26.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 126/1

1.

izražava solidarnost s ukrajinskim narodom koji mirno prosvjeduje u obranu demokratskih vrijednosti svoje zemlje, poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda;

2.

snažno osuđuje svako nasilje i svaki oblik zastrašivanja. Korištenje sile ne može biti odgovor na političku krizu. Poziva institucije EU-a da odlučno reagiraju protiv kršenja ljudskih prava i vladavine prava;

3.

smatra da je trenutačan opoziv represivnih zakona usvojenih 16. siječnja 2014., koji su ograničavali temeljna ljudska prava i slobode i koji su bili u suprotnosti s međunarodnim standardima, prvi korak prema ponovnom uvođenju vladavine prava u Ukrajini; poziva predsjednika da brzo potpiše opoziv te tako omogući njegovo stupanje na snagu;

4.

poziva sve političke lidere na svim razinama vlasti da poduzmu odlučne korake prema prekidu eskalacije i otvore put za mirno rješenje koje bi građanima Ukrajine donijelo demokraciju, stabilnost i garantiralo neovisnost, slobodu i integritet njihove zemlje;

5.

žali zbog poziva Vijeća nacionalnog kongresa lokalnih vlada Ukrajine, izdanog 23. siječnja 2014., u kojem su podržani antidemokratski zakoni nedavno usvojeni u nacionalnom parlamentu;

6.

poziva regionalne i lokalne vlasti koje su partneri u Konferenciji lokalnih i regionalnih vlasti za istočno partnerstvo (CORLEAP) da se bore za europsku perspektivu Ukrajine te da iskoriste svoj politički utjecaj u korist ukrajinskih građana;

7.

podsjeća da je CORLEAP osnovan kako bi se olakšao dijalog između lokalnih i regionalnih razina EU-a te zemalja Istočnog partnerstva i kako bi se podupirala demokracija, stabilnost i vladavina prava; obvezuje se da će provjeriti jesu li uspostavljene strukture prikladne za tu svrhu te istražiti mogućnosti da se rasprava proširi kako bi se uključili svi relevantni dionici.

8.

naglašava da su demokracija i poštivanje ljudskih prava preduvjeti lokalne i regionalne demokracije. U tom smislu podupire preporuku 348 (2013) Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti Vijeća Europe o lokalnoj i regionalnoj demokraciji u Ukrajini; posebice podupire poziv Kongresa ukrajinskoj vladi da ukloni ustavna i zakonska ograničenja uvedena na ovlasti lokalnih zajednica te da im omogući veću financijsku autonomiju;

9.

naglašava da je kapacitet regionalnih i lokalnih vlasti za upravljanje u Ukrajini ograničen, a da im izvore financiranja ograničava centralna vlada. Sve veće nejednakosti među pojedinim područjima stvaraju ozbiljan rizik od destabilizacije te zemlje;

10.

poziva Ukrajinu da se u potpunosti pridržava Europske povelje o lokalnoj samoupravi te da se administrativnim reformama dopusti da samoupravne vlasti uživaju definirane ovlasti kako bi se osigurala društvena, ekonomska i teritorijalna kohezija; nudi regionalnim i lokalnim vlastima u Ukrajini znanja europskih partnera te ponavlja spremnost da nastavi suradnju s njima na razmjeni dobrog upravljanja i teritorijalne suradnje;

11.

poziva sve regije i sve lokalne vlasti u EU-u koje su u posebno dobrim odnosima i koje rade u partnerstvu s ukrajinskim regijama i lokalnim vlastima da odmah djeluju na jačanju tih veza te da ponude solidarnost i potporu svojim ukrajinskim partnerima;

12.

poziva EU i njezine institucije da budu odlučne i da pomognu u smanjenju napetosti te osiguraju pronalaženje mirnog rješenja koje će u potpunosti poštovati prava i slobode ukrajinskog naroda;

13.

obvezuje se da će pružiti pomoć regionalnim i lokalnim vlastima te civilnom društvu u pronalaženju prikladnih rješenja krize;

14.

podupire daljnju predanost EU-a političkom pridruživanju i ekonomskoj integraciji Ukrajine na temelju zajedničkih europskih vrijednosti te spremnost EU-a da potpiše sporazum o pridruživanju; u tom smislu inzistira da preduvjet bude oslobađanje političkih zatvorenika, novinara i aktivista civilnog društva, uključujući Juliju Timošenko, čije zatvaranje nije u skladu s normama i standardima pravde i vladavine prava sadržanima u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima te u relevantnom zakonodavstvu EU-a;

15.

nalaže predsjedniku Odbora regija da ovu rezoluciju dostavi predsjedniku Europskog parlamenta, predsjedniku Europskog vijeća, predsjedniku Europske komisije, grčkom predsjedništvu EU-a i visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku.

26.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 126/3

1.

pozdravlja komunikaciju Europske komisije o novoj strategiji EU-a za šumarstvo, koja se na sveobuhvatan i uravnotežen način bavi svim aspektima održivog upravljanja šumarstvom i sektorom koji se temelji na šumama. Iako je šumarska politika odgovornost država članica, ova strategija bi mogla poslužiti za davanje smjernica za održivo upravljanje šumama, zaštitu šuma, poboljšanje biološke raznolikosti, uvažavanja šuma kao resursa u borbi protiv klimatskih promjena te priznavanje njihove uloge u ublažavanju posljedica klimatskih promjena, a da se ne spominje njihova uloga u održivosti sektora koji se temelji na šumama općenito. Treba pozdraviti to što se ekonomska i društvena dimenzija šuma uzima u obzir te što se priznaje važnost koju imaju u otvaranju lokalnih radnih mjesta, uključujući kroz šumarski i drvni sektor koji može stvoriti specifičan lanac vrijednosti i razviti stručna znanja o šumama;

2.

zadovoljan je što može primijetiti da Komisija priznaje multifunkcionalnu ulogu šuma, iako vjeruje da bi trebalo temeljitije promisliti o konceptu multifunkcionalnosti kako bi se europske šume – i upravljanje njima – moglo razlikovati prema funkciji koja se namjerava promicati u svakom pojedinačnom slučaju. Također je zadovoljan što se Komisija poziva na načelo održive potrošnje;

3.

smatra da je sada idealan trenutak za novu strategiju, budući da su šume pod sve većim pritiskom: klimatske promjene i nedostatno upravljanje šumama koje je posljednjih godina dovelo do njihove slabe profitabilnosti, mijenjaju prirodu šuma i sastav vrsta, kao rezultat mjera za postizanje ciljeva o obnovljivoj energiji može se očekivati veće korištenje biomase, (1) a recesija pojačava pritisak koji proizlazi iz ljudskog utjecaja. Razvoj mjerljivih i dokazivih kriterija održivog upravljanja, kao i promicanje mjera za poboljšanje u područjima s niskim razinama resursa i ulaganja u infrastrukturu, mogli bi dugoročno dati znatan doprinos boljoj zaštiti šuma i održivijem upravljanju te upotrebi europskih šuma. To je posebno važno s obzirom na to da prevrtljivost klime dovodi do novih pritisaka i manje točnih okolišnih i gospodarskih prognoza;

4.

vjeruje da su izvorni/prirodni šumoviti krajevi važna staništa te se njima mora upravljati u skladu sa zakonima o šumama i regionalnim zakonima. Države članice i regije stoga bi trebale imati mogućnost odlučiti da neće dopustiti sadnju genetski modificiranih vrsta drveća i drugih biljaka;

5.

ustraje na tome da bi EU trebao poštovati činjenicu da šumarska politika spada u nadležnost pojedinih država. Važno je da ažurirana strategija o šumarstvu uzme u obzir razlike u uvjetima koji prevladavaju u državama članicama EU-a te da poštuje i dopunjuje njihove nacionalne šumarske politike;

6.

poziva Komisiju da razjasni koji ciljevi strategije proizlaze iz obveza država članica na području šuma i da razgraniči međunarodne i europske obveze kako bi se pojednostavilo praćenje ispunjavanja tih ciljeva. Odbor regija također vjeruje da se na svim razinama treba naglašavati uloga postojećih stručnih tijela te da treba izbjegavati uspostavu novih.

7.

ističe da na šume utječu gospodarski uvjeti, i to ne samo izravno, nego i dugoročno, budući da se posljedice često osjete tek nakon dužeg vremena. Sve su češće pojave poput paleža, promjene načina upotrebe zemljišta, ilegalne sječe stabala i krivolova. Zbog toga je potrebno pojačati nadzor i provoditi provjere i analize troškova i koristi za planirano korištenje zemljišta, te se pripremiti za moguće dugoročne posljedice. Budući da postoje velike razlike u korištenju i ekološkoj funkciji šuma unutar EU-a, u obzir treba uzeti regionalne okolnosti;

8.

zabrinut je zbog brzine nekontroliranog širenja urbanih područja, što predstavlja prijetnju prirodnom okolišu, a posebice prigradskim šumama, te poziva na razvijanje prikladnih znanstvenih alata kako bi se osiguralo da se urbani rast pažljivije planira;

9.

ističe da UN i EU u svojim strategijama o biološkoj raznolikosti navode da nije postignut cilj da se od 2002. do 2010. na globalnoj razini znatno smanji gubitak biološke raznolikosti. Taj izgledan gubitak biološke raznolikosti najprije će i najjače pogoditi najsiromašnije stanovništvo. No, informirana javnost mogla bi pomoći preokrenuti taj trend. Treba jasno dati do znanja da postoji veza između zdravlja ekosustava i održivog razvoja, prije svega mobilizacijom i informiranjem običnih ljudi i socijalnih partnera. Javnost treba dobiti veći pristup znanstvenim podacima putem velikih informativnih kampanja, i obrazovanja ljudi da poštuju okoliš. Europska unija i države članice trebaju u svojim razvojnim politikama staviti veći naglasak na aktivnosti koje se temelje na šumama, a u razvojnim programima koji se provode s trećim zemljama te u programima financiranja razvoja naglašavati važnost donošenja zakonodavstva o šumama i osnivanja šumarskih uprava, kao i principe održivog korištenja šuma. Time bi se poduprli opći ciljevi razvojne politike EU-a, a šumske upravne vlasti, sveučilišta i organizacije šumarskog sektora u državama članicama imale bi znatna stručna znanja za provedbu tih ciljeva;

10.

napominje da gospodarska aktivnost koja se temelji na šumama već značajno pridonosi boljitku, te samo u sekundarnom sektoru osigurava 3,5 milijuna radnih mjesta. Također napominje da postoje regije u kojima nije još u potpunosti ostvaren potencijal za održivi razvoj i stvaranje radnih mjesta u tom sektoru. Održivim upravljanjem šumama i primjenom politika za stjecanje vještina, primjerice kroz cjeloživotno učenje, kao i podupiranjem istraživanja i razvoja novih tehnologija, mogu se stvarati nova radna mjesta ne samo u tradicionalnim zanimanjima, nego i u novim aktivnostima koje su u nastajanju;

11.

slaže se s idejom da se podupru promjene u obrascima potrošnje i ponašanja, prije svega promicanjem korištenja proizvoda od drva iz održivih šuma. Upotreba drva i zamjena proizvoda od materijala čija prerada zahtijeva visoke emisije ugljičnog dioksida predstavlja značajan napredak u poboljšanju okoliša i postizanju gospodarstva s niskom razinom emisije CO2. Što se tiče prelaska na obnovljive izvore energije, među kojima je šumska biomasa jedan od ključnih, treba poticati odgovornu potrošnju kako bi se energija proizvodila na način koji je ekološki, gospodarski i društveno održiv u najvećoj mogućoj mjeri;

12.

žali što Europska komisija u svojoj strategiji ne pridaje dužnu pažnju korištenju šuma u rekreativne svrhe te što se propušta pozabaviti potrebom za uravnoteženim pristupom aspektima povezanim s rekreacijom, gospodarskim iskorištavanjem i ekološkom zaštitom u korištenju šumskih resursa, na način da u praksi primijeni princip održivog razvoja utemeljenog na konkurentnosti, zaštiti okoliša i socijalnim faktorima.

13.

žali zbog činjenice da Europska komisija ne spominje ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u provedbi strategije. Njihovo bi sudjelovanje osiguralo ravnotežu između sve većeg gospodarskog iskorištavanja šuma i održivog razvoja. Lokalne i regionalne vlasti stoga bi trebale biti aktivnije uključene u planiranje; Odbor predlaže da budu predstavljene u službenim tijelima koja planiraju politike, poput Stalnog odbora za šumarstvo i Savjetodavne skupine za šumarstvo i pluto;

14.

ističe da šume u vlasništvu gradova, koje pokrivaju 20 milijuna hektara, predstavljaju treću najveću skupinu šuma po vrsti vlasništva u Europi. Lokalne i regionalne vlasti su istovremeno i vlasnici i upravitelji zaduženi za provedbu i nadzor brojnih politika povezanih sa šumarstvom;

15.

ističe da su lokalne zajednice u izravnom kontaktu sa šumama i da mjere u tom području najprije utječu na njih. One su i te koje preuzimaju odgovornost i snose izravne troškove zaštite šuma, ali i koje imaju koristi od njihova postojanja i pravilnog održavanja. No, one su i prve koje osjećaju posljedice degradacije šuma. Opet, često su lokalne vlasti te koje su odgovorne za prikupljanje podataka te su u položaju da mogu izravno ocijeniti utjecaj politika. Stoga je jasno da je dobro informiranje lokalnih zajednica prioritet i da im se mora dati ono što im je potrebno za ispunjavanje njihovih obaveza. Važno je osigurati decentraliziranu i trajnu komunikaciju s lokalnim dionicima kako bi se oblikovali planovi za šumarstvo koji će osigurati lokalno prihvaćanje i provedbu multilateralnih politika za razvoj šuma;

16.

poziva države članice da posvete dužnu pažnju ulozi lokalnih i regionalnih vlasti u razvijanju šumskih resursa u rekreativne svrhe te da ih ne opterećuju dodatnom, nepotrebnom birokracijom u njihovim naporima da upravljaju šumskim zemljištem u rekreativne svrhe na najveće moguće zadovoljstvo lokalnih stanovnika i posjetitelja;

17.

primjećuje da granice šuma ne prate nacionalne granice, a ne prate ih ni koristi niti problemi povezani sa šumama; stoga zagovara jačanje široke suradnje, posebice u pograničnim područjima;

18.

napominje da se europske šume razlikuju po svojim karakteristikama, kao i po specifičnostima teritorija na kojem se nalaze i po rizicima kojima su izložene, te se zalaže za to da se politike, kako bi bile maksimalno djelotvorne, prilagode lokalnim uvjetima. OR preporučuje uvođenje posebnih mjera potpore i praktične pomoći u osmišljavanju lokalnih i regionalnih šumarskih planova za lokalne i regionalne vlasti na teritorijima s posebnim obilježjima, kao što su rijetko naseljena područja, najudaljenije regije, otočke regije, regije na dalekom sjeveru s jedinstvenim ekološkim sustavima i mediteranske šume, koje su zbog klimatskih promjena pod sve većim pritiskom.

19.

smatra da zaštita šuma i šumarskog sektora, te pravilno upravljanje njima, pridonosi očuvanju vrlo značajnog dijela mreže Natura 2000, a time i europske biološke raznolikosti;

20.

napominje da javni sektor te lokalne i regionalne vlasti – kao vlasnici značajnog dijela europskih šuma i pružatelji usluga – moraju osigurati multifunkcionalnost i održivost tih šuma, posve neovisno o činjenici da ih pravilno održivo upravljanje šumskim resursima svrstava u ključne čimbenike gospodarskog razvoja tih regija. Stoga moraju pridonositi očuvanju i upravljanju šumama dok im se god dodjeljuju sredstva nužna za obavljanje tih funkcija;

21.

slaže se da postoji potreba da se prizna da Europska unija ne ovisi isključivo o vlastitoj proizvodnji i da njezina potrošnja utječe na šume širom svijeta. Uz osiguravanje održivog upravljanja svim šumama EU-a, ciljevi bi trebali uključiti kako povećanje područja pod šumama, tako i povećanje produktivnosti europskih šuma, barem kada je riječ o šumama čija je glavna funkcija, u kontekstu multifunkcionalnosti, proizvodnja;

22.

smatra da, uz to, zbog visokog postotka šuma u privatnom vlasništvu, u Europi nastaju uvjeti koje treba pratiti, ali i iskoristiti na prikladan način. Poboljšanje praćenja i koordinacije aktivnosti privatnih vlasnika šuma, kao i njihova obuka te potpora za njih, važan su aspekt strategije za šume. Države članice trebale bi posebice davati poticaje za ispravno upravljanje privatnim šumama jer ako se šume ne štite i ako se njihovi resursi koriste na neodrživ način, to predstavljaju prijetnju. Jednako tako, države članice trebale bi od privatnih vlasnika šuma tražiti da osiguraju dugoročno očuvanje takvih šuma primjenom projekata za upravljanje svojim vlasništvom i, posebice, za osiguravanje procesa obnove. Vlasnicima šuma i njihovim organizacijama treba zajamčiti mogućnost da sudjeluju u donošenju odluka o sektoru koji se temelji na šumama te u donošenju relevantnih odluka na europskoj, nacionalnoj i lokalnoj razini;

23.

podsjeća na stanje u područjima u kojima je proces obnove šuma težak zbog klimatskih uvjeta i vrste tla. Osiguravanjem mjera za podršku privatnim ulaganja za rekonverziju, očuvanje i razvoj šumskog sektora, posebnu pažnju treba dati regijama koje imaju tešku topografiju i u koje je stoga teže koristiti mehanizaciju, kao i onima s klimom koja je povoljnija za invazivne vrste nego za posađene šumske vrste;

24.

također smatra da treba ojačati upravljanje u javnim šumama u kojima aktivnosti nisu gospodarski održive, bilo zbog kvalitete proizvoda koje nude, bilo zbog manjka infrastrukture, pa u te šume treba ulagati kako bi se poboljšale one same i/ili pristup njihovim resursima;

25.

smatra da bi usvajanje kaskadnog načela za drvo moglo biti previše restriktivno, budući da sve regije nemaju infrastrukturu niti poduzeća koja bi pružala puni raspon mogućnosti za preradu i korištenje drva. Stoga bi bilo realnije promicati načelo učinkovitog korištenja resursa, u sklopu sveobuhvatnog pristupa i pod ravnanjem lokalnih i regionalnih vlasti, s ciljem osiguravanja održivog upravljanja europskim šumama.

26.

pozdravlja ulogu koja se u komunikaciji Komisije pridaje konkurentnosti i održivosti industrija koje se temelje na šumama kao pokretačima održivog upravljanja europskim šumama te smatra da, osim što rade na ciljevima održivog upravljanja, industrije koje se temelje na šumama mogu, pridržavajući se principa korporativne društvene odgovornosti, pomoći u informiranju javnosti o ekološkim pitanjima povezanima sa šumarskim proizvodima.

27.

pozdravlja i prepoznaje postignuća dobrovoljnih programa certifikacije te preporučuje da ih se općenito podupire drugim mjerama, uključujući financijske instrumente. Certifikacija bi mogla biti instrument kojim će se pomoći zaustaviti pristizanje nezakonito posječenog drva i proizvoda od njega.

28.

ističe da mjere koje trebaju biti usvojene mogu dovesti do gubitka konkurentnosti lokalnih malih i srednjih poduzeća jer će im povećati troškove proizvodnje; stoga predlaže da se mala i srednja poduzeća podrže, primjerice poticanjem veće potrošnje šumarskih proizvoda proizvedenih lokalno i, što je više moguće, izbjegavanjem politika koje povećavaju birokraciju i administrativne troškove. Pri sklapanju bilateralnih sporazuma s trećim zemljama posebno treba obratiti pažnju na to da se u obzir uzmu moguće posljedice na gospodarstvo i društveno blagostanje šumskih regija u tim državama;

29.

vjeruje da treba promicati planove upravljanja za europske šume, kako bi se postigla održiva upotreba njihovih resursa, pri čemu bi se kao prioritet odredile najmanje produktivne šume koje imaju najveći utjecaj na klimatske promjene i koje imaju najveću vrijednost u smislu očuvanja (mediteranske šume, šume obuhvaćane mrežom Natura 2000, itd.).

30.

ističe da predloženoj strategiji nedostaju mjerljivi ciljevi i pokazatelji, mehanizmi za nadzor provedbe te akcijski plan za njezinu provedbu, iako se spominju brojne mjere i procedure na europskoj i međunarodnoj razini. Nedostatak nadležnosti EU-a ne treba sprečavati praćenje provedbe strategije, s obzirom na to da šume imaju utjecaj na čitav europski kontinent i šire;

31.

vjeruje da je za razvoj svake regije nužan integrirani pristup javnim politikama. Unatoč usvajanju Zajedničkog strateškog okvira za razdoblje od 2014. do 2020., komunikacija Komisije ne sadrži pristup financiranju koji uključuje više fondova, a ciljano financiranje dostupno pod okriljem Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj možda neće biti dovoljno za sve izazove s kojima su suočene šume. Odbor preporučuje da se državama članicama također dopusti da usvoje operativne programe za integrirana teritorijalna ulaganja iz više fondova (EPFRR, EFRR ESF, Kohezijski fond), a ne samo za lokalni razvoj kojim upravlja zajednica te poziva sve uključene da koriste program Obzor 2020., kojim se uspostavljaju uvjeti za razvoj šumarske tehnologije kroz istraživanja i razvoj;

32.

preporučuje da EK podupre znanstvena istraživanja i inicijative kojima je cilj razvoj modernih tehnologija za sječu drva i proizvodnju, a koje imaju manji ekološki utjecaj od tradicionalnih metoda (uključujući sadnju drveća za energetsku uporabu), kao i onih koje smanjuju troškove upravljanja, a istovremeno promiču održivi razvoj;

33.

napominje da vodeća inicijativa EU-a Učinkovito korištenje resursa u Europi daje okvir kojim se osigurava da dugoročne strategije EU-a u područjima poput energetske klimatske i okolišne politike imaju pozitivan utjecaj na učinkovitu upotrebu resursa. Uz to, predložena strategija za šume i sektor koji se temelji na šumama može osigurati kontinuitet između različitih politika i pridonijeti uravnoteženom gospodarskom, društvenom i regionalnom razvoju, što je jedan od temeljnih ciljeva EU-a;

34.

poziva države članice i Komisiju da poduzmu sve napore da se prijedlozi iz strategije primjene, izradom dugoročnog akcijskog plana za provedbu strategije, uvođenjem upravljačkih planova i akcijskih programa te poboljšanjem međusobne komunikacije i koordinacije, kao i komunikacije i koordinacije s dionicima.

26.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 126/8

1.

pozdravlja Prijedlog uredbe kao pozitivan korak prema budućem financiranju gospodarstva. Europski dugoročni investicijski fondovi (ELTIF) trebali bi pridonijeti povećanju kapitala namijenjenog dugoročnim projektima za poticanje održivog gospodarskog rasta;

2.

skreće pozornost na to da su tijekom gospodarske krize javna ulaganja u Europi na podnacionalnoj razini drastično srezana te s tim u vezi naglašava da je potrebno osigurati da se na europske dugoročne investicijske fondove ne gleda kao na izvor financiranja koji bi mogao nadomjestiti prijenos financijskih sredstava iz državnih proračuna na podnacionalne razine vlasti;

3.

upućuje na mišljenje Odbora regija o preporukama za bolju upotrebu financijskih sredstava (1), u kojem se naglašava važnost lokalnih i regionalnih proračuna kao sastavnog dijela javnih rashoda u Europskoj uniji, koji su 2011. iznosili 16,7% BDP-a, odnosno 34% ukupnih javnih rashoda u Europskoj uniji, pri čemu su velik udio u tim proračunima bila izravna ulaganja, što je ključan faktor brzog gospodarskog oporavka;

4.

ističe važnost sagledavanja europskih dugoročnih investicijskih fondova u kontekstu strategije Europa 2020. te posebnu važnost razumijevanja načina na koji se ulaganjem u dugoročna sredstva može poticati inteligentan, održiv i uključiv rast. Isto tako, postupnim ostvarivanjem ciljeva strategije Europa 2020. moći će se osigurati dodatni kapital, a dugoročna ulaganja učiniti privlačnijima;

5.

naglašava da se nacrtom uredbe, koja bi mogla biti od velike koristi, ne uvode važnije nove zadaće pa stoga smatra da je nacrt uredbe u skladu s načelom supsidijarnosti;

6.

naglašava da se nacrtom uredbe pokušava uvesti jedinstveni proizvod i izražava nadu da će za njega postojati veliki javni interes i da će on poslužiti kao temelj zajedničkog, konkurentnog i unosnog tržišta za europske dugoročne investicijske fondove; stoga smatra da se nacrtom uredbe ne prelaze granice onoga što je nužno za postizanje zajedničkog pravnog okvira za europske dugoročne investicijske fondove;

7.

naglašava da bi jedinice lokalne i regionalne uprave mogle imati koristi od dugoročnih ulaganja u materijalna dobra (kao što su infrastruktura za opskrbu energijom, prijevoz i komunikacije, industrijski i uslužni pogoni, stambeni prostor te tehnologija vezana za klimatske promjene i ekološke inovacije), kao i u nematerijalna dobra (poput obrazovanja, istraživanja i razvoja);

8.

ukazuje na procjenu učinka koju je Europska komisija (2) izradila u vezi s prijedlogom i u kojoj je opisana postojeća regulativa u nekim europskim zemljama. Sadašnje je europsko tržište dugoročnih investicija fragmentirano, što predstavlja dobar razlog za uvođenje europskih dugoročnih investicijskih fondova, ali istodobno i prepreku njihovoj djelotvornoj provedbi. Europski dugoročni investicijski fondovi moraju, s jedne strane, privlačiti ulagače i stvarati potražnju za dugoročnim ulaganjem, a, s druge, ulagačima nuditi mogućnost izbora (europski dugoročni investicijski fondovi prednost daju dugoročnom prekograničnom ulaganju).

9.

naglašava potrebu praćenja provedbe uredbe, jer je ona sredstvo koje bi, pored ostalih, moglo pridonijeti raspoloživosti dugoročnog kapitala i jer je u ovom trenutku ulaganje u dugoročna dobra na europskom tržištu fragmentirano;

10.

smatra da bi Komisija prijedlog o regulaciji ELTIF-a trebala popratiti prijedlozima o uzajamnom priznanju, među državama članicama, uvjeta vezanih uz objavljivanje i dokumente za trgovanje fondovima;

11.

upozorava da bi razlike u poreznim sustavima država članica, naročito one koje se tiču različitih poreznih olakšica i opasnosti od dvostrukog oporezivanja u slučajevima gdje se ulagači i upravitelj fondova ne nalaze u istoj državi članici, mogle predstavljati prepreku udruživanju kapitala u ELTIF-e i njihovom razvoju, naročito kad se radi o prekograničnim projektima;

12.

podržava potrebu uvođenja određenog stupnja fleksibilnosti u pogledu trajanja investicije i smatra da bi pojedini upravitelji imovinom ELTIF-a sami trebali procjenjivati potrebu definiranja potencijalnog trajanja tog fonda, odnosno uvjeta za (ranu) isplatu dobiti. Smatra da bi obveza da se odluka o trajanju fonda donese unaprijed mogla naškoditi najboljim interesima fonda, ulagača, i/ili investicije;

13.

Smatra da bi se interes ulagača i upravitelja imovinom za europske dugoročne investicijske fondove mogao pobuditi tako da se dopusti uvođenje određenih metoda strukturiranja, poput instrumenata posebne namjene (3). Važno je osigurati da fond ostane privlačan ulagačima (uključujući lokalne i regionalne vlasti) i konkurentan ostalim vrstama investicija.

26.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 126/11

1.

naglašava ključnu važnost i ulogu lokalne i regionalne razine u razvoju pristupa klimatskim promjenama i zajednicama budućnosti; stoga izražava duboko žaljenje zbog činjenice što u Zelenoj knjizi nema ni spomena o lokalnim i regionalnim vlastima kao ni o mjerama zaštite klime i štednje energije koje su one već provele;

2.

poziva Komisiju da upotrijebi razvojne, financijske i nadzorne programe usmjerene na rješavanje klimatskih i energetskih pitanja za potporu i poticanje lokalnih i regionalnih vlasti i država članica;

3.

smatra neophodnim da klimatske promjene budu ograničene na manje od dva stupnja zagrijavanja u usporedbi s razinama iz predindustrijskog doba;

4.

smatra da je neophodno da se postigne suglasnost o međunarodnom obvezujućem klimatskom sporazumu na UN-ovoj Konferenciji ugovornih stranaka (COP21) koja će se održati 2015. godine, kao što je odlučeno na konferenciji COP 17 u Durbanu 2011. godine;

5.

preporučuje da pravno obvezujući cilj za smanjenje emisije stakleničkih plinova (GHG) za EU kao cjelinu do 2030. bude postavljen na 50% razine iz 1990. i izričito smatra da bi se države članice trebale odvojeno dogovoriti o podjeli tereta smanjenja tih emisija;

6.

ističe da EU-ov jedini pravno obvezujući sustav za trgovinu emisijama (ETS) za proizvodnju fosilne energije pokriva više od 40% emisija država članica (isključujući trgovinu zrakoplovnim emisijama). Udio emisija obuhvaćenih trgovinom emisijama i uključenje novih potencijalnih sektora u trgovinu emisijama (npr. cestovnog i pomorskog prijevoza) trebalo bi dogovoriti u skladu s ciljem njihovog smanjenja. U svojom trenutnom obliku, sustav trgovine emisijama ne daje očekivane rezultate zbog niza sustavnih problema koji dovode do nedovoljno visoke cijene ugljika;

7.

izražava duboko žaljenje zbog izuzetno niske ambicije izražene u komunikaciji Europske komisije o „Okviru za klimatsku i energetsku politiku za razdoblje od 2020. do 2030.” (1) te smatra neophodnim da se, uz već postojeći opći cilj smanjenja emisija, postave obvezujući ciljevi za obnovljivu energiju (a ne samo sveeuropski cilj od 27% koji je dobrovoljan za države članice) i energetsku učinkovitost; naglašava da EU, ako želi ostvariti svoju ambiciju i postići stopu od 100% obnovljive energije do 2050. godine, mora postaviti realistične prijelazne ciljeve za 2030. i 2040. godinu.

8.

smatra neophodnim da nacionalni ciljevi za povećanje obnovljive energije i smanjenje potrošnje energije postanu obvezujući u svakoj državi članici te da zemlje u tu svrhu postave uvođenje regionalnih strategija kao osnovu; ovo bi bilo isplativije i u skladu s načelom supsidijarnosti kako na nacionalnoj tako i na lokalnoj razini;

9.

izražava duboku zabrinutost zbog nedostatka financijskih mogućnosti na lokalnoj i regionalnoj razini te zbog aktualne gospodarske krize, što otežava glavni zadatak lokalnih i regionalnih vlasti u ublažavanju klimatskih promjena i razvijanju mogućnosti prilagodbe;

10.

u kontekstu konkurentnosti, pozdravlja prijedlog Komisije za raspravu o korisnosti ciljeva štednje industrijske energije, koji bi se temeljili na energetskoj intenzivnosti povezanom s BDP-om ili bruto dodanom vrijednošću (BDV);

11.

napominje da, ukoliko EU želi postati istinski konkurentna, treba u potpunosti prihvatiti gospodarske, društvene, radne i ekološke mogućnosti koje nudi prijelaz u gospodarstvo s niskom razinom emisije ugljika. Stoga smatra da je neophodno omogućiti postupno ukidanje subvencija za neobnovljive izvore energije i njihovo preusmjeravanje na obnovljivu energiju i energetsku učinkovitost; sve aukcijske prihode od daljnje trgovine emisijama, kao i sve porezne prihode u slučaju uvođenja poreza na ugljik, države članice trebaju usmjeriti na učinkovite mjere kako bi se prilagodile klimatskim promjenama i ublažile ih;

12.

smatra da bi energetska neovisnost i sigurnost opskrbe mogle biti dodatno ojačane daljnjim razvojem jedinstvenog energetskog tržišta uz pomoć novih sustava povezivanja, potrošača koji sami proizvode energiju na malo, pohrane energije i pametnih mreža te da bi raznolikost održivih izvora energije mogla djelovati kao zaštita od fluktuacije cijena, učiniti energetski sustav manje osjetljivim i smanjiti poremećaje u opskrbi; pri realizaciji jedinstvenog tržišta mora se pripaziti da se ne smanje mogućnosti širenja decentralizirane i lokalne opskrbe energijom;

13.

uvjeren je da bilo koja vrsta daljnjeg razvoja jedinstvenog energetskog tržišta pomoću novih sustava povezivanja mora uključivati poštenu raspodjelu troškova među regijama te da treba zadovoljiti uvjete prostornog planiranja. Pojedinačne regije i pejzaži ne smiju trpjeti nerazmjernu podjelu tog tereta.

14.

naglašava da, prilikom oblikovanja politika na razini EU-a i država članica, treba imati na umu održavanje razumnih cijena i upravljanje poreznim opterećenjem javnosti; Također smatra da države članice treba pozvati da usvoje posebne mjere za kućanstva i potrošače koji su osjetljivi u pogledu cijena energije;

15.

smatra da bi trebalo biti moguće bolje procijeniti dugoročne vanjske prednosti postupnog ukidanja neobnovljive energije, kao što su javno zdravstvo i nova radna mjesta, i angažirati ih u korist kreiranja politike;

16.

naglašava da bi rasprave o sveobuhvatnom okviru za klimatske i energetske politike trebale obuhvaćati i upotrebu održivo pohranjenog ugljika (uključujući i drvno graditeljstvo kao i drvne proizvode ili pluto) kao zamjenu za proizvode koji stvaraju emisije; nadalje, potrebno je uključiti sve ponore ugljika koji pospješuju šumske resurse te poljoprivredne, šumarske i pašnjačke proizvodne sustave, kao i organski uzgoj i uzgoj usmjeren na očuvanje okoliša;

17.

smatra da je ključno poboljšati savjete namijenjene različitim potrošačkim i demografskim skupinama (prema dobi, spolu, kulturnoj sredini, itd.) i povećati profesionalnu stručnost onih koji su odgovorni za korištenje energije;

18.

naglašava da su lokalne i regionalne vlasti uglavnom odgovorne za dugoročno prostorno planiranje te time i za strukturu zajednica u budućnosti, uključujući i usluge koje će koristiti stanovnici i poduzeća: čistu vodu, kanalizaciju, obradu otpada, proizvodnju i distribuciju energije, ICT mreže, ceste, javni prijevoz i opcije za korištenje mekog prijevoza. Ta osnovna infrastruktura omogućit će stanovnicima i poduzećima da usvoje odgovarajuće oblike ponašanja kojima će smanjiti emisije;

19.

naglašava da su lokalne i regionalne vlasti od širokog značaja i da igraju važnu ulogu u ublažavanju klimatskih promjena, pripremama za promjene, prilagodbi tim promjenama i rješavanju energetskih problema. Pružajući usluge stanovnicima, lokalne i regionalne vlasti same troše energiju i glavni su izvori javnih ugovora. Lokalna proizvodnja energije i lokalna ulaganja podupiru regionalno gospodarstvo i zapošljavanje;

20.

regionalna tržišta igraju ključnu ulogu na energetskom tržištu EU-a i izuzetno doprinose upotpunjavanju unutarnjeg energetskog tržišta;

21.

napominje da različiti sudionici (javnost, države članice, EU, međunarodne ustanove i organizacije) uviđaju da su u praksi lokalne i regionalne vlade važni čimbenici u pripremama za klimatske promjene i prilagodbi tim promjenama. Ekstremne vremenske pojave poput poplava i oluja, kao i prekidi opskrbe električnom energijom koje one mogu izazvati, lokalni su događaji koji uzrokuju ljudsku nevolju, ističući važnost vatrogasnih službi, službi spašavanja i upravljanja energijom. Ublažavanje klimatskih promjena i jačanje otpornosti zajednica nisu međusobno isključive već se uzajamno nadopunjuju;

22.

ukazuje na najnovije zabrinjavajuće podatke koje je u rujnu 2013. objavilo Međuvladino tijelo za klimatske promjene (IPCC), po kojima će globalno zagrijavanje koje su uzrokovali ljudi dosegnuti otprilike 5o C do 2100. godine. Zagrijavanje u sjevernoj hemisferi možda je i veće od prosjeka, dok bi topljenje vječnog leda u područjima tundre moglo dodatno ubrzati globalno zagrijavanje. Sve učestalije suše i kiše ugrozit će proizvodnju hrane i ubrzati kretanje stanovništva. Ekstremne vremenske pojave uzrokuju ljudske patnje i značajnu štetu;

23.

vjeruje da bi UN-ova Konferencija ugovornih stranaka o klimatskim promjenama (COP21) koja će se održati 2015. godine trebala postići suglasnost o nadogradnji Protokola iz Kyota i pokriti što šire područje. Zemlje koje su se obvezale za drugo obvezujuće razdoblje Protokola iz Kyota od 2013. do 2020., proizvode 15% svjetskih emisija stakleničkih plinova. Značajno proširenje upotrebe protokola na ostala značajna industrijalizirana i brzorastuća gospodarstva, od ključne je važnosti za vjerodostojni nastavak protokola.

24.

treba uložiti odlučne napore za borbu protiv istjecanja ugljika i uzeti u obzir posljedice neodržive potrošnje na svjetskoj razini;

25.

primjećuje da je EU jedan od najvažnijih potpisnika svih klimatskih sporazuma, budući da je odgovoran za 10-11% ukupne svjetske emisije stakleničkih plinova. EU teži zelenom i održivom gospodarskom rastu i potrebnim strukturnim promjenama s jasnim ciljevima smanjenja emisija do 2030. Da bi mogao pregovarati o produljenju protokola, EU mora imati spremne ciljeve.

26.

napominje da, kako bi postigao svoj cilj smanjenja emisija za 20% do 2020., EU koristi zajednički obvezujući sustav trgovanja emisijama (ETS), obvezujuće nacionalne ciljeve za potrošnju obnovljive energije, ciljeve energetske učinkovitosti i povećanje korištenja biogoriva na 10% ukupnog udjela u svim prijevoznim gorivima. Postoji i suglasnost u Energetskom planu za 2050. o smanjenju emisija za 80-95%. Zeleno gospodarstvo s niskom razinom emisije ugljika stavljeno je u središte strategije Europa 2020.

27.

ističe da bi Direktiva o energetskoj učinkovitosti sada trebala biti u provedbi i da je Direktiva o energetskim svojstvima novih i postojećih zgrada usvojena kao zakon. Energija i klimatske promjene imale su istaknutu ulogu u istraživačkim i financijskim programima, poput Inteligentne energije Europe. Regionalni razvoj s niskom razinom emisije ugljika bit će prioritet u sljedećem programskom razdoblju strukturnih fondova. Bilo je također pokušaja da se sredstva ulaganja pribave iz sheme ELENA Europske investicijske banke. Potrošački uređaji našli su se na meti direktiva za ekološki dizajn i označavanje potrošnje energije, uz ohrabrujuće rezultate;

28.

ističe da sustav trgovanja emisijama EU-a obuhvaća industrije s višom razinom emisija ugljika te postrojenja za proizvodnju energije. Jedan dio emisijskih jedinica dodjeljuje se besplatno na temelju referentnih vrijednosti, dajući prednosti sektorima s istjecanjem ugljika (kojima prijeti premještaj proizvodnje u treće zemlje) te proizvodnji toplinske i rashladne energije u kogeneracijskim postrojenjima. Gornja granična vrijednost emisija linearno će se smanjivati za 1,74% godišnje. Prihodi od emisijskih certifikata prodanih na dražbi pripadaju državama članicama. Budući da je trenutna cijena jedne tone emisije stakleničkih plinova niža od pet eura, trgovanje emisijama ne može na politiku zaštite klime utjecati onako kako se očekivalo;

29.

napominje da je trgovanje emisijama, koje će se nastaviti do 2020., posljednjih mjeseci dovelo do cijena certifikata koje ne potiču ulaganja u tehnologije s nižom razinom emisija i stoga mogućnost suzbijanja problema vidi u političkom sporazumu o privremenoj odgodi plasiranja kvota na tržište (tzv. backloadingu) koja pruža vremenski rok za uklanjanje viška certifikata za emisije CO2. Na taj način može se osigurati kratkotrajna i privremena stabilizacija ETS-a;

30.

međutim, smatra da je, unatoč sporazumu o backloadingu, potrebna strukturna reforma ETS-a koji je moguće dugotrajno stabilizirati uz pomoć ambicioznih ciljeva klimatske politike EU-a i usporednim smanjenjem broja emisijskih certifikata. Pored toga, potrebno je pronaći rješenje za trajno uklanjanje viška certifikata s tržišta;

31.

napominje da se trenutno postižu ciljevi smanjenja emisija za 2020. na razini EU-a. Potrošnja energije u državama članicama je u opadanju i dolazi do pomaka prema obnovljivoj energiji. Politički instrumenti obuhvaćaju nacionalne poreze, ulagačke subvencije i zajamčene tarife. Nažalost, porezi se koriste prvenstveno za popravak državne bilance, a tek potom za usmjeravanje potrošnje energije. Recesija i strukturne promjene u industriji smanjile su potrošnju i emisiju nauštrb zapošljavanja;

32.

napominje da bi se obvezujući ciljevi za obnovljivu energiju i energetsku učinkovitost trebali međusobno nadopunjavati. S obzirom na to da je cjelokupni cilj smanjenje emisija stakleničkih plinova, energija bi se prvenstveno trebala štedjeti manjom potrošnjom fosilne energije, međutim jasno je da čak ni obnovljivu energiju ne treba rasipati i da je najjeftinija energija ona koja se ne koristi;

33.

izražava zabrinutost zbog mogućih posljedica propisa o državnoj potpori koji se odnose na ETS i koji bi, počevši od 2013., omogućili državama članicama da sektorima s najvišom potrošnjom električne energije nadoknađuju dio neizravnih troškova ETS-a. Slaže se s Komisijom da se okvir propisa o državnoj potpori za 2013. treba pozabaviti ovim pitanjem.

34.

naglašava da cilj povećanja obnovljivosti energetske proizvodnje u sklopu ETS-a treba uskladiti s nastojanjima da se potrošače energije potakne na ulaganje u vlastitu obnovljivu energiju ili na smanjenje vlastite potrošnje. Cijena emisijskih jedinica mora biti dovoljno visoka kako bi se potaklo preusmjeravanje proizvodnje na obnovljivu energiju;

35.

smatra da bi do 2030. cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova (GHG) trebalo postaviti na 50% razine iz 1990. i učiniti ga obvezujućim. Obvezujući cilj za sve emisije, kao i ciljevi vezani uz energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, bi u javnosti, poduzećima i kod kreatora politika stvorio povjerenje da će emisija stakleničkih plinova postojano opadati;

36.

ustraje u tome da bi države članice trebale postići suglasnost o podjeli tereta pri ispunjavanju ciljeva za smanjenje emisija do 2030. Taj bi teret trebalo podijeliti na pravedan način, vodeći računa o gospodarstvu svake države članice, prevladavajućoj strukturi emisija, već poduzetim mjerama i ekološkim uvjetima. Dio cilja može se ispuniti upotrebom mehanizama iz klimatskog sporazuma UN-a.

37.

smatra da bi trebalo donijeti odluku o produljenju zajedničkih i obvezujućih sustava EU-a za trgovinu emisijama i nakon 2020., a posebice odluku o tome kako podijeliti smanjenje emisija između sektora trgovine emisijama i drugih područja djelovanja. Trgovanje emisijama utječe na proizvodnju energije. Prihode od dražbi jedinica emisija trebalo bi upotrijebiti za financiranje mjera za učinkovitiju prilagodbu klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje;

38.

napominje da se specifični državni podciljevi za obnovljivu energiju i energetsku učinkovitost mogu koristiti uz trgovanje emisijama za postizanje zajedničkog obvezujućeg cilja za smanjenje emisija. Ti se ciljevi moraju formulirati tako da osiguraju okvirni izbor instrumenata budući da među zemljama postoje razlike. To je najbolji način da se osigura isplativost, odabir najprikladnijih mjera i redoslijed njihovog provođenja te da se izbjegne mogućnost preklapanja i sukoba između različitih mjera i politika, kao u slučaju trgovanja emisijama;

39.

ističe da se uvjeti za korištenje izvora obnovljive energije razlikuju od države do države, ovisno o čimbenicima poput sirovina, prirodnog okoliša i njihovih sustava za proizvodnju i prijenos energije. Znatne su i razlike u energetskim svojstvima zgrada;

40.

smatra da će specifični državni podciljevi gospodarstvima i poduzećima država članica omogućiti razvoj vještina, tehnologije i novih inovacija, razvoj pravila za integraciju malih proizvođača energije u mreže ili za njihovu vlastitu potrošnju te upotrebu njima najprikladnijih lokalnih prirodnih resursa. Rezultati će se primjenjivati i u ostalim državama članicama putem unutarnjeg tržišta. To također jamči poštivanje načela supsidijarnosti.

41.

smatra da bi glavni ciljevi klimatske i energetske politike EU-a trebali biti osiguranje opskrbe energijom koja je ekološki, društveno i ekonomski održiva te sigurna i pouzdana. To podrazumijeva veću energetsku učinkovitost, upotrebu lokalnih obnovljivih izvora energije te razvoj i provedbu inovativnih energetskih tehnologija. To će pomoći u smanjenju emisije stakleničkih plinova i poboljšati zdravlje ljudi i stanje okoliša, istovremeno stvarajući radna mjesta;

42.

ističe da energija poskupljuje zbog globalnih tržišnih cijena, trgovanja emisijama, ali i trenutnog sustava financiranja povećanja energetske učinkovitosti, promicanja obnovljivih izvora energije, nove tehnologije i oporezivanja, odnosno zbog različitih kombinacija tih čimbenika. Poskupljenje energije svakako je pozitivna pojava budući da potiče smanjenje emisija i razvoj alternativnih obnovljivih energija i štednju same energije, iako je potrebno poduzeti odgovarajuće korake kako troškovi ne bi pretjerano pogodili ranjive skupine stanovništva ili poduzeća; Racionalna primjena učinkovitih instrumenata tržišnog gospodarstva, utemeljenih na načelu tržišnog natjecanja, u energetskom sektoru može svesti porast cijena na neophodni minimum;

43.

traži od Europske komisije da promiče mjere koje olakšavaju širenje energetske mikroproizvodnje i njezinu integraciju u distribucijske mreže te da osigura da u tom postupku potrošači mogu ostvariti potpunu korist od pristupačne energije;

44.

napominje da potrošači energije mogu utjecati na vlastiti izbor i upotrebu energije. Stoga je nepristrano savjetovanje pojedinaca ili mobiliziranje različitih potrošačkih skupina vrlo važno. Obračuni energije ukazuju na potencijalnu uštedu energije koja bi se mogla ostvariti poboljšanjem održavanja i informacijskih sustava. Pored toga, informacijski sustavi mogli bi pružati podatke o postignutim uštedama energije;

45.

vjeruje da energetska neovisnost i različitost ublažavaju promjenu cijena, poboljšavaju gospodarsku i političku neovisnost i održavaju gospodarsku aktivnost. Inovacije na području obnovljive energije i energetske štednje donose vitalnost i nove poslovne aktivnosti na lokalnoj razini;

46.

poziva na to da predložene mjere Europske komisije budu dovoljne za jačanje položaja potrošača i borbu protiv energetskog siromaštva te zahtijeva da se posebna pažnja posveti zaštiti osjetljivih potrošača;

47.

ističe da su energetski izvori različiti u svakoj zemlji članici. Energetska neovisnost može se unaprijediti razvojem unutarnje politike energetskog tržišta. Sigurnost opskrbe električnom energijom može se poboljšati i razdoblja maksimalne potrošnje ujednačiti povezivanjem prijenosnih mreža različitih zemalja. Za energiju vjetra i sunca, povezivanje pametnih mreža ili pohrana energije pomažu ujednačavanje razdoblja maksimalne proizvodnje;

48.

smatra da, ako se želi postići cilj smanjenja emisija do 2030., on treba biti u skladu s drugim politikama Unije u koje ga treba uvesti i integrirati. Obećavajući primjer za to je posvećenost razdoblju od 2014. do 2020. Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), kao dio napora koji se ulažu u prijelaz na društvo s niskom razinom emisije ugljika;

49.

napominje da su mnogi europski gradovi i naselja vlastitim inicijativama pokrenuli ambiciozne programe i praktične projekte za usporavanje klimatskih promjena. Međunarodni primjeri lokalnih projekata uključuju Agendu 21, pokrenutu na Svjetskom sastanku na vrhu (Earth Summit) 1992., koja je u posljednja dva desetljeća omogućila da gotovo deset tisuća lokalnih tijela vlasti provede politike i inicijative usmjerene na održivi razvoj i, posebice, poboljšanje stanja okoliša, smanjenje emisija stakleničkih plinova i prilagodbu klimatskim promjenama, zatim Klimatsko udruženje (Climate Alliance) i projekt Udruženja lokalnih vlada za održivost (Local Governments for Sustainability, ICLEI) pod nazivom „Gradovi za zaštitu klime” (Cities for Climate Protection). Skupina Gradovi energije (Energy Cities) radi koristan posao na području energije. Program pod nazivom „Europska nagrada za energiju”, namijenjen energetski učinkovitim lokalnim vlastima, koji ih svojim sveobuhvatnim pristupom potiče na veću energetsku učinkovitost, zaštitu klime i korištenje obnovljivih energija. Za njega se prijavilo već više od tisuću lokalnih vlasti. Vijeće europskih općina i regija (Council of European Municipalities and Regions, CEMR) izdalo je publikaciju za lokalne donosioce odluka pod naslovom „Štedimo energiju, sačuvajmo klimu, uštedimo novac”. Jedan od primjera mnogih lokalnih inicijativa za postizanje ugljične neutralnosti plan je švedske općine Växjö da do 2030. postigne ugljičnu neutralnost. U Finskoj, pak, 14 općina bez ugljičnog otiska („HINKU”) surađuje s lokalnim poduzećima, kreatorima politika i stanovnicima s ciljem postizanja smanjenja emisija od 80%, uz istovremeno promicanje zelenog gospodarstva. Općinska kampanja za zaštitu klime (CCP Finska) obuhvaća 53 lokalne vlasti a 115 lokalnih vlasti ima klimatske strategije. Inicijativa Sporazum gradonačelnika obuhvaća tisuće gradova i naselja koji imaju akcijske planove za održivu energiju i programe smanjenja emisija. Mnoge lokalne i regionalne energetske agencije uspostavljene sredstvima iz fondova EU-a sada pomažu davanjem savjeta o energiji.

50.

ukazuje na zadruge potrošača za proizvodnju energije, poput one u Beckerichu, u Luksemburgu, i na mikroproizvodnju energije u domaćinstvima i malim poduzećima koja se sama snabdijevaju energijom, kao neke od primjera novog pristupa. Takvi primjeri prisiljavaju tradicionalne proizvođače energije na promjenu pravila za pristup mrežama i troškova proizvodnje energije povezanih s tim novim metodama, dok sami potrošači energije postaju proizvođači energije. Na primjer, dvosmjerni električni prijenos mogao bi biti moguć i putem postojećih energetskih mreža.

51.

naglašava potrebu jačanja utjecaja inicijativa EU-a na lokalnu održivost poput Sporazuma gradonačelnika, Inicijative za pametne gradove i zajednice i ostalih projekata koje financira EU, lokalne Agende 21, kao i utjecaj mreže za prilagodbu lokalnih i regionalnih vlasti, koja je predložena u strategiji EU-a za prilagodbu klimatskim promjenama. U tom pogledu, nužno je pojačati rad na uvođenju zajedničke metodologije za provedbu planova prilagodbe i na poticanju objedinjavanja iskustava lokalnih i regionalnih vlasti;

52.

napominje da na zgrade otpada oko 40% potrošnje energije i preko jedne trećine emisija ugljičnog dioksida u zemljama EU-a. Zbog financijskih razloga i maksimalnog smanjenja razdoblja nenastanjivosti prostorija, obnavljanja se namjerno izvode postepeno, zgradu po zgradu. Potrošnja energije novih zgrada trebala bi biti približna nuli.

53.

napominje da posebnu pažnju treba obratiti na dizajn, izgradnju i praćenje novih zgrada i onih zgrada koje je potrebno renovirati, budući da se energija rasipa zbog loše upotrebe i navika. Važno je koristiti dobre prakse za štednju energije poput redovitog održavanja, obnavljanja i nadzora postrojenja koja stvaraju i troše energiju, a od ključne važnosti je i savjetovanje korisnika ili stanara zgrada. Treba naglasiti važnost prikupljanja primjera najboljih praksi u zemljama EU-a;

54.

preporučuje da države članice, a posebno lokalne i regionalne vlasti, usvoje programe namijenjene smanjenju potrošnje energije u javnim zgradama. Takvi programi trebali bi obuhvaćati ne samo energetska postrojenja već i uvođenje metodologija koje bi u mjere energetske štednje i učinkovitosti uključile i korisnike.

55.

smatra da su centralizirane metode grijanja u naseljenim područjima, poput grijanja na daljinu i kogeneracije (CHP), energetski učinkovite i preporučljive u pogledu kvalitete zraka. Daljinsko hlađenje je energetski najučinkovitija metoda hlađenja jer, npr., koristi hladnije temperature vodnih putova. Daljinsko hlađenje štedi znatnu količinu električne energije u usporedbi s odvojenim sustavima hlađenja za zgrade i prostorije. Važno je da poziv na izgradnju zgrada s gotovo nultom stopom potrošnje energije bude formuliran na način da ne diskriminira te zajedničke sustave opskrbe energijom;

56.

napominje da obnovljivi i prerađeni drvni proizvodi mogu zamijeniti beton i čelik, čija proizvodnja zahtijeva znatnu količinu energije, kao i neobnovljive prirodne resurse poput šljunka i ugljena. Korištenje drveta u izgradnji omogućava dugoročno smanjenje ugljika i povezano je s niskim emisijama životnog ciklusa.

57.

ističe da na prijevoz otpada gotovo 20% emisija stakleničkih plinova u zemljama članicama, od čega 60% dolazi od osobnih vozila. S prijedlogom Komisije za Direktivu o alternativnim pogonskim sustavima, veliki izbor goriva će postati dostupan za cestovni promet. Još uvijek nije sigurno koja potencijalna tehnologija ili tehnologije će se pokazati učinkovitim i utrživim u različitim državama članicama. Lokalne vlasti mogu zahtijevati upotrebu goriva s niskim razinama emisije u javnom prijevozu;

58.

ističe da se sve veća važnost pridaje planiranju održive upotrebe zemljišta koja u ovim vremenima klimatskih promjena mora uzimati u obzir bioklimatske čimbenike koji utječu na potrošnju energije u urbanim područjima i prometu, kao i kvalitetu života ljudi;

59.

naglašava da je, pored razvoja goriva s niskom razinom emisija, alternativnih pogonskih sustava i preispitivanja upotrebe javnog prijevoza, potrebno obratiti veću pozornost na urbano planiranje, gospodarske i socijalne mjere koje mogu smanjiti promet (e-vlada, rad na daljinu) i promijeniti ponašanje ljudi (dijeljenje automobila, samoograničavanje);

60.

ističe da je, na području energetske proizvodnje i distribucije, ali i u pogledu javnog prijevoza, potrebna veća usredotočenost na participativne modele kako bi se postigla veća suglasnost stanovništva i ubrzale promjene u načinima potrošnje;

61.

naglašava važnost daljnjeg razvijanja pametnih mreža i jačanja koncepta daljinske opskrbe energijom kako bi se osigurala kontrolirana i učinkovita distribucija električne energije, topline i klimatiziranog zraka.

26.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 126/17

1.

izražava zadovoljstvo zbog toga što Europska komisija pridaje veliku važnost internacionalizaciji visokoškolskog obrazovanja u kontekstu provedbe strategije Europa 2020., i što je izradila prijedloge za potreban strateški okvir;

2.

slaže se da je internacionalizacija visokoškolskog obrazovanja ključna ne samo s gledišta strategije Europa 2020., već općenito može, uz neupitne lokalne i regionalne učinke, na više načina pomoći Europi u njezinom putu prema rastu;

3.

u pogledu internacionalizacije, smatra značajnim što je došlo do većih razvojnih zbivanja tijekom povijesti europskog visokoškolskog obrazovanja, budući da je međunarodno iskustvo sastavni dio određenih zanimanja i obrazovnih tečajeva;

4.

ističe da u višejezičnoj i multietničkoj Europi, visokoškolske ustanove koje nude obrazovne mogućnosti na više od jednog jezika, uključujući i manjinske jezike, mogu imati vrlo značajnu ulogu, s obzirom da u takvim multikulturalnim okruženjima studenti mogu naučiti najmanje dva europska jezika, pomažući tako da ove ustanove postanu privlačne mobilnim inozemnim studentima;

5.

stoga naglašava važnost jezičnih vještina u nastojanjima za internacionalizacijom visokog obrazovanja te ističe ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u omogućavanju stjecanja takvih vještina;

6.

u pogledu internacionalizacije visokoškolskog obrazovanja, smatra da je od vitalnog značaja da države članice i visokoobrazovne ustanove ne zanemare europsku izvrsnost na području filozofije, humanističkih znanosti i umjetnosti, koja je oduvijek igrala ključnu ulogu u internacionalizaciji visokog obrazovanja, te značajno doprinosi konkurentnosti regija u kojima se nalaze vodeća sveučilišta na tim područjima;

7.

slaže se da su zajednička dostignuća europskog visokoškolskog obrazovanja odraz ne samo inovacije, istraživanja i nastavnih programa, već i odraz dosljedne provedbe Bolonjskog procesa, Europskog sustava prikupljanja i prenošenja bodova (ECTS), fleksibilnosti pravila država članica pri uvođenju obrazovnih sustava sa zajedničkim i dvostrukim akademskim stupnjevima te uvođenja i širenja standardiziranih dodataka diplomi;

8.

vidi veliki potencijal u širenju najuspješnijih praksi i sustavnih rješenja europskog visokoškolskog obrazovnog sustava u susjednim i pretpristupnim državama, osobito zbog toga što će ovo dodatno olakšati mobilnost studenata iz tih zemalja u Europu i dati Europi snažniji položaj u natječajima za talente;

9.

posebice se slaže da pristup inovativnoj digitalnoj obuci i obrazovnim mogućnostima može znatno pomoći u integraciji stanovnika iz perifernih područja, osoba s invaliditetom i ostalih skupina u nepovoljnom društvenom položaju i posebice na tržištu rada; u vezi s tim, stjecanje digitalnih vještina, izrada digitalnih i internetskih materijala i programa potaknutih internacionalizacijom uz razvoj i priznavanje neformalnih obrazovnih sustava, pomažu u povećanju konkurentnosti;

10.

slaže se da mobilnost studenata, istraživača i nastavnog osoblja treba biti ključna sastavnica strategija za internacionalizaciju, s obzirom na činjenicu da mobilnost nastavnog osoblja doprinosi prijenosu znanja.

11.

naglašava da je zadaća i odgovornost država članica i lokalnih/regionalnih vlasti da u praksu provedu preporuke Komisije prema kojima lokalni i regionalni partneri trebaju imati posebnu ulogu u planiranju strategija internacionalizacije te im za to treba pružiti priliku;

12.

poziva lokalne i regionalne vlasti da što otvorenije i aktivnije odgovore na zahtjeve za partnerstvo. One trebaju igrati proaktivnu ulogu u razvoju inovativnih rješenja za promicanje internacionalizacije i tako pomoći u povećavanju međunarodne konkurentnosti europskog visokoškolskog obrazovanja, istovremeno oslobađajući komparativne prednosti vlastitih regija i čineći ih privlačnijima;

13.

ističe da, iako države članice pri planiranju sredstava za Zajednički strateški okvir (CSF) u obzir jasno mogu uzeti ciljeve programa Obzor 2020. i Erasmus+, u komunikaciji koja se razmatra ova točka nije izričito navedena unatoč činjenici da kohezijska politika uz instrumente visokoškolskog obrazovanja, istraživanja i inovacija nudi znatnu dodanu vrijednost u mjeri u kojoj njihovi nacionalni, regionalni i lokalni strateški okviri također odražavaju teritorijalna razmatranja;

14.

naglašava da je omogućavanje prijenosa znanja iz visokoškolskih i istraživačkih ustanova ključan preduvjet za ruralni razvoj i konkurentne sektore na području poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, a ta se činjenica odražava u alatnom okviru Zajedničke poljoprivredne politike za programsko razdoblje od 2014. – 2020. U tom pogledu, pri planiranju i provođenju mjera za internacionalizaciju visokoškolskog obrazovanja, korisno je uzeti u obzir potencijal za sinergije na različitim teritorijalnim razinama kako bi se osigurala vodeća uloga Europe na ovom području;

15.

ističe da je u mnogim državama članicama potrebno napraviti još mnogo toga u pogledu ispunjavanja ciljeva strategije Europa 2020. na području troškova za istraživanje i razvoj. Međutim, dodatni prihodi visokoškolskih ustanova koji nastaju kao posljedica internacionalizacije ne smiju zamijeniti ili smanjiti djelovanje država članica na ovom području;

16.

preporučuje da se planiranje ciljeva i instrumenata strategija koje se donose na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini na osnovi partnerstva temelji na prethodnim procjenama teritorijalnog utjecaja.

17.

izražava razočaranje zbog toga što u komunikaciji Komisije nije dovoljno obrazložena ključna uloga lokalnih i regionalnih vlasti u procesu internacionalizacije visokoškolskih ustanova. Ovo je trebalo biti dosljedno s pristupom obuhvaćenim sustavom U-Multirank koji, između ostalog, u obzir uzima mjeru do koje su visokoškolske ustanove povezane s regijom u kojoj se nalaze;

18.

zadovoljan je što je Komisija precizno odredila moguće razine za opravdanu intervenciju Zajednice, budući da su, u pogledu zajedničkih ciljeva, unutarnja i vanjska internacionalizacija područja za koja nije dovoljno samo djelovanje pojedinih država članica, već su potrebne i inicijative EU-a;

19.

slaže se da države članice moraju pružiti primjerenu i odgovarajuću potporu lokalnoj i regionalnoj razini te da, gdje je to potrebno, trebaju razviti široka partnerstva i to ne samo na regionalnoj razini. Na taj način se može pomoći visokoškolskim ustanovama da se učinkovitije prilagode gospodarskim, socijalnim i administrativnim potrebama i potencijalima određene regije;

20.

naglašava važnost dvosmjerne naravi mobilnosti, budući da mobilnost, sukladno načelu uključivog razvoja, mora biti u skladu s interesima regije podrijetla i regije domaćina. Ukoliko se to ne ispuni, mogu se pojaviti migracijski i demografski problemi, kao i problemi s konkurentnošću, koji su očigledno u suprotnosti s ciljevima na području kohezije i solidarnosti;

21.

ističe da su sam razvoj i provedba višerazinskih partnerstava na području internacionalizacije visokoškolskog obrazovanja socijalno inovativan postupak koji može pokrenuti dodatne resurse kako bi se postigli zajednički ciljevi koje su putem partnerstva postavili dionici iz lokalnih i regionalnih vlasti, nevladine organizacije i privatni sektor;

22.

naglašava potrebu za savjetovanjem na što široj osnovi tijekom stvaranja strateških partnerstava. Osobito je važno osigurati da pojedinci koji pripadaju socijalno zapostavljenim ili potencijalno marginaliziranim skupinama – na temelju seksualne orijentacije ili pripadnosti rasnoj, vjerskoj, jezičnoj ili etničkoj manjini, ne trpe zbog posljedica provedbe strategija internacionalizacije.

23.

priznaje i cijeni dosadašnje napore Komisije u pogledu koordinacije i pojednostavljivanja te zagovaranja veće transparentnosti različitih mogućnosti za pružanje europske potpore visokoškolskom obrazovanju, inovacijama i istraživanju;

24.

naglašava da države članice trebaju razvijati programe i mehanizme potpore, bilo da se radi o nacionalnim mehanizmima ili onim usmjerenim na regije koje se nalaze u posebnim okolnostima, kako bi visokoškolskim ustanovama na lokalnoj i regionalnoj razinu pomogle u provođenju njihovih strategija internacionalizacije;

25.

nudi Komisiji svoju podršku u promicanju oblikovanja odluka te u odlučivanju o internacionalizaciji visokoškolskog obrazovanja na temelju rezultata istraživanja i procjena, a posebice na temelju analiza uloge lokalnih i regionalnih vlasti te uspješnih primjera modernizacije i internacionalizacije visokoškolskog obrazovanja;

26.

smatra da nije dovoljno da sveučilišta i ostale visokoškolske ustanove internacionalizaciju spominju isključivo u svojim izjavama o misiji, već da sve visokoškolske ustanove, bez obzira na njihov pravni status i trenutne odgovornosti na području internacionalizacije, trebaju tražiti najprikladnija rješenja u skladu s njihovim potrebama i da putem kanala za suradnju trebaju razvijati vlastite strukture upravljanja i planiranja;

27.

smatra da treba poduzeti korake kako bi nedržavne, privatne visokoškolske ustanove, kojima ili upravlja zaklada ili se njima upravlja kao da su zaklade, trebaju, kao i njihovi državni kolege, bez neopravdanih ograničenja moći sudjelovati u procesima internacionalizacije te imati puni pristup relevantnim mjerama podrške;

28.

ističe da je u slučaju postupaka, ulaganja i ostalih projekata koji se financiraju sredstvima iz CSF-a, važno uzeti u obzir potrebu za olakšavanjem veće internacionalizacije visokoškolskog obrazovanja s obzirom na potrebe i stvarni potencijal visokoškolskih ustanova;

29.

preporučuje da se, posebice u slučaju država kandidatkinja, pretpristupni i pristupni fondovi također koriste za poticanje internacionalizacije visokoškolskih ustanova iz tih zemalja;

30.

poziva Komisiju i države članice da poduzmu sve potrebne mjere kako bi provedba strategija internacionalizacije povećala potencijal regija koje zaostaju te da visokoškolske ustanove koje su uspješno provele internacionalizaciju u svoje strategije internacionalizacije uključe posebne mjere za promicanje prijenosa znanja na visokoškolske ustanove koje trenutno posjeduju manji potencijal za internacionalizaciju;

31.

poziva Vijeće da žurno usvoji prijedlog Europske komisije o preinaci direktive o oblikovanju mjera povezanih s imigracijom, migracijom i vizama tako da se omogući upravljanje međunarodnom suradnjom u istraživanju, inovacijama i visokoškolskom obrazovanju koje je specifično, fleksibilno, transparentno, dovoljno sigurno te istovremeno učinkovito i brzo. To bi trebalo pridonijeti pravovremenom prijenosu zakonodavnog instrumenta u državama članicama i njegovoj provedbi u suradnji s lokalnim i regionalnim vlastima.

26.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 126/20

1.

pozdravlja komunikaciju Komisije o otvaranju obrazovanja i smatra da je pravo vrijeme za poticanje visokokvalitetnih, inovativnih oblika podučavanja i učenja u kojima se koriste nove tehnologije s digitalnim sadržajem. Opći cilj aktivnosti koje su iznesene u komunikaciji je poboljšati rezultate i ispuniti ciljeve, među ostalim povećanjem motivacije i učinkovitosti procesa učenja.

2.

primjećuje da se prioriteti istaknuti u dokumentu prvenstveno odnose na sljedeće:

3.

podržava primjedbu Komisije o tome da nove tehnologije „omogućuju svim pojedincima učenje bilo gdje, bilo kad, na bilo kojem uređaju uz bilo čiju potporu”, no naglašava da će ostvarivanje toga zahtijevati značajni doprinos lokalnih i regionalnih tijela od samih početaka;

4.

slaže se sa sljedećim zaključcima Komisije:

5.

smatra da potpora pristupu otvorenim obrazovnim resursima (1) predstavlja velik izazov. Napredak već postoji, no mora se ozbiljno razmisliti kako to sustavno postići na način da obuhvati sve, a ne samo one koji su spontano za to razvili zanimanje;

6.

također smatra da je usvajanje digitalnih vještina kod pružatelja usluga obrazovanja, nastavnika i učenika, a samim time i razvoj tih načina učenja i podučavanja, veliki izazov. To se mora poticati, pokrenuti i ubrzati. Određen broj obrazovnih modula već je dostupan kao potpora digitalnim kompetencijama nastavnika i ravnatelja;

7.

ne sumnja da će razvoj automatski stvoriti niz novih tehničkih mogućnosti i da će te mogućnosti prigrliti pojedinci koji ih spontano prihvaćaju u ranoj fazi. Odbor je mišljenja da treba uložiti napore na razini EU-a, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini da se osiguraju održivi i sigurni sustavi koji će imati učinak na cjelokupni obrazovni sektor i da bi se pomoglo osigurati da ti sustavi imaju optimalni učinak na obrazovno okruženje. Nemaju svi istu sposobnost iskorištavanja tehničkih mogućnosti pa se u obzir moraju uzeti posebne mjere kojima bi se spriječilo produbljenje jaza između različitih skupina;

8.

smatra da ti napori moraju biti sustavni i strukturirani da bi se osigurala njihova uključivost neovisno o čimbenicima kao što su školovanje, vrsta škole, stupanj obrazovanja, spol, dob, socijalno podrijetlo, etnička pripadnost i mjesto stanovanja. Tehnologija bi se također morala uvesti na način da se poštuje integritet i zajedničke vrijednosti ljudi. Pri uvođenju novih tehnologija u obrazovne svrhe i razvoja inovativnih načina učenja i podučavanja, potrebno je osigurati zaštitu integriteta pojedinaca i osobnih podataka koje pohranjuju nastavnici;

9.

slaže se s Komisijom da digitalne vještine obuhvaćaju puno više od tehničke sposobnosti korištenja računala. One također uključuju sposobnost kritična i promišljena sagledavanja informacija te odgovorne uporabe interaktivnih medija. Tu vještinu također podupire zanimanje za uključivanje u zajednice i mreže u kulturne, društvene i/ili profesionalne svrhe;

10.

primjećuje da je jedan od glavnih ciljeva inicijative Komisije pokretanje opsežne rasprave u Europi o otvorenim obrazovnim resursima radi razvoja novih inovativnih i učinkovitijih načina učenja pomoću novih tehnologija, kao i iskorištavanja novih mogućnosti koje one pružaju da bi se stvorili i iskoristili kontakti i mreže povezani s takvim načinima učenja;

11.

podržava navedeno i smatra da lokalne i regionalne vlasti imaju ključnu ulogu u širenju i provedbi kao i u raspravi i vrednovanju različitih inicijativa za razvoj infrastrukture. Ovi bi napori stoga trebali uključivati sve razine vlasti: europsku, nacionalnu, regionalnu i lokalnu;

12.

primjećuje da ova razvojna pitanja značajno utječu na lokalnu i regionalnu vlast, kako u njihovoj ulozi društvenih aktera, tako i u ulozi pružatelja usluga obrazovanja. Također je potrebno imati dobro obrazovane građane s relevantnim radnim i socijalnim vještinama kako bi se osigurali daljnji razvoj i socijalna kohezija;

13.

smatra da je potrebno, s obzirom na primjenu novih tehnologija, promijeniti fokus samo s vještina i pristupa informacijskim tehnologijama pojedinačnih nastavnika te uzeti u obzir i kontekst u kojem nastavnici rade. Veću pozornost treba usmjeriti prema odgovarajućoj razini upravljanja na kojoj se nastavnim programima i politikama može potaknuti veća uporaba informacijskih tehnologija u podučavanju;

14.

primjećuje da se u komunikaciji Komisije naglašava činjenica da razvoj u Europi ne drži korak s drugim dijelovima svijeta te je u opasnosti od zaostajanja, pa stoga smatra da postoji stvarna potreba za pomnijim razmatranjem razloga zbog kojih primjerice SAD i određene zemlje u Aziji uspješno ulažu u strategije utemeljene na IKT-u za mijenjanje sustava obrazovanja;

15.

stoga podržava prijedlog Komisije o uporabi novih obrazovnih programa Erasmus+ i Obzor 2020. kako bi se pružila potpora pružateljima usluga obrazovanja u razvoju novih poslovnih i obrazovnih modela te kako bi se pokrenule aktivnosti za testiranje inovativnih metoda podučavanja, razvoj nastavnih planova i programa i vrednovanja vještina;

16.

smatra da je razvoj kriterija za vrednovanje obrazovnih postignuća koji su prilagođeni novim oblicima učenja i okruženja za učenje ključan čimbenik za uspjeh tih novih oblika. Komisija se tim pitanjima već bavila; (2)

17.

ističe da su istraživanja jasno pokazala da, namjerno ili ne, obrazovanje ima tendenciju usredotočiti se na sadržaje koji će biti na provjeri znanja, odnosno na „podučavanje u svrhu polaganja testova”. Ako se zadrže tradicionalni oblici nacionalnih testova i ispita, te nove vještine vrlo vjerojatno neće imati značajan učinak. U mnogim previše tradicionalnim obrazovnim okruženjima korištenje alata IKT-a i pametnih telefona smatra se varanjem;

18.

smatra da se u novim pristupima vrednovanja vještina često treba odmaknuti od tradicionalne raspodjele školskih predmeta tako da se u njih uključe ciljevi koji se temelje na zahtjevima za razvoj ključnih kompetencija;

19.

u tom kontekstu vidi potrebu za odmakom od tradicionalnih testova sumativne provjere znanja, koji se mogu provoditi i na računalima, prema kontinuiranom vrednovanju polaznika tijekom cijelog procesa učenja kojim se mogu pokazati dinamične promjene i pružiti kontinuirane povratne informacije o nesporazumima i pogreškama. Ako učenici rade u digitalnom okruženju, mogu se razviti alati za stalno prikupljanje tih informacija i pružanje učinkovitih povratnih informacija. Mogućnost bolje strukturiranog i transparentnijeg praćenja olakšava predavačima da pojedinačno nadziru svakog polaznika i po potrebi djeluju već u ranim fazama, kao što se ističe u komunikaciji Komisije;

20.

također u ovom kontekstu primjećuje inicijativu Komisije prema kojoj bi u suradnji s dionicima i državama članicama razmatrala i testirala okvire digitalnih kompetencija i alata za samovrednovanje učenika, nastavnika i obrazovnih ustanova. Ovdje Odbor regija također želi naglasiti da je važno da lokalne i regionalne vlasti, s obzirom da zaista djeluju na terenu, budu uključene u ranim fazama procesa i da u procesima razvoja i promjena djeluju kao centar interesa;

21.

smatra da Komisija mora odigrati značajnu ulogu u promicanju učenja na različite načine, nadilazeći nacionalne i jezične granice pomoću novih tehnologija te kreativnih i inovativnih oblika učenja. U mnogim će slučajevima ovo potaknuti razvoj učenja stranih jezika, no trebalo bi obuhvatiti i društvene predmete, kulturu, umjetnost i prirodne znanosti;

22.

smatra da je važno da države članice i pružatelji usluga obrazovanja podrže inovativna okruženja za podučavanje i učenje, primjerice pomoću europskih strukturnih i investicijskih fondova. Istovremeno, u mnogim slučajevima postoji potreba da se na nacionalnoj ili zakonodavnoj razini revidiraju zahtjevi iz nastavnog plana i programa koji bi mogli biti prepreka oblicima učenja i prijenosu znanja koji se razlikuju od tradicionalne nastave u učionici. Ovakva vrsta revizije mogla bi podrazumijevati moguću reorganizaciju obrazovnih sustava (i zahtjeva nastavnih planova i programa) radi promicanja veće upotrebe modernih tehničkih pomagala za učenje, podučavanje, provjeru znanja i vrednovanje;

23.

ističe da sa stajališta regionalnog razvoja treba uložiti napore kako bi se osiguralo da se digitalni jaz u smislu pristupa opremi IKT-a, koji se postupno smanjuje, ne zamijeni sa sličnim raskorakom u načinu uporabe te opreme. Zato su potrebni dodatni programi, osobito za ruralna područja i skupine u nepovoljnom položaju, da bi se spriječio „drugi digitalni jaz” ili smanjio, ako on već postoji;

24.

primjećuje da se mnogi trenutačno dostupni oblici učenja koji se temelje na IKT-u odnose na obrazovanje na sveučilišnoj razini. Na toj razini studenti su često već razvili sposobnost samostalnog učenja, traženja i obrade informacija. Danas je moguće potpuno besplatno studirati i steći odgovarajuću kvalifikaciju na sveučilištima Stanford, MIT ili Harvard, bez prezahtjevnih kriterija u pogledu pristupa studiju, potrebnih kvalifikacija ili odabira kandidata. Taj priljev milijuna studenata iz temelja mijenja standardni model sveučilišnog obrazovanja;

25.

vjeruje da je važno zapitati se hoće li za 15 godina određena poznata sveučilišta, većina njih s engleskog govornog područja, dominirati sektorom visokog obrazovanja, dok će se mnoga državna ili regionalna sveučilišta smatrati manje privlačnima, ili će ta pojava imati samo marginalni značaj;

26.

primjećuje da povećanje međunarodne konkurentnosti može utjecati na različite discipline u različitoj mjeri. Manji će utjecaj vjerojatno biti na predmete i studijske programe koji su u velikoj mjeri nacionalno usmjereni, kao što su pravo ili osposobljavanje nastavnika, u kojima su nastavni planovi i udžbenici uglavnom specifični za pojedinu državu, za razliku od predmeta koji su po prirodi internacionalni, primjerice mnoga tehnička i prirodno-znanstvena područja, medicina i moderni jezici;

27.

primjećuje da mala i srednja poduzeća imaju sve veću ulogu u rastu u Europi, kao i u regionalnom i lokalnom rastu. Globalna konkurentnost i nove tehnologije mijenjaju zahtjeve za znanjem i vještinama;

28.

upozorava da se, kako organizacije, tako i pojedinci, sve češće moraju prilagođavati: učiti nove vještine i stjecati nova znanja da bi išli ukorak s razvojem. Zbog toga je još potrebnije da poduzeća i regije razviju inovativne načine zaštite dostupnosti vještina u budućnosti. Najveća prepreka tomu nedostatak je odgovarajućih znanja i vještina. Odbor smatra da je lakši pristup javnosti otvorenom obrazovanju, primjerice internetskim tečajevima, važan način za uklanjanje takve prepreke;

29.

vjeruje da su potrebni specifični napori za pružanje sustavne i sveobuhvatne potpore razvoju mlađih učenika. Istraživanja su pokazala da djeca lako nauče koristiti e-čitače u ranoj dobi. Postoji također potreba za prikupljanjem iskustva o tome na koji način podučavanje i nastava pomoću modernih digitalnih tehnologija može služiti kao potpora mlađim učenicima;

30.

smatra da je primarni cilj učinkovitije pružiti potporu razvoju odgovarajućih i međusobno povezanih vještina, primjerice podučavanju djece da pokažu inicijativu, upravljaju svojim učenjem i vrednuju vlastiti napredak. Već postoje određene dobre inicijative, no Odbor ističe da je potrebno uložiti napore kako bi se osigurala korist za sve učenike;

31.

primjećuje da se u Europi općenito bilježi značajna migracija iz već slabo naseljenih regija, ruralnih područja te malih i srednjih gradova u velike gradove. Odbor smatra da postoji potreba detaljnije istražiti na koji način nove tehnologije mogu pružiti potporu učenju, prikupljanju informacija, komunikaciji i umrežavanju posebice u slabije naseljenim područjima gdje se broj učenika smanjuje, škole su u opasnosti od zatvaranja, zbog čega bi mnoga djeca morala prevaliti dug put do škole. Nove tehnologije teško da mogu zamijeniti kvalificirane nastavnike, no postoji potreba da se razmotre i promiču načini upotrebe IKT-a te da nastavnici uz pomoć odgovarajuće opreme pružaju polaznicima široki raspon relevantnog obrazovanja i osposobljavanja, visokog standarda;

32.

skreće također pozornost da bi trebalo podupirati i razvijati uvjete za obrazovanje odraslih. Prema mišljenju Odbora nove tehnologije i nove metode podučavanja pružaju i nove mogućnosti za razvoj fleksibilnijih metoda za obrazovanje odraslih, na način da polaznici mogu kombinirati studije na različitim obrazovnim razinama kako bi usvojili vještine potrebne za brže stjecanje profesionalnog statusa neovisno u kojem djelu regije stanuju;

33.

primjećuje da se gore navedeno može olakšati time da se na lokalnoj i/ili regionalnoj razini pruža ljudima pomoć sa sastavljanjem individualnih planova studiranja te s problemima potvrđivanja i vrednovanja. Trebalo bi biti moguće priznati vještine stečene izvan formalnog obrazovanja ili u drugoj zemlji, primjerice vrednovanjem. Međutim, potrebno je revidirati stanje radi uklanjanja zapreka u državnih regulatornim sustavima i ponuditi poticaje raznim dionicima, primjerice sveučilištima, za suradnju i sudjelovanje;

34.

također smatra da je potrebno razmotriti načine za evidentiranje priznavanja vještina razvijenih korištenjem digitalnih tehnologija i stečenih na internetu putem vrednovanja u skladu s instrumentima razvijenima na nacionalnoj i europskoj razini. Zato je iznimno važno stvoriti stvarni europsko područje vještina i kvalifikacija. Odbor stoga potiče Europsku komisiju da brzo osmisli konkretni prijedlog za ovo područje;

35.

ističe da uspješno učenje koje uključuje uporabu IKT-a stvara okruženje u kojem su polaznici bolje osposobljeni za ispunjavanje potreba i zahtjeva postojećeg i budućeg tržišta rada. To je iznimno važno pitanje na lokalnoj i regionalnoj razini;

36.

primjećuje da će novi oblici učenja također stvoriti nove i različite kvalifikacijske profile koji često mogu biti u suprotnosti s tradicionalnim modelima osposobljavanja, načinima dokumentiranja nastave i ispitivanja. To znači da bi se prvo trebalo razviti i promicati razumijevanje ove činjenice u svijetu rada. Lokalne i regionalne vlasti mogle bi igrati aktivnu ulogu u pružanju potpore poslodavcima i lokalnim/regionalnim predstavnicima radnog kolektiva u ovim pitanjima;

37.

želi naglasiti da su besplatni obrazovni resursi visoke kvalitete kamen temeljac uspješnog obrazovanja. U komunikaciji Komisije ističe se važnost otvorenog pristupa znanju, tj. pristupa uz pomoć alata koji su dostupni svima;

38.

zajedno s Komisijom naglašava da to nužno ne treba biti učenje na daljinu u svom tradicionalnom obliku. Umjesto toga ono udružuje obrazovne resurse s tradicionalnijim materijalima za podučavanje čime omogućava spoj izravnog podučavanja i internetskog učenja. Održane javne rasprave pokazale su da je primjena te vrste obrazovanja i dalje previše fragmentirana i nedosljedna;

39.

smatra da je važno da učenici i nastavnici imaju pristup primjerenoj modernoj opremi, a pristup širokopojasnoj vezi smatra ključnim elementom za omogućavanje sudjelovanja sviju. Kao što je istaknuto u izvještaju OECD-a i drugim izvještajima, važnost računala kao takvih je u padu, dok pristup internetu postaje sve važniji. (3) Situacija se u ovom području razlikuje ne samo među državama članicama, već i unutar samih država;

40.

smatra da je potrebno poduprijeti regije koje zaostaju za drugima tako da svi polaznici imaju istovjetne mogućnosti za korištenje ove tehnologije pri čemu je ključno pitanje strateško širenje širokopojasne veze. U regijama i područjima koja su zapostavljena mlade osobe lišene su novih mogućnosti učenja i demokratskog obrazovanja koje se drugdje mogu razvijati; (4)

41.

dijeli stajalište Komisije da bi sve škole, a idealno i sve učionice, trebale biti spojene na širokopojasnu vezu i imati pristup otvorenim bazama podataka uz pomoć strukturnih i investicijskih fondova, te ponavlja svoju prethodnu primjedbu o tome da bi široka uporaba IKT-a među pružateljima usluga visokog obrazovanja mogla u visokom obrazovanju povećati broj studenata iz slabo naseljenih područja, s otoka, iz planinskih područja i najudaljenijih regija; (5)

42.

naglašava, međutim, da ne bi bilo dobro koristiti najnoviju tehnologiju ako se ne koristi u kombinaciji s najnovijim metodama podučavanja. Tradicionalni pogled na znanje jest da će rasti samim time što je dostupno više informacija, čime se odgovornost za znanje stavlja u ruke samih učenika. To nije učinkovit pristup i stoga je važno razlikovati pristup informacijama od postupka kojim se one pretvaraju u znanje, što uvijek čini pojedinac;

43.

primjećuje da taj postupak pretvorbe iznimno ovisi o osobnoj situaciji, prethodnom razumijevanju, interesima i motivaciji te da bi mogućnosti za digitalno učenje i relevantne obrazovne aktivnosti trebalo razmatrati u tom svijetlu. Nove tehnologije mogle bi se iskoristiti za ponudu različitih načina učenja prilagođenih stilu učenja učenika/studenta. Svi stilovi učenja sada računati na znatno bolju podršku zahvaljujući digitalnoj tehnologiji;

44.

primjećuje da se sve češće na raznim područjima javlja računalstvo u oblaku, i to ne samo za izravnu pohranu podataka, gdje pružatelji usluga poduzećima i organizacijama nude utvrđenu količinu prostora za pohranu kojoj se može pristupiti putem interneta. Različite vrste interneta dostupne su već posljednjih desetak godina. Jedno od glavnih načela jest da korisnici ne smiju primijetiti razliku između datoteke spremljene na lokalnom poslužitelju i one spremljene na poslužitelju udaljenom tisuće kilometara;

45.

želi svratiti pozornost na niz problema koji nastaju kada su osobni podaci i studentski dosjei pohranjeni kod privatnih operatera, često u drugom dijelu svijeta. Jedno od pitanja jest jesu li ta poduzeća spremna potpisati korisničke ugovore s brojnim lokalnim, regionalnim i nacionalnim vlastima u raznim zemljama. Odbor smatra da bi bolje koordinirani pristup Komisije bio pohvalan;

46.

u vezi s tim postavlja pitanje prava vlasništva nad materijalima koje izrade nastavnici i učenici, neovisno o tome je li riječ o školskim radovima. Sve više nastavnika i učenika stvara vlastite resurse za podučavanje i učenje zajedno s tuđim materijalima koji se mogu prilagoditi. Postoji mnoštvo razloga za povećanje količine vlastitog materijala, uključujući činjenicu da proizvodna oprema kao što su računala, videokamere ili digitalni fotoaparati postaje sve jeftinija;

47.

primjećuje da takva oprema također postaje sve jednostavnija za uporabu dok se istovremeno poboljšavaju vještine korisnika. Postupak licenciranja može omogućiti autorima materijala odabir prava koja žele zadržati, a kojih su se spremni odreći. Isto može uključivati pojašnjenje zakonskih prava na digitalni sadržaj kao što su internetske stranice, obrazovni materijal, glazba, videozapisi, fotografije i blogovi, a u nekim će slučajevima zahtijevati licence prilagođene zakonodavstvima više zemalja. Odbor regija smatra da bi Komisija trebala sudjelovati u uspostavljanju tehničkih rješenja i čvrstih okvira na tom području;

48.

primjećuje da je također važno, ne samo za lokalne i regionalne vlasti, razjasniti koliko dugo podaci o uspjehu polaznika ili slični dokumenti mogu biti javno dostupni;

49.

također izražava zabrinutost zbog „izvlačenja podataka”, tj. kako reagirati kad poduzeća koriste podatke o učenicima i zaposlenicima škole s namjerom da ih prodaju drugima;

50.

vjeruje da će, kao što je prethodno istaknuto, suradnja među raznim dijelovima Europe biti moguća samo ako se posebna pozornost posveti siromašnijim područjima da bi se osiguralo da države članice i regije koje zaostaju za ostatkom Europe mogu koristiti potporu strukturnih i investicijskih fondova radi razvoja lokalnih IKT sustava i sudjelovanja u zajedničkim projektima s drugim školama u Europi, te da bi se osigurao njihov pristup otvorenim obrazovnim resursima;

51.

ističe da većina ljudi, kada ima mogućnosti suradnje u razvoju novih ideja, postavljanja pitanja i kritičkog razmišljanja, stekne više znanja. Upravo takve vrste vještina na današnjem i sutrašnjem tržištu rada i u društvu dobivaju sve veću važnost. Prema mišljenju Odbora, obrasci koji se upravo razvijaju putem društvenih medija, računala i videoigara, zajedno s općim povećanjem interakcije u medijskom društvu, poručuju da današnji obrazovni sustavi i sustavi osposobljavanja trebaju uključiti ta područja u učenje;

52.

ističe da prethodno navedena studija OECD-a (6) također pokazuje da najnovije aktivnosti informacijske tehnologije podrazumijevaju da nastavnici pripremaju vježbe za učenike, pretražuju internet radi pripreme predavanja i izrađuju prezentacije. Nastavnici u puno manjoj mjeri digitalno komuniciraju s roditeljima radi digitalnog vrednovanja napretka učenika ili procjene digitalnih resursa za učenje. Odbor smatra da ovo pokazuje koliko je važno povećati i dalje razvijati obrazovne aktivnosti koje uključuju IKT, posebice putem mogućnosti komunikacije s drugim školama te njihovim nastavnicima i učenicima;

53.

smatra da je važno pokrenuti zajedničku europsku platformu otvorenu raznim dionicima radi razvoja mjerila i pokazatelja za detaljno praćenje napretka u informacijskim i komunikacijskim tehnologijama raznih pružatelja usluga obrazovanja u školama i drugim obrazovnim okruženjima;

54.

primjećuje da razvojne potrebe istaknute u komunikaciji Komisije, tj. potreba za poticanjem visokokvalitetnih inovativnih načina učenja i podučavanja pomoću novih tehnologija i digitalnog sadržaja, u znatnoj mjeri utječu na lokalna i regionalna tijela, kako u njihovom svojstvu vlasti, pružatelja obrazovanja i (u pojedinim slučajevima) operatera, tako i u svojstvu korisnika s potrebom i interesom za dobro obrazovanim radnicima i dobro pripremljenim građanima. Unatoč ovome, u komunikaciji se vrlo malo spominju lokalna i regionalna razina;

55.

poziva na veću uključenost lokalnih i regionalnih vlasti u budućem radu na ovoj temi kao i prepoznavanja njih kao foruma za raspravu i djelovanje radi osiguranja tehničkih uvjeta za digitalno učenje uz tehnološku potporu, razvoj inovativnih obrazovnih metoda prilagođenih takvom učenju, pristup otvorenim obrazovnim resursima i pružanje potpore razvoju mreža i kontakata za takvu vrstu učenja.

26.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 126/26

1.

pozdravlja Izvješće (1) koje donosi podatke o napretku u provedbi komunikacije iz 2009. godine (2), u kojoj se iznosi raspored mjera za rješavanje zdravstvenih nejednakosti; priznaje temeljitu i prijelaznu narav Izvješća, ali smatra da bi bilo korisno istaknuti stupanj uspješnosti pojedinih mjera i prioritetom učiniti one koje treba nastaviti i dovršiti;

2.

vjeruje da su zdravlje i dobrobit najveći resurs stanovništva; bez obzira na članak 35. Povelje EU-a o temeljnim pravima smatra da razmjer zdravstvenih nejednakosti između i unutar država članica EU-a predstavlja izazov za predanost EU-a solidarnosti, socijalnoj, ekonomskoj i teritorijalnoj koheziji, ljudskim pravima i jednakim mogućnostima;

3.

priznaje da odrednice zdravstvenog stanja uključuju širok raspon osobnih, socijalnih, ekonomskih i ekoloških činitelja te da međuodnosi ovih činitelja određuju zdravlje pojedinca i stanovništva. Zdravstvene nejednakosti većinom nastaju zbog nepovoljnog socio-ekonomskog položaja, a na zdravlje i dobrobit također utječu odluke o politikama koje donose vlasti na svim razinama, odluke pojedinaca o načinu života i sudjelovanja u svojim zajednicama, biološki činitelji i zemljopisne značajke;

4.

naglašava da, s obzirom na raznolikost utjecaja, sam sektor zdravstva ne može smanjiti zdravstvene nejednakosti, već je potrebno djelovanje svih koji rade na promicanju zdravlja i dobrobiti putem integriranih i koordiniranih planova na razini cijele upravljačke strukture, putem pristupa „Zdravlje u svim politikama” (HiAP) te putem šire uključenosti društva; ističe da je za pokretanje i provedbu tog procesa od presudne važnosti predanost političkog i organizacijskog vodstva strateškom rješavanju zdravstvenih nejednakosti;

5.

iako priznaje raznolikost zdravstvenih sustava diljem EU-a, ističe da lokalne i regionalne vlasti imaju ključnu ulogu u pružanju zdravstvenih usluga, promicanju zdravlja i prevenciji bolesti; isto tako, i politike zapošljavanja, stanovanja, prijevoza, planiranja, okoliša i javne sigurnosti spadaju u zadaće lokalnih i regionalnih vlasti, što te vlasti čini ključnim čimbenicima u promicanju javnog zdravlja i smanjenju zdravstvenih nejednakosti; vjeruje da se međusektorski pristupi koji su ključni za smanjenje zdravstvenih nejednakosti često mogu usmjerenije i djelotvornije osmišljavati i provoditi upravo na lokalnoj i regionalnoj razini te da su im rezultati očigledniji na tim razinama;

6.

zabrinut je da trenutno gospodarsko ozračje predstavlja značajnu prijetnju zbog toga što rezovi u proračunskim izdvajanjima za zdravstvo pojačavaju dobro poznate izazove demografskog starenja i tako financiranje zdravstvenih usluga čine još složenijim. Smanjenje zdravstvenih nejednakosti mora se doživljavati ključnim korakom jer mnogim vlastima u državama članicama predstoji reforma zdravstvenog sustava radi povećanja učinkovitosti i održivosti;

7.

primjećuje da se u Izvješću jednostavno navodi da „su neke zdravstvene nejednakosti povezane s postojećim razlikama u kvaliteti i učinkovitosti zdravstvenih sustava diljem EU-a” (3); smatra da je istovremeno objavljivanje Marmotovog Izvješća o zdravstvenim nejednakostima u EU-u  (4) možda potkrijepilo tu tvrdnju i pridonijelo izvođenju zaključaka Izvješća;

8.

izražava žaljenje što je Izvješće potvrdilo da i dalje postoje značajne i neprihvatljivo velike zdravstvene nejednakosti između i unutar država članica. Posljednjih se godina u pogledu malenog broj pokazatelja nejednakost smanjila, kod nekoliko je zabilježeno pogoršanje, a kod ostalih nije bilo promjene; skreće posebnu pozornost na vrlo veliku razliku između država članica u pogledu godina zdravog života, koja iznosi gotovo 19 godina, iz čega proizlazi da, iako očekivani životni vijek raste, ljudi dulje žive s kroničnim oboljenjima;

9.

pozdravlja činjenicu da se smanjila stopa smrtnosti, a porastao očekivani životni vijek. Međutim, ti su pozitivni pomaci u opasnosti jer jačaju negativni trendovi povezani s pretilošću, dijabetesom i fizičkom neaktivnošću; predviđeni porast učestalosti kroničnih oboljenja navješćuje nezdravu i skupu budućnost ako se to pitanje ne bude rješavalo;

10.

prepreke za pristup zdravstvenim uslugama (uključujući cijenu, udaljenost i vrijeme čekanja) vrlo su velike u nekim državama članicama, a vrsta i kvaliteta pruženog liječenja često ovisi o uslugama dostupnim na području u kojem osoba živi; ukazuje na društvene koristi poticanja medicinskih radnika i usluga na rad u izoliranim i zapostavljenim područjima;

11.

s obzirom na povezanost zdravstvenog stanja s pripadnošću socijalnom sloju, smatra da je ključni preduvjet za smanjenje zdravstvenih nejednakosti primjena metode vertikalnog niveliranja umjesto statističke metode horizontalnog niveliranja kako bi se zdravstveno stanje cjelokupnog stanovništva podiglo na razinu zdravijih slojeva.

12.

pozdravlja Zajedničku akciju protiv zdravstvenih nejednakosti, u kojoj je u razdoblju 2011. – 2014. sudjelovalo 15 država članica; s obzirom da je nužno tom pitanju i dalje davati prioritet, podržava proširenje te inicijative uz veće sudjelovanje i usmjerenost i nastavak rada na temelju postignutih uspjeha; također potiče razmatranje fleksibilnijih mehanizama sufinanciranja Zajedničke akcije;

13.

potiče da se na odgovarajućim razinama upravljanja uvedu i provedu te na primjeren način financiraju sveobuhvatne međusektorske strategije jer će smanjenje zdravstvenih nejednakosti nužno iziskivati predanost mnogih ministarstava i razina upravljanja koji se često nadmeću za resurse i stvari nerijetko sagledavaju samo iz vlastite perspektive; strategije na državnoj razini mogu utjecati na razvoj strategija na regionalnoj i lokalnoj razini i obratno;

14.

podržava aktualne programe za prijenos znanja stečenih u uspješnim projektima kako bi se premostila razlika između istraživanja, politike i prakse te potaknulo pokretanje sličnih projekata; međutim, s obzirom na obilje informacija s kojim su suočeni kreatori politika i provoditelji, podržava usmjerenost na pristupačnu i sažetu prezentaciju; posebice poziva na jezgrovitije poruke koje su poduprte uspješnim primjerima; nadalje, preporučuje razvoj i promicanje jednog ključnog portala za pristup informacijama;

15.

pozdravlja značajnu suradnju između Europske komisije i međunarodnih agencija i javnih dionika te preporučuje najvišu razinu partnerstva s uredom Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) u Europi u koordiniranju politika, dijeljenju resursa i promicanju inicijativa kao što su Healthy Cities, Regions for Health Network SZO-a i globalne mreže Age-Friendly Cities and Communities; također podržava veću suradnju putem radnih programa relevantnih agencija EU-a;

16.

iznimno je teško mjeriti napredak bez potrebnih podataka pa stoga poziva sva nadležna tijela da nastave raditi na standardizaciji ključnih europskih pokazatelja zdravlja (ECHI) koje bi trebalo razvijati uz intenzivne konzultacije s predstavnicima lokalnih i regionalnih vlasti; to bi, koliko je to moguće, trebalo olakšati napore usmjerene na smanjenje zdravstvenih nejednakost koji su poduzeti na razini ispod državne; ističe da je, s obzirom na razne državne i međunarodne obveze izvještavanja, potrebno izbjeći dupliciranje administrativnih tereta u prikupljanju podataka;

17.

pozdravlja program EU-a za istraživanje na polju zdravstvenih nejednakosti i predlaže sljedeće teme za buduća istraživanja: djelotvornost intervencija za smanjenje zdravstvenih nejednakosti; činitelji koji se tiču razlika u pogledu godina zdravog života; temeljitije analize longitudinalnih studija radi boljeg uvida u faktore koji utječu na zdravstvene nejednakosti; pokazatelji mentalnog zdravlja; i zašto su za neke regije s relativno niskim BDP-om pokazatelji zdravlja dobri i obrnuto;

18.

ponavlja da je postizanje ciljeva strategije Europa 2020. ključno za smanjenje zdravstvenih nejednakosti te ističe poveznicu između zdravog stanovništva i produktivnog, održivog gospodarstva; isto tako ističe da se ciljevi na najvišoj razini moraju pretvoriti u opipljiva i mjerljiva postignuća na lokalnoj i regionalnoj razini;

19.

naglašava da su ponovno zapošljavanje i pružanje zdravog radnog okruženja ključni za zdravlje stanovništva; ističe da je smanjenje dugotrajne nezaposlenosti i nezaposlenosti mladih važan prioritet te preduvjet za rješavanje zdravstvenih nejednakosti; zabrinut je zbog trenutnih i dugoročnih učinaka na zdravlje i mentalno zdravlje onih koji se osjećaju da im je onemogućeno pridonositi društvu;

20.

naglašava da su potrebne snažne mreže socijalne potpore jer je podrška obitelji, prijatelja i lokalnih zajednica povezana s boljim zdravljem i mentalnim zdravljem, što osobito vrijedi za starije osobe koje su izolirane, slabije pokretne i imaju poteškoća s komunikacijom;

21.

budući da izdvajanja za oglašavanje potrošačkih roba i usluga nadmašuju izdvajanja za promicanje zdravlja i da poboljšanje zdravstvene situacije zahtijeva sudjelovanje cijelog društva, smatra da je nužno uključiti privatni sektor pomoću inicijativa za društveno odgovorno poslovanje ili pomoću zakonodavnih i fiskalnih mjera, što bi pridonijelo zdravijem društvu, tj. smanjenju bacanja svježih namirnica, jasnijem označavanju i određivanju cijena energije itd.;

22.

zalaže se za to da se preispita kako se fiskalnim mjerama može potaknuti smanjenje konzumacije duhana, zloporabe alkohola i prekomjernog udjela zasićenih masnoća, šećera i soli u nekim prehrambenim prerađevinama, da bi se vodilo više računa o troškovima koje oni uzrokuju javnom zdravstvu i drugim javnim službama. Pored toga, podržava slične mjere poticanja zdravije ishrane i zdravijeg načina života, odnosno poticanja promjene u ponašanju.

23.

smatra da bi se radi zaštite zdravlja relevantne politike upravljanja trebale u većoj mjeri oslanjati na program Procjene utjecaja na zdravlje, kako bi se zajamčilo da ukupan rezultat neke javne politike zaista bude poboljšanje zdravlja i dobrobiti stanovništva i, istovremeno, smanjenje zdravstvenih nejednakosti;

24.

smatra da je ključno djeci pružiti najbolji mogući početak u životu jer su vrijeme prije rođenja i rano djetinjstvo najbolje razdoblje za učinkovito smanjenje nejednakosti i poboljšanje zdravlja. Preporučuje da se u programima za smanjenje nejednakosti posebna pažnja posveti zdravlju djece te ističe važnost dostupnosti kvalitetne dječje skrbi; takve mjere daju bolje rezultate nego kasnije intervencije;

25.

ukazuje na uspješne rezultate programa za pozitivno roditeljstvo, koji su troškovno učinkoviti i utemeljeni na dokazima (5), a cilj im je roditeljima ponuditi praktične strategije za to kako se ponašati i kako utjecati na ponašanje djeteta, te se zalaže da takvi programi postanu dostupniji, osobito za ugroženu djecu i roditelje;

26.

smatra da je jedan od trenutačno najvećih izazova dječja pretilost. Budući da se socio-ekonomske razlike očituju u ranoj dobi, pretilost u djetinjstvu često podrazumijeva i pretilost u odrasloj dobi, što pospješuje nastanak kroničnih bolesti i pogoršava njihov ishod, negativno utječe na zdravstvenu ekonomiku i osobno zdravlje; s nestrpljenjem očekuje predloženi Akcijski plan Europske komisije kojim se to želi riješiti;

27.

SZO je za 60 % oboljenja u Europi odredio sedam rizičnih faktora; smatra da je rješavanje tih rizičnih faktora (6) i povećanje zdravstvenih očekivanja, posebice kroz obrazovanje, ključno za smanjenje zdravstvenih nejednakosti te zagovara usmjerenost na veće skupine putem informacijsko-komunikacijskih tehnologija, društvenih medija i uzora kako bi se informacije o zdravlju i zdravom načinu života predstavile na pristupačan, vjerodostojan način jer dugoročne zdravstvene posljedice za neke možda nisu neposredan prioritet;

28.

poziva Komisiju da pokrene razmjenu iskustava na području zdravstvenog obrazovanja i promicanja zdravog načina života te, u pogledu prevencije, na području ranog dijagnosticiranja i liječenja od posljedica konzumacije alkohola, pušenja, načina ishrane, pretilosti i konzumacije droga; nadalje, poziva vlasti u državama članicama da promiču fizičku aktivnost, zdrav način života i programe za stjecanje ključnih životnih znanja (zdravstvene pismenosti, osnova prirodoslovlja, sposobnosti obrade informacija, matematičke pismenosti za potrebe kućnog budžeta itd.), s posebnim naglaskom na osjetljive skupine;

29.

na starije osobe može utjecati kombinacija faktora, kao što su niži prihodi, kronična oboljenja, izolacija, otežana pokretljivost te dulji životni vijek; naglašava važnost postizanja ciljeva programa Europsko inovacijsko partnerstvo za aktivno i zdravo starenje te podržava široku primjenu njegovih akcijskih planova; nadalje, želi promicati Dublinsku deklaraciju o europskim gradovima i zajednicama prilagođenim starosnoj dobi, iz 2013. (7);

30.

naglašava da programi javnog zdravlja koji smanjuju zdravstvene nejednakosti mogu biti ekonomski isplativi – na primjer, pregled, otkrivanje i liječenje rizičnih skupina u kojima naslijeđena oboljenja povećavaju vjerojatnost pojave određenih bolesti; takvim se programima (poput poboljšanja dostupnosti pretrage za rak grlića maternice za žene s nižim prihodima) može dati prioritet zbog njihove učinkovitosti;

31.

ističe kako je nužno da se rješavanjem zdravstvenih nejednakosti bave vlasti i službe na lokalnoj razini te udruge aktivne u zajednici, jer su one u najboljem položaju da razumiju potrebe lokalnih osjetljivih skupina i mogu osigurati najsvrsishodnije sudjelovanje u programima;

32.

iako su za organizaciju i pružanje zdravstvenih usluga zadužene vlasti u državama članicama, može se smatrati da su Izvješće i djelovanje Komisije radi pružanja potpore i koordiniranja napora država članica u skladu s primjenom načela supsidijarnosti i proporcionalnosti; cijeni to što razne EU-ove politike i programi financiranja koji pokrivaju područja socijalne skrbi, istraživanja i inovacija, obrazovanja, energetike, ruralnog razvoja i regionalne politike imaju potencijal da utječu na zdravlje i determinante zdravlja i pridonose smanjenju zdravstvenih nejednakosti;

33.

pozdravlja tematske ciljeve Komisije kao sredstvo usmjeravanja troškova i uključivanje smanjenja zdravstvenih nejednakosti u investicijske prioritete Europskog fonda za regionalni razvoj (ERDF); vjeruje da je uključivanje zdravstvenih aspekata u razne EU-ove programe i izvore financiranja dodatan poticaj za međusektorske strategije na visokoj razini; podržava relevantne ex ante uvjete Uredbe o zajedničkim odredbama te smatra da se eventualni naknadni okviri strateške politike moraju primijeniti na odgovarajućoj operativnoj razini, kako bi se postigli željeni učinci;

34.

zabrinut je zbog konstatacije da zdravstveni sustavi nemaju kapaciteta osigurati ulaganja potrebna za rješavanje zdravstvenih nejednakosti (8); naglašava da jačanje kapaciteta za uspješno povlačenje i ulaganje sredstava EU-a treba postati prioritet; stoga podržava intenzivnije promoviranje instrumenata, kao što je Primjena strukturnih fondova EU-a u okviru programa Equity Action, te ponavlja da je nužna dobra promocija kontaktnih točaka u državama članicama;

35.

ističe da je ključno omogućiti sudjelovanje lokalnih i regionalnih zdravstvenih sustava te vlasti u svim fazama programskog ciklusa europskih strukturnih i investicijskih fondova kako bi se osiguralo da poboljšanja u zdravstvu dobiju pozornost koju zaslužuju, posebice u pogledu primjene diskrecijskih elemenata operativnih programa, budući da u svim regijama ima podosta zapostavljenih područja;

36.

razočaran je zbog toga što smanjenje zdravstvenih nejednakosti nije zacrtan cilj programa Zdravlje za rast; općenitije govoreći, potiče ravnotežu između ulaganja u infrastrukturu i preventivne zdravstvene mjere; kada je riječ o ulaganju u infrastrukturu, potiče ravnotežu između masovne izgradnje bolnica (gdje je to prihvatljivo) i pristupačnije, integrirane skrbi na razini zajednice; ističe da je potrebna procjena EU-ovih rashoda s naglaskom na učinak, održivost i povrat ulaganja;

37.

zalaže se za to da se vlasti i nadležna tijela pri razvijanju partnerskih odnosa oslone na Europsku grupaciju za teritorijalnu suradnju (EGTC) radi omogućavanja provedbe prekograničnih projekata za smanjenje zdravstvenih nejednakosti, primjerice u pogledu infrastrukture i pristupa najnovijoj medicinskoj opremi;

38.

u kontekstu sve većih demografskih i proračunskih pritisaka, pozdravlja šire inicijative EU-a za pružanje pomoći vlastima u državama članicama pri razvijanju održivih i učinkovitih zdravstvenih sustava, posebice ulaganjem u preventivnu zdravstvenu skrb radi smanjenja budućih dugoročnih troškova i restrukturiranja zdravstvenih sustava, kako bi se visokokvalitetna zdravstvena skrb pružala pod jednakim uvjetima;

39.

pozdravlja napredak u djelovanju Komisije na rješavanju zdravstvenih nejednakosti te ističe je na svim razinama upravljanja potrebno učiniti više; na primjer, u okviru europskog semestra postoji mogućnost da se istaknu problemi zdravstvenih nejednakosti u državama članicama; isto tako, lokalne i regionalne vlasti posjeduju kapacitete da uvode i provode strategije za smanjenje nejednakosti na razinama ispod državne putem ekonomičnog djelovanja utemeljenog na iskustvima, te da pritom resurse usmjere na najosjetljivije skupine;

40.

Odbor regija, s obzirom na dužnosti lokalnih i regionalnih vlasti, želi sudjelovati u relevantnim inicijativama Europske komisije i u tom pogledu želi na raspolaganje staviti svoje resurse; Odbor bi pozdravio kada bi Europska komisija unutar sljedeće tri godine podnijela dodatno, ažurirano izvješće o napretku;

26.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 126/31

1.

pozdravlja Komunikaciju Komisije o jačanju socijalne dimenzije ekonomske i monetarne unije (EMU) koja je dio plana dovršenja EMU-a, dogovorenog na zasjedanju Europskog vijeća održanom 13. i 14. prosinca 2012. godine;

2.

smatra da je ova Komunikacija koristan prvi korak i sadrži prijedloge čija će provedba omogućiti uspostavu pravog socijalnog stupa EMU-a;

3.

s tim u vezi primjećuje da je Europsko vijeće na zasjedanju održanom 19. i 20. prosinca izričito odobrilo upotrebu ključnih socijalnih pokazatelja i pokazatelja zaposlenosti u okviru europskog semestra za 2014., no žali što je njihova uloga ograničena na analizu socijalnih kretanja. Stoga ponovo poziva na uključivanje socijalne dimenzije EMU-a u procese upravljanja, usklađivanja i praćenja gospodarskih politika;

4.

podržava prijedloge Komisije čiji je cilj postizanje nove ravnoteže unutar eurozone, do sada uglavnom usmjerene na Pakt o stabilnosti i rastu i „paket od šest mjera”, te zagovaranje dodavanja socijalnog stupa postojećim stupovima EMU-a (gospodarski, proračunski, bankarski i politički);

5.

zahtijeva da ovaj budući socijalni stup EMU-a bude po svojoj prirodi horizontalan, kako bi se omogućilo da se u gospodarskom upravljanju EMU-om vodi više računa o socijalnoj dimenziji i socijalnim učincima. Ovo je od ključne važnosti kako za uspješno funkcioniranje i održivost EMU-a u srednjem i dugom roku tako i za legitimitet procesa europskih integracija;

6.

ističe da uspješno funkcioniranje bilo koje zone sa zajedničkom valutom traži određenu usklađenost gospodarstava njezinih članova, kako bi se učestalost asimetričnih šokova svela na najmanju moguću mjeru; vjeruje također da je sada dokazano da u slučaju takvih šokova zaista postoji opasnost od socijalnog nadmetanja država članica, što se ogleda u polarizaciji između centra i periferije, u faktorima kao što je zapošljavanje, zamijećenoj još 2007. – 2008.

7.

smatra da je cilj jačanja socijalne dimenzije svesti na najmanju moguću mjeru rizik od socijalnog nadmetanja do kojeg bi moglo doći ako se olabave mehanizmi gospodarske prilagodbe, poput tečaja, ili zbog fiskalnih politika na razini Europske unije, te postići protutežu negativnim učincima krize i politikama štednje;

8.

vjeruje da se manjak demokratskog legitimiteta EMU-a može nadoknaditi samo ako europski građani budu vjerovali da se nastoji očuvati i načelo socijalnog napretka te da se prema zapošljavanju i socijalnim standardima ne odnosi kao prema „usputnim pojavama” procesa makroekonomskog prilagođavanja;

9.

s tim u vezi ističe da su gotovo svi socijalni pokazatelji dosegli nikad prije zabilježenu razinu, pa je tako nezaposlenost mladih blizu 23%, broj dugoročno nezaposlenih se povećao u gotovo svim državama članicama, a udio stanovništva u Europi kojem prijeti socijalna isključenost sada je 25%;

10.

opaža da je kriza unazadila proces konvergencije BDP-a po glavi stanovnika te stope nezaposlenosti na regionalnoj razini u Europskoj uniji i da socijalna neravnoteža raste brže unutar eurozone nego u ostatku EU-a, što šteti gospodarstvu eurozone i političkoj stabilnosti njezinih država članica;

11.

iz toga zaključuje da eurozona nije opterećena samo proračunskim deficitima svojih članica, već i jazom u socijalnoj i teritorijalnoj koheziji među državama članicama i regijama te da je stoga neophodno dati jednak prioritet socijalnoj dimenziji EMU-a, kao što se daje koordinaciji gospodarskih politika. Stoga bi naglasak trebalo staviti na rješavanje strukturnih problema;

12.

zauzima se za socijalnu dimenziju EMU-a koja će dozvoliti da se održe i zadrže nacionalni socijalni modeli te naglašava da to ne podrazumijeva harmonizaciju socijalnih sustava, već očuvanje načela „ujedinjeni u različitosti”;

13.

uvjeren je da je zadaća EU-a učvrstiti temeljna prava i ciljeve socijalne politike te uvesti, na razini Unije, pravno obvezujuće minimalne standarde, vodeći pritom računa o polju djelovanja država članica u pitanjima socijalne politike.

14.

poziva da se socijalna dimenzija eurozone razvije u obliku jedne od inicijativa otvorene pojačane suradnje u čijem će se okviru postojećim članicama eurozone moći pridružiti i ostale države članice koje Ugovor o EU obvezuje da preuzmu euro, kao i sve druge članice EU-a, budući da se jačanje socijalne dimenzije može smatrati neophodno potrebnim za EU kao cjelinu;

15.

iznova poziva na bolju koordinaciju gospodarskih i socijalnih politika kako na europskoj, tako i na razini nacionalnih vlada u okviru europskog semestra te poziva na veću uključenost lokalnih i regionalnih vlasti u ovu koordinaciju; (1)

16.

naglašava da bi proces koordinacije među socijalnim politikama trebao osigurati da se pruži potpora lokalnim vlastima u njihovim nastojanjima da provedu odgovarajuće politike zapošljavanja i socijalne politike. Za ovakav pristup potrebno je usredotočiti se na specifične teritorijalne izazove u tim područjima i olakšati dijeljenje najboljih iskustava na lokalnoj i regionalnoj razini;

17.

kao i Komisija, zalaže se za „povećanje sposobnosti za praćenje razvoja događaja u području zapošljavanja i socijalnih politika”, „mobilizaciju djelovanja i financiranja na razini EU-a prema borbi protiv nezaposlenosti (...) na učinkovit i održiv način”, „gdje bi koraci poduzeti na odgovornosti i ekonomskoj disciplini bili u kombinaciji s većom solidarnošću i financijskom potporom”, „uklanjajući postojeće prepreke prekograničnoj mobilnosti radnika u EU-u” i „jačajući ulogu socijalnog dijaloga”;

18.

ponovno poziva Komisiju da se pri izračunu proračunskih deficita detaljnije pozabavi pitanjem kvalitete javne potrošnje na način da ispita mogućnost odvajanja trenutne potrošnje od ulaganja. Na taj bi se način izbjeglo sputavanje javnih ulaganja koja će dugoročno donijeti neto dobit;

19.

Isto tako, smatra da bi kod izračuna proračunskih deficita trebalo na proporcionalan način uzeti u obzir socijalna ulaganja;

20.

podržava Komisijinu ideju uvođenja nove tablice postignuća s ključnim pokazateljima zapošljavanja i socijalnim pokazateljima, kao i uključivanje novih pokazatelja zapošljavanja i socijalnih pokazatelja u proceduru praćenja makroekonomskih neravnoteža i u mehanizam upozoravanja;

21.

smatra da je uspostava takvog mehanizma za prepoznavanje socijalnih razlika u eurozoni pozitivan korak prema integraciji zasnovanoj na solidarnosti te da označava početak ponovne uspostave ravnoteže među gospodarskim i socijalnim politikama u okviru europskog semestra;

22.

međutim, sa žaljenjem primjećuje da su pokazatelji koje je predložila Komisija previše ograničeni da bi u potpunosti mogli obuhvatiti socijalnu situaciju i socijalna kretanja u državama članicama te da odabir predloženih pokazatelja nije u dovoljnoj mjeri objašnjen. Odbor poziva Komisiju da pripremi detaljnije objašnjenje prije nego se donese konačno stajalište o tome koji bi se pokazatelji trebali koristiti;

23.

predlaže, također, da se pri izradi tablice postignuća za ocjenu socijalne situacije uzmu u obzir osobe starije od 65 godina, dakle umirovljenici, koji u nekim državama članicama predstavljaju znatan dio siromašnog stanovništva;

24.

zato predlaže Komisiji da u suradnji s lokalnim i regionalnim vlastima dodatno razvije tablicu postignuća na način da u nju uključi pokazatelje koji već postoje na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini kao i možebitne druge pokazatelje poput pokazatelja siromaštva kod djece te pokazatelja dostojanstvenog zapošljavanja i minimalne plaće te da se podaci predstave kako u obliku statističkih podataka, tako i u monetarnom obliku (primjerice, tako da se u postotku prikaže gubitak koji mladi koji ne studiraju, ne rade i ne pohađaju programe osposobljavanja (NEET) uzrokuju BDP-u), kako bi se preciznije prikazale gospodarske posljedice sa stajališta zapošljavanja i socijalne politike i kako bi se donositeljima političkih odluka odaslala jasnija poruka;

25.

također predlaže da se pokazateljima koji će se usvojiti za stopu nezaposlenosti, NEET, nezaposlenost mladih i rizik od siromaštva doda rodna dimenzija, budući da bi se priznavanjem rodnih razlika kod osoba koji se susreću sa socijalnim problemima omogućilo osmišljavanje bolje usmjerenih i stoga učinkovitijih politika;

26.

predlaže Komisiji da uloži dodatan napor kako bi osigurala da statistički podaci o pokazateljima koji se koriste u tablici postignuća u području zapošljavanja i socijalne politike budu pravovremeno dostupni. Time bi se brže došlo do relevantnijih informacija.

27.

zabrinut je da se iz tablice postignuća možda ne vide razlike koje eventualno postoje na regionalnoj razini jer bi se u njoj nalazili udruženi nacionalni pokazatelji te stoga predlaže da se za procjenu razlika na razinama ispod nacionalne koriste prikladniji instrumenti; (2)

28.

izražava žaljenje jer nije predloženo niti jedno brojčano mjerilo kojim bi se odredilo kada je dostignut prag za upozorenje. S tim u vezi primjećuje da u Komunikaciji Komisije nema spomena ni zajedničkih socijalnih standarda niti priznatog minimalnog socijalnog osiguranja na razini EU-a radi čega je u ovoj fazi nemoguće procijeniti koju će razinu pragova Komisija odrediti.

29.

smatra da prag upozorenja u svakom slučaju treba odrediti u uskoj suradnji sa socijalnim partnerima;

30.

ukazuje Komisiji da je tablica postignuća samo retroaktivan statistički instrument te da je također potrebno izraditi dugoročne analize i procjene postojećih socijalnih kretanja kojima bi se omogućilo preventivno, a ne samo korektivno djelovanje;

31.

poziva Komisiju da propiše da prekoračenje praga upozorenja pri suzbijanju socijalne neravnoteže neće automatski podrazumijevati pokretanje sankcija. Upravo suprotno, trebalo bi upotrijebiti mehanizam koji bi potaknuo usmjeravanje prema zajedničkim ciljevima i dijeljenje postojećih najboljih iskustava.

32.

zato poziva Komisiju da objasni koji će se mehanizmi upotrijebiti ako država članica prekorači određeni prag upozorenja;

33.

prepoznaje da mobilnost radne snage unutar eurozone u trenutnim gospodarskim okolnostima ima ključnu ulogu te ističe njezin ključan doprinos u promicanju održivog i uključivog rasta;

34.

slaže se s Komisijom koja je mišljenja da je broj mobilnih radnika u Europi i dalje previše nizak da bi oni tvorili pravo europsko tržište rada te naglašava da ljudi koji žele biti profesionalno mobilni trebaju imati pouzdanije i kvalitetnije informacije, kao i individualnu podršku;

35.

opaža da bi bolje usmjereno jezično osposobljavanje moglo pridonijeti promjenama u ponašanju u pogledu profesionalne mobilnosti. Osim toga, uspostavljanje mehanizama koji promiču stažiranje i pripravništvo za stručno osposobljavanje studenata i radnika od ključne je važnosti za promicanje mobilnosti u europskim područjima;

36.

poziva Komisiju da se intenzivno posveti uklanjanju prepreka prekograničnoj mobilnosti radnika unutar EU-a, posebno prepreka pravne prirode (poput pitanja usklađenosti nacionalnih sustava socijalne zaštite) i praktične prirode (poput pitanja koja se tiču znanja stranih jezika ili međukulturalnog osposobljavanja);

37.

ističe da nacionalni koordinacijski sustavi EURES službe (koji će se uspostaviti počevši od 2015. godine) moraju usko surađivati s lokalnim i regionalnim vlastima koje imaju ključnu ulogu u promicanju mobilnosti radnika; upozorava da unapređivanje mreže EURES-a s ciljem da ona postane paneuropski mehanizam podrške uslugama posredovanja pri zapošljavanju, usklađivanja ponude i potražnje na tržištu rada, te odgovarajućeg raspoređivanja na radna mjesta, ne smije naštetiti njenoj savjetodavnoj ulozi, niti je zamijeniti. Naprotiv, savjetodavne usluge koje EURES-ovi savjetnici pružaju o praktičnim pitanjima koja se tiču rada i socijalnog osiguranja u inozemstvu – primjerice vezano uz nezaposlenost, bolovanje, posebnosti rada na određeno vrijeme, mjere ponovnog zapošljavanja, osiguranje u slučaju invalidnosti ili nezgode na radu, ili mogućnosti stručnog usavršavanja – moraju ostati glavne aktivnosti te mreže. Savjetodavne aktivnosti prekograničnih partnerstava EURES-a od ključnog su značaja, osobito u pograničnim područjima, te doprinose mobilnosti radnika.

38.

priznaje, međutim, da bi bilo pogrešno promicati mobilnost radnika kao mehanizam koji je dovoljno jak da bi se njime mogli uravnotežiti nedostaci i asimetrični šokovi eurozone;

39.

upozorava na potrebnu solidarnost s onim državama članicama koje su pod najvećim utjecajem sadašnje krize, budući da države članice nisu međusobno ovisne samo na gospodarskom, već i na socijalnom planu.

40.

podržava prijedlog Komisije o razvoju učinkovitijih strategija aktivnog uključivanja i bolje usmjeravanje dijela proračuna namijenjenog socijalnoj politici; trebalo bi, također, putem Europskog socijalnog fonda (ESF), bolje usmjeriti sredstva EU-a namijenjena financiranju socijalnog područja u okviru sporazuma o partnerstvu i izrade operativnih programa za razdoblje 2014. – 2020.; podsjeća da je OR također uvijek podržavao novi Program za zapošljavanje i socijalne inovacije, Fond za europsku pomoć najugroženijima, Europski fond za prilagodbe globalizaciji i Inicijativu za zapošljavanje mladih;

41.

žali, međutim, što se prijedlozi Komisije po tom pitanju ograničavaju na upotrebu već postojećih mehanizama čiji ciljevi i opseg nisu nužno prilagođeni posebnoj problematici EMU-a; stoga predlaže Komisiji da razmotri mogućnost uvođenja poticajnih mjera za zemlje EMU-a koje bi provele reforme uslijed kojih bi bilo moguće ostvariti socijalne ciljeve strategije Europa 2020. i boriti se protiv socijalne neravnoteže.

42.

primjećuje da mehanizmi za nadzor i usklađivanje gospodarskih i socijalnih politika nikad neće biti dovoljni za potpuno uklanjanje rizika od asimetričnih šokova, budući da svaka država članica ima svoje ekonomske i industrijske posebnosti.

43.

na osnovu navedenog zaključuje da bi u EMU-u trebalo uvesti posebne instrumente i mehanizme koji bi omogućili da se preventivnim mjerama izbjegnu takvi šokovi ili da se ublaže njihovi učinci na politiku zapošljavanja i socijalnu politiku država članica;

44.

primjećuje da je proveden niz akademskih istraživanja, scenarija i simulacija na temu automatskih stabilizatora te ističe da su druga područja s jedinstvenom valutom, posebno Sjedinjene Američke Države, razvila vlastite automatske stabilizatore koji su se pokazali učinkovitim; primjećuje da Komisija nije uzela u obzir ovakav način razmišljanja, koji bi zahtijevao izmjenu Ugovora. Stoga poziva Komisiju da izradi zelenu knjigu o automatskim stabilizatorima u eurozoni kako bi se mogla izabrati eurozoni najprimjerenija istraživanja, scenariji i simulacije;

45.

s tim u vezi primjećuje da mehanizam ublažavanja asimetričnih šokova ne treba nužno značiti mehanizam potpore koji će se zasnivati na jednostranim transferima iz centra prema periferiji, već da on može funkcionirati i u obliku sustava osiguranja osmišljenog da štiti sve države EMU-a od rizika koji proizlaze iz zajedničke ranjivosti u eurozoni;

46.

ponovno poziva Europsku komisiju da pobliže razmotri izvedivost sustava osiguranja EU-a u slučaju nezaposlenosti koji bi mogao djelovati kao automatski stabilizator na razini EMU-a. (3) Takav bi se sustav mogao zasnivati na stopi kratkoročne nezaposlenosti, na koju posebno utječu cikličke promjene u gospodarstvu te bi se time mogli izbjeći jednostrani proračunski transferi. Također bi bilo nužno da se takav sustav temelji na strogim uvjetima, na primjer, da država provodi aktivnu politiku u borbi protiv nezaposlenosti.

47.

pozitivnim ocjenjuje prijedlog Komisije za veću uključenost socijalnih partnera u koordinaciju gospodarskih i socijalnih politika unutar europskog semestra;

48.

čvrsto potiče Europsku komisiju da sličan napor uloži i u uključivanje lokalnih i regionalnih vlasti. Uloga lokalnih i regionalnih vlasti doista je ključna za provedbu socijalnih politika i politika zapošljavanja. Štoviše, njihovo jedinstveno iskustvo i stručnost mogu doprinijeti boljem razumijevanju socijalnih kretanja unutar EMU-a.

26.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 126/35

1.

pozdravlja činjenicu da je Europska komisija započela savjetovanje o reviziji smjernica za državnu potporu za sanaciju i restrukturiranje (DPSR) poduzeća u teškoćama, a koje je u potpunosti otvoreno svim dionicima i koje nudi više mogućnosti. Istovremeno izražava žaljenje zbog toga što od OR-a nije službeno zatražen savjet, te što je vremenski okvir za to savjetovanje ograničen na samo šest tjedana;

2.

pozdravlja detaljni pismeni odgovor od 7. studenog 2013. povjerenika za tržišno natjecanje na prethodno mišljenje Odbora o DPSR-u (1), te izražava zadovoljstvo činjenicom da je Komisija prihvatila više preporuka Odbora i uključila ih u novi nacrt smjernica, među kojima su:

3.

ponavlja svoje uvjerenje da se postupak modernizacije instrumenata državne potpore mora usredotočiti na zabranu potpora koje bi mogle imati realan i značajan utjecaj na unutarnje tržište te da mora smanjiti administrativna opterećenja za dionike.

4.

pozdravlja potvrdu Komisije o odbacivanju plana za kvantitativno i linearno smanjivanje državnih potpora, no smatra da predloženi nacrt nedovoljno jamči navod da je „u reviziji koja se provodi u obzir također uzeta strategija Europa 2020.” (točka 5. nacrta);

5.

pozdravlja prijedlog uvođenja koncepta „privremene potpore za restrukturiranje”. Traži da se njezino maksimalno trajanje odredi na 18 mjeseci kako bi se izbjeglo da takva potpora ne pokriva cijelu financijsku godinu;

6.

prihvaća prijedlog Komisije da se sastavi neiscrpan popis socijalnih poteškoća ili slabosti tržišta uslijed kojih se potpora opravdava javnim interesom, kao što je stopa nezaposlenosti u dotičnoj regiji viša od srednje stope nezaposlenosti u EU-u ili u toj državi članici, te rizik prestanka pružanja usluga od općeg gospodarskog interesa (točka 45. nacrta). Poziva Komisiju da definira mjerodavnu statističku teritorijalnu razinu u svrhu mjerenja takvih slabosti;

7.

izražava žaljenje zbog smione tvrdnje da „državna potpora za sanaciju i restrukturiranje metalurških poduzeća u teškoćama nije opravdana” zbog „trenutnog stanja značajne prekomjerne proizvodnje na europskom i svjetskom tržištu” (točka 15. nacrta). Takvo objašnjenje isključivo je kvantitativne i kratkoročne prirode jer prednosti europske metalurške industrije počivaju na usmjeravanju prema specijaliziranijoj proizvodnji. Bilo bi poželjno dodatno uzeti u obzir procjene navedene u studiji Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), prema kojima će potražnja za čelikom vjerojatno porasti s 1,4 milijarde tona u 2013. na 2,3 milijarde tona u 2025. Analiza Komisije također proturječi akcijskom planu za metaluršku industriju u Europi (2) koji navodi da se poduzeća metalurškog sektora mogu koristiti javnom potporom ukoliko potpadaju pod pravila za korištenje državne potpore. Predlaže stoga da se za metalurški sektor izrade posebne smjernice;

8.

u pogledu raspodjele troškova, opredjeljuje se za opciju 1 koja nudi fleksibilniji pristup te predviđa da su doprinosi koje uplaćuju dionici i vjerovnici određeni u odnosu na vjerojatne gubitke koje bi oni pretrpjeli u slučaju stečaja (dio 3.5.2.). Ipak, ponavlja svoj zahtjev da donja granica vlastitog doprinosa poduzeća bude ispod 50% kao što je trenutnim sustavom već predviđeno za srednja poduzeća;

9.

podsjeća na svoj prijedlog da bi se dionice podizvođača i zaposlenika poduzeća trebale uključiti u izračun vlastitih doprinosa s obzirom da se one jasno razlikuju od bilo kojeg oblika potpore, te ukazuju na to da dionici u poduzeću imaju povjerenje u opstojnost svog poduzeća;

10.

zahtjeva da razdoblje jednokratne dodjele potpore bude skraćen s deset na pet godina, kao što je već slučaj s primarnim poljoprivrednim proizvođačima. Smanjenjem tog roka na pet godina omogućilo bi se i osiguravanje usklađenosti s klauzulom o održivosti djelatnosti koja je definirana u članku 57. postojeće Opće uredbe o strukturnim fondovima kojom se odobrava ponavljanje potpore ukoliko se ulaganje nije održalo tijekom razdoblja od pet godina ili tri godine za mala i srednja poduzeća. Ponavlja svoju želju da se ta klauzula „protiv premještanja”, predviđena u strukturnim fondovima, primijeni na instrument državne pomoći za sanaciju i restrukturiranje poduzeća u teškoćama;

11.

pita se zašto Komisija u dijelu koji se odnosi na potporu pružateljima usluga od općeg gospodarskog interesa koji su u poteškoćama, ne predviđa mogućnost korištenja opcije 2 po pitanju raspodjele troškova (točka 106. nacrta);

12.

izražava veliko žaljenje zbog prijedloga Komisije da bez dobrog obrazloženja smanji najviši iznos potpore u sklopu potpore za sanaciju i rekonstruiranje koja se dodjeljuje jednom poduzeću na 5 milijuna eura, s obzirom na to da je 2007. taj iznos bio određen na 10 milijuna eura, te da je Odbor tražio da se on podigne na 15 milijuna eura kako bi se uzela u obzir inflacija i drugi relevantni faktori (osobito utjecaj na BNP i na nezaposlenost);

13.

traži od Komisije da dostavi analizu sustava za državnu potporu za sanaciju i rekonstrukciju koji postoje u drugim državama članicama OECD-a.

26.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 126/37

1.

pozdravlja Komisijin prijedlog za osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja radi stvaranja sveobuhvatnog okvira za provedbu Lisabonskog ugovora u pogledu kaznenog progona za djela protiv financijskih interesa Europske unije. Taj prijedlog predstavlja temelj za plodnu raspravu;

2.

pozdravlja cilj prijedloga da se osnuje nezavisno tijelo za kazneni progon za prekogranična djela protiv financijskih interesa Unije, koja se tiču više od jedne države članice, jer Unija, koja bi na taj način dobila vlastitu pravnu osobnost i vlastita financijska sredstva i koja trenutačno nema odgovarajućih instrumenata za zaštitu vlastitih interesa, više ne bi ovisila isključivo o nacionalnim tijelima kaznenog progona;

3.

pozdravlja taj cilj i zbog toga što sustavni kazneni progon za djela prijevare i zloporabe potiče na ispunjavanje obveza i samim time jamči gospodarsku konkurentnost Unije i država članica;

4.

ističe da je učinkovita zaštita financijskih interesa Unije posebice bitna za lokalne i regionalne vlasti, jer je velik broj dotičnih kaznenih djela povezan s korištenjem strukturnih fondova, a učinkovita i svrhovita raspodjela europskih sredstava dodijeljenih lokalnim i regionalnim vlastima od presudne je važnosti.

5.

naglašava važnost zaštite regija od (ekonomske) štete i važnost poduzimanja odlučnih koraka radi suzbijanja zloporabe europskih fondova;

6.

posebice pozdravlja Komisijinu najavu poboljšanja pravne edukacije i obuke kako bi se takva kaznena djela mogla učinkovito procesuirati;

7.

nema bitnih primjedbi glede načela supsidijarnosti da se sukladno članku 86. UFEU-a nadležnost za kazneni progon za djela protiv Unije dodijeli Uredu europskog javnog tužitelja, premda će to imati posljedice za nacionalnu suverenost u jednom od najosjetljivijih područja;

8.

s tim u vezi primjećuje zabrinutost nacionalnih parlamenata iskazanu tijekom provjere primjene načela supsidijarnosti te „žuti karton” koji su tom prilikom izdali, na taj način prisilivši Komisiju da ponovno razmotri i možda izmijeni svoj prijedlog; naglašava da se izražene bojazni jednim dijelom odnose na načelo supsidijarnosti, a drugim dijelom ili na proporcionalnost predloženih mjera ili na postupak;

9.

napominje da su nacionalna i regionalna tijela kaznenog progona već nadležna za progon za djela protiv Unije i stoga naglašava svoj interes i spremnost da sudjeluje u daljnjem tijeku postupka;

10.

primjećuje da Komisija Komunikacijom odgovara na obrazložena mišljenja nacionalnih parlamenata i domova nacionalnih parlamenata; (1) podsjeća Komisiju da je dužna svoje prijedloge zakonodavnih akata opravdati u pogledu načela supsidijarnosti i proporcionalnosti te je zato poziva da svim stranama uključenim u postupak pravodobno obznani svoje obavezno i detaljno obrazloženje. Odbor ističe da Komisija u svojoj Komunikaciji prilikom procjene da li su aktivnosti država članica dostatne ne uzima na odgovarajući način u obzir ispodnacionalnu razinu. S obzirom da se u načelu supsidijarnosti ugrađenom u članak 5. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije pravi razlika između centralne, regionalne i lokalne razine, Odbor poziva Komisiju da ubuduće na odgovarajući način uvažava regionalnu i lokalnu dimenziju supsidijarnosti.

11.

naglašava da se zaštita financijskih interesa Unije mora zajamčiti bez iznimke u svim državama članicama; iz tog razloga nadnacionalni zakonski okvir i odgovarajuća institucija mogu osigurati dodanu vrijednost u usporedbi s kaznenim progonom na nacionalnoj razini;

12.

nadalje ističe da bi dodana vrijednost stvaranja Ureda europskog javnog tužitelja bila najveća kad bi se uključile sve države članice, budući da se zaštita financijskih interesa Europske unije mora bez iznimke zajamčiti u svim državama članicama;

13.

stoga izražava žaljenje što bi osnivanje Ureda europskog javnog tužitelja zbog pojačane suradnje moglo biti povezano sa znatno većim troškovima za zemlje članice, budući da postojeće strukture (Europski ured za suzbijanje prijevara (OLAF), Eurojust) treba očuvati i nadograđivati;

14.

ističe da su neki nacionalni parlamenti iznijeli primjedbe u vezi s načelom supsidijarnosti i očekuje da će te primjedbe biti razmotrene u tijeku daljnjeg razmatranja prijedloga;

15.

načelno pozdravlja koncept Komisijinog prijedloga za osnivanje središnjice Ureda europskog javnog tužitelja, koja bi povjeravala predmete tužiteljima u državama članicama, a oni bi pak, kao delegirani europski tužitelji, obnašali dvostruku funkciju u području kaznenog progona, tj. radili i za Europsku uniju i za svoju državu članicu;

16.

predlaže, međutim, da se prijedlog nadopuni na taj način da svaka država članica u sjedištu Ureda europskog javnog tužitelja dobije barem jednog nacionalnog/regionalnog predstavnika kako bi se tijekom istrage i istražnih radnji mogla iskoristiti nacionalna/regionalna stručnost kako u jezičnom, tako i u pravnom smislu;

17.

pozdravlja to što će se procesuiranje složenih predmeta morati povjeriti iskusnim nacionalnim i regionalnim delegiranim europskim tužiteljima koji poznaju lokalne uvjete i okolnosti, kako bi se postupci mogli brzo i uspješno zaključiti;

18.

pozdravlja to što je u odredbama prijedloga u vezi s nalozima koje Ured europskog javnog tužitelja izdaje delegiranim europskim tužiteljima u obzir uzeta činjenica da su potonji također javni tužitelji u svojoj državi, te pretpostavlja da će Ured europskog javnog tužitelja kod izdavanja naloga također voditi računa o interesima nacionalnih i regionalnih tijela kaznenog progona;

19.

naglašava potrebu za bliskom suradnjom i povjerenjem između nacionalnih/regionalnih tijela kaznenog progona i Ureda europskog javnog tužitelja, kako bi se poznavanje regionalnih procesa i uvjeta moglo iskoristiti za uspješno vođenje istrage;

20.

ističe kako bi se dužnosti Ureda europskog javnog tužitelja kod pojedinih kaznenih djela koja su usmjerena protiv financijskih interesa Unije ili koja su s njima izravno povezana trebale ograničiti u smislu primjedbi iznesenih u vezi s načelom supsidijarnosti;

21.

zalaže se za to da se u dodatku prijedloga definiraju kaznena djela koja su u nadležnosti Ureda europskog javnog tužitelja kako bi se na precizan i nedvojben način osigurala pravna i postupovna jasnoća;

22.

smatra kako je važno da istrage budu brze i učinkovite te kako je prikladno pozvati države članice da postojeće provedbene deficite riješe jačanjem napora u borbi protiv prijevare i zloporabe;

23.

predloženu isključivu nadležnost Ureda europskog javnog tužitelja za kazneni progon za djela protiv interesa Unije smatra previše dalekosežnom i predlaže istodobnu nadležnost država članica i Ureda europskog javnog tužitelja, ali uz mogućnost da Ured europskog javnog tužitelja preuzme određene istrage koje su već pokrenuli nacionalni tužitelji, ako se utvrdi da se radi o financijskim interesima Unije;

24.

ističe da je postupovnim odredbama potrebno zajamčiti poštivanje ustavnih normi i zaštitu temeljnih prava i postojećih nacionalnih prava stranaka u sudskom postupku;

25.

naglašava da ovlasti i djelovanja Ureda europskog javnog tužitelja moraju biti u skladu sa skupom prava EU-a na području temeljnih prava – Poveljom o temeljnim pravima Europske unije, Europskom konvencijom o ljudskim pravima te ustavnom tradicijom država članica;

26.

ističe da su za svaku državu članicu pri provedbi Uredbe, ako se pritom primjenjuje i njezin nacionalni zakon, također obvezujuća i vlastita temeljna prava i Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda;

27.

smatra da je posebno s tim u vezi potrebno pravilno urediti način na koji će Ured europskog javnog tužitelja prenositi osobne podatke i informacije odgovornim tijelima u državama članicama kako bi se procesuirala i spriječila kaznena djela ili odvratile neposredne i ozbiljne prijetnje javnoj sigurnosti i to tako da se osigura poštivanje odredbi o zaštiti podataka uključenih u Prijedlog, u vezi s obradom osobnih podataka od strane nadležnih tijela u svrhu sprječavanja, istrage, otkrivanja ili procesuiranja kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija te slobodnog protoka takvih podataka (COM(2012) 10);

28.

smatra da je standard iz Okvirne odluke Vijeća 2008/977/PUP od 27. studenog 2008. o zaštiti osobnih podataka prikladan za prijenos i daljnju obradu osobnih podataka koji se razmjenjuju između Ureda europskog javnog tužitelja i država članica; treba, međutim, ostaviti otvorenom mogućnost donošenja daljnjih zaštitnih mjera;

29.

smatra ključnim da se putem odgovarajućih propisa zabrani da se saznanja i osobni podaci dobiveni u kaznenim postupcima u državama članicama objavljuju, bez izričitog pristanka tijela koja su ih pružila, trećim zemljama, međunarodnim organizacijama ili trećim osobama;

30.

smatra da je, s jedne strane, hitno potrebno uredbom utvrditi pojedine invazivne istražne ovlasti Ureda europskog javnog tužitelja te da je, s druge strane, potrebno propisati obavezne minimalne postupovne norme;

31.

također smatra važnim da sve invazivne istražne radnje budu podvrgnute nadzoru sudaca te da prihvatljivost dokaza bude ograničena na postupke koje pokrene Ured europskog javnog tužitelja;

32.

ukazuje na to da nadležnost Ureda europskog javnog tužitelja prema prijedlogu Uredbe prestaje stupanjem presude na snagu, ali prijedlog zasad ne sadrži odredbe o izvršenju kazne, što će se još morati regulirati;

33.

predlaže da se izrade propisi o troškovima postupaka i izvršenja;

34.

smatra da bi se u „miješanim” slučajevima, u kojima su oštećeni i financijski interesi neke države članice ili drugih pravnih subjekata u državi članici, za okončanje postupka nagodbom, postignutom radi ekspeditivnosti, osim pristanka osumnjičenika trebao tražiti i pristanak odgovarajuće države članice;

35.

smatra da bi da u slučaju okončanja postupka izricanjem novčane kazne odgovarajući novčani iznos trebao biti dodijeljen državi koja je pokrenula postupak;

36.

smatra da je važno omogućiti strankama oštećenim kaznenim progonom da svoja potraživanja ostvare sukladno materijalnom i postupovnom pravu države članice, i to u samoj državi članici kojoj pripadaju.

26.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 126/42

1.

vjeruje da je prijevoz otpada jedno od najvažnijih područja zakonodavstva o otpadu, u kojemu je nužna snažnija provedba. U nekim se državama članicama prijevoz otpada na odgovarajući način nadzire, ali u drugim zemljama to nije slučaj, što ishodi obilaženjem luka u potrazi za onom s najslabijim nadzorom, kako bi se otpad u njoj iskrcao („port hopping”). Postoje jasni dokazi o slučajevima nezakonitog prijevoza otpada koji su u izravnoj suprotnosti s Baselskom konvencijom i Uredbom o pošiljkama otpada, posebice o izvozu opasnoga otpada (poput otpadne električne i elektroničke opreme) izvan OECD-a pod oznakom za ponovnu uporabu, te izvozu neopasnoga otpada u zemlje u razvoju za odlaganje ili obradu koja nije sigurna za okoliš;

2.

primjećuje da je pri zajedničkim inspekcijskim pregledima, koje provodi IMPEL-TFS (1) s 22 državama članicama, u 3 454 pošiljke ustanovljena 863 kršenja, što je stopa neusklađenosti od 25%.

3.

naglašava da bi učinkovita provedba Uredbe o pošiljkama otpada (WSR) pridonijela:

4.

vidi korist od pojačanoga nadzora na položajima proizvođača i skupljača otpada, s ciljem smanjenja pritiska na luke;

5.

potiče industriju upravljanja otpadom i resursima na snažnu i aktivnu suradnju jer ograničavanje nezakonitoga prijevoza koristi tvrtkama za obradu u EU-u, koje koriste postupke sigurne po okoliš;

6.

primjećuje ishod javne rasprave o predloženim izmjenama, u kojoj je 90% dionika izrazilo potporu zakonodavnome djelovanju EU-a na polju prijevoza otpada.

7.

pozdravlja predloženu obvezu o planovima nadzora, uključujući širom EU-a vrijedeće određenje obveznoga sadržaja, s ciljem promicanja redovitoga i dosljednoga planiranja nadzora u svim državama članicama. Odgovarajuće planiranje nadzora pomoći će vlastima povećati svoju sposobnost provedbe učinkovitih inspekcijskih pregleda;

8.

opaža da loša provedba u jednoj državi članici može dovesti do dodatnoga rada i troška u drugoj državi članici, pa postoji zajednički interes za razvoj usklađenih postupaka nadzora i poboljšanu suradnju te prekograničnu razmjenu obavještajnih podataka;

9.

podsjeća da su inspekcijski planovi glavni elementi IMPEL-ovih smjernica o nadziranju pošiljaka otpada (2), ali opominje da raspoređivanje osoblja na planiranje inspekcija ne smije smanjiti broj osoblja dostupnog za provedbu inspekcija;

10.

podupire prijedlog da bi planovi nadzora trebali pokrivati čitav zemljopisni prostor dotične države članice, ali bi predložio dodatnu formulaciju kojom bi se omogućilo da se to čini na regionalnoj razini;

11.

potiče da planovi također uključe mjerljive ciljeve, u skladu s postojećim najboljim praksama, što donositeljima odluka osigurava mogućnost vrednovanja izvedbe;

12.

snažno podupire odredbu da inspekcijski planovi uključe procjenu opasnosti koja se odnosi na posebne tijekove otpada i izvore nezakonitih pošiljaka, koristeći obavještajno prikupljene podatke potvrđene od policijskih vlasti te ohrabruje mjerodavne vlasti da s time u vezi primijene IMPEL-ove preporuke, s ciljem da bolje odrede prioritete za korištenje ograničenih resursa za inspekcije;

13.

smatra da bi i prijevoz vodenim putovima također trebao biti dio planova nadzora, odražavajući IMPEL-ove preporuke;

14.

poziva Komisiju da provede pretvorbenu tablicu između carinskih brojeva i otpadnih kodova kako bi se međunarodne tarifne kodove koje koriste carinske vlasti moglo uporabiti za odabir visokorizičnih pošiljaka za inspekciju;

15.

dijeli zabrinutost Vijeća (3) da objava planova nadzora može pomoći onima koji se bave nezakonitim prijevozom otpada. Vjeruje stoga da planove nadzora treba objaviti na strateškoj, a ne na operativnoj razini;

16.

uviđa da lokalne i regionalne vlasti imaju dužnost skrbiti za svoje građane kako bi osigurale da se s materijalima koji se kod njih odlažu za ponovnu uporabu, recikliranje, oporabu ili odlaganje postupa na način koji poštuje okoliš i ljudsko zdravlje. Na aktivno sudjelovanje građana u sustavima za oporabu i otpad štetno utječe svijest o po okoliš opasnoj obradi nezakonito prevezenoga otpada.

17.

potiče stoga objavu godišnjih izvještaja o provedenim inspekcijskim pregledima, njihovu ishodu, te o izrečenim kaznama;

18.

pozdravlja prijedlog da se od prijevoznika zahtijeva da dokaže da je predmet koji se izvozi za navodnu ponovnu uporabu posve funkcionalan. To vrijedi za električnu i elektronsku opremu (a ne za otpadnu električnu i elektronsku opremu), te za automobile (a ne za otpadna vozila). Ovo obrtanje tereta dokazivanja trebalo bi pomoći inspekcijskim vlastima da prepoznaju nezakonit izvoz nefunkcionalnih predmeta, tj. otpada, koji bi inače mogli biti namijenjeni recikliranju ili obradi koja ne zadovoljava standarde izvan EU-a. Takve bi predmete trebalo obraditi u europskim postrojenjima, kako bi se izbjeglo curenje vrijednih sirovina te zaštitilo okoliš i zdravlje ljudi u trećim zemljama;

19.

pozdravlja prijedlog da u slučaju pošiljaka namijenjenih oporabi za koje se sumnja da su nezakonite, mjerodavne vlasti mogu od prijevoznika zahtijevati dokaz o postupcima obrade, tehnologiji i standardima koji će se primijeniti na njihovu odredištu. Nadalje vjeruje da to treba uvesti za sve odgovarajuće pošiljke na koje se odnosi WSR te da treba objaviti konačno odredište svake oporabe kako bi se povećali transparentnost i povjerenje javnosti u lanac otpada i izvora.

20.

podupire razvoj elektroničke razmjene podataka za prijevoz otpada koja bi mogla pružiti sigurnu bazu podataka za elektronsku deklaraciju pošiljaka koja uključuje dobavljača, prijevoznika, trgovačke brodove i konačno odredište materijala te naglašava važnost široke rasprave s lokalnim i regionalnim vlastima i ostalim dionicima tijekom njezine pripreme;

21.

drži da bi takva banka podataka trebala biti dostupna svim odgovarajućim javnim vlastima (inspektoratima okoliša, carini, policiji) i uključiti rezultate inspekcija kako bi vlastima pomogla usmjeravati njihove inspekcijske preglede;

22.

opaža da četiri zemlje već koriste elektroničku razmjenu podataka za obavješćivanje o otpadu (4) za koju se procjenjuje da bi, kad bi se primijenila širom EU, mogla gospodarstvu uštedjeti više od 40 milijuna eura u administrativni teret (5) te da je Skupina na visokoj razini za administrativni teret pozvala na njezino korištenje u svim državama članicama;

23.

iznova naglašava da ključno dopunsko djelovanje k izmjeni WSR-a dodatno osnažuje IMPEL, osiguravajući odgovarajuću dugoročnu financijsku podršku povećavanju IMPEL-ove sustavne uporabe istorazinskih inspekcijskih pregleda te njegovu radu na prepoznavanju i razmjeni dobrih praksa, uz njihovo daljnje širenje na regionalne i lokalne razine; (6)

24.

ponavlja svoj poziv Europskoj komisiji da predstavi opći EU-ov zakonodavni okvir o inspekcijskim pregledima i praćenju okoliša, uključujući ovlaštenje Europske komisije za provođenje inspekcije, kako bi poduprla ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u provedbi EU-ova zakonodavstva o okolišu, da smanji nepošteno tržišno natjecanje koje omogućuju različiti ili nepostojeći inspekcijski režimi te da osigura jednakost u zakonskome djelovanju; (7)

25.

podsjeća da je politika zaštite okoliša područje za koje je ovlast podijeljena između EU-a i država članica, pa se stoga primjenjuje načelo supsidijarnosti;

26.

ističe da je prijevoz otpada međunarodan, pa ako sve države članice ne budu na jednak način primjenjivale i provodile zakonodavstvo, neće biti ni ravnopravnosti, niti će se moći savladati opasnosti po ljudsko zdravlje i okoliš; vjeruje stoga da je djelovanje na razini EU-a nužno;

27.

insistira da se posljedice po ovlasti lokalnih i regionalnih vlasti posve uzmu u obzir u provedbi elektronske razmjene podataka putem delegiranog akta Komisije. Treba stoga izravno se savjetovati s lokalnim i regionalnim vlastima ili njihovim predstavnicima prije podnošenja bilo kojeg delegiranog akta;

26.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 126/48

1.

pozdravlja paket mjera NAIADES II. kao logičan nastavak paketa programa NAIADES I. koji predstavlja prvi integrirani pristup na razini EU-a za razvoj prijevoza unutarnjim plovnim putovima; u potpunosti podržava napore Komisije za oživljavanje sektora unutarnjih plovnih putova i povećanju njegova udjela u ukupnom prijevozu da se iskoristi njegov puni potencijal;

2.

podržava to što je Komisija kao prioritet odredila preusmjeravanje načina prijevoza s cesta na željeznicu, unutarnje plovne putove i morski prijevoz, istovremeno insistirajući na internalizaciji vanjskih troškova svih načina prijevoza;

3.

zagovara razvoj sektora prijevoza unutarnjim plovnim putovima i vjeruje da on nudi sredstvo za rješavanje problema zakrčenosti cesta; i smatra da je, zbog svoje dokazane sigurnosti i učinka na okoliš, pouzdan, siguran i održiv način prijevoza;

4.

ističe ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u planiranju uporabe zemljišta i prijevoza pri čemu učinkovito prostorno planiranje može olakšati povezivanje gospodarskih djelatnosti, stvoriti integrirane klastere koji smanjuju potrebu za prijevozom i učiniti privlačnijim multimodalni prijevoz; nadalje prepoznaje važnost prometne infrastrukture za regionalni gospodarski razvoj, kao i ulogu koju igraju riječne luke kao gospodarska čvorišta te doprinos plovnih putova smanjenju zakrčenosti u morskim lukama i u drugim prijevoznim sustavima; želi istaknuti da lokalne i regionalne vlasti snose značajne troškove za razvoj i upravljanje ključnom infrastrukturom pa moraju biti u središtu nastojanja za povećanje uporabe kapaciteta unutarnjih plovnih putova;

5.

priznaje da, za razliku od drugih prometnih putova, unutarnji plovni putovi ne služe samo potrebama prijevoza, već su bitni i za vodoopskrbu, zaštitu od poplava, proizvodnju energije, rekreaciju i turizam, kao važni ekosustavi te su u službi poljoprivrede i ribarstva; u tom pogledu odbor ohrabruje održavanje vodećeg položaja sektora prijevoza unutarnjim plovnim putovima kao ekološki prihvatljivog načina prijevoza koji nastavlja održavati ravnotežu između svojih djelatnosti i drugih (ponekad konkurentnih) funkcija plovnih putova;

6.

podupire javne intervencije radi poboljšanja radnih uvjeta sektora, njegove infrastrukture, ekološke izvedbe, inovacija i uključivanja u logističke lance te vjeruje da, iako je prijevoz unutarnjim plovnim putovima liberaliziran i odvija se na unutarnjem prometnom tržištu, takva javna ulaganja mogu se opravdati znatnim učinkom gospodarske krize na taj sektor te socio-ekonomskim i ekološkim povratima koje stvara;

7.

smatra da je paket mjera NAIADES II. sukladan načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti;

8.

slaže se s Komisijinom općom procjenom sektora unutarnjih plovnih putova: prevlast vlasnika-prijevoznika i fragmentiranost opskrbe; njegov sve slabiji položaj u odnosu na prijevoznike iz drugih prometnih sektora te dugo i stalno smanjivanje udjela tog načina prijevoza u odnosu na cestovni prijevoz; prekapacitiranost i posljedična cjenovna konkurencija; njegova nemogućnost ponovnog ulaganja i inovacija; usto ograničeni napredak u rješavanju ključnih infrastrukturnih nedostataka i uskih grla, te gubitak konkurentnosti koji je u sektor donijelo usporavanje gospodarstva EU-a;

9.

podržava stoga ključna interventna područja paketa mjera NAIADES II. i njegov cilj pretvaranja sektora unutarnjih plovnih putova u način prijevoza koji je kvalitetan, dobro uređen, učinkovit, siguran, integriran u intermodalne lance s kvalitetnim radnim mjestima i kvalificiranom radnom snagom te sukladan visokim ekološkim standardima; u potpunosti vjeruje da sektor unutarnjih plovnih putova može znatno pridonijeti europskoj prometnoj politici i da se u nju mora u dovoljnoj mjeri uvrstiti;

10.

predlaže da se države članice sada trebaju posve posvetiti ispunjavanju ključnih ciljeva, a da sektor unutarnjih plovnih putova treba zauzeti proaktivniji i dosljedniji pristup sektora unutarnjih plovnih putova rješavanju nekih od temeljnih slabosti sektora;

11.

priznaje nedostatke NAIADES-a I. i predlaže da za postizanje veće učinkovitosti NAIADES-a II. Europska komisija, po potrebi uz pomoć sredstava iz platforme PLATINA (1), razvije jasan plan provedbe s ciljevima i ključnim točkama te s dosljednijim pristupom nabavi financijskih i drugih resursa;

12.

upozorava da se prijevoz unutarnjim plovnim putovima ne smije razmatrati odvojeno od ostalih načina prijevoza i vjeruje da će povećanje međusobne povezanosti prijevoza unutarnjim plovnim putovima i drugih načina prijevoza pomoći u privlačenju većeg tržišnog udjela te osnažiti čitav sektor;

13.

pozdravlja uvrštavanje unutarnjih plovnih putova u šest od devet ključnih koridora mreže TEN-T i nada se da će provedba i upravljačke strukture tih koridora predstavljati u stvarnoj mjeri sve načine prijevoza te da će se potencijal i posebnost prijevoza unutarnjim plovnim putovima na odgovarajući način priznati u mrežama TEN-T, tako da se prikladno riješe ključna uska grla unutarnjih plovnih putova i nedostajuće poveznice;

14.

nada se da će dugoročna predanost osnovnoj i sveobuhvatnoj mreži donekle pridonijeti pružanju postojanog zakonodavnog okvira koji bi trebao pomoći u privlačenju novih ulaganja u sektor prijevoza unutarnjim plovnim putovima;

15.

potiče relevantne države članice da u suradnji s lokalnim i regionalnim vlastima i drugim relevantnim dionicima ispune obveze i podnesu Komisiji podrobne prijedloge za projekte unutarnjih plovnih putova i luka tako da bi mogli imati koristi od Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) kao i od mogućeg povećanja sufinanciranja (do 40 %) dostupnog za takve projekte; smatra da će velika, ali i mala infrastrukturna ulaganja pomoći da sektor ostvari svoj potencijal;

16.

poziva države članice kojih se to tiče da pri razvoju ulagačkih okvira i državnih sredstava za planiranje nastave obraćati odgovarajuću pozornost unutarnjim plovnim putovima te da poduzmu korake za provedbu postojećih obveza, kako bi poduprle uspostavu i razvoj regionalnih središta gospodarske djelatnosti;

17.

ističe važnost osiguranja da se manji plovni dijelovi rijeka održavaju i unapređuju, gdje god da su od važnosti za plovidbene svrhe, kako bi se održala sveobuhvatna mreža te također osiguralo da manji prijevoznici u sektoru ostanu opstojni.

18.

priznaje nedostatak inovacijske kulture i osnovne razloge za to u sektoru unutarnjih plovnih putova te se slaže s Komisijom da taj sektor mora usvojiti plan za istraživanje, razvoj i inovacije, utvrditi buduće prioritete i biti proaktivniji u iskorištavanju prilika;

19.

predlaže da bi lokalne i regionalne vlasti mogle pridonijeti primjeni inovacija u sektoru pružanjem potpore prilagođenim inovacijskim politikama i individualiziranoj uporabi resursa i financijskih instrumenata;

20.

podržava napore Komisije da se smanji rascjepkanost, a ohrabri sinergija između sudionika na tržištu; priznaje da su određena pravila koja se primjenjuju u sektoru unutarnjih plovnih putova postavljena na regionalnoj ili nacionalnoj razini i smatra da će Komisija, uzimajući u obzir načelo supsidijarnosti, morati pronaći najveću moguću fleksibilnost u postupku usklađivanja;

21.

podržava internalizaciju vanjskih troškova za sve načine prijevoza, no i da se to ne bi smjelo koristiti kao sredstvo za povećanje prijevoznih troškova; smatra da će izračunom ispravne cijene vanjskih troškova svaki način prijevoza biti usporediviji, što bi moglo dovesti do uporabe ekološki prihvatljivijih načina, potaknuti sektor da se pozabavi vanjskim troškovima, a osobito bi to koristilo prijevozu plovnim putovima;

22.

smatra, s druge strane, da je naplate za novu infrastrukturu ili za održavanje postojećih infrastruktura potrebno pažljivo razmotriti jer bi to bio dodatni financijski teret prijevozu unutarnjim plovnim putovima, a moralo bi se riješiti i pitanje naplata za druge korisnike plovnih putova;

23.

uzima na znanje prijedlog Komisije da se procijene prepreke razvoju unutarnjih luka i želi pozdraviti daljnje savjetovanje o tome s lokalnim i regionalnim vlastima kojih se to tiče, prije posezanja za zakonodavnim postupcima;

24.

podržava napore za povećanje ekološke prihvatljivosti flote i smanjivanje onečišćivača zraka te naglašava da pristup s gledišta tehnologije motora i odabira goriva treba biti tehnološki neutralan i mora imati najbolji omjer troškova i koristi;

25.

predlaže, međutim, da se u svrhu određivanja mogućih energetskih i ugljičnih koristi od povećanja ekološke prihvatljivosti flote provede pažljiva procjena koja bi u obzir uzela starost plovila, izvedbu sadašnjega stroja te tovarne značajke plovila, kao i razumijevanje velike količine ukupne energije potrebne za proizvodnju novih strojeva; u tom pogledu zahtjeva pojačanje napora na poboljšanju gospodarske izvedivosti i standardizaciji obnove stare opreme kako bi se smanjili troškovi i poboljšale emisije iz svih postojećih plovila;

26.

smatra da trenutačno manjka poticaja, bilo kroz zakonodavna sredstva i/ili financijske mjere, da sektor unutarnjih plovnih putova učinkovito smanji emisije; stoga OR zagovara cjelovit pristup koji bi omogućio korištenje brojnih fondova poput LIFE+, TEN-T i Obzor 2020. za povećanje ekološke učinkovitosti flote na unutarnjim plovnim putovima; i željno iščekuje procjenu učinka različitih mogućnosti koje se uzimaju u obzir za granične vrijednosti emisija za velika i mala, postojeća i nova plovila zbog zaustavljanja atmosferskog onečišćenja na samom izvoru;

27.

dovodi u pitanje pretpostavku iz radnog dokumenta osoblja da je LNG (2) jedino rješenje koje omogućuje zadovoljavajuću kvalitetu zraka u pogledu emisija i prividnu jednostavnost u prenosivosti tehnoloških rješenja iz jednog načina prijevoza u drugi dok se još ponešto raspravlja o najprikladnijem tehnološkom rješenju kako bi se sektor uskladio sa standardima; smatra da je LNG obećavajući izbor, ali samo jedan od izbora te da se provedbeni vremenski okvir čini nestvarnim;

28.

ukazuje da će biti teško podupirati razvoj po okoliš povoljnih unutarnjih plovnih putova, osim ako se sami dionici u to propisno ne uključe.

29.

podržava pristup koji je Komisija predložila za poboljšanje vještina i kvalifikacija u sektoru, što bi trebalo poboljšati pristup i mobilnost radne snage, poboljšati sigurnost, povećati kvalitetu radnih mjesta i stvoriti ravnopravne uvjete;

30.

primjećuje ulogu koju lokalne i regionalne vlasti mogu igrati u boljem uključivanju logistike temeljene na prijevozu unutarnjim plovnim putovima u svoje planove za održivu gradsku mobilnost;

31.

podupire, gdje je to praktično, uključivanje prikladnih informacijskih tokova drugih načina prijevoza u Riječne informacijske servise (RIS); priznaje da iako postoje problemi povezani s: (a) razmjenom podataka koji mogu biti poslovno osjetljivi, i (b) teretom za prijevoznike pri ulaganju u inteligentne prometne sustave, ipak vjeruje da bi prilagođeni RIS mogao biti vrijedno oruđe za upravljanje opskrbnim lancem, optimizaciju protoka robe, i smanjivanje troškova i emisija;

32.

očekuje ishode ocjene RIS-a koja je u tijeku i nada se da će Komisija biti u položaju da predloži izmjene Direktive o RIS-u jer Povjerenstvo smatra da su inteligentni prometni sustavi (ITS) važan element u pružanju pomoći pri omogućavanju učinkovitog multimodalnog prijevoza, glatkog djelovanja unutarnjih plovnih putova i smanjivanja administrativnih tereta uključujući zapletene prekogranične zahtjeve uvjete između država članica i nečlanica EU-a;

33.

podržava namjeru osmišljavanja novog pristupa za upravljanje sektorom unutarnjih plovnih putova radi rješavanja preklapanja zakonodavnih odredbi i nadležnosti; u tom pogledu pozdravlja potpisivanje upravnog dogovora između Opće uprave za mobilnost i promet i Središnjeg povjerenstva za plovidbu Rajnom (CCNR) koji osigurava okvir za poboljšanu suradnju u potpori razvoju sektora plovidbe unutarnjim plovnim putovima; željno iščekuje sklapanje sličnih dogovora s drugim riječnim povjerenstvima;

34.

ohrabruje tijela za prijevoz unutarnjim plovnim putovima da ojačaju suradnju radi poboljšanja predstavljanja sektora i preuzimanja izravne odgovornosti za neke od ciljeva paketa mjera NAIADES II.;

35.

ističe potencijal koji Europska strategija za Podunavlje (EUSDR) predstavlja u smislu integriranog razvoja i upravljanja riječnim bazenom te smatra da provedba EUSDR-a može uvelike poboljšati prijevoz plovnim putovima Dunava koji ima znatni kapacitet za povećanje količine prijevoza;

36.

primjećuje da u komunikaciji postoji niz poveznica na razne EU-ove programe financiranja (ESF, CRF, Horizon 2020.), no čini se da ne postoji dosljedan i sustavan pristup kako će ti fondovi pomoći ostvarenju ciljeva;

37.

zahtijeva da Komisija hitno sastavi predloženi radni dokument osoblja (SWD) o financiranju NAIADES-a; preporučuje da se uz utvrđivanje i izračun potreba za ulaganjima u sektor unutarnjih plovnih putova ponešto pozornosti posveti osiguravanju jasnih uputa sektoru za pristup financiranju te da taj SWD bude koristan doprinos planu provedbe (predloženom u prethodnoj točki 11.);

38.

smatra da europski strukturni i investicijski fondovi mogu poduprijeti ciljeve NAIADES-a, ali izražava određenu zabrinutost da se osnovni pokazatelji kojima se mjere rezultati tih fondova, a posebice ERDF-a i Kohezijskog fonda, odnose samo na cestovnu i željezničku infrastrukturu, što bi moglo poticati ulaganja u korist tih načina prijevoza a ne unutarnjih plovnih putova, gdje takav izbor postoji;

39.

primjećuje spominjanje financijskih instrumenata i smatra da postoji ponešto prostora za financiranje sektora unutarnjih plovnih putova kroz Europsku investicijsku banku;

40.

podržava argumente za predložene izmjene Uredbe o politici Zajednice u odnosu na kapacitet flote koje će, ako budu učinkovite, olakšati uvođenje Pričuvnog fonda i njegovo iskorištavanje za dodatne mjere promicanja prijevoza unutarnjim plovnim putovima u skladu s ciljevima NAIADES-a II.;

41.

podržava cilj prijedloga Direktive da se tehnički standardi odvoje od postupovnih aspekata čime bi se pojednostavio postupak ažuriranja takvih standarda te bi se povećali jasnoća i transparentnost za sektor;

42.

podržava predloženi pragmatični i fleksibilan pristup kojim će se smanjiti zahtjevi ili djelomična primjena tehničkih zahtjeva za pojedina područja (države članice) utemeljenih na prirodi njihovih unutarnjih plovnih putova;

26.4.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 126/53

1.

pozdravlja opći cilj Komisijinog prijedloga o prijelazu na jedinstveno tržište elektroničkih komunikacija na kojem građani i poduzeća mogu elektroničkim komunikacijskim uslugama pristupiti s bilo kojeg mjesta u Uniji, bez prekograničnih ograničenja ili neopravdanih dodatnih troškova, a poduzeća koja pružaju elektroničke komunikacijske mreže i usluge mogu vršiti djelatnost i pružati mreže i usluge bez obzira na mjesto njihova poslovnog nastana ili mjesto u EU-u na kojem se nalaze njihovi korisnici;

2.

ukazuje na cilj strategije Europa 2020. i Digitalnog programa za Europu o stvaranju rastućeg, uspješnog i dinamičnog jedinstvenog digitalnog tržišta u svim sektorima;

3.

naglašava važnost povezanosti s elektroničkim komunikacijskim mrežama i bolje integracije na tržištu za poduzeća i potrošače te ističe da jedinstveno digitalno tržište pruža velike mogućnosti za cjelokupno europsko društvo;

4.

međutim, ističe da se pri promjenama europskog zakonodavnog okvira za elektroničke komunikacije mora u obzir uzeti činjenični i pravni uvjeti u državama članicama i regijama;

5.

ukazuje na činjenicu da je, s obzirom na trenutni digitalni jaz unutar EU-a, neprikladnost infrastrukture za informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT), nedostatak jednakih uvjeta tržišnog natjecanja te znatne razlike unutar i između država članica u pogledu bogatstva i prihoda, postupan pristup s više brzina jedini mogući način stvaranja digitalnog društva i progresivnog dostizanja konvergencije;

6.

ističe da su neke države članice već usvojile pravila čiji je cilj uklanjanje jaza između urbanih i ruralnih područja kada je riječ o pristupu širokopojasnom internetu. Pravila na razini EU-a morat će u obzir uzeti heterogenost trenutne situacije u državama članicama.

7.

ponavlja da lokalne i regionalne vlasti imaju ključnu ulogu i znatnu odgovornost u osiguranju ravnopravnog i pristupačnog širokopojasnog pristupa u područjima na kojima je tržište podbacilo, u vodećim pilot-projektima usmjerenim na premošćivanje digitalnog jaza i u razvoju novih javnih e-usluga koje su usmjerene na građane;

8.

Ukazuje da u financiranje digitalne infrastrukture treba uključiti lokalne i regionalne vlasti u ruralnim područjima koja privatni subjekti smatraju neprofitabilnim. Kako bi se osiguralo da svi građani u svim regijama imaju jednak pristup novim tehnologijama, Odbor regija poziva Komisiju da podrži lokalne i regionalne vlasti u financiranju njihovih aktivnosti, prvo tako da odobri sudjelovanje Europskih strukturnih fondova u financiranju digitalne infrastrukture u svim regijama EU-a, a drugo da projekte digitalnog razvoja u ruralnim i rijetko naseljenim područjima prizna kao usluge od općeg ekonomskog značaja;

9.

u vezi s tim, izražava zabrinutost zbog nedovoljnih financijskih sredstava za širenje širokopojasnog interneta u okviru Instrumenta za povezivanje Europe (Connecting Europe Facility – CEF) za razdoblje 2014. – 2020.;

10.

primjećuje da je od velike važnosti žurno i do samog kraja proširiti mrežu optičkih vlakana, kako bi se prijenos podataka – uključujući i mobilne komunikacije – usmjerio pomoću odgovarajućih usmjernika u fiksnu mrežu;

11.

zauzima stav da uredbe na razini EU-a ne smiju stavljati u nepovoljan položaj države članice s relativno malim brojem stanovnika i manje površine;

12.

naglašava da informacijske i komunikacijske tehnologije koje podržavaju informacijsko društvo pristupačno svima, trebaju voditi računa o potrebama svih članova društva, posebno onih kojima prijeti socijalna isključenost;

13.

naglašava da obrada osobnih podataka predviđena ovom Uredbom treba biti u skladu s postojećim zakonodavstvom Unije i nacionalnim zakonodavstvima, uključujući prije svega direktive 95/46/EZ i 2002/58/EZ;

14.

izražava žaljenje zbog toga što Prijedlog uredbe nije bio predmetom javnog savjetovanja koje bi svim zainteresiranim stranama omogućilo da iznesu stavove o prijedlozima određenih zakonodavnih izmjena;

15.

uvjeren je da je potrebno provesti temeljitu analizu ovih opsežnih prijedloga, te stoga iznimno ambicioznim smatra vremenski raspored Komisije prema kojem će se uredba primjenjivati od 1. srpnja 2014.;

16.

srdačno pozdravlja pojednostavljivanje fragmentiranih nacionalnih postupaka odobrenja koje donosi jedinstveno odobrenje EU-a radi postizanja regulatorne dosljednosti i predvidljivosti za zainteresirana poduzeća;

17.

traži da se osigura da EU-ov jedinstveni postupak odobrenja ne dovede do veće pravne nesigurnosti te da ne smanji predvidljivost propisa;

18.

zamjećuje da predložena izmjena Direktive 2002/21/EZ o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge uključuje značajan prijenos nadležnosti s nacionalnih regulatornih tijela na Europsku uniju. Posebno u slučaju kada je riječ o ovlasti Europske komisije da od nacionalnih regulatornih tijela zahtijeva povlačenje nacrta mjera, koja dugoročno smanjuje njihov manevarski prostor;

19.

poziva da se osigura da se ovlastima kojima isključivo raspolažu nacionalna regulatorna tijela u matičnoj državi članici o obustavi ili povlačenju prava europskog davatelja elektroničkih komunikacija (članak 6. stavak 1.) ne dovede do regulatorne „utrke do dna” ili pospješi negativnu pojavu „biranja odgovarajućeg suda”;

20.

naglašava da je radiofrekvencijski spektar rijetko javno dobro;

21.

slaže se s Komisijom da je učinkovito upravljanje radiofrekvencijskim spektrom važno kako bi se olakšao pristup operaterima te promicale inovacije i kulturna raznolikost;

22.

zamjećuje da prijedlog da se Europskoj komisiji daju ovlasti za donošenje obveznih vremenskih rasporeda za upravljanje frekvencijom i da se od nacionalnih regulatornih tijela zahtijeva povlačenje predloženih mjera predstavlja značajan prijenos nadležnosti za upravljanje frekvencijom na Europsku uniju;

23.

ponavlja svoju zabrinutost zbog daljnjeg prijenosa nadležnosti za upravljanje frekvencijom na EU, koju je izrazio još 2008. u pogledu paketa o telekomunikacijama i koju ne umanjuje ovaj nacrt uredbe;

24.

ističe da provedba mjera iz Programa za politiku radiofrekvencijskog spektra (Radio Spectrum Policy Programme – RSPP), što uključuje i popisivanje predviđeno do 2015., još nije okončana te da ih prvo treba procijeniti;

25.

zamjećuje da države članice imaju pravne i tehničke obveze koje sprječavaju korištenje europskih propisa o radiofrekvencijskom spektru te da se mogu ukloniti samo u srednjem ili dužem roku;

26.

ističe da reorganizacija radiofrekvencijskog spektra na razini EU-a i postupci dodjele spektra moraju poštovati postojeće dozvole, koje mogu vrijediti do 20 godina;

27.

smatra da je prije donošenja uredbe potrebno razjasniti stvari s nadležnim tijelima iz država članica, s obzirom na to da neke države članice već planiraju dodjelu spektra za „digitalnu dividendu II”, koja se očekuje u kasnoj 2014./ranoj 2015.;

28.

naglašava da države članice i regije moraju rezervirati dovoljno spektra za inovativne primjene;

29.

smatra da je važno iskoristiti tehnološke i pravne mogućnosti primjene zajedničkog spektra te novih inovativnih tehnologija, kao što su kognitivni radio, ultraširokopojasni i bijeli spektar, čime se omogućava učinkovitija uporaba spektra;

30.

izražava zabrinutost zbog predložene izmjene regulatornog okvira koja bi mogla dovesti do kašnjenja u dodjeli radiofrekvencijskog spektra tijekom sljedećih 12 do 18 mjeseci;

31.

stoga ne prihvaća mjere koje je Europska komisija predložila za usklađivanje upravljanja spektrom te zamjećuje da bi se za postizanje dosljednog upravljanja spektrom mogli koristiti međunarodni sporazumi, uz poštivanje suverenosti država članica u ovom pogledu;

32.

predlaže da se prije donošenja europskog režima za spektar utvrdi sadašnje stanje na razini EU-a u pogledu planova za dodjelu spektra i vremenskih rasporeda, kako bi se ove informacije koristile kao osnova za donošenje dugoročnog jedinstvenog postupka za dodjelu spektra;

33.

preporučuje da se započne određivanjem ključnih elemenata politike spektra koji su od strateške važnosti za politiku mrežne infrastrukture na razini EU-a te predlaže da se usredotoči na mobilne mreže, primjerene opcije pristupa mreži poput WLAN-a i LTE mreže;

34.

smatra da je ovo ograničenje mobilnog spektra također u skladu s načelom supsidijarnosti jer znači da će se na razini EU-a dodjeljivati jedino one frekvencije za koje se smatra da će im ovaj postupak povećati učinkovitost;

35.

posebno pozdravlja prijedlog za lakše korištenje javnih RLAN veza, što će dovesti do povećanja rasprostranjenih javno dostupnih internetskih veza;

36.

zamjećuje da opće odobrenje pružanja i rada neupadljivih bežičnih pristupnih mreža s malim dosegom – sukladno tehničkim karakteristikama koje je odredila Komisija – ograničava utjecaj lokalnih i regionalnih vlasti;

37.

pozdravlja napore Europske komisije da usklađivanjem prava krajnjih korisnika elektroničkih komunikacijskih usluga osigura da građani i davatelji usluga diljem EU-a imaju slična prava i obveze te da mogu pružati i koristiti usluge preko granica uz iste uvjete;

38.

dijeli cilj da se krajnjim korisnicima osigura nediskriminatoran pristup komunikacijskim mrežama i uslugama koje pružaju poduzeća s poslovnim nastanom u drugim državama članicama;

39.

podržava Komisijine napore za jačanje zaštite potrošača i prava korisnika u sektoru elektroničkih komunikacija tako da se potrošačima pruži više informacija o cijenama i uvjetima opskrbe;

40.

smatra da je načelo neutralnosti mreže ključan preduvjet za omogućavanje inovativnog interneta s otvorenim, dinamičnim i složenim strukturama i za stvaranje jednakih uvjeta tržišnog natjecanja za europske građane i poduzetnike;

41.

slaže se s Europskim parlamentom da bilo koje rješenje po pitanju neutralnosti mreže može biti učinkovito samo uz dosljedan europski pristup te stoga srdačno pozdravlja inicijativu Komisije o prijedlogu uredbe za ovo područje;

42.

ističe da je otvorenost interneta ključan pokretač konkurentnosti, gospodarskog rasta, socijalnog razvoja i inovacija, što za posljedicu ima spektakularan rast internetskih aplikacija, sadržaja i usluga i, posljedično, dojmljiv porast ponude i potražnje za sadržajem i uslugama, a to je iznimno ubrzalo slobodan protok znanja, ideja i informacija, čak i u zemljama s ograničenim pristupom neovisnim medijima;

43.

slaže se s Europskim parlamentom da nepoštovanje neutralnosti mreže i načela najbolje propusnosti sadrži ozbiljne rizike – poput nekonkurentskog ponašanja, sprječavanja inovacija, ograničavanja slobode izražavanja i medijskog pluralizma, nedostatak svijesti potrošača i kršenje privatnosti – koji će škoditi poduzećima, potrošačima i cjelokupnom demokratskom društvu;

44.

uvjeren je da članak 23. prijedloga Komisije krši gore navedeno načelo neutralnosti mreža te preporučuje da se ove odredbe u potpunosti revidiraju;

45.

posebno ističe rizik koji za neutralnost mreža predstavljaju sporazumi između davatelja pristupa i davatelja sadržaja o pružanju specijaliziranih usluga uz veću kvalitetu usluge;

46.

zabrinut je da bi primjena članka 23. stavka 2. mogla u povlašten položaj staviti financijski snažna poduzeća ili u nepovoljan položaj staviti manje davatelje sadržaja i krajnje korisnike te savjetuje da se ne umanjuje uloga pristupačnosti kao osnovnog načela uređaja za pristup internetu, ne ograničava inovativnost interneta i ne ugrožava kulturalna raznolikost mreže;

47.

podupire poziv da davatelji internetskih usluga ne blokiraju, diskriminiraju, ograničavaju ili degradiraju mogućnost bilo koje osobe da uslugu koristi za pristup, korištenje, slanje, primanje ili nuđenje nekog sadržaja, aplikacije ili usluge po vlastitom izboru, bez obzira na izvor ili cilj;

48.

stoga posebno pozdravlja zabranu blokiranja, degradacije ili diskriminacije određenih sadržaja, aplikacija ili usluga (članak 23. stavak 5.), ali upozorava da će neodređenost i nedostatak pravne jasnoće predloženih iznimaka vjerojatno dovesti do toga da to načelo bude gotovo beznačajno;

49.

zabrinut je da pravno nejasna definicija „razumnog upravljanja prometom” može ugroziti dobrodošlu zabranu gašenja mreža te da neograničeno proširenje na provedbu „zakonodavnih odredbi” (članak 23. stavak 5. točka (a)) nije kompatibilno s načelom proporcionalnosti i zahtjevima o zaštiti podataka;

50.

preporučuje, u kontekstu postojećih standarda, da se razmotri jesu li predložena pravila za upravljanje prometom potrebna;

51.

podržava napore Komisije za uvođenje odgovarajućih mjera za jačanje zaštite potrošača, činjenje tržišta elektroničkih komunikacija transparentnijim te da se sudionicima na tržištu olakša dobivanje pouzdanih i razumljivih informacija;

52.

ukazuje na to da nacionalni propisi kojima se preuzima europski pravni okvir za telekomunikacije često u obzir uzimaju značajne nacionalne posebnosti te zato u vezi s tim poziva na detaljno savjetovanje s nacionalnim regulatornim tijelima i organizacijama za zaštitu potrošača;

53.

smatra da predloženo usklađivanje prava krajnjih korisnika ne smije umanjiti razinu zaštite koja trenutno postoji u državama članicama te savjetuje Komisiji da razmotri jačanje prava krajnjih korisnika putem minimalnog usklađivanja;

54.

srdačno pozdravlja smanjenje maksimalnih tarifa za regulirane pozive u roamingu i zabranu zaračunavanja naknada za primanje poziva u roamingu te podupire napore Komisije za dugoročno sprječavanje neopravdanih dodatnih naknada i postizanje jedinstvenih cijena nacionalnih i međunarodnih poziva za potrošače;

55.

podržava namjeru Komisije da koristi opciju dvostranih i višestranih sporazuma o roamingu kako bi se domaće cijene primjenjivale kako na domaće, tako i na regulirane usluge roaminga;

56.

smatra da je važno osigurati da opcija krajnjih korisnika da ih se izuzme od primjene domaće stope za usluge u zamjenu za druge povlastice ne smije omogućiti redovno zaobilaženje pružanja usluga roaminga po domaćim stopama;

57.

poziva Komisiju da osigura da smjernice koje će se usvojiti, a tiču se primjene kriterija razumnog korištenja, u praksi dovedu do toga da krajnji korisnici bez bojazni mogu nastaviti uobičajen način domaće uporabe kada se nalaze u drugim državama članicama;

58.

ukazuje na rizik od mogućeg (u kompenzaciji) povećanja cijene domaćih poziva te poziva Komisiju da ovom aspektu posveti posebnu pažnju pri procjeni Uredbe (EU) br. 531/2012;

59.

zamjećuje da je potrebno kritički ispitati dvostrane i višestrane sporazume o roamingu kako bi se utvrdilo ograničavaju li oni konkurenciju ili hoće li dovesti do jačanja konkurentskog položaja davatelja koji već imaju snažan položaj na tržištu;

60.

mišljenja je da Prijedlog uredbe uključuje niz mjera koje je potrebno procijeniti u pogledu poštovanja načela supsidijarnosti, kao što su prijenos nadležnosti za regulaciju spektra i postupci dodjele spektra, prava veta kojima Komisija raspolaže kada je riječ o europskim davateljima elektroničkih komunikacija (European electronic communications providers – EECP) te propisivanje standardiziranog virtualnog proizvoda za pristup, što može dovesti do ukidanja zahtjeva za fizičko izdvajanje pristupa do lokalne petlje;

61.

ukazuje na to da izbor uredbe kao pravnog instrumenta i ovlasti za donošenje provedbenih akata kojima se usklađuje dostupnost spektra, vremenski raspored dodjela i trajanje prava korištenja spektra (Poglavlje III. – Odjeljak 1. – Koordinacija uporabe radiofrekvencijskog spektra na jedinstvenom tržištu Prijedloga uredbe) izazivaju zabrinutost u pogledu poštovanja načela proporcionalnosti;

62.

također smatra da je potrebno detaljno ispitati niz pojedinačnih tema iz prijedloga kako bi se procijenilo do koje su mjere primjerene, potrebne i prikladne za dovršenje jedinstvenog digitalnog tržišta;

63.

zaključuje da, zbog gore navedenih pitanja, velik dio prijedloga Komisije još uvijek nije spreman za usvajanje;

64.

predlaže da se u skladu s predloženim vremenskim rasporedom provedu odredbe kojima se ukidaju naknade za roaming, a da se preostale mjere preispitaju i izmjene nakon savjetovanja s glavnim dionicima i uzimajući u obzir iznesene prigovore;