		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 462

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Svezak 57. 22. prosinca 2014.

Obavijest br.	Sadržaj	Stranica
	IV. Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Sud Europske unije
2014/C 462/01	Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije	1

	V. Objave
	SUDSKI POSTUPCI
	Sud
2014/C 462/02	Predmet C-417/12 P: Presuda Suda (prvo vijeće) od 15. listopada 2014. – Kraljevina Danska protiv Europske komisije (Žalba — EFSJP — Ostavljanje zemljištâ na ugaru — Provođenje kontrola daljinskom detekcijom — Biljni pokrov parcela ostavljenih na ugaru — Financijski ispravci)	2

2014/C 462/03	Predmet C-605/12: Presuda Suda (treće vijeće) od 16. listopada 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Naczelny Sąd Administracyjny – Poljska) – Welmory sp. z o.o. protiv Dyrektor Izby Skarbowej w Gdańsku (Zahtjev za prethodnu odluku — Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost — Direktiva 2006/112/EZ — Članak 44. — Pojam, stalnog poslovnog nastana’ primatelja usluga — Mjesto za koje se smatra da je mjesto pružanja usluga poreznim obveznicima — Transakcije unutar Zajednice)	2

2014/C 462/04	Predmet C-611/12 P: Presuda Suda (veliko vijeće) od 14. listopada 2014. – Jean-François Giordano protiv Europske komisije (Žalba — Zajednička ribarstvena politika — Ribolovne kvote — Hitne mjere Komisije — Izvanugovorna odgovornost Unije — Članak 340. stavak 2. UFEU-a — Uvjeti — Stvarna i izvjesna šteta — Subjektivna prava na ribolov)	3

2014/C 462/05	Mišljenje 1/13: Mišljenje Suda (veliko vijeće) od 14. listopada 2014. – Europska komisija (Mišljenje doneseno na temelju članka 218. stavka 11. UFEU-a — Konvencija o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece — Pristup trećih država — Uredba (EZ) br. 2201/2003 — Isključiva vanjska nadležnost Europske unije — Rizik utjecaja na ujednačenu i dosljednu primjenu pravilâ Unije i dobro funkcioniranje njima uspostavljenog sustava)	4

2014/C 462/06	Spojeni predmeti C-12/13 P i C-13/13 P: Presuda Suda (veliko vijeće) od 14. listopada 2014. – Gérard Buono i dr. (C-12/13 P) i Syndicat des thoniers méditerranéens i dr. (C-13/13 P) protiv Europske komisije (Žalba — Zajednička ribarstvena politika — Ribolovne kvote — Hitne mjere Komisije — Izvanugovorna odgovornost Unije — Članak 340. stavak 2. UFEU-a — Uvjeti — Stvarna i izvjesna šteta)	4

2014/C 462/07	Predmet C-65/13: Presuda Suda (drugo vijeće) od 15. listopada 2014. – Europski parlament protiv Europske komisije (Tužba za poništenje — Uredba (EU) br. 492/2011 — Provedbena odluka 2012/733/EU — Mreža EURES — Provedbena ovlast Europske komisije — Doseg — Članak 291. stavak 2. UFEU-a)	5

2014/C 462/08	Predmet C-100/13: Presuda Suda (deseto vijeće) od 16. listopada 2014. – Europska komisija protiv Savezne Republike Njemačke (Neispunjenje obveza — Slobodno kretanje robe — Zakonodavstvo države članice koje zahtijeva da određeni građevinski proizvodi koji nose oznaku sukladnosti ‘CE’ budu u skladu s dodatnim nacionalnim normama — Popisi građevinskih propisa (‘Bauregellisten’))	5

2014/C 462/09	Predmet C-221/13: Presuda Suda (treće vijeće) od 15. listopada 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale ordinario di Trento – Italija) – Teresa Mascellani protiv Ministero della Giustizia (Zahtjev za prethodnu odluku — Socijalna politika — Direktiva 97/81/EZ — Okvirni sporazum o radu s nepunim radnim vremenom koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC — Promjena ugovora o radu s nepunim radnim vremenom u ugovor o radu s punim radnim vremenom bez suglasnosti radnika)	6

2014/C 462/10	Predmet C-273/12 P: Presuda Suda (šesto vijeće) od 16. listopada 2014. – Republika Poljska protiv Europske komisije (Žalba — EFSJP, EFJP i EPFRR — Troškovi isključeni iz financiranja Zajednice — Troškovi Republike Poljske)	6

2014/C 462/11	Predmet C-323/13: Presuda Suda (šesto vijeće) od 15. listopada 2014. – Europska komisija protiv Talijanske Republike (Povreda obveze države članice — Okoliš — Direktive 1999/31/EZ i 2008/98/EZ — Plan gospodarenja — Integrirana i odgovarajuća mreža postrojenja za zbrinjavanje — Obveza uspostavljanja obrade otpada koja osigurava najbolji rezultat po ljudsko zdravlje i zaštitu okoliša)	7

2014/C 462/12	Predmet C-331/13: Presuda Suda (veliko vijeće) od 15. listopada 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunalul Sibiu – Rumunjska) – Ilie Nicolae Nicula protiv Administraţia Finanţelor Publice a Municipiului Sibiu, Administraţia Fondului pentru Mediu (Prethodno pitanje — Povrat poreza koje je država članica naplatila povredom prava Unije)	7

2014/C 462/13	Predmet C-334/13: Presuda Suda (šesto vijeće) od 16. listopada 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesfinanzhof – Njemačka) – Nordex Food A/S protiv Hauptzollamt Hamburg-Jonas (Zahtjev za prethodnu odluku — Poljoprivreda — Uredba (EZ) br. 800/1999 — Izvozne subvencije — Uredba (EZ) br. 1291/2000 — Sustav izvoznih dozvola — Izvozna deklaracija podnesena bez izvozne dozvole — Rok koji je odobrila izvozna carinarnica — Carinske isprave koje potvrđuju prispijeće izvezene robe u zemlju odredišta — Krivotvorene isprave — Ispravljanje nepravilnosti — Primjena sankcije iz članka 51. Uredbe (EZ) br. 800/1999)	8

2014/C 462/14	Predmet C-387/13: Presuda Suda (šesto vijeće) od 16. listopada 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio College van Beroep voor het Bedrijfsleven – Nizozemska) – VAEX Varkens- en Veehandel BV protiv Productschap Vee en Vlees (Zahtjev za prethodnu odluku — Poljoprivreda — Uredba (EZ) br. 612/2009 — Izvozne subvencije — Uredba (EZ) br. 376/2008 — Sustav izvoznih dozvola — Izvozna deklaracija podnesena prije izdavanja izvozne dozvole — Izvoz obavljen tijekom roka valjanosti izvozne dozvole — Ispravak nepravilnosti)	9

2014/C 462/15	Predmet C-453/13: Presuda Suda (deseto vijeće) od 16. listopada 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio High Court of Justice (England & Wales), Queen's Bench Division (Administrative Court) – Ujedinjena Kraljevina) – The Queen, na zahtjev: Newby Foods Ltd,/Food Standards Agency (Zaštita zdravlja — Uredba (EZ) br. 853/2004 — Higijenska pravila za hranu životinjskog podrijetla — Prilog I. točke 1.14 i 1.15 — Pojmovi ‘strojno otkošteno meso’ i ‘mesni pripravci’ — Uredba (EZ) br. 999/2001 — Sprečavanje, kontrola i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija — Zaštita potrošača — Direktiva 2000/13/EZ — Označivanje i prezentiranje hrane)	9

2014/C 462/16	Predmet C-561/13: Presuda Suda (deveto vijeće) od 15. listopada 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Obvodní soud pro Prahu 1 – Češka Republika) – Hoštická a.s., Jaroslav Haškovec, Zemědělské družstvo Senice na Hané protiv Česká republika – Ministerstvo zemědělství (Zahtjev za prethodnu odluku — Zajednička poljoprivredna politika — Programi potpore — Provedba programâ potpore u novim državama članicama — Uredba (EZ) br. 1782/2003 — Članak 143.ba — Uredba (EZ) br. 73/2009 — Članak 126. — Zasebno plaćanje za šećer — Odvajanje tog plaćanja od proizvodnje — Pojam 'mjerila koja su odnosne države članice utvrdile u 2006. i 2007.' — Reprezentativno razdoblje)	10

2014/C 462/17	Predmet C-91/14 P: Žalba koju je 21. veljače 2014. podnio Przedsiębiorstwo Handlowe Medox Lepiarz Jarosław Lepiarz Alicja sp. j. protiv presude Općeg suda od 11. prosinca 2013. u predmetu T-591/11, Przedsiębiorstwo Handlowe Medox Lepiarz Jarosław Lepiarz protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni), Henkel	11

2014/C 462/18	Predmet C-138/14 P: Žalba koju je 21. ožujka 2014. podnio Firma Handlowa Faktor B. i W. Gęsina, Gęsina Wojciech protiv rješenja Općeg suda (drugo vijeće) od 22. siječnja 2014. u predmetu T- 468/12, Faktor B. i W. Gęsina protiv Komisije	11

2014/C 462/19	Predmet C-170/14 P: Žalba koju je 7. travnja 2014. podnio Big Line Sas di Graziani Lorenzo protiv presude Općeg suda (sedmo vijeće) donesene 13. veljače 2014. u predmetu T-380/12, Demon International protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu, Big Line Sas di Graziani Lorenzo	11

2014/C 462/20	Predmet C-418/14: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. rujna 2014. uputio Wojewódzki Sąd Administracyjny we Wrocławiu (Poljska) – ROZ-ŚWIT Zakład Produkcyjno-Handlowo-Usługowy Henryk Ciurko, Adam Pawłowski spółka jawna protiv Dyrektor Izby Celnej we Wrocławiu	12

2014/C 462/21	Predmet C-428/14: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. rujna 2014. uputio Consiglio di Stato (Italija) – DHL Express (Italija) srl, DHL Global Forwarding (Italija) SpA protiv Autorità Garante della Concorrenza e del Mercato	12

2014/C 462/22	Predmet C-438/14: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. rujna 2014. uputio Amtsgericht Karlsruhe (Njemačka) – Nabiel Peter Bogendorff von Wolffersdorff	13

2014/C 462/23	Predmet C-442/14: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. rujna 2014. uputio College van Beroep voor het bedrijfsleven (Nizozemska) – Bayer CropScience SA-NV, Stichting De Bijenstichting protiv College voor de toelating van gewasbeschermingsmiddelen en biociden	14

2014/C 462/24	Predmet C-453/14: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. rujna 2014. uputio Verwaltungsgerichtshof (Austrija) – Vorarlberger Gebietskrankenkasse, Alfred Knauer	15

2014/C 462/25	Predmet C-461/14: Tužba podnesena 7. listopada 2014. – Europska komisija protiv Kraljevine Španjolske	16

2014/C 462/26	Predmet C-471/14: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. listopada 2014. uputio Oberlandesgericht Wien (Austrija) – Seattle Genetics Inc.	16

2014/C 462/27	Predmet C-474/14: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. listopada 2014. uputio Tribunale di Salerno (Italija) – kazneni postupak protiv Cristiana Pontilla	17

2014/C 462/28	Predmet C-476/14: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. listopada. 2014. uputio Bundesgerichtshof (Njemačka) – Citroën Commerce GmbH protiv Zentralvereinigung des Kraffahrzeuggewerbes zur Aufrechterhaltung lauteren Wettbewerbs e.V. (ZLW)	18

	Opći sud
2014/C 462/29	Predmet T-219/10: Presuda Općeg suda od 7. studenoga 2014. – Autogrill España protiv Komisije (Državne potpore — Odredbe o porezu na dobit kojima se poduzetnicima porezno rezidentnima u Španjolskoj dopušta amortizacija goodwilla koji proizlazi iz stjecanja udjela u poduzećima porezno rezidentnima u inozemstvu — Odluka kojom se taj sustav kvalificira kao državna potpora, ta potpora proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem i nalaže njezin povrat — Pojam državne potpore — Selektivni karakter — Utvrđivanje kategorije poduzetnika koje se tom mjerom stavlja u povoljniji položaj — Nepostojanje — Nepoštovanje članka 87. stavka 1. UEZ-a)	19

2014/C 462/30	Predmet T-399/11: Presuda Općeg suda od 7. studenoga 2014. – Banco Santander i Santusa protiv Komisije (Državne potpore — Odredbe o porezu na dobit kojima se poduzetnicima porezno rezidentnima u Španjolskoj dopušta amortizacija goodwilla koji proizlazi iz stjecanja udjela u poduzetnicima porezno rezidentnima u inozemstvu — Odluka kojom se taj sustav kvalificira kao državna potpora, ta potpora proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem i nalaže njezin povrat — Pojam državne potpore — Selektivni karakter — Utvrđivanje kategorije poduzetnika koje se tom mjerom stavlja u povoljniji položaj — Nepostojanje — Nepoštovanje članka 107. stavka 1. UFEU-a)	20

2014/C 462/31	Predmet T-524/11: Presuda Općeg suda od 12. studenoga 2014. – Volvo Trademark protiv OHIM-a – Hebei Aulion Heavy Industries (LOVOL) (Žig Zajednice — Postupak povodom prigovora — Prijava figurativnog žiga Zajednice LOVOL — Verbalni i figurativni žigovi Zajednice i raniji nacionalni figurativni žig VOLVO — Relativni razlozi za odbijanje — Neosnovano iskorištavanje razlikovnoga karaktera ili ugleda ranijeg žiga — Članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009)	20

2014/C 462/32	Predmet T-525/11: Presuda Općeg suda od 12. studenoga 2014. – Volvo Trademark protiv OHIM-a – Hebei Aulion Heavy Industries (LOVOL) (Žig zajednice — Postupak povodom prigovora — Prijava figurativnog žiga Zajednice LOVOL — Raniji verbalni i figurativni žigovi zajednice i nacionalni žigovi VOLVO — Relativni razlog za odbijanje — Neosnovano iskorištavanje razlikovnog karaktera ili ugleda ranijeg žiga — Članak 8. stavak 5. Uredbe (EZ) br. 207/2009)	21

2014/C 462/33	Predmet T-504/12: Presuda Općeg suda od 12. studenoga 2014. – Murnauer Markenvertrieb protiv OHIM-a (NOTFALL CREME) (Žig Zajednice — Prijava figurativnog žiga Zajednice NOTFALL CREME — Apsolutni razlozi za odbijanje — Deskriptivni karakter — Nepostojanje deskriptivnog karaktera — Članak 7. stavak 1. točke b) i c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 — Jednako postupanje)	22

2014/C 462/34	Predmet T-567/12: Presuda Općeg suda od 7. studenog 2014. – Kaatsu Japan protiv OHIM-a (KAATSU) (Žig Zajednice — Prijava za registraciju verbalnog žiga Zajednice KAATSU — Apsolutni razlog za odbijanje — Opisni karakter — Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 — Prava na obranu — Članak 75. druga rečenica Uredbe br. 207/2009)	22

2014/C 462/35	Predmet T-53/13: Presuda Općeg suda od 6. studenoga 2014. – Vans protiv OHIM-a (Prikaz valovite linije) (Žig Zajednice — Prijava figurativnog žiga Zajednice koji prikazuje valovitu liniju — Apsolutni razlog za odbijanje — Nepostojanje razlikovnoga karaktera — Članak 7. stavak 1. točka b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 — Nepostojanje razlikovnoga karaktera stečenog uporabom — Članak 7. stavak 3. Uredbe br. 207/2009 — Članak 76. Uredbe br. 207/2009 — Članak 75. Uredbe br. 207/2009)	23

2014/C 462/36	Predmet T-188/13: Presuda Općeg suda od 12. studenoga 2014. – Murnauer Markenvertrieb protiv OHIM-a – Healing Herbs (NOTFALL) (Žig Zajednice — Postupak proglašenja ništavosti — Verbalni žig Zajednice NOTFALL — Apsolutni razlozi za odbijanje — Deskriptivni karakter — Nepostojanje deskriptivnog karaktera — Članak 52. stavak 1. točka a) i članak 7. stavak 1. točke b) i c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 — Jednako postupanje)	23

2014/C 462/37	Predmet T-506/13: Presuda Općeg suda od 7. studenoga 2014. – Urb Rulmenti Suceava protiv OHIM-a – Adiguzel (URB) (Žig Zajednice — Postupak za proglašavanje žiga ništavim — Verbalni žig Zajednice URB — Raniji nacionalni zajednički verbalni žig URB i raniji nacionalni zajednički figurativni žig URB — Apsolutni razlog za odbijanje — Nepostojanje zle vjere nositelja žiga Zajednice — Članak 52. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 — Relativni razlog za odbijanje — Nepostojanje ovlaštenja od strane nositelja ranijih žigova — Članak 8. stavak 1. pod (b) i članak 53. stavak 1. pod (a) Uredbe br. 207/2009 — Nepostojanje povrede članka 72. Uredbe br. 207/2009)	24

2014/C 462/38	Predmet T-527/14: Tužba podnesena 15. srpnja 2014. – Rosenich protiv OHIM-a	25

2014/C 462/39	Predmet T-691/14: Tužba podnesena 21. rujna 2014. – Servier i dr. protiv Komisije	25

2014/C 462/40	Predmet T-722/14: Tužba podnesena 13. listopada 2014. – PRIMA protiv Komisije	27

2014/C 462/41	Predmet T-723/14: Tužba podnesena 13. listopada 2014. – HX protiv Vijeća	28

2014/C 462/42	Predmet T-742/14: Tužba podnesena 3. studenoga 2014. – Alpha Calcit protiv OHIM-a – Materis Paints Italia (CALCILITE)	29

2014/C 462/43	Predmet T-744/14: Tužba podnesena 3. studenoga 2014. – Meta Group protiv Komisije	30

2014/C 462/44	Predmet T-747/14: Tužba podnesena 5. studenoga 2014. – Merck protiv OHIM-a – Nestlé (HEALTHPRESSO)	32

2014/C 462/45	Predmet T-257/12: Rješenje Općeg suda od 10. studenoga 2014. – Siegenia-Aubi i Noraa protiv Komisije	32

	Službenički sud
2014/C 462/46	Predmet F-55/08 RENV: Presuda Službeničkog suda (prvo vijeće) od 11. studenog 2014. – Carlo De Nicola protiv EIB-a (Javna služba — Vraćanje predmeta na ponovno suđenje Službeničkom sudu nakon ukidanja — Osoblje EIB-a — Ocjenjivanje — Nezakonitost odluke Odbora za žalbe — Obustava postupka o zahtjevu za naknadu štete)	33

2014/C 462/47	Predmet F-52/11: Presuda Službeničkog suda (prvo vijeće) od 11. studenog 2014. – Carlo De Nicola protiv EIB-a (Javna služba — Osoblje EIB-a — Uznemiravanje — Postupak istrage — Izvješće istražnog odbora — Pogrešna definicija uznemiravanja — Odluka predsjednika EIB-a da ne postupa po pritužbi — Poništenje — Tužba za naknadu štete)	33

IV. Obavijesti

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

Sud Europske unije

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/1

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2014/C 462/01)

Posljednja objava

SL C 448, 15.12.2014.

Prethodne objave

SL C 439, 8.12.2014.

SL C 431, 1.12.2014.

SL C 421, 24.11.2014.

SL C 409, 17.11.2014.

SL C 395, 10.11.2014.

SL C 388, 3.11.2014.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu

V. Objave

SUDSKI POSTUPCI

Sud

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/2

Presuda Suda (prvo vijeće) od 15. listopada 2014. – Kraljevina Danska protiv Europske komisije

(Predmet C-417/12 P) (1)

((Žalba - EFSJP - Ostavljanje zemljištâ na ugaru - Provođenje kontrola daljinskom detekcijom - Biljni pokrov parcela ostavljenih na ugaru - Financijski ispravci))

(2014/C 462/02)

Jezik postupka: danski

Stranke

Žalitelj: Kraljevina Danska (zastupnici: V. Pasternak Jørgensen, agent, uz asistenciju J. Pinborg i P. Biering, advokaterne)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: F. Jimeno Fernández, agent, uz asistenciju T. Ryhl, advokat)

Intervenijenti u potporu tužitelja: Francuska Republika (zastupnici: D. Colas i C Candat, agenti), Kraljevina Nizozemska (zastupnici: M. de Ree i M. Bulterman, agenti), Republika Finska (zastupnik: J. Leppo, agent), Kraljevina Švedska (zastupnik: U. Persson, agent)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Kraljevini Danskoj nalaže se snošenje troškova.

3.	Francuska Republika, Kraljevina Nizozemska, Republika Finska i Kraljevina Švedska snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 373, 1.12.2012.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/2

Presuda Suda (treće vijeće) od 16. listopada 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Naczelny Sąd Administracyjny – Poljska) – Welmory sp. z o.o. protiv Dyrektor Izby Skarbowej w Gdańsku

(Predmet C-605/12) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost - Direktiva 2006/112/EZ - Članak 44. - Pojam, stalnog poslovnog nastana’ primatelja usluga - Mjesto za koje se smatra da je mjesto pružanja usluga poreznim obveznicima - Transakcije unutar Zajednice))

(2014/C 462/03)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Naczelny Sąd Administracyjny

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Welmory sp. z o.o.

Tuženik: Dyrektor Izby Skarbowej w Gdańsku

Izreka

Smatra se da prvi porezni obveznik, sa sjedištem poslovanja u državi članici, koji prima usluge koje pruža drugi porezni obveznik, sa sjedištem u drugoj državi članici, ima „stalni poslovni nastan” u toj drugoj državi članici, u smislu članka 44. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 2008/8/EZ od 12. veljače 2008., u svrhu utvrđivanja mjesta oporezivanja njegovih usluga, ako taj poslovni nastan ima dostatan stupanj stalnosti i primjerenu strukturu osoblja i tehničkih sredstava koji mu omogućuju primanje i korištenje usluga koje su mu dostavljene za potrebe njegove poslovne djelatnosti, što je na nacionalnom sudu da provjeri.

(1) SL C 79, 16.3.2013.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/3

Presuda Suda (veliko vijeće) od 14. listopada 2014. – Jean-François Giordano protiv Europske komisije

(Predmet C-611/12 P) (1)

((Žalba - Zajednička ribarstvena politika - Ribolovne kvote - Hitne mjere Komisije - Izvanugovorna odgovornost Unije - Članak 340. stavak 2. UFEU-a - Uvjeti - Stvarna i izvjesna šteta - Subjektivna prava na ribolov))

(2014/C 462/04)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Jean-François Giordano (zastupnici: D. Rigeade i A. Scheuer, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: A. Bouquet i D. Nardi, agenti)

Izreka

1.	Presuda Općeg suda Europske unije Giordano/Komisija (T-114/11, EU:T:2012:585) se ukida.

2.	Tužba radi naknade štete koju je podnio Jean-François Giordano u predmetu T-114/11 se odbija.

3.	Jean-François Giordano i Europska komisija snose vlastite troškove.

(1) SL C 71, 9.3.2013.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/4

Mišljenje Suda (veliko vijeće) od 14. listopada 2014. – Europska komisija

(Mišljenje 1/13) (1)

((Mišljenje doneseno na temelju članka 218. stavka 11. UFEU-a - Konvencija o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece - Pristup trećih država - Uredba (EZ) br. 2201/2003 - Isključiva vanjska nadležnost Europske unije - Rizik utjecaja na ujednačenu i dosljednu primjenu pravilâ Unije i dobro funkcioniranje njima uspostavljenog sustava))

(2014/C 462/05)

Jezik postupka: svi službeni jezici

Podnositelj zahtjeva

Europska komisija (zastupnici: F. Castillo de la Torre i A.-M. Rouchaud-Joët, agenti)

Izreka

Prihvat pristupa treće države Konvenciji o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece, zaključenoj u Haagu 25. listopada 1980., u isključivoj je nadležnosti Europske unije.

(1) SL C 226, 3.8.2013.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/4

Presuda Suda (veliko vijeće) od 14. listopada 2014. – Gérard Buono i dr. (C-12/13 P) i Syndicat des thoniers méditerranéens i dr. (C-13/13 P) protiv Europske komisije

(Spojeni predmeti C-12/13 P i C-13/13 P) (1)

((Žalba - Zajednička ribarstvena politika - Ribolovne kvote - Hitne mjere Komisije - Izvanugovorna odgovornost Unije - Članak 340. stavak 2. UFEU-a - Uvjeti - Stvarna i izvjesna šteta))

(2014/C 462/06)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelji: Gérard Buono, Jean-Luc Buono, Roger Louis Paul Del Ponte, Serge Antoine Di Rocco, Jean Gérald Lubrano, Jean Lubrano, Jean Lucien Lubrano, Fabrice Marin, Robert Marin (zastupnici: A. Arnaud i P.-O. Koubi-Flotte, odvjetnici) (C-12/13 P), Syndicat des thoniers méditerranéens, Marc Carreno, Jean Louis Donnarel, Jean-François Flores, Gérald Jean Lubrano, Hervé Marin, Nicolas Marin, Sébastien Marin, Jean-Marc Penniello, Serge Antoine José Perez (zastupnik: C. Bonnefoi, odvjetnik) (C-13/13 P)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: A. Bouquet i D. Nardi, agenti)

Izreka

1.	Žalbe podnesene u predmetima C 12/13 P i C 13/13 P se odbijaju.

Gérardu Buonou, Jean-Lucu Buonou, Rogeru Del Ponteu, Sergeu Antoineu Di Roccou, Jeanu Géraldu Lubranou, Jeanu Lubranou, Jeanu Lucienu Lubranou, Fabriceu Marinu i Robertu Marinu nalaže se snošenje troškova u predmetu C 12/13 P, a Syndicat des thoniers méditerranéens, Marcu Carrenou, Jean-Louisu Donnarelu, Jean-Françoisu Floresu, Géraldu Jeanu Lubranou, Hervéu Marinu, Nicolasu Marinu, Sébastienu Marinu i Sergeu Antoineu Joséu Perezu nalaže se snošenje troškova u predmetu C-13/13 P.

(1) SL C 71, 9.3.2013.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/5

Presuda Suda (drugo vijeće) od 15. listopada 2014. – Europski parlament protiv Europske komisije

(Predmet C-65/13) (1)

((Tužba za poništenje - Uredba (EU) br. 492/2011 - Provedbena odluka 2012/733/EU - Mreža EURES - Provedbena ovlast Europske komisije - Doseg - Članak 291. stavak 2. UFEU-a))

(2014/C 462/07)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Europski parlament (zastupnici: A. Tamás i J. Rodrigues, agenti)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J. Enegren i C. Zadra, agenti)

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Europskom parlamentu se nalaže snošenje troškova.

(1) SL C 108, 13.4.2013.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/5

Presuda Suda (deseto vijeće) od 16. listopada 2014. – Europska komisija protiv Savezne Republike Njemačke

(Predmet C-100/13) (1)

((Neispunjenje obveza - Slobodno kretanje robe - Zakonodavstvo države članice koje zahtijeva da određeni građevinski proizvodi koji nose oznaku sukladnosti ‘CE’ budu u skladu s dodatnim nacionalnim normama - Popisi građevinskih propisa (‘Bauregellisten’)))

(2014/C 462/08)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: G. Wilms i G. Zavvos, agenti)

Tuženik: Savezna Republika Njemačka (zastupnici: T. Henze i K. Petersen, agenti)

Izreka

Namećući, pomoću popisa građevinskih propisa navedenih u građevinskim zakonicima saveznih zemalja, za građevinske proizvode koji su obuhvaćeni usklađenim normama EN 681-2:2000, „Elastomerne brtve – Zahtjevi za materijal brtva za cjevovode namijenjene za transport vode i odvodnju – 2. dio: Plastomerni elastomeri”, EN 13162:2008, „Toplinsko-izolacijski proizvodi za zgrade – Tvornički izrađeni proizvodi od mineralne vune (MW) – Specifikacija”, i EN 13241-1, „Industrijska, komercijalna, garažna i ostala ulazna vrata – Norma za proizvod – 1. dio: Proizvodi bez otpornosti na vatru ili svojstva kontrole dima”, i nose oznaku sukladnosti „CE”, dodatne zahtjeve za učinkovit pristup tih proizvoda tržištu i njihovu uporabu na njemačkom teritoriju, Savezna Republika Njemačka nije ispunila obveze koje ima na temelju članka 4. stavka 2. i članka 6. stavka 1. Direktive Vijeća 89/106/EEZ od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica koji se odnose na građevne proizvode, kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br.1882/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. rujna 2003.

2.	Saveznoj Republici Njemačkoj nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 114, 20.4.2013.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/6

Presuda Suda (treće vijeće) od 15. listopada 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale ordinario di Trento – Italija) – Teresa Mascellani protiv Ministero della Giustizia

(Predmet C-221/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Socijalna politika - Direktiva 97/81/EZ - Okvirni sporazum o radu s nepunim radnim vremenom koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC - Promjena ugovora o radu s nepunim radnim vremenom u ugovor o radu s punim radnim vremenom bez suglasnosti radnika))

(2014/C 462/09)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale ordinario di Trento

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Teresa Mascellani

Tuženik: Ministero della Giustizia

Izreka

Okvirni sporazum o radu s nepunim radnim vremenom, zaključen 6. lipnja 1997., koji se nalazi u prilogu Direktivi Vijeća br. 97/81/EZ od 15. prosinca 1997., a koji se odnosi na Okvirni sporazum o radu s nepunim radnim vremenom koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC, osobito njegov članak 5. stavak 2., treba tumačiti u smislu da mu, u okolnostima poput ovih iz glavnog postupka, nije protivan nacionalni propis na temelju kojega poslodavac bez suglasnosti dotičnog radnika može odrediti promjenu ugovora o radu s nepunim radnim vremenom u ugovor o radu s punim radnim vremenom.

(1) SL C 207, 20.7.2013.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/6

Presuda Suda (šesto vijeće) od 16. listopada 2014. – Republika Poljska protiv Europske komisije

(Predmet C-273/12 P) (1)

((Žalba - EFSJP, EFJP i EPFRR - Troškovi isključeni iz financiranja Zajednice - Troškovi Republike Poljske))

(2014/C 462/10)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Žalitelj: Republika Poljska (zastupnik: B. Majczyna, agent)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: P. Rossi i A. Szmytkowska, agenti)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Republici Poljskoj nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 215, 27.7.2013.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/7

Presuda Suda (šesto vijeće) od 15. listopada 2014. – Europska komisija protiv Talijanske Republike

(Predmet C-323/13) (1)

((Povreda obveze države članice - Okoliš - Direktive 1999/31/EZ i 2008/98/EZ - Plan gospodarenja - Integrirana i odgovarajuća mreža postrojenja za zbrinjavanje - Obveza uspostavljanja obrade otpada koja osigurava najbolji rezultat po ljudsko zdravlje i zaštitu okoliša))

(2014/C 462/11)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: L. Pignataro-Nolin, E. Sanfrutos Cano i A. Alcover San Pedro, agenti)

Tuženik: Talijanska Republika (zastupnici: G. Palmieri, agent, uz asistenciju G. Fiengo, avvocato dello Stato)

Izreka

Talijanska Republika,

—

ne poduzevši sve mjere potrebne radi izbjegavanja da jedan dio komunalnog otpada smještenog u odlagalištima SubATO-a u Rimu, s iznimkom onih u Cecchini, i onih SubATO-a u Latini, ne bude podvrgnut obradi koja uključuje odgovarajuću selekciju različitih vrsta otpada i stabilizaciju njihove organske frakcije, nije ispunila obveze koje ima na temelju odredaba članka 1. stavka 1. i članka 6. točke (a) Direktive Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada, kao i članaka 4. i 13. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva,

—	ne uspostavivši u regiji Lacij integriranu i odgovarajuću mrežu postrojenja za gospodarenje otpadom, vodeći računa o najboljim dostupnim tehnikama, nije ispunila obveze koje ima na temelju članka 16. stavka 1. Direktive 2008/98.

2.	Talijanskoj Republici nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 252, 31.8.2013.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/7

Presuda Suda (veliko vijeće) od 15. listopada 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunalul Sibiu – Rumunjska) – Ilie Nicolae Nicula protiv Administraţia Finanţelor Publice a Municipiului Sibiu, Administraţia Fondului pentru Mediu

(Predmet C-331/13) (1)

((Prethodno pitanje - Povrat poreza koje je država članica naplatila povredom prava Unije))

(2014/C 462/12)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunalul Sibiu

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Ilie Nicolae Nicula

Tuženici: Administraţia Finanţelor Publice a Municipiului Sibiu, Administraţia Fondului pentru Mediu

Izreka

Pravo Unije treba tumačiti na način da se protivi sustavu povrata poreza naplaćenoga povredom prava Unije poput onog u glavnom postupku.

(1) SL C 260, 7.9.2013.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/8

Presuda Suda (šesto vijeće) od 16. listopada 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesfinanzhof – Njemačka) – Nordex Food A/S protiv Hauptzollamt Hamburg-Jonas

(Predmet C-334/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Poljoprivreda - Uredba (EZ) br. 800/1999 - Izvozne subvencije - Uredba (EZ) br. 1291/2000 - Sustav izvoznih dozvola - Izvozna deklaracija podnesena bez izvozne dozvole - Rok koji je odobrila izvozna carinarnica - Carinske isprave koje potvrđuju prispijeće izvezene robe u zemlju odredišta - Krivotvorene isprave - Ispravljanje nepravilnosti - Primjena sankcije iz članka 51. Uredbe (EZ) br. 800/1999))

(2014/C 462/13)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesfinanzhof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Nordex Food A/S

Tuženik: Hauptzollamt Hamburg-Jonas

Izreka

Članak 4. stavak 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 800/1999 od 15. travnja 1999. o utvrđivanju zajedničkih detaljnih pravila za primjenu sustava izvoznih subvencija za poljoprivredne proizvode, kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 2299/2001 od 26. studenoga 2001. u vezi s člankom 24. Uredbe Komisije (EZ) br. 1291/2000 od 9. lipnja 2000. o utvrđivanju zajedničkih detaljnih pravila za primjenu sustava uvoznih i izvoznih dozvola i potvrda o utvrđivanju unaprijed za poljoprivredne proizvode treba tumačiti tako da se ne protivi odobrenju izvozne subvencije u posebnim okolnostima poput onih u glavnom postupku gdje je izvoz izvršen bez izvozne dozvole, za koju je, međutim, u trenutku prijave izvoza bilo utvrđeno da postoji i izvoznik ju je predočio u dodatnom roku od tjedan dana koji mu je u tu svrhu dodijelila nadležna carinarnica.

Članke 49. i 50. Uredbe br. 800/1999, kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 2299/2001, treba tumačiti tako da, osim u slučajevima više sile, izvoznik, koji je kao dokaz prispijeća izvezene robe u zemlju odredišta predočio carinske isprave za koje se kasnije pokazalo da su bile krivotvorene, ne može predočiti valjane carinske isprave nakon isteka rokova propisanih tim člancima, a u okviru sudskog postupka u vezi s odobrenjem izvozne subvencije koji je u tijeku, iako je do kašnjenja s odobrenjem te subvencije došlo zbog drugih razloga, a ne zbog razlogâ u vezi s dokazom prispijeća te robe.

Članak 51. stavak 1. točku (a) Uredbe br. 800/1999, kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 2299/2001, treba tumačiti tako da sankciju propisanu tom odredbom treba primijeniti u slučaju kada je izvoznik u propisanim rokovima predočio isprave koje dokazuju prispijeće izvezene robe u zemlju odredišta, za koje se pokazalo da su krivotvorene, iako iz valjanih isprava koje je dostavio tijekom postupka proizlazi da zatražena izvozna subvencija odgovara onoj koju je trebalo odobriti.

(1) SL C 260, 7.9.2013.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/9

Presuda Suda (šesto vijeće) od 16. listopada 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio College van Beroep voor het Bedrijfsleven – Nizozemska) – VAEX Varkens- en Veehandel BV protiv Productschap Vee en Vlees

(Predmet C-387/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Poljoprivreda - Uredba (EZ) br. 612/2009 - Izvozne subvencije - Uredba (EZ) br. 376/2008 - Sustav izvoznih dozvola - Izvozna deklaracija podnesena prije izdavanja izvozne dozvole - Izvoz obavljen tijekom roka valjanosti izvozne dozvole - Ispravak nepravilnosti))

(2014/C 462/14)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

College van Beroep voor het Bedrijfsleven

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: VAEX Varkens- en Veehandel BV

Tuženik: Productschap Vee en Vlees

Izreka

Odredbe Uredbe Komisije (EZ) br. 612/2009 od 7. srpnja 2009. o utvrđivanju zajedničkih detaljnih pravila za primjenu sustava izvoznih subvencija za poljoprivredne proizvode kao i odredbe Uredbe Komisije (EZ) br. 376/2008 od 23. travnja 2008. o utvrđivanju zajedničkih detaljnih pravila za primjenu sustava uvoznih i izvoznih dozvola i potvrda o utvrđivanju unaprijed za poljoprivredne proizvode te Uredbe Komisije (EZ) br. 382/2008 od 21. travnja 2008. o pravilima za primjenu uvoznih i izvoznih dozvola u sektoru govedine i teletine moraju se tumačiti na način da se, u načelu, protive isplati izvozne subvencije i vraćanju s tim u vezi položenog jamstva kada predmetni izvoznik nije raspolagao valjanom izvoznom dozvolom na dan prihvaćanja izvozne deklaracije, iako je stvarni izvoz predmetne robe obavljen tijekom roka valjanosti izvozne dozvole koja mu je bila izdana.

Odredbe Uredbe br. 612/2009 kao i odredbe Uredbe br. 376/2008 i Uredbe br. 382/2008, u vezi s člankom 78. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice, trebaju se tumačiti na način da se, u načelu, ne protive a posteriori regularizaciji izvozne deklaracije koja omogućuje da se izvezena količina unese u dozvolu, isplati izvozna subvencija na temelju te dozvole i, ovisno o slučaju, vrati položeno jamstvo. Odredbe Uredbe br. 612/2009 kao i odredbe Uredbe br. 376/2008 i Uredbe br. 382/2008, u vezi s člankom 78. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice, trebaju se tumačiti na način da se, u načelu, ne protive a posteriori regularizaciji izvozne deklaracije koja omogućuje da se izvezena količina unese u dozvolu, isplati izvozna subvencija na temelju te dozvole i, ovisno o slučaju, vrati položeno jamstvo.

(1) SL C 274, 21.9.2013.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/9

Presuda Suda (deseto vijeće) od 16. listopada 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio High Court of Justice (England & Wales), Queen's Bench Division (Administrative Court) – Ujedinjena Kraljevina) – The Queen, na zahtjev: Newby Foods Ltd,/Food Standards Agency

(Predmet C-453/13) (1)

((Zaštita zdravlja - Uredba (EZ) br. 853/2004 - Higijenska pravila za hranu životinjskog podrijetla - Prilog I. točke 1.14 i 1.15 - Pojmovi ‘strojno otkošteno meso’ i ‘mesni pripravci’ - Uredba (EZ) br. 999/2001 - Sprečavanje, kontrola i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija - Zaštita potrošača - Direktiva 2000/13/EZ - Označivanje i prezentiranje hrane))

(2014/C 462/15)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

High Court of Justice (England & Wales), Queen's Bench Division (Administrative Court)

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: The Queen, na zahtjev: Newby Foods Ltd,

Tuženik: Food Standards Agency

Izreka

Točke 1.14 i 1.15 Priloga I. Uredbi br. 853/2004 (EZ) Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o utvrđivanju određenih higijenskih pravila za hranu životinjskog podrijetla treba tumačiti u smislu da proizvod dobiven strojnim otkoštavanjem mesa s kosti prekrivene mesom nakon uklanjanja kostiju ili mesa s trupova peradi treba kvalificirati kao „strojno otkošteno meso” u smislu spomenute točke 1.14 kada primijenjeni postupak uključuje uništenje ili izmjenu strukture mišićnih vlakana koja je veća od strogo ograničene na mjesto reza, neovisno o činjenici da korištena tehnika ne mijenja strukturu korištenih kosti. Takav se proizvod ne može kvalificirati kao „mesni pripravak” u smislu navedene točke 1.15.

(1) SL C 344, 23.11.2013.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/10

Presuda Suda (deveto vijeće) od 15. listopada 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Obvodní soud pro Prahu 1 – Češka Republika) – Hoštická a.s., Jaroslav Haškovec, Zemědělské družstvo Senice na Hané protiv Česká republika – Ministerstvo zemědělství

(Predmet C-561/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Zajednička poljoprivredna politika - Programi potpore - Provedba programâ potpore u novim državama članicama - Uredba (EZ) br. 1782/2003 - Članak 143.ba - Uredba (EZ) br. 73/2009 - Članak 126. - Zasebno plaćanje za šećer - Odvajanje tog plaćanja od proizvodnje - Pojam 'mjerila koja su odnosne države članice utvrdile u 2006. i 2007.' - Reprezentativno razdoblje))

(2014/C 462/16)

Jezik postupka: češki

Sud koji je uputio zahtjev

Obvodní soud pro Prahu 1

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Hoštická a.s., Jaroslav Haškovec, Zemědělské družstvo Senice na Hané

Tuženik: Česká republika – Ministerstvo zemědělství

Izreka

Članak 126. stavak 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 od 19. siječnja 2009. o utvrđivanju zajedničkih pravila za programe izravne potpore za poljoprivrednike u okviru zajedničke poljoprivredne politike i utvrđivanju određenih programa potpore za poljoprivrednike, o izmjeni uredaba (EZ) br. 1290/2005, (EZ) br. 247/2006, (EZ) br. 378/2007 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1782/2003 treba tumačiti na način da pojam „mjerila koja su odnosne države članice utvrdile u 2006. i 2007.” uključuje tržišnu godinu koju su te države članice morale odabrati do 30. travnja 2006. kao reprezentativno razdoblje za dodjelu zasebnog plaćanja za šećer, primjenom članka 143.ba stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1782/2003 (EZ) od 29. rujna 2003. o zajedničkim pravilima za programe izravne potpore u sklopu zajedničke poljoprivredne politike i o uvođenju određenih programa potpore poljoprivrednicima, o izmjeni uredaba (EEZ) br. 2019/93, (EZ) br. 1452/2001, (EZ) br. 1453/2001, (EZ) br. 1454/2001, (EZ) br. 1868/94, (EZ) br. 1251/1999, (EZ) br. 1254/1999, (EZ) br. 1673/2000, (EEZ) br. 2358/71 i (EZ) br. 2529/2001, kako je izmijenjena Uredbama Vijeća (EZ) br. 319/2006 od 20. veljače 2006., (EZ) br. 2011/2006 od 19. prosinca 2006. i (EZ) br. 2012/2006 od 19. prosinca 2006.

(1) SL C 45, 15.2.2014.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/11

Žalba koju je 21. veljače 2014. podnio Przedsiębiorstwo Handlowe Medox Lepiarz Jarosław Lepiarz Alicja sp. j. protiv presude Općeg suda od 11. prosinca 2013. u predmetu T-591/11, Przedsiębiorstwo Handlowe Medox Lepiarz Jarosław Lepiarz protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni), Henkel

(Predmet C-91/14 P)

(2014/C 462/17)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Žalitelj: Przedsiębiorstwo Handlowe Medox Lepiarz Jarosław Lepiarz Alicja sp. j. (zastupnici: M. Konieczyński i I. Kubiec, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni), Henkel Corp.

Rješenjem od 2. listopada 2014., Sud (šesto vijeće) odbacio je žalbu kao djelomično nedopuštenu i odbio kao djelomično neosnovanu te je naložio Przedsiębiorstwo Handlowe Medox Lepiarz Jarosław Lepiarz Alicja sp.j. snošenje troškova postupka.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/11

Žalba koju je 21. ožujka 2014. podnio Firma Handlowa Faktor B. i W. Gęsina, Gęsina Wojciech protiv rješenja Općeg suda (drugo vijeće) od 22. siječnja 2014. u predmetu T- 468/12, Faktor B. i W. Gęsina protiv Komisije

(Predmet C-138/14 P)

(2014/C 462/18)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Žalitelji: Firma Handlowa Faktor B. i W. Gęsina, Gęsina Wojciech (zastupnik: H. Mackiewicz, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Rješenjem od 30. rujna 2014., Sud (osmo vijeće) odbio je žalbu i naložio Firma Handlowa Faktor B. i W. Gęsina i Gęsina Wojciech snošenje vlastitih troškova.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/11

Žalba koju je 7. travnja 2014. podnio Big Line Sas di Graziani Lorenzo protiv presude Općeg suda (sedmo vijeće) donesene 13. veljače 2014. u predmetu T-380/12, Demon International protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu, Big Line Sas di Graziani Lorenzo

(Predmet C-170/14 P)

(2014/C 462/19)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelj: Big Line Sas di Graziani Lorenzo (zastupnik: B. Osti, avvocato)

Druge stranke u postupku: Demon International, LC, Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Rješenjem od 6. studenoga 2014., Sud (šesto vijeće) je žalbu odbio kao djelomično neosnovanu te odbacio kao djelomično nedopuštenu.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/12

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. rujna 2014. uputio Wojewódzki Sąd Administracyjny we Wrocławiu (Poljska) – ROZ-ŚWIT Zakład Produkcyjno-Handlowo-Usługowy Henryk Ciurko, Adam Pawłowski spółka jawna protiv Dyrektor Izby Celnej we Wrocławiu

(Predmet C-418/14)

(2014/C 462/20)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Wojewódzki Sąd Administracyjny we Wrocławiu

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: ROZ-ŚWIT Zakład Produkcyjno-Handlowo-Usługowy Henryk Ciurko, Adam Pawłowski spółka jawna

Tuženik: Dyrektor Izby Celnej we Wrocławiu

Prethodna pitanja

Treba li članak 5., u vezi s člankom 2. stavkom 3. i člankom 21. stavkom 4. Direktive Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije (1) tumačiti tako da se protivi nacionalnim pravilima propisanima člankom 89. stavkom 16. Zakona o trošarinama od 6. prosinca 2008. (DZ. U. 2009., br. 3, poz. 11., s izmjenama) na temelju kojih se na loživa ulja primjenjuje stopa trošarine predviđena za motorna goriva, u slučajevima kada obveznik trošarine ne postupi u skladu s formalnim zahtjevima iz članka 89. stavaka 14. i 15. Zakona o trošarinama?

Protivi li se načelo proporcionalnosti formalnom uvjetu predviđenom u članku 89. stavcima 14. i 15. Zakona o trošarinama, u skladu s kojim se snižena stopa trošarine na loživa ulja primjenjuje samo u slučajevima kada je u zakonskom roku sastavljena i dostavljena izjava kupaca, bez obzira na to je li ispunjen materijalni uvjet da se loživo ulje prodaje za grijanje?

Je li sankcija predviđena člankom 89. stavkom 16. Zakona o trošarinama, u skladu s kojom se, kao u ovom predmetu, trošarina na prodaju loživih ulja obračunava prodavatelju na temelju stope trošarine predviđene za motorna goriva (članak 89. stavak 1. Zakona o trošarinama), u slučajevima kada nije ispunjen formalni zahtjev iz članka 89. stavaka 14. i 15. Zakona o trošarinama, spojiva s načelom proporcionalnosti?

(1) SL L 283, str. 51., SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 75.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/12

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 18. rujna 2014. uputio Consiglio di Stato (Italija) – DHL Express (Italija) srl, DHL Global Forwarding (Italija) SpA protiv Autorità Garante della Concorrenza e del Mercato

(Predmet C-428/14)

(2014/C 462/21)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: DHL Express (Italija) srl, DHL Global Forwarding (Italija) SpA

Tuženik: Autorità Garante della Concorrenza e del Mercato

Druge stranke u postupku

Schenker Italiana SpA

Agility Logistics srl

Prethodna pitanja

Treba li članak 101. UFEU-a, članak 4. stavak 3. UEU-a i članak 11. Uredbe (EZ) br. 1/2003 (1) tumačiti na način da:

NTZTN [nacionalna tijela za zaštitu tržišnog natjecanja] ne mogu, u slučaju poput onog u glavnom postupku, u svom djelovanju ne primijeniti instrumente koje je utvrdila i donijela Europska mreža za zaštitu tržišnog natjecanja, osobito ogledni program oslobađanja odnosno smanjenja kazni, a da to ne bude protivno utvrđenjima Suda Europske unije iz točaka 21. i 22. presude od 14. lipnja 2011. u predmetu C-360/09;

između glavnog zahtjeva za oslobađanje od kazni koji je poduzetnik podnio ili namjerava podnijeti Komisiji i skraćenog zahtjeva za oslobađanje od kazni koji je podnio NTZTN-u, za isti zabranjeni sporazum, postoji takva pravna veza da NTZTN, unatoč odredbama točke 38. Obavijesti Komisije o suradnji u okviru Mreže tijela za zaštitu tržišnog natjecanja, mora, na temelju točke 22. oglednog programa mreže iz 2006. godine (koja je prema numeraciji oglednog programa mreže iz 2012. godine postala točka 24.) i na temelju njegove napomene s objašnjenjem br. 45. (koja je prema numeraciji oglednog programa iz 2012. postala napomena s objašnjenjem br. 49): a) skraćeni zahtjev za oslobađanje od kazni ocjenjivati imajući u vidu glavni zahtjev, i provjeriti odražava li skraćeni zahtjev dosljedno sadržaj glavnog zahtjeva b) podredno – ako smatra da je materijalno područje primjene zaprimljenog skraćenog zahtjeva uže od onog glavnog zahtjeva koji je podnio isti poduzetnik, na temelju kojeg je Komisija tom poduzetniku dodijelila uvjetno oslobađanje od kazni – uspostaviti kontakt s Komisijom ili samim poduzetnikom kako bi utvrdio je li, nakon podnošenja skraćenog zahtjeva Komisija, u okviru provođenja svojih unutarnjih istraga utvrdila postojanje konkretnih i specifičnih primjera ponašanja u sektoru koji navodno pokriva glavni zahtjev za oslobađanje od kazni, ali ne i skraćeni zahtjev;

je na temelju točaka 3. i 22. do 24. oglednog programa mreže iz 2006. i njegovih napomena s objašnjenjima br. 8, 41, 45 i 46, i vodeći računa o izmjenama unesenim točkama 24. do 26. oglednog programa mreže iz 2012. i njegovih napomena s objašnjenjima br. 44. i 49., NTZTN koje je u vrijeme kada su se dogodile činjenice iz glavnog postupka primijenilo program oslobađanja odnosno smanjenja kazni poput onog o kojem je riječ u spomenutom predmetu, za određeni tajni zabranjeni sporazum glede kojeg je prvi poduzetnik podnio ili namjeravao podnijeti Komisiji glavni zahtjev za oslobađanje od kazni, moglo valjano zaprimiti: a) samo skraćeni zahtjev za oslobađanje od kazni od strane tog poduzetnika ili b) i dodatne skraćene zahtjeve za oslobađanje od kazni podnesene od strane drugih poduzetnika, koji su Komisiji, kao glavni zahtjev, podnijeli zahtjev za oslobađanje od kazni „koji se ne može prihvatiti”, odnosno zahtjev za smanjenje novčane kazne, posebice kad su glavni zahtjevi tih posljednje navedenih poduzetnika podneseni nakon dodjeljivanja uvjetnog oslobađanja od kazni prvom poduzetniku?

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (SL L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165.)

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/13

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. rujna 2014. uputio Amtsgericht Karlsruhe (Njemačka) – Nabiel Peter Bogendorff von Wolffersdorff

(Predmet C-438/14)

(2014/C 462/22)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Amtsgericht Karlsruhe

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Nabiel Peter Bogendorff von Wolffersdorff

Druge stranke u postupku: Standesamt der Stadt Karlsruhe, Zentraler Juristischer Dienst der Stadt Karlsruhe

Prethodno pitanje

Treba li članke 18. i 21. UFEU-a tumačiti tako da su tijela države članice obvezna priznati promjenu imena državljana te države, ako je on istodobno državljanin druge države članice i u toj je državi tijekom uobičajenog boravka promjenom imena koja nije u vezi s promjenom obiteljskopravnog statusa stekao slobodno odabrano ime koje se sastoji od više plemićkih titula, ako buduća bitna veza s tom državom eventualno ne postoji, a u prvoj je državi članici plemstvo ustavnopravno ukinuto, no oznake plemstva korištene u trenutku ukidanja smiju se i dalje koristiti kao dio imena?

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/14

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. rujna 2014. uputio College van Beroep voor het bedrijfsleven (Nizozemska) – Bayer CropScience SA-NV, Stichting De Bijenstichting protiv College voor de toelating van gewasbeschermingsmiddelen en biociden

(Predmet C-442/14)

(2014/C 462/23)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

College van Beroep voor het bedrijfsleven

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Bayer CropScience SA-NV, Stichting De Bijenstichting

Tuženik: College voor de toelating van gewasbeschermingsmiddelen en biociden

Prethodna pitanja

Znače li odredbe članka 14. Direktive 91/414 (1) odnosno članka 63. u vezi s člankom 59. Uredbe o sredstvima za zaštitu bilja (2) (br. 1107/2009 od 21. listopada 2009.) odnosno članka 19. Direktive 98/8 (3) da se o zahtjevu za povjerljivost u smislu navedenih članaka 14., 63. i 19. od strane podnositelja zahtjeva navedenog u tim člancima u odnosu na svaki pojedini izvor informacija prije ili prilikom izdavanja odobrenja odnosno prije ili prilikom izmjene odobrenja mora odlučiti odlukom dostupnom trećim zainteresiranim osobama?

U slučaju potvrdnog odgovora na prethodno pitanje: treba li članak 4. stavak 2. Direktive o informacijama o okolišu (4) tumačiti tako da u nedostatku odluke u smislu prethodnog pitanja tuženik kao nacionalno tijelo mora otkriti zatražene informacije o okolišu, ako je takav zahtjev podnesen nakon izdavanja odobrenja odnosno nakon izmjene odobrenja?

3.	Kako treba tumačiti pojam „emisije u okoliš” u članku 4. stavku 2. Direktive o informacijama o okolišu ako se uzmu u obzir tvrdnje stranaka o tome iz točke 5.5. ove međuodluke s obzirom na sadržaj dokumenata naveden u točki 5.2.?

a)	Treba li podatke koji sadrže ocjenu o istjecanju sredstva, njegove aktivne tvari ili više njih i drugih sastojaka u okoliš nakon upotrebe sredstva smatrati „informacijama o emisijama u okoliš”?

b)	U slučaju potvrdnog odgovora: je li s tim u vezi bitno jesu li navedeni podaci dobiveni (polu) terenskim studijama ili drugim vrstama studija (na primjer laboratorijskim ispitivanjima i translokacijskim studijama)?

Treba li informacije o laboratorijskim ispitivanjima kod kojih je cilj testa ispitivanje izoliranih aspekata pod standardiziranim uvjetima smatrati „informacijama o emisijama u okoliš”, ako je u okviru tih ispitivanja puno čimbenika (poput klimatoloških utjecaja) isključeno i testovi se često – u usporedbi sa stvarnom upotrebom – provode s visokim dozama?

6.	Treba li s tim u vezi pod „emisijama u okoliš” podrazumijevati i ostatke koji se nakon upotrebe sredstava u eksperimentalnom režimu nalaze primjerice u zraku ili na tlu, listovima, peludi ili nektaru biljke (koja je izrasla iz obrađenog sjemena), u medu ili na neciljanim organizmima?

7.	Vrijedi li to i za stupanj raznošenja (tvari) prilikom upotrebe sredstava u eksperimentalnom režimu?

Znači li pojam „informacije o emisijama u okoliš” u smislu članka 4. stavka 2. podstavka 2. druge rečenice Direktive o informacijama o okolišu da se, kada je riječ o emisijama u okoliš, izvor informacija mora otkriti u cijelosti, a ne samo podaci o mjerenju koji se, ovisno o slučaju, iz njega mogu izvesti?

Treba li za potrebe primjene razloga za iznimku za povjerljivost trgovačkih ili industrijskih podataka u smislu prethodno navedenog članka 4. stavka 2. točke (d) razlikovati između, s jedne strane, „emisija” i, s druge strane, „ispuštanja i drugih istjecanja u okoliš” u smislu članka 2. stavka 1. točke (b) Direktive o informacijama o okolišu?

(1) Direktiva Vijeća 91/414/EEZ od 15. srpnja 1991. o stavljanju sredstava za zaštitu bilja na tržište (SL L 230, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 55., str. 32.).

(2) Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL L 309, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 61., str. 52.).

(3) Direktiva 98/8/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o stavljanju biocidnih pripravaka na tržište (SL L 123, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 1., str. 30.).

(4) Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41, str. 26.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 1., str. 128.).

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/15

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 29. rujna 2014. uputio Verwaltungsgerichtshof (Austrija) – Vorarlberger Gebietskrankenkasse, Alfred Knauer

(Predmet C-453/14)

(2014/C 462/24)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Podnositelj revizije: Vorarlberger Gebietskrankenkasse, Alfred Knauer

Protivnik revizije: Landeshauptmann von Vorarlberg

Druga stranka u postupku: Rudolf Mathis

Prethodno pitanje

Treba li članak 5. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (1) s obzirom na članak 45. UFEU-a tumačiti tako da su starosne mirovine iz sustava strukovnog mirovinskog osiguranja (koji uspostavlja i osigurava država, koji treba na odgovarajući način omogućiti nastavak uobičajenog životnog standarda, funkcionira prema načelu kapitalizacije, načelno je obvezatan, međutim, može predvidjeti „dodatne neobvezatne” doprinose koji prelaze zakonski minimum i odgovarajuća viša davanja i čija je provedba obveza osiguravajuće ustanove koju treba uspostaviti ili upotrijebiti poslodavac, kao što je u ovom slučaju „drugi stup” mirovinskog sustava u Lihtenštajnu) i starosne mirovine iz zakonskog mirovinskog sustava (koji također uspostavlja i osigurava država, koji treba na odgovarajući način omogućiti nastavak uobičajenog životnog standarda, no funkcionira prema načelu generacijske solidarnosti, obvezatan je i čija je provedba obveza ustanova mirovinskog osiguranja uspostavljenih zakonom, kao što je u ovom slučaju mirovinski sustav Austrije) „istovjetne” u smislu navedene odredbe?

(1) SL L 166, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 160.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/16

Tužba podnesena 7. listopada 2014. – Europska komisija protiv Kraljevine Španjolske

(Predmet C-461/14)

(2014/C 462/25)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: G. Wilms i D. Loma-Osorio Lerena, agenti)

Tuženik: Kraljevina Španjolska

Tužbeni zahtjev

—

utvrditi da je Kraljevina Španjolska povrijedila obveze koje ima na temelju članka 3. Direktive 85/337/EEZ (1) o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš, kako je izmijenjena direktivama 97/11/EZ (2) i 2003/35 (3), članka 4. stavka 4. Direktive 2009/147/EZ (4) o očuvanju divljih ptica do 29. srpnja 2008., datuma proglašavanja područja posebne zaštite (SPA) za ptice, te članka 6. stavka 2. Direktive 92/43/EZ (5) o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore, od navedenog datuma proglašavanja područja posebne zaštite (SPA) za ptice;

—	naložiti Kraljevini Španjolskoj snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Činjenice se odnose na projekt nove brze željezničke linije između Seville i Almeríe, na dionicama „Marchena-Osuna I”, „Marchena-Osuna II” i „Variante de Osuna”, te na mogućnost da su nadležna španjolska tijela pogrešno primijenila relevantne odredbe Direktive o procjeni učinka na okoliš, Direktive o divljim pticama i Direktive o staništima. Do takvog se zaključka dolazi imajući ponajprije u vidu moguće posljedice radova i naknadne izvedbe transverzalnog željezničkog pravca u Andaluziji njegovim prolaskom kroz Područje posebne zaštite (SPA) za ptice „Campiñas de Sevilla”, a koje, prema mišljenju Komisije, nisu primjereno razmotrene.

(1) Direktiva Vijeća 85/337/EEZ od 27. lipnja 1985. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (SL L 175, str. 40.)

(2) SL L 73, str. 5.

(3) Direktiva 2003/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o osiguravanju sudjelovanja javnosti u izradi određenih planova i programa koji se odnose na okoliš i o izmjeni direktiva Vijeća 85/337/EEZ i 96/61/EZ s obzirom na sudjelovanje javnosti i pristup pravosuđu (SL L 156, str. 17.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 26., str. 48.)

(4) Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica (SL L 20, str. 7.)

(5) Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, str. 7.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 2., str. 14.)

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/16

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. listopada 2014. uputio Oberlandesgericht Wien (Austrija) – Seattle Genetics Inc.

(Predmet C-471/14)

(2014/C 462/26)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberlandesgericht Wien

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Seattle Genetics Inc.

Tuženik: Österreichisches Patentamt

Prethodna pitanja

Je li datum izdavanja prvog odobrenja za stavljanje proizvoda u promet unutar Zajednice u skladu s člankom 13. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 469/2009 (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o svjedodžbi o dodatnoj zaštiti za lijekove prema pravu Zajednice određen ili ta odredba upućuje na datum kada odobrenje stekne učinak prema pravu države članice o kojoj je riječ?

2.	U slučaju da Sud Europske unije potvrdi da se datum iz pitanja 1. određuje prema pravu Zajednice: koji datum treba uzeti u obzir – datum odobrenja ili datum obavijesti?

(1) SL L 152, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 64., str. 166.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/17

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. listopada 2014. uputio Tribunale di Salerno (Italija) – kazneni postupak protiv Cristiana Pontilla

(Predmet C-474/14)

(2014/C 462/27)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale di Salerno

Stranke glavnog postupka

Cristiano Pontillo

Prethodna pitanja

Treba li članak 49. i prateće članke te članak 56. i prateće članke UFEU-a, u skladu s obrazloženjem Suda Europske unije iz presude donesene 16. veljače 2012. [u spojenim predmetima C-72/10 i C-77/10], tumačiti na način da im je protivno organizirati postupak javne nabave koji se odnosi na koncesije kraćeg trajanja od onih dodijeljenih ranije, iako je kao cilj spomenutog postupka javne nabave navedeno uklanjanje posljedica nezakonitog isključenja određenog broja subjekata iz ranijih postupaka javne nabave?

Treba li članak 49. i prateće članke te članak 56. i prateće članke UFEU-a, u skladu s obrazloženjem Suda Europske unije iz gore navedene presude, tumačiti na način da im je protivno da zahtijevanje vremenskog usklađenja prestanka koncesija predstavlja odgovarajuće opravdanje za kraće trajanje koncesija koje su predmet postupka javne nabave u odnosu na trajanje ranije dodijeljenih koncesija?

Treba li članak 49. i prateće članke te članak 56. i prateće članke UFEU-a, u skladu s obrazloženjem Suda Europske unije iz gore navedene presude, tumačiti na način da im je protivno predvidjeti obvezu nenaplatnog ustupanja korištenja imovinskih i neimovinskih dobara koja su u nečijem vlasništvu i koja tvore mrežu upravljanja i prikupljanja oklada, u slučaju prestanka djelatnosti zbog isteka trajanja koncesije ili zbog učinka odluka o oduzimanju ili opozivu koncesije?

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/18

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. listopada. 2014. uputio Bundesgerichtshof (Njemačka) – Citroën Commerce GmbH protiv Zentralvereinigung des Kraffahrzeuggewerbes zur Aufrechterhaltung lauteren Wettbewerbs e.V. (ZLW)

(Predmet C-476/14)

(2014/C 462/28)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Citroën Commerce GmbH

Tuženik: Zentralvereinigung des Kraffahrzeuggewerbes zur Aufrechterhaltung lauteren Wettbewerbs e.V. (ZLW)

Prethodna pitanja

1.	Je li reklama za proizvod uz naznaku cijene koju za njega treba platiti ponuda u smislu članka 1. Direktive 98/6/EZ (1)? U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje:

Mora li prodajna cijena koju treba navesti u skladu s člankom 1. i člankom 3. stavkom 1. prvom rečenicom Direktive 98/6/EZ prilikom ponude u smislu članka 1. uključivati i obvezno nastale troškove prijevoza motornog vozila od proizvođača do prodavača?

U slučaju niječnog odgovora na prvo ili drugo pitanje:

Mora li „cijena koja uključuje poreze” koju prilikom poziva na kupnju u smislu članka 2. točke (i) Direktive 2005/29/EZ (2) treba navesti u skladu s njezinim člankom 7. stavkom 4. točkom (c) prvim slučajem u slučaju motornog vozila uključivati i obvezno nastale troškove prijevoza vozila od proizvođača do prodavača?

(1) Direktiva 98/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o zaštiti potrošača prilikom isticanja cijena proizvoda ponuđenih potrošačima (SL L 80, str. 27.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 39.).

(2) Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) (SL L 149, str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 101.).

Opći sud

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/19

Presuda Općeg suda od 7. studenoga 2014. – Autogrill España protiv Komisije

(Predmet T-219/10) (1)

((„Državne potpore - Odredbe o porezu na dobit kojima se poduzetnicima porezno rezidentnima u Španjolskoj dopušta amortizacija goodwilla koji proizlazi iz stjecanja udjela u poduzećima porezno rezidentnima u inozemstvu - Odluka kojom se taj sustav kvalificira kao državna potpora, ta potpora proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem i nalaže njezin povrat - Pojam državne potpore - Selektivni karakter - Utvrđivanje kategorije poduzetnika koje se tom mjerom stavlja u povoljniji položaj - Nepostojanje - Nepoštovanje članka 87. stavka 1. UEZ-a”))

(2014/C 462/29)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelji: Autogrill España, SA (Madrid, Španjolska) (zastupnici: J. Buendía Sierra, E. Abad Valdenebro, M. Muñoz de Juan i R. Calvo Salinero, a potom J. Buendía Sierra, E. Abad Valdenebro i R. Calvo Salinero, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: R. Lyal i C. Urraca Caviedes, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje članka 1. stavka 1. i članka 4. Odluke Komisije 2011/5/EZ od 28. listopada 2009. o poreznoj amortizaciji financijskog goodwilla za stjecanja inozemnih udjela C 45/07 (ex NN 51/07, ex CP 9/07) koju provodi Španjolska (SL 2011, L 7, str. 48.). [neslužbeni prijevod]

Izreka

1.	Članak 1. stavak 1. i članak 4. Odluke Komisije 2011/5/EZ od 28. listopada 2009. o poreznoj amortizaciji financijskog goodwilla za stjecanja inozemnih udjela C 45/07 (ex NN 51/07, ex CP 9/07) koju provodi Španjolska poništavaju se.

2.	Europskoj komisiji nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 179, 3.7.2010.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/20

Presuda Općeg suda od 7. studenoga 2014. – Banco Santander i Santusa protiv Komisije

(Predmet T-399/11) (1)

((„Državne potpore - Odredbe o porezu na dobit kojima se poduzetnicima porezno rezidentnima u Španjolskoj dopušta amortizacija goodwilla koji proizlazi iz stjecanja udjela u poduzetnicima porezno rezidentnima u inozemstvu - Odluka kojom se taj sustav kvalificira kao državna potpora, ta potpora proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem i nalaže njezin povrat - Pojam državne potpore - Selektivni karakter - Utvrđivanje kategorije poduzetnika koje se tom mjerom stavlja u povoljniji položaj - Nepostojanje - Nepoštovanje članka 107. stavka 1. UFEU-a”))

(2014/C 462/30)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelji: Banco Santander, SA (Santander, Španjolska); i Santusa Holding, SL (Boadilla del Monte, Španjolska) (zastupnici: J. Buendía Sierra, E. Abad Valdenebro, M. Muñoz de Juan i R. Calvo Salinero, a potom J. Buendía Sierra, E. Abad Valdenebro i R. Calvo Salinero, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: R. Lyal, C. Urraca Caviedes i P. Němečková, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje članka 1. stavka 1. i članka 4. Odluke Komisije 2011/282/EU od 12. siječnja 2011. o poreznoj amortizaciji financijskog goodwilla za stjecanja inozemnih udjela C 45/07 (ex NN 51/07, ex CP 9/07) koju provodi Španjolska (SL L 135, str. 1.) [neslužbeni prijevod].

Izreka

1.	Članak 1. stavak 1. i članak 4. Odluke Komisije 2011/282/EU od 12. siječnja 2011. o poreznoj amortizaciji financijskog goodwilla za stjecanja inozemnih udjela C 45/07 (ex NN 51/07, ex CP 9/07) koju provodi Španjolska poništavaju se.

2.	Europskoj komisiji nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 282, 24.9.2011.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/20

Presuda Općeg suda od 12. studenoga 2014. – Volvo Trademark protiv OHIM-a – Hebei Aulion Heavy Industries (LOVOL)

(Predmet T-524/11) (1)

((Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Zajednice LOVOL - Verbalni i figurativni žigovi Zajednice i raniji nacionalni figurativni žig VOLVO - Relativni razlozi za odbijanje - Neosnovano iskorištavanje razlikovnoga karaktera ili ugleda ranijeg žiga - Članak 8. stavak 5. Uredbe br. 207/2009))

(2014/C 462/31)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Volvo Trademark Holding AB (Göteborg, Švedska) (zastupnik: M. Treis, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: P. Geroulakos, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Hebei Aulion Heavy Industries Co., Ltd (Zhangjiakou, Kina) (zastupnik: A. Alejos Cutuli, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM-a od 19. srpnja 2011. (predmet R 1870/2010-1), u vezi postupka prigovora između društva Volvo Trademark Holding AB i društva Hebei Aulion Heavy Industries Co., Ltd.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Snošenje troškova nalaže se društvu Volvo Trademark Holding AB.

(1) SL C 355, 3.12.2011.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/21

Presuda Općeg suda od 12. studenoga 2014. – Volvo Trademark protiv OHIM-a – Hebei Aulion Heavy Industries (LOVOL)

(Predmet T-525/11) (1)

((„Žig zajednice - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Zajednice LOVOL - Raniji verbalni i figurativni žigovi zajednice i nacionalni žigovi VOLVO - Relativni razlog za odbijanje - Neosnovano iskorištavanje razlikovnog karaktera ili ugleda ranijeg žiga - Članak 8. stavak 5. Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2014/C 462/32)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Volvo Trademark Holding AB (Göteborg, Švedska) (zastupnik: M. Treis, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: P. Geroulakos, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Hebei Aulion Heavy Industries Co., Ltd (Zhangjiakou, Kina) (zastupnik: A.I. Alejos Cutuli, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM-a od 23. lipnja 2011. (predmet R 1868/2010-1) koji se odnosi na postupak povodom prigovora između Volvo Trademark Holding AB i Hebei Aulion Heavy Industries Co., Ltd.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Nalaže se Volvo Trademark Holding AB snošenje troškova.

(1) SL C 355, 3.12.2011.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/22

Presuda Općeg suda od 12. studenoga 2014. – Murnauer Markenvertrieb protiv OHIM-a (NOTFALL CREME)

(Predmet T-504/12) (1)

((„Žig Zajednice - Prijava figurativnog žiga Zajednice NOTFALL CREME - Apsolutni razlozi za odbijanje - Deskriptivni karakter - Nepostojanje deskriptivnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točke b) i c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Jednako postupanje”))

(2014/C 462/33)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Murnauer Markenvertrieb GmbH (Egelsbach, Njemačka) (zastupnici: F. Traub i H. Daniel, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: A. Poch, agent)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 20. rujna 2012. (predmet R 271/2012-4) koja se odnosi na prijavu figurativnog znaka NOTFALL CREME kao žiga Zajednice.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Nalaže se Murnauer Markenvertrieb GmbH snošenje vlastitih troškova kao i troškova Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM).

(1) SL C 26, 26.1.2013.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/22

Presuda Općeg suda od 7. studenog 2014. – Kaatsu Japan protiv OHIM-a (KAATSU)

(Predmet T-567/12) (1)

((„Žig Zajednice - Prijava za registraciju verbalnog žiga Zajednice KAATSU - Apsolutni razlog za odbijanje - Opisni karakter - Članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Prava na obranu - Članak 75. druga rečenica Uredbe br. 207/2009”))

(2014/C 462/34)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Kaatsu Japan Co. Ltd (Tokyo, Japan) (zastupnik: M. Edenborough, QC)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnici: V. Melgar i I. Harrington, agenti)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća OHIM-a od 9. listopada 2012. (predmet R 435/2012-2) o prijavi za registraciju verbalnog znaka KAATSU kao žiga Zajednice.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Kaatsu Japan Co. Ltd nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 63, 2.3.2013.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/23

Presuda Općeg suda od 6. studenoga 2014. – Vans protiv OHIM-a (Prikaz valovite linije)

(Predmet T-53/13) (1)

((Žig Zajednice - Prijava figurativnog žiga Zajednice koji prikazuje valovitu liniju - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnoga karaktera - Članak 7. stavak 1. točka b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Nepostojanje razlikovnoga karaktera stečenog uporabom - Članak 7. stavak 3. Uredbe br. 207/2009 - Članak 76. Uredbe br. 207/2009 - Članak 75. Uredbe br. 207/2009))

(2014/C 462/35)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Vans, Inc. (Cypress, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: M. Hirsch, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: O. Mondéjar Ortuño, agent)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke petog žalbenog vijeća OHIM-a od 14. studenoga 2012. (predmet R 860/2012-5), vezano uz prijavu za registraciju figurativnog znaka koji prikazuje valovitu liniju kao žig Zajednice.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Vans, Inc. nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 101, 6.4.2013.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/23

Presuda Općeg suda od 12. studenoga 2014. – Murnauer Markenvertrieb protiv OHIM-a – Healing Herbs (NOTFALL)

(Predmet T-188/13) (1)

((„Žig Zajednice - Postupak proglašenja ništavosti - Verbalni žig Zajednice NOTFALL - Apsolutni razlozi za odbijanje - Deskriptivni karakter - Nepostojanje deskriptivnog karaktera - Članak 52. stavak 1. točka a) i članak 7. stavak 1. točke b) i c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Jednako postupanje”))

(2014/C 462/36)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Murnauer Markenvertrieb GmbH (Egelsbach, Njemačka) (zastupnici: F. Traub i H. Daniel, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: A. Poch, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Healing Herbs Ltd (Walterstone, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnik: R. Price, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 4. veljače 2013. (predmet R 132/2012-4) koja se odnosi na postupak proglašenja ništavosti između Healing Herbs Ltd i Murnauer Markenvertrieb GmbH.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Nalaže se Murnauer Markenvertrieb GmbH snošenje vlastitih troškova kao i troškova Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) i Healing Herbs Ltd.

(1) SL C 156, 1.6.2013.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/24

Presuda Općeg suda od 7. studenoga 2014. – Urb Rulmenti Suceava protiv OHIM-a – Adiguzel (URB)

(Predmet T-506/13) (1)

((Žig Zajednice - Postupak za proglašavanje žiga ništavim - Verbalni žig Zajednice URB - Raniji nacionalni zajednički verbalni žig URB i raniji nacionalni zajednički figurativni žig URB - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje zle vjere nositelja žiga Zajednice - Članak 52. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Relativni razlog za odbijanje - Nepostojanje ovlaštenja od strane nositelja ranijih žigova - Članak 8. stavak 1. pod (b) i članak 53. stavak 1. pod (a) Uredbe br. 207/2009 - Nepostojanje povrede članka 72. Uredbe br. 207/2009))

(2014/C 462/37)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Urb Rulmenti Suceava SA (Suceava, Rumunjska) (zastupnik: I. Burdusel, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: P. Bullock i N. Bambara, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Harun Adiguzel (Diosd, Mađarska) (zastupnik: G. Bozocea, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 12. srpnja 2013. (predmet R 1309/2012-4), u vezi s postupkom za proglašavanje žiga ništavim između Urb Rulmenti Suceava SA i Haruna Adiguzela.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Urb Rulmenti Suceava SA nalaže se snošenje troškova.

3.	Harun Adiguzel snosi vlastite troškove.

(1) SL C 352, 30.11.2013.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/25

Tužba podnesena 15. srpnja 2014. – Rosenich protiv OHIM-a

(Predmet T-527/14)

(2014/C 462/38)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Paul Rosenich (Triesenberg, Lihtenštajn) (zastupnici: odvjetnici A. von Mühlendahl i C. Eckhartt)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) od 29. travnja 2014. u predmetu R 2063/2012-4;

—	poništi odluku direktora glavnog odjela „Potpora temeljne djelatnosti” OHIM-a od 7. rujna 2012., kojom je odbijen zahtjev tužitelja za uvrštavanje na popis ovlaštenih zastupnika pred tuženim Uredom, na koju je tužitelj 7. studenoga 2012. podnio žalbu;

—	naloži Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) snošenje troškova postupka, uključujući troškove postupka pred žalbenim vijećem.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe da pobijana odluka povređuje članak 93. Uredbe br. 207/2009 u vezi sa slobodom kretanja usluga unutar Europskog gospodarskog prostora zajamčenom Sporazumom o Europskom gospodarskom prostoru jer potvrđuje odbijanje njegovog upisivanja na popis profesionalnih ovlaštenih zastupnika pri OHIM-u, iako on svoje poslovno sjedište doduše nema u državi članici EU-a, nego u drugoj državi članici EGP-a.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/25

Tužba podnesena 21. rujna 2014. – Servier i dr. protiv Komisije

(Predmet T-691/14)

(2014/C 462/39)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: Servier SAS (Suresnes, Francuska); Servier Laboratories Ltd (Wexham, Ujedinjena Kraljevina) i Les Laboratoires Servier SAS (Suresnes) (zastupnici: I. S. Forrester, QC, J. Killick, barrister, O. de Juvigny, odvjetnik, i M.-I. F. Utges Manley, solicitor)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

poništi u cijelosti ili djelomično članke 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7. i 8. Odluke Komisije br. C (2014) 4955 final od 9. srpnja 2014. o postupku primjene članka 101. i članka 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije [AT.39.612– Périndopril (Servier)] u mjeri u kojoj se tiču društava Servier S.A.S, Les Laboratoires Servier i Servier Laboratories Limited;

—	podredno, iskoristi svoju neograničenu nadležnost kako bi znatno smanjio iznos novčanih kazni izrečenih društvima Servier S.A.S, Les Laboratoires Servier i Servier Laboratories Limited u članku 7. navedene odluke;

—	prizna društvima Servier S.A.S, Les Laboratoires Servier i Servier Laboratories Limited koristi koje bi proizašle iz potpunog ili djelomičnog poništenja odluke u okviru tužbe koju je podnio Biogaran;

—	donese sva rješenja koja Opći sud smatra potrebnim;

—	naloži Europskoj komisiji snošenje ukupnih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sedamnaest tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog odnosi se na povredu postupka, jer je istraga bila narušena potvrdom pretpostavke. Tužitelji tvrde da je, nakon što je uslijed sektorske istrage javno iznijela da je dotični sektor bio „jako loš”, Komisija pod svaku cijenu željela potvrditi taj postulat odlukom, makar iskrivljavanjem i ponovnom uspostavom činjenica tog slučaja.

Drugi tužbeni razlog odnosi se na bitne povrede postupka, u mjeri u kojoj Savjetodavni odbor za pitanja ograničavajućih djelovanja i vladajućih položaja, čije mišljenje je obvezno prije donošenja bilo kakve odluke, u skladu s člankom 14. Uredbe (EZ) br. 1/2003 (1), nije bio sazvan na vrijeme, i u mjeri u kojoj su predstavnici samo triju država članica prisustvovali sastanku spomenutog odbora.

3.	Treći tužbeni razlog odnosi se na povredu prava na djelotvoran pravni lijek, jer je Komisija tužiteljima uputila odluku na 919 stranica, ne vodeći računa o vremenskim ograničenjima i formama koje treba poštovati pri podnošenju tužbe.

Četvrti do dvanaesti tužbeni razlog odnose se na pogreške u ocjeni i pogrešnu primjenu prava, jer je Komisija pogrešno ocijenila sporazume o nagodbi između tužitelja s jedne strane, i Nichea, Matrixa, Teve, Krke i Lupina s druge strane, kao povrede članka 101. UFEU-a.

—

Tužitelji tvrde osobito da se, za određivanje sporazuma kao ograničenja „prema cilju”, Komisija oslonila na tri čimbenika definirana tako široko da su bili neučinkoviti za razlikovanje legitimnih sporazuma o nagodbi od zabranjenih sporazuma (postojanje prijenosa vrijednosti koji potiče proizvođača generičkih proizvoda da ugrozi bilo koju komercijalnu korist, ograničavanje tržišnog natjecanja, koje se može pripisati ikojem ograničenju komercijalne slobode proizvođača generičkih proizvoda, i mogućeg tržišnog natjecanja između stranaka koje se može pripisati odsustvu prepreke koja u potpunosti onemogućava ulazak proizvođača generičkog proizvoda na tržište).

—

Nadalje,, iskrivljavanjem legitimnog cilja i konteksta sporazuma (osobito zanemarujući, unatoč stvarnosti, postojanje ozbiljnih tehničkih i regulatornih teškoća koje sprječavaju ulazak proizvođača generičkih proizvoda na tržište, kao i postojanje paralelnih sudskih sporova), Komisija je počinila mnogobrojne pogreške u ocjeni rekavši u svom zaključku da sporazumi imaju za predmet ograničenje tržišnog natjecanja.

—

Naposljetku, analiza „učinaka” sporazuma bila je narušena proturječnostima u obrazloženju i činjenicom da Komisija nije koristila realističan protučinjenični scenarij. Osporavana odluka zapravo u potpunosti počiva na ex-ante analizi hipotetskih učinaka, gotovo reproducirajući svoju analizu prema cilju kršeći sudsku praksu, kako bi se donio zaključak o postojanju učinaka protivnih tržišnom natjecanju unatoč odsustvu ikakvog stvarnog učinka na tržište.

5.	Trinaesti podredni tužbeni razlog odnosi se na pogrešku u ocjeni i pogrešku koja se tiče prava, u mjeri u kojoj je Komisija umjetno odredila da sporazumi između tužitelja s jedne strane i Nichea, Matrixa, Teve, Krke i Lupina s druge, sadrže pet različitih povreda.

Četrnaesti tužbeni razlog odnosi se na očitu pogrešku u ocjeni i pogrešku koja se tiče prava, u mjeri u kojoj je Komisija pogrešno i umjetno ograničila mjerodavno tržište gotovih proizvoda na jedinu molekulu perindoprila, isključujući petnaest drugih inhibitora konvertirajućeg enzima dostupnih na tržištu.

7.	Petnaesti tužbeni razlog odnosi se na očitu pogrešku u ocjeni, u mjeri u kojoj je Komisija pogrešno zaključila o postojanju vodećeg položaja tužitelja na mjerodavnom tržištu. Tužitelji tvrde da taj zaključak Komisije proizlazi iz umjetnog ograničavanja mjerodavnog tržišta samo na Perindopril.

Šesnaesti tužbeni razlog odnosi se na očitu pogrešku u ocjeni i pogrešku koja se tiče prava, u mjeri u kojoj je Komisija pogrešno ocijenila tužitelje kao poduzetnike u vodećem položaju na tržištu „tehnologije”.

Tužitelji tvrde da je Komisija na nedovoljno jasan i, u svakom slučaju, pogrešan način definirala prethodno tržište „tehnologije” koje samo reproducira tržište gotovih proizvoda, te je pogrešno ocijenila da Servier drži vodeći položaj na tom hipotetskom tržištu.

Sedamnaesti tužbeni razlog odnosi se na pogrešku u ocjeni i pogrešnu primjenu prava, u mjeri u kojoj je Komisija pogrešno smatrala da su tužitelji zlouporabili vodeći položaj pri zaključivanju sporazuma o nagodbi (Komisija je time istovremeno primijenila članke 101. i 102. UFEU-a na iste činjenice, u suprotnosti sa sudskom praksom), te pribavivši tehnologiju u nastajanju od jednog MSP-a.

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (Tekst značajan za EGP) (SL L 1, str. 1).

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/27

Tužba podnesena 13. listopada 2014. – PRIMA protiv Komisije

(Predmet T-722/14)

(2014/C 462/40)

Jezik postupka: bugarski

Stranke

Tužitelj::„PRIMA – Produzentska, reklamna, informazionna i mediyna agenziya” AD (Sofija, Bugarska) (zastupnik: odvjetnik Yavor Sergeev Ruskov)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku Europske komisije od 12. kolovoza 2014. kojom je odbijena ponuda tužitelja u vezi s postupkom javne nabave PO/2013-13/SOF u pogledu potpore zastupanju Europske komisije u Bugarskoj u okviru organizacije javnih priredbi;

—	poništi odluku Europske komisije od 12. kolovoza 2014. kojom je ugovor dodijeljen drugom sudioniku postupka kao i sve naknadne odluke u vezi sa sklapanjem ugovora o javnoj nabavi, uključujući odluku Europske komisije od 12. rujna 2014. i

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog: povreda obveze pružanja informacija

—	Javni naručitelj pružio je informacije o značajkama prihvaćene ponude koje je zatražila PRIMA, ali nije pružio informacije o relativnim prednostima prihvaćene ponude.

Drugi tužbeni razlog: nepravilna primjena kriterija dodjele

—	Javni naručitelj nije objektivno i pravilno primijenio kriterije dodjele koje je sam utvrdio pa ocjene u pogledu ispunjenja tih kriterija nisu utemeljene; stoga nije zajamčen jednaki pristup i jednako postupanje sa svim ponuditeljima.

Treći tužbeni razlog: povreda načelâ javne nabave

—	Odluka o dodjeli ugovora donesena je nakon donošenja izvorne odluke o odbijanju ponude PRIMA-e;

—	javni naručitelj PRIMA-i nije priopćio tu odluku i time je povrijedio načela transparentnosti i jednakog postupanja sa sudionicima postupka;

—	nepružanje informacija o toj odluci ograničilo je prava obrane PRIMA-e.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/28

Tužba podnesena 13. listopada 2014. – HX protiv Vijeća

(Predmet T-723/14)

(2014/C 462/41)

Jezik postupka: bugarski

Stranke

Tužitelj: HX (Damask, Sirija) (zastupnik: odvjetnik Stanislav Koev)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	tužbu u cijelosti proglasi dopuštenom i osnovanom kao i da sve u njoj navedene tužbene razloge proglasi osnovanima i prihvati ih;

—	dopusti postupanje po tužbi u ubrzanom postupku;

—	poništi Odluku Vijeća 2013/255/ZVSP od 31. svibnja 2013. i Provedbenu odluku 2014/488/ZVSP od 22. srpnja 2014. u dijelu u kojem se tužitelja uvrštava na popis iz Priloga navedenoj Odluci 2013/255/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije;

—	poništi Uredbu Vijeća (EZ) br. 36/2012 od 18. siječnja 2012. i Provedbenu uredbu Vijeća (EZ) br. 793/2014 od 22. srpnja 2014. u dijelu u kojem se tužitelja uvrštava na popis iz Priloga II. navedenoj Uredbi (EZ) br. 36/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji;

—	Vijeću naloži snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sedam tužbenih razloga.

Ozbiljna povreda prava obrane i prava na pošteno suđenje

—	Tužitelj nije bio obaviješten o pobijanim pravnim aktima i nisu mu predočeni nikakvi ozbiljni dokazi ili indicije koji bi opravdavali njegovo uvrštavanje na popis sankcioniranih osoba, iako je teret dokazivanja na Vijeću;

—	optužbe protiv tužitelja u pogledu odgovornosti za „nasilnu represiju protiv civilnog stanovništva u Siriji” nejasne su i nepotpune te počivaju na pretpostavkama;

Povreda obveze obrazlaganja

—	Pobijani pravni akti sadrže samo tvrdnje koje nisu obrazložene.

Povreda prava na djelotvornu sudsku zaštitu

—	Prebacivanje tereta dokazivanja zbog kojeg je tuženik imao mogućnost ispraviti svoje pogrešne i nezakonite pravne akte jest nezakonito.

4.	Pogreške u ocjeni Vijeća u odnosu na više činjenica

Povreda prava vlasništva te načela proporcionalnosti i slobode poduzetništva

—	Na temelju pobijanih pravnih akata tužitelju je nezakonito oduzeta mogućnost mirnog uživanja prava vlasništva.

6.	Povreda prava na normalne uvjete života jer donesene mjere povređuju zabranu izricanja nečovječne i ponižavajuće kazne iz članka 4. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

7.	Ozbiljna povreda prava na zaštitu ugleda utvrđenog u članku 8. i članku 10. stavku 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava jer uvrštavanje tužitelja u pobijane pravne akte nezakonito narušava njegov ugled u društvu i kod njegovih partnera.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/29

Tužba podnesena 3. studenoga 2014. – Alpha Calcit protiv OHIM-a – Materis Paints Italia (CALCILITE)

(Predmet T-742/14)

(2014/C 462/42)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Alpha Calcit Füllstoffgesellschaft mbH (Köln, Njemačka) (zastupnik: F. Hauck, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Materis Paints Italia SpA (Novate Milanese, Italija)

Podaci o postupku pred OHIM-om

Nositelj spornog žiga: druga stranka pred žalbenim vijećem

Sporni žig u pitanju: figurativni žig Zajednice „Calcilite” – žig Zajednice br. 5 0 74 745

Postupak pred OHIM-om: postupak proglašavanja žiga ništavim

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 4. rujna 2014. u predmetu R 753/2013-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku u odnosu na sljedeće proizvode: boje, lakove i glazure, zaštite od hrđe i propadanja drva, tvari za bojanje, nagrizajuće tvari, prirodne sirove smole (razred 2.); štukature (razred 19.);

—	naloži OHIM-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

—	povreda članka 53. stavka 1. točke (a) i članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/30

Tužba podnesena 3. studenoga 2014. – Meta Group protiv Komisije

(Predmet T-744/14)

(2014/C 462/43)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Meta Group Srl (Rim, Italija) (zastupnici: A. Bartolini i A. Formica, avvocati)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	utvrdi da Komisija nije izvršila plaćanje iznosa koji proizlaze iz dolje navedenih ugovora o bespovratnim sredstvima u visini od 5 66 377,63 eura sa osnova dospjelih neplaćenih doprinosa te da utvrdi da su nezakoniti prijeboji s potraživanjima tužitelja;

—	i slijedom toga naloži Komisiji da plati tužitelju navedeni iznos od 5 66 377,63 eura uvećano za zatezne kamate i valutnu revalorizaciju;

—	kao i to da naloži Komisiji naknadu štete koja je prouzročena tužitelju u ukupnom iznosu od 8 15 000,00 eura ili višem iznosu ako takvog utvrdi Opći sud na temelju ovog postupka, zajedno sa štetom koja proizlazi iz nezakonitosti navedenih prijeboja.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Predmet ove tužbe je navodno neispunjenje ugovora koji se odnosi na projekte take-it-up (br. 245637), BCreative (br. 255599) i Ecolink+ (br. 245637) od strane tuženika koji su sklopljeni u okviru „petog i šestog Okvirnog programa Europske unije za istraživanje i tehnološki razvoj”.

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe deset tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog temelji se na tome da Komisija nije ispunila ugovorne odredbe koje se odnose na utvrđenje satnice članova – pružatelja usluga (povreda članka II.19. stavka 1. točke (d) Priloga II. ugovorima o bespovratnim sredstvima).

—

Komisija prilikom utvrđenja satnice članova – pružatelja usluga nije poštovala kriterije iz članka II.19. stavka 1. točke (d) Priloga II. koji predviđaju da se troškovi članova, koji kao stručnjaci pružaju usluge za izvršenje subvencioniranog programa u smislu ugovora koji je sklopljen inter partes, utvrđuju primjenom propisa država članica u kojemu korisnik obavlja svoju djelatnost.

Drugi tužbeni razlog temelji se na tome da Komisija nije ispunila ugovorne odredbe koje se odnose na utvrđenje satnice članova – pružatelja usluga (povreda članka II.19. stavka 1. točke (b) Priloga II. ugovorima o bespovratnim sredstvima).

—

Prilikom utvrđenja satnice članova – pružatelja usluga Komisija nije poštovala odredbe članka II.19. stavka 1. točke (b) ugovora o bespovratnim sredstvima prema kojima se opravdani troškovi moraju utvrditi na temelju općih načela koji su na snazi u vrijeme potpisivanja ugovora. To što je Komisija primijenila parametre koji su bili predviđeni za programe „Marie Curie” je u cijelosti neprimjereno i samovoljno, jer se odluka o tome temelji na propisu koji je stupio na snagu tek 2011. i jer se, osim toga, isključivo odnosi na Program FP7 koji kao takav nije bio na snazi u vrijeme odvijanja spornih činjenica.

Treći tužbeni razlog temelji se na tome da Komisija nije ispunila ugovorne odredbe iz članka I.11. (Other Special conditions) ugovora o bespovratnim sredstvima za projekt Take it up.

—	Posebno u odnosu na program CIP i ugovor koji se odnosi na projekt Take it up, Komisija je povrijedila članak I.11., s obzirom na to da nije donijela nikakvu formalnu ili prešutnu odluku u odnosu na metodologiju koju je za izvršenje takve ugovorne odredbe predložio META.

Četvrti tužbeni razlog temelji se na tome da Komisija nije ispunila obvezu iz članka II.19. stavka 1. točke (b) Priloga II. ugovorima o bespovratnim sredstvima time što je klasificirala kao „ugovor o podizvođenju radova” radni odnos zasnovan sa stručnjacima koji su surađivali s društvom koje je u ovom postupku tužitelj.

—

Komisija još jednom nije ispunila obveze u odnosu na kriterije iz članka II.19. stavka 1. točke b), s obzirom na to da postupila pogrešno kada nije primijenila kriterije koje primjenjuje META prilikom provedbe subvencioniranih projekata te kriterije i načela izvješćivanja koji se odnose na „intra muros consultants”, u skladu s definicijom koju je dala sama Komisija u financijskim smjernicama u petom i šestom Okvirnom programu.

Peti tužbeni razlog temelji se na tome da Komisija nije ispunila obveze iz članka II. 19. stavka 1. točke (b) Priloga II. ugovorima o bespovratnoj pomoći u odnosu na priznanje neizravnih troškova za „in house consultants”.

—	Komisija nije ispunila obveze i u odnosu na odredbe članka II. 19. stavka 1. točke(b) Priloga I. posebno u odnosu na primjenu općih načela koji su tamo navedeni glede izvješćivanja, s obzirom na to da nije poštivala opća načela u području kvalifikacije neizravnih troškova za „in house consultants”.

Šesti tužbeni razlog temelji se na tome da je Komisija povrijedila pravila i načela prava Europske unije i sudske prakse Suda Europske unije i osobito načela dobre vjere, legitimnih očekivanja i pravne sigurnosti.

—	Propust i nepostupanje Komisije može kod tužitelja stvoriti legitimno očekivanje u odnosu na pravilnost metodologije koju je predložio, te zbog tog razloga naknadni akti povrata i smanjenja dužnih doprinosa se imaju smatrati da su doneseni kršeći načela dobre vjere u izvršenju ugovora.

Sedmi tužbeni razlog temelji se na tome da je Komisija povrijedila pravila koja su sadržana u Zakoniku dobrog upravnog postupka, osobito pravila proporcionalnosti, izvješćivanja, kontradiktornosti i obrazlaganja.

—	Komisija nije dostavila META-i zatražene obavijesti, nije dala potrebno obrazloženje donesenih odluka te je osim toga donijela odluku koja nije proporcionalna, kada se sagleda da je tužitelj na vrijeme postigao sve ciljeve projekta.

Osmi tužbeni razlog temelji se na tome da Komisija nije prema META-i ispunila obvezu plaćanja doprinosa predviđene u ugovorima o bespovratnim sredstvima u odnosu na financirane projekte.

—	Komisija stoga nije ispunila ugovorne obveze koje se odnose na plaćanje doprinosa na temelju ugovora o bespovratnim sredstvima za fakturirane usluge META-e za postizanje ciljeva projekta. Iznos dospjelih neplaćenih doprinosa iznosi 5 66 377,63 eura.

Deveti tužbeni razlog temelji se na tome da je Komisija prekršila članak 80. Uredbe EU br. 966/2012 kada je izvršila prijeboj tražbina META-e.

—

Komisija je prekršila članak 80. Uredbe EU br. 966/2012, kojim se predviđa da je prijeboj tražbina i dugova između europskih institucija dopušten samo između tražbina koje su određene, nesporne i dospjele, dok prebijene tražbine Komisije, s obzirom na to da su sporne, ne ispunjavaju uvjet „nespornosti”.

10.

Deseti tužbeni razlog temelji se na naknadi imovinske štete koju je pretrpio tužitelj.

—	Neispunjenje ugovornih obveza od strane Komisije je, osim toga, prouzročilo posebno veliku i neopravdanu štetu META-i u obliku izmakle dobiti, izračunate na temelju vještačenja priloženog tužbi u iznosu od 8 15 000,00 eura, pored štete koja proizlazi iz akata o prijeboju koje je donijela Komisija.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/32

Tužba podnesena 5. studenoga 2014. – Merck protiv OHIM-a – Nestlé (HEALTHPRESSO)

(Predmet T-747/14)

(2014/C 462/44)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Merck KGaA (Darmstadt, Njemačka) (zastupnici: M. Best, U. Pfleghar i S. Schäffner, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Société de Produits Nestlé SA (Vevey, Švicarska)

Podaci o postupku pred OHIM-om

Podnositelj prijave: druga stranka pred žalbenim vijećem

Sporni žig u pitanju: verbalni žig Zajednice „HEALTHPRESSO” – prijava za registraciju br. 1 0 0 03 028

Postupak pred OHIM-om: postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: odluka prvog žalbenog vijeća OHIM-a od 7. kolovoza 2014. u predmetu R 1880/2013-1

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	djelomično poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem je žalbeno vijeće prihvatilo prigovor i odbilo CTM-ovu prijavu za proizvode iz 30. razreda;

—	odbije prigovor br. B 1 1 91 607;

—	naloži OHIM-u i drugoj stranci u postupku pred žalbenim vijećem snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

—	povreda članka 96. stavka 2. Uredbe br. 207/2009;

—	povreda članka 15. stavka 1. Uredbe br. 207/2009;

—	povreda članka 8. stavka. 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/32

Rješenje Općeg suda od 10. studenoga 2014. – Siegenia-Aubi i Noraa protiv Komisije

(Predmet T-257/12) (1)

(2014/C 462/45)

Jezik postupka: njemački

Predsjednik trećeg vijeća odredio je brisanje predmeta.

(1) SL C 277, 28.7.2012.

Službenički sud

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/33

Presuda Službeničkog suda (prvo vijeće) od 11. studenog 2014. – Carlo De Nicola protiv EIB-a

(Predmet F-55/08 RENV) (1)

((Javna služba - Vraćanje predmeta na ponovno suđenje Službeničkom sudu nakon ukidanja - Osoblje EIB-a - Ocjenjivanje - Nezakonitost odluke Odbora za žalbe - Obustava postupka o zahtjevu za naknadu štete))

(2014/C 462/46)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Carlo De Nicola (Strassen, Luksembourg) (zastupnik: L. Isola, odvjetnik)

Tuženik: Europska investicijska banka (zastupnici: G. Nuvoli i F. Martin, agenti, uz asistenciju A. Dal Ferro, odvjetnika)

Predmet

S jedne strane, djelomično poništenje odluke Odbora za žalbe koja se odnosi na ocjenjivanje tužitelja za 2006. godinu i, s druge strane, utvrđenje činjenice da je tužitelj žrtva uznemiravanja kao i osuda tuženika na prestanak uznemiravanja i popravljanje nematerijalne i materijalne štete.

Izreka presude

1.	Poništava se odluka Odbora za žalbe Europske investicijske banke od 14. prosinca 2007.

2.	Nema mjesta odlučivanju o zahtjevima za poništenje odluke da se tužitelja ne promakne od 13. srpnja 2007., o zahtjevima za poništenje izvješća o ocjenjivanju za 2006. godinu i o zahtjevima za naknadu štete zbog navodnog uznemiravanja.

3.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

4.	Nalaže se Europskoj investicijskoj banci snošenje vlastitih troškova i troškova C. De Nicole u F-55/08, T-37/10 P i F-55/08 RENV.

(1) SL C 209, 15.8.2008., str. 73.

22.12.2014

Službeni list Europske unije

C 462/33

Presuda Službeničkog suda (prvo vijeće) od 11. studenog 2014. – Carlo De Nicola protiv EIB-a

(Predmet F-52/11) (1)

((Javna služba - Osoblje EIB-a - Uznemiravanje - Postupak istrage - Izvješće istražnog odbora - Pogrešna definicija uznemiravanja - Odluka predsjednika EIB-a da ne postupa po pritužbi - Poništenje - Tužba za naknadu štete))

(2014/C 462/47)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Carlo De Nicola (Strassen, Luksembourg) (zastupnik: L. Isola, odvjetnik)

Tuženik: EIB (zastupnici: T. Gilliams i F. Martin, agenti, uz asistenciju A. Dal Ferro, odvjetnika)

Predmet

Kao prvo, zahtjev za poništenje dopisa predsjednika EIB-a u kojem navodi da, nakon odluke Povjerenstva da odbije pritužbu za uznemiravanje koju je podnio tužitelj, nikakva radnja nije nužna, kao i ostalih odluka vezanih uz istragu o uznemiravanju. Kao drugo, zahtjev za utvrđenje da je tužitelj bio žrtva uznemiravanja.

Izreka presude

1.	Poništava se odluka od 1. rujna 2010. kojom je predsjednik Europske investicijske banke odbio pritužbu C. De Nicole za uznemiravanje.

2.	Nalaže se Europskoj investicijskoj banci plaćanje C. De Nicoli iznosa od 3 000 eura.

3.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

4.	Europska investicijska banka snosi vlastite troškove te joj se nalaže snošenje troškova C. De Nicole.

(1) SL C 186, 25.6.2011., str. 37.