20.11.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 415/1

Izvjestitelj

Witold Krochmal (PL/EA), član Gradskog i općinskog vijeća Wołówa

Referentni dokument

Komunikacija o dugoročnom financiranju europskog gospodarstva

COM(2014) 168 final

1.

pozdravlja Komunikaciju Europske komisije Vijeću i Europskom parlamentu o dugoročnom financiranju europskog gospodarstva koja potvrđuje dugoročno financiranje kao ključni čimbenik za prevladavanje gospodarske krize i vraćanje europskog gospodarstva na put stabilnog i konkurentnog rasta;

2.

vjeruje da će aktivnosti predložene u Komunikaciji pridonijeti uspostavi osnovnih načela za financiranje europskog gospodarstva, što može potaknuti otvaranje radnih mjesta;

3.

dugoročno financiranje europskog gospodarstva pridonijet će povećanju mogućnosti financiranja velikih infrastrukturnih investicija, što će lokalnim i regionalnim vlastima olakšati provedbu tih projekata;

4.

u tu svrhu potrebno je izvore dugoročnog financiranja usmjeriti na gospodarske projekte koji slijede ciljeve politika EU-a i strategije Europa 2020. te istovremeno odražavaju ciljeve klimatskog i energetskog paketa za 2030. g.;

5.

izražava sigurnost u to da će odgovarajući zakonski propisi za dugoročno financiranje europskog gospodarstva ukloniti nesklonost riziku među potencijalnim ulagačima.

6.

stoga poziva na donošenje političkog okvira EU-a kojim bi se promicala kvaliteta javnih ulaganja na područjima na kojima je predviđeno djelovanje EU-a, kao što stoji u zaključcima Europskog vijeća iz prosinca 2012. u kojima se države članice i institucije EU-a poziva da „(iskoriste) mogućnosti koje nudi postojeći fiskalni okvir EU-a za uravnoteženje potreba produktivnih javnih ulaganja s ciljevima fiskalne discipline (...) u preventivnom dijelu SGP-a  (1)”;

7.

naglašava da se uvjeti financiranja realnog gospodarstva iz temelja mijenjaju zbog tekuće financijske, gospodarske i socijalne krize. U tom kontekstu, javna i privatna dugoročna ulaganja sve se više međusobno nadopunjuju. Uistinu, javna ulaganja ne samo da daju poticaj privatnim ulaganjima, nego najčešće predstavljaju preduvjet za uspostavu odgovarajućih strukturnih uvjeta u regionalnim ekonomijama te u vremenima negativnih gospodarskih okolnosti imaju ulogu automatskog stabilizatora, odnosno protucikličkog amortizera. Bit javnih ulaganja je i ispunjavanje ciljeva od općeg interesa u područjima (poput obrazovanja, obuke, istraživanja, infrastrukture, zdravlja, okoliša…) u kojima je potrebna javna intervencija jer se ono što je od šire koristi za društvo ne poklapa s obrascima privatnih ulaganja pa je stoga izgledno da bi manjkavosti tržišta dovele do premale potrošnje;

8.

tvrdi da bi mehanizme financiranja trebalo ocjenjivati kao dio potpune reforme radnog života. Postojanje odgovarajućih pravila može omogućiti stvaranje uvjeta za značajnu reformu radnog života i otvaranje novih radnih mjesta uz pomoć digitalizacije. Time se također može povećati kapacitet za usmjeravanje štednje kroz otvoreni, sigurni i konkurentni financijski sektor. Kombinacija navedenih elemenata može dovesti do jačanja konkurentnosti europskog gospodarstva i industrije;

9.

naglašava da bi propisi o kapitalnim zahtjevima u vezi s upravljanjem likvidnošću trebali u obzir uzeti učinak takvih propisa na kapacitet banaka za dodjeljivanje dugoročnih kredita;

10.

smatra da bi regionalne gradske banke trebale igrati posebnu ulogu u pogledu dugoročnog financiranja s obzirom na to da one najbolje poznaju gospodarstvo neke regije i često su u mogućnosti provoditi djelotvorne i učinkovite politike dugoročnog financiranja gospodarstva u toj regiji;

11.

također naglašava da – posebice za MSP-ove – sustavi financijskog izvještavanja trebaju biti dovoljno transparentni i vjerodostojni kako bi banke koje sjedište imaju izvan regije u kojoj poduzeće posluje mogle donositi odluke o financijskoj podršci;

12.

ponovno izražava podršku (2) prijedlogu za strukturnu reformu europskog bankarskog sustava (3), kojom bi se odvojile financijske aktivnosti, kao što je kreditiranje poduzeća, od špekulativnih aktivnosti. Takav propis doprinio bi ograničavanju korištenja depozita za financiranje špekulativnih aktivnosti te usmjeravanju sredstava u realno gospodarstvo.

13.

poziva na stvaranje uvjeta koji bi osiguravajućim društvima omogućili dugoročno financiranje gospodarstva. Ono bi moglo obuhvatiti ulaganja u infrastrukturu, MSP-ove i socijalna poduzeća;

14.

smatra da su mirovinski fondovi zbog svojih dugoročnih obveza najprikladniji za dugoročno ulaganje sredstava; potiče EU, nacionalne i regionalne institucije da uspostave sustave jamstava kako bi se smanjili rizici i potaknuli ulagači da za dugoročno financiranje koriste sredstva iz mirovinskih fondova i fondova osiguranja.

15.

s obzirom na niske godišnje prinose mirovinskih fondova i dugoročnih sustava osiguranja uzrokovane osobito nacionalnom fragmentacijom tržišta, zahtijeva od Komisije da razmotri mogućnost stvaranja novog europskog prenosivog štednog proizvoda s potvrdom europske putovnice za mirovinsko-štedne proizvode po uzoru na onaj koji već postoji za investicijske fondove. Takav bi sustav morao osobnim mirovinskim proizvodima ponuditi jamstvo sigurnog i učinkovitog financiranja dugoročnih ulaganja;

16.

smatra da se javne financije premalo iskorištavaju i to se odražava u iznimno niskom povratu javnih ulaganja i ograničenom učinku privatnih ulaganja, što smanjuje njihov doprinos gospodarskom rastu;

17.

smatra da u okviru napora za diverzifikaciju financijskih izvora europskog gospodarstva treba uspostaviti najbolje moguće uvjete za razvoj europskih tržišta kapitala, pri čemu financijski instrumenti trebaju biti strukturirani tako da omogućuju ulaganja u mala i srednja poduzeća koja kotiraju na burzi;

18.

vjeruje da se znanje o funkcioniranju tržišta kapitala treba proširiti među poduzetnicima i potencijalnim ulagačima. S tim u vezi, institucije i agencije EU-a morat će surađivati s nacionalnim i regionalnim institucijama na trenutnim mjerama za povećanje opsega kapitalne podrške gospodarstvu, uključujući MSP-ove;

19.

skreće pažnju na razvoj tržišta privatnog vlasničkog kapitala u nekim zemljama EU-a i na sve veći broj europskih izdavatelja na tržištu privatnog vlasničkog kapitala u SAD-u. Poziva europske institucije da usvoje pravila za uklanjanje prepreka razvoju takvih tržišta, posebice u pogledu informacija o izdavateljima;

20.

poziva Komisiju da ubrza posao definiranja pravila EU-a o kreditnom rejtingu i ocjeni ostvarivosti usklađivanja/povećanja usporedivosti podataka o malim i srednjim poduzećima diljem EU-a;

21.

s obzirom da uobičajeni izvori financiranja ulaganja u infrastrukturu polagano iscrpljuju, smatra da je potreban nov pristup financiranju koji uzima u obzir sve politike koje EU trenutno provodi. Taj pristup trebao bi u obzir uzeti različite izvore financiranja, uključujući privatne izvore, kao i stanje razvijenosti infrastrukture u različitim državama članicama;

22.

izražava žaljenje zbog nedovoljnih ambicija Europske komisije u pogledu uvođenja europskog štednog računa, koje se vide iz najave da „će službe Komisije do kraja 2014. provesti studiju o mogućim manjkavostima na tržištu i drugim nedostacima koji se tiču prekograničnih tokova štednje, uključujući i pregled nacionalnih modela štednih računa i procjenu mogućnosti uvođenja europskog štednog računa”  (4);

23.

potiče lokalne i regionalne vlasti na strukturna ulaganja koja donose dovoljno visoku dobit da učine sudjelovanje u provedbi infrastrukturnog projekta privlačnim za infrastrukturne investicijske fondove;

24.

smatra da je potrebno upoznati javne institucije i potencijalne ulagače s najboljim praksama ulaganja privatnog kapitala u infrastrukturu. Najbolje prakse mogu se koristiti za razvoj postupovnih modela za poboljšanje postupka financiranja infrastrukture;

25.

smatra da je važno podržati sve lokalne i regionalne inicijative za ulaganja u financiranje infrastrukture iz privatnog kapitala koje su povezane s područjem na kojem se ta infrastruktura koristi i na taj način značajno pomoći ulagačima i stanovnicima da se identificiraju s projektima i preuzmu za njih odgovornost;

26.

u potpunosti se slaže s tvrdnjom da privlačenje kapitala za dugoročno financiranje europskog gospodarstva uvelike ovisi o regulatornom i poslovnom okruženju europskog gospodarstva kao i o nacionalnim gospodarstvima država članica EU-a;

27.

smatra da je izuzetno važno da se poštuju mjere europskih institucija navedene u Komunikaciji:

20.11.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 415/5

Izvjestitelj

Markku MARKKULA (FI/EPP), član gradskog vijeća Espooa

1.

Ekosustave za novoosnovana poduzeća koja se bave visokom tehnologijom nije moguće u potpunosti planirati i oblikovati. U ekosustavu je brojne varijable nemoguće kontrolirati. U svakom slučaju, moguće je izdvojiti čimbenike koji pogoduju poduzetništvu, kao što su: bolji pristup kreditima, učinkovito zakonsko reguliranje i oporezivanje, promicanje poduzetničke kulture i veća sklonost poslovnom riziku. Ove je aspekte Europska komisija podržala u raznim prilikama, a osobito u Akcijskom planu za poduzetništvo 2020 (3). Istovremeno je raspolaganje infrastrukturom koja omogućuje pristup širokopojasnoj mreži preduvjet za poticanje poduzetništva temeljenog na visokoj tehnologiji.

2.

Stoga nije moguće prethodno odrediti gdje će zaživjeti ekosustav. O tome gdje će se nastaniti novoosnovana poduzeća koja se bave visokom tehnologijom ne odlučuju kreatori politika, nego sama novoosnovana poduzeća na temelju ponuđenih povoljnih uvjeta za razvoj.

3.

U cilju pružanja potpore tim ekosustavima bit će potrebno pokrenuti javnu upravu, kreatore politika, poslovnu i akademsku zajednicu, studente i sve ostale činitelje te ih u tome smislu opismeniti i dati im odgovarajuću kulturu. Obrazovanje ima ključnu ulogu u ovom kontekstu u kojem su ljudi izvor izvrsnosti i inovacija.

4.

Kako bi se rizik od neuspjeha i neučinkovitosti sveo na najmanju moguću mjeru potrebno je uskladiti resurse na nacionalnoj razini i usmjeriti ih na mali broj ekosustava odabranih prema precizno određenim kriterijima. Regionalna razina idealna je za raspoređivanje združenih resursa.

5.

U Europi postoji prevelika fragmentacija kako nacionalnih, tako i regionalnih inicijativa. Jasno je da je potreban zajednički referentni okvir.

6.

izvesti procjenu svega što je u konkretnom smislu već učinjeno, uzimajući u obzir činjenicu da su se razne europske regije već opskrbile instrumentima i/ili usvajaju politike koje pogoduju novoosnovanim poduzećima koja se bave visokom tehnologijom. Time će se omogućiti izrada brzo i lako čitljive tablice pokazatelja;

7.

organizirati podatke kako bi se lako identificirali oni najvažniji što bi omogućilo analitički prikaz mjera koje su regije već usvojile i identificiranje trendova;

8.

stvoriti namjensku bazu podataka u kojoj razine decentralizirane vlasti mogu razmjenjivati najbolje prakse. Slijedom toga, bit će također moguće uspostaviti sustav početnih kriterija (benchmarking) koji je osobito koristan regijama koje imaju slabije razvijene propise;

9.

uvesti mehanizam procjene učinkovitosti mjera kako bi se mogle vršiti periodične i srednjoročne provjere postignutih rezultata;

10.

na regionalnoj razini imati jasnu sliku o tome tko su najvažniji dionici i koje su njihove odgovornosti u davanju potpore novoosnovanim poduzećima. U tome cilju koristit će se i instrumenti koji su već na raspolaganju i koji su korišteni u drugim europskim projektima: Dynamic Mapping of Web Entrepreneurs and Startups’ ecosystem, Cluster Observatory (‘Dinamično popisivanje internetskih poduzetnika i ekosustava za nova poduzeća’, ‘Opservatorij klastera’).

11.

Budući da je pojam novoosnovanih poduzeća povezan s fleksibilnošću, potrebno je birokraciju svesti na najmanju moguću mjeru. Birokratske prepreke i danas su jedan od najvažnijih problema koje treba rješavati. OR stoga predlaže:

11.1.

pojednostavnjenje i ujednačavanje propisa na regionalnoj razini kako se ne bi dodatno opteretilo nacionalno zakonodavstvo;

11.2.

davanje na raspolaganje na internetu, na strukturiran način, što je više moguće korisnih informacija, pritom poštujući propise o zaštiti podataka;

11.3.

uspostavljanje minimalnog standarda za informacije koje će biti dane na raspolaganje kako bi se korisnicima omogućilo da ih ocijene i usporede;

11.4.

davanje na raspolaganje na internetu svih postupaka, svodeći njihovo ponavljanje na minimalnu razinu, i pružanje mogućnosti rješavanja birokratskih postupaka izravno putem interneta;

11.5.

davanje na raspolaganje informacija na internetu kako na lokalnom jeziku, tako i na engleskom.

12.

Točke 11.1. – 11.5. bit će provedene također koristeći već postojeće instrumente, kao što je portal http://ec.europa.eu/internal_market/eu-go/

13.

treba osposobiti zaposlenike lokalne i regionalne javne uprave. Osobe koje će planirati budućnost gospodarstva moraju biti što bolje pripremljene i u potpunosti upoznate s inovacijama;

14.

potrebno je da lokalne i regionalne vlasti, kao i ljudi uopće, razvijaju sposobnost stvaranja projekata tj, osmišljavanja programa koji bi omogućio postizanje rezultata. Nužna je i obuka za poduzetništvo;

15.

potrebno je osmisliti mehanizme za ocjenu kvalitete ponuđenih usluga kako bi se tijela javne uprave potaknulo da daju sve od sebe;

16.

treba postići da i regije, jednako kao i vlade, počnu razmišljati na digitalno osviješten način. To bi omogućilo ne samo povećanje djelotvornosti već i veću učinkovitost usluga građanima;

17.

treba se još više potruditi kako bi svaka regija, kao i svaka država članica, imenovala službenika za digitalni sektor (Chief Digital Officer) . Stalni službenici za digitalni sektor, zaposleni na puno radno vrijeme, pomoći će osigurati da digitalne inovacije imaju što širi i što snažniji utjecaj;

18.

treba objaviti regionalne podatke, pritom poštujući propise o zaštiti podataka. Oni su pokretačka snaga za novoosnovana poduzeća. Objavljivanje regionalnih podataka povećalo bi transparentnost i povjerenje. To bi, nadalje, inovativnim poduzećima olakšalo prepoznavanje potencijalnih mogućnosti;

19.

sve regije trebale bi odrediti barem ograničen broj kvantitativnih ciljeva u pogledu pametnog rasta i stvaranja ekosustava za novoosnovana poduzeća koja se bave visokom tehnologijom; ili bi, alternativno, trebale usvojiti kvalitativni pristup temeljen na pozitivnom ‘putu prema promjenama’ koji bi pridonio ostvarivanju ciljeva;

20.

praćenje i ocjenu politika treba povjeriti za to određenom tehničkom odboru sastavljenom od nezavisnih stručnjaka. Nakon obavljenih aktivnosti praćenja svaka bi regija trebala objaviti redovno izvješće (barem jednom godišnje) o napretku u ostvarenju određenih ciljeva. To izvješće treba prije svega ispitati provedbu strategije regije za pametnu specijalizaciju RIS3, s posebnim osvrtom na napredak postignut u razvijanju ekosustava za inovacije te na to kako je postignut rast i kako su stvorena nova veoma uspješna poduzeća. Izvješće bi također promicalo usklađivanje djelovanja na tom području u Europi. Međutim, ono ne bi smjelo dodatno administrativno opteretiti lokalne i regionalne dionike;

21.

potreban je pravovremen razvoj odgovarajuće statističke baze na regionalnoj i lokalnoj razini, zajedno s razvojem pokazatelja regionalnog napretka u cilju praćenja postignutih rezultata, kako bismo mogli vidjeti koje su politike bile najučinkovitije, a koje najmanje učinkovite te sukladno tome oblikovati buduće politike.

22.

postojanje referentnog tijela koje bi se na kontinuiran način bavilo promicanjem kulture poduzetništva. Tu kulturu treba poticati objavljivanjem postojećih uspješnih slučajeva. Mlade diljem Europe treba upoznati s mogućnostima koje se danas nude zahvaljujući novim tehnologijama;

23.

mlade treba poticati na proaktivan stav uklanjanjem kulturnih i psiholoških barijera koje otežavaju pristup poduzetništvu. To ukazuje na potrebu za sveobuhvatnom strategijom školovanja za poduzetništvo, kao što je OR već istaknuo u svojem mišljenju Ponovno promišljanje obrazovanja; (6)

24.

ideja pokretanja poduzeća trebala bi biti popraćena entuzijazmom. Uspješni poduzetnici čija su poduzeća imala stvaran utjecaj na živote ljudi trebali bi biti hvaljeni i prikazani kao primjeri. Potreban nam je poticaj kako na području poduzetništva, tako i na području inovacija;

25.

poslovne inkubatore treba uvesti u obrazovne programe kao njihov sastavni dio te obrazovanje povezati s poslovnim svijetom. To će studentima omogućiti da dobiju uvid u to što točno znači osnovati poduzeće bez odustajanja od fakulteta, koji im može ostati sigurna luka u slučaju da im posao ne uspije;

26.

potrebno je podržati programe obuke koji se provode u suradnji s poslovnim svijetom: programe koji pružaju međunarodno usmjerenje novoosnovanim i brzorastućim poduzećima, povezujući najnoviji razvoj tehnologije, poslova i dizajna s poduzetničkim inovacijama. Oni pozitivno utječu na teritorij te su pokazali sposobnost ostvarivanja odličnih rezultata;

27.

kako bi različiti obrazovni programi i programi strukovnog osposobljavanja predstavljali učinkovit odgovor na potrebe tržišta, dobar pristup koji bi se mogao primijeniti jest sufinanciranje i/ili djelomično pokrivanje troškova: poduzeća bi mogla, a u nekim slučajevima i trebala, uložiti svoj novac kako bi pokazala da zaista vjeruju u inicijativu. Idealno bi bilo da ovi programi okupe ljude iz poduzeća koja rade u različitim regijama i sektorima, učine im dostupnima najnovija znanja i tehnologiju te proizvedu partnerske projekte između poduzeća s jedne, a obrazovnih i istraživačkih ustanova s druge strane;

28.

također treba olakšati postupak akreditiranja takvih programa;

29.

Ističe se potreba za stvaranjem sinergija među raznim europskim poduzetničkim projektima, osobito između Obzora 2020., programa COSME za konkurentnost poduzeća i MSP-ova i europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF).

30.

Vijeće EU-a istaknulo je bitnu ulogu pametne specijalizacije u okviru strategije Europa 2020. U Priručniku EU-a o strategijama za istraživanje i inovacije za pametnu specijalizaciju (RIS3) te su strategije definirane kao integrirani programi gospodarske preobrazbe na lokalnoj razini;

31.

pametna platforma za specijalizaciju (platforma S3) treba pružati veću podršku aktivnostima na regionalnoj i lokalnoj razini, uz usmjeravanje posebne pozornosti manje razvijenim regijama. To prije svega znači dati podršku procesima korisnim pri prepoznavanju dodatnih aktivnosti visoke vrijednosti u svakoj regiji. Također, to znači ponuditi najbolje mogućnosti za jačanje konkurentnosti regije te raspon politika koje treba provesti kako bi se odredile odgovarajuće pametne strategije za specijalizaciju;

32.

OR ističe važnost financiranja ekosustava inovacija i proizvodnje sa snažnim lokalnim, regionalnim ili transregionalnim karakteristikama, na razini EU-a i na regionalnoj razini.

33.

usklade djelovanje raznih činitelja u ekosustavu. Poticanje interakcije i stvaranje mreža među činiteljima u ekosustavu glavna je zadaća javnih uprava;

34.

kupuju više od malih i srednjih poduzeća koja se bave visokom tehnologijom. U cijelom EU-u većina ugovora javnih natječaja sklopljena je s velikim multinacionalnim poduzećima. Treba se žurno prilagoditi onome što je predviđeno u novim direktivama o javnim nabavama (8), koje osjetno poboljšavaju pristup tržištu za mala i srednja poduzeća;

35.

daju prednost nastanjivanju vodećih poduzeća u visokoj tehnologiji kako bi se povećao prostor djelovanja tehnoloških talenata i kako bi došlo do prelijevanja. Sve to treba planirati u sklopu okvira koji nije samo lokalno usmjeren.

20.11.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 415/9

Izvjestitelj

Vasco Ilídio Alves Cordeiro (PT/PES)

Predsjednik autonomne regionalne vlade Azora

Referentni dokument

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: Europska strategija za veći rast i radna mjesta u obalnom i pomorskom turizmu

COM(2014) 86 final

1.

pozdravlja prvu europsku strategiju za obalni i pomorski turizam i priznavanje važnosti jasnog i održivog okvira za povećanje rasta i stvaranje radnih mjesta, osobito među mladima;

2.

poziva Europsku komisiju da u budućnosti razmotri i stanje turizma u drugim regijama koje obilježavaju posebni prirodni uvjeti, poput primjerice planinskih regija ili rijetko naseljenih regija, te da za njih razvije posebne strategije;

3.

naglašava ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u planiranju i provedbi politike turizma; pozdravlja uključivanje obalnog i pomorskog turizma u druge relevantne politike EU-a poput politika za informatičku povezivost, promet, okoliš, sigurnost te zaštitu potrošača i radnu mobilnost;

4.

pozdravlja činjenicu da Europska komisija uvažava specifičnu prirodu otoka i drugih udaljenih odredišta u pogledu pristupačnosti, troškova prijevoza, sezonske naravi i povezivosti te njihova utjecaja na turizam i gospodarstvo;

5.

smatra da je za provedbu ove strategije potrebno definirati i proširiti opseg aktivnosti koje se mogu okarakterizirati kao „obalni i pomorski turizam”, i to na način da one ne podrazumijevaju isključivo turizam temeljen na moru i plaži, krstarenja, rekreativno jedrenje, sportsku nautiku i povezane kopnene aktivnosti (1), već i morske aktivnosti i sportove, poput ronjenja, promatranja divljih životinja i aktivnosti povezanih s jedrenjem i surfanjem, kao i aktivnosti povezane s kulturnim turizmom: otkrivanje baštine i gastronomije, sudjelovanje u kulturnim manifestacijama te upoznavanje ribarskog alata i ribarskih zanata;

6.

naglašava potrebu da ciljeve strategije EU-a podupiru odgovarajuće mogućnosti financiranja predviđene novim financijskim okvirom te da se u potpunosti poštuje načelo supsidijarnosti i da se ova strategija razvija u suradnji s institucijama EU-a, državama članicama, regijama i dionicima te uz njihovu uzajamnu koordinaciju;

7.

ističe potrebu prepoznavanja činjenice da turizam u obalnim i pomorskim regijama može pridonijeti podizanju svijesti o potrebi postizanja ekološke i kulturne održivosti, kao i povećanju vrijednosti i očuvanju europske pomorske baštine, te poticanju obrazaca ponašanja (odgovoran i participativni turizam) za ostvarivanje tih ciljeva;

8.

naglašava sve veći pritisak na prirodne resurse koji proizlazi iz višestrukih gospodarskih namjena i aktivnosti razvijenih duž europskih obala i zalaže se za to da se strategije morskih bazena hitno pozabave pitanjima povezanim s tim aktivnostima, točnije energetskom učinkovitošću, upotrebom obnovljivih izvora energije, skupljanjem, skladištenjem i obradom otpada, gubitkom bioraznolikosti, uništavanjem prirodnih staništa, degradacijom obale i erozijom tla, zaštitom potencijalno pitke vode i pročišćavanjem otpadnih voda; smatra da ti izazovi nadilaze nadležnost pojedine regije ili države te da je potrebno usklađeno djelovanje na razini morskih bazena, uz nužno financiranje i učinkovitu razmjenu najboljih praksi;

9.

ponavlja da učinke klimatskih promjena treba uzeti u obzir i spriječiti koliko je to moguće putem zaštite i oporavka prirodnih područja, kao i uključivanjem turizma u program integriranog upravljanja obalnim područjima;

10.

prepoznaje ulogu europskih organizacija i inicijativa (npr. Status plave zastave, Nagrada za kvalitetu obale, europska strategija plavog rasta) u promicanju načela kvalitete europskog turizma kao što su zaštita okoliša, održiv turizam, obrazovanje i podizanje svijesti u europskim obalnim i pomorskim regijama te snažno potiče Komisiju na uspostavljanje dijaloga s institucijama koje ih promiču kako bi njihov učinak imao širi doseg, a regije se potaknule na dobrovoljno podupiranje takvih inicijativa;

11.

smatra da strategija EU-a za plavi rast, zajedno s inovacijama, predstavlja važnu priliku za jačanje lokalnog i regionalnog gospodarstva i stvaranje radnih mjesta, što bi, prema očekivanju, obalne regije također učinilo privlačnijima turistima. Prijedlozi o inovacijama i plavom rastu mogu se naći u mišljenju OR-a COR-2014-02645-00-01;

12.

naglašava da su, iako su obalni i pomorski turizam u posljednjem desetljeću bili isplativiji od turizma općenito, prosječna potrošnja po noći boravka kao i prosječna duljina boravka smanjene; stoga smatra da je od ključne važnosti suprotstaviti se tom trendu i nastojati povećati potrošnju i trajanje boravaka u obalnim i pomorskim područjima pomoću inovativnih i odgovarajućih mjera, uz istovremeno rješavanje pitanja sezonske naravi turizma;

13.

naglašava potrebu da europske obalne i pomorske regije razviju lokalne strategije usmjerene na očuvanje, povećanje vrijednosti i promicanje posebnih lokalnih značajki, čime će se osigurati njihova veća prepoznatljivost kao jedinstvenih turističkih odredišta;

14.

primjećuje da raste potražnja za specijaliziranim turizmom, poput zdravstvenog, medicinskog, sportskog i avanturističkog turizma, turizma u prirodi odnosno divljini, eko-gastronomskog, kulturnog i luksuznog turizma, pri čemu svi navedeni sektori imaju potencijal za rast, gospodarski razvoj i otvaranje novih radnih mjesta;

15.

ističe potrebu za razvijanjem široke integrirane turističke ponude, uz sudjelovanje različitih dionika iz lokalnih zajednica i poticanje otvaranja novih radnih mjesta u regijama; primjećuje potencijal međusobnog povezivanja tradicionalnih aktivnosti u europskim obalnim i pomorskih regijama (npr. poljoprivrede i ribarstva, uzgoja lokalnih kultura, vinarstva, baštine te lokalnih tradicija i običaja) za razvoj novih turističkih proizvoda, kao i povezivanja aktivnosti koje omogućavaju suzbijanje sezonske naravi turizma, poput morskih sportova i/li sportova koji se odvijaju i na moru i na kopnu;

16.

potiče Komisiju da prikupi primjere dobrih praksi te objavi studiju o prenamjeni odredišta masovnog turizma i o primjerima integriranih i stabilnih turističkih projekata u obalnim i pomorskim regijama; poziva Komisiju na poticanje rasprave o ishodima takve studije putem paneuropske konferencije koja bi okupila države članice, regije i dionike;

17.

ističe da sezonska narav turizma često više utječe na obalne i pomorske regije nego na odredišta koja profitiraju od ujednačenijeg obrasca dolazaka; stoga naglašava da je ovim regijama potrebna veća pomoć u cilju postizanja raznolikosti turističkih tokova te potiče lokalne poslovne zajednice na promicanje i kreativno korištenje lokalne baštine i svojih usluga kako bi ponudile širi raspon proizvoda i usluga koji nadilaze lokalnu razinu, neovisno o vremenskim uvjetima;

18.

podržava korištenje inovativnih alata i informacijskih tehnologija kao sredstava za povećanje prepoznatljivosti obalnih i pomorskih regija i traži da Komisija poboljša odjeljak o turizmu u Europskom atlasu mora u cilju podizanja razine znanja o obalnim i pomorskim područjima, njihovim vrijednostima i njihovoj privlačnosti za turiste i za druge regije;

19.

prepoznaje izazove s kojima se turistički sektor suočava u cilju poticanja održivih radnih mjesta, povećanja plaća i privlačenja kvalificiranih radnika;

20.

poziva Komisiju da olakša mobilnost radne snage u turističkom sektoru putem programa Erasmus Plus te da u niskoj sezoni u obalnim i pomorskim regijama uspostavi program za osposobljavanje i razmjenu, posebice namijenjen mladima, radi poboljšanja mogućnosti za strukovno osposobljavanje, razmjene najboljih praksi te poticanja poduzetništva kod te radne snage;

21.

podupire razvoj klastera među malim i srednjim poduzećima iz turističkog sektora kao načina za pružanje dopunskih i kvalitetnih turističkih usluga (npr. smještaja, prijevoza, rekreacijskih usluga), a time i potpunijeg i raznolikijeg raspona turističke ponude; preporučuje regionalnim i lokalnim vlastima da te klastere promiču kod lokalnih poduzeća uspostavljanjem foruma za susrete te uključivanjem javnih i privatnih turističkih dionika u te forume, čime će se stvoriti zajedničke platforme za očuvanje identiteta, jedinstvenosti i imidža određenog odredišta; uz istovremeno omogućavanje različitih oblika poreznih olakšica i/li poticaja za mala i srednja poduzeća koja se udružuju u klastere i pokreću projekte;

22.

slaže se s potrebom da se prepoznaju mala i srednja poduzeća koja podržavaju promicanje održivog turizma na područjima kao što su sigurnost okoliša i hrane, upravljanje vodom i otpadom te smanjenje emisija stakleničkih plinova;

23.

navodi da se postupci izdavanja dozvola i uvjeti za voditelje brodica za rekreativno jedrenje uvelike razlikuju između država članica te izražava zabrinutost da bi to moglo ugroziti razvoj ovog sektora; kao rješenje predlaže uzajamno priznavanje certifikata za rekreativno jedrenje i uvjeta za skipere te poziva Komisiju da razmotri ovo pitanje. Ova preporuka o ujednačavanju obuke i vještina odnosi se i na osoblje zaposleno u marinama, čija se obuka, pravno stanje i radni uvjeti razlikuju ovisno o državi članici;

24.

međutim, smatra da se zbog dodane vrijednosti slobodno dostupnih internetskih tečajeva za usavršavanje ili stručnu prekvalifikaciju u obalnom i pomorskom sektoru ne smije zanemariti praktična sastavnica izdavanja dozvola;

25.

ponovno ističe da se obalne zone ubrajaju u područja koja su najosjetljivija na klimatske promjene i prirodne opasnosti te da je učinak takvih pojava dalekosežan i može negativno utjecati na živote i izvore zarade obalnih i pomorskih zajednica, osobito na otocima; stoga zagovara program za integrirano upravljanje obalnim područjem koji promiče održiv razvoj u obalnim zonama pomoću pristupa zasnovanog na poštivanju granica prirodnih resursa i ekosustava;

naglašava poseban slučaj otoka i najudaljenijih regija, gdje ograničenja postojećih područja i preklapanja gospodarskih aktivnosti u obalnim područjima zahtijevaju veću pomoć iz fondova EU-a kako bi se spriječili takvi rizici koji mogu kočiti gospodarske aktivnosti. Takvu pomoć treba posebno osigurati za izradu i provedbu strategije integriranog upravljanja obalnim područjem;

26.

radi jamčenja održivosti obalnog i pomorskog turizma u zaštićenim područjima (primjerice na stazama za pješačenje) u kojima su nastanjene divlje životinje (primjerice ptice, morski sisavci, morski psi), preporučuje da se donesu i objave pravilnici ponašanja u cilju promicanja dobrobiti životinja, sigurnosti turista i ekološke ravnoteže;

27.

u cilju ostvarenja punog potencijala ekoturizma, naglašava potrebu da se pomorska i obalna zaštićena područja, poput onih obuhvaćenih programom Natura 2000. ili konvencijom OSPAR, jasno prepoznaju kao povlaštena mjesta za aktivnosti održivog turizma (primjerice ronjenje, promatranje divljih životinja, staze za pješačenje);

28.

primjećuje da će 2020. godine više od petine Europljana imati više od 65 godina i stoga potiče Komisiju da nastavi s radom na „turizmu za starije”, posebice podržavajući „turizam bez barijera”;

29.

pozdravlja Komisijinu reviziju Zakonika o vizama i njezine inicijative za privlačenje državljana trećih zemalja na odmor u Europu, uključujući obalna i pomorska odredišta;

30.

pozdravlja namjeru Komisije da objavi vodič o fondovima EU-a za turizam, istovremeno ističući potrebu da se isti promiče na široj osnovi te da obalne i pomorske regije budu upoznate s njime;

31.

u trenutačnoj fazi pregovora o operativnim programima, poziva Europsku komisiju da, u skladu s načelom supsidijarnosti, prihvati investicijske prioritete regija kao odgovarajuće, naročito one koji, poput ulaganja u infrastrukturu te razvoja infrastrukture (posebice u smislu obnove i prenamjene povijesnih zdanja, odnosno civilne i industrijske arhitektonske baštine) za rekreacijsku plovidbu ili pomorsko-turističke aktivnosti, imaju učinak poluge na strategiju za obalni i pomorski turizam;

32.

traži da se za razdoblje 2014. – 2020. osigura učinkovito i usklađeno korištenje svih raspoloživih sredstava, uključujući zajmove i jamstva Europske investicijske banke namijenjene malim i srednjim poduzećima, za promociju pomorskog i obalnog turizma, posebice u okviru Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), programa Obzor 2020. te programa COSME, Kreativna Europa i LIFE +;

33.

naglašava da otoci, najudaljenije regije i druge udaljene lokacije u velikoj mjeri ovise o zračnom prijevozu i pomorskim vezama, koji pak ovise o turistima; pružatelji turističkih usluga napominju da moraju prekinuti svoje poslovanje s prestankom usluga prijevoza, dok pružatelji usluga prijevoza napominju da prestaju s uslugama jer pružatelji turističkih usluga prekidaju poslovanje; stoga je nužno promicati politike koje će prekinuti taj začarani krug; izražava zabrinutost da trenutačna gospodarska kriza i naglašena sezonska narav turizma dodatno pogoršavaju ovaj problem. S druge strane, s obzirom na to da se 90 % robe i proizvoda koji se poslije upotrebljavaju u otočnom turizmu prevozi pomorskim putem te da je teretni prijevoz zapravo isplativ samo u jednom smjeru, trebalo bi promicati politike pomoći za ispravljanje te neravnoteže;

34.

u tom pogledu, poziva Komisiju da na odgovarajući način uzme u obzir posebnosti otoka, koji su gotovo isključivo ovisni o zračnom prijevozu, ne samo radi bolje pristupačnosti za turiste, već i zbog gospodarskih aktivnosti o kojima ovisi njihov razvoj, a koje mogu pogodovati turističkom sektoru. (Npr. ne smiju se povećati porezni nameti zračnom sektoru u vezi s emisijama CO2 bez usvajanja drugih mjera u otočnim regijama budući da je njihovo tržište zračnog prijevoza ograničeno); te čimbenike treba posebno uzeti u obzir u raspravama o jedinstvenom europskom nebu i smjernicama EU-a o državnim potporama za zračne luke i zrakoplovne kompanije te treba omogućiti da se ulaganja u infrastrukturu zračnih luka financiraju iz EFRR-a.

35.

poziva također da se u slučaju najudaljenijih regija, pri oblikovanju i provedbi europskih politika koje doprinose njihovoj vanjskoj povezanosti, vodi računa o jedinstvenim ograničenjima koja ih obilježavaju (odnosno njihovoj velikoj udaljenosti i izoliranosti u odnosu na druge europske teritorije) na način da se te politike prilagode posebnim okolnostima u tim regijama;

36.

izražava žaljenje zbog toga što mnoge obalne regije trenutačno nisu dobro povezane sa svojim zaleđem i susjednim regijama i zemljama; poziva na strateško promišljanje o intermodalnoj povezivosti prometnih čvorišta (tj. zračnih luka, željezničkih kolodvora, luka) te susjednih zemalja, što bi putnicima omogućilo lakši pristup raznim morskim bazenima i okolnom području;

37.

tvrdi da obalni i pomorski turizam mora biti od koristi lokalnim obalnim zajednicama i stoga se zalaže za specifične mjere koje promiču lokalno zapošljavanje, upotrebu lokalnih proizvoda i razvoj lokalnih sustava hrane; smatra da će takva predanost lokalnom djelovanju poboljšati učinkovitost obalne i pomorske turističke ponude, ojačati lokalno zapošljavanje i stvoriti nova radna mjesta u održivoj poljoprivredi, ribarstvu i uslugama, čime se također doprinosi postizanju ciljeva EU-a u pogledu socijalne i teritorijalne kohezije i ruralnog razvoja;

38.

primjećuje da se lokalna pomorska baština u mnogim europskim obalnim područjima nedovoljno promiče; naglašava potrebu da se zaštita pomorske i obalne baštine uskladi s gospodarskim ili trgovinskim kretanjima, poput polaganja kabela ili cijevi, traženja i crpljenja nafte i plina, vađenja ugljena ili minerala, pijeska ili šljunka te odlaganja otpada i mulja; smatra da potopljene olupine, podvodne ruševine, povijesna plovila i lučki objekti, tradicionalno ribarstvo i ribarski običaji te povezani zanati (tradicionalna brodogradnja, izrada mreža, konzerviranje itd.) moraju biti glavna atrakcija lokalne turističke ponude;

39.

naglašava neiskorišteni potencijal ribolovnog turizma i smatra da on može donijeti značajnu korist obalnim zajednicama u pogledu isplativosti ribolovnih aktivnosti, očuvanja lokalnih ribarskih tradicija i veće raznolikosti lokalnih izvora zarade;

40.

slaže se da, u slučajevima gdje se flote služe selektivnim i tradicionalnim metodama ribolova, EU treba podupirati potrebna ulaganja za promicanje ribolovnog turizma i smatrati ga komplementarnom djelatnošću gospodarskom ribolovu koja ribarskim zajednicama osigurava dodatne prihode; poziva države i regije da, zajedno sa sektorom ribarstva, turističkim sektorom i drugim dionicima, premoste moguće pravno-administrativne prepreke za razvoj ribolovnog turizma;

41.

poziva Komisiju da ojača suradnju s Vijećem Europe i unaprijedi informiranje o novim i postojećim kulturnim rutama duž europske obale te njihovu promidžbu;

42.

podržava stvaranje saveza turističkih ureda i agencija obalnih i pomorskih regija koji bi imao ulogu platforme za suradnju i razmjenu između stručnih tijela obalnih i pomorskih regija te potpomagao razvoj i provedbu programa suradnje s ciljem promidžbe tih regija;

43.

potiče lokalne i regionalne vlasti da započnu konstruktivni dijalog sa sektorom brodskih kružnih putovanja kako bi se za te brodove osigurala lokalna opskrba robom i kako bi se što veći dio izdataka putnika pokušao zadržati time što će se u brodskim terminalima ili u njihovoj blizini otvoriti privlačniji recepcijski punktovi, s trgovinama, kafićima, restoranima i lokalnim turističkim agencijama koje mogu ponuditi ugodne izlete do obližnjih turističkih atrakcija osmišljene u skladu s kriterijima održivosti;

44.

smatra da javne vlasti mogu pomoći lokalnim poduzećima da bolje promiču i oglašavaju svoju ponudu tako što će osigurati da informacije o lokalnim atrakcijama budu dostupne na različitim jezicima te da su sigurnost i udobnost putnika zajamčene. Opskrba brodova i organizacija proizvoda na odredištu povezana je s djelatnošću pomorskih agenata s kojima regionalne i lokalne vlasti moraju surađivati u cilju poticanja korištenja proizvoda i dopunskih lokalnih djelatnosti;

45.

primjećuje da veliki brodovi za kružna putovanja uzrokuju znatne gužve na svim odredištima, što može otežati prijevoz turista koji se na tim odredištima iskrcavaju; pozdravlja razvoj integriranih projekata za prometno planiranje i projektiranje u cilju zadovoljavanja potreba putnika koji dolaze u masovnim skupinama, a da se pritom ne ometa lokalno stanovništvo;

46.

prepoznaje rastuću popularnost nautičkih sportova i aktivnosti te pozdravlja činjenicu što njih često osmišljavaju i nude mala lokalna poduzeća; smatra da bi na tom području zajednički europski standardi povećali povjerenje potrošača i unaprijedili sigurnost;

47.

poziva Komisiju da ocijeni potrebu za zajedničkim okvirom za razvoj infrastrukture marina; s obzirom na otprilike 4500 luka za rekreacijska plovila u Europi i rastuću popularnost rekreativnog jedrenja, poziva Komisiju na promicanje studije o zajedničkim standardima koja se posebice bavi pitanjima pristupačnosti za osobe smanjene pokretljivosti, sigurnosnim standardima ili transportnim kapacitetom rekreacijskih luka;

48.

poziva lokalne i regionalne vlasti područja u kojima se marine nalaze da u suradnji s lokalnim dionicima i pružateljima turističkih usluga razviju strategije u cilju boljeg povezivanja luka s cijelom regijom, čime bi se rekreativne jedriličare potaknulo na istraživanje kraja u zaleđu luka i otkrivanje njegove baštine, uz promicanje posebnih nautičkih i pomorskih turističkih proizvoda putem, primjerice, nautičkih klubova, marina i nautičkih odredišta.

20.11.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 415/14

Izvjestiteljica:

Annabelle JAEGER (FR/PES)

članica Regionalnog vijeća regije Provansa-Alpe-Azurna obala

Referentni dokument:

Pismo Europske komisije sa zahtjevom za mišljenje od 12. veljače 2014.

1.

traži od Europe da se opredijeli za tri obavezujuća cilja koji jamče uspjeh na području klime i energije do 2030. godine:

Ova tri cilja neophodna su da bismo imali šanse izbjeći katastrofalno zagrijavanje od više od 2 oC i postići dugoročni cilj EU-a (smanjenje od 80 % do 95 % emisija stakleničkih plinova);

2.

podsjeća na zaključke Europskog vijeća od 20. – 21. ožujka 2014., u kojima su se čelnici država i vlada usuglasili da će najkasnije u listopadu 2014. donijeti odluku o novom političkom okviru. OR očekuje da će u toj odluci biti navedeni ambiciozni ciljevi; s tim u vezi zabrinut je zbog nedostatka ambicije u prijedlozima koje je Europska komisija dosad izradila. Oni su, naime, nedovoljno ambiciozni u pogledu predloženih postotaka, obaveze njihovog ispunjavanja samo na razini EU-a te predložene upravljačke strukture.

3.

smatra da su ta tri cilja tehnički realna i da bi bila povoljna za europsko gospodarstvo; oni su preduvjet za dugoročnu strukturnu viziju koja bi omogućila da se Europi ponudi održiva, sigurna i zaštićena energetska budućnost;

4.

dodaje da bi si EU trebao postaviti cilj gotovo potpunog uklanjanja neto emisija do polovice stoljeća, pazeći da dodatno ne pogorša energetsko siromaštvo; Paralelno s kontinuiranim smanjenjem emisija stakleničkih plinova, treba poduzeti dodatne napore na području istraživanja i razvoja kako bi se omogućilo uklanjanje ugljičnog dioksida iz atmosfere i poticala veća uloga prirodne sekvestracije ugljičnog dioksida;

5.

napominje da bi, oslanjajući se na te utvrđene ciljeve, EU bio spreman za pregovore o globalnom sporazumu o klimi imajući u vidu 21. konferenciju ugovornih stranaka (COP21) Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) koja se organizira u Parizu u studenom i prosincu 2015. godine, osobito najavljujući svoje namjere za ‘nacionalne doprinose’ u sklopu UNFCCC-a, što je prije moguće, a najkasnije do kraja ožujka 2015;

6.

preporučuje da se ovaj novi predloženi okvir za energetsko upravljanje nastavi na iskustvo paketa za 2020., osobito postavljanjem obavezujućih ciljeva, na razini EU-a te na nacionalnoj razini, za koje bi bile odgovorne države članice; vjeruje, stoga, da predloženi pristup suradnje, s ciljevima samo na razini EU-a, neće pružiti dovoljan poticaj kako bi se postigli ti ciljevi i ostvarili ambiciozniji rezultati;

7.

smatra apsolutno neophodnim da nacionalni ciljevi za povećanje udjela obnovljive energije i smanjenje potrošnje energije budu obavezujući za svaku državu članicu te da se s tim u vidu države oslanjaju na provođenje regionalnih i lokalnih strategija, što bi bilo ne samo učinkovitije nego i u skladu s načelom supsidijarnosti. To ustrojstvo trebalo bi se održavati u novom okviru za upravljanje energijom;

8.

naglašava da novi ZPP može igrati ključnu ulogu u smanjenju emisije stakleničkih plinova te u promicanju sekvestracije ugljika u poljoprivredi, šumarstvu i stočarstvu;

9.

naglašava temeljnu ulogu lokalne i regionalne razine u izradi i provedbi politika vezanih uz klimatske promjene, razvoj obnovljivih energija i energetsku učinkovitost, ali također ističe da njihovo djelovanje ne može biti optimalno ukoliko im se ne oda priznanje dodjeljivanjem mandata i dugoročnih financijskih sredstava;

10.

stoga poziva Komisiju da prizna važnost lokalnih i regionalnih tijela vlasti i osloni se na njih kako bi odgovorila na klimatske i energetske izazove te da ih uključi u politički okvir do 2030. godine i uvede u novi sustav upravljanja energijom u skladu s načelima višerazinskog upravljanja koja priznaju ulogu svake razine vlasti u ostvarivanju učinkovitih javnih politika;

11.

poziva lokalna i regionalna tijela vlasti da se još bolje odazovu klimatskom izazovu postavljajući si vlastite ambiciozne ciljeve za 2030. godinu i zajednički provodeći inicijative kako bi se pripremili za COP21 koji će se u prosincu 2015. održati u Parizu; to bi bilo u skladu s odlukama donesenim na COP19 u Varšavi u studenom 2013. o priznanju regionalnih i lokalnih vlasti, do postizanja globalnog sporazuma;

12.

ustraje na činjenici da je – iako je cilj smanjenja stakleničkih plinova presudan za davanje jasnog signala koji bi omogućio internalizaciju svih troškova onečišćavanja te na taj način smanjio njegovu razinu – isto tako presudno da on bude upotpunjen ciljevima vezanim uz obnovljivu energiju i energetsku učinkovitost kako bi se osiguralo da energetska tranzicija doista i vodi prema gospodarstvu s niskim intenzitetom ugljika koje će biti sigurno, konkurentno i održivo te da poluči sinergijski učinak na klimatske promjene;

13.

ustraje na potrebi za obavezujućim ciljevima koji pomažu usmjeriti ulaganja u razvoj čistih tehnologija. U tom pogledu, potrebno je hitno pružiti zakonodavnu sigurnost ulagačima u tehnologije s niskim udjelom ugljika. Države članice morat će osigurati jasan i stabilan pravni okvir koji će spriječiti retroaktivni učinak novih zakonodavnih odredbi;

14.

podsjeća da je potrebno uspostaviti pravednu podjelu troškova između država, regija i gradova te voditi računa o zahtjevima teritorijalnog razvoja i lokalno dostupnim izvorima obnovljive energije, a da se određene regije i gradovi/metropole ne sprečavaju ako se žele više posvetiti tom sektoru;

15.

naglašava da prilikom izrade politika na razini EU-a i država članica treba imati na umu potrebu da cijene energije ostanu na prihvatljivoj razini te da je u tom cilju energetska učinkovitost ključni element jer bi ona dopustila potrošačima i državama članicama EU-a da uštede više od 200 milijardi eura godišnje do 2030. (1) godine; također smatra da je potrebno preporučiti državama članicama, kao i lokalnim i regionalnim vlastima, usvajanje posebnih mjera za obitelji i osjetljive potrošače u sklopu borbe protiv energetskog siromaštva. Jedan od prioritetnih načina poboljšanja energetske učinkovitosti trebala bi biti renovacija zgrada, koja bi postala značajan izvor stvaranja radnih mjesta u sektoru poput građevinarstva, koji je vrlo važan na socijalnom planu. Osim toga, to bi otvorilo vrata inovacijama na području materijala koji su učinkoviti s energetskog stajališta i proizvedeni iz prirodnih sirovina, što bi potaknulo ulaganja u istraživanje, razvoj i inovacije. Stoga treba uspostaviti posebne fondove na europskoj razini za poticanje energetske obnove zgrada;

16.

podsjeća da je Europa vodeći svjetski uvoznik energije i smatra da bi ambiciozniji europski ciljevi usmjereni na ostvarenje uštede energije do 2030. godine uz istovremeno povećanje udjela obnovljivih energija značajno smanjili energetski uvoz Europe i povećali njezinu energetsku neovisnost;

17.

jedan od prioritetnih načina poboljšanja energetske učinkovitosti trebala bi biti renovacija zgrada i izgradnja novih, energetski učinkovitih stambenih prostora. Međutim, ne bi bilo dobro pri donošenju odluka o ovim pitanjima imati uniformirani pristup: lokalne i regionalne vlasti primjerena su razina na kojoj bi se o njima mogle donositi relevantne odluke. Sve to bit će popraćeno značajnim stvaranjem radnih mjesta u građevinarstvu, sektoru u kojem je socijalna dimenzija vrlo izražena. Osim toga, to bi otvorilo vrata inovacijama na području materijala koji su učinkoviti s energetskog stajališta i proizvedeni iz prirodnih sirovina, što bi potaknulo ulaganja u istraživanje, razvoj i inovacije;

18.

ističe da bi obnovljiva energija mogla zadovoljiti gotovo polovicu energetske potrošnje u Europi do 2030. godine (izvori: Institut Fraunhofer (2) i Njemački svemirski centar (3));

19.

naglašava važnost potencijala za uštedu energije koji je najveći među državama članicama EU-a koje su najizloženije uvozu plina i nafte. Ulaganje u energetsku učinkovitost EU-a do 2030. godine omogućilo bi EU-u da znatno smanji uvoz energije u Europu te time poboljša energetsku sigurnost EU-a kao i razvoj novih, učinkovitijih, sigurnijih i ekonomičnijih tehnologija koje stvaraju nova radna mjesta;

20.

uz to smatra da bi se energetska nezavisnost i sigurnost opskrbe EU-a mogle ojačati iskorištavanjem svih lokalnih obnovljivih energetskih resursa, daljnjim razvojem jedinstvenog tržišta energije uz pomoć, primjerice, samih potrošača koji bi proizvodili obnovljivu energiju u malim količinama kao i novih veza, uskladištenja energije i pametnih mreža, u svrhu čega treba obvezati sve države članice da usvoje zakonodavstvo koje će pogodovati ostvarenju tih ciljeva; naglašava da raznolikost izvora obnovljive energije ublažuje fluktuacije cijena, smanjuje osjetljivost energetskog sustava i omogućava da se izbjegnu prekidi u opskrbi;

21.

smatra da Europska unija i države članice trebaju olakšati preobrazbu energetske infrastrukture putem većeg prekograničnog povezivanja, posebice između onih država koje su najdalje od ispunjavanja dogovorenog cilja, odnosno osiguravanja stupnja povezanosti elektroenergetskih sustava koji iznosi ili premašuje 10 % postojećih proizvodnih kapaciteta;

22.

pozdravlja usvajanje ‘odgode plasiranja kvota na tržište’ (eng. backloading) kako bi se poboljšalo funkcioniranje sustava trgovanja emisijama, ali vjeruje da se treba provesti strukturna reforma sustava za trgovanje emisijama; u tom smislu podržava prijedlog Europske komisije da se uspostavi i ‘rezerva za stabilnost tržišta’, koja bi, međutim, trebala stupiti na snagu znatno prije 2020. godine; smatra da je neophodno da rezerva za stabilnost bude popraćena drugim mjerama, kao što su trajno uklanjanje prekobrojnih certifikata za emisije i uvođenje minimalne cijene;

23.

zahtijeva od Europske komisije da ograniči korištenje kupovine međunarodnih kredita za kompenzaciju ugljika. Ti krediti ne omogućavaju uvođenje strukturnih promjena koje su potrebne u EU-u i ne potiču ulaganja na terenu. Također poziva na provođenje mjera koje bi potaknule skladištenja ugljika u šumama kojima se upravlja na održiv način;

24.

smatra da bi dio prihoda od sustava trgovanja emisijama trebao biti namijenjen mjerama na lokalnoj i regionalnoj razini;

25.

ocjenjuje važnim razviti i druge zajedničke instrumente za smanjenje utjecaja na klimu, kao što su ekološki dizajn i javna nabava. Porez na ugljik je djelotvorna mjera koja je rezultirala pozitivnim iskustvima na koja se može osloniti;

26.

smatra da proizvodnja energije iz obnovljivih izvora i u malim količinama od strane samih potrošača treba biti među rješenjima koja podupire buduća Europa energije, time omogućujući jačanje otpornosti europskog gospodarstva na fluktuacije u cijenama. Stoga treba obvezati sve države članice da usvoje zakonodavstvo koje će pogodovati ostvarenju tog cilja;

27.

smatra da je potrebno obratiti posebnu pozornost na zadruge za promicanje obnovljive energije koje osnivaju građani na lokalnoj i regionalnoj razini, prvo zato što su one dodatni dobavljači energije, a drugo zato što značajnim obrazovnim utjecajem jačaju svijest o racionalnoj uporabi energije;

28.

tvrdi da je u interesu građana da im, ako cijene ostaju iste, njima najbliža tijela vlasti na najbolji način pomažu u rješavanju njihovih energetskih problema te da se na lokalnoj razini razvijaju rješenja za proizvodnju energije kao odgovor na povećanje cijena na međunarodnim tržištima. Kao vlasnici energetske proizvodnje lokalna i regionalna tijela vlasti moraju također imati veću ulogu u razvoju obnovljivih energija;

29.

podsjeća na potrebu da se osigura usklađivanje, s jedne strane, prava tržišnog natjecanja na razini EU-a, nad kojim Europska unija ima isključivu nadležnost, te, s druge strane, temeljnih načela energetske politike EU-a koja predviđaju podjelu nadležnosti između EU-a i država članica uz obavezu poštivanja načela supsidijarnosti i važne uloge lokalnih i regionalnih vlasti, posebice lokalnih i regionalnih agencija za energiju;

30.

naglašava da, kao što su to u posljednje vrijeme pokazale brojne ekstremne klimatske pojave, lokalne vlasti snose posljedice neaktivnosti, kao što će morati snositi i teret budućih posljedica ako se ne ubrza energetska tranzicija;

31.

napominje da Program UN-a za razvoj (UNDP) (4) procjenjuje da lokalna tijela vlasti poduzimaju više od 70 % mjera za ublažavanje klimatskih promjena i do 90 % mjera prilagodbe klimatskim promjenama;

32.

podsjeća da je Europska unija usvojila strategiju prilagodbe i da su regionalne i lokalne vlasti te koje će se u narednim desetljećima suočavati s najvećim izazovima prilagodbe klimatskim promjenama. Stoga će, imajući na umu reviziju te strategije za razdoblje nakon 2020. godine, u regijama i gradovima biti potrebno uložiti znatne napore u cilju provedbe programa prilagodbe klimatskim promjenama te im osigurati financijska sredstva Europske unije;

33.

naglašava činjenicu da, zahvaljujući tome što su blizu građana, lokalne i regionalne vlasti mogu pomoći u informiranju i podizanju svijesti u vezi s gospodarskim i socijalnim koristima, na lokalnoj razini, mjera koje potiču energetsku tranziciju;

34.

naglašava da se politički okvir do 2030. treba osloniti na inicijative EU-a na lokalnoj razini te pojačati njihov utjecaj; primjeri takvih inicijativa su Sporazum gradonačelnika EU-a, za koji bi OR želio da se produži do 2030. godine, inicijativa Mayors Adapt te drugi projekti koje financira EU; s tim u vezi poziva Europsku komisiju da osigura dosljednost politika i sinergiju različitih inicijativa te da, kad je to primjereno, uključi OR u njihovo osmišljavanje i provedbu; Od ključne je važnosti omogućiti malim mjestima i ruralnim područjima pristup onome što nudi EU;

35.

ustraje na korisnosti toga da si, kako bi imale još više uspjeha, lokalne i regionalne vlasti postave konkretne kvantificirane ciljeve za 2030. godinu u pogledu obnovljivih energija i smanjenja emisija te uštede energije, oslanjajući se na odgovarajuće lokalne i regionalne strategije u cilju povećanja dinamike koja potječe s terena. Ti se ciljevi mogu postaviti pomoću jačanja i širenja Sporazuma gradonačelnika koji bi se trebao produžiti i nakon 2020. godine;

36.

zahtijeva od Europske komisije da pripremi prijedloge za financiranje mjera energetske tranzicije, pogotovo uz pomoć Europske investicijske banke koja bi mogla pružiti potporu postojećim ili budućim lokalnim financijskim strukturama, i to kao dodatak europskim sredstvima koja su predviđena za razdoblje 2014. – 2020. (Život+Klima, strukturni fondovi, Obzor 2020., Instrument za povezivanje Europe itd.);

37.

poziva lokalne i regionalne vlasti da, na temelju ovog mišljenja, ujedine snage u zajedničkom naporu da se čuje njihov glas prije i tijekom COP21-a, važnog događaja s obzirom da se radi o sastanku na vrhu o klimi koji organizira glavni tajnik Ujedinjenih naroda 23. rujna u New Yorku.

20.11.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 415/18

Izvjestitelj

Gordon KEYMER (UK/ECR), član Vijeća okruga Tandridge

Referentni dokument

1.

naglašava važnost geografski i demografski nerazvijenih regija EU-a, uključujući one navedene u članku 174. i 349. UFEU-a, koje se suočavaju sa sve većim izazovima u pogledu pružanja lokalnih prometnih usluga;

2.

napominje da u te regije, koje se u ovom mišljenju naziva „nerazvijenima”, spadaju: pogranične regije, planinske regije, otočne regije, rijetko naseljene regije (uključujući najsjevernije krajeve) (članak 174. UFEU-a), devet najudaljenijih regija (članak 349. UFEU-a) te sve druge regije EU-a koje se suočavaju sa sličnim izazovima. Osim njih, postoje regije s visokim stupnjem raštrkanosti stanovništva;

3.

smatra da su neki od izazova u pogledu usluga javnog prijevoza u takvim regijama sljedeći: veći troškovi i potrebe za financiranjem u svrhu pružanja usluga, demografske promjene poput depopulacije, starenja preostalog stanovništva i raštrkanosti stanovništva te nestalna potražnja potrošača za prometnim uslugama. U nekima od tih regija zamjećuje se i gospodarsko nazadovanje; nadalje, u slučaju najudaljenijih regija zamjećuje se udaljenost, izoliranost i iznimna ovisnost o učinkovitom prometnom sustavu;

4.

smatra da je mobilnost, odnosno sposobnost neometanog kretanja s jednoga mjesta na drugo, prije svega pravo povezano sa slobodom kretanja osoba koje je ugrađeno u Ugovorima i preduvjet je za kvalitetan život pojedinaca u takvim regijama, koji nastoje ostvariti pristup temeljnim javnim uslugama (poput obrazovanja, zdravstva i socijalnih službi), putovati na radno mjesto ili tražiti posao, baviti se slobodnim aktivnostima, posjećivati rodbinu, kupovati dobra i usluge ili ostvarivati svoju slobodu odlazaka na dalja putovanja;

5.

ističe da su cestovni, željeznički i morski sustavi javnog prijevoza koji udovoljavaju tim osnovnim potrebama mobilnosti nerijetko u vlasništvu ili pod upravom lokalnih, regionalnih i državnih vlasti. Osim toga, velik broj lokalnih i regionalnih vlasti posjeduje, djelomice ili u potpunosti, regionalne zračne luke;

6.

napominje da se u članku 174. UFEU-a navodi da se određenim regijama mora pružiti „osobita pozornost” te da se u članku 349. UFEU-a navodi kako se za najudaljenije regije moraju uvesti „posebne mjere” kako u okviru donošenja politika EU-a tako i nacionalnih politika. Premda se u uredbama o ESIF-ima za razdoblje 2014. – 2020. donekle vodi računa o nerazvijenim regijama, treba bolje iskoristiti postojeće odredbe u politikama EU-a na drugim područjima koja se tiču prijevoza kako bi odražavale obveze iz Ugovora;

7.

smatra da je to dijelom stoga što članak 174. UFEU-a ne precizira veličinu dotičnih „regija”. Neke vlade taj članak tumače na razini NUTS2, a Komisija je u svom istraživačkom radu, baš kao i drugi dionici, kao odgovarajuću razinu istaknula NUTS3. OR smatra da je, u kontekstu promicanja mobilnosti (a ne za potrebe ESIF-a), primjereno voditi računa o nerazvijenim regijama svih veličina, uključujući one na razini NUTS3 i na nižim razinama;

8.

napominje da nerazvijene regije ispunjavaju osnovne zadaće za potrebe uravnoteženog razvitka EU-a, napose u pogledu pristupa sirovinama, poljoprivrede, ribarstva, zaštite okoliša, turizma, prekograničnih odnosa i slobodnih aktivnosti. Stoga bi bolja prometna povezanost kako unutar samih tih regija tako i s ostatkom EU-a trebala biti ključna sastavnica i kohezijske politike EU-a i njegovih politika mobilnosti, ne samo za putnike, već i za robu. Promicanje većeg gospodarskog rasta u nerazvijenim regijama pridonijelo bi učinkovitom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i teritorijalnoj koheziji cijele Unije;

9.

smatra da je nužno analizirati učinak koji izazovi na području mobilnosti ovih regija imaju na razvoj modela gospodarskog i teritorijalnog razvoja tih regija, a time i na sadašnje i buduće zapošljavanje. Zbog udaljenosti i izolacije nekih od ovih regija njihova su tržišta manja i manje su privlačna pa stoga nisu u mogućnosti stvoriti dovoljan broj radnih mjesta. S druge strane, zbog poteškoća u mobilnosti radne snage, stanovnici ovih regija ograničeni su na svoj geografski prostor, čime se povećavaju stope nezaposlenosti;

10.

stoga pozdravlja uključivanje programa s konkretnim tematskim ciljem „održivog prometa” u okviru ESIF-a za razdoblje 2014. – 2020. te nekoliko drugih tematskih ciljeva koji mogu pomoći promicanju mobilnosti;

11.

isto tako pozdravlja mogućnost prilagodbe udjela sufinanciranja iz ESIF-a kako bi se vodilo računa o područjima suočenima s „teškim i trajnim prirodnim ili demografskim teškoćama” (članak 121. Uredbe o zajedničkim odredbama) te mogućnost predviđenu u okviru EFRR-a da se za najudaljenije i najsjevernije regije odobre „posebna dodatno dodijeljena sredstva” i da se na njih ne primjenjuje kriterij tematske koncentracije (članak 10. do 12. Uredbe o EFRR-u);

12.

naglašava važnost ESIF-a za promicanje održive mobilnosti u svim europskim regijama. Međutim, žali što bi, iako to pravila dopuštaju u svim regijama, financiranje tematskog cilja br. 7 „poticanje održivog prometa i uklanjanje prepreka u ključnim mrežnim infrastrukturama” moglo biti otežano u najbogatijim regijama zbog ograničavajućeg stava Europske komisije prema tom problemu tijekom bilateralnih pregovora o budućim operativnim programima;

13.

stoga poziva države članice i tijela koja upravljaju ESIF-ima da, kako bi zadovoljile hitne potrebe mobilnosti svih nerazvijenih regija, o tome vode računa tijekom razrade partnerskih ugovora i operativnih programa za provedbu ESIF-a;

14.

smatra da bi jaču popratnu ulogu mogli imati i drugi fondovi EU-a, Europska investicijska banka te privatni sektorski izvori financiranja. OR naglašava važnost praćenja uključenosti teritorijalne dimenzije u ESIF-e (i njihovo usklađivanje pomoću zajedničkog strateškog okvira) te važnost praćenja teritorijalnih utjecaja tematskih fondova kao što su Instrument za povezivanje Europe (CEF) i s njime povezani program TEN-T te Obzor 2020. i s njime povezani program CIVITAS. Programi koji se financiraju iz tih fondova ne daju prioritet mobilnosti u nerazvijenim regijama pa su sve razine vlasti dužne na terenu objediniti sve te različite fondove na usklađeniji i inovativniji način;

15.

ističe, primjerice, obvezu EU-a da koristi sredstva mreže TEN-T kako bi promicao „dostupnost i povezivost svih regija Unije, uključujući zabačene, najudaljenije, otočne, periferne i planinske regije, kao i rijetko naseljena područja” (članak 4. Uredbe 1315/2013);

16.

primjećuje, međutim, da se 95 % sredstava koje TEN-T dobiva od Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) koristi isključivo za osnovnu mrežu. Time se jača jezgra Europe i njezina gusta mreža velikih gradova. Također treba poduzeti dodatne konkretne korake kako bi se osiguralo da pozitivni učinci mjera poboljšanja mreže TEN-T pridonesu lokalnoj povezanosti u nerazvijenim regijama tako da osnaže pristup tih regija glavnim nacionalnim i europskim prometnim koridorima;

17.

stoga naglašava potrebu financiranja spojeva osnovne sa sveobuhvatnom mrežom TENT-T te sveobuhvatne mreže s lokalnim prometnim vezama u nerazvijenim regijama. Nadalje, u sklopu revizije tijekom provedbe višegodišnjeg financijskog okvira treba povećati proračun CEF-a kako bi se financirala rješenja za prekogranične spojeve i uska grla unutar osnovne mreže TEN-T. To će pridonijeti integraciji svih europskih regija u održiv i djelotvoran europski sustav prijevoza putnika i roba. S obzirom na to da je jedan od ciljeva programa TEN-T rješavanje razvojnih nejednakosti, potrebama nerazvijenih regija u pogledu provedbe njihovih modela gospodarskog i teritorijalnog razvoja treba posvetiti pažnju u sklopu revizije karata mreže TEN-T, zakazane za 2016./17. godinu;

18.

napominje da su Obzor 2020. i s njim povezani program za čisti promet CIVITAS usmjereni na naprednu tehnologiju za vozila s ciljem učinkovitijeg iskorištavanja resursa. Takvi ciljevi zaslužuju svaku pohvalu jer doprinose poboljšanju javnog prijevoza u nerazvijenim regijama u kojima je ključno pitanje troškovna učinkovitost vozila;

19.

ističe da su stoga nužni novi pristupi financiranju prometa u nerazvijenim regijama. Neki od njih mogli bi biti osobni krediti za prijevoz građana, poput „čekova za mobilnost”, koji su uspješno uvedeni u nekim državama članicama, poreznih olakšica za pružatelje prijevoznih usluga, ili dogovora o suradnji u sklopu kojih razni prijevoznici mogu zajednički raspolagati vozilima;

20.

također smatra da su za potporu tih novih pristupa financiranju potrebni novi instrumenti. Inteligentni prometni sustavi (ITS) i poboljšani IKT mogli bi pomoći da se javni prijevoz zasnovan na voznom redu i linijama zamijeni prijevozom na zahtjev, poput autobusa „na poziv”, kolektivnih taksija ili zajedničkog korištenja automobila. Upotreba prijevoza na zahtjev omogućava ponudu učinkovitije i konkurentnije usluge javnog cestovnog prijevoza s manjim troškovima budući da se usluga ostvaruje prema stvarnoj trenutačnoj potražnji. I sustavi zajedničkog korištenja prijevoznih sredstava, primjerice zajednička vožnja djece i ostalih građana, dobro funkcioniraju u nekim zabačenim regijama, baš kao i promicanje hodanja i vožnje biciklom. Takvim se sustavima postiže ušteda, smanjuje ovisnost o upotrebi automobila i smanjuju emisije;

21.

napominje da bi se takva rješenja mogla podupirati poticajnim mjerama poput integriranih e-karata ili intermodalnih inteligentnih karata, međusobno kompatibilnih normi za e-plaćanje, integriranog voznog reda za one dijelove putovanja koji nisu „na zahtjev” ili aplikacija na pametnim telefonima pomoću kojih se građanima mogu pružiti najnovije informacije ili mogućnosti plaćanja;

22.

napominje kako je važno osigurati da javnost bude dobro upoznata s takvim novim rješenjima za mobilnost te da ona korisnicima budu financijski dostupna, pristupačna i prihvatljiva. Aktivno sudjelovanje korisnika (stvarnih i potencijalnih) u definiranju svojih potreba može pridonijeti uspjehu;

23.

naglašava da će lokalne i regionalne vlasti biti glavna pokretačka snaga velikog broja tih inovacija;

24.

ističe, međutim, da bi se takvi projekti mobilnosti smjeli financirati samo ako su sastavni dio razumne politike mobilnosti koja obuhvaća dotično područje i ako se mogu opravdati razumnim procjenama potencijalne potražnje;

25.

želi naglasiti da i luke i zračne luke kao i njihova povezanost sa zaleđem i unutrašnjosti, mogu imati važnu ulogu u promicanju razvoja nerazvijenih regija i povezivanju građana s većim urbanim centrima. Na primjer, za otočne zajednice i najudaljenije regije takve veze predstavljaju jedini mogući način prijevoza i presudne su za njihov opstanak i za povezivanje kako s vlastitim zemljama, tako i s ostatkom EU-a. Stoga luke i zračne luke u nerazvijenim regijama zaslužuju posebnu pažnju u propisima EU-a: u propisima o javnim nabavama i koncesijama (uključujući obvezu obavljanja javnih usluga) i u EU-ovim propisima o državnim potporama u pogledu luka, zračnog prometa i usluga od općeg gospodarskog interesa;

26.

podsjeća da države članice u skladu Ugovorima (Protokol 26.) imaju široke diskrecijske ovlasti u definiranju obveze obavljanja javnih usluga i usluga od općeg gospodarskog interesa na način da to u najboljoj mogućoj mjeri odražava potrebe korisnika, a Europska komisija može intervenirati samo u slučaju „očite pogreške”;

27.

također ukazuje na to da ne postoji jedinstveni izvor s dovoljno informacija o obvezi obavljanja javnih usluga za potrebe prijevoznika diljem EU-a. Veća bi transparentnost na tom području mogla pridonijeti svladavanju manjkavosti tržišta te poticati sve veću konkurentnost između prijevoznika u nerazvijenim regijama;

28.

pozdravlja najnovije smjernice Europske komisije o državnim potporama za zračni promet kojima je predviđena određena doza fleksibilnosti pri dodjeli potpora za ulaganja u zračne luke i njihov rad, kao i početne pomoći za avioprijevoznike u zabačenim i nepristupačnim regijama. Takve su zračne luke često suočene s velikom sezonskom potražnjom, čak i ako u drugim razdobljima imaju višak kapaciteta;

29.

Međutim, izražava žaljenje zbog ograničenja koje je nametnuo EFRR, a kojim se u financijskom razdoblju 2014. – 2020., u većini slučajeva, u praksi zabranjuje financiranje infrastrukture zračnih luka;

30.

naglašava važnost snažnog, transparentnog i u potpunosti provedenog režima prava putnika koji obuhvaća sva sredstva javnog prijevoza, ali i multimodalnih putovanja. Kod putovanja zrakom ili željeznicom s više etapa trebalo bi i dalje poticati avioprijevoznike na sklapanje sporazuma o prodaji kombiniranih karata. Oni su od koristi za putnike u zračnom prometu iz zabačenih regija kako u pogledu jednostavnosti tako i u pogledu cijene. Međutim, troškovi naknada za propušteni vezni let s čvorišnih zračnih luka ili većih željezničkih postaja, koje snose regionalni avioprijevoznici ili lokalna poduzeća za željeznički prijevoz, ne smiju biti toliko nerazmjerno visoki da sprečavaju veću upotrebu takvih sporazuma;

31.

smatra da se može učiniti još više kako bi kreatori politika usvojili holistički, multimodalni, održivi i koordinirani pristup izazovima mobilnosti u tim regijama. U skladu s načelom supsidijarnosti, odgovore treba tražiti prije svega na lokalnoj i regionalnoj razini, uz potporne mjere EU-a samo ako imaju dodatnu vrijednost;

32.

naglašava da se birokracija u vezi sa svim novim mjerama koje predloži Europska komisija mora držati na najmanjoj mogućoj razini;

33.

napominje da su se modeli decentraliziranog upravljanja, kojima se nadležnosti na području prometa i s njim povezanog financiranja prenose na podnacionalnu razinu, u nizu država članica pokazali učinkovitima;

34.

pored toga, prepoznaje da se mobilnost u nerazvijenim regijama ne bi trebala vezati isključivo za razvoj prometne infrastrukture i usluga. Projekti mobilnosti moraju biti sastavni dio planova za razvoj čitave nerazvijene regije. Od ulagača bi se, primjerice, za svaku novu poslovnu, industrijsku ili stambenu lokaciju s lošom prometnom povezanošću mogao tražiti doprinos za financiranje novih javnih prijevoznih usluga;

35.

naglašava važnu ulogu planiranja mobilnosti na lokalnoj razini te da lokalne planove za mobilnost ne treba ograničavati na gradska područja, već ih treba proširiti na susjedne krajeve, uključujući ruralna područja, odnosno barem ih razvijati zajedno s njima, u sklopu opsežnije razvojne strategije koja se zasniva na teritorijalnom načelu. Time će se osigurati da i zabačeni krajevi imaju koristi od sustava prijevoza u gušće naseljenim krajevima. Takvi bi prometni planovi trebali voditi računa ne samo o kratkim rutama koje izravno služe za zadovoljavanje lokalnih potreba, nego i o duljim rutama koje bi povezale nerazvijene regije s većim gradskim centrima;

36.

posebice ističe slučaj prekograničnog javnog prijevoza u Europi koji se često susreće sa specifičnim izazovima. Oni obuhvaćaju razlike između država članica u sljedećem: kriterijima zaštite okoliša, opskrbi električnom energijom, sigurnosnim normama, obuci osoblja, ali i pravnim razlikama ili nedostatku dogovora nadležnih vlasti o financiranju. Novi modeli upravljanja, primjena zajedničkog pravnog okvira, poput Europske grupacije za teritorijalnu suradnju (EGTS), sporazumi o suradnji ili uvođenje zajedničkog prekograničnog tijela nadležnog za promet mogli bi pridonijeti svladavanju tih izazova pomoću, primjerice, davanja koncesija koje bi olakšale mobilnost među prekograničnim područjima, pod uvjetom da se provode uz najmanju moguću mjeru birokracije;

37.

poziva Europsku komisiju da prilikom procjenjivanja utjecaja zakonodavstva na mobilnost posebnu pozornost posveti utjecaju EU-ovih politika i programa mobilnosti na nerazvijene regije;

38.

također poziva Europsku komisiju da uvede procjene teritorijalnog utjecaja, što je predložio Odbor regija i što bi omogućilo da se uzme u obzir teritorijalni utjecaj EU-ovih politika mobilnosti u nerazvijenim regijama. Treba voditi računa i o demografskim pitanjima poput starenja stanovništva, depopulacije, raštrkavanja stanovništva i „odljeva mozgova”;

39.

smatra da se pružanje usluga prijevoza u ugroženim regijama još uvijek ne doživljava kao europski izazov. Regulatorno je težište EU-a na tome da se osigura da tržišni poremećaji budu minimalni, a ne na tome da se stvori pravni okvir za proaktivnu potporu razvoja rješenja za mobilnost u nerazvijenim regijama;

40.

stoga poziva novi sastav Europske komisije da objavi zelenu knjigu o tom pitanju kako bi dionici u institucijama EU-a mogli potanko raspravljati o njemu te kako bi se mogli pronaći prikladni odgovori. Cilj treba biti da pitanja mobilnosti u nerazvijenim regijama budu bolje prepoznata i uvažavana u cijelom nizu EU-ovih politika i programa te da se tako poveća pristup mobilnosti i smanji rizik od depopulacije;

41.

smatra, konkretnije, da bi zelena knjiga trebala pokrenuti raspravu; ocijeniti dosadašnji napredak, opisujući važeći pravni okvir i relevantne političke inicijative; analizirati posebne prednosti i nedostatke geografski i demografski nerazvijenih regija u pogledu mobilnosti i njihov doprinos teritorijalnoj koheziji u cijelosti; analizirati neusuglašenost obveza iz osnivačkih ugovora s praksama EU-a u pogledu razvijanja politika za prijevoz putnika i robe koje se tiču nerazvijenih regija; odrediti utjecaj svega gore navedenoga na gospodarstvo i zapošljavanje u ovim regijama; također treba promicati bolju koordinaciju izvora financiranja, programa i politika mobilnosti; poticati istraživanja i inovacije i razvijati pilot-projekte; te tražiti rješenja za budućnost, uključujući pitanje koje bi mjere ili poticaji mogli biti primjereni i na kojoj razini upravljanja;

42.

naglašava da se pri izradi zelene knjige posebna pažnja treba posvetiti pitanju gdje bi nezakonodavne mjere poput strategija, akcijskih planova, preporuka, smjernica ili razmjene najboljih praksi mogle donijeti dodatnu vrijednost nacionalnim i podnacionalnim inicijativama;

43.

poziva Komisiju da svijest o mobilnosti u nerazvijenim regijama podiže na posebnom događanju, poput godišnjeg Tjedna mobilnosti.

20.11.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 415/23

Izvjestitelj

Cor LAMERS (NL/EPP), gradonačelnik Schiedama

Referentni dokuenti

Komunikacija Komisije o programu Čisti zrak za Europu

COM(2013) 918 final

Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o ograničenju emisija određenih onečišćivača u zrak iz srednje velikih postrojenja za izgaranje

COM(2013) 919 final – 2013/0442 (COD)

Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o smanjenju nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćivača i izmjeni Direktive 2003/35/EZ

COM(2013) 920 final – 2013/0443 (COD).

1.

upoznao se s prijedlozima Europske komisije o novom paketu mjera za čišći zrak u Europi te ih općenito uzevši odobrava, pozdravljajući glavne crte pristupa problemu izvora zagađenja (bolja provedba ciklusa ispitivanja emisija za osobna vozila u okviru standarda Euro 6, nacionalne obaveze smanjenja emisija za 2020. i 2030. godinu, propisi za emisije iz srednje velikih postrojenja za izgaranje itd.);

2.

ističe da je onečišćenje zraka prekogranična pojava protiv koje se treba boriti na europskoj razini, te s tim u vezi također zapaža da inicijative i novi propisi koje predlaže Europska komisija poštuju načela supsidijarnosti i proporcionalnosti;

3.

slaže se s Europskom komisijom da je onečišćenje zraka ozbiljan problem: ono je vodeći uzrok prerane smrtnosti u EU-u povezane s okolišem, odgovoran za deset puta veći broj smrtnih slučajeva nego prometne nesreće, te je povezan s respiratornim i kardiovaskularnim bolestima, moždanim udarom i karcinomom. Urbana područja, gdje je i naseljenost gusta, najviše su pogođena onečišćenjem zraka kao i područja u kojima učinak emisija može dovesti do visokih koncentracija onečišćavajućih tvari zbog njihovih posebnih geografskih obilježja poput uskih tranzitnih pravaca u određenim dolinama u kojima prevladavaju posebni atmosferski uvjeti. Javno zdravlje i okoliš moraju i ubuduće činiti temelj europske politike o kvaliteti zraka;

4.

primjećuje da se posljednjih godina kvaliteta zraka u Europi postepeno popravila, ali da napredak nije dovoljno brz. Velik broj država članica neće moći zadovoljiti standarde u predviđenom roku, a protiv njih 17 pokrenut je postupak zbog povrede propisa;

5.

sa zadovoljstvom pozdravlja ambicioznu razinu dugoročnih ciljeva koje je postavila Komisija, no primjećuje da će s predloženom politikom o emisijama biti potrebne još oko dvije generacije kako bi europski građani mogli udisati doista čist i zdrav zrak. To je stanje vrlo zabrinjavajuće;

6.

ističe prekograničnu prirodu onečišćenja zraka i smatra da ta problematika iziskuje višerazinski pristup u kojem svaka razina vlasti (europska, nacionalna, regionalna i lokalna) snosi svoj dio odgovornosti. To zahtijeva usvajanje sveobuhvatnog pristupa koji uzima u obzir odgovornost zagađivača, pravnu nadležnost i pravednu raspodjelu troškova. Sve razine vlasti posljednjih su godina poduzele brojne mjere kako bi doprinijele poboljšanju kvalitete zraka na lokalnoj razini te nastavljaju s tim naporima, ali im je potrebna odgovarajuća financijska podrška kao i učinkovita politika i zakonski instrumenti koji postižu željene rezultate (primjerice emisijske norme Euro 6). Lokalne i regionalne mjere su važne, no njihov je povoljni učinak (lokalno) ograničen, a većinom zahtijevaju znatna ulaganja. Utjecaj, sredstva i mogućnosti djelovanja lokalnih vlasti često su ograničeni. Europska politika smanjenja emisija na izvoru i nacionalni zakoni često imaju znatno povoljniji učinak na kvalitetu zraka, a najčešće su i troškovno učinkovitiji. Stoga je potrebno politiku smanjenja onečišćenja na izvoru provesti prije no što se postave zahtjevi za imisije;

7.

upućuje na svoje mišljenje o perspektivama iz 2012. godine o preispitivanju politike EU-a u pogledu kvalitete zraka, u kojem je zatražio da se prednost da primjenjivosti politike, kao i integriranom pristupu, ambicioznoj europskoj politici na području emisija te objedinjavanju europskih politika koje se tiču imisija i emisija, kako u pogledu ciljeva tako i vremenskog okvira;

8.

skreće također pozornost na ključna načela na kojima počiva 7. akcijski program za okoliš i na svoje mišljenje o toj temi u dijelu koji se tiče poboljšanja integracije, provedbe i suradnje između različitih razina vlasti na području politike zaštite okoliša, te uključuje ta osnovna načela i u ovo mišljenje;

9.

primjećuje da prijedlozi Komisije sadrže konkretne rokove u pogledu politike smanjenja emisija na izvoru, ali da će se na povoljne rezultate te politike uslijed predloženih rokova čekati predugo. Predviđena politika neće pomoći državama članicama i lokalnim i regionalnim vlastima da na vrijeme udovolje standardima iz Direktive o kvaliteti zraka. Odbor stoga zaključuje da se i dalje može govoriti o velikom raskoraku između europskih politika u pogledu emisija i imisija. Potrebno je naći rješenje za to stanje.

10.

Odbor sa zadovoljstvom pozdravlja ambiciozne ciljeve Europske komisije koja dugoročno želi postići da kvaliteta zraka više nema nikakav (negativan) učinak na ljudsko zdravlje i ekosustave. U vezi s tim Europska komisija s razlogom upućuje na vrlo stroge referentne vrijednosti Svjetske zdravstvene organizacije, ali ne određuje rok u kojem ih je potrebno ostvariti.

11.

Europska komisija primjećuje da se Direktivu o kvaliteti zraka ne poštuje dovoljno. Većina država članica standarde ne zadovoljava u predviđenim rokovima, a protiv njih 17 pokrenut je postupak zbog povrede propisa. Komisija stoga tu direktivu neće revidirati u skorije vrijeme. Namjera joj je osigurati njenu bolju provedbu kako bi se sadašnji standardi svugdje poštivali najkasnije 2020. godine. Formalno se, međutim, ništa ne mijenja: odgoda (pravne) obaveze poštivanja važećih ograničenja u zadanim rokovima ne dolazi u obzir.

12.

Činjenica je da glavna poboljšanja moraju biti rezultat europske politike smanjenja emisija na izvoru. Međutim, posljednjih godina ta politika nije omogućila da se u zadovoljavajućoj mjeri ostvare željeni rezultati. Tako su, na primjer, emisije iz nekoliko kategorija vozila u praksi veće od važećih europskih ograničenja za te vrste vozila, a isto vrijedi i za stvarne emisije iz posve nove kategorije vozila koja odgovaraju standardu Euro 6. To uzrokuje velike probleme, naročito u gradskim područjima i uzduž tranzitnih ruta. Odbor ipak ukazuje na to da u mnogim slučajevima politike i zakonodavstvo EU-a nisi bili dovoljno ambiciozni.

13.

Odbor općenito uzevši odobrava prijedloge Komisije koji se odnose na politiku smanjenja emisija na izvoru (bolja provedba ciklusa ispitivanja emisija za osobna vozila u okviru standarda Euro 6, niže nacionalne gornje granice emisija, propisi o emisijama iz srednje velikih postrojenja za izgaranje, itd.). Tipska ispitivanja za teška namjenska vozila trebala bi se provoditi u stvarnim uvjetima vožnje, a emisije bi se trebale mjeriti u vozilu, s tim da se utvrđene gornje granice ne bi se smjele prekoračivati ni u kojem slučaju. Također se slaže da druge mjere smanjenja emisija na izvoru, bilo postojeće ili predviđene (poput direktive o ekološkom dizajnu, poljoprivrednih mjera, direktive o industrijskim emisijama i direktive o izvancestovnim pokretnim strojevima, među koje potpadaju vozila za unutarnju plovidbu) mogu znatno doprinijeti postizanju zadanih smanjenja emisija. U tu je svrhu važno i narednih godina objaviti neophodne ciljeve te ih prenijeti u referentne tehničke dokumente (dokumente „BREF”).

14.

Međutim, žali što ni vremenski okvir ni ambicije europske politike smanjenja emisija na izvoru nisu usklađeni s obavezama koje proizlaze iz Direktive o kvaliteti zraka. Pozitivni učinci politike smanjenja emisija na izvoru neće se osjetiti dovoljno brzo. U svom prethodnom mišljenju iz 2012. godine Odbor se zalagao da se europska politika u pogledu imisija poveže s politikom koja se tiče emisija. Komisija je odlučila Direktivu o kvaliteti zraka revidirati tek kada politika smanjenja emisija na izvoru donese rezultate. Međutim, imajući u vidu zadane vremenske okvire, treba očekivati da će se pozitivni učinci politike smanjenja emisija na izvoru početi osjećati tek između 2020. i 2030. godine. Temeljem toga može se pretpostaviti da će ambiciozni ciljevi Komisije biti postignuti najranije tek između 2030. i 2050. godine.

15.

Europska je komisija pokrenula postupke zbog povrede propisa protiv 17 država članica, unatoč tomu što korišteni vremenski okviri nedovoljno uzimaju u obzir vrijeme koje je potrebno da bi politike smanjenja na izvoru postigle svoje učinke. Odbor poziva Komisiju da bude osobito oprezna u pokretanju takvih postupaka te da se odluči za konstruktivniji pristup koji se temelji na realnim vremenskim rokovima;

16.

predlaže pristup po kojem bi se državama članicama pružilo duže razdoblje za sanaciju pod određenim uvjetima, koje bi bilo u skladu s rokovima u kojima se očekuju rezultati politike smanjenja emisija na izvoru koju predlaže Komisija. Među tim uvjetima bila bi izrada plana sanacije koji bi sadržavao mjere čiji bi krajnji cilj bilo poštovanje imisijskih vrijednosti;

17.

naglašava da taj prijedlog ne oslobađa države članice obaveze da poduzimaju mjere. Imajući u vidu načelo jednakosti pred zakonom, Komisija bi ipak mogla odrediti uvjete slične onima koje primjenjuje (i koje je primjenjivala) u okviru odobravanja izuzeća. (1) Cilj je da predmetne države članice primjenjuju politike i usvajaju mjere koje će im omogućiti da u razumnom roku počnu poštovati ograničenja koncentracija iz Direktive o kvaliteti zraka;

18.

Odbor primjećuje da se gore naveden alternativni pristup razlikuje od prijelaznog razdoblja izuzeća kako ga Europska komisija trenutno primjenjuje po tome što on također uzima u obzir vremenski okvir u kojem će politika smanjenja emisija na izvoru koju je predložila Komisija donijeti rezultate.

19.

S tim u vezi Odbor primjećuje da je lokalno onečišćenje zraka uzrokovano kombinacijom izvora – i emisija – međunarodnih, nacionalnih, regionalnih i lokalnih. Budući da odgovornost snose sve razine vlasti, Odbor smatra da programi za smanjenje emisija koje uspostavljaju države članice moraju biti sastavljeni u uskoj suradnji s lokalnim i regionalnim vlastima. Takav bi plan, primjerice, za neku državu članicu mogao odrediti da prerasporedi prioritete svog poreznog sustava kako bi snažnije podržala čišća prijevozna sredstva te odvratila od načina prijevoza koji onečišćuju. Lokalne i regionalne vlasti mogle bi zatim na to odgovoriti, između ostalog, definiranjem područja zaštite okoliša.

20.

Također je važno pokazati određenu suzdržanost u pogledu pokretanja postupaka zbog povrede propisa, budući da ti postupci mogu prouzročiti kazne te da više država članica ima (ili priprema) zakone prema kojima se te kazne prenose na lokalne i regionalne vlasti. U svom mišljenju iz 2012. godine, Odbor regija ocijenio je svaki prijenos kazne na lokalne i regionalne vlasti nepravednim. U pogledu kvalitete zraka, odgovornost različitih razina vlasti mora biti uzajamna. Nepravedno je samo jednu razinu vlasti pozivati na odgovornost i nametati joj kazne. Nije, uostalom, opravdano niti prebacivati odgovornost na razinu vlasti koja ima najmanji utjecaj dok se, u velikom broju država članica, glavne odluke donose na nacionalnoj razini;

21.

Odbor naglašava da je u svom mišljenju iz 2012. godine ustvrdio da je važno istražiti bi li sa zdravstvenog gledišta elementarni ugljik (čađa) bio bolji pokazatelj od PM2,5 i PM10. Europska komisija u svojim prijedlozima nije uključila temeljitije istraživanje tog tipa. Odbor regija i dalje naglašava važnost daljnjeg istraživanja na tom području. U programu Čisti zrak Europska komisija posvećuje pažnju čađi i Odbor pozdravlja njezino opredjeljenje: „Pri provedbi smanjenja PM2,5 poseban će se naglasak staviti na smanjenje crnog ugljika (CU), drugog velikog onečišćivača klime kratkog vijeka”;

22.

Pozdravlja integrirani pristup koji preporučuje Europska komisija te ističe važnost usklađivanja s povezanim politikama kao što su klimatska i energetska politika, gospodarska i industrijska politika, poljoprivredna politika i prometna politika.

23.

Primjećuje da se taj integrirani pristup također odražava na europske fondove. Ciljeve u pogledu kvalitete zraka bilo bi lakše ostvariti kad bi europski fondovi bili fleksibilniji i bolje definirali svoje prioritete u korist mjera usmjerenih na poboljšanje kvalitete zraka, a Komisija bi time na prikladan način odgovorila na potrebu za integriranim pristupom. Odbor regija potiče lokalne i regionalne vlasti da aktivno podnose zahtjeve za sredstva iz europskih fondova.

24.

Odbor pozdravlja činjenicu da Komisija pridaje toliku važnost inovacijama i razmjeni znanja na području kvalitete zraka, primjerice u okviru pilot-projekata ili širenjem niza instrumenata upravljanja kvalitetom zraka;

25.

primjećuje da se onečišćenje zraka velikim dijelom može pripisati cestovnom motornom prometu. U skladu s mišljenjem iz 2012. godine, važno je i dalje podupirati aktivnosti istraživanja i promicanja alternativnih pogonskih tehnologija kao što su hibridna vozila na punjenje, vozila na električni ili vodikov pogon itd. Odbor u tom smislu također upućuje na preporuke iz svog mišljenja o komunikaciji o temi CARS 2020.;

26.

I u budućnosti će biti potrebno za tu i druge inicijative koje se tiču kvalitete zraka osigurati dostatna financijska sredstva, primjerice u okviru strukturnih fondova, Obzora 2020. i programa Life.

27.

Europska politika čiji je cilj smanjiti nacionalne emisije određenih atmosferskih onečišćivača važan je instrument za smanjenje onečišćenja zraka u EU-u. Ona pospješuje sasvim neophodnu borbu protiv velikih izvora onečišćenja, kao što su poljoprivredne i industrijske emisije.

28.

U tom smislu Odbor podržava prijedlog Komisije o dodatnim nacionalnim obavezama smanjenja emisija za države članice koje bi se primjenjivale od 2020. i 2030. godine. To će biti važan element za smanjenje (osnovnih) koncentracija na lokalnoj i regionalnoj razini.

29.

Odbor se slaže da je neophodno odrediti nove međunarodne ciljeve za 2020. godinu putem izmijenjenog Protokola iz Göteborga koji i neeuropske zemlje potiče na usvajanje politika usmjerenih na poboljšanje kvalitete zraka. Međutim, revizija Protokola iz Göteborga ne predviđa dopunske mjere prije 2020. godine, a dodatne nacionalne obaveze smanjenja emisija predviđaju se tek za dulji rok.

30.

To znači da je mogućnost znatnijeg smanjenja emisija atmosferskih onečišćivača privremeno isključena te da, sve dok stroža ograničenja u pogledu nacionalnih emisija ne donesu rezultate, lokalne i regionalne vlasti neće moći dobiti dodatnu potporu koja bi im omogućila da na vrijeme udovolje zahtjevima koje po pitanju emisija propisuje Direktiva o kvaliteti zraka.

31.

Odbor sa zadovoljstvom pozdravlja odredbu predloženog članka 6. u skladu s kojom države članice u svojim nacionalnim programima za nadzor onečišćenja zraka moraju procijeniti u kojoj je mjeri vjerojatno da će nacionalni izvori emisija utjecati na kvalitetu zraka na njihovim područjima i u susjednim državama članicama, te uzeti u obzir potrebu smanjenja emisija onečišćivača zraka radi ostvarenja usklađenosti s ciljevima kvalitete zraka na svojim državnim područjima i, prema potrebi, u susjednim državama članicama. OR želi da se ta odredba zadrži u konačnoj verziji direktive;

32.

preporučuje dovoljnu razinu ambicioznosti u prijedlogu Komisije u pogledu obaveza za smanjenje nacionalnih emisija do 2030. godine. Procjena učinka koju je provela Komisija pokazuje da je na troškovno učinkovit način moguće osigurati ambiciozniji prijedlog od onog koji se trenutno razmatra. Odbor stoga poziva da predložene obaveze za smanjenja do 2030. godine barem ostanu nepromijenjene, a da se, kad je to moguće, i dodatno povećaju. Ipak, važno je da su obaveze za smanjenja realne u gospodarskom pogledu i prilagođene mogućnostima koje nudi tehnologija;

33.

Odbor preporučuje da se odrede srednjoročni ciljevi za 2025. godinu koji bi imali jednaku obavezujuću snagu kao ciljevi za 2020. i 2030. godinu. Time bi se uspostavio rok za kontrolu koji bi države članice prisilio da na vrijeme počnu smanjivati štetne emisije.

34.

Odbor odobrava predložene mehanizme fleksibilnosti, no napominje da oni ne trebaju poslužiti kao izgovor da se ne intervenira u slučaju da rezultati politike budu razočaravajući.

35.

Odbor podržava inicijativu Komisije koja se odnosi na prijedlog zakonskih propisa o emisijama (sumporni dioksid, dušikovi oksidi i čestice) iz postrojenja za izgaranje čija je nominalna toplinska snaga između 1 i 50 MW a kojih u EU-u ima oko 1 42  986. Cilj tog prijedloga je uspostava europskih zakona za tu kategoriju postrojenja za izgaranje koji do sada nisu postojali. Prijedlog Komisije bavi se samo sumporovim dioksidom, dušikovim oksidima i česticama. S novim propisima u vidu, Odbor poziva Komisiju da razmotri ne bi li bilo korisno odrediti standarde emisija za ugljikov monoksid;

36.

Odbor smatra da su ambiciozni ciljevi za srednje velika postrojenja za izgaranje od ključnog značaja za ostvarenje ciljeva definiranih u okviru nacionalnih obaveza smanjenja emisija i direktive o kvaliteti zraka, ali također priznaje važnost promjene izvora energije s fosilnih goriva na, u nekim slučajevima, biomasu, uvodeći mehanizme i sustave potrebne za smanjenje emisija proizašlih iz izgaranja biomase. Stoga je prijeko potrebno s tim u vezi odrediti najbolje moguće tehnike. Postoje dobri primjeri novih uređaja koji omogućuju poštivanje vrlo strogih graničnih vrijednosti zahvaljujući osnovnim mjerama, primjerice kotlovi i turbine koji koriste prirodni plin.

37.

Odbor smatra da bi se u pogledu isplativosti smanjenja emisija u obzir trebao uzeti doprinos emisija iz malih i srednje velikih postrojenja izgaranja za proizvodnju energije nacionalnim neto emisijama.

38.

Odbor očekuje od europske politike kvalitete zraka da osigura predvidljivost, dugoročni pristup i prirodno usklađivanje s klimatskom i energetskom politikom kao i ostalim politikama EU-a.

39.

Što se tiče Priloga IV., potrebno je dodatno pojasniti učestalost mjerenja te parametre i metode mjerenja navedene u direktivi. Ti su podaci ključni za razmatranje primjenjivosti Direktive, a time i njom propisanih ograničenja emisija.

40.

U više država članica već postoje nacionalni zakoni za srednje velika postrojenja za izgaranje. U nekim su slučajevima zahtjevi u pogledu emisija stroži od predloženih europskih standarda, a u nekima ne. Sa stanovišta okoliša i zdravlja, važno je da države članice koje su odredile strože zahtjeve mogu nastaviti te zahtjeve primjenjivati.

41.

Odbor smatra bitnim da pri uspostavljanju graničnih vrijednosti za emisije poput čestica koje će se primjenjivati na postojeća i nova postrojenja, direktiva o srednje velikim postrojenjima za izgaranje u obzir uzme isplativost.

42.

U cilju primjenjivosti i proporcionalnosti, Odbor predlaže da se predvide i druge mogućnosti dodatne diferencijacije, primjerice s obzirom na snagu i korišteno gorivo, prije svega u slučajevima gdje se granične vrijednosti mogu postići samo uz pomoć skupih tehnika za smanjenje onečišćenja na kraju proizvodnog postupka (tehnika end-of-pipe) i pri čemu su troškovi veći za manja postrojenja. U slučaju nestandardnih goriva (procesni plin i procesne tekućine, bioplin itd.) treba se razmotriti šira primjena prilagođenog pristupa. Osim toga, imajući u vidu znatne razlike u temeljnim tehnikama, trebalo bi predvidjeti i diferencijaciju prema vrsti postrojenja (na primjer plinske turbine, motori, kotlovi i ostalo). Prestrogi univerzalni pristup nosi sa sobom opasnost od toga da neki zahtjevi budu nepotrebno visoki za određene vrste postrojenja.

43.

Predložene zahtjeve koji se tiču registracije i nadzora ponekad prate i (dodatna) administrativna opterećenja za tijela vlasti i poduzeća. Ona trebaju biti podvrgnuta kritičkom ispitivanju. Kao konkretan primjer mogu se navesti kotlovi: s tehničkog stanovišta česta mjerenja donose malu dodanu vrijednost, budući da su starenje i onečišćenje manje važni za kotlove nego, primjerice, za motore.

20.11.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 415/30

Izvjestitelj

Povilas ŽAGUNIS, načelnik općine Panevėžys (LT/EA)

Referentni dokument

Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EU) br. 1308/2013 i Uredbe (EU) br. 1306/2013 u pogledu programa potpore za dostavu voća i povrća, banana te mlijeka u obrazovnim ustanovama

COM(2014) 32 final

1.

imajući u vidu važnost stvaranja zdravih prehrambenih navika već u školskoj dobi te ukazujući na mogućnosti Europske unije da potiče sposobnost vođenja zdravog života, kao i mogućnosti lokalnih i regionalnih vlasti da poduzimaju i provode mjere prilagođene konkretnom slučaju uz pomoć zajedničkih europskih programa;

2.

ističe da ekološka hrana i hrana koja nije genetski modificirana čine važan dio održive prehrane za djecu;

3.

imajući u vidu važnost programa dostave voća i povrća u kojem sudjeluje 25 država članica (ne sudjeluju Ujedinjena Kraljevina, Finska i Švedska) i koji je 2012./2013. godine obuhvatio 8,4 milijuna djece u 61  396 škola, kao i važnost programa dostave mlijeka u kojem sudjeluju sve države članice i koji je 2011./2012. godine obuhvatio 20,3 milijuna djece u cijelom EU-u te imajući u vidu mogućnosti koje se pružaju svim uključenim državama članicama EU-a;

4.

imajući u vidu da se ova zakonodavna inicijativa neovisno o njezinoj tematskoj ograničenosti tiče više važnih područja nadležnosti EU-a i država članica – ZPP-a i unutarnjeg tržišta, javnog zdravstva te, uz izvjesna ograničenja, obrazovnog sustava;

5.

pozdravlja Prijedlog zasnovan na izvješću Europskog revizorskog suda iz 2011. godine (1) za spajanje programa opskrbe škola mlijekom (uvedenog 1977., proširenog na srednje škole 2008.) i programa opskrbe škola voćem (uvedenog 2009.) te za utvrđivanje jedinstvenih propisa za sufinanciranje, kao i preporuke za povećanje učinkovitosti i poboljšanje koordinacije;

6.

pozdravlja činjenicu da se državama članicama, prema izmijenjenoj Uredbi br. 1308/2013, daje mogućnost da u okviru nacionalnih kvota preraspodjeljuju jedan dio sredstava namijenjenih opskrbi škola voćem, povrćem, bananama i mlijekom (članak 23.a stavak 4.); na taj se način ne osigurava samo veća fleksibilnost pri korištenju sredstava, već se na razini država članica stvaraju uvjeti za izbjegavanje mogućih problema povezanih sa zabrinjavajuće visokim udjelom neiskorištenih poticajnih sredstava (u nekim slučajevima i 30 %), što se navodi u financijskom izvješću o Prijedlogu (točka 1.5.1); te poziva lokalne i regionalne vlasti da se uključe u taj postupak preraspodjele;

7.

izražava, međutim, zabrinutost u pogledu dijela sredstava koji, prema predloženom programu, države članice mogu preraspodijeliti po vlastitom nahođenju; konstatira da se predloženi udio od 15 % ne temelji na podrobnoj analizi, ponajprije imajući u vidu da udio neiskorištenih sredstava za oba programa koji bi trebali biti izmijenjeni u pojedinim slučajevima iznosi čak 30 %, zbog čega sam Prijedlog po svemu sudeći nije dovoljno usklađen s načelima odgovornog upravljanja;

8.

pozdravlja odredbu izmijenjene Uredbe br. 1308/2013 prema kojoj države članice iz vlastitog proračuna ili privlačenjem privatnih sredstava mogu izdvojiti dodatna sredstva za program i smatra da ona predstavlja dobar temelj za nastanak sinergija pri korištenju nacionalnih i europskih sredstava s ciljem postizanja dobrih rezultata koji neće ovisiti o stajalištima pojedinih država članica;

9.

predlaže da se poboljšaju propisi o programu opskrbe škola voćem i povrćem te mlijekom tako što će se uvesti mogućnost preraspodjele nacionalnih kvota za poticaje. Ako se, primjerice, neposredno prije okončanja šestogodišnjeg programa pokaže da neka država članica nije iskoristila sredstva koja su joj dodijeljena, najprije bi trebalo razmisliti o njihovoj preraspodjeli u korist regija koje su ih iskoristile u većoj mjeri, a nakon toga bi trebala postojati mogućnost prebacivanja nacionalnih kvota na one države koje su iskoristile ili prekoračile svoju kvotu, čime bi se poduprlo one države članice koje uspješno provode program, a države koje u tome nisu tako učinkovite poticalo na dodatne napore;

10.

naglašava da su sadašnja načela raspodjele kvota među državama članicama, naime empirijski kriterij (kako su države članice dosad iskorištavale poticaje), odnosno kriterij postojeće potrebe (stvaran udio djece u uzrastu od šest do deset godina u ukupnom stanovništvu države članice) vrlo rigidna i da možda nisu dostatna za utvrđivanje potrebe za poticajima;

11.

s obzirom na raznolikost koja prevladava u Europi, predlaže da se u obzir uzmu i dodatni kriteriji za određivanje nacionalnih kvota za program opskrbe škola voćem i mlijekom. Takvi bi kriteriji mogli biti sljedeći: razina razvijenosti regije i prosječan nedostatak vitamina, koji se (pomoću metode Svjetske zdravstvene organizacije) izražava kao razlika između objektivne potrebe za voćem u prehrani djece (400 g voća dnevno) i stvarne prosječne konzumacije voća; zatim prehrambene navike (npr. u južnim državama članicama jede se tradicionalno više voća i povrća nego u sjevernim) itd.;

12.

izražava dvojbu u pogledu primjerenosti uvodne izjave 7. iz Prijedloga uredbe, prema kojoj se Komisiji delegiraju ovlasti donošenja određenih pravnih akata s dodatnim propisima u svrhu uspostavljanja ravnoteže između oba kriterija te smatra da to možda predstavlja pokušaj proširenja ovlasti Komisije nauštrb nadležnosti država članica;

13.

izražava zabrinutost glede obveze nadziranja programa koju Prijedlog nameće državama članicama (2), posebice imajući u vidu da ta obveza dovodi do administrativnog opterećenja nacionalnih te lokalnih i regionalnih tijela vlasti u državama članicama, zbog čega od Komisije i država članica traži da se pobrinu za to da administrativno opterećenje povezano s nadziranjem programa bude što manje;

14.

izražava dvojbu u pogledu načela iz Uredbe prema kojem se ne utvrđuje određeni postotak poticaja, već maksimalan iznos po porciji koji će platiti EU te upozorava na rizike do kojih dovodi takav način obračunavanja, odnosno na to da bi utvrđivanje konkretnog iznosa za poticaj u konačnici moglo dovesti do pokušaja primjene jeftinijih proizvoda slabije kvalitete; predlaže da se financijski poticaji EU-a predviđeni za program (gornja granica) i konkretan opseg poticaja i dalje određuju na temelju članka 43. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

15.

s obzirom na opasnost od slabljenja kvalitete dostavljenih proizvoda do kojeg bi moglo doći zbog utvrđivanja EU-ovih poticaja po porciji, poziva sve zainteresirane strane da poduzmu mjere kojima će se jamčiti i kontrolirati jesu li dostavljeni poljoprivredni proizvodi dovoljno kvalitetni;

16.

pozivajući se na zaključak izvješća Europskog revizorskog suda, prema kojem je nepostojanje instrumenta za usmjeravanje poticaja na pokrivanje prioritetnih potreba uvelike pridonijelo produbljivanju jaza između rezultata programa opskrbe škola mlijekom i zacrtanih ciljeva, iznosi zamjerku na formulaciju članka 23. Uredbe br. 1308/2013 (opskrba obrazovnih ustanova poljoprivrednim proizvodima), u kojem se ne navodi koliko je važno prilikom daljnjeg razvoja šestogodišnjih programa distribucije voća i povrća savjetovati se s lokalnim i regionalnim vlastima i uvažavati njihova iskustva;

17.

poziva Komisiju da – vodeći računa o tome da će se svaki pokušaj EU-a da državama članicama nametne propise o savjetovanju unutar pojedinih država neminovno smatrati kršenjem načela supsidijarnosti – u Prijedlogu preporuči državama članicama da više iskorištavaju mogućnosti povratnih informacija lokalnih i regionalnih vlasti jer su ta tijela najbliža krajnjim korisnicima i ciljnoj skupini; lokalne bi vlasti naročito trebale biti uključene u rasprave u okviru izrade nacionalnih šestogodišnjih programa distribucije voća i povrća;

18.

skreće pozornost na to da bi stvaranje navike konzumacije voća, povrća i mlijeka imalo dugoročne gospodarske učinke i da bi pridonijelo ostvarenju zajedničkih europskih ciljeva jačanja konkurentnosti i kohezije;

19.

ukazuje na to da su namirnice, osim malobrojnih iznimaka, lokalni proizvodi pa poticanje njihove konzumacije pridonosi povećanju sadašnje potražnje i – na makrorazini – ostvarenju ciljeva zajedničke poljoprivredne politike. Osim toga, za stjecanje zdravih prehrambenih navika i za održivu potrošnju u budućnosti korisno je da se djecu potiče da jedu zdravu hranu. Stoga se poticanje potrošnje voća, povrća i mlijeka treba smatrati sastavnim dijelom zajedničkih napora za jačanje konkurentnosti Europe;

20.

imajući u vidu aktualne rasprave o stupnju prerađenosti proizvoda obuhvaćenih ovim programom poticaja i s obzirom na važnost usvajanja zdravih prehrambenih navika već u ranoj dobi, predlaže da se financijski poticaji u okviru ovog programa ograniče na one proizvode koji nisu prerađeni ili su prerađeni samo u manjoj mjeri i koji ne sadrže štetne aditive, zaslađivače, pojačivače okusa i sol;

21.

s obzirom na raznolikosti u Europi smatra kako pokušaj da se na europskoj razini odluči kojim će se vrstama voća i povrća opskrbljivati škole u okviru ovog programa poticaja nije svrsishodan; umjesto toga, svaka bi država članica sama, na regionalnoj ili lokalnoj razini, trebala odlučiti koji su voćni, povrtni i mliječni proizvodi primjereni za distribuciju školama;

22.

kritizira prijedlog da se distribucija mlijeka u sklopu novog programa ograniči isključivo na mlijeko za piće te smatra da bi trebalo subvencionirati i mliječne proizvode koji su prerađeni u manjoj mjeri i ne sadrže štetne aditive: prirodne (nezaslađene) mliječne proizvode poput jogurta i svježeg sira;

23.

ukazuje na to da ograničavanje asortimana proizvoda ne bi samo smanjilo mogućnost izbora kod djece i učinilo program manje privlačnim, već bi i značilo da taj program ne bi koristio djeci koja su netolerantna na laktozu, ali dobro podnose fermentirane mliječne proizvode kao što je nezaslađeni jogurt;

24.

naglašava važnost kvalitete proizvoda distribuiranih u okviru programa, koja se u Uredbi ne razmatra; savjetovanja s korisnicima, školama i drugim društvenim i gospodarskim partnerima pokazala su da se pri pokušaju nabave većih količina po istoj cijeni često ide nauštrb kvalitete i da je postupak nabave čista formalnost, što dovodi do toga da djeca u nekim slučajevima dobivaju sve samo ne prvoklasne namirnice;

25.

stoga poziva Komisiju i države članice da poduzmu mjere za utvrđivanje minimalnih normi kvalitete namirnica koje se dostavljaju u okviru programa opskrbe te da se pobrinu za poštovanje tih normi;

26.

upućuje na zaključak izvješća Europskog revizorskog suda, prema kojemu program opskrbe škola mlijekom nije pretjerano učinkovit i nije postigao željeni učinak, budući da bi se subvencionirani proizvodi ionako našli na školskim jelovnicima ili bi ih korisnici kupovali i da nisu subvencionirani. Osim toga, pri osmišljavanju i provedbi programa ne vodi se dovoljno računa o zacrtanim odgojnim ciljevima; (3)

27.

iz tog razloga i s obzirom na važnost mlijeka za djecu poziva države članice da utvrde potrebnu količinu mliječnih proizvoda predviđenih za dostavu u okviru programa opskrbe škola mlijekom, kako bi se financijska potpora EU-a koristila isključivo za opskrbu školskih kantina mliječnim proizvodima koji ispunjavaju kriterije zdrave prehrane i imaju najvišu nutritivnu vrijednost;

28.

izražava zabrinutost zbog alarmantnih statističkih podataka prema kojima u EU-u ima 22 milijuna djece s prekomjernom tjelesnom težinom i 5 milijuna pretile djece (4) te da su 2011. godine odrasli građani 27 država EU-a prosječno konzumirali manje od polovice količine voća i povrća koju preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija (SZO); (5) s tim u vezi ističe da škola ima važnu ulogu u pripremanju mladih na život, prenošenjem znanja o zdravoj prehrani, te u njegovanju zdravih prehrambenih navika;

29.

u tom pogledu ukazuje na ulogu lokalnih i regionalnih vlasti, koje su nerijetko tijela odgovorna za obrazovne ustanove, u poticanju zdravog načina života te zahtijeva da se mjere i suradnja u tom području smatraju prioritetom;

30.

daje pozitivnu ocjenu kriterijima kvalitete (6) sadržanima u dosad važećim propisima i preporučuje da ih se zadrži, odnosno, s obzirom na preporuke nutricionistâ, po mogućnosti pooštri;

31.

napominje da unatoč mnoštvu regionalnih, nacionalnih i europskih zdravstvenih inicijativa (7) opći društveni uvjeti još uvijek ne pogoduju zdravom načinu života: godine 2011. građani 27 država EU-a u prosjeku su konzumirali manje od polovice količine voća i povrća koju preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija; (8) s tim u vezi izražava sumnju u pogledu dobnog ograničenja predviđenog programom, prema kojem su potpore ograničene isključivo na djecu od šest do deset godina i smatra da je to u sadašnjim okolnostima koje ne pogoduju zdravom načinu života nedovoljno za stjecanje dobrih prehrambenih navika te preporučuje da se razmotri mogućnost proširenja programa kako na mlađu djecu koja pohađaju jaslice, vrtić ili neku drugu predškolsku ustanovu, tako i na djecu stariju od deset godina;

32.

ukazuje na posljedice koje distribucija voća, povrća i mlijeka može imati na održivi razvoj, posebice na negativne posljedice prijevoza robe po okoliš i zdravlje građana, te se s tim u vezi zalaže da se u okviru ovog programa dostavlja više proizvoda proizvedenih ili uzgojenih lokalno ili u okolnim regijama;

33.

s obzirom na te aspekte održivog razvoja i nužnost da se građani EU-a već u ranoj dobi educiraju o održivoj kulturi potrošnje, poziva Komisiju i države članice da stručnjake i političare potaknu na sudjelovanje u sveobuhvatnoj raspravi o zakonskim mogućnostima za davanje prioriteta voću, povrću i mliječnim proizvodima regionalnog podrijetla, uključujući mogućnost izuzeća od primjene pravnih akata o javnoj nabavi, odnosno mogućnost njihove prilagodbe;

34.

traži da se u okviru ovih programa dopusti mogućnost povlaštenog promicanja lokalnih proizvoda i kratkih prodajnih lanaca te da se prednost daje proizvodima iz ekološke proizvodnje;

35.

izražava zabrinutost zbog alarmantnih statističkih podataka prema kojima u cijelom EU-u ima 22 milijuna djece s prekomjernom tjelesnom težinom i 5 milijuna pretile djece te da su 2011. godine odrasli građani 27 država EU-a prosječno konzumirali manje od polovice količine voća i povrća koju preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija (SZO); (9) s tim u vezi ističe da škola ima važnu ulogu u pripremanju mladih na život i njegovanju zdravih prehrambenih navika;

36.

u tom pogledu posebno ukazuje na ulogu lokalnih i regionalnih vlasti, koje su nerijetko odgovorne za obrazovne ustanove, u poticanju zdravog načina života te zahtijeva da se mjerama i suradnji u tom području prida veći značaj;

37.

ukazuje na moguće pedagoške učinke programa distribucije voća, povrća i mlijeka pomoću kojeg se mladi educiraju o EU-u, a istovremeno se produbljuju njihova znanja o poljoprivredi – kako bi se potrošače približilo lokalnim proizvođačima namirnica te prednost dala lokalnoj, ekološki prihvatljivoj poljoprivredi – o zdravim i nezdravim namirnicama, uravnoteženoj ishrani, vezi između konzumirane hrane i vlastitog zdravstvenog stanja i o smanjenju bacanja namirnica te pozdravlja predviđenu mogućnost da se sredstvima namijenjenim ovom programu mogu financirati i popratne mjere, npr. edukacija o koristi zdravih i osnovnih namirnica;

38.

skreće pozornost na rezultate znanstvenih istraživanja koji pokazuju da se protiv rasprostranjenosti nezdravih namirnica i pretilosti može uspješno boriti samo pomoću sveobuhvatnih mjera, pri čemu se i škole i roditelji i društvo uključuju u odgoj djece o prehrani; s tim u vezi kampanju edukacije i osvješćivanja usmjerenu na tu ciljnu skupinu smatra sastavnim dijelom programa opskrbe škola voćem i povrćem te mlijekom; (10)

39.

imajući u vidu aktualne tendencije konzumiranja proizvoda s privlačnom prezentacijom i ambalažom, nastale u okrilju potrošačkog društva, te činjenicu da je dopadljivo pakiranje nerijetko povezano s konzumacijom sastojaka čiji utjecaj na zdravlje nije razjašnjen, zalaže se da se u kontekstu programa koji se preispituje posveti više pažnje edukaciji o neprerađenim namirnicama i o korisnosti u njima sadržanih hranjivih tvari;

40.

dijeli zabrinutost Europske komisije što je u okviru programa opskrbe škola mlijekom, za razliku od programa opskrbe škola voćem, dosad proveden samo malen broj pedagoških mjera (11) te ukazuje na to da su lokalne i regionalne vlasti u stanju učinkovito provoditi takve mjere time što će ih prilagoditi potrebama za informiranjem djece u određenom mjestu ili regiji;

41.

s obzirom na načelo supsidijarnosti i činjenicu da obrazovni programi spadaju u nadležnost država članica pa bi miješanje EU-a u nacionalne obrazovne programe stoga moglo biti neprimjereno, predlaže da se sve mjere povezane s programom opskrbe škola voćem i povrćem te mlijekom osmišljavaju isključivo na razini pojedinih država članica i da se državama ne nameće nikakav minimalni prag financiranja.

20.11.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 415/37

Izvjestitelj

Dainis Turlais (LV/ALDE), predsjednik Povjerenstva za sigurnost, suzbijanje korupcije i pitanja javnog reda Gradskog vijeća Rige

Referentni dokument

Prijedlog odluke o uspostavi Europske platforme za poboljšanje suradnje na području sprečavanja i odvraćanja od neprijavljenog rada

COM(2014) 221 final

1.

pozdravlja prijedlog Komisije o stvaranju europske platforme za borbu protiv neprijavljenog rada te uviđa da se protiv ovog problema treba boriti zajedničkim snagama i na usklađen način kako bi se u Europskoj uniji očuvali visoki standardi rada, izbjegle teške socijalne i gospodarske posljedice i riješili problemi povezani s mobilnošću radnika te kako bi se na učinkovitiji način i u većoj mjeri iskoristio ljudski kapital;

2.

podržava prijedlog da se u polje primjene platforme uključi lažno samozapošljavanje. To je ključno, jer lažno samozapošljavanje, čiji je cilj izbjegavanje pravnih ili fiskalnih obaveza, proizvodi štetne učinke slične učincima neprijavljenog rada, posebice u vezi s uvjetima rada, sustavima socijalne sigurnosti i njihovim dugoročnim financiranjem;

3.

uviđa da predložena europska platforma, kojoj je cilj poboljšanje suradnje na području sprečavanja neprijavljenog rada i odvraćanja od istog, predstavlja konkretan doprinos naporima koji se trenutno poduzimaju u cilju pronalaska inovativnih rješenja, i to ne samo kako bi se povećala stopa zaposlenosti i ostvarili ciljevi strategije Europa 2020. već i kako bi se poboljšala kvaliteta zapošljavanja i sigurnost zaposlenja u Europskoj uniji;

4.

napominje da je u nedavnom izvješću Eurofounda (1) istaknuto da „postoji snažna korelacija između sveobuhvatnijeg programa štednje te opsega i razvoja neprijavljene ekonomije”; stoga izražava žaljenje zbog nerazmjera između slabih gospodarskih rezultata ostvarenih mjerama štednje i potencijalnih gospodarskih rezultata koji bi bili omogućeni borbom protiv neprijavljenog rada;

5.

slaže se s Komisijom koja smatra da neprijavljeni rad ima ozbiljne posljedice na proračun zbog smanjenih prihoda od poreza i doprinosa za socijalno osiguranje te time negativno utječe na zapošljavanje, produktivnost i radne uvjete, razvoj vještina te cjeloživotno učenje, a dovodi i do smanjenja mirovinskih prava i ograničenog pristupa zdravstvenoj skrbi; ističe da neprijavljeni rad predstavlja ozbiljnu prijetnju za socioekonomsku koheziju;

6.

ističe da su ovi elementi od posebne važnosti za lokalne i regionalne vlasti jer smanjeni prihodi od poreza negativno utječu na prihodovnu stranu proračuna teritorijalnih zajednica te povećavaju njihove troškove kako bi osigurale ispunjavanje osnovnih potreba građana. U kratkotrajne i dugotrajne posljedice neprijavljenog rada ubrajaju se smanjenje plaća na dotičnom tržištu rada te izravne posljedice za radnike koji obavljaju takve poslove, koje uključuju nepostojeće zdravstveno i socijalno osiguranje te znatno niže mirovine u odnosu na legalno zaposlene radnike. Lokalne i regionalne vlasti pogođene problemom neprijavljenog rada stoga imaju manje mogućnosti da prošire spektar usluga koje nude građanima te da dugotrajno poboljšaju njihovu kvalitetu;

7.

izražava žaljenje zbog toga što se u prijedlogu Komisije ne spominje važnost koju imaju lokalne i regionalne vlasti kao i sam Odbor regija te ponavlja da su lokalna i regionalna razina često najbliže osobama koje traže posao i poslodavcima te da je tržište rada u načelu lokalne prirode (2);

8.

u tom kontekstu poziva Komisiju da prizna da lokalne i regionalne vlasti igraju važnu ulogu u borbi protiv neprijavljenog rada, uzimajući u obzir suradnju koja se već provodi između teritorijalnih tijela i organizacija poslodavaca, organizacija radnika te tijela za zapošljavanje, kao i dobre prakse na tom području koje su se razvile na lokalnoj i regionalnoj razini. Zapravo, djelovanje lokalnih aktera ključno je za uspjeh platforme budući da ta tijela najbolje prate lokalni razvoj i poznaju životne priče građana. Mogli bismo još, po uzoru na planove za mrežu EURES, uključiti partnere iz civilnoga društva u cilju proširenja djelokruga platforme;

9.

smatra da bi platforma, čiji je cilj razmjena informacija i dobrih praksi te definicija zajedničkih načela, mogla donijeti znatnu dodanu vrijednost, s obzirom na aktualnu gospodarsku i financijsku krizu te potrebu za što učinkovitijom upotrebom raspoloživih ljudskih i gospodarskih resursa. Platforma bi mogla pospješiti dosljedno planiranje mjera koje treba usvojiti u cilju borbe protiv neprijavljenog rada, uzimajući, međutim, u obzir široku rasprostranjenost te pojave i imajući istovremeno na umu to da je za njezino iskorjenjivanje potrebno primijeniti specifične ciljane mjere.

10.

izražava oprez zbog toga što Komisija u većoj mjeri ne daje objašnjenja što se tiče kompatibilnosti između činjenice da predlaže obavezno sudjelovanje država članica u platformi i činjenice da pravni temelj prijedloga, tj. članak 153. Ugovora o funkcioniranju Europske unije samo dopušta mjere namijenjene poticanju suradnje između država članica; ukazuje također na činjenicu da se Komisijina analiza kompatibilnosti prijedloga s načelom supsidijarnosti i proporcionalnosti ograničava na opravdavanje izbora pravnog instrumenta (odluka Europskog parlamenta i Vijeća) i navođenje dodane vrijednosti cjelokupnog prijedloga, a ne opravdava obavezu sudjelovanja u platformi. OR stoga izražava rezerve u vezi s usklađenosti obaveznog karaktera prijedloga s načelom supsidijarnosti;

11.

inzistira na potrebi da se što prije provedu dostupne i učinkovite mjere. Trebale bi ih provesti sve države članice kako bi se spriječili neprijavljeni rad i lažno samozapošljavanje;

12.

smatra da bi za uspješno ostvarivanje ciljeva platforme trebalo iskoristiti znanja i iskustva lokalnih i regionalnih vlasti, s obzirom na to da one surađuju sa službama za zapošljavanje, tijelima zaduženima za socijalnu sigurnost, zainteresiranim stranama te formalnim i neformalnim mrežama građana, kao i da posjeduju izravno iskustvo i znanje u vezi s uzrocima postojanja sive ekonomije na lokalnoj i regionalnoj razini;

13.

ističe da se, pri usvajanju strategija na regionalnoj ili europskoj razini u cilju podizanja svijesti o problemu neprijavljenog rada, platforma treba savjetovati s predstavnicima lokalnih i regionalnih vlasti kako navedene strategije ne bi bile u suprotnosti sa strategijama koje su izradile teritorijalne zajednice te kako ne bi predstavljale dodatne financijske i administrativne troškove. Iz tog bi razloga lokalnim i regionalnim vlastima trebalo zajamčiti više slobode u pogledu prirode njihova sudjelovanja u radu platforme;

14.

napominje da je neprijavljeni rad izričito negativna pojava: takav rad sprečava pristup radnika odgovarajućoj zdravstvenoj skrbi u slučaju nezgode na radu, ako se razboli ili oboli od profesionalne bolesti te ga također lišava socijalne pomoći na koju imaju pravo osobe sa socijalnim osiguranjem, a izlaže ga i opasnosti od siromaštva u kasnijoj životnoj dobi, istovremeno smanjujući dostupno financiranje za proširenje opsega javnih usluga i poboljšanje njihove kvalitete. Nadalje, žene i adolescenti su često ti koji vrše poslove u okviru neprijavljenog rada, što je u potpunosti neprihvatljivo za države članice Europske unije;

15.

posebice skreće pozornost na potrebu promicanja informativnih i obrazovnih kampanja kako bi se podigla svijest o negativnim aspektima neprijavljenog rada te različite skupine građana, osobito mlade, učinkovito informiralo o opsegu ove pojave i njezinu negativnom utjecaju na nacionalna gospodarstva i životni standard građana, uvjete rada, socijalno osiguranje tijekom cijelog života, kao i na mogućnosti kojima raspolažu lokalne i regionalne vlasti da prošire spektar usluga koje nude i poboljšaju njihovu kvalitetu; naglašava da odgovornost leži na pojedincu, kao i na potencijalnom poslodavcu;

16.

naglašava da, ako se uzmu u obzir direktna poveznica koju lokalne i regionalne vlasti imaju sa stanovništvom te suradnja sa poslodavcima koji djeluju na njihovu teritoriju, lokalne i regionalne bi vlasti, uz potporu na nacionalnoj razini, mogle dati značajan doprinos na području otkrivanja neprijavljenog rada i pomoći radnicima, posebice najugroženijim skupinama, da se integriraju na tržište prijavljenog rada;

17.

napominje da se nije dovoljno samo boriti protiv neprijavljenog rada, već da je također potrebno smanjiti privlačnost ovakve vrste aktivnosti te promicati zakonito zapošljavanje pomoću smanjenja fiskalnih i administrativnih opterećenja tamo gdje je to primjereno;

18.

ponovno naglašava da se protiv neprijavljenog rada potrebno boriti u širem kontekstu migracije jer je postojanje mogućnosti takvog načina rada jedan od faktora koji pospješuje nezakonite migracijske tokove i eksploataciju nezakonitih migranata na tržištu rada (3);

19.

izražava zadovoljstvo zbog toga što će socijalni partneri, Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound), Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu (EU-OSHA), Međunarodna organizacija rada (ILO) i države EGP-a imati status promatrača u okviru platforme te poziva da se isti status promatrača, u skladu s člankom 1. stavkom 3. Prijedloga, dodijeli Odboru regija, kao predstavniku lokalnih i regionalnih vlasti Europe;

20.

smatra da je potrebno izbjeći upotrebu pristupa „odozgo prema dolje” te rješavati socijalne uzroke neprijavljenog rada na lokalnoj razini i prilagoditi djelovanje različitim socijalnim, gospodarskim i geografskim situacijama;

21.

pozdravlja prijedlog da se za rad platforme koriste učinkoviti instrumenti: baza znanja, uzajamno povjerenje i prikupljanje iskustava, zajednička obuka i razmjena osoblja, ili, također, zajedničke smjernice i načela funkcioniranja. U sadašnjem gospodarskom kontekstu, ovi oblici suradnje od posebne su važnosti te nude mogućnost da se na učinkovitiji način koriste ljudski i financijski resursi;

22.

ističe važnost promicanja projekata, između država članica i unutar njih, za razmjenu podataka između javnih ustanova koje djeluju na područjima zapošljavanja i socijalne pomoći kako bi se omogućilo bolje upoznavanje problema te lakše uočavanje prijevara;

23.

podržava namjeru da se na europskoj razini organiziraju kampanje o neprijavljenom radu. Treba pojačati napore na području informiranja građana o šteti koju neprijavljeni rad i lažno samozapošljavanje uzrokuju na području sigurnosti i zdravlja radnika, sustava socijalnog osiguranja, nacionalnih, regionalnih i lokalnih proračuna te samim time u cijelom društvu. S obzirom na trenutnu razinu euroskepticizma u Europi, bilo bi od iznimne važnosti poboljšati znanja civilnog društva u najširem smislu o prednostima koje nastaju ako se politikama zapošljavanja država članica upravlja na europskoj razini;

24.

poziva države članice da se s lokalnim i regionalnim vlastima ili njihovim predstavničkim tijelima savjetuju tijekom postupka uspostavljanja u svakoj državi članici jedinstvene kontaktne točke i mogućeg zamjenika u svojstvu člana platforme;

25.

potiče države članice i njihove kontaktne točke da jasno odrede odgovarajuće predstavnike lokalnih i regionalnih vlasti ili njihovih predstavničkih tijela s kojima će započeti strukturirani dijalog i redovno izmjenjivati informacije o neprijavljenom radu kako bi zajamčili da predstavnici nacionalne razine imaju pristup znanjima i iskustvima stečenima na lokalnoj i regionalnoj razini. Ovaj bi način rada također osigurao da informacije o ostvarenom napretku na razini država članica i Europske unije budu dostupne i na lokalnoj i regionalnoj razini;

26.

smatra da instrumenti koje koristi platforma također trebaju biti dostupni lokalnim i regionalnim vlastima kako bi te vlasti pri sprečavanju neprijavljenog rada i odvraćanju od takvog rada mogle biti učinkoviti partneri nacionalnim tijelima;

27.

potiče države članice, Europsku komisiju i Eurostat da prikupe i obrade brojnije i kvalitetnije podatke o neprijavljenom radu, što podrazumijeva i lokalnu i regionalnu razinu, kako bi se poboljšalo shvaćanje ovog problema i pridonijelo njegovu rješavanju;

28.

ističe da je potrebno jamčiti da cilj razvoja alata za ocjenjivanje, indikatora i zajedničkih usporednih analiza nije ocjenjivanje situacije u različitim državama članicama na način da se potiče natjecanje i uspostavljanje ljestvice uspješnosti, nego da, baš naprotiv, ove inicijative predstavljaju sredstva koja omogućavaju otkrivanje neprijavljenog rada, oblikuju preporuke i poboljšavaju znanje o pojavi ovakvog oblika rada u EU-u;

29.

podržava zahtjev koji je Europski parlament uputio Komisiji u svojoj Rezoluciji od 14. siječnja 2014. da istraži mogućnost pokretanja i, po mogućnosti, stavljanja na raspolaganje europske kartice socijalnog osiguranja na kojoj bi bili pohranjeni svi podaci potrebni za kontrolu radnog odnosa nosioca kartice, primjerice u pogledu socijalnog osiguranja i radnog vremena;

30.

ističe koliko je važno da države članice osnaže svoje resurse u sklopu inspekcije rada kako bi postigle cilj da na svakih 10  000 radnika bude jedan inspektor, što je u skladu s preporukama ILO-a, i to posebice putem nacionalnih akcijskih planova za jačanje mehanizama inspekcije rada, koji bi se po potrebi mogli sufinancirati iz europskih strukturnih fondova;

31.

traži od Komisije da predloži direktivu kojom bi se utvrdile minimalne norme inspekcije rada u državama članicama, na temelju konvencije br. 81 ILO-a. Ovom bi se direktivom trebao utvrditi način rada sustava inspekcije rada i prekograničnog osposobljavanja inspektora rada te njihove ovlasti i obaveze.