16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/2

Rješenje Suda (sedmo vijeće) od 6. ožujka 2014. – Northern Ireland Department of Agriculture and Rural Development protiv Europske komisije

(Predmet C-248/12 P) (1)

((Žalba - EFSJP, EFJP i EPFRR - Troškovi isključeni iz financiranja Europske unije - Dopuštenost tužbe za poništenje - Slučaj tužitelja na kojeg ne utječe izravno sporna odluka))

2014/C 184/02

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Northern Ireland Department of Agriculture and Rural Development (zastupnik: K. Brown, solicitor)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: N. Donnelly i P. Rossi, agenti)

Predmet

Žalba protiv rješenja Općeg suda (osmo vijeće) Northern Ireland Department of Agriculture and Rural Development/Komisija od 6. ožujka 2012., T-453/10, kojom je Opći sud kao nedopuštenu odbacio tužbu za djelomično poništenje Odluke Komisije 2010/399/EU (priopćeno pod brojem dokumenta C (2010) 4894) od 15. srpnja 2010. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članice na temelju Komponente za jamstva Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP), u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR), u dijelu u kojem isključuje određene izdatke nastale Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske (SL L 184, str. 6.).

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Nalaže se Northern Ireland Department of Agriculture and Rural Development snošenje troškova u vezi s ovom žalbom.

(1) SL C 200, 7.7.2012.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/2

Rješenje Suda (deseto vijeće) od 6. ožujka 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Hof van Beroep te Gent – Belgija) – Bloomsbury NV protiv Belgische Staat

(Predmet C-510/12) (1)

((Članak 99. Poslovnika - Četvrta direktiva 78/660/EEZ - Članak 2. stavak 3. - Načelo istinitog i poštenog prikaza - Članak 2. stavak 4. - Obveza obavještavanja - Članak 2. stavak 5. - Obveza odstupanja - Članak 32. - Metoda procjene na temelju povijesnog troška - Nenaplatno stjecanje aktive od strane društva))

2014/C 184/03

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hof van Beroep te Gent

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Bloomsbury NV

Tuženik: Belgische Staat

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku – Hof van Beroep te Gent – Belgija – Tumačenje članka 2. stavaka 3., 4. i 5. Četvrte direktive Vijeća 78/660/EZ od 25. srpnja 1978. na temelju članka 54. stavka 3. točke (g) Ugovora o godišnjim financijskim izvještajima za određene vrste trgovačkih društava (SL L 222, str. 11.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 16.) – Načelo istinitog i poštenog prikaza – Nenaplatno stjecanje znatne aktive od strane društva – Nemogućnost iskazivanja vrijednosti stjecanja u financijskim izvještajima, čime se daje pogrešan prikaz aktive i pasive, financijske situacije te dobiti i gubitka društva

Izreka

Članak 2. stavke 3. do 5. Četvrte direktive Vijeća 78/660/EEZ od 25. srpnja 1978. na temelju članka [44. stavka 2. točke (g) UEZ-u] o godišnjim financijskim izvještajima za određene vrste trgovačkih društava treba tumačiti tako da ne obvezuje društvo koje nenaplatno stječe aktivu da je iskaže kao stvarnu vrijednost u svojim godišnjim financijskim izvještajima.

(1) SL C 46, 16.2.2013.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/3

Rješenje Suda (sedmo vijeće) od 20. ožujka 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Naczelny Sąd Administracyjny – Poljska) – Gmina Wrocław protiv Minister Finansów

(Predmet C-72/13) (1)

((PDV - Direktiva 2006/112/EZ - Ustupanje dijelova imovine općine))

2014/C 184/04

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Naczelny Sąd Administracyjny

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Gmina Wrocław

Tuženik: Minister Finansów

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku – Naczelny Sąd Administracyjny – Tumačenje Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.) – Oporezivanje transakcija općine – Prodaja imovine stečene na temelju zakona, nasljeđivanjem ili darovanjem – Unos te imovine u kapital društva

Izreka

Direktivu Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti tako da se ne protivi tomu da transakcije poput onih koje planira gmina Wrocław (općina Wrocław) podliježu porezu na dodanu vrijednost, pod uvjetom da sud koji je uputio zahtjev utvrdi da te transakcije predstavljaju gospodarsku aktivnost u smislu članka 9. stavka 1. te direktive i da u tim transakcijama ta općina ne sudjeluje kao javno tijelo u smislu članka 13. stavka 1. prvog podstavka te direktive. Međutim, ako bi trebalo smatrati da u tim transakcijama ta općina sudjeluje kao javno tijelo, odredbe Direktive 2006/112 ne bi se protivile njihovom oporezivanju pod uvjetom da sud koji je uputio zahtjev utvrdi da bi njihovo oslobođenje od poreza moglo izazvati značajno narušavanje tržišnog natjecanja u smislu članka 13. stavka 2. te direktive.

(1) SL C 141, 18.5.2013.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/4

Rješenje Suda (deseto vijeće) od 27. ožujka 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Audiencia Provincial de Barcelona – Španjolska) – Bright Service SA protiv Repsol Comercial de Produtos Petrolíferos SA

(Predmet C-142/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 99. Poslovnika Suda - Zabranjeni sporazumi - Članak 81. UEZ-a - Sporazum o isključivoj kupnji - Izuzeće - Uredba (EEZ) br. 1984/83 - Izuzeti sporazum - Uredba (EZ) br. 2790/1999 - Neizuzeti sporazum - Vremenski učinci izuzeća))

2014/C 184/05

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Audiencia Provincial de Barcelona

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Bright Service SA

Tuženik: Repsol Comercial de Produtos Petrolíferos SA

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku – Audiencia Provincial de Barcelona – Tumačenje Uredbe Komisije (EEZ) br. 1984/83 od 22. lipnja 1983. o primjeni članka 85. stavka 3. Ugovora na kategorije sporazuma o isključivoj kupnji (SL L 173, str. 5.) te članka 3. stavka 1., članka 5. točke (a) i članka 12. stavka 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 2790/1999 od 22. prosinca 1999. o primjeni članka 81. stavka 3. Ugovora na kategorije vertikalnih sporazuma i usklađenog djelovanja (SL L 336, str. 21.) – Vremenski učinci – Ugovor o isključivoj isporuci motornog goriva i drugih goriva između isporučitelja i operatora benzinske crpke – Ugovor sklopljen za vrijeme važenja Uredbe br. 1984/83, a koji proizvodi svoje učinke nakon stupanja na snagu Uredbe br. 2790/1999 – Sporazum koji nije u skladu s uvjetima iz tih dviju uredaba

Izreka

Članak 12. stavak 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 2790/1999 od 22. prosinca 1999. o primjeni članka 81. stavka 3. Ugovora na kategorije vertikalnih sporazuma i usklađenih djelovanja treba tumačiti tako da je ugovor koji je bio na snazi 31. svibnja 2000., a koji sadrži klauzulu o zabrani tržišnog natjecanja i ispunjava pretpostavke za izuzeće iz Uredbe Komisije (EEZ) br. 1984/83 od 22. lipnja 1983. o primjeni članka 85. stavka 3. Ugovora na kategorije sporazuma o isključivoj kupnji, kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1582/97 od 30. srpnja 1997., ali ne i pretpostavke za izuzeće iz Uredbe br. 2790/1999, nastavlja biti na temelju navedenog članka 12. stavka 2. izuzet iz područja primjene članka 81. stavka 1. UEZ-a samo do 31. prosinca 2001.

(1) SL C 178, 22.6.2013.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/5

Rješenje Suda (šesto vijeće) od 13. veljače 2014. – Marek Marszałkowski protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni), Mar-Ko Fleischwaren GmbH & Co. KG

(Predmet C-177/13 P) (1)

((Žalba - Žig Zajednice - Uredba (EZ) br. 40/94 - Članak 8. stavak 1. točka (b) - Prijava figurativnog žiga Zajednice koji sadrži verbalne elemente „Walichnowy” i „Marko” - Prigovor nositelja verbalnog žiga Zajednice MAR-KO - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu))

2014/C 184/06

Jezik postupka: poljski

Stranke

Žalitelj: Marek Marszałkowski (zastupnik: C. Sadkowski, pravni savjetnik)

Druga stranka u postupku: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: D. Walicka, agent), Mar-Ko Fleischwaren GmbH & Co.

Predmet

Žalba protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 4. veljače 2013., Marszalkowski/OHIM – Mar-Ko Fleischwaren (WALICHNOWY MARKO) (T-159/11), kojom je Opći sud odbio tužbu protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 11. siječnja 2011. (predmet R 760/2010-4) kojom je poništena odluka odjela za prigovore koja odbija prigovor nositelja verbalnog žiga Zajednice „Mar-Ko” za proizvode obuhvaćene razredom 29 Nicanskog sporazuma – Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.) i članka 48. stavka 2. Poslovnika Općeg suda – Relativni razlog za odbijanje – Vjerojatnost dovođenja u zabludu

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Nalaže se Mareku Marszałkowskom snošenje troškova.

(1) SL C 207, 20.7.2013.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/5

Rješenje Suda (sedmo vijeće) od 27. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Commissione tributaria provinciale di Latina – Italija) – Francesco Acanfora protiv Equitalia Sud SpA – Agente di Riscossione Latina, Agenzia delle Entrate – Ufficio di Latina

(Predmet C-181/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 107. UFEU-a - Pojam „državne potpore” - Nacionalno zakonodavstvo koje u slučaju neplaćanja poreza predviđa obvezu poreznog obveznika da društvu koncesionaru usluge naplate uplati iznos od 9% dugovanog iznosa na ime naknade za usluge naplate - Opis činjeničnog okvira - Nedostatnost - Očita nedopuštenost))

2014/C 184/07

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Commissione tributaria provinciale di Latina

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Francesco Acanfora

Tuženici: Equitalia Sud SpA – Agente di Riscossione Latina, Agenzia delle Entrate – Ufficio di Latina

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku – Commissione tributaria provinciale di Latina – Tumačenje čl. 107. UFEU-a – Pojam državne potpore – Nacionalno zakonodavstvo koje u slučaju neplaćanja poreza predviđa obvezu poreznog obveznika da društvu koncesionaru usluge naplate uplati iznos od 9% dugovanog iznosa na ime naknade za usluge naplate

Izreka

Zahtjev za prethodnu odluku koji je odlukom od 5. prosinca 2012. podnio Commissione tributaria provinciale di Latina (Italija), očito je nedopušten.

(1) SL C 207, 20.7.2013.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/6

Rješenje Suda (osmo vijeće) od 27. ožujka 2014. – Polyelectrolyte Producers Group, SNF SAS, Travetanche Injection SPRL protiv Europske komisije, Kraljevine Nizozemske

(Predmet C-199/13 P) (1)

((Žalba - Članak 181. Poslovnika - Uredba (EZ) br. 1907/2006 (Uredba REACH) - Ograničenja primjenjiva na stavljanje na tržište i korištenje akrilamida - Uredba (EU) br. 366/2011 o izmjeni Priloga XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006))

2014/C 184/08

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Polyelectrolyte Producers Group, SNF SAS, Travetanche Injection SPRL (zastupnici: K. Van Maldegem i R. Cana, avocats)

Druge stranke u postupku: Europska komisija (zastupnici: E. Manhaeve i P. Oliver, agenti, uz asistenciju J. Stuycka i A.-M. Vandrommea, advocaten), Kraljevina Nizozemska (zastupnici: M. Bulterman i B. Koopman, agenti)

Predmet

Žalba protiv presude Općeg suda (sedmo vijeće) od 1. veljače 2013, Polyelectrolyte Producers Group i.dr./Komisija (T-368/11) kojom je Opći sud odbio tužbu za poništenje Uredbe Komisije (EU) br. 366/2011 od 14. travnja 2011. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) (SL L 101, str.12) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 23, str. 3.) u mjeri u kojoj se njome uvode ograničenja za stavljanje na tržište akrilamida u primjenama cementacije.

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Polyelectrolyte Producers Group, SNF SAS i Travetanche Injection SPRL se nalaže snošenje troškova.

3.	Kraljevina Nizozemska snosi vlastite troškove.

(1) SL C 171, 15.6.2013.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/7

Rješenje Suda (četvrto vijeće) od 3. travnja 2014. – Lord Inglewood i dr. protiv Europskog parlamenta

(Predmet C-281/13 P) (1)

((Žalba - Dopunsko mirovinsko osiguranje zastupnika Europskog parlamenta - Izmjena sustava mirovinskog osiguranja 2009. - Odluke o odbijanju zahtjeva žalitelja podnesenih s ciljem da se okoriste odredbama koje su bile na snazi prije izmjena sustava - Pogreške koje se tiču prava - Pravna sigurnost - Legitimno očekivanje - Jednakost postupanja - Načelo proporcionalnosti))

2014/C 184/09

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelji: Lord Inglewood, Georges Berthu, Guy Bono, David Robert Bowe, Brendan Donnelly, Catherine Guy-Quint, Christine Margaret Oddy, Nicole Thomas-Mauro, Gary Titley, Maartje van Putten, Vincenzo Viola, (zastupnik: S. Orlandi, avocat)

Druga stranka u postupku: Europski parlament (zastupnici: M. Windisch i S. Seyr, agenti)

Predmet

Žalba protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 13. ožujka 2013., Inglewood i dr./Parlament (T-229/11 i T-276/11) kojom je Opći sud odbio tužbu žalitelja kojom su tražili poništenje odluka Europskog parlamenta kojima im se odbila dopunska dobrovoljna mirovina, bilo anticipirana, u dobi od 60 godina, bilo djelomično u obliku paušalnog iznosa – Pogreške koje se tiču prava – Povreda stečenih prava – Povreda načela legitimnog očekivanja, pravne sigurnosti, jednakosti postupanja i proporcionalnosti

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Lordu Inglewoodu,.Georgesu Berthuu, Guyu Bonou, Davidu Robertu Boweu, Brendanu Donnellyu, Catherini Guy-Quint, Christini Margaret Oddy, Nicole Thomas-Mauro, Garyu Titleyu, Maartji van Putten i Vincenzu Violi se nalaže snošenje troškova.

(1) SL C 226, 3.8.2013.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/7

Rješenje Suda (šesto vijeće) od 30. siječnja 2014. – Fercal – Consultadoria e Serviços, Lda protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

(Predmet C-324/13 P) (1)

((Žalba - Žig Zajednice - Verbalni žig PATRICIA ROCHA - Prigovor nositelja nacionalnog verbalnog žiga ROCHAS - Odbijanje registracije Odjela za prigovore OHIM-a - Nedopuštenost žalbe podnesene žalbenom vijeću OHIM-a))

2014/C 184/10

Jezik postupka: portugalski

Stranke

Žalitelj: Fercal – Consultadoria e Serviços, Lda (zastupnik: A. J. Rodrigues, advogado)

Druga stranka u postupku: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: V. Melgar, agent)

Predmet

Žalba protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 10. travnja 2013., Fercal – Consultadoria e Serviços/OHIM – Parfums Rochas (PATRIZIA ROCHA) (T-360/11), kojom je Opći sud odbio tužbu protiv odluke drugog žalbenog vijeća OHIM-a od 8. travnja 2011. (predmet R 2355/2010-2) u odnosu na postupak povodom prigovora između Parfums Rochas SAS e Fercal – Consultadoria e Serviços, Lda

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Nalaže se Fercal – Consultadoria e Serviços Lda snošenje troškova.

(1) SL C 260, 7.9.2013.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/8

Rješenje Suda (prvo vijeće) od 3. travnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Szombathelyi Törvényszék – Mađarska) – Katalin Sebestyén protiv Zsolt Csaba Kővári, OTP Bank Nyrt., OTP Faktoring Követeléskezelő Zrt, Raiffeisen Bank Zrt

(Predmet C-342/13) (1)

((Zaštita potrošača - Direktiva 93/13/EEZ - Ugovor o hipotekarnom kreditu sklopljenom s bankom - Ugovorna odredba koja predviđa isključivu nadležnost arbitražnog tijela - Informacije o arbitražnom postupku koje je banka pružila prilikom sklapanja ugovora - Nepoštene ugovorne odredbe - Mjerila procjene))

2014/C 184/11

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Szombathelyi Törvényszék

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Katalin Sebestyén

Tuženici: Zsolt Csaba Kővári, OTP Bank Nyrt., OTP Faktoring Követeléskezelő Zrt, Raiffeisen Bank Zrt

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku – Szombathelyi Törvényszék – Tumačenje članka 3. stavka 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.) – Fizička osoba koja je s bankom sklopila ugovor o hipotekarnom kreditu u kojem je sadržana ugovorna odredba koja predviđa isključivu nadležnost arbitražnog tijela – Nacionalno zakonodavstvo koje ne predviđa pravo na žalbu protiv arbitražnih odluka – Objašnjenja o arbitražnom postupku koja je banka pružila prilikom sklapanja ugovora

Izreka

Članak 3. stavci 1. i 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima kao i stavak 1. točka (q) Priloga toj direktivi trebaju se tumačiti u smislu da je na dotičnom nacionalnom sudu, uzimajući u obzir sve okolnosti sklapanja navedenog ugovora, da utvrdi treba li ugovornu odredbu sadržanu u ugovoru o hipotekarnom kreditu koji je zaključen između banke i potrošača, a koja dodjeljuje isključivu nadležnost za sve sporove nastale u okviru tog ugovora stalnom arbitražnom sudu na čije odluke prema nacionalnom pravu ne postoji mogućnost podnošenja žalbe, smatrati nepoštenom u smislu tih odredaba. U okviru te procjene dotični nacionalni sud osobito mora:

—	provjeriti ima li predmetna ugovorna odredba za predmet ili svrhu isključenje ili ometanje prava potrošača na poduzimanje sudske tužbe ili provođenja svakog drugog pravnog lijeka, i

—

uzeti u obzir činjenicu da pružanje općih informacija potrošaču o razlikama koje postoje između arbitražnog postupka i redovnog sudskog postupaka prije sklapanja predmetnog ugovora samo za sebe ne dopušta zaključak o nepoštenosti te ugovorne odredbe.

U slučaju potvrdnog odgovora, na navedenom je sudu da utvrdi sve posljedice koje u skladu s nacionalnim pravom iz toga proizlaze kako bi se uvjerio da potrošač nije vezan tom ugovornom odredbom.

(1) SL C 336, 16.11.2013.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/9

Rješenje Suda (osmo vijeće) od 13. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Tribunal Arbitral – Portugal) – Merck Canada Inc. protiv Accord Healthcare Limited, Alter SA, Labochem Ltd, Synthon BV, Ranbaxy Portugal – Comércio e Desenvolvimento de Produtos Farmacêuticos, Unipessoal Lda

(Predmet C-555/13) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Pojam „suda države članice” u smislu članka 267. UFEU-a - Tribunal Arbitral necessário - Dopuštenost - Uredba (EZ) br. 469/2009 - Članak 13. - Svjedodžba o dodatnoj zaštiti za lijekove - Rok valjanosti svjedodžbe - Najdulje trajanje ekskluzivnog prava))

2014/C 184/12

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Arbitral

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Merck Canada Inc.

Tuženici: Accord Healthcare Limited, Alter SA, Labochem Ltd, Synthon BV, Ranbaxy Portugal – Comércio e Desenvolvimento de Produtos Farmacêuticos, Unipessoal Lda

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku – Tribunal Arbitral – Tumačenje članka 13. Uredbe (EZ) br. 469/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o svjedodžbi o dodatnoj zaštiti za lijekove (kodificirana verzija) (SL L 152, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 64., str. 166.) – Rok valjanosti svjedodžbe – Razdoblje ekskluzivnog prava koje može biti dulje od maksimalnih 15 godina od dana izdavanja prvog odobrenja za stavljanje u promet predmetnog lijeka unutar Unije

Izreka

Članak 13. Uredbe (EZ) br. 469/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o svjedodžbi o dodatnoj zaštiti za lijekove, u vezi s uvodnom izjavom 9. te Uredbe, treba tumačiti na način da se protivi tome da se istodobni nositelj patenta i svjedodžbe o dodatnoj zaštiti koristi čitavim rokom valjanosti potonje, kako je izračunat primjenom članka 13. Uredbe, u situaciji u kojoj bi na osnovi tog roka uživao ekskluzivno pravo u pogledu aktivnog sastojka u razdoblju koje bi bilo dulje od petnaest godina od dana izdavanja prvog odobrenja za stavljanje u promet unutar Europske unije lijeka koji se sastoji od tog aktivnog sastojka ili ga sadrži.

(1) SL C 15, 18.1.2014.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/10

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. ožujka 2014. uputio Corte Suprema di Cassazione (Italija) – Ministero delle Politiche Agricole, Alimentari e Forestali protiv Federazione Italiana Consorzi Agrari i dr.

(Predmet C-104/14)

2014/C 184/13

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Corte Suprema di Cassazione

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Ministero delle Politiche Agricole, Alimentari e Forestali

Tuženici: Federazione Italiana Consorzi Agrari Soc.coop.arl – Federconsorzi in concordato preventivo e Liquidazione Giudiziale dei Beni Ceduti ai Creditori della Federazione Italiana Consorzi Agrari Soc. coop. Arl

Prethodna pitanja

Ulazi li definiciju poslovne transakcije, kako je određena u članku 2. Direktive 2000/35/EZ (1) i u članku 2. Direktive 2011/7/EU (2), zakonski ugovorni odnos između državne uprave i poljoprivrednih zadruga (odnos iz kojeg je nastala tražbina koju je Consorzi naknadno prenio na Federconsorzi, a ovaj na svoje dužnike u okviru stečajnog postupka) o opskrbi i raspodjeli poljoprivrednih proizvoda u skladu sa Zakonodavnim dekretom br. 169/1948 i Zakonom br. 1294/1957?

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje, uključuje li obveza prijenosa Direktive 2000/35/EZ (članak 6. stavak 2.) i Direktive 2011/7/EU (članak 12. stavak 3.) uz mogućnost zadržavanja na snazi odredbi koje su povoljnije obvezu zabrane reformatio in peius ili isključenja stope zatezne kamate koja se primjenjuje na odnose koji već postoje u trenutku stupanja na snagu tih direktiva?

U slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje, treba li obvezu zabrane reformatio in peius stope zatezne kamate koja se primjenjuje na odnose koji već postoje razumjeti tako da se ta obveza primjenjuje na jedinstveno pravno uređenje kamata koje do određenog trenutka (u predmetnom slučaju od 31. siječnja 1982. do 31. prosinca 1995.) određuje kamatnu stopu koja je različita od one određene zakonom i kapitalizaciju, iako samo jednom godišnje, a ne svakih pola godine kako je zahtijevao vjerovnik, a nakon navedenog trenutka određuje jedino plaćanje zakonske kamate i koje uređenje, uzimajući u obzir okolnosti predmetnog slučaja, nije nužno nepovoljno za vjerovnika?

Podrazumijeva li obveza prijenosa Direktive 2000/35/EZ (članak 6.) i Direktive 2011/7/EU (članak 12.), u dijelu u kojem, vezano za zabranu zlouporabe slobode ugovaranja na štetu vjerovnika, u članku 3. stavku 3. i članku 7. određuje nevaljanost nepravednih ugovornih uvjeta i postupanja, zabranu državi članici da intervenira donoseći pravila koja, kada je riječ o odnosima čiji je država članica sudionik i koji su na snazi u trenutku stupanja na snagu direktive, isključuju plaćanje zateznih kamata?

U slučaju potvrdnog odgovora na četvrto pitanje, je li obveza neintervencije u već postojeće odnose čiji je sudionik država članica donošenjem pravila o isključenju zateznih kamata primjenjiva na jedinstveno pravno uređenje kamata koje do određenog trenutka (u predmetnom slučaju od 31. siječnja 1982. do 31. prosinca 1995.) određuje kamatnu stopu koja je različita od one određene zakonom i kapitalizaciju, iako samo jednom godišnje, a ne svakih pola godine kako je zahtijevao vjerovnik, a nakon navedenog trenutka određuje jedino plaćanje zakonske kamate i koje uređenje, uzimajući u obzir okolnosti predmetnog slučaja, nije nužno nepovoljno za vjerovnika?

(1) Direktiva 2000/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. lipnja 2000. o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama, SL L 200, str. 35. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 3., str. 3.)

(2) Direktiva 2011/7/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama, SL L 48, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 200.)

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/11

Tužba podnesena 7. ožujka 2014. – Europska komisija protiv Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske

(Predmet C-112/14)

2014/C 184/14

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: R. Lyal, L. Armati, agenti)

Tuženik: Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske

Tužbeni zahtjev

—

Utvrditi da je, donošenjem i ostavljanjem na snazi zakona o oporezivanju kapitalnih dobitaka za članove nerezidentnih društava koji predviđa različito postupanje između domaćih i prekograničnih aktivnosti, Ujedinjena Kraljevina povrijedila svoje obveze na temelju članka 63. UFEU-a i članka 40. UFEU-a ili, alternativno, članka 49. UFEU-a i članka 31. Sporazuma o EGP-u;

—	naložiti Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Nacionalno zakonodavstvo u pitanju

Članak 13. Zakona o oporezivanju kapitalnih dobitaka iz 1992. (Taxation of Chargeable Gains Act 1992) određuje da kad određene vrste nerezidentnih društava ostvare dobit, takva dobit je odmah oporeziva u rukama dioničara ili ostalih članova društva koji su rezidenti u Ujedinjenoj Kraljevini, neovisno o tome primaju li oni zaista neki dohodak.

Glavni argument

Rezidenti u Ujedinjenoj Kraljevini obveznici su poreza na dobit određenih nerezidentnih društava čiji su članovi, dok ne bi bili obveznici da su ta društva rezidentna u Ujedinjenoj Kraljevini. Ta razlika u oporezivanju bi mogla obeshrabriti porezne obveznike Ujedinjene Kraljevine od ulaganja u takva nerezidentna društva, što je protivno članku 63. UFEU-a i članku 40. Sporazuma o EGP-u.

Mjera u pitanju mogla bi spriječiti određene vrste izbjegavanja poreza i prijevara. Međutim, njezina primjena nije ograničena na slučajeve izbjegavanja poreza ili prijevara te stoga takva mjera nije opravdana.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/11

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. ožujka 2014. uputio Amtsgerichts Rüsselsheim (Njemačka) – Peggy Kieck protiv Condor Flugdienst GmbH

(Predmet C-118/14)

2014/C 184/15

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Amtsgericht Rüsselsheim

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Peggy Kieck

Tuženik: Condor Flugdienst GmbH

Prethodna pitanja

Postoji li pravo na odštetu iz članka 7. Uredbe (1) i onda kad je rezervirani let u polasku kasnio više od 3 sata i kad je putnik rezervirao let pri drugom zračnom prijevozniku čime je znatno smanjeno kašnjenje, pri čemu prvotno rezervirani let i zamjenski let oba stignu na odredište s mnogo više od 3 sata zakašnjenja?

2.	U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: Je li za primjenu članka 8. stavka 1. Uredbe odlučno da je vrijeme od 5 sati naznačeno u članku 6. stavku 1. (iii) proteklo?

3.	Je li važno to je li izmjenu rezervacije putnik izvršio sam ili uz pomoć tužitelja?

(1) Uredba (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004.o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91, SL L 46, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 26., str. 21.)

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/12

Žalba koju je 29. ožujka 2014. podnio Christoph Klein protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) donesene 21. siječnja 2014. u predmetu T-309/10, Christoph Klein protiv Europske komisije

(Predmet C-120/14 P)

2014/C 184/16

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Christoph Klein (zastupnici: H.-J. Ahlt i M. Ahlt, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Savezna Republika Njemačka

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da,

ukine presudu Općeg suda od 21. siječnja 2014. u predmetu T-309/10;

utvrdi da je Komisija, time što nije donijela odluku u postupku na temelju zaštitne klauzule koji teče od 1998. za sporne medicinske proizvode, povrijedila obveze koje ima na temelju Direktive 93/42 i prava Unije i tako neposredno prouzročila štetu tužitelju;

naloži Komisiji naknadu štete, koja se još treba utvrditi, prouzročene tužitelju;

naloži Komisiji snošenje troškova postupka;

podredno: ukine presudu Općeg suda od 21. siječnja 2014. u predmetu T-309/10 i predmet vrati Općem sudu na ponovno suđenje.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Opći sud je pogrešnom primjenom odredaba o zastari zahtjevâ u području izvanugovorne odgovornosti Unije povrijedio članak 46. Statuta, jer nije uzeo u obzir činjenicu da je uspješno podnesen zahtjev za besplatnu pravnu pomoć, što se tiče prekida zastare, jednak pokretanju postupka.

Nadalje, Opći sud je povrijedio članak 8. i članak 18. Direktive 93/42 (1) time što je smatrao da se te dvije odredbe uzajamno isključuju. Naprotiv, točno je da su obje odredbe istovremeno primjenjive. Osim toga, Opći sud nije dostatno obrazložio svoje stajalište.

Nadalje, Opći sud je pogrešno primijenio pravo i na taj način povrijedio pravo Unije time što postupak koji su pokrenula njemačka tijela vlasti nije smatrao postupkom na temelju zaštitne klauzule.

Trajanje postupka pred Komisijom više od 10 godina predstavlja povredu članka 41. Povelje o temeljnim pravima kao i povredu temeljnog načela dobrog upravljanja. Opći sud je pogrešno primijenio pravo jer nije tome prigovorio.

Zaključno, postupak pred Općim sudom pokazuje postupovne nepravilnosti. Tako se nije uzelo u obzir više dokumenata koji potvrđuju argumente tužitelja. Također, jednostavno su se zanemarili izlaganje i pravna argumentacija Europskog parlamenta, koje je tužitelj preuzeo u svojim zahtjevima.

(1) Direktiva Vijeća 93/42/EEZ od 14. lipnja 1993. o medicinskim proizvodima; SL L 169. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 53., str. 5.)

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/13

Tužba podnesena 24. ožujka 2014. – Europska komisija protiv Republike Slovenije

(Predmet C-140/14)

2014/C 184/17

Jezik postupka: slovenski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: E. Sanfrutos Cano i M. Žebre)

Tuženik: Republika Slovenija

Tužbeni zahtjevi

Komisija predlaže Sudu Europske unije da:

—

utvrdi da Republika Slovenija, time što od travnja 2009. nije poduzela dovoljno mjera za sprječavanje i uklanjanje odlaganja 13600 m3 iskopane zemlje, od koje se 7 605,73 m3 klasificira u otpad s klasifikacijskim brojem 17 05 06 (iskopana zemlja koja ne spada u 17 05 05), a približno 6000 m3 u otpad s klasifikacijskim brojem 17 05 05* (iskopana zemlja koja sadrži opasne tvari) na području građevinskih radova za izgradnju komunalne infrastrukture za poslovnu zonu Gaberje-jug, nije ispunila svoje obveze iz članaka 12., 13., članka 15. stavka 1., članka 17. i članka 36. stavka 1. Direktive 2008/98/EZ (1) te članka 5. stavka 3. točke (e), članka 6. u vezi s Odlukom Vijeća br. 2003/33/EZ (2), članaka 7., 8., 9., 11. i 12. Direktive 1999/31/EZ (3) i njezinih Priloga I., II. i III.;

—

utvrdi da Republika Slovenija, time što je odobrila odlaganje iskopane zemlje, odnosno posla koji se smatra obradom otpada, na parceli br. 115/1 k.o. Teharje, a da pritom nije provjerila je li na toj lokaciji prethodno ili istodobno bio odložen kakav drugi otpad te time što nije poduzela mjere za uklanjanje otpada koji nije obuhvaćen dozvolom s te lokacije, koju treba smatrati nezakonitim odlagalištem, nije ispunila obveze iz članka 13. i članka 36. stavka 1. Direktive 2008/98/EZ o otpadu te iz članka 5. stavka 3. točke (e) i članka 6. zajedno s Odlukom Vijeća br. 2003/33/EZ, članaka 7., 8., 9., 11. i 12. Direktive 1999/31/EZ te njezinih Priloga I., II. i III.;

—	naloži Republici Sloveniji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Republika Slovenija, time što od travnja 2009. nije poduzela dovoljno mjera za sprječavanje i uklanjanje odlaganja 13600 m3 iskopane zemlje, od koje se 7 605,73 m3 klasificira u otpad s klasifikacijskim brojem 17 05 06 (iskopana zemlja koja ne spada u 17 05 05), a približno 6000 m3 u otpad s klasifikacijskim brojem 17 05 05* (iskopana zemlja koja sadrži opasne tvari) na području građevinskih radova za izgradnju komunalne infrastrukture za poslovnu zonu Gaberje-jug, nije ispunila svoje obveze iz članaka 12., 13., članka 15. stavka 1., članka 17. i članka 36. stavka 1. Direktive 2008/98/EZ te članka 5. stavka 3. točke (e), članka 6. u vezi s Odlukom Vijeća br. 2003/33/EZ, članaka 7., 8., 9., 11. i 12. Direktive 1999/31/EZ i njezinih Priloga I., II. i III. Time što je odobrila odlaganje iskopane zemlje, odnosno posla koji se smatra obradom otpada, na parceli br. 115/1 k.o. Teharje, a da pritom nije provjerila je li na toj lokaciji prethodno ili istodobno bio odložen kakav drugi otpad te time što nije poduzela mjere za uklanjanje otpada koji nije obuhvaćen dozvolom s te lokacije, koju treba smatrati nezakonitim odlagalištem, Republika Slovenija nije ispunila obveze iz članka 13. i članka 36. stavka 1. Direktive 2008/98/EZ o otpadu te iz članka 5. stavka 3. točke (e) i članka 6. zajedno s Odlukom Vijeća br. 2003/33/EZ, članaka 7., 8., 9., 11. i 12. Direktive 1999/31/EZ te njezinih Priloga I., II. I III.

(1) SL L 312, 22.11.2008, str. 3.

(2) SL L 11, 16.1.2003.

(3) SL L 182, 16.7.1999., str.1.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/14

Tužba podnesena 31. ožujka 2014. – Europska komisija protiv Helenske Republike

(Predmet C-149/14)

2014/C 184/18

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: M. Patakia i E. Manhaeve)

Tuženik: Helenska Republika

Tužbeni zahtjev

—

utvrditi da je Helenska Republika, time što područja, čije je obilježje prisutnost podzemnih ili površinskih voda i koja su onečišćena ili su u opasnosti da budu onečišćena prekomjernom koncentracijom nitrata i/ili pojavom eutrofikacije, nije odredila kao „područja osjetljiva na nitrate” (PON), određivanje koje je bilo potrebno provesti na temelju raspoloživih podataka, povrijedila obveze koje ima na temelju članka 3. stavka 4. Direktive Vijeća 91/676/EEZ (1) od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora i da je, time što nije provela programe djelovanja predviđene člankom 5. navedene direktive u roku od godine dana od određivanja predviđenih člankom 3. stavkom 4. te direktive, Helenska Republika isto tako povrijedila odredbe članka 5. stavka 1. Direktive Vijeća 91/676/EEZ od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora.

—	naložiti Helenskoj Republici snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Direktiva o onečišćenju nitratima ima za cilj smanjenje onečišćenja voda koje je izravno ili neizravno uzrokovano nitratima iz poljoprivrednih izvora i, isto tako, sprječavanje takvog onečišćenja. Direktiva državama članicama nameće obvezu poduzimanja različitih mjera za postizanje tog cilja. U te obveze ulazi i određivanje područja koja se nalaze na teritoriju država članica i čije/i:

a)	površinske i/ili podzemne vode (članak 3. stavak 1.) sadrže ili bi mogle sadržavati više od 50 mg/l nitrata ukoliko se ne poduzmu mjere glede onečišćenja nitratima koje određuje direktiva, i

b)	prirodna slatkovodna jezera, estuariji, obalne i morske vode jesu ili mogu postati eutrofična ako se ne poduzmu mjere.

Navedena područja definirana su kao „područja osjetljiva na nitrate” ili PON.

2.	Komisija je provela tehničko ispitivanje određivanja PON-a od strane Helenske Republike u kontekstu direktive te na temelju tog ispitivanja zaključila da je potrebno proširiti određivanje PON-a kako bi zahtjevi iz direktive bili u potpunosti bili zadovoljeni.

Iz podataka o koncentraciji nitrata koje je Helenska Republika podnijela Komisiji (na temelju članka 10. Direktive za razdoblje od 2004. do 2007. te za razdoblje od 2008. do 2011.) i isto tako na temelju podataka koji se odnose na srednje i najviše vrijednosti koncentracije nitrata u podzemnim vodama i u eutrofičnim površinskim vodama (tablice 3. i 4.), Komisija je identificirala devet područja koja je potrebno odrediti kao PON i/ili u odnosu na koje je potrebno proširiti trenutno određeno područje.

Nakon što je provela ispitivanje u odnosu na svako pojedino područje, Komisija od Suda traži da utvrdi da je Helenska Republika, time što područja, čije je obilježje prisutnost podzemnih ili površinskih voda i koja su onečišćena ili su u opasnosti da budu onečišćena prekomjernom koncentracijom nitrata i/ili pojavom eutrofikacije, nije odredila kao „područja osjetljiva na nitrate” (PON), određivanje koje je bilo potrebno provesti na temelju raspoloživih podataka, povrijedila obveze koje ima na temelju članka 3. stavka 4. Direktive Vijeća 91/676/EEZ od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora.

Osim toga, time što nije provela programe djelovanja predviđene člankom 5. iste direktive u roku od godine dana od određivanja predviđenih člankom 3. stavkom 4. Direktive, Helenska Republika je isto tako povrijedila odredbe članka 5. stavka 1. Direktive Vijeća 91/676/EEZ od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora.

(1) SL L 375, str. 1-8. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 6., str. 6.)

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/15

Žalba koju je 3. travnja 2014. podnio Evonik Degussa GmbH, AlzChem AG, prije AlzChem Trostberg GmbH, prije AlzChem Hart GmbH protiv presude Općeg suda (treće vijeće) donesene 23. siječnja 2014. u predmetu T-391/09, Evonik Degussa GmbH, AlzChem AG, prije AlzChem Trostberg GmbH, prije AlzChem Hart GmbH protiv Europske komisije

(Predmet C-155/14 P)

2014/C 184/19

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelji: Evonik Degussa GmbH, AlzChem AG, prije AlzChem Trostberg GmbH, prije AlzChem Hart GmbH (zastupnici: C. Steinle, odvjetnik, I. Bodenstein, odvjetnica)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

1.	ukine presudu Općeg suda (treće vijeće) od 23. siječnja 2014. (predmet T-391/09) u dijelu u kojem pogađa žalitelje;

poništi Odluku Komisije K(2009) 5791 final od 22. srpnja 2009. (predmet COMP/39.396 - Reagensi na bazi kalcijeva karbida i magnezija namijenjeni metalurškom i plinskom sektoru), u dijelu u kojem se odnosi na žalitelje;

podredno, smanji novčanu kaznu određenu žaliteljima u članku 2. točkama (g) i (h) navedene odluke;

podredno, u slučaju odbijanja prethodnog zahtjeva, da se članak 2. točke (g) i (h) Odluke izmijeni na način da je SKW Stahl-Metallurgie GmbH solidarno odgovoran za cijeli iznos novčane kazne koja je određena žaliteljima; žalitelji ovaj podredni zahtjev shvaćaju tako, kako ga je shvatio Opći sud u točkama 264. i 265. presude, naime kao podredni zahtjev za povećanje udjela novčane kazne određene žaliteljima, koja će se smatrati plaćenom ako SKW plati novčanu kaznu koju im je odredila Komisija.

3.	podredno drugom dijelu žalbenog zahtjeva, vrati predmet Općem sudu kako bi on odlučio u skladu s pravnom ocjenom iz presude Suda;

4.	u svakom slučaju naloži Komisiji snošenje troškova žaliteljâ u postupku pred Općim sudom i pred Sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalba je usmjerena protiv presude Općeg suda od 23. siječnja 2014. u predmetu T-391/09, u dijelu u kojem pogađa žalitelje. U toj je presudi Opći sud djelomično prihvatio i djelomično odbio tužbe koje su podnijeli žalitelji protiv Odluke Europske komisije K(2009) 5791 final od 22. srpnja 2009. o postupku primjene članka 81. [EZ-a] i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/39.396 – Reagensi na bazi kalcijeva karbida i magnezija namijenjeni metalurškom i plinskom sektoru).

Žalitelji ističu ukupno pet žalbenih razloga:

Prvim žalbenim razlogom žalitelji prigovaraju da im je Opći sud pripisao ponašanje protivno propisima tržišnog natjecanja SKW Stahl-Technik GmbH & Co. KG („SKW”) povrijedivši doseg pripisivanja odgovornosti koji proizlazi iz članka 81. EZ-a (sada članak 101. UFEU-a), načelo osobne odgovornosti, presumpciju nevinosti i načelo da odgovornost pretpostavlja krivnju time što je odbio pobijanje presumpcije prevladavajućeg utjecaja. Protivno izričitim preciznim uputama žalitelja i samovoljno, SKW je sudjelovao u zabranjenom sporazumu od travnja 2004. u nepostojanju kontrole neposredno prije predviđene prodaje toga društva trećoj osobi. U ovom posebno iznimnom predmetu koji se jasno ističe u brojnim predmetima o kojima je dosad odlučivao, Opći sud je, pogrešno, uskratio pravičnost u pojedinačnim predmetima.

Drugim žalbenim razlogom žalitelji prigovaraju da je Opći sud protivno pravu na saslušanje i obvezi obrazlaganja odbio njihov argument prema kojem se Odluka Komisije morala poništiti jer udjeli odgovornosti u unutarnjim odnosima između solidarnih dužnika nisu bili određeni u skladu s presudom koja je u međuvremenu donesena u predmetima Siemens Österreich (od 3. ožujka 2011., predmeti T-122/07 do T-124/07, Recueil, str. II-793.). Taj argument u prilog tužbi nije bio ni nepravovremen ni nedovoljan.

U pogledu visine novčane kazne, žalitelji svojim trećim žalbenim razlogom ističu da je Opći sud povrijedio načelo jednakog postupanja, time što nije – kao u usporedivom predmetu Gigaset – smanjio novčane kazne određene žaliteljima s obzirom na pogreške u izračunu novčane kazne, osobito neuzimanje u obzir ulazne naknade i pogrešno uzimanje u obzir smanjenja na temelju oslobođenja od novčane kazne SKW-a.

Žalitelji pozdravljaju to što je Opći sud kod novog određivanja novčane kazne također ponovno odredio udio kazne „koja će se smatrati plaćenom ako SKW plati novčanu kaznu koja mu je određena pobijanom odlukom” (točka 2., prvi podstavak izreke). Međutim, četvrtim podrednim žalbenim razlogom žalitelji prigovaraju što Opći sud povrijedivši načelo pravne sigurnosti, načelo nulla poena sine lege certa i obvezu obrazlaganja, kod novog određivanja nije izričito odredio dvostruki učinak otplate SKW-a ni u pogledu ARQUES Industries AG („Arques”) (sada Gigaset AG („Gigaset”)) ni u pogledu žalitelja.

Petim, podrednim, žalbenim razlogom žalitelji prigovaraju da je Opći sud, prilikom novog određivanja novčanih kazni, osobito povrijedivši načelâ o određivanju novčanih kazni za koje se solidarno odgovara (članak 81. EZ-a, članak 23. Uredbe br. 1/2003) (1), smanjio kaznu na temelju oslobođenja od novčane kazne u dijelu za koji se smatrao da ga je platio SKW. Time je Opći u tom udjelu uzeo u obzir na štetu žalitelja oslobođenje od novčane kazne, iako SKW nije surađivao s Komisijom u skladu s Obavijesti o oslobođenju od novčane kazne.

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u; SL L 1, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165.)

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/16

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 4. travnja 2014. uputio Conseil d'État (Francuska) – Société Neptune Distribution protiv Ministère de l'Économie et des Finances

(Predmet C-157/14)

2014/C 184/20

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Société Neptune Distribution

Tuženik: Ministère de l'Économie et des Finances

Prethodna pitanja

Čini li osnovicu za izračun „istovjetne vrijednosti za sol”, količina natrija prisutna u hrani u smislu Priloga Uredbi (EZ) br. 1924/2006 (1), samo količina natrija koja, kada se poveže s kloridnim ionima tvori natrijev klorid, odnosno stolnu sol, ili uključuje ukupnu količinu natrija u hrani, u svim njegovim oblicima?

U drugom slučaju, krši li se odredbama članka 2. stavka 1. Direktive 2000/13/EZ i članka 9. stavaka 1. i 2. Direktive 2009/54/EZ (2), zajedno s Prilogom III. toj direktivi, u kontekstu odnosa ravnoteže između natrija i soli utvrđene u Prilogu Uredbi (EZ) br. 1924/2006, time što se zabranjuje distributeru mineralne vode da na svojim etiketama i u promidžbenim porukama ističe napomene o niskom sadržaju soli koja bi se mogla nalaziti u njegovom proizvodu koji je inače bogat natrij bikarbonatom, u mjeri u kojoj bi se time kupca moglo dovesti u zabludu glede ukupnog sadržaja natrija u vodi, članak 6. stavak 1. podstavak 1. Ugovora o Europskoj uniji, u vezi s člankom 11. stavkom 1. (sloboda izražavanja i informiranja) i člankom 16. (sloboda poduzetništva) Povelje Europske unije o temeljnim pravima, kao i članak 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?

(1) Uredba (EZ) br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani (SL L 404, str. 9.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 7., str. 172.).

(2) Direktiva 2009/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009., o iskorištavanju i stavljanju na tržište prirodnih mineralnih voda (SL L 164, str. 45.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 43., str. 150.).

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/17

Tužba podnesena 4. travnja 2014. – Europska komisija protiv Kraljevine Belgije

(Predmet C-163/14)

2014/C 184/21

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: F. Clotuche-Duvieusart i I. Martínez del Peral, agenti)

Tuženik: Kraljevina Belgija

Tužbeni zahtjev

—

utvrditi da je, time što institucijama i tijelima Europske unije nije dozvolila izuzeće, predviđeno člankom 3. stavkom 2. Protokola o povlasticama i imunitetima Europske unije, za doprinose propisane u članku 26. Odluke o organizaciji tržišta električne energije u Briselskoj regiji i u članku 20. Odluke o organizaciji tržišta plina u Briselskoj regiji, s izmjenama i dopunama, kao i time što se protivila povratu spomenutih doprinosa koje se plaćaju toj regiji, Kraljevina Belgija povrijedila obveze koje ima temeljem članka 3. stavka 2. Protokola o povlasticama i imunitetima Europske unije;

—	Kraljevini Belgiji naložiti snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Odluka od 19. srpnja 2001. o organizaciji tržišta električne energije u Briselskoj regiji i Odluka od 1. travnja 2004. o organizaciji tržišta plina u Briselskoj regiji, s izmjenama i dopunama, propisuju prikupljanje doprinosa na teret isporučitelja električne energije i plina, a u korist Briselske regije. Ti regionalni doprinosi se potom fakturiraju konačnim potrošačima, pa stoga i institucijama Europske unije kod isporuke električne energije ili plina ovisno o snazi koja je stavljena na raspolaganje krajnjim korisnicima (za električnu energiju) ili o kalibru brojila kod krajnjih korisnika (za plin).

Komisija smatra da se regionalni doprinosi trebaju okvalificirati kao neizravni porezi koje prikupljaju belgijska nadležna tijela prilikom znatnih kupnji koje institucije obavljaju za službenu uporabu i koji su uključeni u cijenu električne energije i plina za koju im se ispostavlja račun. Komisija naglašava da kod određivanja što je neizravni porez nije nužno da je obveza prevaljivanja na krajnjeg korisnika izričito predviđena propisima i da je najvažnije da se radi o porezu koji se ubire prilikom potrošnje ili konzumacije. Slijedom navedenog, Komisija smatra da je belgijska država temeljem članka 3. stavka 2. Protokola o povlasticama i imunitetima Europske unije dužna vratiti navedene neizravne naknade ili poreze na prodaje izvršene institucijama Europske unije.

Komisija ističe da se spomenuti regionalni doprinosi ne mogu okvalificirati kao obične naplate za uslugu od opće koristi i da stoga ne potpadaju pod izuzeće predviđeno člankom 3. stavkom 3. Protokola o povlasticama i imunitetima Europske unije. Naime, cilj je tih doprinosa financiranje raznih zadataka javne službe te se njima prije svega financiraju različite politike koje javna tijela vode u društvenom interesu (na primjer, socijalna tarifa, minimalne isporuke električne energije kućanstvima) ili u interesu zaštite okoliša (na primjer, promoviranje razumne uporabe energije). Ne radi se o tome da se tim porezima plaća protučinidba za uslugu koja se pruža posebno institucijama.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/18

Žalba koju je 8. travnja 2014. podnio European Dynamics Belgium SA i dr. protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) donesene 29. siječnja 2014. u predmetu T-158/12, European Dynamics Belgium i dr. protiv EMEA

(Predmet C-173/14 P)

2014/C 184/22

Jezik postupka: grčki

Stranke

Žalitelji: European Dynamics Belgium SA, European Dynamics Luxembourg SA, Evropaïki Dynamiki – Proigmena Systimata Tilepikoinonion Pliroforikis kai Tilematikis AE, European Dynamics UK Ltd (zastupnik: V. Christianos, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska agencija za lijekove (EMEA)

Žalbeni zahtjev

—	poništiti presudu Općeg suda od 29. siječnja 2014. u predmetu T-158/12 i vratiti predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje;

—	naložiti tuženiku snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

1.	Žalitelji ustvrđuju da presuda Općeg suda od 29. siječnja 2014. u predmetu T-158/12 sadrži pravne ocjene koje predstavljaju očitu povredu prava Unije i koje se pobijaju u ovoj žalbi.

2.	Prema mišljenju žalitelja pobijanu presudu treba poništiti zbog očite pogreške u ocjeni, iskrivljavanja njihovih argumenata, pogreške u obrazloženju i pogrešnog tumačenja i primjene prava Unije.

Preciznije, žalitelji ističu četiri razloga za poništenje:

—

Prvi razlog odnosi se na novi kriterij koji je dodan tijekom poziva za podnošenje ponuda, a koji nije bio predviđen u tehničkim specifikacijama. U tom smislu žalitelj ističu iskrivljavanje razloga za poništenje i argumenata koje su istaknuli u svojim pisanim podnescima kao i nedostatak u obrazloženju.

—	Drugi razlog odnosi se na kvalifikaciju kriterija za kvalitativni odabir kao kriterija za dodjelu. U tom smislu žalitelji ističu pogrešku u ocjeni, pogrešno tumačenje i primjenu prava Unije i nedostatak u obrazloženju.

—	Treći razlog odnosi se na ocjenu iskustva stečenog u okviru ranije sklopljenih ugovora s istim javnim naručiteljem. U tom smislu žalitelji ističu pogrešno tumačenje i primjenu prava Unije, pogrešku u ocjeni i nedostatak u obrazloženju.

—	Četvrti razlog odnosi se na ocjenu kriterija koji nije bilo moguće objektivno klasificirati. U tom smislu žalitelji ističu pogrešku u ocjeni, pogrešno tumačenje i primjenu prava Unije i nedostatak u obrazloženju.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/19

Tužba podnesena 11. travnja 2014. – Europska komisija protiv Helenske Republike

(Predmet C-180/14)

2014/C 184/23

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: M. Patakia i M. van Beek)

Tuženik: Helenska Republika

Tužbeni zahtjev

—

utvrditi da je, time što nije predvidjela i/ili implementirala tjedno radno vrijeme u najdužem trajanju od 48 sati i time što nije osigurala minimalno trajanje dnevnog i tjednog odmora niti zamjensko vrijeme za odmor koje neposredno slijedi radnim satima u odnosu na koje se taj odmor određuje, Helenska Republika povrijedila obveze koje ima na temelju članaka 3., 5. i 6. Direktive 2003/88/EZ (1);

—	naložiti Helenskoj Republici snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

1.	Direktiva 2003/88 je utvrdila minimalna zajednička pravila za organizaciju radnog vremena u svrhu zaštite zdravlja i sigurnosti radnika te je odredila najduže trajanje tjednog radnog vremena (članak 6.) i najkraće trajanje dnevnog i tjednog odmora (članci 3., 5. i 6. iste direktive).

Grčka je navedenu direktivu prenijela u nacionalno pravo, također i u odnosu na liječnike zaposlene u javnim zdravstvenim ustanovama, Dekretom predsjednika republike br. 88/1999. Kada je riječ o liječnicima na osposobljavanju, Grčka je nakon toga navedenu direktivu prenijela Dekretom predsjednika republike br. 76/2005.

3.	Međutim, Grčka je nakon toga donijela niz zakonodavnih mjera kojima je obustavila primjenu prenesenih pravila u odnosu na liječnike koji primaju plaću i liječnike na osposobljavanju u javnim zdravstvenim ustanovama.

Osim toga, iz prijava koje su Komisiji podnijele deset različitih udruga grčkih liječnika proizlazi da su ti radnici, ne samo na temelju nacionalnog zakonodavstva, već i u praksi bili obvezni raditi u prosjeku od 60 do 72 sata tjedno (liječnici koji primaju plaću) i od 71 do 93 sata tjedno (liječnici na osposobljavanju). Također su bili prisiljeni raditi neprekidno do 32 sata na svojim radnim mjestima.

Nakon toga je sklopljen kolektivni ugovor o radu i doneseni su zakoni br. 37542009 i 3868/2010 u kojima su preuzete odredbe navedenog kolektivnog ugovora. Nacionalno pravo i dalje nije definiralo učinkovito ograničenje najdužeg trajanja radnog vremena tijekom kojeg navedeni radnici mogu biti obvezni raditi s obzirom da ono određuje da, uz redovnu službu, „liječnici koji rade u bolnicama nacionalnog zdravstvenog sustava, sveučilišni liječnici i liječnici na specijalizaciji odrađuju dežurstva koja su nužna za neometano funkcioniranje bolnica i domova zdravlja”.

Osim toga, s obzirom da se te odredbe primjenjuju u praksi, nije osigurano najkraće trajanje dnevnog i tjednog odmora s obzirom da, s jedne strane, sve vrste dežurstava nisu priznate kao radno vrijeme, a, s druge strane, ne postoje odredbe o odgovarajućem zamjenskom vremenu za odmor koje neposredno slijedi dodatnom radnom vremenu u odnosu na koje se taj odmor određuje.

7.	Gore navedeno zakonodavstvo i praksa značajno odstupaju od minimalnih standarda koje određuje direktiva i predstavljaju povredu članaka 3., 5. i 6. Direktive 2003/88.

(1) Direktiva 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena (SL L 299, str. 9.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 31.).

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/20

Žalba koju je 17. travnja 2014. podnio AC-Treuhand AG protiv presude Općeg suda (treće vijeće) donesene 6. veljače 2014. u predmetu T-27/10, AC-Treuhand AG protiv Europske komisije

(Predmet C-194/14 P)

2014/C 184/24

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: AC-Treuhand AG (zastupnici: C. Steinle i I. Bodenstein, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da,

1.	ukine pobijanu presudu;

2.	poništi Odluku Komisije K(2009) 8682 final od 11. studenoga 2009. (predmet COMP/38.589 – Toplinski stabilizatori), u dijelu u kojem pogađa žalitelja; podredno, smanji novčane kazne određene žalitelju u članku 2. točke. (17) i (38) navedene odluke;

3.	podredno točki 2. žalbenog zahtjeva, vrati predmet Općem sudu kako bi on odlučio u skladu s pravnom ocjenom iz presude Suda;

4.	u svakom slučaju naloži Komisiji snošenje troškova žalitelja u postupku pred Općim sudom i u postupku pred Sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalba je usmjerena protiv presude Općeg suda Europske unije od 6. veljače 2014. u predmetu T-27/10. U toj je presudi Opći sud odbio tužbu žalitelja od 27. siječnja 2010. protiv Odluke Europske komisije K(2009) 8682 final od 11. studenoga 2009. u postupku primjene članka 81. [EZ] i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/38.589 – Toplinski stabilizatori).

2.	Žalitelj ističe ukupno četiri žalbena razloga:

Prvim žalbenim razlogom žalitelj prigovara da je Opći sud pogrešno primijenio pravo široko tumačeći članak 81. EZ-a (sada: članak 101. UFEU-a), čime je povrijedio načelo zakonitosti (nullum crimen sine lege i nulla poena sine lege) iz članka 49. stavka 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) tako da stupanj preciznosti i predvidivosti koji pravna država zahtijeva u pogledu elemenata povrede iz članka 81. EZ-a predmetnom slučaju više ne postoji. Time je Opći sud povrijedio članak 81. EZ-a i članak 49. stavak 1. Povelje.

Drugim žalbenim razlogom žalitelj prigovara da je Opći sud pogrešno primijenio pravo kada je odbio četvrti tužbeni razlog nepoštujući ograničenja koja načelo zakonitosti (članak 49. stavak 1. Povelje) i načelo jednakog postupanja u predmetnom slučaju nameću diskrecijskoj ovlasti Komisije za određivanje novčanih kazni.

Trećim žalbenim razlogom žalitelj prigovara da je Opći sud povrijedio članak 23. stavke 2. i 3. Uredbe 1/2003 i Smjernice o metodi za utvrđivanje novčanih kazni. Žalitelj ističe da se novčane kazne koje su mu određene nisu mogle odrediti paušalno, nego na temelju primljenih naknada za isporučene usluge povezane s povredama, u skladu s metodologijom iznesenom u Smjernicama iz 2006. Opći sud je pogrešno odbio taj argument i pogrešno smatrao da je iznos novčane kazne prikladan.

Četvrtim žalbenim razlogom žalitelj prigovara zbog povrede članka 261. UFEU-a, članka 23. stavka 3. i članka 31. Uredbe 1/2003, jer je Opći sud nedovoljno i pogrešno izvršio svoju neograničenu nadležnost. Osim toga, prilikom izvršavanja te nadležnosti, Opći sud je također povrijedio načela zakonitosti (članak 49. stavak 1. Povelje), jednakog postupanja i proporcionalnosti.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/26

Presuda Općeg suda od 28. travnja 2014. – Longevity Health Products protiv OHIM-a – Weleda Trademark (MENOCHRON)

(Predmet T-473/11) (1)

((„Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Zajednice MENOCHRON - Raniji verbalni žig Zajednice MENODORON - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

2014/C 184/44

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Longevity Health Products, Inc. (Nassau, Bahami) (zastupnik: J. Korab, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) (zastupnik: G. Schneider, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Weleda Trademark AG (Arlesheim, Švicarska) (zastupnik: W. Haring, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 6. srpnja 2010. (predmet R 2345/2010-4), donesene u postupku povodom prigovora između Weleda Trademark AG i Longevity Health Products, Inc.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Nalaže se Longevity Health Products, Inc. snošenje troškova.

(1) SL C 311, 22.10.2011.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/26

Presuda Općeg suda od 29. travnja 2014. – Asos protiv OHIM-a – Maier (ASOS)

(Predmet T-647/11) (1)

((„Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Zajednice ASOS - Raniji verbalni žig Zajednice ASSOS - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

2014/C 184/45

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Asos plc (London, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: P. Kavanagh, solicitor, i A. Edwards-Stuart, barrister)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) (zastupnik: P. Geroulakos, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Roger Maier (San Pietro di Stabio, Švicarska) (zastupnik: U. Lüken, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 17. listopada 2011. (predmet R 2215/2010-4), donesene u postupku povodom prigovora između Rogera Maiera i Asos plc.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Zahtjev Rogera Maiera se odbija.

3.	Nalaže se Asos plc snošenje vlastitih troškova i troškova Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM).

4.	Nalaže se Rogeru Maieru snošenje vlastitih troškova.

(1) SL C 58, 25.2.2012.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/27

Rješenje Općeg suda od 2. travnja 2014. – Francuska protiv Komisije

(Predmet T-478/11) (1)

((„Državne potpore - Tužba međustrukovnog nacionalnog odbora za svinjetinu - Financiranje dobrovoljnim doprinosima koji su postali obvezni - Odluka kojom se režima potpore proglašava spojivim s unutarnjim tržištem - Povlačenje odluke - Obustava postupka”))

2014/C 184/46

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Francuska Republika (zastupnici: u početku E. Belliard, G. de Bergues, J. Gstalter i J. Rossi, zatim E. Belliard, G. de Bergues, D. Colas i J. Bousin, agenti)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: B. Stromsky, C. Urraca Caviedes i S. Thomas, zatim B. Stromsky i C. Urraca Caviedes, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje Odluke Komisije C (2011) 4376 final od 29. lipnja 2011., o državnoj potpori NN 10/2010 – Francuska – Porez za financiranje međustrukovnog nacionalnog odbora za svinjetinu

Izreka

1.	Postupak se obustavlja.

2.	Europskoj komisiji se nalaže snošenje troškova.

(1) SL C 340, 19.11.2011.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/27

Rješenje Općeg suda od 2. travnja 2014. – Francuska protiv Komisije

(Predmet T-511/11) (1)

((„Državne potpore - Mjere koje je poduzeo Interbev - Financiranje dobrovoljnim članarinama koje su postale obvezatne - Odluka kojom se režim državnih potpora proglašava sukladnim s unutarnjim tržištem - Povlačenje odluke - Obustava postupka”))

2014/C 184/47

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Francuska Republika (zastupnici: prvotno E. Belliard, G. de Bergues, J. Rossi i J. Gstalter, zatim E. Belliard, G. de Bergues, D. Colas i J. Bousin, agenti)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: B. Stromsky, C. Urraca Caviedes i S. Thomas, zatim B. Stromsky i C. Urraca Caviedes, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke Komisije 2012/131/EU od 13. srpnja 2011. o članarinama za Interbev (SL L 59, str. 14).

Izreka

1.	Postupak povodom ove tužbe se obustavlja.

2.	Europskoj komisiji nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 340, 19.11.2011.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/28

Rješenje Općeg suda od 2. travnja 2014. – Inaporc protiv Komisije

(Predmet T-575/11) (1)

((„Državne potpore - Mjere koje je poduzeo nacionalni međustrukovni odbor za svinjetinu - Financiranje dobrovoljnim članarinama koje su postale obvezne - Odluka kojom se režim državnih potpora proglašava sukladnim s unutarnjim tržištem - Povlačenje odluke - Obustava postupka”))

2014/C 184/48

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Interprofession nationale porcine (Inaporc) (Pariz, Francuska) (zastupnici: H. Calvet, Y. Trifounovitch i C. Rexha, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: prvotno B. Stromsky i S. Thomas, zatim B. Stromsky, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke Komisije C (2011) 4376 final od 29. lipnja 2011. o državnim potporama NN 10/2010 – Francuska – Pristojba namijenjena financiranju nacionalnog međustrukovnog odbora za svinjetinu.

Izreka

1.	Postupak povodom ove tužbe se obustavlja.

2.	Europskoj komisiji nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 25, 28.1.2012.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/28

Rješenje Općeg suda od 2. travnja 2014. – Interbev protiv Komisije

(Predmet T-18/12) (1)

2014/C 184/49

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Association nationale interprofessionnelle du bétail et des viandes (Interbev) (Pariz, Francuska) (zastupnici: P. Morrier i A. Bouviala, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: prvotno B. Stromsky i S. Thomas, zatim B. Stromsky, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke Komisije 2012/131/EU od 13. srpnja 2011. o članarinama za Interbev (SL L 59, str. 14).

Izreka

1.	Postupak povodom ove tužbe se obustavlja.

2.	Europskoj komisiji nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 80, 17.3.2012.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/29

Rješenje Općeg suda od 2. travnja 2014. – Wedi protiv OHIM-a – Mehlhose Bauelemente für Dachrand + Fassade (BALCO)

(Predmet T-541/12) (1)

((„Žig zajednice - Prigovor - Povlačenje prigovora - Obustava postupka”))

2014/C 184/50

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Wedi GmbH (Emsdetten, Njemačka) (zastupnik: O. Bischof, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnici: prvotno A. Pohlmann, zatim A. Schifko, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a: Mehlhose Bauelemente für Dachrand + Fassade GmbH & Co. KG (Herford, Njemačka) (zastupnik: M. Wirtz, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 25. rujna 2012. (predmet R 2255/2011-4) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između Mehlhose Bauelemente für Dachrand + Fassade GmbH & Co. KG i Wedi GmbH.

Izreka

1.	Obustavlja se postupak o tužbi.

2.	Nalaže se tužitelju i tuženiku snošenje vlastitih troškova.

(1) SL C 46, 16.2.2013.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/30

Rješenje Općeg suda od 3. travnja 2014. – CFE-CGC France Télécom-Orange protiv Komisije

(Predmet T-2/13) (1)

((„Tužba za poništenje - Državne potpore - Odluka kojom se potpora proglašava spojivom s unutarnjim tržištem pod određenim uvjetima - Radnički sindikat - Nepostojanje osobnog utjecaja - Nedopuštenost”))

2014/C 184/51

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: CFE-CGC France Télécom-Orange (Pariz, Francuska) (zastupnici: A.-L. Lefort des Ylouses i A.-S. Gay, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Flynn, D. Grespan i B. Stromsky, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke Komisije 2012/540/UE od 20. prosinca 2011. o državnoj potpori C 25/08 (ex NN 23/08) – Reforma načina financiranja mirovina državnih službenika zaposlenih u France Télécom, koju je Francuska Republika provela za France Télécom (SL 2012, L 279, str. 1).

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.	Obustavlja se postupak o zahtjevu Francuske Republike za intervenciju.

3.	CFE-CGC France Télécom-Orange snosi vlastite troškove, kao i troškove Europske komisije.

4.	Francuska Republika snosi vlastite troškove.

(1) SL C 79, 16.3.2013.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/30

Rješenje Općeg suda od 3. travnja 2014. – ADEAS protiv Komisije

(Predmet T-7/13) (1)

((„Tužba za poništenje - Državna potpora - Odluka kojom se potpora proglašava spojivom s unutarnjim tržištem pod određenim uvjetima - Udruženje - Nepostojanje osobnog utjecaja - Nedopuštenost”))

2014/C 184/52

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Association pour la défense de l’épargne et de l’actionnariat des salariés de France Télécom-Orange (ADEAS) (Pariz, Francuska) (zastupnici: A.-L. Lefort des Ylouses i A.-S. Gay, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Flynn, D. Grespan i B. Stromsky, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke Komisije 2012/540/EU od 20. prosinca 2011. o državnom potpori C 25/08 (ex NN 23/08) – Reforma načina financiranja mirovina državnih službenika zaposlenih u France Télécomu, koje je Francuska Republika provela za France Télécom (SL 2012, L 279, str. 1).

Izreka

1.	Tužba se odbija kao nedopuštena.

2.	Obustavlja se postupak o zahtjevu Francuske Republike za intervenciju.

3.	Association pour la défense de l’épargne et de l’actionnariat des salariés de France Télécom-Orange (ADEAS) snosi vlastite troškove, kao i troškove Europske komisije.

4.	Francuska Republika snosi vlastite troškove.

(1) SL C 79, 16.3.2013.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/31

Žalba koju je 21. veljače 2014. podnio Alvaro Sesma Merino protiv presude Službeničkog suda od 11. prosinca 2013. u predmetu F-125/12, Sesma Merino protiv OHIM-a

(Predmet T-127/14 P)

2014/C 184/53

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Alvaro Sesma Merino (El Campello, Španjolska) (zastupnik: H. Tettenborn, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	u cijelosti ukine presudu Službeničkog suda (treće vijeće) od 11. prosinca 2013. u predmetu F-125/12 i prihvati zahtjev tužitelja u ovom predmetu;

—	podredno, nakon ukidanja gore navedene presude predmet vrati Službeničkom sudu na ponovno suđenje;

—

poništi izvješće o ocjeni (Appraisal Report) tužitelja za 2011. u njegovoj verziji od 1. veljače 2012. kao i poruke elektroničke pošte tuženika od 2. veljače 2012. poslane u 14.51. odnosno u 15.49., u dijelu u kojem je u njima sadržano određivanje ciljeva OHIM-a za tužitelja za razdoblje od 1. listopada 2011. do 30. rujna 2012.;

—	naloži OHIM-u plaćanje naknade štete tužitelju u primjerenom iznosu, koji će odrediti Opći sud, za moralnu i nematerijalnu štetu koju je pretrpio;

—	naloži OHIM-u snošenje troškova cjelokupnog postupka – dakle postupka pred Službeničkim sudom kao i žalbenog postupka pred Općim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti žalbe žalitelj ističe tri žalbena razloga.

Prvi žalbeni razlog: povreda članka 90. stavka. 2. Pravilnika o osoblju

—	Žalitelj ističe da protivno stajalištu iz pobijane presude, određivanje ciljeva u svakom slučaju jest mjera koja izravno i osobno utječe na pravni položaj zainteresirane osobe i može izravno negativno utjecati na određeni pravni položaj.

—

U tom kontekstu, žalitelj među ostalim ističe da je Službenički sud samo ispitao proizvodi li određivanje ciljeva obvezujuće pravne učinke za buduću ocjenu službenika, umjesto da je ispitao proizvodi li određivanje ciljeva samo po sebi obvezujuće pravne učinke za žalitelja, a na što je u svakom slučaju trebalo potvrdno odgovoriti. Žalitelj prigovara da je Službenički sud pomiješao određivanje ciljeva i ocjenu žalitelja. Osim toga je podvrgavanje dužnosnika cijelu godinu, u slučaju potrebe, neprihvatljivim radnim uvjetima zbog neprihvatljivih ciljeva protiv kojih se ne može izravno braniti, protivno dužnosti pažnje i načelu proporcionalnosti, a time i načelu pravne države.

Drugi žalbeni razlog: povreda temeljnog prava na učinkovitu pravnu zaštitu u skladu s člankom 6. stavkom 1. EKLJP-a i člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima

—

Žalitelj prigovara zbog povrede temeljnog prava na učinkovitu pravnu zaštitu zbog nepostojanja ispitivanja osnovanosti. Navodi da je prigovorio zbog povrede drugih temeljnih prava i tvrdi da takva povreda u svakom slučaju predstavlja akt kojim je osoba oštećena sukladno članku 90. stavku 2. Pravilnika o osoblju. Upućivanje na postupak o kasnijoj ocjeni povređuje pravo na učinkovitu pravnu zaštitu.

Treći žalbeni razlog: povreda zakona logike

—	Ovim razlogom žalitelj ističe da svrstavanje određivanja ciljeva samo u pripremne mjere za ocjenu predstavlja povredu zakona logike.

—

Isto vrijedi i za pojašnjenje Službeničkog suda Europske unije prema kojoj se određivanje ciljeva, pod određenim uvjetima, može smatrati aktom kojim je osoba oštećena u smislu članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju. Međutim upravo ispitivanje tih uvjeta predstavlja međutim ispitivanje osnovanosti. Time je Službenički sud Europske unije prepoznao nužnost mogućnosti sudske zaštite, a koju je potom ipak – nedosljedno – odbio kao nedopuštenu.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/32

Tužba podnesena 7. ožujka 2014. – Calberson GE protiv Komisije

(Predmet T-164/14)

2014/C 184/54

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Calberson GE (Villeneuve-la-Garenne, Francuska) (zastupnici: T. Gallois i E. Dereviankine, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

naloži Komisiji da mu isplati sljedeće iznose:

—	financijske troškove prouzročene zakašnjelim otpuštanjem sredstava osiguranja isporuke: 7 691,60 eura, u što su uključena sva davanja;

—	zatezne kamate za razdoblje od dana dospijeća faktura za prijevoz do trenutka njihovog stvarnog podmirenja: 81 817,25 eura bez uključenih davanja i 6 344,17 američkih dolara;

—	„zatezne kamate na zatezne kamate”: 2 % za svaki mjesec zakašnjenja s plaćanjem gore navedenih zateznih kamata (u iznosu 81 817,25 eura bez uključenih davanja i 6 344,17 američkih dolara);

—	preostali iznos fakture za prijevoz: 17 400 eura, u što su uključena sva davanja;

—	tečajnu razliku: 30 580,41 eura, u što su uključena sva davanja;

—	naloži Europskoj komisiji i Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

S tužiteljem je, u skladu s Uredbama br. 111/1999 (1) i 1799/1999 (2), sklopljen ugovor o prijevozu govedine Ruskoj Federaciji, u okviru programa opskrbe te države poljoprivrednim proizvodima.

Slijedom presude Suda od 17. siječnja 2013., Geodis Calberson GE (C-623/11, još neobjavljena u Recueil) kojom je sudu Unije dodijeljena nadležnost za odlučivanje o zahtjevima za naknadu štete prouzročene pogreškama nacionalnih agencija za tržišne intervencije, tužitelj zahtijeva naknadu štete pretrpljene u okviru ispunjavanja spomenutog ugovora.

Tužitelj također ističe da je nacionalna agencija za tržišne intervencije, FranceAgriMer, počinila sljedeće pogreške: i) zakašnjelo otpuštanje sredstava osiguranja dobrog ispunjavanja ugovora koje je dao tužitelj, ii) zakašnjelo podmirenje neosporenih faktura, iii) izostanak podmirenja određenih neosporenih faktura i iv) podmirenje određenih faktura u različitoj valuti od one predviđene ugovorom – čime je tužitelju prouzročena šteta.

(1) Uredba Komisije (EZ) br. 111/1999 od 18. siječnja 1999. o utvrđivanju općih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 2802/98 o programu opskrbe Ruske Federacije poljoprivrednim proizvodima (SL L 14, str. 3) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 26., str. 166.-179.)

(2) Uredba Komisije (EZ) br. 1799/1999 od 16. kolovoza 1999. o isporuci govedine Rusiji (SL L 217, str. 20.) (neslužbeni prijevod).

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/33

Tužba podnesena 14. ožujka 2014. – Front Polisario protiv Vijeća

(Predmet T-180/14)

2014/C 184/55

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Front populaire pour la libération de la saguia-el-hamra et du rio de oro (Front Polisario) (El Aaiún) (zastupnik: G. Devers, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	njegovu tužbu za poništenje proglasi dopuštenom;

—	poništi odluku Vijeća;

—	naloži Vijeću snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelj u prilog svojoj tužbi protiv odluke Vijeća 2013/785/EU od 16. prosinca 2013. koja se odnosi na sklapanje u ime Europske Unije Protokola između Europske unije i Kraljevine Maroko o određivanju mogućnosti ribolova i financijskog doprinosa utvrđene Sporazumom o partnerstvu u sektoru ribarstva između Europske unije i Kraljevine Maroko (1), ističe dvanaest tužbenih razloga.

Tužitelj drži da ga se taj akt, kao predstavnika naroda Sahrawi, tiče izravno i pojedinačno.

1.	Prvi tužbeni razlog odnosi se na povredu obveze obrazlaganja, s obzirom na to da iz pobijane odluke nije vidljivo kako je Vijeće u svoj proces odlučivanja uklopilo činjenicu da je Zapadna Sahara neautonomni teritorij pod okupacijom Kraljevine Maroko.

Drugi tužbeni razlog odnosi se na povredu načela traženja mišljenja, s obzirom na to da je Vijeće pobijanu odluku donijelo bez traženja tužiteljevog mišljenja, iako je, na temelju međunarodnog prava, za iskorištavanje prirodnih resursa određenog naroda neautonomnog teritorija potrebno zatražiti mišljenje njegovih predstavnika. Tužitelj tvrdi da je jedini predstavnik naroda Sahrawi.

Treći tužbeni razlog odnosi se na povredu načela dosljednosti, s obzirom na to da pobijana odluka omogućava stupanje na snagu međunarodnog sporazuma koji se primjenjuje na teritoriju Zapadne Sahare iako nijedna država članica nije priznala suverenitet Kraljevine Maroko nad Zapadnom Saharom. Pobijanom odlukom poduprla bi se vlast Kraljevine Maroko nad Sahrawi teritorijem, što bi bilo protivno pomoći Komisije za Sahrawi izbjeglice. Nadalje, pobijana odluka nije u skladu niti s uobičajenom reakcijom Europske unije na povrede obveza koje proizlaze iz kogentnih normi međunarodnog prava, a protivna je i ciljevima zajedničke ribarstvene politike.

4.	Četvrti tužbeni razlog odnosi se na neispunjenje cilja održivog razvoja.

5.	Peti tužbeni razlog odnosi se na povredu načela legitimnih očekivanja, s obzirom na to da je pobijana odluka protivna tužiteljevim očekivanjima stvorenim zbog ponavljanih izjava institucija Europske unije o usklađenosti sporazuma sklopljenih s Kraljevinom Maroko s međunarodnim pravom.

6.	Šesti tužbeni razlog odnosi se na povredu sporazuma o pridruživanju sklopljenog između Europske unije i Kraljevine Maroko, s obzirom na to da je pobijana odluka protivna članku 2. spomenutog sporazuma o pridruživanju utoliko što povrjeđuje pravo na samoodređenje.

Sedmi tužbeni razlog odnosi se na povredu Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, s obzirom na to da pobijana odluka omogućava stupanje na snagu Protokola kojim Europska unija i Kraljevina Maroko određuju ribolovne kvote u vodama koje nisu dio njihova suvereniteta i odobravaju brodovima Unije iskorištavanje ribolovnih resursa koji su dio isključivog suvereniteta naroda Sahrawi.

8.	Osmi tužbeni razlog odnosi se na povredu prava na samoodređenje, s obzirom na to da se pobijanom odlukom podupire vlast Kraljevine Maroko nad Zapadnom Saharom.

Deveti tužbeni razlog odnosi se na povredu načela trajnog suvereniteta nad prirodnim resursima i članka 73. Povelje Ujedinjenih naroda, s obzirom na to da nije zatraženo mišljenje tužitelja iako osporavana odluka omogućava iskorištavanje prirodnih resursa koji su dio isključivog suvereniteta naroda Sahrawi.

10.	Deseti tužbeni razlog odnosi se na povredu načela relativnog učinka Ugovorâ, s obzirom na to da se pobijanom odlukom stvaraju međunarodne obveze za tužitelja, bez njegova pristanka.

11.	Jedanaesti tužbeni razlog odnosi se na povredu međunarodnog humanitarnog prava, s obzirom na to da se pobijanom odlukom Kraljevini Maroko daje financijska potpora u njezinoj politici kolonizacije Zapadne Sahare.

12.	Dvanaesti tužbeni razlog odnosi se na pravo međunarodne odgovornosti s obzirom na to da pobijana odluka dovodi do međunarodne odgovornosti Europske unije.

(1) SL L 349, str. 1.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/34

Tužba podnesena 14. ožujka 2014. – Freitas protiv Parlamenta i Vijeća

(Predmet T-185/14)

2014/C 184/56

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: José Freitas (Porto, Portugal) (zastupnik: J.-P. Hordies, odvjetnik)

Tuženici: Vijeće Europske unije i Europski parlament

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	tužbu proglasi dopuštenom i osnovanom;

—

poništi članak 1. stavak 2. točku (b) Direktive 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI”), objavljene u Službenom listu Europske unije 28. prosinca 2013. (L 354/132);

—	naloži tuženicima snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog odnosi se na povredu članka 49. UFEU-a, s obzirom na to da javnobilježnička profesija ulazi u područje primjene članka 49. UFEU-a koji se odnosi na slobodu poslovnog nastana, a ne ulazi u područje izvršavanja javnih ovlasti u smislu članka 51. UFEU-a. Javnobilježnička se profesija stoga ne može isključiti iz područja primjene Direktive 2005/36/EZ (1).

2.	Drugi tužbeni razlog odnosi se na povredu načela proporcionalnosti, s obzirom na to da su javni bilježnici imenovani službenim aktom tijela javne vlasti općenito i apsolutno isključeni iz područja primjene Direktive 2005/36/EZ.

(1) Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (SL L 255, str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 125.)

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/35

Tužba podnesena 9. travnja 2014. – Ewald Dörken protiv OHIM-a – Schürmann (VENT ROLL)

(Predmet T-223/14)

2014/C 184/57

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Ewald Dörken AG (Herdecke, Njemačka) (zastupnik: N. Grüger, odvjetnica)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Wolfram Schürmann (Neuhausen, Švicarska)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) od 30. siječnja 2014. u predmetu R 2156/2012-4 i pobijanu odluku izmijeni na način da se zahtjev za proglašavanje žiga ništavim u cijelosti odbije;

—

podredno, poništi odluku četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) od 30. siječnja 2014. u predmetu R 2156/2012-4 u pogledu proizvoda iz razreda 6: „Metalne građevinske trake” kao i razreda 17: „Trake za izolaciju” i pobijanu odluku izmijeni na način da se zahtjev za proglašavanje žiga ništavim u pogledu tih proizvoda odbije;

—	naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Registrirani žig Zajednice protiv kojeg je podnesen zahtjev za proglašavanje žiga ništavim: verbalni žig „VENT ROLL” za proizvode iz razreda 6, 17 i 19 – Žig Zajednice br. 3 817 491

Nositelj žiga Zajednice: tužitelj

Stranka koja zahtijeva proglašavanje žiga Zajednice ništavim: Wolfram Schürmann

Obrazloženje zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim: Apsolutni razlozi za odbijanje zaštite sukladno članku 52. stavku 1. točki (a) u svezi s člankom 7. stavkom 1. točkom (b) i (c) Uredbe br. 207/2009, postupanje u zloj vjeri sukladno članku 52. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009 kao i relativni razlog ništavosti žiga na ime trgovačkog zastupnika koji je registriran bez odobrenja nositelja žiga sukladno članku 53. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009

Odluka Odjela za poništaje: zahtjev za proglašavanje žiga ništavim se prihvaća

Odluka žalbenog vijeća: žalba se odbija

Tužbeni razlozi:

—	povreda članka 52. stavka. 1. u svezi s člankom 7. stavkom 1. točkom (b) i člankom 7. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009;

—	povreda članka 52. stavka 1. u svezi s člankom 7. stavkom 1. točkom (c) i člankom 7. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009;

—	povreda članka 76. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 u svezi s pravilom 40. stavkom 3. Uredbe br. 2868/95;

—	povreda članaka 76. i 78. Uredbe br. 207/2009 i pravila 37. točke (b) podtočke (iv) i pravila 57. Uredbe br. 2868/95;

—	povreda članka 76. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 u svezi s pravilom 37. točkom (a) podtočkom (iii) Uredbe br. 2868/95 u svezi s člankom 83. Uredbe br. 2047/2009;

—	povreda članka 76. stavka 1. Uredbe br. 207/2009 u svezi s pravilom 37. točkom (a) podtočkom (iii) i točkom (b) podtočkom (i) Uredbe br. 2868/95;

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/36

Tužba podnesena 11. travnja 2014. – iNET24 Holding protiv OHIM-a (IDIRECT24)

(Predmet T-225/14)

2014/C 184/58

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: iNET24 Holding AG (Feusisberg, Švicarska) (zastupnici: S. Kirschstein-Freund, B. Breitinger i V. Dalichau, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku petog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) od 4. veljače 2014. u predmetu R 1867/2013-5;

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Predmetni žig Zajednice: Naznaka Europske unije za međunarodnu registraciju verbalnog žiga „IDIRECT24” za proizvode i usluge iz razreda 9, 36, 38 i 42 – Međunarodna registracija br. 1 145 181

Odluka ispitivača: prijava se odbija

Odluka žalbenog vijeća: žalba se odbija

Tužbeni razlozi:

—	povreda članka 75. Uredbe br. 207/2009;

—	povreda članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009;

—	povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/37

Tužba podnesena 11. travnja 2014. – Mammoet Salvage protiv Komisije

(Predmet T-234/14)

2014/C 184/59

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Tužitelj: Mammoet Salvage BV (Rotterdam, Nizozemska) (zastupnici: P. Kuypers i A. Schadd, odvjetnici)

Tuženik: Europska unija, koju zastupa Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	u prvom redu utvrdi propuštanje djelovanja Europske unije i/ili Europske komisije;

—	podredno, naloži Europskoj uniji i/ili Europskoj komisiji plaćanje dužnih iznosa tužitelju;

—	dodatno podredno, naloži Europskoj uniji i/ili Europskoj komisiji plaćanje naknade štete tužitelju;

—	u sva tri slučaja u skladu s člankom 77. Poslovnika Općeg suda prekine postupak na tri mjeseca nakon što tužitelj primi arbitražnu odluku;

—	naloži Europskoj uniji i/ili Europskoj komisiji snošenje troškova postupka i izvansudskih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelju je 2010. dodijeljen ugovor za uklanjanje 74 olupine brodova u jednoj luci u Mauretaniji na javnom natječaju u okviru Europskog fonda za razvoj. Jamstvo za financiranje ugovora, sklopljenog između Mauretanije i tužitelja, je u ime Europske komisije dao veleposlanik i šef delegacije Europske unije u Mauretaniji. Jamstvom tuženik nije postao ugovorna stranka tog ugovora nego je preuzeo obvezu plaćanja za izvršene radove.

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga:

Prvi tužbeni razlog utemeljen na propuštanju djelovanja

Ugovor između tužitelja i Mauretanije sadrži odredbu prema kojoj obveze plaćanja Unije prestaju najkasnije osamnaest mjeseci nakon isteka razdoblja izvršenja ugovora. Tužitelj je 4. prosinca 2013. Mauretaniju i Delegaciju Europske unije zatražio produljenje tog roka. Tuženik nije reagirao na ovaj poziv za djelovanje.

2.	Drugi tužbeni razlog utemeljen na jamstvu Europske komisije za financiranje ugovora Tužitelj smatra da je ugovor izvršen i stoga zahtijeva da Opći sud tuženiku naloži plaćanje neplaćenih računa, to jest preostalih iznosa koji se duguju tužitelju za radove koje je izvršio.

Treći tužbeni razlog utemeljen na izvanugovornoj odgovornosti Europske unije

U slučaju da Opći sud ocijeni da je rok isplate koji vrijedi za Europsku uniju istekao, tužitelj zahtijeva da Opći sud tuženiku naloži plaćanje naknade štete u visini neplaćenih računa.

Nadalje tužitelj zahtijeva da Opći sud utvrdi da je tuženik konzultiranjem vještaka, zbog kojeg je nastala izvanugovorna šteta, povrijedio prava tužitelja.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/39

Presuda Službeničkog suda (drugo vijeće) od 30. travnja 2014. – López Cejudo protiv Komisije

(Predmet F-28/13) (1)

((Javna služba - Istraga Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) - Dnevnice - Članak 10. Priloga VII. Pravilniku - Povrat zbog plaćanja neduga - Obustave izvršene na plaći - Članak 85. Pravilnika - Namjera dovođenja administracije u zabludu - Razuman rok))

2014/C 184/63

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: José Manuel López Cejudo (Bruxelles, Belgija) (zastupnik: É. Boigelot, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J. Currall i C. Ehrbar, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluka o izvršenju više obustava na tužiteljevoj plaći za mjesece lipanj, srpanj, kolovoz, rujan i listopad 2012.

Izreka presude

1.	Tužba se odbija.

2.	J. López Cejudo snosi svoje troškove te mu se nalaže snošenje troškova Europske komisije.

(1) SL C 207, 20.7.2013., str. 57.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/39

Rješenje Službeničkog suda (treće vijeće) od 30. travnja 2014. – Kolarova protiv REA-e

(Predmet F-88/13)

((Javna služba - Osoblje Izvršne agencije za istraživanje - Prethodna postupovna pitanja - Prigovor nedopuštenosti - Ovlasti tijela nadležnog za sklapanje ugovora o radu - Delegacija Uredu za upravljanje individualnim materijalnim pravima i njihovu isplatu (PMO) - Tužba podnesena protiv odluka PMO-a - Tužba podnesena protiv institucije koja delegira - Očita nedopuštenost))

2014/C 184/64

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Desislava Kolarova (Bruxelles, Belgija) (zastupnik: F. Frabetti, odvjetnik)

Tuženik: Izvršna agencija za istraživanje (zastupnici: S. Payan-Lagrou, agent, uz asistenciju B. Wägenbaura, odvjetnika)

Predmet

Zahtjev da se poništi odluka kojom je odbijen zahtjev tužitelja da se njegova majka izjednači s uzdržavanim djetetom na temelju članka 2. stavka 4. Priloga VII. Pravilnika

Izreka rješenja

1.	Tužba se odbacuje kao očito nedopuštena.

2.	Nalaže se D. Kolarovoj da snosi vlastite troškove i troškove Izvršne agencije za istraživanje i razvoj.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/40

Tužba podnesena 7. veljače 2014. – ZZ protiv CdT

(Predmet F-12/14)

2014/C 184/65

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnici: N. Cambonie, D. Ciolino i E. Macchi, odvjetnici)

Tuženik: Centre de traduction des organes de l’Union européenne (CdT)

Predmet i opis spora

Poništenje odluke Prevoditeljskog centra za tijela Europske unije o odbijanju zahtjeva tužitelja, podnesenog na temelju članka 90. stavka 1. Pravilnika o osoblju, za usvajanje odluke o davanju tužitelju isprike, kao i naknade štete koju je pretrpio.

Tužbeni zahtjev tužitelja

—	Poništiti implicitnu odluku CdT-a o odbijanju, odnosno odluku o odbijanju pisma odvjetnika koji zastupa CdT, koje sadrži odluku od 10. travnja 2013. i, u slučaju potrebe, potvrdnu odluku CdT-a od 8. studenog 2013. o odbijanju zahtjeva tužitelja za donošenje odluke;

—	proglasiti CdT odgovornim za štetu koju je tužitelj pretrpio te mu stoga dodijeliti naknadu štete i kamate u iznosu od 306 733,60 eura za materijalnu štetu i 130 000,00 eura za nematerijalnu štetu, ili bilo koji drugi iznos, čak i veći, koji odredi Službenički sud, odnosno prema mišljenju vještaka;

—	naložiti CdT-u snošenje troškova.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/40

Tužba podnesena 19. veljače 2014. – ZZ protiv Parlamenta

(Predmet F-15/14)

2014/C 184/66

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnik: A. Salerno, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament

Predmet i opis spora

Poništenje odluke Parlamenta o otkazu ugovora o radu s tužiteljem po isteku razdoblja produljenja probnog rada.

Tužbeni zahtjev tužitelja

—	Poništiti odluku Europskog parlamenta od 12. travnja 2013. o njegovom otkazu, s učinkom od 15. srpnja 2013.;

—	odrediti naknadu u iznosu od 45 000,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom, koja će se platiti tužitelju u slučaju da se Europski parlament pozove na pravnu nemogućnost vraćanja tužitelja na rad zapošljavanjem na stalno radno mjesto;

—	naložiti Parlamentu snošenje svih troškova.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/41

Tužba podnesena 4. ožujka 2014. – ZZ protiv Parlamenta

(Predmet F-17/14)

2014/C 184/67

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnik: M. Casado García-Hirschfeld, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament

Predmet i opis spora

Poništenje odluke o nedodjeli tri boda za uspješnost tuženiku u postupku unaprjeđenja za 2012.

Tužbeni zahtjev tužitelja

—	Poništiti odluku tijela za imenovanje od 3. srpnja 2013. u odnosu na odluko o bodovima za uspješnost za 2012. godinu;

—	Poništiti, u mjeri u kojoj je potrebno, odluku od 6. prosinca 2013. o odbijanju žalbe;

—	naložiti tuženiku snošenje svih troškova.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/41

Tužba podnesena 7. ožujka 2014. – ZZ protiv Komisije

(Predmet F-19/14)

2014/C 184/68

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnik: S. Orlandi, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Predmet i opis spora

Poništenje odluke o odobravanju tužiteljevih prava na mirovinu u mirovinskom sustavu Unije primjenom novih općih provedbenih odredbi koje se odnose na članke 11. i 12. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju.

Tužbeni zahtjev tužitelja

—	Proglasiti nezakonitim i zbog toga neprimjenjivim članak 9. općih provedbenih odredbi za članak 11. stavak 2. Priloga VIII. Pravilniku;

—

poništiti odluku od 24. svibnja 2013. o odobravanju prava na mirovinu koja je tužitelj stekao prije stupanja u službu, u okviru prenošenja istih u mirovinski sustav Europske unije (u daljem tekstu „MSEU”) primjenom općih provedbenih odredbi (u daljem tekstu „OPO”) članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku od 3. ožujka 2011.;

—	naložiti Komisiji snošenje troškova.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/42

Tužba podnesena 11. ožujka 2014. – ZZ protiv Europol-a

(Predmet F-21/14)

2014/C 184/69

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnik: J.-J. Ghosez, odvjetnik)

Tuženik: Europol

Predmet i opis spora

Poništenje odluke da se tužitelju na neodređeno vrijeme ne obnovi ugovor o radu na određeno vrijeme i nalaganje Europolu da tužitelju isplati razliku između iznosa primanja na koja bi imao pravo da je ostao u službi i iznosa naknade za nezaposlenost ili bilo koje druge zamjenske naknade koju je primao.

Tužbeni zahtjev tužitelja

—	Poništiti odluku koju je tuženik donio 13. svibnja 2013. te kojom je tužitelja obavijestio da s njime neće biti sklopljen ugovor na neodređeno vrijeme i da njegov sadašnji ugovor istječe 31. listopada 2013. kao i implicitnu odluku o odbijanju njegove pritužbe od 13. prosinca 2013.;

—

naložiti tuženiku da isplati tužitelju razliku između, s jedne strane, iznosa primanja na koja bi tužitelj imao pravo da je ostao u službi tuženika, i s druge strane iznos naknada, nagrada, naknada za nezaposlenost ili bilo koje druge zamjenske naknade koju je stvarno primao od 1. studenog 2013. u zamjenu za naknadu koju je primao u svojstvu člana privremenog osoblja;

—	naložiti tuženiku snošenje svih troškova ovog postupka.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/42

Tužba podnesena 19. ožujka 2014. – ZZ protiv EGSO-a

(Predmet F-23/14)

2014/C 184/70

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnici: L. Levi i A. Tymen, odvjetnici)

Tuženik: Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO)

Predmet i opis spora

Poništenje odluka o premještaju tužitelja s radnog mjesta načelnika odjela na radno mjesto savjetnika i prestanku plaćanja naknade za rukovodeću funkciju, kao i zahtjev za plaćanje naknade štete.

Tužbeni zahtjev tužitelja

—	Poništiti odluku 326/13 A glavnog tajnika EGSO-a od 26. lipnja 2013. o premještaju tužitelja na radno mjesto savjetnika direktora Uprave za logistiku, s učinkom od 1. rujna 2013.;

—	poništiti odluku 344/13 A glavnog tajnika EGSO-a od 1. srpnja 2013. o prestanku plaćanja menadžerske naknade, počevši od 1. rujna 2013.

—	dodijeliti naknadu štete u iznosu od 5 000,00 eura radi popravljanja štete koju je tužitelj pretrpio;

—	u svakom slučaju, naložiti tuženiku snošenje svih troškova.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/43

Tužba podnesena 24. ožujka 2014. – ZZ protiv FRA-e

(Predmet F-25/14)

2014/C 184/71

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnici: L. Levi i M. Vandenbussche, odvjetnici)

Tuženik: Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA)

Predmet i opis spora

Poništenje odluke o otkazu ugovora na neodređeno vrijeme tužitelja, odluke o odbijanju žalbe i davanju naknade za pretrpljenu imovinsku i neimovinsku štetu.

Tužbeni zahtjev tužitelja

—	Poništiti odluku direktora FRA-e od 13. lipnja 2013. o otkazu ugovora na neodređeno vrijeme tužitelja;

—	poništiti odluku direktora FRA-e od 20. prosinca 2013. kojom je odbijena žalba;

—

tužitelju dosuditi naknadu za imovinsku štetu koja se sastoji od razlike između, s jedne strane, naknade za nezaposlenost koju će dobivati od travnja 2014. a, nakon toga, bilo koje naknade umjesto dohotka ili nedostatka istoga i, s druge strane, njegove pune plaće, uključujući sve dodatke, od 7 850,33 eura do dana njegovog potpunog povratka u Agenciju (uključujući i kamate za zakašnjelo plaćanje u stopi od tri poena iznad stope Europske središnje banke);

—	tužitelju dosuditi primjerenu naknadu za neimovinsku štetu prouzročenu tom odlukom, koja se ne može popraviti poništenjem te odluke. Ta se neimovinska šteta ex aequo et bono procijenjuje na 50 000,00 eura;

—	naložiti FRA-i snošenje troškova.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/43

Tužba podnesena 24. ožujka 2014. – ZZ protiv ESVD

(Predmet F-27/14)

2014/C 184/72

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnik: S. Orlandi, odvjetnik)

Tuženik: Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD)

Predmet i opis spora

Poništenje odluke kojom je tuženik udaljen s radnog mjesta bez smanjenja mirovinskih prava, s učinkom od 1. veljače 2014., slijedom stegovnog postupka provedenog nakon što su nacionalne vlasti podigle optužnicu protiv tužitelja zbog kaznenih djela prijevare u europskoj javnoj nabavi, krivotvorenja i korištenja krivotvorenih isprava, pranja novca i korupcije.

Tužbeni zahtjev tužitelja

—	Poništiti odluku od 16. siječnja 2014. kojom je ESVD tužitelja udaljio s radnog mjesta bez smanjenja mirovinskih prava;

—	naložiti ESVD-u snošenje troškova.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/44

Tužba podnesena 28. ožujka 2014. – ZZ protiv ESVD

(Predmet F-28/14)

2014/C 184/73

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnici: J.-N. Louis i D. de Abreu Caldas, odvjetnici)

Tuženik: Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD)

Predmet i opis spora

Poništenje odluka Visoke predstavnice Europske unije o otkazu ugovora o radu članu privremenog osoblja, odbijanju njegovog saslušanja zbog zlostavljanja, odbijanju njegovog zahtjeva za određivanje vanjskog istražitelja i registriranju njegove pritužbe kao zahtjeva.

Tužbeni zahtjev tužitelja

—

Poništiti odluku Visoke predstavnice Europske unije/potpredsjednice Europske komisije od 20. prosinca 2013. o otkazu ugovora o radu članu privremenog osoblja u smislu članka 2. točke (e) Uvjeta zapošljavanja koji se primjenjuju na ostale službenike Unije (CEOS) s tužiteljem, s učinkom od 31. ožujka 2014.;

—	poništiti odluku Visoke predstavnice/potpredsjednice o odbijanju saslušanja koje je tužitelj izričito zahtijevao u popratnom pismu njegovoj pritužbi od 9. prosinca upućenoj protiv glavnog voditelja poslovanja CEOS-a zbog zlostavljanja;

—

poništiti odluku Visoke predstavnice/potpredsjednice o odbijanju njegovog zahtjeva za određivanje vanjskog istražitelja vrlo visoke razine, s velikim iskustvom glede radnih uvjeta koji se primjenjuju na institucije Europske unije i koji je besprijekorno nepristran, kako bi se utvrdile činjenice, donijeli zaključci i preporuke Visokoj predstavnici/potpredsjednici o mjerama koje je potrebno poduzeti slijedom navedene pritužbe;

—

poništiti odluku Visoke predstavnice/potpredsjednice o registriranju njegove pritužbe kao zahtjeva i njegovim upućivanjem na postupanje DG HR.D.2 „Pravni poslovi, komunikacije i odnosi s dionicima”, u kojem niti jedan član nije u istom platnom razredu niti ima autoritet dužnosnika protiv kojeg je podnesena pritužba;

—	naložiti ESVD-u snošenje troškova.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/44

Tužba podnesena 28. ožujka 2014. – ZZ protiv Komisije

(Predmet F-29/14)

2014/C 184/74

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnik: L. Vogel, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Predmet i opis spora

Poništenje odluka PMO-a kojima se poništavaju i zamjenjuju prvobitni prijedlozi prijenosa prava na mirovinu stečenih prije stupanja u službu Europskog parlamenta, nakon što je tužitelj premješten u Komisiju.

Tužbeni zahtjev tužitelja

—	Poništiti odluku koju je AIPN donio 18. prosinca 2013., koja je dostavljena tužitelju putem elektroničke pošte 19. prosinca 2013., kojom se odbijaju pritužbe koje je tužitelj podnio 9. rujna 2013. protiv odluka PMO-a od 10. lipnja 2013.;

—	ako je potrebno, poništiti također i navedene odluke koje je donio PMO 10. lipnja 2013., protiv kojih je tužitelj podnio pritužbe;

—	naložiti tuženiku snošenje troškova ovog postupka na temelju članka 87. Poslovnika, kao i nužne troškove stranaka u svrhu postupka, i osobito, troškove nastanjenja, putne troškove i troškove boravka, kao i odvjetničke naknade primjenom članka 91. točke (b) istog propisa.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/45

Tužba podnesena 29. ožujka 2014. – ZZ i dr. protiv Parlamenta

(Predmet F-31/14)

2014/C 184/75

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ i dr. (zastupnik: A. Salerno, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament

Predmet i opis spora

Poništenje izbora za Odbor osoblja Europskog parlamenta koji su provedeni tijekom jeseni 2013. te rezultati kojih su objavljeni 28. studenog 2013.

Tužbeni zahtjev tužiteljâ

—	Poništiti rezultate izbora za Odbor osoblja Europskog parlamenta koji su provedeni tijekom jeseni 2013. te rezultati kojih su službeno objavljeni 28. studenog 2013.;

—	naložiti Parlamentu snošenje troškova.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/45

Tužba podnesena 1. travnja 2014. – ZZ protiv ESMA-e

(Predmet F-32/14)

2014/C 184/76

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnik: S. Pappas, odvjetnik)

Tuženik: Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA)

Predmet i opis spora

Poništenje odluke o neproduljenju tužiteljevog ugovora kao člana privremenog osoblja kao posljedica negativnog izvješća o uspješnosti obavljanja poslova, poništenje gore navedenog izvješća i naknada štete.

Tužbeni zahtjev tužitelja

—	poništiti odluku ESMA/2013/ED/33 o neproduljenju ugovora o radu kao i izvješća za 2011. i 2012.;

—	naložiti tuženiku plaćanje iznosa od 10 000 eura kao naknadu štete za pretrpljenu neimovinsku štetu;

—	tuženiku naložiti snošenje troškova.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/46

Tužba podnesena 11. travnja 2014. – ZZ protiv ACER

(Predmet F-34/14)

2014/C 184/77

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnik: S. Pappas, odvjetnik)

Tuženik: Agencija za suradnju energetskih regulatora (ACER)

Predmet i opis spora

Poništenje odluke o neobnavljanju tužiteljevog ugovora o ugovornom djelatniku i zahtjev za naknadu štete.

Tužbeni zahtjev tužitelja

—	Poništiti odluku direktora ACER-a o neobnavljanju tužiteljevog ugovora o radu s ACER-om po drugi put;

—	tuženiku naložiti plaćanje iznosa od 10 000 eura kao naknadu neimovinske štete koje je tužitelj pretrpio;

—	tuženiku naložiti snošenje troškova.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/46

Tužba podnesena 14. travnja 2014. – ZZ protiv OHIM-a

(Predmet F-35/14)

2014/C 184/78

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnik: A. Pappas, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

Predmet i opis spora

Poništavanje odluke OHIM-a izrađene na temelju odluke predsjednika Ureda od 29. ožujka 2012. o radu na daljinu, kojom se uskraćuje odobrenje tužitelju za rad na daljinu u Barceloni i, prema tome, obvezuje na povratak u Alicante.

Tužbeni zahtjev tužitelja

—	Poništiti spornu odluku;

—	naložiti OHIM-u snošenje troškova.

16.6.2014

Službeni list Europske unije

C 184/47

Tužba podnesena 20. travnja 2014. – ZZ protiv Parlamenta

(Predmet F-37/14)

2014/C 184/79

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnik: M. Casado García-Hirschfeld, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament

Predmet i opis spora

Poništenje odluke Parlamenta kojom se odbija prenošenje 16 dana neiskorištenog dopusta iz 2012. godine u 2013. godinu, nakon što je tužitelj bio na dugotrajnom bolovanju zbog teške bolesti.

Tužbeni zahtjev tužitelja

—	Poništenje odluke o odbijanju prenošenja tužiteljevih dana dopusta iz 2012. godine u 2013. godinu, preko granice od dvanaest dana;

—	po potrebi, poništenje odluke Glavnog tajnika Europskog parlamenta od 21. siječnja 2014. kojom se odbija pritužba tužitelja od 4. listopada 2013.;

—	naložiti tuženiku snošenje svih troškova.

		ISSN 1977-1088
Službeni list Europske unije		C 184

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	Svezak 57. 16. lipnja 2014.

Obavijest br.	Sadržaj	Stranica
	IV. Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Sud Europske unije
2014/C 184/01	Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije	1

	V. Objave
	SUDSKI POSTUPCI
	Sud
2014/C 184/02	Predmet C-248/12 P: Rješenje Suda (sedmo vijeće) od 6. ožujka 2014. – Northern Ireland Department of Agriculture and Rural Development protiv Europske komisije (Žalba — EFSJP, EFJP i EPFRR — Troškovi isključeni iz financiranja Europske unije — Dopuštenost tužbe za poništenje — Slučaj tužitelja na kojeg ne utječe izravno sporna odluka)	2

2014/C 184/03	Predmet C-510/12: Rješenje Suda (deseto vijeće) od 6. ožujka 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Hof van Beroep te Gent – Belgija) – Bloomsbury NV protiv Belgische Staat (Članak 99. Poslovnika — Četvrta direktiva 78/660/EEZ — Članak 2. stavak 3. — Načelo istinitog i poštenog prikaza — Članak 2. stavak 4. — Obveza obavještavanja — Članak 2. stavak 5. — Obveza odstupanja — Članak 32. — Metoda procjene na temelju povijesnog troška — Nenaplatno stjecanje aktive od strane društva)	2

2014/C 184/04	Predmet C-72/13: Rješenje Suda (sedmo vijeće) od 20. ožujka 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Naczelny Sąd Administracyjny – Poljska) – Gmina Wrocław protiv Minister Finansów (PDV — Direktiva 2006/112/EZ — Ustupanje dijelova imovine općine)	3

2014/C 184/05	Predmet C-142/13: Rješenje Suda (deseto vijeće) od 27. ožujka 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Audiencia Provincial de Barcelona – Španjolska) – Bright Service SA protiv Repsol Comercial de Produtos Petrolíferos SA (Zahtjev za prethodnu odluku — Članak 99. Poslovnika Suda — Zabranjeni sporazumi — Članak 81. UEZ-a — Sporazum o isključivoj kupnji — Izuzeće — Uredba (EEZ) br. 1984/83 — Izuzeti sporazum — Uredba (EZ) br. 2790/1999 — Neizuzeti sporazum — Vremenski učinci izuzeća)	4

2014/C 184/06	Predmet C-177/13 P: Rješenje Suda (šesto vijeće) od 13. veljače 2014. – Marek Marszałkowski protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni), Mar-Ko Fleischwaren GmbH & Co. KG (Žalba — Žig Zajednice — Uredba (EZ) br. 40/94 — Članak 8. stavak 1. točka (b) — Prijava figurativnog žiga Zajednice koji sadrži verbalne elemente Walichnowy i Marko — Prigovor nositelja verbalnog žiga Zajednice MAR-KO — Relativni razlog za odbijanje — Vjerojatnost dovođenja u zabludu)	5

2014/C 184/07	Predmet C-181/13: Rješenje Suda (sedmo vijeće) od 27. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Commissione tributaria provinciale di Latina – Italija) – Francesco Acanfora protiv Equitalia Sud SpA – Agente di Riscossione Latina, Agenzia delle Entrate – Ufficio di Latina (Zahtjev za prethodnu odluku — Članak 107. UFEU-a — Pojam državne potpore — Nacionalno zakonodavstvo koje u slučaju neplaćanja poreza predviđa obvezu poreznog obveznika da društvu koncesionaru usluge naplate uplati iznos od 9% dugovanog iznosa na ime naknade za usluge naplate — Opis činjeničnog okvira — Nedostatnost — Očita nedopuštenost)	5

2014/C 184/08	Predmet C-199/13 P: Rješenje Suda (osmo vijeće) od 27. ožujka 2014. – Polyelectrolyte Producers Group, SNF SAS, Travetanche Injection SPRL protiv Europske komisije, Kraljevine Nizozemske (Žalba — Članak 181. Poslovnika — Uredba (EZ) br. 1907/2006 (Uredba REACH) — Ograničenja primjenjiva na stavljanje na tržište i korištenje akrilamida — Uredba (EU) br. 366/2011 o izmjeni Priloga XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006)	6

2014/C 184/09	Predmet C-281/13 P: Rješenje Suda (četvrto vijeće) od 3. travnja 2014. – Lord Inglewood i dr. protiv Europskog parlamenta (Žalba — Dopunsko mirovinsko osiguranje zastupnika Europskog parlamenta — Izmjena sustava mirovinskog osiguranja 2009. — Odluke o odbijanju zahtjeva žalitelja podnesenih s ciljem da se okoriste odredbama koje su bile na snazi prije izmjena sustava — Pogreške koje se tiču prava — Pravna sigurnost — Legitimno očekivanje — Jednakost postupanja — Načelo proporcionalnosti)	7

2014/C 184/10	Predmet C-324/13 P: Rješenje Suda (šesto vijeće) od 30. siječnja 2014. – Fercal – Consultadoria e Serviços, Lda protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (Žalba — Žig Zajednice — Verbalni žig PATRICIA ROCHA — Prigovor nositelja nacionalnog verbalnog žiga ROCHAS — Odbijanje registracije Odjela za prigovore OHIM-a — Nedopuštenost žalbe podnesene žalbenom vijeću OHIM-a)	7

2014/C 184/11	Predmet C-342/13: Rješenje Suda (prvo vijeće) od 3. travnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Szombathelyi Törvényszék – Mađarska) – Katalin Sebestyén protiv Zsolt Csaba Kővári, OTP Bank Nyrt., OTP Faktoring Követeléskezelő Zrt, Raiffeisen Bank Zrt (Zaštita potrošača — Direktiva 93/13/EEZ — Ugovor o hipotekarnom kreditu sklopljenom s bankom — Ugovorna odredba koja predviđa isključivu nadležnost arbitražnog tijela — Informacije o arbitražnom postupku koje je banka pružila prilikom sklapanja ugovora — Nepoštene ugovorne odredbe — Mjerila procjene)	8

2014/C 184/12	Predmet C-555/13: Rješenje Suda (osmo vijeće) od 13. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Tribunal Arbitral – Portugal) – Merck Canada Inc. protiv Accord Healthcare Limited, Alter SA, Labochem Ltd, Synthon BV, Ranbaxy Portugal – Comércio e Desenvolvimento de Produtos Farmacêuticos, Unipessoal Lda (Zahtjev za prethodnu odluku — Pojam suda države članice u smislu članka 267. UFEU-a — Tribunal Arbitral necessário — Dopuštenost — Uredba (EZ) br. 469/2009 — Članak 13. — Svjedodžba o dodatnoj zaštiti za lijekove — Rok valjanosti svjedodžbe — Najdulje trajanje ekskluzivnog prava)	9

2014/C 184/13	Predmet C-104/14: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. ožujka 2014. uputio Corte Suprema di Cassazione (Italija) – Ministero delle Politiche Agricole, Alimentari e Forestali protiv Federazione Italiana Consorzi Agrari i dr.	10

2014/C 184/14	Predmet C-112/14: Tužba podnesena 7. ožujka 2014. – Europska komisija protiv Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske	11

2014/C 184/15	Predmet C-118/14: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. ožujka 2014. uputio Amtsgerichts Rüsselsheim (Njemačka) – Peggy Kieck protiv Condor Flugdienst GmbH	11

2014/C 184/16	Predmet C-120/14 P: Žalba koju je 29. ožujka 2014. podnio Christoph Klein protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) donesene 21. siječnja 2014. u predmetu T-309/10, Christoph Klein protiv Europske komisije	12

2014/C 184/17	Predmet C-140/14: Tužba podnesena 24. ožujka 2014. – Europska komisija protiv Republike Slovenije	13

2014/C 184/18	Predmet C-149/14: Tužba podnesena 31. ožujka 2014. – Europska komisija protiv Helenske Republike	14

2014/C 184/19	Predmet C-155/14 P: Žalba koju je 3. travnja 2014. podnio Evonik Degussa GmbH, AlzChem AG, prije AlzChem Trostberg GmbH, prije AlzChem Hart GmbH protiv presude Općeg suda (treće vijeće) donesene 23. siječnja 2014. u predmetu T-391/09, Evonik Degussa GmbH, AlzChem AG, prije AlzChem Trostberg GmbH, prije AlzChem Hart GmbH protiv Europske komisije	15

2014/C 184/20	Predmet C-157/14: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 4. travnja 2014. uputio Conseil d'État (Francuska) – Société Neptune Distribution protiv Ministère de l'Économie et des Finances	16

2014/C 184/21	Predmet C-163/14: Tužba podnesena 4. travnja 2014. – Europska komisija protiv Kraljevine Belgije	17

2014/C 184/22	Predmet C-173/14 P: Žalba koju je 8. travnja 2014. podnio European Dynamics Belgium SA i dr. protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) donesene 29. siječnja 2014. u predmetu T-158/12, European Dynamics Belgium i dr. protiv EMEA	18

2014/C 184/23	Predmet C-180/14: Tužba podnesena 11. travnja 2014. – Europska komisija protiv Helenske Republike	19

2014/C 184/24	Predmet C-194/14 P: Žalba koju je 17. travnja 2014. podnio AC-Treuhand AG protiv presude Općeg suda (treće vijeće) donesene 6. veljače 2014. u predmetu T-27/10, AC-Treuhand AG protiv Europske komisije	20

2014/C 184/25	Predmet C-17/12: Rješenje predsjednika Suda od 13. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Supremo Tribunal Administrativo – Portugal) – TVI Televisão Independente SA protiv Fazenda Pública	21

2014/C 184/26	Predmet C-236/12: Rješenje predsjednika četvrtog vijeća Suda od 25. ožujka 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koju je uputio Tribunalul Argeş – Rumunjska) – Comisariatul Judeţean pentru Protecţia Consumatorilor Argeş protiv SC Volksbank România SA, SC Volksbank România SA – Sucursala Piteşti, Alin Iulian Matei, Petruţa Florentina Matei	21

2014/C 184/27	Predmet C-439/12: Rješenje predsjednika Suda od 26. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Landgericht Hamburg – Njemačka) – Karin Gawelczyk protiv Generali Lebensversicherung AG	21

2014/C 184/28	Predmet C-459/12: Rješenje predsjednika Suda od 26. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Landgericht Hamburg – Njemačka) – Werner Krieger protiv ERGO Lebensversicherung AG	21

2014/C 184/29	Predmet C-482/12: Rješenje predsjednika trećeg vijeća Suda od 7. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Okresný súd Prešov – Slovačka) – Peter Macinský, Eva Macinská protiv Getfin s.r.o., Financreal s.r.o.	22

2014/C 184/30	Predmet C-500/12: Rješenje predsjednika Suda od 19. veljače 2014. – Europska komisija protiv Republike Poljske	22

2014/C 184/31	Predmet C-529/12: Rješenje predsjednika Suda od 11. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Landgericht Hamburg – Njemačka) – Andrea Lange protiv ERGO Lebensversicherung AG	22

2014/C 184/32	Predmet C-590/12: Rješenje predsjednika Suda od 10. ožujka 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Amtsgericht Winsen (Luhe) – Njemačka) – Andrea Merten protiv ERGO Lebensversicherung AG	22

2014/C 184/33	Predmet C-603/12: Rješenje predsjednika trećeg vijeća Suda od 18. ožujka 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgericht Hannover – Njemačka) – Pia Braun protiv Region Hannover	23

2014/C 184/34	Predmet C-57/13: Rješenje predsjednika Suda od 13. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Tribunal Central Administrativo Norte – Portugal) – Marina da Conceição Pacheco Almeida protiv Fundo de Garantia Salarial, IP, Instituto da Segurança Social, IP	23

2014/C 184/35	Predmet C-77/13: Rješenje predsjednika Suda od 6. ožujka 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Tribunal d'instance de Quimper – Francuska) – CA Consumer Finance protiv Francine Crouan, rođena Weber, Tual Crouan	23

2014/C 184/36	Predmet C-96/13: Rješenje predsjednika desetog vijeća Suda od 10. veljače 2014. – Europska komisija protiv Helenske republike	23

2014/C 184/37	Predmet C-312/13: Rješenje predsjednika Suda od 20. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Curtea de Apel Alba Iulia – Rumunjska) – Claudiu Roşu protiv Direcţia Generală a Finanţelor Publice a Judeţului Sibiu – Activitatea de Inspecţie Fiscală	24

2014/C 184/38	Predmet C-313/13: Rješenje predsjednika Suda od 20. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Curtea de Apel Alba Iulia – Rumunjska) – Direcţia Generală a Finanţelor Publice a Judeţului Sibiu – Activitatea de Inspecţie Fiscală protiv Cătălin Ienciu	24

2014/C 184/39	Spojeni predmeti C-347/13 i C-353/13: Rješenje predsjednika Suda od 24. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Amtsgericht Rüsselsheim – Njemačka) – Erich Pickert (C-347/13), Jürgen Hein (C-353/13), Hjördis Hein (C-353/13) protiv Condor Flugdienst GmbH	24

2014/C 184/40	Predmet C-471/13: Rješenje predsjednika Suda od 19. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Amtsgericht Rüsselsheim – Njemačka) – Peter Link protiv Condor Flugdienst GmbH	24

2014/C 184/41	Predmet C-486/13: Rješenje predsjednika Suda od 13. ožujka 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Juzgado de Primera Instancia e Instrucción de Marchena – Španjolska) – Caixabank SA protiv Antonija Galána Rodrígueza	25

2014/C 184/42	Predmet C-566/13: Rješenje predsjednika Suda od 25. ožujka 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal do Trabalho de Lisboa – Portugal) – Jorge Ítalo Assis dos Santos protiv Banco de Portugal	25

2014/C 184/43	Predmet C-575/13: Rješenje predsjednika Suda od 4. ožujka 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Amtsgericht Rüsselsheim – Njemačka) – Thomas Etzold, Sandra Etzold, Toni Lennard Etzold protiv Condor Flugdienst GmbH	25

	Opći sud
2014/C 184/44	Predmet T-473/11: Presuda Općeg suda od 28. travnja 2014. – Longevity Health Products protiv OHIM-a – Weleda Trademark (MENOCHRON) (Žig Zajednice — Postupak povodom prigovora — Prijava verbalnog žiga Zajednice MENOCHRON — Raniji verbalni žig Zajednice MENODORON — Relativni razlog za odbijanje — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)	26

2014/C 184/45	Predmet T-647/11: Presuda Općeg suda od 29. travnja 2014. – Asos protiv OHIM-a – Maier (ASOS) (Žig Zajednice — Postupak povodom prigovora — Prijava verbalnog žiga Zajednice ASOS — Raniji verbalni žig Zajednice ASSOS — Relativni razlog za odbijanje — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)	26

2014/C 184/46	Predmet T-478/11: Rješenje Općeg suda od 2. travnja 2014. – Francuska protiv Komisije (Državne potpore — Tužba međustrukovnog nacionalnog odbora za svinjetinu — Financiranje dobrovoljnim doprinosima koji su postali obvezni — Odluka kojom se režima potpore proglašava spojivim s unutarnjim tržištem — Povlačenje odluke — Obustava postupka)	27

2014/C 184/47	Predmet T-511/11: Rješenje Općeg suda od 2. travnja 2014. – Francuska protiv Komisije (Državne potpore — Mjere koje je poduzeo Interbev — Financiranje dobrovoljnim članarinama koje su postale obvezatne — Odluka kojom se režim državnih potpora proglašava sukladnim s unutarnjim tržištem — Povlačenje odluke — Obustava postupka)	27

2014/C 184/48	Predmet T-575/11: Rješenje Općeg suda od 2. travnja 2014. – Inaporc protiv Komisije (Državne potpore — Mjere koje je poduzeo nacionalni međustrukovni odbor za svinjetinu — Financiranje dobrovoljnim članarinama koje su postale obvezne — Odluka kojom se režim državnih potpora proglašava sukladnim s unutarnjim tržištem — Povlačenje odluke — Obustava postupka)	28

2014/C 184/49	Predmet T-18/12: Rješenje Općeg suda od 2. travnja 2014. – Interbev protiv Komisije (Državne potpore — Mjere koje je poduzeo Interbev — Financiranje dobrovoljnim članarinama koje su postale obvezatne — Odluka kojom se režim državnih potpora proglašava sukladnim s unutarnjim tržištem — Povlačenje odluke — Obustava postupka)	28

2014/C 184/50	Predmet T-541/12: Rješenje Općeg suda od 2. travnja 2014. – Wedi protiv OHIM-a – Mehlhose Bauelemente für Dachrand + Fassade (BALCO) (Žig zajednice — Prigovor — Povlačenje prigovora — Obustava postupka)	29

2014/C 184/51	Predmet T-2/13: Rješenje Općeg suda od 3. travnja 2014. – CFE-CGC France Télécom-Orange protiv Komisije (Tužba za poništenje — Državne potpore — Odluka kojom se potpora proglašava spojivom s unutarnjim tržištem pod određenim uvjetima — Radnički sindikat — Nepostojanje osobnog utjecaja — Nedopuštenost)	30

2014/C 184/52	Predmet T-7/13: Rješenje Općeg suda od 3. travnja 2014. – ADEAS protiv Komisije (Tužba za poništenje — Državna potpora — Odluka kojom se potpora proglašava spojivom s unutarnjim tržištem pod određenim uvjetima — Udruženje — Nepostojanje osobnog utjecaja — Nedopuštenost)	30

2014/C 184/53	Predmet T-127/14 P: Žalba koju je 21. veljače 2014. podnio Alvaro Sesma Merino protiv presude Službeničkog suda od 11. prosinca 2013. u predmetu F-125/12, Sesma Merino protiv OHIM-a	31

2014/C 184/54	Predmet T-164/14: Tužba podnesena 7. ožujka 2014. – Calberson GE protiv Komisije	32

2014/C 184/55	Predmet T-180/14: Tužba podnesena 14. ožujka 2014. – Front Polisario protiv Vijeća	33

2014/C 184/56	Predmet T-185/14: Tužba podnesena 14. ožujka 2014. – Freitas protiv Parlamenta i Vijeća	34

2014/C 184/57	Predmet T-223/14: Tužba podnesena 9. travnja 2014. – Ewald Dörken protiv OHIM-a – Schürmann (VENT ROLL)	35

2014/C 184/58	Predmet T-225/14: Tužba podnesena 11. travnja 2014. – iNET24 Holding protiv OHIM-a (IDIRECT24)	36

2014/C 184/59	Predmet T-234/14: Tužba podnesena 11. travnja 2014. – Mammoet Salvage protiv Komisije	37

2014/C 184/60	Predmet T-265/11: Rješenje Općeg suda od 31. ožujka 2014. – Elmaghraby protiv Vijeća	38

2014/C 184/61	Predmet T-266/11: Rješenje Općeg suda od 31. ožujka 2014. – El Gazaerly protiv Vijeća	38

2014/C 184/62	Predmet T-338/13: Rješenje Općeg suda od 31. ožujka 2014. – Energa Power Trading protiv Komisije	38

	Službenički sud
2014/C 184/63	Predmet F-28/13: Presuda Službeničkog suda (drugo vijeće) od 30. travnja 2014. – López Cejudo protiv Komisije (Javna služba — Istraga Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) — Dnevnice — Članak 10. Priloga VII. Pravilniku — Povrat zbog plaćanja neduga — Obustave izvršene na plaći — Članak 85. Pravilnika — Namjera dovođenja administracije u zabludu — Razuman rok)	39

2014/C 184/64	Predmet F-88/13: Rješenje Službeničkog suda (treće vijeće) od 30. travnja 2014. – Kolarova protiv REA-e (Javna služba — Osoblje Izvršne agencije za istraživanje — Prethodna postupovna pitanja — Prigovor nedopuštenosti — Ovlasti tijela nadležnog za sklapanje ugovora o radu — Delegacija Uredu za upravljanje individualnim materijalnim pravima i njihovu isplatu (PMO) — Tužba podnesena protiv odluka PMO-a — Tužba podnesena protiv institucije koja delegira — Očita nedopuštenost)	39

2014/C 184/65	Predmet F-12/14: Tužba podnesena 7. veljače 2014. – ZZ protiv CdT	40

2014/C 184/66	Predmet F-15/14: Tužba podnesena 19. veljače 2014. – ZZ protiv Parlamenta	40

2014/C 184/67	Predmet F-17/14: Tužba podnesena 4. ožujka 2014. – ZZ protiv Parlamenta	41

2014/C 184/68	Predmet F-19/14: Tužba podnesena 7. ožujka 2014. – ZZ protiv Komisije	41

2014/C 184/69	Predmet F-21/14: Tužba podnesena 11. ožujka 2014. – ZZ protiv Europol-a	42

2014/C 184/70	Predmet F-23/14: Tužba podnesena 19. ožujka 2014. – ZZ protiv EGSO-a	42

2014/C 184/71	Predmet F-25/14: Tužba podnesena 24. ožujka 2014. – ZZ protiv FRA-e	43

2014/C 184/72	Predmet F-27/14: Tužba podnesena 24. ožujka 2014. – ZZ protiv ESVD	43

2014/C 184/73	Predmet F-28/14: Tužba podnesena 28. ožujka 2014. – ZZ protiv ESVD	44

2014/C 184/74	Predmet F-29/14: Tužba podnesena 28. ožujka 2014. – ZZ protiv Komisije	44

2014/C 184/75	Predmet F-31/14: Tužba podnesena 29. ožujka 2014. – ZZ i dr. protiv Parlamenta	45

2014/C 184/76	Predmet F-32/14: Tužba podnesena 1. travnja 2014. – ZZ protiv ESMA-e	45

2014/C 184/77	Predmet F-34/14: Tužba podnesena 11. travnja 2014. – ZZ protiv ACER	46

2014/C 184/78	Predmet F-35/14: Tužba podnesena 14. travnja 2014. – ZZ protiv OHIM-a	46

2014/C 184/79	Predmet F-37/14: Tužba podnesena 20. travnja 2014. – ZZ protiv Parlamenta	47

2014/C 184/80	Predmet F-88/08 RENV: Rješenje Službeničkog suda od 30. travnja 2014. – Michel protiv ETF-a	47