19.8.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 271/1

—

imajući u vidu Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o funkcioniranju Europske unije koji su mu dali nova prava i odgovornosti u europskom političkom sustavu;

—

imajući u vidu svoju Deklaraciju o misiji koja ga definira kao političku skupštinu regionalnih i lokalnih predstavnika s dvoznačnom ulogom demokratskog i teritorijalnog predstavništva u postupku odlučivanja Unije;

—

imajući u vidu Sporazum o suradnji potpisan s Europskim parlamentom 5. veljače 2014. koji formalizira zajedničku želju za jačanjem demokratskog legitimiteta Unije;

—

imajući u vidu Protokol o modalitetima suradnje između Europske komisije i Odbora regija potpisan 16. veljače 2012. koji jača njegovu ulogu u provođenju programa godišnjeg rada i u zakonodavnom programu;

—

potvrđuje jedinstvenu ulogu koju već 20 godina igra u cilju Europske unije i poštovanja načela supsidijarnosti i proporcionalnosti kao i zastupanja ciljeva gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije;

—

naglašava svoj rastući utjecaj na izradu europskog zakonodavstva na temelju svoje savjetodavne uloge kao i političku ulogu koju ima u zakonodavnom procesu EU-a; njegova glavna zadaća je osigurati da se stručna znanja lokalnih i regionalnih vlasti o provedbi i primjeni zakona EU-a uključe u zakonodavni proces;

—

odlučio je prigodom proslave svoje 20. godišnjice pripremiti plan izgleda svoje političke i institucijske uloge u upravljanju Europskom unijom i na taj način podijeliti svoju viziju budućnosti procesa europske integracije;

—

u tom cilju predlaže plan razrađen u tri skupine strateških ciljeva za pokretanje dinamike Europske unije;

1.

Ojačati podršku i povjerenje europskih građana u Europsku uniju

1.1

s obzirom na rezultate nedavnih europskih izbora smatra da je neophodno ojačati povjerenje između Europske unije i građana kako bi se djelovanje Unije približilo pitanjima koja brinu građane i donijelo istinsku dodanu vrijednost;

1.2

ističe stratešku ulogu OR-a kao predstavnika regionalnih i lokalnih vlasti za uspjeh projekta Europske unije – također i u smislu „Europe regija”; naglašava da je OR nezamjenjiva poveznica za izražavanje interesa i predstavlja razinu upravljanja koja je najbliža građanima te za omogućavanje toga da se ti interesi odražavaju u procesu donošenja odluka EU-a;

1.3

s obzirom na nadležnosti koje su pravno uspostavljene na europskoj i nacionalnoj razini, smatra da europske institucije, države članice te lokalna i regionalna tijela vlasti snose zajedničku odgovornost za jačanje prikladnosti propisa Europske unije uvodeći transparentnije postupke, smanjujući administrativna opterećenja i uvodeći instrumente koji će omogućiti procjenu učinka njezinog djelovanja na svakodnevni život građana;

1.4

na temelju ispitivanja Eurobarometra, naglašava povjerenje koje europski građani poklanjaju lokalnim i regionalnim izabranim predstavnicima i njihova očekivanja za većim udjelom tih predstavnika u europskom upravljanju te smatra da je neophodno da odmah ojača svoj status političke skupštine dajući veću važnost ostvarivanju europskog, lokalnog i regionalnog mandata svojih članova kako u europskom tako i u nacionalnom, regionalnom i lokalnom okviru;

1.5

potvrdit će svoj demokratski legitimitet i politički identitet europske institucije, kao skupština regionalnih i lokalnih predstavnika EU-a, i namjerava povećati svoj vizibilitet i politički utjecaj svojih mišljenja i stajališta; obavezuje se povećati svoje političke aktivnosti u suradnji s političkim strankama i skupinama na svim razinama;

1.6

također planira u potpunosti iskoristiti svoju jedinstvenu lokalnu dimenziju kako bi povećao svoje mogućnosti utjecaja na postupak donošenja odluka te na taj način ujediniti doprinose svojih nacionalnih izaslanstava i teritorijalnih stručnjaka u provođenju svoje misije;

1.7

poziva države članice da kod imenovanja članova osiguraju političku zastupljenost koja će odražavati rezultate lokalnih i regionalnih izbora i poštovati načelo rodne jednakosti i jednakih mogućnosti te insistira ne neophodnosti da se postupci imenovanja ubrzaju;

1.8

namjerava poticati ravnopravnost žena i muškaraca na svim područjima svojeg djelovanja kako bi zajamčio demokratski legitimitet EU-a;

1.9

ponavlja da je Europskoj uniji potreban stvarni sustav višerazinskog upravljanja kojim bi se osigurala suradnja među gradovima, regijama i državama članicama; naglašava da se Europska unija treba posvetiti područjima na kojima je djelovanje nužno te se suzdržavati uvođenja novih pravila na područjima za koja je najprikladnija razina lokalna, regionalna ili nacionalna;

1.10

namjerava u potpunosti podupirati svoje članove u obavljanju uloge „veleposlanika” Europe u regijama, gradovima i općinama te, jednako tako, u jačanju njihovih veza s europskim građanima.

1.11

smatra da je stoga vrlo važno uvesti instrument potpore aktivnostima njegovih članova u informacijske urede Europskog parlamenta i urede predstavništva Europske komisije u državama članicama, time potičući njihovu interakciju s europskim parlamentarcima iz istih izbornih jedinica; spreman je dati podršku organiziranju decentraliziranih informacijskih kampanja o prioritetnim aktivnostima Europske unije i utjecaju njezinog zakonodavstva na lokalnoj i regionalnoj razini, imajući na umu službene jezike koji se tamo govore;

1.12

namjerava dati više podrške svojim članovima u njihovim lokalnim zajednicama, osobito u organizaciji rasprava s građanima kao i za vrijeme posebnih sjednica općinskih i regionalnih vijeća posvećenih aktualnim europskim temama ili po potrebi prijedlozima europskih građanskih inicijativa;

1.13

ističe svoje političke aktivnosti koje predstavljaju platformu za dijalog o teritorijalnoj dimenziji Europske unije, uključujući i samite regija i gradova koji su prilika za raspravu o budućnosti Europe i o razvoju teritorijalnih zajednica u dugoročnijem smislu;

1.14

namjerava ojačati svoju strategiju međuinstitucijske komunikacije i poziva na reviziju komunikacijske strategije Europske unije te zagovara novi način komunikacije s javnošću jasnim i razumljivim jezikom; naglašava ključnu ulogu lokalnih i regionalnih medija kao i društvenih mreža s ciljem da se zornije predoči Europska unija te da se promiču njezine politike i konkretna postignuća.

2.

Zalagati se za europsku integraciju temeljenu na obnovljenoj metodi Zajednice koja u potpunosti uzima u obzir odgovornosti podijeljene među različitim razinama upravljanja.

2.1

smatra višerazinsko upravljanje jednim od načela na koje se treba oslanjati obnovljena metoda Zajednice za postizanje europske integracije;

2.2

namjerava se brinuti o prihvaćanju načela višerazinskog upravljanja na temelju poštivanja Povelje o višerazinskom upravljanju u Europi koja je usvojena u travnju 2014. godine.

2.3

posebno podržava proširenje potencijala Kodeksa ponašanja o provođenju načela partnerstva, koji se već primjenjuje na zakonodavstvo o kohezijskoj politici, i na druga područja djelovanja Europske unije.

2.4

izražava žaljenje zbog izravnih posljedica krize na samostalnost i mogućnost djelovanja lokalnih i regionalnih tijela vlasti; stoga će koristiti državna izvješća Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Europe kako bi pratio razvoj procesa decentralizacije i regionalizacije;

2.5

pazit će na poštivanje prava lokalnih i regionalnih tijela vlasti u sklopu mehanizma koordinacije na europskoj razini; sada smatra presudnom potrebu da se lokalna i regionalna tijela vlasti mogu konzultirati o financijskim sredstvima vezanim uz decentralizaciju fiskalne nadležnosti;

2.6

podržava bolje uzimanje u obzir lokalne i regionalne dimenzije strategije proširenja, politike susjedstva i razvojne politike Europske unije;

2.7

ponovo ističe doseg supsidijarnosti kao temeljnog demokratskog načela i presudnog načina za povećanje kvalitete regulative EU-a i dodane vrijednosti EU-a, kao i smanjenja administrativnih opterećenja; naglašava važnost većeg poštivanja načela proporcionalnosti; skreće pažnju na rad OR-a da uz pomoć svoje strategije praćenja i svog instrumenta teritorijalnog savjetovanja osigura poštovanje tih načela;

2.8

naglašava posljedično obilježje načela partnerstva i višerazinskog upravljanja;

2.9

preuzet će svoju odgovornost u raspravi o reviziji nadležnosti u sklopu Europske unije; ta rasprava mora dovesti do povećanja dodane vrijednosti djelovanja Europske unije i ne smije se svesti na opreku između „više” ili „manje” Europe;

2.10

ojačat će utjecaj svojih mišljenja uz pomoć svog sustava za savjetovanje s građanstvom na terenu i sustava za suradnju, između ostaloga, s regijama koje imaju zakonodavnu moć te udruženjima koja predstavljaju teritorijalne zajednice;

2.11

namjerava ojačati svoj utjecaj tijekom cjelokupnog zakonodavnog ciklusa kako bi po potrebi bio u stanju provesti svoje pravo na žalbu na Sudu Europske unije;

2.12

odmah će otpočeti strukturiraniju suradnju s Europskim parlamentom, nacionalnim parlamentima te, po potrebi, s drugim domovima koji predstavljaju lokalnu i regionalnu dimenziju na nacionalnoj razini, ali isto tako i s regionalnim parlamentima, te će podržati postupak ranog upozoravanja koji leži na regionalnim vlastima;

2.13

izražava zadovoljstvo napretkom koji mu omogućava da se u vrlo ranom stadiju uključi u izradu zakona; odsad će posvetiti posebnu pažnju procjeni učinka i razvoju pokazatelja na terenu; ponavlja potrebu osiguravanja sudjelovanja lokalnih i regionalnih tijela vlasti u instrumentima institucijske suradnje u cilju bolje izrade zakona;

2.14

dodatno će razviti svoj kapacitet i nastojat će povećati stručno znanje kao podršku svojoj savjetodavnoj ulozi time što će u postupke savjetovanja uključiti stručno znanje lokalnih i regionalnih zajednica te europskih teritorijalnih udruga, u pogledu svojih mišljenja, procjena teritorijalnog učinka i poštivanja supsidijarnosti i proporcionalnosti;

2.15

preporuča uključivanje lokalnih i regionalnih tijela vlasti u program REFIT (primjerenost i učinkovitost propisa), u cilju poboljšanja kvalitete zakonodavstva i osiguravanja da ga građani bolje prihvate;

3.

Ojačati institucijsko predstavljanje regionalnih i lokalnih tijela vlasti u postupku odlučivanja

3.1

afirmira svoj legitimitet, jedinstvenost i komplementarnost u sklopu institucijske strukture Europske unije te namjerava braniti svoju političku neovisnost i funkcionalnu samostalnost potvrdom svoje uloge političke institucije kao podrške savjetodavnoj ulozi, učinkovitijim daljnjim praćenjem svojih mišljenja te jačanjem kontakata i suradnje s Parlamentom, Komisijom i Vijećem;

3.2

koncentrirat će se na svoje glavno područje djelovanja; usmjeravanje pažnje i resursa na zakonodavni proces EU-a ojačat će OR-ovu političku ulogu savjetodavnog tijela i opravdati dodatne povlastice koje bi OR mogao tražiti u budućnosti

3.3

planira svoju strategiju za budućnost u fazama, kratkoročno iskorištavajući cjelokupni potencijal Ugovora iz Lisabona, a dugoročno u okviru revizije ugovora;

3.4

zahtijeva da u skladu s načelom odane suradnje njegovo savjetovanje obavezuje institucije koje traže mišljenje da poštuju njegove institucijske nadležnosti te ih ne oslobađa dužnosti da iznesu razloge zbog kojih jesu ili nisu slijedile njegove glavne preporuke;

3.5

izražava zadovoljstvo činjenicom da se Europski parlament sve više savjetuje s njim i očekuje da će pozitivan utjecaj političke suradnje uspostavljene na temelju Sporazuma o suradnji uvesti sustav reciprociteta u sudjelovanju izvjestitelja u aktivnostima povjerenstava dviju institucija;

3.6

obraća pozornost europskih zakonodavaca na potrebu za kvalitativnim i kvantitativnim jačanjem njegove suradnje s Europskim parlamentom i Vijećem Unije; namjerava povećati svoj utjecaj na zakonske prijedloge i ojačati ulogu svojih izvjestitelja tijekom cjelokupnog zakonodavnog postupka u cilju podrške praćenja svojih prijedloga za izmjene zakonskih tekstova o kojima je izradio mišljenje;

3.7

potvrđuje status promatrača u tripartitnim pregovorima kad se radi o područjima u kojima ima obavezu savjetovanja;

3.8

preporuča organizaciju međuparlamentarnih sastanaka na kojima bi njegovi članovi, članovi Europskog parlamenta i regionalnih parlamenata mogli raspravljati o aktualnim europskim pitanjima i učinku europskih zakona;

3.9

namjerava se više uključiti u postupak izrade i provedbe elemenata programa predsjedavajuće države koji su relevantni za lokalne i regionalne vlasti te će bolje surađivati s Vijećem u cjelini, a posebice s regionalnim ministrima koji sudjeluju u radu Vijeća;

3.10

traži uključivanje predstavnika lokalnih i regionalnih vlasti, a tamo gdje je to relevantno i onih koje imaju zakonodavne ovlasti, u radne skupine Komisije i Vijeća kad se radi o politikama od velike važnosti za lokalnu i regionalnu razinu;

3.11

izražava zadovoljstvo odnosom uspostavljenim s predsjedništvom Europskog vijeća koji je potrebno strukturirati kako bi se trajno zadržala dodana vrijednost savjetovanja s lokalnim razinama, osobito u okviru pripreme sastanaka Europskog vijeća;

3.12

osobito je zadovoljan razvojem suradnje s Europskom komisijom, posebno u fazi predzakonodavnog savjetovanja, no ipak ponavlja svoj zahtjev da se putem aktualnih pitanja sustavno uvede upućivanje usmenih i pismenih pitanja europskoj upravi u pogledu njezinih političkih preporuka;

3.13

ustraje na potrebi da ga se što je ranije moguće uključi u godišnje i višegodišnje planiranje Europske unije kako bi mogao doprinijeti definiranju strateških i političkih izbora za Europu; uz to, zahtijeva da ga se od početnih stadija uključi u postupak imenovanja povjerenika za regionalnu politiku i to već od idućeg mandata za razdoblje 2014. – 2019.;

3.14

preporuča uključivanje lokalnih i regionalnih tijela vlasti u mehanizme gospodarskog upravljanja i smatra da je legitimno s jedne strane da bude uključen u gospodarski dijalog između Europske komisije i Europskog parlamenta, a s druge strane da bude zajamčeno sudjelovanje njegovih članova u parlamentarnom tjednu Europskog parlamenta uz europske i nacionalne zastupnike;

3.15

zahtijeva da se tijekom uključivanja Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji (TSCG) u pravni okvir Europske unije uvede horizontalna klauzula koja će omogućiti da se od njega traži mišljenje na područjima zajedničkih nadležnosti za mjere usklađivanja gospodarskih politika i zapošljavanja te na području mjera potpore, koordinacije i komplementarnosti;

3.16

u slučaju revizije ugovora koja bi se bavila institucionalnim ustrojem EU-a, ponavlja svoje zahtjeve

3.17

predlaže da se njegovom sadašnjem nazivu doda pridjev „europski” te da mu puni naziv bude „Europski odbor regija”;

3.18

ustraje na činjenici da konvencija koja će se sazvati u cilju revizije ugovora treba uključivati predstavnike Odbora regija kako bi se zajamčio najveći mogući demokratski legitimitet;

3.19

zadužuje svog predsjednika da preda ovu rezoluciju Europskom parlamentu, Vijeću, Europskoj komisiji kao i predsjedniku Europskog vijeća.

19.8.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 271/6

1.

Europski gradovi i regije ključni su partneri za jačanje povjerenja u Europsku uniju

1.1

smatra da glavni ciljevi novog zakonodavnog mandata Europske unije moraju biti stvaranje više boljih radnih mjesta, ostvarivanje održivog i teritorijalno uravnoteženog rasta te promicanje naših zajedničkih vrijednosti kako bi se ojačalo povjerenje građana u europski projekt;

1.2

ističe da lokalne i regionalne vlasti nisu samo izvor demokratskog legitimiteta EU-a, već i uporište za daljnji napredak i prenošenje ciljeva Unije na terenu; podsjeća da višerazinsko upravljanje osigurava koordinaciju svih razina vlade u provođenju njihovih ovlasti kao i da supsidijarnost i višerazinsko upravljanje idu ruku pod ruku s jakom lokalnom i regionalnom samoupravom;

1.3

podsjeća da su europske lokalne i regionalne vlasti odgovorne za dvije trećine javnih izravnih ulaganja u EU-u, ali da su i teško pogođene gospodarske i financijskom krizom, što je dovelo do značajnog smanjenja javne potrošnje za više od 20 % u posljednje tri godine i povećanja teritorijalnih razlika. Istodobno se, lokalne i regionalne vlasti često suočavaju s rastućim financijskim potrebama kada se radi o problemima visoke nezaposlenosti i socijalne isključenosti.

2.

Ulaganje u europske općine i regije za više radnih mjesta, rast i održivost

2.1

predlaže da se iskoristi ocjena/revizija u tijeku provedbe višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) za razdoblje 2014. – 2020. predviđena za kraj 2016. godine da bi se razmotrile eventualne promjene u gornjoj granici odobrenih sredstava za plaćanje u sklopu sadašnjeg cjelokupnog proračuna VFO-a, s obzirom na gomilanje nepodmirenih potraživanja (RAL) i sve veće teškoće s kojima EU izvršava svoje zakonske obveze, te da bi se osiguralo da proračun odgovara razvoju strateških prioriteta Unije;

2.2

poziva Komisiju da predloži mjere koje bi pomogle povećati sposobnost iskorištavanja na razini države članice i ponovno preispita svoju analizu o isključenosti nacionalnog i regionalnog sufinanciranja ulaganja, koje podržava EU, iz izračuna proračunskog deficita i da razmisli o pružanju ambicioznije podrške javnim ulaganjima EU-a u srednjem roku;

2.3

poziva za produljenje trajanja i proširenje opsega inicijative projektnih obveznica Europa 2020. nakon i na temelju rezultata nezavisne cjelovite ocjene predviđene za 2015. godinu;

2.4

poziva Komisiju da predloži Komunikaciju o kvaliteti javne potrošnje koja bi, između ostalog, prenijela načela OECD-a za učinkovita javna ulaganja u oblikovanje politika EU-a u budućnosti;

2.5

predlaže da Komisija predstavi Zelenu knjigu o poboljšanju sinergija između proračuna EU-a, nacionalnih i podnacionalnih proračuna kako bi se osiguralo optimalno korištenje proračuna EU-a;

2.6

poziva Komisiju i Europsku investicijsku banku da pojačaju konkretnu potporu lokalnim i regionalnim vlastima u jačanju njihove stručnosti na području inovativnih financijskih instrumenata;

3.

Jačanje naglaska na teritorijalna pitanja u politikama EU-a i svladavanje teritorijalne podjele EU-a

3.1

poziva Komisiju, Europski parlament i države članice da u okviru planirane revizije u Europsku strategiju za rast i radna mjesta dodaju teritorijalnu dimenziju;

3.2

poziva da se na razini Europske unije donese strategija i provedu mjere za očuvanje i promicanje kulturne, baštinske i jezične raznolikosti u Europi; čvrsto vjeruje da se pri osmišljavanju politika više pozornosti mora posvetiti potencijalu koji kultura i baština imaju za stvaranje održivog rasta i radnih mjesta;

3.3

također poziva na osiguravanje veće uključenosti podnacionalne razine u koordinaciju nove gospodarske i financijske politike u sklopu europskog semestra;

3.4

poziva Komisiju da razmotri rezultate sudjelovanja lokalnih i regionalnih vlasti u programiranju, provedbi i mogućem reprogramiranju partnerskih sporazuma i operativnih programa, kao što je predviđeno uredbama o europskim strukturnim i investicijskim fondovima i Europskim kodeksom ponašanja za partnerstvo, te da donese odgovarajuće preporuke u slučaju da se države članice ne pridržavaju ovih odredbi;

3.5

poziva institucije EU-a da vode više računa o teritorijalnoj dimenziji u svakom budućem prijedlogu za produbljivanje ekonomske i monetarne unije te traži od Europske komisije i država članica da posebnu pozornost posvete učincima prelijevanja na lokalnu i regionalnu razinu i njihovu mogućem utjecaju na održivost javnih financija i teritorijalnu koheziju, posebice s obzirom na „instrument za konvergenciju i konkurentnost” i druge vodeće gospodarske i fiskalne reforme u EU-u;

3.6

zahtijeva da procjena teritorijalnog učinka postane obavezna prilikom provođenja Komisijinih procjena učinaka;

3.7

poziva Komisiju da predstavi Bijelu knjigu o teritorijalnoj koheziji kako bi se učvrstio koncept gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije s ciljem rješavanja problema sve većih teritorijalnih nejednakosti u EU-u i ponovnog pokretanja rasprave o mjerenju kvalitete života „ne samo pomoću BDP-a”; budući da među regijama i dalje postoje velike gospodarske i socijalne nejednakosti, neophodno je potrebno promicati politiku ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije pri čemu naročitu pozornost treba posvetiti slabije razvijenim regijama;

3.8

zahtijeva od Komisije da promiče održivi razvoj gradova i urbanih/ruralnih područja kroz Bijelu knjigu o integriranom urbanom razvoju;

3.9

naglašava potrebu za teritorijalnom vizijom za Europsku uniju i u tu svrhu poziva na ažuriranje Europske perspektive o prostornom razvoju;

3.10

predlaže da se poseban naglasak stavi na razvoj prekograničnih rješenja, međuregionalnog umrežavanja i makroregionalnih strategija tako da se korištenje Europske grupacije za teritorijalnu suradnju proširi kao instrument na druge politike EU-a;

3.11

poziva Komisiju da pojača svoje napore kako bi dovršila i proširila osnovnu mrežu TEN-T i koridore osnovne mreže i uključila lokalne i regionalne vlasti u izradu radnih planova za koridore te ojačala njihovo sudjelovanje u platformama koridora;

4.

Pripremanje Europske unije za nove izazove politika

4.1

od Komisije traži da iznese prijedlog o usklađivanju modernizacije nastavničkih zanimanja na razini Europe;

4.2

poziva Komisiju da predloži kvalitativni okvir za obrazovanje i skrb u ranom djetinjstvu i okvir EU-a za priznavanje vještina i kompetencija stečenih kroz izvanškolsko i neformalno učenje;

4.3

poziva Komisiju da iznese konkretne prijedloge za povećanje digitalne pismenosti građana svih dobnih skupina;

4.4

od Europske komisije očekuje da u razvoju svojih budućih politika na području pravosuđa i unutarnjih poslova uvaži ulogu lokalnih i regionalnih vlasti; posebice traži da pri osmišljavanju svojih aktivnosti u njih uključi lokalnu i regionalnu dimenziju promicanja poštivanja temeljnih prava i razvoj sveobuhvatne europske migracijske politike;

4.5

naglašava važnost programa Jamstvo za mlade u ulozi mehanizma za borbu protiv visokih razina nezaposlenosti mladih te za pružanje mogućnosti mladim Europljanima. Stoga Odbor poziva na izdvajanje većih sredstava za ovaj program i veću podršku lokalnim i regionalnim vlastima u pripremi, razvoju i provedbi tih instrumenata;

4.6

predlaže bolje uključivanje kulture i stvaralaštva u revidiranu strategiju Europa 2020. i njezine relevantne vodeće inicijative;

4.7

poziva Komisiju na blisku suradnju s gradovima te regionalnim i lokalnim vlastima u njihovim naporima za integraciju migranata, što predstavlja važan element za postizanje ciljeva strategije Europa 2020. i odgovaranje na demografske izazove s kojima se EU suočava;

4.8

zahtijeva priznavanje demografskih promjena kao prioriteta prilikom oblikovanja povezanog zakonodavstva EU-a i kod provedbe svih programa EU-a za financiranje u razdoblju 2014 – 2020.;

4.9

ponovno poziva na sastavljanje europske strategije za beskućništvo;

4.10

poziva Komisiju da pojača napore za učinkovitu koordinaciju i praćenje politika za integraciju Roma na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini; predlaže pojačanu suradnju s „Europskim savezom gradova i regija za uključivanje Roma” pri Vijeću Europe;

4.11

poziva na razvoj regionalne inicijative programa Prikladnost i uspješnost zakonodavstva Europske unije (REFIT) kako bi se izričito smanjilo administrativno opterećenje, posebice za mala i srednja poduzeća; poziva na jačanje uloge lokalnih i regionalnih vlasti tijekom revizije Zakona o malom poduzetništvu;

4.12

pozive Komisiju da ojača ulogu strategija pametne specijalizacije u Europi kako bi se uhvatila u koštac s problemom inovacijskog jaza među regijama EU-a; poziva na akcijski plan za „Put prema izvrsnosti” koji predviđa praktične korake i omogućava stalno praćenje povezujući europske istraživačke programe (Obzor 2020.) i europske strukturne i investicijske fondove;

4.13

zahtijeva poduzimanje koraka za dovršenje jedinstvenog tržišta kroz smanjenje opterećenja za obavljanje slobodnih i reguliranih profesija u državama članicama i također očekuje od Europske komisije da pokrene sve zakonodavne prijedloge najavljene u Akcijskom planu za razvoj poduzetništva 2020. za vrijeme prve polovice novog zakonodavnog mandata kako bi se ubrzala provedba Akcijskog plana i stvaranje radnih mjesta na lokalnoj i regionalnoj razini;

4.14

poziva na izradu Europskog akcijskog plana za inovacije u javnom sektoru s posebnim naglaskom na lokalnu i regionalnu upravu;

4.15

predlaže reviziju Bijele knjige „Plan za jedinstveni europski prometni prostor” iz 2011. g. koja bi uključila raspravu o budućoj prometnoj politici Unije nakon 2020. g.;

4.16

poziva Komisiju da posveti posebnu pažnju ulozi lokalnih i regionalnih vlada u razvoju integrirane europske energetske politike; decentralizirana energetska rješenja potrebna su za smanjenje naše ovisnosti o fosilnim gorivima i EU stoga treba osigurati ravnopravne uvjete za manje proizvođače energije;

4.17

poziva Komisiju da predstavi Akcijski plan protiv energetskog siromaštva koji uključuje mjere na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj/lokalnoj razini;

4.18

poziva institucije EU-a i države članice da jasno uzmu u obzir ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u provedbi ambicioznih i obvezujućih ciljeva za smanjenje emisija CO2, udio obnovljivih energija i energetsku učinkovitost te da na ovom području dalje razviju načelo partnerstva po uzoru na kohezijsku politiku EU-a; također poziva institucije EU-a i države članice da prošire djelokrug Sporazuma gradonačelnika kao europskog instrumenta za integraciju lokalnih i regionalnih vlasti u politike EU-a na području klimatskih promjena te da za to osiguraju odgovarajuća sredstva i za razdoblje nakon 2020. godine;

4.19

poziva Europsku komisiju da prilikom revizije i izrade politika na područjima zraka, vode i buke slijedi pristup usmjeren na izvor, tj. da se bori protiv pojave ekoloških problema na samom izvoru, uzimajući u obzir iskustva lokalnih i regionalnih vlasti, koje se često suočavaju sa zadatkom provođenja odgovarajućih politika bez izravnog utjecaja na izvore problema;

4.20

poziva Europsku komisiju da predloži primjerenu strategiju ruralnog održivog razvoja koja se temelji na integriranom teritorijalnom pristupu;

4.21

traži da se sigurnosne mreže u okviru reformirane zajedničke poljoprivredne politike (ZPP-a) nadopune mjerama koje su više usmjerene na rješavanje problema volatilnosti tržišta;

4.22

zahtijeva procjenu učinka u svrhu utvrđivanja posljedica trgovinskih sporazuma o kojima se trenutačno pregovara po poljoprivredni sektor;

4.23

traži od Komisije da podrži i ojača ulogu lokalnih i regionalnih vlasti iz zemalja proširenja prilikom reforme javne uprave te da posebnu pažnju u svojim godišnjim izvješćima o napretku posveti stanju decentralizacije;

4.24

naglašava da EU mora djelovati odlučno u pružanju podrške zemljama Istočnog partnerstva kroz te podupiranje jačanja lokalne i regionalne demokracije i procesa decentralizacije i poticati upotrebu programa za suradnju između zemalja Istočnog partnerstva te lokalnih i regionalnih vlasti EU-a;

4.25

poziva Komisiju da Europski instrument za susjedstvo koristi kao alat za povećanje socijalne i teritorijalne kohezije u partnerskim zemljama na Mediteranu, kao i za suradnju između njihovih regija i lokalnih vlasti;

4.26

traži od Komisije da, u ovom kontekstu, proširi program pod nazivom Instrument za lokalnu upravu na južne susjedne zemlje; poziva na oblikovanje i provedbu održivih politika migracije na Mediteranu, uključujući sve dionike, posebice nacionalne vlade i regionalne i lokalne vlasti;

4.27

zahtijeva da lokalne i regionalne vlasti budu uključene u razvoj „partnerstva za integraciju” s trećim zemljama i u druge preventivne inicijative povezane s promicanjem kružne migracije;

4.28

očekuje od lokalnih i regionalnih vlasti da budu uključene u provedbu teritorijalnog pristupa razvoju kao i da se koristi njihovo bogato iskustvo u decentraliziranoj suradnji za razvoj; poziva lokalne i regionalne vlasti da daju svoj doprinos Europskoj godini za razvoj 2015. g. i da se podrže strategije za lokalni/regionalni razvoj;

4.29

predlaže da se nastavi s pregovorima o Partnerstvu za transatlantsku trgovinu i ulaganja (TTIP) sa Sjedinjenim Američkim Državama pod uvjetom da se poštuju transparentnost i demokratsko sudjelovanje te da se osiguraju socijalni i ekološki standardi; traži da se OR-u dodijeli status zainteresirane strane u tom postupku;

4.30

poziva Komisiju da predstavi prijedlog za izmjenu Akta o izborima za Europski parlament kako bi se ojačalo priznavanje demokratske funkcije Europskog parlamenta, primjerice, putem uspostavljanja zajedničkog europskog praga za ulazak u Europski parlament, te da pojednostavi ostvarivanje glasačkog prava uvođenjem popisa europskih glasača;

4.31

predlaže reviziju strategije „Partnerstvo za komuniciranje o Europi” kako bi se podržala uloga lokalnih i regionalnih vlasti u informiranju građana o Uniji i njezinim politikama; traži od Komisije da bliskije surađuje s OR-om u provedbi politike istinski decentralizirane komunikacije na regionalnoj i lokalnoj razini, posebice putem svojih predstavništava u državama članicama;

5.

Pojačano partnerstvo s europskim institucijama

5.1

zahtijeva da bude uključen u predstojeće pregovore za novi Međuinstitucijski sporazum o boljem zakonodavstvu;

5.2

predlaže bliskiju suradnju s Europskom komisijom u fazi prije donošenja zakona na temelju sporazuma o suradnji kako bi se definirale dugoročne strateške inicijative i promicala rješenja u politikama EU-a koja se temelje na višerazinskom upravljanju;

5.3

temeljem sporazuma o suradnji koji je sklopljen s OR-om 2014. g. poziva Europski parlament da pojača suradnju tijekom zakonodavnog postupka kao i za vrijeme europskog semestra te u procjeni teritorijalnog učinka zakonodavstva EU-a;

5.4

traži jednako postupanje prema lokalnim i regionalnim vlastima i njihovim udrugama kada je riječ o promjenama u pogledu obaveze prijave u registar transparentnosti predviđen novim Međuinstitucijskim sporazumom (IIA) o registru transparentnosti;

5.5

predlaže da Vijeće dalje ojača suradnju s OR-om na područjima koja su od ključne važnosti za lokalne i regionalne vlasti.

19.8.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 271/11

Izvjestitelj

:

Bas VERKERK (NL/ALDE), gradonačelnik Delfta

Referentni dokument

:

1.

Gradovi su važni pokretači europskog gospodarstva, idealna mjesta za razvoj pojedinca i zajednice te entiteti s velikim potencijalom za ekološku učinkovitost. Doprinos gradova i gradskih regija od ključne je važnosti za provedbu strategije Europa 2020. te gospodarski, socijalni i teritorijalni razvoj EU-a. (1)

2.

Važan položaj gradova u europskom društvu potaknuo je države članice i Europsku komisiju na poduzimanje koraka prema izradi programa EU-a za gradove. UN je također prepoznao važnost gradova i trenutačno radi na pripremi Novog programa za gradove koji će biti usvojen na konferenciji Habitat III koja će se održati 2016. Program EU-a za gradove mogao bi tome pridonijeti.

3.

Ugovor o EU-u sadrži razne odredbe koje predstavljaju pravni temelj EU-a za potporu politikama razvoja gradova na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, kao i glavne nadležnosti država članica, primjerice odredbe o ekonomskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji (članak 3.), lokalnoj samoupravi (članak 4.) te lokalnoj dimenziji načela supsidijarnosti (članak 5.). Trenutačno na razini EU-a ne postoji sveobuhvatni program za budući razvoj gradova, usprkos pozivu Europskog parlamenta iz 2011. na izradu europskog programa za gradove, (2) međuvladinoj Povelji iz Leipziga i Deklaraciji iz Toleda. Zbog nedostatka takvog programa, razne političke inicijative i programi subvencioniranja na razini EU-a nisu dovoljno usklađeni, a neke političke inicijative ne ostvaruju željene konkretne rezultate.

4.

Pored toga, kako smo vidjeli u prošlosti, ne postoji garancija da će se urbana dimenzija i dalje zadržati u središtu europskog djelovanja. (3) Još davne 1997. g., Komisija je objavila Komunikaciju o programu EU-a za gradove. (4) No unatoč brojnim izjavama i mjerama, dva desetljeća kasnije, taj program još uvijek nije postao stvarnost. EU treba gradovima i gradskim područjima osigurati odgovarajuća sredstva potrebna da u potpunosti razviju snagu i ostvare svoj potencijal kao pokretači gospodarskog rasta, zapošljavanja i socijalne uključenosti. Došlo je vrijeme za pravi europski program za gradove. Povelja iz Leipziga dobra je polazišna točka. Europski program za gradove mora u obzir uzeti sve aspekte – gospodarske, socijalne i ekološke – održivog razvoja grada.

5.

Odbor regija poziva Komisiju da po izdavanju planirane komunikacije koja bi se trebala temeljiti na zaključcima Foruma gradova, održanog 17. i 18. veljače 2014., predstavi Bijelu knjigu o cjelovitom programu za gradove. Bijela knjiga trebala bi omogućiti sustavno uključivanje gradske dimenzije u sve relevantne europske politike i zakone, kako bi se uklonila postojeća preklapanja i nedosljednosti. Odbor će i tijekom izrade Bijele knjige nastaviti raspravu o strategiji EU-a za razvoj gradova kako bi Komisiji dostavio praktične informacije te kako bi osigurao da ta strategija ostane na dnevnom redu EU-a. Odbor ističe važnost cjelovitog i održivog pristupa gradskim područjima, zasnovanog na idejama i sugestijama iznesenima u drugim mišljenjima Odbora koja nadopunjuju ovo mišljenje, naime u onima o 7. akcijskom programu zaštite okoliša i održivim gradovima (5) te o paketu mjera za urbanu mobilnost. (6)

6.

Programom za gradove na razini EU-a priznaje se značaj koji gradovi imaju u ostvarivanju europskih političkih ciljeva i jačanju međunarodne konkurentnosti EU-a. Istodobno se pri izradi tog programa ne smije previdjeti ni međudjelovanje gradova i ruralnih područja ni jaki utjecaj tog međudjelovanja na opći teritorijalni razvoj. Prema tome, od ključne je važnosti da se osiguraju jake sinergije između programa za gradove i teritorijalne dimenzije strategije Europa 2020.

7.

Kao posljedica prelaska s uslužnog gospodarstva na gospodarstvo znanja i sve veće digitalizacije društva, gradovi su postali gospodarski stupovi i pokretači zapošljavanja unutar EU-a. Inovacije i nove gospodarske djelatnosti često potječu iz gradova. Gradovi su također plodno tlo za umjetnost, kulturu i kreativnost, na kojem se stvara identitet gradova i njihovih stanovnika. Zbog toga su gradovi jedan od glavnih aduta EU-a u međunarodnom natjecanju s drugim kontinentima.

8.

Trenutačno u EU-u u gradskim područjima živi otprilike 68 % stanovništva (izvor: Eurostat). (7) Osim dviju velikih metropola, Pariza i Londona, EU raspolaže jedinstvenom policentričnom strukturom velikih, srednjih i malih gradova. Otprilike 200 milijuna građana živi u gradovima s do 1 00  000 stanovnika, koji često imaju važnu regionalnu ulogu u pogledu pružanja usluga i dostupnosti ustanova te poboljšanja kvalitete života i teritorijalne ravnoteže. Stoga se program EU-a za gradove ne smije ograničiti samo na najveće gradove Europe, već treba uključiti male i srednje gradove te gradska područja. U tom kontekstu, Odbor sa zadovoljstvom primjećuje da će tri zemlje koje će preuzeti predsjedanje EU-om, Italija, Latvija i Luksemburg, posebnu pažnju posvetiti malim, srednjim i velikim gradovima u EU-u te njihovoj ulozi u kontekstu zajedničkog teritorijalnog razvoja.

9.

Gradovi i obližnja ruralna područja predstavljaju stanovnicima puno više od područja s administrativnim granicama. Stanovnici gradova i drugi, kreću se svakodnevno unutar urbanog sustava većih aglomeracija, putuju na radno mjesto i funkcionalna područja (urbana ili ruralno-urbana područja). Kako bi svojim stanovnicima olakšala život, gradska vijeća osnivaju mreže sa susjednim općinama u svrhu organizacije prometa i prijevoza, prostornog planiranja, zelenih površina i gospodarstva na odgovarajućoj razini. Suradnja između gradskih područja i obližnjih ruralnih područja u ovom je pogledu od izuzetne važnosti. U tom kontekstu ključnu ulogu imaju prigradska i ruralna područja jer obližnje gradove opskrbljuju prehrambenim proizvodima i energijom te im na raspolaganje stavljaju slobodan prostor, mogućnosti za rekreaciju i prirodu, a pružaju im i zaštitu od opasnosti poput šumskih požara i poplava. Također se ne smije zanemariti da se te urbane cjeline mogu protezati na teritoriju više država članica. Posebna se pozornost mora posvetiti konkretnim pitanjima koja se javljaju u tim prekograničnim urbanim cjelinama.

10.

Kako bi se u aglomeracijama i funkcionalnim regijama osigurala povezanost i konkretni rezultati, potreban je drugi model upravljanja i dugoročna vizija, primjerice integrirani sustavi prijevoza. (8) Ta dugoročna vizija, koju u nekim državama članicama već sada zajednički razvijaju lokalne i regionalne vlasti, temelj je cjelovitom lokalnom pristupu koji jamči teritorijalnu koheziju određenog područja i omogućava postizanje konkretnih i mjerljivih rezultata. Tijekom razdoblja 2014. – 2020. integrirana teritorijalna ulaganja u više će država članica omogućiti pristup resursima iz raznih prioritetnih područja ili programa i tako igrati poticajnu ulogu u jačanju kohezije gradova i okolnih općina međusobno povezanih funkcionalnim vezama, kao i u uspostavljanju sinergija i financiranju ambicioznijih projekata, a u konačnici će omogućiti rješavanje zajedničkih problema koji nadilaze administrativne granice pojedinih lokalnih vlasti. Odbor primjećuje da Komisija u studiji pod nazivom „Gradovi sutrašnjice” opisuje taj razvoj i uviđa da u sklopu svojih politika treba više pažnje posvetiti funkcionalnim regijama poput aglomeracija i metropola te prekograničnim urbanim cjelinama. (9)

11.

Suradnja na razini aglomeracije (borrowing size) gradovima omogućuje da uživaju prednosti veće kohezije i snage inovacija, bolje povezanosti obrazovanja i tržišta rada te manjeg ekološkog otiska, a istodobno ograničavaju nedostatke poput onečišćenja okoliša, otežanog pristupa, socijalne isključenosti i kriminala. (10) Ako je nešto veće, ne znači da je i bolje. Stoga je jednako važno da se lokalnim zajednicama omogući da aktivno sudjeluju u procesu donošenja odluka na općinskoj razini, posebice u raspravama o suradnji sa susjednim vlastima.

12.

Unatoč tome, izazovi s kojima se društvo suočava posebno su vidljivi u gradskim područjima. Stoga se brojne europske političke inicijative – namjerno ili nenamjerno – odražavaju na politiku razvoja gradova. U tom pogledu Odbor poziva na izradu detaljnijeg pregleda svih inicijativa Komisije koje sadrže gradsku dimenziju i koje se temelje na dokumentu za raspravu (Issue Paper) koji je bio osnova za Forum gradova pod nazivom „CITIES – Gradovi sutrašnjice: ulaganje u Europu”, održan u veljači 2014. (11)

13.

Gradovi preuzimaju odgovornost za korištenje mogućnosti i uklanjanje svih prepreka koje im se pojave na putu. Europski gradovi mogu igrati važnu ulogu u provođenju strategije Europa 2020. Društveni izazovi navedeni u ovoj strategiji također određuju politički program za gradove i regije. Interesi građana od ključne su važnosti. Gradovi i mjesta u EU-u trenutno se suočavaju s brojnim raznim izazovima i problemima. Dok se s jedne strane neki gradovi uslijed emigracije i starenja stanovništva suočavaju s padom broja stanovnika i problemima zbog prevelikog opsega postojećih kapaciteta, broj stanovnika u drugim gradovima raste, što povećava pritisak na postojeće kapacitete u tim gradovima i uzrokuje probleme poput nezaposlenosti (mladih), socijalne isključenosti, siromaštva, osiguravanja pristupačnog stanovanja, preopterećenosti prometa i onečišćenja okoliša. Opći problem, koji je recesija dodatno pogoršala, sve je veći jaz između rastuće potražnje za lokalnim uslugama i stagnirajućim, odnosno sve manjim financijskim sredstvima. Program za gradove mora uzeti u obzir sve navedene probleme i izazove.

14.

Cilj programa EU-a za gradove trebalo bi biti napuštanje sadašnjeg modela nekontroliranog širenja gradova, segmentacije i isključivanja te usvajanje kompaktnijeg, cjelovitijeg i uključivijeg modela. Ta bi nova metoda podrazumijevala primjenu cjelovitog pristupa s fokusom na raznolikosti ljudi i aktivnosti te s ciljem poticanja gospodarskog rasta i stvaranja radnih mjesta. Osim toga, bila bi usmjerena na uspostavljanje istinske ravnoteže između gospodarskog, socijalnog i ekološkog aspekta razvoja gradova.

15.

Odnos vlasti i društva mijenja se iz temelja. Digitalizacija društva građane čini aktivnijima, zahtjevnijima i snažnijima (novo građanstvo). Uz to, ti isti građani postaju sve svjesniji svoje društvene odgovornosti. Sve više poduzeća nudi proizvode proizvedene po načelu „od kolijevke do kolijevke” (cradle to cradle), čime se smanjuje rasipanje sirovina i osobama u nepovoljnom položaju pruža prilika za integraciju na tržište rada. Također, gradska vijeća žele sve tješnje surađivati na više razina u sklopu četverostruke spirale (koja se temelji na modelu trostruke spirale, odnosno na suradnji upravnih tijela, poduzeća, ustanova koje se bave istraživanjem i organizacijama civilnog društva) kako bi se pronašla rješenja za izazove u društvu. U tom kontekstu, lokalne vlasti često imaju zadaću koordinacije i kao prvi glavni korisnik usluga ili koordinator nude drugim partnerima platformu za pronalaženje rješenja. Grad pritom djeluje kao mjesto (živi laboratorij) u kojem se, u suradnji s partnerima, izvode projekti koji najviše odgovaraju lokalnim uvjetima. Gradovi u kojima se nalaze sjedišta sveučilišta i visokih škola imaju dodatnu ulogu u poticanju poduzetništva i povezivanju tehnoloških mogućnosti s društvenim izazovima. Gradska su područja tako postala idealna pilot-područja za europsku politiku.

16.

Vlasti smatraju da su one kao dio društva odgovorne da se na dnevnom redu nađu glavni problemi s kojima je društvo suočeno, poput ekonomske krize, demografskih promjena i klimatskih promjena. Klasični oblici upravljanja, organizacije i gospodarstva ne nude više rješenje za ove probleme. Vlasti se zbog opsega izazova, sve manjih proračuna i kompleksnosti situacija s kojima su suočene, više ne mogu same brinuti za sve.

17.

U društvu u kojem članovi postaju sve aktivniji, lokalne vlasti moraju prilikom donošenja odluka dati prostora zajednički organiziranim inicijativama građana, poduzeća i društvenih organizacija na razini grada ili četvrti. Organizaciju grada stoga ne nose samo gradske vlasti, već i brojni drugi dionici. Kako bi se izbjegla podjela društva, izazov u ovom kontekstu predstavlja sudjelovanje svih građana u novom društvu, posebice mladih i migranata. Dvije najvažnije uloge modernog grada su da djeluje kao pokretač socijalne integracije i da osigura uvjete za emancipaciju građana.

18.

Lokalne inicijative osiguravaju da usluge budu sve prilagođenije potrebama svakog grada ili urbanog područja. To znači da diljem Europe postoji cijeli niz različitih pristupa. Europska politika i zakonodavstvo trebaju uzeti u obzir novonastale odnose na lokalnoj razini i s njima povezane razne pristupe za rješavanje društvenih izazova i pokušati prikupiti te nove najbolje prakse i omogućiti razmjenu tih praksi diljem EU-a.

19.

Dosad je EU koristio opće zakonodavstvo i jedinstvene rokove za provedbu ciljeva svojih politika. No odsad bi prilikom oblikovanja politike trebao više pažnje posvetiti ostvarivosti svojih inicijativa na lokalnoj i (pod)regionalnoj razini te bi prilikom izrade procjena učinka i novih politika trebao biti otvoren za doprinos decentraliziranih razina vlasti (pristup od baze prema vrhu). Uzimajući u obzir načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, svaka procjena učinka novih prijedloga trebala bi sadržavati i kritičku procjenu posljedica za gradove. Samo tako može se već unaprijed procijeniti i zajamčiti ostvarenje europske politike i zakonodavstva na lokalnoj razini.

20.

Kako bi se rasprava o dimenziji gradova sustavno učvrstila na razini EU-a, Odbor predlaže da se Forum gradova održan 17. i 18. veljače 2014. odsada održava svake dvije godine. Odbor također poziva Komisiju da unutar svoje organizacije imenuje osobu nadležnu za urbanu politiku koja će dobiti ovlasti da zajedno s međuresornom radnom skupinom za urbanu politiku Komisije provjerava gradsku dimenziju svih prijedloga i inicijativa te osigurava cjeloviti pristup politici. Zadaća te skupine treba također biti usklađivanje doprinosa gradova prilikom oblikovanja nove politike EU-a za gradska područja. Odbor bi iz vlastitih redova mogao imenovati zastupnika za politiku za gradove koji bi provjeravao gradsku dimenziju prijedloga.

21.

Odbor podržava sastavljanje radne skupine država članica za oblikovanje zajedničke vizije za europske gradove, koja uzima u obzir položaj gradova u strategiji Europa 2020., i predstavljanje te vizije u 2016. g. Odbor poziva države članice na blisku suradnju s Odborom regija i udrugama koje predstavljaju lokalne vlasti. Ova vizija društva može predstavljati važan temelj za daljnju razradu programa za gradove, kako na europskoj razini tako i na razini pojedinih država članica, regija i lokalnih vlasti.

22.

Odbor regija ponovno poziva Komisiju da izradi Bijelu knjigu o cjelovitom programu za gradove (12) prije predstavljanja instrumenta koji će naslijediti strategiju Europa 2020. i proračuna EU-a za razdoblje nakon 2020. Cilj te Bijele knjige trebalo bi biti uvođenje cjelovitijeg pristupa politici i zakonodavstvu EU-a koji se tiču gradova i gradskih područja te veće uključivanje gradova i lokalnih i regionalnih vlasti u oblikovanje odgovarajuće politike kao i davanje preporuka o tome koji bi aspekti programa europskih fondova mogli potaknuti razvoj gradova. Za to je ključan novi način upravljanja. Bijela knjiga trebala bi u konačnici dovesti do istinskog transverzalnog uvrštavanja gradske dimenzije u postupak donošenja odluka EU-a (urban mainstreaming), a ne do konkretne strategije ili programa EU-a. Nju bi trebala sastaviti nova Komisija u bliskoj suradnji s gradovima kako bi se skrenula pažnja na potrebu za novim načinom upravljanja gradskom politikom na razini EU-a.

23.

Bijela knjiga trebala bi sadržavati sljedeće elemente:

24.

Odbor regija ističe da su Europi, da bi zadržala svoju međunarodnu konkurentnost, potrebni živi i dinamični gradovi. Europske politike i zakonodavstvo mogu pridonijeti stvaranju odgovarajućih preduvjeta. Činjenica da se otprilike 70 % europskih politika i zakonodavstva provodi na lokalnoj i regionalnoj razini znači da je potrebna opća usklađenost. Odbor primjećuje da propisi doneseni na razini EU-a ponekad imaju upravo suprotan učinak. Dobar primjer Odbor navodi u svom mišljenju „Preispitivanje politike EU-a za kvalitetu zraka i emisije”, (13) koje pokazuje da je za poboljšanje kvalitete zraka potrebno uskladiti političke ciljeve različitih direktiva EU-a o zaštiti okoliša i sinkronizirati rokove za provedbu tih ciljeva da bi se postigli željeni rezultati.

25.

Neodgovarajuća politika na razini EU-a može dovesti do neizvjesnih situacija. Kao rezultat toga, gradovi ne mogu postići željene norme, zbog čega se suočavaju s rizikom da će im, zbog prekoračenja graničnih vrijednosti, njihove države članice putem nacionalnog zakonodavstva nametnuti novčane kazne EU-a. Odbor stoga poziva Komisiju da razvije metodu za cjelovitiji pristup radi kreiranja dosljednih politika i zakonodavstva, počevši od snažnije i participatorne procjene teritorijalnog učinka koja uključuje lokalne i regionalne vlasti, uz pomoć čega će EU stvoriti odgovarajuće preduvjete kako bi gradovi i gradske regije mogli provoditi europske politike.

26.

Za ostvarenje istinski cjelovitog pristupa poželjno je da se u Bijelu knjigu uključi jasna definicija cjelovitog i održivog gradskog razvoja kao i da se utvrde jasni ciljevi koje EU želi postići na ovom području. Radi se o transverzalnim ciljevima koji bi se trebali ostvariti u različitim područjima politika.

27.

Cjeloviti pristup urbanoj politici iziskuje da se uzmu u obzir politike prostornog planiranja jer gradska područja nadilaze općinsku razinu.

28.

Odbor regija stoga ponovno ističe svoje stajalište da se instrument za procjenu teritorijalnog učinka u kontekstu teritorijalne kohezije treba koristiti kao smjernica za promicanje cjelovitijeg pristupa politici. (14) Odbor definira teritorijalnu koheziju kao trodimenzionalni koncept koji se sastoji od uravnoteženog teritorijalnog razvoja, teritorijalne integracije i teritorijalnog upravljanja. Odbor izražava razočaranje zbog toga što je Komisija procjenu teritorijalnog učinka ograničila samo na prvu od tri navedene dimenzije, s obzirom da upravo druga dimenzija promiče cjeloviti pristup politici i zakonodavstvu. Upravo predstojeća revizija smjernica Komisije za procjenu učinka predstavlja jedinstvenu priliku da gradska dimenzija dođe do izražaja u internim postupcima oblikovanja politike u Komisiji.

29.

Također smatramo da Bijela knjiga o cjelovitom programu za gradove treba obraditi temu obnavljanja zapuštenih urbanih područja, urbanog oporavka i sanacije te energetske učinkovitosti pri gradnji zgrada.

30.

Dobar primjer cjelovitijeg pristupa na razini EU-a jest Europsko partnerstvo za inovacije (EIP) – pametni gradovi i zajednice. Svrha EIP-a je da se inovacije za gradove stvorene putem javnih/privatnih inicijativa koriste za urbanu mobilnost, energetsku učinkovitost i informacijske i komunikacije tehnologije. EIP omogućuje prijenos makroekonomske politike na razini EU-a u urbanu praksu. Unatoč tome, važno je gradovima pružiti priliku da odrede program i da u cijelosti odigraju svoju ulogu kao koordinatori.

31.

Dobri primjeri kao što je Europsko partnerstvo za inovacije (EIP) na području pametnih gradova i općina u potpunoj su suprotnosti sa sudjelovanjem gradova u programima strukturnih fondova u razdoblju 2007. – 2013. U novom programskom razdoblju 2014. – 2020. niz inicijativa posvećuje posebnu pažnju gradskoj dimenziji u sklopu kohezijske politike (obaveza da se 5 % sredstava iz ERDF-a odvoji za razvoj gradova i uspostavljanje mreža za razvoj gradova te da se izdvoje sredstva za inovativne mjere za održivi razvoj gradova). Međutim, zalaganje za veću koncentraciju moglo bi dovesti do toga da se grad ne promatra u kontekstu svog cjelokupnog urbanog razvoja. Potrebna je bolja koordinacija unutar Komisije da bi se u svim odjelima Komisije promicalo bolje razumijevanje sektorskih politika urbane dimenzije (okoliša, energetske infrastrukture, mobilnosti).

32.

Odbor regija ponovno iskazuje potporu pozornosti koju Komisija posvećuje cjelovitom programu za gradove u okviru nove kohezijske politike. (15) Također pozdravlja jačanje načela partnerstva u novom paketu kohezijske politike kao i objavljivanje Europskog kodeksa ponašanja za partnerstvo. Odbor regija će svejedno pomno pratiti praktičnu provedbu prijedloga Komisije za izvođenje novih programa ERDF-a i ESF-a, posebice u pogledu načina na koji su gradovi uključeni u vođenje programa i njihovo upravljanje.

33.

Odbor regija poziva Komisiju da zajedno s Odborom nadzire i po mogućnosti promiče uključivanje gradova u nove programe strukturnih fondova. Stečena znanja mogu se pretočiti u preporuke za oblikovanje kohezijske politike nakon 2020. g. kao i za druge europske programe koji promiču ostvarenje europskih ciljeva na lokalnoj razini.

34.

Gradovi također sudjeluju u drugim EU-ovim programima subvencioniranja, kao što je LIFE, Obzor 2020., Pametna energija za Europu itd., iako tim programima nedostaje tematska usredotočenost na urbana pitanja te sinergije s programima europskih strukturnih i investicijskih fondova. Obraćanje posebne pozornosti na sinergije među subvencijama EU-a imalo bi pozitivan učinak u gradovima.

35.

Stvaranjem mreža lokalnih zajednica na europskoj razini, Komisija zadovoljava potrebu gradova za razmjenom dobrih praksi o različitim pitanjima. Program teritorijalne suradnje URBACT – program EU-a za promicanje održivog razvoja gradova – također zadovoljava tu potrebu. Natjecateljski program „Europa za građane” potiče općine na uspostavu tematskih mreža za pitanja od zajedničkog interesa kao korisnog instrumenta lakše razmjene dobrih praksi. Osim ovih programa sufinanciranih iz strukturnih fondova i natjecateljskih aktivnosti koje organizira EU, postoje i drugi programi za razmjenu znanja među gradovima (npr. Civitas, Sporazum gradonačelnika, inicijativa Mayors Adapt, Inicijativa pametnih gradova i zajednica, Referentni okvir za održivost gradova, Managenergy). Odbor primjećuje da broj inicijativa za razmjenu znanja i iskustava postaje sve veći i raznovrsniji. Odbor radi osiguravanja cjelovitijeg pristupa poziva Komisiju da objedini ove različite europske programe za financiranje i mreže podrške kako bi se lokalnim područjima omogućilo da ih bolje razumiju i da s njima surađuju učinkovitije nego sada.

36.

Kako bi se gradska područja moglo ocijeniti pomoću preciznijih pokazatelja nego što je BDP, prilikom razmjene znanja i uspoređivanja gradskih politika na raspolaganju treba biti dovoljno podataka, po mogućnosti na razini funkcionalnih regija. Jedan od glavnih problema je taj što Eurostatova klasifikacija NUTS ne odražava točno stvarno stanje u gradovima i općinama. Stoga je potrebno da Eurostat dostavlja i prikuplja detaljnije lokalne podatke i da se nastavi rad na analizi razvoja gradova i sličnim istraživanjima ili da se definiraju jedinstveni kriteriji za određivanje granica metropola. Treba primjenjivati i praktične instrumente kako bi se mogao pratiti napredak i učinak cjelovitog programa za gradove na razini EU-a. Odbor s tim u vezi poziva Komisiju da u svrhu izrade programa EU-a za gradove pripremi novi instrument za praćenje.

37.

Vrijeme je za novu vrstu upravljanja koja bi gradovima omogućila da se u većoj mjeri i u ranijoj fazi uključe u cjelokupni ciklus osmišljavanja politike EU-a (primjerice posredstvom OR-a, mreža gradova kao što je Eurocities ili Sporazuma gradonačelnika). Kroz veće uključivanje gradova i lokalnih i regionalnih vlasti u sve faze ciklusa politike, EU može bolje odgovoriti na promjene kroz koje gradovi trenutačno prolaze. Na taj način mogu se bolje procijeniti posljedice inicijativa politike i zakonodavstva na gradove kao i neutralizirati rizik od nedosljednih politika EU-a koje ne odražavaju stvarno stanje. Osim toga, u skladu s člankom 5. Uredbe (EU) br. 1303/2013 (opće uredbe o strukturnim fondovima), ta metoda „višerazinskog upravljanja” mora se primjenjivati tijekom cijelog procesa pripreme i provedbe EU-ovih programa kohezijske politike.

38.

Načelo višerazinskog upravljanja izuzetno je važno, no potrebno ga je prilagoditi novom odnosu između vlasti i društva, što treba ići ruku pod ruku s većom ulogom gradova i lokalnih i regionalnih vlasti u postupku oblikovanja politike EU-a. Stoga će europske općine potpisivanjem Povelje o višerazinskom upravljanju u Europi doprinijeti sudjelovanju različitih razina uprave (lokalne, regionalne, nacionalne i europske) u oblikovanju učinkovitih javnih politika uz primjenu niza načela poput sudjelovanja, suradnje, transparentnosti, univerzalnosti i dosljednosti, što su i preduvjeti uspjeha tih javnih politika za dobrobit građana.

39.

Službe Komisije trebaju predstavnike gradova i lokalnih i regionalnih vlasti sustavno uključivati u oblikovanje politike (npr. kroz sudjelovanje u skupinama stručnjaka) kako bi se kroz razmjenu praktičnih iskustava i konkretnih podataka osiguralo bolje usklađivanje gradske dimenzije unutar europskih politika. Dogovori u vezi s time mogu se ugraditi u novi međuinstitucijski sporazum između nove Komisije i Odbora regija.

40.

Odbor pridaje veliku važnost gradskoj dimenziji u politikama EU-a i izradi programa EU-a za gradove. Odbor regija će kao glas lokalnih i regionalnih vlasti EU-a pomno pratiti napredak Bijele knjige te će nastaviti voditi raspravu o programu za gradove, u sklopu institucija EU-a i izvan njih. Ovo mišljenje predstavlja prvi doprinos Odbora na putu prema istinski cjelovitom pristupu gradovima EU-a.

19.8.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 271/18

Izvjestitelj

:

Albert Bore (UK/PES), član gradskog vijeća Birminghama

Referentni dokumenti

:

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Zajedno prema konkurentnoj gradskoj mobilnosti s učinkovitim iskorištavanjem resursa – COM(2013) 913 final

Poziv na provedbu mjera za unapređenje gradske logistike – SWD(2013) 524 final

Ciljane mjere za sigurnost na gradskim cestama – SWD(2013) 525 final

Poziv na pametnije reguliranje pristupa vozila gradovima – SWD(2013) 526 final

Pripremanje inteligentnih prometnih sustava za gradove EU-a – SWD(2013) 527 final

1.

Održivi sustavi gradskog prometa pridonose boljoj kvaliteti života europskih građana te su važni za gospodarsku konkurentnost gradova, regija i Europske unije kao cjeline. U gradovima, važnim centrima gospodarske aktivnosti u kojima se stvara više od 80 % BDP-a Unije, živi 70 % europskog stanovništva.

2.

Gradska mobilnost i gradski promet u nadležnosti su lokalnih i regionalnih vlasti, koje su zadužene za osmišljavanje i provedbu politika gradske mobilnosti te za pružanje usluga javnog prijevoza na svom teritoriju. Odluke donesene na lokalnoj razini često se odnose na okvire postavljene nacionalnim politikama te u sklopu novog programa EU-a za gradove. Uistinu, program gradske mobilnosti EU-a mnogi vide kao komponentu politike za pametne gradove.

3.

Odbor regija već je davao preporuke za politike u svojim prethodnim mišljenjima o gradskoj mobilnosti, posebice u svom mišljenju o Zelenoj knjizi o gradskom prometu, (1) u dva mišljenja o Akcijskom planu za gradsku mobilnost (2) te, konačno, u mišljenju o Bijeloj knjizi „Plan za jedinstveni europski prometni prostor”. (3) U tim su se preporukama zagovarale one održive politike za gradsku mobilnost koje u obzir uzimaju gospodarsku, ekološku i socijalnu dimenziju.

4.

Paket za gradsku mobilnost odražava potpuno razumijevanje principa supsidijarnosti, a aktivnosti su fokusirane na područja u kojima EU može dati dodanu vrijednost, posebice na području njegovanja suradnje, razmjene najboljih praksi i smjernica. Tu su i preporuke državama članicama da uvedu mjere za gradsku logistiku, reguliranje pristupa gradovima, primjenu rješenja inteligentnih prometnih sustava (ITS) te sigurnost gradskih prometnica.

5.

Odbor naglašava važnost sveobuhvatne politike Europske unije za gradska područja, koja bi bila utemeljena na idejama i savjetima iznesenim u paralelnim i komplementarnim mišljenjima Odbora o integriranom planu za gradove (Urban Agenda), o usmjerenosti Sedmog akcijskog programa za okoliš na održive gradove i o gradskoj mobilnosti.

6.

Ističe da je za razvoj gradova potrebno slijediti održiv i sveobuhvatan pristup. Problemi gradske mobilnosti ne mogu se riješiti samo sektorskim pristupom. U obzir treba posebice uzeti povezanost urbane dimenzije prometne politike i šireg koncepta prostornog planiranja, ne samo radi poboljšanja gradskog prometa i infrastrukture, nego i radi borbe protiv nekontroliranog širenja urbanih područja (urban sprawl) i radi novog pristupa odnosu gradova i okolnih (urbanih/ruralnih) područja. Za dodatne prijedloge o održivosti, OR upućuje na Mišljenje o Sedmom akcijskom programu zaštite okoliša i održivim gradovima; (4)

7.

Smatra da je na razini država članica neophodno uvođenje mjera (kampanje podizanja svijesti, poticaji itd.), koje će omogućiti promjenu stava građana u korist korištenja vrsta prijevoza koje troše manje energije;

8.

Vjeruje da planovi održive gradske mobilnosti trebaju biti dobro integrirani u politike iskorištavanja zemljišta. Loše isplaniran razvoj koji nije učinkovito integriran u prometnu mrežu dovodi do veće potražnje za prijevozom i do pretjerane ovisnosti o privatnim automobilima kod mnogih putovanja;

9.

Prihvaća da su planovi održive gradske mobilnosti prikladan strateški instrument za razvoj takvog integriranog pristupa gradskoj mobilnosti usmjerenog na sve oblike i vrste prometa na čitavom funkcionalnom području nekog grada ili gradske aglomeracije: javni i privatni promet, promet taksijima, putnički i teretni, motorizirani i nemotorizirani, onaj u pokretu i onaj na parkiralištu. U svima njima u obzir treba uzeti rodne aspekte i aspekte mobilnosti stanovništva. Izrada planova održive gradske mobilnosti za sve gradove ostaje ključan zahtjev Odbora regija, s time da se oblikovanje i provedba planova gradske mobilnosti smatra odgovornošću samih gradova;

10.

Iako su mnogi gradovi već donijeli planove održive mobilnosti koji su se pokazali odličnim temeljem za raspravu i provedbu mjera za poboljšanje mobilnosti u gradskim područjima, žali što dosad nije postojala zajednička definicija koncepta plana održive gradske mobilnosti koja bi obuhvaćala čitavu Europu;

11.

Pozdravlja to što je Europska komisija uključila Odbor regija u postupak procjene učinka za paket o gradskoj mobilnosti te posebno činjenicu da je DG MOVE prihvatio ključno pitanje Odbora regija u vezi s izradom neobvezujućeg prijedloga;

12.

Postavlja pitanje postupak kojim Komisija namjerava osigurati ispunjavanje ciljeva i mjera zacrtanih u okviru Paketa za gradsku mobilnost s obzirom na to da na europskom prostoru postoje gradovi i gradske regije koji su u pogledu utvrđivanja i provedbe planova na svojim gradskim područjima postigli različit napredak. To se može odnositi na mobilnost ljudi ili na mjere na području gradske logistike, regulacije i pametnije kontrole pristupa gradovima, uvođenja pametnih sustava gradskog prijevoza te sigurnosti gradskih prometnica;

13.

Bilježi taj koncept kao neobvezujuću smjernicu, kao i pojašnjenje da se on može i treba prilagoditi posebnim okolnostima u državama članicama i gradskim područjima;

14.

Pozdravlja preuzimanje obveze od strane Komisije da podupre razvoj i promociju tog koncepta, posebice prijedlog da se uspostavi Europska platforma za planove održive gradske mobilnosti, kao i obvezu Komisije da podupre nacionalne, regionalne i lokalne vlasti koje razvijaju i provode planove održive gradske mobilnosti, između ostalog i financijskim instrumentima. Europska komisija mora se apsolutno obvezati da će predstavnici lokalnih i regionalnih vlasti biti uključeni u Europsku platformu.

15.

Poziva da prijedlog Komisije prema kojem bi države članice uspostavile stručnu skupinu za gradsku mobilnost i promet obuhvati i predstavnike lokalnih vlasti ili gradova kako bi svojim informacijama sudjelovali u radu predložene europske platforme;

16.

Traži da se planovi održive gradske mobilnosti promiču na nacionalnoj razini i ohrabruje države članice da pripreme izmjene u zakonodavstvu kojima će se osigurati postojanje nužnih okvirnih uvjeta kako bi se lokalnim i regionalnim vlastima omogućilo stvaranje i uspješno provođenje lokalnih strategija za gradsku mobilnost;

17.

Ističe da su gradovi čvorišta na kojima se križaju razni oblici prometa i na kojima putovanja obično počinju i završavaju. Zato ih se treba smatrati vrlo važnim i neodvojivim dijelom svih prometnih mreža i zato se gradskoj mobilnosti mora posvetiti dovoljno pozornosti;

18.

Vjeruje da regulacija pristupa gradovima i naplata korištenja cesta mogu biti učinkoviti instrumenti za upravljanje oprečnim zahtjevima za korištenje prostora gradskih prometnica te za rješavanje ključnih problema poput zagušenosti, onečišćenja ili nekontroliranog širenja urbanih područja. To je u skladu s principom da „korisnik/onečišćivač plaća” te pridonosi prijelazu na korištenje održivijih načina prijevoza;

19.

Primjećuje da bi princip supsidijarnosti zahtijevao da o primjeni regulacije pristupa gradovima i modelima naplate korištenja cesta odlučuju lokalne vlasti. Takvi modeli trebaju biti prilagođeni posebnim lokalnim okolnostima i potrebama, pa stoga ne postoji rješenje koje bi odgovaralo svima. To mogu učiniti samo lokalne i regionalne vlasti na lokalnoj razini;

20.

Primjećuje da je posljednjih godina primijenjen velik raspon različitih modela širom EU-a, ali smatra da takva heterogenost ponekad može otežati putovanja po Europi, posebice uslijed općeg nedostatka informacija o tome kako se pridržavati odredbi tih različitih lokalnih modela;

21.

Podsjeća da se regulacija pristupa u gradskim područjima mora temeljiti na jasnim i što univerzalnijim pravilima u pogledu ciljeva poput smanjenja prometa, ublaživanja emisija onečišćujućih tvari ili poticanja drugih, održivijih oblika prijevoza;

22.

Stoga, u tom smislu i u skladu s mišljenjem OR-a iz 2009. o Akcijskom planu za gradsku mobilnost, (5) prihvaća da će morati doći do minimalnog usklađivanja i ujednačavanja na razini EU-a, posebice u pitanjima poput kategorizacije vozila, emisijskih razreda i prometnih znakova; to je potrebno poduzeti u partnerstvu lokalnih i nacionalnih vlasti te institucija EU-a;

23.

Pozdravlja prijedlog Komisije da potiče dijalog s državama članicama i stručnjacima o reguliranju pristupa gradovima te da pripremi neobvezujuće smjernice kako bi pomogla gradovima da uspješno primijene modele regulacije pristupa.

24.

Smatra da se uvođenjem inteligentnih prometnih sustava (ITS) javlja potreba za zajedničkim tehničkim standardima koji bi osigurali interoperabilnost kako bi se spriječile nove tehničke prepreke slobodi kretanja unutar EU-a;

25.

Žali što broj poginulih na cestama u EU-u, koji je 2013. dosegao 26  000, ostaje neprihvatljivo velik. Iznimno zabrinjava činjenica da su najpogođeniji ranjivi sudionici u prometu, poput biciklista, pješaka i, posebno, starijih osoba. Posebno je zabrinut zbog toga što je broj poginulih biciklista u odnosu na 2010. još i porastao;

26.

Naglašava važnost cestovne sigurnosti koja i održive oblike prometa, poput vožnje biciklom ili pješačenja, čini sigurnijima te pozitivno utječe na zdravstvene ciljeve jer omogućuje da više ljudi sudjeluje u aktivnim oblicima putovanja. Ta pitanja trebaju biti integralan dio planova održive gradske mobilnosti, pa bi stoga bile korisne daljnje smjernice o tome kako to postići.

27.

Poziva također na promicanje odgovarajućeg obrazovanja građana o sigurnosti na cestama, s obzirom na to da postoji izravna veza između takvog obrazovanja i prometnih nesreća;

28.

Podsjeća da je OR i ranije podržao ciljeve vezane za cestovnu sigurnost, postavljene u Bijeloj knjizi o prometu iz 2011., o tome da se broj poginulih u cestovnom prometu do 2050. približi nuli i da se do 2020. u usporedbi s 2010. godinom broj žrtava prepolovi.

29.

Uviđa da će napori za poboljšanje sigurnosti kroz konstrukciju vozila i upotrebu ITS-a, poput sustava za pomoć vozaču (naročito sustavi V2I i V2V), smanjiti broj nesreća, ali smatra da lokalne i regionalne vlasti trebaju činiti više kako bi potaknule korištenje sigurnije konstruiranih vozila, primjerice kroz postupke javne nabave;

30.

Preporučuje da se rješenjima temeljenim na ITS-u također istraži kako će se promicanjem stvarne promjene ponašanja vozača ostvariti napredak u pogledu okoliša, cestovne sigurnosti i energetske učinkovitosti.

31.

Pozdravlja prijedlog Europske komisije da se problem sigurnosti na gradskim cestama riješi u okviru paketa za gradsku mobilnost te konstatira da je Europska komisija preuzela obavezu prikupljati i širiti primjere dobrih praksi planiranja cestovne sigurnosti te analizirati mjere za smanjenje broja teških ozljeda na prometnicama u gradskim područjima. To ne treba biti ograničeno na iduće dvije godine, kao što je predloženo, nego se treba nastaviti i kasnije ako to bude prikladno;

32.

Pozdravlja preporuku Europske komisije da države članice osiguraju pravilno prikupljanje najpodrobnijih podataka o pokazateljima cestovne sigurnosti te poziva lokalne vlasti da koriste takve podatke za lokalnu analizu i planiranje cestovne sigurnosti. Zna se da tehnološke promjene u konačnici imaju ograničen učinak te da se korištenjem podataka o cestovnoj sigurnosti mogu identificirati određene zajednice koje najviše sudjeluju u sudarima u cestovnom prometu. To će omogućiti fokusiranije i usmjerenije kampanje i programe za poticanje sigurnijeg ponašanja u prometu;

33.

Naglašava da su, u skladu s načelima supsidijarnosti i višerazinskog upravljanja, lokalne i regionalne vlasti odgovorne za osmišljavanje politika za cestovnu sigurnost s ciljem rješavanja lokalnih problema, u skladu s lokalnim okolnostima. Planovi održive gradske mobilnosti mogli bi biti učinkoviti instrumenti za promicanje integriranog pristupa cestovnoj sigurnosti na lokalnoj razini;

34.

Ističe da se ne smije podcijeniti uloga teretnog prometa i logistike. Iako gradska logistika čini relativno malen dio gradskog prometa, ona zauzima znatnu količinu prostora na gradskim prometnicama, primjerice u svrhu iskrcaja i ukrcaja, te pridonosi zagušenju i drugim problemima. Gradska teretna vozila također neproporcionalno pridonose zagađenju zraka i zagađenju bukom, te često sudjeluju u ozbiljnim nesrećama s ranjivim korisnicima prometnica poput pješaka i biciklista. U tom smislu, optimizacija gradske logistike imala bi pozitivan utjecaj na gradske prometne sustave u cjelini;

35.

Naglašava da uvođenje novih tehnologija, npr. rješenja koja uključuju alternativna goriva, ima znatan potencijal. Prihvaćeno je da takav razvoj i rano uvođenje „čistih” vozila u gradove mogu neposredno pridonijeti smanjenju ovisnosti o nafti i koristiti zdravlju poboljšanjem kvalitete zraka i smanjenjem buke. Odbor regija ponovno podupire cilj Bijele knjige o prometu iz 2011., prema kojoj bi do 2030. veliki urbani centri trebali imati gradsku logistiku koja gotovo uopće neće ispuštati CO2;

36.

Primjećuje da bi, naročito kad su u pitanju manji operateri, za gospodarsku održivost uvođenja čišćih vozila u vozni park gradske logistike mogli biti potrebni mehanizmi poticaja utemeljeni na dobitku vezanom za vanjske učinke. U tom bi se pogledu za javni i privatni vozni park trebali odrediti brojčani ciljevi;

37.

Pozdravlja uključivanje pitanja gradske logistike u paket za gradsku mobilnost, posebice s obzirom na to da se gradska logistika u planiranju gradskog prometa velikim dijelom zanemaruje;

38.

Pozdravlja obveze koje je preuzela Europska komisija da poduzme korake u smislu širenja i primjene najboljih praksi za gradsku logistiku, posebice pripremom dokumenata sa smjernicama za poboljšanje funkcioniranja gradske logistike i olakšavanjem nabave čišćih i sigurnijih vozila revizijom djelokruga internetske stranice Clean Vehicle Portal (www.cleanvehicle.eu);

39.

Uviđa da i dalje nedostaju podaci i informacije o kretanju teretnog prometa koji bi mogli pomoći gradskim područjima da učinkovitije planiraju kretanje tereta na svom području. Povezani s ITS-om, takvi podaci i informacije omogućili bi gradskim vlastima da bolje razumiju potrebe gradske logistike te bi im pomogli poboljšati učinkovitost kretanja i identificirati prikladnije prometne pravce za vozila što bi dovelo do niže razine emisija;

40.

Prihvaća stav Europske komisije da gradsku logistiku treba uzeti u obzir kada države članice određuju svoj pristup gradskoj mobilnosti, a posebice planovima održive gradske mobilnosti;

41.

Ponovno potvrđuje potencijal koji ITS predstavlja za optimizaciju gradske mobilnosti i postizanje političkih ciljeva poput povećanja sigurnosti i smanjenja zagušenja. Informacijske tehnologije imaju ključnu ulogu u podupiranju novih obrazaca mobilnosti koji se temelje na kombinaciji svih vrsta prijevoza (npr. multimodalno putovanje i prometne informacije u stvarnom vremenu, integrirani sustavi multimodalnog elektroničkog izdavanja karata, modeli za zajedničko korištenje automobila i bicikala);

42.

Žali što je primjena aplikacija ITS-a i dalje vrlo fragmentirana, što je uzrokovano i nedostatkom interoperabilnosti i nedovoljnom suradnjom. Prihvaća se stav Europske komisije da se puni potencijal ITS-a može iskoristiti samo ako se prihvati njegova široka primjena. Takva usklađenost i interoperabilnost su važne jer pomažu prekograničnim putovanjima i slobodi kretanja unutar EU-a. To se odnosi i na gradska područja koja su često važna čvorišta u transeuropskim prometnim mrežama;

43.

Zalaže se za pružanje potpore inicijativama lokalnih vlasti za primjenu ITS-a. Potrebno je ubrzati uvođenje tehničkih i tehnoloških inovacija za povećanje mobilnosti, učinkovitosti, sigurnosti i kvalitete prometa u gradskim područjima;

44.

Zna da je Europska komisija već počela raditi na interoperabilnosti i usklađenosti ITS-a, posebice stvaranjem pravnog okvira Direktivom 2010/40/EU (Direktiva o ITS-u) i uspostavom Stručne skupine o gradskom ITS-u, koja je već sastavila smjernice za primjenu ključnih aplikacija ITS-a u gradskim područjima;

45.

U tom kontekstu, pozdravlja obećanje Europske komisije da će nastaviti rad na tom području i namjeru da dopuni postojeće zakonodavstvo o pristupu podacima o prometu i putovanjima, pripremi specifikacije za prometne informacijske usluge u stvarnom vremenu i multimodalne informacijske usluge u okviru Direktive o ITS-u br. 2010/40/EU, te da olakša uvođenje komunikacijskih sustava vozila s vozilom i vozila s infrastrukturom u gradskim područjima. Ipak, u svim tim pitanjima zaštita podataka i privatnosti preduvjet je za prihvaćanje takvih sustava te se u potpunosti mora poštovati;

46.

Žali što se Komunikacija na prikladan način ne bavi kvalitetom zraka i klimom. Kako se budu osjećale posljedice klimatskih promjena, tako će se povećavati broj dana u kojima će prometni sustavi biti suočeni s ekstremnim vremenskim uvjetima. Ako se ne poduzmu nikakve mjere za prilagodbu naših prometnih sustava takvim događajima, mogu se očekivati brojniji poremećaji u prometu te viši socijalni i ekonomski troškovi;

47.

Naglašava da kvaliteta zraka i zbog mnogih drugih razloga izaziva snažnu zabrinutost u mnogim velikim i malim gradovima u Europi, te da su negativne posljedice loše kvalitete zraka po ljude gore od prometnih nesreća, zbog čega je ona, od svih čimbenika vezanih uz okoliš, najveći uzrok prijevremenih smrti u EU-u. Također utječe na kvalitetu života zbog oboljenja od astme ili dišnih problema. Zagađenje zraka dovodi i do gubitka radnih dana i visokih medicinskih troškova, pri čemu su najteže pogođene osjetljive skupine poput djece, astmatičara i starijih osoba. Oštećuje ekosustave kroz pretjerano zagađenje dušikom (eutrofikacija) i kisele kiše. Zagađenje zraka uzrokuje oko 23 milijarde eura izravnih troškova za društvo godišnje, uključujući štete na usjevima i zgradama, dok se vanjski troškovi samo zbog utjecaja na zdravlje procjenjuju na 330–940 milijardi eura (3–9 % BDP-a EU-a);

48.

Konstatira da bi, zbog kršenja zdravstvenih ograničenja za NO2 koje je postavio EU, vlade mnogih država članica potencijalno mogle biti suočene s tužbom Europske komisije, uz mogućnost znatnih kazni koje bi mogle biti proslijeđene lokalnim vlastima i javnim tijelima koji su propustili poduzeti odgovarajuće mjere na temelju ovlasti koje su im na raspolaganju. Tome, međutim, treba pristupiti s oprezom. U međuvremenu je postalo jasno da do kršenja na lokalnoj razini često dolazi, između ostalog, zbog neodgovarajuće nacionalne i europske politike kojom se pokušava riješiti uzrok problema. Potreban je višerazinski pristup u kojem svaka razina vlasti (europska, nacionalna, regionalna i lokalna) preuzima odgovornost i usvaja mjere koje mogu i moraju biti usvojene na odgovarajućoj razini;

49.

Smatra da različiti elementi planova održive gradske mobilnosti mogu pridonijeti rješavanju problema kvalitete zraka. Rješenja ITS-a uspostavljaju učinkovitije kretanje prometa. Bolje upravljanje urbanom logistikom smanjuje buku i zagušenje te poboljšava učinkovitost putovanja; regulacija pristupa vozila gradovima može se iskoristiti za zabranu vozila koja previše zagađuju i za poticanje korištenja tiših vozila s ultraniskim emisijama; također, kroz mjere cestovne sigurnosti može se poticati bolje ponašanje vozača, što treba pomoći smanjiti ukupne emisije kao i broj nesreća u prometnoj mreži te posljedično zagušenje koje ih obično prati. Dobar su primjer za to razni programi poput Civitasa i Ecostarsa;

50.

Vjeruje da bi mjere sadržane u planovima održive gradske mobilnosti trebale povećati broj ljudi koji pješače, voze bicikl i koriste javni prijevoz, što bi dovelo ne samo do smanjenja emisija i buke u prometu vozila, već bi i pridonijelo boljoj pristupačnosti za sve, većoj jednakosti u prometnom sustavu te povećanju tjelesne aktivnosti i poboljšanju javnog zdravlja;

51.

Podsjeća da se postojeći zakoni EU-a koji se odnose na kvalitetu zraka, buku i oporezivanje vozila trenutno revidiraju te poziva da ih se uskladi s idejom ove komunikacije;

52.

smatra važnim da gradovi izloženi riziku od buke donesu plan zoniranja buke putem kojeg će se područja klasificirati prema najvećim dopuštenim razinama buke i u kojem će se odrediti gradske i prigradske zone u kojima bi izloženost buci trebala biti najmanja, naročito u blizini parkova, škola, bolnica i zaštićenih domova za starije osobe;

53.

Traži stoga da se zabrinutost zbog zagađenja zraka i zagađenja bukom pretvori u mjere koje će EU i države članice poduzeti kroz planove održive gradske mobilnosti;

54.

Pozdravlja to što se Europska komisija obvezala pojačati potpore EU-a za održivu gradsku mobilnost na području suradnje, razmjene iskustava i dobrih praksi, istraživanja i inovacija, financijske potpore i međunarodne suradnje;

55.

Posebice pozdravlja namjeru da se poboljšaju postojeće internetske stranice Opservatorija za gradsku mobilnost – (Urban Mobility Observatory) i ELTIS-a integriranjem sadašnjeg portala Mobility Plans i njegovim razvojem u sveobuhvatni centar znanja. To će objediniti informacije o planiranju gradskog prometa širom EU-a te pridonijeti planiranoj Europskoj platformi za planove održive gradske mobilnosti, koji će lokalnim i regionalnim vlastima pružiti nužne alate za uspješnu primjenu planova održive gradske mobilnosti;

56.

Podupire prijedloge za razvoj analize stanja gradske mobilnosti (urban mobility scoreboard), koja je prvi put predložena u Bijeloj knjizi o prometu iz 2011., a kojom će se sakupiti usklađeni pokazatelji za mjerenje i usporedbu napretka gradskih područja širom EU-a;

57.

No, smatra da se svaka analiza stanja mora pažljivo osmisliti kako bi se osiguralo da se ne pretvori u tek puki sustav rangiranja. Analiza stanja gradske mobilnosti mora se odnositi na pojedinačne gradove te uključivati polazne vrijednosti u odnosu na vrijeme te niz temeljnih pokazatelja (npr. raspodjelu prometa prema vrstama, pristupačnost, učinkovitost upotrebe goriva u vozilima, kvalitetu zraka i zdravlje). Daljnje prijave za financijska sredstva EU-a trebaju posebno objasniti kako će dotični projekt ili radovi poboljšati/utjecati na postizanje rezultata u odnosu na polazne vrijednosti, a pregled stanja mora se revidirati svake godine;

58.

Ukazuje na veliku opterećenost gradova uslijed povećanog broja motornih vozila. Rasterećenju može znatno pridonijeti zajedničko korištenje automobila koje je razvijeno u nekim europskim gradovima. No stanje u europskim zemljama u tom je pogledu zasad vrlo neujednačeno, iako europski projekt MOMO pokazuje velik potencijal. Komisija bi u svoje strategije trebala izričito uvrstiti modele zajedničke upotrebe (npr. zajedničke upotrebe bicikala i automobila te zajedničke vožnje automobilima);

59.

Apelira da financijska potpora za održivu gradsku mobilnost kroz europske strukturne i investicijske fondove bude ojačana smjernicama Europske komisije lokalnim i regionalnim vlastima o tome kako se ti fondovi sustavnije mogu koristiti za financiranje integriranih paketa mjera na području gradske mobilnosti, uključujući kroz nove instrumente poput integriranih teritorijalnih ulaganja. Nadalje, potrebne su smjernice i o tome kako razvijati planove mobilnosti da bi se pokazalo da su rentabilni za ulaganja i da iskorištavaju sinergije s drugim načinima financiranja EU-a poput Obzora 2020.;

60.

Pozdravlja namjeru Komisije da više pažnje prida malim gradovima i gradovima srednje veličine koji igraju temeljnu ulogu u sustavu europskih gradova u cjelini. Osim toga, ti gradovi predstavljaju veliki potencijal zahvaljujući svojim socijalnim, ekološkim i institucionalnim prednostima povezanim s njihovom manjom veličinom. Problemi povezani s gradskom mobilnošću nisu fenomen koji se javlja isključivo u velikim gradovima, a mali se gradovi i gradovi srednje veličine k tome suočavaju s ozbiljnim poteškoćama pri financiranju projekata za poboljšanje gradske mobilnosti, zbog visokih troškova i manje ekonomije razmjera;

61.

Smatra da postoje snažni argumenti za to da se planovi održive gradske mobilnosti vežu uz mjere koje gradovi EU-a poduzimaju u okviru Sporazuma gradonačelnika. Dobrovoljno pristupanje gradova Sporazumu gradonačelnika moglo bi biti valjan model za promicanje uključivanja u planove održive gradske mobilnosti.

62.

Ističe da su gospodarske i socijalne promjene u mnogim gradovima, posebice u novim državama članicama, izazvale radikalne promjene u funkciji određenih gradskih područja, a samim time i temeljite promjene u prometnim tokovima. Te promjene nerijetko iziskuju opsežnu i vrlo skupu rekonstrukciju svih oblika prometne infrastrukture. Stoga je u slučaju tih gradova najprije nužno obaviti – uz potporu sredstvima iz ESIF-a – rekonstrukciju te ključne infrastrukture kako bi ona postala funkcionalna i svrsishodna. Potpora sredstvima iz ESIF-a zato se ne bi trebala samo ograničiti na povezivanje s mrežama TEN-T, već bi se trebalo dopustiti da se ona primjenjuju i za financiranje lokalnih prometnih pravaca i infrastrukture za javni i alternativni prijevoz koji, kako je dokazano, pridonose gradskoj mobilnosti;

63.

Vjeruje da se, ako se planovi održive gradske mobilnosti budu donosili po smjernicama EU-a, može pretpostaviti da su im u središtu potrebe lokalnih građana za mobilnošću, da imaju potporu lokalnih dionika i pristanak lokalnih političara. Planovi održive gradske mobilnosti mogu osigurati da se novac uklopi u šire planiranje i programska pitanja za koje na lokalnoj razini postoji politička predanost;

64.

Podržava ideju da se dodjela sredstava iz fondova za regionalni razvoj i kohezijskih fondova poveže s obvezom gradova i regija da dostave dosljedan i neovisno potvrđen certifikat o reviziji učinkovitosti i održivosti gradske mobilnosti.

19.8.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 271/25

Izvjestiteljica

Daiva MATONIENĖ (LT/EKR) Članica Gradskog vijeća Šiauliaija

Referentni dokument

Pismo Europske komisije sa zahtjevom za mišljenje od 27. studenog 2013.

1.

U interesu učinkovitijeg iskorištavanja resursa i gospodarstva s niskim emisijama CO2, u okviru kojeg će se štititi i jačati prirodni kapital i osiguravati zdravlje i blagostanje građana, pomoću 7. akcijskog programa zaštite okoliša trebali bi se postaviti pravni temelji za politiku zaštite okoliša do 2020. godine i utvrditi prioritetni ciljevi koje bi EU i države članice trebali ostvariti u dugom roku, naime do 2050. godine.

2.

Europska komisija zatražila je od Odbora regija da izradi mišljenje o predloženim mjerama za ostvarivanje osmog cilja 7. akcijskog programa zaštite okoliša i postavila četiri konkretna pitanja:

3.

Oko 350 milijuna građana EU-a (njih 70 %) živi u gradovima s preko 5  000 stanovnika. Predviđa se da će do 2020. godine u gradovima ili predgrađima živjeti 80 % Europljana. Kvaliteta života i globalni ekološki uvjeti izravno ovise o gradskom okolišu. Najveći dio štetnih tvari koje onečišćuju okoliš potječe iz gradova.

4.

Mnogi gradovi suočavaju se sa sličnim ekološkim izazovima: poboljšanjem kvalitete zraka, smanjenjem buke, prometnog zagušenja i emisija stakleničkih plinova, sprečavanjem smanjenja biološke raznolikosti, oskudice vode, poplava i štete izazvane vremenskim nepogodama, očuvanjem zelenih površina, regeneracijom onečišćenog tla te boljim gospodarenjem otpadom i opskrbom energijom.

5.

OR ističe opipljivu korist od provedbe održivih politika i mjera usmjerenih, pored ostalog, na poboljšanje stanja okoliša, poboljšanje javnog zdravlja, povećanje kvalitete života, povećanje pravne sigurnosti za industriju te smanjenje poremećaja na tržištu. Također, OR naglašava da se troškovi neprovođenja zakonodavstva EU-a na području zaštite okoliša ugrubo procjenjuju na otprilike 50 milijardi eura godišnje u zdravstvenim troškovima i izravnim troškovima za okoliš. (1)

6.

Naglašava da će održivi gradovi biti definirani prema sposobnosti da postignu ciljeve ublažavanja posljedica klimatskih promjena. S obzirom na gustoću naseljenosti urbanih područja, napominje da će gradovi morati preuzeti vodeću ulogu u smanjivanju emisije stakleničkih plinova ako se želi spriječiti da globalno zatopljenje premaši 2 oC; pored toga, gradovi su u najboljoj poziciji da potiču promjenu ponašanja koja mora pratiti radikalnu transformaciju energetske i prometne infrastrukture. Također smatra da će sposobnost gradova da se prilagode neizbježnim klimatskim promjenama i ekstremnim vremenskim uvjetima biti presudna za njihovu gospodarsku i socijalnu održivost pa stoga i za konkurentnost Europske unije.

7.

Pri ocjenjivanju i planiranju mjera EU-a u vezi s razvojem održivih gradova mora se voditi računa i o globalnim okvirnim uvjetima. Dana 22. lipnja 2012. na UN-ovoj Konferenciji o održivom razvoju usvojena je Deklaracija Rio+20 u kojoj se naglašava važnost uključivog i ekološkog gospodarstva i iznose ciljevi održivog razvoja za razdoblje nakon 2015. godine.

8.

U skladu s Deklaracijom Rio+20, OR pod održivim gradom podrazumijeva grad koji promiče ekonomski, ekološki i socijalno održivo društvo, koji ima minimalan negativan utjecaj na okoliš, koji promiče nove tehnologije, stvara radna mjesta, njeguje prirodnu i kulturnu baštinu te pruža socijalnu zaštitu. Takav grad također ohrabruje lokalnu zajednicu da sudjeluje u postupku donošenja odluka na lokalnoj razini.

9.

Promicanje održivih gradova iziskuje cjeloviti pristup koji nudi rješenja kako za pitanja zaštite okoliša tako i za socijalne i gospodarske probleme gradova, kao i za pronalaženje načina na koji gradovi mogu postati otporniji na katastrofe. Koncept održivog grada ne smije se ograničiti samo na zaštitu okoliša. Izazov je osigurati da se kriteriji temelje na odgovarajućim razinama informacija iz različitih tematskih područja i da su relevantni za različite vrste gradova diljem EU-a. To je nužno kako bi se osigurala jednostavna primjena kriterija za svaki grad koji želi krenuti putem održivosti i stvoriti javnu odgovornost za taj proces. Cjelovit i održiv pristup preduvjet je za budući razvoj gradova. Za daljnje prijedloge u vezi s urbanim politikama i politikama otpornosti, OR se poziva na mišljenje o planu EU-a za razvoj gradova i na mišljenje o upravljanju rizicima kako bi se postigla otpornost. (2)

10.

Da bi grad postao održiv, nužne su kvalitetne mjere zaštite okoliša, koje treba uključiti u sva relevantna područja politika te u druge strategije i aktivnosti tipične za sektor, uključujući one čiji je cilj stvarati radna mjesta i poticati rast.

11.

Potrebno je bezuvjetno poštovati načelo supsidijarnosti, u skladu s kojim su planiranje održivih gradova i prostorno planiranje u nadležnosti država članica, a nužno je i da lokalne i regionalne vlasti već u najranijoj fazi budu uključene u osmišljavanje tih politika i u njihovu provedbu na terenu. Europska unija može pružati potporu i poticati gradove, regije i države članice da razmjenjuju informacije i najbolje prakse te da uče jedni od drugih.

12.

Premda su i EU-ove mjere, financijski aranžmani i prioriteti usmjereni uglavnom na veće gradove s više od 1 00  000 stanovnika, Odbor napominje da oko 56 % gradova ima između 5  000 i 1 00  000 stanovnika. Ističe važnost ukupnog utjecaja održivosti malih gradova i gradova srednje veličine i naglašava da manji gradovi imaju znatne kapacitete za osmišljavanje i provedbu načela održivog razvoja gradova.

13.

Naglašava potrebu za sveobuhvatnom raspravom o smjeru djelovanja održivih gradova radi ostvarivanja zajedničkih ciljeva do 2050. godine.

14.

Gradovi su zaduženi za provedbu mjera povezanih s urbanim planiranjem, razvojem, zaštitom okoliša i energetskom politikom, zbog čega oni predstavljaju najpovoljniju upravnu razinu za provedbu mjera održivog razvoja gradova na financijski najučinkovitiji način.

15.

Mora se ojačati načelo višerazinskog upravljanja jer uspjeh ovisi u o suradnji na području održivog razvoja gradova i stvaranju jedinstvenog pristupa između gradova koji imaju odgovornost za razvoj gradova i ostalih razina (regionalne, nacionalne i europske) koje doprinose sveobuhvatnom okviru za održivost.

16.

OR, kao institucija EU-a koja predstavlja glas regija i gradova EU-a te kao kontaktna točka za mnoge lokalne mreže, mora biti u središtu ovog sustava upravljanja. Time bi se osiguralo da pravni propisi EU-a budu usklađeni sa stanjem stvari i potrebama gradova. To bi im također omogućilo da na sebe preuzmu odgovornost za mjere za održivost gradova.

17.

Kako bi se postigla održivost gradova, treba kombinirati pristup od baze prema vrhu s pristupom od vrha prema bazi. Nije dovoljno da samo gradovi preuzmu inicijativu. Potrebna je jedinstvena koordinacija na razini EU-a, koja bi omogućila gradovima da sami sebe ocjenjuju na temelju zajedničkih kriterija održivih gradova i da ostvaruju ciljeve održivosti gradova pomoću vlastitih mjera. U tu je svrhu također nužno olakšati pristup EU-ovim mehanizmima financiranja. U skladu s preporučenim kriterijima EU-a, koji bi se mogli temeljiti na Referentnom okviru za održivost europskih gradova (RFSC), provela bi se analiza održivosti gradova i ocijenili prednosti i nedostaci pojedinih gradova. Na temelju dobivenih rezultata svaki bi grad mogao usmjeravati svoj razvoj i odlučivati o najpogodnijim mjerama za poboljšanje svoje situacije. Ti bi se kriteriji mogli različito vrednovati u skladu sa svojim značajem.

18.

Lokalna, regionalna i nacionalna razina vlasti trebale bi se pobrinuti za horizontalnu i vertikalnu koordinaciju, uključujući međuopćinsku i prekograničnu suradnju, koja jamči sveobuhvatan pristup na području razvoja gradova, kako bi se izbjeglo dupliciranje te izolirano i nekoordinirano ulaganje.

19.

OR pozdravlja novi instrument – sporazum o partnerskoj provedbi – te od Komisije zahtijeva više jasnoće i uputa pri uključivanju lokalnih i regionalnih vlasti u ovaj instrument.

20.

OR stoga predlaže da se na razini EU-a definiraju zajednički ciljevi za održive gradove do 2050. godine, koji bi se trebali temeljiti na zajedničkom katalogu s preporučenim kriterijima. Mjere nužne za postizanje ciljeva trebale bi se već sada uvrstiti u Komisijine preporuke za pojedine države u kojima se iznose upute za provedbu ciljeva strategije Europa 2020. Razvoj dugoročnih ciljeva i nužnih kriterija trebao bi se temeljiti na postojećim inicijativama, uključujući Povelju iz Leipziga.

21.

OR potiče lokalne i regionalne vlasti da o svojim konceptima održivog razvoja gradova raspravljaju sa svim relevantnim dionicima na različitim razinama upravljanja. U tom su pogledu javna savjetovanja odličan način da se građane uključi u strategije koje treba definirati. Kada se ti kriteriji održivosti razviju, javna rasprava o učinkovitosti mjerenoj prema tim kriterijima mogla bi potaknuti više gradova da krenu putem održivosti.

22.

Poziva Europsku komisiju da u suradnji s državama članicama osmisli jedinstveni pristup u pogledu mjera za poticanje održivog razvoja gradova te da prikuplja informacije o već postojećim uspješnim mehanizmima za odgovarajuće poticanje. Zajednički pristup i fleksibilni postupci omogućili bi gradovima da u dugom roku odaberu najbolje mjere za održivi razvoj grada.

23.

Gradovi i općine trebali bi poticati učinkovito partnerstvo između javnog sektora i privatnog gospodarstva radi optimalne provedbe projekata koji se temelje na ideji održivosti gradova;

24.

Moraju se iskoristiti postojeće opcije i strukture financiranja, uključujući one dostupne u sklopu programa LIFE plus za poticaj pilot projekata. Program EIB-a za financiranje mjera energetske učinkovitosti već se s uspjehom primjenjuje, a trebalo bi razmotriti i mogućnost razvijanja sličnih programa na drugim područjima od važnosti za održivost.

25.

Trebalo bi promicati mehanizam grupiranja projekata koji se povremeno primjenjuje u praksi i koji okuplja više općina s istim ciljem. To olakšava financiranje malih projekata koji su važni za dotičnu regiju.

26.

Osvještavanje javnosti i pružanje poticaja jedan je od najvažnijih čimbenika za ostvarivanje ideje održivih gradova. Mjere usmjerene prema uštedi vode, izgradnji pogona za recikliranje i kompostiranje, pojačanom korištenju sredstava javnog prometa, uštedi energije itd., nisu dovoljne za aktivno i sveobuhvatno sudjelovanje društva u stvaranju održivih gradova. OR poziva Europsku komisiju da gradove informira o mogućnostima korištenja vizualnih informacija kako bi se građani u svakom trenutku mogli kvalitetnije informirati o stanju u gradu (podaci o onečišćenosti zraka, stanju prometa itd.).

27.

Odbor regija pozdravlja rad Europske komisije na uvođenju internetskog portala kao jedinstvene kontaktne točke te potiče svoje članove da pruže potrebne informacije ako i kada to bude potrebno. Poziva države članice da se pobrinu za to da informacije o kriterijima, instrumentima financiranja i inicijativama dopru i do gradova. Potrebno je izraditi relevantne komunikacijske planove uz sudjelovanje institucija EU-a, njihovih predstavništava u državama članicama, udruga lokalnih i regionalnih tijela te ostalih relevantnih dionika.

28.

Postojeće platforme i ustanove te njihove banke podataka i inicijative moraju se uključiti u nastojanja na razini EU-a da se pruži potpora održivim gradovima i koristiti u cilju poticanja suradnje među njima te među gradovima i regijama koji su već uključeni u mreže kao što su Sporazum gradonačelnika, Referentni okvir za održivost europskih gradova (RFSC), EnergyCities, Eurocities, ICLEI i Globalni savez protiv klimatskih promjena.

29.

Europska komisija trebala bi preispitati i osnažiti svoju komunikacijsku strategiju u kontekstu novog financijskog okvira te poticati države članice i gradove da zaista iskorištavaju 5 % sredstava Europskog fonda za regionalni razvoj predviđenih za održivi razvoj gradova.

30.

Odbor regija će koristeći iskustva lokalnih i regionalnih vlasti te surađujući s Europskom komisijom i dionicima nastaviti širiti informacije i promicati dobre prakse u vezi s održivim gradovima, kao i s dostupnim mogućnostima financiranja.

31.

OR ponovo iskazuje podršku razvoju strukturnih okvira za provedbu i informiranje (SIIF) za sve ključne zakone EU-a koji se tiču zaštite okoliša i poziva EK da u njih uključi lokalne i regionalne vlasti.

32.

Ističe da održiva i ekološki prihvatljiva urbana mobilnost igra važnu ulogu u održivosti naših gradova. Za daljnje prijedloge o održivosti i održivom prijevozu u gradovima, OR upućuje na mišljenje o Paketu za gradsku mobilnost. (3)

33.

EU bi trebao poticati, podržavati i eventualno razvijati postojeće inicijative, inovaciju i dobre prakse u gradovima te umrežavanje i razmjenu, a gradove bi trebalo poticati da preuzimaju ulogu predvodnika na području održivog urbanog razvoja. S tim u vezi OR ukazuje na inovativne mjere za razvoj održivih gradova, koje bi Europski fond za regionalni razvoj trebao poticati u razdoblju 2014. – 2020. godine. U te mjere spadaju, primjerice, pilot-projekti kojima bi se trebalo testirati nova rješenja za probleme koji su relevantni za razinu Unije, a tiču se održivog razvoja gradova.

34.

OR također predlaže Komisiji da podržava i razvija projekte koje predlažu lokalne mreže i koji se pokažu uspješnima, poput međusobnog ocjenjivanja i uzajamnog učenja, što uključuje posjete lokacijama, ekološko bratimljenje općina (green twinning), mentorstvo i savjetovanje među partnerima, učenje promatranjem drugih kolega (work shadowing), reviziju i ocjenjivanje te programe mobilnosti za gradske stručnjake.

35.

Na nacionalnoj te na regionalnoj i lokalnoj razini mogle bi se uspostaviti kontaktne točke za održivi razvoj gradova (focal points). Uz njihovu bi se pomoć olakšala koordinacija pojedinih mjera, pored ostalog programa razmjene stručnjaka. Takvu ulogu koordinatora mogli bi preuzeti agencije za energiju i upravna tijela regija na razvojnoj razini NUTS II. Oni već imaju ne samo dobre kontakte s gradovima u svojoj nadležnosti već i iskustvo u koordiniranju europskim programima.

36.

Natječaj za „Zelenu prijestolnicu Europe” vrlo je uspješan te bi ga trebalo dalje razvijati. Primjer europske prijestolnice kulture pokazuje da nagrada sa zakonskom i financijskom osnovom ima još veći potencijal da potakne gradove na sudjelovanje i ostvarivanje dugotrajnih ciljeva. OR se zalaže da to bude uzor za „Zelenu prijestolnicu Europe”.

37.

Činjenica da se prema postojećem pragu odabira na natječaj mogu prijaviti isključivo gradovi s više od 1 00  000 stanovnika aspekt je natječaja za „Zelenu prijestolnicu Europe” koji treba ponovno razmotriti. OR stoga predlaže da se razmotri uvođenje druge kategorije za gradove s najmanje 50  000 stanovnika, kako bi se europskim manjim gradovima pružile dodatne mogućnosti. Bilo bi, dakle, primjereno da se kriteriji za ovu kategoriju prilagode resursima i potrebama manjih gradova, kako bi se omogućilo da u natjecanju sudjeluje najveći mogući broj kandidata.

38.

OR poziva na daljnje osnaživanje „Mreže za Zelenu prijestolnicu Europe” kako bi se pobjednicima i sudionicima natječaja omogućilo da upoznaju širu javnost sa svojim gradovima, da razmjenjuju informacije o ostvarenim rezultatima i tehničkim idejama te da za to koriste ili vlastitu platformu ili postojeće strukture.

39.

OR aktivno promiče nagradu za „Zelenu prijestolnicu Europe” i predlaže da povjerenik Europske komisije zadužen za okoliš uputi dopis ne samo svim državama članicama s pozivom da podignu razinu osviještenosti o nagradi među svojim gradovima i regijama, već i da ga pošalje ekološkim organizacijama koje usko surađuju s gradovima.

40.

Trebalo bi razmotriti mogućnost dodjeljivanja nagrade Europske komisije za najbolje „Europsko ekološko susjedstvo”, kako bi se potaknulo obnavljanje siromašnih i ranjivih četvrti te navelo lokalne vlasti da se uključe u upravljanje vlastitim područjima.

41.

Uz inicijative EK-a moglo bi se razmisliti i o drugim nagradama na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, kao što su Zelena zastava, Očuvanje biološke raznolikosti, Promicanje održivog prijevoza itd.

19.8.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 271/30

Izvjestiteljica

Lotta Håkansson Harju (SV/PES), članica Općinskog vijeća Järfälle

Referentni dokumenti

Put ka ostvarenju otvorene i sigurne Europe

COM(2014) 154 final

Agenda EU-a za pravosuđe – Jačanje povjerenja, mobilnosti i rasta unutar Unije

COM(2014) 144 final

1.

pozdravlja namjeru Komisije za konsolidacijom dosadašnjih koraka na području pravosuđa i unutarnjih poslova kroz pravilnu provedbu i učinkovito praćenje (monitoring). Istodobno, Odbor naglašava da bi se konsolidacija mogla ostvariti i u obliku dodatnih zakonskih instrumenata, koji će biti u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti, u svrhu popunjavanja postojećih rupa u sustavu i omogućavanja EU-u da se na fleksibilniji način suoči s novim globalnim izazovima;

2.

naglašava da snažnija usredotočenost na preuzete obveze EU-a u pogledu temeljnih prava mora imati istinski učinak na svim razinama. U skladu sa svojom Poveljom o temeljnim pravima, EU treba nastaviti i dalje razvijati svoj rad na ovom polju kako bi ostao otvoreno i sigurno područje temeljeno na zajedničkom poštovanju temeljnih prava;

3.

pozdravlja okvir koji je Europska komisija izradila za suočavanje s opasnostima uvjetovanima sustavom, a koje prijete načelu pravne države u državama članicama budući da pravna država zajedno s načelom jednakosti pred zakonom predstavlja preduvjet za primjenu i poštivanje temeljnih prava u EU-u (1);

4.

napominje da Povelja EU-a o temeljnim pravima obuhvaća kako temeljna prava koja vrijede za sve ljude tako i specifična prava građana Unije. Ostvarenje prava iz obje navedene kategorije u slučaju svakog pojedinca zahtijeva dalekosežno, višerazinsko djelovanje, u čemu lokalne i regionalne vlasti igraju vodeću i aktivnu ulogu usmjerenu na budućnost;

5.

naglašava da temelj društva u kojem se istinski poštuju temeljna prava, odnosno temelj uključivog društva koje karakterizira ravnopravnost, raznolikost i zalaganje za one kojima je zaštita najviše potrebna, čini lokalna zajednica. Istodobno, na lokalnoj i regionalnoj razini do izražaja najviše dolaze izazovi na područjima pravosuđa i unutarnjih poslova te su tamo najprimjetniji učinci takvih izazova na pojedince;

6.

podržava prijedlog Komisije da se usvoje novi zakonski instrumenti koji će olakšati život građana i pridonijeti rastu, pod uvjetom da ne budu suvišni već učinkoviti te da omoguće najveće moguće usklađivanje i pojednostavljenje postojećeg zakonodavnog okvira. Bolje zakonodavstvo pridonosi gospodarskom rastu jer olakšava poslovne odnose i svakodnevni život građana;

7.

preporučuje Europskoj komisiji da se usredotoči na konkretne i svrsishodne prijedloge zakonskih akata koji bi, posebice u vremenima sve većih gospodarskih i socijalnih problema, imali izravan pozitivni utjecaj na građane i davali konkretan doprinos rješavanju problema s kojima se suočavaju zbog gospodarske krize. Ove se poteškoće posebice javljaju u manje razvijenim prekograničnim regijama, gdje građani teže provode gospodarske i socijalne aktivnosti;

8.

smatra stoga da je zajedničko i odlučno djelovanje te zajedničko prihvaćanje odgovornosti na svim razinama potrebno kako bi se u potpunosti mogla zajamčiti temeljna prava svih građana. Napori na području temeljnih prava trebaju se prihvatiti kao dugoročan i stalan proces. Zajedničko stajalište o tome kako se ti napori trebaju uložiti, mora se utvrditi na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj razini te razini EU-a. Ako suradnja različitih razina nije uspješna, to može ići u korist ekstremnih, rasističkih i ksenofobnih snaga i spriječiti cjelokupan pozitivan napredak EU-a;

9.

naglašava središnju ulogu lokalnih i regionalnih vlasti na području pravosuđa i unutarnjih poslova. One snose znatnu odgovornost za provođenje raznih dijelova aktualnih pravnih propisa pojedinih zemalja i EU-a; one osmišljavaju i isprobavaju nova politička rješenja; one pružaju podršku građanima u ostvarivanju njihovih temeljnih prava i prikupljaju informacije i iskustva koja su potrebna za daljnji razvoj ovih političkih područja. Lokalne i regionalne vlasti mogu tako pružiti veliki doprinos razvoju neke politike, od planiranja i provedbe do naknadnog praćenja i ocjenjivanja;

10.

potvrđuje da su lokalne i regionalne vlasti prema tome neophodan partner kod oblikovanja i provedbe mjera na području pravosuđa i unutarnjih poslova. Stoga traži od Europske komisije, Europskog parlamenta i Vijeća da općine i regije smatraju vrijednim partnerom na ovim političkim područjima i da im omoguće da preuzmu svoj dio odgovornosti;

11.

mišljenja je da se politika na području pravosuđa i unutarnjih poslova treba uskladiti s ostalim politikama EU-a. Odbor ukazuje na potrebu za boljom koordinacijom pitanja koja se s jedne strane odnose na pravosuđe i unutarnju politiku, i s druge stane na gospodarsku, socijalnu i vanjsku politiku EU-a kako bi se osnažilo poštivanje prava na svim područjima i ta prava međusobno ujednačila. Politike pravosuđa i unutarnjih poslova moraju biti u skladu s gospodarskom i socijalnom politikom europskih strukturnih i investicijskih fondova, posebno u slabije razvijenim regijama a naročito u pogledu osposobljavanja i zapošljavanja. Odbor također dijeli mišljenje Komisije da se politike pravosuđa i unutarnjih poslova moraju integrirati u sveobuhvatnu vanjsku politiku EU-a radi omogućavanja boljeg dijaloga i bliže suradnje s trećim zemljama i ostvarenja sinergija s drugim politikama EU-a; (2)

12.

zalaže se za aktivno zalaganje tijela vlasti na svim razinama u svrhu zaštite i poticanja temeljnih prava i temeljnih sloboda svih ljudi. Zbog svoje blizine građanima, lokalne i regionalne vlasti snose posebno veliku odgovornost za podizanje svijesti o temeljnim pravima;

13.

naglašava da temeljna prava i slobode vrijede za sve ljude, bez obzira na njihov spol, rasu, boju kože, etničko ili socijalno podrijetlo, posebna genetska obilježja, jezik, vjeru ili uvjerenja, političke i druge nazore, pripadnost nacionalnoj manjini, imovinu, rođenje, invaliditet, dob ili seksualnu orijentaciju; pored toga, potrebno je kod planiranja, provedbe, daljnjeg praćenja i ocjenjivanja posvetiti posebnu pozornost takozvanim ranjivim skupinama osoba kao što su djeca, migranti bez dokumenata i tražitelji azila;

14.

smatra da je strateška komunikacija o odgovornosti koju sve razine snose za poštivanje, zaštitu, ostvarivanje i promicanje temeljnih prava, a time i za ispunjavanje zajedničkih međunarodnih obveza, te o dugoročnim koristima od prihvata azilanata i izbjeglica ključna želimo li spriječiti jačanje ekstremizma, rasizma i ksenofobije u brojnim državama članicama EU-a;

15.

smatra da su iskustva s praktičnom primjenom temeljnih prava vrlo bitan faktor za izgradnju europskog prostora prava u kojem se poštuju i promiču temeljna prava, raznolikost i suradnja. Iz tog razloga Odbor regija pozdravlja priručnik dostupan na internetu koji je izradila Agencija Europske unije za temeljna prava i koji službenicima lokalnih, regionalnih i nacionalnih vlasti pomaže da svoj svakodnevni rad kroz višerazinski pristup bolje usmjere na zaštitu i promicanje temeljnih prava (3). Odbor regija traži od Komisije da za razvoj, aktualizaciju i širenje ovakvih praktičnih alata na raspolaganje stavi još sredstava koja bi pomogla službenicima i dužnosnicima različitih razina vlade;

16.

smatra da je lokalnim i regionalnim vlastima zbog njihove središnje uloge, velikog stručnog znanja i iskustava potreban forum za razmjenu informacija i najboljih praksi između lokalnih i regionalnih vlasti, sudionika civilnog društva i preostalih upravnih razina (nacionalne, europske i međunarodne razine). Odbor regija stoga poziva EU da to i dalje podržava u ciljanim mjerama i programima.

17.

zalaže se da se primjena Povelje Europske unije o temeljnim pravima na lokalnoj i regionalnoj razini provjerava u sklopu godišnjeg izvješća o Povelji. Na taj način pobliže bi se razmotrila područja na kojima bi lokalne i regionalne vlasti trebale poduzeti veće napore i poboljšati komunikaciju među razinama;

18.

mišljenja je da se temeljna prava ne odnose samo na područje pravosuđa i unutarnjih poslova, već na sve glavne uprave. Odbor smatra da bi u svrhu jačanja učinka i poboljšanja horizontalnog karaktera pitanja koja se tiču temeljnih prava s svim glavnim upravama Europske komisije, povjerenici Europske komisije zaduženi za pravosuđe i unutarnje poslove ta pitanja trebali koordinirati;

19.

predlaže da svrha koordinacije bude reguliranje odgovornosti glavnih uprava s ciljem sprječavanja sukoba ciljeva, nadziranja primjene temeljnih prava, provođenja pravnih analiza i analiza ravnopravnosti spolova, sakupljanja podataka, pozivanja država članica na ratifikaciju i primjenu središnjih međunarodnih i regionalnih pravnih instrumenata, konzultacije različitih interesnih strana kao i nadzora konkretne primjene terminologije i dobre komunikacije. Razvoj ove koordinacije trebao bi uslijediti u bliskoj suradnji s Agencijom Europske unije za temeljna prava;

20.

mišljenja je da bi suradnja na području temeljnih prava bila bitno lakša kada bi prava zajamčena Poveljom bila direktno primjenjiva u državama članicama;

21.

mišljenja je da bi građani Unije trebali biti bolje upoznati sa svojim posebnim pravima u drugim zemljama EU-a. Primjena direktive o slobodnom kretanju osoba zauzima središnju ulogu za jamčenje prava građana Unije i njihovih obitelji na slobodno kretanje i nastanjivanje preko granica država članica;

22.

smatra da se građane treba bolje osvijestiti o pravu na slobodno kretanje. Komisija ukazuje na česte praktične i pravne probleme s kojima se susreću građani Unije kada žele koristiti prava koja uživaju u svojoj domovini u nekoj drugoj državi članici EU-a (4). Istodobno je potrebno pronaći bolji način za rješavanje problema koji se u određenim općinama i/ili regijama javljaju kao posljedica slobode kretanja. I ovdje bi se mogle primijeniti ciljane mjere ili programi;

23.

naglašava da bi Europska unija trebala više napraviti za provedbu europske politike azila i migracija koja počiva na temeljnim pravima, solidarnosti, međusobnom povjerenju kao i zajedničkoj odgovornosti koju snose države članice i lokalne i regionalne vlasti;

24.

zalaže se da Europska unija i ubuduće ostane utočište za ljude koji bježe od progona ili pripadaju nekoj ranjivoj skupini. Potreba za reguliranim prihvatom migranata i integritet vanjskih granica nikada ne smiju biti važniji od međunarodne zaštite. Odbor regija stoga naglašava da kontrola i nadzor kopnenih i morskih granica ne smiju stajati na putu temeljnim obvezama spašavanja ljudskih života i poštovanja ljudskih prava;

25.

smatra da su učinkovita suradnja i odnos povjerenja između lokalne, regionalne, državne i europske razine u pogledu podjele resursa i odgovornosti apsolutni preduvjet za održiv i pravedan prihvat tražitelja azila i izbjeglica. Ova je suradnja danas u mnogim bitnim aspektima nezadovoljavajuća, što itekako otežava naseljavanje doseljenika kao i predstavlja opasnost od eskalacije ksenofobnih trendova. U osnovi postoji jednaka potreba za učinkovitom suradnjom kada je riječ o prihvatu ostalih kategorija migranata;

26.

traži od svih razina vlasti u EU-u da zajedno snose odgovornost za prihvat i integraciju izbjeglica te poziva na veću međuregionalnu suradnju, usklađivanje i solidarnost putem razvoja mehanizma za njihovu preraspodjelu među državama članicama, regijama te lokalnim vlastima, uzimajući u obzir strukturna ograničenja, resurse i druge važne čimbenike. Svaka pojedina država danas snosi dio odgovornosti za politiku azila i izbjeglica, čime snosi i gospodarsku odgovornost za prihvat. Međutim, prihvat izbjeglica i azilanata neravnomjerno je raspoređen od države do države kao i unutar država, tako da neke lokalne i regionalne vlasti nose mnogo veći teret zbog većeg broja doseljenika koje su prihvatile. Odbor ističe da Europska unija mora obratiti pažnju na posebne teškoće s kojima se suočavaju europske regije, koje su u svakom trenutku ulazna točka za imigrante, a njima su potrebne pomoć i usluge koje često nadilaze mogućnosti pojedinih regija. Stoga je potrebno uvesti za to namijenjen financijski instrument, prioritetno usmjeren na regije u koje imigranti stižu kao i na tranzitna područja;

27.

izražava zabrinutost zbog toga što se Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima djeteta i Akcijski plan za maloljetnike bez pratnje (2010. – 2014.) ne poštuju u svim državama članicama EU-a prilikom prihvata djece i maloljetnika bez pratnje migranata, izbjeglica ili tražitelja azila; naglašava važnost uzajamne potpore lokalnih i regionalnih vlasti kako bi mogle snositi svoj dio odgovornosti za osiguranje poštovanja tih odredbi kako za dječake tako i za djevojčice.- Podsjeća Komisiju da navedeni akcijski plan prestaje važiti 2014. godine i poziva da se započne s postupkom njegova obnavljanja;

28.

upozorava da se do sada u svrhu realizacije mjera solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti u pogledu slobode kretanja nije koristio članak 80. UFEU-a. Obveze povezane sa smještanjem i repatrijacijom temeljile su se na dobroj volji – u nekim slučajevima gradovi su sami preuzeli inicijativu primjene ovih obveza u praksi;

29.

smatra da neravnomjerna raspodjela tražitelja azila i izbjeglica među gradovima, regijama i unutar regija kao i nedostatak radnih mjesta, prostora za stanovanje itd. predstavlja veliki izazov za lokalne i regionalne vlasti. Isto vrijedi i za nedostatak planiranja unaprijed i mogućnosti pravovremenog pripremanja za prihvat. Provizorna rješenja često dovode do negativnih socijalnih posljedica, što opet smanjuje mogućnosti tih osoba za uspješnu integraciju;

30.

stoga je mišljenja da je došlo vrijeme da se točnije odredi što se podrazumijeva pod zajedničkom odgovornošću i solidarnošću na području azila. Jasno je da države, regije i općine polazeći od svojih vlastitih preduvjeta i želja imaju vlastitu predodžbu o tome što se podrazumijeva pod odgovarajućom raspodjelom tereta odnosno solidarnošću. Radi se o širokom spektru pitanja, koji se kreće od broja izravno pristiglih tražitelja azila i broja zahtjeva za azil koji se moraju obraditi, pa sve do financijske situacije, nedostatka stanova, ranog prihvata, gustoće stanovništva itd. Pored toga bitnu ulogu igra i kratkoročna, odnosno dugoročna perspektiva;

31.

naglašava potrebu za razmjenom najboljih praksi između lokalnih i regionalnih vlasti i država članica u vezi s postupkom obrade zahtjeva tražitelja azila i izbjeglica, politikama integracije i sprečavanjem nepropisne imigracije. Primjećuje da bi to omogućilo da se od baze prema vrhu pristupi problemu razlika među državama članicama i regijama u uvjetima u kojima se po dolasku smještaju tražitelji azila, izbjeglice ili nepropisni imigranti, kao i problemu razlika u učinkovitosti i brzini obrađivanja molbi i dosjea. Primjećuje da male općine nemaju sredstava za rješavanje velikih priljeva migranata i u tom smislu naglašava važnost solidarnosti među općinama te poziva na jačanje Frontex-a u cilju ostvarivanja učinkovitije i bolje provedene te usmjerene suradnje između državnih graničnih vlasti te radi zaštite migranata kao i vanjskih granica EU-a;

32.

predlaže kao konstruktivnu mjeru u vezi s diskusijom o raspodjeli tereta da se pomoću istraživačke studije razjasni kako države članice, regije i općine gledaju na podijeljenu odgovornost i solidarnost i koji učinak bi različite definicije imale u različitim scenarijima. Takva studija treba razjasniti kako bi se mogla ostvariti ravnomjernija preraspodjela azilanata i izbjeglica između općina, regija i država EU-a;

33.

Odbor pored toga smatra važnim da EU iskoristi resurse koje novi doseljenici nude. Uspješne integracijske politike za upravljanje raznolikošću na lokalnoj i regionalnoj razini potiču rast, otvaraju prilike za učenje i poduzetništvo te doprinose ispunjavanju budućih potreba za radnom snagom i financiranju socijalne države u budućnosti. Kako bi ova politika polučila rezultate, od ključne je važnosti da se ulaže u obrazovanje i zapošljavanje migranata kako bi oni mogli stupiti na tržište rada u EU-u, kao i u izobrazbu te upravljanje kulturnom raznolikošću kako bi se postigle promjene stavova šire populacije te poboljšali društveni kontakti;

34.

naglašava potrebu za razmatranjem problema prijevara i zlouporaba na razini EU-a;

35.

ukazuje na činjenicu da će niska stopa nataliteta u brojnim državama članicama i predstojeća smjena generacija dovesti do povećanja potrebe za radno sposobnim osobama. Prihvat azilanata i izbjeglica stoga ne predstavlja samo izazov već i veliku priliku za države članice EU-a.- EU jednostavno mora pronaći uvjerljiv odgovor na demografski problem s kojim se Unija suočava;

36.

ukazuje na ograničeni napredak postignut u donošenju zakona u svrhu reguliranja legalnog doseljavanja. Na kraju je potrebno napomenuti da je europski zakonski okvir o doseljavanju još uvijek krajnje manjkav. Stoga Odbor pozdravlja davanje prioriteta jedinstvenoj strategiji migracije i pridaje veliki značaj uravnoteženom i postojanom partnerstvu sa zemljama podrijetla i zemljama tranzita u osiguranju pravednog i organiziranog prihvata migranata;

37.

mišljenja je da se protiv organiziranog kriminala treba također boriti na lokalnoj razini pomoću socijalnih i obrazovnih inicijativa: pokazivanjem posebice stanovnicima područja u kojima prevladava organizirani kriminal da je moguć drugačiji model razvoja koji se temelji na transparentnosti, sudjelovanju i demokraciji; pružanjem obrazovne potpore osobito mladima koji su u opasnosti da postanu dijelom nezakonitih struktura; te oduzimanjem prihoda od organiziranog kriminala i njihovim korištenjem za socijalne projekte, lokalne čimbenike i civilno društvo. Europske, nacionalne i regionalne te javne vlasti imaju ključnu odgovornost da surađuju na ovakvoj vrsti inicijativa;

38.

slaže se s Komisijom da dobro uređeni sustav za migracije mora predviđati i mjere za suzbijanje nepropisnog useljavanja. (5) Istodobno se ne smije kriminalizirati nepropisno useljavanje i pomoć nepropisnim useljenicima te posebnu pozornost treba posvetiti mogućim žrtvama trgovine ljudima. Lokalne i regionalne vlasti moraju se nositi s okolnostima s kojima se suočavaju, a to u pogledu temeljnih prava mora između ostalog značiti i da nepropisnim useljenicima moraju pružiti svoje usluge;

39.

smatra da predstavnici lokalnih i regionalnih vlasti moraju dobiti priliku za izgradnju struktura za razmjenu iskustava kao i za razmjenu iskustava o najboljim praksama na području zapošljavanja, obrazovanja i društvenog sudjelovanja kako bi se postigla veća vidljivost lokalne dimenzije politike integracije. Forum za razmjenu iskustava preduvjet je stvaranju dinamične politike integracije u Uniji koja migrantima jamči njihova prava. Dugoročno bi takav forum doprinio smanjenju razlika u politici integracije među državama članicama.

40.

mišljenja je da su za rješavanje problema koji negativno utječu na sigurnost ljudi i ugrožavaju temeljna prava, kao što su npr. organizirani kriminal i posebice trgovina ljudima, trgovina drogom i seksualno iskorištavanje maloljetnika, jednako bitne preventivne mjere kao i kaznenopravne sankcije. Podsjeća Komisiju na ključnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u razvoju strategija za prevenciju organiziranog kriminala i preuzimanje odgovornosti za trajnu dobrobit žrtava;

41.

zalaže se da lokalne i regionalne vlasti igraju važniju ulogu u borbi protiv prekograničnog organiziranog kriminala. Razlog za to je da se kaznena djela počinjena u neposrednoj sredini sve češće mogu povezati s djelovanjem međunarodnog organiziranog kriminala, pri čemu su lokalne zajednice prve žrtve kriminalnih organizacija koje destabiliziraju društvene strukture. Slaže se s Komisijom da je potrebno izgraditi sigurne i pouzdane sustave putem kojih bi osobe i poduzeća u potpunosti mogli iskoristiti potencijal interneta. U tu svrhu suradnju država članica s Europskim centrom za kibernetički kriminal Europola (CE3) treba proširiti na regionalnu i lokalnu razinu kako bi se osnažila borba protiv kibernetičkog kriminala počevši od razine vlasti koja je najbliža građanima;

42.

mišljenja je da je korupcija tema od posebne važnosti za lokalne i regionalne vlasti i njihove građane. Odbor regija će se i dalje zalagati za borbu protiv korupcije na svim razinama i za zaštitu financijskih interesa EU-a, pored ostalog i osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja, u suradnji s drugim institucijama EU-a, Vijećem Europe i drugim organizacijama;

43.

podržava strategiju EU-a za borbu protiv trgovine ljudima. Lokalne i regionalne vlasti mogu u velikoj mjeri doprinijeti uspješnoj provedbi strategije i na osnovi svoje lokalne prisutnosti prepoznati znakove o tome je li netko žrtva trgovine ljudima. Odbor se stoga zalagao da lokalne i regionalne vlasti daju svoj doprinos izradi smjernica za identifikaciju i zaštitu žrtava te osiguravanje njihove trajne dobrobiti, posebice u slučaju maloljetnika;

44.

Općine i upravna područja važan su partner u izgradnji kapaciteta u zemljama podrijetla. Međunarodna suradnja između općina prihvata migranata i tražitelja azila i općina iz kojih su oni došli trebala bi se poboljšati i znatno proširiti. Lokalna razina igra važnu ulogu u oblikovanju i provođenju programa prihvata i repatrijacije.

19.8.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 271/36

Izvjestitelj

Gábor Bihary (HU/PES), član Glavne skupštine Budimpešte

Referentni dokument

1.

smatra potpuno neprihvatljivim da u 2014. godini u našem društvu još ima osoba koje žive na ulici, izlažući opasnosti svoje zdravlje i život. Za Europsku uniju je nedostojno da oko tri milijuna beskućnika živi od pomoći koju pružaju sustavi socijalne skrbi i da ti sustavi često zaboravljaju na njih ili se o njima ne brinu na odgovarajući način;

2.

smatra da je beskućništvo najekstremniji oblik siromaštva i socijalne isključenosti (1) te da ugrožava ljudsko dostojanstvo i ljudska prava, s obzirom da je stanovanje osnovna ljudska potreba;

3.

ponovno ponavlja (2) u ovom kontekstu svoj poziv za izradu akcijskog okvira za europsko socijalno stanovanje kako bi se:

4.

uviđa da je, unatoč tome što države članice EU-a raspolažu s najrazvijenijim sustavima socijalne sigurnosti na svijetu, problem beskućništva porastao gotovo u svim zemljama EU-a, zbog nekoliko čimbenika kao što su utjecaj gospodarske krize, društvene promjene, diskriminacija manjina ili loše regulirana pitanja migracije. Također, u određenim državama članicama javlja se problem nedostatka socijalnih stambenih prostora i pristupačnih stambenih prostora;

5.

ističe da se povećala korist od ulaganja namijenjenih borbi protiv beskućništva, s obzirom da ulaganja doprinose dugoročnom i trajnom smanjenju tekućih socijalnih izdataka koja se izdvajaju za rješavanje ovog problema;

6.

naglašava da su na razini EU-a potrebne mjere za rješavanje problema siromašnih i osjetljivih građana EU-a koji prelaze preko nacionalnih granica unutar EU-a. Socijalna mobilnost doprinijela je nastanku prekograničnog problema beskućništva za koji se na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, ili smanjenjem mobilnosti građana EU-a, ne može pronaći rješenje;

7.

skreće pažnju na činjenicu da je, iako su države članice, a posebice regionalne i lokalne vlasti, odgovorne za borbu protiv beskućništva, potrebno ojačati ulogu Europske komisije u izradi politika, uspostavljanju suradnje na europskoj razini i širenju dobrih praksi, uz poštivanje načela supsidijarnosti. Europska unija treba pojačati napore kako bi dovršila i podržala inicijative koje su pokrenule države članice te regionalne i lokalne vlasti u okviru Europske platforme protiv siromaštva i socijalne isključenosti (3);

8.

ističe da bi svaka država članica trebala imati vlastitu nacionalnu strategiju za borbu protiv beskućništva, koju bi mogle upotpuniti regionalne strategije, uz jasnu podjelu odgovornosti na području sakupljanja podataka kao i praćenja i provođenja strategije; stoga poziva države EU-a da razviju sveobuhvatne strategije za borbu protiv beskućništva i imenuju odgovorne nacionalne službe, ali i definiraju jasne i transparentne ciljeve obvezujuće naspram EU-a te da predstave modele ocjenjivanja koji će omogućiti transparentnu procjenu rezultata strategija svake države članice EU-a;

9.

inzistira na potrebi da se u tim sveobuhvatnim strategijama za borbu protiv beskućništva definira uloga lokalnih i regionalnih vlasti te civilnog društva, kao i da se u duhu dobrog upravljanja pojasni podjela zadaća i raspodjela resursa među različitim razinama vlasti;

10.

upozorava na to da su neke države članice EU-a imale poteškoća s provedbom strategija o beskućništvu, jer u praktičnom smislu nemaju višerazinsko upravljanje;

11.

pozdravlja prijašnja i nedavno usvojena stajališta Europskog parlamenta u vezi sa Strategijom EU-a o beskućništvu (4) te istodobno traži od država članica da postignu napredak u ostvarivanju cilja da se do 2015. godine suzbije problem beskućništva;

12.

ističe da se razina beskućništva i njegovi uzroci razlikuju od jedne države članice, ili čak regije, do druge, što znači da lokalne i regionalne vlasti trebaju biti uključene u izradu strategije za beskućništvo. Odabir pristupa trebalo bi odrediti u odnosu na uzroke ovog problema. Lokalne vlasti u najboljem su položaju da pruže svoje stručno znanje, budući da su u izravnom dodiru s njime;

13.

Pozdravlja u tom smislu rad mreže HABITACT posvećene beskućništvu, www.habitact.eu. Riječ je o mreži lokalnih/regionalnih vlasti koja pokreće socijalne inovacije u području beskućništva, putem integriranih strategija za beskućnike.

14.

slaže se s pozivom Europskog parlamenta Komisiji da uspostavi skupinu stručnjaka na visokoj razini koja bi podržala izradu i jačanje europske strategije za borbu protiv beskućništva; naglašava koliko je važno da predstavnici lokalnih i regionalnih vlasti također imaju svoje predstavnike unutar ove skupine;

15.

napominje da su službe Komisije izdale radni dokument (5) koji sadrži smjernice za borbu protiv problema beskućništva, ali izražava svoje žaljenje zbog nedovoljne ambicioznosti ovoga teksta na europskoj razini. Uistinu, smatra da je potrebno izraditi europsku strategiju koja bi uspostavila instrumente koje bi lokalne i regionalne vlasti, nevladine organizacije i njihovi volonteri učinkovito koristili u praksi i koja bi omogućila razmjenu i širenje dobrih praksi te pravno djelovanje kako bi se spriječila kriminalizacija beskućnika i oštro suzbili sramotna netrpeljivost i nasilje prema beskućnicima te njihovo proganjanje;

16.

naglašava činjenicu da siromaštvo i beskućništvo nisu kaznena djela te da stoga kriminalizacija beskućnika kao i usvajanje i primjena lokalnih pravila koja su socijalno neosjetljiva i u suprotnosti s ljudskim pravima, a primjenjuju se u određenim državama članicama, nisu u skladu s načelom jednakosti postupanja i ljudskog dostojanstva;

17.

poziva da se na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini te razini EU-a u većoj mjeri prepoznaju i podrže napori organizacija civilnog društva koje se zalažu za građanske slobode i interese ove skupine stanovništva koja je ranjiva i nije u mogućnosti ostvariti svoja prava;

18.

nada se da u nijednoj državi članici – kršenjem zakona ili putem promjena u zakonu koje idu u istom smjeru – pojedinci nisu izloženi policijskim prijetnjama samo zbog toga što su beskućnici;

19.

podržava aktivnosti organizacija civilnog društva aktivnih u državama članicama EU-a, njihovih udruga i krovnih organizacija na europskoj razini koje pomažu beskućnicima, kao i njihove aktivnosti usmjerene na upoznavanje beskućnika s njihovim vlastitim pravima te napore za stvaranje društvene osviještenosti i društva otvorenog za sve, u kojem bi većina ljudi imala razumijevanja za beskućnike te bi podržavala mjere potrebne za rješavanje problema beskućništva pomoću javnih sredstva;

20.

poziva države članice i predsjedništvo Europske unije da se pobrinu da nadležni ministri pitanje beskućništva redovno uvrštavaju na dnevni red svojih rasprava. Odbor regija također ističe da bi na te sastanke trebalo pozvati i predstavnike lokalnih i regionalnih vlasti te traži od Europske komisije da ih podrži putem praktične i financijske pomoći;

21.

ističe da bi u kontekstu izrade europske strategije za beskućništvo prednost trebalo dati pristupu koji u središte stavlja stambeno zbrinjavanje te posebnu pozornost posvetiti prekograničnom beskućništvu i posebnom tretmanu koji zahtjeva beskućništvo žena i maloljetnika;

22.

ističe da je rješavanje problema beskućništva u korelaciji s regionalnim razvojem i financijskim instrumentima EU-a (posebice EFRR-om i ESF-om) (6) kao i sa socijalnim uključivanjem i ljudskim pravima te da je također usko povezano s ciljem strategije Europa 2020. da se 20 milijuna osoba izbavi iz siromaštva (7);

23.

skreće pažnju regija država članica koje su posebno pogođene problemom beskućništva na činjenicu da u okviru izrade svojih operativnih programa mogu upotrijebiti sredstva europskih fondova za pomoć najugroženijima, primjerice Europskog socijalnog fonda (EFS), kako bi se poboljšalo stanje beskućnika te ih poziva da potiču njihovo socijalno uključivanje i integraciju na tržište rada;

24.

ističe važnost preventivnog djelovanja na lokalnoj i regionalnoj razini, putem rane identifikacije potencijalnih beskućnika i posebnih mjera koje bi im trebale pomoći da ne izgube svoje stambene prostore te da se onima koji već jesu beskućnici odmah pruži pomoć. U tu su svrhu potrebne usklađene strukturne mjere, u sklopu socijalne dobrobiti, na području stanovanja, zapošljavanja, obrazovanja, obitelji i povezanih politika.

25.

ističe da je, kako bi se spriječilo da se kvaliteta života, a samim time i zdravstveno stanje novih beskućnika, ozbiljno ne pogorša, neophodan sveobuhvatni pristup uz pojačanu suradnju između socijalnih i zdravstvenih službi, posebice u slučaju osoba koje su u prošlosti bile institucionalizirane;

26.

napominje da skrb o beskućnicima treba početi provoditi još na ulici jer se s otkrivanjem i liječenjem mogućih mentalnih bolesti, alkoholizma i drugih ovisnosti ne može čekati dok se ne riješi stambeno pitanje;

27.

naglašava važnost pružanja dostatne pomoći, na primjer u obliku osiguravanja stambenih prostora, što može pomoći spriječiti beskućništvo;

28.

naglašava da su dionicima koji se bore protiv beskućništva za uspješno provođenje akcija potrebna financijska sredstva i odgovarajuća potpora, kako na razini država članica tako i na razini Europske unije u poduzimanju učinkovitih mjera kako bi pružili usluge zapošljavanja, organizirali osposobljavanje za beskućnike i potaknuli ih da traže zaposlenje ili im pomogli da zadrže svoje radno mjesto;

29.

smatra da su profesionalno osposobljavanje, prekvalifikacija te obrazovanje odraslih tj. cjeloživotno učenje posebice učinkoviti u sprečavanju beskućništva, iako je njihov utjecaj samo neizravan. Odgovarajuće strukturirano osposobljavanje koje vodi do stvarnog zaposlenja dobro je ulaganje sa stajališta kako pojedinaca tako i društva te može postići trajne rezultate u pomaganju beskućnicima da izađu iz svoje teške situacije. Obrazovanje je često neophodan osnovni uvjet, ali je od ključne važnosti da ljudi sami budu motivirani za poduzimanje dugoročnih i proaktivnih mjera, kako bi se izdigli do položaja aktivnih sudionika u društvu. Suradnja s osobama o kojima je riječ i njihovo aktivno sudjelovanje bitni su za poboljšanje njihovih uvjeta života;

30.

naglašava kako je važno osigurati da skloništa za hitne slučajeve ili privremena skloništa kojima upravljaju lokalne vlasti, dobrotvorne udruge te vjerske organizacije i udruge civilnog društva budu čisti, dostupni na lokalnoj ili barem regionalnoj razini i usklađeni s potrebama korisnika; smatra, međutim, da su koncepti koji se temelje na osiguravanju stambenog prostora, kao na primjer „Housing First”, najbolje rješenje;

31.

skreće pažnju na činjenicu da je za beskućnike i osobe sa niskim primanjima iznimno važno da imaju pristup stabilnom i pristupačnom stanovanju. Međutim, to se može postići isključivo uspostavom odgovarajućeg partnerstva, prilagođenog lokalnim uvjetima, između svih zainteresiranih strana;

32.

izražava potporu ciljanim naporima za borbu protiv beskućništva na razini EU-a, u okviru različitih relevantnih europskih sektorskih politika, posebice na području gospodarstva, financija, socijalnog osiguranja, regionalnog razvoja, zdravlja, ljudskih prava, mladih, rodne jednakosti, migracija i integracije;

33.

podržava uključivanje pitanja beskućništva u postupak provođenja strategije Europa 2020. u obliku preporuka za zemlje u kojima je to potrebno, posebice u onim državama članicama u kojima je napredak na ovom području hitno potreban;

34.

poziva Europsku komisiju da, uz izradu specifičnih preporuka za svaku državu, potakne države članice da nastave ulagati napore i uključivati problem beskućništva u svoje nacionalne programe reformi;

35.

inzistira na potrebi da se prikupe sveobuhvatni i usporedivi podaci o beskućništvu, a da se pritom izbjegne stigmatizacija beskućnika. Ti podaci trebaju se razlikovati s obzirom na uzroke beskućništva i intenzitet pojave te ih treba razvrstati najmanje na razini NUTS 2. Takva baza podataka bit će preduvjet za osiguranje učinkovitosti razvojnih politika i potpuno eliminiranje problema beskućništva;

36.

tvrdi da bi EU, budući da djelovanje na lokalnoj i regionalnoj razini ima odlučujuću ulogu u smanjenju beskućništva, trebao sagledati cjelokupnu učinkovitost, razmatrajući u kojim slučajevima bi bilo isplativo koristiti druge instrumente financiranja izvan ESF-a i EFRR-a za rješavanje pitanja beskućništva (npr. PROGRESS, PSCI, JESSICA, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj, LEADER i Fond za europsku pomoć najugroženijima);

37.

potiče države članice da koriste odgovarajuće europske fondove i osiguraju prijelaz između socijalne uključenosti i integracije tržišta rada, u cilju poboljšanja situacije u kojoj se beskućnici nalaze;

38.

važno je poticati volonterski rad u pružanju usluga beskućnicima i sudjelovanje samih beskućnika u rješavanju socijalnih pitanja, uz podizanje opće svijesti o problemima s kojima se suočava ova skupina stanovništva te, naposljetku, uz njihovo uključivanje u postupke socijalnog uključivanja;

39.

treba ojačati mehanizme sudjelovanja prilagođene potrebama beskućnika kako bi im se omogućilo stvarno uključivanje, kako bi se pogodovalo zajedničkom donošenju odluka svih uključenih dionika te, ukratko, kako bi se poboljšala kvaliteta pružanja usluga tako da se beskućnike aktivno uključi u postupak njihova socijalnog uključivanja.

19.8.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 271/40

Izvjestitelj

Gian Mario Spacca (IT/ALDE), predsjednik regije Marche

Referentni dokument

COM(2014) 357 final

SWD(2014) 190 final

SWD(2014) 191 final

1.

pozdravlja zaključke Europskog vijeća iz prosinca 2012. u kojima se Komisiju poziva da do kraja 2014. predstavi strategiju EU-a za jadransku i jonsku regiju (EUSAIR). Ta je odluka bila preporučena u samoinicijativnom mišljenju OR-a o suradnji na Sredozemlju kroz jadransko-jonsku makroregiju, usvojenom 11. listopada 2011. (1);

2.

slaže se s definicijom makroregionalnih strategija kao integriranih okvira koje je podržalo Europsko vijeće a koji se odnose na države članice i treće zemlje na istom zemljopisnom prostoru i bave se zajedničkim izazovima te pružaju rješenja putem pojačane suradnje za gospodarsku, društvenu i teritorijalnu koheziju; (2)

3.

pozdravlja prijedlog EUSAIR-a koji uključuje četiri zemlje EU-a (Grčku, Hrvatsku, Italiju i Sloveniju) i četiri zemlje izvan EU-a (Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Srbiju) te uvelike pridonosi europskoj integraciji zemalja kandidatkinja i potencijalnih kandidatkinja u toj regiji. Sastavnica integracije EU-a nudi važnu dodanu vrijednost u toj makroregionalnoj strategiji; (3)

4.

naglašava vidove pomirenja, sigurnosti i stabilnosti u jadranskoj i jonskoj regiji putem suradnje s drugim zemljama izvan EU-a, koje se mogu uključiti u ovu makroregiju u budućnosti; u tom pogledu, naglašava ulogu regionalnih i lokalnih vlasti kao glavnih igrača u promicanju demokracije, decentralizacije, većeg lokalnog i regionalnog samoupravljanja te izgradnje kapaciteta;

5.

napominje da bi jadransko-jonska strategija mogla biti početak integriranijeg pristupa i strategije koja bi uključila čitav sredozemni bazen, kako je naglasio EP; (4)

6.

napominje da Euro-mediteranska skupština regionalnih i lokalnih vlasti (ARLEM) također poziva na makroregionalni pristup čitavom sredozemnom bazenu, koji ishodi iz triju integriranih makroregionalnih područja – Zapadnog Sredozemlja, Jadrana i Jonskog mora te Istočnog Sredozemlja; (5)

7.

suglasan je sa zaključcima Vijeća za opće poslove iz listopada 2013. o potrebi preispitivanja sustava upravljanja makroregijama i pozdravlja izvješće koje je Europska komisija objavila 20. svibnja 2014. i njezinu komunikaciju u vezi sa Strategijom EU-a za jadransku i jonsku regiju od 17. lipnja 2014.; nadalje, dijeli mišljenje Vijeća o tome da je važno da dotične zemlje preuzmu odgovornost, što zahtijeva jačanje relevantnih regionalnih i lokalnih činitelja kao i jasnu dugoročnu predanost dionika (6) te uz to poziva na veće uključivanje regionalnih vlasti i Odbora regija u fazu usklađivanja, u cilju davanja potpore Europskoj komisiji, kao i u fazu provedbe; u vezi s time slaže se da bi akcijski plan trebao pružiti strukturu temeljenu na koordinatorima koji dolaze iz dotičnih ministarstava za svaki stup te naglašava da oni mogu dolaziti i iz regionalnih vlada;

8.

naglašava potrebu za pametnim usklađenim upravljanjem s četirima međusobno povezanim razinama: snažnim političkim vodstvom koje sudjelujućim državama članicama omogućuje jasno odlučivanje, a dodatno ga olakšava Europska komisija uz potporu Odbora regija, te ispravnim usklađivanjem, sporazumom o provedbi na teritoriju i širokom podjelom odgovornosti;

9.

naglašava da EUSAIR zahtijeva snažno političko vodstvo te da Jadransko-jonska inicijativa, koju čini osam ministara vanjskih poslova dotičnih zemalja, može igrati važnu usklađujuću ulogu u tom pogledu; s druge strane, EUSAIR-u je potrebna platforma za višerazinsko upravljanje, a regije i lokalne vlasti mogu pružiti vještine na visokoj razini za učinkovitu provedbu projekata unutar integriranog makroregionalnog pristupa;

10.

poziva na veću uključenost regionalnih i lokalnih vlasti u upravljanje strategijom i njezinu provedbu;

11.

s tim u skladu napominje da je Jadransko-jonska međuregionalna skupina Odbora regija uspostavljena 30. siječnja 2013. sa zadatkom da podupre Europsku komisiju u pripremi jadransko-jonske strategije do kraja 2014. i promiče zajednički identitet jadranske i jonske regije kako bi se istaknuo puni potencijal te regije;

12.

napominje da je „mandat” Europskog vijeća Komisiji ishod zajedničkih napora zemalja u regiji. Nadograđuje se na nekoliko inicijativa, poput Jadransko-jonske inicijative (AII) koja je pokrenuta Deklaracijom iz Ancone 2000. g., i drugih jadransko-jonskih foruma i mreža poput Udruženog foruma jadranskih i jonskih gradova i mjesta, Foruma jadranskih i jonskih gospodarskih komora, mreže sveučilišta UniAdrion te Jadranske i jonske euroregije;

13.

naglašava da se teritorijalne potrebe mogu zadovoljavati pristupom višerazinskog upravljanja od baze prema vrhu, kako bi se rješavali zajednički problemi i izazovi jadranske i jonske regije putem široko prihvaćenih rješenja; to je ključ uspjeha ove strategije EU-a;

14.

suglasan je da je glavni cilj predložene strategije promicati održivo gospodarsko i društveno blagostanje, rast i stvaranje radnih mjesta u regiji u skladu s ciljevima strategije Europa 2020., povećavajući privlačnost, konkurentnost i povezivost, a istodobno očuvati okoliš te morske i obalne ekosustave;

15.

pozdravlja Komisijino usvajanje „Pomorske strategije za Jadransko i Jonsko more” (7), koja je ugrađena u EUSAIR;

16.

pozdravlja opseg i sadržaj četiriju stupova EUSAIR-a koji proizlaze iz široke rasprave dionika u regiji, i to: plavog rasta, povezivanja regije, kvalitete okoliša i održivog turizma; zadovoljan je uključivanjem komunikacije u međusektorska pitanja „izgradnje kapaciteta koja uključuje komunikaciju” i „inovacija istraživanja i razvoja te malih i srednjih poduzeća”.

17.

poziva Europsku komisiju da razradi ishodišno makroekonomsko stanje EUSAIR-a i procjenu učinka kao prvi korak k izgradnji kapaciteta, omogućujući provedbu strategije te primjenu u praksi četiriju stupova/prioritetnih mjera kako bi se bolje usmjerili ciljevi i mjerio napredak k njihovu postizanju;

18.

traži snažnije usmjerenje na teritorijalnu i društvenu koheziju i na glavna pitanja koje pojedina zemlja ne može sama učinkovito rješavati, poput zdravlja, aktivnog starenja, razlika u demografskom i gospodarskom stanju među državama regije i unutar njih, kao i teškoća povezanih sa sigurnošću/organiziranim zločinom/nezakonitom migracijom, preseljenjem poduzeća i nezaposlenošću mladih. Tim se pitanjima treba baviti u sva četiri stupa s ciljem postizanja pametnog, održivog i uključivog rasta u skladu s politikama i ciljevima Europe 2020. te povećanja konkurentnosti i privlačnosti regije EUSAIR;

19.

predlaže da se sagledaju iskustva iz baltičke i dunavske strategije te da se svake godine održi forum EUSAIR-a kako bi se omogućili gospodarsko-društveni dijalog i široka odgovornost za jadransko-jonsku strategiju putem učinkovitog uključenja društvenih i gospodarskih dionika (sindikata, organizacija poslodavaca, nevladinih organizacija, organizacija mladih, udruga civilnog društva itd.);

20.

pozdravlja priliku kojom će se EUSAIR-u omogućiti da se uključi u novi naraštaj dokumenata za planiranje i programiranje strukturnih i investicijskih fondova (ESIF-a) i fondova IPA: partnerskog sporazuma, strateških dokumenata IPA-e, operativnih programa EU-a za razdoblje od 2014. do 2020. g., kao i u sve važne politike i programe EU-a poput Obzora 2020., COSME-a itd.;

21.

napominje da su Uredba o zajedničkim odredbama (CPR), Uredba o europskoj teritorijalnoj suradnji (ETC) i Uredba o IPA-i stvarne prilike za EUSAIR jer zahtijevaju od svih ESIF-a i fondova IPA-e da prihvate makroregionalne prioritete;

22.

ističe potrebu za povećanjem uključenosti lokalnih i regionalnih vlasti u određivanju prioritetnih projekata za jadransku i jonsku regiju; pozdravlja to što je Komisija u svojoj komunikaciji o EUSAIR-u uključila upravljanje rizikom od prirodne katastrofe među horizontalna načela za četiri stupa te poziva na usmjeravanje veće pozornosti na klizni akcijski plan za pitanja kao što su migracija, pravo na zdravstvenu skrb i na administrativno osposobljavanje u okviru jadransko-jonskog visokoškolskog instituta za obrazovanje;

23.

poziva na aktivnu potporu europskih i međunarodnih financijskih institucija poput Europske investicijske banke (EIB), Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD), Svjetske banke i drugih, kao u slučaju Okvirnog sporazuma o ulaganju za zapadni Balkan;

24.

predlaže stvaranje provedbenog instrumenta u suradnji s EIB-om i međunarodnim financijskim tijelima kako bi se omogućilo podnošenje projekata kakve bi banke bile voljne kreditirati (8);

25.

poziva da se privatno sufinanciranje spoji s dostupnim financijskim sredstvima;

26.

priznaje „pravilo tri ne”: ne novim propisima, ne novim institucijama i ne dodatnom financiranju, a ističe „pravilo tri da” koje se navodi u mnogim forumima: više dopunskog financiranja, više usklađivanja među institucijama i više novih projekata;

27.

naglašava da se financijska potpora na razini EU-a za tehničku pomoć koja se odnosi na makroregionalne strategije već dokazala kao važno sredstvo za baltičku strategiju, pa je treba proširiti i na jadransko-jonsku; traži da se uvede posebna proračunska stavka za tehničku pomoć jadransko-jonskoj makroregiji, slijedeći primjer proračunske stavke uspostavljene za makroregije Baltičkog mora i Podunavlja u visini od 2,5 milijuna eura odobrenih sredstava za preuzete obveze i odobrenih sredstava za plaćanje u 2014.

28.

poziva na snažnije usmjerenje na komunikaciju kao međusektorsko pitanje kako bi se pojačala javna odgovornost za makroregionalnu strategiju i snažnije upravljanje, kako je također naglašeno u „Doprinosu jadransko-jonske međuregijske skupine OR-a savjetovanju dionika” iz prosinca 2013. koji je naslovljen na Europsku komisiju;

29.

ističe komunikaciju kao sredstvo za podizanje svijesti civilnog društva o onom što ova strategija predstavlja za građane te o njezinoj dodanoj vrijednosti u jačanju identiteta jadransko-jonske regije;

30.

suglasan je da je izgradnja kapaciteta važno međusektorsko pitanje za osiguranje uspjeha EUSAIR-a, jer je jadransko-jonska regija velik prostor koji uključuje zemlje EU-a, zemlje kandidatkinje i moguće zemlje kandidatkinje, s različitim upravnim ustrojima;

31.

napominje da zemlje EU-a kao i zemlje izvan EU-a trebaju poboljšati vještine i sposobnosti kako bi stvorile pametna, održiva i uključiva rješenja za zajedničke probleme na polju upravljanja ljudskim resursima, međunarodnih odnosa itd. Jedna bi moguća mjera bila uspostava jadransko-jonske više upravne škole poput francuske ENA-e (Ecole Nationale d’Administration), gdje bi javni službenici jadransko-jonske regije mogli razvijati vještine i sposobnosti potrebne za višerazinsko upravljanje, što bi ih osposobilo za provedbu inovativnih postupaka u javnoj upravi;

32.

smatra da se stvaranje dugotrajnog jadransko-jonskog prostora za mirni dijalog i učinkovitu suradnju ne može ostvariti bez sustavnog uključivanja mladih iz dotičnih regija. Stoga poziva države članice i Europsku komisiju da promiču, olakšaju i poboljšaju provedbu postojećih programa mobilnosti za mlade u okviru područja EUSAIR-a;

33.

ističe da hitna politička pitanja važna za regiju, poput migracija, treba promatrati kao činitelj integracije i izvor za zapošljavanje, koji pomaže jadransko-jonskoj regiji i sredozemnom području u cjelini da se suoče s glavnim izazovima;

34.

naglašava da je sigurnost još jedno važno pitanje koje izaziva zabrinutost a koje države ne mogu riješiti pojedinačno, pa poziva Europsku komisiju da uključi posebne mjere za rješavanje tog pitanja putem četiri stupa strategije;

35.

pozdravlja zajedničku komunikaciju Europske komisije i Visokog predstavnika Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku o „Otvorenom i sigurnom globalnom pomorstvu: elementima strategije pomorske sigurnosti Europske unije” (9), naglašavajući da su pomorski interesi Europe temeljno povezani s dobrobiti, blagostanjem i sigurnošću njezinih građana i zajednica;

36.

ističe da je dobrobit građana od ključne važnosti za skladni razvoj regije; naglašava da zdravstvene usluge i istraživanja treba uskladiti kako bi se osigurala učinkovitost zdravstvenog sektora;

37.

naglašava važnost tema ribarstva i akvakulture, plavih tehnologija i pomorskih usluga na moru;

38.

pozdravlja direktivu EP-a i Vijeća kojom se uspostavlja okvir za pomorsko prostorno planiranje i integrirano upravljanje obalnim područjem (10) te potiče EK da ima na umu ovu direktivu pri planiranju posebnih mjera u jadransko-jonskoj regiji.

39.

ističe da je višerazinsko upravljanje dionika uključenih u morski i pomorski rast ključan činitelj učinkovitog upravljanja jadransko-jonskim prostorom putem zajedničkih pravila i protokola za ribarstvo i očuvanje ribljeg fonda, kao i standardiziranog upravljanja sustavima i postupcima;

40.

ističe da su ekološke inovacije, zajedno s osuvremenjivanjem ribarstva i akvakulture kao i (usko povezano s drugim stupom) pomorskog prijevoza i luka s njihovim infrastrukturama u zaleđu te pomorskim klasterima, ključne za osiguranje razumnog iskorištavanja morskih resursa i pomorskih sustava. Zajednička trgovačka oznaka za visokokvalitetne i sljedive riblje proizvode može biti važno sredstvo za promicanje tog prostora;

41.

naglašava važnost tema pomorskog prijevoza, intermodalnog zaleđa i energetskih mreža te ističe važnost poboljšanja nematerijalnih infrastruktura za informatičke i komunikacijske tehnologije. Jadransko-jonski oblak predstavlja sredstvo povezivanja postojećih platformi kako bi se standardizirali zajednički postupci i protokoli, omogućio učinkovit intermodalni prijevoz tereta i putnika te olakšalo pružanje usluga, zaštita okoliša i pomorska sigurnost;

42.

ističe da jadransko-jonska regija treba poboljšati pristup iz jugoistočne Europe ostatku svijeta, uključujući sredozemni prostor, produženjem baltičko-jadranskog koridora niz jadranski greben. Intermodalni prijevozni sustav na tom prostoru treba osnažiti kako bi se poboljšao položaj regije kao transportnog čvorišta u međunarodnom okviru;

43.

naglašava važnost tema „pomorske biološke raznolikosti”, „zagađenja mora” te „transnacionalnih pomorskih staništa i biološke raznolikosti”;

44.

ističe da jadranska jonska regija treba očuvati staništa i ekosustave i suočiti se s izazovima klimatskih promjena putem integriranog višerazinskog upravljanja koje uključuje sve dionike u zajednički i integrirani postupak;

45.

ukazuje da je Sredozemlje poluzatvoreno more s najnižom stopom obnove vode na svijetu, što zahtijeva visoku razinu zaštite tog osjetljivog ekosustava i napredne pokusne projekte;

46.

pozdravlja „Strategiju EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama” iz travnja 2013. (11) koja potiče razmjenu najboljih praksi i razvoj makroregionalnih planova djelovanja, kao primjere globalnih pristupa boljoj procjeni rizika i ranjivosti;

47.

ističe važnost tema kao što su „raznovrsni turistički proizvodi i usluge” te „održivo upravljanje u turizmu”, koje proizlaze iz savjetovanja dionika na konferenciji u Ateni;

48.

naglašava da privlačnost regije ponajviše predstavlja turizam kao jedan od glavnih sektora rasta i osobit pokretač razvoja njegovog pomorskog i kopnenog gospodarstva. Razvoj tog sektora zahtijeva višerazinsko upravljanje u koje se uključuju nacionalne, regionalne i lokalne vlasti, kao i svi dionici s tog teritorija, od gospodarskih komora do sveučilišta;

49.

ističe da, na temelju zajedničkog prirodnog, kulturnog i povijesnog blaga, visokokvalitetnih poljoprivrednih prehrambenih proizvoda, hotelijerskih tradicija i privlačnih krajobraza koje treba promovirati putem jadransko-jonske robne marke, turizam može predstavljati važnu polugu za održivi rast, prilike za zaposlenost mladih i socijalnu uključenost jer je danas „polovica europskih obalnih radnih mjesta i dodane vrijednosti smještena na Sredozemlju” (12);

50.

ističe važnost te treće makroregionalne strategije EU-a, koja se nadograđuje na iskustvo iz postojećih makroregionalnih strategija kako bi se razvila nova inovativna i pametna suradnja, kao i inovativni pokusni višerazinski pristup upravljanju „učenjem kroz praksu”, istodobno tražeći sinergije i razmjenu praksi s drugim strategijama EU-a;

51.

ukazuje na važnost EUSAIR-a za davanje novog poriva rješavanju zajedničkih pitanja regije i promicanju održivog gospodarskog i društvenog blagostanja s posebnom usmjerenošću na razvoj rasta i radnih mjesta, u skladu s ciljevima strategije Europa 2020., poboljšanjem njezine privlačnosti, konkurentnosti i povezivosti, kako bi se jadransko-jonska regija učinila glavnim čvorištem;

52.

potiče Europsku komisiju da odigra glavnu ulogu u inovativnoj platformi višerazinskog upravljanja usklađivanjem i provedbom, gdje se odlučuje zajednički kako bi se osigurala politička predanost i odgovornost dionika na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, u skladu s načelom supsidijarnosti; privatni sektor i civilno društvo trebaju se uključiti u osiguranje zdrave i široke odgovornosti za strategiju komuniciranjem odozgo prema dolje i od baze prema vrhu, odgovornošću i transparentnim rezultatima, npr. portalom otvorenih podataka, godišnjim forumom gospodarsko-društvenog dijaloga o EUSAIR-u itd.;

53.

naglašava integraciju EU-a kao temeljni element EUSAIR-a, koji obuhvaća četiri zemlje članice EU-a i četiri zemlje izvan EU-a, te ističe elemente pomirenja, sigurnosti, stabilnosti i blagostanja putem uže suradnje i ulogu regija kao glavnih igrača u promicanju regionalne samouprave, izgradnje kapaciteta, decentralizacije i demokracije.

19.8.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 271/45

Izvjestitelj

Kadri Tillemann (EE/EPP)

Predsjedateljica Seoskog općinskog vijeća Keile

Referentni dokument

Pismo potpredsjednika Europske komisije od 13. prosinca 2013. g.

1.

priznaje da su se u ožujku 2011. čelnici EU-a obvezali na glavni cilj EU-a za 2020. godinu: zaustaviti gubitak bioraznolikosti i degradaciju usluga ekosustava u EU-u do 2020., te ih vratiti u prijašnje stanje koliko je to moguće, istodobno povećavajući doprinos EU-a sprječavanju svjetskog gubitka bioraznolikosti”. Strategija EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020., koju je Europska komisija usvojila u svibnju 2011. (1), a potvrdilo Vijeće (2), uključuje šest glavnih ciljeva i 20 mjera za pomoć EU-u da postigne svoj cilj biološke raznolikosti za 2020.;

2.

priznaje da strategija EU-a ima globalnu zadaću. Ona prenosi svjetske ciljeve i obveze na koje se EU obvezala na 10. sjednici Konferencije stranaka (COP 10) Konvencije UN-a o biološkoj raznolikosti (CBD) 2010. g., tj. Strateški plan za biološku raznolikost 2011. – 2020. (Odluka X/2) koji uključuje 20 ciljeva biološke raznolikosti za 2020. g. iz Aichija (3);

3.

ističe da je gubitak biološke raznolikosti globalni problem s ozbiljnim posljedicama po okoliš i zdravlje te socioekonomskim posljedicama te utječe na kvalitetu života. Radi se o fenomenu čiji su uzroci brojni, a među njima je i ljudsko djelovanje.

4.

upozorava na činjenicu da lokalne i regionalne vlasti (4) igraju ključnu ulogu u provedbi EU-ovih i međunarodnih ciljeva biološke raznolikosti na terenu, te time pomažu nacionalnim vladama u sprječavanju daljnjeg gubitka biološke raznolikosti. Kao rezultat sadašnje decentralizacije u mnogim državama članicama, lokalne i regionalne vlasti imaju sve veću odgovornost za provedbu politika vezanih uz biološku raznolikost.

5.

naglašava važnost primjene načela OR-ove Bijele knjige o višerazinskom upravljanju i Povelje o višerazinskom upravljanju u Europi koju je OR usvojio u travnju 2014., (5) pri provedbi Strategije EU-a o biološkoj raznolikosti i ciljeva iz Aichija. OR smatra da višerazinsko upravljanje znači usklađeno djelovanje EU-a, država članica te lokalnih i regionalnih vlasti, utemeljeno na partnerstvu u svim fazama ciklusa politike, od osmišljanja do provedbe politika EU-a. Upravljanje uslugama na području biološke raznolikosti i ekosustava podrazumijeva sukladne političke instrumente i ovlasti na svim razinama vlasti;

6.

poziva Europsku komisiju da pripremi ocjenu država članica o višerazinskom upravljanju biološkom raznolikošću i prepoznavanju aktivne uloge regionalnih i lokalnih vlasti u takvom upravljanju. Isti dokument treba prepoznati područja čiju biološku raznolikost mogu ugroziti izostanak modela upravljanja koji povezuje države članice, regionalne i lokalne vlade i relevantne gospodarske i društvene dionike te predlaže kako se nositi s tim prijetnjama.

7.

pozdravlja u tom smislu tvrdnju iz Strategije EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020. da „zajedničke ciljeve EU-a i CBD-a treba ostvarivati mješavinom djelovanja na podnacionalnoj i nacionalnoj razini te na razini EU-a”, kao i to što Europska komisija nastoji izgraditi učinkovita dugotrajna partnerstva s „dionicima uključenima u prostorno planiranje i upravljanje uporabom zemljišta pri provedbi strategija o biološkoj raznolikosti na svim razinama”;

8.

naglašava važnost odluke CBD-a X/22, (6) koja uključuje „Plan djelovanja za biološku raznolikost namijenjen podnacionalnim vlastima, gradovima i drugim lokalnim vlastima (2011. – 2020.)” te odluke CBD-a XI/8(A). (7) OR smatra odluku CBD-a X/22 jedinstvenom u smislu da predstavlja najnapredniju odluku o „višerazinskom upravljanju” donesenu u sklopu Višestranog sporazuma o okolišu (MEA);

9.

podsjeća da su mišljenje OR-a koje priprema za CBD-ov COP10 (8) i OR-ovo izaslanstvo na COP-u 10 snažno poduprli usvajanje odluke X/22 CBD-a; štoviše, OR se u Memorandumu o razumijevanju koji je 2012. g. potpisao s Programom UN-a za okoliš (UNEP) suglasio da promiče provedbu te odluke CBD-a;

10.

poziva države članice da provedu obveze koje su preuzele u odluci CBD-a X/22, da poboljšaju svoje mehanizme upravljanja te pravne i dobrovoljne instrumente s ciljem uključivanja i podupiranja djelovanja lokalnih i regionalnih vlasti na polju biološke raznolikosti, istodobno uzimajući u obzir misiju, ciljeve i okvirni popis mjera u sklopu odluke CBD-a X/22 te ciljeve i mjere Strategije EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020.;

11.

pozdravlja to što se Vijeće u svojim zaključcima od 12. lipnja 2014. o 12. zasjedanju Konferencije stranaka (COP 12) CBD-a u listopadu 2014. (9) pozvalo na ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u provedbi Strateškog plana za biološku raznolikost 2011. – 2020. i ostvarivanju ciljeva iz Aichija za biološku raznolikost te poziva Vijeće da u svojim budućim zaključcima o COP-ovima CBD-a odražava pristup višerazinskog upravljanja odavajući veće priznanje lokalnim i regionalnim vlastima kao vladinim dionicima, za razliku od drugih, nevladinih dionika unutar procesa CBD-a;

12.

nastoji podijeliti svoja iskustva višerazinskog upravljanja biološkom raznolikošću i provedbe odluke CBD-a X/22 s lokalnim i regionalnim vlastima iz drugih svjetskih regija, te praćenja izaslanstva EU-a na 12. sjednici Konferencije stranaka CBD-a u listopadu 2014. u svojstvu promatrača. OR je Tako dodao nadgradnju na svoje sudjelovanje na 10. sjednici Konferencije stranaka i donošenje Memoranduma o razumijevanju koji je potpisao s UNEP-om, kako bi osigurao da se glas lokalnih i regionalnih vlasti EU-a propisno predstavi;

13.

upozorava na činjenicu da je naručio studiju o višerazinskom upravljanju našim prirodnom kapitalom (10) kako bi podupro to mišljenje te analizirao suradnju među državama članicama i njihovim lokalnim i regionalnim vlastima, inovativna djelovanja lokalnih i regionalnih vlasti i trenutačne najbolje prakse, i da bi pružio podrobnije praktične prijedloge za poboljšanje višerazinskog upravljanja;

14.

ohrabruje lokalne i regionalne vlasti da povedu primjerom te snažno pozdravlja strategije, mjere i inovativne pristupe koje je nekoliko lokalnih i regionalnih vlasti poduzelo kako bi na održiv način zaštitile i upravljale svojom biološkom raznolikošću i ekosustavima; također pozdravlja dobre inicijative koje neke države članice već poduzimaju u potporu svojim lokalnim i regionalnim vlastima. Sve te mjere nadahnjuju sljedeće političke preporuke;

15.

poziva države članice da osiguraju ili poboljšaju sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti u sastavljanju, preispitivanju i provedbi nacionalnih strategija i akcijskih planova za biološku raznolikost (NBSAP), uključivanjem, na primjer, nacionalnih udruga lokalnih i regionalnih vlasti u nacionalna povjerenstva i upravljačke odbore za biološku raznolikost;

16.

ohrabruje države članice da, u suradnji sa svojim nacionalnim udrugama lokalnih i regionalnih vlasti, nastave razrađivati smjernice, inicijative za izgradnju kapaciteta te usluge za pružanje praktičnih savjeta za lokalne i regionalne strategije o biološkoj raznolikosti, akcijske planove i mjere;

17.

snažno ohrabruje regionalne vlasti da razviju regionalne strategije i akcijske planove za biološku raznolikost (RBSAP), a gradove i općine da razviju lokalne strategije o biološkoj raznolikosti i planove djelovanja (LBSAP) te priznaje inicijative koje su na tom području već poduzete. One mogu pružiti kako sveobuhvatno viđenje tako i praktičan okvir za održivo upravljanje biološkom raznolikošću na podnacionalnim razinama, uzimajući u obzir ciljeve biološke raznolikosti određene na nacionalnoj i europskoj razini te razini CBD-a;

18.

ohrabruje države članice da podupru, na primjer u suradnji s nacionalnim udrugama lokalnih i regionalnih vlasti, jačanje veza među svojim lokalnim i regionalnim vlastima kako bi osnažile upravljanje biološkom raznolikošću te stvorile ili financijski poduprle sustave nacionalnih nagrada/priznanja koji promiču mjere biološke raznolikosti što su ih poduzele lokalne i regionalne vlasti;

19.

ohrabruje lokalne i regionalne vlasti da sveobuhvatno pristupe biološkoj raznolikosti u svim svojim upravnim odjelima, te da izgrade kapacitete u svojim upravama, koristeći istodobno na najbolji način projekte za izgradnju administrativnih kapaciteta, pakete za obuku ili smjernice koje lokalne i regionalne vlasti pružaju na nacionalnoj, europskoj ili međunarodnoj razini; također ohrabruje lokalne i regionalne vlasti da pojačaju svoju suradnju o biološkoj raznolikosti u udrugama, mrežama ili platformama lokalnih i regionalnih vlasti na nacionalnim, europskim ili međunarodnim razinama kao važno sredstvo za prikupljanje resursa i iskustava za rješavanje zajedničkih izazova te za pružanje zajedničkih političkih savjeta državi članici, EU-u i CBD-u;

20.

poziva države članice da poboljšaju usklađivanje sa svojim lokalnim i regionalnim vlastima pri pripremi nacionalnih stajališta i praćenja u okviru zajedničkog provedbenog okvira Strategije EU-a o biološkoj raznolikosti ili u sklopu nacionalnih (izvjestiteljskih) djelovanja povezanih s CBD-om;

21.

poziva države članice da zajednički sastave sukladne pokazatelje u dogovoru s lokalnim i regionalnim vlastima, čime bi omogućile usporedbu uvjeta i trendova u područjima obuhvaćenima strategijama biološke raznolikosti na različitim razinama;

22.

ponovo ističe potrebu za učinkovitom i brzom suradnjom država članica i regionalnih i lokalnih vlasti u cilju završetka uspostavljanja planova za upravljanje u okviru mreže Natura 2000 ili sličnih instrumenata kojima se određuju mjera očuvanja i obnove koje su nužne za postizanje 1. cilja Strategije EU-a o biološkoj raznolikosti;

23.

očekuje da će države članice i lokalne i regionalne vlasti poduzeti skupne mjere kako bi do 2020. g. dostigle drugi cilj Strategije biološke raznolikosti EU-a za 2020. g., tj. obnovu najmanje 15 % narušenih ekosustava, zaustavile gubitak biološke raznolikosti i propadanja ekosustava, te ih obnovile širom Europe, a ne samo na mjestima koja su u sklopu mreže Natura 2000.

24.

ponavlja svoj poziv (11) lokalnim i regionalnim vlastima da primijene načelo „bez neto gubitka biološke raznolikosti i usluga ekosustava” na gradsko i regionalno planiranje i na odobravanje infrastrukture i novčane pomoći za stanovanje, industriju, rekreaciju, turizam, energetiku ili prijevoz, osiguravanjem mjera nadoknade i poravnanja za sve preostale negativne učinke na biološku raznolikost i usluge ekosustava;

25.

naglašava da sprečavanje propadanja ekosustava i obnova funkcionalnosti narušenih ekosustava moraju biti apsolutni prioriteti, jer su mjere upravljanja posljedicama ekoloških neravnoteža prouzročenih ljudskim djelovanjem uvijek skuplje, dugotrajnije i, prije svega, neizvjesnog ishoda;

26.

naglašava važnost nacionalnih, regionalnih i lokalnih studija ekonomije ekosustava i biološke raznolikosti (TEEB) o vrijednosti usluga ekosustava i potrebi primjene tog pristupa na lokalne projekte kako bi se pokazale društvenogospodarske koristi, na primjer, nacionalno, regionalno i lokalno zaštićenih područja kao i potreba uključivanja vrijednosti prirodnog kapitala u prakse nacionalnog, regionalnog i lokalnog planiranja, računovodstva/izvještavanja i financiranja u potporu Mjeri 5. Strategije biološke raznolikosti EU-a.

27.

smatra da gospodarska procjena usluga ekosustava, iako može pomoći pri odluci među sukobljenim ciljevima u okviru određenih studija isplativosti, ima svoje metodološke i etičke teškoće. OR stoga podupire alternativne i fleksibilne načine procjene troškova gubitka biološke raznolikosti, uključujući one na koje upućuje u svojem mišljenju CDR4577-2013_00_00_TRA_AC;

28.

uočava potrebu da se pruži potpora naporima lokalnih i regionalnih vlasti da poboljšaju svoje znanje o biološkoj raznolikosti, ekosustavima i njihovim uslugama te o mapiranju pomoću sustava za zemljopisne informacije, uporabom mjerila koja su prikladna za lokalno/regionalno planiranje i praćenje stanja ekosustava, uzimajući te potrebe istodobno u obzir pri mapiranju i ocjeni ekosustava i njihovih usluga u Europi (MAES); te da se podupru lokalne i regionalne vlasti u upravljanju prostornim ekološkim podacima na način sukladan Infrastrukturi za prostorne obavijesti u Europi (INSPIRE) kako bi se olakšala razmjena podataka, a također preko granica povezala zelena infrastruktura;

29.

ističe potrebu pokretanja portala za pružanje ažuriranih informacija na internetu o biološkoj raznolikosti, koji bi bili ključne referentne točke za lokalne i regionalne vlasti i zainteresiranu javnost, uz redovne revizije i održavanje te pozdravlja uvođenje digitalnog atlasa MAES diljem EU-a;

30.

ističe da je urbanizacija izazov, ali i prilika za upravljanje uslugama ekosustava i njihovo održanje. Jasno je da je nužno razmotriti međusobnu povezanost pokretača i učinaka kao i priljeva i odljeva koji povezuju gradove s ekosustavima unutar i izvan njihovih teritorija. Gradske regije treba potaknuti i podržati kako bi preuzele veću odgovornost za promicanje i razvoj metoda za povezivanje prirodnog okoliša s ljudskim potrebama i dobrobiti. Također ističe važnost krajolika kao izraza čovjekovog odnosa sa svojom okolinom i njegove odgovornosti za brigu o krajoliku, što ima velik utjecaj na biološku raznolikost. Ističe važnost Europske konvencije o krajoliku iz 2000. godine te naglašava vrijednost potrage za sinergijama sa Strategijom EU-a o biološkoj raznolikosti;

31.

upozorava na gospodarske izglede razvoja usluga ekosustava – življenje unutar granica zdravih ekosustava i jačanje njihove vrijednosti prirodno će poduprijeti najvažnije vidove zelenog gospodarstva: održiv gospodarski napredak, smanjeno zagađenje i učinkovitu uporabu resursa. Kako bi se iskoristile prednosti upravljanja ekosustavima zelenog gospodarstva, njegove postupke treba ugraditi u postupke odlučivanja na svim razinama upravljanja (tj. lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i svjetskoj) kako bi se poduprla racionalizacija uporabe resursa;

32.

naglašava potencijal zelene infrastrukture kao integralnog, višestrano iskoristivog instrumenta lokalne i regionalne razine za provedbu načela višerazinskog upravljanja u upravljanju biološkom raznolikošću i njezinom zaštitom te poboljšanje usluga ekosistema u regijama, pridonoseći tako Teritorijalnom programu strategije Europa 2020., jačanjem teritorijalne kohezije i identiteta;

33.

ponavlja svoj poziv (12) lokalnim i regionalnim vlastima da rasporede, održavaju i prate seosku i gradsku zelenu infrastrukturu, posebice putem svojih odgovornosti za teritorijalno urbanističko i prostorno planiranje, propisa o uporabi zemljišta, postupaka za odobrenje planova, građevinskih standarda, propisa i kodeksa;

34.

poziva države članice da podupru inicijative za lokalno i regionalno upravljanje i planiranje zelene infrastrukture pružajući im neophodne resurse, jasne upute i smjernice, uključujući određivanje mreža nacionalne zelene infrastrukture i ekoloških mreža, te odredbe u nacionalnim zakonima/politikama prostornog planiranja kako bi lokalne i regionalne vlasti razmotrile uključivanje zelene infrastrukture u svoj sustav prostornog i teritorijalnog te urbanističkog planiranja.

35.

naglašava da je za učinkovitu provedbu zelene infrastrukture ključna potreba da države članice i lokalne i regionalne vlasti održavaju i razvijaju postojeće te uspostavljanju nove programe suradnje za lokalne i regionalne vlasti za prekograničnu suradnju na makroregionalnoj i paneuropskoj razini, a da je za suradnju u decentraliziranom razvoju neophodno ojačati i izvući korist iz zajedničkih i integriranih napora za očuvanje biološke raznolikosti i upravljanje njome;

36.

upozorava na činjenicu da lokalne zajednice često posjeduju znanje, koje se temelji na tradiciji ili osobnom iskustvu, o sposobnosti prirodnih resursa da opskrbe njihove zajednice i izdržavaju ih. Ta sposobnost, ako se prikladno podupre i učinkovito uključi u osmišljanje i planiranje politike biološke raznolikosti, može olakšati održavanje i obnovu usluga ekosustava; ohrabruje države članice da razviju nacionalne inicijative kojima se nastoji poduprijeti samoodrživa partnerstva lokalnih zajednica koja pridonose postizanju nacionalnih ciljeva biološke raznolikosti;

37.

naglašava znatnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u priopćavanju, obrazovanju i podizanju javne svijesti (aktivnosti CEPA-a). Šira je javnost relativno slabo upućena u ciljeve politike biološke raznolikosti. Međutim, ključno je da građani i šire skupine dionika budu svjesni koji su ulozi u igri. OR smatra promicanje građanskih inicijativa na području znanosti važnom metodom obrazovanja ljudi i učinkovite uporabe lokalnog znanja; također ohrabruje države članice da pomognu lokalnim i regionalnim vlastima u njihovim aktivnostima CEPA-a, na primjer prikladnim nacionalnim mehanizmom za razmjenu podataka.

38.

ističe potrebu da lokalne i regionalne vlasti nastave ulagati i pojačaju napore za podizanje svijesti među svim dionicima i javnošću o ciljevima za biološku raznolikost te, s time u cilju, provedu ili pokrenu ciljane programe za podizanje svijesti;

39.

ohrabruje lokalne i regionalne vlasti da podupru i formaliziraju nova višedionička partnerstva s privatnim kompanijama, civilnim društvom uključujući ekološke NVO-e i istraživačku zajednicu; stvaranje lokalnih/regionalnih suradnja s tim partnerima s ciljem učinkovitog korištenja nacionalnih i EU-ovih fondova (npr. Obzor 2020.); te promicanje dobrovoljnih obveza ključnih sektora poput poljoprivrede, turizma i udruga vanjskih sportova ili poduzeća;

40.

naglašava potrebu da sve razine upravljanja kojih se to tiče osiguraju učinkovitu i sveobuhvatnu uključenost dionika u planiranje politike biološke raznolikosti i provedbu postupaka jer to ima izgleda dovesti do dobrih društvenih rezultata, poput boljeg zajedničkog razumijevanja vrednota dionika, većeg povjerenja i učenja; to uključuje učinkovite postupke sudjelovanja, npr. u određivanju područja očuvanja prirode;

41.

očekuje da će buduća Uredba Europskog parlamenta i Vijeća o sprečavanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta i upravljanju njima (13) pomoći lokalnim i regionalnim vlastima u rješavanju te ozbiljne opasnosti po lokalnu biološku raznolikost, usluge ekosustava kao i ljudsko zdravlje i gospodarstvo. U sklopu pravnog okvira EU-a o invazivnim stranim vrstama, a vođene nacionalnim zakonodavstvom i programima, regionalne i lokalne vlasti u najboljem su položaju da poduzmu učinkovite mjere za praćenje, sprečavanje, iskorjenjivanje, ograničavanje i nadzor tih vrsta te da pruže potporu i lokalno znanje za pronalaženje neophodne ravnoteže između dotičnih društvenogospodarskih i ekoloških interesa te da poboljšaju razumijevanje tog problema u javnosti.

42.

napominje da je biološka raznolikost međusektorsko pitanje. Za učinkovitu provedbu politike, očuvanje biološke raznolikosti treba staviti na dnevni red raznih sektora nacionalnog, regionalnog i lokalnog upravljanja (prostornog i urbanističkog planiranja, krajolika, poljoprivrede, šumarstva, ribarstva, energetike, klimatskih promjena, zdravstva, prijevoza, stanovanja, uporabe zemljišta itd.), u skladu s prijedlozima Strategije biološke raznolikosti EU-a do 2020. i ciljevima CBD-a iz Aichija;

43.

upozorava na posebnu potrebu da vlasti na svim razinama upravljanja priznaju i riješe pitanje poljoprivredne biološke raznolikosti, zbog znatnog potencijala biološke raznolikosti vrsta, pasmina/sorta i genetskih resursa zanimljivih poljoprivredi te agro-ekosustava uopće;

44.

poziva lokalne i regionalne vlasti i države članice da, kao što se zahtijeva Strategijom biološke raznolikosti EU-a, bolje usmjere financiranje iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) namijenjenog očuvanju biološke raznolikosti, uključujući uklapanje kvantificiranih ciljeva biološke raznolikosti u regionalne programe ruralnog razvoja i sukladnu lokalizaciju te dodjeljivanje proračunskih sredstava za agro-ekološke mjere. S tim ciljem, bilo bi posebice korisno promicati inicijative za lokalni razvoj koje se odnose na biološku raznolikost i kojima upravlja zajednica (npr. poljoprivrednici i šumari koji rade na postizanju trajnosti obilježja krajobraza, zaštita genetskih resursa);

45.

ohrabruje države članice te lokalne i regionalne vlasti da osiguraju najbolju uporabu mogućnosti financiranja putem EFRR-a, s obzirom da su biološka raznolikost i ekosustavi prvi put uključeni u te ciljeve, pružajući time dodatne izvore financiranja za razmještanje zelene infrastrukture;

46.

naglašava važnost Programa namjenskog financiranja za okoliš i klimatske aktivnosti (LIFE) za projekte lokalnih i regionalnih vlasti za biološku raznolikost i zelenu infrastrukturu te potiče nacionalne kontaktne točke LIFE-a da usko surađuju s lokalnim i regionalnim vlastima i s regionalnim kontaktnim točkama LIFE-a u pripremi primjena LIFE-a; također želi da nova kategorija za financiranje integriranih projekata LIFE-a pojača potporu projektima na regionalnoj razini i pokrene potporu ostalih EU-ovih, nacionalnih i privatnih fondova; (14)

47.

ohrabruje lokalne i regionalne vlasti da, s potporom država članica, istraže inovativne načine financiranja, uključujući, na primjer, privatne i poslovne zaklade ili zaklade u okviru javnog prava, regionalne/nacionalne lutrije, javno-privatna partnerstva, projekte obnove ponora ugljika u šumama i tresetištima, porezne poticaje, plaćanja za usluge ekosustava, dobrovoljno označavanje i certifikaciju ili lokalna partnerstva poduzeća; dobit prikupljena putem dozvola za prostorno planiranje i izgradnju trebalo bi izravno usmjeriti k lokalnim i regionalnim inicijativama povezanim s biološkom raznolikošću;

48.

potiče lokalne vlasti da na svim razinama financiranja poduzmu učinkovite mjere za ukidanje subvencija i poreznih olakšica štetnih za biološku raznolikost;

49.

naglašava važnost nacionalnog sufinanciranja projekata EU-a kako bi se omogućilo lokalnim i regionalnim vlastima da se prijave za sufinanciranje projekata EU-a na području biološke raznolikosti kako bi poboljšale svoju sposobnost iskorištavanja prilika za financiranje rješenja za biološku raznolikost i zelenu infrastrukturu prilagođenih određenom mjestu u okviru provedbenih programa fondova EU-a te da ulažu u neophodnu međusektorsku izgradnju kapaciteta, sufinanciranje i umrežavanje; također prepoznaje važnost nacionalnih programa financiranja kojima se financiraju (pilot) djelovanja lokalnih i regionalnih vlasti koje pridonose nacionalnim ciljevima biološke raznolikosti;

C.

50.

smatra da revizija tijekom provedbe koju će provesti Europska komisija treba uzeti u obzir sve promjene do kojih je došlo od pokretanja strategije u 2011. g. do revizije tijekom provedbe u 2015. g., a posebice novi financijski okvir i fondove EU-a za razdoblje od 2014- do 2020. g. te mnoge mjere u okviru strategije, koje treba provesti prije revizije u tijeku provedbe. U tom pogledu OR snažno podupire stav Vijeća da Europska komisija treba predložiti daljnje mjere, (15) koje će pridonijeti poboljšanju učinkovitosti druge faze provedbe strategije, kako bi se osiguralo da se glavni cilj strategije postigne do 2020. g.;

51.

slaže se s Europskim parlamentom da će pravi test predanosti EU-a postizanju ciljeva biološke raznolikosti biti konačna količina sredstava iz novih fondova EU-a za razdoblje od 2014. do 2020. g. namijenjena tom cilju. Nedovoljan stupanj uključenosti zaštite biološke raznolikosti u ostale politike EU-a prouzročio je neuspjeh prve strategije EU-a u 2010. g. (16) U tu je svrhu potrebna metodologija za praćenje troškova povezanih s biološkom raznolikošću u proračunu EU-a, nalik onoj koja se razvija za troškove povezane s klimom;

52.

naglašava važnost ozelenjavanja kao središnjeg stupa Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), kako bi se postigli ciljevi biološke raznolikosti. Ključno je da revizija u tijeku provedbe ZPP-a poduzme jasnije korake za osiguranje da će ozelenjavanje dovesti do stvarnih ekoloških poboljšanja, uključujući biološku raznolikost u seoskim područjima posvuda u Europi;

53.

vjeruje u veliki potencijal zelene infrastrukture kao učinkovitog instrumenta za zaustavljanje gubitka biološke raznolikosti i izbjegavanje cjepkanja staništa te stoga očekuje da će revizija strategije ukazati na ključne elemente koje treba razmotriti u izvještaju Europske komisije o napretku na polju zelene infrastrukture, najavljenom za kraj 2017. g., a posebice predvidjeti u 2018. g. prijedlog za zakonodavstvo EU-a o transeuropskoj zelenoj infrastrukturi (TEN-G) kao dijelu proračuna nakon 2020. g., ponavljajući prethodne preporuke u tom pogledu;

54.

upućuje na svoj poziv (17) da Europska komisija uključi u zakonodavstvo EU-a cilj sprečavanja svakog neto gubitka biološke raznolikosti i usluga ekosustava, uzimajući u obzir posao koji je Europska komisija obavila na mjeri 7b Strategije biološke raznolikosti EU-a za 2020. g;

55.

poziva Europsku komisiju da uspostavi program obveza i nagrada EU-a za postignuća gradova i regija na području biološke raznolikosti i platformu za razmjenu koja bi europskim lokalnim i regionalnim vlastima odala priznanje za njihov uspješan i znatan doprinos postignućima Strategije biološke raznolikosti EU-a. OR priznaje u tom smislu novu nagradu Natura 2000., koja je, međutim, namijenjena širokom rasponu dionika;

56.

poziva Europski informacijski sustav za biološku raznolikost (BISE) da poveća dostupnost lokaliziranijih podataka visoke rezolucije o uslugama ekosustava i drugih podataka o praćenju, uključujući također podatke koje su prikupili regionalni opservatoriji biološke raznolikosti, te na gradovima utemeljenih zbirnih podataka (poput ocjena gradova EU-a temeljenih na, na primjer, indeksu gradske biološke raznolikosti/singapurskom indeksu), kako bi promicao razmjenu podataka i informacija među gradovima i regijama, regionalno raznolikije smjernice u politici EU-a, te kako bi olakšao izvještavanje o poboljšanjima na regionalnoj/lokalnoj razini diljem Europe.

57.

ističe potrebu da se učinkovito nastave dijalog i suradnja s ključnim partnerima u zemljama kandidatkinjama i mogućim kandidatkinjama kako bi im se pomoglo da razviju ili prilagode svoje politike kako bi ostvarili ciljeva biološke raznolikosti za 2020. g. Lokalne i regionalne vlasti EU-a mogu pružiti potporu, koju lokalne i regionalne vlasti izvan EU-a trebaju kako bi mogle pridonijeti ostvarenju EU-ovih i svjetskih ciljeva biološke raznolikosti, dijeljenjem svojeg znanja i najboljih praksa te putem odgovarajućih zajedničkih savjetodavnih odbora i radnih skupina OR-a, kao i Euro-mediteranske skupštine regionalnih i lokalnih vlasti (ARLEM) te Konferencije lokalnih i regionalnih vlasti za istočno partnerstvo (CORLEAP); s time u vezi poziva Europsku komisiju da promiče decentraliziranu suradnju između europskih regionalnih i lokalnih vlasti EU-a i lokalnih i regionalnih vlasti u zemljama u razvoju unutar svojeg novog instrumenta EU-a B4Life;

58.

poziva strategiju EU-a da prizna i osigura daljnju potporu sudjelovanju lokalnih vlasti kao ključnih partnera u inicijativi Usluga biološke raznolikosti i ekosustava u europskim prekomorskim teritorijima (BEST), koja promiče očuvanje i održivu uporabu jedinstvene biološke raznolikosti u najudaljenijim regijama i prekomorskim zemljama i teritorijima EU-a;

D.

59.

poziva Europsku komisiju da naglasi kako pridaje znatnu važnost odluci CBD-a X/22 i njezinoj provedbi u Europi;

60.

poziva Europsku komisiju da istakne da se u EU-u pojavila suglasnost da postoji snažna potreba da institucije EU-a, države članice te lokalne i regionalne vlasti isporuče višerazinski, kooperativni i integrirani pristup ispunjenju ciljeva biološke raznolikosti iz Aichija i s njima povezanih ciljeva Strategije biološke raznolikosti EU-a. Iako je već postignut znatan napredak u postizanju toga i u raznim državama članicama postoji nekoliko dobrih praksa, smatra se da taj postupak višerazinske suradnje i upravljanja još nije odgovarajuće uspostavljen posvuda u EU-u, pa ga treba dodatno poboljšati;

61.

potiče Europsku komisiju da u svojem izvješćivanju prepozna aktivnu uključenost brojnih lokalnih i regionalnih vlasti u globalnim aktivnostima u vezi s biološkom raznolikošću i mrežama, uključujući savjetodavne odbore uspostavljene prema odluci CBD-a X/22, kao što su Savjetodavni odbor o podnacionalnim vlastima i Savjetodavnih odbora o gradovima i biološkoj raznolikosti u Globalnom partnerstvu za lokalno i podnacionalno djelovanje za biološku raznolikost;

62.

priznaje doprinos Europske komisije odluci CBD-a X/22 putem ovog mišljenja o perspektivama i suradnje na povezanoj studiji OR-a, te uključenosti OR-a u zajednički provedbeni okvir Strategije EU-a, štoviše, na primjer, putem potpore, kroz programe LIFE i INTERREG, izgradnji kapaciteta i razmjeni dobrih praksi, te novim prilikama u novom Biološko-zemljopisnom postupku i njegovoj platformi Natura 2000.;

63.

potiče Europsku komisiju da u svojem izvještavanju CBD-a o odluci X/22 spomene i posebnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u vanjskim aktivnostima EU-a kao jedno od glavnih djelovanja koje EK i EU namjeravaju dodatno naglasiti u budućnosti, s ciljem istraživanja – u suradnji s OR-om – novih načina za potporu decentraliziranoj suradnji između europskih lokalnih i regionalnih vlasti i lokalnih i regionalnih vlasti u zemljama u razvoju i u zemljama u susjedstvu EU-a na polju održivog upravljanja biološkom raznolikošću i ekosustavima, u vezi s mjerom (g) CBD-ove odluke X/22.

19.8.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 271/53

Izvjestitelj

Adam STRUZIK (PL/EPP), guverner Mazovjeckog vojvodstva

1.

skreće pozornost na činjenicu da sad prvi put sastavlja mišljenje o izvršavanju proračuna EU-a radi predstavljanja stajališta lokalnih i regionalnih vlasti u pogledu kako trenutne financijske perspektive, tako i one za razdoblje 2014. – 2020.;

2.

primjećuje da je, s ciljem poboljšanja kvalitete mišljenja, provedena anketa među lokalnim i regionalnim vlastima, (1) koja je naišla na znatan odaziv; to je odraz razine zanimanja za ovo pitanje te pokazatelj želje za suradnjom na pronalasku rješenja problema i iskorištavanju potencijala koji proizlazi iz teritorijalnog pristupa;

3.

naglašava da je proračun EU-a ključan instrument za postizanje ciljeva Europske unije. Potrebno je naglasiti njegovu ulogu, posebice sad, u kontekstu krize javnih financija koja još traje u mnogim državama te s obzirom na potrebu podupiranja konkurentnosti europskog gospodarstva, otvaranja radnih mjesta i promicanja zajedničkih europskih vrijednosti;

4.

primjećuje da proračun EU-a osigurava sredstva za postizanje ciljeva Europske unije koji su utvrđeni Ugovorima te dogovoreni na najvišoj političkoj razini (između Vijeća EU-a, Europskog parlamenta i Europske komisije), no isto je tako i presudan instrument za pomoć pri ispunjavanju ciljeva javnih politika koje provode države članice kao i mjera lokalnih i regionalnih vlasti. U tom pogledu smatra da će pristup koji se više temelji na rezultatima poticati bolji izbor ciljeva i instrumenata kako bi se uzela u obzir različita stanja u kojima se razne teritorijalne jedinice EU-a nalaze te će time povećati djelotvornost i učinkovitost proračuna EU-a;

5.

smatra da lokalne i regionalne vlasti sudjeluju u izvršavanju proračuna EU-a kao izravni korisnici i upravitelji fondova EU-a; međutim, odgovornost za izvršavanje proračuna na lokalnoj i regionalnoj razini dijele s državama članicama, Europskom komisijom i drugim institucijama EU-a;

6.

pozdravlja činjenicu da je u skladu s pravnim propisima za programsko razdoblje 2014. – 2020. ojačana uloga teritorijalne dimenzije u provedbi politika EU-a; shodno tomu, dodatno će se ojačati uloga lokalnih i regionalnih vlasti u izvršavanju proračuna EU-a;

7.

u ovom se mišljenju naglasak stavlja na fondove EU-a s najvećim učinkom na lokalne i regionalne vlasti, koji, prije svega, uključuju europske strukturne i investicijske fondove (ESIF): Europski fond za regionalni razvoj (EFRR), Kohezijski fond, Europski socijalni fond (ESF), Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR); međutim, u njemu se ističe važnost i drugih fondova poput Obzora 2020. za ispunjavanje razvojnih ciljeva na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini;

8.

smatra da, s obzirom na trenutnu društveno-gospodarsku situaciju, činjenicu da je pravni okvir za financiranje iz fondova EU-a za razdoblje 2007. – 2013. usvojen kasnije od planiranoga te da su donesene brojne europske politike radi postizanja dugoročnih strukturnih ciljeva umjesto promicanja kratkoročnih učinaka na ponudu, brzinu izvršavanja proračuna EU-a treba smatrati zadovoljavajućom;

9.

izražava zabrinutost zbog znatnih razlika u stopi izvršenja proračuna između različitih država članica i fondova, iako je opća brzina izvršavanja proračuna EU-a zadovoljavajuća;

10.

smatra da su razlike u pogledu brzine izvršavanja proračuna EU-a između država članica posljedica mnogih čimbenika, od kojih su samo neki izravno povezani s izvršenjem rashoda na razini lokalnih i regionalnih vlasti. Čimbenici koji utječu na brzinu izvršavanja proračuna EU-a uključuju:

11.

primjećuje da lokalne i regionalne vlasti smatraju da države članice imaju najveći učinak na brzinu izvršavanja proračuna EU-a na europskoj razini, dok u slučaju projekata koji se sufinanciraju iz proračuna EU-a najveći učinak na brzinu izvršavanja imaju administrativni kapaciteti lokalnih i regionalnih vlasti, a slijede ih dostupnost fondova (kako javnih, tako nacionalnih) za sufinanciranje i stupanj složenosti pravila pojedinih fondova;

12.

u tom pogledu primjećuje da je tek djelomično opravdana pritužba da do spore provedbe projekata koji se sufinanciraju iz proračuna EU-a dolazi zbog slabih administrativnih kapaciteta lokalnih i regionalnih vlasti. Lokalne i regionalne vlasti svjesne su često neprimjerene razine vlastitih administrativnih kapaciteta, no na brzinu izvršavanja fondova EU-a na lokalnoj i regionalnoj razini utječu i pitanja koja su u nadležnosti država članica i Europske komisije;

13.

s obzirom na gore navedeno, poziva države članice da pojačaju suradnju i usklade svoje aktivnosti s lokalnim i regionalnim vlastima pri pripremi operativnih programa i posebnih provedbenih rješenja kako bi se osigurale optimalna brzina i kvaliteta izvršavanja fondova EU-a te teret za korisnike sveo na najmanju moguću mjeru;

14.

poziva Europsku komisiju i države članice da proaktivnije pristupaju novoj financijskoj perspektivi, a posebice da uvedu programe za informiranje i obuku lokalnih i regionalnih vlasti kako bi se poboljšale brzina i kvaliteta izvršavanja proračuna EU-a;

15.

primjećuje da bi Komisijino prepoznavanje projekata najbolje prakse također moglo imati učinak na brzinu izvršavanja proračuna, posebice na područjima gdje je nužan integrirani pristup koji objedinjuje višestruke fondove, programe i partnere, uključujući projekte provedene u okviru novih instrumenata poput Integriranog teritorijalnog ulaganja (ITI) ili Lokalnog razvoja kojim upravlja zajednica (CLLD);

16.

osim toga, upućuje na druge načine poboljšanja brzine provedbe projekata koje sufinancira EU na lokalnoj i regionalnoj razini:

17.

sa sigurnošću tvrdi da će nova pravila za ESIF imati pozitivan učinak na brzinu provedbe projekata koje sufinancira EU na lokalnoj i regionalnoj razini. Međutim, u trenutnoj fazi priprema za provedbu financijske perspektive za razdoblje 2014. – 2020. nemoguće je procijeniti koliko će to ubrzanje biti i gdje će do njega doći;

18.

pozdravlja to što je Europska komisija objavila „Konačni pregled pojednostavljenja za VFO za razdoblje od 2014. do 2020.”; (2)

19.

u pogledu idućeg programskog razdoblja (nakon 2020. godine), zahtijeva poboljšanje kvalitete i učinkovitosti dijaloga između europskih institucija i država članica radi predstavljanja nacrta uredbi, vođenja pregovora i okončanja svih rasprava o zakonodavnim prijedlozima u roku koji će omogućiti da izvršavanje proračuna EU-a započne početkom 2021. godine;

20.

primjećuje da postoji nedostatak potpunih statističkih podataka o sudjelovanju lokalnih i regionalnih vlasti u izvršavanju proračuna EU-a. Shodno tomu, poziva Europsku komisiju i države članice da redovito objavljuju podatke o ovom pitanju (uključujući u svojim godišnjim izvješćima o provedbi i periodičnim kohezijskim izvješćima) te da redovito provode ocjenjivanje, što treba biti predmet rasprave u kojoj će sudjelovati i Odbor regija;

21.

navodi da su, prema podacima Europske komisije i Europskog revizorskog suda, pogreške najčešće na sljedećim područjima:

22.

primjećuje da se troškovi kontrole revizije kohezijskih rashoda mogu procijeniti na otprilike 860 milijuna eura ili 0,2 % ukupnog proračuna EFRR-a/KF-a i ESF-a; (3)

23.

pozdravlja činjenicu da od 2009. godine Revizorski sud zaključuje da je razina nepravilnosti u rashodima povezanima s kohezijom i nastalima u okviru programskog razdoblja 2007. – 2013. bitno niža od razine ustanovljene za razdoblje 2000. – 2006.; (4)

24.

smatra da stopa pogrešaka na ovim područjima nije odraz zloupotrebe sredstava (prijevara), već sposobnosti skupina korisnika poput lokalnih i regionalnih vlasti da u potpunosti poštuju propise te kvalitete nacionalnih i europskih sustava usklađivanja, kontrole i upravljanja;

25.

u tom pogledu primjećuje da je za smanjenje stope pogrešaka na ova dva područja potrebno usklađeno djelovanje lokalnih i regionalnih vlasti, država članica, Europske komisije kao i drugih institucija EU-a. Stoga poziva na tješnju suradnju ne samo pri provedbi programa i projekata koje sufinancira EU, već i pri izradi nacrta pravnih propisa i smjernica. Upućuje na potrebu da službe Komisije utvrde usklađenost nacionalnih sustava sa zakonodavstvom EU-a na području ispunjavanja uvjeta i javne nabave i prije pokretanja programa i projekata, a ne tek tijekom njihove provedbe;

26.

primjećuje da do financijskih korekcija dolazi kad se razotkriju nepravilnosti; to ne samo da utječe na brzinu izvršavanja fondova EU-a, već i smanjuje vjerojatnost postizanja očekivanih rezultata;

27.

pozdravlja činjenicu da će se propisi o prihvatljivosti rashoda fleksibilnije primjenjivati tijekom novog programskog razdoblja. U tom kontekstu treba pozitivno ocijeniti prijedloge u sklopu ESF-a, kojima se dopušta veća raširenost plaćanja paušalnih iznosa i fiksnih kamata umjesto povrata stvarnih troškova. To bi trebalo pozitivno utjecati na smanjenje administrativnog tereta za korisnike, pod uvjetom da Komisija nadzire situaciju s ciljem poticanja neodlučnih država članica na upotrebu pojednostavljenih mehanizama;

28.

s obzirom na to da se pojednostavljeni troškovi ne koriste u projektima javne nabave, poziva Komisiju da ispita mogućnost sličnog pojednostavljenja projekata koji se ne financiraju iz ESF-a nego iz drugih fondova;

29.

priznaje mjere koje su poduzete radi usklađivanja propisa i postupaka za sve ESIF-e; međutim, primjećuje da među lokalnim i regionalnim vlastima postoji zamjetna doza nesigurnosti o učinku novih propisa u pogledu lakše provedbe projekata ili povećanja mogućnosti za usklađivanje ESIF-a i drugih vanjskih fondova poput Obzora 2020. To upućuje na potrebu da Europska komisija, Europski revizorski sud i države članice organiziraju program za informiranje i obuku, uključujući obuku kojom se promiče primjena pojednostavljenih troškovnih modela; (5)

30.

primjećuje da bi uspostavljanje zajedničkih osnovnih pravila za sve ESIF-e i dopuštanje državama članicama da same donesu nacionalna pravila o prihvatljivosti rashoda, na temelju specifičnih lokalnih potreba, trebalo pozitivno utjecati na smanjenje razine nepravilnosti;

31.

u pogledu sustava kontrole, predlaže da se veća pozornost prida osiguravanju usklađenosti kontrola koje provode razna upravljačka i revizorska tijela: nacionalna i regionalna tijela te Europska komisija i Europski revizorski sud. Smatra da kontrole moraju ispunjavati svoju svrhu: osigurati kvalitetu provedbe projekata. U tom pogledu primjećuje da je stajalište lokalnih i regionalnih vlasti kako su financijske korekcije često u potpunom nesrazmjeru s veličinom nepravilnosti;

32.

izražava zabrinutost zbog činjenice da zbog nedostatka administrativnih kapaciteta i resursa revizorska tijela sve češće za svoj posao revizije unajmljuju revizorske tvrtke iz privatnog sektora (48 %), čime povećavaju ukupne javne troškove revizije i „gube nadzor” nad izradom programa za projekte;

33.

primjećuje da je svake godine sve teže osigurati stalan dotok prihoda iz država članica u proračun EU-a. Razlog je sve veći broj neplaćenih dugovanja na kraju svake proračunske godine;

34.

navodi da taj problem može znatno utjecati na aktivnosti lokalnih i regionalnih vlasti s obzirom na produženje roka za povrat troškova, što posebice zabrinjava zemlje koje su najpogođenije krizom;

35.

primjećuje da su razlozi porasta neplaćenih dugovanja prema proračunu EU-a sljedeći:

36.

sa zabrinutošću primjećuje da bi to moglo dovesti do porasta RAL-a (6) (nepodmirenih obveza). Taj je problem posebno prisutan u području kohezijske politike i ruralnog razvoja. Pod pretpostavkom da primjena pravila o automatskom opozivu izdvojenih sredstava u načelu ne dovede do znatnog smanjenja proračunskih izdvajanja za države članice, moglo bi biti potrebno znatno povećanje proračuna EU-a za 2014. i 2015. godinu;

37.

primjećuje da bi produljenje pravila o automatskom opozivu izdvojenih sredstava na godinu N+3 u novom programskom razdoblju moglo izazvati još veći porast nepodmirenih obveza. Međutim, to se ne bi smjelo protumačiti kao poticaj Komisiji da opozove još sredstava, već kao znak da je potrebno unaprijediti kvalitetu financijskog planiranja na svim razinama – lokalnoj, nacionalnoj i europskoj;

38.

smatra da bi se unapređenje kvalitete financijskog planiranja na lokalnoj i regionalnoj razini moglo postići osiguranjem veće jasnoće u pogledu korištenja predujmova koje Komisija stavlja na raspolaganje državama članicama te uvođenjem roka od 90 dana za odobravanje isplata korisnicima u novim propisima s područja kohezijske politike;

39.

smatra da su rezultati postignuti sredstvima iz fondova EU-a uvijek mnogo vidljiviji na lokalnoj i regionalnoj nego na makroekonomskoj razini. Međutim, često nije moguće točno prikazati učinak proračuna EU-a na razvoj Europe i pojedinih država i regija zbog nezadovoljavajuće kvalitete analiza i činjenice da je pozornost više usmjerena na brzinu rashoda nego na postizanje planiranih ciljeva;

40.

s tim u vezi, pozdravlja činjenicu da će svi fondovi EU-a, a posebice ESIF, u okviru financijske perspektive za razdoblje 2014. – 2020. biti više usmjereni na rezultate. Prema rezultatima ankete, to će omogućiti učinkovitije korištenje fondova EU-a i povećati mogućnost postizanja ciljeva EU-a kroz tematsko i regionalno usmjerene intervencije;

41.

primjećuje da se veća usmjerenost na rezultate treba postići uspostavljanjem logičnih poveznica između zadanih ciljeva, pokaznih vrijednosti, okvira uspješnosti i sustava za praćenje i ocjenjivanje;

42.

međutim, primjećuje da će se koncept veće usmjerenosti na rezultate moći u potpunosti iskoristiti tek ako postupak određivanja ciljeva, pokazatelja i njihovih vrijednosti na operativnoj programskoj razini bude visokokvalitetan te odraz ne samo europskih ciljeva, već i specifičnih ciljeva u pogledu regionalnih razlika;

43.

s obzirom na to da je povećana usmjerenost na rezultate proračuna EU-a važna novost, poziva Europsku komisiju da pokrene niz programa za informiranje i obuku o određivanju ciljeva, utvrđivanju pokazatelja i njihovih vrijednosti te o uspostavi okvira uspješnosti. Navodi da se sustavi za praćenje i ocjenjivanje u državama članicama trebaju dodatno unaprijediti, uzimajući u obzir ulogu i potrebe lokalnih i regionalnih vlasti;

44.

primjećuje da će kvaliteta pregovora o operativnim programima, koje Europska komisija i države članice trebaju shvatiti kao proces uzajamnog učenja, biti od presudne važnosti za uspjeh koncepta veće usmjerenosti na rezultate;

45.

Ponavlja svoju zabrinutost da pričuva za ostvarenje postignuća, koja na temelju cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” čini 6 % proračuna za koheziju i jednako toliko za ruralni razvoj, nije prikladan instrument za zadovoljavanje tih zahtjeva;

46.

primjećuje da se povećana djelotvornost i učinkovitost proračuna EU-a može postići jedino uz aktivno sudjelovanje svih dionika – naročito onih koji su odgovorni za najveći dio rashoda te stoga najviše pridonose postizanju ciljeva politika EU-a, uključujući posebno lokalne i regionalne vlasti;

47.

u skladu s rezultatima ankete, izražava spremnost da aktivno sudjeluje u ključnim raspravama na europskoj razini i bude pouzdan partner državama članicama i institucijama EU-a tijekom pripreme i provedbe proračuna EU-a. To se posebice odnosi na veću uključenost u rad drugih institucija EU-a, između ostaloga izradom vlastitih mišljenja (poput ovoga), analiza i izvješća o temama koje su iznimno važne građanima EU-a.

19.8.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 271/58

Izvjestiteljica

gđa Agnès DURDU (LU/ALDE), Članica općinskog vijeća Wincrangea

1.

naglašava da se ovo mišljenje odnosi na dio III. proračuna Europske unije te se ne bavi administrativnim troškovima iz kategorije V.;

2.

upozorava da po drugi put izrađuje samoinicijativno mišljenje o godišnjem proračunskom postupku EU-a;

3.

naglašava činjenicu da izrada godišnjeg proračuna EU-a izravno utječe na lokalne i regionalne vlasti i njihove javne financije, te je političke i strateške prirode;

4.

žali što je Višegodišnji financijski okvir (VFO) za razdoblje 2014. – 2020. usvojen sa šestomjesečnim zakašnjenjem u usporedbi s onim za prethodno razdoblje 2007. – 2013. te primjećuje da će to imati posljedice na apsorpciju odobrenih sredstava za preuzimanje obaveza i na profil plaćanja na srednji rok;

5.

žali što je Europska komisija prijedlog godišnjeg proračuna za 2015. usvojila tek 11. lipnja, dakle gotovo dva mjeseca kasnije u godini nego što je to bio slučaj prije 2013. godine. Naime, ta odgoda predstavlja prepreku za razne zainteresirane strane, uključujući Odbor regija, da daju svoje mišljenje u odgovarajućem roku prije nego što Vijeće donese svoj stav;

6.

izražava žaljenje zbog nedostatka statističkih podataka potrebnih Odboru regija da bi obavljao svoju savjetodavnu ulogu i proveo usporednu analizu država članica. Pomoću tih podataka OR bi mogao bolje utvrditi prednosti i slabosti višerazinskog upravljanja i podastrijeti prijedloge s ciljem najboljeg mogućeg korištenja proračuna EU-a;

7.

u tom kontekstu želi da mu Komisija redovito dostavlja ažurirane podatke o izvršenju proračuna EU-a;

8.

ponovo poziva Europsku komisiju da u najkraćem roku pruži:

9.

ističe znatan broj izmjena proračuna tijekom posljednjih godina te smatra da one narušavaju dobro upravljanje godišnjim proračunima i njihovu transparentnost;

10.

poziva Europsku komisiju, Europski parlament i Vijeće da usklade način predstavljanja izmjena nacrta proračuna, kako bi se proceduru učinilo razumljivijom i transparentnijom, čime bi se olakšao postupak demokratskog nadzora;

11.

podsjeća na kontekst krize, koja i dalje traje u većini država članica EU-a unatoč nekim znacima gospodarskog oporavka, kao i na proračunske obaveze s kojima se suočavaju nacionalne i podnacionalne vlasti; ističe činjenicu da proračun za 2015. godinu može imati značajnu ulogu u učvršćivanju tendencije gospodarskog oporavka, ostvarivanju ulaganja potrebnih za budućnost Europe i ublažavanju učinka krize na europske građane;

12.

podsjeća na odlučujuću ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u gospodarskom oporavku i gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji unutar Unije, budući da su one odgovorne za trećinu javnih izdataka i dvije trećine javnih ulaganja te su, osim toga, velikim dijelom povezane s upravljanjem proračunom EU-a i/ili njegovim korištenjem, što naglašava izravni utjecaj europskog proračuna na proračun lokalnih i regionalnih vlasti te ukazuje na štetne učinke koje bi odgoda odobrenih sredstava za preuzimanje obaveza mogla imati na stvarno gospodarstvo;

13.

primjećuje da je napredak ostvaren u postizanju ciljeva strategije Europa 2020. razočaravajući te da proračun za 2015. godinu ima odlučujuću ulogu u postizanju tih ciljeva;

14.

ističe da će nove obaveze, ostvarene u 2014. godini, biti slabe, budući da je to prva godina višegodišnjeg financijskog okvira (VFO), te da će 2015., kao druga godina VFO-a, imati odlučujući značaj za uspjeh novih višegodišnjih programa tijekom razdoblja 2014. – 2020.; podsjeća da ipak treba predvidjeti slabu apsorpciju obaveza za novi proračun za 2015. godinu, budući da će ona biti dodatno otežana pravilom n+3, te stoga poziva Europsku komisiju i države članice, uz sudjelovanje regija, da što je moguće prije odobre sve partnerske sporazume i operativne programe kako bi omogućile njihovu brzu provedbu;

15.

naglašava da je važno u što većoj mjeri ulaganja provesti ranije, kako bi se ublažili eventualni negativni učinci njihove koncentracije na kraju razdoblja te žali što Komisija, međutim, ne predviđa ranije dodijeliti sredstva za programe pored onih koje je već predvidjela, kao što su inicijativa za zapošljavanje mladih, Obzor 2020., Erazmus + i COSME. Ranija dodjela sredstava naročito bi se mogla ticati drugih programa pod centraliziranim upravljanjem, kao što je, na primjer, Instrument za povezivanje Europe (te, naročito, energetske mreže), budući da programi pod decentraliziranim upravljanjem iziskuju više vremena za provedbu te stoga ne mogu biti uključeni u ranije razdoblje 2014. – 2015.

16.

ocjenjuje obim problema nezaposlenosti mladih te poziva Europsku komisiju da pojasni način provedbe ulaganja šest milijardi eura predviđenih za inicijativu za zapošljavanje mladih, koje bi trebalo biti koncentrirano u 2014. i 2015., kao i međusobnu povezanost partnerskih sporazuma i nacionalnih planova za provedbu programa jamstva za mlade; izražava sumnju u pogledu kapaciteta apsorpcije šest milijardi u razdoblju 2014. – 2015., s obzirom na zakašnjelo usvajanje operativnih programa i mali broj država članica koje su 1. rujna 2013. odlučile izdatke isplatiti ranije; u tom kontekstu naglašava da je početkom 2015. potrebno provesti procjenu stanja provedbe te inicijative; poziva Europsku komisiju da pojasni koja će sredstva dugoročno biti dodijeljena za tu inicijativu nakon 2016. te dijeli mišljenje Europskog parlamenta da treba razmotriti sve mogućnosti financiranja, uključujući i ukupne razlike do gornje granice VFO-a za preuzimanje obaveza, kako bi se omogućio kontinuitet te proračunske stavke nakon 2015.;

17.

traži da se uvede posebna proračunska stavka za tehničku pomoć jadransko-jonskoj makroregiji, slijedeći primjer proračunske stavke uspostavljene 2014. za makroregije Baltičkog mora i Podunavlja, u visini od 2,5 milijuna eura odobrenih sredstava za preuzete obveze i odobrenih sredstava za plaćanje u 2014.

18.

žali što su se nakupili neplaćeni računi (23,4 milijarde eura za samo tri strukturna i kohezijska fonda krajem 2013.), žali što ta tendencija posljednjih godina i dalje raste te smatra da je neprihvatljivo da Europska komisija ne može ispuniti svoje obaveze i da se korisnicima ne mogu isplatiti sredstva uslijed nedostatnih sredstava za plaćanje; pozdravlja prijedlog Europske komisije da se upotrijebe sva odobrena sredstva za plaćanje predviđena VFO-om za 2015. godinu; ipak, vrlo je zabrinut zbog nedovoljnog iznosa odobrenih sredstava za plaćanje i ograničenja nametnutih novčanim tokom koji će najvjerojatnije onemogućiti Komisiju da brzo podmiri sve zahtjeve za isplatu, što bi moglo prouzročiti znatne probleme u regijama;

19.

žali što gornja granica odobrenih sredstava za plaćanje sprečava EU da se suoči s hitnim situacijama, kao što se pokazalo na području humanitarne politike gdje zakašnjenja u plaćanju utječu na rad humanitarnih organizacija. Računi koji tim organizacijama nisu plaćeni iznosili su 160 milijardi eura koncem 2013.;

20.

izražava zabrinutost zbog raskoraka između iznosa odobrenih sredstava za preuzimanje obaveza i onih za plaćanja u kontekstu brzog porasta nepodmirenih obaveza, ukazuje na strukturni deficit proračuna EU-a te poziva Komisiju da uspostavi jasan plan djelovanja kako bi se obnovila ravnoteža proračuna za ostatak proračunskog razdoblja 2014. – 2020. te u tom smislu upućuje na mišljenje OR-a o izvršenju proračuna EU-a (izvjestitelj g. Struzik);

21.

zadovoljan je što, kao i 2014. godine, nacrt proračuna za 2015. godinu veliku važnost pridaje plaćanju obaveza izvršenih u razdoblju 2007. – 2013., kako bi se izbjeglo gomilanje zakašnjenja u plaćanju te kako bi se od 2016. godine nadalje moglo izvršiti što više isplata za razdoblje 2014. – 2020.;

22.

Predlaže da se prednost dâ povratu sredstava državama članicama koje su bile najviše pogođene gospodarskom krizom i od kojih je EU zahtijevao znatne napore kako bi se smanjio javni dug i proračunska neravnoteža te kojima je podrška EU-a najpotrebnija kako bi podržale rast i pomogle svojim socijalno najosjetljivijim građanima.

23.

žali što nacrt proračuna Europske unije za 2015. godinu ne predviđa upotrebu pričuve za nepredviđene izdatke koja bi mogla doprinijeti ublažavanju problema uzrokovanih novčanim tokom i olakšati brzo isplaćivanje zahtjeva za isplatu

24.

traži da se ukupne razlike do gornje granice za plaćanje namijenjene rastu i zapošljavanju iz 2014. i 2015. godine od 2016. godine koriste za stavku koja se odnosi na kohezijsku politiku;

25.

pozdravlja osnivanje radne skupine na visokoj razini za vlastita sredstva EU-a, ovlaštene od predsjednika Europske komisije, Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije, koja bi trebala unaprijediti sadašnji sustav proračunskih prihoda EU-a koji se pokazao ograničenim. Doista je izuzetno važno reformirati sustav kako bi se povećanjem vlastitih sredstava EU-a proračun EU-a učinio manje ovisnim o izravnim doprinosima država članica, što bi također olakšalo pregovore o odobravanju sredstava za plaćanje;

26.

ponovo poziva da se od OR-a zatraži mišljenje o proračunima za iduće godine;

27.

želi da se OR uključi u međuinstitucijske sastanke o stanju i izgledima izvršenja proračuna za tekuće proračunsko razdoblje te za buduća proračunska razdoblja predviđena u točki 36. priloga međuinstitucijskom sporazumu o VFO-u;

28.

poziva da se preispita pravni okvir koji određuje rok plaćanja od 60 dana kako bi on postao obavezujući za programe pod zajedničkim upravljanjem, te kako bi se uvela financijska kazna za nacionalne vlasti u slučaju nepoštivanja tog roka.

19.8.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 271/61

Izvjestitelj

Harvey SIGGS, član Vijeća okruga Somerset (UK/ECR)

Referentni dokument

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: Akcijski okvir iz Hyoga nakon 2015. godine: Upravljanje rizicima kako bi se postigla otpornost COM/2014/0216 final

1.

pozdravlja Komunikaciju Komisije budući da katastrofe izrazito negativno utječu na gospodarstvo, društvo, okoliš i sigurnost te predstavljaju veliki izazov za lokalne i regionalne vlasti;

2.

uviđa da su politike upravljanja rizicima i njihovog sprečavanja od ključne važnosti za osiguranje gospodarskog rasta i održivog razvoja, da istodobno ljudima pružaju zaštitu i da će obnovljeni međunarodni okvir za smanjenje rizika od katastrofa u velikoj mjeri pomoći u rješavanju budućih izazova, uključujući one proizašle iz klimatskih promjena i prepoznaje ulogu Europske unije i njezinih lokalnih i regionalnih vlasti u prilagođavanju klimatskim promjenama i njihovom ublažavanju te u izgradnji otporne infrastrukture;

3.

sa zabrinutošću primjećuje da su tijekom posljednjih godina učestalost i jačina katastrofa znatno porasli. Između 2002. i 2012. godine, zbog prirodnih je katastrofa prosječno godišnje život izgubilo više od 1 00  000 osoba; zabilježen je i porast izravnih ukupnih gospodarskih gubitaka diljem svijeta s prosječnim godišnjim gospodarskim gubicima od preko 100 milijardi eura. Iako su sve države osjetljive na tu opasnost, broj smrtno stradalih veći je u zemljama u razvoju, dok su u razvijenim nacijama veći gospodarski gubici. U prošlom su desetljeću prirodne katastrofe u Europskoj uniji odnijele 80  000 života i prouzročile 95 milijardi eura gospodarskih gubitaka;

4.

primjećuje da danas, nakon stupanja na snagu mehanizma Unije za civilnu zaštitu, Europska unija aktivnije sudjeluje u civilnoj zaštiti, ali da je situacija u EU-u postala složenija zahvaljujući velikoj raznolikosti administrativnih i pravnih sustava koji upravljaju različitim nacionalnim mehanizmima civilne zaštite širom EU-a;

5.

uviđa da se učinak svih vrsta katastrofa može smanjiti upravljanjem rizicima od katastrofa i jačanjem otpornosti postojećih i budućih infrastruktura. Međutim, kreatori politika moraju donijeti vrlo teške porezne, ekološke, socijalne i kulturne odluke kako bi osigurali osnovnu sigurnost i kvalitetu života onima koji žive u opasnosti od katastrofe, bila ona prirodna ili posljedica namjernog napada. U isto vrijeme, potrebno je posvetiti posebnu pozornost novim izazovima;

6.

smatra da su, kad se radi o smanjenju rizika od katastrofa, obalna i morska područja suočena s dodatnim izazovima. Izložena sve višoj razini mora, sve toplijim oceanima, visokim valovima, dugotrajnim kišama ili šumskim požarima, ta su područja često teško dostupna i operacije spašavanja koje se u njima izvode mogu biti kompliciranije nego na drugim lokacijama. Poziva Europsku uniju da o toj osjetljivosti razmisli u kontekstu svoje strategije obalnog i morskog turizma. Slično tome, s dodatnim izazovima suočene su i geografski i demografski nerazvijene regije, kao i planinska područja i ona s posebnom ekološkom vrijednošću; ta područja mogu se također naći u velikoj opasnosti od prirodnih katastrofa poput odrona, šumskih požara ili suša, što mjere pripravnosti i sprečavanja čini još složenijima;

7.

primjećuje da postoje dva glavna čimbenika koji često dodatno pogoršavaju tragične i smrtonosne posljedice katastrofa u Europi: suštinsku slabost teritorija i neprikladan razvoj u prošlosti;

8.

poziva da se ponovno preuzme obveza uključivanja politika za smanjenje rizika od katastrofa u sektorske planove i planove razvoja kako bi se osigurao cjelovit pristup jačanju otpornosti;

9.

uviđa da je pristup potpunim, pouzdanim i točnim informacijama od ključne važnosti za razumijevanje katastrofa i očuvanje znanja radi osmišljavanja planova za jačanje otpornosti i ublažavanje posljedica budućih događaja te za prikupljanje argumenata za financijska ulaganja. Iako se izvještaji o riziku i opasnostima prikupljaju, treba poboljšati njihovu usklađenost unutar samih država, kao i između njih;

10.

poziva lokalne i regionalne vlasti da u potpunosti primjenjuju politiku otvorenosti podataka te da zadržavanje informacija iz obrambenih, sigurnosnih ili komercijalnih razloga dozvole samo u legitimnim i neophodno potrebnim slučajevima. Komercijalni interesi ne bi trebali imati prednost pred javnom sigurnosti i dobrobiti;

11.

preporučuje da se nastavi suradnja na području informacijskih sustava i ulaganja u njih, kao i njihova prekogranična povezanost te suradnja s privatnim sektorom (koji posjeduje značajne informacije vezane uz katastrofe) kako bi se podaci o katastrofama i upravljanju njima pohranjivali, pribavljali, analizirali i koristili za planiranje i smanjenje posljedica budućih katastrofa;

12.

uviđa da lokalne i regionalne vlasti imaju institucionalnu i političku odgovornost da zaštite svoje građane i da su one često prva razina upravljanja koja reagira u slučaju izvanrednog stanja pružajući osnovne usluge i nadzor te upravljajući katastrofama kada do njih dođe. Lokalne i regionalne vlasti, koje se nalaze na prvoj liniji upravljanja katastrofama, odgovorne su za njihovo sprečavanje i za neposredne mjere intervencije i spašavanja i vrlo su dobro upoznate sa svojim lokacijama i zajednicama. Da bi izvršile svoju obvezu zaštite života, imovine, gospodarstva i okoliša potrebni su im znanje, instrumenti, kapaciteti i resursi.

13.

primjećuje da se odgovornost za civilnu zaštitu često prenosi na lokalnu i regionalnu razinu koja nema dovoljno sredstava da te potrebe zadovolji te poziva nacionalne vlade da im osiguraju dovoljna sredstva za obavljanje tih dužnosti;

14.

poziva na izradu dalekosežne studije o najboljim načinima jačanja kapaciteta lokalnih vlasti i poticanja njihovog sudjelovanja u donošenju odluka vezanih uz otpornost i smanjenje rizika od katastrofa.

15.

prihvaća da po svom obimu i učinku katastrofe mogu biti lokalne, regionalne, nacionalne ili međunarodne te stoga preporuča da se uvedu protokoli koji će osigurati bolju koordinaciju između regionalnih i nacionalnih politika i planova na području rizika od katastrofa, veću uključenost kreatora lokalnih politika i planova te dogovorene postupke za slučaj eskalacije kad se radi o katastrofama koje pogađaju više od jednog regionalnog područja; napominje da je čimbenike rizika moguće kvantitativno opisati te naglašava da gustoća naseljenosti utječe na rizik.

16.

ukazuje na opasnosti koje prijete prekograničnim područjima i katastrofe koje pogađaju regije u dvije ili više država članica EU-a te poziva na bolju suradnju susjednih regija kako bi se osiguralo da se preventivne mjere zajednički poduzimaju, a odgovori na katastrofe usklađuju. Potrebno je na lokalnoj i regionalnoj razini u graničnim područjima razviti informacijski sustav koji će u stvarnom vremenu isporučivati podatke preko granica i povezivati tijela odgovorna za upravljanje kriznim situacijama;

17.

primjećuje da lokalne i regionalne vlasti igraju tri različite uloge u upravljanju katastrofama:

18.

zastupa stajalište da je, uzimajući u obzir vjerojatnost pojave katastrofe, ulaganje u veću spremnost i otpornost najučinkovitiji i najisplativiji način smanjenja utjecaja i troška odgovora na katastrofu i oporavka koji nakon nje uslijedi. To podrazumijeva ulaganje u infrastrukturu otpornu na katastrofe, što uključuje zgrade, prometni sustav (ceste, željeznice, zračne luke), uslužne djelatnosti (komunikacije, opskrba energijom i vodom, kanalizacija) te socijalnu infrastrukturu;

19.

ukazuje da EU ima Fond solidarnosti za pružanje pomoći u katastrofama i zadovoljan je što su promjene uredbe koje je predložio Odbor regija ugrađene u konačnu verziju. Sada je moguće u okviru Fonda, na primjer, obnoviti oštećenu infrastrukturu do stanja u kojem bi mogla bolje odoljeti budućim katastrofama, ili – doista – preseliti infrastrukturu. Međutim, Odbor regija poziva da se Fondu solidarnosti dodijele prikladni financijski resursi u proračunu EU-a. Odbor regija također poziva države članice da na najbolji mogući način iskoriste mogućnosti financiranja sprečavanja rizika od katastrofa i projekata za upravljanje rizikom, predviđene financijskim okvirom za razdoblje 2014. – 2020.;

20.

razumije da promjena pristupa, kojom se fokus prebacuje s odgovora i oporavka na sprečavanje, spremnost i otpornost, zahtijeva novi mentalni sklop i novi pristup raspodjeli financijskih sredstava. To, za razliku od troškova nastalih reagiranjem na neki događaj, zahtijeva planirano ulaganje unaprijed. Taj će pristup, uzimajući u obzir vjerojatnost pojave katastrofe, dugoročno biti isplativiji i korisniji;

21.

svjestan je poteškoća na koje se nailazi pri kvantificiranju, mjerenju i vrednovanju otpornosti zajednica (osim nakon katastrofe) te obrazlaganju poslovnih razloga za ulaganje u otpornost;

22.

naročito smatra da primjena građevinskih kodeksa, pomno planiranje i nadzor nad upotrebom zemljišta mogu značajno smanjiti osjetljivost na katastrofe;

23.

poziva Komisiju da provede istraživanja i sastavi smjernice o tome kako da lokalne i regionalne vlasti na najbolji način osiguraju da otpornost postane središnji element pri planiranju svih projekata (uključujući zgrade, promet i usluge); uviđa da su lokalne i regionalne vlasti odgovorne za praćenje primjene i pridržavanja standarda otpornog dizajna;

24.

Priznaje da, unatoč tome što je otpornost, uzimajući u obzir vjerojatnost pojave katastrofe, dugoročno isplativa, projekti otporni na katastrofe mogu zahtijevati velik početni kapital. Sigurnije strukture zahtijevaju promjene u projektiranju koje obično trošak izgradnje povećavaju za 10 do 50 % (pa i više, ako je energetsku, prometnu ili vodoopskrbnu mrežu potrebno premjestiti); naglašava da je daleko isplativije poduzeti mjere odmah nego naknadno opremati nesigurne zgrade. UN-ov Ured za smanjenje rizika od katastrofa (UNISDR) procjenjuje da je omjer troška i koristi 1:4. Osim toga, novi otporni sustavi zahtijevaju nove tehnologije i obuku koji u slabije razvijenim regijama često nisu lako dostupni;

25.

poziva lokalne i regionalne vlasti da procijene otpornost postojećih struktura, naročito onih u kojima su smještene osnovne uslužne djelatnosti poput bolnica i postrojenja za pročišćavanje vode;

26.

poziva Komisiju da provede studiju o tome kako na najbolji način razviti otporne zajednice koje su spremne, opremljene i sposobne same sebi pružiti pomoć kad dođe do katastrofe;

27.

pozdravlja to što Komisija insistira na otpornosti i slaže se da to lokalnim, regionalnim i nacionalnim vlastima omogućava da se bolje pripreme za katastrofe uz pomoć planova pripravnosti i procjene rizika (koji provode lokalne i regionalne vlasti, poduzeća i druge skupine) i tako smanje gubitke nastale uslijed katastrofe, umjesto da čekaju da se katastrofa prvo dogodi pa da plaćaju poslije;

28.

izražava podršku UN-ovoj „Kampanji za otporne gradove” i njezinom instrumentu samoocjenjivanja koji lokalnim vlastima omogućava da, na temelju 10 osnovnih kriterija, provjere svoju otpornost;

29.

Prima na znanje UNISDR-ov dokument iz 2012. godine Venecijska deklaracija o jačanju otpornosti na lokalnoj razini za zaštitu kulturne baštine i strategijama prilagodbe promjeni klime i potrebu da se razmisli o tome kako da se baština na najbolji način zaštiti od katastrofa;

30.

uviđa da će se katastrofe i dalje događati te da bi se njihov broj mogao vrlo vjerojatno povećati. Prema usuglašenom izvješću Međuvladinog tijela za klimatske promjene, nedvojbeno je da treba planirati i graditi infrastrukturu koja odgovara stvarnosti klimatskih promjena;

31.

primjećuje da su tijekom mnogih katastrofa komunikacije i upravljanje bili nedovoljni. Upravljanje katastrofom interdisciplinarni je zadatak koji uključuje mnoge organizacije. Stoga naročito pozdravlja to što su u tekst mehanizma Unije za civilnu zaštitu uključene odredbe kojima se uspostavlja program obuke za članove interventnih timova te radionice, seminari i pilot projekti za razvoj voditelja civilne zaštite;

32.

ohrabruje lokalne i regionalne vlasti da prepoznaju često podcijenjenu ulogu volonterskog sektora i sektora zajednice u jačanju otpornosti nakon katastrofe te da isplaniraju razvijanje i korištenje tog resursa. Informirani i osviješteni građani ključna su stavka u izgradnji otpornosti; uviđa da u izgradnji otpornih zajednica postoji značajna rodna dimenzija;

33.

uviđa da su lokalne i regionalne vlasti dužne informirati svoje zajednice o potencijalnim i nadolazećim rizicima i unaprijed planirati, zajedno s relevantnim dionicima, kako ljude obavijestiti o tim opasnostima a da ne šire strah ili otjeraju potencijalna poduzeća;

34.

prepoznaje sve veću ulogu mobilne tehnologije, interneta i socijalnih medija u prenošenju informacija o katastrofama i poziva da se naprave dodatne studije o najboljim praksama u upotrebi digitalnih komunikacija u katastrofama. Pojedinci i zajednice sve češće koriste digitalnu komunikaciju kao instrument pristupa vijestima i informacijama i ona je često prvi izvor informacija. Takvi instrumenti mogu također biti važan način pribavljanja informacija od žrtava i koordiniranja mjera poduzetih kao odgovor na katastrofu;

35.

slaže se da su mjere podizanja svijesti od ključne važnosti za širenje te poruke među lokalnim stanovništvom. Važno je uključiti sve dijelove zajednice, početi što je prije moguće i potaknuti zajednice da isplaniraju kako da same sebi pomognu budući da na pomoć izvana često treba dugo čekati. Zbog toga je od ključne važnosti također pokrenuti specifične programe i planove za hitne slučajeve u obrazovnim centrima, kako bi od rane dobi postojala osviještenost i senzibilitet koji podiže razinu otpornosti stanovništva;

36.

poziva lokalne i regionalne vlasti da osmisle učinkovite komunikacijske kanale kako bi se na vrijeme doprlo do najranjivijih osoba te da uspostave mehanizme kojim će ih dovesti na sigurno tijekom i nakon ekstremnih vremenskih događaja i drugih katastrofa. Europska društva sve su starija, a udio stanovništva sa smanjenom mobilnošću ili invaliditetom sve je veći. U slučaju katastrofe, oni su najranjiviji i prve žrtve;

37.

poziva da se ulaže u obuku i (praktične) vježbe za slučaj katastrofe budući da takve aktivnosti spašavaju živote i smanjuju poremećaje. Ciljana obuka i obrazovanje za osoblje iz sektora sigurnosti građana, poput onih namijenjenih vođama zajednice te socijalnim i zdravstvenim radnicima i službama spašavanja te vatrogasnim službama, može smanjiti broj smrtnih slučajeva tijekom krize i nakon nje;

38.

uviđa da oporavak od katastrofe može trajati mnogo godina i da osiguranje igra važnu ulogu u njegovom pravovremenom i učinkovitom odvijanju. Ističe pozitivnu ulogu koju javno-privatna partnerstva mogu imati i poziva na njihovo promicanje. Privatno osiguranje može doprinijeti održivim javnim financijama i može biti jedan od pozitivnih elemenata upravljanja rizikom od katastrofe. Ono pomaže smanjiti posljedice po gospodarstvo i olakšava oporavak. Dobro osmišljene police osiguranja također mogu ljude odvratiti od rizičnog ponašanja i promicati svijest o riziku. Javno-privatna partnerstva trebaju imati dobro definirana područja i dogovorene ciljeve;

39.

izražava zabrinutost zbog toga što bi, uslijed sve većih rizika, osiguranje na nekim područjima moglo postati nedostupno ili financijski nepristupačno. To bi moglo doprinijeti ranjivosti i pojačati neotpornost društva, što bi javna tijela vlasti moglo izložiti velikim financijskim izdacima;

40.

Ukazuje da oporavak pruža priliku da se otpornost uključi u obnovu stanova i infrastrukture, posebno u područjima koja su povremeno izložena prirodnim katastrofama (npr. gradovi i sela uz rijeke). Treba poduzeti mjere na razini država članica kako bi se osigurala dostupnost sredstava, što je moguće putem partnerstava i to ne isključivo za poslove sanacije štete već i za mjere koje osiguravaju zaštitu od budućih katastrofa;

41.

Primjećuje da se lokalne i regionalne vlasti tijekom oporavka brinu o očekivanjima, razočaranjima i zdravstvenim problemima onih koje je katastrofa pogodila ili su zbog nje bili raseljeni, te da su za to potrebni stalni resursi;

42.

poziva Komisiju da jačanje otpornosti čvrsto ugradi u svoje politike humanitarne pomoći i razvoja;

43.

poziva da se u okviru za razdoblje nakon Hyoga u obzir uzme povezanost rizika, otpornosti i ljudske mobilnosti. Primjećuje da katastrofe često dovode do fluktuacija stanovništva i da to može negativno utjecati kako na sustave zajednica iz kojih ti ljudi dolaze tako i na sustave zajednica u koje stižu;

44.

uviđa da su u zemljama u razvoju okviri planiranja slabije razvijeni i da gospodarski pokretači stvaraju veliki pritisak zbog razvoja. Upravna tijela na svim razinama moraju shvatiti da razvoj može povećati rizik od katastrofe i da, ako dozvoljavaju razvoj, moraju prihvatiti istodobno povećanje te opasnosti;

45.

pozdravlja podržavanje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti. Civilna zaštita spada u područja gdje Unija potiče, usklađuje i nadopunjava mjere država članica. Neobvezujuća priroda komunikacije i načela koja je Komisija u njoj najavila također potvrđuju proporcionalnost;

19.8.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 271/66

Izvjestitelj

Giuseppe VARACALLI, načelnik Općine Gerace (IT/PSE)

Referentni dokument

Izvješće Komisije Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru na temu Poljoprivredni genetski resursi – od očuvanja do održive uporabe – COM(2013) 838 final

1.

napominje da europska strategija o očuvanju i uporabi poljoprivrednih genetskih resursa u poljoprivrednom sektoru, sadržana u Izvješću Komisije upućenom Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, proizlazi iz obveza koje je Europska unija preuzela u cilju zaustavljanja postupnog gubitka biološke raznolikosti na europskom teritoriju do 2020.;

2.

ističe da sama strategija ima svoje začetke prije svega u obvezama preuzetim Konvencijom o biološkoj raznolikosti, usvojenoj 1992. u Rio de Janeiru, nakon koje su uslijedili značajni provedbeni međunarodni sporazumi među kojima treba istaknuti Protokol iz Kartagene (2000.), Međunarodni ugovor FAO-a o biljnim genetskim resursima za hranu i poljoprivredu (2004.) te nedavni Protokol iz Nagoye o pristupu i o pravednoj i ravnopravnoj raspodjeli dobrobiti koje proizlaze iz korištenja biološkom raznolikošću (2010.);

3.

smatra da je djelovanje na razini Unije usredotočeno na dvije temeljne operativne smjernice: s jedne strane na politiku ruralnog razvoja s brojnim i definiranim poljoprivredno-okolišnim mjerama i učinkovitim europskim partnerstvom, a s druge na politike istraživanja i inovacija kroz novi okvirni program Obzor 2020., čiji je cilj detaljnije produbljivanje znanja u području genetske raznolikosti u poljoprivredi, te da bi se to djelovanje trebalo oslanjati i na propise o proizvodima biljnog i životinjskog porijekla, kao i na samu poljoprivrednu politiku, kako bi se osigurala raznolikost genetskog nasljeđa kojim se koriste svi poljoprivrednici;

4.

mišljenja je da se postupno smanjenje biološke raznolikosti, iz raznih i međusobno sličnih razloga, posebice tiče lokalnih zajednica i njihovih predstavničkih tijela, a s obzirom na jasan utjecaj kojeg će gubitak biološke raznolikosti imati na njihov teritorij;

5.

s tim u vezi podsjeća da lokalne i regionalne vlasti nad svojim teritorijem imaju značajne ovlasti na području upravljanja biološkom raznolikošću kao što su, primjerice, sveobuhvatni sustav izdavanja dozvola za uporabu prirodnih resursa, institucionalne ovlasti tih vlasti u upravljanju lokalitetima mreže Natura 2000 koja predstavlja jednu od temeljnih aktivnosti Europske unije na području biološke raznolikosti ili ovlasti povezane sa sufinanciranjem programa ruralnog razvoja te prekogranična suradnja, koju je potrebno ojačati u cilju poboljšanja upravljanja informacijama i njihovom razmjenom, s obzirom na to da se brojni genetski resursi mogu zajednički koristiti u prekograničnim područjima;

6.

stoga smatra da je potrebno uložiti više napora kako bi se na konkretan i usklađen način regionalne i lokalne vlasti zainteresirale za programe koji za cilj imaju očuvanje i održivu uporabu poljoprivrednih genetskih resursa, uz uspješnu povezanost s pravnim sredstvima koja će omogućiti učinkovito djelovanje, kao i dovoljnim financijskim sredstvima za učinkovito sudjelovanje na ovom polju;

7.

prima na znanje da Komisija u završnom dijelu Izvješća (str. 9.), s posebnim osvrtom na financijska sredstva, iznosi da se „u razdoblju do 2020. genetski resursi mogu osloniti na povećana financijska sredstva i širi spektar mogućnosti financiranja kako je omogućeno u okviru ruralnog razvoja i programa Obzor 2020., kao i na temelju drugih politika Unije”, te stoga smatra potrebnim objektivno provjeriti postoje li zaista konkretna i značajna sredstva koja bi se, što je prije moguće, stavila na raspolaganje za takve navode te jesu li ona dostupna u najkraćem roku uzimajući isto tako u obzir da će se najveći dio financijskih sredstava Unije namijenjenih očuvanju poljoprivredne genetske raznolikosti odnositi na istraživački sektor;

8.

u pogledu aktivnosti predviđenih u Izvješću, ističe važnost pravnog i institucionalnog okvira unutar kojeg se nalazi i na kojem se temelji područje genetskih resursa koji se u suštini, na europskoj razini, osim već spomenutih politika ruralnog razvoja i europskog okvira za istraživanje i razvoj, sastoji i od propisa koji se odnose na životinjske i biljne proizvode te, u širem smislu, od poljoprivredne politike;

9.

u pogledu politike ruralnog razvoja, skreće pažnju na vlastita opažanja iznesena u nedavnom mišljenju o „Održivosti ruralnih područja” od 9. listopada 2013., posebice u pogledu potencijala biološke raznolikosti ruralnih područja;

10.

ponavlja da se inicijative na ovu temu trebaju, kao što je to već spomenuto, sagledavati unutar specifičnog globalnog konteksta u kojem glavnu ulogu Međunarodni ugovor FAO-a o biljnim genetskim resursima za hranu i poljoprivredu, kojem je Europska unija službeno pristupila; on ima ulogu instrumenta za koordinaciju i promicanje inicijativa povezanih s upravljanjem genetskim resursima usjeva i temeljem njega je očuvanje genetske raznolikosti pravno obvezujuće za države pristupnice;

11.

ističe da je Europska unija posvetila dobar dio vremena pitanju očuvanja genetske raznolikosti u poljoprivredi, posljednji put 2010. kad su čelnici država članica Unije odlučili zaustaviti proces gubitka biološke raznolikosti unutar EU-a do 2020. i u vezi s tim preuzeti odgovarajuće obveze koje su zatim sustavno pretočene u strategiju EU-a o biološkoj raznolikosti usvojenoj 2011., ali da to usmjerenje još ne donosi rezultate;

12.

izražava zabrinutost što se raznim mjerama europskih programa koji su se razvili tijekom vremena nije uspio spriječiti, kao što je uostalom priznato i u Izvješću, „neprekidan gubitak biološke raznolikosti u poljoprivredi”; zbog toga se Odbor može složiti s Komisijinim odabirom pristupa očuvanja kao jednog od ključnih elemenata u mjerama za očuvanje i održivu uporabu genetskih resursa;

13.

unatoč tomu smatra da takav pristup, kojeg treba dodatno razraditi i učiniti raznovrsnijim, na području korištenja tih istih resursa nije stvorio odgovarajuće učinke, budući je u stvarnosti zabilježena slaba uključenost krajnjih korisnika; zato je za cilj potrebno imati premošćivanje jaza koji još postoji između rezultata znanstveno-istraživačkog rada i učinkovitog i održivog korištenja genetskih resursa;

14.

sa zadovoljstvom primjećuje da se u Izvješću ovo pitanje posebno naglašava i ističe potrebu da se odnos između istraživanja i uporabe preusmjeri tako da znanstveno-istraživački rad odgovara stvarnim potrebama poljoprivrednika, neophodnih i nezaobilaznih krajnjih korisnika rješenja koja znanost nudi, kao i potrebu da se građanima zajamči sigurnost prehrambenih proizvoda i proizvodnje aktivnih tvari važnih za farmaceutsku i kemijsku industriju;

15.

Ističe da je fokusna skupina za genetske resurse osnovana krajem 2013. Nažalost, podaci o radu te fokusne skupine dostupni su samo na engleskom, što će ograničiti širenje podataka krajnjim korisnicima. Stoga bi bilo osobito važno da Komisija upotrijebi sredstva za širenje operativnih podataka u većem opsegu.

16.

odobrava Komisijino isticanje važnosti pristupa višerazinskog upravljanja, nužnog za sveobuhvatnu i cjelovitu politiku koja bi bila u stanju pronaći odgovarajuću ravnotežu između dimenzije politike istraživanja i inovacija i politike ruralnog razvoja;

17.

smatra jednako važnim, kao što je naznačeno u Izvješću, da se postojeće zbirke i baze podataka učine dostupnijima kako bi se povećalo njihovo stvarno korištenje, budući da je poznato da u mnogim slučajevima njihovo slabo poznavanje može kočiti njihovo moguće korištenje;

18.

također smatra važnim da se pristup očuvanja primjenjuje zajedno s jednim sustavnim i integriranim pristupom, kako bi se na taj način osigurali stabilni radni odnosi među onima koji na razne načine sudjeluju u procesu, počevši od razine farmi te s posebnim osvrtom na tradicionalne i lokalne pasmine i usjeve, te uz nastojanja da se kod poljoprivrednika potakne znatna upotreba tradicionalnih i lokalnih pasmina i usjeva zahvaljujući paketu usklađenih mjera za obnovu i povećanje biološke raznolikosti na poljoprivrednim dobrima;

19.

u tom svjetlu pozitivnim ocjenjuje prijedlog sadržan u Izvješću o uspostavljanju „mreža diljem Unije radi vrednovanja takvog materijala”, kao mehanizma integracije kojim treba predvidjeti stvarno sudjelovanje od baze prema vrhu, uključujući regionalne i lokalne vlasti;

20.

dijeli i podržava potrebu za snažnim angažmanom tijela regionalnih i lokalnih vlasti imajući u vidu da se u Izvješću, između ostalog, izričito pozivaju odgovorni političari i vlasti da „rade na razvoju usklađenog institucionalnog i pravnog okvira” radi postizanja željenog cilja;

21.

smatra da bi bilo korisno da Komisija dodatno pojasni „detaljnu reviziju zakonodavstva” koja za cilj ima na konkretan način ojačati postupke očuvanja resursa, između ostalog i kroz suradnju različitih sektora na koje se to odnosi, te s tim u vezi olakšati tradicionalnim sortama pristup tržištu kao i stvarnu upotrebu, među poljoprivrednicima, prirodno raznovrsnijeg genetskog materijala nego što je to trenutno slučaj, što bi prijedlog uredbe trebao u mnogo većoj mjeri uzeti u obzir;

22.

podržava načelo integriranog postupka odlučivanja i želi da tijela regionalne i lokalne vlasti u tome imaju ključnu ulogu, uz zalaganje za zaštitu nebrojenih posebnosti koje karakteriziraju razne teritorije te s njima povezanih genetskih posebnosti biljaka i životinja, kao i davanje vlastitog doprinosa u objedinjavanju aktivnosti izravno uključenih glavnih sudionika (znanstvenika, poljoprivrednika, uzgajivača, potrošača), čije su posebnosti na odgovarajući način sažete u Izvješću;

23.

potrebno je osvijestiti društvo o vrijednosti genetičkih resursa te važnosti njihovog očuvanja, proučavanja i održive uporabe, promičući istodobno programe osposobljavanja za stručnjake i poljoprivrednike kao i mehanizme koordinacije, praćenja i ocjenjivanja za zaštitu biološke raznolikosti u poljoprivrednom sektoru;

24.

stoga izrazito pozitivno ocjenjuje snažan naglasak koji je stavljen na mehanizme Europskog partnerstva za inovacije „Poljoprivredna produktivnost i održivi razvoj” (uz usporedno uključivanje Odbora za genetske resurse, osnovanog Uredbom 870/2004 Vijeća), kao sredstva za konkretno jačanje procesa objedinjavanja istraživačkih aktivnosti i raznih oblika uporabe resursa, zajedno s iznesenim ciljem prilagođavanja lokalnom kontekstu i potrebama;

25.

pored toga predlaže, na isti način kao i za učinkovitu razmjenu znanja među svim uključenim sudionicima, da se potaknu i oblici suradnje unutar pojedinačnih te među različitim lokalnim zajednicama, koji tvore dobar sustav u kojem se na prirodan način razmjenjuju i miješaju iskustva;

26.

predlaže uspostavu zaštitnog znaka, koji bi razradila i financirala Komisija, za proizvode nastale od ugroženih i/ili očuvanih i razvijenih genetskih resursa. Uvjeti za taj zaštitni znak trebali bi biti uspostavljeni tako da potaknu i ojačaju lokalne i regionalne proizvođače i druge dionike.