ISSN 1977-1088

doi:10.3000/19771088.C_2014.093.hrv

Službeni list

Europske unije

C 93
European flag  

Hrvatsko izdanje

Informacije i objave

57
29. ožujka 2014.

Obavijest br.

Sadržaj

Stranica

 

IV.   Obavijesti

 

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

 

Sud Europske unije

2014/C 093/01

Posljednja objava Suda Europske unije u Službenom listu Europske unijeSL C 85, 22.3.2014.

1

 

V.   Objave

 

SUDSKI POSTUPCI

 

Sud

2014/C 093/02

Spojeni predmeti C-512/11 i C-513/11: Presuda Suda (treće vijeće) od 13. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Työtuomioistuin — Finska) — Terveys- ja sosiaalialan neuvottelujärjestö TSN ry protiv Terveyspalvelualan Liitto ry (C-512/11), Ylemmät Toimihenkilöt (YTN) ry protiv Teknologiateollisuus ry, Nokia Siemens Networks Oy (C-513/11) (Socijalna politika — Direktiva 92/85/EEZ — Zaštita sigurnosti i zdravlja radnika — Trudne radnice, radnice koje su nedavno rodile ili doje na radnom mjestu — Rodiljni dopust — Redovna naknada plaće i/ili pravo na odgovarajuće davanje — Direktiva 96/34/EZ — Okvirni sporazum o roditeljskom dopustu — Individualno pravo na roditeljski dopust zbog rođenja ili posvojenja djeteta — Uvjeti rada i naknade plaće — Nacionalni kolektivni ugovor — Radnice koje koriste rodiljni dopust nakon prekida neplaćenog roditeljskog dopusta — Odbijanje isplate plaće tijekom rodiljnog dopusta)

2

2014/C 093/03

Predmet C-530/11: Presuda Suda (drugo vijeće) od 13. veljače 2014. — Europska komisija protiv Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske (Povreda obveze države članice — Sudjelovanje javnosti u odlučivanju i pristup pravosuđu u pitanjima okoliša — Pojam ne previsokih troškova sudskog postupka)

3

2014/C 093/04

Predmet C-537/11: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 23. siječnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale di Genova — Italija) — Mattia Manzi, Compagnia Naviera Orchestra protiv Capitaneria di Porto di Genova (Pomorski promet — Direktiva 1999/32/EZ — Konvencija MARPOL 73/78 — Prilog VI. — Onečišćenje zraka s brodova — Putnički brodovi na linijskoj plovidbi — Brodovi za kružna putovanja — Najveći sadržaj sumpora u brodskim gorivima — Valjanost)

3

2014/C 093/05

Predmet C-65/12: Presuda Suda (prvo vijeće) od 6. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden — Nizozemska) — Leidseplein Beheer BV, H.J.M. de Vries protiv Red Bull GmbH, Red Bull Nederland BV (Zahtjev za prethodnu odluku — Žigovi — Direktiva 89/104/EEZ — Prava koja proizlaze iz žiga — Ugledan žig — Proširena zaštita za proizvode ili usluge koji nisu slični — Korištenje znaka koji je istovjetan ili sličan uglednom žigu od strane trećega bez opravdanog razloga — Pojam opravdan razlog)

4

2014/C 093/06

Predmet C-152/12: Presuda Suda (šesto vijeće) od 13. veljače 2014. — Europska komisija protiv Republike Bugarske (Povreda obveze države članice — Prijevoz — Direktiva 2001/14/EZ — Razvoj željeznica Unije — Ubiranje pristojbi za pristup željezničkoj infrastrukturi — Članak 7. stavak 3. i članak 8. stavak 1. — Mogućnost (određivanja) povećanja pristojbi — Trošak koji je izravno nastao iz pružanja usluge željezničkog prijevoza)

4

2014/C 093/07

Spojeni predmeti C-162/12 i C-163/12: Presuda Suda (treće vijeće) od 13. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio — Italija) — Airport Shuttle Express scarl (C-162/12), Giovanni Panarisi (C-162/12), Società Cooperativa Autonoleggio Piccola arl (C-163/12), Gianpaolo Vivani (C-163/12) protiv Comune di Grottaferrata (Prethodno pitanje — Članak 49. UFEU-a, članak 101. UFEU-a i članak 102. UFEU-a — Uredba (EEZ) br. 2454/92 — Uredba (EZ) br. 12/98 — Djelatnost iznajmljivanja automobila s vozačem — Nacionalni i regionalni propisi — Dozvola koju izdaju općine — Uvjeti — Potpuno unutarnje situacije — Nadležnost Suda — Dopuštenost pitanja)

5

2014/C 093/08

Predmet C-164/12: Presuda Suda (prvo vijeće) od 23. siječnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Hamburg — Njemačka) — DMC Beteiligungsgesellschaft mbH protiv Finanzamt Hamburg-Mitte (Oporezivanje — Porez na dobit — Prijenos poslovnih udjela društva osoba u društvo kapitala — Knjigovodstvena vrijednost — Procijenjena vrijednost — Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja — Izravno oporezivanje nerealiziranih dobitaka — Različit tretman — Ograničenje slobodnog kretanja kapitala — Očuvanje podjele nadležnosti za oporezivanje među državama članicama — Proporcionalnost)

6

2014/C 093/09

Predmet C-285/12: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 30. siječnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Conseil d'État — Belgija) — Aboubacar Diakite protiv Commissaire général aux réfugiés et aux apatrides (Direktiva 2004/83/EZ — Minimalni standardi uvjeta za stjecanje statusa izbjeglice ili statusa stečenog na temelju supsidijarne zaštite — Osoba koja ispunjava uvjete za supsidijarnu zaštitu — Članak 15. točka (c) — Ozbiljna i individualna prijetnja životu ili osobi civila zbog općeg nasilja u situacijama oružanog sukoba — Pojam unutarnjeg oružanog sukoba — Autonomno tumačenje s obzirom na međunarodno humanitarno pravo — Kriteriji procjene)

6

2014/C 093/10

Predmet C-296/12: Presuda Suda (deseto vijeće) od 23. siječnja 2014. — Europska komisija protiv Kraljevine Belgije (Povreda obveze države članice — Sloboda pružanja usluga — Slobodno kretanje kapitala — Porez na dohodak — Doprinosi u okviru mirovinske štednje — Porezna olakšica primjenjiva isključivo na plaćanja u korist institucija ili fondova s poslovnim nastanom u istoj državi članici — Koherentnost fiskalnog sustava — Učinkovitost fiskalnog nadzora)

7

2014/C 093/11

Predmet C-323/12: Presuda Suda (deseto vijeće) od 6. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Curtea de Apel București — Rumunjska) — E. ON Global Commodities SE, prije E.On Energy Trading SE protiv Agenția Națională de Administrare Fiscală — Direcția Generală de Soluționare a Contestațiilor, Direcția Generală a Finanțelor Publice a Municipiului București — Serviciul de administrare a contribuabililor nerezidenți (Direktiva 79/1072/EEZ — Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost — Porezni obveznici s boravištem u drugoj državi članici — Načini povrata PDV-a — Porezni obveznici koji su odredili poreznog zastupnika sukladno odredbama nacionalnog prava prije pristupanja Uniji — Isključenje — Pojam poreznog obveznika koji nema sjedište na području države — Uvjet nepostojanja poslovnog nastana — Uvjet nepostojanja isporuke robe ili usluga — Isporuke električne energije oporezivim preprodavateljima — Direktiva 2006/112/EZ — Članak 171.)

7

2014/C 093/12

Predmet C-355/12: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 23. siječnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale di Milano — Italija) — Nintendo Co. Ltd e.a. protiv PC Box Srl, 9Net Srl (Direktiva 2001/29/EZ — Autorsko i srodna prava u informacijskom društvu — Pojam tehničkih mjera — Zaštitni uređaj — Oprema i dopunski zaštićeni proizvodi — Slični dopunski uređaji, proizvodi ili sastavni dijelovi koje proizvode druga poduzeća — Isključivanje svake interoperabilnosti među njima — Opseg tih tehničkih mjera — Relevantnost)

8

2014/C 093/13

Predmet C-367/12: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 13. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Unabhängiger Verwaltungssenat des Landes Oberösterreich — Austrija) — u postupku koji je pokrenula Susanne Sokoll-Seebacher (Sloboda poslovnog nastana — Javno zdravlje — Članak 49. UFEU-a — Ljekarne — Odgovarajuća opskrba stanovništva lijekovima — Odobrenje za rad — Područna raspodjela ljekarni — Uvođenje ograničenja koja se u osnovi temelje na demografskom kriteriju — Minimalna udaljenost između ljekarni)

9

2014/C 093/14

Predmet C-380/12: Presuda Suda (deseto vijeće) od 23. siječnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden — Nizozemska) — X BV protiv Staatssecretaris van Financiën (Tarifni broj — Neobojena zemlja — Poglavlje 25. Kombinirane nomenklature — Tarifni broj 2508 — Pojam pranih proizvoda — Otklanjanje nečistoće bez promjene strukture proizvoda — Poglavlje 38. Kombinirane nomenklature — Tarifni broj 3802)

9

2014/C 093/15

Predmet C-385/12: Presuda Suda (veliko vijeće) od 5. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Székesfehérvári Törvényszék — Mađarska) — Hervis Sport- és Divatkereskedelmi Kft protiv Nemzeti Adó- és Vámhivatal Közép-dunántúli Regionális Adó Főigazgatósága (Zahtjev za prethodnu odluku — Izravni porezi — Sloboda poslovnog nastana — Nacionalni porezni propisi kojima se uvodi izvanredni porez na prihod trgovine na malo u prodavaonicama — Veliki maloprodajni lanci — Postojanje diskriminirajućeg učinka — Neizravna diskriminacija)

10

2014/C 093/16

Spojeni predmeti C-419/12 i C-420/12: Presuda Suda (treće vijeće) od 13. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio — Italija) — Crono Service Scarl i dr. (C-419/12), Anitrav — Associazione Nazionale Imprese Trasporto Viaggiatori (C-420/12) protiv Roma Capitale, Regione Lazio (C-420/12) (Prethodno pitanje — Članak 49. UFEU-a, članak 101. UFEU-a i članak 102. UFEU-a — Djelatnost iznajmljivanja automobila s vozačem — Potpuno unutarnja situacija — Nadležnost Suda — Dopuštenost pitanja)

10

2014/C 093/17

Predmet C-424/12: Presuda Suda (drugo vijeće) od 6. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Curtea de Apel Oradea — Rumunjska) — SC Fatorie SRL protiv Direcția Generală a Finanțelor Publice Bihor (Prethodno pitanje — Porez na dodanu vrijednost — Direktiva 2006/112/EZ — Obrnuta porezna obveza — Pravo na odbitak — Plaćanje poreza dobavljaču usluga — Propuštanje obveznih podataka — Plaćanje poreza koji nije dugovan — Gubitak prava na odbitak — Načelo porezne neutralnosti — Načelo pravne sigurnosti)

11

2014/C 093/18

Predmet C-466/12: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 13. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Svea hovrätt — Švedska) — Nils Svensson, Sten Sjögren, Madelaine Sahlman, Pia Gadd protiv Retriever Sverige AB (Prethodno pitanje — Usklađivanje zakonodavstava država članica — Autorsko i srodna prava — Direktiva 2001/29/EZ — Informacijsko društvo — Usklađivanje određenih aspekata autorskog i srodnih prava — Članak 3. stavak 1. — Priopćavanje javnosti — Pojam — Internetske poveznice (poveznice na koje je moguće kliknuti) koje daju pristup zaštićenim djelima)

12

2014/C 093/19

Predmet C-479/12: Presuda Suda (treće vijeće) od 13. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Bundesgerichtshof — Njemačka) — H. Gautzsch Großhandel GmbH & Co. KG protiv Münchener Boulevard Möbel Joseph Duna GmbH (Zahtjev za prethodnu odluku — Intelektualno vlasništvo — Dizajni Zajednice — Uredba (EZ) br. 6/2002 — Članak 7. stavak 1., članak 11. stavak 2., članak 19. stavak 2., članak 88., članak 89. stavak 1. točke (a) i (d) — Neregistrirani dizajn Zajednice — Zaštita — Učiniti dostupnim javnosti — Novost — Postupak zbog povrede prava — Teret dokazivanja — Zastara — Prekluzija — Primjenjivo pravo)

12

2014/C 093/20

Predmet C-509/12: Presuda Suda (treće vijeće) od 6. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Central Administrativo Norte — Portugal) — IPTM-Instituto Portuário e dos Transportes Marítimos protiv Navileme-Consultadoria Náutica, Lda, Nautizende — Consultadoria Náutica, Lda (Zahtjev za prethodnu odluku — Članci 52. i 56. UFEU-a — Slobodno pružanje usluga — Izdavanje dozvole za plovidbu za razonodu — Uvjet boravišta u državi izdavateljici — Ograničenje za nerezidente — Očuvanje sigurnosti na moru — Javni poredak)

13

2014/C 093/21

Predmet C-528/12: Presuda Suda (deseto vijeće) od 6. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landgericht Bonn — Njemačka) — Mömax Logistik GmbH protiv Bundesamt für Justiz (Prethodno pitanje — Pravo društava — Direktiva 78/660/EEZ — Objavljivanje konsolidiranih godišnjih financijskih izvještaja za određene vrste trgovačkih društava — Primjena pravila o objavljivanju tih izvještaja na trgovačka društva koja podliježu pravu jedne države članice, a pripadaju grupi čije društvo majka podliježe pravu druge države članice)

14

2014/C 093/22

Predmet C-596/12: Presuda Suda (drugo vijeće) od 13. veljače 2014. — Europska komisija protiv Talijanske Republike (Povreda obveze države članice — Kolektivno otkazivanje — Pojam radnika — Isključenje dirigenti — Direktiva 98/59/EZ — Članak 1. stavci 1. i 2. — Povreda)

14

2014/C 093/23

Predmet C-613/12: Presuda Suda (treće vijeće) od 6. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Düsseldorf — Njemačka) — Helm Düngemittel GmbH protiv Hauptzollamt Krefeld (Prethodno pitanje — Carinska unija i zajednička carinska tarifa — Euro-mediteranski sporazum s Egiptom — Članak 20. Protokola 4. — Dokaz o podrijetlu — Potvrda o prometu robe EUR.1 — Zamjenska potvrda o prometu robe EUR.1 izdana nakon što je roba prestala biti pod nadzorom carinskih tijela koja su je izdala — Odbijanje primjene povlaštenog tretmana)

15

2014/C 093/24

Predmet C-2/13: Presuda Suda (šesto vijeće) od 6. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour de cassation — Francuska) — Directeur général des douanes et droits indirects, Chef de l'agence de la direction nationale du renseignement et des enquêtes douanières protiv Humeau Beaupreau SAS (Zajednička carinska tarifa — Tarifno razvrstavanje — Kombinirana nomenklatura — Poglavlje 64. — Uvoz dijelova potrebnih za proizvodnju obuće namijenjene za sportske aktivnosti — Tarifni broj 6404 — Obuća s vanjskim potplatima od gume, plastične mase, od kože ili umjetne kože i gornjim dijelom od tekstilnog materijala — Tarifni broj 6406 — Dijelovi obuće — Opće pravilo 2. točka a) za tumačenje Kombinirane nomenklature — Necjelovit ili nedovršen proizvod koji posjeduje bitne značajke cjelovitog ili dovršenog proizvoda — Proizvod podnesen u rastavljenom ili nesastavljenom stanju — Napomena s objašnjenjem za tumačenje Harmoniziranog sustava — Postupci sastavljanja osimpostupaka obrade koji dovršavaju proizvodnju dijelova namijenjenih spajanju)

15

2014/C 093/25

Predmet C-18/13: Presuda Suda (sedmo vijeće) od 13. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Administrativen sad Sofia-grad — Bugarska) — Maks Pen EOOD protiv Direktor na Direktsia Obzhalvane i danachno-osiguritelna praktika Sofia, prijašnji Direktor na Direktsia Obzhalvane i upravlenie na izpalnenieto Sofia (Oporezivanje — Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost — Direktiva 2006/112/EZ — Odbitak pretporeza — Pružene usluge — Nadzor — Dobavljač koji ne raspolaže potrebnim sredstvima — Pojam utaje poreza — Obveza utvrđivanja utaje poreza po službenoj dužnosti — Zahtjev stvarnog pružanja usluge — Obveza dovoljno detaljnog vođenja knjiga — Spor — Zabrana sucu da kazneno odredi utaju poreza i da tužitelja stavi u nepovoljniji položaj)

16

2014/C 093/26

Predmet C-31/13 P: Presuda Suda (treće vijeće) od 13. veljače 2014. — Mađarska protiv Komisije, Slovačke Republike (Žalba — Zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla — Uredba (EZ) br. 1234/2007 — Registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla koji se odnosi na vina — Baza podataka E-Bacchus — Tokaj)

17

2014/C 093/27

Predmet C-69/13: Presuda Suda (drugo vijeće) od 13. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale civile di Roma, Italija) — Mediaset SpA/Ministero dello Sviluppo Economico (Zahtjev za prethodnu odluku — Državne potpore — Subvencioniranje kupnje ili najma digitalnih dekodera — Odluka Komisije kojom j utvrđeno da je program potpora nezakonit i nespojiv s unutarnjim tržištem — Povrat — Kvantifikacija iznosa koji je potrebno povući — Uloga nacionalnog suda — Uzimanje nacionalnog suda u razmatranje stajališta Komisije u okviru izvršenja njezine odluke — Načelo lojalne suradnje)

17

2014/C 093/28

Predmet C-98/13: Presuda Suda (drugo vijeće) od 6. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Højesteret — Danska) — Martin Blomqvist protiv Rolex SA, Manufacture des Montres Rolex SA (Prethodno pitanje — Uredba (EZ) br. 1383/2003 — Mjere za sprječavanje unosa na tržište krivotvorene robe i piratske robe — Članak 2. — Područje primjene uredbe — Prodaja, iz treće države, putem interneta krivotvorenog sata u privatne svrhe pojedincu koji živi u državi članici — Pljenidba sata od strane carinskih tijela prilikom ulaska na područje države članice — Zakonitost pljenidbe — Uvjeti — Uvjeti koji se odnose na povredu prava intelektualnog vlasništva — Direktiva 2001/29/EZ — Članak 4. — Javno distribuiranje — Direktiva 2008/95/EZ — Članak 5. — Uredba (EZ) br. 207/2009 — Članak 9. — Uporaba u trgovačkom prometu)

18

2014/C 093/29

Predmet C-139/13: Presuda Suda (deveto vijeće) od 13. veljače 2014. — Europska komisija protiv Kraljevine Belgije (Povreda obveze države članice — Područje slobode, sigurnosti i pravde — Standardi za sigurnosna obilježja i biometrijske podatke u putovnicama i putnim ispravama koje izdaju države članice — Uredba (EZ) br. 2252/2004 — Biometrijska putovnica — Ugrađivanje digitalnih otisaka prstiju — Neizvršenje — Neizdavanje u rokovima)

18

2014/C 093/30

Predmet C-653/13: Tužba podnesena 10. prosinca 2013. — Europska komisija protiv Talijanske Republike

19

2014/C 093/31

Predmet C-667/13: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. prosinca 2013. uputio Tribunal do Comércio de Lisboa (Portugal) — Estado português protiv Massa Insolvente do Banco Privado Português SA, u stečaju

19

2014/C 093/32

Predmet C-38/14: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. siječnja 2014. uputio Tribunal Superior de Justicia de la Comunidad Autónoma del País Vasco (Španjolska) — Subdelegación del Gobierno en Guipuzkoa — Extranjeria protiv Samir Zaizoune

20

2014/C 093/33

Predmet C-50/14: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. veljače 2014. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Piemonte (Italija) — CASTA i dr. protiv A.S.L. di Ciriè, Chivasso e Ivrea (ASL TO4) e Regione Piemonte

20

2014/C 093/34

Predmet C-60/14: Tužba podnesena 6. veljače 2014. — Europska komisija protiv Helenske Republike

21

2014/C 093/35

Predmet C-73/14: Tužba podnesena 10. veljače 2014. — Vijeće Europske unije protiv Europske komisije

21

 

Opći sud

2014/C 093/36

Predmet T-570/11: Presuda Općeg suda od 12. veljače 2014. — Oetker Nahrungsmittel protiv OHIM-a (La qualité est la meilleure des recettes) (Žig Zajednice — Zahtjev za verbalni žig Zajednice La qualité est la meilleure des recettes — Žig koji se sastoji od reklamnog slogana — Apsolutni razlog za odbijanje — Nepostojanje razlikovnog karaktera — Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

22

2014/C 093/37

Predmet T-81/12: Presuda Općeg suda od 12. veljače 2014. — Beco protiv Komisije (Damping — Uvozi elemenata za učvršćivanje od nehrđajućeg čelika podrijetlom iz Kine i Tajvana — Zahtjev za povratom naplaćenih pristojbi — Članak 11. stavak 8. drugi podstavak Uredbe (EZ) br. 1225/2009 — Pravna sigurnost)

22

2014/C 093/38

Predmet T-380/12: Presuda Općeg suda od 13. veljače 2014. — Demon International protiv OHIM-a — Big Line (DEMON) (Žig Zajednice — Postupak za proglašenje žiga ništavim — Figurativni žig Zajednice DEMON — Raniji međunarodni verbalni žig DEMON — Relativni razlog za odbijanje — Vjerojatnost zabune — Sličnost proizvoda — Sličnost znakova — Članak 8. stavak 1. točka (b) i članak 53. stavak 1. točka (a) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

22

2014/C 093/39

Predmet T-26/13: Presuda Općeg suda od 12. veljače 2014. — dm-drogerie markt protiv OHIM-a — Semtee (CALDEA) (Žig Zajednice — Postupak prigovora — Zahtjev za verbalni žig Zajednice CALDEA — Raniji međunarodni verbalni žig BALEA — Relativni razlog za odbijanje — Nepostojanje vjerojatnosti zabune — Nepostojanje sličnosti znakova — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

23

2014/C 093/40

Predmet T-614/13 R: Rješenje predsjednika Općeg suda od 20. siječnja 2014. — Romonta protiv Komisije (Privremena pravna zaštita — Okoliš — Direktiva 2003/87/EZ — Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova — Besplatna dodjela emisijskih jedinica od 2013. — Zahtjev za priznavanje prekomjernih teškoća — Nepostojanje hitnosti)

23

2014/C 093/41

Predmet T-688/13: Tužba podnesena 24. prosinca 2013. — Deloitte Consulting protiv Komisije

23

2014/C 093/42

Predmet T-693/13: Tužba podnesena 31. prosinca 2013. — Mikhalchanka protiv Vijeća

25

2014/C 093/43

Predmet T-694/13: Tužba podnesena 31. prosinca 2013. — Ipatau protiv Vijeća

25

2014/C 093/44

Predmet T-697/13: Tužba podnesena 27. prosinca 2013. — Kinnarps protiv OHIM-a (MAKING LIFE BETTER AT WORK)

25

2014/C 093/45

Predmet T-26/14 P: Žalba koju je 8. siječnja 2014. podnio Peter Schönberger protiv presude Službeničkog suda od 5. studenoga 2013. u predmetu — F-14/12, Schönberger/Revizorski sud

26

2014/C 093/46

Predmet T-44/14: Tužba podnesena 15. siječnja 2014. — Costantini i drugi protiv Komisije

26

2014/C 093/47

Predmet T-51/14: Tužba podnesena 22. siječnja 2014. — Češka Republika protiv Komisije

27

2014/C 093/48

Predmet T-60/14: Tužba podnesena 27. siječnja 2014. — BMV Mineralöl Versorgungsgesellschaft protiv OHIM-a — Delek Europe (GO)

27

2014/C 093/49

Predmet T-64/14: Tužba podnesena 29. siječnja 2014. — Good Luck Shipping protiv Vijeća

28

 

Službenički sud

2014/C 093/50

Predmet F-20/13: Rješenje Službeničkog suda od 13. veljače 2014. — Moës protiv Komisije

29

HR

 

IV. Obavijesti

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

Sud Europske unije

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/1

2014/C 93/01

Posljednja objava Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

SL C 85, 22.3.2014.

Prethodne objave

SL C 78, 15.3.2014..

SL C 71, 8.3.2014..

SL C 61, 1.3.2014..

SL C 52, 22.2.2014..

SL C 45, 15.2.2014..

SL C 39, 8.2.2014..

Ovi tekstovi dostupni su na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu

V. Objave

SUDSKI POSTUPCI

Sud

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/2

Presuda Suda (treće vijeće) od 13. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Työtuomioistuin — Finska) — Terveys- ja sosiaalialan neuvottelujärjestö TSN ry protiv Terveyspalvelualan Liitto ry (C-512/11), Ylemmät Toimihenkilöt (YTN) ry protiv Teknologiateollisuus ry, Nokia Siemens Networks Oy (C-513/11)

(Spojeni predmeti C-512/11 i C-513/11) (1)

(Socijalna politika - Direktiva 92/85/EEZ - Zaštita sigurnosti i zdravlja radnika - Trudne radnice, radnice koje su nedavno rodile ili doje na radnom mjestu - Rodiljni dopust - Redovna naknada plaće i/ili pravo na odgovarajuće davanje - Direktiva 96/34/EZ - Okvirni sporazum o roditeljskom dopustu - Individualno pravo na roditeljski dopust zbog rođenja ili posvojenja djeteta - Uvjeti rada i naknade plaće - Nacionalni kolektivni ugovor - Radnice koje koriste rodiljni dopust nakon prekida neplaćenog roditeljskog dopusta - Odbijanje isplate plaće tijekom rodiljnog dopusta)

2014/C 93/02

Jezik postupka: finski

Sud koji je uputio zahtjev

Työtuomioistuin

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Terveys- ja sosiaalialan neuvottelujärjestö TSN ry (C-512/11), Ylemmät Toimihenkilöt (YTN) ry (C-513/11)

Tuženici: Terveyspalvelualan Liitto ry (C-512/11), Teknologiateollisuus ry, Nokia Siemens Networks Oy (C-513/11)

Uz sudjelovanje: Mehiläinen Oy (C-512/11)

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Työtuomioistuin — Tumačenje Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006 o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (SL L 204, str. 23.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 246.) i Direktive 92/85/EEZ Vijeća od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje (SL L 348, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 73.) — Kolektivni ugovor koji predviđa pravo radnica na isplatu plaće u punom iznosu tijekom rodiljnog dopusta pod uvjetom da su bile zaposlene tijekom najmanje tri mjeseca neprekidno prije početka rodiljnog dopusta — Neisplata plaće tijekom rodiljnog dopusta sukladno tom kolektivnom ugovoru radnicama koje uzmu rodiljni dopust odmah nakon neplaćenog roditeljskog dopusta.

Izreka

Direktivu Vijeća 96/34/EZ od 3. lipnja 1996. o Okvirnom sporazumu o roditeljskom dopustu koji su zaključili UNICE, CEEP i ETUC valja tumačiti u smislu da joj je protivna odredba nacionalnog prava, poput one predviđene odredbama kolektivnih ugovora o kojima je riječ u glavnim postupcima, a prema kojoj trudna radnica koja prekine neplaćeni roditeljski dopust u smislu te direktive da bi odmah uzela rodiljni dopust u smislu Direktive Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje (deseta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) nema pravo na redovnu naknadu plaće na koju bi imala pravo da je tom rodiljnom dopustu prethodilo minimalno razdoblje povratka na rad.

(1)  SL C 347, 26.11.2011.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/3

Presuda Suda (drugo vijeće) od 13. veljače 2014. — Europska komisija protiv Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske

(Predmet C-530/11) (1)

(Povreda obveze države članice - Sudjelovanje javnosti u odlučivanju i pristup pravosuđu u pitanjima okoliša - Pojam „ne previsokih troškova” sudskog postupka)

2014/C 93/03

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: P. Oliver i L. Armati, agenti)

Tuženik: Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske (zastupnici: C. Murrell, M. Holt i J. Maurici, agenti)

Koju podupiru: Kraljevina Danska (zastupnik: C. H. Vang, agent), Irska (zastupnici: E. Creedon i A. Joyce, agenti, uz pomoć E. Barrington i G. Gilmore, barristers)

Predmet

Povreda obveze države članice — Propuštanje da se u poduzmu potrebne mjere radi poštovanja članka 3. stavka 7. i članka 4. stavka 4. Direktive 2003/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o osiguravanju sudjelovanja javnosti u izradi određenih planova i programa koji se odnose na okoliš i o izmjeni direktiva Vijeća 85/337/EEZ i 96/61/EZ s obzirom na sudjelovanje javnosti i pristup pravosuđu (SL L 156, str.17.) — Obveza uklanjanja ili smanjivanja novčanih i drugih prepreka pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša — Pojam „ne previsokih troškova” sudskog postupka

Izreka

1.

Time što nije ispravno prenijela članak 3. točku 7. i članak 4. točku 4. Direktive 2003/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o osiguravanju sudjelovanja javnosti u izradi određenih planova i programa koji se odnose na okoliš i o izmjeni direktiva Vijeća 85/337/EEZ i 96/61/EZ s obzirom na sudjelovanje javnosti i pristup pravosuđu u dijelu u kojem predviđaju da u njima navedeni sudski postupci ne budu preskupi, Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske povrijedila je obveze koje ima na temelju te direktive.

2.

Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske nalaže se snošenje troškova. Kraljevina Danska i Irska snosit će vlastite troškove.

(1)  SL C 39, 11.2.2012.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/3

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 23. siječnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale di Genova — Italija) — Mattia Manzi, Compagnia Naviera Orchestra protiv Capitaneria di Porto di Genova

(Predmet C-537/11) (1)

(Pomorski promet - Direktiva 1999/32/EZ - Konvencija MARPOL 73/78 - Prilog VI. - Onečišćenje zraka s brodova - Putnički brodovi na linijskoj plovidbi - Brodovi za kružna putovanja - Najveći sadržaj sumpora u brodskim gorivima - Valjanost)

2014/C 93/04

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale di Genova

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Mattia Manzi, Compagnia Naviera Orchestra

Tuženik: Capitaneria di Porto di Genova

U prisutnosti: Ministero delle Infrastrutture e dei Trasporti

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Tribunale civile di Genova — Valjanost članka 4.a Direktive Vijeća 1999/32/EZ od 26. travnja 1999. o smanjenju sadržaja sumpora u određenim tekućim gorivima i o izmjeni Direktive 93/12/EEZ (SL), kako je izmijenjena Direktivom 2005/33/EZ (SL L 191, str. 59.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 51., str. 116.) — Kompatibilnost obveze države članice da poduzmu sve mjere koje su neophodne za sprječavanje uporabe brodskog goriva u kojem sadržaj sumpora prelazi 1,5% masenog udjela za putničke brodove na linijskoj plovidbi prema lukama u Uniji ili iz njih sa Međunarodnom konvencijom o sprečavanju onečišćenja mora s brodova (Konvencija MARPOL) — Tumačenje članka 2. iste Direktive — Pojam „linijske plovidbe” — Primjena navedenog ograničenja na brodove za kružna putovanja

Izreka

1.

Brod za kružna putovanja, kao što je onaj u glavnom postupku, ulazi u područje primjene članka 4.a stavka 4. Direktive Vijeća 1999/32/EZ od 26. travnja 1999. o smanjenju sadržaja sumpora u određenim tekućim gorivima i o izmjeni Direktive 93/12/EEZ, kako je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2005/33/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2005., u odnosu na uvjet „linijske plovidbe”, kako je propisan u članku 2. točki 3g. te direktive, pod uvjetom da obavlja kružna putovanja, s pristajanjem ili bez njega, koja završavaju u luci polaska ili u drugoj luci, ako su ta kružna putovanja organizirana na temelju utvrđene dinamike, s točno određenim danima i, u načelu, satima polaska i dolaska, pri čemu zainteresirane osobe mogu slobodno izabrati među različitim kružnim putovanjima koja se nude, što je na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi.

2.

Valjanost članka 4.a stavka 4. Direktive 1999/32, kako je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2005/33, ne može se ispitati u odnosu na opće načelo međunarodnog prava pacta sunt servanda ni u odnosu na načelo lojalne suradnje sadržano u članku 4. stavku 3. podstavku 1. UEU-a na temelju razloga da bi ta odredba direktive mogla dovesti do povrede Priloga VI. Međunarodnoj konvenciji o sprečavanju onečišćenja s brodova, usvojenoj 2. studenoga 1973. u Londonu, kako je preinačena protokolom od 17. veljače 1978., i da se države članice stranke Protokola iz 1997. kojim se mijenja i dopunjuje Međunarodna konvencija iz 1973. o sprečavanju onečišćenja s brodova, kako je preinačena Protokolom iz 1978., usvojenim 26. rujna 1997. u Londonu, prisili na povredu obveza koje imaju u odnosu na druge stranke ugovornice istog.

3.

Nije na Sudu Europske unije da donese odluku o tome koji je utjecaj Priloga VI. na doseg članka 4.a stavka 4. Direktive 1999/32, kako je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2005/33.

(1)  SL C 370, 17.12.2011.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/4

Presuda Suda (prvo vijeće) od 6. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden — Nizozemska) — Leidseplein Beheer BV, H.J.M. de Vries protiv Red Bull GmbH, Red Bull Nederland BV

(Predmet C-65/12) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Žigovi - Direktiva 89/104/EEZ - Prava koja proizlaze iz žiga - Ugledan žig - Proširena zaštita za proizvode ili usluge koji nisu slični - Korištenje znaka koji je istovjetan ili sličan uglednom žigu od strane trećega bez opravdanog razloga - Pojam „opravdan razlog”)

2014/C 93/05

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Leidseplein Beheer BV, H.J.M. de Vries

Tuženik: Red Bull GmbH, Red Bull Nederland BV

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Hoge Raad der Nederlanden — Tumačenje članka 5. stavak 2. Prve direktive Vijeća 89/104/EEZ od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL 1989., L 40, str. 1.) — Prava koja proizlaze iz žiga — Ugledan žig — Proširena zaštita za proizvode ili usluge koji nisu slični — Korištenje znaka koji je istovjetan ili sličan uglednom žigu od strane trećega bez opravdanog razloga na temelju čega treći može nepošteno iskoristiti razlikovni karakter ili ugled žiga ili im nanijeti štetu — Pojam opravdanog razloga

Izreka

Članak 5. stavak 2. Prve direktive Vijeća 89/104/EEZ od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima treba tumačiti na način da se nositelj uglednog žiga, na osnovi „opravdanog razloga” u smislu te odredbe, može naći u situaciji da je primoran trpjeti da treći koristi znak sličan tom žigu u odnosu na proizvod koji je istovjetan proizvodu za koji je žig registriran, ako se dokaže da se taj znak koristilo prije nego što je podnesena prijava istog žiga te da je uporaba znaka za istovjetan proizvod učinjena u dobroj vjeri. Pri ocjeni je li to tako, nacionalni sud mora osobito imati na umu sljedeće:

—

etabliranost i ugled znaka kod zainteresirane javnosti,

—

stupanj srodnosti između proizvoda i usluga za koje se isti znak izvorno koristilo te proizvoda u odnosu na koji je registriran ugledni žig i

—

ekonomsku i komercijalnu prikladnost uporabe znaka koji je sličan tom žigu u odnosu na taj proizvod.

(1)  SL C 126, 28.4.2012.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/4

Presuda Suda (šesto vijeće) od 13. veljače 2014. — Europska komisija protiv Republike Bugarske

(Predmet C-152/12) (1)

(Povreda obveze države članice - Prijevoz - Direktiva 2001/14/EZ - Razvoj željeznica Unije - Ubiranje pristojbi za pristup željezničkoj infrastrukturi - Članak 7. stavak 3. i članak 8. stavak 1. - Mogućnost (određivanja) povećanja pristojbi - Trošak koji je izravno nastao iz pružanja usluge željezničkog prijevoza)

2014/C 93/06

Jezik postupka: bugarski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: R. Vasileva i H. Støvlbæk, agenti)

Tuženik: Republika Bugarska (zastupnici: T. Ivanov, D. Drambozova i E. Petranova, agenti)

Intervenijent koji podupire tuženika: Republika Poljska (zastupnici: B. Majczyna i M. Szpunar, agenti)

Predmet

Povreda obveze države članice — Povreda čl. 7. st. 3. i čl. 8. st. 1. Direktive 2001/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2001. o dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i ubiranju pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture i dodjeli rješenja o sigurnosti (SL L 75, str. 29.)(SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 5., str. 27.) — Sustav ubiranja pristojbi za pristup željezničkoj infrastrukturi — Pojam „troška koji je izravno nastao iz pružanja usluge željezničkog prijevoza” — Pristojbe koje premašuju troškove koji su izravno nastali iz pružanja usluge željezničkog prijevoza — Uvjeti primjene čl. 8. st. 1. Direktive 2001/14/EZ

Izreka

1.

Omogućivši uključenje troškova, odnosno plaća osoblja i doprinosa za socijalnu sigurnost koji se ne mogu smatrati izravno nastalima iz pružanja usluge željezničkog prometa u izračun pristojbi za minimalni pristupni paket i pristup prugom do uslužnih objekata, Republika Bugarska nije ispunila obveze koje ima na temelju članka 7. stavka 3. Direktive 2001/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2001. o dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i ubiranju pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture i dodjeli rješenja o sigurnosti kako je izmijenjena Direktivom 2007/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007.

2.

U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.

Europska komisija, Republika Bugarska i Republika Poljska snose svoje vlastite troškove.

(1)  SL C 174, 16.6.2012.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/5

Presuda Suda (treće vijeće) od 13. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio — Italija) — Airport Shuttle Express scarl (C-162/12), Giovanni Panarisi (C-162/12), Società Cooperativa Autonoleggio Piccola arl (C-163/12), Gianpaolo Vivani (C-163/12) protiv Comune di Grottaferrata

(Spojeni predmeti C-162/12 i C-163/12) (1)

(Prethodno pitanje - Članak 49. UFEU-a, članak 101. UFEU-a i članak 102. UFEU-a - Uredba (EEZ) br. 2454/92 - Uredba (EZ) br. 12/98 - Djelatnost iznajmljivanja automobila s vozačem - Nacionalni i regionalni propisi - Dozvola koju izdaju općine - Uvjeti - Potpuno unutarnje situacije - Nadležnost Suda - Dopuštenost pitanja)

2014/C 93/07

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Airport Shuttle Express scarl (C-162/12), Giovanni Panarisi (C-162/12), Società Cooperativa Autonoleggio Piccola arl (C-163/12), Gianpaolo Vivani (C-163/12)

Tuženik: Comune di Grottaferrata

Uz sudjelovanje: Federnoleggio

Predmet

Zahtjevi za prethodnu odluku — Tribunale Amministrativo Regionale del Lazio — Tumačenje članaka 26., 49., 90. UFEU-a, članka 3. UEU-a u vezi s člankom 4. stavkom 3. UEU-a, te članaka 3. do 6. UFEU-a, 101. i 102. UFEU-a kao i Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2454/92 od 23. srpnja 1992. o utvrđivanju uvjeta pod kojima strani prijevoznici mogu obavljati nacionalni cestovni prijevoz putnika u državi članici (SL L 251, str. 1.) i Uredbe Vijeća (EZ) br. 12/98 od 11. prosinca 1997. o utvrđivanju uvjeta pod kojima strani prijevoznici mogu obavljati nacionalni cestovni prijevoz putnika u državi članici (SL 1998, L 4, str. 10.) — Djelatnost iznajmljivanja automobila s vozačem — Nacionalni propisi koji obavljanje te usluge uvjetuju posjedovanjem licencije koju izdaju općine i koji imatelje takve licencije obvezuju da imaju uobičajeno spremište svojih vozila na području općine koja je izdala dozvolu te da imaju svoje sjedište i da započinju i završavaju svoju uslugu na istom tom području

Izreka

Sud Europske unije nije nadležan odgovoriti na zahtjeve za prethodnu odluku koje je odlukama od 19. listopada 2011. i 1. prosinca 2011. podnio Tribunale amministrativo regionale per il Lazio (Italija) u spojenim predmetima C-162/12 i C-163/12 u dijelu u kojem se oni odnose na tumačenje članka 49. UFEU-a. U dijelu u kojem se zahtjevi odnose na tumačenje drugih odredaba prava Unije, oni su nedopušteni.

(1)  SL C 165, 9.6.2012.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/6

Presuda Suda (prvo vijeće) od 23. siječnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Hamburg — Njemačka) — DMC Beteiligungsgesellschaft mbH protiv Finanzamt Hamburg-Mitte

(Predmet C-164/12) (1)

(Oporezivanje - Porez na dobit - Prijenos poslovnih udjela društva osoba u društvo kapitala - Knjigovodstvena vrijednost - Procijenjena vrijednost - Ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja - Izravno oporezivanje nerealiziranih dobitaka - Različit tretman - Ograničenje slobodnog kretanja kapitala - Očuvanje podjele nadležnosti za oporezivanje među državama članicama - Proporcionalnost)

2014/C 93/08

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Finanzgericht Hamburg

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: DMC Beteiligungsgesellschaft mbH

Tuženik: Finanzamt Hamburg-Mitte

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Finanzgericht Hamburg — Tumačenje članka 43. UEZ-a (postao članak 49. UFEU-a) — Društva sa sjedištem u drugoj državi članici, koja ulažu nenovčane udjele jednog poduzetnika u nacionalno društvo kapitala u zamjenu za poslovne udjele u tom društvu — Propisi koji, u takvom slučaju, predviđaju da se uneseni kapital mora prikazati u bilanci društva kapitala sukladno njegovoj stvarnoj vrijednosti, a ne njegovoj knjigovodstvenoj vrijednosti, i time prijevremeno oporezujući nerealiziranu kapitalnu dobit — Mogućnost plaćanja predmetnih poreza u pet godišnjih iznosa, pod uvjetom postojanja jamstva plaćanja

Izreka

1.

Članak 63. UFEU-a treba tumačiti na način da cilj očuvanja podjele nadležnosti za oporezivanje među državama članicama može opravdati nacionalne propise koji nalažu određivanje vrijednosti imovine unesene kao ulog iz komanditnog društva u imovinu društva kapitala sa sjedištem na teritoriju te države članice sukladno njezinoj procijenjenoj vrijednosti, čineći oporezivima, prije nego što oni stvarno nastanu, nerealizirane dobitke koji se odnose na tu imovinu nastale na tom teritoriju, ako je spomenuta država članica praktički spriječena izvršavati svoju poreznu nadležnost nad tim dobicima u vrijeme njihovog stvarnog nastanka, što treba ustanoviti nacionalni sud.

2.

Propisi države članice koji predviđaju izravno oporezivanje nerealiziranih dobitaka nastalih na njezinom teritoriju ne prekoračuju ono što je potrebno za postizanje cilja očuvanja podjele nadležnosti za oporezivanje među državama članicama ukoliko se, ako porezni obveznik zahtijeva odgodu plaćanja, nalaže obveza izdavanja bankarske garancije zbog stvarnog rizika nenaplaćivanja poreza.

(1)  SL C 217, 21.7.2012.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/6

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 30. siječnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Conseil d'État — Belgija) — Aboubacar Diakite protiv Commissaire général aux réfugiés et aux apatrides

(Predmet C-285/12) (1)

(Direktiva 2004/83/EZ - Minimalni standardi uvjeta za stjecanje statusa izbjeglice ili statusa stečenog na temelju supsidijarne zaštite - Osoba koja ispunjava uvjete za supsidijarnu zaštitu - Članak 15. točka (c) - Ozbiljna i individualna prijetnja životu ili osobi civila zbog općeg nasilja u situacijama oružanog sukoba - Pojam unutarnjeg oružanog sukoba - Autonomno tumačenje s obzirom na međunarodno humanitarno pravo - Kriteriji procjene)

2014/C 93/09

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Aboubacar Diakite

Tuženik: Commissaire général aux réfugiés et aux apatrides

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Conseil d'État (Belgija) — Tumačenje članka 15. točke (c) Direktive Vijeća 2004/83/EZ od 29. travnja 2004. o minimalnim standardima za kvalifikaciju i status državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva kao izbjeglica ili osoba kojima je na drugi način potrebna međunarodna zaštita te o sadržaju odobrene zaštite (SL L 304, str. 12.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 12., str. 64.) — Odbijanje priznanja statusa izbjeglice i odobrenja supsidijarne zaštite — Osoba koja ispunjava uvjete za supsidijarnu zaštitu — Pojam „unutarnjeg oružanog sukoba” — Posebno autonomno tumačenje ili dopuštenost tumačenja u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom — Kriteriji procjene

Izreka

Članak 15. točku (c) Direktive Vijeća 2004/83/EZ od 29. travnja 2004. o minimalnim standardima za kvalifikaciju i status državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva kao izbjeglica ili osoba kojima je na drugi način potrebna međunarodna zaštita te o sadržaju odobrene zaštite treba tumačiti na način da je potrebno priznati postojanje unutarnjeg oružanog sukoba, u cilju primjene te odredbe, ako se redovne državne snage suprotstavljaju jednoj ili više naoružanih skupina ili ako se suprotstavljaju dvije ili više naoružanih skupina, a bez da je potrebno da se taj sukob može kvalificirati kao oružani sukob koji nema međunarodni karakter u smislu međunarodnog humanitarnog prava i bez da su intenzitet oružanih suprotstavljanja, razina organizacije prisutnih oružanih snaga ili trajanje sukoba predmet procjene koja je različita od procjene stupnja nasilja koje vlada na dotičnom području.

(1)  SL C 235, 4.8.2012.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/7

Presuda Suda (deseto vijeće) od 23. siječnja 2014. — Europska komisija protiv Kraljevine Belgije

(Predmet C-296/12) (1)

(Povreda obveze države članice - Sloboda pružanja usluga - Slobodno kretanje kapitala - Porez na dohodak - Doprinosi u okviru mirovinske štednje - Porezna olakšica primjenjiva isključivo na plaćanja u korist institucija ili fondova s poslovnim nastanom u istoj državi članici - Koherentnost fiskalnog sustava - Učinkovitost fiskalnog nadzora)

2014/C 93/10

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: R. Lyal i W. Roels, agenti)

Tuženik: Kraljevina Belgija (zastupnici: J.-C. Halleux i M. Jacobs, agenti)

Predmet

Povreda obveze države članice — Povreda članaka 56. i 63. UFEU-a — Uplate za mirovinsku štednju — Porezna olakšica — Konačne uplate u Belgiji

Izreka

1.

Usvajanjem i zadržavanjem na snazi porezne olakšice za doprinose koji se plaćaju u okviru mirovinske štednje, u dijelu u kojem se ta olakšica primjenjuje samo na plaćanja u korist institucija ili fondova s poslovnim nastanom u Belgiji, Kraljevina Belgija povrijedila je obveze koje proizlaze iz članka 56. UFEU-a.

2.

Kraljevini Belgiji nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 273, 8.9.2012.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/7

Presuda Suda (deseto vijeće) od 6. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Curtea de Apel București — Rumunjska) — E. ON Global Commodities SE, prije E.On Energy Trading SE protiv Agenția Națională de Administrare Fiscală — Direcția Generală de Soluționare a Contestațiilor, Direcția Generală a Finanțelor Publice a Municipiului București — Serviciul de administrare a contribuabililor nerezidenți

(Predmet C-323/12) (1)

(Direktiva 79/1072/EEZ - Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost - Porezni obveznici s boravištem u drugoj državi članici - Načini povrata PDV-a - Porezni obveznici koji su odredili poreznog zastupnika sukladno odredbama nacionalnog prava prije pristupanja Uniji - Isključenje - Pojam „poreznog obveznika koji nema sjedište na području države” - Uvjet nepostojanja poslovnog nastana - Uvjet nepostojanja isporuke robe ili usluga - Isporuke električne energije oporezivim preprodavateljima - Direktiva 2006/112/EZ - Članak 171.)

2014/C 93/11

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Curtea de Apel București

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: E. ON Global Commodities SE, prije E.On Energy Trading SE

Tuženik: Agenția Națională de Administrare Fiscală — Direcția Generală de Soluționare a Contestațiilor, Direcția Generală a Finanțelor Publice a Municipiului București — Serviciul de administrare a contribuabililor nerezidenți

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Curtea de Apel Bucuresti — Tumačenje članaka 1., 3., 4. i 6. Osme direktive Vijeća 79/1072/EEZ od 6. prosinca 1979. o usklađivanju zakonodavstva država članica o porezu na promet — Postupci za povrat poreza na dodanu vrijednost poreznim obveznicima koji nemaju sjedište na području države — (SL L 331, str. 11.) — Povrat PDV-a u jednoj državi članici poreznim subjektima s poslovnim sjedištem u drugoj državi članici, a koji su u prvoj državi odredili poreznog zastupnika sukladno odredbama nacionalnog prava primjenjivima prije pristupanja te države Uniji — Uvjet nepostojanja identifikacije poreznog obveznika u državi članici povrata — Pojam dodatnog uvjeta u odnosu na uvjete u člancima 3. i 4. Direktive 79/1072/EEZ — Usklađenost s odredbama članka 6. iste direktive — Izravan učinak članaka 3. i 4. Direktive 79/1072/EEZ

Izreka

Odredbe Osme direktive Vijeća 79/1072/EEZ od 6. prosinca 1979. o usklađivanju zakonodavstava država članica o porezu na promet — Postupci za povrat poreza na dodanu vrijednost poreznim obveznicima koji nemaju sjedište na području države, zajedno s člancima 38., 171. i 195. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, kako je izmijenjena i dopunjena Direktivom Vijeća 2007/75/EZ od 20. prosinca 2007., treba tumačiti na način da porezni obveznik sa sjedištem u jednoj državi članici koji je obavio isporuke električne energije oporezivim preprodavateljima sa sjedištem u drugoj državi članici ima pravo pozvati se na Osmu direktivu 79/1072 u toj drugoj državi kako bi dobio povrat poreza na dodanu vrijednost plaćenog u prethodnoj fazi. To pravo ne isključuje činjenica određivanja poreznog zastupnika identificiranog u svrhu poreza na dodanu vrijednost u potonjoj državi.

(1)  SL C 295, 29.9.2012.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/8

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 23. siječnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale di Milano — Italija) — Nintendo Co. Ltd e.a. protiv PC Box Srl, 9Net Srl

(Predmet C-355/12) (1)

(Direktiva 2001/29/EZ - Autorsko i srodna prava u informacijskom društvu - Pojam „tehničkih mjera” - Zaštitni uređaj - Oprema i dopunski zaštićeni proizvodi - Slični dopunski uređaji, proizvodi ili sastavni dijelovi koje proizvode druga poduzeća - Isključivanje svake interoperabilnosti među njima - Opseg tih tehničkih mjera - Relevantnost)

2014/C 93/12

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale di Milano

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Nintendo Co. Ltd, Nintendo of America Inc., Nintendo of Europe GmbH

Tuženici: PC Box Srl, 9Net Srl

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Tribunale ordinario di Milano — Tumačenje članka 6. Direktive 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL L 167, str. 10.), (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 119.) u vezi s uvodnom izjavom 48. iste direktive — Pojam „tehničkih mjera” — Zaštitni uređaj koji isključuje svaku interoperabilnost između opreme i dopunskih zaštićenih proizvoda, s jedne strane, i opreme i sličnih dopunskih proizvoda koje ne proizvodi proizvođač ili poduzeća koja je on ovlastio, s druge strane — Relevantnost svrhe koju je proizvođač dodijelilo tim tehničkim mjerama

Izreka

1.

Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskih i srodnih prava u informacijskom društvu treba se tumačiti u smislu da pojam „učinkovite tehničke mjere” u smislu članka 6. stavka 3. te direktive može obuhvatiti tehničke mjere koje se poglavito sastoje u tome da se uređajem za prepoznavanje opremi ne samo medij na kojem je sadržano zaštićeno djelo, kao što je videoigra, u svrhu njegove zaštite protiv radnji koje nije odobrio nositelj autorskog prava, nego također i prijenosne uređaje ili konzole koje imaju namjenu omogućavanja pristupa tim igrama i njihovo korištenje.

2.

Na nacionalnom je sudu da provjeri mogu li druge mjere ili mjere koje nisu sadržane u konzolama uzrokovati manje smetnji radnjama trećih ili manje ograničenja tih radnji, uz pružanje istovjetne zaštite pravima nositelja. U tu svrhu važno je uzeti u obzir osobito troškove različitih vrsta tehničkih mjera, tehničke i praktične aspekte njihove implementacije kao i usporedbu učinkovitosti tih različitih vrsta tehničkih mjera s obzirom na zaštitu prava nositelja, a da pritom ta učinkovitost ipak ne treba biti apsolutna. Na navedenom je sudu također ispitivanje svrhe uređaja, proizvoda ili sastavnih dijelova koji mogu izbjeći navedene tehničke mjere. U tom pogledu će, s obzirom na predmetne okolnosti, biti osobito bitan dokaz njihovog stvarnog korištenja od strane trećih. Nacionalni sud može osobito ispitati učestalost kojom se ti uređaji, proizvodi ili sastavni dijelovi stvarno koriste za povredu autorskog pravog kao i učestalost kojom se koriste u svrhe koje ne čine povredu navedenog prava.

(1)  SL C 295, 29.9.2012.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/9

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 13. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Unabhängiger Verwaltungssenat des Landes Oberösterreich — Austrija) — u postupku koji je pokrenula Susanne Sokoll-Seebacher

(Predmet C-367/12) (1)

(Sloboda poslovnog nastana - Javno zdravlje - Članak 49. UFEU-a - Ljekarne - Odgovarajuća opskrba stanovništva lijekovima - Odobrenje za rad - Područna raspodjela ljekarni - Uvođenje ograničenja koja se u osnovi temelje na demografskom kriteriju - Minimalna udaljenost između ljekarni)

2014/C 93/13

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Unabhängiger Verwaltungssenat des Landes Oberösterreich

Stranke glavnog postupka

Susanne Sokoll-Seebacher

Uz sudjelovanje: Agnes Hemetsberger, pravne sljednice Susanne Zehetner

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Unabhängiger Verwaltungssenat des Landes Oberösterreich — Tumačenje članka 49. UFEU-a kao i članaka 16. i 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima — Propisi države članice koji davanje koncesije za upravljanje ljekarnom podvrgavaju ocjeni potreba tržišta koja se temelji na nekoliko kriterija koji su složeni i gotovo nepredvidivi

Izreka

Članak 49. UFEU-a, osobito zahtjev dosljednosti u ostvarivanju zadanog cilja, treba tumačiti u smislu da su mu protivni propisi države članice kakvi su oni u glavnom postupku, koji kao osnovni kriterij za provjeru postojanja potrebe za osnivanjem nove ljekarne određuju strogo pravilo „broj osoba koje i dalje treba opskrbljivati”, u mjeri u kojoj nacionalna nadležna tijela nemaju mogućnost odstupanja od tog ograničenja kako bi se u obzir uzeli lokalni uvjeti.

(1)  SL C 331, 27.10.2012.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/9

Presuda Suda (deseto vijeće) od 23. siječnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden — Nizozemska) — X BV protiv Staatssecretaris van Financiën

(Predmet C-380/12) (1)

(Tarifni broj - Neobojena zemlja - Poglavlje 25. Kombinirane nomenklature - Tarifni broj 2508 - Pojam „pranih proizvoda” - Otklanjanje nečistoće bez promjene strukture proizvoda - Poglavlje 38. Kombinirane nomenklature - Tarifni broj 3802)

2014/C 93/14

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: X BV

Tuženik: Staatssecretaris van Financiën

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Hoge Raad der Nederlanden — Zajednička carinska tarifa — Razvrstavanje roba — Neobojena zemlja — Razvrstavanje u podbroj 2508 40 00 ili u podbroj 3802 90 00 Kombinirane nomenklature — Pojam otklanjanja nečistoće u smislu napomene 1. poglavlja 25. Kombinirane nomenklature

Izreka

1.

Pojam „otklanjanja nečistoća” iz napomene 1. poglavlja 25. Kombinirane nomenklature Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi, kako je izmijenjena i dopunjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1549/2006 od 17. listopada 2006., treba tumačiti na način da uključuje otklanjanje kemijskih sastojaka koji se nalaze u mineralnom proizvodu u neobrađenom stanju uslijed prirodnih okolnosti u mjeri u kojoj to otklanjanje poboljšava kapacitet navedenih proizvoda pridonoseći namjeni koja im je svojstvena, a što provjerava nacionalni sud.

2.

Navedenu napomenu 1. poglavlja 25. Kombinirane nomenklature iz Priloga I. Uredbi br. 2658/87, kako je izmijenjena i dopunjena Uredbom br. 1549/2006, treba tumačiti na način da proizvodi koji su bili podvrgnuti tretmanu koji podrazumijeva uporabu kemijskih tvari i obuhvaća otklanjanje nečistoća mogu biti razvrstani u tarifni broj 2508 te kombinirane nomenklature samo ako navedeni tretman nije izmijenio njihovu površinsku strukturu, a što utvrđuje nacionalni sud.

(1)  SL C 303, 6.10.2012.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/10

Presuda Suda (veliko vijeće) od 5. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Székesfehérvári Törvényszék — Mađarska) — Hervis Sport- és Divatkereskedelmi Kft protiv Nemzeti Adó- és Vámhivatal Közép-dunántúli Regionális Adó Főigazgatósága

(Predmet C-385/12) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Izravni porezi - Sloboda poslovnog nastana - Nacionalni porezni propisi kojima se uvodi izvanredni porez na prihod trgovine na malo u prodavaonicama - Veliki maloprodajni lanci - Postojanje diskriminirajućeg učinka - Neizravna diskriminacija)

2014/C 93/15

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Székesfehérvári Törvényszék

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Hervis Sport- és Divatkereskedelmi Kft

Tuženik: Nemzeti Adó- és Vámhivatal Közép-dunántúli Regionális Adó Főigazgatósága

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Székesfehérvári Törvényszék — Tumačenje članaka 18., 26., 49., 54., 55., 56., 63., 65. i 110. UFEU-a — Nacionalni porezni propisi kojima se uvodi posebni porez koji se odnosi na sektore trgovine na malo — Progresivni porez izračunan na temelju ostvarenog neto prihoda — Najniža stopa poreza koja na društva koja se bave trgovinom na malo prehrambenim proizvodima u stranom vlasništvu utječe više nego na nacionalna društva

Izreka

Članke 49. UFEU-a i 54. UFEU-a treba tumačiti u smislu da su im protivni propisi države članice o porezu na prihod trgovine na malo u prodavaonicama koji obvezuju porezne obveznike koji u smislu tih propisa predstavljaju, unutar grupe društava, „povezana društva”, da zbroje svoje prihode kako bi se primijenila vrlo progresivna stopa, a zatim da tako dobiveni iznos poreza podijele razmjerno svojim stvarnim prihodima, ako su — što je na sucu koji je uputio zahtjev da provjeri — porezni obveznici koji su obuhvaćeni najvišim razredom posebnog poreza, u većini slučajeva, „povezani”, s društvima koja imaju sjedište u drugoj državi članici.

(1)  SL C 366, 24.11.2012.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/10

Presuda Suda (treće vijeće) od 13. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio — Italija) — Crono Service Scarl i dr. (C-419/12), Anitrav — Associazione Nazionale Imprese Trasporto Viaggiatori (C-420/12) protiv Roma Capitale, Regione Lazio (C-420/12)

(Spojeni predmeti C-419/12 i C-420/12) (1)

(Prethodno pitanje - Članak 49. UFEU-a, članak 101. UFEU-a i članak 102. UFEU-a - Djelatnost iznajmljivanja automobila s vozačem - Potpuno unutarnja situacija - Nadležnost Suda - Dopuštenost pitanja)

2014/C 93/16

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Crono Service Scarl, Carla Silvestri, Nando Cese, Fabrizio Melarango, Yahia Nafea, Robert Martin, Angelo Minosse, Raimondo Pratico, Vincenti, Pesce, Fedeli, Sebastiani, Nanni, Savino, Andrea Rossi, Filiberto Marinelli, Puglia, Sordelli, Antonini, Andrea Iannilli, Pasquale Iavarone, Roberto Agostinelli, Valerio Giannoni, Fernando Boccadamo, Aristide Salvati, Annalisa Di Grigoli, Antonio Evangelisti, Marco Brecciaroli, Cardoso Wandenberg, Fabrizio Villamaina, Sandro Rossi, Fabrizio Di Somone, Debora Falasca, Elisabetta Serrano, Claudio Bandini, Bruno Piromallo, Maurizio Pesce, Mirko Capogrossi, Giovanni Barilotti, Stefano Petitti, Paolo Ricci, Vincenzo Curto, Luci Di Luzio, Gianfrancesco Argiro', Magdi Gou Bial, Secondo Uffreduzzi, Fausto Menotti, Danilo Valdambrini, Andrea Orfei, Daniele Silvestrini, Maurizio Borzi, Flavio Piromalli, Carlo Campanari, Volodymyr Lupu, Solution Car scarl, Paolo De Santis, Michele Rienzi, Roberta Rinaldi, BPS Autonoleggio scarl, Sebastiano Favara, Stefano Calabretta, Adriano Carducci, Giuseppa Gabriello, Modestino Capaccio, Mario Paruzza, Massimiliano Casu, Luciano Gulizia, Planet Service scarl, Fabio Belmonte, Fabrizio Romagnoli, Italo Ratta, Fabio Martella, Ilario Fiano, Coop Michelangelo, Michele Falcione, Roberto Natalizia, Claudio Botticelli, Odoardo Palombelli, Mario rondeoni, Massimiliano Dionisi, Luigi Vitrano, Stefano Iovino, Merella Micheciivo, Daniele Latorre, Walter Luccaferri, Bruno Iannone, Mariannina Tesone, Alessandro Polidoro, Giorgio Scortichini, Fabio Atturi, Leonardo Coop, Coop Sia A Srl, Marco Lucaferri, Roberto Turchetti, Corrado Mortillaro, Gianrico Lanternari, Sandro Baronciani, Ugo Mecchia, Flavio Meroni, Giuseppina Berchicci, Enrico Poddi, Nicola Solipacca, Franco Perazzola, Agostino Di Sciullo, Sergio Angeletti, Patrizio Tesi, Fabio Carrozi, Tommaso Pagani, Marco Stivoli, Roberto Miglio, Professional Car Service Snc, Massimo Mongiovi, Roberto Corona, (C-419/12), Anitrav — Associazione Nazionale Imprese Trasporto Viaggiatori (C-420/12)

Tuženici: Roma Capitale, Regione Lazio (C-420/12)

Uz sudjelovanje: UGL Taxi — Unione Generale del Lavoro Taxi e.a., Codacons — Coordinamento delle associazioni per la tutela dell’ambiente e dei diritti degli utenti e consumatori (C-420/12),

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Tribunale Amministrativo Regionale Per il Lazio — Tumačenje članaka 26., 49., 90. UFEU-a, članka 3. UEU-a u vezi s člankom 4. stavkom 3. UEU-a, te članaka 3. do 6. UFEU-a, 101. i 102. UFEU-a — Djelatnost iznajmljivanja automobila s vozačem — Nacionalni propisi koji obavljanje te usluge uvjetuju posjedovanjem licencije koju izdaju općine i koji imatelje takve licencije obvezuju da imaju uobičajeno spremište svojih vozila na području općine koja je izdala dozvolu te da imaju svoje sjedište i da započinju i završavaju svoju uslugu na istom tom području

Izreka

Sud Europske unije nije nadležan odgovoriti na zahtjeve za prethodnu odluku koje je podnio Tribunale amministrativo regionale per il Lazio (Italija), odlukama od 20. lipnja 2012. u spojenim predmetima C-419/12 i C-420/12, u dijelu u kojem se oni odnose na tumačenje članka 49. UFEU-a. U dijelu u kojem se odnose na tumačenje drugih odredaba prava Unije, navedeni su zahtjevi nedopušteni.

(1)  SL C 366, 24.11.2012.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/11

Presuda Suda (drugo vijeće) od 6. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Curtea de Apel Oradea — Rumunjska) — SC Fatorie SRL protiv Direcția Generală a Finanțelor Publice Bihor

(Predmet C-424/12) (1)

(Prethodno pitanje - Porez na dodanu vrijednost - Direktiva 2006/112/EZ - Obrnuta porezna obveza - Pravo na odbitak - Plaćanje poreza dobavljaču usluga - Propuštanje obveznih podataka - Plaćanje poreza koji nije dugovan - Gubitak prava na odbitak - Načelo porezne neutralnosti - Načelo pravne sigurnosti)

2014/C 93/17

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Curtea de Apel Oradea

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: SC Fatorie SRL

Tuženik: Direcția Generală a Finanțelor Publice Bihor

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Curtea de Apel Oradea — Tumačenje Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.) — Gubitak prava na odbitak poreza na dodanu vrijednost iz razloga izostanka podataka na računu o primjeni režima obrnute porezne obveze — Načelo pravne sigurnosti — Odluka kojom se nalaže plaćanje iznosa poreza na dodanu vrijednost koji je neispravno odbijen, te zateznih kamata, kao i kazne zbog kašnjenja nakon pravomoćne odluke kojom je priznato pravo na odbitak — Načelo porezne neutralnosti — Plaćanje poreza na dodanu vrijednost pogrešno navedenog na računu od strane trećeg — Nedostatak djelovanja poreznih vlasti u vezi ispravljanja računa i nemogućnost naknadnog uređenja

Izreka

1.

U okviru radnje podvrgnute režimu obrnute porezne obveze, Direktiva Vijeća 2006/112/CE od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost i načelo porezne neutralnosti nisu protivni tome da primatelju usluga bude uskraćeno pravo na odbitak poreza na dodanu vrijednost koji je neosnovano platio dobavljaču na temelju nepravilno izdanog računa, uključujući i kada je ispravak ove pogreške nemoguć zbog stečaja navedenog primatelja.

2.

Načelo pravne sigurnosti nije protivno stalnoj nacionalnoj fiskalnoj praksi koja se sastoji u opozivu, unutar zastarnog roka, odluke kojom je poreznom obvezniku priznato pravo na odbitak poreza na dodanu vrijednost te kojom se nakon nove kontrole traži povrat tog poreza uvećan za naknadu za kašnjenje.

(1)  SL C 379, 8.12.2012.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/12

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 13. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Svea hovrätt — Švedska) — Nils Svensson, Sten Sjögren, Madelaine Sahlman, Pia Gadd protiv Retriever Sverige AB

(Predmet C-466/12) (1)

(Prethodno pitanje - Usklađivanje zakonodavstava država članica - Autorsko i srodna prava - Direktiva 2001/29/EZ - Informacijsko društvo - Usklađivanje određenih aspekata autorskog i srodnih prava - Članak 3. stavak 1. - Priopćavanje javnosti - Pojam - Internetske poveznice („poveznice na koje je moguće kliknuti”) koje daju pristup zaštićenim djelima)

2014/C 93/18

Jezik postupka: švedski

Sud koji je uputio zahtjev

Svea hovrätt

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Nils Svensson, Sten Sjögren, Madelaine Sahlman, Pia Gadd

Tuženik: Retriever Sverige AB

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Svea Hovrätt — Tumačenje članka 3. stavka 1. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2001/29/EZ od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL L 167, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 119.) — Internetska stranica za pretraživanje i praćenje koja nudi svojim pretplatnicima uslugu pristupa zaštićenim djelima, uz naplatu — Davanje od strane osobe koja je različita od autora djela ili osoba koje je on ovlastio poveznice na internetsku stranicu koja daje pristup djelu

Izreka

1.

Članak 3. stavak 1. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2001/29/CE od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu treba tumačiti na način da stavljanje na internetsku stranicu poveznicâ na koje je moguće kliknuti a koje vode do djelâ koja su slobodno dostupna na drugoj internetskoj stranici ne predstavlja radnju priopćavanja javnosti, kako je predviđena u ovoj odredbi.

2.

Članak 3. stavak 1. Direktive 2001/29 treba tumačiti na način da zabranjuje državi članici da šire zaštiti nositelje autorskog prava na način da predvidi da pojam priopćavanja javnosti obuhvaća više radnji od onih navedenih u toj odredbi.

(1)  SL C 379,8.12.2012.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/12

Presuda Suda (treće vijeće) od 13. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Bundesgerichtshof — Njemačka) — H. Gautzsch Großhandel GmbH & Co. KG protiv Münchener Boulevard Möbel Joseph Duna GmbH

(Predmet C-479/12) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Intelektualno vlasništvo - Dizajni Zajednice - Uredba (EZ) br. 6/2002 - Članak 7. stavak 1., članak 11. stavak 2., članak 19. stavak 2., članak 88., članak 89. stavak 1. točke (a) i (d) - Neregistrirani dizajn Zajednice - Zaštita - Učiniti dostupnim javnosti - Novost - Postupak zbog povrede prava - Teret dokazivanja - Zastara - Prekluzija - Primjenjivo pravo)

2014/C 93/19

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: H. Gautzsch Großhandel GmbH & Co. KG

Tuženik: Münchener Boulevard Möbel Joseph Duna GmbH

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Bundesgerichtshof — Tumačenje članka 7. stavka 1. prvog podstavka, članka 11. stavka 2., članka 19. stavka 2. i članka 89. stavka 1. točaka (a) i (d) Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice (SL 2002, L 3, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 24., str. 45.) — Pojam učiniti dostupnim javnosti — Teret dokazivanja imitacije neregistriranog dizajna — Dizajn izložen u izložbenom prostoru izvan uobičajenog prostora promatranja tržišta i otkriven bez uvjeta tajnosti jednom poduzeću iz specijaliziranog sektora — Rok zastare ostvarivanja prava zabrane korištenja trećima — Prekluzija — Određivanje primjenjivog prava na sporove u području postupaka zbog povrede prava i valjanosti dizajna Zajednice

Izreka

1.

Članak 11. stavak 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice treba tumačiti na način da se može smatrati da je neregistrirani dizajn mogao u redovitom poslovanju objektivno biti poznat poslovnim krugovima specijaliziranima u odnosnom sektoru, a koji posluju unutar Europske unije, ako su prikazi navedenog dizajna bili distribuirani trgovcima koji posluju u tom sektoru, a to procjenjuje sud za dizajn Zajednice s obzirom na okolnosti predmeta u kojem postupa.

2.

Članak 7. stavak 1. prvu rečenicu Uredbe br. 6/2002 treba tumačiti na način da se može smatrati da neregistrirani dizajn, iako je bio učinjen dostupnim trećoj osobi bez izričitog ili prešutnog uvjeta tajnosti, nije mogao u redovitom poslovanju iz opravdanih razloga biti poznat u poslovnim krugovima specijaliziranima u dotičnom sektoru, a koji posluju unutar Europske unije, ako je bio otkriven samo jednom poduzeću u navedenom sektoru ili ako je bio izložen samo u izložbenim prostorima poduzeća smještenog izvan područja Unije, a to procjenjuje sud za dizajn Zajednice s obzirom na okolnosti predmeta u kojem postupa.

3.

Članak 19. stavak 2. prvi podstavak Uredbe br. 6/2002 treba tumačiti na način da je na nositelju zaštićenog dizajna utvrđivanje da je sporno korištenje proizišlo iz kopiranja tog dizajna. Međutim, ako sud za dizajn Zajednice utvrdi da stavljanje tog tereta na navedenog nositelja može učiniti nemogućim ili pretjerano otežanim teret dokazivanja, sud je obvezan, kako bi osigurao poštovanje načela djelotvornosti, koristiti sva procesna sredstva koja mu nacionalno pravo stavlja na raspolaganje kako bi ublažio tu teškoću, uključujući, ako je primjenjivo, pravila unutarnjeg prava koja predviđaju prilagodbu ili ublažavanje tereta dokazivanja.

4.

Zastara i prekluzija, koje se mogu istaknuti u odgovoru na tužbu na temelju članka 19. stavka 2. i članka 89. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 6/2002, uređene su nacionalnim pravom, a koje treba biti primijenjeno poštujući načelâ ekvivalentnosti i djelotvornosti.

5.

Članak 89. stavak 1. točku (d) Uredbe br. 6/2002 treba tumačiti na način da se na zahtjeve za uništenje proizvoda kojima se vrši povreda primjenjuje pravo države članice u kojoj je povreda ili prijetnja povredom izvršena, uključujući i njezino međunarodno privatno pravo. Na zahtjeve za naknadu štete nastale aktivnostima činitelja tih radnji i za dobivanje podataka o tim aktivnostima u cilju utvrđivanja te štete, u skladu s člankom 88. stavkom 2. te uredbe, primjenjuje se nacionalno pravo, uključujući i međunarodno privatno pravo, postupajućeg suda za dizajn Zajednice.

(1)  SL C 32, 2.2.2013.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/13

Presuda Suda (treće vijeće) od 6. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Central Administrativo Norte — Portugal) — IPTM-Instituto Portuário e dos Transportes Marítimos protiv Navileme-Consultadoria Náutica, Lda, Nautizende — Consultadoria Náutica, Lda

(Predmet C-509/12) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Članci 52. i 56. UFEU-a - Slobodno pružanje usluga - Izdavanje dozvole za plovidbu za razonodu - Uvjet boravišta u državi izdavateljici - Ograničenje za nerezidente - Očuvanje sigurnosti na moru - Javni poredak)

2014/C 93/20

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Central Administrativo Norte

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: IPTM-Instituto Portuário e dos Transportes Marítimos

Tuženici: Navileme-Consultadoria Náutica, Lda, Nautizende — Consultadoria Náutica, Lda

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Tribunal Central Administrativo Norte — Portugal — Tumačenje članaka 18., 20., 45., 52. i 62. UFEU-a — Diskriminacija na temelju nacionalnosti — Slobodno kretanje osoba i slobodno pružanje usluga — Ograničenja — Odredba koja nameće uvjet boravišta na nacionalnom području za izdavanje dozvole za plovidbu za razonodu

Izreka

Članke 52. i 56. UFEU-a treba tumačiti tako da im se protivi propis države članice, kao što je onaj u glavnom postupku, koji nameće uvjet boravišta na nacionalnom području građanima Europske unije koji žele da im ta država članica izda dozvolu za plovidbu.

(1)  SL C 32, 2.2.2013.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/14

Presuda Suda (deseto vijeće) od 6. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landgericht Bonn — Njemačka) — Mömax Logistik GmbH protiv Bundesamt für Justiz

(Predmet C-528/12) (1)

(Prethodno pitanje - Pravo društava - Direktiva 78/660/EEZ - Objavljivanje konsolidiranih godišnjih financijskih izvještaja za određene vrste trgovačkih društava - Primjena pravila o objavljivanju tih izvještaja na trgovačka društva koja podliježu pravu jedne države članice, a pripadaju grupi čije društvo majka podliježe pravu druge države članice)

2014/C 93/21

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landgericht Bonn

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Mömax Logistik GmbH

Tuženik: Bundesamt für Justiz

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Landgericht Bonn — Tumačenje članka 49. UFEU-a kao i članka 57. stavka 1. Četvrte direktive Vijeća 78/660/EEZ od 25. srpnja 1978. na temelju članka 54. stavka 3. točke (g) Ugovora o godišnjim financijskim izvještajima za određene vrste trgovačkih društava (SL L 222, str. 11.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 16.) — Pravo država članica da na ovisna društva unutar grupe koja podliježu njihovom nacionalnom pravu ne primjenjuju odredbe Direktive 78/660/EEZ o sadržaju, reviziji i objavljivanju godišnjih financijskih izvještaja, ako vladajuće društvo unutar grupe podliježe pravu jedne od država članica — Propisi države članice koji tu mogućnost predviđaju ako vladajuće društvo podliježe njezinom pravu, a isključuju je ako to društvo podliježe pravu neke druge države članice

Izreka

Članak 57. Četvrte direktive Vijeća 78/660/EEZ od 25. srpnja 1978. na temelju članka 54. stavka 3. točke (g) Ugovora o godišnjim financijskim izvještajima za određene vrste trgovačkih društava, kako je izmijenjena Direktivom 2006/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006., treba tumačiti na način da mu se protive propisi države članice koji iz primjene odredaba navedene direktive o sadržaju, reviziji i objavljivanju godišnjih financijskih izvještaja izuzimaju društvo kćer koje podliježe pravu te države samo ako i njegovo društvo majka podliježe tom pravu.

(1)  SL C 63, 2.3.2013.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/14

Presuda Suda (drugo vijeće) od 13. veljače 2014. — Europska komisija protiv Talijanske Republike

(Predmet C-596/12) (1)

(Povreda obveze države članice - Kolektivno otkazivanje - Pojam „radnika” - Isključenje „dirigenti” - Direktiva 98/59/EZ - Članak 1. stavci 1. i 2. - Povreda)

2014/C 93/22

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: J. Enegren i C. Cattabriga, agenti)

Tuženik: Talijanska Republika (zastupnici: G. Palmieri, agent, uz asistenciju S. Varone, avvocato dello Stato)

Predmet

Povreda obveze države članice — Povreda čl. 1. stavaka 1. i 2. Direktive Vijeća 98/59/EZ od 20. srpnja 1998. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kolektivno otkazivanje (SL L 225, str. 16.)(SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 8., str. 86.) — Područje primjene — Pojam radnika — Uključenje rukovoditelja u taj pojam

Izreka

1.

Isključivši člankom 4. stavkom 9. Zakona br. 223 o propisima u području tehničke nezaposlenosti, mobilnosti, naknada za nezaposlene, provedbe direktiva Zajednice, posredovanje pri zapošljavanju i o drugim odredbama koje se odnose na tržište rada (legge n. 223 — Norme in materia di cassa integrazione, mobilita’, trattamenti di disoccupazione, attuazione di direttive della Comunita’ europea, avviamento al lavoro ed altre disposizioni in materia di mercato del lavoro), od 23. srpnja 1991., kategoriju „dirigenti” iz područja primjene postupka predviđenog u članku 2. Direktive Vijeća 98/59/EZ od 20. srpnja 1998. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kolektivno otkazivanje, Talijanska je Republika povrijedila obvezu koju ima na temelju članka 1. stavaka 1. i 2. te direktive.

2.

Talijanskoj Republici nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 71, 9.3.2013.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/15

Presuda Suda (treće vijeće) od 6. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Düsseldorf — Njemačka) — Helm Düngemittel GmbH protiv Hauptzollamt Krefeld

(Predmet C-613/12) (1)

(Prethodno pitanje - Carinska unija i zajednička carinska tarifa - Euro-mediteranski sporazum s Egiptom - Članak 20. Protokola 4. - Dokaz o podrijetlu - Potvrda o prometu robe EUR.1 - Zamjenska potvrda o prometu robe EUR.1 izdana nakon što je roba prestala biti pod nadzorom carinskih tijela koja su je izdala - Odbijanje primjene povlaštenog tretmana)

2014/C 93/23

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Finanzgericht Düsseldorf

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Helm Düngemittel GmbH

Tuženik: Hauptzollamt Krefeld

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Finanzgericht Düsseldorf –Tumačenje članka 20. Protokola 4. Euro-mediteranskog sporazuma o pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Arapske Republike Egipat, s druge strane (SL 2004, L 304, str. 39.), kako je izmijenjen Odlukom Vijeća za pridruživanje EU-Egipat br. 1/2006 od 17. veljače 2006. (SL L 73, str. 1.) — Zamjenska potvrda o prometu robe izdana naknadno, nakon što je roba prestala biti pod nadzorom carinskih tijela koja su je izdala

Izreka

1.

Euro-mediteranski sporazum o pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Arapske Republike Egipat, s druge strane, potpisan 25. lipnja 2001. u Luxembourgu i odobren Odlukom Vijeća 2004/635/EZ od 21. travnja 2004., treba tumačiti na način da se egipatsko podrijetlo robe, u smislu povlaštenog carinskog tretmana koji taj sporazum uspostavlja, može dokazati čak i nakon što je roba po svom prispijeću u prvu državu članicu bila razdvojena u svrhu otpremanja jednog njezinog dijela u neku drugu državu članicu i kada zamjenska potvrda o prometu EUR.1 koju su za dio robe koji je otpremljen u drugu državu članicu izdala carinska tijela prve države članice ne zadovoljava uvjete za izdavanje takve potvrde propisane u članku 20. Protokola 4. spomenutog sporazuma o definiciji pojma „proizvodi s podrijetlom” i načinima administrativne suradnje kako je izmijenjen Odlukom Vijeća za pridruživanje EU-Egipat br. 1/2006 od 17. veljače 2006.

2.

Izvođenje takvog dokaza, međutim, s jedne strane zahtijeva da se povlašteno podrijetlo robe prvotno uvezene iz Egipta utvrdi pomoću potvrde o prometu EUR.1 koju izdaju egipatska carinska tijela sukladno tom Protokolu i da, s druge strane, uvoznik dokaže da dio robe razdvojen u prvoj državi članici i otpremljen u drugu državu članicu odgovara dijelu robe uvezenom iz Egipta u prvu državu članicu. Na sudu je koji je uputio zahtjev da provjeri jesu li ovi uvjeti ispunjeni u predmetu u glavnom postupku.

(1)  SL C 101, 6.4.2003.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/15

Presuda Suda (šesto vijeće) od 6. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour de cassation — Francuska) — Directeur général des douanes et droits indirects, Chef de l'agence de la direction nationale du renseignement et des enquêtes douanières protiv Humeau Beaupreau SAS

(Predmet C-2/13) (1)

(Zajednička carinska tarifa - Tarifno razvrstavanje - Kombinirana nomenklatura - Poglavlje 64. - Uvoz dijelova potrebnih za proizvodnju obuće namijenjene za sportske aktivnosti - Tarifni broj 6404 - Obuća s vanjskim potplatima od gume, plastične mase, od kože ili umjetne kože i gornjim dijelom od tekstilnog materijala - Tarifni broj 6406 - Dijelovi obuće - Opće pravilo 2. točka a) za tumačenje Kombinirane nomenklature - Necjelovit ili nedovršen proizvod koji posjeduje „bitne značajke cjelovitog ili dovršenog proizvoda” - Proizvod „podnesen u rastavljenom ili nesastavljenom stanju” - Napomena s objašnjenjem za tumačenje Harmoniziranog sustava - Postupci „sastavljanja” osim„postupaka obrade koji dovršavaju proizvodnju dijelova namijenjenih spajanju”)

2014/C 93/24

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour de cassation

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Directeur général des douanes et droits indirects i Chef de l'agence de la direction nationale du renseignement et des enquêtes douanières

Tuženik: Humeau Beaupreau SAS

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Cour de cassation (Francuska) — Tumačenje članka 2. točke (a) općeg pravila za tumačenje kombinirane nomenklature i točke 7. Napomena s objašnjenjem Harmoniziranog sustava — Zajednička carinska tarifa — Tarifno razvrstavanje — Kombinirana nomenklatura — Proces proizvodnje obuće — Postupci stavljanja ili postupci obrade koji dovršavaju proizvodnju

Izreka

Opće pravilo 2. točku a) za tumačenje kombinirane nomenklature koje je sadržano u Prilogu I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o zajedničkoj carinskoj tarifi, u verziji koja je na snazi u trenutku nastanka činjenica, treba tumačiti u smislu da gornji dio, vanjski i unutarnji potplat, kao proizvodi podneseni u nesastavljenom stanju koji sadrže bitne značajke obuće, spadaju pod tarifni broj 6404 KN-a kada nakon njihovog uvoza stražnji dio mora biti umetnut u gornji dio i kada vanjski potplat i gornji dio moraju proći postupak grebenanja radi njihovog spajanja.

(1)  SL C 71, 9.3.2013.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/16

Presuda Suda (sedmo vijeće) od 13. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Administrativen sad Sofia-grad — Bugarska) — Maks Pen EOOD protiv Direktor na Direktsia „Obzhalvane i danachno-osiguritelna praktika” Sofia, prijašnji Direktor na Direktsia „Obzhalvane i upravlenie na izpalnenieto” Sofia

(Predmet C-18/13) (1)

(Oporezivanje - Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost - Direktiva 2006/112/EZ - Odbitak pretporeza - Pružene usluge - Nadzor - Dobavljač koji ne raspolaže potrebnim sredstvima - Pojam utaje poreza - Obveza utvrđivanja utaje poreza po službenoj dužnosti - Zahtjev stvarnog pružanja usluge - Obveza dovoljno detaljnog vođenja knjiga - Spor - Zabrana sucu da kazneno odredi utaju poreza i da tužitelja stavi u nepovoljniji položaj)

2014/C 93/25

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Administrativen sad Sofia-grad

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Maks Pen EOOD

Tuženik: Direktor na Direktsia „Obzhalvane i danachno-osiguritelna praktika” Sofia, prijašnji Direktor na Direktsia „Obzhalvane i upravlenie na izpalnenieto” Sofia

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Administrativen sad Sofia-grad — Tumačenje članka 63., članka 178. stavka 1. točke (a), članka 226. stavka 1. pod 6. i članaka 242. i 273. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.) — Pojam „utaje poreza” — Navođenje na računu dobavljača koji ne raspolaže potrebnim osobljem, materijalom ni imovinom za pružanje usluge — Nedostatak računovodstvenih dokaza — Priređivanje lažnih dokumenata kako bi se opravdalo izvršenje usluge — Obveza nacionalnog suda da utvrdi postojanje utaje poreza po službenoj dužnosti — Uvjetovanje prava na odbitak stvarnim pružanjem usluge — Zahtjev za poštivanje međunarodnih računovodstvenih standarda da se udovolji zahtjevu dovoljno detaljnog vođenja knjiga kako bi se omogućila provjera prava na odbitak — Eventualna potreba da se na računima navedu informacije o stvarnom pružanju usluge — Nacionalno pravo prema kojem se usluga smatra izvršenom onda kad se ispune uvjeti potrebni za priznanje računa izdanog za navedenu uslugu sukladno mjerodavnim propisima

Izreka

1.

Direktivu Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da se protivi tomu da porezni obveznik odbije PDV naveden na računima koje je izdao dobavljač u slučaju kad se pokaže da uslugu, iako je bila pružena, nije stvarno izvršio taj dobavljač ili njegov podugovaratelj zato što nisu raspolagali potrebnim osobljem, materijalom ni imovinom, zato što troškovi njihove usluge nisu dokazani u njihovom računovodstvu i zato što se identitet osoba koje su potpisale određene dokumente kao dobavljači pokazao netočnim, ako se ispune dva uvjeta — da te činjenice predstavljaju prijevarno ponašanje i da se na temelju objektivnih dokaza koje su podnijela nadležna porezna tijela dokaže da je porezni obveznik znao ili da je trebao znati da je transakcija na koju se poziva radi ostvarivanja prava na odbitak bila povezana s tom utajom, što je dužan provjeriti sud koji je uputio zahtjev.

2.

Nacionalni sudovi obvezu ili mogućnost da se po službenoj dužnosti pozivaju na pravna sredstva koja proizlaze iz pravno obvezujuće odredbe nacionalnog prava moraju izvršavati u odnosu na pravno obvezujuću odredbu prava Unije, kao što je ona koja od nacionalnih tijela i sudova zahtijeva da odbiju ostvarivanje prava na odbitak PDV-a ako se na temelju objektivnih dokaza utvrdi da se neki subjekt na to pravo poziva u svrhu prijevare ili zloporabe. Na tim je sudovima da prilikom ocjene činjenice poziva li se neki subjekt na pravo na odbitak u svrhu prijevare ili zloporabe nacionalno pravo u najvećoj mogućoj mjeri tumače u odnosu na tekst i cilj Direktive 2006/112 kako bi se postigao njome propisan rezultat, što od njih zahtijeva poduzimanje svega što spada u njihovu nadležnost uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući pritom metode tumačenja koje ono priznaje.

3.

Direktivu 2006/112, koja posebice svojim člankom 242. od svakog poreznog obveznika zahtijeva dovoljno detaljno vođenje knjiga kako bi se mogao primijeniti PDV i kako bi njegovu primjenu mogla provjeriti nadležna porezna tijela, treba tumačiti na način da se ne protivi tomu da država članica o kojoj je riječ, u okviru granica predviđenih člankom 273. te direktive, od svakog poreznog obveznika zahtijeva da u tom pogledu poštuje sva nacionalna računovodstvena pravila sukladna međunarodnim računovodstvenim standardima, pod uvjetom da mjere koje su u tu svrhu donesene ne nadilaze ono što je potrebno za ostvarivanje ciljeva pravilne naplate poreza i sprečavanja utaje poreza. U tom pogledu, Direktivi 2006/112 protivna je odredba nacionalnog prava prema kojoj se smatra da je usluga pružena onda kad se ispune uvjeti za priznanje računa izdanog za dotičnu uslugu.

(1)  SL C 79, 16.3.2013.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/17

Presuda Suda (treće vijeće) od 13. veljače 2014. — Mađarska protiv Komisije, Slovačke Republike

(Predmet C-31/13 P) (1)

(Žalba - Zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla - Uredba (EZ) br. 1234/2007 - Registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla koji se odnosi na vina - Baza podataka E-Bacchus - Tokaj)

2014/C 93/26

Jezik postupka: mađarski

Stranke

Žalitelj: Mađarska (zastupnici: M.Z. Fehér i K. Szíjjártó, agenti)

Druge stranke u postupku: Europska komisija (zastupnici: V. Bottka i B.Schima kao i B. Eggers, agenti), Slovačka Republika (zastupnik: B. Ricziová, agent)

Predmet

Žalba protiv presude Općeg suda (sedmo vijeće) od 8. studenoga 2012., u predmetu Mađarska protiv Komisije (T-194/10) kojom je Opći sud kao nedopuštenu odbacio tužbu za poništenje upisa zaštićene oznake izvornosti „Vinohradnícka oblast’ Tokaj”, koji se nalazi, sa Slovačkom kao zemljom izvora, u elektroničkom registru zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla koji se odnosi na vina (u daljnjem tekstu: baza podataka E-Bacchus) — Pravni učinci upisa u bazu E-Bacchus — Obveza obrazlaganja — Načela dobre uprave, lojalne suradnje i pravne sigurnosti

Izreka

1.

Žalba se odbija.

2.

Mađarskoj se nalaže snošenje troškova.

3.

Slovačka Republika snosi vlastite troškove

(1)  SL C 71, 9.3.2013.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/17

Presuda Suda (drugo vijeće) od 13. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale civile di Roma, Italija) — Mediaset SpA/Ministero dello Sviluppo Economico

(Predmet C-69/13) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Državne potpore - Subvencioniranje kupnje ili najma digitalnih dekodera - Odluka Komisije kojom j utvrđeno da je program potpora nezakonit i nespojiv s unutarnjim tržištem - Povrat - Kvantifikacija iznosa koji je potrebno povući - Uloga nacionalnog suda - Uzimanje nacionalnog suda u razmatranje stajališta Komisije u okviru izvršenja njezine odluke - Načelo lojalne suradnje)

2014/C 93/27

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale civile di Roma

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Mediaset SpA

Tuženik: Ministero dello Sviluppo Economico

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Tribunale civile di Roma — Povrat nezakonitih državnih potpora — Kvantifikacija iznosa koji je potrebno povući — Odluka Komisije o utvrđivanju kriterija za određivanje tog iznosa — Presuda Suda kojom se nacionalnom sudu priznaje mogućnost da procjeni odgovarajući karakter kriterija koje je odredila Komisija — Doseg diskrecijske ocjene nacionalnog suda

Izreka

1.

Iako je nacionalni sud, kako bi osigurao izvršenje odluke Europske komisije kojom se utvrđuje da je program potpora nezakonit i nespojiv s unutarnjim tržištem te se nalaže povrat predmetnih potpora, bez da pritom odredi pojedinačne korisnike tih potpora i bez da odredi točne iznose koje je potrebno povući, vezan tom odlukom, on, naprotiv, nije vezan i stajalištima koja je ta institucija zauzela u okviru provedbe navedene odluke. Međutim, nacionalni sud mora, uzimajući u obzir načelo lojalne suradnje navedeno u članku 4. stavku 3. UEU-a, o njima voditi računa kao o elementu za razmatranje u okviru spora o kojem se vodi postupak.

2.

Nacionalni sud može pri određivanju točnih iznosa potpora koje treba vratiti, i kad Komisija u odluci kojom se utvrđuje da je program potpora nezakonit i nespojiv s unutarnjim tržištem nije identificirala pojedinačne korisnike dotičnih potpora niti je odredila točne iznose koje je potrebno povući, zaključiti, ne dovodeći u pitanje valjanost odluke Europske komisije niti obvezu povrata dotičnih potpora, da je iznos potpore koji treba vratiti jednak nuli kad to proizlazi iz izračuna izvršenih na temelju svih relevantnih informacija koje su mu predočene.

(1)  SL C 147, 25.5.2013.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/18

Presuda Suda (drugo vijeće) od 6. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Højesteret — Danska) — Martin Blomqvist protiv Rolex SA, Manufacture des Montres Rolex SA

(Predmet C-98/13) (1)

(Prethodno pitanje - Uredba (EZ) br. 1383/2003 - Mjere za sprječavanje unosa na tržište krivotvorene robe i piratske robe - Članak 2. - Područje primjene uredbe - Prodaja, iz treće države, putem interneta krivotvorenog sata u privatne svrhe pojedincu koji živi u državi članici - Pljenidba sata od strane carinskih tijela prilikom ulaska na područje države članice - Zakonitost pljenidbe - Uvjeti - Uvjeti koji se odnose na povredu prava intelektualnog vlasništva - Direktiva 2001/29/EZ - Članak 4. - Javno distribuiranje - Direktiva 2008/95/EZ - Članak 5. - Uredba (EZ) br. 207/2009 - Članak 9. - Uporaba u trgovačkom prometu)

2014/C 93/28

Jezik postupka: danski

Sud koji je uputio zahtjev

Højesteret

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Martin Blomqvist

Tuženici: Rolex SA, Manufacture des Montres Rolex SA

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Højesteret — Tumačenje članka 4. stavka 1. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2001/29/EZ od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL L 167, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 119.), članka 5. stavaka 1. i 3. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2008/95/EZ od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL L 299, str. 25.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 149.), članka 9. stavaka 1. i 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.) i članka 2. stavka 1. točke (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 1383/2003 od 22. srpnja 2003 o carinskom postupanju u vezi s robom za koju postoji sumnja da povrjeđuje određena prava intelektualnog vlasništva i o mjerama koje se poduzimaju u vezi s robom za koju je utvrđeno povrjeđivanje spomenutih prava (SL L 196, str. 7.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 4., str. 255.) — Mjere za sprječavanje unosa na tržište krivotvorene robe i piratske robe — Pojedinac, koji živi u državi članici, koji je putem interneta kupio od prodavatelja iz treće države krivotvoreni sat u privatne svrhe — Pljenidba predmetnog sata, koji je kupcu poslan poštom, i suspendiranje puštanja sata od strane nadležnih tijela navedene države članice

Izreka

Uredbu Vijeća (EZ) br. 1383/2003 od 22. srpnja 2003. o carinskom postupanju u vezi s robom za koju postoji sumnja da povrjeđuje određena prava intelektualnog vlasništva i o mjerama koje se poduzimaju u vezi s robom za koju je utvrđeno povrjeđivanje spomenutih prava treba tumačiti na način da nositelj prava intelektualnog vlasništva na robi koja je prodana osobi koja živi na području države članice putem internetske stranice za online prodaju iz treće države, u trenutku kada ta roba ulazi na državno područje te države članice, ima pravo na zaštitu koja mu je zajamčena predmetnom uredbom na temelju same činjenice kupnje navedene robe. Osim toga, nije nužno da je u tu svrhu roba o kojoj je riječ prije prodaje bila predmet ponude za prodaju ili oglašavanja upućenog potrošačima iz te iste države.

(1)  SL C 129, 4.5.2013.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/18

Presuda Suda (deveto vijeće) od 13. veljače 2014. — Europska komisija protiv Kraljevine Belgije

(Predmet C-139/13) (1)

(Povreda obveze države članice - Područje slobode, sigurnosti i pravde - Standardi za sigurnosna obilježja i biometrijske podatke u putovnicama i putnim ispravama koje izdaju države članice - Uredba (EZ) br. 2252/2004 - Biometrijska putovnica - Ugrađivanje digitalnih otisaka prstiju - Neizvršenje - Neizdavanje u rokovima)

2014/C 93/29

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: D. Maidani i G. Wils, agenti)

Tuženik: Kraljevina Belgija (zastupnici: J.-C. Halleux i L. Van den Broeck, agenti)

Predmet

Povreda obveze države članice — Povreda čl. 6. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2252/2004 od 13. prosinca 2004. o standardima za sigurnosna obilježja i biometrijske podatke u putovnicama i putnim ispravama koje izdaju države članice (SL L 385, str. 1.)(SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 2., str. 242.) — Biometrijske putovnice koje sadrže digitalne otiske prstiju — Neizdavanje takvih putovnica u rokovima predviđenima prethodno navedenom uredbom

Izreka

1.

Budući da u propisanom roku nije provela tehničke specifikacije koje se odnose na izdavanje biometrijskih putovnica koje sadrže digitalne otiske prstiju, Kraljevina Belgija nije ispunila obveze koje ima na temelju članka 6. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2252/2004 od 13. prosinca 2004. o standardima za sigurnosna obilježja i biometrijske podatke u putovnicama i putnim ispravama koje izdaju države članice.

2.

Kraljevini Belgiji se nalaže snošenje troška.

(1)  SL C 156, 1.6.2013.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/19

Tužba podnesena 10. prosinca 2013. — Europska komisija protiv Talijanske Republike

(Predmet C-653/13)

2014/C 93/30

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: D. Recchia, E. Sanfrutos Cano, agenti)

Tuženik: Talijanska Republika

Tužbeni zahtjevi

—

da se utvrdi da Talijanska Republika nije ispunila obveze koje je bila dužna ispuniti prema članku 260. stavku 1. UFEU-a s obzirom na to da nije poduzela sve potrebne mjere kako bi postupila sukladno presudi Suda Europske Unije od 4. ožujka 2010. u predmetu C-297/08, kojom je utvrđeno da Talijanska Republika nije ispunila svoje obveze koje je bila dužna ispuniti na temelju članaka 4. i 5. Direktive 2006/12/EZ (1) Europskog Parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2006. o otpadu jer za regiju Kampaniju nije poduzela sve potrebne mjere kako bi osigurala da se otpad oporabljuje ili zbrinjava bez da se ugrožava zdravlje ljudi i bez štete za okoliš, osobito, jer nije stvorila adekvatnu i integriranu mrežu pogona za zbrinjavanje otpada;

—

da se Talijanskoj Republici naloži da Komisiji isplati dnevnu novčanu kaznu u iznosu od 256 819,20 eura (odnosno 85 606,40 eura po danu za svaku kategoriju pogona) od dana objave presude u ovom predmetu do dana izvršenja presude u predmetu, C-297/08 umanjenu za eventualno smanjenje koje bi moglo proizaći iz predložene formule postupnog smanjenja;

—

da se Talijanskoj Republici naloži da Komisiji isplati paušalni iznos koji je rezultat umnoška dnevnog iznosa od 28 089,60 eura i broja dana trajanja povrede od dana objave presude u predmetu C-297/08 do dana objave presude u ovom predmetu,

—

da se Talijanskoj Republici naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Italija nije poduzela potrebne mjere kako bi postupila sukladno presudi Suda u predmetu C-297/08. Predložena sankcija (dnevna novčana kazna i paušalni iznos) prilagođena je težini i trajanju povrede i uzima u obzir potrebu osiguravanja odvraćajućeg učinka sankcije, kako bi se izbjeglo ponavljanje povrede.

(1)  Direktiva 2006/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2006. o otpadu (SL L 11, str. 9.)

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/19

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. prosinca 2013. uputio Tribunal do Comércio de Lisboa (Portugal) — Estado português protiv Massa Insolvente do Banco Privado Português SA, u stečaju

(Predmet C-667/13)

2014/C 93/31

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal do Comércio de Lisboa (Portugal)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Estado português

Tuženik: Massa Insolvente do Banco Privado Português SA, u stečaju

Prethodna pitanja

1.

Nedostaje li odluci (1) obrazloženje s obzirom na to da:

a)

ne navodi razlog zbog kojeg državno jamstvo koje je izdao Portugal utječe na trgovinu između država članica?

b)

ne objašnjava zašto je potpora koja je dodijeljena u obliku jamstva — a za koju se prvotno smatralo da je obuhvaćena člankom 107. stavkom 3. UFEU-a — sada proglašena nespojivom sa zajedničkim tržištem?

2.

Sadrži li odluka proturječnost između obrazloženja i izreke u pogledu trenutka od kada se odluka smatra nezakonitom: 5. prosinca 2008. ili 5. lipnja 2009.?

3.

Je li odluka protivna odredbama članka 107. stavka 1. UFEU-a utoliko što dodijeljena potpora nije utjecala na trgovinu između država članica, osobito uzimajući u obzir krajnji cilj zajma i način na koji je u stvari korišten te činjenicu da korisnik od 1. prosinca 2008. više ne obavlja svoju djelatnost?

4.

Je li odluka protivna odredbama članka 107. stavka 3. UFEU-a utoliko što je potpora namijenjena otklanjanju ozbiljnih poremećaja u gospodarstvu države članice i, zbog toga, u skladu s zajedničkim tržištem?

5.

Predstavlja li članak 14. stavci 1. i 2. Uredbe (EZ) br. 659/1999 (2) prepreku tome da se smanjenje iznosa za koji treba provesti povrat primijeni u ovom slučaju, ako se sama odredba na nediskriminirajući način primjenjuje na sve vjerovnike insolventnog društva?

(1)  Odluka Komisije od 20. srpnja 2010. o državnoj potpori C-33/09 (ex NN 57/09, ex CP 191/09) koju je Portugal dodijelio u obliku državnog jamstva u korist BPP-a [prijavljena pod brojem C(2010) 4932 (SL L 159, str. 95.)

(2)  Uredba Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (SL L 83, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.)

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/20

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. siječnja 2014. uputio Tribunal Superior de Justicia de la Comunidad Autónoma del País Vasco (Španjolska) — Subdelegación del Gobierno en Guipuzkoa — Extranjeria protiv Samir Zaizoune

(Predmet C-38/14)

2014/C 93/32

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Superior de Justicia de la Comunidad Autónoma del País Vasco

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Subdelegación del Gobierno en Guipuzcoa — Extranjeria

Tuženik: Samir Zaizoune

Prethodno pitanje

S obzirom na načela lojalne suradnje i korisnog učinka direktiva, treba li članak 4. stavke 2. i 3. te članak 6. stavak 1. Direktive 2008/115/EZ (1) tumačiti u smislu da im je protivan propis, kao što je sporni nacionalni propis u glavnom postupku i sudska praksa koja ga tumači, koji dopušta sankcioniranje nezakonitog boravka stranca isključivo ekonomskom sankcijom koja je, štoviše, nespojiva sa sankcijom protjerivanja?

(1)  Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL L 348, str. 98.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 188.)

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/20

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. veljače 2014. uputio Tribunale Amministrativo Regionale per il Piemonte (Italija) — CASTA i dr. protiv A.S.L. di Ciriè, Chivasso e Ivrea (ASL TO4) e Regione Piemonte

(Predmet C-50/14)

2014/C 93/33

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per il Piemonte

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Consorzio Artigiano Servizio Taxi e Autonoleggio (CASTA), Galati Lucimorto Roberto — Autonoleggio Galati, Seren Bernardone Guido — Autonoleggio Seren Guido

Tuženik: Azienda Sanitaria Locale di Ciriè, Chivasso e Ivrea (ASL T04), Regione Piemonte

Prethodna pitanja

1.

Protivi li se pravu Unije koje se odnosi na javnu nabavu, u predmetnom slučaju pravu koje se odnosi na ugovore na koje se ne primjenjuju pravila javne nabave i na opća načela slobodnog tržišnog natjecanja, zabranu diskriminacije i proporcionalnost, nacionalni propis koji omogućuje izravno sklapanje ugovorâ o pružanju uslugâ sanitarnog prijevoza s udrugama koje organiziraju volonterski rad pretežno na temelju neplaćenog rada, u zamjenu za naknadu stvarnih troškova.

2.

U slučaju da se smatra da je sklapanje takve vrste ugovora sukladno pravu Zajednice, traži se da se Sud očituje o tome treba li izvršiti prethodnu usporedbu ponuda više istovrsnih pružatelja usluga (eventualno i iz drugih država članica) koji su ovlašteni za neposredno sklapanje ugovora, kako bi se ograničio rizik izlaganja nepotrebnim i neodgovarajućim troškovima, i treba li u tom smislu tumačiti nacionalni propis koji dopušta neposredno sklapanje ugovora.

3.

U slučaju da se smatra da je sklapanje takve vrste ugovora sukladno pravu Zajednice, traži se da se Sud očituje o tome mora li se udruge koje organiziraju volonterski rad, koje imaju pravo na neposredno sklapanje ugovora, podvrgnuti točno određenim postotnim ograničenjima glede jednakog pristupa tržištu i treba li u tom smislu tumačiti nacionalni propis koji propisuje sporedno djelovanje trgovačke aktivnosti tih udruga.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/21

Tužba podnesena 6. veljače 2014. — Europska komisija protiv Helenske Republike

(Predmet C-60/14)

2014/C 93/34

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: B. Stromsky i I. Zervas)

Tuženik: Helenska Republika

Tužbeni zahtjev

—

Utvrditi da je Helenska Republika povrijedila obveze koje ima temeljem Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članaka 2., 3. i 4. Odluke (1) Komisije od 24. svibnja 2011. time što u propisanom roku nije poduzela sve potrebne mjere radi povrata nezakonitih državnih potpora od kockarnica u Solunu, na planini Parnitha i na Krfu, te u svakom slučaju time što Komisiju nije u potpunosti obavijestila o točnom iznosu (glavnice i kamata) koji je potrebno povući od korisnika nezakonitih državnih potpora, niti o drugim mjerama koje je poduzela sukladno članku 4. Odluke;

—

naložiti Helenskoj Republici snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

1.

Helenska Republika bila je dužna povući nezakonite državne potpore do 25. rujna 2011.

2.

Helenska Republika bila je dužna do 25. srpnja 2011. obavijestiti Komisiju o mjerama koje će poduzeti radi povrata nezakonite državne potpore kao i o točnom iznosu koji treba biti povučen.

3.

Helenska Republika u propisanom roku nije postupila u skladu niti s jednom od navedenih obveza.

(1)  Odluka Komisije od 24. svibnja 2011. o državnoj potpori C-16/10 koju je Grčka primijenila u korist nekih grčkih kockarnica (SL L 285, str. 25. do 45.) [neslužbeni prijevod]

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/21

Tužba podnesena 10. veljače 2014. — Vijeće Europske unije protiv Europske komisije

(Predmet C-73/14)

2014/C 93/35

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Vijeće Europske unije (zastupnici: A. Westerhof Löfflerová, E. Finnegan, R. Liudvinaviciute-Cordeiro, agenti)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

—

poništiti Odluku Komisije od 29. studenoga 2013. o podnošenju „pisane izjave Europske komisije u ime Europske unije” Međunarodnom sudu za pravo mora u predmetu 21 (1); i

—

naložiti Europskoj komisiji snošenje troškova

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

1.

Ovim zahtjevom Vijeće traži od Suda da poništi odluku Komisije od 29. studenoga 2013. o podnošenju „pisane izjave u ime Europske unije” Međunarodnom sudu za pravo mora u Predmetu 21 („pobijana odluka”).

2.

Vijeće smatra da je pobijana odluka, koju je Komisija donijela bez suglasnosti Vijeća i protiv njegove volje, nezakonita jer predstavlja povredu temeljnih načela prava Unije sadržanih u Ugovorima.

3.

Vijeće ističe dva razloga u potporu svog zahtjeva za poništenje pobijane odluke.

4.

Prvo, usvajanjem pobijane odluke Komisija je povrijedila načelo raspodjele ovlasti sadržano u članku 13. stavku 2. UEU-a i, posljedično, načelo institucionalne ravnoteže (prvi tužbeni razlog). U prvom dijelu tužbenog razloga Vijeće tvrdi da je Međunarodni sud za pravo mora tijelo koje je ustanovljeno Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravu mora, koje donosi akte s pravnim učinkom te da je, posljedično, stajalište koje je trebalo izraziti u ime Unije pred Međunarodnim sudom za pravo mora Vijeće trebalo zauzeti u skladu s člankom 218. stavkom 9. UFEU-a. Sukladno drugom dijelu prvog tužbenog razloga Vijeće smatra da je Komisija u svakom slučaju povrijedila članak 16. stavak 1. UEU-a prisvajajući za sebe funkcije utvrđivanja politika koje, sukladno odredbama Ugovora, pripadaju samo Vijeću.

5.

Drugo, postupanjem koje je dovelo do donošenja pobijane odluke Komisija je povrijedila načelo lojalne suradnje sadržano u članku 13. stavku 2. UEU-a (drugi tužbeni razlog).

(1)  Vijeće u ovom trenutku ne traži poništenje Komisijine izjave Međunarodnom sudu.

Opći sud

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/22

Presuda Općeg suda od 12. veljače 2014. — Oetker Nahrungsmittel protiv OHIM-a (La qualité est la meilleure des recettes)

(Predmet T-570/11) (1)

(Žig Zajednice - Zahtjev za verbalni žig Zajednice La qualité est la meilleure des recettes - Žig koji se sastoji od reklamnog slogana - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

2014/C 93/36

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Dr. August Oetker Nahrungsmittel KG (Bielefeld, Njemačka) (zastupnik: F. Graf von Stosch, avocat)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnici: K. Klüpfel i A. Schifko, agenti)

Predmet

Tužba protiv odluke Velikog žalbenog vijeća OHIM-a od 8. srpnja 2011. (predmet R 1798/2010-G) koja se odnosi na prijavu za registraciju verbalnog žiga La qualité est la meilleure des recettes kao žiga Zajednice.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Dr. August Oetker Nahrungsmittel KG se nalaže snošenje troškova.

(1)  SL C 13, 14.1.2012.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/22

Presuda Općeg suda od 12. veljače 2014. — Beco protiv Komisije

(Predmet T-81/12) (1)

(Damping - Uvozi elemenata za učvršćivanje od nehrđajućeg čelika podrijetlom iz Kine i Tajvana - Zahtjev za povratom naplaćenih pristojbi - Članak 11. stavak 8. drugi podstavak Uredbe (EZ) br. 1225/2009 - Pravna sigurnost)

2014/C 93/37

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Beco Metallteile-Handels GmbH (Spaichingen, Njemačka) (zastupnik: T. Pfeiffer, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: H. van Vliet i T. Maxian Rusche, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke Komisije C(2011) 9112 final od 13. prosinca 2011. u vezi sa zahtjevom za povratom antidampinških pristojbi plaćenih na uvoze elemenata za učvršćivanje od nehrđajućeg čelika podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Tajvana.

Izreka

1.

Odluka Komisije C(2011) 9112 final od 13. prosinca 2011. u vezi sa zahtjevom za povratom plaćenih antidampinških pristojbi na uvoze elemenata za učvršćivanje od nehrđajućeg čelika podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Tajvana poništava se.

2.

Europskoj komisiji nalaže se snošenje troškova.

(1)  SL C 118, 21.4.2012.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/22

Presuda Općeg suda od 13. veljače 2014. — Demon International protiv OHIM-a — Big Line (DEMON)

(Predmet T-380/12) (1)

(Žig Zajednice - Postupak za proglašenje žiga ništavim - Figurativni žig Zajednice DEMON - Raniji međunarodni verbalni žig DEMON - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost zabune - Sličnost proizvoda - Sličnost znakova - Članak 8. stavak 1. točka (b) i članak 53. stavak 1. točka (a) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

2014/C 93/38

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Demon International, LC (Orem, Utah, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: T. Krüger, avocat)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnici: prvotno F. Mattina, zatim L. Rampini, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Big Line Sas di Graziani Lorenzo (Thiene, Italija) (zastupnik: B. Osti, avocat)

Predmet

Tužba protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a u od 20. lipnja 2012. (predmet R 1845/2011-4) koja se odnosi na postupak za proglašenje žiga ništavim između Demon International LC i Big Line Sas di Graziani Lorenzo.

Izreka

1.

Odluka četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) od 20. lipnja 2012. (predmet R 1845/2011-4) poništava se u mjeri u kojoj se njome djelomično poništava odluka Odjela za poništaje i odbija zahtjev za proglašenje ništavim žiga Zajednice br. 6 375 398 koji se odnosi na „maske za skije” i „maske za snowboard”.

2.

U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.

Demon International LC i Big Line Sas di Graziani Lorenzo snosit će vlastite troškove,uključujući troškove pred žalbenim vijećem.

4.

OHIM će snositi vlastite troškove.

(1)  SL C 331, 27.10.2012.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/23

Presuda Općeg suda od 12. veljače 2014. — dm-drogerie markt protiv OHIM-a — Semtee (CALDEA)

(Predmet T-26/13) (1)

(Žig Zajednice - Postupak prigovora - Zahtjev za verbalni žig Zajednice CALDEA - Raniji međunarodni verbalni žig BALEA - Relativni razlog za odbijanje - Nepostojanje vjerojatnosti zabune - Nepostojanje sličnosti znakova - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

2014/C 93/39

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: dm-drogerie markt GmbH & Co. KG (Karlsruhe, Njemačka) (zastupnici: O. Bludovsky, B. Beinert et A. Bender, avocats)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: P. Geroulakos, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Semtee (Escaldes Engornay, Andora)

Predmet

Tužba protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM-a od 10. listopada 2012. (predmet R 2432/2011-1) koja se odnosi na postupak prigovora između dm-drogerie markt GmbH & Co. KG i Semtee.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

dm-drogerie markt GmbH & Co. KG se nalaže snošenje troškova.

(1)  SL C 86, 23.3.2013.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/23

Rješenje predsjednika Općeg suda od 20. siječnja 2014. — Romonta protiv Komisije

(Predmet T-614/13 R)

(Privremena pravna zaštita - Okoliš - Direktiva 2003/87/EZ - Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova - Besplatna dodjela emisijskih jedinica od 2013. - Zahtjev za priznavanje prekomjernih teškoća - Nepostojanje hitnosti)

2014/C 93/40

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Romonta GmbH (Amsdorf, Seegebiet Mansfelder Land, Njemačka) (zastupnici: I. Zenke, M. Vollmer, C. Telschow i A. Schulze, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: E. White, C. Hermes i K. Herrmann, agenti)

Predmet

Zahtjev za odgodu izvršenja članka 1. stavka 1. Odluke Komisije 2013/448/EU od 5. rujna 2013. o nacionalnim provedbenim mjerama za prijelaznu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica stakleničkih plinova u skladu s člankom 11. stavkom 3. Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 240, str. 27.) u dijelu u kojem je tužitelju odbijena dodjela emisijskih jedinica zbog prekomjernih teškoća.

Izreka

1.

Odbija se zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.

2.

O troškovima će se odlučiti naknadno.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/23

Tužba podnesena 24. prosinca 2013. — Deloitte Consulting protiv Komisije

(Predmet T-688/13)

2014/C 93/41

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Deloitte Consulting (Diegem, Belgija) (zastupnici: K. Dehornois i N. Korogiannakis, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku tuženika da odabere ponudu tužitelja kao četvrtog podugovaratelja u okviru poziva na nadmetanje DIGIT/R2/PO/2013/004 ABC III — Savjetovanje o informacijskim i komunikacijskim tehnologijama, benchmarking i konzultantske usluge (grupa 2), koja je tužitelju dostavljena dopisom od 15. listopada 2013., i da sklopi ugovor s konzorcijima PWC-EVERIS kao prvim, s KPMG-TRASYS-KURT SALMON kao drugim te s CGI Accenture kao trećim ugovarateljem;

—

poništi pobijanu odluku barem u dijelu u kojem ne isključuje prvog podugovaratelja PWC-EVERIS jer je u svoju tehničku ponudu uključio informacije o svojoj financijskoj ponudi;

—

naloži tuženiku da naknadi štetu koju je tužitelj pretrpio zbog gubitka ugovora ili alternativno zbog gubitka prilike u okviru postupka nadmetanja o kojem je riječ;

—

naloži tuženiku snošenje tužiteljevih sudskih troškova i onih koji su nastali u vezi s ovim zahtjevom.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe, tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog koji se odnosi na povredu obveze obrazlaganja i neobjavljivanje relativnih prednosti uspješnih ponuditelja — članak 113. stavak 2. Financijske Uredbe i članak 161. stavci 2. i 3. Delegirane Uredbe, te na povredu osnovnog postupovnog zahtjeva — načela prava na djelotvoran pravni lijek;

—

Iako je predmet ponude bio od velike tehničke složenosti i strateške važnosti, sadržaj isječaka izvještaja o procjeni je kratak, površan, pojednostavljen, nedostaju mu naznake o jakim i slabim točkama ponuda koje su procjenjivane, ograničava se na „kvalifikacije” bez ikakvog opisivanja biti odgovora. Za određene podkriterije uopće ne postoji obrazloženje kojim bi se razjasnilo ocjene ponuditelja, dok su komentari Odbora za procjenu nerijetko nedosljedni u odnosu na ocjene različitih ponuditelja. Nedostaci u obrazloženju pobijane odluke onemogućavaju vršenje sudskog nadzora osporavane odluke, čime je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek.

2.

Drugi tužbeni razlog odnosi se na povredu obveze korištenja jasnih kriterija za odabir ponude, na temelju kojih dolazi do sklapanja ugovora prema objektivnim mjerilima; povreda razlikovanja uvjeta sposobnosti i kriterija za odabir ponude;

—

Tehničke specifikacije sastoje se od značajne količine opširnih podkriterija. Stoga dobro informirani i uobičajeno pažljivi ponuditelji ne mogu tumačiti posebni kriterij za odabir ponude. Ne postoji jasna naznaka o tome što bi predstavljalo dobar ili lošiji pristup, niti postoji kvalitativan element koji upućuje na to koji bi pokazatelji mogli dovesti do bolje ili lošije ocjene. Štoviše, Izvješće o procjeni upućuje na uvjete sposobnosti, koji su korišteni prilikom procjene tehničkog prijedloga ponuditelja.

3.

Treći tužbeni razlog koji se odnosi na neispunjenje odredbi specifikacija javnog natječaja. Povreda načela transparentnosti i dobre uprave — Povreda uputa za ponude — navođenje cijene u okviru tehničkih ponuda;

—

Jedan od odabranih ponuditelja naveo je važne financijske informacije u tehničkom odjeljku ponude, što je dovelo do njezine nedopuštenosti, s obzirom na to da su time povrijeđene posebne odredbe specifikacija javnog natječaja kao i načelo nediskriminacije te Vodič za javnu nabavu DIGIT-a koji se primjenjuje na ovaj slučaj.

4.

Četvrti tužbeni razlog koji se odnosi na povredu članka 107. (1a) Financijske uredbe i odjeljka 5.2.3.2. specifikacije javnog natječaja — sukob interesa;

—

Sukladno članku 107. Financijske uredbe, tuženik bi trebao provjeriti jesu li ponuditelji u sukobu interesa tijekom postupka sklapanja okvirnog ugovora o javnoj nabavi, za razliku od ocjene od slučaja do slučaja tijekom izvršavanja okvirnog ugovora, čemu tuženik daje prednost u ovom slučaju. Bilo koji ponuditelj koji je bio u sukobu interesa, kao što je opisano tijekom postupka sklapanja ugovora, trebao je biti isključen prije sklapanja okvirnog ugovora, a ne od slučaja do slučaja tijekom izvršavanja ugovora, kao što tuženik daje prednost u ovom slučaju. Odjeljak 5.2.3.2. specifikacija javnog natječaja čak je stroži zahtjev od sukoba interesa kako je opisan u članku 107. Financijske uredbe. Na temelju gore navedenog, tuženik je trebao odbiti neke od odabranih ponuditelja.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/25

Tužba podnesena 31. prosinca 2013. — Mikhalchanka protiv Vijeća

(Predmet T-693/13)

2014/C 93/42

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Aliaksei Mikhalchanka (Minsk, Bjelarus) (zastupnik: M. Michalauskas, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Odluku Vijeća 2013/534/ZVSP od 29. listopada 2013. o izmjeni Odluke 2012/642/ZVSP o mjerama ograničavanja u odnosu na Bjelarus, u dijelu koji se odnosi na tužitelja;

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 1054/2013 od 29. listopada 2013. o provedbi članka 8.a stavka 1. Uredbe (EZ) br. 765/2006 o mjerama ograničavanja u odnosu na Bjelarus, u dijelu koji se odnosi na tužitelja;

—

naloži Vijeću snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog odnosi se na povredu prava na obranu s obzirom na to da Vijeće nije poštovalo prethodni kontradiktorni postupak.

2.

Drugi tužbeni razlog odnosi se na nedostatnost obrazloženja s obzirom na to da obrazloženje akata tužitelju onemogućuje osporavanje njihove valjanosti pred Općim sudom, a potonjem izvršavanje nadzora nad njihovom zakonitosti.

3.

Treći tužbeni razlog odnosi se na pogrešku u ocjeni u mjeri u kojoj pobijani akt ne sadrži nikakva činjenična opravdanja.

4.

Četvrti tužbeni razlog odnosi se na nepoštovanje načela proporcionalnosti, posebice u odnosu na ograničenje ulaska i provoza preko teritorija Europske unije.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/25

Tužba podnesena 31. prosinca 2013. — Ipatau protiv Vijeća

(Predmet T-694/13)

2014/C 93/43

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Ipatau (Minsk, Bjelarus) (zastupnik: M. Michalauskas, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Odluku Vijeća 2013/534/ZVSP od 29. listopada 2013. o izmjeni Odluke 2012/642/ZVSP o mjerama ograničavanja u odnosu na Bjelarus, u dijelu koji se odnosi na tužitelja;

—

poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 1054/2013 od 29. listopada 2013. o provedbi članka 8.a stavka 1. Uredbe (EZ) br. 765/2006 o mjerama ograničavanja u odnosu na Bjelarus, u dijelu koji se odnosi na tužitelja;

—

naloži Vijeću snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelj u prilog osnovanosti tužbe navodi četiri tužbena razloga koji su u bitnome jednaki ili slični onima navedenima u okviru predmeta T-693/13, Mikhalchanka/Vijeće.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/25

Tužba podnesena 27. prosinca 2013. — Kinnarps protiv OHIM-a (MAKING LIFE BETTER AT WORK)

(Predmet T-697/13)

2014/C 93/44

Jezik postupka: švedski

Stranke

Tužitelj: Kinnarps AB (Falköping, Švedska) (zastupnik: M. Wahlin, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku drugog žalbenog vijeća OHIM-a od 28. listopada 2013. u predmetu R 2272/2012-2;

—

utvrdi da tužiteljev žig MAKING LIFE BETTER AT WORK, u pogledu proizvoda i usluga navedenih u predmetu, ima potreban razlikovni karakter za registraciju kao žig Zajednice;

—

naloži tuženiku snošenje troškova tužitelja i u postupku pred Općim sudom i pred OHIM-om.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Predmetni žig Zajednice: verbalni žig „MAKING LIFE BETTER AT WORK” za proizvode i usluge iz razreda 16, 20, 35 i 42 — prijava za registraciju žiga Zajednice br. 10 887 982.

Odluka ispitivača: prijava za registraciju se odbija.

Odluka žalbenog vijeća: žalba se odbija.

Tužbeni razlozi: povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 o žigu Zajednice.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/26

Žalba koju je 8. siječnja 2014. podnio Peter Schönberger protiv presude Službeničkog suda od 5. studenoga 2013. u predmetu — F-14/12, Schönberger/Revizorski sud

(Predmet T-26/14 P)

2014/C 93/45

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Peter Schönberger (Luxembourg, Luksemburg) (zastupnik: Oliver Mader, Rechtsanwalt)

Druga stranka u postupku: Revizorski sud Europske Unije

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

ukine presudu Službeničkog suda od 5. studenoga 2013. u predmetu F-14/12 (Schönberger/Revizorski sud);

—

prihvati zahtjev tužitelja u prvom stupnju;

—

naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog žalbi žalitelj ističe sedam žalbenih razloga.

1.

Prvi žalbeni razlog: prema mišljenju žalitelja, Službenički sud propustio je odlučiti o prvom tužbenom razlogu, prema kojem su u ocjenjivačkom razdoblju za 2011. za promaknuće bila otvorena samo tri mjesta, čime je za deset mjesta promašen petogodišnji prosjek predviđen u Pravilniku za razdoblje od 2007. do 2011.

2.

Drugi žalbeni razlog: žalitelj ističe da pobijana presuda iskrivljuje položaj stranaka time što spornim petogodišnjim razdobljem proglašava ocjenjivačko razdoblje od 2010. do 2014.

3.

Treći žalbeni razlog: žalitelj ovdje izlaže da su povrijeđena njegova prava na obranu jer mu nije pružena prilika da se očituje o petogodišnjem razdoblju koje je Službenički sud odredio kao relevantno

4.

Četvrti žalbeni razlog: žalitelj ističe nedostatak u obrazloženju, s obzirom na to da se u pobijanoj presudi ne obrazlaže zašto se referentnim razdobljem treba smatrati petogodišnje razdoblje od 2010. do 2014.

5.

Peti žalbeni razlog: žalitelj tvrdi da je tumačenje Pravilnika koje je dao Službenički sud suprotno jasno izraženoj volji zakonodavca da novo petogodišnje razdoblje započne u 2014.

6.

Šesti žalbeni razlog: žalitelj ovdje navodi da je Službenički sud povrijedio načelo legitimnih očekivanja time što je svoju presudu temeljio na tumačenju Pravilnika koje je tuženik izričito odbio.

7.

Sedmi žalbeni razlog: žalitelj ističe da je načelo jednakog postupanja primijenjeno pogrešno i protivno ustaljenoj sudskoj praksi

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/26

Tužba podnesena 15. siječnja 2014. — Costantini i drugi protiv Komisije

(Predmet T-44/14)

2014/C 93/46

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Bruno Costantini (Jesi, Italija), Robert Racke (Lamadelaine, Luksemburg), Pietro Pravata (Beyne-Heusay, Belgija), Zbigniew Galązka (Łódź, Poljska), Justo Santos Domínguez (Leganés, Španjolska), Maria Isabel Lemos (Mealhada, Portugal), André Clavelou (Vincennes, Francuska), Citizens' Committee „Right to Lifelong Care: Leading a life of dignity and Independence is a fundamental right!”, (zastupnici: O. Brouwer, odvjetnik i A. Woods, Solicitor)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Odluku Europske komisije od 5. studenoga 2013. kojom je odbijena registracija građanske inicijative „Right to Lifelong Care: Leading a life of dignity and Independence is a fundamental right!” (inicijativa) na temelju Uredbe (EU) br. 211/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o građanskoj inicijativi (SL 2011 L 65, str. 1.), a koja je zastupniku i zamjeniku zastupnika tužitelja dostavljena 5. studenoga 2013. dopisom koji nosi oznaku „C(2013) 7612 final” (pobijana odluka); i

—

naloži tuženiku snošenje troškova tužitelja, uključujući i troškove svih intervenijenata.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe, tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog navodi da je Komisija, odbivši registrirati inicijativu, pogrešno primijenila odgovarajuće pravne uvjete iz članka 4. stavka 2. točke (b) Uredbe br. 211/2011 time što (i) je pogrešno utvrdila da se ciljevi inicijative ne mogu u dovoljnoj mjeri postići u okviru Ugovora o funkcioniranju Europske unije i (ii) nije uzela u obzir načela na kojima se temelji Uredba br. 211/2011.

2.

Drugi tužbeni razlog navodi da Komisija nije poštovala opća načela dobre uprave time što je odbila registrirati inicijativu, a registrirala je građanske inicijative čija je namjera bila postizanje slične vrste ciljeva.

3.

Treći tužbeni razlog navodi da Komisija nije ispunila svoju obvezu dostatnog i odgovarajućeg obrazlaganja pobijane odluke, čime je povrijedila članak 296. UFEU-a.

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/27

Tužba podnesena 22. siječnja 2014. — Češka Republika protiv Komisije

(Predmet T-51/14)

2014/C 93/47

Jezik postupka: češki

Stranke

Tužitelj: Češka Republika (zastupnici: M. Smolek, J. Vláčil, J. Vikáková, agenti)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Provedbenu odluku Europske komisije C(2013) 7615 od 13. studenoga 2013. o neodobravanju zahtjeva za upis u registar zajamčeno tradicionalnih specijaliteta kako je predviđeno Uredbom (EU) br. 1151/2012 (1) Europskog parlamenta i Vijeća (Pomazánkové máslo (GTS)) i

—

naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe jedan tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 50. i 52. u vezi s člankom 18. Uredbe br. 1151/2012. Tužitelj ističe da Komisija nije ispitivala jesu li bili ispunjeni uvjeti za upis naziva „Pomazánkové máslo” kao zajamčeno tradicionalnog specijaliteta i da nije odbila predmetni zahtjev zbog toga što on nije ispunjavao uvjete za upis, nego iz nekog drugog razloga.

(1)  Uredba (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (SL L 343, str. 1.).

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/27

Tužba podnesena 27. siječnja 2014. — BMV Mineralöl Versorgungsgesellschaft protiv OHIM-a — Delek Europe (GO)

(Predmet T-60/14)

2014/C 93/48

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: BMV Mineralöl Versorgungsgesellschaft mbH (Berlin, Njemačka) (zastupnici: M. Von Fuchs i I. Czernik, Rechtsanwälte)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Delek Europe BV (Breda, Nizozemska)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi odluku četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) od 22. studenoga 2013. u predmetu R 382/2013-4;

—

naloži intervenijentu snošenje troškova postupka, uključujući troškova nastalih tijekom žalbenog postupka;

—

podredno, ukoliko se intervenijent ne odluči za sudjelovanje u postupku, naloži Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) snošenje troškova postupka uključujući troškova nastalih tijekom žalbenog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Podnositelj prijave žiga Zajednice: Delek Europe BV

Predmetni žig Zajednice: figurativni žig koji sadrži verbalni element „GO” za proizvode i usluge iz razreda 9, 35 i 36 (zahtjev za registraciju žiga br. 9 995 201)

Nositelj žiga ili znaka navedenog u postupku povodom prigovora: tužitelj

Navedeni žig ili znak: figurativni žig koji sadrži verbalni element „GO” za proizvode i usluge iz razreda 4, 19, 35, 39 i 42

Odluka Odjela za prigovore: djelomično odbijanje žalbe

Odluka žalbenog vijeća: odbijanje žalbe

Tužbeni razlozi: povreda čl. 8. st. 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/28

Tužba podnesena 29. siječnja 2014. — Good Luck Shipping protiv Vijeća

(Predmet T-64/14)

2014/C 93/49

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Good Luck Shipping LLC (Dubai, Ujedinjeni Arapski Emirati) (zastupnici: F. Randolph, QC (Queen's Counsel), M. Lester, Barrister i M. Taher, Solicitor)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi Odluku Vijeća 2013/661/ZVSP od 15. studenoga 2013. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL 2013 L 306, str. 18.) i Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 1154/2013 od 15. studenoga 2013. o provedbi Uredbe (EU) br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL 2013 L 306, str. 3.);

—

proglasi neprimjenjivima, sukladno članku 277. UFEU-a, Odluku Vijeća 2013/497/ZVSP (1) od 10. listopada 2013. i Uredbu Vijeća (EU) br. 971/2013 (2) od 10. listopada 2013. („listopadske mjere”);

—

naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sedam tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog navodi da listopadske mjere treba proglasiti neprimjenjivima u dijelu u kojem se odnose na tužitelja, te da nemaju odgovarajući pravni temelj.

2.

Drugi tužbeni razlog navodi da je Vijeće povrijedilo tužiteljeva legitimna očekivanja i načela pravomoćnosti, pravne sigurnosti, non bis in idem, res judicata i nediskriminacije.

3.

Treći tužbeni razlog navodi da je Vijeće povrijedilo obvezu obrazlaganja.

4.

Četvrti tužbeni razlog navodi da je Vijeće povrijedilo tužiteljevo pravo na obranu.

5.

Peti tužbeni razlog navodi da je Vijeće počinilo očitu pogrešku u ocjeni da je u odnosu na tužitelja ispunjen bilo koji od kriterija te da je propustilo navesti bilo kakav dokaz kojim bi se opravdalo uvrštavanje tužitelja na popis.

6.

Šesti tužbeni razlog navodi da su osporavanim mjerama povrijeđena tužiteljeva temeljna prava, uključujući i njegovo pravo na poštivanje ugleda i vlasništva.

7.

Sedmi tužbeni razlog odnosi se na činjenicu da je Vijeće zlouporabilo svoje ovlasti odredivši osporavane mjere; uvrštavanje tužitelja na popis ne uvažavajući presudu Suda ne predstavlja odgovarajuću uporabu njegovih ovlasti.

(1)  Odluka Vijeća 2013/497/ZVSP od 10. listopada 2013. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL 2013 L 272, str. 46.)

(2)  Uredba Vijeća (EU) br. 971/2013 od 10. listopada 2013. o izmjeni Uredbe (EU) br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL 2013 L 272, str. 1.)

Službenički sud

29.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 93/29

Rješenje Službeničkog suda od 13. veljače 2014. — Moës protiv Komisije

(Predmet F-20/13) (1)

2014/C 93/50

Jezik postupka: francuski

Predsjednik trećeg vijeća odredio je brisanje predmeta.

(1)  SL C 114, 20.04.2013., str. 48.