5.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 170/1

1.1

EGSO vjeruje da je Sredozemnoj regiji potrebna makroregionalna strategija (EU SMRS) kako bi se regijama pomoglo suočiti se s izazovima koje pojedine regije ili zemlje ne mogu zadovoljavajuće riješiti uobičajenim sredstvima. Takva bi strategija dotičnim regijama pomogla riješiti uzroke nesigurnosti koji prevladavaju u Sredozemnoj regiji, tako što bi povećala dodanu vrijednost pozitivnih postignuća već pokrenutih inicijativa i ciljeva strategije Europa 2020. Uspjeh SMRS-a imat će pozitivan učinak na čitavi EU.

1.2

Sredozemne obalne regije EU-a (EU SOR) u idealnom su položaju oblikovati platformu za suradnju koja može postati strateški važnom za jačanje gospodarskih, društvenih i političkih veza, kako međusobnih tako i sa sredozemnim zemljama koje nisu članice EU, na posebnim područjima (useljavanju, morskome prijevozu, sigurnosti na moru, zaštiti okoliša itd.). SOR-ovi imaju potencijal za ubrzanje gospodarskoga rasta i preobrazbe na jedinstveno nove načine.

1.3

Zbog prostranosti toga područja, EGSO nadalje predlaže da se EU SMR podijeli u najmanje tri podmakroregije, određene na zemljopisnom temelju (područnoj blizini), koje će se operativno pokrenuti planovima djelovanja utemeljenima na funkcionalnom pristupu za suočavanje sa zajedničkim izazovima.

1.4

EGSO zagovara EU SMRS temeljen na „pravilu triju da” (više dopunskoga financiranja, više usklađivanja među institucijama i više novih projekata), koji jača sinergije između različitih politika EU-a i usklađuje napore širokog raspona dionika unutar EU SOR-ova.

1.5

EGSO podržava razvoj EU SMRS-a – što obuhvaća sve ciljeve EU-ove strategije Europa 2020., posebice prioritete poput pametnog rasta (poticanja gospodarstva temeljena na znanju koje podupire „inovacije” i nove tehnologije), održivog rasta (promicanja održivog, zelenijeg i konkurentnijeg gospodarstva), uključivog rasta (promicanja gospodarstva koje snažno naglašava otvaranje novih radnih mjesta i smanjenje siromaštva kako bi se podržala socijalna i teritorijalna kohezija).

1.6

EGSO prepoznaje pet pokretača promjena koji mogu pridonijeti uspješnoj provedbi europskih kohezijskih politika za razdoblje 2014. – 2020. u sredozemnome području:

1.7

EGSO upozorava na znatnu važnost podržavanja strategije Plavoga rasta, koja može poboljšati konkurentnost u sredozemnome prostoru, olakšati provedbu zelenijih politika te pomaknuti sve sektore ka niskougljičnome gospodarstvu. Odbor također podržava načelo EU SMRS-a koje u obzir uzima i Europsku strategiju za osobe s invaliditetom  (1) te Strategiju za jednakost između muškaraca i žena. (2) Te se tri strategije moraju uzajamno osnaživati tijekom postupka provedbe.

1.8

EGSO pozdravlja prijedlog Europske komisije za Sredozemlje u kontekstu Integrirane pomorske politike. Želi, međutim, predložiti ambiciozniji pristup, koji se sastoji od makroregionalne strategije koja uključuje teritorijalni i pomorski stup, uzimajući u obzir iskustva Baltičke i Podunavske regije, kao i izvještaj Europskoga parlamenta o razvoju makroregionalnih strategija EU-a na Sredozemlju te izvještaj Europske komisije o dodanoj vrijednosti makroregionalnih strategija.

1.9

EGSO napominje da bi se upravljačka struktura EU SMRS-a trebala temeljiti na višerazinskome pristupu koji uključuje regionalne, nacionalne i europske ustanove i da se ne bi trebala doživljavati kao dodatna aktivnost ili napor navedenih ustanova.

1.10

EGSO smatra da je temeljno načelo provedbe EU SMRS-a integrirani pristup, koji bi prvo trebalo odrediti uspostavom okruglih stolova, te susljedno jačati uspostavom Euromediteranskog makroregionalnog foruma (EMMRF) kako bi se promicalo puno sudjelovanje svih institucijskih činitelja i civilnoga društva (dionika) te kako bi se postojeće politike kombinirale s funkcionalnim ciljevima u svrhu oblikovanja svima zajedničke politike. Predloženi EMMRF upregnut će iskustvo stečeno u sastavljanju, praćenju i procjenjivanju sredozemnih teritorijalnih i pomorskih poslova. EMMRF će postati makroregionalni instrument koji uspostavlja zajedničke strateške smjernice za djelovanje te će preuzeti djelatnu ulogu u prepoznavanju prioritetnih projekata za teritorijalnu koheziju u sredozemnim regijama.

1.11

U kontekstu potpore EGSO-a i Odbora regija strategiji za razvoj kohezije u Sredozemlju, EGSO vjeruje da je strateški primjereno da ove dvije ustanove budu domaćini te da vode Sredozemni makroregionalni forum. To će se postići uspostavom rukovodeće skupine koju će činiti Europski parlament, Komisija, EGSO i OR. Ta će rukovodeća skupina pružati sustavnu podršku tijekom postupka osmišljavanja strategije i budućega usklađivanja.

1.12

EGSO podržava stav prema kojem se Strategiju ne smije smatrati samo dokumentom. Ona iznad svega mora biti proces, što znači da se treba provoditi tijekom vremena. EGSO se nada da će se pozitivne pouke iz provedbe makroregionalnih strategija za Baltik i Podunavlje primijeniti i na Sredozemnu regiju te tako pridonijeti učinkovitoj i pravovremenoj provedbi nove Sredozemne makroregionalne strategije, kako bi građanima obuhvaćenih regija u razumnom vremenskom okviru donijela konkretnu korist.

2.1

Važno je uspostaviti zajedničko određenje što čini makroregiju. Makroregija se najčešće određuje kao „područje koje uključuje teritorij više različitih zemalja ili regija povezanih s jednim ili više zajedničkih obilježja ili izazova (…) zemljopisne, kulturne, gospodarske ili druge naravi”. (3)

2.1.1

Komisija je uspostavila okvir za makroregionalnu strategiju koja obuhvaća sljedeća tri elementa:

2.2

EU je dosad usvojio dva MRS-a, jedan za Regiju Baltičkog mora, odobren 2009., a drugi za Podunavsku regiju, odobren 2011. Jadransko-jonska makroregionalna strategija, koju je izvorno predložio Odbor regija (OR) 2011. g. (4) u postupku je odobrenja dok je Atlantska strategija, koja se temelji na pristupu morskome bazenu, već odobrena.

2.2.1

Raspravu o MRS-u treba tumačiti u odnosu na različita zbivanja u sklopu EU-ova političkoga okvira: s Lisabonskim je ugovorom teritorijalna kohezija postala središnjim ciljem EU-ove politike; u strategiji Europa 2020. upravljanje teritorijem ključan je činitelj za potporu ostvarenju ciljeva kohezijske politike EU-a za sljedeće programsko razdoblje (Višegodišnji financijski okvir 2014. – 2020.).

2.2.2

Komisija je 2012. objavila komunikaciju u kojoj je procijenila potrebe i potencijal s morem povezanih aktivnosti u jadranskom i jonskom području, naznačujući okvirni plan za „kretanje prema skladnoj pomorskoj strategiji i pripadajućem Akcijskom planu do 2013.”, dodajući da bi, „odluče li države članice EU-a zatražiti od Komisije da pripremi Strategiju EU-a za Jadransku i Jonsku regiju, ta pomorska strategija mogla činiti prvu sastavnicu takva EU-ova MRS-a koji bi pokrivao dodatna područja”. (5)

2.3

S obzirom na to da se makroregionalni pristup sve češće javlja u politici EU-a, EGSO smatra da je potrebno jasnije definirati pojam „makroregija”. EGSO nadalje – u skladu s prijašnjim mišljenjima (6) – podržava ovu važnu političku strategiju kao i rezoluciju Europskoga parlamenta o makroregionalnim izgledima u sredozemnome bazenu. (7)

2.3.1

Razlikuju se dva glavna cilja makroregionalnih strategija: prvi se bavi problemima koje regije ili države ne mogu samostalnim djelovanjem zadovoljavajuće riješiti (na primjer izazovima po okoliš); drugi se bavi suradnjom od koje korist imaju uključene regije i zemlje. Ovo razvrstavanje odražava razliku između transnacionalnog pitanja i zajedničkog pitanja (korištenu u raspravi o transnacionalnosti i supsidijarnosti financiranja EU-a). Zemljopisna, društvenogospodarska i upravna obilježja Sredozemlja snažno ukazuju na prvu kategoriju ciljeva kao najvažniju za MRS.

2.4

Sredozemni bazen dijeli slične ekološke, povijesne i kulturne značajke te se stoga može smatrati jedinstvenom makroregijom. (8) EGSO smatra da u sredozemnome bazenu treba primijeniti jednu jedinstvenu makroregionalnu strategiju na 149 (uključujući 7 iz Hrvatske) EU-ovih sredozemnih obalnih regija (SOR-ova) Španjolske, Francuske, Hrvatske, Italije, Malte, Slovenije, Grčke i Cipra određenih na razini NUTS 3. (9)

2.5

Godine 2009. u EU SOR-u živjelo je 32,4 milijuna djelatnih stanovnika, od čega približno 41% žena. To je stanovništvo u prosjeku izloženije opasnosti od nezaposlenosti, s prosječnom stopom nezaposlenosti u EU SOR-u od oko 12,9% u 2009. (8,9% za EU). Godine 2007. bruto društveni proizvod (BDP) EU SOR-a bio je 1 715 milijarda PPS (standarda kupovne moći) ili 13,9% BDP-a Europske unije. U tim regijama je prosječan BDP bio 23 000 PPS po glavi stanovnika, niži nego u EU-u (24 000 PPS po glavi). (10)

2.5.1

Imajući u vidu prostranost područja, EGSO stoga smatra da bi se EU-ova Sredozemna makroregija (EU SMR) trebala podijeliti na najmanje tri podmakroregije. Nedavne rasprave koje je proveo Europski parlament (EP) o razvoju makroregija pokazale su gledište koje naginje zadržavanju mogućnosti triju zasebnih podmakroregija (PMR): (i) jedne u zapadnome Sredozemlju, (ii) druge u središnjem Sredozemlju (Jadransko-jonska makroregija) i (iii) treću u istočnom Sredozemlju, s posebnim međusobno usklađenim planovima djelovanja.

2.5.2

U pogledu podmakroregije za središnje Sredozemlje te sukladno mišljenjima Europskoga parlamenta i zemljopisnom raspodjelom koju je uspostavio Eurostat, EGSO smatra ključnim uključiti Siciliju i Maltu u Jadransko-jonsku makroregiju. Još važnije, zemlje i regije smještene na zamišljenim granicama podmakroregija također trebaju moći sudjelovati u više od jedne podmakroregije kako bi se osiguralo bolje usklađivanje te uklonilo nepotrebno udvajanje i sukobe.

3.1

Sredozemlje je kao cjelina trpjelo zbog nepostojanog pristupa Europske unije, s raznim inicijativama i instrumentima koji su se pokretali tijekom godina. Ove su inicijative dovele do nekih pozitivnih postignuća, ali se nisu uspjele posve riješiti društvene, političke i gospodarske ciljeve koji su prvotno bili zadani. Sada je vrijeme nadopuniti ono što EU čini putem Unije za Sredozemlje i Europske susjedske politike, kao dijela vanjskih politika, pokretanjem integriranije politike za njezine vlastite sredozemne regije.

3.1.1

Jasne i zajedničke strategije za regiju kao cjelinu te za podregije, praćene odgovarajućim planovima djelovanja, mogu pomoći riješiti neke od nejasnoća regionalne politike koje su proizišle iz pogrešaka u politikama povezanima uz vanjske politike EU-a u toj regiji, poput Unije za Sredozemlje i EU-ove Susjedske politike. Takve jasne strategije mogu također pomoći usvojiti i spasiti neke od pozitivnih postignuća i tekućih projekata postojećih vanjskih EU-ovih politika.

3.2

EGSO daje prednost makroregionalnome pristupu, koji jača sinergije između raznih EU-ovih politika i usklađuje napore širokog raspona dionika smještenih unutar EU SOR-a. Općenito govoreći, MRS-ovi bi za cilj trebali imati pružanje dodane vrijednosti djelovanjima koja se već odvijaju unutar makroregija kako bi uskladili europske, nacionalne i regionalne fondove u ispunjavanju zajedničkih ciljeva, stvaranje osjećaja zajedničkoga postignuća među sudionicima te zbližavanje organizacija i tijela vlasti na bilo kojoj razini oko nekoliko ključnih prilika i izazova. Točnije, u ovom vrlo osobitom razdoblju velikih fiskalnih ograničenja koja snažno ograničavaju mogućnost privatnog sektora da ponovno pokrene gospodarski motor, od životne je važnosti postići najveću moguću razinu Paretove učinkovitosti u korištenju dostupnih izvora.

3.3

Trenutačno gospodarsko stanje, prouzročeno globalnom financijskom krizom 2008., zahtijeva neprestano poticanje novih područja rasta koja bi zemljama mogla pomoći da se izvuku iz gospodarske krize i otvore prijeko potrebna radna mjesta. Obalna područja EU-a u južnoj Europi imaju potencijal postati inovativnim središtima dinamičnog rasta iskorištavajući svoje posebne značajke.

3.3.1

To će, međutim, zahtijevati besprimjeran napor na usklađivanju svega što ključni dionici rade u regiji s ciljem postizanja uže integracije između područja o kojima je riječ, sa socijalnim partnerima i civilnim društvom u glavnoj ulozi.

3.3.2

Naše je mišljenje da već postoji obilje instrumenata i politika koji bi mogli znatno pridonijeti provedbi MRS-a. Ovdje se upućuje na projekte financirane iz Europskoga fonda za regionalni razvoj (EFRR) i Europskoga socijalnoga fonda (ESF), takozvanih strukturnih fondova, i sredstava koja se raspodjeljuju iz Cilja konvergencije, Cilja regionalne konkurentnosti i zapošljavanja, Cilja europske teritorijalne suradnje, programa za razvoj prijevoza i teritorijalne kohezije (naznačenih za strategiju Europa 2020.), a osobito onih s posebnim pomorskim usmjerenjem, poput Europskog pomorskog i ribarskog fonda, kao i Europske investicijske banke (EIB) i državnih fondova.

3.3.2.1

U ovom je smislu umjesno istaknuti da sve države članice EU-a (a posebice 163 regije unutar Sredozemlja) trenutačno izrađuju nacrte svojih pojedinačnih sporazuma o partnerstvu kojima će se odrediti na koji će način svaka država članica koristiti fondove Zajedničkoga strateškog okvira (ZSO). Iako, doduše, u takvim sporazumima postoji element teritorijalne suradnje, EGSO osjeća da se propušta prilika za veće usklađivanje između zemalja i regija unutar Sredozemlja.

3.3.2.2

Međutim, EGSO insistira na privremenim mjerama koje bi prednost davale provedbi MRS-a, a takve bi mjere trebale biti u potpunosti uspostavljene do revizije u tijeku provedbe Sporazuma o partnerstvu, koji se sklapaju sa državama članicama EU.

3.3.3

Kako bi se osiguralo da ti instrumenti budu u centru pažnje i optimizirani, potrebno je višerazinsko usklađivanje između uključenih institucija, da upravljaju tim postupkom i osiguraju da se izvori do kraja iskoriste, a udvajanje izbjegne. Međuregionalno usklađivanje sada je postalo ključno i hitno, posebice stoga što se s jednakom (ili manjom) razinom financiranja mora više postići. Dakle, treba uspostaviti odgovarajuće i učinkovite instrumente kako bi se postigla usklađenost i učinkovitost.

3.3.3.1

U konkurentnom globaliziranome svijetu te 163 regije moraju biti u stanju natjecati se s bliskim i udaljenim konkurentima, zbog čega je potreba za vodstvom i pravovremenim odlukama od najveće važnosti.

3.3.4

Rubne i pomorske regije, koje su članice Konferencije rubnih i pomorskih regija (KRPR), i OR opetovano su požurivali Europsku komisiju da uvede Teritorijalni pakt, kako bi se sve gospodarske skupine u europskim regijama bolje uključile u strategiju EU 2020. (11)

3.4

Ono što je potrebno jest kombinacija odgovarajućih politika i decentraliziranog odlučivanja što bi pomoglo osigurati da se resursi usklađuju na takav način da ih se može koristiti tamo gdje je najizglednije da će dati najveći mogući učinak u smislu rasta i radnih mjesta.

3.4.1

Samo dobro promišljena strategija, koja je jednostavna i utemeljena na najširem mogućem suglasju, može pomoći rasvijetliti putove i izbore s kojima se suočavaju regije, naselja, gradovi i luke EU SOR-ova.

3.4.2

Također je važno osmisliti postupak mjerenja učinkovitosti politike unutar Sredozemne makroregije kako bi se mogle poduzeti pravovremene popravne radnje. U prošlosti je nedostatak mjerila kojim bi se precizno mjerio uspjeh/neuspjeh politike, zajedno s nedostatkom usklađenosti, udvajanjem napora i gubitaka te manjkom odgovornosti, sprečavao pravovremene popravne radnje, čime su u konačnici povećani neuspjesi politike.

3.4.3

Strategiju mora pratiti plan djelovanja koji jasno prepoznaje projekte koji će najčešće biti izabrani zbog svojega međuregionalnog utjecaja i važnosti za gospodarski rast, kao i izvore financiranja koji će se pokrenuti za njihovu provedbu. Ovo je ključno i trebalo bi se, po mogućnosti, dovršiti unutar prvih dviju godina nakon pokretanja višegodišnjeg financijskoga okvira (MFF) za razdoblje 2014. – 2020.

3.4.4

Krajnje je važno dionicima i izvođačima smanjiti birokratske zahtjeve poput pisanja izvještaja i ispunjavanja obrazaca. Manjak kapaciteta i zastrašujući zadatak poštivanja svih birokratskih postupaka često obeshrabruje nevladine organizacije, mala i srednja poduzeća te regionalne vlasti, posebice one iz manjih regija, i odvraća ih od sudjelovanja. Iako se priznaje potreba za mehanizmima uzajamnog nadzora, ključno je da korisnici programa mogu svoje vrijeme i izvore posvetiti pružanju stvarne koristi društvu i gospodarstvu u cjelini.

3.4.5

EGSO vjeruje da će neuspjeh u ispunjenju planova djelovanja regije spriječiti da iskoriste mogućnost za stvaranje rasta. Oportunitetni trošak zbog takva će neuspjeha biti krajnje visok, posebice u ovim vremenima krize. EGSO čvrsto vjeruje da inovativna suradnja nudi značajna povećanja učinkovitosti koja se mogu postići korištenjem izvora za postizanje snažnijeg rasta. Opasnosti od neuspjeha zloslutne su i za regionalne političke vođe i njihove građane. Većina uključenih regija nema jako dobre izglede za rast u sljedeće dvije godine, a ta će se smetnja još povećati ako regije počnu zanemarivati prilike koje im pruža MRS i ne iskoriste ljudske i prirodne resurse regije na učinkovit i održiv način. (12)

3.4.6

Polazišna točka ove strategije treba biti da iscrta glavne ciljeve i prepozna postojeće EU-ove, državne i regionalne programe, kao i regionalne i lokalne vlasti te udruge civilnog društva koje mogu sudjelovati u potrebnom usklađivanju. Unutar EU MRS-a postoji nekoliko projekata koji financira EU i koji, ako ih se ispravno uskladi, mogu uvećati dodanu vrijednost koju proizvode. Ta vrsta projekata koji već postoje, barem na papiru, i novi projekti koji će se bez sumnje pokrenuti u budućnosti, mogu biti korisni za postizanje nekih ciljeva EU MRS-a.

4.1

Glavni je doseg potaknuti određenje višerazinskog SMR-a praćenog MRS-om, gdje se djelatnosti provode posebnim planovima djelovanja temeljenima na „pravilu triju da”: više dopunskoga financiranja, više usklađivanja među ustanovama i više novih projekata.

4.2

Sredozemne se regije trebaju zajednički obvezati na suradnju sa strategijom na svim razinama djelovanja, što će omogućiti da se iskoriste ciljevi Europe 2020, promičući na taj način integraciju EU-ovih politika i fondova (teritorijalna suradnja). MRS bi trebalo provesti kako bi se regijama i teritorijima pomoglo suočiti se s izazovima koje se ne može riješiti samo državnim sredstvima.

4.3

EGSO smatra da se razvoj MRS-a za Sredozemlje treba temeljiti na trima stupovima rasta:

4.3.1

Pametni rast poduprijet će se uzimanjem u obzir zamisli Plavoga rasta. Dana 13. rujna 2012., Europska je komisija objavila Komunikaciju o Plavome rastu u kojoj je izdvojila pet „lanaca vrijednosti” koji mogu dovesti do održivoga rasta i otvaranja radnih mjesta u plavome gospodarstvu. To su: plava energija, akvakultura, pomorski, obalni i krstareći turizam, morski mineralni izvori te plava biotehnologija. (13)

4.3.1.1

Plavi rast odražava izbore koje su učinile pomorske regije kako bi poboljšale svoju konkurentnost i gospodarski rast korištenjem vlastita zemljopisnog položaja i osobitosti, odnosno morskih i pomorskih djelatnosti, usredotočujući se, ukratko, na ono što im najbolje ide.

4.3.1.2

Izazov Pametnog rasta za obalne regije EU SOR-a je dvostruk:

4.3.1.3

Održivo korištenje sredozemnih izvora pruža mogućnost za stvaranje bogatstva i radnih mjesta. Trebalo bi razviti istraživanje naprednih okolišnih sustava i tehnologija kako bi se poduprle tradicionalne sredozemne djelatnosti koje su u opadanju, otvarajući tako nove mogućnosti.

4.3.1.4

Ti izazovi zahtijevaju uključivanje znanstvenih, tehnoloških i gospodarskih zajednica, zajedno sa socijalnim partnerima. U obzir treba uzeti podupiranje djelatnosti na poljima poput infrastrukture, industrije, obuke, politika ulaganja u istraživanje i razvoj, suradnje među sveučilištima te stvaranja klastera.

4.3.1.5

Nautički sektor vrlo je snažan i pridonosi razvojnim strategijama. Nautički turizam stvara gospodarsku djelatnost i radna mjesta te također pomaže razviti euromediteranski identitet.

4.3.2

Svi su glavni poticaji Održivoga rasta i uključenih sektora međusobno povezani na mnogo načina. Postizanje održivosti i provedba zelenijih politika, kao i pomak prema niskougljičnom gospodarstvu u svim sektorima, pridonose postizanju ciljeva vezanih uz klimatske promjene i prilagodbu tim promjenama. Izvore valja učinkovito koristiti, sinergije ojačati, a gubitke i udvostručenje napora prepoznati i obeshrabriti. Ključne infrastrukture, uključujući one kopnenog i morskog prijevoza, prijenosa energije i IT-mreža, valja neprestano unapređivati kako bi se osiguralo da se ne razvijaju zagušljiva uska grla.

4.3.2.1

Obalna i pomorska održivost međusobno su povezane i obje su podložne pritisku od ljudske djelatnosti, uključujući onečišćenje tla koje na kraju oteče u Sredozemno more, brodska ispuštanja CO2.  (14) Integrirano upravljanje obalnim područjima ne bi se trebalo ograničiti samo na obalnu gospodarsku djelatnost i onečišćenje. Treba pružiti svaku pobudu da se pomorski sektor i brodove koji plove Sredozemljem ohrabri da prijeđu na najsuvremenije oblike „zelenih” tehnologija.

4.3.2.2

Europska unija i osam od njezinih država članica strane su Barcelonske konvencije za zaštitu Sredozemnog mora od zagađenja iz 1975. i njezinih protokola zaključenih pod okriljem Programa za okoliš Ujedinjenih naroda (UNEP). Aktom Vijeća, odobrenim krajem 2012., EU je postala stranom Protokola o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja uslijed istraživanja i iskorištavanja (Offshore Protocol) te konvencije, kako bi se sredozemna obalna područja zaštitila od zagađenja prouzročenih takvom djelatnošću. Sredozemne regije EU-a mogu znatno dobiti ovom konvencijom i trebale bi joj posvetiti veliku pozornost, također unutar konteksta njihova cilja da postignu „plavi rast”.

4.3.2.3

Potencijal obnovljive energije Sredozemlja nudi golem izvor čiste energije koji još nije iskorišten. U skladu s ciljevima strategije Europa 2020., u EU MRS treba uključiti mjere za prilagodbu klimatskim promjenama i njihovo sprečavanje.

4.3.2.4

EU MRS-u potrebne su mjere na polju održiva prijevoza, kako bi se smanjilo ispuštanje ugljičnog dioksida. Cestovni prijevoz treba preusmjeriti na pomorski prijevoz. (15) S druge strane, pomorski prijevoz mora nastaviti svojim putom prema uporabi čistijeg goriva. Treba uključiti pomorsku sigurnost te suradnju u sprečavanju nesreća velikih razmjera i odgovoru na njih.

4.3.3

EU MRS treba uključiti snažnu socijalnu dimenziju kako bi u EU SOR-u podupro Uključiv rast. Gospodarski razvoj i stvaranje novih radnih mjesta trebali bi olakšati stanovnicima regije da uživaju bolju kakvoću života. Regionalne vlasti trebaju promicati socijalni dijalog te uključenost socijalnih partnera i partnera iz civilnoga društva. Na temelju integriranog pristupa teritorijalnoj koheziji u obzir treba uzeti „uključivo” stanje u gradovima, velegradskim područjima, ruralnim područjima, malim obalnim gradovima i na otocima. Pristupačnost infrastrukture, tehnologija i usluga za osobe s invaliditetom trebalo bi povezati s održivim razvojem kao osnovnim preduvjetom uključivog rasta.

4.3.3.1

Moraju se razviti informacijske tehnologije, posebice u rubnim područjima, putem bolje povezivosti, kako bi se kroz međutematski pristup poduprlo ukupnu teritorijalnu i društvenu koheziju u sredozemnim regijama. Treba njegovati razvoj informacijskih i komunikacijskih tehnologija (ICT).

4.3.3.2

Također je važno naglasiti potrebu daljnjega razvoja zračnih luka i zračnih usluga u SMR-u kako bi se ojačala regionalna gospodarska integracija. Potencijal zračnih usluga i infrastrukture zračnog prijevoza velikim je dijelom još neiskorišten pa u njih treba više ulagati.

4.3.3.3

Obrazovne ustanove i ustanove za obuku imaju ključnu ulogu u potpori uključivom rastu u sredozemnome području. Treba prepoznati zajedničke obrazovne ciljeve za čitav EU SMR.

4.3.3.4

EGSO osjeća da dijalog socijalnih i građanskih partnera s obrazovnim ustanovama i onima za obuku treba pojačati. Prednost se mora dati obuci iz pomorskih i nautičkih predmeta te suradnji između sveučilišta i središta za obuku.

4.3.3.5

Nezaposlene iz EU SOR-ova treba također saslušati pri oblikovanju buduće strategije koja im nastoji pružiti priliku da ponovno uđu na tržište rada. Također je od životne važnosti poduzeti prave, opipljive napore da se uključe vođe „isključenih” društvenih skupina, poput migranata, osoba s invaliditetom i ženskih organizacija. EGSO u potpunosti podupire politike EU-a usmjerene na sprečavanje diskriminacije temeljem rasnog ili etničkoga podrijetla, invalidnosti, spolnoga usmjerenja ili roda.

4.3.3.6

S obzirom na europske perspektive kada je riječ o demografskom starenju, potrebno je uključiti posebne radnje za promicanje zdravog i aktivnog starenja u EU SOR-ovima. Sredozemne regije također trebaju pokrenuti održive dugoročne planove nadziranog useljavanja i sezonskih radnika kako bi se popunile praznine prouzročene starenjem stanovništva i pozabavilo se sve nepovoljnijim omjerom pojedinaca koji se ne mogu sami uzdržavati. EGSO smatra da bi EU trebao poduzeti veće napore da sredozemnim regijama pomogne da izađu na kraj s izazovima migracije i uključivanjem doseljenika u društvo.

4.3.3.7

EGSO smatra da je ključno da se pri razvoju EU SMRS-a u obzir uzmu europski prioriteti koji ciljaju na poboljšanje socijalne uključenosti i dobrobiti te potpuno poštivanje prava osoba s invaliditetom, kao i na promicanje rodne jednakosti u sredozemnome području. Stoga je ključno osigurati samostalnost pojedinca, dostojanstvo i slobodu osoba s invaliditetom te osnažiti ulogu žena na sredozemnome tržištu rada, u društvu i na položajima na kojima se donose odluke.

5.1

Provedba mediteranskog MRS-a nudi brojne mogućnosti, prvenstveno pružajući referentni okvir za kohezijsku politiku i ohrabrujući međusektorsku suradnju na zajedničkome području usluga i radne snage. Ovaj okvir može doprinijeti većem dopunjavanju ulaganja i utjecati na s tim povezane prioritete svakoga regionalnog razvojnog plana za europsku makroregiju, osiguravajući pregled i prave sinergije unutar integriranog pristupa.

5.2

EU MRS osigurat će veću uključenost i bolju suradnju između raznih EU-ovih intervencijskih mehanizama, nadilazeći proračunska sredstva dodijeljena kohezijskoj politici, udružujući izvore regija i država članica kroz višerazinsko upravljanje. Ovo je strategija u kojoj su svi lokalni dionici na dobitku.

5.3

Koristi od sredozemnog MRS-a u velikoj mjeri proistječu iz pristupa koji je iznimno sveobuhvatan i uključuje više razina, koji je sposoban promicati sinergije između politika i programa EU-a, kao i financirati komplementarnosti.

5.4

Provedba mediteranskog MRS-a potaknut će ostvarenje strateških djelatnosti u obalnim i otočnim područjima, a također će pojačati suradnju između sredozemnih uprava, regija, gradova, luka i, gdje se pojavi potreba, između državnih vlasti.

5.5

Nastavit će se s djelatnostima vezanima uz Integriranu pomorsku politiku i Plavi rast, naglašavajući međuovisnosti i sinergije koje postoje između djelatnosti naizgled nevezanih s pomorskim sektorom.

5.6

Predložene radnje bavit će se trima stupovima rasta koji su prethodno određeni. Pri odabiru predloženih radnja, svaka mora zadovoljiti sljedeće kriterije:

—

Regija s morskom granicom (372 regije odgovaraju ovome kriteriju);

—

Regija u kojoj više od polovice stanovništva živi unutar 50 km od mora (73 regije odgovaraju ovome kriteriju);

—

Hamburg, njemačka regija koja ne odgovara ovim odredbenim kriterijima, dodana je na popis obalnih regija EU-a uzimajući u obzir njezin snažan pomorski utjecaj.

5.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 170/11

1.1

Uzimajući u obzir da je volontiranje:

1.1.1

važan pokretač uključivog rasta, koji pridonosi i socijalnom i ljudskom kapitalu, njeguje međugeneracijsku solidarnost te istovremeno donosi značajnu gospodarsku vrijednost,

1.1.2

ključan čimbenik u mnogim socijalnim politikama i pokazatelj učinaka javnih politika, koji valja djelotvorno mjeriti i pratiti kako bi donositelji odluka dobili odgovarajuća znanja,

1.1.3

predmet istraživanja, koji se trenutno nedovoljno mjeri zbog nedosljednih i pretjerano ograničavajućih anketa, u kojima su zapostavljena pitanja poput pomoći koju volonteri ljudima pružaju izravno, mimo svake organizacijske strukture, i u kojima se zanemaruje gospodarska vrijednost volonterskog rada,

1.2

Odbor poziva Europsku komisiju da:

1.2.1

omogući uvjete za započinjanje metodološkog rada i pilot-istraživanja, kojima bi cilj bio definiranje načela za istraživanje volonterskog rada, koje bi provodili državni uredi za statistiku država članica EU-a. Pritom bi valjalo koristiti Priručnik o mjerenju volontiranja Međunarodne organizacije rada (ILO), kao i iskustva država koje su već provele istraživanja koristeći se rješenjima preporučenim u priručniku.

1.2.2

tijekom sljedećih nekoliko godina radi na standardiziranoj metodologiji za istraživanje volonterskog rada i da osigura njezino usvajanje odgovarajućom direktivom Europske komisije u svrhu redovitih istraživanja koje bi provodile države članice.

1.2.3

poduzme korake kako bi se urede za statistiku država članica potaknulo da se uključe u istraživanje volonterskog rada i prije uvođenja direktive.

1.2.4

prikupi i učini dostupnima dosljedne informacije koje su rezultat istraživanja o volontiranju iz pojedinačnih država ili na razini EU-a.

1.2.5

uvede pravne mjere, obvezujuće na razini EU-a i država članica, koje bi omogućile da neprofitni sektor sufinancira javne potpore ekonomskom vrijednošću volonterskog rada, procijenjenom na temelju čvrstih statističkih podataka do kojih se došlo pomoću statističkih alata razvijenih u skladu s ovim mišljenjem.

1.3

Uz to, EGSO koristi ovu priliku da ponovno istakne potrebu za povoljnim okruženjem i podrškom volonterskim aktivnostima. Precizni prijedlozi za povoljno okruženje za volontiranje razvijeni su u okviru Europske godine volontiranja 2011., što uključuje i održivu potporu volonterskim aktivnostima koje značajno doprinose općem dobru. (1)

2.1

U skladu sa široko rasprostranjenom definicijom (u institucijama EU-a), pojam „volontiranje” se odnosi na sve oblike volonterskih aktivnosti, formalne ili neformalne, koje osoba obavlja slobodnom voljom, izborom i motivacijom, ne vodeći se željom za financijskim dobitkom.

2.2

U takvo poimanje volontiranja uklapa se i definicija, iako mnogo preciznija, volonterskog rada u Priručniku o mjerenju volontiranja Međunarodne organizacije rada koji se koristi kao konceptualni okvir za mjerenje formalnog i neformalnog volontiranja u različitim kulturnim i pravnim okruženjima. Prema toj definiciji, volonterski rad znači „neplaćeni neobavezni rad, tj. vrijeme koje pojedinci, a da za to nisu plaćeni, posvećuju aktivnostima koje provode bilo kroz neku organizaciju, bilo izravno u korist drugih osoba izvan vlastitog kućanstva”. (2) Ova definicija, koja precizno navodi značajke volontiranja, trebala bi se koristiti u međunarodnim komparativnim istraživanjima. To proizlazi iz potrebe da se u definicijama koje se koriste u pojedinačnim državama u obzir uzmu sve važne karakteristike volonterskog rada, čime bi se osiguralo ujednačeno definiranje područja istraživanja, neovisno o lokalnim uvjetima.

2.3

Posljednjih godina, posebice u vezi s Europskom godinom volontiranja 2011., u mnogim dokumentima EK-a, EP-a i Vijeća te EGSO-a, OR-a i europskih udruga civilnog društva, isticalo se da je volontiranje povezano s ključnim vrijednostima EU-a, poput građanskog sudjelovanja i solidarnosti s potrebitima. Naglašeno je da volontiranje uvelike pridonosi onom dijelu dobrobiti društva koji se ne mjeri BDP-om te da ima snažan utjecaj na kvalitetu života ljudi. Sa sistemskog gledišta, volonterski rad pomaže stvoriti socijalni kapital, izgraditi i učvrstiti spone povjerenja i suradnje, istovremeno njegujući općeprihvaćene društvene norme i vrijednosti. Neformalno volontiranje važan je oblik ulaganja u ljudski kapital, npr. kroz neformalnu brigu i obrazovanje djece i mladih, dok formalno volontiranje ima ključnu ulogu, uz ostalo, u razvoju prenosivih vještina i stjecanju novih strukovnih vještina. Također, volonterska skrb za starije osobe, kao i skrb koju pružaju starije osobe, od iznimne je važnosti za europska društva koja stare. Sve navedene karakteristike, koje upućuju na ulogu volontiranja u izgradnji socijalne kohezije i olakšavanju zapošljavanja, znače da se volontiranje smatra važnim elementom uključivog rasta, jednim od triju stupova razvojne strategije EU-a – Europa 2020.

2.4

Ključan element rasprave bile su preporuke kojima se naglašava potreba prikupljanja usporedivih podataka koji ilustriraju i socijalnu i gospodarsku važnost volontiranja. S time u vezi, metodologija predložena u priručniku ILO-a istaknuta je kao primjeren model za provođenje statističkih istraživanja u ovom polju. (3)

2.5

Te su preporuke jasno povezane sa zaključkom da o volontiranju nije dostupno dovoljno podataka, a ta je procjena istinita i danas.

2.6

U pojedinim su zemljama provedena neka istraživanja o volontiranju koja su obuhvaćala mnoge ključne aspekte volontiranja (ne samo razinu sudjelovanja u volontiranju i demografski profil osoba uključenih u takav rad, nego na primjer i njihovu motivaciju). Jedna od prepreka korištenju ovih istraživanja za analizu na razini EU-a nedostatak je dosljednosti s obzirom na opseg definicije volontiranja i načine njegova definiranja, kao i ostale metodološke razlike (npr. razdoblje obuhvaćeno istraživanjem, nedosljednosti u dobnim kategorijama korištenima za ispitane populacije, različite metode istraživanja, točnost rezultata), zajedno s razlikama u datumima istraživanja. Kako je istaknuto u izvješću koje je, na zahtjev Europske komisije, sastavila konzultantska tvrtka GHK, razlike u rezultatima često mogu doseći i 30-40 postotnih bodova. (4)

2.7

Dostupni podaci o volontiranju, koji se redovito prikupljaju i koji su usporedivi na međunarodnoj razini, poprilično su ograničena opsega te se uglavnom odnose na uključenost u volonterski rad (uz različite definicije) koji se provodi kroz organizacije (formalni volonterski rad) i na demografski profil osoba koje sudjeluju u takvim aktivnostima. Ponekad se istraživanja dotaknu i drugih pitanja, poput učestalosti volontiranja. (5) Neka od tih istraživanja nisu ograničena na općenito pitanje o volontiranju, definiranom na ovaj ili onaj način, nego se umjesto toga usredotočuju na više (do otprilike 12) vrsta organizacija ili aktivnosti kojima ljudi posvećuju svoje slobodno vrijeme. (6) Komparativno govoreći, pitanje koje se najrjeđe postavlja jest broj sati koji odrade volonteri. (7)

2.8

Unatoč velikim razlikama u rezultatima pojedinačnih međunarodnih istraživanja, kao i između nacionalnih i internacionalnih rezultata, i dalje se može reći da je volontiranje – čak i ako se u obzir uzme samo formalni volonterski rad – vrlo široko rasprostranjeno. Procjene broja volontera u EU-u starijih od 15 godina kreću se od 92 do 150 milijuna, što bi značilo da je između 22 i 36% odraslih diljem država EU-a uključeno u volonterski, neplaćeni rad u različitim vrstama organizacija. (8) Stavovi o volontiranju koje su usvojile glavne institucije EU-a temelje se na relativno niskoj procjeni broja volontera, prema kojoj ih nema više od 100 milijuna. (9)

2.9

Na temelju trenutno dostupnih podataka o volontiranju, nije moguće provesti analizu koja se zahtijeva u dokumentima EK-a, Parlamenta, Europskog vijeća i EGSO-a. Trenutno nije moguće pouzdano pratiti ekonomsku važnost volontiranja ili njegovog doprinosa politikama na razini EU-a. Nije moguće utvrditi ukupno vrijeme posvećeno volonterskom radu ili njegovu novčanu vrijednost te, stoga, ni ocijeniti koliko je opsežan u smislu univerzalnih gospodarskih pokazatelja, kao što su nacionalna zaposlenost (broj ljudi koji su zaposleni u nacionalnom gospodarstvu) ili BDP. Jedini trenutačno dostupni podaci, koji su, međutim, ograničeni na formalno volontiranje u neprofitnim organizacijama i procijenjeni na temelju metoda koje baš nisu ujednačene, dolaze iz međunarodnog Komparativnog projekta neprofitnog sektora, koji koordinira Sveučilište Johns Hopkins. Ti su podaci utvrdili udio volonterskog rada koji se obavlja u neprofitnim tijelima u odnosu na BDP te u odnosu na radni potencijal gospodarski aktivne populacije, ali samo u tri države EU-a: Češkoj (0,2% BDP-a, 0,5% gospodarski aktivne populacije), Francuskoj (1,4%, 3,2%) i Belgiji (0,7%, nema dostupnih podataka). (10)

2.10

Na temelju metodoloških načela utvrđenih u priručniku ILO-a, nacionalni uredi za statistiku u tri su države EU-a (Poljskoj, Mađarskoj i Italiji) proveli ankete o opsegu i vrijednosti volonterskog rada, dok se u nekim drugim zemljama pripremaju za to. (11) Trenutno su dostupni podaci za Poljsku za 2011. godinu. Oni pokazuju da je, općenito gledajući, formalno i neformalno volontiranje činilo ekvivalent rada 9,6% onih koji rade u širem nacionalnom gospodarstvu (uključujući volonterski rad) i 2,8 % široko definiranog BDP-a. U Poljskoj, gdje su veze unutar proširene obitelji izrazito snažne, volonterski se rad uglavnom sastojao od neformalnog volontiranja – njegov je udio u broju ljudi zaposlenih u nacionalnom gospodarstvu, koji također uključuje volonterski rad, iznosio 8%, a njegov doprinos široko definiranom BDP-u 2,2%. Formalni volonterski rad predstavljao je 1,6% i 0,6% prethodno spomenutih kategorija. (12)

3.1

Kako je već spomenuto, Priručnik o mjerenju volonterskog rada, objavljen pod pokroviteljstvom Međunarodne organizacije rada (ILO), u gotovo svim se dokumentima EU-a o volontiranju spominje kao prikladan model za provođenje statističkih istraživanja u tom području. Metodološka rješenja iz ovog priručnika također su istaknuta na Međunarodnoj konferenciji statističara rada kao prikladna osnova za istraživanje volonterskog rada. Predlaže se uključivanje volonterskog rada u službene statistike o radu. (13) Rješenja predložena u priručniku stekla su potporu dionika iz trećeg sektora, pri čemu mnoge nevladine organizacije promiču ovaj model za provođenje istraživanja o volontiranju. (14)

3.2

Metodološki pristup predložen u priručniku ILO-a je i odgovor na nedostatak ili nedosljednosti dostupnih podataka o volontiranju u trećem sektoru, što je problem na koji je ukazao Komparativni projekt neprofitnog sektora i koji je kasnije istaknut kao ozbiljna prepreka sastavljanju točne statistike za državne račune i satelitski račun neprofitnog sektora. (15)

3.3

Metodološki pristup temelji se na operativnoj definiciji fenomena koji se u priručniku naziva „volonterskim radom”. Ne temelji se na određenom uvjetu ili uvjetima koji se ujednačeno koriste za istraživanja u zemljama u kojima se provode ankete, već je riječ o opisnoj definiciji koja ističe tri temeljne značajke. Volonterski se rad definira kao djelatnosti koje:

Priručnik ILO-a sadržava mnoga dodatna objašnjenja, što pomaže u rješavanju potencijalnih dvojbi oko interpretacije navedenih kriterija. (16)

3.4

Široko područje koje je u priručniku razrađeno za istraživanje, omogućuje da se zadovolje potrebe za informacijama mnogobrojnih dionika. Ključna definicija volonterskog rada dana u priručniku podrazumijeva širok raspon istraživanja, uključujući i formalno volontiranje (koje ILO naziva neizravni volonterski rad) i neformalno volontiranje (koje ILO naziva izravni volonterski rad). Nadalje, fokus nije ograničen na samo jedan sektor, već uključuje i volontiranje u trećem sektoru i u institucijama javnog sektora, što zahtijeva razdvajanje podataka, primjerice, po području i po institucionalnom sektoru. Prikupljeni podaci su jasno definirani, a istovremeno korisnicima ostavljaju fleksibilnost.

3.5

Model istraživanja predložen u priručniku ILO-a temelji se na nizu općih načela koja osiguravaju dosljednost, neovisno o vrsti ankete na kojoj se temelji istraživanje, a ona su sljedeća:

3.6

Predložena metodologija omogućuje da se istraživanja prvenstveno usredotoče na prikupljanje podataka potrebnih za kvantifikaciju opsega i vrijednosti volonterskog rada u standardnim gospodarskim jedinicama, što bi omogućilo usporedbu s nacionalnom zaposlenošću i BDP-om. Prikupljeni se podaci mogu koristiti za određivanje količine i vrijednosti različitih vrsta volonterskog rada prema institucionalnom i gospodarskom sektoru, obliku aktivnosti, regiji, razini urbanizacije itd.

3.7

Na temelju podataka prikupljenih modulom volonterskog rada mogu se provesti i brojne analize socijalne prirode. Moguće je analizirati opseg i stupanj intenziteta volonterskog rada, oblike koje poprima (za osobe ili organizacije – u slučaju formalnih struktura, može se specificirati područje aktivnosti ili sektor). Ta analiza u obzir može uzeti različite karakteristike volontera: demografske karakteristike (npr.: dob, spol, obiteljski status), lokaciju (npr.: regiju, veličinu mjesta) te profesionalni, obrazovni i materijalni status. Uvrštavanjem dodatnih pitanja u modul o volonterskom radu može se analizirati motivacija volontera, razlozi zbog kojih se ljudi ne uključuju u volontiranje, itd.

3.8

S obzirom na to da ispitanici obično mogu dati detaljne i pouzdane podatke samo kada je riječ o nedavnoj prošlosti, u priručniku je za pitanja o volonterskom radu usvojeno referentno razdoblje od četiri tjedna. To je uvjetovano potrebom za što preciznijim određivanjem broja sati posvećenih volontiranju. Istovremeno, razdoblje od četiri tjedna znatno je kraće od uobičajenog vremenskog okvira od 12 mjeseci koji se koristi u većini istraživanja o volontiranju. Kraće referentno razdoblje znači da će se dobiti niže brojke za opseg volonterskog rada (broj volontera) te stvara opasnost da se zbog sezonskih fluktuacija dobiju iskrivljeni rezultati. Stoga se preporučuje da se četverotjedno razdoblje zadrži radi usporedivosti, ali i da se pronađu metode kojima će se uravnotežiti sezonske razlike i osigurati da istraživanje obuhvaća odgovarajuću veličinu uzorka i da u njemu sudjeluje dovoljan broj volontera kako bi se mogle provesti dodatne procjene broja sati po različitim skupinama.

3.9

U priručniku se za istraživanja o volonterskom radu preporučuje anketa o radnoj snazi (ARS) ili neki drugi modul anketiranja kućanstava. Korištenje ankete o radnoj snazi ima niz prednosti:

3.10

Istraživanja o volontiranju pomoću modula ARS uključuju i određena ograničenja i probleme, koji se rješavaju u skladu s lokalnim uvjetima ili na temelju sveobuhvatnog pristupa:

3.11

Priručnik o mjerenju volonterskog rada je sveobuhvatan te uključuje smjernice o organizaciji i provedbi istraživanja, kao i preporuke o sastavljanju i predstavljanju rezultata. Za procjenu vrijednosti volonterskog rada u priručniku se preporučuje pristup potpunog nadomještanja troškova, u kojem se uzima u obzir prosječna plaća za određenu vrstu aktivnosti (zvanje) u nacionalnom gospodarstvu te gospodarski i institucionalni sektor kojemu pripada tijelo za koje se obavlja volonterski rad.

3.12

Neovisno o sveobuhvatnom pristupu predloženih rješenja i solidnom obrazloženju za njih, priručnik ILO-a zadržava značajnu fleksibilnost u mnogim pitanjima koja pojedinačne zemlje mogu rješavati u kontekstu lokalnih uvjeta. To se odnosi primjerice na prilagodbu formulacija lokalnim uvjetima te više ili manje detaljan način izračuna vrijednosti volonterskog rada (neki drugi primjeri navedeni su u točki 3.10.). S druge strane, kako bi se osigurala međunarodna usporedivost podataka, potrebno je koristiti ključne elemente definicija volonterskog rada.

3.13

Fleksibilnost priručnika potječe iz želje da ga se učini univerzalnim i da se osigura njegova široka primjena, neovisno o značajnim kulturološkim i sociološkim razlikama na globalnoj razini. U EU-u su te razlike relativno male, što omogućuje razvoj ujednačenije metodologije, a samim time i dobivanje podataka koji su lako usporedivi.

4.1

S obzirom na značajnu potrebu za podacima o volontiranju, koja proizlazi iz njegove ključne uloge u stvaranju uključivog rasta i jačanju socijalne kohezije, društvenog i ljudskog kapitala, neformalnog obrazovanja, integracije u tržište rada i međugeneracijske solidarnosti, na razini EU-a postoji potreba za osiguravanjem uvjeta koji bi podržali sustavna i usporediva istraživanja o volontiranju u državama članicama. EGSO razumije da za sve nove aktivnosti institucija EU-a i država članica treba osigurati odgovarajuća financijska stabilnost te stoga izražava spremnost da ispita sve moguće načine podržavanja i financiranja istraživanja o mjerenju volontiranja, uključujući prijedlog koji se navodi u točki 4.2.

4.2

U skladu s preporukama u dokumentima EU-a kojima se države članice pozivaju da razvijaju istraživanja o volontiranju u na temelju priručnika ILO-a, EGSO potiče Europsku komisiju da tijekom sljedećih nekoliko godina radi na standardiziranoj metodologiji za istraživanje volonterskog rada te da osigura njezinu primjenu odgovarajućim uredbama u svrhu redovitih istraživanja koja bi provodile države članice.

4.3

Prije usvajanja takve uredbe, Europska komisija bi trebala poduzeti korake i poduprijeti metodološki rad i pilot studije, s ciljem utvrđivanja ujednačenih načela za istraživanja volonterskog rada po državnim uredima za statistiku, koristeći se glavnim načelima priručnika ILO-a i iskustvima država koje su već provele istraživanja i koristile rješenja koja su u njemu opisana. Pri razradi pojedinosti uredbe potrebno je poduzeti korake kako bi se troškovi i birokracija sveli na najmanju moguću mjeru. Najbolji pristup za postizanje tog cilja bio bi kombiniranje istraživanja volonterskog rada s nekim od drugih područja istraživanja koja trenutno provode državni uredi za statistiku u državama članicama.

4.4

S obzirom na značajnu potrebu za podacima o opsegu formalnog i neformalnog volontiranja i njegovu utjecaju na opću razinu dobrobiti i na izabrana područja javnog života u pojedinim državama i diljem EU-a, trebalo bi odrediti uvjete kojima bi se osiguralo da Europska komisija prikupi i učini dostupnima primjereno usklađene podatke iz studija provedenih u državama članicama i na razini EU-a. Jedna od mogućnosti za provođenje istraživanja o učincima volontiranja mogla bi biti, primjerice, anketa o obrazovanju odraslih kojom bi se prikupljali i analizirali podaci o učinku volonterskog rada na stjecanje vještina korisnih za dobivanje željenog zaposlenja.

4.5

Javna tijela moraju priznati i cijeniti gospodarsku vrijednost volonterskog rada. Europska komisija i države članice trebaju uvesti pravila koja omogućuju da gospodarska vrijednost volonterskog rada bude jedan od načina sufinanciranja javno financiranih projekata. Iskustvo i podaci dobiveni tijekom istraživanja o gospodarskoj vrijednosti volontiranja, provedenih na temelju jedinstvene metodologije u čitavom EU-u, bit će od pomoći u osmišljavanju praktičnih rješenja.

5.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 170/18

1.1

ESGO pozdravlja raspravu o mjerenju socijalnog učinka za socijalna poduzeća, ali naglašava da je toj složenoj temi potrebno posvetiti više vremena. Komisija bi najprije trebala pokrenuti prikupljanje podataka za usporednu analizu mjerenja socijalnog učinka u državama članicama, ali i dodatno razmotriti tu temu u kontekstu socijalne dimenzije Europe.

1.2

EGSO smatra da neispravan ili ishitren pristup može spriječiti ostvarivanje cilja institucija EU-a da podupiru razvoj i rast sektora socijalnog poduzetništva. Budući da je svijest o ovom sektoru u mnogim državama članicama niska, EGSO poziva Komisiju da prioritetima proglasi nastavak rada na podizanju svijesti i potpunu provedbu mjera iz Inicijative za socijalno poduzetništvo.

1.3

Cilj mjerenja socijalnog učinka jest mjeriti socijalne rezultate i učinke koje imaju određene aktivnosti socijalnog poduzeća, a ne sâmo to poduzeće, čak i ako strukture tog poduzeća pridonose stvaranju socijalne vrijednosti. To je trajan proces koji je sastavni dio aktivnosti poduzeća te važan alat za strateško planiranje.

1.4

Teško je zagovarati samo jednu metodu pa EGSO stoga preporučuje da Komisija umjesto da razradi novu metodu radije razvije svijest o načelima koja se najčešće primjenjuju. Tim je načelima zajedničko to da se radi o inicijativama „odozdo prema gore”, čija je svrha evidentirati socijalne promjene, na temelju stvarnih potreba i stvarnih aktivnosti.

1.5

Svaka mjerna metoda mora proizlaziti iz suštinskih rezultata socijalnog poduzeća, mora podržavati njegove aktivnosti, biti primjerena i ne sputavati socijalne inovacije. Mora naći ravnotežu između kvalitativnih i kvantitativnih podataka i spoznati da je „priča” od presudne važnosti za mjerenje uspješnosti. Nužno je također istaknuti potrebu dodatnog razmatranja poteškoća u prijenosu rezultata mjerenja socijalnog učinka s mikrorazine na makrorazinu (unutar EU-a).

1.6

Uviđajući potrebu za metodama mjerenja socijalnog učinka, posebice s obzirom na uredbe EuFSP (1) i PZSI (2), EGSO predlaže da se metode osmišljene za te uredbe koriste kao pilot-projekt, pomno nadziru i, u slučaju potrebe, dorađuju. Time će se omogućiti nesmetan pristup socijalnih poduzeća financijskim sredstvima iz tih instrumenata. Komisija bi na taj način mogla izraditi zajedničke smjernice i načela o tome što mjeriti, a ne kako mjeriti.

1.7

EGSO će i dalje razmatrati ovu temu i pažljivo pratiti rad Komisije na provedbi odgovarajuće metode, kako bi pokušao osigurati da ona ne ometa razvoj socijalnog poduzetništva u Europi. Osim toga, Odbor će i dalje sudjelovati u široj raspravi o tome treba li i kako mjerenje socijalnog učinka s vremenom prenijeti i na druga područja.

2.1

U Komunikaciji Komisije pod naslovom „Akt o jedinstvenom tržištu II – Zajedno za novi rast” (3) ističe se potreba razvoja metoda mjerenja socijalne i gospodarske koristi koju ostvaruju socijalna poduzeća pri provedbi uredbi EuFSP i PZSI.

2.2

U tu svrhu, podskupina (4) Komisijine savjetodavne skupine o socijalnom poduzetništvu (GECES), sastavljene od više dionika, dobila je zadatak pripremiti za Komisiju smjernice o tome kako socijalna poduzeća mogu mjeriti svoj socijalni učinak.

2.3

U ovom mišljenju opisuje se perspektiva socijalnih poduzeća u pogledu razvoja metode EU-a za mjerenje socijalnog učinka, ponajprije u kontekstu uredbi EuFSP i PZSI. Međutim, budući da je to važna tema, EGSO ističe da, u idealnom slučaju, treba naknadno razmisliti i o mjerenju socijalnog učinka na drugim poljima kako bi se izbjegao neujednačen pristup.

2.4

U nekoliko nedavnih inicijativa EU-a ističe se socijalno poduzetništvo. Pored toga, EGSO je uložio velik trud baveći se tom temom (5) i radio, primjerice, na svladavanju izazova povezanih s uredbom EuFSP i socijalnim poduzećima (6). Jedan od ključnih elemenata je pokretanje Komisijine Inicijative za socijalno poslovanje (SBI) (7), čiji je cilj promicanje razvoja i rasta socijalnog poduzetništva i socijalnih poduzeća u EU-u.

2.5

Socijalna se poduzeća osnivaju u socijalne svrhe i djeluju u socijalnom gospodarstvu. EGSO radi zaštite tog modela naglašava da opis socijalnih poduzeća iz SBI-ja treba biti osnova za bilo koju povezanu uredbu, standard ili program, budući da on predstavlja široku definiciju socijalnih poduzeća koja odgovara raznim modelima u državama članicama.

2.6

Važno je istaknuti da namjera ovoga mišljenja nije općenito zagovaranje mjerenja socijalnog učinka poduzeća. To se pitanje također ne smije brkati s inicijativama povezanima s društveno odgovornim poslovanjem (DOP) ili s obvezom, koja vrijedi za sve poslodavce, da omoguće dostojne radne uvjete i da poštuju sve postojeće kolektivne sporazume. Nadalje, potrebno je naglasiti da djelotvoran socijalni učinak i infrastruktura i dalje ostaju odgovornost država članica.

2.7

Premda se u ovom mišljenju razmatra samo socijalni učinak rezultata aktivnosti socijalnih poduzeća, a ne samih socijalnih poduzeća, njihove su strukture i poslovni modeli ključne sastavnice ostvarivanja socijalnog učinka putem internalizacije socijalnih troškova i stvaranja pozitivnih vanjskih okolnosti.

3.1

Ekonomski su rezultati dugo vremena bili glavni pokazatelji za mjerenje razvoja organizacija i zemalja, bez obzira na to je li glavna motivacija ekonomski ili socijalni napredak. Za održiv svijet potrebna je cjelovitija perspektiva koja u obzir uzima posljedice za društvo, okoliš i gospodarstvo.

3.2

Posljednjih je godina porasla svijest o tome. EGSO je 2008. usvojio samoinicijativno mišljenje pod nazivom Ne samo BDP – mjerenje održivog razvoja  (8), u kojem se ističe potreba za novim metodama mjerenja održivosti i dobrobiti radi svladavanja socijalnih izazova. Komisija se na to nadovezala izvješćem iz 2009. pod nazivom BDP i šire – Mjerenje napretka u svijetu koji se mijenja  (9), koje ukazuje na potrebu za novim instrumentima praćenja i mjerenja socijalnog razvoja. Pored toga, i drugi su akteri poduzeli korake za uvođenje novih instrumenata, npr. OECD s indeksom boljeg života  (10).

3.3

Za Europu, koja se nalazi usred krize i čiji se modeli socijalne skrbi mijenjaju, sada je važnije nego ikada da se usredotoči na stvaranje stvarne vrijednosti. To je nedavno naglašeno u inicijativama za promicanje socijalne dimenzije EMU-a, (11) u kojima se kao nadopuna ekonomskom izvještavanju predlažu socijalni pokazatelji i aktivnosti. U mnogim dokumentima EU-a sada se spominje ta argumentacija, prema kojoj su mjerenje i praćenje socijalne dodane vrijednosti, društvenih promjena i socijalnog učinka preduvjeti za učinkovitu provedbu direktiva, programa i aktivnosti.

3.4

Mjerenje socijalnog učinka važna je tema, ključna za obnavljanje socijalne dimenzije u Europi. EGSO stoga dovodi u pitanje vrlo ishitreni Komisijin pristup toj temi i poziva na to da se više vremena posveti temeljitom razmatranju šireg tematskog konteksta radi odabiranja najprikladnije metodologije. U ovom se kontekstu mora napomenuti da Komisija, s obzirom na to da je glavni cilj podupirati socijalna poduzeća u obavljanju njihovih zadaća, mora biti pažljiva prilikom razvijanja instrumenata da ne bi imali suprotan učinak.

3.5

K tome, socijalna poduzeća i socijalno gospodarstvo u mnogim su državama članicama vrlo malo poznati i priznati. Započinjanje rasprave iz perspektive socijalnog učinka umjesto razvijanja ozračja koje pogoduje razvoju socijalnih poduzeća može imati štetan učinak na razvoj ovog sektora. Stoga EGSO poziva Komisiju da potpunu provedbu SPI-ja proglasi prioritetom kako bi se stvorili pravedni i transparentni uvjeti za socijalna poduzeća u svim državama članicama prije nego što se pokrene inicijativa za mjerenje socijalnog učinka.

4.1

Mjerenje socijalnog učinka koristi svim dijelovima društva. Postizanje pozitivnog socijalnog učinka glavni je cilj socijalnog poduzeća te je često trajan i neodvojiv dio aktivnosti poduzeća. Važno je razlikovati socijalne rezultate od poslovnih; ono što se mjeri jest socijalni učinak, a ne sama organizacija.

4.2

U tome kako dionici opisuju socijalni učinak postoje sličnosti, ali i razlike. EGSO ističe važnost zajedničkog poimanja i predlaže da se taj pojam definira kao društveni rezultati i učinci koji nastaju uslijed specifičnih aktivnosti socijalnog poduzeća.

4.3

Također je važno istaknuti da mjerenje učinka nije samo mjerenje željenih rezultata, već i ukupnih rezultata (željenih i neželjenih) te njihovog učinka.

4.4

Budući da pokazivanje povezanosti aktivnosti i rezultata može biti teško, mjerenje socijalnog rezultata je izazov. Pozitivni učinci često su kvalitativni te se koji puta očituju tek nakon dužeg vremena. Pokušaji da se neka aktivnost izrazi brojkama sadrže visok rizik da se dobivenom informacijom neće izmjeriti ono što je bila namjera ili da se to neće izmjeriti na pravilan način. Stoga se socijalna poduzeća ne smije prisiljavati da se isključivo usmjere na aktivnosti koje je lako mjeriti, kvantificirati ili prepoznati izvana te da tako mjerenje poistovjete s kvantifikacijom.

4.5

Na kvantifikaciju se mora gledati kao na jedan od načina mjerenja, uz kvalitativne pristupe kao što su narativne metode. Takav alternativni ili dopunski pristup prikupljanju priča koje su ispričane iz perspektive korisnika i obiluju informacijama ključan je pri procjenjivanju „dodane vrijednosti” aktivnosti socijalnih poduzeća. Pored toga treba istaknuti da ishod mjerenja stvorene vrijednosti ne mora nužno u konačnici biti broj, već je moguće da to bude kombinacija brojčanih i tekstualnih podataka.

4.6

Kako bi se dodatno istražila ova složenost, EGSO preporučuje da Komisija započne s prikupljanjem podataka u vezi s postojećim metodama, što će biti polazište za usporednu analizu između država članica.

5.1

Preduvjet za metodu EU-a za mjerenje socijalnog učinka u sadašnjem kontekstu EU-a (EuFSP i PZSI) predstavlja sudjelovanje dionika, u koje u prvom redu spadaju socijalna poduzeća, korisnici, kreatori politika, financijeri i, prema potrebi, pružatelji socijalnih usluga, javna tijela te socijalni partneri. Takav partnerski pristup omogućuje uspostavu povjerenja bitnog za pronalaženje zajedničkog stajališta o željenom učinku.

5.2

Jedan od preduvjeta za taj partnerski pristup zajedničko je razumijevanje osnovnih pojmova na području mjerenja socijalnog učinka. Pojmovi kao što su uložena sredstva , ishod , rezultat i učinak često se različito definiraju u različitim kontekstima. Važno je da dionici te pojmove razumiju na isti način.

5.3

Isključivo promatranje ishoda (npr. broj ljudi koji sudjeluje u osposobljavanju) zanemaruje mjerenje stvarnog učinka aktivnosti. Stoga je važno priznati da mjerenje socijalnog učinka predstavlja odmak od mjerenja ishoda prema mjerenju učinka. Na taj je način moguće evidentirati stvarnu dodanu vrijednost te istovremeno imati na umu složenost i višedisciplinarnu narav mjerenja socijalnog učinka.

5.4

Nužno je istaknuti potrebu dodatnog razmatranja poteškoća u prijenosu rezultata mjerenja socijalnog učinka s mikrorazine na makrorazinu (unutar EU-a), kao i pitanja načina na koji metode mjerenja poštuju prava i potrebe pojedinaca i poduzeća.

6.1

Socijalni učinak mjeri se na mnogo različitih načina, zbog čega je teško zagovarati samo jednu metodu ili čak uspoređivati više metoda (12). Razvilo se mnoštvo metoda, a mnoge su osmišljene u sklopu raznih projekata EQUAL (13). Svima im je zajedničko to da se radi o inicijativama „odozdo prema gore”, čija je svrha postići željene socijalne promjene i koje se temelje na stvarnim potrebama i stvarnim aktivnostima.

6.2

Najpoznatije metode su socijalni povrat investicije (social return on investment), koncept temeljen na rezultatima i osmišljen tako da se pokaže kako određena organizacija stvara socijalnu, ekološku i ekonomsku vrijednost, te socijalna bilanca (social accounting), što je metoda za planiranje, mjerenje i procjenjivanje socijalnih ciljeva organizacije. (14) Primjer općenitije metode određivanja socijalne dodane vrijednosti je globalni indeks izvještavanja (Global Reporting Index – GRI), sustav za izvještavanje o održivosti koji služi kao okvir za socijalno, ekološko i ekonomsko izvještavanje. Ali dostupne su mnoge druge metode. (15)

6.3

Ono što je ovim metodama zajedničko jest to da su osmišljene imajući u vidu svrhu aktivnosti socijalnog poduzeća, a ne modele drugih sektora. Umjesto da mjere samo ishode između dviju vremenskih točki, ovi pristupi u obzir često uzimaju šire nelinearne procese, kao što je teorija promjene (Theory of Change) (16) koja, jednostavno rečeno, uključuje definiranje, kvantificiranje i praćenje. Primjenom tih pristupa sam proces mjerenja postaje sastavni dio poslovnog planiranja poduzeća te važan alat za poboljšanje na unutarnjem planu.

6.4

Pri izradi metoda za socijalni učinak mora se voditi računa o tome da one budu primjerene i da podupiru socijalno poduzetništvo. Mnoga su socijalna poduzeća mala i nova te imaju ograničene resurse za primjenu kompliciranih metoda. Stoga EGSO predlaže da, kako bi birokratsko opterećenje bilo ograničeno i proporcionalno, drugi dionici (EU, upravitelji fondova), a ne socijalna poduzeća budu ti koji će snositi troškove mjerenja učinka.

6.5

Kad je riječ o pokazateljima, EGSO preporučuje da njih odaberu socijalna poduzeća na temelju razgovora s korisnicima i dionicima. Na primjer, pokazatelji mogu biti „izbjegnuti trošak za društvo” ili „izazvani učinak” socijalnog poduzeća, ali isto tako bi se moglo uzeti u obzir i zalaganje poduzeća za javne interese te njegova struktura i poslovni model.

6.6

Komisija na temelju postojećih metoda treba razmotriti mogućnost stvaranja okvira EU-a u skladu s preporukama EGSO-a, koji će odgovarati mjerodavnim propisima u nekim državama članicama i njihovim modelima socijalne skrbi te samim socijalnim poduzećima.

7.1

Budući da je iznimno teško zastupati jednu metodu ili standardne pokazatelje za mjerenje socijalnog učinka, prvi korak Komisije treba biti stvaranje svijesti o najčešće primjenjivanim načelima i postojećim metodama i poticati poduzeća da ih koriste. Komisija na temelju tih iskustava može izraditi zajedničke smjernice za mjerenje socijalnih rezultata (umjesto mjerenja ishoda) te na taj način stvoriti okvir načela o tome što mjeriti, a ne da pokušava definirati način mjerenja socijalnog učinka.

7.2

EGSO zbog složenosti ove teme predlaže da se kao pilotni projekt koriste metode razvijene za EuFSP i PZSI. Tako bi Komisija mogla pomno pratiti učinak primjene ovih metoda i u slučaju potrebe provesti reviziju. Prikupljeni podaci trebali bi biti razvrstani po spolovima kako bi se uvažila uloga žena u socijalnom poduzetništvu i osigurala transparentnost pri dodjeli financijskih sredstava. Time će se osigurati da korištene metode ne ograničavaju pristup financijskim sredstvima namijenjenim za zacrtane ciljeve.

7.3

Komisija pri planiranju ovih pilot-projekata također treba u obzir uzeti aspekte kao što su nadležnost i cilj „revizora”/dionika. Ovo je usko povezano s dodatnim troškovima i motivima tih aktera. EGSO poziva Komisiju da pri utvrđivanju kriterija mjerenja uloži napore i u minimiziranje tih troškova kako bi se izbjeglo stvaranje nepotrebne birokracije i remećenje socijalnog razvoja.

7.4

Postoji opasnost da će metoda mjerenja osmišljena posebno za EuFSP i PZSI dobiti prednost pred primjenom drugih instrumenata i pravila na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini koja se odnose na socijalna poduzeća. Neprimjerena ili nepravilna provedba mjerenja socijalnog učinka može kočiti socijalne inovacije i eksperimentiranje. Kako bi ograničila ovaj rizik, Komisija u državama članicama treba ponuditi programe osposobljavanja i podizanja svijesti.

7.5

Ovo je mišljenje prvi korak u radu EGSO-a na mjerenju socijalnog učinka. Ono je odgovor na trenutni rad Komisije na ovom pitanju. Međutim, EGSO smatra da je ključno nastaviti i proširiti ovu raspravu pa će stoga pratiti rad Komisije te i dalje raditi na ovom pitanju u sklopu drugih područja svog političkog djelovanja.

5.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 170/23

1.1

Negativni učinak krize na društvo i gospodarstvo, kao i nedostatak strukturnih reformi koji u kontekstu demografskog starenja, povećanja migracijskih tokova i porasta euroskepticizma produbljuje siromaštvo i isključenost u Europi, stvara iznimno hitnu potrebu za političkom paradigmom koja će ojačati solidarnost i temeljne vrijednosti europske društvene stečevine.

1.2

procjenjuje da će u tako kritičnoj situaciji uvođenje minimalnog europskog dohotka pridonijeti ostvarenju gospodarske i teritorijalne kohezije, zaštiti temeljnih prava pojedinca, jamčenju ravnoteže između gospodarskih i socijalnih ciljeva te pravednoj preraspodjeli resursa i dohodaka;

1.3

ističe važnu raspravu na razini EGSO-ovih tijela te naglašava hitnu potrebu za osiguravanjem prikladnog minimalnog dohotka u Europskoj uniji u sklopu okvirne direktive, s ciljem učinkovite borbe protiv siromaštva putem olakšanog pristupa tržištu rada, kao što su to zatražili Odbor regija (1) i niz organizacija za borbu protiv siromaštva (2), te poziva Komisiju da poduzme usklađene mjere kao odgovor na uredbu usvojenu od strane Europskog parlamenta u 2011. (3);

1.4

poziva Komisiju da ispita mogućnosti financiranja europskog minimalnog dohotka, posebno se usredotočujući na perspektivu stvaranja prikladnog europskog fonda;

1.5

poziva na poduzimanje daljnjih mjera kako bi se osiguralo stvarno postizanje ciljeva strategije Europa 2020. o zapošljavanju, siromaštvu i socijalnoj isključenosti. Te mjere trebale bi obuhvaćati (1) nastavak provedbe horizontalnih ciljeva zaposlenja, (2) postavljanje ciljeva za smanjenja postotaka u trima pokazateljima koji čine združeni pokazatelj siromaštva i socijalne isključenosti, (3) postavljanje podciljeva na europskoj i nacionalnoj razini za skupine izložene većem riziku od siromaštva od stanovništva u cjelini, poput djece i obitelji s jednim roditeljem, te za zaposlene siromašne osobe, (4) pregled načina izračuna razine siromaštva u državama članicama i njihova određivanja nacionalnih ciljeva i (5) osiguranje da države članice ponovno preuzmu svoje obveze kako bi se osiguralo da udruženi napori svake od njih omoguće postizanje krajnjeg cilja Europske unije;

1.6

zahtijeva učinkovitu procjenu socijalnog učinka mjera koje sadrže nacionalni programi reformi (NRP) i nacionalna socijalna izvješća (NSR), kao i paketi mjera financijske konsolidacije u cilju njihova sprječavanja da dodatno prodube siromaštvo ili socijalnu isključenost i jamčenja većeg sudjelovanja civilnog društva u izradi nacionalnih programa reformi i nacionalnih socijalnih izvješća;

1.7

zahtijeva bolje praćenje produbljenja siromaštva i socijalne isključenosti te poziva Komisiju da u okviru svoje procjene nacionalnih programa reformi i nacionalnih socijalnih izvješća predloži, kada je to potrebno, konkretne preporuke za socijalnu uključenost u svakoj pojedinoj zemlji. Te preporuke trebalo bi također sastaviti za zemlje koje su uključene u posebne programe pomoći Europske komisije, Europske središnje banke ili Međunarodnog monetarnog fonda;

1.8

naglašava da je pristojan posao najbolje jamstvo protiv siromaštva i socijalne isključenosti te poziva Komisiju da u suradnji s državama članicama provede mjere Pakta za rast i radna mjesta, kako bi se potakli rast, konkurentnost i otvaranje radnih mjesta; pozdravlja namjeru povjerenika Tajanija za izradu industrijskog pakta za jačanje industrije u EU-u i njenog potencijala da stvara radna mjesta;

1.9

posebno naglašava važnost sve većeg sudjelovanja radnika, nezaposlenih i svih ugroženih društvenih skupina u programima cjeloživotnog obrazovanja, kao i važnost poboljšanja razine stručnih kvalifikacija i usvajanja novih vještina, što može dovesti do brže integracije na tržištu rada, povećati produktivnost i pomoći ljudima da pronađu bolji posao.

2.1

Zajamčeni minimalni dohodak (GMI) jest potpora prihodu koja se ne povezuje s plaćanjem doprinosa te pruža zaštitu osobama koje nemaju pravo na naknade socijalne skrbi. (4) Kao posljednji način obrane od siromaštva, neraskidivo je povezan s pravom na dostojan život osoba koje nemaju drugi način ostvarivanja dohodaka te onih koje te osobe uzdržavaju. (5) Pojam „jamčenog minimalnog dohotka” ne treba zamijeniti s „minimalnom plaćom”, koja je utvrđena kolektivnim ugovora ili zakonodavstvom.

2.2

U 2. točki članka 10. Povelje Zajednice o temeljnim socijalnim pravima radnika (1989.) (6) uspostavlja se pravo na „dostatne resurse i socijalnu pomoć” za osobe isključene s tržišta rada ili osobe koje nemaju sredstava za život.

2.3

Povelja EU-a o temeljnim pravima (2000.), pravno je obvezujuća kao dio novog reformskog ugovora te naglašava da je „ljudsko dostojanstvo nepovredivo. Mora ga se štititi i poštivati” (Članak 1.) te da „za borbu protiv socijalne isključenosti i siromaštva Unija prepoznaje i poštuje pravo na socijalnu pomoć i pomoć za stanovanje kako bi se osigurao dostojanstveni život svima onima s nedostatnim sredstvima” (Članak 34. stavak 3.)

2.4

Ugovor o funkcioniranju Europske unije (članak 153., stavak 1. točka h) ovlašćuje Uniju na zakonodavno djelovanje u podržavanju i nadopunjavanju koraka država članica u pitanjima integracije osoba isključenih s tržišta rada. Među imperativima koje Unija mora uzeti u obzir pri određivanju i provedbi politika i akcija, horizontalna socijalna klauzula (članak 9.) navodi posebice visoke razine zaposlenosti, prikladnu socijalnu zaštitu i borbu protiv socijalne isključenosti.

2.5

Preporuka Vijeća 92/441/EEZ (7) poziva države članice da „priznaju temeljno pravo čovjeka na dostatne resurse i socijalnu pomoć” koja je također pouzdana, te da „prilagode svoje sustave socijalne zaštite” i utvrde zajedničke kriterije provođenja, ali bez utvrđivanja minimalnog praga na razini EU-a.

2.6

Preporuka Komisije iz 2008. (8) smatra da je prikladna socijalna pomoć jedan od triju stupova aktivne uključenosti, naglašavajući da njezini korisnici trebaju biti dostupni za zapošljavanje, obuku ili druge mjere socijalne uključenosti.

2.7

Borba protiv siromaštva i socijalnog isključenja prioritet je strategije Europa 2020. kojom je nastala „Europska platforma protiv siromaštva i socijalne isključenosti” (9). Prvi put kao cilj postavlja smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti za najmanje 20 milijuna ljudi do 2020. prema trima pokazateljima: rizik od siromaštva (definiran kao postotak stanovništva ispod 60% srednjeg nacionalnog dohotka), teška materijalna oskudica (nedostatak resursa prema preciznom popisu dobara) te slab radni intenzitet (život u kućanstvu bez zaposlenih). (10) EGSO je pozdravio tu predanost i naglasio da politike EU-a ne bi smjele povećavati rizik od siromaštva. (11)

2.8

Glavni cilj određen strategijom Europa 2020. u pogledu smanjenja siromaštva i socijalne isključenosti počiva na cilju smanjenja za određeni broja osoba, za razliku od pristupa kod drugih važnih ciljeva ove strategije (12): oni su izraženi u postocima, što olakšava državama članicama postizanje istih postotnih ciljeva.

2.9

Države članice su te koje odlučuju o načinu definiranja nacionalnih ciljeva, kao i o usvajanju pristupa kojim će ih postići. Međutim, svi zbrojeni nacionalni ciljevi znatno su ispod 20 milijuna osoba, što je cilj predviđen strategijom Europa 2020.: procjenjuje se da postoji razlika od 5 do 8 milijuna između važnih ciljeva strategije Europa 2020. i zbroja nacionalnih ciljeva. (13) Nadalje, u mnogo nacionalnih reformskih programa nije dovoljno jasno izraženo na koji će se način postići ciljevi smanjenja siromaštva te nedostaju prikladne mjere socijalne uključenosti. (14) Države koja primaju posebnu pomoć od Europske komisije, Europske središnje banke ili Međunarodnog monetarnog fonda, nisu dužne predstaviti posebne nacionalne reforme programe (15): one su odgovorne samo prema uvjetima svakog pojedinog memoranduma o razumijevanju – ti, međutim, ne sadrže mjere za smanjenje siromaštva ili socijalne isključenosti.

2.10

U rezoluciji (16) iz 2010., Europski parlament poziva države članice da uvedu sustave minimalnog dohotka jednake 60% srednjeg nacionalnog dohotka te zahtijeva snažnije preporuke EU-a, iako u rezoluciji (17) iz 2011. poziva Komisiju da pokrene savjetovanje o mogućnosti zakonodavne inicijative o razumnom minimalnom dohotku.

3.1

EGSO priznaje da je siromaštvo povreda ljudskih prava, zbog čega su tim nužniji dodatni napori kako bi se ostvarili ciljevi određeni člankom 3. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji te smatra da je nadilaženje siromaštva izazov za cijelu Europu.

3.2

Kriza i nedostatak strukturnih reformi od 2008. u mnogim zemljama (18) povećavaju rizike od siromaštva i socijalne isključenosti, kao i od isključenja s tržišta rada. Najnoviji podaci Eurostata (19) potvrđuju da je 24,2% stanovništva Europske unije – 119,7 milijuna ljudi – izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti. (20) Ta se stopa u 2011. godini povećala u 19 država, a broj siromašnih ili socijalno isključenih osoba porastao je za 4 milijuna od 2008. do 2011. Tri su se pokazatelja „rizika od siromaštva i socijalne isključenosti” također pogoršala od 2008. Rizik od siromaštva porastao je na 17%, teške materijalne oskudice na 9%, a na 10% stopa za osobe koje žive u kućanstvima s vrlo niskim radnim intenzitetom. U većini zemalja, siromašni postaju još siromašniji (21).

3.3

Sa stopom od 27,1% (22), djeca (mlađi od 18 godina) čine dio skupina koje su izloženije riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti od cjelokupnog stanovništva. U nekim je državama relativno visok udio osoba starijih od 65 godina kojima prijeti siromaštvo. (23)

3.4

Nejednakost dohotka i socijalna nejednakost povećavaju se unutar svih država članica, kao i među državama i regijama te su zbog krize znatno pogoršane. (24) Nadalje, skupinama stanovništva koje su i prije krize bile u nepogodnoj situaciji sada je još gore. (25)

3.5

Kriza donosi i nove oblike siromaštva, poput beskućništva, energetskog siromaštva, financijske isključenosti (nedostatak pristupa temeljnim bankovnim uslugama i kreditima) ili prezaduživanja kućanstava, dok izlaganje društvenim rizicima više pogađa žene nego muškarce. Istovremeno, najugroženije skupine stanovništva, poput starijih osoba (posebno jako stare osobe i starije žene), invalida, osoba koje pate od teških kroničnih bolesti, obitelji s jednim roditeljem, obitelji s niskim dohotkom ili pak imigranata i nekih etničkih manjina poput Roma, nerazmjerno su pogođene višestrukim gubicima.

3.6

Zapošljavanje i socijalno stanje u Europskoj uniji na kritičnoj su razini. Nezaposlenost ne prestaje rasti: u siječnju 2013. nezaposleno je bilo 26,2 milijuna ljudi, odnosno 10,8% aktivnog stanovništva Unije (i 19 milijuna, odnosno 11,9% aktivnog stanovništva u euro zoni), dok je financijsko zdravlje kućanstava zabrinjavajuće. (26) Nezaposlenost mladih je na rekordnoj razini u cijeloj Europskoj uniji: 23,6% radno sposobnih mladih osoba nema posao i sve duže ostaju nezaposleni.

3.7

EGSO izražava zabrinutost zbog povećanja broja siromašnih radnika koje je, između ostalog, rezultat širenja nesigurnog zaposlenja i niskih plaća. U 2011. godini 8,9% zaposlenika živjelo je ispod linije siromaštva što je bila trećina radno sposobnih odraslih ljudi izloženih riziku od siromaštva. (27)

4.1

U nizu mišljenja (28) EGSO je zauzeo stav o pitanjima izravno ili neizravno povezanim s minimalnim dohotkom i siromaštvom te donio prikladne preporuke. Napomene i preporuke iz 1989. (29) danas su pod štetnim učinkom krize postale još hitnijima. Posebno podupire Europsku platformu protiv siromaštva i socijalne isključenosti, procjenjujući da model otvorene koordinacije (OMC) i horizontalna socijalna klauzula mogu doprinijeti naporima za postizanje minimalnog dohotka i borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti.

4.2

Naglašena je hitna potreba za režimom minimalnog dohotka tijekom javnog saslušanja (30) koje je EGSO organizirao tijekom pripreme mišljenja i koji je okupio stručnjake i angažirane osobe za raspravu o uspješnijem mjerenju siromaštva i razmatranje izazova koje treba nadići kako bi se usvojio europski režim minimalnog dohotka.

4.3

Višedimenzionalna narav siromaštva (31) i socijalne isključenosti zahtijeva pojačanu socijalnu dimenziju u europskom upravljanju: socijalno održive makroekonomske politike su preduvjet za izlazak iz krize i osiguranje socijalne kohezije. Postojanost siromaštva i isključenosti šteti gospodarstvu jer smanjuje raspoložive prihode i potražnju, narušava konkurentnost i opterećuje nacionalne proračune.

4.4

U tom pogledu, EGSO smatra da je potrebno preispitati prioritete i politike, posebice monetarne politike, uključujući Pakt o stabilnosti i rastu, politike tržišnog natjecanja i vanjskog tržišta, kao i proračunske i fiskalne politike.

4.5

EGSO pozdravlja ažurirani Paket mjera za socijalno ulaganje od 20. veljače 2013. (32) koji poziva države članice da osmisle učinkovitu i prikladnu potporu dohotku temeljenu na socijalnim potrebama na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini za uspostavu referentnog proračuna koji sadrži popis roba i usluga potrebnih obitelji određene veličine i sastava za život na određenoj razini dobrobiti, te uz to povezane procijenjene mjesečne i godišnje troškove.

4.6

EGSO snažno potiče Komisiju da ubrza ispunjenje danih obećanja (33) da će poduprijeti države članice na način da prati reforme usmjerene na aktivno uključenje, razvijajući metodologiju za referentne proračune te praćenje primjerenosti potpore dohotku pomoću tih proračuna koji će se donijeti u suradnji s državama članicama.

4.7

EGSO čvrsto vjeruje da je najbolji način da se smanji siromaštvo i izbjegne socijalna isključenost, ponovno pokrenuti rast, povećati konkurentnost i stvoriti povoljne okvirne uvjete za europska poduzeća (uključujući npr. izbjegavanje prekomjernih administrativnih tereta i siguran pristup financiranju), kako bi se mogla širiti i stvarati radnja mjesta za ljude s odgovarajućim vještinama.

4.8

Odbor naglašava potrebu pridavanja posebne važnosti programima cjeloživotnog obrazovanja kao osnovnog instrumenta za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti, poboljšanje zapošljivosti te pristup znanju i tržištu rada. Važno je povećati sudjelovanje radnika, nezaposlenih i svih ugroženih društvenih skupina, u programima cjeloživotnog obrazovanja te poboljšati razinu stručnih kvalifikacija i usvajanje novih vještina, što može dovesti do brže integracije na tržištu rada, povećati produktivnost i pomoći ljudima pronaći bolji posao.

4.9

EGSO podržava sveobuhvatni pristup socijalnom poduzetništvu uz pojačano financiranje Fonda za socijalno poduzetništvo i poboljšavano zakonodavno i administrativno okruženje, kako bi se poticala poduzeća socijalne ekonomije koja se, kao pokretači rasta, inovacija i zapošljavanja, mogu boriti protiv siromaštva.

4.10

EGSO pozdravlja nedavnu preporuku o siromaštvu djece (34), ali žali što nastavak izloženosti velikog broja djece riziku od siromaštva koje se prenosi s koljena na koljeno otkriva i nedostatke postojećih politika.

4.11

EGSO izražava zabrinutost što se cilj određen strategijom Europa 2020. o siromaštvu i socijalnoj isključenosti (20 milijuna manje siromašnog stanovništva u Europskoj uniji 2020. godine) neće ostvariti.

4.12

EGSO je već naglasio da se razina sudjelovanja civilnog društva u pripremi nacionalnih reformnih programa značajno razlikuje ovisno o državi članici, a neke od njih ga nisu ni uključile u izradu. (35)

4.13

Manjak aktualnih podataka o prihodima i uvjetima života prepreka je za provedbu strategije Europa 2020.

5.1

EGSO je svjestan činjenice da bi pripisivanje središnje uloge Europskoj uniji u zaštiti minimalnog dohotka bila iznimno složeno političko djelovanje zbog gospodarskih razlika među državama članicama, razlika u režimima minimalnog dohotka (36) i struktura socijalne zaštite, supsidijarnosti, isprepletenosti prava i obveza povezanih sa zaštitom minimalnog dohotka i složenosti međusobnih odnosa između, s jedne strane, postojećih politika i njihovih rezultata, a pojma „solidarnosti” u Uniji s druge.

5.2

EGSO ipak vidi potrebu za uvođenjem i jačanjem programa minimalnog dohotka, budući da ih niti 22 godine nakon Preporuke 92/441/EZ još nemaju sve države članice, pristupačnost i prikladnost nisu svugdje zajamče, a zbirni ciljevi država članica za smanjenje siromaštva i socijalne isključenosti dosta zaostaju za ciljem strategije Europa 2020. (37)

5.3

U pogledu međudjelovanja siromaštva i gospodarstva, EGSO naglašava da je režim minimalnog dohotka potencijalni stabilizator koji bi mogao smanjiti socijalne učinke krize te bi stvaranjem dodatnih resursa za stimulaciju potražnje na unutarnjem tržištu mogao imati protuciklični učinak.

5.4

EGSO strahuje da režimi minimalnog dohotka, koji jako variraju u većini država članica u pokriću, sveobuhvatnosti i učinkovitosti, ne uspijevaju ublažiti siromaštvo te izražava zabrinutost što njihovo nekorištenje dodatno iskušava njihovu učinkovitost. (38)

5.5

EGSO pozdravlja neke pozitivne rezultate postignute modelom otvorene koordinacije (OMC), ali izražava žaljenje zbog nedovoljne istraženosti postojećih instrumenata i struktura kao i zbog ograničenog napretka u suzbijanju siromaštva i socijalne isključenosti.

5.6

Kako bi dopunio model otvorene koordinacije, EGSO podupire uvođenje europske direktive koja bi proširila minimalan dohodak u sve države članice, poboljšala prikladnost postojećih režima, uzimajući u obzir različite nacionalne kontekste te na taj način poslala snažnu poruku o socijalnom stupu EU-a.

5.7

Predložena direktiva trebala bi postaviti zajedničke norme i pokazatelje, ponuditi metode praćenja provedbe te omogućiti sudjelovanje socijalnih partnera, korisnika i drugih dionika, prilikom uspostave ili izmjene nacionalnih režima minimalnog dohotka.

5.8

EGSO smatra da bi, kao neophodan uvjet za jačanje solidarnosti i socijalne kohezije unutar raznih država članica, ali i među njima, proračunske i makroekonomske politike također trebale doprinijeti ciljevima socijalnog ulaganja strategije Europa 2020. provedbom postojećih strategija i uporabom postojećih instrumenata i struktura.

5.9

EGSO smatra da se napori Europske unije da unaprijedi zaštitu minimalnog dohotka moraju obuhvatiti pomaganje državama članicama, naročito onima kojima je pomoć nužno potrebna, da otvore tržišta i provedu učinkovite makroekonomske politike te korištenje dostupnih sredstava na učinkovitiji i usmjereniji način kao i žurno razmatranje mogućnosti povećanja potrebnih sredstava.

5.10

EGSO želi naglasiti da, iako su režimi minimalnog dohotka izravno povezani sa socijalne sustavom zaštite i pomoći, oni ne bi trebali stvarati ovisnost, pa ponavlja uvjete postavljene još 1989. (39) U tu svrhu, režimi minimalnog dohotka trebali bi biti popraćeni općim politikama i ciljanim mjerama, kao što su aktivne politike tržišta rada (APTR) koje nezaposlenim osobama pomažu u traženju posla, investicijske usluge, upravljanje povlasticama i programima za tržište rada, poput obrazovanja i stvaranja radnih mjesta podržanih prikladnim strategijama provedbe kako bi se osobama koje traže posao povećali izgledi da pronađu posao. Neophodne su također i učinkovite institucije tržišta rada, zdravstvena skrb, stambene politike te dostupne kvalitetne javne usluge po pristupačnim cijenama.

5.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 170/32

1.1

Europska strojograđevna industrija (1) (SI) igra ključnu ulogu u gospodarskom oporavku Europe i ambicioznom cilju povećanja industrijske proizvodnje do 2020. na više od 20 % BDP-a. Međutim, da se stvori takav rast, nužno je da poduzeća više ulažu, da obrnu tekući trend i izvuku ljude iz nezaposlenosti.

1.2

Da se to postigne, Europa mora za industriju razviti jasnu viziju i cilj. To mora dovesti do usklađene politike s jasnim žarištem na konkurentnosti europske industrije, što uključuje polja ostalih politika i čini Europu privlačnijim mjestom za pokretanje poslova.

1.3

Europa mora razviti pozitivniji pristup promjenama u industriji, posebice imajući u vidu uspješnu tranziciju zemalja srednje i istočne Europe (CEEC).

1.4

Europa bi morala postati svjesnijom svojih prednosti, razviti ih i osnažiti – dobro obučeni i motivirani radnici, raznolik obrazovni krajobraz, golemo znanstveno znanje, mnogi globalno vodeći regionalni klasteri, dobro integrirani lanci dobavljača i usluga, dobro razvijena prijevozna infrastruktura i ogromno unutarnje tržište s više od 500 milijuna potrošača i čvrstom suradnjom socijalnih partnera.

1.5

Kako bi ostvarila nova ulaganja, Europa mora slijediti strategiju koja održava industriju na čelu tehnoloških inovacija te istodobno, kako bi postigla nužan obujam proizvodnje i zaposlenosti kao glavno sredstvo za jačanje konkurentnosti, biti privlačnijom poduzećima koja proizvode dobra masovne proizvodnje, kako visokoga, tako niskoga i srednjega tehnološkoga raspona. EGSO poziva Europsku komisiju da pokrene strategiju o tome kako Europa može privući više ulaganja u visokotehnološka poduzeća – uključujući suvremene tvornice proizašle iz 4. industrijske revolucije – i visokotehnološke sposobnosti, potičući inovacije širom vrijednosnoga lanca.

1.6

Financiranje europskih istraživanja mora se više povezati s industrijskim potrebama, uključujući poduzeća na ranom stupnju inovativnog postupka i podupirući kreativno strojarstvo u MSP-ima, kako bi se nove zamisli lakše i brže pretočile u nove proizvode. Klastere koji povezuju proizvodna poduzeća i istraživanja treba promicati i podupirati.

1.7

EK treba pojačati napore da olakša život europskim poduzećima, posebice MSP-ima. Treba razmotriti novo tehničko i upravno zakonodavstvo ako se njezini ciljevi ne mogu drugačije postići. EK treba posvetiti veću pozornost skladnu primjenu postojećih pravila među svim državama članicama, usklađujući i jačajući nadzor tržišta. EK treba također promicati uravnoteženu globalnu primjenu takva pristupa, prema drugim svjetskim regijama.

1.8

Mane, poput teškog pristupa financiranju, visokih troškova energije ili troškova koji proizlaze iz upravnih opterećenja i zakonodavstva, treba smanjiti usvajanjem dosljednijeg i predvidljivijeg zakonodavstva.

1.9

Visoka se zaposlenost u Europi može održati samo ako su radnici bolje obrazovani i obučeni nego u gospodarstvima s kojima se nadmeće. Treba poduzeti mjere da se privuče mladež – i mušku i žensku – u tehnološka zanimanja sa sve usavršenijim strojevima i uslugama. Treba ohrabriti suradnju poduzeća sa sveučilištima i školama, obukom i cjeloživotnim učenjem.

2.1

SI je u Europi vrlo širok i raznolik sektor, koji pokriva kodove NACE 25, 26, 27, 28, 29.3, 32.11 i 33, s izuzetkom niza od 33.15 do 33.17. Tradicionalni su predstavnici SI-ja mehaničko i elektrotehničko strojarstvo i strojevi; elektronika; metalni proizvodi i metalna stolarija.

2.2

Čitavu SI u Europi čini nekih 130 000 poduzeća što zapošljavaju više od 10,3 milijuna ljudi s visokom razinom kvalifikacija i vještina, ostvarujući godišnju proizvodnju od nekih 1 840 milijarda eura i oko 1/3 svega izvoza EU-a.

2.3

Proizvodeći mnoštvo konačnih proizvoda i isporučujući drugim sektorima sastojke, dijelove, sprave, strojeve, uređaje, sustave, tehnologije itd., ta industrija igra ključnu ulogu u tehnološkoj razini velikoga broja drugih sektora i određuje razvoj društva na polju energetske učinkovitosti, zdravlja, pokretljivosti, komunikacija i sigurnosti.

2.4

Zahvaljujući svojem golemom obujmu, visokoj zaposlenosti i snažnoj izvoznoj usmjerenosti, SI igra ključnu ulogu u gospodarskom oporavku Europe i ambicioznom cilju, navedenom u komunikaciji EK-a „Snažnija europska industrija za razvoj i gospodarski oporavak”, da obrne tekući trend i poveća industrijsku proizvodnju do 2020. na više od 20 % BDP-a.

2.5

Europske strojograđevne industrije treba promatrati i proučavati u sklopu gospodarskoga razvoja EU-a, a te su industrije sastavne i ključne poveznice odnosnih vrijednosnih lanaca. Promatrane s toga gledišta, one pate od zapravo istih teškoća kao i njihovi pandani u lancu (čelična industrija, energetski sektor...).

3.1.1

Europska SI izvozi znatan dio svoje proizvodnje. Posljednjih su godina ulaganja zaostajala za drugim svjetskim regijama. To ima za posljedicu opasno izmještanje vrijednosnih lanaca iz Europe, a europska se SI suočava sa sve većom globalnom konkurencijom.

3.1.2

Sjeverna Amerika usvojila je strategiju kojoj je cilj ponovna industrijalizacija, utemeljena posebice na niskim troškovima energije i nižim troškovima rada u NAFTA-i. Kina i nekoliko zemalja u jugoistočnoj Aziji privukle su znatna ulaganja naročito u elektrotehnički i elektronički sektor, a nedavno i u strojarstvo. S razvojnim planovima iza kojih stoji država, te se industrije ne natječu samo nižim nadnicama, nego će uskoro proizvoditi dobra s višom dodanom vrijednošću. Japan stječe konkurentnost zahvaljujući nedavnoj devalvaciji jena za oko 30 %. Konačno, Afrika i Bliski istok uspjeli su posljednjih godina privući proizvodna ulaganja.

3.1.3

Cilj od 20 % udjela industrije u BDP-u iziskuje 400 000 novih radnih mjesta na godinu. Samo ako Europa uspije privući više ulaganja, stvorit će se dovoljno radnih mjesta i bogatstva da se visoki socijalni standardi u Europi održe, a ciljevi Europe 2020. ostvare. A u Europu će se ulagati samo ako bude konkurentna.

3.1.4

Očito je da se tako velik broj (više od 10 milijuna) pretežno dobro plaćenih radnih mjesta ne može održati ako se Europa usredotoči samo na gornji tržišni segment strojogradnje. Iako visokotehnološka poduzeća igraju odlučujuću ulogu u tehnološkom vodstvu i potiču inovacije širom vrijednosnog lanca, ključno je da Europa ostane proizvodnim mjestom za sve vrste strojarskih proizvoda i roba, također u donjem i središnjem segmentu. Uz to što stvara zaposlenost, to je odlučujuće za integriranu mrežu dobavljača, što je jedna od najvećih prednosti za proizvođače u Europi, te omogućuje brzu razmjenu znanja, brzo usvajanje proizvodnje i koristi od regionalnih klastera.

3.2.1

Posebice je strojograđevni sektor taj koji je na čelu preobrazbe u zeleno i niskougljično gospodarstvo kroz proizvode, sustave i tehnologije koje njegova poduzeća proizvode. Industrija se brzo kreće ka četvrtoj industrijskoj revoluciji (2) koja će omogućiti skok k masovnoj prilagodbi, osposobljavajući industriju da odgovori na društvene izazove rješenjima izrađenima po mjeri.

3.2.2

Europa ima neophodno znanstveno znanje i istraživačku sposobnost za promjenu k zelenijem gospodarstvu, ali put k inovativnijim proizvodima zahtijeva više od toga. U mnogim tehnologijama Europa ima jasnu znanstvenu prednost, ali industrije, koje su se okoristile tim istraživanjima preselile su se u inozemstvo, tj. Europa nije dovoljno privlačna kao mjesto proizvodnje da stavi takve inovacije na tržište pa odljev znanja u suparnička gospodarstva postaje stvarnom prijetnjom.

4.1.1

Kad procjenjujemo izglede EU-a za provedbu zaista potrebne industrijske politike primjećujemo velike svojstvene teškoće koje bi ugrozile neophodnu tranziciju. Kao prvo, na nesreću, EU-u manjka vizije i vodstva, što dovodi do previše neskladnih inicijativa i oštre neusklađenosti uredbenoga okvira. Kao drugo, pojam održivosti, koji može biti takvom integracijskom strategijom, treba dati jednaku važnost svim trima stupovima (ekološkom, društvenom i gospodarskom).

4.1.2

Trenutačni pad povjerenja ulagača (3) u gospodarstvo EU-a zabrinjavajuć je; ključno je ponovno izgraditi to povjerenje. Stvarna provedba EU-ove Strategije 2020 te poticanje i podstrekavanje poslovnoga okruženja mogao bi biti izlaz iz trenutačnoga pada.

4.1.3

Mnogo je više ulaganja i rasta nužno da obrne daljnje propadanje industrije u Europi. Cilj od 20 % i stvaranje novih radnih mjesta neće se dogoditi ako Europa ne razvije jasnu viziju i program za industriju. To treba dovesti do usklađene politike s jasnim žarištem na konkurentnost europske industrije, što uključuje polja ostalih politika i čini Europu privlačnim mjestom za pokretanje poslova.

4.1.4

Strojograđevna poduzeća pate zbog prevelike količine propisa, ponekad neprikladnih, te preklapanja mnogih državnih zakona sa zakonom EU-a. Naročito se MSP-i nisu u stanju s njima nositi. Glavni zadatak strojograđevnih poduzeća treba biti nalaziti tehnička rješenja, a ne trošiti znatan dio svojih resursa na bavljenje najnovijim uredbama. Izravan pristup olakšavanju tog problema je smanjiti količinu novog zakonodavstva.

4.1.5

Kao primjer nepotrebnog novog zakonodavstva može poslužiti običaj da se na većinu predloženih preinaka postojećih uredba i direktiva ulažu amandmani. Često bi bolja primjena postojećih pravila bolje riješila problem nego stvaranje novih odredba. Nova pravila trebaju stoga biti posljednji izlaz.

4.1.6

Europski zakonodavac često pokušava uređivati određeno područje na previše podroban način. Iako to ima smisla u određenim tehničkim uredbama, može biti neprikladno na drugim poljima, na primjer, pravila o elektromagnetskim poljima preteška su a da bi ih MSP-i mogli udovoljiti. EK-ova strategija za zdravlje i sigurnost za razdoblje 2013. – 2020. mora osigurati odgovarajuću razinu zaštite na radnim mjestima, ali istodobno biti dosljedna, kratka i lako primjenjiva.

4.1.7

Europsko zakonodavstvo mora postati predvidljivije. To zahtijeva – kada je riječ o ulagačkim ciklusima poduzeća – da se metodologije, kada se jednom ustale, više ne mijenjaju, a ciljevi postave predvidivo i dugoročno. Jedan od primjera kako se izvorno holistički pristup Komisije gubi jest Direktiva o ekološkom oblikovanju. Početno je žarište bilo na energetici i robusnu metodologiju koja je korištena (MEErP) treba zadržati. Posebnu teškoću stvaraju učestale preinake. Za neke se proizvode promjene u zakonodavstvu događaju ugrubo u razmacima od po pet godina, što je posebice razorno za strojarski sektor, u kojemu se povrat ulaganja proteže na 10 do 30 godina.

4.1.8

Na nesreću, EK-ova procjena utjecaja ne uključuje dovoljno trošak novog zakonodavstva za poduzeća, posebice za MSP-e. Najveći je trošak dodatnog zakonodavstva, koji se zapravo ne uzima u obzir, u ulaganjima i novim poduzećima koje Europa gubi jer se osnivaju izvan EU-a.

4.1.9

Na sličan način, pravila za javne natječaje moraju biti lako razumljiva. U suprotnom, MSP-i više nisu sposobni davati ponude, konkurencija se smanjuje, odluke u postupku nabave postaju teže provjerljive, a javna nabava postaje podložnija prevari. U žarište treba stoga staviti pojednostavljenje i transparentnost.

4.1.10

Troškovi energije u Europi mnogo su viši nego u gospodarstvima s kojima se natječe. Najhitnija mjera da se energiju učini dostupnijom stvaranje je stvarnog europskog tržišta energije. Povrh toga, važno je suzdržavati se od uvođenja zakonodavstva koje ishodi dodatnim povećanjem cijena. Dekarbonizacija mora biti dostupna, tehnološki neutralna i utemeljena na zakonima tržišta.

4.2.1

Zaštita od neusklađenih opasnih proizvoda i krivotvorenja preduvjet je poštene konkurencije. Trenutačno se manje od 1 % svih proizvedenih roba koje se uvoze kroz velike europske luke pregledava na dolasku da se utvrdi jesu li usklađene s EU-ovim odredbama, pa mnogi opasni ili krivotvoreni proizvodi, posebice električni, ulaze na unutarnje tržište.

4.2.2

Tijela za nadzor i prismotru u pojedinim se državama članicama EU-a jako razlikuju. U nekim državama članicama sustav osigurava mehanizam za neophodnu zaštitu poduzeća, u drugim zemljama ta su tijela rijetka, nepotpuna i nedostatna ili se zakonodavstvo različito primjenjuje. EU treba poboljšati i unaprijediti usklađivanje među tim tijelima, s ciljem dolaska do prikladnog i jednoobraznog europskog sustava.

4.3.1

Standardizacija je u Europi postala odlučujućom za uspjeh jedinstvenog tržišta. Standardizacija pomaže učiniti proizvode razmjenjivima te tako utrživima širom svijeta i uzduž dugih vrijednosnih lanaca. Međutim, posljednjih se godina mnogi MSP-i žale na količinu standardizacije koju EK propisuje i na to da se standardizacija proširila i izvan tehničkih zahtjeva. MSP-e treba ohrabriti i podržati da sudjeluju u postupku standardizacije.

4.3.2

Kako su MSP-i sve jače uključeni u vrijednosne lance, treba im pružiti mogućnost da na odgovarajući način pridonesu izradi standarda. Treba poduzeti praktične mjere kako bi se uspostavila jednakost među dionicima, tj. pružiti bolju potporu na državnoj razini za sudjelovanje MSP-a s manjim financijskim resursima.

4.4.1

Poduzeća iz strojograđevne industrije ključni su pokretači na čelu inovacija, kada je riječ o proizvodnji opreme nužne za ostvarenje zelene revolucije. Energetska učinkovitost, smanjenje CO2 i briga o klimi pozitivno utječu na održivi razvoj sektora. Osim stvaranja novih proizvoda, inovacije strojograđevnih poduzeća često dovode do novih načina proizvodnje, ekološki još naprednijih dobara i sustava koji su istodobno produktivniji i dostupniji kupcima.

4.4.2

Europa je dosegla visoku razinu istraživanja i njihovih rezultata. U 2012. u Europi je prijavljeno više od 200 000 patenata. Međutim, put od istraživanja do inovativnih proizvoda zahtijeva više od znanja i istraživačkih sposobnosti. Europa je dugo imala jasnu znanstvenu prednost u mnogim tehnologijama, no, na kraju su se industrije koje iz tih istraživanja izvlače dobit često smještale izvan Europe. Takvo slabašno industrijsko iskorištavanje znanja u Europi može se nadvladati samo ranim sudjelovanjem industrije u istraživačkim programima i prikladnim okvirom koji će im omogućiti da pravovremeno iskoriste stečeno znanje. Nove ustroje koji povezuju industriju i istraživanja – klastere, tehnološke parkove, središta za tehnološku razmjenu – treba promicati javnim novcem.

4.4.3

Kako bi se poboljšalo industrijsko preuzimanje novih znanstvenih nalaza, financiranje istraživanja i inovacija treba bolje usmjeriti k industrijskim potrebama, te provesti kao javno-privatno partnerstvo, poput programa „Tvornice budućnost”. Kako bi se pojačalo sudjelovanje poduzeća, posebice MSP-a, smjernice i odredbe za sudjelovanje i odobravanje projekata treba pojednostaviti. Treba poduzeti mjere za promicanje uspostave suvremenih tvornica koje proizlaze iz 4. industrijske revolucije.

4.5.1

Već i sam broj radnih mjesta u industriji ukazuje na to da ona igra ključnu ulogu u svladavanju trenutačno visoke nezaposlenosti u EU-u i ima veliki potencijal za stvaranje novih radnih mjesta, pod uvjetom da Europa može ostvariti ulaganja za novi gospodarski uzlet. Stvaranjem tih radnih mjesta mogla bi se nadvladati neprihvatljivo visoka nezaposlenost mladeži. Trenutačno nastojanje EU-a da stvori „jamstvo za mladež” čini se dobrom mjerom tijekom tekuće krize. Međutim, dugoročno gledano, održivo zapošljavanje može jedino doći od zdravih poduzeća koja ovdje ulažu.

4.5.2

Mnogi se proizvođački sektori suočavaju s manjkom mladih stručnjaka. Obrazovanje i strukovni sustavi bit će mnogo više usmjereni na sadašnje i buduće potrebe poduzeća. I vlasti i sama industrija moraju poduzeti mjere da privuku mlade ljude u taj sektor i istodobno poprave predodžbu o sektoru. Posebice treba riješiti manjak stručnjaka u znanosti, tehnologiji, strojarstvu i matematici u nekim regijama Europe, npr. podupiranjem pokretljivosti tih stručnjaka širom Europe.

4.5.3

Još je premalo žena kojima je cilj karijera u strojarstvu. U mnogim europskim zemljama SI je već započeo kampanje usredotočene na privlačenje mladih žena u naukovanje, a Europski socijalni fond podupro je projekte kojima je cilj sniziti emocionalnu prepreku mladih žena prema strojarskoj karijeri. No, treba učiniti više. U školama, tehniku i strojarstvo treba podučavati na nadahnutiji način.

4.5.4

Jedna je od odlučujućih prednosti zbog koje su europska poduzeća dobro prošla kroz tekuću krizu njihova izvrsna radna snaga. Zahvaljujući sustavu naukovanja, njihovi radnici imaju sveobuhvatno znanje o teoretskom temelju i stvarnom proizvodnome postupku. Oni su sposobni brzo usvojiti inovacije na različitim stupnjevima vrijednosnog lanca. Europska politika zapošljavanja treba ohrabriti zemlje da usvoje takav sustav naukovanja na razini poduzeća. Suradnju poduzeća sa školama i sveučilištima, burze rada za početnike i stažiranje treba ohrabrivati.

4.5.5

Industrijske udruge i sindikati mogu poduzeti inicijative s potporom svojih vlada da procijene industrijsko obrazovanje i poboljšaju putove koji mogu pridonijeti popunjavanju praznina u radnim kvalifikacijama za industriju koja proizvodi sve profinjenije strojeve i tehničke usluge, što zahtijeva nove vještine.

4.5.6

Cjeloživotno učenje treba biti zajednička obveza poslodavaca i zaposlenika. Radnici koji izgube radna mjesta moraju imati dostatan pristup brzom osuvremenjivanju kvalifikacija. Djelatne politike tržišta rada treba pojačati, a razmjenu dobrih postupaka, poput onih koje sufinanciraju ESF i EFSR, ubrzati.

4.5.7

Industrijski sektori podložni su stalnoj promjeni. Stalno se stvaraju radna mjesta i proizvodi, dok drugi postaju izlišnima. Nužan se preustroj mora prirediti tako da se predvide promjene. Svi socijalni partneri – sindikati i poslodavci – kao i vlade i ustanove EU-a moraju se uključiti u dijalog kako bi se razvio fleksibilniji i pozitivniji pristup promjenama u industriji. Kao prioritet treba izbjeći otpuštanja, kako bi se stručnu i kvalificiranu radnu snagu zadržalo u poduzećima. Neizbježne gubitke radnih mjesta treba prirediti i ublažiti na društveno prihvatljiv način. U nekim CEEC-ima možemo naći primjere osuvremenjivanja gospodarstva koje je proizvodnije, čistije i stvara nova dobro plaćena radna mjesta.

4.5.8

Vlada, industrijske udruge i sindikati moraju naći rješenja koja će udovoljavati cikličkim fluktuacijama poslovne djelatnosti. Brzo i učinkovito raspoređivanje kvalificiranog osoblja ključno je ako europske proizvođačka poduzeća namjeravaju uzvratiti na pojačane pritiske globalne konkurencije. Zakonodavstvo o zapošljavanju mora prihvatiti radna rješenja, kako unutarnja tako i vanjska, koja u obzir uzimaju učinkovitost proizvodnog postupka, kao i zdravstvena i sigurnosna pitanja, te ravnotežu rada i života. Instrumente za osiguranje neophodne fleksibilnosti ne smije se koristiti za snižavanje postojećih socijalnih standarda u Europi.

4.5.9

Državni socijalni partneri imaju veliku odgovornost u kolektivnom pregovaranju. Uspješno tržišno natjecanje sa sadašnjim razinama troškova rada izazovno je i kupovnu moć nadničara mora se zadržati. Europska poduzeća ne smiju jačati svoju konkurentnost snižavanjem nadnica. Napore treba usmjeriti na necjenovnu konkurentnost i nadziranje troškova proizvodnje kako bi se sačuvalo i poboljšalo zapošljavanje. Porast produktivnosti treba podijeliti između povećanih nadnica, ulaganja i nagrada dioničarima.

4.6.1

Posljednjih je godina EK prepoznao da je pomaganje MSP-ima da izvoze ključ za snažnije gospodarstvo. Za mnoge je MSP-e prvi korak izvoz u drugu zemlju EU-a. Zbog toga je konkurencija na unutarnjem tržištu toliko važna, jer stečena iskustva mogu potaknuti poduzeća da izvoze u prekomorske zemlje. Kako je potonje za MSP-e teško, važno je ne ostaviti ih same na tim tržištima. Povrh toga, pristup MSP-a instrumentima za financiranje izvoza mora se poboljšati.

4.7.1

Iako javni proračuni ostaju ograničeni, nužna ulaganja u energetsku infrastrukturu ne smiju se odlagati jer bi to ugrozilo konkurentnost Europe.

4.7.2

Većina ulaganja u energetiku i efikasnost resursa danas se poduzima samo ako se povrat može očekivati za manje od tri godine, zbog čega se propuštaju mnogi mogući dobitci. Mnoga se privatna ulaganja ne provedu čak i ako bi bila korisna jer bi se njihov prag dobiti obično dosegnuo za tri do pet godina. Ta bi se dvojba mogla nadvladati ako bi budući dobitci iz takvih ulaganja stvorili dotok novca već u vrijeme kada se ulaganje mora provesti. Stoga bi se u EIB-u ili u državnim novčarskim ustanovama moglo uspostaviti fondove koji pozajmljuju poduzećima i domaćinstvima za takva ulaganja u zamjenu za dobit iz tako ostvarenih ušteda, sve dok se zajam ne otplati. Taj model čini takva ulaganja mogućima bez ikakvih javnih potpora.

4.8.1

Europski su proizvođači profitirali iz ranije poduzetih napora za bolje recikliranje otpada tijekom tekuće mijene visokih cijena sirovina. Većina metala – koji su temelj većine roba – danas se reciklira. Ipak, pristup sirovinama koje se mora uvesti ostaje ključan za konkurentnost strojograđevnih industrija. EU mora stoga insistirati da se trgovina sirovinama ne ugrozi WTO-u nesukladnim ograničenjima, posebice kada je riječ o rijetkim zemnim metalima. Pri tom treba uzeti u obzir da se etičke, socijalne i ekološke standarde mora poštovati.

4.9.1

Europska poduzeća trebaju mnogo bolje istražiti i koristiti potencijal novih država članica EU-a. Taj bi pristup mogao preobraziti teškoće zbog pretjeranih gospodarskih razlika između europskih regija u europsku prednost.

4.9.2

EGSO potiče EK da motri stanje u međunarodnoj trgovini kritičnim sirovinama. EGSO preporučuje pripremu nekoliko vjerojatnih scenarija, uključujući onaj najgori, za opis prijetnji i mogućih rješenja. Suradnju s drugim zemljama u sličnom stanju (SAD-om, Japanom, Južnom Korejom) treba poboljšati.

5.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 170/38

1.1

Sektor održavanja, popravljanja i preinake brodova (SMRC) od strateške je važnosti za Europu i njezin održivi razvoj jer igra ključnu ulogu na poljima poput zaštite okoliša, prijevoza, sigurnosti i energetske učinkovitosti.

1.2

EGSO smatra da je, zahvaljujući svojim naprednim tehnološkim znanjima i vještinama, sadašnja mreža SMRC-ovih brodogradilišta u EU-u dobro pripremljena i sposobna zadovoljiti rastuću potražnju za održivim razvojem, tehnologijom, inovacijama, radničkim vještinama i brodogradilišnom opremom.

1.3

Prema Odboru, prilike za sektor pojavljuju se unatoč teškom gospodarskom ozračju. One se odnose na povećanje svjetske flote i na sve veći udio starijih brodova, a posebice na rastuću potražnju za preinakama i osuvremenjivanjem zbog ekoloških, energetskih i klimatskih zahtjeva. Kratkoročno, to uključuje rastuću potražnju za energetski učinkovitim brodovima, djelovanje i razvoj morskih vjetroelektrana te pridobivanja prirodnih resursa iz mora.

1.4

Srednjoročno i dugoročno, otvaranje arktičkih morskih putova i dubokomorsko rudarstvo pružaju daljnje prilike tom sektoru.

1.5

Odbor ističe da, unatoč tim obećavajućim prilikama, sadašnja kriza znači da se brodovlasnici i brodogradilišta SMRC-a i dalje suočavaju s financijskim uskim grlima, primjerice s poteškoćama u pristupu zajmovima, te stoga teškim poslovnim uvjetima za poduzeća. Dodatan izazov je očuvanje kritične mase u sektoru.

1.6

Kako bi to riješio, podsektor SMRC-a mora usko surađivati s pomorskim vrijednosnim lancem s ciljem povećanja svoga ugleda i dobivanja potpore EU-a, država članica i regija, s obzirom na postojanje sve veće konkurencije iz trećih zemalja.

1.6.1

Odbor smatra da će sljedeće mjere biti korisne i potrebne sektoru:

1.7

EGSO ističe da, iako radnici u EU-ovu sektoru SMRC-a imaju odgovarajuće vještine, mora ih se stalno ocjenjivati i ažurirati. Prioritet je da se te mjere podrže, na primjer u okviru inicijative LeaderSHIP 2020. Opasnost od gubitka kritične mase u tome sektoru je stvarna, s obzirom na starenje izučene radne snage.

1.8

Prema EGSO-u, stvaranje zanimanja za taj sektor među mlađim radnicima treba biti glavna briga i treba se povezati s mjerama kojima je cilj poboljšati predodžbu o sektoru. To treba povezati s financijskim potporama školama i sveučilištima specijaliziranima za SMRC.

1.9

Odbor smatra da Komisija, zajedno sa socijalnim partnerima i drugim dionicima, (uporabom koncepta sektorskoga vijeća za vještine, na primjer) treba sastaviti plan za trajnu prilagodbu vještina novim zadacima sektora SMRC-a, obuhvaćajući između ostalog morska postrojenja (platforme, vjetroelektrane itd.), luke, nove tehničke plovne jedinice, postrojenja i brodove za opskrbu LNG-om, itd. To zahtijeva praćenje vještina, stalno unapređivanje obuke i promicanje mobilnosti unutar Europe.

1.10

Sveobuhvatan niz načela i pravila (zaštita okoliša, sigurnost, luke, pravila o prijevozu, montaži, recikliranju) ima ključan učinak na način na koji sektor djeluje te na potražnju za njegovim uslugama. U tome smislu, EGSO smatra da se SMRC i industrija novogradnje trebaju učestalo i sustavno savjetovati s Europskom agencijom za pomorsku sigurnost (EMSA), kako bi osigurali sigurnije i ekološke brodove koje se može učinkovito motriti.

1.11

Prema EGSO-u, skup novih pravila i zahtjeva koji se odnose na nove tehnologije ne treba promatrati kao opasne ili problematične za taj sektor, već prije kao priliku. U tome smislu, SMRC i brodogradilišta za novogradnje te sektor proizvodnje čelika moraju uže surađivati da ostvare bolje rezultate. Odbor poziva Glavnu upravu za mobilnost i promet da u svojim strateškim razvojima politike (uključivo i kad je u pitanju priobalna plovidba) u obzir uzme sektor SMRC-a.

EGSO smatra da, u skladu sa srednjoročnim (trogodišnjim) predviđanjima koja ukazuju na snažnu potražnju za recikliranjem brodova koje bi se provodilo u Europi, sektor SMRC-a ima postrojenja koja mogu provesti takve projekte. Ima također i ljudski kapital koji udovoljava zahtjevima za recikliranje brodova koje nije štetno po ljude niti po okoliš. Istovremeno se u sektoru u obzir uzima činjenica da je to nova i različita vrsta djelatnosti, s osjetljivim vidovima te zahtjeva pažljiv pristup. Odbor smatra da će recikliranje brodova sve više bivati strateškom aktivnošću za europsku industriju.

1.12

Prema Odboru, ključni kratkoročni ciljevi, koji zahtijevaju javnu potporu u smislu financiranja preinaka u EU-ovu sektoru SMRC-a, su postavljanje pročistača i sustava za obradu balastnih voda (prema Lloydovu registru, to može zahvatiti oko 65 000 brodova diljem svijeta) te preinake povezane s energetskom učinkovitošću (uključujući ugradnju LNG-om pokretanih strojeva, izgradnju postrojenja za pretovar LNG-a na moru te sustave za povrat topline kao i jedinice za osuvremenjivanje smanjivanja putne brzine tj. slow steaming itd).

1.13

Odbor snažno vjeruje da je industrija SMRC-a od goleme važnosti za vojnomornaričke flote pojedinih europskih zemalja te da se ta tema treba uključiti u ostala EGSO-ova mišljenja o sektoru naoružanja.

1.14

EGSO smatra da je praktična provedba pravila Međunarodne pomorske organizacije (IMO), posebice Konvencije o upravljanju balastnim vodama, od ključne važnosti za sektor. Tu konvenciju treba stoga provesti na pravilan i učinkovit način s jasnim očekivanjima.

2.1

Brodogradnja obuhvaća sva poduzeće uključena u izgradnju, održavanje, preinaku i popravak svih vrsta brodova i drugih odgovarajućih pomorskih ustroja. Skraćeni naziv za brodogradilišta namijenjena održavanju, popravku i preinaci je SMRC. Klasifikacijski pregledi također spadaju u to polje djelatnosti. Takva brodogradilišta postoje u 16 zemalja EU-a i zapošljavaju oko 50 do 55 tisuća ljudi (prosječan broj za razdoblje 2007. – 2011.)

2.2

Sektor SMRC-a poseban je segment brodograđevne industrije. Važnost toga sektora raste kako rastu globalna flota i pomorski prijevoz (i onaj unutarnjim plovnim putovima) te kako se razvijaju brodske tehnologije i povećavaju zahtjevi za plovnim prijevozom na polju održiva razvoja.

2.3

EU trenutačno ima snažan položaj u tome sektoru. Njegov je trenutačni udio na globalnome tržištu oko 35%, što pokazuje da je taj sektor za Europu strateški važan. Taj položaj treba održati pa čak i poboljšati kako bi se osigurala visoka razina sigurnosti u pomorskome prijevozu i uspostavili strogi ekološki standardi i standardi energetske učinkovitosti.

2.4

Sektor SMRC-a se u mnogočemu razlikuje od sektora novogradnje. SMRC se dijeli na sljedeće podsektore: popravak brodova, održavanje i osuvremenjivanje, te preinaku.

2.5

Održavanje i popravak su obično kratkoročan postupak. Brod je većinu vremena u suhome doku i prosječno tamo ostaje oko 10 do 12 dana.

2.6

Planiranje popravnih radova razmjerno je jednostavno i brodogradilišta mogu utjecati na brodovlasnikov izbor brodogradilišta. Neplanirani popravci koji uslijede sustavnome, mehaničkome ili ustrojnome kvaru moraju se provesti u najbližemu mogućemu brodogradilištu. U takvim je slučajevima teško utjecati na brodovlasnikovu odluku.

2.7

Prema OECD-ovu izvještaju iz 2008. (1), izbor odgovarajućeg brodogradilišta za popravak postao je od ključne važnosti brodovlasnicima, koji se često moraju odlučiti između financijski privlačnih jeftinih izbora i potrebe da osiguraju pouzdanost i tehnološku usavršenost. Najvažniji činitelji za odluku gdje će se brod popraviti obično su: trošak, duljina popravka (uključujući trošak preusmjeravanja) i, u manjoj mjeri, vrsta primijenjene tehnologije.

2.8

Kako bi se postigla ekonomija razmjera, novogradnja i popravak brodova povezuju se na nizu mjesta širom svijeta. Vodeće zemlje u brodograđevnoj industriji obično razdvajaju djelatnosti novograđevnih i SMRC-ovih brodogradilišta kako bi povećale brojnost radne snage i pojačale proizvodnju.

U nekim zemljama EU-a (npr. Poljskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj) i Indiji postoje funkcionalne i korporacijske veze između novogradnje i SMRC-ovih brodogradilišta. Čini se da taj model u tim zemljama učinkovito djeluje kroz uporabu zajedničkih odjela i postrojenja (i drugih organizacijskih jedinica (2)) za obje vrste brodogradilišta, dok istovremeno koristi prednost raznolikog portfelja proizvoda i narudžba te smanjuje opasnosti koje ishode iz usporavanja gospodarstva.

2.9

Tržišna zbilja sektora

2.10

Posljednjih se desetljeća izraz „uvijek mlad” koristio u literaturi za opis razvoja sektora SMRC-a. Snažan rast međunarodne flote sa 660 milijuna DWT-a u 1990. na 1 468 milijuna DWT-a u 2011. izvor je usporednog rasta prilika za industriju SMRC-a. Svjetski godišnji promet u tom sektoru procijenjen je na oko 12 milijarda USD na kraju 2010. (3)

2.11

Promet europskoga sektora popravka brodova dosegnuo je 3,16 milijardi EUR u 2010. (na vrhuncu je bio 2008. s četiri milijarde eura). Prilog 1 pokazuje promet aktivnosti popravka brodova u nizu europskih zemalja između 2006. i 2010.

2.12

Europskom sektoru SMRC-a išlo je prilično dobro prije krize. Od 2010. brodovlasnici su u pokušaju da si smanje troškove srezali potrošnju ili odgodili narudžbe. U drugoj polovici 2010. uspjeli su nadoknaditi troškove, što dokazuje činjenica da se vrijeme čekanja na popravne radove ponovno povećalo (s jednoga na tri tjedna).

2.13

SMRCO-ovih brodogradilišta ima širom svijeta. Iako azijska brodogradilišta brodove popravljaju jeftinije (zbog niskih troškova rada), mnogi brodovlasnici biraju skuplja brodogradilišta jer mogu ponuditi kraće vrijeme čekanja (čime se izbjegavaju troškovi preusmjeravanja) i sofisticiranija znanja i vještine.

2.14

U nekom pogledu, postupak preinake i osuvremenjivanja sličniji je novogradnji nego radovima na popravku i održavanju. Preinaka broda obično traje dulje od uobičajenoga rada na popravku. Djelovanje uključeno u preinaku broda može se opisati kao proizvodni postupak.

2.15

Prema udruzi Sea Europe (4), preinaka broda bliža je djelatnostima novograđevnih brodogradilišta kada je riječ o rokovima, ali preinaka zahtijeva posve različit pristup koji uključuje fleksibilnost. To omogućuje da se plan rada mijenja u skladu s naručiteljevim potrebama i posebnoj naravi broda koji je namijenjen preinaci.

2.16

Nedugo prije krize, stanje na tržištu za brodogradilišta koja provode preinake bilo je vrlo dobro. Međutim, broj narudžbi počeo je padati u 2009., a do najvećega je pada došlo početkom 2010. U to je vrijeme većina knjiga narudžbi za radove na preinakama bila prazna. Stanje se donekle popravilo u drugoj polovici 2010. Trenutačno, međutim, mnogi brodovlasnici ograničavaju narudžbe za preinake zbog financijskih izazova.

2.17

U posljednje vrijeme popravci, preinake i osuvremenjivanje pomoćnih morskih plovila i plutajućih postrojenja (uključujući platforme za bušenje) igraju sve važniju ulogu. Zbog visokih troškova za nove brodove te vrste (i morska plutajuća postrojenja) te dugih rokova isporuke (čak do četiri godine), brodovlasnici se odlučuju za preinake postojećih morskih jedinica i plutajućih postrojenja. U Europi je, međutim, snažno iskušenje da se koriste jeftinija strana brodogradilišta za provedbu takvih preinaka.

3.1

Istraživanje i analiza konkurentnosti sektora SMRC-a u EU-u provedena je nedavno u sklopu istraživačkoga programa ECO REFITEC (5), u okviru Sedmog okvirnog programa za istraživanja. Rezultati toga istraživanja mogu se naći u prilogu 2.

4.1

Na međunarodnoj se razini nije raspravljalo o mnogostranim sporazumima o konkurentnosti (pod okriljem WTO-a), koji bi mogli imati učinak na sektor SMRC-a. Izgledi da se takav sporazum postigne u kratkome roku prilično su slabi.

4.2

Na bilateralnoj razini, EU je dogovorio trgovinske sporazume koji imaju neizravan učinak na konkurentnost, sa SAD-om, Kanadom, Japanom i Južnom Korejom, ali njihov je učinak na sektor SMRC-a prilično minimalan.

Na europskoj razini, EU-ovo zakonodavstvo uključuje Okvir za državne potpore brodogradnji. Pod tim okvirom Komisija može brodogradilištima odobriti inovacijske i regionalne potpore ili, u slučaju izvoznih zajmova, potpore brodovlasnicima. Kada je riječ o sektoru SMRC-a, taj se okvir odnosi na potpore popravku i preinaci broda u slučaju regionalnih i inovacijskih potpora te potpore isključivo preinaci broda u slučaju izvoznih zajmova.

4.2.1

Tekući je okvir na snazi od 1. siječnja 2012. i vrijedi dvije godine. Komisija predviđa da će nakon tog razdoblja biti moguće uključiti brodograđevni okvir u buduću inačicu EU-ovih smjernica za državne potpore istraživanjima i inovacijama te za regionalne potpore, jer se trenutačno preispituje i opći okvir EU-a, a posebice okvir za novogradnje.

4.3

4.4.1

Konvencija o upravljanju balastnim vodama rješava problem prijenosa invazivnih morskih vrsta između dvaju različitih morskih područja ispuštanjem brodovima prevezenih balastnih voda. Stupanje te konvencije na snagu bilo je planirano za početak 2014.

4.4.2

Učinak te konvencije na sektor SMRC-a bit će vrlo značajan jer će se mnoge brodove morati osuvremeniti i/ili preinačiti, što može zahvatiti do 65 000 polovila širom svijeta, prema Lloydovu registru.

4.4.3

Ostali mogući učinci te konvencije na SMRC-ova brodogradilišta su, prije svega, opasnosti koje ishode iz uporabe i skladištenja novih kemikalija te stroži pravni zahtjevi glede njihove uporabe.

4.5.1

Ovoj je konvenciji, koja je na snagu stupila 2013., cilj smanjiti zagađenje zraka s brodova, posebice SOx i NOx.

4.5.2

Kako bi se izbjegla nepotrebna ograničenja za pomorsku industriju, Prilog VI. konvenciji određuje da se ispuštanja mogu smanjiti uporabom alternativnih goriva ili usvajanjem tehnologija za pročišćavanje plina.

4.5.3

Konvencija stvara prilike za SMRC-ova brodogradilišta jer će se tehnologije koje ograničavaju ispuštanja morati ugraditi na brodove koji su uključeni u postojeće flote. Moguće opasnosti za brodogradilišta koja ugrađuju po okoliš povoljne uređaje uključuju sve veću ovisnost o dobavljačima uređaja i potrebu za određenim ulaganjima u brodogradilišta.

4.6.1

Ovoj je konvenciji cilj osigurati da se opasnost po okoliš, zdravlje i sigurnost tijekom recikliranja brodova zadrži na prihvatljivoj razini.

4.6.2

Kao ishod odredbi u ovoj konvenciji, brodovlasnici moraju biti potpuno obaviješteni o svim materijalima koji se koriste tijekom održavanja, popravka i preinake te se treba osigurati da se neželjeni materijali nikada ne koriste u brodogradilištima. To može stvoriti dodatne prilike za osiguranje novih specijaliziranih narudžbi za EU-ova brodogradilišta s visokom razinom znanja i vještina.

4.7

Recikliranje brodova postat će sve više strateškom djelatnošću usmjerenom na pružanje i dobavu, na primjer, staroga željeza i drugih sirovina za proizvođačke sektore u EU-u (čelika, aluminija, bakra), s ciljem smanjenja kako izravnih tako neizravnih učinaka na okoliš i sprečavanja neprihvatljivih radnih i socijalnih uvjeta.

5.1

Sektor SMRC-a i povezane industrije moraju u obzir uzeti prilike i mogućnosti za EIB-ovo financiranje kroz povećano zajmovno djelovanje banke. EIB-ove mjere treba promicati i proučavati posebice za projekte koji se odnose na „zeleno brodarstvo”, obnovljivu morsku energiju i preinake. Predlaže se da Glavnoj upravi ENT prioritet bude organiziranje „radionice”, kako bi se podrobnije istražila mogućnost EIB-ove potpore.

5.2

Države članice i obalne regije trebaju ispitati mogućnost dodjele strukturnih fondova kako bi se tehnologija u pomorskoj industriji učinila raznolikijom, povezano s novim tržišnim sektorima. To se posebice odnosi na regionalne strategije za pametnu specijalizaciju.

5.3

Što se tiče mogućega dugoročnoga EU-ova financiranja, Europska komisija treba ispitati mogućnost mjera za financiranje izgradnje i osuvremenjivanja brodova. Države članice, pružatelji financijskih usluga, industrija pomorske tehnologije i ostali dionici trebaju iznova razmotriti dostupnost tržišnih jamstava.

5.4

Brodograđevna industrija (uključujući SMRC), u suradnji s Europskom komisijom, državama članicama ili regijama treba biti uključena u istraživačke djelatnosti putem korištenja između ostaloga javno-privatnoga partnerstva (JPP), u potpunosti poštujući ustroj pomorskih sektora i odgovarajućih načela državnih potpora.

5.4.1

EGSO se slaže s ishodištem inicijative LeaderSHIP 2020. da je, u svrhu postizanja općih ciljeva JPP-a za brodograđevni sektor, nužna snažna predanost istraživačkim programima. Što se tiče kratkoročnih ciljeva, održivu konkurentnost sektora SMRC-a treba neupitno poduprijeti odgovarajućim mjerama za promicanje inovacija u poslovanju.

5.5

EGSO podupire uključivanje odbora brodograđevne industrije za sektorski dijalog u rad na određivanju i provedbi politika u okviru inicijative LeaderSHIP 2020. Trenutačno, posebna uloga odbora treba uključiti provedbu onoga dijela inicijative koji se odnosi na bolje prepoznavanje i usporedivost kvalifikacija i vještina s ciljem osiguranja dugoročnog boljitka sektora.

5.6

EGSO sa zanimanjem iščekuje pozitivan napredak odbora za dijalog glede socijalnih standarda u europskome sektoru novogradnje i SMRC-a.

5.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 170/45

1.1

EGSO u načelu odobrava način na koji je Fond solidarnosti Europske unije (EUSF) (1) funkcionirao do sada, ističući da je podržavao njegovo osnivanje od samog početka. (2)

1.2

EGSO smatra da je potrebna neodgodiva izmjena Uredbe 2012/2002 o funkcioniranju Fonda solidarnosti EU-a, budući da je već odgađana (3), te podržava napore Komisije unatoč konzervativnim obilježjima novog prijedloga, što je ujedno i stajalište Europskog parlamenta (4).

1.3

EGSO smatra da je, kad je Vijeće odbilo Komisijin prijedlog (5) iz 2005., propuštena prilika za polaganje novih temelja za upravljanje fondom.

1.4

EGSO vjeruje da bi trebalo poduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi se smanjila birokracija u EUSF-u i kako bi se ubrzali njegovi postupci (6).

1.5

EGSO se slaže s promjenama istaknutim u novom prijedlogu uredbe (7) koje se odnose na plaćanja unaprijed, jasnije definiranje „nepogoda velikih razmjera” i „izvanrednih regionalnih nepogoda” kao i na mjere koje treba poduzeti u slučaju država članica koje nisu posvetile dovoljno pažnje sprječavanju nepogode.

1.6

EGSO smatra da je za funkcioniranje EUSF-a, unatoč teškom financijskom razdoblju kroz koje EU trenutno prolazi, potrebno izdvojiti veća proračunska sredstva, kako bi se predvidjela mogućnost nepogode posebno velikih razmjera.

1.7

EGSO je mišljenja da EUSF-ovi radni uvjeti trebaju biti u potpunosti transparentni, kako ne bi uzrokovao neutemeljena očekivanja ili postao instrumentom političkih manipulacija, te kako ne bi razočarao stanovništvo koje prolazi kroz teška vremena.

1.8

EGSO smatra da instrumenti poput EUSF-a pružaju Europskoj uniji idealnu priliku za prikazivanje jedinstva i solidarnosti, pod uvjetom da se primjereno koriste te da građani EU-a budu upućeni u europsku podršku i inicijative.

1.9

Stajalište EGSO-a je da bi aktivnosti ovog fonda trebale obuhvaćati neočekivane nepogode koje nastaju kao posljedica efekta staklenika i klimatskih promjena, kao i one nastale terorističkim djelovanjem.

1.10

EGSO se pita zašto je prag za proglašavanje nepogode „nepogodom velikih razmjera” još uvijek tako visoko postavljen; ovo obvezuje EUSF na korištenje svojih sredstava samo u iznimnim situacijama i uz primjenu klauzula o odstupanju. Smatra da su pragovi vrijednosti spomenuti u pogledu razmjera zabilježene štete izrazito visoki te da ih je potrebno sniziti.

1.11

Klauzula o supsidijarnosti, koju Vijeće strogo primjenjuje, ima odvraćajući učinak i znatno otežava Komisijina nastojanja. EGSO poziva na veću fleksibilnost u primjeni ove klauzule.

1.12

Uvjeren je da se u mnogo slučajeva moglo, i još uvijek može, izbjeći velike nepogode služeći se postojećim europskim mehanizmima i fondovima, kao i postojećim znanjima i vještinama.

1.13

EGSO se zalaže za načelo „zagađivač plaća”.

1.14

Ističe da se broj nepogoda velikih razmjera u Europi nažalost znatno povećao posljednjih godina.

1.15

EGSO poziva države članice da poboljšaju svoje unutarnje postupke i mehanizme kako bi olakšale rad Komisije, prenoseći joj pravovremeno pouzdane, ispravne i dobro utemeljene informacije.

1.16

Smatra da je razdoblje od 9 do 12 mjeseci za isplatu pomoći predugačko i nije u skladu s ciljem pružanja hitne i neposredne pomoći.

1.17

EGSO smatra da je potrebno sastaviti pravila o načinu oglašavanja i promicanja Fonda, kako bi se upoznalo građane s njegovim radom.

2.1

EUSF je osnovan 2002. poslije katastrofalnih poplava koje su zadesile središnju i sjevernu Europu da bi državama članicama i kandidatkinjama pogođenim prirodnom nepogodom pružio dodatnu pomoć za obnavljanje gospodarskih i društvenih aktivnosti u pogođenim područjima.

2.2

EUSF je osnovan žurnim postupcima nakon što je EU otkrio da posjeduje značajna sredstva dostupna za pomoć pri prirodnim nepogodama u cijelom svijetu, ali ne i prikladne instrumente za rješavanje sličnih problema na vlastitom teritoriju ili onom zemalja kandidatkinja.

2.3

Od svog osnutka, EUSF je zadovoljavajuće djelovao u mnogim situacijama, iako postoji niz primjera organizacijskih i administrativnih nepravilnosti. Komisija je to pokušala riješiti svojim prijedlogom uredbe iz 2005. koji je Europski parlament pozdravio, a Vijeće odbilo.

2.4

Gornja granica godišnjeg proračuna Fonda iznosi 1 milijardu eura, iznos koji se do sada pokazao prikladnim.

3.1

Glavne odredbe trenutne uredbe o osnivanju EUSF-a su sljedeće:

3.1.1

Fond je osnovan za pomoć državama članicama i zemljama kandidatkinjama pogođenima prirodnim nepogodama, te kako bi omogućio brzo i učinkovito djelovanje EU-a.

3.1.2

Obuhvaća države članice i zemlje koje su otvorile pristupne pregovore.

3.1.3

Ima funkciju pomoćnog instrumenta koji osigurava dodatnu financijsku potporu za prijeko potrebna i hitna djelovanja.

3.1.4

Tvrdi da su glavni aspekti velikih nepogoda na koje se treba usredotočiti životni uvjeti, prirodno okruženje i gospodarstvo.

3.1.5

„Nepogoda velikih razmjera” definira se kao ona koja prouzrokuje ozbiljne štete izražene u financijskom smislu ili u postotku bruto nacionalnog dohotka (BND) (8).

3.1.6

Predviđa da EUSF u svom djelovanju koristi osobito brze postupke i donosi žurne odluke.

3.1.7

Zemlje koje koriste ovu vrstu pomoći uvijek su odgovorne za njezinu provedbu.

3.2

Uredba zahtijeva maksimalnu transparentnost i razumno upravljanje sredstvima.

3.3

Također uvodi iznimke u pogledu visoke razine iznosa namijenjenih „nepogodama velikih razmjera” koje se odnose na „izvanredne regionalne nepogode” i nepogode u „susjednim zemljama”, za koje su previđeni izrazito strogi kriterij i maksimalan iznos pomoći od 75 milijuna eura. Ove iznimke su s vremenom postale pravilo za intervencije EUSF-a, s obzirom na prvobitno izrazito visoko postavljene pragove za velike nepogode.

3.4

U okviru spomenute uredbe, glavni prioriteti EUSF-a u pogledu nepogoda velikih razmjera su:

3.4.1

hitno vraćanje u ispravno radno stanje infrastrukture i pogona u energetskom sektoru, na području vodoopskrbe, upravljanja otpadnim vodama, telekomunikacija, prijevoza i obrazovanja;

3.4.2

pribavljanje privremenog smještaja i financiranje službi spašavanja;

3.4.3

mjere za zaštitu kulturnog nasljeđa;

3.4.4

žurno čišćenje područja pogođenih nepogodom.

3.5

Zemlja pogođena nepogodom obvezna je čim prije, a najkasnije u roku od deset tjedana od početka nepogode, Komisiji podnijeti zahtjev za pomoć točno navodeći razmjere nepogode.

4.1

Spomenuti prijedlog o izmjeni Uredbe br. 2012/2002, kojom se uređuje funkcioniranje EUSF-a, predlaže dolje navedene izmjene.

4.1.1

Uključuje djelovanje EUSF-a u novi Višegodišnji financijski okvir za 2014. – 2020.

4.1.2

Nudi jasnu definiciju djelokruga EUSF-a, ograničavajući ga na prirodne nepogode i one uzrokovane ljudskim djelovanjem.

4.1.3

Postavlja prag za „regionalne nepogode” u iznosu od 1,5% regionalnog BNP-a na razini NUTS 2 (populacija od 800 000 do 3 milijuna stanovnika).

4.1.4

Omogućuje ubrzanu isplatu predujma na zahtjev države članice pogođene nepogodom, ograničenog na 10% očekivanog ukupnog iznosa financijske pomoći, tj. na maksimalno 30 milijuna eura.

4.1.5

Po prvi put donosi odredbu za nepogode sa sporijim tijekom odvijanja, poput suše.

4.1.6

Uvodi odredbe koje potiču učinkovitije sprječavanje nepogoda kao i korištenje zakonodavstva EU o sprječavanju, istovremeno omogućujući Komisiji da odbije neke od zahtjeva u slučaju ozbiljnog nemara pojedinih država članica ili u slučaju ponavljanja slične nepogode.

4.1.7

Uključuje i nove odredbe o prihvatljivosti PDV-a i o isključenju tehničke pomoći.

4.1.8

Pod iznimnim uvjetima, dopušta odstupanja od određenih odredbi Financijske uredbe.

4.1.9

Da bi se nepogodu moglo definirati kao nepogodu velikih razmjera, iznos štete mora iznositi 3 milijarde eura ili 0,6% BND-a.

5.1

EGSO se slaže s potrebom izmjene Uredbe br. 2012/2002 o funkcioniranju EUSF-a na način da:

5.1.1

postane učinkovitiji mehanizam podrške državama članicama, zemljama kandidatkinjama i susjednim zemljama u slučaju prirodne nepogode;

5.1.2

može djelovati u slučaju nepogoda nastalih kao posljedica industrijskih ili tehnoloških nesreća.

5.2

EGSO smatra da predviđeni iznosi nisu primjereni slučajevima masovnih katastrofa koje bi mogle zadesiti velika područja EU-a kao što su npr. nuklearne nesreće, pandemije itd., te poziva Komisiju da tome posveti posebnu pozornost.

5.3

U potpunosti podržava Komisijine napore da ubrza EUSF-ove radne postupke, osiguravajući u svakoj situaciji njihovu pouzdanost, kao i jasnoću i jednostavnost radnih pravila.

5.4

Poziva države članice na razborito korištenje fonda, kako bi se izbjeglo bacanje neopravdano lošeg svijetla na EU.

5.5

EGSO podupire postupak isplate predujma kao i primjenu klauzule o „nepogodama sa sporijim tijekom odvijanja”, npr. u slučaju suše. Također smatra da bi projekti oporavka koji slijede nakon prirodnih nepogoda trebali obuhvaćati i ponovno pošumljavanje.

5.6

Drži da bi Komisija trebala biti posebno stroga ukoliko države članice, unatoč postojanju zakonodavstva EU-a i posebnog financiranja na razini Europe, pokažu nemar koji vodi do ozbiljnih nepogoda.

5.7

EGSO smatra da će klimatske promjene u budućnosti dovesti do još većeg broja prirodnih nepogoda i stoga poziva Komisiju da uključi i takve nepogode u uredbu koja se trenutno razmatra.

5.8

EGSO smatra da civilno društvo uvijek igra posebnu ulogu tijekom nepogoda velikih razmjera, i poziva Komisiju da u izmijenjenu uredbu uvede mogućnost financiranja stručnih i ovlaštenih organizacija ove vrste koje posjeduju strukturu, znanja i vještine neophodne za pružanje svojih usluga.

5.9

Smatra da učinkovito funkcioniranje mehanizama poput EUSF-a omogućuje Europskoj uniji da pokaže solidarnost na praktičan i učinkovit način te poziva Komisiju da poduzme sve potrebne mjere za osvještavanje europske javnosti o važnosti uloge EU-a.

5.10

EGSO vjeruje da bi financiranje EUSF-a trebalo biti obuhvaćeno općim proračunom EU-a, kako bi se skratile odgode uzrokovane dugotrajnim birokratskim postupcima u kojima sudjeluju Vijeće, Parlament i Komisiju. Trebao bi ujedno postojati i dopunski mehanizam financiranja, za slučaj iznimno velike nepogode koja zahtijeva veću pomoć.

5.11

EGSO se slaže s Europskim parlamentom da je prag u iznosu od 1,5% regionalnog BDP-a na razini NUTS2 previsok jer iz ovog fonda isključuje mnoge ozbiljne nepogode, što vodi do razočaranja stanovništva. Stoga predlaže smanjenje tog iznosa na 1%, prvenstveno zbog pokrivanja zemalja s manjim brojem stanovništva.

5.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 170/50

1.1

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) zadovoljan je što je Europska komisija napokon predstavila očekivan i više puta najavljen Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o novčanim fondovima.

1.2

Tržište bankarstva u sjeni od velike je važnosti; procjene Odbora za financijsku stabilnost (FSB) ukazuju na iznos od 51 bilijun eura na svjetskoj razini, što je 25% do 30% ukupnog financijskog sustava. U Europi većina novčanih fondova (oko 80% ukupnog obujma i 60% fondova) djeluje u okviru Direktive 2009/65/EZ (UCITS). Ostatak novčanih fondova od srpnja 2013. djeluje u skladu s pravilima Direktive 2011/61/EU o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova.

1.3

Potreba za reguliranjem aktivnosti takozvanih „banaka u sjeni” utvrđena je iz dvaju glavnih razloga: radi mogućnosti da se bankarski sustav u sjeni koristi kao način za zaobilaženje propisa, posebno pravila o imovini, odnosno radi obavljanja aktivnosti kojima se može upravljati u okviru tradicionalnog regulatornog sustava, čime se povećava vjerojatnost za sustavni rizik. Drugi glavni razlog leži u činjenici da se u financijskim aktivnostima banaka u sjeni koriste znatne poluge, čime izlažu financijski sektor, na isti način kao i tradicionalne banke, panici i sustavnom riziku.

1.4

EGSO podupire odluku Komisije da uredbom, a ne direktivom, provede standardizaciju sektora. S obzirom na obilježja novčanih fondova koji djeluju na svjetskoj razini, ali koji u suštini imaju sjedište u tri zemlje (Francuskoj, Irskoj i Luksemburgu), od iznimne je važnosti da se na njih primjenjuju jedinstveni i odmah primjenjivi propisi. Ovaj odabir u potpunosti odgovara načelima proporcionalnosti i supsidijarnosti.

1.5

U ime Odbora za financijsku stabilnost, Međunarodna organizacija komisija za vrijednosne papire (IOSCO) je pripremila svoj prvi niz preporuka u listopadu 2012. kako bi usmjerila regulatore da interveniraju na tržištima novčanih fondova. U studenom 2012. sam Odbor za financijsku sigurnost predložio je regulatorne smjernice s ciljem smanjenja osjetljivosti novčanih fondova na ubrzano dezinvestiranje, a 20. studenog 2012. Europski parlament je objavio vlastite smjernice na tu temu. Konačno, Europski odbor za sistemske rizike (ESRB) u prosincu 2012. (1) izdao je svoju preporuku.

1.6

U SAD-u, Komisija za vrijednosne papire i burzu (SEC), izdala je pravilo 2-a7 kojim se uređuje to pitanje od 2010., a na dan 19. studenoga 2012., (2) FSOC (Nadzorno vijeće za financijsku stabilnost), tijelo nadležno za regulaciju u Sjedinjenim Američkim Državama, pokrenuo je reviziju zakonskih propisa, uz postavke vrlo slične onima koje je izdala Europska komisija: obvezu ostvarivanja kapitalne rezerve, obvezu prelaska s novčanih fondova na promjenjivu neto vrijednost imovine (NAV) i obvezu ulaganja u vrlo kratkom roku te češćim objavljivanjem na tržištu sastava investicijskog portfelja. EGSO predlaže da se, s obzirom na jaku integraciju tržišta, s prekoatlantskim vlastima zajednički koriste jedinstveni i učinkoviti propisi.

1.7

EGSO se slaže s tvrdnjom koja se nalazi u dokumentu ESRB-a. „Novčani fondovi nisu uzrokovali financijsku krizu 2007. – 2008., ali su svojim aktivnostima tijekom financijskih turbulencija pokazali potencijal širiti, ako ne i povećati krizu. Iskustvo iz 2007. – 2008. pokazalo je na koji način novčani fondovi mogu biti izloženi slučajevima bijega ulagača i mogu zahtijevati podršku sponzorskih društava, posebice zbog održavanja stabilnosti neto vrijednosti svoje imovine”.

1.8

Odbor potvrđuje da „iako nema sumnje da je financijskom sustavu potrebna likvidnost – koja je čak i prije financijske krize ovisila u velikoj mjeri o sustavu bankarstva u sjeni, lekcije naučene iz krize nam govore da se u regulatornom procesu preporučuje dati prednost neophodnoj stabilnosti financijskog sustava”. Zapravo „ne bi trebale postojati aktivnosti „iz sjene” te iz tog razloga sustav bankarstva u sjeni mora biti podložan istim regulatornim i bonitetnim zahtjevima cjelokupnog financijskog sustava”. „Nova pravila moraju za cilj imati zaštitu europskih potrošača na visokoj razini”.

1.9

Odbor je već odavno, u skladu s preporukama FSB-a, pozvao na brzo usvajanje uredbe. (3) Neophodno je da Europski parlament i Vijeće što prije postignu dogovor potreban za donošenje uredbe, uzimajući u obzir EGSO-ove prijedloge za izmjenama. Uzimajući u obzir institucionalne rokove Parlamenta i Komisije, postoji stvarni rizik da se donošenje uredbe produlji za više mjeseci.

1.10

EGSO smatra da je bolja i za ovu svrhu prikladnija preporuka izdana od strane FSB-a i ESRB-a (4) o rizičnosti CNAV-a (konstantna vrijednost neto imovine), koji bi trebao biti pretvoren u varijable NAV-a (neto vrijednost imovine). Kapitalna rezerva od 3% čini se nedovoljnim za zadovoljavanje potražnje za likvidnošću u trenutku u kojem su svi dionici suočeni s ozbiljnim previranjima na tržištu i naglo povlače svoja ulaganja, uzimajući u obzir činjenicu da je maksimalni mogući rizik s kojim se je susrelo bio veći od 6%.

2.1

Prijedlog uredbe Komisije nadovezuje se na Zelenu knjigu od prošle godine o bankarskom sustavu u sjeni (eng. shadow banking) (vidjeti IP/12/253 i MEMO/12/191). On predstavlja sažetak dosadašnjeg rada te oslikava smjernice za moguće daljnje regulatorne mjere u tom važnom području.

2.2

Događaji koji su se dogodili tijekom financijske krize razjasnili su mnoge aspekte novčanih fondova koji su ih učinili ranjivima u slučaju poteškoća na financijskom tržištu te mogu širiti i povećati rizike putem tržišta.

2.3

Smjernice koje je usvojio ESRB kako bi stvorio minimalne zajedničke pretpostavke, nakon godinu dana primijenilo je samo 12 država članica, naglašavajući ustrajnost različitih nacionalnih propisa. To zahtijeva brzo i odlučno djelovanje.

2.4

Novčani fondovi neće biti u mogućnosti poslovati s derivatima, izvan uobičajenih krugova zaštite od valutnog i kamatnog rizika.

2.5

Isto tako, novčani fondovi morat će smanjiti rizik druge strane putem diverzifikacije investicija: neće im biti dozvoljeno imati više od 20% udjela u sporazumima o ponovnoj kupnji s istom drugom stranom.

2.6

Rukovoditelji se trebaju suzdržati od traženja mišljenja od specijaliziranih vanjskih agencija; također će morati povremeno provoditi test opterećenja na novčanim fondovima kako bi se procijenila njihova sposobnost prilagodbe.

2.7

Objavljeni Prijedlog uredbe teži većoj transparentnosti putem:

2.8

Prijedlog uredbe također predlaže ograničavanje novčanih fondova, tražeći strože uvjete likvidnosti. Prema mišljenju Komisije, to bi osiguralo da fondovi, u slučaju povlačenja kapitala od strane ulagača, mogu ulagačima vratiti kapital bez utjecaja na sustav.

2.9

Konkretno, fondovi u portfelju moraju zadržati najmanje 10% aktive s dnevnim rokom i još 20% s tjednim rokom, s tim što neće moći imati izloženost veću od 5% vrijednosti u odnosu na jednog izdavatelja. Potrebno je također zajamčiti kapitalnu rezervu od 3% za fondove s nepromjenjivom neto vrijednošću.

3.1

Bankarstvo u sjeni igra važnu ulogu u financiranju realnog gospodarstva. Bankarski sustav u sjeni pridonio je „financijalizaciji” gospodarstva i stvaranju nekretninskog balona koji je od 2007. zahvatio niz razvijenih zemalja, dovodeći njihova gospodarstva na rub propasti; stoga, bankarskom sustavu u sjeni potrebno je dodati glavnu odgovornost, iako ne isključivu, velike recesije koja je pogodila SAD i mnoge države članice Europske unije. Financijski sustav u cjelini mora biti u službi realnog gospodarstva". (5) Mala i srednja poduzeća posebice se suočavaju s ozbiljnim problemima vezanima za smanjenje kreditiranja kojem su podvrgnuti. Bankarski sustav ostavlja dojam da nije stanju ispuniti svoju osnovnu funkciju podupiranja realnog gospodarstva.

3.2

Novčani fondovi kratkoročno prilagođavaju ponudu likvidnih sredstava potražnji.

3.3

Kao što je također navedeno od strane Odbora za financijsku stabilnost i drugih važnih institucija poput Međunarodne organizacije komisija za vrijednosne papire (IOSCO) i Europskog odbora za sistemske rizike, iako se priznaje njihova sustavna važnost, novčana sredstva nisu odgovarajuće regulirana. EGSO se slaže s tim zapažanjem.

3.4

S druge strane, EBF (Europska bankarska federacija) izražava zabrinutost zbog posljedica prijedloga za novčane fondove kojeg smatra ograničavajućim i teško provodivim u slučaju fondova „čija sredstva mogu koristiti banke za potporu kreditiranju realnog gospodarstva”.

3.5

U međuvremenu, G20 se također bavi ovim pitanjem. Fokus je na aktivnosti (a ne dionike) sektora. Različite primjedbe zemalja G20 upućuju na reguliranje sektora blažim pristupom, kako bi se izbjegli preveliki zastoji u svjetskim financijskim tokovima, zbog važne uloge koju bankarstvo u sjeni ima u osiguravanju likvidnosti bankarskog sektora.

3.6

U pogledu uključenih institucija i aktivnosti, procjene iz 2011. Odbora za financijsku stabilnost pokazuju da je veličina bankarstva u sjeni oko 51 000 milijardi eura na svjetskoj razini, što čini 25-30% ukupnog financijskog sustava i polovicu bankarskih aktivnosti (Eurozona: gotovo 17 000 milijardi; Ujedinjena Kraljevina: 7 000 milijardi; SAD: 17 500 milijardi). (6)

3.7

Za različite posrednike unutar ovog sustava, novčani fondovi imaju sustavnu važnost i predstavljaju važan izvor kratkoročnog financiranja za financijske institucije, poduzeća i vlade. Iz tog razloga, funkcioniranje novčanih fondova od središnjeg je interesa u međunarodnom radu na propisima o kojima je riječ.

3.8

U Europi, novčani fondovi drže oko 22% kratkoročnih dužničkih vrijednosnih papira koje izdaje vlada ili korporativni sektor te 38% kratkoročnog duga koji izdaje bankarski sektor u iznosu od oko 1 000 milijardi eura.

3.9

U pogledu ukupne geografske distribucije u EU-u, novčani fondovi uglavnom imaju sjedište u Francuskoj, Irskoj i Luksemburgu, a često ih koriste poduzeća ponajviše u Njemačkoj i Velikoj Britaniji za ono što se odnosi na sredstva stalne neto vrijednosti imovine.

4.1

Sektor novčanih fondova usko je povezan s bankama koje često upravljaju samim fondovima, a čak i posežu za istima u svrhu vlastitog financiranja. Prema Europskoj komisiji, većinu novčanih fondova podržavaju banke: devet od deset najvećih rukovoditelja novčanih fondova su zapravo financirani od strane poslovnih banaka. Ova procjena pokazuje visoku razinu međusobne povezanosti ne samo tih dvaju sektora, već i vezu između novčanih fondova, financiranja poduzeća i vlada.

4.2

Novčani fondovi poduzećima predstavljaju alternativan način kratkoročnog korištenja njihove gotovine. Služeći se takvim instrumentima, poduzeća u stvari mogu ulagati svoje rezerve uz veću dobit nego da ih ulože u neku od banaka. Iako priznaje potencijalnu valjanost tih oblika ulaganja novca, EGSO upozorava na njihovu opasnost. Za razliku od banaka, u slučaju poteškoća, fondovi nemaju pristup nikakvoj vrsti potpore od strane središnjih banaka.

4.3

U svijetu novčanih fondova zapravo ne postoje sustavi jamstva za pologe. Posrednici u bankarstvu u sjeni (fondovi za ograničavanje rizika, novčani fondovi ili pokretači strukturnih ulaganja) omogućavaju kredit.

4.4

Prema trenutnom radnom mehanizmu, novčani fondovi mogu posuditi sav novac prikupljen od pojedinaca ili poduzeća. EGSO primjećuje da ako jedan ili dva dionika između onih koji su tražili zajam nije u stanju vratiti dug novčani fondovi mogu propasti, jer ukoliko štediše ili ulagači istovremeno zatraže povrat svojih sredstava, fond ih nije u mogućnosti vratiti. Ukoliko se ne uvedu izričitija pravila opreznog i sigurnog poslovanja, ovakav mehanizam može pokrenuti novu krizu.

4.5

U svjetlu ovih opažanja i uzimajući u obzir da su, kako je već navedeno, same banke glavni financijeri ili pokrovitelji novčanih fondova, EGSO je čvrsto uvjeren da bi industrija novčanih fondova trebala biti podložna pravilima i kontrolama koje su slične onima koje već postoje za bankarski sustav.

4.6

EGSO smatra da predviđanje Komisije prema kojem će se taj rizik izbjeći putem obvezne likvidnosne rezerve od 3%, nije dostatno za pokrivanje rizika koji proizlaze iz novčanih fondova od stalne neto vrijednosti imovine, budući da su postojali slučajevi rizika iznad 6%.

4.7

Neprimjerenost predviđanja Komisije očituju se i u odnosu na preporuke novčanih fondova i ESRB-a. Novčani fondovi i ESRB, imajući u vidu pažljivu zaštitu sustava, predložili su Komisiji da usvoji mehanizam vrednovanja fondova na temelju promjenjive neto vrijednosti imovine, na način da se vrijednost fonda uskladi s promjenama cijena. Uredba je zadržala mehanizam prvobitno predviđenog stalnog NAV-a, ograničavajući se na dodavanje likvidnosne rezerve u svrhu suočavanja s mogućim nepovoljnim promjenama vrijednosti. EGSO smatra da preporuke ovih dvaju regulatora tržišta više odgovaraju načelu očuvanja stabilnosti financijskog sustava, kao što je prikazano u priloženoj tablici.

Novčani fondovi s nepromjenjivom neto vrijednošću imovine (CNAV – Constant Net Asset Value) (čl. 25)

Tablica za usporedbu preporuka (7)

U usporedbi s proizvodima koje nude, EGSO upućuje na činjenicu da su gotovi proizvodi, koji su već u opticaju u tradicionalnom bankarskom sustavu te su stoga i regulirani, prešli na usporedni bankarski sustav, kako bi se izbjegle sve strože kontrole u području nadzora banaka.

4.8

EGSO strahuje da bi se takvi rizici ponovno mogli pojaviti u bankarskom sustavu u sjeni. Odbor stoga smatra prikladnim da se slijedi načelo „jednake aktivnosti = jednaka pravila”.

4.9

EGSO predlaže već provjereno načelo tj. ono prema kojem bi veća transparentnost i odgovarajuća razina nadzora osigurali financijskom sustavu djelovanje u službi gospodarstva, uz doprinose u smislu povjerenja, učinkovitosti i djelotvornosti.

Prijedlog uredbe zabranjuje i vanjsko ocjenjivanje fondova monetarnog tržišta. Ova odredba za cilj ima sprječavanje da moguća degradiranja stvore paniku na tržištima. Iako je ova odredba u suprotnosti s načelom transparentnosti i učinkovitosti te može naškoditi potpunoj informativnoj uravnoteženosti, EGSO smatra da tržište novčanih fondova koriste stručni subjekti te da agencije za rejting jednostavnom promjenom mišljenja mogu izazvati paniku među ulagačima. Mjere unutarnjeg ocjenjivanja, jačanje postupaka i mjera za upravljanje rizicima te stroži i rigorozniji nadzor, mogu pomoći učinkovitoj zaštiti kvalitete referentne imovine i kolaterala samih fondova.

5.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 170/55

1.1

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja Komunikaciju te smatra da dosljedno pridonosi reformi financijskih usluga u cilju uspostavljanja dobrog funkcioniranja i stabilnosti sektora od ključne važnosti te ograničavanja sustavnih rizika unutar njega.

1.2

ESGO očekuje da će nove odredbe za financijsko tržište doprinijeti financijskom zdravlju te naglašava svoje duboko uvjerenje da su stabilnost financijskog sektora i uspjeh poduzetih reformi obvezan preduvjet za održiv gospodarski rast, zapošljavanje i upotpunjavanje unutarnjeg tržišta u okviru Europske unije.

1.3

ESGO procjenjuje da akcijski plan, određen već poduzetim, ali i budućim mjerama, ide u dobrom smjeru te priznaje ostvareni napredak, ali i naglašava da je potrebno hitno ubrzati velik broj radova te privesti kraju trenutne zakonodavne inicijative. ESGO iznosi sljedeće procjene o pet prioritetnih područja djelovanja (1):

1.4

Uzimajući u obzir da je u reformi financijskih usluga pitanje arbitraže (2) od iznimne važnosti, pozdravlja predložen detaljan skup mjera (3), od kojih posebice jačanje okvira za preventivni nadzor bankarskog sektora u cilju smanjenja rizika od širenja nelikvidnosti i od arbitraže.

1.5

Pozdravlja uloženi napor za povećanje transparentnosti, posebice specifična djelovanja čiji je cilj uspostavljanje nadzora usporednog bankarskog sustava unutar Europske unije, razvijanje trgovinskih repozitorija za proizvode proizašle iz područja primjene Uredbe EMIR (4), revidiranje Direktive o tržištima financijskim instrumentima (MIFID) (5), uvođenje identifikatora pravnih osoba (Legal Entity Identifier – LEI) te povećanje transparentnosti privremenih transakcija vrijednosnim papirima.

1.6

Priznaje ostvareni napredak u stvaranju jačeg regulatornog okvira za ulagački kapital čija je najsnažnija mjera poboljšanje likvidnosti i stabilnosti ulagačkog kapitala, posebice novčanih fondova za zajednička ulaganja smještenih ili čije se dionice prodaju u Europi.

1.7

Odbor smatra da se Komunikacija na području „smanjenja rizika povezanih s privremenim transakcijama vrijednosnim papirima” drži općih zaključaka koji, iako odražavaju stvarnost, ne prikazuju trenutno prevladavajuće krizne okolnosti. Preporučuje ubrzanje i preciziranje predviđenih akcija, posebice zakonodavstva o prenosivim vrijednostima jer su privremene transakcije vrijednosnim papirima, prvenstveno sporazum o povratnoj kupnji te transakcije posudbe vrijednosnih papira, nosile najveću odgovornost u zaduživanju financijskog sektora.

1.8

Također, ukazuje na kašnjenje i zalaže se za pojačanje napora i brzo rješavanje ključne problematike, a to je pojačani nadzor nad usporednim bankarskim sektorom. Komunikacija se na tom području ograničila samo na neke problematike te predlaže tek jednu akciju u budućnosti – okvir revizije Europskog sustava financijskih supervizora (ESFS) koju će Komisija provoditi tijekom 2013. godine.

1.9

Budući da su građani nenamjerno postali glavne žrtve financijske i gospodarske krize jer plaćaju poreze, rade, štede ili troše, ESGO zagovara pojačanje regulatornih inicijativa koje bi ih štitile zahvaljujući transparentnosti, točnim informacijama, socijalnoj odgovornosti financijskog sektora te zaštiti potrošača i malih ulagača; on također podsjeća na svoja relevantna opažanja o uključenju civilnog društva u regulaciju financijskih tržišta. (6)

1.10

ESGO smatra važnom činjenicu da je Komisija u Komunikaciji jasno istaknula da se usporedni bankarski sustav ne smije promatrati samo u perspektivi rizika koje predstavlja, nego da on također predstavlja alternativni način dodatnog financiranja koji može biti koristan za realno gospodarstvo.

2.1

Usporedni bankarski sustav je definiran kao „sustav kreditnog posredovanja koji obuhvaća subjekte i djelatnosti izvan redovnog bankarskog sustava” (7); sustav počiva na dva međusobno povezana temeljna stupa, dok se „subjekti” prvenstveno uključuju u aktivnosti poput prikupljanja kapitala koji služi kao depozit, promjene dospijeća i likvidnosti, prijenos kreditnog rizika i izravno ili neizravno korištenje financijske poluge, „aktivnosti”, koje su potencijalno važan financijski izvor za nebankarske subjekte, pokrivaju sekuritizaciju, posuđivanje vrijednosnih papira i operacije povratne kupnje (repo poslovi).

2.2

Ad hoc subjekti su instrumenti sekuritizacije, primjerice komercijalni zapisi osigurani imovinom (ABCP), posebni investicijski instrumenti (SIV) i drugi ad hoc investicijski instrumenti (SPV), novčani fondovi i druge vrste investicijskih fondova i s karakteristikama depozita koji su osjetljivi na masovna povlačenja („panika”), investicijski fondovi uključujući i burzovno utržive fondove koji omogućuju kreditiranje ili financijske poluge – financijska društva i subjekti za promet vrijednosnim papirima koji odobravaju kredite ili izdaju neregulirane kreditne garancije ili obavljaju pretvaranje likvidnosti i/ili ročnosti poput banaka ili društava za osiguranje, odnosno društava za reosiguranje koja daju ili jamče kreditne proizvode.

2.3

Usporedne bankarske aktivnosti potječu od deregulacije financijskog sustava u Velikoj Britaniji iz 80-ih godina koja se proširila na Sjedinjene Američke Države i druge zemlje 90-ih godina prošlog stoljeća. (8) Prvi sporazumi iz Basela imali su važnu ulogu u tom postupku, jer su spekulativne aktivnosti postale izvanbilančne te su uvedene stroge odredbe o bilancama banaka. (9)

2.4

Ukidanjem ili ublažavanjem pravila i odredbi (10) financijskim je institucijama omogućeno širenje aktivnosti na nova područja i složene modele; usporedno s tim, obećanje o visokim prihodima diljem svijeta je utjecalo na milijune ljudi koji su vrlo slabo obaviješteni o proizvodima usporednog bankarskog sustava i njegovom funkcioniranju.

2.5

Skupina G20 je 2007. godine odlučila poduzeti niz regulativnih mjera u cilju jamčenja sigurnosti i održivosti financijskog sustava, dok je kriza 2008. godine, naglašavajući ulogu Odbora za financijsku stabilnost, svojim snažnim socijalnim i gospodarskim učinkom otkrila rizike usporednih bankarskih aktivnosti i njihove slabosti, propuste u regulativi, neučinkovitost nadzora, netransparentnost tržišta ili prekomjernu složenost proizvoda.

2.6

Europska unija ima važnu ulogu u međunarodnim naporima uloženima u okviru skupine G20 i Odbora za financijsku stabilnost te naglašava ostvarenje velikog napretka u provedbi obveza određenih planom za reformu financijskog sustava te u razvoju novih struktura nadzora. Brojne su reforme već pravno provedene, na primjer, ona o OTC izvedenicama.

2.7

Izvještaj Odbora za financijsku stabilnost iz listopada 2011. godine, koji predstavlja prvu međunarodnu inicijativu globalnog pristupa usporednom bankarskom sustavu, koncentrira se na: i) definiciju načela kontrole i uređenja sustava; ii) pokretanje postupka otkrivanja i procjene sustavnih rizika; iii) razgraničavanje područja primjene regulativnih mjera slijedeći pet akcijskih smjernica (11), dok je Komisija izdala Zelenu knjigu o potencijalnim rizicima usporednog bankarskog sustava u Europskoj uniji i pristupima rješavanju tih problema pomoću mjera propisa.

3.1

Komunikacija započinje pregledom poduzetih mjera, u dva smjera: s jedne strane mjera o financijskim subjektima usmjerenih na pojačanje zahtjeva nametnutih bankama i osiguravajućim poduzećima u njihovom odnosu s usporednim bankarskim sektorom, kao i razrada usklađenog okvira za ljude koji upravljaju alternativnim investicijskim fondovima, s druge strane, mjera o integritetu tržišta usmjerenih na instrumente prijenosa rizika te jačanje okvira u sekuritizaciji i većoj kontroli agencija za kreditni rejting.

3.2

Nadalje, Komunikacija Komisije razgraničava pet prioritetnih područja djelovanja u kojima namjerava usvojiti dodatne mjere:

3.2.1

Kod transparentnosti usporednog bankarskog sustava, napori učinjeni u prikupljanju i razmjeni pouzdanih i iscrpnih podataka bit će upotpunjeni inicijativama o praćenju rizika povezanih s revizijom usporednog bankarskog sustava te središnjim registrima za izvedenice u okviru Uredbe EMIR (12), revizije Direktive o tržištima financijskim instrumentima (MIFID) (13) te uvođenje identifikatora pravnih osoba (Legal Entity Identifier) i povećana transparentnost privremenih transakcija vrijednosnim papirima.

3.2.2

Budući da se radi o određenim investicijskim fondovima te posebice društvima za zajednička novčana ulaganja (DZU) čije je sjedište u Europi ili čije se dionice prodaju u Europi, predlaže se određivanje novih pravila u cilju poboljšanja njihove likvidnosti i stabilnosti te uređivanje onih koja se primjenjuju na društva za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (DZUPV).

3.2.3

U području smanjenja rizika povezanih s privremenim transakcijama vrijednosnim papirima, Komunikacija ističe učinjene napore u cilju boljeg shvaćanja problema te radi rješavanja istih, Komisija razmatra podnošenje zakonodavnog prijedloga o pravima koja se odnose na vrijednosne papire.

3.2.4

Kako bi se ograničio rizik od širenja nelikvidnosti i od arbitraže, bonitetna struktura će u bankarskom sektoru biti pojačana uvođenjem strožih pravila u skladu s kojima će banke pri poslovanju s nereguliranim financijskim subjektima morati zadovoljavati dodatne zahtjeve u vezi s uvjetima učešća vlastitog kapitala te uvesti strože odredbe o solventnosti i novim normama likvidnosti, posebice putem stupanja na snagu Uredbe (CRR) (14) i Direktive (CRD IV) (15) o uvjetima učešća vlastitog kapitala, koje stupaju na snagu od 1. siječnja 2014. godine. Nadalje, predviđeno je razmatranje mogućeg proširenja opsega primjene pravila nadzora u vezi sa smanjenjem arbitražnog rizika.

3.2.5

U cilju osiguravanja boljeg nadzora, naglašava se nejasnoća, raznovrsnost i promjenjivost usporednog bankarskog sektora, kao i izazovi koje predstavlja njegov bonitetni nadzor, kao što je primjerice međugranična mogućnost zaobilaženja pravila. Na europskom je planu u tijeku preliminarni rad u okviru Europskog odbora za sustavni rizik i europskih nadzornih vlasti. Ti će se aspekti, kao i potreba rješavanja pitanja arbitraže i moguća potreba pojašnjavanja institucijske uloge svakog tijela, rješavati u okviru revizije Europskog sustava financijskih supervizora (ESFS) koju će u 2013. godini provesti Komisija.

4.1

Prije početka financijske krize, ESGO je u seriji mišljenja (16) izrazio stav civilnog društva o mnoštvu pitanja o funkcioniranju financijskog sustava te je sročio važna opažanja i preporuke, kako opće prirode tako i preciznije o sanaciji i rješavanju nelikvidnosti kreditnih društava. (17)

4.1.1

ESGO je zaključio da je Zelena knjiga (18) o usporednom bankarskom sustavu napravila važan korak u smjeru suočavanja s postojećim problemima, i to naglašavajući potrebu uklanjanja „usporednih” aktivnosti koje moraju biti podređene regulativnim bonitetnim zahtjevima kao i cijeli financijski sustav.

4.2

ESGO je zadovoljan činjenicom da se bonitetni nadzor razmatra u svjetskim okvirima s ciljem proširenja regulativa i kontrola na sve financijske institucije od važnosti za sustav, na instrumente i tržišta. (19) Sa zadovoljstvom zaključuje da je skupina G20 (20) tijekom nedavnog sastanka potvrdila preporuke Odbora za financijsku stabilnost s kojima se ovdje razmatrana Komunikacija u potpunosti slaže.

4.3

ESGO poziva Komisiju da odredi konkretan sadržaj i utvrdi raspored za pojačani nadzor usporednog bankarskog sustava pomoću provedbe koherentnog mehanizma nadzora, žurno razjašnjavajući institucijsku ulogu nadzornih tijela u kontekstu revizije europskog sustava financijskog nadzora (ESFS).

4.4

Budući da u nekim državama pojedine aktivnosti i subjekti usporednog bankarskog sustava mogu i ne moraju biti podvrgnuti zakonodavnom režimu, posebno je važno jamčiti jednake uvjete konkurencije među državama, kao i između bankarskog sektora i subjekata usporednog bankarskog sustava putem upotrebe prikladnih mehanizama kako bi se izbjeglo da propisana arbitraža dovede do distorzije regulatornih poticaja.

4.5

Točnije, ESGO primjećuje da regulatorne vlasti kod analize podataka primjenjuju globalni pristup proizašao iz zajedničkih referentnih okvira i otvorenih normi sektora u cilju postizanja brze razmjene podataka i učinkovitog pravovremenog djelovanja kako bi se spriječio sustavni rizik i zaštitila financijska stabilnost.

4.6

ESGO procjenjuje da je veličina i stopa rasta usporednog bankarskog sustava još jedan važan faktor sustavnog rizika te podsjeća da je prema dokumentu Odbora za financijsku stabilnost iz 2012. (21) godine dosegla 67 000 milijardi dolara u 2011. godini, u usporedbi s 26 milijardi 2002. godine, te je predstavljala 111 % zajedničkog BDP-a država koje je analizirao Odbor za financijsku stabilnost.

4.7

Nadalje, ESGO smatra da bi bilo potrebnije provesti analizu sa stajališta aktivnosti usporednog sektora nego njegovih subjekata jer nadzor i kontrola ovih aktivnosti predstavljaju bitan dio uspjeha usvojenih mjera.

4.8

ESGO smatra da se taj problem razmjera i pristranih praksi ne tiče samo usporednog bankarskog sektora. Očigledno je da model velikih banaka, zajedno s manjkom transparentnosti, nosi rizik destabilizacije gospodarstva koji rezultira time da se na cijelo društvo prenesu troškovi spašavanja ustanova „prevelikih i međusobno previše povezanih da bi mogle proglasiti bankrot”.

4.9

ESGO ističe da je za jačanje konkurentnosti i stabilnosti europske financijske industrije uz reformu europskog financijskog sustava potrebno i ozbiljno razmotriti problem veličine banaka koja njihov bankrot čini nezamislivim. Stoga bi trebalo poticati transparentnost, racionalizaciju vrijednosnih skala velikih konglomerata te smanjenje međuovisnosti unutar grupa poduzeća.

4.10

Prema tome, ESGO procjenjuje da mjerama nadzora mora, uz strukturnu reformu, biti pridružena učinkovita borba protiv silazne putanje financijskog sektora te potiče Komisiju da ubrza procedure uspostavljanja jedinstvenog mehanizma rješavanja problema, uzimajući u obzir preporuke izvješća Liikanena te nedavnog izvješća Odbora Europskog parlamenta za ekonomsku i monetarnu politiku o reformi bankarskog sustava Europske unije. (22)

4.11

S obzirom na to da je usporedni bankarski sektor po prirodi nejasan, raznovrstan i iznimno prilagodljiv, teško ga je i naporno učinkovito nadgledati, stoga ESGO potiče Europsku komisiju da pravovremeno razjasni raspolažu li europska i nacionalna tijela zadužena za nadzor, odnosno mehanizmi jedinstvenog nadzora, dostatnim resursima, instrumentima kontrole i potrebnim stručnjacima.

4.12

ESGO smatra da je za uspjeh, uz nadzor potrebno i nametanje učinkovitih, odvraćajućih sankcija proporcionalnih potrebama te objavljivanje razine sankcija i informacija o svim prekršiteljima pravila te ujedno naglašava i problem fizičkih i pravnih osoba iz trećih zemalja koje ne poštuju europska pravila.

4.13

ESGO naglašava potrebu da se korisnicima financijskih proizvoda osigura zaštita od nedopuštene prakse, od lažnih proizvoda ili onih koji ne jamče solventnost te od svih pristranih uvjeta koji se mogu pojaviti u ugovorima te podsjeća da je predložio osnivanje europske agencije za zaštitu korisnika financijskih usluga u cilju daljnje zaštite i jamčenja transparentnosti i učinkovitog rješavanja njihovih pritužbi.

4.14

Dostupne internetske stranice, ali i druga moderna informatička sredstva korisnicima omogućuju usporedbu i izbor proizvoda i usluga te na taj način potiču konkurenciju i samoregulaciju tržišta u ovom sektoru.

4.15

ESGO potiče Komisiju da ubrza realizaciju analize utjecaja u cilju uspostavljanja novih pravila likvidnosti, kao i da provede istraživanje o troškovima i dobitima što se tiče učinkovitosti i prikladnosti brojnih zakonodavnih tekstova usvojenih od početka financijske krize, provodeći sveukupnu procjenu utjecaja zakonske regulative na tržište financijskih proizvoda u Europskoj uniji.

4.16

ESGO također smatra potrebnim da taj regulatorni napor podrže stručnjaci i uznapredovala znanstvena istraživanja koja će razmotriti pitanja prikupljanja i razmjene podataka te općenito iscrpno pratiti dinamiku razvoja usporednih subjekata i odrediti im sastavnice korisne za realno gospodarstvo, ali i one koje bi mogle biti novi izvori slabosti i sustavnog rizika.

5.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 170/61

1.1

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) slaže se da partnerstva nude mnoge prednosti za razvoj inovacija i mogućnosti maksimalnog korištenja potencijala.

1.2

EGSO smatra da je važno izdvojiti i uskladiti 10 predloženih inicijativa, uz financijsku potporu programa Obzor 2020. (H2020) prema njihovim razlikama u pogledu instrumenata, oblika i sadržaja, od drugih vrsta partnerstva.

1.3

EGSO zahtijeva sigurnost dugoročnih financijskih perspektiva za inicijative i stabilnost regulatornog okvira, kako bi se smanjili elementi visokog rizika po kojima se ističu i doprinijelo ostvarivanju općih ciljeva EU-a: održivog razvoja, zapošljavanja i obuke novih kvalificiranih stručnjaka.

1.4

EGSO smatra da su ti instrumenti važni elementi u osiguravanju više sredstava za ulaganja u istraživanja i inovacije, pod uvjetom da su fleksibilni, jednostavni i nebirokratski, otvoreni i transparentni, s efektom poluge na dodatna sredstva te s povećanim sudjelovanjem manjih poduzeća, osobito onih koja se nalaze u manje razvijenim regijama.

1.5

EGSO smatra da ciljevi moraju biti mjerljivi i usmjereni na inovacije i njihov prijenos u industrijske ciljeve i nova radna mjesta te povezani u zajedničku dugoročnu viziju, u okviru uravnoteženog i transparentnog sustava upravljanja, s jasnim znanstveno-tehničkim i društveno-gospodarskim pokazateljima uspješnosti.

1.6

Za javno-privatna institucijska partnerstva (JPP), EGSO predlaže obraćanje više pozornosti na: mehanizme za sprječavanje zloupotrebe povlaštenih informacija u prometu vrijednosnih papira, jači razvoj financijske poluge i više prostora u programima i projektima za sve oblike manjih poduzeća, uključujući i socijalnu ekonomiju; jaka komunikacijska politika s proaktivnom ulogom foruma dionika u svim zajedničkim pothvatima.

1.7

U vezi s javno-javnim partnerstvima, EGSO smatra prikladnim da proračun europskog indeksa rizika pridonese ostvarivanju veće raspodjele ravnoteže društvenih resursa, s većim naglaskom na mala i srednja visokotehnološka poduzeća i na kliničke, medicinske i tehnološke inovacije koje promiču dobrobit svih građana, osobito u pogledu aktivnog života i skrbi o starijim osobama.

1.8

EGSO zahtijeva proaktivnu komunikacijsku politiku o razvoju 10 postavljenih inicijativa i preporučuje organiziranje godišnjih konferencija za sve zainteresirane dionike organiziranog civilnoga društva, gdje bi se podnosila godišnja izvješća o postignutim rezultatima i budućim strategijama i predstavljali praktični višejezični vodiči za pametno sudjelovanje u različitim oblicima partnerstva koja djeluju na razini EU-a.

1.9

EGSO predlaže Komisiji razvoj ove proaktivne politike – također putem osnivanja nagrade EGSO-a za ekonomske i socijalne inovacije. U te svrhe, treba se usredotočiti na tri glavne skupine: zainteresirane dionike iz područja znanosti i poduzetništva; korisnike inovativnih rješenja na tržištu; sve građane Unije, za potrebe društva, a osobito u smislu zapošljavanja i osposobljavanja. EGSO predlaže uvođenje europske nagrade za inovaciju, kako bi se nagradilo inovativne primjene u industrijskom, gospodarskom i društvenom sektoru i istaklo europsku dodatnu vrijednost.

2.1

Programom Obzor 2020. predviđeno je osnivanje javno-privatnih partnerstava u ključnim područjima gdje bi istraživanje i inovacije mogli pridonijeti:

2.2

Potrebno je napomenuti kako postoje različiti oblici partnerstva za istraživanje i inovacije:

2.3

Iskustvo s javno-privatnim partnerstvima, kao tijelima EU-a u skladu s člankom 185. Uredbe (EZ, Euratom, br. 1605/2002), pokazalo je da je potrebno dodati ostale kategorije kako bi se povećao izbor instrumenata, fleksibilnijih i dostupnijih privatnim partnerima, u odnosu na one koji se primjenjuju na institucije EU-a.

2.4

Javno-privatna partnerstva programa H2020 mogu se definirati kao inovativni financijski instrumenti, utvrđeni i provedeni na otvoren i transparentan način na temelju procjene izvršene od strane neovisnih stručnjaka, u kojima se pojavljuju:

2.5

Zajedničke tehnološke inicijative (JTI) predstavljaju provjerene oblike javno-privatne suradnje u području istraživanja i razvoja.

2.6

Zajedničke tehnološke inicijative proizlaze prvenstveno iz Europskih tehnoloških platformi (ETP) o kojima je EGSO imao priliku izraziti svoje mišljenje (1) posebice iz onih ETP-a za koje uobičajeni instrumenti za podršku aktivnosti istraživanja i inovacija ne bi bili dovoljni za postizanje ciljeva postavljenih u strateškim planovima.

2.7

EGSO se slaže da partnerstva nude mnoge prednosti i da se može maksimalno iskoristiti njihov potencijal. Zbog toga pozdravlja inicijativu Komisije za stvaranje i promicanje europskih partnerstva za inovacije (EIP) u okviru inicijative „Unija inovacija”.

2.8

EGSO je također naglasio „presudnu važnost inovacija za strategiju Europa 2020” i ponovio kako „inovacije nisu nužno rezultat linearnog razvoja [...], nego proizlaze iz procesa znatne složenosti [...]”. (2)

2.9

Ako postoji visok stupanj međuovisnosti između istraživanja i inovacije, „inovacija ne smije biti predmet istraživanja niti istraživanje može biti predmet inovacije. Ovo bi zapravo izazvalo kulturalno osiromašenje europskih vrijednosti od temeljne važnosti [...]”. (3)

2.10

EGSO obnavlja potporu za promicanje društvenih inovacija osobito u okviru programa financiranja EU-a kao što su strukturni fondovi ili program za društvenu promjenu i inovacije, kao sredstvo za olakšavanje dodatne potpore za razvoj sposobnosti financiranja društvenih poduzeća. (4)

2.11

EGSO je istaknuo važnost partnerstva u svrhu povećanja atraktivnosti Europe kao protagonista na svjetskoj sceni u području istraživanja i inovacija.

2.12

EGSO je ponovio svoju potporu ulozi partnerstva u grupiranju predmeta europskog i nacionalnog javnog sektora u P2P-u i JPP-u, (5) u cilju rješavanja velikih društvenih izazova i jačanja konkurentske pozicije EU-a. Analizom:

bilo je moguće izdvojiti vrlo pozitivne elemente u tom području. (6)

2.13

EGSO se slaže s načinom na koji je Komisija razvila navedenih 10 prijedloga za paket investicija za inovacije, na temelju rezultata javnih konzultacija, procjene učinaka i raznih planova.

2.14

EGSO je, s druge strane, 31. listopada 2013. organizirao raspravu o predloženom paketu inovacija, uz sudjelovanje velike grupe predstavnika civilnog društva, visokih predstavnika raznih postojećih zajedničkih poduzeća i same komisije.

3.1

EGSO snažno podupire paket inicijativa Komisije i smatra da predložena javno-privatna partnerstva sukladno čl. 187. UFEU-a te javno-javna partnerstva sukladno članku 185. UFEU-a, predstavljaju moćne alate za suočavanje s velikim izazovima koji utječu na europsku konkurentnost te na održivi gospodarski i društveni razvoj.

3.2

EGSO smatra da je važno izdvojiti deset inicijativa uz financijsku potporu programa Obzor 2020. (H2020), razlikujući se u instrumentima, oblicima i supstancama od drugih vrsta partnerstva iako se ponekad preklapaju u ciljevima i/ili djelomično preklapaju s drugim ciljevima izbjegavajući dupliciranja, preklapanja i moguće sukobe, ističući sinergije i usklađenost s drugim inicijativama. Države članice ni pod kojim uvjetima ne mogu biti oslobođene svojih odgovornosti u područjima na koje se odnose ove inicijative partnerstva.

3.3

Odbor naglašava važnost da EU osigura sigurnu perspektivu proračuna u području istraživanja i inovacija te stabilnost u pojednostavljenom regulatornom okviru te da poduzeća osiguraju inicijative za smanjenje elemenata visokog rizika po kojima se ističu: vjeruje, međutim, da raspodjela financijskih potpora treba biti uravnotežena između inicijativa, s većim naglaskom na kućnu automatizaciju, usmjerena na pomaganje u aktivnom životu, i na program visokotehnoloških malih i srednjih poduzeća.

3.4

Što se tiče samih instrumenata, oni predstavljaju važne elemente da se osigura više sredstava za ulaganja u istraživanja i inovacije pod uvjetom da su fleksibilni, jednostavni i nebirokratski, otvoreni i transparentni, te da se rješavaju pitanja vezana za ravnotežu i/ili potencijalni sukob između tržišnog natjecanja i promicanja inovacija, zaštite intelektualnog vlasništva, širenja i otvorenog pristupa rezultatima, s ciljem da se poboljša konačna usluga, usmjerena na građane-porezne obveznike i potrošače.

3.5

EGSO osobito podsjeća da „moramo nastaviti osiguravati da se poštuju autorska prava i prava intelektualnog vlasništva istraživača i organizacija u kojima rade [...]”, te da „[...] slobodan pristup odgovarajućem izboru podataka koji su sadržani u raspoloživim publikacijama mogao biti koristan, pogotovo u slučaju globalne simetrije između Europe i trećih zemalja [...]”. (7)

3.6

EGSO smatra da ciljevi moraju biti mjerljivi i povezani, ne samo s industrijskom strategijom nego prije svega s rješenjem problema društva te održivog gospodarskog i društvenog razvoja osobito u području nezaposlenosti, povezujući ih u zajedničku dugoročnu viziju u okviru uravnoteženog i transparentnog sustava upravljanja, s jasnim znanstveno-tehničkim i društveno-ekonomskim pokazateljima uspješnosti.

3.7

EGSO u pozitivnoj ocjeni iskustava javno-privatnih partnerstva kao instrumenta za kombiniranje različitih sredstava, izražava modelima financiranja troškova koji su radikalno pojednostavljeni kako bi poboljšali pouzdanost modela, smanjili rizik od nepravilnosti u izjavama o izdacima za korisnika, pojednostavili računovodstvo projekta, eliminirali korake koji nisu strogo neophodni za provjeru, olakšavajući i ubrzavajući postupak prijave.

3.8

EGSO smatra da je potrebno osigurati jednake uvjete za sva poduzeća koja djeluju na unutarnjem tržištu, da sredstva za financiranje od strane H2020 za JPP i P2P budu osmišljena u skladu s pravilima koja se primjenjuju na državne potpore, na način da se osigura učinkovitost javne potrošnje i spriječe poremećaji tržišta te udovolji svim relevantnim etičkim zahtjevima.

3.9

EGSO osobito smatra da stvaranje javno-privatnih partnerstva treba biti podložno uvjetima koji osiguravaju očuvanje učinkovitog konkurentnog okruženja i kako bi se novim operaterima osigurala mogućnost da se uključe u bilo koje vrijeme, kao i mogućnost da se skupine krajnjih korisnika sustavno uključe u programe i projekte.

3.10

EGSO smatra da je potrebno prepoznati važnost prava intelektualnog vlasništva. Konkretno, potrebno je poticati uspostavu dogovora o zajedničkom iskorištavanju patenata, kako bi se omogućilo dijeljenje znanstvenih podataka i povećalo napore za suradnju i istraživanje o specifičnim tehnološkim lancima, izbjegavajući situacije kao što je patent thicket.  (8)

3.11

EGSO predlaže stvaranje „uputstava za uporabu” za krajnje korisnike koja sadrže brojne zajedničke instrumente za inovacije, te razne oblike partnerstva, zajedničkih inicijativa, vodećih inicijativa, zajednice znanja, platforme i druge slične zajedničke aktivnosti istraživanja i inovacija. Uvođenje transverzalnosti potaknulo bi ulaganja (vidi: nanotehnologije i skrb za starije osobe), koja bi dodatno omogućila daljnja udruživanja svih različitih oblika poduzeća.

3.12

EGSO smatra da je složeni sustav mjera, sinergije i politike zajednice, u rasponu od politike istraživanja i inovacija, do regionalne, kohezijske te industrijske politike neophodno održavati prilagođeno korisniku i transparentno, posebice za mala i srednja poduzeća te manje organizacije i socijalne ekonomije.

3.13

Isto tako, EGSO smatra da je vidljivost, oglašavanje – pa i lingvističko – i transparentnost važno osigurati u cijelom paketu i u inicijativama i alatima koji su povezani ili spojivi s proaktivnom komunikacijskom politikom te s godišnjim konferencijama za sve zainteresirane dionike organiziranog civilnog društva u kojem se podnose periodična izvješća o rezultatima i budućim strategijama.

3.14

Uzimajući u obzir važnost dodijeljenih resursa i raznolikost situacija i stvarnih potreba u državama članicama, EGSO predlaže razvoj komunikacijske politike usmjerene na četiri vrste primatelja:

3.15

EGSO smatra da bi se mogla pokrenuti EGSO-ova nagrada za društvenu i gospodarsku inovaciju, za vrednovanje rezultata postignutih od strane 10 predloženih partnerstva u raznim disciplinama, u 28 država članica, uz sudjelovanje Foruma dionika, prema statutu zajedničkih poduzeća. EGSO traži od Komisije da u međuvremenu razvije rasprostranjenu aktivnost za senzibilizaciju i razvoj javno-privatnog partnerstva.

4.1

EGSO izražava zadovoljstvo što postoji jasna tendencija povećanja korištenja javno-privatnih partnerstva u području javnog zdravstva i čistog neba, upravljanja zračnim prostorom, elektronike i informacijske tehnologije, gorivih ćelija i vodika. Međutim, upozorava na potrebu sinergije s ostalim partnerstvima i postojećim različitim inicijativama, te u kontekstu drugih politika EU-a.

4.2

Što se tiče inicijative Inovativni lijekovi, EGSO predlaže više prostora za razvoj lijekova za dugotrajnu primjenu i za rijetke bolesti koji bi bili dostupniji siromašnijem dijelu populacije. Osim toga, EGSO preporučuje kao jedan od prioriteta komercijalizaciju na tržištu EU-a proizvoda proizašlih iz europskih istraživanja i uspostavu pravila za cijene po gramu aktivne tvari, uzimajući u obzir poteškoće javnih proračuna i društvenih sustava država članica.

4.3

Što se tiče inicijative FCH 2 – vodik i gorive ćelije, EGSO smatra da je važno da se među ciljeve treba posebice uključiti razvoj tehnologije proizvodnje vodika bez CO2.

4.4

U inicijativi Čisto nebo, treba dati veću važnost učinku rezultata, čak i u tijeku, naznačenih pokaznih projekata, kao i upravljanju rizicima za sigurnost i okoliš u javno-privatnom partnerstvu Jedinstveno nebo.

4.5

Treba nadgledati inicijativu za razvoj bioindustrije s biološkim materijalima, bio-prehrambenim i biomaterijalima, kako bi ove tehnologije u potpunosti poštovale živi svijet, okoliš i poljoprivredno-prehrambenu održivost. EGSO se nada konkretnim, pozitivnim i vidljivim rezultatima ove inicijative.

4.6

Snažna predanost, uključujući i financijsku, posvećena inicijativi ECSEL, za digitalne tehnologije i nano-elektroniku, predviđena i u temama H2020, mora imati konkretnu korist za poreznog obveznika u smislu boljeg pristupa, prilagođenosti korisniku i neprocjenjivosti takvih tehnologija. (9)

4.7

EGSO također snažno podupire četiri inicijative P2P-a, ali naglašava važnost dviju od njih za koje traži povećanje sredstava:

4.8

Konkretno, EGSO preporučuje da se uzme u obzir različitost situacija između država članica, i u odnosu na izglede za isticanje tih pitanja, za demografski trend u 2024. godini i nakon nje: razina sredstava EU-a trebala bi biti znatno povećana u odnosu na PQ7, uzimajući u obzir stavove budućih mišljenja različitih reprezentativnih kategorija civilnog društva stvarajući ad hoc odbor.

4.9

EGSO predlaže da se, za ubrzani razvoj i povećane mogućnosti za otvaranje novih radnih mjesta i najviše kvalificiranih stručnih profila, ova institucijska partnerstva razvijaju u uskoj suradnji i koordinaciji s drugim sličnim aktivnostima koje su prisutne među najvažnijim inicijativama industrijske politike i Pametne specijalizacije, u kohezijskoj politici i regionalnim inovacijskim strategijama.

4.10

Što se tiče sudjelovanja u programu za mjeriteljstvo, EGSO upućuje svoje mišljenje o tom pitanju (10) i također savjetuje povećanje financijske potpore za sudjelovanje manjih poduzeća i skupina korisnika, dok za partnerstva Europa-zemlje u razvoju, upućuje na mišljenje Europske unije/Afrike (11) uz posebne preporuke da ne zanemaruju simptomatologiju povratka bolesti koje su predmet istraživanja u Europu, i da nadziru potpuno poštovanje protokola o etičkim načelima.

5.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 170/68

1.1

Europski gospodarski i socijalni odbor već više od dva desetljeća zahtijeva da se na razini zajednice uvedu kolektivna sredstva pravne zaštite koja će kod povrede kolektivnih prava omogućiti učinkovitu pravnu zaštitu. Mjerama kolektivne pravne zaštite trebala bi biti pokrivena sva područja na kojima su građani zaštićeni zakonodavstvom EU-a, uz istodobno poštivanje različitih pravnih tradicija država članica.

1.2

EGSO pozdravlja to što je Europska komisija napokon preuzela inicijativu te od država članica zatražila uvođenje nacionalnih sustava kolektivne pravne zaštite, zasnovanih na zajedničkim europskim načelima. Ta je inicijativa odavno potrebna. Kolektivna sredstva pravne zaštite u interesu su građana Unije, ali i poduzeća koja posluju korektno i u okviru zakona. Ona štite gospodarstvo od nepoštenog tržišnog natjecanja te jačaju povjerenje građana Unije u gospodarstvo.

1.3

EGSO izražava žaljenje što Europska komisija nije izdala prijedlog Direktive. Obična komunikacija i preporuka nisu dovoljne da se osigura neophodna ujednačena provedba u državama članicama. EGSO od Europske komisije stoga zahtijeva izradu prijedloga Direktive. Kolektivna tužba jedini je postupak koji u Europskoj uniji može osigurati sveobuhvatan i djelotvoran pravni lijek.

1.4

EGSO cijeni napor Europske komisije da se usvoji uravnotežen pristup kojim će se osigurati poštovanje temeljnih postupovnih prava stranaka te spriječiti zloporaba. Također podupire to što Europska komisija predviđa i kolektivne preventivne tužbe i tužbe radi naknade štete. Trebalo bi razmotriti mogućnost uvođenja dodatnih kategorija tužbi.

1.5

EGSO pozdravlja to što Europska komisija odbija tzv. class action po američkom uzoru. U europsko se pravo nikako ne smije uvesti kolektivna tužba po uzoru na američki class action. Oblici zaštite koje s tim u vezi predviđa Europska komisija adekvatni su i primjereni. S pravom odbija i nagradne honorare za odvjetnike, jer bi se njima poticalo parničenje, i kaznene odštete. Pravila o priznanju prava na tužbu i snošenju troškova potrebno je izmijeniti vodeći računa o pristupu pravosuđu.

1.6

EGSO se slaže s Europskom komisijom da pojedincima treba omogućiti pridruživanje kolektivnim tužbama putem odgovarajućeg postupka (eng. opt in). EGSO, međutim, uviđa da bi ponekad od koristi bio i postupak odustajanja od pridruživanja (eng. opt out). Proširenje spora na sve moguće oštećenike bilo bi korisno posebice u slučaju velikog broja oštećenika i vrlo male štete. Nije jasno smatra li Europska komisija da je u tim slučajevima opcija opt out pravno dopustiva. EGSO stoga zahtijeva da Europska komisija precizira svoj prijedlog. Pored toga, EGSO preporučuje središnji europski registar tužbi koji bi potencijalnim tužiteljima služio kao izvor informacija.

1.7

EGSO je uvijek naglašavao potencijal izvansudskih postupaka rješavanja spora. Stoga pozdravlja namjeru Europske komisije da se kao dodatno i za stranke dobrovoljno sredstvo uvedu i spomenuti postupci te da se sucima naloži da potiču izvansudsko rješavanje sporova.

1.8

EGSO preporučuje da se predvide posebni propisi za slučaj kolizije pri kolektivnim tužbama radi pravne zaštite. Propise o financiranju kolektivne pravne zaštite treba nadopuniti. Financijski rizik za neprofitne organizacije mora biti saglediv. Za to u državama članicama već postoje propisi.