto vijeće) od 5. ožujka 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal do Trabalho de Leiria – Portugal) – Modelo Continente Hipermercados SA protiv Autoridade Para As Condições de Trabalho – Centro Local do Lis (ACT) (Zahtjev za prethodnu odluku — Pravila o spajanju dioničkih društava — Direktiva 78/855/EEZ — Spajanje preuzimanjem — Članak 19. — Učinci — Prijenos cjelokupne aktive i pasive društva koje je predmet preuzimanja na društvo preuzimatelja — Prekršaj koji je društvo koje je predmet preuzimanja počinilo prije spajanja — Utvrđenje prekršaja upravnom odlukom nakon tog spajanja — Nacionalno pravo — Prijenos prekršajne odgovornosti društva koje je predmet preuzimanja — Dopuštenost)

6

2015/C 138/07

Predmet C-359/13: Presuda Suda (treće vijeće) od 26. veljače 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Centrale Raad van Beroep – Nizozemska) – B. Martens protiv Minister van Onderwijs, Cultuur en Wetenschap (Zahtjev za prethodnu odluku — Slobodno kretanje osoba — Članci 20. i 21. UFEU-a — Državljanin države članice — Prebivalište u drugoj državi članici — Studij u prekomorskoj zemlji ili području — Nastavak dodjele financijske potpore za visoko obrazovanje — Uvjet prebivališta, tri od šest godina’ — Ograničenje — Opravdanje)

6

2015/C 138/08

Predmet C-472/13: Presuda Suda (drugo vijeće) od 26. veljače 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bayerisches Verwaltungsgericht München – Njemačka) – Andre Lawrence Shepherd protiv Bundesrepublik Deutschland (Zahtjev za prethodnu odluku — Područje slobode, sigurnosti i pravde — Azil — Direktiva 2004/83/EZ — Članak 9. stavak 2. točke (b), (c) i (e) — Minimalni standardi za kvalifikaciju i status državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva kao izbjeglica — Uvjeti za stjecanje statusa izbjeglice — Djela proganjanja — Kaznenopravne sankcije prema vojniku Sjedinjenih Američkih Država koji je odbio izvršiti vojnu službu u Iraku)

7

2015/C 138/09

Predmet C-479/13: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 5. ožujka 2015. – Europska komisija protiv Francuske Republike (Povreda obveze države članice — Oporezivanje — PDV — Primjena snižene stope — Isporuka digitalnih ili elektroničkih knjiga)

8

2015/C 138/10

Predmet C-502/13: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 5. ožujka 2015. – Europska komisija protiv Velikog Vojvodstva Luksemburg (Povreda obveze države članice — Oporezivanje — PDV — Primjena snižene stope — Isporuka digitalnih ili elektroničkih knjiga)

9

2015/C 138/11

Spojeni predmeti C-503/13 i C-504/13: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 5. ožujka 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesgerichtshof – Njemačka) – Boston Scientific Medizintechnik GmbH protiv AOK Sachsen-Anhalt (C-503/13), Betriebskrankenkasse RWE (C-504/13) (Zahtjev za prethodnu odluku — Zaštita potrošača — Odgovornost za neispravne proizvode — Direktiva 85/374/EEZ — Članak 1., članak 6. stavak 1. i članak 9. prvi stavak točka (a) — Srčani stimulator i kardioverter defibrilator za ugradnju — Rizik zatajenja proizvoda — Tjelesna ozljeda — Uklanjanje navodno neispravnog proizvoda i ugradnja drugog proizvoda — Naknada troškova operacije)

9

2015/C 138/12

Predmet C-512/13: Presuda Suda (veliko vijeće) od 24. veljače 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden – Nizozemska) – C.G. Sopora protiv Staatssecretaris van Financiën (Zahtjev za prethodnu odluku — Slobodno kretanje radnika — Članak 45. UFEU-a — Jednako postupanje između radnikâ bez boravišta — Porezna olakšica koja se sastoji od neoporezivanja naknade koju je isplatio poslodavac — Paušalno priznata osnovica — Radnici koji dolaze iz države članice različite od države članice rada — Uvjet boravišta na određenoj udaljenosti od granice države članice u kojoj se nalazi mjesto rada)

10

2015/C 138/13

Predmet C-515/13: Presuda Suda (sedmo vijeće) od 26. veljače 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Østre Landsret – Danska) – Ingeniørforeningen i Danmark, koji djeluje u ime Poula Landina protiv Tekniq, koji djeluje u ime ENCO A/S – VVS (Zahtjev za prethodnu odluku — Socijalna politika — Direktiva 2000/78/EZ — Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja — Članak 2. stavak 1. i članak 2. stavak 2. točka (a) — Članak 6. stavak 1. — Različito postupanje na temelju dobi — Nacionalni propis koji uskraćuje isplatu otpremnine zaposlenicima koji na dan svojeg odlaska ispunjavaju uvjete za mirovinu prema općim propisima)

11

2015/C 138/14

Predmet C-534/13: Presuda Suda (treće vijeće) od 4. ožujka 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Consiglio di Stato – Italija) – Ministero dell'Ambiente e della Tutela del Territorio e del Mare i dr. protiv Fipa Group srl, Tws Automation srl, Ivan srl (Zahtjev za prethodnu odluku — Članak 191. stavak 2. UFEU-a — Direktiva 2004/35/EZ — Odgovornost za okoliš — Nacionalno zakonodavstvo koje ne propisuje mogućnost upravnog tijela da naloži vlasnicima onečišćenih zemljišta koji nisu sudjelovali u tom onečišćenju provođenje mjera sprečavanja i otklanjanja i koje propisuje samo obvezu naknade troškova za mjere koje provede upravno tijelo — Spojivost s načelom onečišćivač plaća, načelom opreznosti, načelom preventivnog djelovanja i načelom da se šteta nanesena okolišu popravlja ponajprije na samom izvoru)

12

2015/C 138/15

Predmet C-547/13: Presuda Suda (deseto vijeće) od 4. ožujka 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Administratīvā rajona tiesa – Latvija) – SIA Oliver Medical protiv Valsts ieņēmumu dienests (Zahtjev za prethodnu odluku — Uredba (EEZ) br. 2658/87 — Zajednička carinska tarifa — Tarifno razvrstavanje — Kombinirana nomenklatura — Tarifni brojevi 8543, 9018 i 9019 — Laserski i ultrazvučni aparati kao i njihovi dijelovi i pribor)

12

2015/C 138/16

Predmet C-553/13: Presuda Suda (treće vijeće) od 5. ožujka 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tallinna Ringkonnakohus – Estonija) – Tallinna Ettevõtlusamet protiv Statoil Fuel & Retail Eesti AS (Zahtjev za prethodnu odluku — Neizravni porezi — Trošarine — Direktiva 2008/118/EZ — Članak 1. stavak 2. — Tekuće gorivo koje podliježe trošarini — Porez na maloprodaju — Pojam‚posebna namjena — Predodređena namjena — Organizacija javnog prijevoza na području grada)

13

2015/C 138/17

Predmet C-559/13: Presuda Suda (veliko vijeće) od 24. veljače 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesfinanzhof – Njemačka) – Finanzamt Dortmund-Unna protiv Josefa Grünewalda (Zahtjev za prethodnu odluku — Slobodno kretanje kapitala — Izravno oporezivanje — Porez na dohodak — Mogućnost odbitka uplata uzdržavanja izvršenih kao protučinidba za ustup budućeg nasljedstva — Isključenje za nerezidente)

14

2015/C 138/18

Predmet C-564/13 P: Presuda Suda (peto vijeće) od 26. veljače 2015. – Planet AE Anonymi Etaireia Parochis Symvouleftikon Ypiresion protiv Europske komisije (Žalba — Članak 340. stavak 1. UFEU-a — Ugovorna odgovornost Unije — Članak 272. UFEU-a — Arbitražna klauzula — Šesti okvirni program za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti — Ugovori koji se odnose na projekte Ontogov, FIT i RACWeb — Prihvatljivi troškovi i iznosi koje je Komisija isplatila — Deklaratorna tužba — Izostanak postojećeg i stvarnog pravnog interesa)

15

2015/C 138/19

Predmet C-585/13 P: Presuda Suda (peto vijeće) od 5. ožujka 2015. – Europäisch-Iranische Handelsbank AG protiv Vijeća Europske unije, Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, Europske komisije (Žalba — Mjere ograničavanja protiv Islamske Republike Irana s ciljem sprečavanja širenja nuklearnog oružja — Zamrzavanje financijskih sredstava — Ograničenje prijenosa financijskih sredstava — Pomoć subjektima uvrštenima na popis da izbjegnu ili krše mjere ograničavanja)

15

2015/C 138/20

Predmet C-623/13: Presuda Suda (prvo vijeće) od 26. veljače 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Conseil d'État – Francuska) – Ministre de l'Économie et des Finances protiv Gérard de Ruyter (Zahtjev za prethodnu odluku — Socijalna sigurnost — Uredba (EEZ) br. 1408/71 — Članak 4. — Materijalno područje primjene — Davanja iz dohodaka od imovine — Opći socijalni doprinos — Doprinos za podmirenje socijalnog duga — Socijalno davanje — Dodatni doprinos uz socijalno davanje — Sudjelovanje u financiranju obveznih sustava socijalne sigurnosti — Izravna i dovoljno značajna veza s određenim granama socijalne sigurnosti)

16

2015/C 138/21

Predmet C-667/13: Presuda Suda (drugo vijeće) od 5. ožujka 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal do Comércio de Lisboa – Portugal) – Estado português protiv Banco Privado Português SA, u likvidaciji, Massa Insolvente do Banco Privado Português SA, u likvidaciji (Zahtjev za prethodnu odluku — Državne potpore — Državno jamstvo vezano za zajam — Odluka 2011/346/EU — Pitanja o valjanosti — Dopuštenost — Članak 107. stavak 1. UFEU-a — Obrazloženje — Utjecaj na trgovinu između država članica — Članak 107. stavak 3. točka (b) UFEU-a — Ozbiljan poremećaj gospodarstva države članice)

17

2015/C 138/22

Predmet C-691/13: Presuda Suda (treće vijeće) od 26. veljače 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Conseil d'État – Francuska) – Les Laboratoires Servier SA protiv Ministre des affaires sociales et de la santé, Ministre de l'Économie et des Finances (Zahtjev za prethodnu odluku — Lijekovi za humanu uporabu — Direktiva 89/105/EEZ — Članak 6. točka 2. — Utvrđivanje liste lijekova obuhvaćenih sustavom zdravstvenog osiguranja — Izmjena uvjeta za naknadu troškova lijekova u vrijeme ponovne obnove njihovog uvrštenja na tu listu — Obveza obrazlaganja)

17

2015/C 138/23

Predmet C-6/14: Presuda Suda (prvo vijeće) od 26. veljače 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberster Gerichtshof – Austrija) – Wucher Helicopter GmbH, Euro-Aviation Versicherungs AG protiv Fridolina Santera (Zahtjev za prethodnu odluku — Uredba (EZ) br. 785/2004 — Zračni prijevoznici i operatori zahtjeva — Osiguranja — Zahtjevi — Pojmovi, putnik’ i, član posade’ — Helikopter — Prijevoz stručnjaka za miniranje lavina eksplozivom — Šteta pretrpljena tijekom leta u sklopu rada — Naknada štete)

18

2015/C 138/24

Predmet C-41/14: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 26. veljače 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour de cassation, Francuska) – Christie’s France SNC protiv Syndicat national des antiquaires (Zahtjev za prethodnu odluku — Direktiva 2001/84/EZ — Članak 1. — Intelektualno vlasništvo — Prodaja na dražbi izvornika umjetničkih djela — Pravo slijeđenja u korist autora izvornika umjetničkog djela — Dužnik naknade po osnovi prava slijeđenja — Kupac ili prodavatelj — Sporazumno odstupanje)

19

2015/C 138/25

Predmet C-43/14: Presuda Suda (drugo vijeće) od 26. veljače 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Nejvyšší správní soud – Češka Republika) – ŠKO-ENERGO s. r. o. protiv Odvolací finanční ředitelství (Zahtjev za prethodnu odluku — Zaštita ozonskog omotača — Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije — Metoda raspodjele emisijskih jedinica — Besplatna raspodjela emisijskih jedinica — Podvrgavanje takve raspodjele porezu na darovanja)

19

2015/C 138/26

Predmet C-104/14: Presuda Suda (osmo vijeće) od 26. veljače 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Corte suprema di cassazione – Italija) – Ministero delle Politiche agricole, alimentari e forestali protiv Federazione Italiana Consorzi Agrari Soc. coop. arl – Federconsorzi, sous concordat préventif, Liquidazione giudiziale dei beni ceduti ai creditori della Federazione Italiana Consorzi Agrari Soc. coop. arl – Federconsorzi (Zahtjev za prethodnu odluku — Članak 288. stavak 3. UFEU-a — Borba protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama — Direktiva 2000/35/EZ — Članci 2., 3. i 6. — Direktiva 2011/7/EU — Članci 2., 7. i 12. — Zakonodavstvo države članice koje na štetu vjerovnika države omogućuje izmjenu kamata na tražbinu nastalu prije tih direktiva)

20

2015/C 138/27

Predmet C-175/14: Presuda Suda (šesto vijeće) od 5. ožujka 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgerichtshof – Austrija) – Ralph Prankl (Zahtjev za prethodnu odluku — Oporezivanje — Direktiva 92/12/EEZ — Opći aranžmani za trošarinsku robu — Oporezivanje krijumčarene robe — Roba puštena u potrošnju u državi članici i upućena u drugu državu članicu — Određivanje nadležne države članice — Pravo tranzitne države da oporezuje navedenu robu)

21

2015/C 138/28

Predmet C-178/14: Presuda Suda (sedmo vijeće) od 5. ožujka 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Düsseldorf – Njemačka) – Vario Tek GmbH protiv Hauptzollamt Düsseldorf (Zahtjev za prethodnu odluku — Carinska unija i Zajednička carinska tarifa — Kombinirana nomenklatura — Tarifno razvrstavanje — Tarifni broj 8525 80 — Televizijske kamere, digitalni fotoaparati i videokamere (kamkorder) — Tarifni podbrojevi 8525 80 91 i 8525 80 99 — Videokamere ugrađene u sportske naočale — Funkcija optičkog zumiranja — Zapisivanje datoteka iz vanjskih izvora)

21

2015/C 138/29

Predmet C-220/14 P: Presuda Suda (peto vijeće) od 5. ožujka 2015. – Ahmed Abdelaziz Ezz i dr. protiv Vijeća Europske unije, Europske komisije (Žalba — Mjere ograničavanja protiv određenih osoba s obzirom na stanje u Egiptu — Zamrzavanje sredstava osoba protiv kojih je pokrenut sudski postupak za nezakonito prisvajanje državnih sredstava — Konvencija Ujedinjenih naroda protiv korupcije)

22

2015/C 138/30

Predmet C-221/14 P: Presuda Suda (drugo vijeće) od 26. veljače 2015. – H protiv Suda Europske unije (Žalba — Prihodi članova Suda Europske unije — Bivši član Službeničkog suda — Zahtjev za uključivanje u zajednički sustav zdravstvenog osiguranja (JSIS) — Odluka — Odbijanje — Pravni lijek — Zakašnjenje — Nedopuštenost)

23

2015/C 138/31

Predmet C-238/14: Presuda Suda (treće vijeće) od 26. veljače 2015. – Europska komisija protiv Velikog Vojvodstva Luksemburg (Povreda obveze države članice — Socijalna politika — Direktiva 1999/70/EZ — Okvirni sporazum ETUC, UNICE i CEEP o ugovorima o radu na određeno vrijeme — Osobe privremeno zaposlene u dramskim umjetnostima — Uzastopni ugovori o radu na određeno vrijeme — Članak 5.1. — Mjere za sprečavanje primjene uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme — Pojam, objektivnih razloga’ kojima se opravdava obnavljanje tih ugovora)

23

2015/C 138/32

Mišljenje C-1/15: Zahtjev za mišljenje koji je podnio Europski parlament na temelju članka 218. stavka 11. UFEU-a

24

2015/C 138/33

Predmet C-451/14: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. rujna 2014. uputio Rajonen sad Sofia (Bugarska) – Rumjana Asenova Petrus protiv Republike Bugarske

24

2015/C 138/34

Predmet C-512/14 P: Žalba koju je 14. studenoga 2014. podnio Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 3. rujna 2014. u predmetu T-686/13, Unibail protiv OHIM-a

24

2015/C 138/35

Predmet C-513/14 P: Žalba koju je 14. studenoga 2014. podnio Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 3. rujna 2014. u predmetu T-687/13, Unibail protiv OHIM-a

25

2015/C 138/36

Predmet C-595/14: Tužba podnesena 19. prosinca 2014. – Europski parlament protiv Vijeća Europske unije

26

2015/C 138/37

Predmet C-11/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. siječnja 2015. uputio Nejvyšší správní soud (Republika Češka) – Odvolací finanční ředitelství protiv Český Rozhlas

26

2015/C 138/38

Predmet C-24/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. siječnja 2015. uputio Finanzgericht München (Njemačka) – Josef Plöckl protiv Finanzamta Schrobenhausen

27

2015/C 138/39

Predmet C-27/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. siječnja 2015. uputio Consiglio di Giustizia Amministrativa per la Regione siciliana (Italija) – Pippo Pizzo protiv CRGT srl

27

2015/C 138/40

Predmet C-28/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. siječnja 2015. uputio College van Beroep voor het Bedrijfsleven (Nizozemska) – Koninklijke KPN NV i dr. protiv Autoriteit Consument en Markt (ACM)

28

2015/C 138/41

Predmet C-30/15 P: Žalba koju je 27. siječnja 2015. podnio Simba Toys GmbH & Co. KG protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 25. studenog 2014. u predmetu T-450/09, Simba Toys GmbH & Co. KG protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

29

2015/C 138/42

Predmet C-37/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. siječnja 2015. uputila Commissione Tributaria Provinciale di Cagliari (Italija) – Giacomo Bolasco di Gianni Bolasco S.a.s. protiv Comune di Monastir, Equitalia Centro SpA

31

2015/C 138/43

Predmet C-41/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. veljače 2015. uputio High Court of Ireland (Irska) – Gerard Dowling, Padraig McManus, Piotr Skoczylas, Scotchstone Capital Fund Limited protiv Minister for Finance

31

2015/C 138/44

Predmet C-48/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. veljače 2015. uputio Cour d'appel de Bruxelles (Belgija) – État belge – SPF Finances protiv ING International SA, pravni sljednik društva ING Dynamic SA

32

2015/C 138/45

Predmet C-50/15 P: Žalba koju je 6. veljače 2015. podnio Kurt Hesse protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 27. studenoga 2014. u predmetu T-173/11, Kurt Hesse i Lutter & Partner GmbH protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

33

2015/C 138/46

Predmet C-57/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. veljače 2015. uputio Hof van beroep te Antwerpen (Belgija) – United Video Properties Inc. protiv Telenet NV

34

2015/C 138/47

Predmet C-59/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. veljače 2015. uputila Commissione Tributaria Provinciale di Catanzaro (Italija) – Esse Di Emme Costruzioni Srl protiv Tribunale Amministrativo Regionale della Calabria, Ministero della Giustizia, Ministero dell’Economia e delle Finanze

35

2015/C 138/48

Predmet C-60/15 P: Žalba koju je 11. veljače 2015. podnio Saint-Gobain Glass Deutschland GmbH protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 11. prosinca 2014. u predmetu T-476/12, Saint-Gobain Glass Deutschland GmbH protiv Europske komisije

35

2015/C 138/49

Predmet C-63/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. veljače 2015. uputio Rechtbank Den Haag, sjedište ’s-Hertogenbosch (Nizozemska) – Mehrdad Ghezelbash protiv Staatssecretaris van Veiligheit en Justitie

36

2015/C 138/50

Predmet C-64/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. veljače 2015. uputio Bundesfinanzhof (Njemačka) – BP Europa SE protiv Hauptzollamta Hamburg-Stadt

37

2015/C 138/51

Predmet C-65/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. veljače 2015. uputio Tribunale di Bari (Italija) – kazneni postupak protiv Vito Santora

38

2015/C 138/52

Predmet C-66/15: Tužba podnesena 12. veljače 2015. – Europska komisija protiv Helenske Republike

38

2015/C 138/53

Predmet C-69/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. veljače 2015. uputio Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (Mađarska) – Nutrivet D.O.O.E.L. protiv Országos Környezetvédelmi és Természetvédelmi Főfelügyelőség

39

2015/C 138/54

Predmet C-75/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. veljače 2015. uputio Markkinaoikeus (Finska) – Viiniverla Oy protiv Sosiaali- ja terveysalan lupa- ja valvontavirasto

40

2015/C 138/55

Predmet C-77/15 P: Žalba koju je 19. veljače 2015. podnio Sud Europske unije protiv rješenja Općeg suda (treće vijeće) od 9. siječnja 2015. u predmetu T-409/14, Marcuccio protiv Europske unije i Suda Europske unije

41

2015/C 138/56

Predmet C-81/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. veljače 2015. uputio Symvoulio tis Epikrateias (Grčka) – Kapnoviomichania Karelia AE protiv Ypourgos Oikonomikon

42

2015/C 138/57

Predmet C-95/15 P: Žalba koju je 24. veljače 2015. podnio H & R ChemPharm GmbH protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 12. prosinca 2014. u predmetu T-551/08, H & R ChemPharm GmbH protiv Europske komisije

43

2015/C 138/58

Predmet C-101/15 P: Žalba koju je 27. veljače 2015. podnio Pilkington Group Ltd, Pilkington Automotive Ltd, Pilkington Automotive Deutschland GmbH, Pilkington Holding GmbH, Pilkington Italia SpA protiv presude Općeg suda od (drugo vijeće) 17. prosinca 2014. u predmetu T-72/09, Pilkington Group Limited i dr. protiv Komisije

45

 

Opći sud

2015/C 138/59

Predmeti T-249/12 i T-269/12: Presuda Općeg suda od 12. ožujka 2015. – Vestel Iberia i Makro autoservicio mayorista protiv Komisije (Tužba za poništenje — Carinska Unija — Naknadno uzimanje u obzir i otpust uvoznih carina — Televizijski prijamnici u boji podrijetlom iz Turske — Zahtjev za otpust carinskih davanja kojeg su podnijela dva uvoznika — Komisijino upućivanje nacionalnih vlasti na odluku koja se odnosi na drugog uvoznika — Članak 871. stavci 2. i 6. i članak 905. stavci 2. i 6. Uredbe (EEZ) br. 2454/93 — Nepostojanje izravnog utjecaja — Nedopuštenost)

46

2015/C 138/60

Predmet T-377/13: Presuda Općeg suda od 9. ožujka 2015. – ultra air protiv OHIM-a — Donaldson Filtration Deutschland (ultra.air ultrafilter) (Žig Zajednice — Postupak za proglašavanje žiga ništavim — Verbalni žig Zajednice ultra.air ultrafilter — Apsolutni razlog za odbijanje — Opisni karakter — Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 — Članak 52. stavak 1. točka (a) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

46

2015/C 138/61

Predmet T-513/13: Presuda Općeg suda od 6. ožujka 2015. – Braun Melsungen protiv OHIM-a (SafeSet) (Žig Zajednice — Prijava verbalnog žiga Zajednice SafeSet — Apsolutni razlog za odbijanje — Opisni karakter — Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 — Obveza obrazlaganja — Članak 75. prva rečenica Uredbe br. 207/2009 — Ispitivanje činjenica po službenoj dužnosti — Članak 76. stavak 1. Uredbe br. 207/2009)

47

2015/C 138/62

Predmet T-257/14: Presuda Općeg suda od 6. ožujka 2015. – Novomatic protiv OHIM-a – Berentzen Mally Marketing plus Services (BLACK JACK TM) (Žig Zajednice — Postupak povodom prigovora — Prijava figurativnog žiga Zajednice BLACK JACK TM — Raniji verbalni i figurativni žigovi Zajednice BLACK TRACK — Relativni razlog za odbijanje — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

48

2015/C 138/63

Predmet T-392/12: Rješenje Općeg suda od 26. veljače 2015. – Lavazza protiv OHIM-a – Commercialunione prima (LAVAZZA A MODO MIO) (Žig Zajednice — Prigovor — Povlačenje prigovora — Obustava postupka)

48

2015/C 138/64

Predmet T-251/13: Rješenje Općeg suda od 3. ožujka 2015. – Gemeente Nijmegen protiv Komisije (Tužba za poništenje — Državne potpore — Potpora koju je nizozemska općina dodijelila u profesionalnom nogometnom klubu — Odluka o pokretanju formalnog istražnog postupka propisanog člankom 108. stavkom 2. UFEU-a — Mjera potpore koja je isplaćena u cijelosti na dan donošenja odluke — Dopuštenost — Akt koji se može pobijati)

49

2015/C 138/65

Predmet T-431/13: Rješenje Općeg suda od 26. veljače 2015. – Métropole Gestion protiv OHIM-a – Metropol (METROPOL) (Žig Zajednice — Verbalni žig METROPOL — Zahtjev za proglašenje žiga ništavim — Nepostojanje zahtjeva za produljenje registracije žiga — Brisanje žiga po isteku registracije — Obustava postupka)

49

2015/C 138/66

Predmet T-473/13: Rješenje Općeg suda od 24. veljače 2015. – G-Star Raw protiv OHIM-a – PepsiCo (PEPSI RAW) (Žig Zajednice — Prigovor — Povlačenje prijave za registraciju osporavanog žiga — Obustava postupka)

50

2015/C 138/67

Predmet T-233/14: Rješenje Općeg suda od 5. ožujka 2015. – Intesa Sanpaolo protiv OHIM-a (NEXTCARD) (Žig zajednice — Prijava za registraciju verbalnog žiga Zajednice NEXTCARD — Djelomično odbijanje registracije od strane ispitivača — Obveza obrazlaganja — Očito neosnovana tužba)

51

2015/C 138/68

Predmet T-833/14: Tužba podnesena 23. prosinca 2014. – Søndagsavisen protiv Komisije

51

2015/C 138/69

Predmet T-834/14: Tužba podnesena 23. prosinca 2014. – Forbruger-Kontakt protiv Komisije

52

2015/C 138/70

Predmet T-52/15: Tužba podnesena 4. veljače 2015. – Sharif University of Technology protiv Vijeća

52

2015/C 138/71

Predmet T-59/15: Tužba podnesena 4. veljače 2015. – Amitié protiv EACEA-e

53

2015/C 138/72

Predmet T-65/15: Tužba podnesena 6. veljače 2015. – ΤΑLΑΝΤΟΝ protiv Komisije

55

2015/C 138/73

Predmet T-68/15: Tužba podnesena 12. veljače 2015. – Scandlines Øresund i dr. protiv Komisije

56

2015/C 138/74

Predmet T-72/15: Tužba podnesena 6. veljače 2015. – Hippler protiv Komisije

57

2015/C 138/75

Predmet T-86/15: Tužba podnesena 20. veljače 2015. – Aston Martin Lagonda protiv OHIM-a (Prikaz rešetke postavljene na prednji dio motornog vozila)

58

2015/C 138/76

Predmet T-87/15: Tužba podnesena 20. veljače 2015. – Aston Martin Lagonda protiv OHIM-a (Prikaz rešetke postavljene na prednji dio motornog vozila)

59

2015/C 138/77

Predmet T-88/15: Tužba podnesena 20. veljače 2015. – Aston Martin Lagonda protiv OHIM-a (Prikaz rešetke hladnjaka)

59

2015/C 138/78

Predmet T-98/15: Tužba podnesena 25. veljače 2015. – Tubes Radiatori protiv OHIM-a – Antrax It (Grijaći radijatori)

60

2015/C 138/79

Predmet T-101/15: Tužba podnesena 26. veljače 2015. – Red Bull protiv OHIM-a – Optimum Mark (Prikaz žiga plave i srebrne boje)

61

2015/C 138/80

Predmet T-102/15: Tužba podnesena 26. veljače 2015. – Red Bull protiv OHIM-a – Optimum Mark (Prikaz žiga plave i srebrne boje)

61

2015/C 138/81

Predmet T-103/15: Tužba podnesena 27. veljače 2015. – Flabeg Deutschland protiv Komisije

62

2015/C 138/82

Predmet T-108/15: Tužba podnesena 27. veljače 2015. – Bundesverband Glasindustrie i dr. protiv Komisije

63

2015/C 138/83

Predmet T-109/15: Tužba podnesena 2. ožujka 2015. – Saint-Gobain Isover G+H i dr. protiv Komisije

64

2015/C 138/84

Predmet T-110/15: Tužba podnesena 2. ožujka 2015. – International Management Group protiv Komisije

65

2015/C 138/85

Predmet T-120/15: Tužba podnesena 6. ožujka 2015. – Proforec protiv Komisije

66

2015/C 138/86

Predmet T-639/13: Rješenje Općeg suda od 2. ožujka 2015. – Watch TV protiv Vijeća

67

2015/C 138/87

Predmet T-459/14: Rješenje Općeg suda od 4. ožujka 2015. – Messi Cuccittini protiv OHIM-a – Pires Freitas Campos (LEO)

67

HR

 

IV. Obavijesti

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

Sud Europske unije

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/1

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2015/C 138/01)

Posljednja objava

SL C 127, 20.4.2015.

Prethodne objave

SL C 118, 13.4.2015.

SL C 107, 30.3.2015.

SL C 96, 23.3.2015.

SL C 89, 16.3.2015.

SL C 81, 9.3.2015.

SL C 73, 2.3.2015.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu

V. Objave

SUDSKI POSTUPCI

Sud

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/2

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 5. ožujka 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Østre Landsret – Danska) – Copydan Båndkopi protiv Nokia Danmark A/S

(Predmet C-463/12) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Autorsko pravo i srodna prava - Direktiva 2001/29/EZ - Članak 5. stavak 2. točka (b) i članak 6. - Pravo reproduciranja - Iznimka - Reproduciranja za privatnu uporabu - Reproduciranja uz pomoć memorijskih kartica prijenosnih telefona - Pravična naknada - Naknada za reproduciranje na medije - Jednako postupanje - Povrat naknade - Minimalna šteta))

(2015/C 138/02)

Jezik postupka: danski

Sud koji je uputio zahtjev

Østre Landsret

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Copydan Båndkopi

Tuženik: Nokia Danmark A/S

Izreka

1.

Članak 5. stavak 2. točka (b) Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2001/29/EZ od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu ne protivi se nacionalnom propisu koji na temelju iznimke od prava reproduciranja predviđa pravičnu naknadu za reproduciranja za privatnu uporabu za višefunkcionalne medije, kao što su to memorijske kartice prijenosnih telefona, bilo da je glavna ili samo sekundarna funkcija tih medija ostvarivanje reproduciranja za privatnu uporabu, pod uvjetom da jedna od funkcija navedenih medija, bila ona i sekundarna, omogućava njihovim imateljima da ih koriste u tu svrhu. Međutim, na iznos plative pravične naknade mogu utjecati odgovori na pitanja je li ta funkcija glavna ili sekundarna te koji je relativni značaj kapaciteta tog medija za ostvarivanje reproduciranja. Ako se šteta učinjena nositeljima prava smatra minimalnom, dostupnost navedene funkcije može dovesti do toga da ne nastaje obveza plaćanja te naknade.

2.

Članak 5. stavak 2. točka (b) Direktive 2001/29 ne protivi se nacionalnom propisu koji na temelju iznimke od prava reproduciranja primjenjuje naknadu za financiranje pravične naknade za reproduciranja za privatnu uporabu na isporuku medija koji se mogu koristiti u svrhe reproduciranja za privatnu uporabu, kao što su to memorijske kartice prijenosnih telefona, ali koji tu naknadu ne primjenjuju na isporuku sastavnica koje su primarno namijenjene za pohranjivanje reproduciranja za privatnu uporabu, kao što su to unutarnje memorije čitača MP3, pod uvjetom da te različite kategorije medija i sastavnica nisu usporedive, odnosno da je različito postupanje prema njima opravdano, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

3.

Članak 5. stavak 2. točka (b) Direktive 2001/29 treba tumačiti u smislu da se ne protivi nacionalnom propisu koji na temelju iznimke od prava reproduciranja nameće plaćanje naknade za financiranje pravične naknade za reproduciranja za privatnu uporabu, proizvođačima i uvoznicima koji prodaju memorijske kartice prijenosnih telefona poslovnim korisnicima te koji znaju da su te kartice namijenjene za daljnju prodaju od strane tih profesionalnih korisnika, ali zanemaruju činjenicu jesu li krajnji kupci navedenih kartica privatni ili poslovni korisnici, pod uvjetom

—

da je uspostava takvog sustava opravdana praktičnim poteškoćama;

—

da su obveznici navedene naknade izuzeti od njezinog plaćanja ako pokažu da su memorijske kartice isporučili osobama koje nisu fizičke osobe, u svrhe koje su očito strane ostvarenju reproduciranja za privatnu uporabu, imajući u vidu da to izuzeće ne može biti ograničeno na isporuku samo profesionalnim korisnicima koji su registrirani pri tijelu zaduženom za upravljanje tim istim naknadama;

—

da navedeni sustav predviđa djelotvorno pravo na povrat naknade za privatno reproduciranje i ne čini pretjerano otežanim povrat plaćene naknade, a taj povrat moguće je izvršiti samo konačnom stjecatelju takve memorijske kartice koji u tu svrhu mora uputiti zahtjev navedenom tijelu.

4.

Članak 5. stavak 2. točku (b) Direktive 2001/29, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 35., treba tumačiti u smislu da države članice mogu u određenim situacijama koje ulaze u područje primjene iznimke od prava reproduciranja za reproduciranja za privatnu uporabu predvidjeti izuzeće od plaćanja pravične naknade na temelju te iznimke, pod uvjetom da je šteta učinjena u tim slučajevima nositeljima prava minimalna. Te su države nadležne utvrditi prag takve štete, imajući u vidu da se taj prag mora primijeniti u skladu s načelom jednakog postupanja.

5.

Direktivu 2001/29 treba tumačiti u smislu da kad je država članica odlučila, na temelju članka 5. stavka 2. te direktive, isključiti iz materijalnog područja primjene te odredbe svako pravo nositeljâ prava da daju ovlaštenje za privatna reproduciranja njihovih djela, tada ovlaštenje koje nositelj prava daje za uporabu datoteka koje sadrže njegova djela ne može utjecati na obvezu pravične naknade na temelju iznimke od prava reproduciranja za reproduciranja ostvarena korištenjem tih datoteka u skladu s člankom 5. stavkom 2. točkom (b) navedene direktive i ne može sâmo po sebi dovesti do nastanka obveze plaćanja bilo kakve naknade tom nositelju prava od strane korisnika predmetnih datoteka.

6.

Provedba tehničkih mjera propisanih u članku 6. Direktive 2001/29 za uređaje koji se koriste za reproduciranje zaštićenih djela, kao što su to DVD-i, CD-i, čitači MP3 ili računala, ne može utjecati na pravičnu naknadu koja je na temelju iznimke od prava reproduciranja plativa za privatna reproduciranja koja su ostvarena tim uređajima. Međutim, ta provedba može utjecati na konkretnu razinu te naknade.

7.

Direktiva 2001/29 protivi se nacionalnom propisu koji na temelju iznimke od prava reproduciranja predviđa pravičnu naknadu za reproduciranja iz nedopuštenih izvora, odnosno iz zaštićenih djela koja su stavljena na raspolaganje javnosti bez ovlaštenja nositeljâ prava.

8.

Direktiva 2001/29 ne protivi se nacionalnom propisu koji na temelju iznimke od prava reproduciranja predviđa pravičnu naknadu za reproduciranja zaštićenih djela koja ostvaruje fizička osoba s ili uz pomoć uređaja koji pripada trećoj osobi.

(1)  SL C 399, 22.12.2012.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/4

Presuda Suda (peto vijeće) od 5. ožujka 2015. – Europska komisija protiv Versalis SpA, ranije Polimeri Europa SpA, Eni SpA i Versalis SpA, ranije Polimeri Europa SpA, Eni SpA protiv Europske komisije

(Spojeni predmeti C-93/13 P i C-123/13 P) (1)

((Žalba - Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Tržište kloroprenske gume - Sljedništvo proizvodnih subjekata - Pripisivanje protupravnog ponašanja - Novčane kazne - Ponavljanje povrede - Neograničena nadležnost))

(2015/C 138/03)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

(C-93/13 P)

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: V. Di Bucci, G. Conte i R. Striani, agenti)

Druge stranke u postupku: Versalis SpA, ranije Polimeri Europa SpA, Eni SpA (zastupnici: M. Siragusa, G. M. Roberti, F. Moretti, I. Perego, F. Cannizzaro, A. Bardanzellu, D. Durante i V. Laroccia, avvocati)

(C-123/13 P)

Žalitelji: Versalis SpA, ranije Polimeri Europa SpA, Eni SpA (zastupnici: M. Siragusa, G. M. Roberti, F. Moretti, I. Perego, F. Cannizzaro, A. Bardanzellu, D. Durante i V. Laroccia, avvocati)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: V. Di Bucci, G. Conte i R. Striani, agenti)

Izreka

1.

Odbijaju se žalbe u predmetima C-93/13 P i C-123/13 P.

2.

Europskoj komisiji nalaže se snošenje troškova koji se odnose na žalbu u predmetu C-93/13 P.

3.

Društvima Versalis SpA i Eni SpA nalaže se snošenje troškova koji se odnose na žalbu u predmetu C-123/13 P.

(1)  SL C 114, 20.4.2013.

SL C 147, 25.5.2013.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/4

Presuda Suda (deveto vijeće) od 26. veljače 2015. (zahtjev za prethodnu odluku Tribunalul Specializat Cluj – Rumunjska) – Bogdan Matei, Ioana Ofelia Matei protiv SC Volksbank România SA

(Predmet C-143/13) (1)

((Direktiva 93/13/EEZ - Nepoštene odredbe u ugovorima sklopljenima između poslovnog subjekta i potrošača - Članak 4. stavak 2. - Ocjena nepoštenog karaktera ugovornih odredbi - Izuzimanje odredbi koje se odnose na glavni predmet ugovora ili primjerenost cijene ili naknade pod uvjetom da su te odredbe jasno i razumljivo sastavljene - Ugovorne odredbe koje sadrže ‘proviziju za rizik’ koju prima davatelj kredita i koje mu dopuštaju da pod određenim uvjetima jednostrano izmijeni kamatnu stopu))

(2015/C 138/04)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunalul Specializat Cluj

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Bogdan Matei, Ioana Ofelia Matei

Tuženik: SC Volksbank România SA

Izreka

Članak 4. stavak 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da u okolnostima poput onih u glavnom postupku izrazi „glavni predmet ugovora” i „primjerenost cijene i naknade na jednoj strani i isporučene usluge i robe na drugoj” načelno ne obuhvaćaju odredbe ugovora o kreditu sklopljenih između poslovnog subjekta i potrošača, poput odredaba u glavnom postupku, koje, s jedne strane, davatelju kredita omogućuju da pod određenim uvjetima jednostrano izmijeni kamatnu stopu i, s druge strane, predviđaju da on primi „proviziju za rizik”. Međutim, sud koji je uputio zahtjev dužan je provjeriti tu kvalifikaciju navedenih ugovornih odredaba s obzirom na narav, opću strukturu i odredbe predmetnih ugovora kao i činjenični i pravni kontekst tih odredaba.

(1)  SL C 171, 15.6.2013.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/5

Presuda Suda (prvo vijeće) od 26. veljače 2015. (zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Hoge Raad der Nederlanden – Nizozemska) – VDP Dental Laboratory NV protiv Staatssecretaris van Financiën (C-144/13), Staatssecretaris van Financiën protiv X BV (C-154/13), Nobel Biocare Nederland BV (C-160/13)

(Spojeni predmeti C-144/13, C-154/13 i C-160/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Porez na dodanu vrijednost - Odbici - Izuzeća - Isporuke zubnih proteza))

(2015/C 138/05)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: VDP Dental Laboratory NV (C-144/13), Staatssecretaris van Financiën (C-154/13, C-160/13)

Tuženici: Staatssecretaris van Financiën (C-144/13), X BV (C-154/13), Nobel Biocare Nederland BV (C-160/13)

Izreka

1.

Članak 168. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 2007/75/EZ od 20. prosinca 2007., treba tumačiti na način da, kad je izuzeće od poreza na dodanu vrijednost predviđeno nacionalnim pravom neusklađeno s Direktivom 2006/112, kako je izmijenjena Direktivom 2007/75, članak 168. te direktive ne dopušta poreznom obvezniku koristiti se tim izuzećem i pozivati se na pravo na odbitak.

2.

Članak 140. točke (a) i (b) i članak 143. stavak 1. točku (a) Direktive 2006/112, kako je izmijenjena Direktivom 2007/75, treba tumačiti na način da se izuzeće od poreza na dodanu vrijednost koje oni propisuju primjenjuje na stjecanje unutar Zajednice i na konačan uvoz zubnih proteza isporučenih od strane zubara i zubnih tehničara ako država članica isporuke ili uvoza nije uvela prijelazna pravila iz članka 370. Direktive 2006/112, kako je izmijenjena Direktivom 2007/75.

3.

Članak 140. točke (a) i (b) Direktive 2006/112, kako je izmijenjena Direktivom 2007/75, treba tumačiti na način da se izuzeće od poreza na dodanu vrijednost koje je njime propisano primjenjuje i u slučaju stjecanja unutar Zajednice zubnih proteza iz države članice koja je uvela pravila o izuzecima i prijelazna pravila iz članka 370. te direktive.

(1)  SL C 178, 22.6.2013.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/6

Presuda Suda (peto vijeće) od 5. ožujka 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal do Trabalho de Leiria – Portugal) – Modelo Continente Hipermercados SA protiv Autoridade Para As Condições de Trabalho – Centro Local do Lis (ACT)

(Predmet C-343/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Pravila o spajanju dioničkih društava - Direktiva 78/855/EEZ - Spajanje preuzimanjem - Članak 19. - Učinci - Prijenos cjelokupne aktive i pasive društva koje je predmet preuzimanja na društvo preuzimatelja - Prekršaj koji je društvo koje je predmet preuzimanja počinilo prije spajanja - Utvrđenje prekršaja upravnom odlukom nakon tog spajanja - Nacionalno pravo - Prijenos prekršajne odgovornosti društva koje je predmet preuzimanja - Dopuštenost))

(2015/C 138/06)

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal do Trabalho de Leiria

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Modelo Continente Hipermercados SA

Tuženik: Autoridade Para As Condições de Trabalho – Centro Local do Lis (ACT)

Izreka

Članak 19. stavak 1. Treće direktive Vijeća 78/855/EEZ od 9. listopada 1978. koja se temelji na članku 54. stavku 3. točki (g) Ugovora, a odnosi se na spajanje javnih društava s ograničenom odgovornošću, kako je izmijenjena Direktivom 2009/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009., treba tumačiti na način da „spajanje preuzimanjem”, u smislu članka 3. stavka 1. navedene direktive, uzrokuje prijenos na društvo preuzimatelja obveze plaćanja novčane kazne nametnute konačnom odlukom nakon tog spajanja za povrede radnog prava koje je društvo koje je predmet preuzimanja počinilo prije tog spajanja.

(1)  SL C 260, 7.9.2013.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/6

Presuda Suda (treće vijeće) od 26. veljače 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Centrale Raad van Beroep – Nizozemska) – B. Martens protiv Minister van Onderwijs, Cultuur en Wetenschap

(Predmet C-359/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Slobodno kretanje osoba - Članci 20. i 21. UFEU-a - Državljanin države članice - Prebivalište u drugoj državi članici - Studij u prekomorskoj zemlji ili području - Nastavak dodjele financijske potpore za visoko obrazovanje - Uvjet prebivališta, tri od šest godina’ - Ograničenje - Opravdanje))

(2015/C 138/07)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Centrale Raad van Beroep

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: B. Martens

Tuženik: Minister van Onderwijs, Cultuur en Wetenschap

Izreka

Članke 20 i 21. UFEU-a treba tumačiti u smislu da se oni protive propisu države članice kao što je onaj o kojem je riječ u glavnom postupku, koji nastavak dodjele potpore za studiranje u ustanovi za visoko obrazovanje izvan te države uvjetuje time da je student koji zahtijeva takvu potporu prebivao u navedenoj državi tijekom razdoblja od najmanje tri od šest godina koje je prethodilo njegovom upisu u navedenu ustanovu za visoko obrazovanje.

(1)  SL C 274, 21.9.2014.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/7

Presuda Suda (drugo vijeće) od 26. veljače 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bayerisches Verwaltungsgericht München – Njemačka) – Andre Lawrence Shepherd protiv Bundesrepublik Deutschland

(Predmet C-472/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Područje slobode, sigurnosti i pravde - Azil - Direktiva 2004/83/EZ - Članak 9. stavak 2. točke (b), (c) i (e) - Minimalni standardi za kvalifikaciju i status državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva kao izbjeglica - Uvjeti za stjecanje statusa izbjeglice - Djela proganjanja - Kaznenopravne sankcije prema vojniku Sjedinjenih Američkih Država koji je odbio izvršiti vojnu službu u Iraku))

(2015/C 138/08)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bayerisches Verwaltungsgericht München

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Andre Lawrence Shepherd

Tuženik: Bundesrepublik Deutschland

Izreka

1.

Odredbe članka 9. stavka 2. točke (e) Direktive Vijeća 2004/83/EZ od 29. travnja 2004. o minimalnim standardima za kvalifikaciju i status državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva kao izbjeglica ili osoba kojima je na drugi način potrebna međunarodna zaštita te o sadržaju odobrene zaštite valja tumačiti na način da

—

obuhvaćaju cjelokupno vojno osoblje, uključujući logističko i pomoćno osoblje;

—

obuhvaćaju situaciju u kojoj izvršena vojna služba u konkretnom sukobu sama po sebi podrazumijeva počinjenje ratnih zločina, uključujući situacije u kojima bi podnositelj zahtjeva za status izbjeglice u počinjenju ratnih zločina sudjelovao samo neizravno ako je vjerojatno da bi izvršavanjem svojih zadaća pružio prijeko potrebnu podršku pripremanju ili izvršavanju tih zločina;

—

ne obuhvaćaju isključivo situacije u kojima je utvrđeno da su ratni zločini već počinjeni ili da bi mogli ulaziti u nadležnost Međunarodnoga kaznenog suda, već i one u odnosu na koje podnositelj zahtjeva za status izbjeglice može dokazati da postoji velika vjerojatnost da će biti počinjeni;

—

da se ocjena činjenica, što je isključivo zadaća nacionalnih tijela koja izvršavaju ocjenu pod sudskim nadzorom kako bi okvalificirala predmetnu situaciju koja se odnosi na službu, mora temeljiti na ukupnim dokazima pomoću kojih se, s obzirom na sve okolnosti slučaja, a osobito na one koje se odnose na relevantne činjenice povezane s državom podrijetla u trenutku odlučivanja o zahtjevu kao i s obzirom na položaj i osobne okolnosti podnositelja zahtjeva, može utvrditi da izvršavanje službe čini vjerojatnim počinjenje navodnih ratnih zločina;

—

da okolnosti da je vojna intervencija izvršena na temelju ovlasti Vijeća sigurnosti Organizacije Ujedinjenih naroda ili konsenzusa međunarodne zajednice i da država ili države koje vode te operacije kažnjavaju ratne zločine moraju biti uzete u obzir prilikom ocjene koju izvršavaju nacionalna tijela i

—

da odbijanje izvršavanja vojne službe mora predstavljati jedino sredstvo koje podnositelju zahtjeva za status izbjeglice omogućava da izbjegne sudjelovanje u navodnim ratnim zločinima i da stoga, ako nije koristio postupak za stjecanje statusa osobe s prigovorom savjesti, takva okolnost isključuje svu zaštitu iz članka 9. stavka 2. točke (e) Direktive 2004/83, osim ako taj podnositelj zahtjeva dokaže da mu takav postupak nije bio na raspolaganju u njegovoj konkretnoj situaciji.

2.

S obzirom na prethodna razmatranja, na osmo pitanje valja odgovoriti tako da odredbe članka 9. stavka 2. točaka (b) i (c) Direktive 2004/83 treba tumačiti na način da iz okolnosti kao što su one u glavnom postupku ne proizlazi da se mjere koje je vojnik pretrpio zbog odbijanja izvršavanja vojne službe, kao što su osuda na zatvorsku kaznu ili nečasni otpust iz vojske, mogu smatrati, s obzirom na legitimno izvršavanje prava dotične države na držanje obrambenih snaga, nerazmjernima ili diskriminatornima u mjeri u kojoj bi predstavljale djela proganjanja u smislu tih odredaba. Ipak, na nacionalnim je tijelima da provjere je li to doista tako.

(1)  SL C 336, 16.11.2013.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/8

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 5. ožujka 2015. – Europska komisija protiv Francuske Republike

(Predmet C-479/13) (1)

((Povreda obveze države članice - Oporezivanje - PDV - Primjena snižene stope - Isporuka digitalnih ili elektroničkih knjiga))

(2015/C 138/09)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: C. Soulay i F. Dintilhac, agenti)

Tuženik: Francuska Republika (zastupnici: D. Colas i J.-S. Pilczer, agenti)

Intervenijent u potporu tužitelju: Kraljevina Belgija (zastupnici: M. Jacobs i J.-C. Halleux, agenti)

Izreka

1.

Primjenjujući sniženu stopu poreza na dodanu vrijednost na digitalne ili elektroničke knjige Francuska Republika povrijedila je obveze koje ima na temelju članaka 96. i 98. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 2010/88/EU od 7. prosinca 2010., u vezi s Prilozima II. i III. navedenoj direktivi i Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 282/2011 od 15. ožujka 2011. o utvrđivanju provedbenih mjera za Direktivu 2006/112.

2.

Francuska Republika snosi vlastite troškove kao i troškove Europske komisije.

3.

Kraljevina Belgija snosi vlastite troškove.

(1)  SL C 344, 23.11.2013.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/9

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 5. ožujka 2015. – Europska komisija protiv Velikog Vojvodstva Luksemburg

(Predmet C-502/13) (1)

((Povreda obveze države članice - Oporezivanje - PDV - Primjena snižene stope - Isporuka digitalnih ili elektroničkih knjiga))

(2015/C 138/10)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: C. Soulay i F. Dintilhac, agenti)

Intervenijent u potporu tužitelju: Vijeće Europske unije (zastupnici: E. Chatziioakeimidou i A. de Gregorio Merino, agenti)

Tuženik: Veliko Vojvodstvo Luksemburg (zastupnik: D. Holderer, agent)

Intervenijent u potporu tuženiku: Kraljevina Belgija (zastupnici: M. Jacobs i J.-C. Halleux, agenti)

Izreka

1.

Primjenom snižene stope PDV-a od 3 % na isporuku elektroničkih knjiga Veliko Vojvodstvo Luksemburg povrijedilo je obveze koje ima na temelju članaka 96. do 99., 110. i 114. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, kako je izmijenjena Direktivom 2010/88/EU od 7. prosinca 2010., u vezi s Prilozima II. i III. toj direktivi i Provedbenom uredbom (EU) br. 282/2011 od 15. ožujka 2011. o utvrđivanju provedbenih mjera za Direktivu 2006/112/EZ.

2.

Velikom Vojvodstvu Luksemburg nalaže se snošenje vlastitih troškova kao i onih Komisije.

3.

Kraljevina Belgija i Vijeće Europske unije snose vlastite troškove.

(1)  SL C 344, 23.11.2013.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/9

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 5. ožujka 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesgerichtshof – Njemačka) – Boston Scientific Medizintechnik GmbH protiv AOK Sachsen-Anhalt (C-503/13), Betriebskrankenkasse RWE (C-504/13)

(Spojeni predmeti C-503/13 i C-504/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Zaštita potrošača - Odgovornost za neispravne proizvode - Direktiva 85/374/EEZ - Članak 1., članak 6. stavak 1. i članak 9. prvi stavak točka (a) - Srčani stimulator i kardioverter defibrilator za ugradnju - Rizik zatajenja proizvoda - Tjelesna ozljeda - Uklanjanje navodno neispravnog proizvoda i ugradnja drugog proizvoda - Naknada troškova operacije))

(2015/C 138/11)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Boston Scientific Medizintechnik GmbH

Tuženici: AOK Sachsen-Anhalt (C-503/13), Betriebskrankenkasse RWE (C-504/13)

Izreka

1.

Članak 6. stavak 1. Direktive Vijeća 85/374/EEZ od 25. srpnja 1985. o približavanju zakona i drugih propisa država članica u vezi s odgovornošću za neispravne proizvode treba tumačiti tako da utvrđenje moguće neispravnosti proizvoda koji pripadaju istoj skupini ili proizvodnoj seriji, poput srčanih stimulatora ili kardioverter defibrilatora za ugradnju, omogućuje da se takav proizvod kvalificira kao neispravan bez potrebe za dokazivanjem navedene neispravnosti tog proizvoda.

2.

Članak 1. i članak 9. prvi stavak točku (a) Direktive 85/374 treba tumačiti tako da šteta uzrokovana kirurškom operacijom zamjene neispravnog proizvoda, poput srčanog stimulatora ili kardioverter defibrilatora za ugradnju, predstavlja „štetu nastalu smrću ili tjelesnim ozljedama”, za koju je proizvođač odgovoran, ako je ta operacija potrebna za uklanjanje neispravnosti proizvoda o kojem je riječ. Na sudu koji je uputio zahtjeve za prethodnu odluku jest da provjeri je li taj uvjet ispunjen u glavnom postupku.

(1)  SL C 352, 30.11.2013.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/10

Presuda Suda (veliko vijeće) od 24. veljače 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden – Nizozemska) – C.G. Sopora protiv Staatssecretaris van Financiën

(Predmet C-512/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Slobodno kretanje radnika - Članak 45. UFEU-a - Jednako postupanje između radnikâ bez boravišta - Porezna olakšica koja se sastoji od neoporezivanja naknade koju je isplatio poslodavac - Paušalno priznata osnovica - Radnici koji dolaze iz države članice različite od države članice rada - Uvjet boravišta na određenoj udaljenosti od granice države članice u kojoj se nalazi mjesto rada))

(2015/C 138/12)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: C.G. Sopora

Tuženik: Staatssecretaris van Financiën

Izreka

Članak 45. UFEU-a treba tumačiti na način da se ne protivi nacionalnom zakonodavstvu poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, kojim država članica u korist radnika koji su prije nego što su se zaposlili na njezinu teritoriju imali boravište u drugoj državi članici propisuje priznavanje porezne olakšice koja se sastoji u paušalnom izuzeću za naknade inozemnih troškova do iznosa od 30 % porezne osnovice, pod uvjetom da su imali boravište na udaljenosti većoj od 150 kilometara od njezine granice, osim ako su ta ograničenja bila određena na način da to izuzeće sustavno omogućava neto prekomjernu nadoknadu stvarno pretrpljenih inozemnih troškova, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

(1)  SL C 367, 14.12.2013.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/11

Presuda Suda (sedmo vijeće) od 26. veljače 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Østre Landsret – Danska) – Ingeniørforeningen i Danmark, koji djeluje u ime Poula Landina protiv Tekniq, koji djeluje u ime ENCO A/S – VVS

(Predmet C-515/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Socijalna politika - Direktiva 2000/78/EZ - Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja - Članak 2. stavak 1. i članak 2. stavak 2. točka (a) - Članak 6. stavak 1. - Različito postupanje na temelju dobi - Nacionalni propis koji uskraćuje isplatu otpremnine zaposlenicima koji na dan svojeg odlaska ispunjavaju uvjete za mirovinu prema općim propisima))

(2015/C 138/13)

Jezik postupka: danski

Sud koji je uputio zahtjev

Østre Landsret

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Ingeniørforeningen i Danmark, koji djeluje u ime Poula Landina

Tuženik: Tekniq, koji djeluje u ime ENCO A/S – VVS

Izreka

Članak 2. stavak 1., članak 2. stavak 2. točku (a) i članak 6. stavak 1. Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja treba tumačiti tako da se ne protive nacionalnom propisu poput onog u glavnom postupku koji predviđa da je poslodavac koji otkaže zaposleniku koji je u službi u istom poduzeću bez prekida proveo 12, 15 ili 18 godina dužan potonjem, prilikom njegova odlaska, isplatiti otpremninu u odgovarajućem iznosu jedne, dvije ili tri mjesečne plaće, ali da se ta otpremnina ne isplaćuje ako zaposlenik u trenutku odlaska ima mogućnost primati mirovinu prema općim propisima, pod uvjetom da je taj propis, s jedne strane, objektivno i razumno opravdan legitimnim ciljem koji se odnosi na politiku zapošljavanja i tržište rada i da, s druge strane, predstavlja prikladno i nužno sredstvo za ostvarivanje tog cilja. Navedeno je dužan provjeriti sud koji je uputio zahtjev.

(1)  SL C 359, 7.12.2013.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/12

Presuda Suda (treće vijeće) od 4. ožujka 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Consiglio di Stato – Italija) – Ministero dell'Ambiente e della Tutela del Territorio e del Mare i dr. protiv Fipa Group srl, Tws Automation srl, Ivan srl

(Predmet C-534/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 191. stavak 2. UFEU-a - Direktiva 2004/35/EZ - Odgovornost za okoliš - Nacionalno zakonodavstvo koje ne propisuje mogućnost upravnog tijela da naloži vlasnicima onečišćenih zemljišta koji nisu sudjelovali u tom onečišćenju provođenje mjera sprečavanja i otklanjanja i koje propisuje samo obvezu naknade troškova za mjere koje provede upravno tijelo - Spojivost s načelom onečišćivač plaća, načelom opreznosti, načelom preventivnog djelovanja i načelom da se šteta nanesena okolišu popravlja ponajprije na samom izvoru))

(2015/C 138/14)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Ministero dell'Ambiente e della Tutela del Territorio e del Mare, Ministero della Salute, Ispra – Istituto Superiore per la Protezione e la Ricerca Ambientale

Tuženici: Fipa Group srl, Tws Automation srl, Ivan srl

uz sudjelovanje: Comune di Massa, Regione Toscana, Provincia di Massa Carrara, Comune di Carrara, Arpat – Agenzia regionale per la protezione ambientale della Toscana, Ediltecnica Srl, Versalis SpA, Edison SpA

Izreka

Direktivu 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu treba tumačiti na način da nije protivna nacionalnom propisu kao što je onaj u glavnom postupku koji, u slučaju kada nije moguće utvrditi osobu odgovornu za onečišćenje zemljišta ili nije moguće od nje ishoditi mjere otklanjanja, ne omogućuje nadležnom tijelu da naloži vlasniku koji nije odgovoran za onečišćenje poduzimanje hitnih mjera sigurnosti i sanacije, već je on odgovoran samo za naknadu troškova u vezi s mjerama koje poduzme nadležno tijelo do visine tržišne vrijednosti područja, određene nakon provođenja tih mjera.

(1)  SL C 359, 7.12.2013.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/12

Presuda Suda (deseto vijeće) od 4. ožujka 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Administratīvā rajona tiesa – Latvija) – SIA „Oliver Medical” protiv Valsts ieņēmumu dienests

(Predmet C-547/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Uredba (EEZ) br. 2658/87 - Zajednička carinska tarifa - Tarifno razvrstavanje - Kombinirana nomenklatura - Tarifni brojevi 8543, 9018 i 9019 - Laserski i ultrazvučni aparati kao i njihovi dijelovi i pribor))

(2015/C 138/15)

Jezik postupka: letonski

Sud koji je uputio zahtjev

Administratīvā rajona tiesa

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: SIA „Oliver Medical”

Tuženik: Valsts ieņēmumu dienests

Izreka

Kombiniranu nomenklaturu iz Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi, u verzijama koje su sukcesivno proizlazile iz Uredbe Komisije (EZ) br. 1214/2007 od 20. rujna 2007., Uredbe Komisije (EZ) br. 1031/2008 od 19. rujna 2008., Uredbe Komisije (EZ) br. 948/2009 od 30. rujna 2009., Uredbe Komisije (EU) br. 861/2010 od 5. listopada 2010. i Uredbe Komisije (EU) br. 1006/2011 od 27. rujna 2011. treba tumačiti tako da radi određivanja treba li proizvode, poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, razvrstati kao aparate ili instrumente namijenjene u medicinske svrhe u tarifni broj 9018 te nomenklature ili kao aparate za mehanoterapiju u njezin tarifni broj 9019 ili pak kao električne uređaje s posebnim funkcijama u tarifni broj 8543 navedene nomenklature, treba voditi računa o svim relevantnim elementima ovog slučaja u dijelu u kojem se oni odnose na osobine i objektivna svojstva svojstvena tim proizvodima. Među relevantnim elementima valja ocijeniti uporabu koju je navedenim proizvodima namijenio proizvođač kao i načine i mjesto njihove uporabe. Činjenica da su proizvodi namijenjeni liječenju jedne ili više različitih bolesti i činjenica da se liječenje treba obaviti u ugovornom zdravstvenom centru i pod nadzorom liječnika jesu indicije kojima se može utvrditi da su ti proizvodi namijenjeni u medicinske svrhe. Protivno tomu, činjenica da proizvodi prije svega omogućavaju estetska poboljšanja i činjenica da se ti proizvodi mogu koristiti izvan medicinskog okvira, primjerice u salonu za uljepšavanje i bez uključivanja liječnika, indicije su koje mogu opovrgnuti tvrdnju da su navedeni proizvodi namijenjeni u medicinske svrhe. Dimenzije, težina i korištena tehnologija nisu odlučujući elementi za razvrstavanje proizvoda poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku u tarifni broj 9018 iste nomenklature.

(1)  SL C 377, 21.12.2013.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/13

Presuda Suda (treće vijeće) od 5. ožujka 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tallinna Ringkonnakohus – Estonija) – Tallinna Ettevõtlusamet protiv Statoil Fuel & Retail Eesti AS

(Predmet C-553/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Neizravni porezi - Trošarine - Direktiva 2008/118/EZ - Članak 1. stavak 2. - Tekuće gorivo koje podliježe trošarini - Porez na maloprodaju - Pojam„‚posebna namjena” - Predodređena namjena - Organizacija javnog prijevoza na području grada))

(2015/C 138/16)

Jezik postupka: estonski

Sud koji je uputio zahtjev

Tallinna Ringkonnakohus

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Tallinna Ettevõtlusamet

Tuženik: Statoil Fuel & Retail Eesti AS

Izreka

Članak 1. stavak 2. Direktive Vijeća 2008/118/EZ od 16. prosinca 2008. o općim aranžmanima za trošarine i o stavljanju izvan snage Direktive 92/12/EEZ treba tumačiti na način da se temeljem njega ne može smatrati da porez kao što je onaj o kojemu je riječ u glavnom postupku, u dijelu u kojem tereti maloprodaju tekućeg goriva koje podliježe trošarini, ima posebnu namjenu u smislu te odredbe kada ima za cilj financiranje organizacije javnog prijevoza na području zajednice koja taj porez nameće i kada je izvršavanje i financiranje te zadaće obveza te zajednice neovisno o postojanju spomenutog poreza, iako su prihodi od tog poreza bili korišteni isključivo za ostvarivanje tog zadatka. Stoga spomenutu odredbu treba tumačiti na način da joj je protivan nacionalni propis kao što je onaj o kojemu je riječ u glavnom postupku, koji uvodi takav porez na maloprodaju tekućeg goriva koje podliježe trošarini.

(1)  SL C 15, 18.1.2014.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/14

Presuda Suda (veliko vijeće) od 24. veljače 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesfinanzhof – Njemačka) – Finanzamt Dortmund-Unna protiv Josefa Grünewalda

(Predmet C-559/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Slobodno kretanje kapitala - Izravno oporezivanje - Porez na dohodak - Mogućnost odbitka uplata uzdržavanja izvršenih kao protučinidba za ustup budućeg nasljedstva - Isključenje za nerezidente))

(2015/C 138/17)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesfinanzhof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Finanzamt Dortmund-Unna

Tuženik: Josef Grünewald

Izreka

Članak 63. UFEU-a treba tumačiti tako da mu je protivan propis države članice koji ne dopušta nerezidentnom poreznom obvezniku koji je u toj državi članici ostvario komercijalne dohotke na temelju poslovanja društva čije je udjele na njega prenio roditelj na temelju ustupa budućeg nasljedstva da odbije od tih dohodaka uplate koje je izvršio tom roditelju kao protučinidbu za ustup, dok taj propis priznaje taj odbitak rezidentnom poreznom obvezniku.

(1)  SL C 45, 15.2.2014.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/15

Presuda Suda (peto vijeće) od 26. veljače 2015. – Planet AE Anonymi Etaireia Parochis Symvouleftikon Ypiresion protiv Europske komisije

(Predmet C-564/13 P) (1)

((Žalba - Članak 340. stavak 1. UFEU-a - Ugovorna odgovornost Unije - Članak 272. UFEU-a - Arbitražna klauzula - Šesti okvirni program za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti - Ugovori koji se odnose na projekte Ontogov, FIT i RACWeb - Prihvatljivi troškovi i iznosi koje je Komisija isplatila - Deklaratorna tužba - Izostanak postojećeg i stvarnog pravnog interesa))

(2015/C 138/18)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Žalitelj: Planet AE Anonymi Etaireia Parochis Symvouleftikon Ypiresion (zastupnici: V. Christianos i S. Paliou, dikigoroi)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: R. Lyal, B. Conte i D. Triantafyllou, agenti, uz asistenciju S. Drakakakis, avocat)

Izreka

1.

Žalba se odbija.

2.

Planet AE Anonymi Etaireia Parochis Symvouleftikon Ypiresion i Europska komisija snose vlastite troškove.

(1)  SL C 9, 11.1.2014.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/15

Presuda Suda (peto vijeće) od 5. ožujka 2015. – Europäisch-Iranische Handelsbank AG protiv Vijeća Europske unije, Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, Europske komisije

(Predmet C-585/13 P) (1)

((Žalba - Mjere ograničavanja protiv Islamske Republike Irana s ciljem sprečavanja širenja nuklearnog oružja - Zamrzavanje financijskih sredstava - Ograničenje prijenosa financijskih sredstava - Pomoć subjektima uvrštenima na popis da izbjegnu ili krše mjere ograničavanja))

(2015/C 138/19)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Europäisch-Iranische Handelsbank AG (zastupnici: S. Jeffrey, S. Ashley i A. Irvine, solicitors, H. Hohmann, Rechtsanwalt, D. Wyatt QC, R. Blakeley, barrister)

Druge stranke u postupku: Vijeće Europske unije (zastupnici: F. Naert i M. Bishop, agenti), Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske (zastupnici: V. Kaye, agent, uz asistenciju R. Palmer, barrister), Europska komisija

Izreka

1.

Žalba se odbija.

2.

Europäisch-Iranische Handelsbanku AG nalaže se da, osim vlastitih troškova, snosi i troškove koje su imali Vijeće Europske unije i Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske.

(1)  SL C 15, 18.1.2014.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/16

Presuda Suda (prvo vijeće) od 26. veljače 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Conseil d'État – Francuska) – Ministre de l'Économie et des Finances protiv Gérard de Ruyter

(Predmet C-623/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Socijalna sigurnost - Uredba (EEZ) br. 1408/71 - Članak 4. - Materijalno područje primjene - Davanja iz dohodaka od imovine - Opći socijalni doprinos - Doprinos za podmirenje socijalnog duga - Socijalno davanje - Dodatni doprinos uz socijalno davanje - Sudjelovanje u financiranju obveznih sustava socijalne sigurnosti - Izravna i dovoljno značajna veza s određenim granama socijalne sigurnosti))

(2015/C 138/20)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Ministre de l'Économie et des Finances

Tuženik: Gérard de Ruyter

Izreka

Uredbu Vijeća (EEZ) br. 1408/71 od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe i njihove obitelji koji se kreću unutar Zajednice, u verziji koja je izmijenjena i ažurirana Uredbom Vijeća (EZ) br. 118/97 od 2. prosinca 1996., kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 1606/98 od 29. lipnja 1998., treba tumačiti u smislu da su davanja iz dohodaka na imovinu poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, kada se njima sudjeluje u financiranju obveznih sustava socijalne sigurnosti, u izravnoj i značajnoj vezi s određenim granama socijalne sigurnosti koje su navedene u članku 4. te Uredbe br. 1408/71, i da su prema tome obuhvaćena područjem primjene spomenute uredbe, premda su ta davanja obračunata na temelju dohodaka od imovine poreznih obveznika, neovisno o tome obavljaju li oni profesionalnu djelatnost.

(1)  SL C 31, 1.2.2014.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/17

Presuda Suda (drugo vijeće) od 5. ožujka 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal do Comércio de Lisboa – Portugal) – Estado português protiv Banco Privado Português SA, u likvidaciji, Massa Insolvente do Banco Privado Português SA, u likvidaciji

(Predmet C-667/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Državne potpore - Državno jamstvo vezano za zajam - Odluka 2011/346/EU - Pitanja o valjanosti - Dopuštenost - Članak 107. stavak 1. UFEU-a - Obrazloženje - Utjecaj na trgovinu između država članica - Članak 107. stavak 3. točka (b) UFEU-a - Ozbiljan poremećaj gospodarstva države članice))

(2015/C 138/21)

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal do Comércio de Lisboa

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Estado português

Tuženici: Banco Privado Português SA, u likvidaciji, Massa Insolvente do Banco Privado Português SA, u likvidaciji

Izreka

Ispitivanje prethodnih pitanja koja je uputio Tribunal do Comércio de Lisboa (Portugal) nije otkrilo nikakav element koji bi mogao utjecati na valjanost Odluke Komisije 2011/346/UE od 20. srpnja 2010. o državnoj potpori C 33/09 (ex NN 57/09, ex CP 191/09), koju je Portugal dodijelio u obliku državnog jamstva u korist BPP-a.

(1)  SL C 93, 29.3.2014.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/17

Presuda Suda (treće vijeće) od 26. veljače 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Conseil d'État – Francuska) – Les Laboratoires Servier SA protiv Ministre des affaires sociales et de la santé, Ministre de l'Économie et des Finances

(Predmet C-691/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Lijekovi za humanu uporabu - Direktiva 89/105/EEZ - Članak 6. točka 2. - Utvrđivanje liste lijekova obuhvaćenih sustavom zdravstvenog osiguranja - Izmjena uvjeta za naknadu troškova lijekova u vrijeme ponovne obnove njihovog uvrštenja na tu listu - Obveza obrazlaganja))

(2015/C 138/22)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Les Laboratoires Servier SA

Tuženik: Ministre des affaires sociales et de la santé, Ministre de l'Économie et des Finances

Izreka

Članak 6. točka 2. Direktive Vijeća 89/105/EEZ od 21. prosinca 1988. o transparentnosti mjera kojima se uređuje određivanje cijena lijekova za humanu uporabu i njihovo uključivanje u nacionalne sustave zdravstvenog osiguranja treba tumačiti na način da se obveza obrazlaganja navedena u toj odredbi primjenjuje na odluku kojom se obnavlja uvrštenje proizvoda na listu lijekova obuhvaćenih sustavom zdravstvenog osiguranja, ali kojom se naknada troškova tog proizvoda ograničava na određenu kategoriju pacijenata.

(1)  SL C 85, 22.3.2014.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/18

Presuda Suda (prvo vijeće) od 26. veljače 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberster Gerichtshof – Austrija) – Wucher Helicopter GmbH, Euro-Aviation Versicherungs AG protiv Fridolina Santera

(Predmet C-6/14) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Uredba (EZ) br. 785/2004 - Zračni prijevoznici i operatori zahtjeva - Osiguranja - Zahtjevi - Pojmovi, putnik’ i, član posade’ - Helikopter - Prijevoz stručnjaka za miniranje lavina eksplozivom - Šteta pretrpljena tijekom leta u sklopu rada - Naknada štete))

(2015/C 138/23)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberster Gerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Wucher Helicopter GmbH, Euro-Aviation Versicherungs AG

Tuženik: Fridolin Santer

Izreka

1.

Članak 3. točku (g) Uredbe (EZ) br. 785/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o zahtjevima za zračne prijevoznike i operatore zrakoplova u vezi s osiguranjem treba tumačiti na način da je osoba koja se nalazi u helikopteru zračnog prijevoznika Zajednice, koja se prevozi na temelju ugovora sklopljenog između svojeg poslodavca i tog zračnog prijevoznika radi izvršavanja posebnog zadatka, poput onog u pitanju u glavnom postupku, „putnik” u smislu te odredbe.

2.

Članak 17. Montrealske konvencije o ujednačavanju određenih pravila za međunarodni zračni prijevoz, sklopljene u Montréalu 28. svibnja 1999., potpisane od strane Europske zajednice 9. prosinca 1999. na temelju članka 300. stavka 2. UEZ-a, odobrene u njezino ime Odlukom Vijeća 2001/359/EZ od 5. travnja 2001., treba tumačiti na način da je osoba koja je obuhvaćena pojmom „putnik” u smislu članka 3. točke (g) Uredbe br. 785/2004 također obuhvaćena pojmom „putnik” u smislu navedenog članka 17. te konvencije, time što je ta osoba prevezena na temelju „ugovora o prijevozu” u smislu članka 3. navedene konvencije.

(1)  SL C 129, 28.4.2014.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/19

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 26. veljače 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour de cassation, Francuska) – Christie’s France SNC protiv Syndicat national des antiquaires

(Predmet C-41/14) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 2001/84/EZ - Članak 1. - Intelektualno vlasništvo - Prodaja na dražbi izvornika umjetničkih djela - Pravo slijeđenja u korist autora izvornika umjetničkog djela - Dužnik naknade po osnovi prava slijeđenja - Kupac ili prodavatelj - Sporazumno odstupanje))

(2015/C 138/24)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour de cassation

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Christie’s France SNC

Tuženik: Syndicat national des antiquaires

Izreka

Članak 1. stavak 4. Direktive 2001/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2001. o pravu slijeđenja u korist autora izvornika umjetničkog djela treba tumačiti na način da se on ne protivi tomu da se obveznik plaćanja po osnovi prava slijeđenja, koji je kao takav određen nacionalnim propisom, bilo da je to prodavatelj ili osoba koja se profesionalno bavi trgovinom umjetninama uključena u transakciju, može s bilo kojom drugom osobom, uključujući i kupca, sporazumjeti da potonja u cijelosti ili djelomično konačno snosi trošak po osnovi prava slijeđenja, ako takva pogodba ničim ne utječe na obveze i odgovornost obveznika plaćanja prema autoru.

(1)  SL C 102, 7.4.2014.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/19

Presuda Suda (drugo vijeće) od 26. veljače 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Nejvyšší správní soud – Češka Republika) – ŠKO-ENERGO s. r. o. protiv Odvolací finanční ředitelství

(Predmet C-43/14) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Zaštita ozonskog omotača - Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije - Metoda raspodjele emisijskih jedinica - Besplatna raspodjela emisijskih jedinica - Podvrgavanje takve raspodjele porezu na darovanja))

(2015/C 138/25)

Jezik postupka: češki

Sud koji je uputio zahtjev

Nejvyšší správní soud

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: ŠKO-ENERGO s. r. o.

Tuženik: Odvolací finanční ředitelství

Izreka

Članak 10. Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ treba tumačiti u smislu da se protivi primjeni poreza na darovanja kao što je onaj u glavnom postupku ako taj porez ne poštuje granicu od 10 % naplatne raspodjele predviđenu tim člankom, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

(1)  SL C 142, 12.5.2014.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/20

Presuda Suda (osmo vijeće) od 26. veljače 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Corte suprema di cassazione – Italija) – Ministero delle Politiche agricole, alimentari e forestali protiv Federazione Italiana Consorzi Agrari Soc. coop. arl – Federconsorzi, sous concordat préventif, Liquidazione giudiziale dei beni ceduti ai creditori della Federazione Italiana Consorzi Agrari Soc. coop. arl – Federconsorzi

(Predmet C-104/14) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 288. stavak 3. UFEU-a - Borba protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama - Direktiva 2000/35/EZ - Članci 2., 3. i 6. - Direktiva 2011/7/EU - Članci 2., 7. i 12. - Zakonodavstvo države članice koje na štetu vjerovnika države omogućuje izmjenu kamata na tražbinu nastalu prije tih direktiva))

(2015/C 138/26)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Corte suprema di cassazione

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Ministero delle Politiche agricole, alimentari e forestali

Tuženici: Federazione Italiana Consorzi Agrari Soc. coop. arl – Federconsorzi, u postupku predstečajne nagodbe, Liquidazione giudiziale dei beni ceduti ai creditori della Federazione Italiana Consorzi Agrari Soc. coop. arl – Federconsorzi

Izreka

Članak 288. stavak 3. UFEU-a i članak 3. stavak 3. i članak 6. Direktive 2000/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. lipnja 2000. o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama kao i članke 7. i 12. Direktive 2011/7/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama treba tumačiti na način da im nije protivno to da država članica, koja se koristi mogućnošću predviđenom u članku 6. stavku 3. točki (b) prve od tih direktiva, može tijekom roka za prenošenje druge od njih donijeti zakonodavne odredbe poput ovih u glavnom postupku koje mogu na štetu vjerovnika države izmijeniti kamate na tražbinu nastale kao rezultat izvršenja ugovora sklopljenog prije 8. kolovoza 2002.

(1)  SL C 184, 16.6.2014.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/21

Presuda Suda (šesto vijeće) od 5. ožujka 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgerichtshof – Austrija) – Ralph Prankl

(Predmet C-175/14) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Oporezivanje - Direktiva 92/12/EEZ - Opći aranžmani za trošarinsku robu - Oporezivanje krijumčarene robe - Roba puštena u potrošnju u državi članici i upućena u drugu državu članicu - Određivanje nadležne države članice - Pravo tranzitne države da oporezuje navedenu robu))

(2015/C 138/27)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgerichtshof

Stranka glavnog postupka

Ralph Prankl

Izreka

Članak 7. stavke 1. i 2. kao i članak 9. stavak 1. Direktive Vijeća 92/12/EEZ od 25. veljače 1992. o općim aranžmanima za proizvode koji podliježu trošarinama te o posjedovanju, kretanju i praćenju takvih proizvoda, kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 92/108/EEZ od 14. prosinca 1992., treba tumačiti tako da, u slučajevima kada je trošarinska roba potajno unesena na područje države članice i bez pratećeg dokumenta propisanog u članku 7. stavku 4. te direktive prevezena u drugu državu članicu, na području koje su tu robu otkrila nadležna tijela, tranzitne države članice nisu ovlaštene ubrati trošarinu od vozača teretnog vozila koji je obavio navedeni prijevoz jer je na njihovu području držao navedenu robu u komercijalne svrhe.

(1)  SL C 235, 21.7.2014.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/21

Presuda Suda (sedmo vijeće) od 5. ožujka 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Düsseldorf – Njemačka) – Vario Tek GmbH protiv Hauptzollamt Düsseldorf

(Predmet C-178/14) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Carinska unija i Zajednička carinska tarifa - Kombinirana nomenklatura - Tarifno razvrstavanje - Tarifni broj 8525 80 - Televizijske kamere, digitalni fotoaparati i videokamere (kamkorder) - Tarifni podbrojevi 8525 80 91 i 8525 80 99 - Videokamere ugrađene u sportske naočale - Funkcija optičkog zumiranja - Zapisivanje datoteka iz vanjskih izvora))

(2015/C 138/28)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Finanzgericht Düsseldorf

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Vario Tek GmbH

Tuženik: Hauptzollamt Düsseldorf

Izreka

1.

Kombiniranu nomenklaturu iz Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi, u verziji koja proizlazi iz Uredbe Komisije (EU) br. 1006/2011 od 27. rujna 2011., treba tumačiti na način da okolnost da videokamere ugrađene u sportske naočale, poput onih u glavnom postupku, nemaju funkciju optičkog zumiranja ne sprječava svrstavanje navedenih naočala u podbrojeve 8525 80 91 i 8525 80 99 te nomenklature.

2.

Kombiniranu nomenklaturu iz Priloga I. Uredbi br. 2658/87, u verziji koja proizlazi iz Uredbe br. 1006/2011, treba tumačiti na način da se okolnost da videokamere ugrađene u sportske naočale, poput onih u glavnom postupku, pružaju mogućnost zapisivanja i pohranjivanja na prenosivi medij audio i video datoteka iz vanjskog izvora protivi njihovu svrstavanju u podbroj 8525 80 91 te nomenklature ako se to zapisivanje može ostvariti samostalno i nezavisno o opremi ili vanjskom softveru.

(1)  SL C 223, 14.7.2014.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/22

Presuda Suda (peto vijeće) od 5. ožujka 2015. – Ahmed Abdelaziz Ezz i dr. protiv Vijeća Europske unije, Europske komisije

(Predmet C-220/14 P) (1)

((Žalba - Mjere ograničavanja protiv određenih osoba s obzirom na stanje u Egiptu - Zamrzavanje sredstava osoba protiv kojih je pokrenut sudski postupak za nezakonito prisvajanje državnih sredstava - Konvencija Ujedinjenih naroda protiv korupcije))

(2015/C 138/29)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Ahmed Abdelaziz Ezz, Abla Mohammed Fawzi Ali Ahmed, Khadiga Ahmed Ahmed Kamel Yassin, Shahinaz Abdel Azizabdel Wahab Al Naggar (zastupnici: J. Lewis QC, B. Kennelly i J. Pobjoy, Barristers, J. Binns, solicitor)

Druge stranke u postupku: Vijeće Europske unije (zastupnici: M. Bishop i I. Gurov, agenti), Europska komisija (zastupnici: F. Castillo de la Torre i D. Gauci, agenti)

Izreka

1.

Žalba se odbija.

2.

Nalaže se Ahmedu Abdelazizu Ezzu, Abli Mohammed Fawzi Ali Ahmed, Khadigi Ahmed Ahmed Kamel Yassin i Shahinaz Abdel Azizabdel Wahab Al Naggar snošenje vlastitih troškova i troškova Vijeća Europske unije i Europske komisije.

(1)  SL C 235, 21.7.2014.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/23

Presuda Suda (drugo vijeće) od 26. veljače 2015. – H protiv Suda Europske unije

(Predmet C-221/14 P) (1)

((Žalba - Prihodi članova Suda Europske unije - Bivši član Službeničkog suda - Zahtjev za uključivanje u zajednički sustav zdravstvenog osiguranja (JSIS) - Odluka - Odbijanje - Pravni lijek - Zakašnjenje - Nedopuštenost))

(2015/C 138/30)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: H (zastupnik: S. Sagias, dikigoros)

Druga stranka u postupku: Sud Europske unije (zastupnik: A.V. Placco, agent)

Izreka

1.

Žalba se odbacuje.

2.

Nalaže se H-u snošenje troškova.

(1)  SL C 235, 21.7.2014.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/23

Presuda Suda (treće vijeće) od 26. veljače 2015. – Europska komisija protiv Velikog Vojvodstva Luksemburg

(Predmet C-238/14) (1)

((Povreda obveze države članice - Socijalna politika - Direktiva 1999/70/EZ - Okvirni sporazum ETUC, UNICE i CEEP o ugovorima o radu na određeno vrijeme - Osobe privremeno zaposlene u dramskim umjetnostima - Uzastopni ugovori o radu na određeno vrijeme - Članak 5.1. - Mjere za sprečavanje primjene uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme - Pojam, objektivnih razloga’ kojima se opravdava obnavljanje tih ugovora))

(2015/C 138/31)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnik: J. Enegren i D. Martin agenti)

Tuženik: Veliko Vojvodstvo Luksemburg (zastupnik: D. Holderer, agent)

Izreka

1.

Time što je ostavilo na snazi mjere za sprečavanje zlouporabe uzastopnih ugovora na određeno vrijeme koje su sklopile osobe privremeno zaposlene u dramskim umjetnostima, Veliko Vojvodstvo Luksemburg povrijedilo je svoje obveze na temelju članka 5. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme, zaključenog 18. ožujka 1999., koji se nalazi u Prilogu Direktivi Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP.

2.

Velikom Vojvodstvu Luksemburg nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 235, 21.7.2014.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/24

Zahtjev za mišljenje koji je podnio Europski parlament na temelju članka 218. stavka 11. UFEU-a

(Mišljenje C-1/15)

(2015/C 138/32)

Jezik postupka: svi službeni jezici

Podnositelj zahtjeva

Europski parlament (zastupnici: F. Drexler, A. Caiola, D. Moore, agenti)

Pitanja postavljena Sudu:

—

Je li predviđeni sporazum (1) u skladu s odredbama Ugovora (članak 16. UFEU-a) i Poveljom Europske Unije o temeljnim pravima (članci 7. i 8. i članak 52. stavak 1.) u pogledu prava fizičkih osoba na zaštitu osobnih podataka?

—

Čine li članak 82. stavak 1. točka (d) i članak 87. stavak 2. točka (a) UFEU-a odgovarajuću pravnu osnovu akta Vijeća o sklapanju predviđenog sporazuma ili se taj akt treba temeljiti na članku 16. UFEU-a?

(1)  Sporazum između Kanade i Europske unije o prijenosu i obradi podataka o imenima putnika.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/24

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 26. rujna 2014. uputio Rajonen sad Sofia (Bugarska) – Rumjana Asenova Petrus protiv Republike Bugarske

(Predmet C-451/14)

(2015/C 138/33)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Rajonen sad Sofia

Stranke glavnog postupka

Tužiteljica: Rumjana Asenova Petrus

Tuženik: Republika Bugarska

Rješenjem od 5. veljače 2015. Sud (peto vijeće) je odlučio da je očito nenadležan za davanje odgovora na pitanje koje je uputio Rajonen sad Sofia (Bugarska).

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/24

Žalba koju je 14. studenoga 2014. podnio Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 3. rujna 2014. u predmetu T-686/13, Unibail protiv OHIM-a

(Predmet C-512/14 P)

(2015/C 138/34)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) (zastupnik: A. Folliard-Monguiral, agent)

Druga stranka u postupku: Unibail Management

Žalbeni zahtjev

—

ukinuti pobijanu presudu,

—

odlučiti o sporu na temelju članka 61. stavka 1. druge rečenice Statuta, i

—

naložiti tužitelju pred Općim sudom snošenje troškova Ureda.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj u prilog svojoj žalbi ističe jedan žalbeni razlog. OHIM smatra da je Opći sud povrijedio članak 75. prvu rečenicu Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 (1) od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice, u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom (b) iste Uredbe. Opći sud nije samo pogrešno protumačio doseg pojma sveobuhvatno obrazloženje, već je pogrešno protumačio i vlastitu sudsku praksu. Konačno, žalitelj prigovara Općem sudu da je preokrenuo teret dokazivanja.

(1)  SL L 78, str. 1.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/25

Žalba koju je 14. studenoga 2014. podnio Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 3. rujna 2014. u predmetu T-687/13, Unibail protiv OHIM-a

(Predmet C-513/14 P)

(2015/C 138/35)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) (zastupnik: A. Folliard-Monguiral, agent)

Druga stranka u postupku: Unibail Management

Žalbeni zahtjev

—

ukinuti pobijanu presudu,

—

odlučiti o sporu u skladu s člankom 61. stavkom 1. drugom rečenicom Statuta i,

—

naložiti tužitelju pred Općim sudom snošenje troškova Ureda

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj u prilog svojoj žalbi ističe jedan žalbeni razlog. OHIM smatra da je Opći sud povrijedio članak 75. prvu rečenicu Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 (1) od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice, u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom (b) iste Uredbe. Opći sud nije samo pogrešno protumačio doseg pojma sveobuhvatno obrazloženje, već je pogrešno protumačio i vlastitu sudsku praksu. Konačno, žalitelj prigovara Općem sudu da je preokrenuo teret dokazivanja.

(1)  SL L 78, str. 1.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/26

Tužba podnesena 19. prosinca 2014. – Europski parlament protiv Vijeća Europske unije

(Predmet C-595/14)

(2015/C 138/36)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Europski parlament (zastupnici: F. Drexler, A. Caiola, i M. Pencheva, agenti)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

—

poništiti Provedbenu odluku Vijeća 2014/688/EU od 25. rujna 2014. o podvrgavanju tvari 4-jodo-2,5-dimetoksi-N-(2-metoksibenzil)fenetilamina (25I-NBOMe), 3,4-dikloro-N-[[1-(dimetilamino)cikloheksil]metil]benzamida (AH-7921), 3,4-metilendioksipirovalerona (MDPV) i 2-(3-metoksifenil)-2-(etilamino)cikloheksanona (metoksetamin) kontrolnim mjerama (1);

—

održati na snazi Provedbenu odluku Vijeća 2014/688/EU do trenutka kada će se ona zamijeniti novim propisno usvojenim aktom;

—

naložiti tuženiku snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj tužbi koja se temelji na članku 263. UFEU-a, Europski parlament navodi dva tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog odnosi se na to da je Vijeće koristilo pravni temelj koji je stavljen izvan snage stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona i alternativno, sekundarni pravni temelj, koji je sukladno sudskoj praksi Suda kao takav nezakonit.

U drugom tužbenom razlogu navodi se da je Vijeće Odluku 2014/688/EU donijelo u postupku koji nije pravno ispravan. Tužitelj smatra da Parlament nije sudjelovao u postupku koji je doveo do usvajanja pobijane odluke. Posljedično zaključuje da je došlo do bitne povrede postupka i povrede Ugovorâ.

U slučaju da Sud odluči poništiti pobijanu odluku, Parlament smatra da nije svrsishodno da Sud koristi svoju diskrecijsku ovlast da pobijanu odluku održi na snazi, u skladu s člankom 264. stavkom 2. UFEU-a, do trenutka kada će biti zamijenjena novim propisno usvojenim aktom.

(1)  SL L 287, str. 22.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/26

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. siječnja 2015. uputio Nejvyšší správní soud (Republika Češka) – Odvolací finanční ředitelství protiv Český Rozhlas

(Predmet C-11/15)

(2015/C 138/37)

Jezik postupka: češki

Sud koji je uputio zahtjev

Nejvyšší správní soud

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Odvolací finanční ředitelství

Druga stranka u postupku: Český Rozhlas

Prethodna pitanja

Može li se sektor javne radiotelevizije, koji se financira obvezatnim pristojbama u zakonom propisanom iznosu, temeljem vlasništva ili posjeda radijskog prijemnika ili drugog prava na njegovu uporabu, smatrati „pružanjem usluge u zamjenu za plaćanje naknade” u smislu članka 2. stavka 1. Šeste direktive Vijeća 77/388/EEZ (1) o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet – zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za razrezivanje, koja mora biti izuzeta od PDV-a u skladu s člankom 13. odjeljkom A stavkom 1. točkom (q) te direktive ili se radi o aktivnosti koja nije gospodarske naravi i koja uopće ne podliježe PDV-u prema članku 2. Šeste direktive te na koju se stoga ne primjenjuje izuzeće od PDV-a temeljem članka 13. odjeljka A stavka 1. točke (q) te direktive?

(1)  SL 1977 L 145, str. 1.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/27

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. siječnja 2015. uputio Finanzgericht München (Njemačka) – Josef Plöckl protiv Finanzamta Schrobenhausen

(Predmet C-24/15)

(2015/C 138/38)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Finanzgericht München

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Josef Plöckl

Tuženik: Finanzamt Schrobenhausen

Prethodno pitanje

Dopuštaju li članak 22. stavak 8. i članak 28.c A točka (a) podstavak 1. i točka (d) Šeste Direktive Vijeća 77/388/EEZ (1) od 17. svibnja 1977. državama članica da odbiju porezno izuzeće za isporuku unutar Zajednice (ovdje: prijenos unutar Zajednice) ako isporučitelj doduše nije ispunio uvjet poduzimanja svih razumnih mjera u pogledu formalnih zahtjeva prilikom knjigovodstvenog evidentiranja identifikacijskog broja poreza na promet, ali ne postoje nikakvi konkretni dokazi za utaju poreza, roba je prenesena u drugu državu članice te su ispunjene i preostale pretpostavke za porezno izuzeće?

(1)  Šesta Direktiva Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstva država članica koja se odnose na poreze na promet – zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za razrezivanje, SL L 145, str. 1., u izmijenjenoj verziji.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/27

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. siječnja 2015. uputio Consiglio di Giustizia Amministrativa per la Regione siciliana (Italija) – Pippo Pizzo protiv CRGT srl

(Predmet C-27/15)

(2015/C 138/39)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Giustizia Amministrativa per la Regione siciliana

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Pippo Pizzo

Tuženik: CRGT srl

Prethodna pitanja

1.

Treba li članke 47. i 48. Direktive 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (1), tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis, kao što je gore opisani talijanski propis, koji u odnosu na usluge omogućuje djelomično korištenje sredstava drugih subjekata pod gore opisanim pretpostavkama?

2.

Protivi li se načelima prava Europske unije, a posebno načelima legitimnih očekivanja, pravne sigurnosti i proporcionalnosti, propis pravnog sustava države članice koji dopušta da se isključi iz postupka nadmetanja poduzetnika koji, zato što to nije bilo izrijekom navedeno u natječajnoj dokumentaciji, nije znao za obvezu plaćanja određenog iznosa za sudjelovanje u navedenom postupku, čije se neispunjenje sankcionira isključenjem, unatoč tome što postojanju takve obveze nije jasno vidljivo iz doslovnog čitanja zakona na snazi u državi članici, već se može izvesti na temelju dvije pravne operacije, najprije, širokim tumačenjem određenih odredbi pozitivnog prava te države članice, a nakon toga, sukladno rezultatu takvog širokog tumačenja, i iz obvezujućeg sadržaja natječajne dokumentacije?

(1)  SL L 134, str. 114. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 1., str. 156.)

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/28

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. siječnja 2015. uputio College van Beroep voor het Bedrijfsleven (Nizozemska) – Koninklijke KPN NV i dr. protiv Autoriteit Consument en Markt (ACM)

(Predmet C-28/15)

(2015/C 138/40)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

College van Beroep voor het Bedrijfsleven

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Koninklijke KPN NV i KPN BV, T-Mobile Netherlands BV, Tele2 Nederland BV, Ziggo BV, Vodafone Libertel BV, UPC Nederland BV i UPC Business BV

Tuženik: Autoriteit Consument en Markt (ACM)

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 4. stavak 1. Okvirne direktive (1) u vezi s člancima 8. i 13. Direktive o pristupu (2) tumačiti tako da je u sporu o zakonitosti troškovno usmjerene tarife koju je naložilo državno regulatorno tijelo (DRT) na veleprodajnom tržištu za završavanje poziva, nacionalnim sudovima načelno dopušteno da donesu odluku koja nije u skladu s Preporukom Europske komisije od 7. svibnja 2009. o uređenju naknada za završavanje poziva u fiksnoj i mobilnoj mreži u EU (2009/396/EZ) (3) u kojoj se kao odgovarajuća mjera na tržištima završavanja poziva preporuča Pure-BULRIC, kada to smatraju potrebnim na temelju stvarnih okolnosti slučaja koji ocjenjuju i/ili na temelju razmatranja nacionalnog ili nadnacionalnog prava?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: u kojem dijelu je nacionalnim sudovima tada dopušteno da prilikom ocjene troškovno usmjerene cjenovne mjere

a)

s obzirom na članak 8. stavak 3. Okvirne direktive argument DRT-a da se njome promiče razvoj unutarnjeg tržišta ocjenjuju na temelju opsega stvarnog utjecaja na funkcioniranje unutarnjeg tržišta?

b)

s obzirom na političke ciljeve i regulatorna načela utvrđena u članku 8. Okvirne direktive i članku 13. Direktive o pristupu ispitaju je li cjenovna mjera

i)

proporcionalna,

ii)

prikladna,

iii)

odgovarajuća i opravdana?

c)

zahtijevati od DRT-a da u dovoljnoj mjeri učini vjerojatnim da

i)

politički cilj naveden u članku 8. stavku 2. Okvirne direktive promicanja tržišnog natjecanja od strane DRT-a u području pružanja elektroničkih komunikacijskih mreža i elektroničkih komunikacijskih usluga zaista bude postignut i da se korisnicima zaista pruži maksimalna korist u pogledu izbora, cijena i kvalitete,

ii)

politički cilj naveden u članku 8. stavku 3. Okvirne direktive o doprinosu razvoju unutarnjeg tržišta zaista bude postignut i

iii)

politički cilj naveden u članku 8. stavku 4. Okvirne direktive promicanja interesa građana zaista bude postignut?

d)

s obzirom na članak 16. stavak 3. Okvirne direktive te članak 8. stavke 2. i 4. Direktive o pristupu, prilikom odgovora na pitanje je li riječ o prikladnoj cjenovnoj mjeri vode računa o okolnosti da je mjera naložena na tržištu na kojem regulirani poduzetnici raspolažu znatnijom tržišnom snagom i da u izabranom obliku (Pure-BULRIC) služi promicanju jednog od ciljeva Okvirne direktive – interesa krajnjih korisnika – ali na tržištu koje ne dolazi u obzir za regulaciju?

(1)  Direktiva 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva) (SL L 108, str. 33.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 49., str. 25.).

(2)  Direktiva 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o pristupu i međusobnom povezivanju elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme (Direktiva o pristupu) (SL L 108, str. 7.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 38., str. 69.).

(3)  SL L 124, str. 67.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/29

Žalba koju je 27. siječnja 2015. podnio Simba Toys GmbH & Co. KG protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 25. studenog 2014. u predmetu T-450/09, Simba Toys GmbH & Co. KG protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

(Predmet C-30/15 P)

(2015/C 138/41)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Simba Toys GmbH & Co. KG (zastupnik: O. Ruhl, Rechtsanwalt)

Druge stranke u postupku: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni), Seven Towns Limited

Žalbeni zahtjev

Žalitelj zahtijeva od Suda da:

—

ukine presudu Općeg suda Europske unije od 25. studenog 2014. u predmetu T-450/09 Simba Toys GmbH & Co. KG protiv OHIM- Seven Towns Limited;

—

poništi odluku drugog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) od 1. rujna 2009. (predmet 1526/2008-2);

—

naloži Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) i Seven Towns Limited snošenje troškova žalbenog postupka pred Sudom i prvostupanjskog postupka pred Općim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj ističe šest žalbenih razloga: prvi žalbeni razlog temelji se na povredi članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke (ii) Uredbe br. 40/94 (1). Drugi žalbeni razlog temelji se na povredi članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke (i) Uredbe br. 40/94. Treći žalbeni razlog temelji se na povredi članka 7. stavka 1. točke (e) podtočke (iii) Uredbe br. 40/94. Četvrti žalbeni razlog temelji se na povredi članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 40/94. Peti žalbeni razlog temelji se na povredi članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 40/94. Šesti žalbeni razlog temelji se na povredi članka 76. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 (2).

Prvi žalbeni razlog podijeljen je na jedanaest dijelova: pogrešan zahtjev za „točno razaznavanje”; neuzimanje u obzir proizvoda koji su već na tržištu; utvrđenja o objavljivanju reprodukcije žiga koja se temelje na iskrivljavanju činjenica i dokaza; preusko tumačenje kriterija „tehničkih funkcija”; pogrešno neuzimanje u obzir odsutnosti proizvoljnih bitnih značajki; pogrešna razmatranja o javnom interesu; pogrešna pravna ocjena relevantnosti nedostatka alternativnih oblika; utvrđenje postojanja alternativnih oblika temeljeno na iskrivljenim činjenicama i dokazima; pogrešni pravni standardi glede uzročne veze i rezultata tehničke funkcije; irelevantnost mogućnosti da kocke nemaju vidljive crte; pogrešan zaključak da su zbog navodne netehničke prirode jedne potkategorije proizvoda netehnički svi drugi proizvodi za koje je žig registriran.

Drugi žalbeni razlog sastoji se od jednog dijela: pogrešno neuzimanje u obzir da su bitni elementi funkcionalni.

Treći žalbeni razlog sastoji se od jednog dijela: pogrešno neuzimanje u obzir da bitni elementi daju značajnu vrijednost proizvodu.

Četvrti žalbeni razlog podijeljen je u jedanaest dijelova: pogrešna pravna ocjena tereta dokazivanja; pogrešna analiza pojedinačnih elemenata spornog žiga; pogrešno neuzimanje u obzir tehničke prirode pojedinačnih elemenata spornog žiga; pogrešno oslanjanje isključivo na norme predmetnog sektora; pogrešan kriterij „spontanosti”; pogrešan zaključak da zbog navodnog razlikovnog karaktera jedne potkategorije proizvoda razlikovni učinak imaju svi drugi proizvodi za koje je žig registriran; pogrešna primjena kriterija „najvjerojatnijeg oblika”; nijekanje čarobne kocke kao najvjerojatnijeg oblika isključivo iskrivljavanjem činjenica i dokaza; pogrešna ocjena razlikovnog karaktera isključivo s gledišta potrošača; pogrešno odbijanje uzimanja u obzir specifičnih proizvoda koji se stvarno nalaze na tržištu; pogrešni pravni standardi za ocjenu relevantnosti proizvoda koji se već nalaze na tržištu.

Peti žalbeni razlog podijeljen je u osam dijelova: pogrešan zahtjev „nedvosmislenosti”; pogrešan zahtjev „spontanosti”; pogrešno tumačenje kriterija „dovoljno izravne i konkretne veze”; pogrešna analiza opisnog karaktera isključivo glede opće formulacije proizvoda; pogrešna definicija relevantne javnosti; pogrešna ocjena poznavanja javnosti; pogrešno neuzimanje u obzir budućeg razvoja; pogrešna ocjena javnog interesa pogrešnim pozivanjem na alternativne oblike.

Šesti žalbeni razlog sastoji se od jednog dijela: pogrešno utvrđenje činjenica bez dokaza.

(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL L 11, str. 1.)

(2)  Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17. svezak 1., str. 226.).

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/31

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. siječnja 2015. uputila Commissione Tributaria Provinciale di Cagliari (Italija) – Giacomo Bolasco di Gianni Bolasco S.a.s. protiv Comune di Monastir, Equitalia Centro SpA

(Predmet C-37/15)

(2015/C 138/42)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Commissione Tributaria Provinciale di Cagliari

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Giacomo Bolasco di Gianni Bolasco S.a.s.

Tuženici: Comune di Monastir, Equitalia Centro SpA

Prethodno pitanje

Je li u suprotnosti s pravom Zajednice propis iz članka 188. Zakonodavne uredbe 152/2006 i Uredbe Ministarstva zaštite okoliša od 17. [prosinca] 2009. kojima je odgođeno stupanje na snagu propisa kojim se prenosi Direktiva 2008/98/EZ (1) do donošenja odluke ministra u kojoj se određuju tehnički uvjeti i rokovi stupanja na snagu navedenog provedbenog propisa?

(1)  Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljaju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, str. 3).

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/31

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. veljače 2015. uputio High Court of Ireland (Irska) – Gerard Dowling, Padraig McManus, Piotr Skoczylas, Scotchstone Capital Fund Limited protiv Minister for Finance

(Predmet C-41/15)

(2015/C 138/43)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

High Court of Ireland

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Gerard Dowling, Padraig McManus, Piotr Skoczylas, Scotchstone Capital Fund Limited

Tuženik: Minister for Finance

Prethodna pitanja

1.

Protivi li se Druga direktiva o trgovačkim društvima (1) u svim okolnostima, pa tako i u okolnostima ovog slučaja, Rješenju koje je doneseno temeljem dijela 9. Zakona o (stabilizaciji) kreditnih institucija iz 2010., slijedom mišljenja ministra o njegovoj nužnosti, ako takvo rješenje rezultira povećanjem kapitala društva bez odobrenja glavne skupštine; dodjelom novih dionica a da nisu, bez odobrenja glavne skupštine i na temelju prava prvokupa, ponuđene postojećim dioničarima; sniženjem nominalne vrijednosti dionica društva bez odobrenja glavne skupštine i, u tu svrhu, izmjenama izjave o osnivanju društva i društvenog ugovora bez odobrenja glavne skupštine?

2.

Je li Rješenjem koje je donio High Court temeljem članka 9. Zakona o (stabilizaciji) kreditnih institucija iz 2010. u vezi s Irish Life and Permanent Group Holdings plc i Irish Life and Permanent plc povrijeđeno pravo Unije?

(1)  Druga direktiva Vijeća 77/91/EEZ od 13. prosinca 1976. o koordinaciji zaštitnih mehanizama koje, radi zaštite interesa članica i ostalih, države članice zahtijevaju od trgovačkih društava u smislu članka 58. stavka 2. Ugovora, s obzirom na osnivanje dioničkih društava i održavanje i promjenu njihovog kapitala, a s ciljem ujednačavanja tih zaštitnih mehanizama, SL L 26, str. 1 (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str.3.).

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/32

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. veljače 2015. uputio Cour d'appel de Bruxelles (Belgija) – État belge – SPF Finances protiv ING International SA, pravni sljednik društva ING Dynamic SA

(Predmet C-48/15)

(2015/C 138/44)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour d'appel de Bruxelles

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: État belge – SPF Finances

Tuženik: ING International SA, pravni slijednik društva ING Dynamic SA

Prethodna pitanja

1.

Treba li Direktivu Vijeća 69/335/EZ od 17. srpnja 1969. o neizravnim porezima na prikupljanje kapitala (1) i, konkretno, njene članke 2., 4., 10. i 11. uzete kao cjelinu, tumačiti na način da su im protivne odredbe nacionalnog prava poput onih iz članaka 161. i 162. belgijskog Zakonika o porezu na nasljeđivanje izmijenjene Programskim zakonom od 22. prosinca 2003. o porezu na subjekte za zajednička ulaganja, time što subjekti za zajednička ulaganja osnovani kao društva kapitala u nekoj drugoj državi članici, koji trguju svojim udjelima u Belgiji, moraju jednom godišnje podmiriti navedeni porez na ukupan iznos svojih udjela upisanih u Belgiji umanjen za iznos otkupa ili isplate takvih upisa, uz posljedicu da iznosi koje su takvi subjekti za zajednička ulaganja prikupili u Belgiji podliježu navedenom porezu sve dok navedeni subjekti njima mogu raspolagati?

2.

Treba li članke 49. do 55. i 56. do [60.] Ugovora o EZ-u, ako je potrebno u vezi s člankom 10. i člankom 293. drugim podstavkom Ugovora o EZ-u, tumačiti na način da su protive tome da neka država članica jednostrano mijenja poveznicu na temelju koje se nameće porez, kako je predviđeno člankom 161. i pratećim člancima belgijskog Zakonika o porezu na nasljeđivanje, kako bi osobnu poveznicu koja se temelji na boravištu poreznog obveznika, priznatu međunarodnim poreznim pravom, zamijenila navodnom poveznicom stvarne veze koja nije priznata međunarodnim poreznim pravom, vodeći računa o činjenici da, kako bi osigurala svoj fiskalni suverenitet, država članica donosi posebnu sankciju poput one iz članka 162. podstavka 3. belgijskog Zakonika o porezu na nasljeđivanje, samo u odnosu na strane gospodarske subjekte?

3.

Treba li članke 49. i 56. Ugovora o EZ-u, ako je potrebno u vezi s člankom 10. i člankom 293. drugom alinejom Ugovora o EZ-u, tumačiti na način da se protive porezu poput gore opisanog, koji, time što uopće ne uzima u obzir poreze kojima u njihovoj državi članici već podliježu subjekti za zajednička ulaganja osnovani u nekoj drugoj državi članici, predstavlja dodatni financijski trošak koji može omesti trgovanje njihovim udjelima u Belgiji?

4.

Treba li Direktivu Vijeća 85/611/EZ od 20. prosinca 1985. o usklađivanju zakona i drugih propisa koji se odnose na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (2), prema potrebi u vezi s člancima 10. i 293. drugom alinejom Ugovora o EZ-u, tumačiti na način da se protivi porezu poput gore opisanog, ako isti ugrožava glavni cilj direktive usmjeren na olakšavanje trgovanja udjelima subjekata za zajednička ulaganja u Europskoj uniji?

5.

Treba li članke 49. i 56. Ugovora o EZ-u tumačiti na način da se protive administrativnim troškovima ubiranja poreza poput onog gore opisanog, a koji snose subjekti za zajednička ulaganja osnovani u nekoj drugoj državi članici koji trguju svojim udjelima u Belgiji?

6.

Treba li članke 49. i 56. Ugovora o EZ-u tumačiti na način da se protive odredbi nacionalnog prava poput one iz članka 162. podstavka 2. belgijskog Zakonika o porezu na nasljeđivanje time što ta odredba predviđa posebnu sankciju za subjekte za zajednička ulaganja osnovane u nekoj drugoj državi članici koji trguju svojim udjelima u Belgiji, odnosno sudsku zabranu da ubuduće ulažu svoje udjele u Belgiji, u slučaju da ne podnesu svoju prijavu do 31. ožujka svake godine ili ne plate gore opisani porez?

(1)  SL L 249, str. 25.

(2)  SL L 375, str. 3.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/33

Žalba koju je 6. veljače 2015. podnio Kurt Hesse protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 27. studenoga 2014. u predmetu T-173/11, Kurt Hesse i Lutter & Partner GmbH protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

(Predmet C-50/15 P)

(2015/C 138/45)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Kurt Hesse (zastupnik: M. Krogmann, odvjetnik)

Druge stranke u postupku: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni), Lutter & Partner GmbH, Dr. Ing. h. c. F. Porsche AG

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—

ukine presudu Općeg suda Europske unije od 27. studenoga 2014. (predmet T-173/11),

—

poništi odluku četvrtog žalbenog vijeća od 11. siječnja 2011. (predmet R0306/2010-4) i odbije prigovor protiv prijave žiga Zajednice br. 5723 432 od 16. veljače 2007.

podredno,

—

vrati predmet Općem sudu na ponovno suđenje.

Nadalje žalitelj od Suda zahtijeva da:

—

tuženiku naloži snošenje troškova postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj svoju žalbu temelji na sljedećim žalbenim razlozima:

1.

Pogrešno neuzimanje u obzir čimbenika za sličnost proizvoda prema članku 8. stavku 1. točki (b) Uredbe o žigu Zajednice (UŽZ) (1)

Žalitelj kritizira shvaćanje Općeg suda da je žalbeno vijeće pravilno zauzelo stajalište prema kojem su „mobilni navigacijski uređaji, osobito satelitski povezani mobilni navigacijski uređaji”, s jedne strane, i proizvodi obuhvaćeni žigovima na koje se odnosi prigovor, s druge strane, slični. Opći sud pri ocjeni sličnosti nije uzeo u obzir bitne čimbenike, poput vrste dotičnih proizvoda, njihove proizvodnje, stavljanja na tržište, distribucijskih kanala i prodajnih mjesta. Da se potpuno uzelo u obzir i odvagnulo sve relevantne čimbenike, došlo bi se do zaključka da proizvodi nisu slični.

2.

Iskrivljavanje činjenica i pravno pogrešna primjena zaštite ugleda prema članku 8. stavku 5. UŽZ-a

Opći sud je pravno pogrešno i nekritično prihvatio shvaćanje žalbenog vijeća da je žig „Carrera” ugledan u znatnom dijelu javnosti. Žalbeno vijeće temeljilo je svoje shvaćanje osobito na pojedinim točkama ispitivanja prometa. Žalbeno vijeće i Opći sud nepravilno su označili bitne rezultate ispitivanja kao irelevantne, a daljnje bitne rezultate su potpuno zanemarili. Stoga se odluka Općeg suda temelji na bitnom iskrivljavanju činjenica i dokaza.

3.

Pravno pogrešno utvrđenje prijenosa imidža (image transfer) prema članku 8. stavku 5. UŽZ-a

Opći sud je nepravilno propustio kritizirati shvaćanje žalbenog vijeća prema kojem postoji opasnost prijenosa imidža u korist žaliteljevog prijavljenog žiga „Carrera”. Žalbeno vijeće je pretpostavilo da se svi proizvodi obuhvaćeni prijavljenim žigom mogu „ugraditi u motorna vozila i u njima upotrebljavati”. Iz toga proizlazi „društvena navika” na temelju koje se upotreba prijavljenih proizvoda, s jedne strane, „podudara” s uporabom motornih vozila, s druge strane. U stvari, sama činjenica da se prijavljeni proizvodi mogu ugraditi u motorna vozila i u njima upotrebljavati uopće nisu dokaz „društvene navike” i ne mogu dovesti do prijenosa imidža. U tom dijelu su žalbeno vijeće i Opći sud propustili razgovijetno obrazložiti svoju odluku.

(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.)

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/34

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. veljače 2015. uputio Hof van beroep te Antwerpen (Belgija) – United Video Properties Inc. protiv Telenet NV

(Predmet C-57/15)

(2015/C 138/46)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hof van beroep te Antwerpen

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: United Video Properties Inc.

Druga stranka u žalbenom postupku: Telenet NV

Prethodna pitanja

1.

Protive li se izrazi „opravdani i razmjerni sudski i ostali troškovi” iz članka 14. Direktive o provedbi (1) belgijskom zakonodavstvu koje daje mogućnost sucu da vodi računa o određenim specifičnim značajkama konkretnog predmeta i koje propisuje sustav različitih fiksnih tarifa u pogledu troškova za pomoć odvjetnika?

2.

Protive li se izrazi „opravdani i razmjerni sudski i ostali troškovi” iz članka 14. Direktive o provedbi sudskoj praksi prema kojoj se troškovi tehničkog savjetnika mogu nadoknaditi samo u slučaju (ugovorne ili izvanugovorne) odgovornosti?

(1)  Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva (SL L 157, str. 45.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 74.).

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/35

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. veljače 2015. uputila Commissione Tributaria Provinciale di Catanzaro (Italija) – Esse Di Emme Costruzioni Srl protiv Tribunale Amministrativo Regionale della Calabria, Ministero della Giustizia, Ministero dell’Economia e delle Finanze

(Predmet C-59/15)

(2015/C 138/47)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Commissione Tributaria Provinciale di Catanzaro

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Esse Di Emme Costruzioni Srl

Tuženici: Tribunale Amministrativo Regionale della Calabria, Ministero della Giustizia, Ministero dell’Economia e delle Finanze

Prethodno pitanje

Protivi li se načelu iz članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, koje je za područje javne nabave pobliže određeno u članku 1. Direktive Vijeća 89/665/EEZ od 21. prosinca 1989 (1). – na temelju kojeg svatko čija su prava i slobode zajamčeni pravom Unije prekršeni, ima pravo na učinkoviti pravni lijek pred sudom – nacionalni propis, kao što je onaj sadržan u člancima 9., 13. i 14. Uredbe Predsjednika Republike br. 115 od 30. svibnja 2002. i koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, koji propisuje da se za pristup sudu u upravnim stvarima u području sklapanja ugovora plaća jedinstvena pristojba čija je visina viša od one koja je određena za pristup sudu u upravnim stvarima u drugim područjima?

(1)  Direktiva Vijeća od 21. prosinca 1989. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na primjenu postupaka kontrole na sklapanje ugovora o javnoj nabavi robe i javnim radovima (SL L 395, str. 33.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 6., str. 3.)

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/35

Žalba koju je 11. veljače 2015. podnio Saint-Gobain Glass Deutschland GmbH protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 11. prosinca 2014. u predmetu T-476/12, Saint-Gobain Glass Deutschland GmbH protiv Europske komisije

(Predmet C-60/15 P)

(2015/C 138/48)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Saint-Gobain Glass Deutschland GmbH (zastupnici: S. Altenschmidt i P.-A. Schütter, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—

ukine presudu Općeg suda od 11. prosinca 2014. u predmetu T-476/12,

—

nadalje, da usvoji tužbeni zahtjev za poništenje iz prvostupanjskog postupka, te poništi odluku Komisije od 17. siječnja 2013. (GestDem br. 3273/2012).

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Opći je sud povrijedio zahtjeve Uredbe (EZ) br. 1367/2006 (1) koje se odnose na postojanje razloga za odbijanje slobodnog pristupa informacijama o okolišu. On nije restriktivno tumačio razloge za odbijanje pristupa iz članka 4. stavka 3. i članka 4. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 (2) u vezi s odredbom članka 6. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1367/2006. Opći sud također nije na primjeren način razmotrio javni interes za pristup informacijama o okolišu, koji je istaknuo žalitelj. Pobijana presuda stoga nije sukladna niti Aarhuškoj konvenciji o pristupu informacijama o okolišu, koju je Unija odobrila.

(1)  Uredba (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice (SL L 264, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 20., str. 29.).

(2)  Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.).

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/36

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. veljače 2015. uputio Rechtbank Den Haag, sjedište ’s-Hertogenbosch (Nizozemska) – Mehrdad Ghezelbash protiv Staatssecretaris van Veiligheit en Justitie

(Predmet C-63/15)

(2015/C 138/49)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Rechtbank Den Haag, sjedište ’s-Hertogenbosch

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Mehrdad Ghezelbash

Tuženik: Staatssecretaris van Veiligheit en Justitie

Prethodna pitanja

1.

Koji je doseg članka 27. Uredbe br. 604/2013 (1), po potrebi u vezi s uvodnom izjavom 19. te Uredbe?

Ima li tražitelj azila u slučaju kao što je ovaj – u kojem je stranac tek nakon prihvaćanja zahtjeva za priznavanje nadležnosti za postupak azila suočen s tim zahtjevom te pruži dokaze koji mogu dovesti do zaključka da za razmatranje zahtjeva za azil nije nadležna država članica kojoj je zahtjev upućen nego država koja podnosi zahtjev, a koja potom te dokumente niti ne ispituje niti dostavlja državi članici kojoj je zahtjev upućen – u skladu s tim člankom pravo da podnese (učinkovitu) žalbu protiv primjene kriterija za određivanje nadležne države navedenih u Poglavlju III. Uredbe br. 604/2013?

2.

U slučaju da se stranac ni prema Uredbi br. 604/2013 ni prema Uredbi br. 343/2003 (2) načelno ne može pozivati na nepravilnu primjenu kriterija za određivanje nadležne države članice ako je država članica kojoj je zahtjev upućen prihvatila zahtjev za preuzimanje: je li pravilan stav tuženika da je iznimka od ovog načela moguća samo u obiteljskim situacijama u smislu članka 7. Uredbe br. 604/2013 ili su moguće i druge posebne činjenice i okolnosti na temelju kojih se stranac može pozivati na nepravilnu primjenu kriterija za određivanje nadležne države članice?

3.

U slučaju da odgovor na drugo pitanje glasi da osim obiteljskih situacija i druge okolnosti mogu dovesti do toga da se stranac može pozivati na nepravilnu primjenu kriterija za određivanje nadležne države članice: mogu li činjenice i okolnosti opisane u točki 12. ove odluke biti takve posebne činjenice i okolnosti?

(1)  Uredba (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (SL L 180, str. 31.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 108.).

(2)  Uredba Vijeća (EZ) br. 343/2003 od 18. veljače 2003. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje (SL L 50, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 12., str. 37.).

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/37

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. veljače 2015. uputio Bundesfinanzhof (Njemačka) – BP Europa SE protiv Hauptzollamta Hamburg-Stadt

(Predmet C-64/15)

(2015/C 138/50)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesfinanzhof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: BP Europa SE

Tuženik: Hauptzollamt Hamburg-Stadt

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 10. stavak 4. Direktive 2008/118/EZ (1) tumačiti tako da su njegove pretpostavke ispunjene jedino kada ukupna količina robe koja se kreće unutar sustava odgode plaćanja trošarine ne dospije na mjesto odredišta ili se pravilo – uzimajući u obzir članak 10. stavak 6. Direktive 2008/118/EZ – može primijeniti i na slučajeve u kojima samo dio ukupne količine robe koja se kreće unutar sustava odgode plaćanja trošarine ne dospije na mjesto odredišta?

2.

Treba li članak 20. stavak 2. Direktive 2008/118/EZ tumačiti tako da kretanje trošarinske robe unutar sustava odgode plaćanja trošarine završava tek kada je primatelj u potpunosti istovario prijevozno sredstvo koje je kod njega dospjelo tako da utvrđenje manjka prilikom istovara nastupi već tijekom kretanja?

3.

Protivi li se članak 10. stavak 2. u vezi s člankom 7. stavkom 2. točkom (a) Direktive 2008/118/EZ nacionalnom propisu prema kojem nadležnost ubiranja trošarine države odredišta (pored isključenja slučajeva uređenih u članku 7. stavku 4. Direktive 2008/118/EZ) ovisi jedino o utvrđenju da je došlo do nepravilnosti i nemogućnosti određivanja mjesta u kojem je do nje došlo ili je dodatno potrebno utvrđenje da je trošarinska roba njezinim otpuštanjem iz sustava odgode plaćanja trošarine puštena u potrošnju?

4.

Treba li članak 7. stavak 2. točku (a) Direktive 2008/118/EZ tumačiti tako da prilikom utvrđenja nepravilnosti u skladu s člankom 10. stavkom 2. Direktive 2008/118/EZ treba polaziti od puštanja u potrošnju trošarinske robe koja se kretala unutar sustava odgode plaćanja trošarine a nije dospjela na mjesto odredišta u svim slučajevima u kojima ne može biti pružen dokaz potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka utvrđenog manjka propisan u članku 7. stavku 4. Direktive 2008/118/EZ?

(1)  Direktiva Vijeća 2008/118/EZ od 16. prosinca 2008. o općim aranžmanima za trošarine i o stavljanju izvan snage Direktive 92/12/EEZ (SL 2009, L 9, str. 12.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2. str. 174.).

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/38

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. veljače 2015. uputio Tribunale di Bari (Italija) – kazneni postupak protiv Vito Santora

(Predmet C-65/15)

(2015/C 138/51)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale di Bari

Stranke glavnog postupka

Vito Santoro

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 49. i prateće članke te članak 56. i prateće članke UFEU-a, u skladu s obrazloženjem Suda Europske unije iz presude donesene 16. veljače 2012. [u spojenim predmetima C-72/10 i C-77/10], tumačiti na način da im je protivno organizirati postupak javne nabave za koncesije kraćeg trajanja od onih dodijeljenih ranije, iako je kao cilj spomenutog postupka javne nabave navedeno uklanjanje posljedica nezakonitog isključenja određenog broja subjekata iz ranijih postupaka javne nabave?

2.

Treba li članak 49. i prateće članke te članak 56. i prateće članke UFEU-a, u skladu s obrazloženjem Suda Europske unije iz gore navedene presude, tumačiti na način da im je protivno da zahtijevanje vremenskog usklađenja prestanka koncesija predstavlja odgovarajuće opravdanje za kraće trajanje koncesija koje su predmet postupka javne nabave u odnosu na trajanje ranije dodijeljenih koncesija?

3.

Treba li članak 49. i prateće članke te članak 56. i prateće članke UFEU-a, u skladu s obrazloženjem Suda Europske unije iz gore navedene presude, tumačiti na način da im je protivno predvidjeti obvezu nenaplatnog ustupanja korištenja imovinskih i neimovinskih dobara koja su u nečijem vlasništvu i koja tvore mrežu upravljanja i prikupljanja oklada, u slučaju prestanka djelatnosti zbog isteka trajanja koncesije ili zbog učinka odluka o oduzimanju ili opozivu koncesije?

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/38

Tužba podnesena 12. veljače 2015. – Europska komisija protiv Helenske Republike

(Predmet C-66/15)

(2015/C 138/52)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: M. Wasmeier i D. Triantafyllou)

Tuženik: Helenska Republika

Tužbeni zahtjev

Komisija zahtjeva od Suda da:

—

utvrdi da Helenska Republika, ubiranjem punog iznosa naknade za registraciju u trenutku registracije vozila koje je u najmu ili koje u okviru financijskog najma (leasing) koristi klijent koji je rezident u Helenskoj Republici, na teret pružatelja usluga s poslovnim nastanom u drugoj državi članici, ne vodeći računa o trajanju ugovora o leasingu ili ugovora o najmu niti o trajanju korištenja vozila na državnom području Helenske Republike, krši obveze koje ima na temelju članaka 56. i 62. UFEU-a u pogledu slobode pružanja usluga;

—

naloži Helenskoj Republici snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Propisujući plaćanje punog iznosa naknade za registraciju na teret pružatelja usluga s poslovnim nastanom u drugoj državi članici za vozila koja su unajmljena ili koja se koriste u okviru leasinga od strane rezidenata u Helenskoj Republici, ne vodeći računa o trajanju ugovora o najmu (ili leasingu) niti o trajanju korištenja tih vozila na svom državnom području, Helenska Republika povrijedila je obveze predviđene člancima 56. i 62. UFEU-a.

Propisivanje plaćanja punog iznosa naknade za registraciju nije proporcionalno i protivi se slobodnom kretanju usluga (vidjeti praksu Suda u predmetima Cura Anlagen, C-451/99, Coevering, C-242/05, Ilhan, C-42/08, i VAV Autovermietung GmbH, C-91/10).

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/39

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. veljače 2015. uputio Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság (Mađarska) – Nutrivet D.O.O.E.L. protiv Országos Környezetvédelmi és Természetvédelmi Főfelügyelőség

(Predmet C-69/15)

(2015/C 138/53)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Fővárosi Közigazgatási és Munkaügyi Bíróság

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Nutrivet D.O.O.E.L.

Tuženik: Országos Környezetvédelmi és Természetvédelmi Főfelügyelőség

Prethodna pitanja

1.

Treba li smatrati da je otprema otpada izvršena „na način koji nije bitno naveden u dokumentu koji je utvrđen u Prilogu VII” u smislu članka 2. točke 35. podtočke (g) iii. Uredbe (EZ) br. 1013/2006 (1), kada je organizator otpreme ispunio, u dokumentu koji se nalazi u Prilogu VII iste Uredbe, stupce 2 (Uvoznik/primatelj), 7 (Pogon za oporabu) i 11 (Relevantne zemlje/države) na različit način, pri čemu se navedene informacije nalaze jasno u tovarnom listu te u drugim dostupnim dokumentima?

2.

U slučaju da je odgovor na prvo pitanje potvrdan, može li se smatrati proporcionalnom novčana kazna izrečena iz tog razloga čiji iznos odgovara iznosu novčane kazne izrečene u slučaju povrede obveze ispunjenja dokumenta iz Priloga VII br. 1013/2006?

3.

Je li u svrhu zaključka da postoji nezakonita otprema otpada u smislu članka 2. točke 35. pod g) iii Uredbe (EZ) br. 1013/2006, potrebno da osoba koja ispunjava dokument iz Priloga VII navedene Uredbe namjerno dovodi u zabludu nadležno tijelo?

4.

Je li potrebno kako bi se zaključilo da postoji nezakonita otprema otpada izvršena „na način koji nije bitno naveden u dokumentu koji je utvrđen u Prilogu VII” u smislu članka 2. točke 35. podtočke (g) iii. Uredbe br. 1013/2006 (EZ) br. 1013/2006, da nespecificirane informacije ili podaci budu mjerodavni sa stajališta zaštite okoliša? U slučaju potvrdnog odgovora, koje se informacije ili podaci trebaju smatrati mjerodavnima u pogledu zaštite okoliša u dokumentu iz Priloga VII navedenoj Uredbi?

5.

Može li se zaključiti da postoji otprema otpada izvršena „na način koji nije bitno naveden u dokumentu koji je utvrđen u Prilogu VII” u smislu članka 2. točke 35. podtočke (g) iii. Uredbe (EZ) br. 1013/2006, u slučaju da nadležno tijelo ne provede postupak iz članka 24. navedene Uredbe, ne omogući zainteresiranim tijelima da u njemu sudjeluju i ne naloži vraćanje nezakonito otpremljenog otpada?

6.

Kako treba shvatiti i ispitati nadležnost iz članka 18. stavka 1. točke (a) Uredbe (EZ) br. 1013/2006?

7.

Kako treba tumačiti odredbu iz točke 15. dijela IV. Priloga IC Uredbi (EZ) br. 1013/2006, sukladno kojoj pregovarač ili agent, da bi mogao biti primatelj, mora biti u nadležnosti države odredišta?

(1)  Uredba (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o pošiljkama otpada (SL L 190, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 16., str. 86.)

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/40

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. veljače 2015. uputio Markkinaoikeus (Finska) – Viiniverla Oy protiv Sosiaali- ja terveysalan lupa- ja valvontavirasto

(Predmet C-75/15)

(2015/C 138/54)

Jezik postupka: finski

Sud koji je uputio zahtjev

Markkinaoikeus

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Viiniverla Oy

Tuženik: Sosiaali- ja terveysalan lupa- ja valvontavirasto

Prethodna pitanja

1.

Treba li prilikom ocjene o tome postoji li aluzija u smislu članka 16. točke (b) Uredbe (EZ) br. 110/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o definiciji, opisivanju, prezentiranju, označavanju i zaštiti zemljopisnih oznaka jakih alkoholnih pića i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1576/89 (1) polaziti od prosječnog potrošača za kojeg se smatra da je uobičajeno obaviješten, razumno pažljiv i oprezan?

2.

Koje značenje prilikom ocjene zabrane korištenja naziva „Verlados” za jako alkoholno piće proizvedeno od jabuka koje se pod tim nazivom stavlja na tržište u Finskoj – izrečene radi zaštite zemljopisne oznake „Calvados” – imaju sljedeće okolnosti za tumačenje pojma „aluzija” u smislu članka 16. točke (b) Uredbe br. 110/2008 i primjenu te Uredbe:

a.

početni dio („Verla”) naziva „Verlados” odnosi se na selo u Finskoj koje finski potrošač možda poznaje,

b.

početni dio („Verla”) naziva „Verlados” upućuje na proizvođača toga proizvoda, društvo Viiniverla Oy,

c.

„Verlados” je lokalni proizvod proizveden u Verli od kojeg se prosječno prodaje nekoliko stotina litara godišnje u restoranu imanja, a dostupan je u ograničenim količinama na narudžbu kod državnog poduzeća za distribuciju alkohola u smislu Zakona o alkoholu,

d.

riječi „Verlados” i „Calvados” od tri sloga imaju samo jedan zajednički („dos”), ali se preklapaju četiri njihova posljednja slova („ados”), to jest polovica njihovih slova?

3.

U slučaju da se naziv „Verlados” smatra aluzijom u smislu članka 16. točke (b) Uredbe br. 110/2008, može li njegovo korištenje ipak biti opravdano jednim od ranije navedenih okolnosti ili nekom drugom okolnošću, primjerice time da barem kod finskog potrošača ne može nastati dojam da je „Verlados” proizveden u Francuskoj?

(1)  SL L 39, str. 16. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 62., str. 171.).

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/41

Žalba koju je 19. veljače 2015. podnio Sud Europske unije protiv rješenja Općeg suda (treće vijeće) od 9. siječnja 2015. u predmetu T-409/14, Marcuccio protiv Europske unije i Suda Europske unije

(Predmet C-77/15 P)

(2015/C 138/55)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelj: Sud Europske unije (zastupnik: A. V. Placco, agent)

Druga stranka u postupku: Luigi Marcuccio

Žalbeni zahtjev

Sud Europske unije zahtjeva od Suda da:

—

poništi rješenje Općeg suda (treće vijeće) od 9. siječnja 2015. koje je doneseno u predmetu T-409/14, Marcuccio/Europska unija i Sud Europske unije, u dijelu u kojemu je odbijena druga, treća i četvrta točka zahtjeva kojeg je Sud Europske unije istaknuo u tužbi podnesenoj Općem sudu u smislu članka 114. Poslovnika Općeg suda,

—

prihvati navedene točke zahtjeva i stoga da

—

kao glavni zahtjev, sam odluči o sporu i odbaci kao nedopuštenu tužbu radi naknade štete koju je podnio L. Marcuccio, jer je podnesena protiv Suda Europske unije (kao zastupnika Unije),

—

podredno, u slučaju da Sud smatra da to što je tužba usmjerena protiv Suda Europske unije, a ne protiv Komisije (kao zastupnice Unije), ne utječe na njezinu dopuštenost nego da je Opći sud bio dužan, prilikom odlučivanja o incidentalnom pitanju kojeg je u postupku pred njim istaknuo Sud Europske unije, naložiti da se umjesto Suda Europske unije kao tuženu stranku navede Komisija, vrati predmet Općem sudu kako bi isti odlučio o zahtjevu L. Marcuccija za naknadu štete postupajući pritom sukladno pravnom stavu koje će zauzeti Sud,

—

naloži L. Marcucciju snošenje troškova koje su Sudu Europske unije nastali u prvostupanjskom i žalbenom postupku.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U okviru prvog žalbenog razloga koji se temelji na povredi pravila o zastupanju Unije u postupku pred njezinim sudbenim tijelima, Sud Europske unije ističe da, s obzirom na to da niti jedna izričita odredba posebno ne uređuje zastupanje Unije pred njenim sudbenim tijelima u postupcima koji su pokrenuti na temelju članka 268. UFEU-a radi utvrđenja izvanugovorne odgovornosti Unije, pravila koja se odnose na takvo zastupanje moraju se pronaći među općim načelima koja uređuju izvršavanje sudbene funkcije, posebno načelo dobrog sudovanja te načela neovisnosti i nepristranosti suda.

Taj prvi žalbeni razlog Suda Europske unije sastoji se od dva zasebna dijela u kojima se ističe, s jedne strane, povreda načela dobrog sudovanja i, s druge strane, povreda načela neovisnosti i nepristranosti suda. U okviru prvog žalbenog razloga, Sud Europske unije ističe da se zaključak Općeg suda, prema kojemu je Sud Europske unije ovlašten zastupati Uniju u gore navedenom postupku povodom tužbe radi naknade štete, očito temelji na sudskoj praksi koja je započela presudom Werhahn Hansamühle i dr./Vijeće i Komisija (od 63/72 do 69/72, EU:C:1973:121; u daljnjem tekstu: presuda Werhahn i dr.). U navedenoj sudskoj praksi prihvaćeno je rješenje prema kojemu, uvijek kada je Zajednica, odnosno sada Unija, pozvana na odgovornost zbog radnje jedne od njezinih institucija, nju pred sudovima Unije zastupa institucija (ili institucije) kojoj se stavlja na teret radnja na kojoj se temelji odgovornost. Međutim, Sud Europske unije smatra da se takvo rješenje nije smjelo primijeniti u konkretnom slučaju zato što je, imajući u vidu različite elemente, rezultat zapravo suprotan interesima dobrog sudovanja koji su, kako to izrijekom proizlazi iz presude Werhahn i dr., razlog kojim se opravdava to rješenje. U tom kontekstu Sud Europske unije zaključuje i to da nije poštovan doseg članka 317. stavka 1. UFEU-a i članka 53. stavka 1. Uredbe br. 966/2012 (1), na temelju kojih je Opći sud bio dužan priznati pravilo da se isplata naknade štete, kao što je ona u konkretnom slučaju, zatraži na teret proračuna Unije koji je u nadležnosti Komisije.

U okviru drugog dijela prvog žalbenog razloga Sud Europske unije, pozivajući se na presudu Europskog suda za ljudska prava od 10. srpnja 2008., Mihalkov protiv Bugarske (tužba br. 67719/01), ističe da je Opći sud, time što je smatrao da Sud Europske unije treba zastupati Uniju u postupku povodom tužbe L. Marcuccija radi naknade štete, prekršio zahtjeve neovisnosti i nepristranosti suda. Naime, s obzirom na to da je, s jedne strane, radnja na kojoj se temelji navodna odgovornost nastala prilikom izvršenja sudbene funkcije sudskog vijeća i da, s druge strane, sudsko vijeće koje je pozvano donijeti odluku u predmetu (i) pripada istom sudbenom tijelu (Općem sudu) kojemu pripada i sudsko vijeće kojemu se stavlja na teret radnja na kojoj se temelji odgovornost te je (ii) sastavni dio stranke koja se u ovom postupku pojavljuje kao tuženik (Sud Europske unije) i s kojom su suci takvog vijeća profesionalno povezani, navedeni su zahtjevi dovedeni u pitanje, tim više kada se radi o postupku u kojemu, kako je to naveo Opći sud, naknada štete kao što je ona koja je zatražena u konkretnom slučaju tereti proračun Suda Europske unije.

U okviru drugog žalbenog razloga Sud Europske unije smatra da je time što nije dan konkretan odgovor na argumentaciju koju je Sud Europske unije izložio u postupku pred Općim sudom, koja se temeljila na nizu presuda Suda, među kojima su presude Groupe Gascogne/Komisija (C-58/12 P, EU:C:2013:770), Gascogne Sack/Komsija (C-40/12 P, EU:C:2013:768) i Kendrion/Komsija (C-50/12 P, EU:C:2013:771), pobijano rješenje zahvaćeno povredom obveze obrazlaganja.

(1)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2012 (SL L 298, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 248.).

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/42

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. veljače 2015. uputio Symvoulio tis Epikrateias (Grčka) – Kapnoviomichania Karelia AE protiv Ypourgos Oikonomikon

(Predmet C-81/15)

(2015/C 138/56)

Jezik postupka: grčki

Sud koji je uputio zahtjev

Symvoulio tis Epikrateias

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Kapnoviomichania Karelia AE

Tuženik: Ypourgos Oikonomikon

Prethodno pitanje

Treba li Direktivu 92/12/EEZ (1), tumačenu u svjetlu općih načela prava Europske unije, a posebno načela učinkovitosti prava Unije, pravne sigurnosti i proporcionalnosti, tumačiti na način da se ona protivi primjeni na situaciju kao što je u predmetnom slučaju iz zakonske odredbe članka 108. Carinskog zakonika, sukladno kojoj se ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta proizvoda, koji su se kretali po režimu odloženog plaćanja trošarina od njihovog poreznog skladištenja i koji su protupravno izašli iz tog režima zbog kažnjivog djela krijumčarenja, može proglasiti solidarno odgovornim za plaćanje upravnih novčanih kazni zbog krijumčarenja, neovisno o činjenici je li u trenutku počinjenja kažnjivog djela posjedovao proizvode u građanskopravnom smislu kao i neovisno o činjenici jesu li počinitelji kažnjivih djela uključeni u to kretanje s ovlaštenim držateljem trošarinskog skladišta bili u posebnom ugovornom odnosu iz kojeg bi proizlazilo da su djelovali u svojstvu njegovih zastupnika?

(1)  Direktiva Vijeća 92/12/EEZ od 25. veljače 1992. o općim aranžmanima za proizvode koji podliježu trošarinama, te o posjedovanju, kretanju i praćenju takvih proizvoda (SL L 76, 23.3.1992., str. 1.)

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/43

Žalba koju je 24. veljače 2015. podnio H & R ChemPharm GmbH protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 12. prosinca 2014. u predmetu T-551/08, H & R ChemPharm GmbH protiv Europske komisije

(Predmet C-95/15 P)

(2015/C 138/57)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: H & R ChemPharm GmbH (zastupnici: M. Klusmann i S. Thomas, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—

u cijelosti ukine presudu Općeg suda (3. vijeće) od 12.12.2014. u predmetu T-551/08 u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja;

—

podredno, odgovarajuće smanji novčanu kaznu koja je u iznosu od 22 milijuna eura izrečena tužitelju u članku 2. pobijane odluke od 1.10.2008.;

—

dodatno podredno, spor vrati Općem sudu Europske unije na ponovno odlučivanje;

—

ukine nalaganje snošenja sudskih troškova u iznosu od 10  000 eura u skladu s člankom 90. točkom (a) Poslovnika Općeg suda;

—

tuženiku naloži snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalba se odnosi na presudu Općeg suda (3. vijeće) od 12.12.2014. (reg. br. 651533) u predmetu T-551/08, H&R ChemPharm GmbH/Komisija, kojom je Opći sud u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja odbio tužbu za poništenje Odluke Komisije br. C (2008) 5476 final od 1.10.2008 (predmet COMP/39181 – vosak za svijeće).

Žalitelj (i tužitelj u prvom stupnju) u potporu svojoj žalbi ističe sljedeće žalbene razloge:

1.

Prvim žalbenim razlogom žalitelj među ostalim prigovara povredi članka 81. UEZ-a [101. UFEU-a] zbog proturječnog i nedovoljnog obrazloženja presude o strukturi poduzetnika i odgovornosti žalitelja kao poduzetnika na kojem Opći sud temelji žaliteljevu povredu članka 81. UEZ-a. Temeljno proturječje je u tome da je Opći sud prema žalitelju i s njime nepovezanom poduzetniku Tudapetrol za svrhe pripisivanja povrede postupio kao prema jedinici, ali je u okviru izricanja novčane kazne pošao od dva odvojena poduzetnika. S obzirom na to da iz obrazloženja presude ne proizlazi jesu li žalitelj i Tudapetrol jedinstven poduzetnik ili je riječ o dva poduzetnika, žalitelj istodobno ističe i povredu obveze obrazlaganja (članak 296. UFEU-a) i njegovih temeljnih prava na obranu.

2.

Drugim žalbenim razlogom žalitelj prigovara pogrešci koja se tiče prava prilikom pripisivanja ponašanja radnika s istodobnim zaposlenjem kod različitih pravno samostalnih poduzetnika. Žalitelj se protivi tome da se njemu pripisuju ponašanja radnika, a da Opći sud pritom nije utvrdio je li radnik sporne radnje i zaključno poduzeo za žalitelja. Smatra da pravno stajalište Općeg suda o tome povređuje članak 81. UEZ-a. Istodobno je Opći sud povrijedio opće načelo Fair Trial jer je odbio dokaze koje je žalitelj podnio o stvarnim zadacima radnika s obrazloženjem koje pravno ne može opstati (povreda članka 6. EKLJP-a).

3.

Trećim žalbenim razlogom žalitelj ističe pogreške prilikom tumačenja članka 23. stavka 3. Uredbe 1/2003 (1) u pogledu prihoda na kojem se temelji novčana kazna, a koje su značajno utjecale na odluku. One leže u tome da je Opći sud prihvatio uzimanje u obzir prihoda trećeg poduzetnika u izračun novčane kazne iako je nesporno da taj poduzetnik nije sudjelovao u povredi i ne čini gospodarsku jedinicu sa žaliteljem. Usto u presudi nedostaje ikakvo pravno obrazloženje na kojem je temelju prilikom određivanja novčane kazne izvršio uračunavanje prihoda trećih unatoč nepostojanja gospodarske jedinice. Smatra da izlaganja Općeg suda stoga ne povređuju samo članak 23. stavak 3. Uredbe 1/2003 nego i zahtjeve sudske prakse o pravilnom obrazloženju (članak 296. UFEU-a).

4.

Četvrtim žalbenim razlogom se prije svega prigovara tome da je Opći sud prilikom određivanja novčane kazne uzeo u obzir prihode društava koja su stečena tek na kraju razdoblja na koje se odnosi navodna povreda te da je te prihode proširio na ukupno razdoblje sudjelovanja koje mu se stavlja na teret. To se protivi postupanju Općeg suda u sličnoj presudi u predmetu Esso  (2). U presudi Esso isti je sud u istom predmetu o istoj točki presudio da odgovarajuće postupanje Komisije dovodi do umjetnog povećanja prihoda na kojem se temelji određivanje novčane kazne. Žalitelj smatra da ovo nejednako postupanje predstavlja povredu članka 23. stavka 3. Uredbe 1/2003. S obzirom na to da se Opći sud nije očitovao o prigovorima žalitelja, istodobno postoji i pogreška u obrazloženju pobijane presude (članak 296. UFEU-a). Usto žalitelj prigovara pogreškama Općeg suda prilikom izračuna prihoda koje dovode do dvostrukog uzimanja prihoda u obzir, a što povređuje članak 23. stavak 3. Uredbe 1/2003.

5.

Petim žalbenim razlogom žalitelj ističe više pogrešaka koje se tiču prava prilikom određivanja novčane kazne, a među njima osobito neproporcionalnost izrečene novčane kazne u odnosu prema drugim poduzetnicima koji su sudjelovali u navodnim povredama (povreda članka 23. stavka 3. Uredbe 1/2003). Žalitelj prigovara tome da Opći sud nije uzeo u obzir razlike u protupravnosti doprinosa djelu u odnosu prema drugim poduzetnicima koji su u tome sudjelovali kao i neproporcionalnom uzimanju u obzir veličine poduzetnika.

6.

Šestim žalbenim razlogom žalitelj prigovara pogreškama Općeg suda koje se tiču prava prilikom određivanja troškova u pogledu nalaganja navodno dodatnih troškova postupka Općeg suda koji nisu bliže pojašnjeni te koje je navodno prouzročio žalitelj (povreda članka 90. točke (a) Poslovnika Općeg suda te članka 296. UFEU-a i članka 6. EKLJP-a). Prema njegovom mišljenju takvi troškovi ne postoje, a žalitelj nije saslušan prije donošenja odluke o troškovima.

(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (SL L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165.).

(2)  T-540/08, EU:T:2014:630.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/45

Žalba koju je 27. veljače 2015. podnio Pilkington Group Ltd, Pilkington Automotive Ltd, Pilkington Automotive Deutschland GmbH, Pilkington Holding GmbH, Pilkington Italia SpA protiv presude Općeg suda od (drugo vijeće) 17. prosinca 2014. u predmetu T-72/09, Pilkington Group Limited i dr. protiv Komisije

(Predmet C-101/15 P)

(2015/C 138/58)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Pilkington Group Ltd, Pilkington Automotive Ltd, Pilkington Automotive Deutschland GmbH, Pilkington Holding GmbH, Pilkington Italia SpA (zastupnici S. Wisking i K. Fountoukakos-Kyriakakos, solicitors)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelji zahtijevaju od Suda da:

—

djelomično ukine presudu u predmetu T-72/09 u dijelu u kojem je njome odbijena tužba podnesena protiv članka 2. točke (c) pobijane odluke;

—

smanji novčanu kaznu izrečenu tužiteljima člankom 2. točke (c) pobijane odluke;

—

naloži Komisiji snošenje troškova žalitelja u ovom postupku.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelji zahtijevaju ukidanje pobijane presude iz sljedećih razloga:

 

Kao prvo, Opći je sud počinio pogrešku koja se tiče prava u tumačenju točke 13. Smjernica Komisije o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006 (1)., utvrdivši da je Komisija, prilikom utvđivanja relevantne vrijednosti prodaje, imala pravo uzeti u obzir prodaju ostvarenu na temelju ugovora sklopljenih prije razdoblja trajanja povrede, a o uvjetima kojih nije ponovno pregovarano tijekom tog razdoblja. Budući da povreda nije mogla utjecati na tu prodaju, bilo je pravno pogrešno uzeti je u obzir pri utvrđivanju osnovnog iznosa novčane kazne.

 

Kao drugo, Opći je sud počinio pogrešku koja se tiče prava u tumačenju članka 23. stavka 2. Uredbe 1/2003 (2) utvrdivši da konačni iznos novčane kazne nije prelazio zakonsku gornju granicu od 10 %. Odgovarajući tečaj za izračun 10 % gornje granice nije prosječni tečaj ESB-a za poslovnu godinu koja prethodi godini donošenja pobijane odluke, nego tečaj ESB-a primjenjiv na dan donošenja pobijane odluke.

 

Kao treće, Opći je sud počinio pogrešku koja se tiče prava pogrešnom primjenom pravila o jednakom postupanju i proporcionalnosti kao i neizvršavanjem svoje neograničene nadležnosti intenzitetom koji zahtijeva sudska praksa Suda.

(1)  Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003 (SL C 210, str. 2.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 58.)

(2)  Uredba Viječa (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (sada članci 101. I 102. UFEU-a), (SL L 1, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165.)

Opći sud

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/46

Presuda Općeg suda od 12. ožujka 2015. – Vestel Iberia i Makro autoservicio mayorista protiv Komisije

(Predmeti T-249/12 i T-269/12) (1)

((„Tužba za poništenje - Carinska Unija - Naknadno uzimanje u obzir i otpust uvoznih carina - Televizijski prijamnici u boji podrijetlom iz Turske - Zahtjev za otpust carinskih davanja kojeg su podnijela dva uvoznika - Komisijino upućivanje nacionalnih vlasti na odluku koja se odnosi na drugog uvoznika - Članak 871. stavci 2. i 6. i članak 905. stavci 2. i 6. Uredbe (EEZ) br. 2454/93 - Nepostojanje izravnog utjecaja - Nedopuštenost”))

(2015/C 138/59)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Vestel Iberia, SL (Madrid, Španjolska) (predmet T-249/12); i Makro autoservicio mayorista SA (Madrid) (predmet T-269/12) (zastupnici: P. De Baere i P. Muñiz, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: R. Lyal i L. Keppenne, agenti)

Intervenijent u potporu tužiteljima: Kraljevina Španjolska (zastupnik: A. Rubio González, abogado del Estado)

Predmet

Zahtjev za poništenje Odluke Komisije C (2010) 22 final od 18. siječnja 2010. kojom se utvrđuje da je opravdano naknadno uzimanje u obzir uvoznih carina ta da u pojedinom slučaju nije opravdan otpust tih carina.

Izreka

1.

Predmeti T-249/12 i T-269/12 spajaju se u svrhu donošenja ove presude.

2.

Tužbe se odbacuju kao nedopuštene.

3.

Nalaže se Vestel Iberia, SL i Makro autoservicio mayorista SA snošenje troškova.

4.

Kraljevina Španjolska snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 235, 4.8.2012.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/46

Presuda Općeg suda od 9. ožujka 2015. – ultra air protiv OHIM-a — Donaldson Filtration Deutschland (ultra.air ultrafilter)

(Predmet T-377/13) (1)

((„Žig Zajednice - Postupak za proglašavanje žiga ništavim - Verbalni žig Zajednice ultra.air ultrafilter - Apsolutni razlog za odbijanje - Opisni karakter - Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Članak 52. stavak 1. točka (a) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2015/C 138/60)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: ultra air GmbH (Hilden, Njemačka) (zastupnik: C. König, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: G. Schneider, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Donaldson Filtration Deutschland GmbH (Haan, Njemačka) (zastupnici: N. Siebertz, M. Teworte-Vey i A. Renvert, odvjetnici)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 6. svibnja 2013. (predmet R 1100/2011 4) koja se odnosi na postupak za proglašavanje žiga ništavim između Donaldson Filtration Deutschland GmbH i ultra air GmbH.

Izreka

1.

Ukida se odluka četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) od 6. svibnja 2013. (predmet R 1100/2011-4) u dijelu koji se odnosi na mjerne uređaje za mjerenje vremena.

2.

U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.

Ultra air GmbH snosi vlastite troškove te troškove OHIM-a i Donaldson Filtration Deutschland GmbH.

(1)  SL C 260, 7.9.2013.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/47

Presuda Općeg suda od 6. ožujka 2015. – Braun Melsungen protiv OHIM-a (SafeSet)

(Predmet T-513/13) (1)

((„Žig Zajednice - Prijava verbalnog žiga Zajednice SafeSet - Apsolutni razlog za odbijanje - Opisni karakter - Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Obveza obrazlaganja - Članak 75. prva rečenica Uredbe br. 207/2009 - Ispitivanje činjenica po službenoj dužnosti - Članak 76. stavak 1. Uredbe br. 207/2009”))

(2015/C 138/61)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: B. Braun Melsungen AG (Melsungen, Njemačka) (zastupnik: M.-C. Seiler, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: G. Schneider, agent)

Predmet

Tužba protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM-a od 27. lipnja 2013. (predmet R 1598/2012-1) koja se odnosi na prijavu za registraciju verbalnog znaka SafeSet kao žiga Zajednice.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

B. Braun Melsungen AG nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 336, 16.11.2013.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/48

Presuda Općeg suda od 6. ožujka 2015. – Novomatic protiv OHIM-a – Berentzen Mally Marketing plus Services (BLACK JACK TM)

(Predmet T-257/14) (1)

((„Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Zajednice BLACK JACK TM - Raniji verbalni i figurativni žigovi Zajednice BLACK TRACK - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2015/C 138/62)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Novomatic AG (Gumpoldskirchen, Austrija) (zastupnik: W. Mosing, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnici: A. Pohlmann, a zatim S. Hanne, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a: Berentzen Mally Marketing plus Services GmbH (Meerbusch, Njemačka)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 18. veljače 2014. (predmet R 329/2012 4) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između Berentzen Mally Marketing plus Services GmbH i Novomatic AG.

Izreka

1.

Poništava se odluka četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) od 18. veljače 2014. (predmet R 329/2012 4).

2.

OHIM-u se nalaže snošenje troškova, uključujući troškove postupka pred žalbenim vijećem.

(1)  SL C 194, 24.6.2014.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/48

Rješenje Općeg suda od 26. veljače 2015. – Lavazza protiv OHIM-a – Commercialunione prima (LAVAZZA A MODO MIO)

(Predmet T-392/12) (1)

((„Žig Zajednice - Prigovor - Povlačenje prigovora - Obustava postupka”))

(2015/C 138/63)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Luigi Lavazza SpA (Torino, Italija) (zastupnici: A. Vanzetti, M. Ricolfi, G. Sironi i C. Mezzetti, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnici: u početku F. Mattina, zatim F. Mattina i N. Bambara i naposljetku N. Bambara i P. Bullock, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Commercialunione Prima Srl (Bresso, Italija) (zastupnici: G. Celona i B. Dosi, odvjetnici)

Predmet

Tužba protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM-a od 26. lipnja 2012. (predmet R 124/2011-1) u vezi s postupkom povodom prigovora između društava Commercialunione Prima Srl i Luigi Lavazza SpA.

Izreka

1.

Obustavlja se postupak o tužbi.

2.

Tužitelju i intervenijentu nalaže se snošenje vlastitih troškova, kao i da svaki snosi polovicu troškova tuženika.

(1)  SL C 331, 27.10.2012.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/49

Rješenje Općeg suda od 3. ožujka 2015. – Gemeente Nijmegen protiv Komisije

(Predmet T-251/13) (1)

((„Tužba za poništenje - Državne potpore - Potpora koju je nizozemska općina dodijelila u profesionalnom nogometnom klubu - Odluka o pokretanju formalnog istražnog postupka propisanog člankom 108. stavkom 2. UFEU-a - Mjera potpore koja je isplaćena u cijelosti na dan donošenja odluke - Dopuštenost - Akt koji se može pobijati”))

(2015/C 138/64)

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Tužitelj: Gemeente Nijmegen (Nizozemska) (zastupnici: H. Janssen i S. van der Heul, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: S. Noë i B. Stromsky, agenti)

Predmet

Zahtjev za djelomično poništenje Odluke Komisije C (2013) 1152 final od 6. ožujka 2013., o potporama dodijeljenim nizozemskim profesionalnim nogometnim klubovima Vitesse, NEC, Willem II, MVV, PSV i FC Den Bosch između 2008. i 2011. (Državna potpora SA.33584 (2013/C) (ex 2011/NN)).

Izreka

1.

Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.

Nalaže se Gemeente Nijmegen snošenje troškova.

(1)  SL C 189, 29.6.2013.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/49

Rješenje Općeg suda od 26. veljače 2015. – Métropole Gestion protiv OHIM-a – Metropol (METROPOL)

(Predmet T-431/13) (1)

((„Žig Zajednice - Verbalni žig METROPOL - Zahtjev za proglašenje žiga ništavim - Nepostojanje zahtjeva za produljenje registracije žiga - Brisanje žiga po isteku registracije - Obustava postupka”))

(2015/C 138/65)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Métropole Gestion (Pariz, Francuska) (zastupnik: M.-A. Roux Steinkühler, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: A. Folliard-Monguiral, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a: Metropol Investment Financial Company Ltd (Moskva, Rusija)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća OHIM-a od 4. lipnja 2013. (predmeti R 723/2012-2 i R 845/2012-2), koja se odnosi na postupak proglašenja žiga ništavim između Métropole Gestion i Metropol Investment Financial Company Ltd.

Izreka

1.

Obustavlja se postupak po tužbi.

2.

Métropole Gestion i Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) snositi će svaki svoje vlastite troškove.

(1)  SL C 344, 23.11.2013.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/50

Rješenje Općeg suda od 24. veljače 2015. – G-Star Raw protiv OHIM-a – PepsiCo (PEPSI RAW)

(Predmet T-473/13) (1)

((„Žig Zajednice - Prigovor - Povlačenje prijave za registraciju osporavanog žiga - Obustava postupka”))

(2015/C 138/66)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: G-Star Raw CV (Amsterdam, Nizozemska) (zastupnici: J. van Manen, M. van de Braak i L. Fresco, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: A. Folliard-Monguiral, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: PepsiCo, Inc. (New York, New York, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: V. von Bomhard i T. Heitmann, odvjetnici)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća OHIM-a od 25. lipnja 2013. (predmet R 1586/2012-2), u vezi s postupkom povodom prigovora između G-Star Raw CV i PepsiCo, Inc.

Izreka

1.

Obustavlja se postupak po tužbi.

2.

Nalaže se tužitelju i intervenijentu snošenje vlastitih troškova, kao i, svakome od njih, snošenje polovice troškova tuženika.

(1)  SL C 344, 23.11.2013.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/51

Rješenje Općeg suda od 5. ožujka 2015. – Intesa Sanpaolo protiv OHIM-a (NEXTCARD)

(Predmet T-233/14) (1)

((„Žig zajednice - Prijava za registraciju verbalnog žiga Zajednice NEXTCARD - Djelomično odbijanje registracije od strane ispitivača - Obveza obrazlaganja - Očito neosnovana tužba”))

(2015/C 138/67)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Intesa Sanpaolo SpA (Torino, Italija) (zastupnici: P. Pozzi, G. Ghisletti i F. Braga, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: L. Rampini, agent)

Predmet

Tužba protiv odluke petog žalbenog vijeća OHIM-a od 10. veljače 2014. (predmet R 1807/2013-5), koja se odnosi na prijavu za registraciju verbalnog znaka NEXTCARD kao žiga Zajednice.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Intesi Sanpaolo SpA nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 235, 21.7.2014.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/51

Tužba podnesena 23. prosinca 2014. – Søndagsavisen protiv Komisije

(Predmet T-833/14)

(2015/C 138/68)

Jezik postupka: danski

Stranke

Tužitelj: Søndagsavisen A/S (Søborg, Danska) (zastupnik: M. Honoré, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Komisijinu odluku od 9. srpnja 2014. o neisticanju prigovora protiv oslobođenja od poreza na određene reklamne materijale (SA.35683);

—

naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelj, koji je konkurent korisnika potpore, istaknuo je da je Komisija trebala utvrditi kako postoje dvojbe oko toga predstavljaju li oslobođenja od poreza na neadresirane reklamne materijale i pretplatu na novine koje se dostavljaju u kućanstva potporu.

Tužitelj ističe da je Komisija, prema tome, trebala donijeti odluku o pokretanju službenog istražnog postupka, kako je propisano u članku 108. stavku 2. UFEU-a i članku 4. Uredbe br. 659/1999 (1). Komisija je zanemarila tužiteljeva postupovna prava iz članka 108. stavka 2. UFEU-a jer nije postupila na navedeni način.

Tužitelj ističe sljedeće argumente u prilog svojem argumentu da su postojale opravdane sumnje:

—

iznimno dugo razdoblje bilo je potrebno Komisiji za vođenje predmeta što samo po sebi ukazuje na opravdanu sumnju – upravo stoga jer uključuje program prijavljene potpore prema članku 108. stavku 3. UFEU-a;

—

Komisijina odluka sadrži nedostatak u dijelu u kojem nije obrazloženo oslobođenje od poreza na neadresirani reklamni materijal i pretplatu na novine koje se dostavljaju kućanstvima; i

—

Komisija je provela nepotpuno i nepravilno ispitivanje danskog zakonodavstva o porezu na oglašavanje prilikom utvrđivanja čine li oslobođenja od poreza na neadresirani reklamni materijal i pretplatu na novine koje se dostavljaju kućanstvima državne potpore.

(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (SL 1999, L 83, str. 1.) (Sl, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.).

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/52

Tužba podnesena 23. prosinca 2014. – Forbruger-Kontakt protiv Komisije

(Predmet T-834/14)

(2015/C 138/69)

Jezik postupka: danski

Stranke

Tužitelj: Forbruger-Kontakt A/S (Taastrup, Danska) (zastupnik: M. Honoré, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku Komisije od 9. srpnja 2014. o neisticanju prigovora protiv oslobođenja od poreza na određene reklamne materijale (SA.35683);

—

naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužbeni razlozi koje je istaknuo tužitelj su u biti identični ili slični onima koji su istaknuti u predmetu T-833/14 Søndagsavisen protiv Komisije.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/52

Tužba podnesena 4. veljače 2015. – Sharif University of Technology protiv Vijeća

(Predmet T-52/15)

(2015/C 138/70)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Sharif University of Technology (Tehran, Iran) (zastupnik: M. Happold, Barrister)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Prilog Odluci Vijeća 2014/776/ZVSP, Prilog II. Odluke Vijeća 2010/413/ZVSP, Prilog Provedbene Uredbe Vijeća (EU) br. 1202/2014, i Prilog IX. Uredbe Vijeća (EU) br. 267/2012 u dijelu u kojem se odnose na tužitelja;

—

dodijeli tužitelju naknadu radi otklanjanja štete koju su njegovom ugledu prouzročile mjere Vijeća; i

—

naloži Vijeću snošenje troškova postupka tužitelja.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Svojom tužbom, tužitelj zahtjeva poništenje Priloga Odluke Vijeća 2014/776/ZVSP (1), Priloga II. Odluke Vijeća 2010/413/ZVSP (2), Priloga Provedbene Uredbe Vijeća (EU) br. 1202/2014 (3), i Priloga IX. Uredbe Vijeća (EU) br. 267/2012 (4) u dijelu u kojem se odnose na tužitelja.

U prilog svoje tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog temelji se na navodu da je Vijeće povrijedilo tužiteljeva prava na obranu i pravo na učinkovitu sudsku zaštitu;

Drugi tužbeni razlog temelji se na navodu da je Vijeće počinilo očite pogreške u ocjeni u pogledu donošenja mjera ograničavanja protiv tužitelja;

Treći tužbeni razlog temelji se na navodu da je Vijeće povrijedilo tužiteljevo pravo na vlasništvo i načelo proporcionalnosti; i

Četvrti tužbeni razlog temelji se na navodu se da je Vijeće zloupotrijebilo svoje ovlasti donošenjem mjera ograničavanja protiv tužitelja.

(1)  Odluka Vijeća 2014/776/ZVSP od 7. studenog 2014. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL L 325, str. 19.).

(2)  Odluka Vijeća 2010/413/ZVSP od 26. srpnja 2010. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Zajedničkog stajališta 2007/140/ZVSP (SL L 195, str. 39.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 3., str. 220.)

(3)  Provedbena Uredba Vijeća (EU) br. 1202/2014 od 7. studenog 2014. o provedbi Uredbe (EU) br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL L 325, str. 3.)

(4)  Uredba Vijeća (EU) br. 267/2012 od 23. ožujka 2012. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 961/2010 (SL L 88, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 4., str. 194.)

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/53

Tužba podnesena 4. veljače 2015. – Amitié protiv EACEA-e

(Predmet T-59/15)

(2015/C 138/71)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Amitié Srl (Bologna, Italija) (zastupnik: D. Bogaert, odvjetnik)

Tuženik: Izvršna agencija za obrazovanje, audiovizualne sadržaje i kulturu (EACEA)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

proglasi tužbu podnesenu protiv EACEA-e dopuštenom;

—

utvrdi da odluka koju je uputila EACEA od 26. studenog 2014. nije pravno utemeljena i, stoga, naloži hitno poništenje svih mjera koje je EACEA donijela protiv tužitelja;

—

utvrdi da obavijest o terećenju br. 3241415195 za iznos od 9 41  310,38 eura od 12. prosinca 2014. koju je EACEA uputila tužitelju nije dospjela;

—

naloži EACEA-i snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Ovom tužbom, podnesenom na temelju članaka 256. i 272. UFEU-a, tužitelj od Općeg suda zahtjeva da utvrdi da odluka EACEA-e od 26. studenog 2014. koja sadrži mjere donesene protiv AMITIE nakon istrage koju je proveo Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) nije osnovana.

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.

Prvim tužbenim razlogom navodi se da mjere koje je EACEA donijela protiv tužitelja nisu opravdane.

—

Neispunjenje uvjeta za provedbu mjera: povreda odredaba Uredbe br. 2988/1995 (1) kao i načela proporcionalnosti.

—

Povreda odredbi ugovora i pogrešna primjena Uredbe br. 966/2012 (2) i Uredbe br. 1268/2012 (3). Nijedna od mjera (sadržanih u odluci EACEA-a od 26. studenog 2014.) nije pravno utemeljena. Podredno, povrat iznosa koji su dodijeljeni tužitelju predstavljao bi zlouporabu prava i stjecanje bez osnove u korist EACEA-e.

2.

Drugim tužbenim razlogom navodi se da istrage i nalazi OLAF-a nisu valjani (povreda odredbi ugovora i primjenjivih uredbi).

—

Istrage koje je proveo OLAF nisu bile u skladu s Uredbom br. 883/2013 (4) i/ili s općim načelima koja se na ta pitanja primjenjuju.

—

S obzirom da se odluka EACEA-e temelji na nalazima OLAF-a koji su rezultat njegovih istraga, nedostatak zakonitosti istraga i izvješća OLAF-a nužno dovodi u pitanje odluku EACEA-e.

(1)  Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica.

(2)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002.

(3)  Delegirana Uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije.

(4)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/55

Tužba podnesena 6. veljače 2015. – ΤΑLΑΝΤΟΝ protiv Komisije

(Predmet T-65/15)

(2015/C 138/72)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Talanton Anonymi Emporiki – Symvouleftiki – Ekpaideftiki Etaireia Dianomon, Parochis Marketing kai Dioikisis Epicheiriseon (Falero Antica, Grčka) (zastupnik: Κ. Damis, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

odredi vještačenje radi provjere rezultata izvješća o reviziji vanjskog revizora, koje je Komisija pogrešno prihvatila, prema kojemu postoji „nedostatak alternativnih dokaza za opravdavanje zatraženih troškova osoblja”. Taj je element od ključne važnosti za ishod postupka, utoliko što troškovi osoblja predstavljaju najveći dio prihvatljivih troškova, koji nadilaze sve ostale neizravne troškove;

—

kao prvo, utvrdi da obavijest o terećenju br. 3241414916 poslana tužitelju 10.12.2014. kojom Komisija zahtijeva povrat dvjestosedamdesettritisućepetstotridesetpet eura i tridesetosam centi (EUR 2 73  535,38), za ugovor u vezi s projektom FP-7216088 POCEMON, zbog propusta i netočnosti koji proizlaze iz revizije br. 11-ΒΑ135-006, predstavlja povredu ugovornih obveza Komisije i, kao drugo, da su troškovi prijavljeni na temelju spornog ugovora prihvatljivi i da stoga Komisiji naloži izdavanje knjižnog odobrenja u iznosu od stodvadesetdevettisućasedamstošezdesetčetiri eura i tridesetosam centi (EUR 1 29  764,38).

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog koji se temelji na arbitražnoj klauzuli:

—

Tužitelj tvrdi da iz detaljnog obrazloženja ove tužbe proizlazi da ne postoji nijedna uzročna veza između događaja navedenih u izvješću o reviziji i zaključaka vanjskog revizora, koje je Komisija neopravdano prihvatila unatoč obrazloženim prigovorima (tužitelja) koji nisu ispitani. Analizom o kojoj je riječ pobijaju se sve tvrdnje vanjskog revizora i Komisija bi stoga trebala donijeti novi zaključak i prihvatiti troškove koje je prijavio tužitelj.

2.

Drugi tužbeni razlog koji se temelji na provedbi ugovora u dobroj vjeri i zabrani zloporabe ugovornih odredbi:

—

kao prvo, tužitelj tvrdi da mu nije bilo priznato zakonito pravo da revizoru kojeg je imenovala Komisija iznese svoje prigovore i da ospori neosnovane tvrdnje autora nacrta izvješća o reviziji. To je osobito važno s obzirom na pogreške vanjskog revizora i to da je njegova nepristranost u odnosu na tužitelja dovedena u pitanje;

—

kao drugo, tužitelj tvrdi da je nacrt revizorskog izvješća vanjskog revizora Komisija prihvatila bez provjere a da nisu argumentirano osporene tužiteljeve zakonite i detaljne tvrdnje, kao i dodatni izneseni podaci. Nacrt revizorskog izvješća preuzet je u revizorskom izvješću br. 11-BA135-006/22.1.2013 u vezi s ugovorom br. FP7-216088 POCEMON, u kojem se pogrešno navodi nedostatak alternativnih dokaza u vezi sa zatraženim troškovima osoblja. Ocjena vanjskog revizora je arbitrarna i neopravdana, s obzirom na to da su u svrhu dokazivanja predočeni brojni dokazi i izjave pod prisegom svih zaposlenih na projektu, te je stoga pogrešna Komisijina odluka kojom je bez obrazloženja prihvaćena ocjena vanjskog revizora.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/56

Tužba podnesena 12. veljače 2015. – Scandlines Øresund i dr. protiv Komisije

(Predmet T-68/15)

(2015/C 138/73)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Scandlines Øresund I/S (Helsingør, Danska), HH Ferries Helsingor ApS (Helsingør, Danska), HH-Ferries Helsingborg AB (Helsingborg, Švedska) (zastupnici: M. Johansson, R. Azelius i P. Remnelid, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

poništi pobijanu odluku; i

—

naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Ova tužba podnesena je sukladno članku 263. Ugovora o funkcioniranju Europske unije radi poništenja Odluke Europske komisije od 15. listopada 2014. prema članku 107. stavku 3. točki (b) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (u predmetima SA.36558 i SA.38371 – Danska, i SA.36662 – Švedska, potpora dodijeljena Øresundsbro Konsortiet).

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvim tužbenim razlogom navode se pogreške koje se tiču prava i pogreške u ocjeni.

—

Prvim dijelom prvog tužbenog razloga, tužitelji tvrde da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni zaključivši da financiranje kopnenih dijelova mreže nije uključivalo državne potpore s obzirom da dotične mjere nisu mogle narušavati tržišno natjecanje niti utjecati na trgovinu između država članica.

—

Drugim dijelom, tužitelji tvrde da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava u pogledu bezuvjetnog karaktera državnih jamstava i pravno obvezujućeg karaktera prava Konzorcija da ishodi financiranje iz državnih jamstava, kao i u pogledu Komisijine ocjene broja državnih jamstava.

—

Trećim i četvrtim dijelom, tužitelji tvrde da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava zaključivši da švedske mjere jamstava predstavljaju program potpore i postojeću potporu.

—

Petim dijelom, tužitelji tvrde da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni kada je zaključila da su državna jamstva ograničena na financiranje stalne veze.

—

Šestim dijelom prvog tužbenog razloga, tužitelji navode da je došlo do povrede članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU-a jer Komisija nije imala dovoljno razloga da utvrdi da su dotične mjere potpora spojive s unutarnjim tržištem.

—

U šestom dijelu, tužitelji također tvrde da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava jer nije ocijenila kumulativni učinak svih različitih mjera potpore koje su neposredno i posredno dodijeljene Konzorciju.

—

Sedmim dijelom prvog tužbenog razloga tužitelji navode netočnu primjenu načela legitimnih očekivanja.

2.

Drugim tužbenim razlogom navodi se povreda obveze pokretanja formalnog istražnog postupka.

—

Drugi tužbeni razlog podijeljen je na devetnaest dijelova, kojima tužitelji tvrde da istraga koju je Komisija provela nije bila dovoljna i potpuna, i da Komisija u više točaka nije pratila vlastite smjernice i obavijesti. Ove pogreške dovode do nastanka skupa usuglašenih dokaza koji pokazuje da Komisija na dan donošenja pobijane odluke nije bila u stanju riješiti sve ozbiljne teškoće prepoznate u dotičnom predmetu. Slijedom toga, Komisija je pogrešno odbila zaštititi procesna prava tužitelja koja proizlaze iz članka 108. stavka 2. UFEU.

3.

Trećim tužbenim razlogom navodi se povreda obveze obrazlaganja.

—

Svojim trećim i zadnjim tužbenim razlogom, tužitelji tvrde da je pobijana odluka utemeljena na neodgovarajućem obrazloženju. Tužitelji tvrde da Komisija nije uspjela utvrditi da su navodi i razlozi u pobijanoj odluci dovoljno precizni kako bi tužitelji mogli braniti svoja prava i kako bi Sud mogao provesti svoju ovlast nadzora. Navodne pogreške u obrazloženju odnose se na Komisijinu ocjenu kopnenih dijelova mreže, državnih jamstava, danskih poreznih povlastica, danskih državnih zajmova i na kraju, činjenicu da se Komisijini zaključci koji se odnose na spojivost s unutarnjim tržištem i legitimnim očekivanjima temelje na kružnom obrazloženju.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/57

Tužba podnesena 6. veljače 2015. – Hippler protiv Komisije

(Predmet T-72/15)

(2015/C 138/74)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Eberhard Hippler (Dorsten, Njemačka) (zastupnik: M. Richter, odvjetnica)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

zabrani tuženiku – pod prijetnjom novčane kazne koju Opći sud utvrdi za svaki slučaj kršenja naloga – da bez pristanka tužitelja stavi na raspolaganje javnosti planove linijske mreže „Bochum”, „Dortmund”, „Düsseldorf/Meerbusch”, „Duisburg” i „Essen”, kako se to poduzima u

http://dma.jrc.it/idas/lightrail/Dortmund.pdf,

http://dma.jrc.it/idas/lightrail/Bochum.pdf,

http://dma.jrc.it/idas/lightrail/Essen.pdf,

http://dma.jrc.it/idas/lightrail/Duesseldorf.pdf kao i

http://dma.jrc.it/idas/lightrail/Duisburg.pdf,

—

naloži tuženiku plaćanje tužitelju naknade štete u iznosu od 10  100 EUR;

—

naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove odvjetnika u predsudskom postupku u iznosu od 2  743,43 EUR;

—

naloži tuženiku snošenje troškova postupka, uključujući i troškove odvjetnika.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U potporu tužbi, tužitelj ističe povredu članka 3. stavka 1. Direktive 2001/29/EG (1), kao i povredu članaka 15. i 19. Zakona o autorskom pravu (Urhebergesetz) u vezi s člankom 97. stavkom 2. Zakona o autorskom pravu (2).

Tužitelj ističe da su sporni planovi linijske mreže autorskopravno zaštićeni kao prikazi znanstvene odnosno tehničke vrste. Tužitelj nikada nije dopustio tuženiku korištenje na način kako to ovaj čini, a osobito mu nije prenio nikakva prava na korištenje. Tuženik nije prava na korištenje valjano stekao niti od neke treće osobe. Korištenjem planova, tuženik ih je stavio na raspolaganje javnosti odnosno priopćio javnosti.

Tužitelj nadalje ističe da za izračun novčane kauzalne štete treba per analogiam primijeniti izračun koji se odnosi na licencije. Tužitelju pripada pravo na isplatu primjerene licencije. Na njemačkom su tržištu uobičajene i primjerene – te od strane njemačkih sudova također priznate kao uobičajene i primjerene – licencije u iznosu od 2  020 EUR po planu. Temeljem navedenoga, dolazi se do zahtjeva za naknadu štete u iznosu od 10  100 EUR.

Tužitelj nadalje ističe da je tuženik prouzročio neimovinsku kauzalnu štetu na njegovom isključivom autorskom pravu te da mu stoga – na ime popravljanja nematerijalne štete – treba zabraniti poduzimanje spornih radnji korištenja.

Naposljetku, tužitelj ističe da je propisno opomenuo tuženika putem odvjetnika te da mu stoga tuženik treba naknaditi pripadajuće troškove odvjetnika u iznosu od 2  743,43 EUR.

(1)  Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL L 167od 22. lipnja 2001.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 119.).

(2)  Zakon o autorskom pravu od 9. rujna 1965. (BGBl. I str. 1273.), koji je posljednji put izmijenjen člankom 1. Zakona od 5. prosinca 2014. (BGBl. I str. 1974.).

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/58

Tužba podnesena 20. veljače 2015. – Aston Martin Lagonda protiv OHIM-a (Prikaz rešetke postavljene na prednji dio motornog vozila)

(Predmet T-86/15)

(2015/C 138/75)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Aston Martin Lagonda Ltd (Gaydon, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnik: D. Farnsworth, solicitor)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

Podaci o postupku pred OHIM-om

Sporni žig u pitanju: žig Zajednice označen kao „ostalo” koji prikazuje rešetku postavljenu na prednji dio motornog vozila – prijava za registraciju br. 1 2 2 18  418

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća OHIM-a od 18. prosinca 2014. u predmetu R 1795/2014-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem je njome prihvaćen zaključak ispitivača da prijavljenom žigu nedostaje prima facie razlikovni karakter za predmetne proizvode i usluge;

—

dopusti objavu prijave žiga Zajednice br. 1 2 2 18  418; i

—

naloži OHIM-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—

povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/59

Tužba podnesena 20. veljače 2015. – Aston Martin Lagonda protiv OHIM-a (Prikaz rešetke postavljene na prednji dio motornog vozila)

(Predmet T-87/15)

(2015/C 138/76)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Aston Martin Lagonda Ltd (Gaydon, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnik: D. Farnsworth, solicitor)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

Podaci o postupku pred OHIM-om

Sporni žig u pitanju: žig Zajednice označen kao „ostalo” koji prikazuje rešetku postavljenu na prednji dio motornog vozila – prijava za registraciju Žiga zajednice br. 11 867 215

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća OHIM-a od 11. prosinca 2014. u predmetu R 1797/2014-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem je njome prihvaćen zaključak ispitivača da prijavljenom žigu nedostaje prima facie razlikovni karakter za predmetne proizvode i usluge;

—

dopusti objavu prijave žiga Zajednice br. 11 867 215; i

—

naloži OHIM-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—

povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/59

Tužba podnesena 20. veljače 2015. – Aston Martin Lagonda protiv OHIM-a (Prikaz rešetke hladnjaka)

(Predmet T-88/15)

(2015/C 138/77)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Aston Martin Lagonda Ltd (Gaydon, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnik: D. Farnsworth, solicitor)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

Podaci o postupku pred OHIM-om

Sporni žig u pitanju: žig Zajednice označen kao „ostalo” koji prikazuje rešetku hladnjaka – prijava za registraciju br. 1 1 8 67  173

Pobijana odluka: odluka drugog žalbenog vijeća OHIM-a od 22. prosinca 2014. u predmetu R 1798/2014-2

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem je njome prihvaćen zaključak ispitivača da prijavljenom žigu nedostaje prima facie razlikovni karakter za predmetne proizvode i usluge;

—

dopusti objavu prijave žiga Zajednice br. 1 1 8 67  173; i

—

naloži OHIM-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—

povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/60

Tužba podnesena 25. veljače 2015. – Tubes Radiatori protiv OHIM-a – Antrax It (Grijaći radijatori)

(Predmet T-98/15)

(2015/C 138/78)

Jezik na kojem je tužba podnesena: talijanski

Stranke

Tužitelj: Tubes Radiatori Srl (Resana, Italija) (zastupnici: S. Verea, K. Muraro, M. Balestriero, P. Menapace, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Antrax It Srl (Resana, Italija)

Podaci o postupku pred OHIM-om

Nositelj spornog dizajna: Tužitelj

Sporni dizajn u pitanju: Dizajn Zajednice za proizvode „grijaći radijatori” – Dizajn Zajednice br. 000169 370-0002

Pobijana odluka: Odluka trećeg žalbenog vijeća OHIM-a od 9. prosinca 2015. u predmetu R 1643/2014-3

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku i, slijedom toga, utvrdi i proglasi valjanost dizajna Zajednice br. 000169370-0002 čiji je nositelj TUBES RADIATORI s.r.l., u onoj mjeri u kojoj je nov i u kojoj ima individualni karakter;

—

naloži OHIM-u snošenje troškova, u skladu s čl. 87. Poslovnika Općeg suda od 2. svibnja 1991.

Tužbeni razlozi

—

Povreda čl. 1.d Uredbe (EZ) br. 216/96, načela kontradiktornosti, kao i obveze obrazlaganja.

—

Također se ističe prigovor pravomoćno presuđene stvari.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/61

Tužba podnesena 26. veljače 2015. – Red Bull protiv OHIM-a – Optimum Mark (Prikaz žiga plave i srebrne boje)

(Predmet T-101/15)

(2015/C 138/79)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitel: Red Bull GmbH (Fuschl am See, Austrija) (zastupnik: A. Renck, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Optimum Mark (Varšava, Poljska)

Podaci o postupku pred OHIM-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj

Sporni žig u pitanju: prikaz žiga plave i srebrne boje – žig Zajednice br. 2 5 34  774

Postupak pred OHIM-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća OHIM-a od 2. prosinca 2014. u predmetu R 2037/2013-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži OHIM-u snošenje troškova, kao i, u slučaju da postane intervenijent, drugoj stranci u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a.

Tužbeni razlozi

—

povreda članka 4. i članka 7. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009;

—

povreda načela legitimnih očekivanja koje je temeljem prava Zajednice utvrdio Sud.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/61

Tužba podnesena 26. veljače 2015. – Red Bull protiv OHIM-a – Optimum Mark (Prikaz žiga plave i srebrne boje)

(Predmet T-102/15)

(2015/C 138/80)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Red Bull GmbH (Fuschl am See, Austrija) (zastupnik: A. Renck, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Optimum Mark (Varšava, Poljska)

Podaci o postupku pred OHIM-om

Nositelj spornog žiga: tužitelj

Sporni žig u pitanju: prikaz žiga plave i srebrne boje – žig Zajednice br. 9 4 17  668

Postupak pred OHIM-om: postupak za proglašavanje žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća OHIM-a od 2. prosinca 2014. u predmetu R 2036/2013-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži OHIM-u snošenje troškova, kao i, u slučaju da postane intervenijent, drugoj stranci u postupku pred žalbenim vijećem

Tužbeni razlozi

—

povreda članka 4. i članka 7. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009;

—

povreda načela legitimnih očekivanja koje je utvrdio Sud Europske unije na temelju prava Unije.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/62

Tužba podnesena 27. veljače 2015. – Flabeg Deutschland protiv Komisije

(Predmet T-103/15)

(2015/C 138/81)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Flabeg Deutschland GmbH (Nürnberg, Njemačka) (zastupnici: M. Küper i E.-M. Schwind, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Odluku tuženika od 25. studenoga 2014. u predmetu državne potpore SA.33995 (2013/C) (ex 2013/NN), broj predmeta: C(2014) 8786 final, članaka 1., 2., 3. točaka 1. i 2. te članaka 4. i 5. (utvrđenje svojstva potpore i nespojivosti EEG-a 2012. uključujući njegovo posebno korekcijsko uređenje sa zajedničkim tržištem) kao i članka 6. u vezi s člankom 7. (nalog za provedbu neposrednog djelomičnog povrata od pogodovanih subjekata);

—

tuženiku naloži snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga:

1.

Prvi tužbeni razlog: nisu ispunjene pretpostavke iz članka 107. UFEU-a.

Tužitelj tvrdi da sustav nameta na temelju EEG-a i posebno korekcijsko uređenje iz EEG-a 2012. a priori nemaju svojstvo potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. Ako bi se i zaključilo da se posebno korekcijsko uređenje iz EEG-a 2012. treba kvalificirati kao potpora u tom smislu, ono je opravdano u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkama (b) i (c) UFEU-a (promicanje provedbe važnog projekta od zajedničkog europskog interesa odnosno razvoja određenih gospodarskih djelatnosti ili područja bez promjene trgovinskih uvjeta suprotno zajedničkom interesu) pa stoga nije protivno pravu državnih potpora.

2.

Drugi tužbeni razlog: nemogućnost primjene Smjernica Zajednice za državne potpore za okoliš i energiju (the Environmental and Energy State Aide Guidelines – EEAG), koje su mjerodavne za plan prilagodbe

Tužitelj tvrdi da se Smjernice EEAG koje su mjerodavne za visinu traženog povrata prema članku 3. tuženikove sporne odluke, a koje se primjenjuju od 1. srpnja 2014., ne mogu primijeniti na sustav nameta na temelju EEG-a i posebno korekcijsko uređenje iz EEG-a 2012. zbog toga što ti instrumenti nemaju svojstvo potpore kao i zbog načela zakonitosti uprave koje važi na razini EU.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/63

Tužba podnesena 27. veljače 2015. – Bundesverband Glasindustrie i dr. protiv Komisije

(Predmet T-108/15)

(2015/C 138/82)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelji: Bundesverband Glasindustrie (Düsseldorf, Njemačka), Gerresheimer Lohr GmbH (Lohr, Njemačka), Gerresheimer Tettau GmbH (Tettau, Njemačka), Noelle + von Campe Glashütte GmbH (Boffzen, Njemačka), Odenwald Faserplattenwerk GmbH (Amorbach, Njemačka), O-I Glasspack GmbH & Co. KG (Düsseldorf), Pilkington Deutschland AG (Gelsenkirchen, Njemačka), Schott AG (Mainz, Njemačka), SGD Kipfenberg GmbH (Kipfenberg, Njemačka), Thüringer Behälterglas GmbH Schleusingen (Schleusingen, Njemačka), Neue Glaswerke Großbreitenbach GmbH & Co. KG (Großbreitenbach, Njemačka), HNG Global GmbH (Gardelegen, Njemačka) (zastupnici: U. Soltész i C. von Köckritz, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

poništi članke 1. i 3. stavak 1. Odluke Europske Komisije od 25. studenoga 2014., Potpora br. SA.33995 (2013/C) (ex NN 2013/NN), C(2014) 8786 final u vezi s poticanjem proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i ograničavanjem nameta na temelju EEG-a za energetski intenzivna poduzeća u dijelu kojem je u njoj utvrđeno da su

(i)

poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije na temelju njemačkog Zakona o poticanju obnovljivih izvora energije (Erneuerbare-Energien-Gesetz od 25. listopada 2008. u izmijenjenoj verziji koja je na snazi od 1. siječnja 2012., u daljnjem tekstu: EEG 2012.), uključujući i mehanizam financiranja, kao i

(ii)

potpora ograničenju nameta na temelju EEG-a za energetski intenzivna poduzeća (posebno korekcijsko uređenje – BesAR) prema članku 40. i sljedećim člancima EEG-a 2012. u 2013. i 2014. protupravne državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, provedene uz povredu članka 108. stavku 3. UFEU-a;

—

poništi članak 2., članak 3. stavak 2., članak 6., članak 7. i članak 8. pobijane odluke u dijelu u kojem je utvrđena nespojivost BesAR-a s unutarnjim tržištem i naložen povrat potpore te

—

Komisiji naloži snošenje troškova tužiteljâ.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu sedam tužbenih razloga.

1.

Posebno korekcijsko uređenje (BesAR) ne sadrži državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a jer nije ostvarena pogodnost. Komisija pogrešno polazi od pretpostavke da BesAR energetski intenzivnim poduzećima daje bitnu prednost s gledišta prava državnih potpora.

2.

Sustav nameta na temelju EEG-a i BesAR ne sadrže državnu potporu jer se ne terete državna sredstva. Uređenje obuhvaća samo privatna sredstva. Pobijana odluka nije u skladu sa sudskom praksom Suda, osobito u predmetu PreussenElektra.

3.

Komisija je u svojem obrazloženju nepravilno utvrdila da BesAR ima selektivan karakter. Međutim, nema odstupanja od mjerodavnog referentnog okvira. BesAR je u svakom slučaju opravdan na temelju naravi i unutarnje strukture EEG-a 2012.

4.

Komisija je na pravno pogrešan način ocijenila dopustivost BesAR-a isključivo na temelju novih Smjernica o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju za razdoblje 2014.-2020.

5.

Ako je Komisija i zauzela stajalište da je BesAR potpora koju se ne može odobriti, nije dopušteno tražiti povrat jer je riječ o „postojećoj potpori”.

6.

Usto, traženje povrata nije moguće zbog zaštite legitimnih očekivanja koja se tome protivi. Komisija je posebno u ranijoj odluci utvrdila da sustav EEG-a ne sadrži potporu.

7.

Na kraju, provedba naloženog povrata u pogledu BesAR-a nije moguća.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/64

Tužba podnesena 2. ožujka 2015. – Saint-Gobain Isover G+H i dr. protiv Komisije

(Predmet T-109/15)

(2015/C 138/83)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelji: Saint-Gobain Isover G+H AG (Ludwigshafen am Rhein, Njemačka), Saint-Gobain Glass Deutschland GmbH (Stolberg, Njemačka), Saint-Gobain Oberland AG (Bad Wurzach, Njemačka) i Saint-Gobain Sekurit Deutschland GmbH & Co. KG (Herzogenrath, Njemačka) (zastupnici: S. Altenschmidt i H. Janssen, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

poništi Odluku od 25. studenoga 2014. u predmetu državne potpore SA.33995 (2013/C) – Poticanje proizvodnje struje iz obnovljivih izvora energije i ograničenje nameta na temelju EEG-a za energetski intenzivna poduzeća, C(2014) 8786 final;

—

tuženiku naloži snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog: povreda članka 107. stavka 1. UFEU-a

Tužitelji tvrde da ograničenje nameta na temelju EEG-a nije potpora jer se ne dodjeljuju državna sredstva niti se od njih odriče. Ograničenje nameta na temelju EEG-a ne djeluje selektivno. Ono pri tom ne narušava tržišno natjecanje i ne utječe na trgovinu na unutarnjem tržištu.

2.

Drugi tužbeni razlog: povreda članka 108. stavka 3. UFEU-a

Ako unatoč mišljenju tužiteljâ bude utvrđeno postojanje potpore, tuženik prema mišljenju tužiteljâ svakako nije smio naložiti povrat prema članku 108. stavku 3. UFEU-a. Naime, ograničenje nameta na temelju EEG-a nije nova potpora jer je tuženik još 2002. u bitnim točkama potvrdio sadržajno identično prethodno uređenje.

3.

Treći tužbeni razlog: povreda članka 107. stavka 3. UFEU-a

Tužitelji nadalje navode da Odluka krši članak 107. stavak 3. UFEU-a i načelo zaštite legitimnih očekivanja. Tuženik u tom smislu nije smio ocijeniti ispitano činjenično stanje na temelju Smjernica o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju za razdoblje 2014.-2020. koje su objavljene tek 28. lipnja 2014. Umjesto toga, tuženik je morao primijeniti Smjernice koje su objavljene 2008. Da je kao temelj uzeo mjerilo iz 2008., tuženik ne bi mogao doći do drugog zaključka nego da su navodne potpore spojive s unutarnjim tržištem.

4.

Četvrti tužbeni razlog: povreda članka 108. stavka 1. UFEU-a

Na kraju tužitelji navode da je tuženik povrijedio načelo pravne sigurnosti kao i članak 108. stavak 1. UFEU-a tako što je pobijanu odluku donio u postupku koji se primjenjuje na nove potpore. Budući da je tuženik odobrio uređenje koje je prethodilo EEG-u 2012., on je morao donijeti odluku u postupku koji se primjenjuje na postojeće, a ne na nove potpore.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/65

Tužba podnesena 2. ožujka 2015. – International Management Group protiv Komisije

(Predmet T-110/15)

(2015/C 138/84)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: International Management Group (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: M. Burgstaller, solicitor, i E. Wright, barrister)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) THOR/C4/LL/el/(S)(2015)4287 od 6. veljače 2015. o odbijanju pristupa pojedinim dokumentima u skladu s Uredbom (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije; i

—

naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, u kojemu tvrdi da tuženik nije ispunio obvezu obrazlaganja odbivši odobriti pristup traženim dokumentima, pri čemu se oslonio na opću pretpostavku primjenjivosti zaštite ciljeva inspekcija, istraga i revizija.

2.

Drugi tužbeni razlog, u kojemu tvrdi da postoji prevladavajući javni interes za objavu dokumenata.

3.

Treći tužbeni razlog, u kojemu tvrdi da tuženik nije objasnio zašto bi zaštita privatnosti i integriteta pojedinaca sprječavala djelomični pristup traženim dokumentima.

4.

Četvrti tužbeni razlog, u kojemu tvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na dobru upravu.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/66

Tužba podnesena 6. ožujka 2015. – Proforec protiv Komisije

(Predmet T-120/15)

(2015/C 138/85)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Proforec Srl (Recco, Italija) (zastupnici: G. Durazzo, M. Mencoboni i G. Pescatore, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Uredbu (EU) br. 2015/39 Europske komisije od 13. siječnja 2015., pobijanu zbog razloga iznesenog u uvodnom dijelu ove tužbe koji se ovdje u cijelosti navodi;

—

kao posljedicu poništenja, provede sve akte i potrebne mjere radi brisanja upisa zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla „Focaccia di Recco col formaggio” iz registra zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla.

—

Komisiji naloži snošenje troškova ovog postupka. U malo vjerojatnom slučaju odbijanja ove tužbe, tužitelj zahtijeva da svaka stranka snosi vlastite troškove.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Prema mišljenju tužitelja, pobijana Provedbena uredba ga, de facto, sprečava da nastavi stavljati na tržište vlastiti proizvod unatoč činjenici da je nositelj žigova registriranih znatno ranije od datuma podnošenja zahtjeva za zaštitu Komisiji i da je od 2006. nesporno zakonito stavljao na tržište vlastiti proizvod unutar Europske unije, dakle više od 5 godina.

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog koji se temelji na povredi čl. 15. Uredbe (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (SL L 343, str.1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 25., str. 31.).

—

Tužitelj u tom pogledu ističe da stupanjem na snagu pobijane uredbe nije predviđeno nikakvo prijelazno razdoblje kojim se dopušta prodaja do isteka zaliha i pakiranja.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na proturječnosti uvodnih izjava 5., 6. i 7. pobijane uredbe.

—

Tužitelj u tom pogledu ističe proturječnost uvodnih izjava 5. i 6. uvodnoj izjavi 7. i također prešutnu zaštitu oznake za koju nije podnesen zahtjev za registraciju koja može stvoriti zabunu u pogledu zemljopisnog podrijetla glavnog sastojka.

3.

Treći tužbeni razlog koji se temelji na Komisijinom pogrešnom i zlonamjernom tumačenju činjenica

—

Tužitelj s tim u vezi ističe da se u uvodnoj izjavi 9. navodi navodna šteta postojećim proizvodima na način da ju se niječe. Ova šteta nije, međutim, navodna, već stvarna i zahtjevi grupe podnositelja zahtjeva doveli su do ponašanja suprotnog pravu tržišnog natjecanja, koje može, nezakonito, nanijeti štetu postojećim konkurentima na tržištu, kršeći njihova stečena prava zloporabom ovlasti Komisije.

4.

Četvrti tužbeni razlog koji se temelji na isteku privremene zaštite.

—

Tužitelj s tim u vezi ističe da uvodna izjava 10. pobijane uredbe sadrži pogrešno navođenje činjenica, time što navodi da je privremena nacionalna zaštita u Italiji istekla zbog nedonošenja plana samokontrole specifikacije proizvodnje.

5.

Peti tužbeni razlog koji se temelji na povredi čl. 7. točke (e) Uredbe br. 1151/2012.

—

Tužitelj u tom pogledu ističe da pobijana uredba zabranom zamrzavanja i metoda čuvanja ozakonjuje nezakonita ponašanja grupe podnositelja zahtjeva i koja nisu u skladu s pravom Unije i slobodnim kretanjem robe i usluga, što za posljedicu ima Komisijino iskrivljavanje stvarnog dosega propisa u uvodnim izjavama 11. i 12. očitim kršenjem Uredbe br. 1151/2012.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/67

Rješenje Općeg suda od 2. ožujka 2015. – Watch TV protiv Vijeća

(Predmet T-639/13) (1)

(2015/C 138/86)

Jezik postupka: francuski

Predsjednik šestog vijeća odredio je brisanje predmeta.

(1)  SL C 45, 15.2.2014.

27.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 138/67

Rješenje Općeg suda od 4. ožujka 2015. – Messi Cuccittini protiv OHIM-a – Pires Freitas Campos (LEO)

(Predmet T-459/14) (1)

(2015/C 138/87)

Jezik postupka: španjolski

Predsjednik petog vijeća odredio je brisanje predmeta.

(1)  SL C 329, 22.9.2014.