I.

U skladu s odredbama članka 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), Sud je proveo reviziju:

II.

U skladu s dijelom Ugovora o funkcioniranju Europske unije od 310. do 325. članka i Financijskom uredbom, uprava je odgovorna za pripremu i prikaz konsolidirane računovodstvene dokumentacije Europske unije na temelju međunarodno prihvaćenih računovodstvenih standarda za javni sektor, kao i za zakonitost i pravilnost povezanih transakcija. Ta odgovornost uključuje izradu, provedbu i održavanje unutarnjih kontrola vezanih uz pripremu i prikaz financijskih izvještaja u kojima nema značajnog pogrešnog prikazivanja zbog prijevare ili pogreške. Uprava je odgovorna i za osiguravanje da su sve aktivnosti, financijske transakcije i informacije prikazane u financijskim izvještajima u skladu s propisima tijela koja njima upravljaju. Komisija snosi krajnju odgovornost za zakonitost i pravilnost transakcija vezanih za računovodstvenu dokumentaciju Europske unije (članak 317. UEFU-a).

III.

Sud je odgovoran da na temelju svojih revizija Europskom parlamentu i Vijeću osigura jamstvenu izjavu o pouzdanosti godišnje računovodstvene dokumentacije te o zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija. Sud je proveo reviziju u skladu s međunarodnim revizijskim standardima i etičkim kodeksom Međunarodne federacije računovođa (IFAC) te međunarodnim standardima vrhovnih revizijskih institucija INTOSAI-ja. Ovi standardi nalažu da Sud planira i provodi reviziju s ciljem dobivanja razumnog jamstva da konsolidirana računovodstvena dokumentacija Europske unije ne sadrži značajna pogrešna prikazivanja te da su s njima povezane transakcije zakonite i pravilne.

IV.

Revizija se sastoji od postupaka kojima se nastoje prikupiti revizijski dokazi o iznosima i prikazima u konsolidiranoj računovodstvenoj dokumentaciji, kao i o zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija. Odabrani postupci ovise o prosudbi revizora, uključujući i procjenu rizika značajnog pogrešnog prikazivanja u konsolidiranoj računovodstvenoj dokumentaciji i značajne neusklađenosti povezanih transakcija s uvjetima koji proizlaze iz pravnog okvira Europske unije do koje je došlo zbog prijevare ili pogreške. Prilikom procjene tih rizika, uzima se u obzir unutarnja kontrola koja je važna za pripremu i pošteno prikazivanje konsolidirane računovodstvene dokumentacije i za zakonitost i pravilnost glavnih transakcija, radi izrade revizijskih postupaka koji su prikladni u danim okolnostima, ali ne u svrhu izražavanja mišljenja o djelotvornosti unutarnje kontrole. Revizija uključuje i vrednovanje primjerenosti korištenih računovodstvenih politika i opravdanosti obavljenih računovodstvenih procjena, kao i vrednovanje ukupnog prikaza konsolidirane računovodstvene dokumentacije.

V.

U pogledu prihoda, ispitivanje koje je Sud proveo nad vlastitim sredstvima temeljenima na porezu na dodanu vrijednosti i bruto nacionalnom dohotku polazi od relevantnih makroekonomskih agregata na temelju kojih se ta sredstva izračunavaju te Sud ujedno procjenjuje i Komisijine sustave za obradu takvih sredstava do primitka doprinosa država članica i njihova knjiženja u konsolidiranoj računovodstvenoj dokumentaciji. U pogledu tradicionalnih vlastitih sredstava, Sud ispituje računovodstvenu dokumentaciju carinskih službi i analizira tok dužnosti do Komisijinog primitka predmetnih iznosa i knjiženja u računovodstvenoj dokumentaciji.

VI.

U pogledu rashoda, Sud ispituje platne transakcije u trenutku nastanka, knjiženja ili prihvaćanja rashoda. Tim su ispitivanjem obuhvaćene sve kategorije plaćanja (uključujući i plaćanja za kupnju imovine) osim predujmova u trenutku njihova izvršenja. Plaćanja predujmova ispituju se kada primatelj sredstava dostavi opravdanje za njihovo pravilno korištenje te kad institucija ili tijelo prihvati to opravdanje i obračuna isplatu predujma, bilo iste godine ili kasnije.

VII.

Sud prikupljene revizijske dokaze smatra dostatnima i prikladnima da budu temelj njegovih mišljenja.

VIII.

Prema mišljenju Suda, konsolidirana računovodstvena dokumentacija Europske unije za godinu koja je završila na dan 31. prosinca 2013. godine u svim značajnim aspektima pošteno prikazuje financijsko stanje Unije na dan 31. prosinca 2013. godine, kao i rezultate poslovanja, novčane tokove i promjene u neto imovini za tu dovršenu godinu, u skladu s Financijskom uredbom i računovodstvenim pravilima koja se temelje na međunarodno prihvaćenim računovodstvenim standardima za javni sektor.

IX.

Prema mišljenju Suda, prihodi vezani za računovodstvenu dokumentaciju za godinu koja je završila 31. prosinca 2013. godine zakonite su i pravilne u svim značajnim aspektima.

X.

Prema mišljenju Suda, obveze u vezi s računovodstvenom dokumentacijom za godinu koja je završila 31. prosinca 2013. godine zakonite su i pravilne u svim značajnim aspektima.

XI.

U svim skupinama politika koje obuhvaćaju operativne rashode postoje značajne pogreške. Sud je procijenio da je najizglednija stopa pogreške za rashodovna plaćanja povezana s računovodstvenom dokumentacijom iznosila 4,7 %. Ispitani nadzorni i kontrolni sustavi bili su djelomično djelotvorni u osiguravanju zakonitosti i pravilnosti plaćanja povezana s računovodstvenom dokumentacijom.

XII.

Prema mišljenju Suda, zbog važnosti činjenica pojašnjenih u osnovi za nepovoljno mišljenje o zakonitosti i pravilnosti plaćanja povezanih s računovodstvenom dokumentacijom, u plaćanjima povezanim s računovodstvenom dokumentacijom za godinu koja je završila dana 31. prosinca 2013. godine postoje značajne pogreške.

1.1.

Proračun Europske unije (EU-a) instrument je za financiranje ciljeva politika EU-a. Potrošnja EU-a iznosi približno jedan posto bruto nacionalnog dohotka (otprilike 290 eura za svakog građanina EU-a u 2013. godini). To predstavlja otprilike dva posto ukupne javne potrošnje država članica EU-a. U grafikonu 1.1. uspoređuje se ukupni izvršeni proračun EU-a za 2013. godinu s javnom potrošnjom (3) država članica EU-a u 2013. godini.

1.2.

Pri potrošnji sredstava EU-a javljaju se dvije glavne vrste rashoda:

1.3.

Uloga je Europskog revizorskog suda:

Prve dvije navedene zadaće ispunjavaju se objavljivanjem jamstvene izjave (4) (vidjeti odlomak 1.5.).

1.4.

U ovom se poglavlju godišnjeg izvješća:

1.5.

Revizorski sud dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću jamstvenu izjavu o pouzdanosti računovodstvene dokumentacije i pravilnosti povezanih transakcija. Sud nadopunjava jamstvenu izjavu posebnim procjenama svakog većeg područja aktivnosti EU-a. Te posebne procjene nisu revizijska mišljenja, već predstavljaju značajna pitanja karakteristična za svaku skupinu politika. Zaključak svake posebne procjene temelji se na ukupnim revizijskim dokazima prikupljenima na razini skupine politika.

1.6.

Cilj je rada u vezi s pouzdanošću računovodstvene dokumentacije Europske unije prikupiti dovoljno odgovarajućih dokaza radi donošenja zaključka o tome u kojoj su mjeri prihodi, rashodi, aktiva i pasiva pravilno uknjiženi, je li se konsolidiranom računovodstvenom dokumentacijom (vidjeti izvadak u prilogu 1.3. ) ispravno prikazuje financijsko stanje na dan 31. prosinca 2013., kao i prihodi, rashodi, novčani tokovi i promjene u neto imovini za tu dovršenu godinu (vidjeti odlomke 1.9. do 1.11.).

1.7.

Cilj rada u pogledu pravilnosti transakcija povezanih s konsolidiranom računovodstvenom dokumentacijom za 2013. godinu jest prikupiti dostatne i prikladne dokaze kako bi se došlo do zaključka jesu li te transakcije u skladu s važećim propisima ili ugovornim odredbama te jesu li ispravno izračunane (vidjeti odlomke 1.16. do 1.24. za pregled rezultata i poglavlja 2. do 9. za dodatne pojedinosti).

1.8.

Cilj je pregleda godišnjih izvješća o radu Komisijinih službi i povezanih objedinjenih izvješća procijeniti u kolikoj mjeri ona pružaju objektivnu procjenu kvalitete financijskog upravljanja te tako pomoći da se stekne mišljenje o pouzdanosti računovodstvene dokumentacije i pravilnosti prihoda i rashoda (vidjeti odlomke 1.25. do 1.40., kao i povezana opažanja u odjeljcima „Ispitivanje odabranih kontrolnih sustava” u poglavljima 2. do 9. (5)).

1.9.

Opažanja Suda odnose se na konsolidiranu računovodstvenu dokumentaciju Europske unije za financijsku godinu 2013. koju je pripremio računovodstveni službenik Komisije, koju je Komisija odobrila u skladu s Financijskom uredbom (6) i koju je Sud zaprimio zajedno s izjavom računovodstvenog službenika odgovornog za sastavljanje računovodstvene dokumentacije na dan 31. srpnja 2014. godine. Konsolidirana računovodstvena dokumentacija sastoji se od:

1.10.

U okviru revizije financijskih izvještaja za 2013. godinu, Sud je koristio usluge neovisnog aktuara kako bi ispitao izračun i prikazivanje primanja zaposlenika koja su obuhvaćena mirovinskim sustavom dužnosnika Europske unije. To ide u prilog ukupnom zaključku Suda o konsolidiranoj računovodstvenoj dokumentaciji za 2013. godinu. No obavljeni rad ukazuje na to da Komisija treba poboljšati pouzdanost podataka o izvorima i osigurati da raspolaže prikladnim tehničkim resursima potrebnima za procjenu ovog rizika.

1.10.

1.11.

Sud je obavio reviziju konsolidirane računovodstvene dokumentacije za 2013. godinu i utvrdio da ona ne sadrži značajno pogrešno prikazivanje (vidjeti prilog 1.2. ).

1.12.

U financijskom upravljanju EU-om u tijeku su promjene koje uključuju sve veću uporabu neto ispravaka i financijskih instrumenata. To znači da će se Komisija u prikazivanju pouzdanih financijskih informacija susretati sa sve više izazova. Ti će izazovi uključivati:

1.12.

(a)

odražavanje povećane uporabe financijskih ispravaka u području kohezije u računovodstvenoj dokumentaciji, razlikujući te ispravke pritom od drugih korektivnih mehanizama, te pružanje informacija o različitim učincima različitih korektivnih mehanizama u svojoj godišnjoj komunikaciji o zaštiti proračuna EU-a (7) (vidjeti odlomak 1.13.)

(a)

Iznosi koji proizlaze iz proširene primjene neto financijskih ispravaka u području kohezije odrazit će se u računovodstvenoj evidenciji u kojoj se primjenjuju zajednički računovodstveni postupci.

(b)

uvođenje novih postupaka za evidentiranje upravljanja korektivnim mehanizmima prikazanima u bilješci 6. u okviru konvencionalnih računovodstvenih sustava te provjeru vremena izvršenja, podrijetla i prirode ovih mehanizama s nadležnim tijelima (vidjeti odlomak 1.14.)

(b)

Komisija će preispitati postojeće postupke vodeći računa o novim zahtjevima za izvješćivanje, ali uzimajući u obzir da je transakcije zamjene neprihvatljivih projekata/rashoda država članica za prihvatljive najprije potrebno uknjižiti u nacionalne računovodstvene sustave. Što se tiče novog regulatornog okvira o neto financijskim ispravcima, vidjeti odlomak 1.12. točku (a).

(c)

dovršenje postupka evidentiranja i mjerenja financijskih instrumenata i instrumenata financijskog inženjeringa u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima u javnom sektoru (kako je propisano člankom 140., stavkom 11. Financijske uredbe), posebice putem pouzdanih postupaka za otkrivanje i knjiženje umanjenja

(c)

Komisija ima izvještajni postupak za financijske instrumente koji se temelji na računovodstvenom pravilu 11. EU-a, a koji je u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardima za javni sektor (IPSAS). Ona je izdala smjernice za fiducijarne račune te detaljne zahtjeve za izvješćivanje za kraj godine u sporazumima o financijskom i administrativnom okviru (FAFA) s EIB-om i EIF-om.

(d)

dobivanje informacija o gotovini na računu prije početnog korištenja (vidjeti odlomak 1.48.) te

(d)

Komisija će ispitati zajedno s državama članicama način daljnjeg unaprjeđenja informacija u skladu s prijedlozima Suda, vodeći računa o troškovima i koristima.

(e)

osiguravanje da sve službe Komisije predujmove odobravaju isključivo na temelju nastalih rashoda potkrijepljenih pouzdanim informacijama zaprimljenima od korisnika (vidjeti odlomak 7., odlomak 7.25., 1. preporuku).

(e)

Postojeća računovodstvena pravila i smjernice koji su već dostavljeni glavnim upravama objašnjavaju pravilan tretman koji je potrebno primjenjivati pri obračunu.

1.13.

Sažeti prikaz brojčanih vrijednosti financijskih ispravaka nalazi se u Bilješci 6. konsolidirane računovodstvene dokumentacije EU-a. One su detaljnije razrađene u godišnjoj komunikaciji Komisije o zaštiti proračuna EU-a. Trenutačno se ni u bilješci 6. ni u godišnjoj komunikaciji Komisije ne daje sažeti prikaz različitih učinaka određenog broja različitih korektivnih usklađenja:

1.13.

(a)

(b)

(c)

(c)

Vidjeti odgovor na odlomak 1.12. točku (a).

1.14.

Informacije prikazane u bilješci 6. usmjerene su na nadzornu ulogu Komisije i uključuju brojčane vrijednosti na godišnjoj i kumulativnoj (8) razini. No, mehanizmi sažeto prikazani u bilješci:

(a)

uključuju mnoge dionike iz nacionalnih nadležnih tijela i službi Komisije

(a)

To je narav/organizacija podijeljenog sustava upravljanja.

(b)

za njih je potrebno nekoliko godina da se dovrše (posebice za potrošnju u području kohezije u kojem se tijekom godina od 2007. do 2013. otprilike petina ispravaka odnosila na operativne programe iz prijašnjih razdoblja, vidjeti grafikon 1.2. ) i

(b)

Vidjeti odgovor na odlomak 1.18.

(c)

za područje kohezije uglavnom se knjiže izvan računovodstvenog sustava Komisije.

(c)

Komisija bi htjela naglasiti da se informacije djelomično knjiže izvan računovodstvenog sustava Komisije u skladu s temeljnom pravnom osnovom i činjenicom da su te transakcije transakcije države članice, a ne Komisije.

1.15.

Stoga je važno da Komisija uspostavi dobre postupke za provjeru vremena izvršenja, podrijetla i iznosa korektivnih mjera s državama članicama koji daju veća jamstva o točnosti brojčanih vrijednosti prikazanih u računovodstvenoj dokumentaciji i godišnjoj komunikaciji o zaštiti proračuna EU-a.

1.15.

1.16.

Sud predstavlja revizijske rezultate u vezi s prihodima u poglavlju 2., a u vezi s rashodima u poglavljima 3. do 9.(vidjeti tablicu 1.1. ).

1.17.

Rezultati revizije za 2013. godinu ukazuju na to da prihodi (1 49  504 milijuna eura) i transakcije za skupinu politika administrativnih i drugih rashoda (10  600 milijuna eura) ne sadržavaju značajne pogreške kao i da su ispitani nadzorni i kontrolni sustavi bili djelotvorni (vidjeti tablicu 1.2. i odlomke 2.27. i 9.18.). U svim skupinama politika koje obuhvaćaju operativne rashode postojala je značajna pogreška (vidjeti odlomke 3.44., 4.35., 5.61. i 5.62., 6.39. i 6.40., 7.22. i 7.23. te 8.33. i 8.34.). U obvezama nema značajnih pogreški.

1.17.

1.18.

Sud je zaključio da je, cjelokupno gledajući, u plaćanjima (9) postojala značajna razina pogreške te da su ispitani nadzorni i kontrolni sustavi općenito bili djelomično djelotvorni (vidjeti tablicu 1.2. ).

1.18.

—

Poglavlje 3. – Poljoprivreda – Tržišne i izravne potpore: 637 milijuna EUR financijskih ispravaka i povrata (1,4 % izvršenih plaćanja),

—

Poglavlje 4. – Ruralni razvoj, okoliš, ribarstvo i zdravstvo: 476 milijuna EUR financijskih ispravaka i povrata (3,2 % izvršenih plaćanja),

—

Poglavlje 5. – Regionalna politika, energetika i promet: 1029 milijuna EUR financijskih ispravaka i povrata (2,3 % izvršenih plaćanja),

—

Poglavlje 6. – Zapošljavanje i socijalna pitanja: 898 milijuna EUR (6,4 % ukupnih izvršenih plaćanja),

—

Poglavlje 7. – Vanjski odnosi, pomoć i proširenje: 93 milijuna EUR (1,5 % ukupnih izvršenih plaćanja),

—

Poglavlje 8. – Istraživanje i druge unutarnje politike: 197 milijuna EUR (1,5 % ukupnih izvršenih plaćanja) i

—

Poglavlje 9. – Administrativni rashodi: 3 milijuna EUR (0 % izvršenih plaćanja).

1.19.

Ovogodišnji rezultati ukazuju na značajnu razinu pogreške u većini dijelova proračuna koja je slična onoj iz 2012. godine. Ukupno gledajući, procijenjena stopa pogreške za 2013. godinu iznosi 4,7 %, što predstavlja smanjenje od 0,1-postotnog boda. Znatan čimbenik u 2013. godini bilo je povećanje učinka korektivnih mjera koje su primijenile države članice i Komisija. Da ove korektivne mjere nisu bile primijenjene za transakcije koje je Sud uzorkovao, najizglednija procijenjena razina pogreške bila bi veća za 1,6-postotnih bodova.

1.19.

1.20.

Relativno stabilni rezultati postignuti su tijekom godine u kojoj se potrošnja u području s rashodima najsklonijima pogrešci (kohezija) osjetno povećala.

1.21.

Ostali čimbenici s učinkom na procijenjenu razinu pogreške za 2013. godinu uključuju:

—

manju pojavu pogrešaka u području javne nabave (iako one i dalje predstavljaju jednu petinu procijenjene razine pogreške, vidjeti odlomak 1.22. i grafikon 1.4 .)

—

za višestruku sukladnost velik broj pogrešaka (više od jedne četvrtine posjećenih poljoprivrednika koji su morali udovoljiti uvjetima višestruke sukladnosti nije poštovalo jedan ili više uvjeta) i veća pokrivenost višestrukom sukladnošću doveli su do toga da takve pogreške doprinose ukupnoj stopi pogreške s 0,2-postotna boda (2012. godine: 0,1-postotni bod)

1.22.

Među pogreškama koje je Sud otkrio 2013. godine prevladavaju pogreške povezane s prihvatljivošću rashoda za nadoknade. Neprihvatljivi troškovi uključeni u zahtjeve za povrat troškova doprinijeli su ukupnoj razini pogreške s 1,8-postotnih bodova (2012. g.: 1,0), neprihvatljivi projekti, aktivnosti i korisnici u toj kategoriji doprinijeli su ukupnoj razini pogreške s još 1,1-postotnim bodom (2012. g.: 1,1), dok su ozbiljna kršenja pravila javne nabave (uglavnom u vezi s rashodima za nadoknade, ali i s učinkom na određene administrativne rashode) ukupnoj stopi pogreške doprinijeli s dodatnih 1,0-postotnih bodova (2012. g.: 1,4). Ključni izvor pogrešaka u rashodima za materijalna prava bile su netočne prijave poljoprivrednika koje su doprinijele ukupnoj razini pogreške s 0,6-postotnih bodova (2012. g.: 0,8). (vidjeti grafikon 1.4. )

1.22.

1.23.

Raščlamba ukupne procijenjene stope pogreške po vrsti pogreške ukazuje na to da na područje „Regionalna politika, promet i energija” (poglavlje 5.) otpadaju otprilike dvije petine ukupne procijenjene pogreške, da na područje „Poljoprivreda: tržišne i izravne potpore” (poglavlje 3.) otpada otprilike jedna četvrtina, a na područje „Ruralni razvoj, okoliš, ribarstvo i zdravstvo” (poglavlje 4.) otprilike jedna sedmina (vidjeti grafikon 1.5. ). Ovi se udjeli nisu znatno mijenjali u odnosu na 2012. godinu.

1.24.

Sud je izračunao da procijenjena stopa pogreške gledana u cijelosti za rashode pod podijeljenim upravljanjem iznosi 5,2 % (2012. g.: 5,3 %), dok za sve druge oblike operativnih rashoda (11) iznosi 3,7 % (2012. g.: 4,3 %). Procijenjena stopa pogreške za administrativne rashode u 2013. godini iznosi 1 % (2012. g.: 0 %).

1.25.

Komisija traži od glavnih ravnatelja (12) da u godišnjim izvješćima o radu koja sastavljaju daju jamstvene izjave o zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija (13) (o izvješćivanju o uspješnosti u okviru godišnjih izvješća o radu govori se u poglavlju 10.). Ako ne mogu pružiti jamstvo za neki važan dio rashoda, izražavaju zadršku. Glavni ravnatelji trebaju izraziti zadršku uz jamstvo u sljedećim slučajevima:

1.26.

Glavno tajništvo i GU za proračun su u 2013. godini ažurirali smjernice (14) za sastavljanje i prikazivanje informacija u godišnjim izvješćima o radu te osnovu za izražavanje zadrški. U godišnjem izvješću o radu sada se nastoji iznijeti dosljedna poruka u tri razine informacija: (1) sažetak, (2) opis postignuća, upravljanja i procjena i (3) detaljni prilozi. U smjernice je uvedena novost u skladu s kojom se očekuje da glavni ravnatelji prepoznaju područja u kojima je razina pogreške neprestano visoka. Ovim je smjernicama Komisija također odgovorila na obvezu iz Financijske uredbe da poduzme ili predloži odgovarajuće postupanje u područjima u kojima je razina pogreške neprestano visoka (15).

1.27.

Glavni ravnatelji su 2013. godine izrazili ukupno 17 mjerljivih zadrški u odnosu na 23 zadrške 2012. godine (vidjeti tablicu 1.3. ). Glavni čimbenik u smanjenju broja zadrški je pad razine plaćanja u sklopu šestog okvirnog programa (FP6) i operativnih programa u području kohezije u razdoblju od 2000. do 2006. godine (16) (za koje je 2012. godine izraženo pet mjerljivih zadrški (17), a 2013. godine nijedna). Nadležni GU-ovi svejedno moraju odobriti zahtjeve za povrat rashoda za te programe (18).

1.28.

Vodeći računa o opažanjima Suda (19) i Službe za unutarnju reviziju, glavni ravnatelj GU-a za poljoprivredu i ruralni razvoj izrazio je dvije nove zadrške. Te dodatne zadrške i prilagođeno mjerenje trajnijih zadrški u godišnjem izvješću o radu GU za poljoprivredu i ruralni razvoj pružaju stvarniji uvid u to područje politike od prošlogodišnjega. Međutim, Sud navodi da su postojala ograničenja u korištenom pristupu (odlomci 3.39. do 3.43.).

1.28.

1.29.

Promjene u vezi s prikazivanjem uvedene 2013. godine znače da godišnja izvješća o radu pružaju više od jedne procjene „rizičnih iznosa” (koji su i sami po sebi složen pojam, vidjeti odlomke 1.31. i 1.32.). Stopa pogreške na kojoj se temelji ovaj izračun nalazi se u donjem dijelu raspona koji je Sud procijenio. Dok se o stopama rizika u ključnom području u vezi s kohezijom izvješćuje u nizu mogućih ishoda (20), u sažetku je središte pozornosti na nižoj brojčanoj vrijednosti (21) (vidjeti poglavlje 3. odlomak 3.42., poglavlje 5. odlomke 5.46., 5.47., 5.51., 5.52. i 5.57., te poglavlje 6. odlomke 6.34. do 6.38.).

1.29.

1.30.

Komisijina Služba za unutarnju reviziju u dvjema glavnim upravama (22) provela je „ograničeni pregled”, a u trima pregled u svrhu praćenja (23). Ograničenim pregledom stope preostale pogreške za GU za regionalnu i urbanu politiku utvrđeno je da je sustav za provjeru i ispravljanje stopa pogreške država članica bio relativno dobro isplaniran, ali i da su u brojčanim vrijednostima postojale znatne nesigurnosti i nedostatci. Služba za unutarnju reviziju je za GU za poljoprivredu i ruralni razvoj utvrdila da ravnatelj te glavne uprave ima čvršću osnovu za pružanje jamstva u odnosu na 2012. godinu. Međutim, još uvijek je potrebno poboljšati mehanizme za prikupljanje, obradu i izvješćivanje o informacijama.

1.30.

1.31.

U tablici 1.3. prikazana su dva „rizična iznosa preuzeta iz godišnjih izvješća o radu”. Veći iznos, u visini od ukupno 4  179 milijuna eura (24), iznos je koji se navodi u odjeljku 4.1. objedinjenog izvješća (vidjeti odlomak 1.35.). Prikazivanje ove brojke predstavlja poboljšanje u odnosu na 2012. godinu (vidjeti odlomak 1.36.). Manji iznos (2  437 milijuna eura) brojčana je vrijednost zadrški koje su ravnatelji glavnih uprava iznijeli u godišnjim izvješćima o radu.

1.31.

1.32.

Sud je mišljenja da je moguće da su u nekim godišnjim izvješćima o radu „rizični iznosi” prikazani manjima nego što u stvarnosti jesu. Moguće je da Komisijina procjena različitih područja potrošnje i prepoznavanje područja u kojima je razina pogreške neprestano visoka nisu dovoljno pouzdani (vidjeti odlomak 1.29.).

1.32.

1.33.

Komisija je 11. lipnja 2014. usvojila „objedinjeno izvješće” (25). Objedinjeno izvješće izvorno je osmišljeno kao dio Komisijinih unutarnjih sustava odgovornosti, ali se šalje i Europskom parlamentu i Vijeću te javno objavljuje (26) (odgovornost na vanjskoj razini).

1.34.

Kako je naznačeno u godišnjem izvješću za 2012. godinu (27), objedinjeno izvješće nije predmet revizije Suda. Dovršava se unutar rokova propisanih Financijskom uredbom, ali prekasno da bi bilo značajan materijal za rad Revizorskog suda. Primjedbe u nastavku odnose se na opažanja iznesena u godišnjem izvješću za 2012. godinu te isplativost kontrolnih postupaka-

1.35.

Objedinjeno izvješće za 2013. godinu sadrži opis i pregled rizičnih iznosa (usporedivo s tablicom 1.3. ). U njemu se navodi da se količina financijskih sredstava obuhvaćenih zadrškama koje su izrazili glavni ravnatelji povećala u odnosu na 2012. godinu. Rizični iznosi (vidjeti odlomke 1.29. do 1.32.) predstavljaju 2,8 % (28) svih isplaćenih rashoda (iz proračuna EU-a i putem Europskog razvojnog fonda). Komisija stoga priznaje da u rashodima postoji značajna razina pogreške. U ključnim rashodovnim područjima Komisija temelji takvu evaluaciju na procjenama glavnih ravnatelja koje su niže od razina koje je procijenio Sud. Prema mišljenju Suda, razlike u razinama otkrivene pogreške ključni su uzrok različitih vrijednosti između onih koje je Sud iznio za procijenjenu pogrešku i Komisija za „rizične iznose”.

1.35.

1.36.

Uz objedinjeno izvješće Komisija je priložila prilog dug jednu stranicu o izračunu rizičnih iznosa. U njemu se „rizični iznos” definira kao „vrijednost dijela transakcija za koji je procijenjeno da nije u potpunosti u skladu s važećim regulatornim i ugovornim obvezama ni nakon primjene svih kontrola (korektivnih mjera) čiji je cilj ublažiti rizike po usklađenost s propisima”. Bilo bi korisno da se vanjske čitatelje obavijesti o prirodi i financijskom učinku tih „korektivnih mjera”. Sud će u budućim revizijama razmotriti mogućnost dodatnog ispitivanja izračuna rizičnih iznosa, vodeći računa o radu Komisijine Službe za unutarnju reviziju.

1.36.

1.37.

O isplativosti kontrolnih sustava govori se u odlomku 3.4. objedinjenog izvješća. Navedeno je rezultat nove obveze koja proistječe iz izmjena Financijske uredbe iz 2012. godine. Unatoč tome što je analiza iznesena u glavnom dijelu izvješća okvirna (29) i potrebne su dodatna unaprjeđenja metodologije, u sažetku se navode neki čvrsto utemeljeni zaključci. Komisija u vezi s izravnim upravljanjem zaključuje da su „detaljnije […] kontrole skupe i […] da dodatne kontrole treba provoditi samo ako se može pokazati da potencijalne koristi nadilaze troškove Komisije i korisnika”. U vezi s podijeljenim upravljanjem, Komisija zaključuje da bi „nadležna tijela država članica trebala […] u najvećoj mogućoj mjeri iskoristiti sve raspoložive instrumente u cilju sprečavanja pogrešaka”.

1.37.

1.38.

U izvješću se ne navode informacije o troškovima koje idu u prilog zaključcima koji se iznose u vezi s izravnim upravljanjem (za koje su „detaljnije […] kontrole skupe”) ni u vezi s podijeljenim upravljanjem (pri kojem se države članice potiču da „u najvećoj mogućoj mjeri iskoriste sve raspoložive instrumente”. U objedinjenom izvješću ne govori se o izazovima u vezi s programima u kojima je razina pogreške neprestano visoka (vidjeti odlomak 1.26.).

1.39.

Sud se raduje dodatnim poboljšanjima objedinjenog izvješća u narednim godinama. Komisija bi osobito trebala razmotriti pružanje dodatnih pojašnjenja u vezi s izračunom rizičnih iznosa i objašnjenja u vezi s procijenjenim učinkom korektivnih mjera na njihovu veličinu. Takva će pojašnjenja pomoći Komisiji da izvede zaključke o područjima u kojima je razina pogreške neprestano visoka, o čemu je potrebno još temeljitije preispitivanje (vidjeti odlomak 1.26.).

1.39.

1.40.

Sud je 2012. godine ukazao na još neka područja koja treba poboljšati, što je i dalje važno. Ako se objedinjeno izvješće objavljuje u skladu s rokovima navedenim u članku 66. Financijske uredbe, to je prekasno da bi imalo ikakav znatan utjecaj na zaključke Suda. Nadalje, iako je izvješće sada jasnije u pogledu značajnog učinka na nepravilnost, ono ne sadrži i u njemu se ne navodi izričita izjava (30) kakva se sastavlja u drugim područjima.

1.40.

1.41.

Glavne su značajke proračunskog i financijskog upravljanja EU-a 2013. godine sljedeće:

(d)

kontinuirano dugačko razdoblje od početne obveze do prihvaćanja rashoda u nekoliko rashodovnih područja

(e)

proračun se teretio za znatnu razinu sredstava, ali se sredstva nisu isplatila krajnjim korisnicima, te

(f)

kašnjenja u knjiženju povrata kao proračunskih prihoda.

1.42.

Početnim proračunom za 2013. godinu granica za plaćanja postavljena je na 132,8 milijardi eura. Tijekom godine odobreno je devet izmjena proračuna. Dopuštena potrošnja za predmetnu godinu osobito je povećana 2. i 8. izmjenom proračuna (31) i to za 11,2 milijarde eura. Sveukupno, zbog izmjena proračuna i prilagodbi za prijenose, odobrena proračunska sredstva za plaćanja u godišnjem proračunu narasla su na 145,5 milijardi eura (32) (što je 6,3 % više nego 2012. godine). Dodatni proračun za područje kohezije (naslov 1b, u iznosu od 9,2 milijarde eura) predstavljao je povećanje od 17 % u odnosu na prethodnu godinu.

1.43.

Višegodišnjim financijskim okvirom određena je najviša razina obveza koja se može predvidjeti proračunom za 2013. godinu u visini od 153,3 milijarde eura, kao i najviša razina za plaćanja u visini od 144,6 milijardi eura (33). Konačnim proračunom postavljena je granica blizu najveće razine koja je dopuštena financijskim okvirom (99,3 % najveće razine obveza i 99,9 % najveće razine plaćanja). S druge strane, konačan iznos i obveza i plaćanja bio je blizu graničnih razina određenih u godišnjem proračunu, a samim tim i u financijskom okviru: plaćanja su dosegla 98,8 % gornje granice iz financijskog okvira.

1.44.

Proračunski rezultat za tu godinu bio je pozitivan jer su prihodi (u osnovi vlastita sredstva dobivena od država članica) u 2013. godini premašili plaćanja za 1,0 milijardi eura (kao i u 2012. godini). Taj proračunski višak umanjit će potrebu za vlastitim sredstvima od država članica u 2014. godini. Međutim, poslovni je rezultat (sastavljen na obračunskoj osnovi) negativan i odražava povećanje neto pasive od 5,4 milijarde eura (vidjeti prilog 1.3. , tablice 1. i 6.). Ključni čimbenici bili su povećanje obračunatih rashoda i rezervacija.

1.45.

Ako se nepodmirene obveze i nepodmirena dugovanja uzmu u cjelini, iznos koji je potrebno financirati iz budućih proračuna povećao se s 313 milijardi eura na dan 31. prosinca 2012. na 322 milijardu eura na dan 31. prosinca 2013. Od 322 milijarde eura, 222 milijarde eura predstavljaju nepodmirene proračunske obveze, a 99 milijardi eura (34) odnosi se na bilančna dugovanja koja nisu pokrivena nepodmirenim obvezama. Nepodmirene obveze u području kohezije (naslov 1b) čine 61,6 % ukupnog iznosa (vidjeti grafikon 1.6. ).

1.46.

Kako bi obveza postala plaćanje u prosjeku je potrebno više od dvije godine. Postupak knjiženja rashoda ne završava uvijek samim izvršenjem obveze odnosno plaćanjem. Komisija knjiži konačne rashode obračunavanjem pretfinanciranja. To nastupa tek kada su predmetne aktivnosti završene, kada se o njima podnese izvješće i kada su prihvaćene. Tablica 1.4. sadržava prikaz razine isplata pretfinanciranja za koje Komisija još nije prihvatila ni potvrdila način na koji krajnji korisnici koriste ta sredstva. Bruto pretfinanciranje na kraju 2013. godine iznosilo je 79,4 milijardi eura.

1.46.

1.47.

Iz tablice 1.4. vidljivo je da se najduže prosječno razdoblje od nastanka obveze do prihvaćanja rashoda odnosi na naslov 4. (EU kao globalni čimbenik), u kojem za tipičnu operaciju između preuzimanja obveze i Komisijinog knjiženja konačnih povezanih rashoda proteknu 4 godine.

1.48.

U posljednjem izvješću (35) Komisije o instrumentima financijskog inženjeringa povezanim sa strukturnim fondovima (koje je objavljeno u rujnu 2013.), u kojem se stanje opisuje istim kao i na kraju 2012. godine, stoji da je krajnjim korisnicima isplaćeno samo 37 % iznosa plaćenih za instrumente financijskog inženjeringa. EU je do kraja 2012. godine doprinio tim fondovima s 8,4 milijarde eura. Uzimajući u obzir pritisak na proračun EU-a za plaćanja i Financijsku uredbu u čijem članku 140. stavku 7. stoji da bi se na financijskim instrumentima trebala izbjegavati prekomjerna salda, Komisija bi trebala biti kritičnija prema priljevu plaćanja na tu vrstu instrumenata. Također, iznose na fiducijarnim računima trebala bi držati na najnižoj razini koja je u skladu s očekivanim potražnjama novčanog toga tijekom naredne godine.

1.48.

1.49.

Na dan 31. prosinca 2013, na fiducijarnom računu u EIB-u nakupila su se i ostala vraćena sredstva povezana sa (36) zajmovima u vezi s programom MEDA (37) i aktivnostima rizičnog kapitala u iznosu od 259 milijuna eura. EIB je na početku redovito prebacivao ta vraćena sredstva Komisiji. Međutim, na zahtjev Komisije (38), prebacivanje vraćenih sredstava u proračun privremeno je ukinuto 2008. godine. Slijedom toga, vraćena sredstva nakon tog datuma nisu se vraćala u proračun EU-a kao prihodi.

1.49.

—

da će 110 milijuna EUR biti upotrijebljeno za jačanje jamstvenog fonda GU-a ECFIN (za EIB). Trenutačan status je takav da je od EIB-a zatraženo da vrati ta sredstva Komisiji,

—

ostatak vraćenih sredstava (151 milijun EUR) EIB je već vratio i ta su sredstva vraćena u opći proračun.

1.50.

Nastavak povećanja iznosa koji se trebaju financirati iz budućih proračuna (vidjeti odlomak 1.45.), unatoč povećanju plaćanja u 2013. godini, dodatno ide u prilog stajalištu koje je Sud iznio u svom godišnjem izvješću za 2012. godinu. Sud i dalje smatra da bi Komisija trebala sastavljati i svake godine objavljivati dalekosežnu projekciju novčanog toka (39). Ona bi pomogla dionicima u procjeni budućih obveza u vezi s plaćanjima i proračunskih prioriteta. Također bi pomogla i Komisiji da donese potrebne odluke kako bi osigurala da se ključna plaćanja mogu izvršiti sredstvima iz odobrenih godišnjih proračuna.

1.50.

2.1.

U ovom je poglavlju predstavljena posebna procjena prihoda, koji se sastoje od vlastitih sredstava i ostalih prihoda. U tablici 2.1. nalaze se ključne informacije o prihodima u 2013. godini.

2.2.

Većina prihoda proizlazi iz vlastitih sredstava (93,7 % prihoda) (1) koja se dijele u tri kategorije:

2.3.

Glavni rizici u pogledu ostalih prihoda odnose se na Komisijino upravljanje novčanim kaznama i pogreškama u izračunu doprinosa koji su povezani sa sporazumima Unije/Zajednice.

2.4.

U dijelu 2. priloga 1.1. poglavlja 1. opisuje se opći revizijski pristup i metodologija Suda. Za reviziju prihoda potrebno je naglasiti nekoliko pojedinosti:

2.5.

Prilog 2.1. sadržava sažeti prikaz rezultata ispitivanja transakcija. Od 55 transakcija koje je Sud revidirao ni u jednoj nije postojala pogreška.

2.6.

Prilog 2.2. sadržava sažeti prikaz rezultata sustava koje je Sud ispitao.

2.7.

Zadrška (11) predstavlja sredstvo koje omogućuje da se upitni sastavni dijelovi podataka o BND-u koje je podnijela određena država članica mogu ispraviti i nakon propisanog roka od četiri godine. Uporaba zadrški stoga je dio procesa unutarnje kontrole. Komisija i države članice trebaju nastojati ukloniti upitne sastavne dijelove što je prije moguće.

2.8.

Na kraju 2013. godine postojalo je 114 posebnih zadrški (vidjeti tablicu 2.2. ). Tijekom 2013. godine izražena je 21 posebna zadrška (12), a 12 ih je uklonjeno. I dalje postoji jedna posebna zadrška u vezi s BNP-om koja se odnosi na razdoblje od 1995. do 2001. godine. Sud je izračunao da je financijski učinak zadrški u vezi s BND-om i BNP-om koje su uklonjene 2013. godine (13) neto smanjenje doprinosa za dotične države članice u iznosu od 583,5 milijuna eura (14).

2.9.

Osim posebnih zadrški u vezi s BND-om, Komisija je izrazila posebne transverzalne zadrške. Te je zadrške Komisija definirala kao obavijesti svim državama članicama kako bi mogla usporediti sastavljanje podataka koje je s njima povezano. U 2013. godini izražene su dvije nove transverzalne zadrške (15) što je povećalo broj otvorenih transverzalnih zadrški na osam. Komisija je za šest već postojećih transverzalnih zadrški započela postupak uklanjanja u slučaju triju zadrški to je dovelo do uklanjanja u određenim državama članicama (16).

2.9.

2.10.

Jedina opća zadrška koja je postojala na kraju 2013. godine odnosila se na grčke podatke o BND-u kojima su bile obuhvaćene 2008. i 2009. godina. Zadrška za 2008. godinu izražena je u 2012. godini budući da su se podatci za tu godinu temeljili na preliminarnim procjenama. Zadršku nije bilo moguće ukloniti u 2013. godini budući da Grčka Komisiji nije dostavila nove informacije. Zadrška se morala produžiti na 2009. godinu kako bi se izbjegla zastara (vidjeti prvu alineju odlomka 2.2.) jer su se podatci za tu godinu i dalje temeljili na preliminarnim procjenama.

2.10.

2.11.

Komisija pomno prati stanje u vezi s problemima s kojima se Grčka susreće pri sastavljanju nacionalnih računa, što uključuje i redovite posjete. Sud pozdravlja činjenicu da Komisija izražava opće zadrške za grčke podatke o BND-u te tako čuva financijske interese EU-a. Međutim, produžena uporaba općih zadrški može dovesti do proračunskih nesigurnosti.

2.11.

2.12.

Tijekom 2013. godine na sastancima Odbora za BND raspravljalo se o području neslužbenog gospodarstva. Komisija je navela da razina usklađivanja podataka nije u skladu s uobičajenim standardima europske statistike. Sud je već ranije ukazao na ovo pitanje te iznio posebnu preporuku u svom tematskom izvješću br. 11/2013.

2.12.

Ako je osigurana ukupna sveobuhvatnost ukupnih iznosa BND-a koji se upotrebljavaju za potrebe vlastitih sredstava, države članice nisu dužne izraditi odvojene procjene pojedinačnih elemenata nepromatranog gospodarstva.

2.13.

Carinska tijela mogu, nakon puštanja robe i radi utvrđivanja točnosti podataka navedenih u deklaraciji, provjeriti trgovačke isprave i podatke koji se odnose na uvozne radnje (17). Te provjere, koje uključuju revizije poslije carinjenja (18), nazivaju se naknadnim kontrolama. Trebale bi se zasnivati na analizi rizika na temelju kriterija koji su razvijeni na nacionalnoj razini, razini Zajednice te, ako je to moguće, na međunarodnoj razini (19).

2.14.

Revizijom koju je proveo Sud utvrđeno je da su se kvaliteta, opseg i rezultati revizija poslije carinjenja znatno razlikovali u tri posjećene države članice (20). U utvrđivanju, odabiru i inspekciji uvoznika nakon odobrenja za puštanje robe u slobodni promet utvrđeni su sljedeći nedostatci:

2.14.

(a)

Utvrđivanje i odabir uvoznika:

Ova tri aspekta ograničavaju djelotvornost utvrđivanja i odabira uvoznika za revizije poslije carinjenja. Može se dogoditi da se najrizičniji uvoznici ne odaberu te da se nad određenim uvoznicima nikad ne provede inspekcija. Primjerice, uvoznici čija se roba za uvoz velike ukupne vrijednosti carini u nekoliko država članica nikad neće biti odabrani za inspekciju ako nacionalna carinska tijela smatraju da pojedinačna vrijednost uvoza u svakoj državi članici nije značajna.

(b)

Inspekcija uvoznika:

2.15.

Svaka država članica podnosi Komisiji mjesečno izvješće o utvrđenim pristojbama („računi A”) i tromjesečno izvješće o utvrđenim pristojbama koje se ne nalaze u mjesečnim izvješćima („računi B”) (25).

2.16.

Revizijama koje je proveo Sud u trima državama članicama utvrđeni su nedostatci u vezi s upravljanjem računima B. Primjerice, iznosi koji su se smatrali nenaplativima (26) bili su prikazani manjima (27) ili su utvrđena velika kašnjenja u postupcima provedbe i praćenja.

2.17.

Usto je Sud utvrdio nedostatke u vezi s upravljanjem računima A u Nizozemskoj budući da su i dalje potrebne ručne intervencije kako bi se pripremila izvješća o računima A zbog čega postoji rizik od pogrešaka (28).

2.17.

2.18.

Inspekcijama koje je Komisija provela tijekom 2013. godine također su utvrđeni nedostatci u upravljanju računima B u većini posjećenih država članica (29). Dvjema inspekcijama koje su provedene u Grčkoj utvrđeni su znatni problemi pri upravljanju računima B (30).

2.18.

2.19.

Iz Komisijinih inspekcija u državama članicama proizlaze „otvorena pitanja” (31). Otvorena pitanja mogu imati potencijalan financijski učinak te se zatvaraju kada države članice poduzmu prikladne korake. Na kraju godine postojalo je ukupno 341 otvoreno pitanje od kojih je 35 otvoreno duže od pet godina (vidjeti tablicu 2.3. ).

2.19.

2.20.

Na kraju godine postojale su ukupno 103 zadrške (32) (vidjeti tablicu 2.4. ). Komisija je tijekom 2013. godine uklonila 81 zadršku (u usporedbi s njih 57 prethodne godine). Od toga se 21 zadrška odnosila na kršenje zakonskih propisa. Osam takvih zadrški uklonjeno je jer je Sud Europske unije presudio da su zakonski akti država članica u skladu s Direktivom o PDV-u. U preostalih 13 slučajeva izračunata je novčana naknada za slučajeve u kojima je kršenje zakonskih propisa imalo učinak na osnovicu vlastitih sredstava od PDV-a.

2.21.

Sud je izračunao da neto financijski učinak uklanjanja zadrški u 2013. godini za godine nad kojima je nastupila zastara (33) odgovara povećanju vlastitih sredstava od PDV-a u iznosu od 81,7 milijuna eura (34).

2.21.