—

Tužitelj navodi da pobijana odluka krši čl. 107. st. 1. UFEU-a, s obzirom na to da namet predviđen Zakonom o poticanju energija iz obnovljivih izvora (Gesetz für den Vorrang erneuerbarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG) i posebni sustav naknada nisu davanja iz državnih sredstava niti davanja iz sredstava koja nadzire država. Sve činjenice relevantne za kvalifikaciju tih mjera utvrđene su u prethodnom postupku između Komisije i Savezne Republike Njemačke. Tužitelj smatra da više nisu postojale nikakve sumnje koje je Komisija trebala utvrditi u postupku u skladu s čl. 108. st. 2. UFEU-a i čl. 4. st. 4. Uredbe (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (1).

—

Tužitelj u tom pogledu ističe da je Komisija povrijedila čl. 108. st. 1. UFEU-a i načelo pravne sigurnosti, zato što je, da bi preispitala svoju prethodnu odluku o tome je li EEG potpora, primijenila postupak koji se primjenjuje na nove programe potpore u skladu s čl. 4. st. 4. Uredbe br. 659/1999, umjesto da je primijenila postupak za zatečene programe potpore u skladu s čl. 17. et seq. Uredbe br. 659/1999. U tom smislu osobito ističe da je Komisija Odlukom od 22. svibnja 2002. smatrala da EEG 2000 nije potpora u smislu čl. 107. st. 1. UFEU-a, zbog toga što nije došlo do prijenosa državnih sredstava. Izmjene EEG-a 2000 koje je unio EEG 2012 u usporedbi s Odlukom Komisije od 22. svibnja 2002. nisu bile bitne. Stoga je Komisija u postupku iz članka 108. st. 1. UFEU-a mogla istaknuti svoje izmijenjeno pravno mišljenje, bez posljedica za tužitelja.

—

Tužitelj nadalje navodi da je tuženik donio pobijanu odluku, a da prethodno tužitelju nije pružio mogućnost da iznese svoje stajalište.

—

Tužitelji navode da pobijana odluka krši čl. 107 st. 1. UFEU-a, s obzirom na to da namet predviđen Zakonom o poticanju energija iz obnovljivih izvora (Gesetz für den Vorrang erneuerbarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG) i posebni sustav naknada nisu davanja iz državnih sredstava niti davanja iz sredstava koja nadzire država. Sve činjenice relevantne za kvalifikaciju tih mjera utvrđene su u prethodnom postupku između Komisije i Savezne Republike Njemačke. Tužitelji smatraju da više nisu postojale nikakve sumnje koje bi Komisija trebala utvrditi u postupku u skladu s čl. 108. st. 2. UFEU-a i čl. 4. st. 4. Uredbe (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (1).

—

Tužitelji u tom pogledu ističu da je Komisija povrijedila čl. 108. st. 1. UFEU-a i načelo pravne sigurnosti, zato što je, da bi preispitala svoju prethodnu odluku o tome je li EEG potpora, primijenila postupak koji se u skladu s čl. 4. st. 4. Uredbe br. 659/1999 primjenjuje na nove programe potpore, umjesto da je primijenila postupak za zatečene programe potpore u skladu s čl. 17. et seq. Uredbe br. 659/1999. U tom smislu osobito ističu da je Komisija Odlukom od 22. svibnja 2002. smatrala da EEG 2000 nije potpora u smislu čl. 107. st. 1. UFEU-a, zbog toga što nije došlo do prijenosa državnih sredstava. Izmjene EEG-a 2000 koje je unio EEG 2012 u usporedbi s Odlukom Komisije od 22. svibnja 2002. nisu bile bitne. Stoga je Komisija u postupku iz članka 108. st. 1. UFEU-a mogla istaknuti svoje izmijenjeno pravno mišljenje, bez posljedica za tužitelje.

—

Tužitelji nadalje navode da je tuženik donio pobijanu odluku, a da prethodno tužiteljima nije pružio mogućnost da iznesu svoje stajalište.

—

Tužitelji navode da pobijana odluka krši čl. 107. st. 1. UFEU-a, s obzirom na to da namet predviđen Zakonom o poticanju energija iz obnovljivih izvora (Gesetz für den Vorrang erneuerbarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG) i posebni sustav naknada nisu davanja iz državnih sredstava niti davanja iz sredstava koja nadzire država. Sve činjenice relevantne za kvalifikaciju tih mjera utvrđene su u prethodnom postupku između Komisije i Savezne Republike Njemačke. Tužitelji smatraju da više nisu postojale nikakve sumnje koje bi Komisija trebala utvrditi u postupku u skladu s čl. 108. st. 2. UFEU-a i čl. 4. st. 4. Uredbe (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (1).

—

Tužitelji u tom pogledu ističu da je Komisija povrijedila čl. 108. st. 1. UFEU-a i načelo pravne sigurnosti, zato što je, da bi preispitala svoju prethodnu odluku o tome je li EEG potpora, primijenila postupak koji se u skladu s čl. 4. st. 4. Uredbe br. 659/1999 primjenjuje na nove programe potpore, umjesto da je primijenila postupak za zatečene programe potpore u skladu s čl. 17. et seq. Uredbe br. 659/1999. U tom smislu osobito ističu da je Komisija Odlukom od 22. svibnja 2002. smatrala da EEG 2000 nije potpora u smislu čl. 107. st. 1. UFEU-a, zbog toga što nije došlo do prijenosa državnih sredstava. Izmjene EEG-a 2000 koje je unio EEG 2012 u usporedbi s Odlukom Komisije od 22. svibnja 2002. nisu bile bitne. Stoga je Komisija u postupku iz članka 108. st. 1. UFEU-a mogla istaknuti svoje izmijenjeno pravno mišljenje, bez posljedica za tužitelje.

—

Tužitelji nadalje navode da je tuženik donio pobijanu odluku, a da prethodno tužiteljima nije pružio mogućnost da iznesu svoje stajalište.

—

Tužitelj navodi da pobijana odluka krši čl. 107. st. 1. UFEU-a, s obzirom na to da namet predviđen na temelju Zakona o poticanju energije iz obnovljivih izvora (Gesetz für den Vorrang erneuerbarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG) i posebni sustav naknada nisu davanja iz državnih sredstava niti davanja iz sredstava koja nadzire država. Sve činjenice relevantne za kvalifikaciju tih mjera utvrđene su u prethodnom postupku između Komisije i Savezne Republike Njemačke. Tužitelj smatra da više nisu postojale nikakve sumnje koje bi Komisija trebala utvrditi u postupku u skladu s čl. 108. st. 2. UFEU-a i čl. 4. st. 4. Uredbe (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (1).

—

Tužitelj u tom pogledu navodi da je Komisija povrijedila čl. 108. st. 1. UFEU-a i načelo pravne sigurnosti, zato što je, da bi preispitala svoju prethodnu odluku o tome je li EEG potpora, primijenila postupak koji se u skladu s čl. 4 st. 4. Uredbe br. 659/1999 primjenjuje na nove programe potpore, umjesto da je primijenila postupak za zatečene programe potpore u skladu s čl. 17. et seq. Uredbe br. 659/1999. U tom smislu osobito ističe da je Komisija Odlukom od 22. svibnja 2002. smatrala da EEG 2000 nije potpora u smislu čl. 107. st. 1. UFEU-a, zbog toga što nije došlo do prijenosa državnih sredstava. Izmjene EEG-a 2000 koje je unio EEG 2012 u usporedbi s Odlukom Komisije od 22. svibnja 2002. nisu bile bitne. Stoga je Komisija u postupku iz članka 108. st. 1. UFEU-a mogla istaknuti svoje izmijenjeno pravno mišljenje, bez posljedica za tužitelja.

—

Tužitelj zatim navodi da je tuženik donio pobijanu odluku, a da prethodno tužitelju nije pružio mogućnost da iznese svoje stajalište.

—

poništi odluke da se na žalitelje primjene odluka upravnog vijeća EIB-a od 13. prosinca 2011. kojom se utvrđuje ograničenje rasta plaća na 2,8 % i odluka upravnog odbora EIB-a od 14. veljače 2012. kojom se određuje tablica zasluga koja nosi gubitak od 1 % plaće, koje su navedene u obračunima plaća za travanj 2012., te da u istoj mjeri poništi sve odluke sadržane kasnijim obračunima plaća;

—

prema tome,

—

naloži EIB-u snošenje svih troškova;

—

poništi odluke o primjeni na tužitelje nagradnog dodatka, u skladu s novim sustavom ocjenjivanja radnog učinka kakav proizlazi iz odluke upravnog vijeća od 14. prosinca 2010. i odluka upravnog odbora od 9. studenoga 2010. i 16. studenoga 2011., pojedinačna odluka o primjeni sadržana je u izvatku iz travnja 2012., s čijim sadržajem su se zainteresirane osobe upoznale najranije 22. travnja 2012.;

—

prema tome,

—

ako je potrebno, u slučaju da ih tuženik ne podnese sam, određivanjem mjera upravljanja postupkom drugu stranku pozove da dostavi sljedeće dokumente:

—

naloži tuženiku snošenje svih troškova;

—

Prednost propisana zakonom bez upotrebe državnih sredstava nije dovoljna za ispunjenje definicije potpore. Kod EEG doplatka nema potrebne upotrebe državnih sredstava jer ga plaćaju samo privatne osobe i prikupljena sredstva ne mogu se pripisati državi u nedostatku stalne kontrole i s njom povezane mogućnosti pristupa.

—

Državna kontrola nad samim EEG doplatkom isključena je već zbog toga što njegovu visinu ne određuju državna tijela, nego cijena električne energije na tržištu električne energije i količina unesene električne energije iz obnovljivih izvora. Također nema mogućnosti državnog utjecaja u odnosu između opskrbljivača električnom energijom i krajnjeg potrošača na 5. razini mehanizma kompenzacije EEG-a. Prenošenje troškova ovdje se odvija u čisto privatnopravnom odnosu.

—

Također, nema potrebne državne kontrole kod tzv. posebnog uređenja kompenzacije EEG-a zbog neophodne veze između kvalifikacije EEG doplatka i sniženja doplatka za velike potrošače. Ona se također ne može temeljiti na činjenici da je odluku o kontroli donio Savezni ured za gospodarstvo i kontrolu izvoza (Bundesamt für Wirtschaft und Ausfuhrkontrolle) jer je on zadužen samo za zadaće rekonstrukcije i utvrđivanja.

—

Usto, sniženim doplatkom za velike potrošače država se nije odrekla sredstava koje bi inače mogla steći. Zbog posebne strukture EEG mehanizma kompenzacije, sa sniženjem doplatka nije povezano sniženje ukupnih prihoda iz EEG doplatka. Naprotiv, sniženje doplatka za velike potrošače kompenzirano je višim doplatkom za svaki kilovat-sat električne energije isporučen potrošaču koji nije povlašten.

—

Komisija je pogrešno zaključila da su novčani tokovi organizirani na temelju EEG-a „državna sredstva” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

—

EEG doplatak plaćaju samo privatne stranke. Prikupljena sredstva ne mogu se pripisati državi. Potrebni stalni državni nadzor i s time povezana stvarna mogućnost pristupa tijela vlasti nisu dovoljni u pogledu samog nameta na temelju EEG-a i u pogledu njegovog ograničavanja u korist energetski intenzivnih potrošača.

—

U svakom slučaju, dodatno ograničavanje za energetski intenzivne potrošače nije odricanje od prihoda koje bi država uobičajeno mogla dobiti. Ograničavanje je isključivo financirano iz privatnih izvora, osobito putem višeg nameta za svaki kilovat sat električne energije isporučene neprivilegiranim krajnjim korisnicima. Takozvani sustav specijalne naknade EEG-a stoga ne utječe na iznos ukupnog prihoda od nameta na temelju EEG-a već samo na unutarnju raspodjelu nameta.

—

Tužitelj tvrdi da pobijana odluka povrjeđuje članak 107. stavak 1. UFEU-a, jer namet na temelju EEG-a iz Zakona o poticanju obnovljivih izvora energije (Gesetz für den Vorrang erneuerbarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG) i posebni sustav naknade ne predstavljaju državnu potporu ili sredstva koja nadzire država. Sve činjenice relevantne za kvalifikaciju tih mjera utvrđene su u prethodnom postupku između Komisije i Savezne Republike Njemačke. Tužitelj smatra da više nije bilo nikakvih sumnji koje je Komisija trebala utvrditi u postupku u skladu s člankom 108. stavkom 2. UFEU-a i člankom 4. stavkom 4. Uredbe (EZ) br. 659/1999 kojom se određuju detaljna pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (1).

—

Tužitelj u tom pogledu ističe da je Komisija povrijedila članak 108. stavak 1. UFEU-a i načelo pravne sigurnosti jer je primijenila postupak za nove potpore u skladu s člankom 4. stavkom 4. Uredbe br. 659/1999 umjesto postupka za zatečene potpore u skladu s člankom 17. i sljedeći Uredbe br. 659/1999 kako bi preispitala svoju prethodnu ocjenu EEG-a kao potpore. Tužitelj u tom pogledu osobito primjećuje da Komisija Odlukom od 22. svibnja 2002. nije smatrala da je EEG 2000. program potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a jer nije bilo prijenosa državnih sredstava. Izmjene EEG-a 2000. koje je unio EEG 2012. u usporedbi s Odlukom Komisije od 22. svibnja 2002. nisu bile bitne. Komisija je stoga mogla potvrditi izmijenjeno pravno mišljenje u postupku u skladu s člankom 108. stavkom 1. UFEU-a bez posljedica za tužitelja.

—

Tužitelj također tvrdi da je tuženik donio pobijanu odluku bez da je tužitelju prethodno dao priliku da iznese svoje stajalište.

—

Tužitelj navodi da pobijana odluka krši čl. 107. st. 1. UFEU-a, s obzirom na to da namet predviđen Zakonom o poticanju energija iz obnovljivih izvora (Gesetz für den Vorrang erneuerbarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG) i posebni sustav naknada nisu davanja iz državnih sredstava niti davanja iz sredstava koja nadzire država. Sve činjenice relevantne za kvalifikaciju tih mjera utvrđene su u prethodnom postupku između Komisije i Savezne Republike Njemačke. Tužitelj smatra da više nisu postojale nikakve sumnje koje je Komisija trebala utvrditi u postupku u skladu s čl. 108. st. 2. UFEU-a i čl. 4. st. 4. Uredbe (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (1).

—

Tužitelj u tom pogledu ističe da je Komisija povrijedila čl. 108. st. 1. UFEU-a i načelo pravne sigurnosti, zato što je, da bi preispitala svoju prethodnu odluku o tome je li EEG potpora, primijenila postupak koji se primjenjuje na nove programe potpore u skladu s čl. 4. st. 4. Uredbe br. 659/1999, umjesto da je primijenila postupak za zatečene programe potpore u skladu s čl. 17. et seq. Uredbe br. 659/1999. U tom smislu osobito ističe da je Komisija Odlukom od 22. svibnja 2002. smatrala da EEG 2000 nije potpora u smislu čl. 107. st. 1. UFEU-a, zbog toga što nije došlo do prijenosa državnih sredstava. Izmjene EEG-a 2000 koje je unio EEG 2012 u usporedbi s Odlukom Komisije od 22. svibnja 2002. nisu bile bitne. Stoga je Komisija u postupku iz članka 108. st. 1. UFEU-a mogla istaknuti svoje izmijenjeno pravno mišljenje, bez posljedica za tužitelja.

—

Tužitelj nadalje navodi da je tuženik donio pobijanu odluku, a da prethodno tužitelju nije pružio mogućnost da iznese svoje stajalište.

—

Tužitelj navodi da pobijana odluka krši čl. 107. st. 1. UFEU-a, s obzirom na to da namet predviđen Zakonom o poticanju energija iz obnovljivih izvora (Gesetz für den Vorrang erneuerbarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG) i posebni sustav naknada nisu davanja iz državnih sredstava niti davanja iz sredstava koja nadzire država. Sve činjenice relevantne za kvalifikaciju tih mjera utvrđene su u prethodnom postupku između Komisije i Savezne Republike Njemačke. Tužitelj smatra da više nisu postojale nikakve sumnje koje je Komisija trebala utvrditi u postupku u skladu s čl. 108. st. 2. UFEU-a i čl. 4. st. 4. Uredbe (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (1).

—

Tužitelj u tom pogledu ističe da je Komisija povrijedila čl. 108. st. 1. UFEU-a i načelo pravne sigurnosti, zato što je, da bi preispitala svoju prethodnu odluku o tome je li EEG potpora, primijenila postupak koji se primjenjuje na nove programe potpore u skladu s čl. 4 st. 4. Uredbe br. 659/1999, umjesto da je primijenila postupak za zatečene programe potpore u skladu s čl. 17. et seq. Uredbe br. 659/1999. U tom smislu osobito ističe da je Komisija Odlukom od 22. svibnja 2002. smatrala da EEG 2000 nije potpora u smislu čl. 107. st. 1. UFEU-a, zbog toga što nije došlo do prijenosa državnih sredstava. Izmjene EEG-a 2000 koje je unio EEG 2012 u usporedbi s Odlukom Komisije od 22. svibnja 2002. nisu bile bitne. Stoga je Komisija u postupku iz članka 108. st. 1. UFEU-a mogla istaknuti svoje izmijenjeno pravno mišljenje, bez posljedica za tužitelja.

—

Tužitelj nadalje navodi da je tuženik donio pobijanu odluku, a da prethodno tužitelju nije pružio mogućnost da iznese svoje stajalište.

—

Tužitelji ističu da pobijana odluka povrjeđuje članak 107. stavak 1. UFEU-a jer EEG doplatak predviđen u Zakonu o obnovljivoj energiji (Gesetz für den Vorrang erneuerbarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG) i posebno uređenje kompenzacije nisu predstavljali dodjelu državnih ili državno kontroliranih sredstava. Sve činjenice relevantne za kvalifikaciju tih mjera utvrđene su u prethodnom postupku između Komisije i Savezne Republike Njemačke. Nije bilo više nikakvih sumnji, a koje je Komisija trebala utvrditi u postupku u skladu s člankom 108. stavkom 2. UFEU-a i člankom 4. stavkom 4. Uredbe (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (1).

—

Tužitelji ovdje ističu da Komisija nije poštovala članak 108. stavak 1. UFEU-a i načelo pravne sigurnosti jer je primijenila postupak za nove potpore u skladu s člankom 4. stavkom 4. Uredbe br. 659/1999 umjesto postupka za postojeće potpore u skladu s člankom 17. i dalje Uredbe br. 659/1999, kako bi preispitala privremenu ocjenu EEG-a kao potpore. U tom smislu osobito navode da Komisija odlukom od 22. svibnja 2002. nije kvalificirala EEG 2000 kao potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a jer nije bilo prijenosa državnih sredstava. Izmjene s EEG 2000 na EEG 2012 nisu bile značajne u usporedbi s odlukom Komisije od 22. svibnja 2002. Komisija je stoga mogla istaknuti svoje izmijenjeno pravno mišljenje u postupku prema članku 108. stavku 1. UFEU-a, a da time ne našteti tužiteljima.

—

Nadalje, tužitelji ističu da je tuženik donio pobijanu odluku, a da tužiteljima prethodno nije dao mogućnost očitovanja.

—

Tužitelj ističe da mehanizam potpora iz Zakona o poticanju obnovljivih izvora energije (u daljnjem tekstu: EEG) kao cjelina, a osobito posebni sustav naknade za energetski intenzivna poduzeća ne predstavlja državnu potporu u smislu članka107. stavka 1. UFEU-a jer nema izravnog ili neizravnog prijenosa državnih sredstava. Potpora je financirana isključivo iz privatnih izvora nad kojima ni jedno državno tijelo nema nadzor.

—

Tužitelj također tvrdi da posebni sustav naknade ne pogoduje selektivno energetski intenzivnim poduzećima. S jedne strane, korisnici nisu primili nikakvu korist koju ne bi imali u uobičajenim tržišnim uvjetima jer su u takvim okolnostima EEG operatori trebali prodavati svoju električnu energiju po tržišnoj cijeni i namet na temelju EEG-a nije postojao. S druge strane, posebni sustav naknade primjenjuje se na energetski intenzivna poduzeća koja bi mogla izgubiti međunarodnu konkurentnost zbog nameta na temelju EEG-a, neovisno o industrijskoj grani.

—

Čak i kada bi posebni sustav naknade predstavljao državnu potporu, u svakom bi slučaju bio jasno spojiv s unutarnjim tržištem u skladu s pravilima o državnoj potpori iz članka 107. stavak 3. točke (b) i (c) s obzirom na cilj zaštite okoliša i klime koji je u interesu Zajednice te koji istovremeno jamči održivost i stabilnost europskog gospodarstva.

—

Tužitelji tvrde da pobijana odluka povrjeđuje članak 107. stavak 1. UFEU-a jer namet na temelju EEG-a iz Zakona o poticanju obnovljivih energija (u daljnjem tekstu: EEG) i posebni sustav naknada ne predstavljaju davanja iz državnih sredstava niti davanja iz sredstava koja nadzire država. Sve relevantne činjenice za kvalifikaciju tih mjera utvrđene su u prethodnom postupku između Komisije i Savezne Republike Njemačke. Više nije bilo nikakvih sumnji što je Komisija trebala utvrditi u postupku u skladu s člankom 108. stavkom 2. UFEU-a i člankom 4. stavkom 4. Uredbe (EZ) br. 659/1999 kojom se određuju detaljna pravila o primjeni članka 93. Ugovora o EZ-u (1).

—

Tužitelj u tom pogledu ističe da je Komisija povrijedila članak 108. stavak 1. UFEU-a i načelo pravne sigurnosti jer je primijenila postupak za nove potpore u skladu s člankom 4. stavkom 4. Uredbe br. 659/1999 umjesto postupka za zatečene potpore u skladu s člankom 17. i sljedeći Uredbe br. 659/1999 kako bi preispitala svoju prethodnu odluku o tome je li EEG potpora. Tužitelj u tom pogledu osobito primjećuje da Komisija Odlukom od 22. svibnja 2002. nije klasificirala EEG 2000. kao potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a jer nije bilo prijenosa državnih sredstava. Izmjene EEG-a 2000. koje je unio EEG 2012. u usporedbi s Odlukom Komisije od 22. svibnja 2002. nisu bile bitne. Stoga je Komisija u postupku iz članka 108. st. 1. UFEU-a mogla istaknuti svoje izmijenjeno pravno mišljenje, bez posljedica za tužitelja.

—

Tužitelj također tvrdi da je tuženik donio pobijanu odluku bez da je tužitelju prethodno dao priliku da iznese svoja stajališta.

—

Tužitelji tvrde da pobijana odluka povrjeđuje članak 107. stavak 1. UFEU-a jer namet na temelju EEG-a iz Zakona o poticanju obnovljivih energija (u daljnjem tekstu: EEG) i posebni sustav naknade ne predstavljaju davanja iz državnih sredstava niti davanja iz sredstava koja nadzire država. Sve relevantne činjenice za kvalifikaciju tih mjera utvrđene su u prethodnom postupku između Komisije i savezne Republike Njemačke. Više nije bilo nikakvih sumnji što je Komisija trebala utvrditi u postupku u skladu s člankom 108. stavkom 2. UFEU-a i člankom 4. stavkom 4. Uredbe (EZ) br. 659/1999 kojom se određuju detaljna pravila o primjeni članka 93. Ugovora o EZ-u (1).

—

Tužitelj u tom pogledu ističe da je Komisija povrijedila članak 108. stavak 1. UFEU-a i načelo pravne sigurnosti jer je primijenila postupak za nove potpore u skladu s člankom 4. stavkom 4. Uredbe br. 659/1999 umjesto postupka za zatečene potpore u skladu s člankom 17. i sljedeći Uredbe br. 659/1999 kako bi preispitala svoju prethodnu odluku o tome je li EEG potpora. Tužitelj u tom pogledu osobito primjećuje da Komisija Odlukom od 22. svibnja 2002. nije klasificirala EEG 2000. kao potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a jer nije bilo prijenosa državnih sredstava. Izmjene EEG-a 2000. koje je unio EEG 2012. u usporedbi s Odlukom Komisije od 22. svibnja 2002. nisu bile bitne. Stoga je Komisija u postupku iz članka 108. st. 1. UFEU-a mogla istaknuti svoje izmijenjeno pravno mišljenje, bez posljedica za tužitelja.

—

Tužitelj također tvrdi da je tuženik donio pobijanu odluku bez da je tužitelju prethodno dao priliku da iznese svoja stajališta.

—

Tužitelji tvrde da odluka o pokretanju ispitnog postupka povrjeđuje članke 107. stavak 1. i 108. UFEU-a i članak 13. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (1) jer namet na temelju EEG-a iz Zakona o poticanju obnovljivih izvora energije (u daljnjem tekstu: EEG) ne predstavlja dodjelu državnih sredstava, a ograničavanje nameta na temelju EEG-a za velike potrošače ne predstavlja odricanje od državnih sredstava.

—

Tužitelji u tom smislu tvrde da je Komisija kao temelj za svoje ispitivanje uzela nove parametre razlikovanja koji su nespojivi s načelima ranije sudske prakse. Komisija je konkretno u potpunosti odstupila od kriterija stvarne ovlasti raspolaganja državnih tijela koji je prema ustaljenoj sudskoj praksi nužan za klasifikaciju državnih sredstva i smatrala da je dovoljno da državno zakonodavstvo utječe na novčane tokove između privatnih stanaka, a da tijela vlasti nadziru poštuju li privatne osobe zakonske odredbe.

—

Komisija je dodatno vezana svojom odlukom kojom nije klasificirala EEG 2000. kao potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a jer nije bilo prijenosa državnih sredstava te je stoga pravno pogrešno klasificirala EEG 2012. kao novi protupravno uvedeni sustav potpora.

—

Dodatno, Komisija nije prikladno ispitala i stoga nije uvidjela da su iznimke za energetski intenzivna poduzeća opravdane sukladno cilju, naravi i unutarnjoj strukturi EEG 2012. i stoga ne predstavljaju selektivnu prednost.

—

Tužitelji u tom pogledu tvrde da je Komisija prilikom ispitivanja EEG 2012. u svakom slučaju trebala primijeniti postupak za zatečene potpore u skladu s člankom 108. stavkom 1. UFEU-a i člancima 17. do 19. Uredbe br. 659/1999 te da je Njemačkoj trebala predložiti odgovarajuće mjere prije otvaranja formalnog postupka ispitivanja umjesto što je izložila sudionike na tržištu značajnim ekonomskim rizicima uslijed klasifikacije EEG 2012. kao nove nepriopćene potpore.

—

Tužitelji također prigovaraju da ih je Komisija u svakom slučaju trebala saslušati prije donošenja odluke s tako ozbiljnim pravnim učincima.

—

Konačno tužitelji smatraju da je odluka o otvaranju ispitnog postupka na bitnim mjestima nedovoljno obrazložena.

—

Tužitelji tvrde da odluka o pokretanju ispitnog postupka povređuje članak 107. stavak 1., članak 108. UFEU-a i članak 13. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (1) jer namet predviđen Zakonom o poticanju obnovljivih izvora energije (Gesetz für den Vorrang erneuerbarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG) nije dodjela državnih sredstava niti je ograničenje nameta na temelju EEG-a za energetski intenzivna poduzeća odricanje od državnih sredstava.

—

S tim u vezi navode da je Komisija kao temelj za svoje ispitivanje uzela nove parametre razlikovanja nespojive s načelima dosadašnje sudske prakse. Točnije, u potpunosti je odbila uzeti u obzir kriterij stvarne ovlasti raspolaganja koja pripada državnim tijelima, a koji je prema ustaljenoj sudskoj praksi potreban da bi se nešto klasificiralo kao državna sredstva i smatrala je dovoljnim što državni zakonodavac utječe na novčane tokove između privatnih osoba i što tijela vlasti nadziru poštuju li privatne osobe zakonske odredbe.

—

Nadalje, Komisiju obvezuje odluka kojom EEG 2000, zbog toga što nije bilo prijenosa državnih sredstava, svrstala pod potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, čime je pravno pogrešno klasificirala EEG 2012 kao novi protupravno uvedeni sustav potpora.

—

Usto Komisija nije dovoljno ispitala i time nije spoznala da su iznimke za energetski intenzivna poduzeća prema cilju, naravi i unutarnjoj strukturi EEG 2012 opravdane te da stoga nisu selektivna prednost.

—

Tužitelji u tom pogledu ističu da je Komisija pri ispitivanju EEG 2012 u svakom slučaju trebala primijeniti postupak za postojeće potpore u skladu s člankom 108. stavkom 1. UFEU-a i člancima 17. do 19. Uredbe br. 659/1999 i da je umjesto toga što je zbog klasifikacije EEG 2012 kao nove nepriopćene potpore sudionike na tržištu izložila znatnim ekonomskim rizicima, Njemačkoj prije pokretanja formalnog ispitnog postupka trebala predložiti odgovarajuće mjere.

—

Tužitelji također navode da ih je Komisija u svakom slučaju trebala saslušati prije donošenja odluke s tako ozbiljnim pravnim učincima.

—

Tužitelji zaključno ističu da je odluka o otvaranju ispitnog postupka na bitnim mjestima nedovoljno obrazložena.

—

Tužitelj tvrdi da se odlukom o pokretanju istražnog postupka krši članak 107. stavak 1. i članak 108. UFEU-a i članak 13. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (1) jer namet predviđen Zakonom o poticanju obnovljivih izvora energije (Gesetz für den Vorrang erneuerbarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG) ne predstavlja dodjelu državnih sredstava, a ograničenje nameta na temelju EEG-a u korist energetski intenzivnih poduzeća ne predstavlja odricanje od državnih sredstava.

—

S tim u vezi navodi da je Komisija kao temelj za svoje ispitivanje uzela nove parametre razlikovanja nespojive s načelima dosadašnje sudske prakse. Konkretno, u potpunosti je odustala od kriterija stvarne ovlasti raspolaganja državnih tijela koji je prema ustaljenoj sudskoj praksi potreban za kvalifikaciju državnih sredstava te je smatrala dovoljnim što državni zakonodavac utječe na novčane tokove između privatnih osoba i što regulatorna tijela nadziru poštuju li privatne osobe zakonske odredbe.

—

Nadalje, Komisiju obvezuje odluka kojom EEG iz 2000. nije svrstala pod potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a jer nije bilo prijenosa državnih sredstava i stoga je pravno pogrešno klasificirala EEG iz 2012. kao novi protupravno uvedeni sustav potpora.

—

Usto Komisija nije dovoljno ispitala, a zbog toga nije ni prepoznala da su iznimke za energetski intenzivna poduzeća opravdane prema cilju, naravi i unutarnjoj strukturi EEG-a iz 2012. i stoga ne predstavljaju selektivnu prednost.

—

Tužitelj tvrdi da je Komisija pri ispitivanju EEG-a iz 2012. u svakom slučaju morala primijeniti postupak za postojeće potpore u skladu s člankom 108. stavkom 1. UFEU-a i člancima 17. do 19. Uredbe br. 659/1999 i da je Njemačkoj prije pokretanja formalnog istražnog postupka morala predložiti odgovarajuće mjere, umjesto izlaganja sudionika na tržištu znatnim ekonomskim rizicima zbog kvalifikacije EEG-a iz 2012. kao nove nepriopćene potpore.

—

Tužitelj također tvrdi da ga je Komisija u svakom slučaju trebala saslušati prije donošenja odluke s tako ozbiljnim pravnim učincima.

—

Tužitelj zaključno tvrdi da je odluka o otvaranju istražnog postupka na bitnim mjestima nedovoljno obrazložena.

—

Tužitelj ističe da odluka o pokretanju ispitnog postupka povređuje članak 107. stavak 1. i članak 108. UFEU-a i članak 13. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (1) jer EEG doplatak predviđen u Zakonu o obnovljivoj energiji (Gesetz für den Vorrang erneuerbarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG) ne predstavlja dodjelu državnih sredstava i sniženi EEG doplatak za velike potrošače ne predstavlja odricanje od državnih sredstava.

—

S tim u vezi navodi da je Komisija kao temelj za svoje ispitivanje uzela nove parametre razlikovanja nespojive s načelima dosadašnje sudske prakse. Konkretno, u potpunosti nije uzela u obzir kriterij stvarne ovlasti raspolaganja državnih tijela koji je prema ustaljenoj sudskoj praksi potreban za klasifikaciju kao državna sredstva i smatrala je dovoljnim što državni zakonodavac utječe na novčane tokove između privatnih osoba i što tijela vlasti nadziru poštuju li privatne osobe zakonske odredbe.

—

Nadalje, Komisiju obvezuje odluka kojom EEG 2000 nije svrstala pod potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a jer nije bilo prijenosa državnih sredstava i stoga je pravno pogrešno klasificirala EEG 2012 kao novi protupravno uvedeni sustav potpora.

—

Usto Komisija nije dovoljno ispitala i stoga spoznala da su iznimke za velike potrošače prema cilju, naravi i unutarnjoj strukturi EEG 2012 opravdane i zbog toga ne predstavljaju selektivnu prednost.

—

Tužitelj ističe da je Komisija pri ispitivanju EEG 2012 u svakom slučaju morala primijeniti postupak za postojeće potpore u skladu s člankom 108. stavkom 1. UFEU-a i člancima 17. do 19. Uredbe br. 659/1999 i da je Njemačkoj prije pokretanja formalnog ispitnog postupka morala predložiti odgovarajuće mjere, umjesto izlaganja sudionika na tržištu znatnim ekonomskim rizicima zbog klasifikacije EEG 2012 kao nove nepriopćene potpore.

—

Tužitelj također ističe da ga je Komisija u svakom slučaju trebala saslušati prije donošenja odluke s tako ozbiljnim pravnim učincima.

—

Tužitelj zaključno ističe da je odluka o otvaranju ispitnog postupka na bitnim mjestima nedovoljno obrazložena.

—

Tužitelji tvrde da se odlukom o pokretanju istražnog postupka krši članak 107. stavak 1. i članak 108. UFEU-a i članak 13. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (1) jer namet predviđen Zakonom o poticanju obnovljivih izvora energije (Gesetz für den Vorrang erneuerbarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG) ne predstavlja dodjelu državnih sredstava, a ograničenje nameta na temelju EEG-a u korist energetski intenzivnih poduzeća ne predstavlja odricanje od državnih sredstava.

—

S tim u vezi navode da je Komisija kao temelj za svoje ispitivanje uzela nove parametre razlikovanja nespojive s načelima dosadašnje sudske prakse. Konkretno, u potpunosti je odustala od kriterija stvarne ovlasti raspolaganja državnih tijela koji je prema ustaljenoj sudskoj praksi potreban za kvalifikaciju državnih sredstava te je smatrala dovoljnim što državni zakonodavac utječe na novčane tokove između privatnih osoba i što regulatorna tijela nadziru poštuju li privatne osobe zakonske odredbe.

—

Nadalje, Komisiju obvezuje odluka kojom EEG iz 2000. nije svrstala pod potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a jer nije bilo prijenosa državnih sredstava i stoga je pravno pogrešno klasificirala EEG iz 2012. kao novi protupravno uvedeni sustav potpora.

—

Usto Komisija nije dovoljno ispitala, a zbog toga nije ni prepoznala da su iznimke za energetski intenzivna poduzeća opravdane prema cilju, naravi i unutarnjoj strukturi EEG-a iz 2012. i stoga ne predstavljaju selektivnu prednost.

—

Tužitelji tvrde da je Komisija pri ispitivanju EEG-a iz 2012. u svakom slučaju morala primijeniti postupak za postojeće potpore u skladu s člankom 108. stavkom 1. UFEU-a i člancima 17. do 19. Uredbe br. 659/1999 i da je Njemačkoj prije pokretanja formalnog istražnog postupka morala predložiti odgovarajuće mjere, umjesto izlaganja sudionika na tržištu znatnim ekonomskim rizicima zbog kvalifikacije EEG-a iz 2012. kao nove nepriopćene potpore.

—

Tužitelji također tvrde da ih je Komisija u svakom slučaju trebala saslušati prije donošenja odluke s tako ozbiljnim pravnim učincima.

—

Tužitelji zaključno tvrde da je odluka o otvaranju istražnog postupka na bitnim mjestima nedovoljno obrazložena.

—

Tužitelji ističu da posebno korekcijsko uređenje iz Zakona o poticanju obnovljivih izvora energije (Gesetz für den Vorrang erneuerbarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG) energetski intenzivnim poduzećima industrije čelika općenito, a posebice tužiteljima br. 2. do 24., ne dodjeljuje nikakvu prednost.

—

Tužitelji također ističu da im posebno korekcijsko uređenje a fortiori ne donosi selektivnu prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

—

Tužitelji nadalje smatraju posebno korekcijsko uređenje ne predstavlja potporu „koju dodijeli država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

—

Tužitelji ističu da posebno korekcijsko uređenje ne narušava tržišno natjecanje u Europskoj uniji.

—

Tužitelji nadalje ističu da posebno korekcijsko uređenje ne utječe na trgovinu između država članica.

—

Tužitelji navode da bi smatranje posebnog korekcijskog uređenja potporom ili njegovo znatno smanjenje ne samo prekoračilo jasno utvrđene granice članka 107. UFEU-a koje je odredio Sud Europske unije, već bi i temeljni zahtjev materijalne pravednosti opterećenja bio povrijeđen. Ukidanje ili znatno smanjenje posebnog korekcijskog uređenja stoga bi povrijedilo temeljna prava tužiteljâ, osobito njihova temeljna prava iz Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

—

Tužitelji nadalje ističu da je Komisija u Odluci od 22. svibnja 2002. izričito utvrdila da EEG i pripadajuća „korekcijska uređenja” ne ispunjavaju kriterije potpore (1). Ta odluka također se odnosi na posebno korekcijsko uređenje.

—

Tužitelji također navode da Komisija nije primjereno ispitala pa onda ni zaključila da su izuzeća za energetski intenzivna poduzeća opravdana s obzirom na cilj, prirodu odn. unutrašnju strukturu EEG-a te da stoga ne predstavljaju selektivnu prednost.

—

Tužitelji također prigovaraju da ih je Komisija u svakom slučaju trebala saslušati prije donošenja odluke s tako teškim pravnim posljedicama.

—

Tužitelj tvrdi da ograničenje nameta iz Zakona o poticanju obnovljivih izvora energije (Gesetz für den Vorrang erneubarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG), a koje je predviđeno tim zakonom za energetski intenzivna poduzeća, nije potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. S tim u svezi, tužitelj pojašnjava da poduzeća s velikom potrošnjom struje već samim pravnim uređenjem nisu stavljena u povoljniji položaj. Posebno korekcijsko uređenje više je naknada za izvanredne namete koji u sklopu poticanja proizvodnje struje iz obnovljivih izvora energije posebno pogađaju tužitelja i slična poduzeća te ono služi ponovnoj uspostavi konkurentnosti poduzeća s velikom potrošnjom struje koja bi plaćanjem posebnog nameta na temelju EEG-a u startu bila stavljena u vrlo nepovoljan položaj.

—

Tužitelj pored toga tvrdi da posebno korekcijsko uređenje nije mjera koju „dodjeljuje država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava”. S tim u svezi pojašnjava da ni sâm poseban namet na temelju EEG-a nije državno sredstvo pa stoga odricanje od tih sredstava putem posebnog korekcijskog uređenja ne može predstavljati mjeru koja se dodjeljuje putem državnih sredstava.

—

Namet na temelju EEG-a ne ubire, njime ne upravlja niti ga raspodjeljuje država ili javna odnosno privatna institucija koju je imenovala ili osnovala država. Operator prijenosnog sustava zapravo može neposredno ubirati namet EEG-a na temelju odgovarajućeg građanskopravnog zahtjeva. Namet na temelju EEG-a nije prihod državnog proračuna pa prema tome posebno korekcijsko uređenje nikako ne umanjuje državne prihode, bilo posredno bilo neposredno.

—

Sredstva iz EEG-a ne stoje na raspolaganju državnim tijelima. Također ne postoji javni nadzor nad sredstvima EEG-a od strane npr. Savezne službe za gospodarstvo i nadzor izvoza (Bundesamt für Wirtschaft und Ausfuhrkontrolle – BAFA) ili Savezne agencije za mreže (Bundesnetzagentur).

—

Tužitelj tvrdi da ograničenje nameta iz Zakona o poticanju obnovljivih izvora energije (Gesetz für den Vorrang erneubarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG), a koje je predviđeno tim zakonom za energetski intenzivna poduzeća, nije potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. S tim u svezi, tužitelj pojašnjava da poduzeća s velikom potrošnjom struje već samim pravnim uređenjem nisu stavljena u povoljniji položaj. Posebno korekcijsko uređenje više je naknada za izvanredne namete koji u sklopu poticanja proizvodnje struje iz obnovljivih izvora energije posebno pogađaju tužitelja i slična poduzeća te ono služi ponovnoj uspostavi konkurentnosti poduzeća s velikom potrošnjom struje koja bi plaćanjem posebnog nameta na temelju EEG-a u startu bila stavljena u vrlo nepovoljan položaj.

—

Tužitelj pored toga tvrdi da posebno korekcijsko uređenje nije mjera koju „dodjeljuje država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava”. S tim u svezi pojašnjava da ni sâm poseban namet na temelju EEG-a nije državno sredstvo pa stoga odricanje od tih sredstava putem posebnog korekcijskog uređenja ne može predstavljati mjeru koja se dodjeljuje putem državnih sredstava.

—

Namet na temelju EEG-a ne ubire, njime ne upravlja niti ga raspodjeljuje država ili javna odnosno privatna institucija koju je imenovala ili osnovala država. Operator prijenosnog sustava zapravo može neposredno ubirati namet EEG-a na temelju odgovarajućeg građanskopravnog zahtjeva. Namet na temelju EEG-a nije prihod državnog proračuna pa prema tome posebno korekcijsko uređenje nikako ne umanjuje državne prihode, bilo posredno bilo neposredno.

—

Sredstva iz EEG-a ne stoje na raspolaganju državnim tijelima. Također ne postoji javni nadzor nad sredstvima EEG-a od strane npr. Savezne službe za gospodarstvo i nadzor izvoza (Bundesamt für Wirtschaft und Ausfuhrkontrolle – BAFA) ili Savezne agencije za mreže (Bundesnetzagentur).

—

Tužitelj tvrdi da ograničenje nameta iz Zakona o poticanju obnovljivih izvora energije (Gesetz für den Vorrang erneubarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG), a koje je predviđeno tim zakonom za energetski intenzivna poduzeća, nije potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. S tim u svezi, tužitelj pojašnjava da poduzeća s velikom potrošnjom struje već samim pravnim uređenjem nisu stavljena u povoljniji položaj. Posebno korekcijsko uređenje više je naknada za izvanredne namete koji u sklopu poticanja proizvodnje struje iz obnovljivih izvora energije posebno pogađaju tužitelja i slična poduzeća te ono služi ponovnoj uspostavi konkurentnosti poduzeća s velikom potrošnjom struje koja bi plaćanjem posebnog nameta na temelju EEG-a u startu bila stavljena u vrlo nepovoljan položaj.

—

Tužitelj pored toga tvrdi da posebno korekcijsko uređenje nije mjera koju „dodjeljuje država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava”. S tim u svezi pojašnjava da ni sâm poseban namet na temelju EEG-a nije državno sredstvo pa stoga odricanje od tih sredstava putem posebnog korekcijskog uređenja ne može predstavljati mjeru koja se dodjeljuje putem državnih sredstava.

—

Namet na temelju EEG-a ne ubire, njime ne upravlja niti ga raspodjeljuje država ili javna odnosno privatna institucija koju je imenovala ili osnovala država. Operator prijenosnog sustava zapravo može neposredno ubirati namet EEG-a na temelju odgovarajućeg građanskopravnog zahtjeva. Namet na temelju EEG-a nije prihod državnog proračuna pa prema tome posebno korekcijsko uređenje nikako ne umanjuje državne prihode, bilo posredno bilo neposredno.

—

Sredstva iz EEG-a ne stoje na raspolaganju državnim tijelima. Također ne postoji javni nadzor nad sredstvima EEG-a od strane npr. Savezne službe za gospodarstvo i nadzor izvoza (Bundesamt für Wirtschaft und Ausfuhrkontrolle – BAFA) ili Savezne agencije za mreže (Bundesnetzagentur).

—

Tužitelji ističu da posebno korekcijsko uređenje iz Zakona o poticanju obnovljivih izvora energije (Gesetz für den Vorrang erneuerbarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG) energetski intenzivnim poduzećima industrije kaljenja i premazivanja općenito, a posebice tužiteljima, ne dodjeljuje nikakvu prednost.

—

Tužitelji također ističu da im posebno korekcijsko uređenje a fortiori ne donosi selektivnu prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

—

Tužitelji nadalje smatraju posebno korekcijsko uređenje ne predstavlja potporu „koju dodijeli država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

—

Tužitelji ističu da posebno korekcijsko uređenje ne narušava tržišno natjecanje u Europskoj uniji.

—

Tužitelji nadalje ističu da posebno korekcijsko uređenje ne utječe na trgovinu između država članica.

—

Tužitelji navode da bi smatranje posebnog korekcijskog uređenja potporom ili njegovo znatno smanjenje ne samo prekoračilo jasno utvrđene granice članka 107. UFEU-a koje je odredio Sud Europske unije, već bi i temeljni zahtjev materijalne pravednosti opterećenja bio povrijeđen. Ukidanje ili znatno smanjenje posebnog korekcijskog uređenja stoga bi povrijedilo temeljna prava tužiteljâ, osobito njihova temeljna prava iz Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

—

Tužitelji nadalje ističu da je Komisija u Odluci od 22. svibnja 2002. izričito utvrdila da EEG i pripadajuća „korekcijska uređenja” ne ispunjavaju kriterije potpore (1). Ta odluka također se odnosi na posebno korekcijsko uređenje.

—

Tužitelji također navode da Komisija nije primjereno ispitala pa onda ni zaključila da su izuzeća za energetski intenzivna poduzeća opravdana s obzirom na cilj, prirodu odn. unutrašnju strukturu EEG-a te da stoga ne predstavljaju selektivnu prednost.

—

Tužitelji također prigovaraju da ih je Komisija u svakom slučaju trebala saslušati prije donošenja odluke s tako teškim pravnim posljedicama.

—

Naposljetku tužitelji ističu da odluka o otvaranju u bitnim točkama nije dostatno obrazložena.

—

Tužitelj tvrdi da mu posebni sustav naknada iz Zakona o poticanju obnovljivih izvora energije (Gesetz für den Vorrang erneuerbarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG) ne pogoduje u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a već samo umanjuje teret koji značajno utječe na njegovu konkurentnost, a koji mu je nametnut kao posljedica uvođenja nameta na temelju EEG-a. Taj sustav služi kako bi se djelomično nadoknadio nepovoljni položaj, a ne kako bi se dala prednost.

—

Tužitelj također tvrdi da posebni sustav naknade nije selektivan jer nije ograničen na određene korisnike ili grane proizvodnje. Raspon korisnika koji su imali koristi od sustava naknade je u praksi jednako raznolik. Sustav se bez problema usklađuje s EEG-om 2012. i omogućava sustav naknada svojstven sustavu EEG.

—

Tužitelj nadalje tvrdi da oslobođenje od nameta na temelju EEG-a nije državna potpora ili potpora pripisiva državi. Namet na temelju EEG-a služi da se ispuni građanskopravni zahtjev operatora prijenosnog sustava protiv dobavljača električne energije za naknadu izdataka koje su oni uzrokovali prodajom električne energije. Visinu nameta određuje operator prijenosnog sustava bez uplitanja države. Ovlasti dane Bundesnetzagenturu (Savezna mrežna agencija) služe samo kako bi se kontrolirala ispravnost utvrđivanja iznosa nameta koje provodi operator prijenosnog sustava. Međutim, oni nisu dodijelili Bundesnetzagenturu ni pravo na trajni nadzor ni ovlast raspolaganja prihodom od nameta.

—

Tužitelj u tom pogledu tvrdi da iz nedržavne prirode prihoda od nameta proizlazi da ograničavanja nameta na temelju EEG-a nisu odricanje od državnog prihoda. Nadalje, u ovom slučaju nema odricanja jer se bilo koje smanjenje prihoda iz privatnih izvora s računa od nameta naknađuje kroz viši iznos nameta za neprivilegirane krajnje potrošače.

—

Tužitelj tvrdi da ograničenje nameta iz Zakona o poticanju obnovljivih izvora energije (Gesetz für den Vorrang erneubarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG), a koje je predviđeno tim zakonom za energetski intenzivna poduzeća, nije potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. S tim u svezi, tužitelj pojašnjava da poduzeća s velikom potrošnjom struje već samim pravnim uređenjem nisu stavljena u povoljniji položaj. Posebno korekcijsko uređenje više je naknada za izvanredne namete koji u sklopu poticanja proizvodnje struje iz obnovljivih izvora energije posebno pogađaju tužitelja i slična poduzeća te ono služi ponovnoj uspostavi konkurentnosti poduzeća s velikom potrošnjom struje koja bi plaćanjem posebnog nameta na temelju EEG-a u startu bila stavljena u vrlo nepovoljan položaj.

—

Tužitelj pored toga tvrdi da posebno korekcijsko uređenje nije mjera koju „dodjeljuje država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava”. S tim u svezi pojašnjava da ni sâm poseban namet na temelju EEG-a nije državno sredstvo pa stoga odricanje od tih sredstava putem posebnog korekcijskog uređenja ne može predstavljati mjeru koja se dodjeljuje putem državnih sredstava.

—

Namet na temelju EEG-a ne ubire, njime ne upravlja niti ga raspodjeljuje država ili javna odnosno privatna institucija koju je imenovala ili osnovala država. Operator prijenosnog sustava zapravo može neposredno ubirati namet EEG-a na temelju odgovarajućeg građanskopravnog zahtjeva. Namet na temelju EEG-a nije prihod državnog proračuna pa prema tome posebno korekcijsko uređenje nikako ne umanjuje državne prihode, bilo posredno bilo neposredno.

—

Sredstva iz EEG-a ne stoje na raspolaganju državnim tijelima. Također ne postoji javni nadzor nad sredstvima EEG-a od strane npr. Savezne službe za gospodarstvo i nadzor izvoza (Bundesamt für Wirtschaft und Ausfuhrkontrolle – BAFA) ili Savezne agencije za mreže (Bundesnetzagentur).

—

Tužitelj tvrdi da ograničenje nameta iz Zakona o poticanju obnovljivih izvora energije (Gesetz für den Vorrang erneubarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG), a koje je predviđeno tim zakonom za energetski intenzivna poduzeća, nije potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. S tim u svezi, tužitelj pojašnjava da poduzeća s velikom potrošnjom struje već samim pravnim uređenjem nisu stavljena u povoljniji položaj. Posebno korekcijsko uređenje više je naknada za izvanredne namete koji u sklopu poticanja proizvodnje struje iz obnovljivih izvora energije posebno pogađaju tužitelja i slična poduzeća te ono služi ponovnoj uspostavi konkurentnosti poduzeća s velikom potrošnjom struje koja bi plaćanjem posebnog nameta na temelju EEG-a u startu bila stavljena u vrlo nepovoljan položaj.

—

Tužitelj pored toga tvrdi da posebno korekcijsko uređenje nije mjera koju „dodjeljuje država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava”. S tim u svezi pojašnjava da ni sâm poseban namet na temelju EEG-a nije državno sredstvo pa stoga odricanje od tih sredstava putem posebnog korekcijskog uređenja ne može predstavljati mjeru koja se dodjeljuje putem državnih sredstava.

—

Namet na temelju EEG-a ne ubire, njime ne upravlja niti ga raspodjeljuje država ili javna odnosno privatna institucija koju je imenovala ili osnovala država. Operator prijenosnog sustava zapravo može neposredno ubirati namet EEG-a na temelju odgovarajućeg građanskopravnog zahtjeva. Namet na temelju EEG-a nije prihod državnog proračuna pa prema tome posebno korekcijsko uređenje nikako ne umanjuje državne prihode, bilo posredno bilo neposredno.

—

Sredstva iz EEG-a ne stoje na raspolaganju državnim tijelima. Također ne postoji javni nadzor nad sredstvima EEG-a od strane npr. Savezne službe za gospodarstvo i nadzor izvoza (Bundesamt für Wirtschaft und Ausfuhrkontrolle – BAFA) ili Savezne agencije za mreže (Bundesnetzagentur).

—

Tužitelj tvrdi da ograničenje nameta iz Zakona o poticanju obnovljivih izvora energije (Gesetz für den Vorrang erneubarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG), a koje je predviđeno tim zakonom za energetski intenzivna poduzeća, nije potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. S tim u svezi, tužitelj pojašnjava da poduzeća s velikom potrošnjom struje već samim pravnim uređenjem nisu stavljena u povoljniji položaj. Posebno korekcijsko uređenje više je naknada za izvanredne namete koji u sklopu poticanja proizvodnje struje iz obnovljivih izvora energije posebno pogađaju tužitelja i slična poduzeća te ono služi ponovnoj uspostavi konkurentnosti poduzeća s velikom potrošnjom struje koja bi plaćanjem posebnog nameta na temelju EEG-a u startu bila stavljena u vrlo nepovoljan položaj.

—

Tužitelj pored toga tvrdi da posebno korekcijsko uređenje nije mjera koju „dodjeljuje država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava”. S tim u svezi pojašnjava da ni sâm poseban namet na temelju EEG-a nije državno sredstvo pa stoga odricanje od tih sredstava putem posebnog korekcijskog uređenja ne može predstavljati mjeru koja se dodjeljuje putem državnih sredstava.

—

Namet na temelju EEG-a ne ubire, njime ne upravlja niti ga raspodjeljuje država ili javna odnosno privatna institucija koju je imenovala ili osnovala država. Operator prijenosnog sustava zapravo može neposredno ubirati namet EEG-a na temelju odgovarajućeg građanskopravnog zahtjeva. Namet na temelju EEG-a nije prihod državnog proračuna pa prema tome posebno korekcijsko uređenje nikako ne umanjuje državne prihode, bilo posredno bilo neposredno.

—

Sredstva iz EEG-a ne stoje na raspolaganju državnim tijelima. Također ne postoji javni nadzor nad sredstvima EEG-a od strane npr. Savezne službe za gospodarstvo i nadzor izvoza (Bundesamt für Wirtschaft und Ausfuhrkontrolle – BAFA) ili Savezne agencije za mreže (Bundesnetzagentur).

—

Tužitelj tvrdi da ograničenje nameta iz Zakona o poticanju obnovljivih izvora energije (Gesetz für den Vorrang erneubarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG), a koje je predviđeno tim zakonom za energetski intenzivna poduzeća, nije potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. S tim u svezi, tužitelj pojašnjava da poduzeća s velikom potrošnjom struje već samim pravnim uređenjem nisu stavljena u povoljniji položaj. Posebno korekcijsko uređenje više je naknada za izvanredne namete koji u sklopu poticanja proizvodnje struje iz obnovljivih izvora energije posebno pogađaju tužitelja i slična poduzeća te ono služi ponovnoj uspostavi konkurentnosti poduzeća s velikom potrošnjom struje koja bi plaćanjem posebnog nameta na temelju EEG-a u startu bila stavljena u vrlo nepovoljan položaj.

—

Tužitelj pored toga tvrdi da posebno korekcijsko uređenje nije mjera koju „dodjeljuje država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava”. S tim u svezi pojašnjava da ni sâm poseban namet na temelju EEG-a nije državno sredstvo pa stoga odricanje od tih sredstava putem posebnog korekcijskog uređenja ne može predstavljati mjeru koja se dodjeljuje putem državnih sredstava.

—

Namet na temelju EEG-a ne ubire, njime ne upravlja niti ga raspodjeljuje država ili javna odnosno privatna institucija koju je imenovala ili osnovala država. Operator prijenosnog sustava zapravo može neposredno ubirati namet EEG-a na temelju odgovarajućeg građanskopravnog zahtjeva. Namet na temelju EEG-a nije prihod državnog proračuna pa prema tome posebno korekcijsko uređenje nikako ne umanjuje državne prihode, bilo posredno bilo neposredno.

—

Sredstva iz EEG-a ne stoje na raspolaganju državnim tijelima. Također ne postoji javni nadzor nad sredstvima EEG-a od strane npr. Savezne službe za gospodarstvo i nadzor izvoza (Bundesamt für Wirtschaft und Ausfuhrkontrolle – BAFA) ili Savezne agencije za mreže (Bundesnetzagentur).

—

Tužitelj tvrdi da ograničenje nameta iz Zakona o poticanju obnovljivih izvora energije (Gesetz für den Vorrang erneubarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG), a koje je predviđeno tim zakonom za energetski intenzivna poduzeća, nije potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. S tim u svezi, tužitelj pojašnjava da poduzeća s velikom potrošnjom struje već samim pravnim uređenjem nisu stavljena u povoljniji položaj. Posebno korekcijsko uređenje više je naknada za izvanredne namete koji u sklopu poticanja proizvodnje struje iz obnovljivih izvora energije posebno pogađaju tužitelja i slična poduzeća te ono služi ponovnoj uspostavi konkurentnosti poduzeća s velikom potrošnjom struje koja bi plaćanjem posebnog nameta na temelju EEG-a u startu bila stavljena u vrlo nepovoljan položaj.

—

Tužitelj pored toga tvrdi da posebno korekcijsko uređenje nije mjera koju „dodjeljuje država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava”. S tim u svezi pojašnjava da ni sâm poseban namet na temelju EEG-a nije državno sredstvo pa stoga odricanje od tih sredstava putem posebnog korekcijskog uređenja ne može predstavljati mjeru koja se dodjeljuje putem državnih sredstava.

—

Namet na temelju EEG-a ne ubire, njime ne upravlja niti ga raspodjeljuje država ili javna odnosno privatna institucija koju je imenovala ili osnovala država. Operator prijenosnog sustava zapravo može neposredno ubirati namet EEG-a na temelju odgovarajućeg građanskopravnog zahtjeva. Namet na temelju EEG-a nije prihod državnog proračuna pa prema tome posebno korekcijsko uređenje nikako ne umanjuje državne prihode, bilo posredno bilo neposredno.

—

Sredstva iz EEG-a ne stoje na raspolaganju državnim tijelima. Također ne postoji javni nadzor nad sredstvima EEG-a od strane npr. Savezne službe za gospodarstvo i nadzor izvoza (Bundesamt für Wirtschaft und Ausfuhrkontrolle – BAFA) ili Savezne agencije za mreže (Bundesnetzagentur).

—

Tužitelj ističe da ograničenje EEG doplatka za velike potrošače predviđeno u Zakonu o obnovljivoj energiji (Gesetz für den Vorrang erneuerbarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG) ne predstavlja potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. Ističe da veliki potrošači tim uređenjem nisu stavljeni u povoljniji položaj. Naprotiv, posebno uređenje kompenzacije je kompenzacija za izvanredne troškove s kojima se tužitelj i usporedivi potrošači u okviru potpora za obnovljivu energiju osobito suočavaju i služi ponovnoj uspostavi konkurentnosti velikih potrošača kojima je EEG doplatak prvotno znatno naštetio.

—

Nadalje, tužitelj ističe da posebno uređenje kompenzacije ne predstavlja „državnu ili iz državnih sredstava” dodijeljenu mjeru. S tim u vezi navodi da EEG doplatak nije državno sredstvo te stoga odricanje od tog sredstva kroz posebno uređenje kompenzacije ne može predstavljati mjeru dodijeljenu iz državnih sredstava.

—

EEG doplatak ne ubire, njime ne upravlja ni ne raspodjeljuje država ili javna ili privatna institucija koju imenuje ili osniva država. Naprotiv, EEG doplatak mogu izravno ubirati operateri sustava prijenosa električne energije na temelju odgovarajućeg građanskopravnog zahtjeva. EEG doplatak ne ubire se u korist državnog proračuna pa stoga posebno uređenje kompenzacije ni na koji način ne smanjuje izravno ili neizravno prihode države.

—

Također, EEG sredstva ne stoje državnim tijelima na raspolaganju. Usto ne postoji javna kontrola nad EEG sredstvima, npr. kroz Savezni ured za gospodarstvo i kontrolu izvoza (Bundesamt für Wirtschaft und Ausfuhrkontrolle, BAFA) ili Saveznu agenciju za mreže (Bundesnetzagentur).

—

Tužitelj tvrdi da ograničenje nameta iz Zakona o poticanju obnovljivih izvora energije (Gesetz für den Vorrang erneubarer Energien, u daljnjem tekstu: EEG), a koje je predviđeno tim zakonom za energetski intenzivna poduzeća, nije potpora u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. S tim u svezi, tužitelj pojašnjava da poduzeća s velikom potrošnjom struje već samim pravnim uređenjem nisu stavljena u povoljniji položaj. Posebno korekcijsko uređenje više je naknada za izvanredne namete koji u sklopu poticanja proizvodnje struje iz obnovljivih izvora energije posebno pogađaju tužitelja i slična poduzeća te ono služi ponovnoj uspostavi konkurentnosti poduzeća s velikom potrošnjom struje koja bi plaćanjem posebnog nameta na temelju EEG-a u startu bila stavljena u vrlo nepovoljan položaj.

—

Tužitelj pored toga tvrdi da posebno korekcijsko uređenje nije mjera koju „dodjeljuje država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava”. S tim u svezi pojašnjava da ni sâm poseban namet na temelju EEG-a nije državno sredstvo pa stoga odricanje od tih sredstava putem posebnog korekcijskog uređenja ne može predstavljati mjeru koja se dodjeljuje putem državnih sredstava.

—

Namet na temelju EEG-a ne ubire, njime ne upravlja niti ga raspodjeljuje država ili javna odnosno privatna institucija koju je imenovala ili osnovala država. Operator prijenosnog sustava zapravo može neposredno ubirati namet EEG-a na temelju odgovarajućeg građanskopravnog zahtjeva. Namet na temelju EEG-a nije prihod državnog proračuna pa prema tome posebno korekcijsko uređenje nikako ne umanjuje državne prihode, bilo posredno bilo neposredno.

—

Sredstva iz EEG-a ne stoje na raspolaganju državnim tijelima. Također ne postoji javni nadzor nad sredstvima EEG-a od strane npr. Savezne službe za gospodarstvo i nadzor izvoza (Bundesamt für Wirtschaft und Ausfuhrkontrolle – BAFA) ili Savezne agencije za mreže (Bundesnetzagentur).

—

U vezi s tim tužitelj navodi da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni tijekom prethodnog razmatranja predstavlja li posebno korekcijsko uređenje potporu, s obzirom na to da posebno korekcijsko uređenje kao izuzeće od nameta na temelju EEG-a ne daje nikakvu prednost koju energetski intenzivna poduzeća ne bi imala u normalnim tržišnim uvjetima.

—

Tužitelj također ističe da nije bilo korištenja državnih sredstava. Budući da sam prihod od nameta na temelju EEG-a ne predstavlja državno sredstvo, onda ni izuzeće za energetski intenzivna poduzeća ne može utjecati na državna sredstva.

—

Tužitelj nadalje ističe da posebno korekcijsko uređenje također ne narušava tržišno natjecanje. Uređenje eventualno uspostavlja uvjete natjecanja koji bi postojali bez nameta na temelju EEG-a.

—

S tim u svezi, tužitelj ističe da se Komisiji u njezinoj prosudbi potkrala očita pogreška prilikom prethodne ocjene pitanja je li kod posebnog korekcijskog uređenja riječ o potpori, s obzirom na to da posebno korekcijsko uređenje kao iznimka od nameta na temelju EEG-a ne stavlja poduzeća s velikom potrošnjom struje u povoljniji položaj od onoga koji bi ta poduzeća ostvarila u uobičajenim tržišnim uvjetima.

—

Tužitelj dodaje da se ne koriste nikakva državna sredstva. Budući da sami prihodi od nameta na temelju EEG-a ne predstavljaju državna sredstva, ni u slučaju posebnog režima za poduzeća s velikom potrošnjom struje nije riječ o raspolaganju državnim sredstvima.

—

Tužitelj također tvrdi da posebno korekcijsko uređenje ne narušava tržišno natjecanje. Riječ je u svakom slučaju o uspostavi konkurentskih uvjeta koji bi postojali bez nameta na temelju EEG-a.

—

S tim u svezi, tužitelj ističe da se Komisiji u njezinoj prosudbi potkrala očita pogreška prilikom prethodne ocjene pitanja je li kod posebnog korekcijskog uređenja riječ o potpori, s obzirom na to da posebno korekcijsko uređenje kao iznimka od nameta na temelju EEG-a ne stavlja poduzeća s velikom potrošnjom struje u povoljniji položaj od onoga koji bi ta poduzeća ostvarila u uobičajenim tržišnim uvjetima.

—

Tužitelj dodaje da se ne koriste nikakva državna sredstva. Budući da sami prihodi od nameta na temelju EEG-a ne predstavljaju državna sredstva, ni u slučaju posebnog režima za poduzeća s velikom potrošnjom struje nije riječ o raspolaganju državnim sredstvima.

—

Tužitelj također tvrdi da posebno korekcijsko uređenje ne narušava tržišno natjecanje. Riječ je u svakom slučaju o uspostavi konkurentskih uvjeta koji bi postojali bez nameta na temelju EEG-a.

—

S tim u svezi, tužitelj ističe da se Komisiji u njezinoj prosudbi potkrala očita pogreška prilikom prethodne ocjene pitanja je li kod posebnog korekcijskog uređenja riječ o potpori, s obzirom na to da posebno korekcijsko uređenje kao iznimka od nameta na temelju EEG-a ne stavlja poduzeća s velikom potrošnjom struje u povoljniji položaj od onoga koji bi ta poduzeća ostvarila u uobičajenim tržišnim uvjetima.

—

Tužitelj dodaje da se ne koriste nikakva državna sredstva. Budući da sami prihodi od nameta na temelju EEG-a ne predstavljaju državna sredstva, ni u slučaju posebnog režima za poduzeća s velikom potrošnjom struje nije riječ o raspolaganju državnim sredstvima.

—

Tužitelj također tvrdi da posebno korekcijsko uređenje ne narušava tržišno natjecanje. Riječ je u svakom slučaju o uspostavi konkurentskih uvjeta koji bi postojali bez nameta na temelju EEG-a.

—

S tim u svezi, tužitelj ističe da se Komisiji u njezinoj prosudbi potkrala očita pogreška prilikom prethodne ocjene pitanja je li kod posebnog korekcijskog uređenja riječ o potpori, s obzirom na to da posebno korekcijsko uređenje kao iznimka od nameta na temelju EEG-a ne stavlja poduzeća s velikom potrošnjom struje u povoljniji položaj od onoga koji bi ta poduzeća ostvarila u uobičajenim tržišnim uvjetima.

—

Tužitelj dodaje da se ne koriste nikakva državna sredstva. Budući da sami prihodi od nameta na temelju EEG-a ne predstavljaju državna sredstva, ni u slučaju posebnog režima za poduzeća s velikom potrošnjom struje nije riječ o raspolaganju državnim sredstvima.

—

Tužitelj također tvrdi da posebno korekcijsko uređenje ne narušava tržišno natjecanje. Riječ je u svakom slučaju o uspostavi konkurentskih uvjeta koji bi postojali bez nameta na temelju EEG-a.

—

U vezi s tim tužitelj navodi da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni tijekom prethodnog razmatranja predstavlja li posebno korekcijsko uređenje potporu, s obzirom na to da posebno korekcijsko uređenje kao izuzeće od nameta na temelju EEG-a ne daje nikakvu prednost koju energetski intenzivna poduzeća ne bi imala u normalnim tržišnim uvjetima.

—

Tužitelj također ističe da nije bilo korištenja državnih sredstava. Budući da sam prihod od nameta na temelju EEG-a ne predstavlja državno sredstvo, onda ni izuzeće za energetski intenzivna poduzeća ne može utjecati na državna sredstva.

—

Tužitelj nadalje ističe da posebno korekcijsko uređenje također ne narušava tržišno natjecanje. Uređenje eventualno uspostavlja uvjete natjecanja koji bi postojali bez nameta na temelju EEG-a.

—

S tim u svezi, tužitelj ističe da se Komisiji u njezinoj prosudbi potkrala očita pogreška prilikom prethodne ocjene pitanja je li kod posebnog korekcijskog uređenja riječ o potpori, s obzirom na to da posebno korekcijsko uređenje kao iznimka od nameta na temelju EEG-a ne stavlja poduzeća s velikom potrošnjom struje u povoljniji položaj od onoga koji bi ta poduzeća ostvarila u uobičajenim tržišnim uvjetima.

—

Tužitelj dodaje da se ne koriste nikakva državna sredstva. Budući da sami prihodi od nameta na temelju EEG-a ne predstavljaju državna sredstva, ni u slučaju posebnog režima za poduzeća s velikom potrošnjom struje nije riječ o raspolaganju državnim sredstvima.

—

Tužitelj također tvrdi da posebno korekcijsko uređenje ne narušava tržišno natjecanje. Riječ je u svakom slučaju o uspostavi konkurentskih uvjeta koji bi postojali bez nameta na temelju EEG-a.