(2014/C 71/01)

Posljednja objava Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

SL C 61, 1.3.2014.

Prethodne objave

SL C 52, 22.2.2014..

SL C 45, 15.2.2014..

SL C 39, 8.2.2014..

SL C 31, 1.2.2014.

SL C 24, 25.1.2014.

SL C 15, 18.1.2014.

Ovi tekstovi dostupni su na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu

Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Fővárosi Törvényszék (Mađarska) 5. studenoga 2013. — Nóra Baczó i János István Vizsnyiczai protiv Raiffeisen Bank Zrt.

(Predmet C-567/13)

(2014/C 71/02)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Fővárosi Törvényszék

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Nóra Baczó i János István Vizsnyiczai

Tuženik: Raiffeisen Bank Zrt.

Prethodna pitanja

1.

Treba li smatrati da je postupak za potrošača štetan kada on u tužbi kojom pokreće postupak pred mjesnim sudom radi proglašenja ništetnosti ugovora (opći uvjeti ugovora) ne može također zahtijevati da se jednu od ugovornih odredbi proglasi nepoštenom bez da to dovede do nadležnosti područnog suda (törvényszék)? U okviru postupka koji je pokrenuo suugovarač, potrošač se zaista pred mjesnim sudom može pozvati na nepoštenost ugovorne odredbe (1) dok upućivanje na sud provincije podrazumijeva nametanje potrošaču većih troškova.

2.	Bi li ravnoteža bila ponovno uspostavljena kada bi se potrošač u okviru postupka koji je pokrenuo pred mjesnim sudom radi proglašenja ništetnosti ugovora također mogao pozvati na nepoštenu narav određenih odredaba tog ugovora, a da time/pritom ne uzrokuje prestanak nadležnosti istog mjesnog suda?

---

(1)  Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.).

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. studenoga 2013. uputio Bundesgerichtshof (Njemačka) — Air Berlin PLC & Co. Luftverkehrs KG protiv Bundesverband der Verbraucherzentralen und Verbraucherverbände — Verbraucherzentrale Bundesverband eV

(Predmet C-573/13)

(2014/C 71/03)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Air Berlin PLC & Co. Luftverkehrs KG

Tuženik: Bundesverband der Verbraucherzentralen und Verbraucherverbände — Verbraucherzentrale Bundesverband eV

Prethodna pitanja

1.	Treba li odredbu članka 23. stavka 1. rečenice 2. Uredbe (EZ) br. 1008/2008 (1) tumačiti na način da se u okviru elektroničkog sistema za rezervacije konačna cijena mora iskazati prilikom prvog prikazivanja cijena usluga zračnog prijevoza?

2.	Treba li odredbu članka 23. stavka 1. rečenice 2. Uredbe (EZ) br. 1008/2008 tumačiti na način da se u okviru elektroničkog sistema za rezervacije konačna cijena mora iskazati samo za onu uslugu zračnog prijevoza koju je kupac konkretno odabrao, ili za svaku prikazanu uslugu zračnog prijevoza?

---

(1)  Uredba (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici, SL L 293, str. 3. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 8., str. 154.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Pesti Központi Kerületi Bíróság (Mađarska) 20. studenoga 2013. — Martin Meat Kft. protiv Géze Simonfaya i Ulricha Salburga

(Predmet C-586/13)

(2014/C 71/04)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Pesti Központi Kerületi Bíróság

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Martin Meat Kft.

Tuženici: Géza Simonfay, Ulrich Salburg

Prethodna pitanja

1.

Može li se govoriti o „stavljanju na raspolaganje radne snage” u smislu prava Europske unije, a osobito u smislu definicije koju je Sud dao u spojenim predmetima C-307/09 do C-309/09 (1) kada pružatelj usluge preuzme obvezu prerade goveđih trupova uz pomoć vlastitih radnika u klaonici naručitelja, preradi goveđe polovice u unajmljenim prostorima klijenta i pripremi ih u ambalažu spremnu za puštanje u prodaju, te je plaćen po kilogramu prerađenog mesa, uz napomenu da se ugovorena naknada umanjuje u slučaju smanjene kvalitete, uzevši također u obzir činjenicu da pružatelj navedenu uslugu isporučuje u državi članici domaćina isključivo tom naručitelju, a potonji vrši kontrolu kvalitete djelatnosti prerade mesa?

2.

Je li temeljno načelo izneseno u presudi Suda u spojenim predmetima C-307/09 do C-309/09 prema kojem stavljanje na raspolaganje radne snage može biti podvrgnuto ograničenjima za vrijeme primjene prijelaznih odredbi koje se tiču slobodnog kretanja radnika, predviđenih ugovorima o pristupanju država članica koje su pristupile Europskoj uniji 1. svibnja 2004., također primjenjivo na upućivanje radnika u Austriju, u okviru stavljanja na raspolaganje radne snage od strane društva koje ima sjedište u državi članici koja je pristupila Europskoj uniji 1. svibnja 2004. kada se to upućivanje ne dogodi u zaštićenom sektoru u smislu ugovora o pristupanju?

---

(1)  Presuda Suda (drugo vijeće) od 10. veljače 2011.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. studenoga 2013. uputio Verwaltungsgerichtshof (Austrija) — F.E. Familienprivatstiftung Eisenstadt

(Predmet C-589/13)

(2014/C 71/05)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: F.E. Familienprivatstiftung Eisenstadt

Tuženo tijelo: Unabhängiger Finanzsenat Außenstelle Wien

Prethodno pitanje

Treba li članak 56. UEZ-a (sada članak 63. UFEU-a) tumačiti na način da se protivi sustavu oporezivanja kapitalne dobiti privatne austrijske zaklade kao i prihoda od otuđenja udjela u trgovačkim društvima, kojim je plaćanje međuporeza za potrebe jedinstvenog tuzemnog oporezivanja predviđeno isključivo u slučaju kada suugovaratelj privatne zaklade može za donacije privatne zaklade temeljem sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja iskoristiti oslobođenje od poreza na kapitalnu dobit?

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. studenoga 2013. uputio Bundesfinanzhof (Njemačka) — „go fair” Zeitarbeit OHG protiv Finanzamt Hamburg-Altona

(Predmet C-594/13)

(2014/C 71/06)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesfinanzhof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj:„go fair” Zeitarbeit OHG

Tuženik: Finanzamt Hamburg-Altona

Prethodna pitanja

1.

Tumačenje članka 132. stavka 1. točke (g) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (1): (a) Može li država članica dodijeljenu ovlast priznavanja svojstva ustanove socijalnog karaktera koristiti na taj način, da to svojstvo dodijeli osobama koje svoje usluge pružaju ustanovama socijalnog i invalidskog osiguranja, ali ne i državno certificiranim njegovateljima koji svoje usluge pružaju izravno potrebitim klijentima? (b) Ukoliko državno certificirane njegovatelje treba priznati kao socijalnu ustanovu: nameće li se iz priznanja tog svojstva ustupljenom osoblju i njegovo priznanje agenciji za privremeno zapošljavanje koja ustupa državno certificirane njegovatelje priznatim ustanovama za skrb (ustanove korisnici)?

2.

Tumačenje članka 134. točka (a) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost: Treba li stavljanje državno certificiranih njegovatelja za pružanje usluga na raspolaganje ustanovi korisniku, kao isporuku usko povezanu sa socijalnom skrbi i socijalnim osiguranjem, smatrati nužnom, ukoliko ustanova korisnik ne može poslovati bez takvog osoblja?

---

(1)  SL L 347, str.1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.).

Žalba koju je 25. studenoga 2013. podnio Duravit AG i dr. protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 16. rujna 2013. donesene u predmetu T-364/10, Duravit AG i dr. protiv Europske komisije

(Predmet C-609/13 P)

(2014/C 71/07)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelji: Duravit AG, Duravit SA, Duravit BeLux SPRL/BVBA (zastupnici: U. Soltész, i C. von Köckritz, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Vijeće Europske unije

Žalbeni zahtjev

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

1.	Ukine presudu Općeg suda (četvrto vijeće) od 16. rujna 2013. u predmetu T-364/10 u dijelu u kojem se odbija tužba žalitelja;

2.	U potpunosti poništi članak 1. stavak 1., članak 2. i članak 3. Odluke Komisije C(2010) 4185 final od 23. lipnja 2010. u predmetu COMP/39.092 — kupaonska oprema, u skladu s člankom 263., stavkom 4. UFEU-a u dijelu u kojem se odnosi na žalitelje;

3.	Podredno (drugome žalbenom zahtjevu) poništi ili razumno smanji novčane kazne određene žaliteljima ranije navedenom odlukom;

4.	Dodatno podredno (drugome i trećem žalbenom zahtjevu) vrati predmet na ponovno suđenje Općem sudu kako bi mogao ponovno odlučivati u skladu s tumačenjem prava iz presude Suda;

5.	U svakom slučaju naloži Komisiji snošenje troškova postupaka pred Općim sudom i Sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti žalbe, žalitelji ističu šest žalbenih razloga.

Kao prvo, Opći sud je povrijedio članak 31. Uredbe br. 1/2003, presumpciju nevinosti i pravo na pravično suđenje (kombinirane odredbe članka 47. i članka 48. s člankom 52. stavkom 3. Povelje o temeljnim pravima Europske unije (u daljnjem tekstu: Povelja) i članak 6. stavak 1. i 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Konvencija) jer je odbio provesti izrijekom zatraženu kontrolu pune nadležnosti pobijane odluke, jer je presumirao točnima Komisijina utvrđenja činjenica i prava i jer nije u dovoljnoj mjeri koristio vlastito ovlaštenje za određivanje novčanih kazni.

Kao drugo, Opći sud je povrijedio članak 263. UFEU-a, pravo na učinkoviti pravni lijek (članak 47., stavak 1. Povelje) i načelo jednakosti oružja nedovoljno provodeći kontrolu zakonitosti i prelazeći granice potonjeg na štetu žalitelja.

Kao treće, Opći sud je u više pogleda iskrivio sadržaj spisa i na način koji je mogao imati utjecaj na ishod spora te je povrijedio načela kojima se uređuje izvođenje dokaza.

Kao četvrto, Opći sud počinio je pogreške u postupku i povrijedio članak 48. stavak 2. Poslovnika, prava na obranu žalitelja, kao i njihovo pravo na pravično suđenje te načelo jednakosti oružja koristeći na njihovu štetu neupotrebljive i zakašnjele dokaze kao i razlog na koji se sa zakašnjenjem pozvala Komisija, te je pogrešno i bez dodatnog obrazloženja odbio sva izvođenja dokaza koja su žalitelji zatražili.

Kao peto, Opći sud je pogrešno primijenio članak 101. UFEU-a i nije ispunio svoju obvezu obrazlaganja utvrdivši da je Komisija s pravom prigovorila žaliteljima da su sudjelovali u jedinstvenoj povredi koja se odnosila na više proizvoda, sanitarne armature, vrata za kade i sanitarnu keramiku.

Kao šesto, Opći sud je pogrešno primijenio članak 101. UFEU-a uzimajući pogrešan kriterij za ocjenu razmjene informacija u cilju članka 101. stavka 1. UFEU-a, procijenivši da su se žalitelji trebali distancirati od diskusija koje su se vodile među poduzetnicima koji im nisu bili konkurenti i smatrajući da su navodni „pokušaji savjetovanja” unutar udruženja za više proizvoda prilikom određenih događanja činili povredu članka 101. UFEU-a.

Žalba koju je 26. studenog 2013. podnio ClientEarth protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) donesene 13. rujna 2013. u predmetu T-111/11: ClientEarth protiv Europske komisije

(Predmet C-612/13 P)

(2014/C 71/08)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: ClientEarth (zastupnik: P. Kirch, avocat)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine presudu Općeg suda od 13. rujna 2013. u predmetu T-111/11;

—	naloži Komisiji snošenje svih troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti žalbe žalitelj ističe tri žalbena razloga:

1.

Prvim žalbenim razlogom navodi da je Opći sud povrijedio pravo, kroz primjenu pogrešnog tumačenja pojmova „istraga” i „ugrožava zaštitu (…) svrhe (…) istraga” iz članka 4. stavka 2. treće alineje Uredbe br. 1049/2001 (1). Opći sud je povrijedio pravo kada je izričito naveo da „su odnosna istraživanja, koje je provela Komisija, dio istrage unutar značenja članka 4. stavka 3. treće alineje Uredbe br. 1049/2001”. U prvom dijelu ovog žalbenog razloga navodi se da je Opći sud pogrešno protumačio pojam „istraga”. Drugi dio: iako je ustanovio da se radilo o istrazi, Opći sud je povrijedio pravo pogrešnim tumačenjem pojma „ugrožavati”. Opći sud je povezao koncept otkrivanja podataka s konceptom ugrožavanja, bez konkretnog navođenja kako bi točno otkrivanje podataka ugrozilo „svrhu” istraga.

2.

U drugom žalbenom razlogu navodi se kako je Opći sud povrijedio pravo kršenjem članka 4. stavaka 1., 2. i 4. Arhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, zaključene u Aarhusu, Danskoj, 25. lipnja 1998. i odobrene Odlukom Vijeća 2005/370/EZ od 17. veljače 2005 (2). Ovaj žalbeni razlog sastoji se od pet argumenata. Prvo, Opći sud je pogriješio restriktivno primjenjujući obvezu tumačenja članka 4. stavka 4. točke (c) Arhuške konvencije. Drugo, Opći sud je pogriješio u primjeni odnosne mjere u smislu Arhuške konvencije. Treće, Opći sud je pogriješio u svojoj obvezi tumačenja Arhuške konvencije u skladu s običajnim međunarodnim pravom. Četvrto, Opći sud je pogriješio u odbijanju izravne primjene članka 4. i članka 4. stavka 4. točke (c) Arhuške konvencije. Konačno, Opći sud je pogriješio u primjeni prava prihvaćanjem odstupanja od primjene Arhuške konvencije, temeljenog na „posebnim karakteristikama” Europske unije.

3.

U trećem žalbenom razlogom navodi se kršenje od strane Općeg suda članka 6. stavka 1. Uredbe br. 1367/2006 (3) te članka 4. stavka 2. u cijelosti i članka 4. stavka 3. Uredbe br. 1049/2001. Opći sud je povrijedio pravo temeljeći svoje odbijanje priznavanja da postoji prevagujući javni interes za otkrivanjem podataka samo na temelju analize argumenata koje je iznio žalitelj. Ovaj pristup je protivan odredbama Uredbe br. 1049/2001, kao i odgovarajućoj sudskoj praksi. Naime, argumenti koje je iznio žalitelj u tom smislu ne mogu sami po sebi biti razlogom zašto je negirano postojanje prevagujućeg javnog interesa, jer pravo ne stavlja teret dokazivanja prevagujućih okolnosti na žalitelja. Vaganje interesa u pitanju mora provesti institucija o kojoj je riječ.

---

(1)  Uredba (EK) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i vijeća od 30. svibnja 2001. u vezi javnog pristupa dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije. SL L 145, str. 43.

(2)  2005/370/EK: Odluka Vijeća od 17. veljače 2005. o zaključivanju, u ime Europske zajednice, Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (SL L 124, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 3., str. 10.).

(3)  Uredba (EK) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o zaključivanju, u ime Europske zajednice, Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, (SL L 264, str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 20., str. 29.).

Žalba koju je 27. studenog 2013. podnio ClientEarth, Pesticide Action Network Europe (PAN Europe) protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) donesene 13. rujna 2013. u predmetu T-214/11: ClientEarth, Pesticide Action Network Europe (PAN Europe) protiv Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA)

(Predmet C-615/13 P)

(2014/C 71/09)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: ClientEarth, Pesticide Action Network Europe (PAN Europe) (zastupnik: P. Kirch, avocat)

Druge stranke u postupku: Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA), Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine presudu Općeg suda od 13. rujna 2013. u slučaju T-214/11;

—	naloži EFSA-i snošenje svih troškova postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti žalbe, žalitelj ističe tri žalbena razloga.

1.

U prvom žalbenom razlogu navodi pogrešnu primjenu pravnog koncepta „osobnog podatka” definiranog člankom 2. Uredbe br. 45/2001 (1). Opći sud je pogriješio zaključivši da kombinacija imenâ i mišljenja predstavlja osobni podatak. Koncept osobnog podatka ne uključuje mišljenja izražena tijekom sudjelovanja u javnim odborima, gdje stručnjaci, čija su imena i drugi osobni podaci javno dostupni, pozvani zbog svog poznatog stručnog znanja.

2.

U drugom žalbenom razlogu navodi pogrešnu primjenu članka 4. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 1049/2001 (2) i članka 8. točke (b) Uredbe br. 45/2001 u pogledu opsega, postupka i sadržaja ovih odredbi, posebno zato što nije razmotrio i odvagnuo sve interese zaštićene ovim mjerama. Opći sud nije u potpunosti razmotrio sve aspekte odredbi koje je trebalo primijeniti: članak 4. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 1049/2001 i članak 8. točku (b) Uredbe br. 45/2001. Opći sud nije razmotrio niti uzeo u obzir različite interese zaštićene s obje mjere.

3.	U trećem žalbenom razlogu navodi povredu članka 5. UEU-a zbog nametanja neproporcionalnog tereta dokazivanja žaliteljima, zahtijevajući da mu pokažu neophodnost priopćavanja informacija i opseg zaštićenih legitimnih interesa.

---

(1)  Uredba (EK) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 34., str. 6.).

(2)  Uredba (EK) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. u vezi javnog pristupa dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije. SL L 145, str. 43.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. prosinca 2013. uputio Sąd Okręgowy w Gliwicach (Poljska) — Adarco Invest Sp. z o.o. sa sjedištem u Petrosani (Rumunjska), poljska podružnica u Tarnowskie Góry

(Predmet C-629/13)

(2014/C 71/10)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Okręgowy w Gliwicach

Stranke glavnog postupka

Žalitelji: Adarco Invest sp. z o.o. sa sjedištem u Petrosani (Rumunjska), poljska podružnica u Tarnowskie Góry

Prethodna pitanja

Protive li se članci 49. i 54. UFEU-a kao i članak 1. Jedanaeste direktive Vijeća o zahtjevima objavljivanja podataka u vezi s podružnicama koje su u nekoj državi članici otvorile određene vrste trgovačkih društava na koje se primjenjuje pravo druge države (1), tome da u jednoj državi članici brisanje podružnice društva sa sjedištem u drugoj državi članici iz Krajowy Rejestr Sądowy [registar trgovačkih društava] bude odbijeno iz razloga što likvidacija te podružnice nije obavljena sukladno postupku predviđenom za likvidaciju društva s ograničenom odgovornošću u državi [registra], kada takav postupak nije predviđen za brisanje podružnice društva sa sjedištem u toj državi s obzirom da se u slučaju nacionalnih društava podružnice upisuju samo u registar koji se tiče društava osnovanih po nacionalnom pravu, a potonje je obvezno podnijeti konsolidirane godišnje financijske izvještaje koji uključuju društvo majku i njene podružnice, dok se podružnice stranih društava upisuju u Krajowy Rejestr Sądowy [registar trgovačkih društava] i u registar podnose samo financijske izvještaje podružnice?

---

(1)  SL L 395 od 30. prosinca 1989., str. 36. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 3.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. prosinca 2013. uputio Sąd Najwyższy (Poljska) — Polska Izba Informatyki i Telekomunikacji z siedzibą w Warszawie protiv Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej

(Predmet C-633/13)

(2014/C 71/11)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Najwyższy

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Polska Izba Informatyki i Telekomunikacji z siedzibą w Warszawie

Tuženik: Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej

Prethodno pitanje

Treba li članak 13. stavak 1. Direktive 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o pristupu i međusobnom povezivanju elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme (Direktiva o pristupu) (1) tumačiti u smislu da, u okviru obveza koje se odnose na kontrolu cijena, nacionalna regulatorna tijela mogu nametnuti operatorima sa značajnom tržišnom snagom obvezu koja se sastoji od zabrane određivanja prekomjernih cijena završetka glasovnih poziva u telefonskim mrežama takvih operatora?

---

(1)  SL L 108, str. 7.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 38., str. 69.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. prosinca 2013. uputio Juzgado de Primera Instancia de Barcelona (Španjolska) — Cajas Rurales Unidas, Sociedad Cooperativa de Crédito protiv Evarista Méndeza Sene i drugih

(Predmet C-645/13)

(2014/C 71/12)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Juzgado de Primera Instancia de Barcelona

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Cajas Rurales Unidas, Sociedad Cooperativa de Crédito

Tuženici: Evaristo Méndez Sena, Edelmira Pérez Vicente, Daniel Méndez Senas, Victoriana Pérez Bicéntez

Prethodna pitanja

1.

Treba li smatrati da nisu dostupna primjerena i djelotvorna sredstva za sprečavanje stalnog korištenja nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, te da se ne poštuje pravo potrošača na obraćanje nadležnim sudovima radi donošenja odluke o tome jesu li ugovorne odredbe sastavljene za opću upotrebu nepoštene i radi primjene primjerenih i djelotvornih sredstava za sprječavanje daljnjeg korištenja takvih odredbi, kada zakonodavstvo države članice, u okviru postupka ovrhe na nekretnini pod hipotekom, ne predviđa mogućnost podnošenja žalbe višem sudu u slučaju odbijanja zahtjeva za neprimjenjivanje ugovorne odredbe zbog njene nepoštenosti?

2.

Može li nacionalni sudac, u slučaju pozitivnog odgovora na prvo pitanje, a u svrhu primjerene i djelotvorne zaštite potrošača od nepoštenih odredbi, potonjem po službenoj dužnosti dodijeliti pravo da zatraži od višeg suda izmjenu odluke prvostupanjskog suda kojom je odbijen zahtjev za neprimjenjivanje ugovorne odredbe zbog njene navodne nepoštenosti?

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. prosinca 2013. uputio Finanzgericht Düsseldorf (Njemačka) — Verder LabTec GmbH & Co. KG protiv Finanzamt Hilden

(Predmet C-657/13)

(2014/C 71/13)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Finanzgericht Düsseldorf

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Verder LabTec GmbH & Co. KG

Tuženik: Finanzamt Hilden

Prethodno pitanje

Je li sukladno slobodi poslovnog nastana iz članka 49. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, ako nacionalno zakonodavstvo određuje da je u slučaju prijenosa gospodarskog dobra iz tuzemne u inozemnu poslovnu jedinicu istog poduzeća riječ o poslovno nepriznatom rashodu što ima za posljedicu da zbog otkrivanja skrivenih rezervi dolazi do nastanka dobiti od nepriznatih rashoda, dok drugo nacionalno zakonodavstvo daje mogućnost ravnomjernog raspoređivanja dobiti od nepriznatih rashoda na pet ili deset poslovnih godina?

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. prosinca 2013. uputio First-tier Tribunal (Tax Chamber) (Ujedinjena Kraljevina) — C & J Clark International Ltd protiv The Commissioners for Her Majesty's Revenue & Customs

(Predmet C-659/13)

(2014/C 71/14)

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

First-tier Tribunal

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: C & J Clark International Ltd

Tuženik: The Commissioners for Her Majesty's Revenue & Customs

Prethodna pitanja

1.

Je li Uredba (EK) Vijeća br. 1472/2006 (1) nevaljana utoliko što da krši članak 2. stavak 7. točku (b) i članak 9. stavak 5. osnovne antidampinške uredbe [Uredba Vijeća (EK) br. 384/96 (2)], s obzirom na to da Komisija nije ispitala zahtjeve za tretmanom tržišnog gospodarstva i individualnim tretmanom koje su podnijeli izvoznici u Kini i Vijetnamu, koji nisu bili uzorkovani u skladu s člankom 17. osnovne antidampinške uredbe?

2.

Je li Uredba (EK) Vijeća br. 1472/96 nevaljana utoliko što krši članak 2. stavak 7. točku (c) osnovne antidampinške uredbe [Uredba Vijeća (EK) br. 384/96], s obzirom na to da se Komisija nije izjasnila unutar tri mjeseca od početka ispitnog postupka tretmana tržišnog gospodarstva o zahtjevima koje su podnijeli izvoznici u Kini i Vijetnamu, koji nisu bili uzorkovani u skladu s člankom 17. osnovne antidampinške uredbe?

3.

Je li Uredba (EK) Vijeća br. 1472/2006 nevaljana u mjeri da krši članak 2. stavak 7. točku (c) osnovne antidampinške uredbe [Uredba Vijeća (EK) br. 384/96], s obzirom da se Komisija nije izjasnila unutar roka od tri mjeseca od početka istrage tretmana tržišnog gospodarstva o zahtjevima koje su podnijeli izvoznici u Kini i Vijetnamu, koji su bili uzorkovani u skladu s člankom 17. osnovne antidampinške uredbe?

4.

Je li Uredba (EK) Vijeća br. 1472/2006 nevaljana utoliko što krši članak 4. stavak 1., članak. 5. stavak 4. i članak 17. osnovne antidampinške uredbe [Uredba Vijeća (EK) br. 384/96], s obzirom da su industrijski proizvođači Zajednice nedovoljno surađivali da bi Komisija mogla valjano ocijeniti povredu, te sukladno tome valjanu procjenu uzroka?

5.

Je li Uredba (EK) Vijeća br. 1472/2006 nevaljana utoliko što krši članak 3. stavak 2. osnovne antidampinške uredbe [Uredba Vijeća (EK) br. 384/96] i članak 253. Ugovora o EZ-u, s obzirom na to da su dokazi u istražnom dosjeu pokazali da je povreda industrije Zajednice bila ocijenjena upotrebom materijalno manjkavih podataka te s obzirom na to da uredba ne daje nikakvo objašnjenje zašto ovi dokazi nisu uzeti u obzir?

6.

Je li Uredba (EK) Vijeća br. 1472/2006 nevaljana u mjeri da krši članak 3. stavak 7., osnovne antidampinške uredbe [Uredba Vijeća (EK) br. 384/96], s obzirom da učinci drugih činjenica za koje je poznato da uzrokuju povredu nisu bili pravilno odvojeni i razlikovani od učinaka navodno dampinškog uvoza?

7.

U kojoj mjeri se sudovi država članica mogu oslanjati na tumačenje Uredbe Vijeća (EK) br. 1472/2006 koje je Sud dao u predmetima C-249/10 P Brosmann i C-247/10 P Zhejiang Aokang kako bi zaključili da pristojbe nisu bile zakonski nametnute prema članku 236. o Carinskom zakoniku Zajednice [Uredba Vijeća 2913/92 (3)] za poduzeća koja, poput žalitelja u slučajevima Brosmann i Zhejiang Aokang, nisu bila uzorkovana, ali koja su ispunila zahtjeve za tretmanom tržišnog gospodarstva i individualnim tretmanom, koji nisu bili ispitani?

---

(1)  Uredba Vijeća (EK) br. 1472/2006 od 5. listopada 2006. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određene obuće s gornjištima od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Vijetnama. SL L 275, str. 1.

(2)  Uredba Vijeća (EK) br. 384/96 od 22. prosinca 1995. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice. SL L 56, str. 1.

(3)  Uredba Vijeća (EEK) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 302, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 2., str. 10.).

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. prosinca 2013. uputio Administratīvā apgabaltiesa (Latvija) — VAS „Ceļu satiksmes drošības direkcija”, Latvijas Republikas Satiksmes ministrija protiv Kasparsa Nīmanisa

(Predmet C-664/13)

(2014/C 71/15)

Jezik postupka: latvijski

Sud koji je uputio zahtjev

Administratīvā apgabaltiesa

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: VAS „Ceļu satiksmes drošības direkcija”, Latvijas Republikas Satiksmes ministrija

Tuženik: Kaspars Nīmanis

Prethodno pitanje

1.

Treba li članak 12. Direktive 2006/126/EZ (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o vozačkim dozvolama, zajedno s prvom rečenicom druge uvodne izjave Direktive, tumačiti u smislu da joj je protivan nacionalni propis države članice kojim je određeno da je jedini način dokazivanja uobičajenog boravišta osobe u toj državi (Latviji) prijavljeno prebivalište te osobe? Pod „prijavljenim prebivalištem” podrazumijeva se obveza osobe da se u skladu s nacionalnim propisom upiše u državni registar radi informiranja o dostupnosti na prijavljenoj adresi u svrhu pravnih odnosa s državom i mjesnom upravom.

---

(1)  (SL L 403, str.18.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 8., str.107.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. prosinca 2013. uputio Lietuvos Aukščiausiasis Teismas (Litva) — VĮ „Indėlių ir investicijų draudimas” i Nemaniūnas

(Predmet C-671/13)

(2014/C 71/16)

Jezik postupka: litavski

Sud koji je uputio zahtjev

Lietuvos Aukščiausiasis Teismas

Stranke glavnog postupka

Žalitelji: VĮ „Indėlių ir investicijų draudimas” i Virgilijus Vidutis Nemaniūnas

Druge stranke u postupku: Vitoldas Guliavičius i AB bankas „Snoras” u stečaju

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 7. stavak 2. Direktive 94/19 (1), u vezi s točkom 12. Priloga I. toj direktivi, razumjeti i tumačiti u smislu da se, kada država članica isključi iz osiguranja deponente kreditne institucije koji su imatelji dužničkih vrijednosnih papira (potvrda o depozitu) koje je izdala ta institucija, to isključenje može primijeniti samo u slučaju kada gore navedene potvrde o depozitu imaju sve značajke financijskog instrumenta, u smislu Direktive 2004/39 (2) (uzimajući u obzir i druge mjere prava Europske unije, na primjer Uredbe (EZ) br. 25/2009 Europske središnje banke), inter alia prenosivost na sekundarnom financijskom tržištu?

2.

Treba li, ako mjerodavna država članica odluči prenijeti Direktive 94/19 i 97/9 (3) u nacionalno pravo tako da sheme za zaštitu deponenata i investitora budu uređene u istom pravnom aktu (zakonu), članak 7. stavak 2. Direktive 94/19, u vezi s točkom 12. Priloga I. toj direktivi, i članak 2. stavak 2. Direktive 97/9, na temelju članka 2. stavka 3. Direktive 97/9, razumjeti i tumačiti u smislu da se na nositelje potvrda o depozitu i obveznicama ne može ne primjenjivati nikakav sustav zaštite (jamstva) za potrebe navedenih direktiva?

3.

S obzirom na to da se, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, nijedan od mogućih sustava zaštite iz Direktiva 94/19 i 97/9 ne primjenjuje na nositelje potvrda o depozitu i obveznicama, izdanih od strane kreditne institucije: (a) jesu li članak 3. stavak 1., članak 7. stavak 1. (kako je izmijenjen Direktivom 2009/14) i članak 10. stavak 1. Direktive 94/19, u vezi s člankom 1. točkom 1. te direktive, koji definira pojam „depozita”, dovoljno jasni, precizni i bezuvjetni, te dodjeljuju li subjektivna prava, tako da se pojedinci mogu na njih pozivati pred nacionalnim sudom u prilog svojim zahtjevima za naknadu štete protiv osiguravatelja kojeg je osnovala država i koji je odgovoran za plaćanje te naknade? (b) jesu li članak 2. stavak 2. i članak 4 stavak 1. Direktive 97/9 dovoljno jasni, precizni i bezuvjetni, te dodjeljuju li subjektivna prava, tako da se pojedinci mogu na njih pozivati pred nacionalnim sudom u prilog svojim zahtjevima za naknadu štete protiv osiguravatelja kojeg je osnovala država i koji je odgovoran za plaćanje te naknade? (c) ako je odgovor na gore navedena pitanja (3.a) i 3.b)) potvrdan, koji od dva moguća sustava zaštite mora nacionalni sud izabrati za odlučivanje o sporu između pojedinaca i kreditne institucije, koji uključuje sudjelovanje osiguravatelja, kojeg je osnovala država i koji je odgovoran za upravljanje sustavima zaštite deponenta i investitora?

4.

Treba li članak 2. stavak 2. i članak 4. stavak 2. Direktive 97/9 (u vezi s Prilogom I. navedenoj direktivi) razumjeti i tumačiti u smislu da se protive nacionalnom zakonodavstvu, u skladu s kojim se shema naknada za investitore ne primjenjuje na investitore koji su nositelji dužničkih vrijednosnih papira izdane od strane kreditne institucije, zbog vrste financijskih instrumenata (dužničkih vrijednosnih papira), a uzimajući u obzir činjenicu da osiguranik (kreditna institucija) nije prenio ni koristio sredstva ni vrijednosne papire investitora bez njihovog pristanka? Je li za tumačenje odredaba Direktive 97/9, u svezi sa zaštitom investitora, relevantno da je kreditna institucija koja je izdala dužničke vrijednosne papire — izdavatelj — u isto vrijeme depozitar tih financijskih instrumenata (posrednik) i da sredstva investitora nisu odvojena od ostalih sredstava te kreditne institucije?

---

(1)  Direktiva 94/19/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 1994 o sustavima osiguranja depozita (SL L 135, str. 5.; SL L, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 12., str. 33.).

(2)  Direktiva 2004/39/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004 o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ (SL L 145, str. 1.; SL L, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 12., str. 33.).

(3)  Direktiva 97/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. ožujka 1997. o sustavima naknada štete za investitore (SL L 84, str. 22.; SL L, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 12., str. 33.).

Žalba koju je 17. prosinca 2013. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) donesene 8. listopada 2013. u predmetu T-545/11: Stichting Greenpeace Nederland and Pesticide Action Network Europe (PAN Europe) protiv Europske komisije

(Predmet C-673/13 P)

(2014/C 71/17)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: B. Smulders, P. Oliver, P. Ondrůšek, agenti)

Druge stranke u postupku: Stichting Greenpeace Nederland, Pesticide Action Network Europe (PAN Europe)

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine presudu Općeg suda;

—	u skladu s člankom 61. Statuta Suda, ili da konačno sam odluči o prvom i trećem žalbenom razlogu ili da vrati predmet na odlučivanje Općem sudu o tim žalbenim razlozima; i

—	naloži protustrankama plaćanje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalba sadrži jedan žalbenog razloga, naime da je Opći sud pogrešno primijenio koncept informacije koji se odnosi na „emisije u okoliš” u prvoj rečenici članka 6. stavka 1. Uredbe (EK) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhurške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (1) („Arhurška uredba”), odbacujući stajalište Komisije da ovaj koncept mora biti tumačen na konzistentan i ujednačen način u smislu drugih, s time povezanih odredbi. Ovaj žalbeni razlog ima tri dijela:

(i)

Opći sud je pogriješio zanemarivši potrebu za osiguranjem „unutarnje” dosljednosti Uredbe (EK) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (2) zajedno s člankom 6. stavkom 1. Arhurške uredbe, kako je shvaćena u smislu članka 4. stavka 4. Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša („Arhurška konvencija”);

(ii)

Opći sud nije primijenio dužnu pažnju na odredbe o povjerljivosti u zakonodavstvu specifičnom za proizvode za zaštitu bilja, naime Direktivu Vijeća 91/414/EEZ o stavljanju sredstava za zaštitu bilja na tržište (3) i Uredbu (EK) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 79/117/EEZ i91/414/EEZ (4); i

(iii)

Opći sud je pogriješio zanemarivši potrebu za tumačenjem članka 6. stavka 1. Arhurške uredbe što je više moguće u skladu s odredbama Povelje o temeljnim pravima i sa Sporazumom o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva („TRIPS”).

---

(1)  (SL L 264, 25.9.2006., str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 20., str.29.).

(2)  SL L 145, 31.5.2001., str. 43.

(3)  SL L 230, 19.8.1991., str. 1.

(4)  SL L 309, 24.11.2009., str. 1.

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. prosinca 2013. uputio Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska) — Diageo Brands BV protiv Simiramida-04 EOOD

(Predmet C-681/13)

(2014/C 71/18)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranke glavnog postupka

Žalitelj u kasacijskom postupku: Diageo Brands BV

Druga stranka u postupku: Simiramida-04 EOOD

Prethodna pitanja

1.	Treba li članak 34. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 44/2001 (1) tumačiti na način da taj razlog za odbijanje obuhvaća i slučaj u kojem je odluka suca države članice podrijetla u očitoj suprotnosti s pravom Unije, a to je tom sucu bilo poznato?

2.

(a) Treba li članak 34. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 44/2001 tumačiti na način da se uspješnom pozivanju na navedeni razlog za odbijanje protivi okolnost da je stranka, koja se poziva na taj razlog za odbijanje, propustila upotrijebiti pravna sredstva koja su joj stajala na raspolaganju u državi članici podrijetla odluke? (b) U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 2. (a) je li išta drukčije ako korištenje pravnih sredstava u državi članici podrijetla odluke nije imalo smisla jer se mora pretpostaviti da to ne bi dovelo do drukčije odluke?

3.

Treba li članak 14. Direktive 2004/48/EZ (2) tumačiti na način da ta odredba obuhvaća i troškove koji strankama nastanu u sklopu parnice za naknadu štete u jednoj državi članici ako se to potraživanje i obrana od njega odnose na odgovornost tuženika zbog zapljene i izjava koje je ovaj u drugoj državi članici ishodio odnosno dao radi provedbe svojih prava koja proizlaze iz žiga, te se s tim u svezi postavlja pitanje priznanja odluke suda druge države članice u prvoj državi članici?

---

(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 12, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.).

(2)  Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva (SL L 157, str. 45.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 74.).

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 27. prosinca 2013. uputio Högsta förvaltningsdomstolen (Švedska) — X AB protiv Skatteverket

(Predmet C-686/13)

(2014/C 71/19)

Jezik postupka: švedski

Sud koji je uputio zahtjev

Högsta förvaltningsdomstolen

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: X AB

Tuženik: Skatteverket

Prethodno pitanje

Protive li se članak 49. UFEU-a i članak 63. UFEU-a nacionalnom zakonodavstvu, u skladu s kojim država članica sjedišta ne priznaje pravo na porezni odbitak zbog valutnog gubitka po tečajnim razlikama koji je sastavni dio kapitalne dobiti ili kapitalnog gubitka na udjelima u društvu sa sjedištem u drugoj državi članici, ako država članica sjedišta primjenjuje sustav prema kojem su kapitalni dobitci i kapitalni gubici na takvoj imovini u cijelosti izuzeti od oporezivanja?

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 3. siječnja 2014. uputio Bundesgerichtshof (Njemačka) — kazneni postupak protiv Thi Bich Ngoc Nguyen i Nadine Schönherr

(Predmet C-2/14)

(2014/C 71/20)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Thi Bich Ngoc Nguyen

Nadine Schönherr

Druga stranka u postupku: Generalbundesanwalt beim Bundesgerichtshof

Prethodno pitanje

Jesu li lijekovi sukladno definiciji direktive 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenoga 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu (1), koji sadrže „predviđene tvari” iz uredbe (EZ) br. 273/2004 (2) i uredbe (EZ) br. 111/2005 (3), sukladno članku 2. točki (a) navedenih uredbi uvijek izuzeti od njihove primjene, ili se to treba uzeti samo kada lijekovi predviđene tvari sadrže u takvim spojevima da se — u smislu navedenih uredbi — ne mogu lako koristiti ni ekstrahirati lako primjenjivim ili ekonomski isplativim sredstvima?

---

(1)  SL L 311, str. 67. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 56., str. 27.)

(2)  Uredba (EZ) br. 273/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o prekursorima za droge; SL L 47, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 6., str. 83.).

(3)  Uredba Vijeća (EZ) br. 111/2005 od 22. prosinca 2004. o utvrđivanju pravila za nadzor trgovine prekursorima za droge između Zajednice i trećih zemalja; SL 2005, L 22, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 56.)

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. siječnja 2014. uputio Korkein oikeus (Finska) — Christophe Bohez protiv Ingrid Wiertz

(Predmet C-4/14)

(2014/C 71/21)

Jezik postupka: finski

Sud koji je uputio zahtjev

Korkein oikeus

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Christophe Bohez

Tuženik: Ingrid Wiertz

Prethodna pitanja

1.	Treba li članak 1. stavak 2. Uredbe Bruxelles I (1) tumačiti na način da predmeti u kojima se radi o periodičnoj novčanoj kazni (astreinte) izrečenoj radi osiguranja glavne obveze u sporu koji se tiče roditeljske skrbi i prava posjete djeteta ne ulaze u područje primjene te uredbe?

2.

Ukoliko gore navedeni predmeti ulaze u područje primjene Uredbe Bruxelles I, treba li članak 49. te uredbe tumačiti na način da periodična novčana kazna izrečena po danu, koja je u utvrđenom iznosu izvršiva u državi članici u kojoj je sudska odluka donesena, ali čiji se konačni iznos na temelju zahtjeva ili molbe dužnika može izmijeniti, u drugoj državi članici postaje izvršiva tek onda kada je njezin iznos izričito konačno utvrđen u državi članici u kojoj je sudska odluka donesena?

3.

Ukoliko gore navedeni predmeti ne ulaze u područje primjene Uredbe Bruxelles I, treba li članak 47. stavak 1. Uredbe Bruxelles IIa (2) tumačiti na način da provedbene mjere i mjere osiguranja koje se tiču roditeljskog prava i prava posjeta, pripadaju postupku izvršenja u smislu tog propisa, za koje je mjerodavno pravo države u kojoj se sudska odluka izvršava, ili one čine dio odluke o roditeljskoj skrbi i pravu posjeta koju prema Uredbi Bruxelles IIa treba izvršiti u drugoj državi članici?

4.	Može li se zahtijevati — ako je zatraženo izvršenje periodične novčane kazne u drugoj državi članici — da se u državi članici u kojoj je odluka donesena iznos izvršive periodične novčane kazne izričito utvrdi u zasebnom postupku, čak i kad Uredba Bruxelles I nije primjenjiva?

5.

Kada je periodična novčana kazna (astreinte) izrečena radi provedbe roditeljskog prava na kontakt s djetetom izvršiva u drugoj državi članici, bez da je iznos izvršive periodične novčane kazne konačno izričito utvrđen u državi članici u kojoj je odluka donesena; (a) pretpostavlja li izvršenje periodične novčane kazne utvrđivanje činjenice je li pravo posjete spriječeno razlozima koji se nužno moraju uzeti u obzir kako bi se zajamčila prava djeteta; i (b) u tom slučaju, koji je sud nadležan za ispitivanje tih okolnosti, odnosno (i) je li nadležnost suda države u kojoj se odluka izvršava uvijek isključivo ograničena na ispitivanje da li navodna smetnja roditeljskom pravu posjete proizlazi iz razloga koji je izričito predviđen odlukom u glavnom postupku; ili (ii) da li iz prava djeteta zaštićenih Poveljom Europske unije o temeljnim pravima proizlazi da sud države u kojoj se odluka izvršava ima širu ovlast ili obvezu ispitati je li pravo posjeta spriječeno razlozima koji se nužno moraju uzeti u obzir kako bi se zajamčila prava djeteta?

---

(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.).

(2)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2001/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000 (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 133.).

Tužba podnesena 27. siječnja 2014. — Kraljevina Španjolska protiv Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije

(Predmet C-44/14)

(2014/C 71/22)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Kraljevina Španjolska (zastupnik: A. Rubio González, agent)

Tuženici: Europski parlament i Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjevi

—	Poništiti članak 19. Uredbe (EU) br. 1052/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. (1) o uspostavi Europskog sustava nadzora granica (Eurosur).

—	Tuženim institucijama naložiti snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Povreda članka 4., u vezi s člankom 5. Schengenskog protokola. Člankom 19. Uredbe Eurosur uspostavlja se ad hoc postupak sudjelovanja Ujedinjene Kraljevine i Irske u Eurosur-u putem sporazumâ o suradnji. Na taj se način postupak sudjelovanja tih država članica predviđa mimo članka 4. Schengenskog protokola, koji materijalno izjednačava Ujedinjenu Kraljevinu i Irsku sa zemljama izvan Europske unije.

---

(1)  SL L 295, str. 11.

Presuda Općeg suda od 23. siječnja 2014. — SKW Stahl — Metallurgie Holding i SKW Stahl — Metallurgie protiv Komisije

(Predmet T-384/09) (1)

(Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Tržište karbida kalcija i magnezija namijenjeno metalurškom i plinskom sektoru unutar EGP-a, s iznimkom Irske, Španjolske, Portugala i Ujedinjene Kraljevine - Odluka kojom je utvrđena povreda članka 81. EZ - Određivanje cijena i podjela tržišta - Pravo na obranu - Pripisivanje protupravnog ponašanja - Obveza obrazlaganja - Novčane kazne - Jednako postupanje - Olakotne okolnosti - Suradnja tijekom upravnog postupka - Proporcionalnost - Solidarna odgovornost za plaćanje novčanih kazni - Smjernice za izračunavanje iznosa novčanih kazni iz 2006.)

(2014/C 71/23)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelji: SKW Stahl-Metallurgie Holding AG (Unterneukirchen, Njemačka); i SKW Stahl-Metallurgie GmbH (Unterneukirchen) (koje su prvotno zastupali: A. Birnstiel, S. Janka i S. Dierckens, odvjetnici, a zatim A. Birnstiel i S. Janka)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: N. von Lingen i A. Antoniadis, agenti, uz asistenciju de A. Böhlke, odvjetnik)

Intervenijent na strani tužitelja: Gigaset AG (ranije: Arques Industries AG) (München, Njemačka) (zastupnici: C. Grave, A. Scheidtmann i B. Meyring, odvjetnici)

Predmet

Zahtjev za ukidanje odluke Komisije C(2009) 5791 final od 22. srpnja 2009., koja se odnosi na postupak primjene članka 81. [EZ] i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/39.396 — Reagensi na bazi karbida kalcija i magnezija namijenjeni metalurškom i plinskom sektoru) u dijelu koji se odnosi na tužitelja te podredno zahtjev za smanjenje iznosa novčane kazne koja je tužitelju određena navedenom odlukom.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	SKW Stahl-Metallurgie Holding AG i SKW Stahl-Metallurgie GmbH snose svoje troškove, kao i troškove Europske komisije.

3.	Gigaset AG snosi svoje troškove.

---

(1)  SL C 297, 5.12.2009.

Presuda Općeg suda od 23. siječnja 2014. — Evonik Degussa i AlzChem protiv Komisije

(Predmet T-391/09) (1)

(Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Tržište karbida kalcija i magnezija namijenjeno metalurškom i plinskom sektoru unutar EGP-a, s iznimkom Irske, Španjolske, Portugala i Ujedinjene Kraljevine - Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 81. EZ-a - Određivanje cijena i podjela tržišta - Pripisivanje protupravnog ponašanja - Novčane kazne - Suradnja tijekom upravnog postupka - Otegotne okolnosti - Ponovljeno kršenje - Proporcionalnost - Trajanje povrede - Solidarna odgovornost za plaćanje novčane kazne - Smjernice za izračunavanje novčane kazne iz 2006.)

(2014/C 71/24)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelji: Evonik Degussa GmbH (Essen, Njemačka) i AlzChem AG, ranije AlzChem Trostberg GmbH, ranije AlzChem Hart GmbH (Trostberg, Njemačka) (zastupnici: C. Steinle, O. Andresen i I. Bodenstein, avocats)

Tuženici: Europska komisija (zastupnici: N. von Lingen i A. Antoniadis, agenti, uz asistenciju A. Böhlke, avocat)

Predmet

Zahtjev za ukidanje konačne odluke Komisije C(2009) 5791 od 22. srpnja 2009., koja se odnosi na postupak primjene članka 81. [EZ] i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/39.396 — Reagensi na bazi karbida kalcija i magnezija namijenjeni metalurškom i plinskom sektoru) u dijelu koji se odnosi na tužitelja te podredno zahtjev za preinaku navedene odluke sa svrhom, s jedne strane, ukidanja novčane kazne određene tužiteljima ili smanjenja njenog iznosa, te da se s druge strane SKW Stahl-Technik GmbH & Co. KG naloži snošenje troškova u cijelosti navedene novčane kazne, solidarno s tužiteljima.

Izreka

1.

Članak 2. točke (g) i (h) odluke Komisije C(2009) 5791 final od 22. srpnja 2009. u vezi postupka primjene članka 81. [EZ] i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/39.396 — Reagensi na bazi karbida kalcija i magnezija namijenjeni metalurškom i plinskom sektoru) ukida se u dijelu koji se odnosi na Evonik Degussa GmbH i AlzChem AG, što međutim znači kako ovo ukidanje ne utječe na učinak oslobađanja od cjelokupnog plaćanja, od strane jednog ili drugog od ova dva društva, na temelju novčane kazne koja im je solidarno određena za povredu temeljenu na članku 1. točki (f) navedene odluke, u vezi novčane kazne koja je SKW Stahl-Technik GmbH & Co. KG određena na temelju članka 2. točke (g) iste odluke.

2.

Za povredu utvrđenu u vezi Evonik Degussa i d’AlzChem prema članku 1. točki (f), odluke C(2009) 5791 final, određene su sljedeće novčane kazne: — solidarno Evonik Degussa i AlzChem: 2,49 milijuna eura, što znači da se smatra kako su Evonik Degussa i AlzChem podmirili ovu novčanu kaznu u iznosu u kojem ju je platio Stahl-Technik na temelju novčane kazne koja mu je određena člankom 2. stavcima (f) et (g), iste odluke; — Evonik Degussa, koja je jedina odgovorna za plaćanje ove kazne u iznosu od 1,24 milijuna eura.

3.	Tužba se odbija u preostalom dijelu.

4.	Evonik Degussa i AlzChem snose dvije trećine svojih troškova, kao i dvije trećine troškova Europske komisije. Komisija snosi trećinu svojih troškova i trećinu troškova Evonik Degussa i AlzChem.

---

(1)  SL C 297, 5.12.2009.

Presuda Općeg suda od 23. siječnja 2014. — Gigaset protiv Komisije

(Predmet T-395/09) (1)

(Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Tržište karbida kalcija i magnezija namijenjeno metalurškom i plinskom sektoru unutar EGP-a, s iznimkom Irske, Španjolske, Portugala i Ujedinjene Kraljevine - Odluka koja predstavlja povredu članka 81. EZ-a - Određivanje cijena i podjela tržišta - Pripisivanje protupravnog ponašanja - Obveza obrazlaganja - Novčane kazne - Trajanje povrede - Jednako postupanje - Olakotne okolnosti - Suradnja tijekom upravnog postupka - Solidarna odgovornost za plaćanje novčane kazne - Smjernice za izračunavanje novčane kazne iz 2006.)

(2014/C 71/25)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Gigaset AG, ranije Arques Industries AG (München, Njemačka) (zastupnici: C. Grave, B. Meyring i A. Scheidtmann, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: N. von Lingen i R. Sauer, agenti, uz asistenciju A. Böhlke, odvjetnik)

Predmet

Zahtjev za ukidanje odluke Komisije C(2009) 5791 final od 22. srpnja 2009., koja se odnosi na postupak primjene članka 81. [EZ] i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/39.396 — Reagensi na bazi karbida kalcija i magnezija namijenjeni metalurškom i plinskom sektoru) u dijelu koji se odnosi na tužitelja te podredno zahtjev za smanjenjem iznosa novčane kazne koja je tužitelju određena navedenom odlukom.

Izreka

1.

Iznos novčane kazne određene Gigaset AG-u na temelju članka 2. pod (f), konačne odluke Komisije C(2009) 5791 od 22. srpnja 2009. u vezi postupka primjene članka 81. [EZ] i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/39.396 — Reagensi na bazi karbida kalcija i magnezija namijenjeni metalurškom i plinskom sektoru), utvrđene u iznosu od 12,3 milijuna eura.

2.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.	Gigaset snosi 90 % svojih troškova, kao i 90 % troškova Europske komisije, s iznimkom predmetnih troškova postupka privremene pravne zaštite. Komisija snosi 10 % svojih troškova i 10 % troškova Gigaseta, s iznimkom predmetnih troškova privremene pravne zaštite.

---

(1)  SL C 297, 5.12.2009.

Presuda Općeg suda od 29. siječnja 2014. — Hubei Xinyegang Steel protiv Vijeća

(Predmet T-528/09) (1)

(Damping - Uvoz određenih bešavnih cijevi od željeza ili čelika podrijetlom iz Narodne Republike Kine - Utvrđivanje prijetnje štete - Članak 3. stavak 9. i članak 9. stavak 4. Uredbe (EZ) br. 384/96 (koji su postali članak 3. stavak 9. i članak 9. stavak 4. Uredbe (EZ) br. 1225/2009))

(2014/C 71/26)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Hubei Xinyegang Steel Co. Ltd (Huang Shi, Kina) (zastupnici: F. Carlin, barrister, Q. Azau, A. MacGregor, solicitor i N. Niejahr, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: J.-P. Hix i B. Driessen, agenti, uz asisteciju B. O’Connor, solicitor)

Intervenijenti na strani tuženika: Europska komisija (zastupnici: prvotno H. van Vliet i M. França, zatim M. França i J.-F. Brakeland, agenti, uz asistenciju R. Bierwagen, odvjetnik); ArcelorMittal Tubular Products Ostrava a.s. (Ostrava-Kunčice, Češka Republika); ArcelorMittal Tubular Products Roman SA (Roman, Rumunjska); Benteler Stahl/Rohr GmbH (Paderborn, Njemačka); Ovako Tube & Ring AB (Hofors, Švedska); Rohrwerk Maxhütte GmbH (Sulzbach-Rosenberg, Njemačka); Dalmine SpA (Dalmine, Italija); Silcotub SA (Zalău, Rumunjska); TMK-Artrom SA (Slatina, Rumunjska); Tubos Reunidos SA (Amurrio, Španjolska); Vallourec Mannesmann Oil & Gas France (Aulnoye-Aymeries, Francuska); V & M France (Boulogne-Billancourt, Francuska); V & M Deutschland GmbH (Düsseldorf, Njemačka); Voestalpine Tubulars GmbH (Linz, Austrija) i Železiarne Podbrezová a.s. (Podbrezová, Slovačka) (zastupnici: G. Berrisch, G. Wolf, odvjetnici i N. Chesaites, barrister)

Predmet

Tužba za poništenje Uredbe Vijeća (EZ) br. 926/2009 od 24. rujna 2009. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određenih bešavnih cijevi od željeza ili čelika podrijetlom iz Narodne Republike Kine (SL 262, str. 19.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 54., str. 286.).

Izreka

1.

Poništava se Uredba Vijeća (EZ) br. 926/2009 od 24. rujna 2009. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određenih bešavnih cijevi od željeza ili čelika podrijetlom iz Narodne Republike Kine, utoliko što uvodi antidampinške pristojbe na uvoze proizvoda koje proizvodi tužitelj i uključuje naplatu privremenih pristojbi na te uvoze.

2.	Vijeće Europske unije snosit će vlastite troškove, kao i troškove Hubei Xinyegang Steel Co.

3.	Europska komisija snosit će vlastite troškove.

4.

ArcelorMittal Tubular Products Ostrava a.s., ArcelorMittal Tubular Products Roman SA, Benteler Stahl/Rohr GmbH, Ovako Tube & Ring AB, Rohrwerk Maxhütte GmbH, Dalmine SpA, Silcotub SA, TMK-Artrom SA, Tubos Reunidos SA, Vallourec Mannesmann Oil & Gas France, V & M France, V & M Deutschland GmbH, Voestalpine Tubulars GmbH i Železiarne Podbrezová a.s. snosit će vlastite troškove.

---

(1)  SL C 51, 27.2.2010.

Presuda Općeg suda 28. siječnja 2014. — Progust protiv OHIM-a — Sopralex & Vosmarques (IMPERIA)

(Predmet T-216/11) (1)

(Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Zajednice IMPERIA - Raniji figurativni žig Zajednice IMPERIAL - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Razlikovni karakter ranijeg žiga - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

(2014/C 71/27)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Progust, SL (Girona, Španjolska) (zastupnici: u početku M. E. López Camba, J. L. Rivas Zurdo, E. Seijo Veiguela i I. Munilla Muñoz, zatim J. L. Rivas Zurdo, E. Seijo Veiguela i I. Munilla Muñoz, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: V. Melgar, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Sopralex & Vosmarques SA (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: P. Maeyaert i V. Fossoul, odvjetnici)

Predmet

Tužba protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM-a od 27. siječnja 2011. (predmet R 1036/2010-1) u vezi s postupkom povodom prigovora Sopralex & Vosmarques SA protiv Progust, SL.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Nalaže se Progust, SL snošenje troškova.

---

(1)  SL C 194, 2.7.2011.

Presuda Općeg suda od 30. siječnja 2014. — Streng protiv OHIM-a — Gismondi (PARAMETRICA)

(Predmet T-495/11) (1)

(Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Prijava za verbalni žig Zajednice PARAMETRICA - Raniji nacionalni verbalni žig parameta - Relativni razlog za odbijanje - Propust u podnošenju dokaza na jeziku postupka povodom prigovora - Pravilo 19. stavci 2. i 3. i pravilo 98. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 2868/95)

(2014/C 71/28)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Michael Streng (Erding, Njemačka) (zastupnik: A. Pappert, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: P. Bullock, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Fulvio Gismondi (Rim, Italija) (zastupnici: A. Masetti Zannini de Concina, G. Petrocchi, M. Bucarelli i F. Bellan, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 19. srpnja 2011. (predmet R 1348/2010-4) o postupku povodom prigovora između Michaela Strenga i Fulvija Gismondija

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Michaelu Strengu nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 347, 26.11.2011.

Presuda Općeg suda od 28. siječnja 2014. — Schuhhaus Dielmann protiv OHIM-a — Carrera (Carrera panamericana)

(Predmet T-600/11) (1)

(Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Međunarodna registracija u kojoj je designirana Europska zajednica Carrera panamericana - Raniji figurativni žig Zajednice CARRERA - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Obveza obrazlaganja - Članak 75. Uredbe br. 207/2009)

(2014/C 71/29)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Schuhhaus Dielmann GmbH & Co. KG (Darmstadt, Njemačka) (zastupnik: W. Göpfert, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: P. Bullock, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a: Carrera SpA (Caldiero, Italija)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM-a od 15. rujna 2011. (predmet R 1989/2010-1) o postupku povodom prigovora između Carrera SpA i Schuhhaus Dielmann GmbH & Co. KG

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Schuhhaus Dielmann GmbH & Co. KG nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 32, 4.2.2012.

Presuda Općeg suda od 29. siječnja 2014. — European Dynamics Belgium e.a. protiv EMA

(Predmet T-158/12) (1)

(Javna nabava usluga - Postupak poziva na podnošenje ponuda - Pružanje vanjskih usluga u području softverskih aplikacija - Odluka o rangiranju ponude podnositelja na drugo mjesto u svrhu podugovaranja - Kriteriji dodjele - Dodavanje kriterija dodjele koji nije predviđen ugovornim dokumentima - Ocjena kriterija odabira tijekom faze dodjele - Transparentnost)

(2014/C 71/30)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelji: European Dynamics Belgium SA (Bruxelles, Belgija); European Dynamics Luxembourg SA (Ettelbrück, Luksemburg); Evropaïki Dynamiki — Proigmena Systimata Tilepikoinonion Pliroforikis kai Tilematikis AE (Atena, Grčka); i European Dynamics UK Ltd (London, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnik: V. Christianos, odvjetnik)

Tuženik: Europska agencija za lijekove (EMA) (zastupnici: T. Jabłoński i C. Maignen, agenti, najprije uz asistenciju H.-G. Kamann i E. Arsenidou, a zatim H.-G. Kamann i A. Dritsa, odvjetnik)

Predmet

S jedne strane, zahtjev za ukidanje odluke EMA/67882/2012 EMA-e, od 31. siječnja 2012., kojom je ponuda tužitelja rangirana na drugo mjesto za potpisivanje okvirnog ugovora po okončanju poziva na podnošenje ponuda EMA/2011/17/ICT u vezi pružanja vanjskih usluga u području softverskih aplikacija, te s druge strane zahtjev za naknadu štete.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Nalaže se snošenje troškova postupka European Dynamics Belgium SA, European Dynamics Luxembourg SA, Evropaïki Dynamiki — Proigmena Systimata Tilepikoinonion Pliroforikis kai i European Dynamics UK Ltd.

---

(1)  SL C 184, 23.6.2012.

Presuda Općeg suda od 23. siječnja 2014. — Sunrider protiv OHIM-a — Nannerl (SUN FRESH)

(Predmet T-221/12) (1)

(Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Zajednice SUN FRESH - Raniji verbalni i figurativni nacionalni žigovi, žigovi Beneluksa i žigovi Zajednice SUNNY FRESH, SUNRIDER SUNNY FRESH i SUNNYFRESH - Relativni razlog za odbijanje - Dokaz o stvarnoj uporabi ranijih žigova - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

(2014/C 71/31)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: The Sunrider Corporation (Torrance, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: N. Dontas i K. Markakis, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: P. Bullock, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Nannerl GmbH & Co. KG (Anthering bei Salzburg, Austrija) (zastupnik: A. Thünken, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 26. ožujka 2012. (predmet R 2401/2010-4) o postupku povodom prigovora između The Sunrider Corporation i Nannerl GmbH & Co. KG

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	The Sunrider Corporationu nalaže se nošenje troškova.

---

(1)  SL C 217, 21.7.2012.

Presuda Općeg suda od 23. siječnja 2014. — NCL protiv OHIM-a (NORWEGIAN GETAWAY)

(Predmet T-513/12) (1)

(Žig Zajednice - Prijava verbalnog žiga Zajednice NORWEGIAN GETAWAY - Apsolutni razlozi za odbijanje - Opisni karakter - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

(2014/C 71/32)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: NCL Corporation Ltd (Miami, Florida, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: N. Grüger, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: A. Schifko, agent)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 12. rujna 2012. (predmet R 1014/2012-4) o prijavi za registraciju verbalnog znaka NORWEGIAN GETAWAY kao žiga Zajednice

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	NCL Corporation Ltd snosit će svoje troškove kao i troškove Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM).

---

(1)  SL C 26, 26.1.2013.

Presuda Općeg suda od 23. siječnja 2014. — NCL protiv OHIM-a (NORWEGIAN BREAKAWAY)

(Predmet T-514/12) (1)

(Žig Zajednice - Prijava verbalnog žiga Zajednice NORWEGIAN BREAKAWAY - Apsolutni razlog za odbijanje - Opisni karakter - Nepostojanje opisnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

(2014/C 71/33)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: NCL Corporation Ltd (Miami, Florida, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: N. Grüger, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: A. Schifko, agent)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 12. rujna 2012. (predmet R 1017/2012-4) o prijavi za registraciju verbalnog znaka NORWEGIAN BREAKAWAY kao žiga Zajednice

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	NCL Corporation Ltd snosit će svoje troškove kao i troškove Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM).

---

(1)  SL C 26, 26.1.2013.

Presuda Općeg suda od 23. siječnja 2014. — Coppenrath-Verlag protiv OHIM-a — Sembella (Rebella)

(Predmet T-551/12) (1)

(Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Prijava za verbalni žig Zajednice Rebella - Raniji verbalni žig Zajednice SEMBELLA - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Stvarna uporaba ranijeg žiga - Članak 42. stavci 2. i 3. Uredbe br. 207/2009 - Članak 15. stavak 1. podstavak 2. točka (a) Uredbe br. 207/2009)

(2014/C 71/34)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Coppenrath-Verlag GmbH & Co. KG (Münster, Njemačka) (zastupnik: D. Pohl, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: A. Poch, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a: Sembella GmbH (Timelkam, Austrija)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke drugog žalbenog vijeća OHIM-a od 5. listopada 2012. (predmet R 1681/2011-2) o postupku povodom prigovora između društava Sembella GmbH i Coppenrath-Verlag GmbH & Co. KG

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Coppenrath-Verlag GmbH & Co. KG nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 55, 23.2.2013.

Presuda Općeg suda od 29. siječnja 2014. — Goldsteig Käsereien Bayerwald protiv OHIM-a — Vieweg (goldstück)

(Predmet T-47/13) (1)

(Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Zajednice goldstück - Raniji verbalni žig Zajednice GOLDSTEIG - Relativni razlog za odbijanje - Nepostojanje vjerojatnosti od dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

(2014/C 71/35)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Goldsteig Käsereien Bayerwald GmbH (Cham, Njemačka) (zastupnik: S. Biagosch, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: A. Poch, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Christin Vieweg (Sonneberg, Njemačka) (zastupnik: J. Pröll, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM-a od 14. studenoga 2012. (predmet R 2589/2011-1) o postupku povodom prigovora između Goldsteig Käsereien Bayerwald GmbH i Christin Vieweg

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Društvu Goldsteig Käsereien Bayerwald GmbH nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 86, 23.3.2013.

Presuda Općeg suda od 23. siječnja 2014. — Novartis protiv OHIM-a (CARE TO CARE)

(Predmet T-68/13) (1)

(Žig Zajednice - Prijava verbalnog žiga Zajednice CARE TO CARE - Apsolutni razlog za odbijanje - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

(2014/C 71/36)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Novartis AG (Basel, Švicarska) (zastupnik: M. Douglas, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnici: M. Rajh i J. Crespo Carrillo, agenti)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM-a od 29. studenoga 2012. (predmet R 953/2012-1) o prijavi za registraciju verbalnog znaka CARE TO CARE kao žiga Zajednice

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Novartisu AG nalaže se snošenje troškova.

---

(1)  SL C 108, 13.4.2013.

Presuda Općeg suda od 23. siječnja 2014. — Komisija protiv BO-a

(Predmet T-174/13 P) (1)

(Žalba - Javna služba - Ugovorni djelatnici - Socijalno osiguranje - Naknada troškova prijevoza - Troškovi prijevoza iz jezičnih razloga - Članak 19. stavak 2. Zajedničkih pravila o zdravstvenom osiguranju za službenike Europskih zajednica - Glava II. poglavlje 12. točka 2.5 Općih provedbenih odredaba o naknadi medicinskih troškova)

(2014/C 71/37)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: J. Currall i D. Martin, agenti)

Druga stranka u postupku: BO (Amman, Jordan) (zastupnici: L. Levi, M. Vandenbussche i C. Bernard-Glanz, odvjetnici)

Predmet

Žalba protiv presude Službeničkog suda Europske unije (prvog vijeća) od 15. siječnja 2013., BO protiv Komisije (F-27/11), kojom se traži poništenje te presude

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Europska komisija snosit će svoje troškove te joj se nalaže snošenje troškova B. O. nastalih u okviru predmetnog postupka.

---

(1)  SL C 164, 8.6.2013.

Rješenje Općeg suda od 13. siječnja 2014. — Investigación y Desarrollo en Soluciones y Servicios IT protiv Komisije

(Predmet T-134/12) (1)

(Tužba za poništenje i utvrđivanje odgovornosti - Ugovori o financijskoj potpori Unije u području istraživanja i razvoja - Prigovor nedopuštenosti - Izostanak preinake tužbenog zahtijeva - Nedopuštenost)

(2014/C 71/38)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Investigación y Desarrollo en Soluciones y Servicios IT, SA (Alicante, Španjolska) (zastupnik: Jiménez Perona, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: R. Lyal i B. Conte, agenti, uz asistenciju: J. Rivas Andrés i X. García García, odvjetnici)

Predmet

S jedne strane, zahtjev za poništenje odluke sadržane u dopisu Komisije od 13. siječnja 2012. o povratu iznosa navedenih u obavijestima o terećenju koji odgovaraju iznosima iz financijske revizije koja je provedena nad tužiteljem, te s druge strane, zahtjev na temelju izvanugovorne odgovornosti kojim se traži da se Komisiji naloži plaćanje naknade štete u visini 732 768 eura.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Nalaže se Investigación y Desarrollo en Soluciones y Servicios IT, SA snošenje vlastitih troškova kao i troškova Europske komisije, uključujući troškove postupka privremene pravne zaštite.

---

(1)  SL C 157, 2.6.2012.

Rješenje Općeg suda od 13. siječnja 2014. — Lebedef protiv Komisije

(Spojeni predmeti T-116/13 P i T-117/13 P) (1)

(Žalba - Javna služba - Dužnosnici - Izvješća - Izvješće o razvoju karijere - Razdoblje ocjenjivanja 2008. i 2009. - Izuzimanje na pola radnog vremena zbog sindikalnog zastupanja - Izvješća o ocjeni za poslove obavljene na raspoređenom radnom mjestu - Sindikalno imenovanje - Odbijanje tužbe u prvom stupnju kao očito neosnovane - Djelomično očito nedopuštena, a djelomično očito neosnovana žalba)

(2014/C 71/39)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Giorgio Lebedef (Senningerberg, Luksemburg) (zastupnik: F. Frabetti, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: C. Berardis-Kayser i G. Berscheid, agenti, uz asistenciju B. Wägenbaura, odvjetnika)

Predmet

Dvije žalbe podnesene protiv rješenja Službeničkog suda Europske unije (trećeg vijeća) od 12. prosinca 2012., Lebedef protiv Komisije (F-70/11 i F-109/11) kojima se traži poništenje tih rješenja

Izreka

1.	Žalbe se odbijaju.

2.	Giorgio Lebedef će snositi svoje troškove kao i troškove Europske komisije u okviru ovog postupka.

---

(1)  SL C 147, 25.5.2013.

Rješenje Općeg suda od 14. siječnja 2014. — Miettinen protiv Vijeća

(Predmet T-303/13) (1)

(Pristup dokumentima - Uredba (EZ) br. 1049/2001 - Mišljenje pravne službe Vijeća - Odbijanje uvida - Otkrivanje nakon podnošenja tužbe - Prestanak postojanja predmeta spora - Nedostatak pravnog interesa - Obustava postupka)

(2014/C 71/40)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Samuli Miettinen (Espoo, Finska) (zastupnici: O. Brouwer, E. Raedts, lawyers i A. Villette, solicitor)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: K. Pellinghelli i É. Sitbon, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke Vijeća od 25. ožujka 2013. kojom je tužitelju u cijelosti odbijen uvid u mišljenje pravne službe Vijeća oznake 15309/12.

Izreka

1.	Nema više mjesta odlučivanju o tužbi.

2.	Nalaže se Vijeću Europske unije snošenje troškova.

3.	Nema više mjesta odlučivanju o zahtjevima za intervenciju Kraljevine Švedske i Republike Finske.

---

(1)  SL C 215, 27.7.2013.

Tužba podnesena 4. prosinca 2013. — Lomnici protiv Parlamenta

(Predmet T-650/13)

(2014/C 71/41)

Jezik postupka: mađarski

Stranke

Tužitelj: Zoltán Lomnici (Budimpešta, Mađarska) (zastupnik: Z. Lomnici ml., odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Odbora za predstavke Europskog parlamenta od 17. listopada 2013. o predstavci br. 1298/2012.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj tužbi tužitelj ističe neispunjenje obveze obrazlaganja i povredu prava svakog građanina Unije na pravičan postupak. U tom smislu između ostalog ističe da je njegova predstavka arhivirana bez ikakvog obrazloženja, da on nije pozvan da sudjeluje u sastanku i da mu nije dostavljena odluka.

Tužba podnesena 19. prosinca 2013. — Axa Versicherung protiv Komisije

(Predmet T-677/13)

(2014/C 71/42)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Axa Versicherung AG (Köln, Njemačka) (zastupnici: C. Bahr, S. Dethof i A. Malec, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Suda zahtijeva da:

—	poništi pobijano odbijanje;

—	podredno, djelomično poništi pobijano odbijanje;

—	naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelj pobija odluku Komisije od 29. listopada 2013. koja se odnosi na drugi zahtjev za pristup aktu Komisije u predmetu COMP/39.125 — vjetrobransko staklo.

U prilog osnovanosti tužbe, tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog: povreda obveze provođenja konkretnog i pojedinačnog ispitivanja zatraženih dokumenata u skladu s člankom 2. i 4. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 (1) — Tužitelj tvrdi da u tom pogledu Komisija nije provela konkretno i pojedinačno ispitivanje zatraženih dokumenata što joj je bila dužnost u skladu s člankom 2. i 4. Uredbe br. 1049/2001. Umjesto toga, pogrešno je kategorizirala predmetne dokumente na temelju formalnih kriterija.

2.

Drugi tužbeni razlog: povreda članka 4. stavka 2. prve i treće alineje i članka 4. stavka 3. drugog podstavka Uredbe br. 1049/2001 zbog uskraćivanja pristupa specifičnim dokumentima iz akta. — U okviru ovog tužbenog razloga tužitelj tvrdi da je Komisija protupravno dala preširoko tumačenje opsega iznimki iz članka 4. stavka 2. Uredbe br. 1049/2001. Tuženik smatra da komercijalni interesi u skladu s člankom 4. stavkom 2. prvom alinejom Uredbe br. 1049/2001 nisu bili ugroženi te da Komisija nema pravo pozivati se na zaštitu istražnog postupka prema članku 4. stavku 2. trećoj alineji Uredbe br. 1049/2001. — Dodatno, proces odlučivanja ne bi bio ozbiljno ugrožen (članak 4. stavak 3. drugi podstavak Uredbe br. 1049/2001). — Pored navedenog, Komisija je pogrešno zanijekala postojanje prevladavajućeg javnog interesa za otkrivanje traženih dokumenata.

3.

Treći tužbeni razlog: povreda članka 4. stavka 6. Uredbe br. 1049/2001 zbog potpunog odbijanja pristupa specifičnim dokumentima — Tužitelj tvrdi da je Komisija povrijedila članak 4. stavak 6. Uredbe br. 1049/2001 time što nije dozvolila ni djelomičan pristup predmetnim dokumentima. Komisija nije ispitala može li se dozvoliti pristup nekim dokumentima kršeći time uvijete iz Uredbe br. 1049/2001.

4.

Četvrti tužbeni razlog: povreda članka 4. stavka 2. prve i treće alineje, članka 4. stavka 3. drugog podstavka i članka 4. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 1049/2001 odbijanjem pristupa potpunoj verziji kazala akta Komisije — U navedenom kontekstu, tužitelj tvrdi da je Komisija dala preširoko tumačenje iznimaka iz članka 4. Uredbe br. 1049/2001 također u vezi s tužiteljevim zahtjevom za pristup neredigiranoj verziji kazala. Tužitelj smatra da u ovom pogledu također ni komercijalni interesi iz članka 4. stavka 2. prve alineje Uredbe br. 1049/2001 ni zaštita istražnog postupka iz članka 4. stavka 2. treće alineje Uredbe br. 1049/2001 ne mogu biti ugroženi. — Tužitelj dodatno tvrdi da ni privatnost pojedinca iz članka 4. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 1049/20001 također ne bi bila ugrožena.

5.

Peti žalbeni razlog: povreda obveze obrazlaganja — Tužitelj tvrdi da je u tom pogledu Komisija za odbijanje zahtjeva za pristup dokumentima navela tek općenite razloge te je propustila osigurati postupanje s pojedinačnim dokumentima ili ispravno utvrđenim kategorijama dokumenata na što je bila obvezana.

---

(1)  Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog Parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta,Vijeća i Komisije (SL 2001 L 145, str.43.)

Tužba podnesena 27. prosinca 2013. — Chair Entertainment Group protiv OHIM-a — Libelle (SHADOW COMPLEX)

(Predmet T-717/13)

(2014/C 71/43)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Chair Entertainment Group LLC (Utah, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: E. Armijo Chávarri, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Libelle AG (Stuttgart, Njemačka)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku drugog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) od 1. listopada 2013. u predmetu R 776/2011-2;

—	naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Podnositelj prijave žiga Zajednice: Tužitelj

Predmetni žig Zajednice: Verbalni žig „SHADOW COMPLEX” za proizvode i usluge iz razreda 9. — prijava za registraciju žiga Zajednice br. 8 235 434

Nositelj žiga ili znaka navedenog u postupku prigovora: Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem

Navedeni žig ili znak u prigovoru: Verbalni žig „DBShadow” za proizvode i usluge iz razreda 9. i 42. — registracija žiga Zajednice br. 1 457 944, verbalni žig „BusinessShadow” za proizvode i usluge iz razreda 9. i 42. — registracija žiga Zajednice br. 3 749 439, njemački verbalni žig „BusinessShadow” za proizvode i usluge iz razreda 9. i 42. i njemački verbalni žig „FSShadow” za proizvode i usluge iz razreda 9. i 42.

Odluka Odjela za prigovore: Prigovor je prihvaćen

Odluka žalbenog vijeća: Žalba je odbijena

Tužbeni razlozi: Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe o žigu Zajednice

Tužba podnesena 27. prosinca 2013. — The Directv Group protiv OHIM-a — Bolloré (DIRECTV)

(Predmet T-718/13)

(2014/C 71/44)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: The Directv Group (El Segundo, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: F. Valentin, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Bolloré SA (Érgue Gaberic, Francuska)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	ukine odluku drugog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) od 11. listopada 2013. u predmetu R 1812/2012-2 te sukladno tome potvrdi valjanost osporavanog žiga.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Registrirani žig Zajednice protiv kojeg je podnesen zahtjev za opoziv: verbalni žig „DIRECTV” za robu i usluge u razredima 9, 16, 35, 38, 41 i 42 — registracija žiga Zajednice br. 1 163 138

Nositelj žiga Zajednice: tužitelj

Stranka koja zahtijeva opoziv žiga Zajednice: druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem

Odluka odjela za poništaje: djelomični opoziv žiga Zajednice

Odluka žalbenog vijeća: ukidanje osporavane odluke i opoziv žiga Zajednice u cijelosti

Tužbeni razlozi: povreda članka 15. Uredbe (EZ) br. 207/2009

Tužba podnesena 30. prosinca 2013. — Gat Microencapsulation protiv OHIM-a — BASF (KARIS)

(Predmet T-720/13)

(2014/C 71/45)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Gat Microencapsulation AG (Ebenfurth, Austrija) (zastupnici: S. Soler Lerma i M. C. March Cabrelles, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: BASF SE (Ludwigshafen am Rhein, Njemačka)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem je žalba koju je podnio žalitelj/tužitelj bila odbijena;

—	naloži OHIM-u i intervenijentima snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Podnositelj prijave žiga Zajednice: Gat Microencapsulation AG

Predmetni žig Zajednice: Verbalni žig „KARIS”, za skup proizvoda i usluga iz razreda 1., 5. i 35.

Nositelj žiga ili znaka navedenog u postupku prigovora: BASF SE

Navedeni žig ili znak u prigovoru: Žig Zajednice „CARYX”, za proizvode iz razreda 1. i 5.; međunarodni žig „CARYX”, za proizvode iz razreda 1. i 5.; mađarski, talijanski i beneluški žig „AKRIS”, za proizvode iz razreda 5.

Odluka Odjela za prigovore: Odbijena prijava za registraciju žiga Zajednice

Odluka žalbenog vijeća: Djelomično odbijanje prigovora

Tužbeni razlozi: Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009

Tužba podnesena 7. siječnja 2014. — Mogyi protiv OHIM-a (Just crunch it…)

(Predmet T-8/14)

(2014/C 71/46)

Jezik na kojem je tužba podnesena: mađarski

Stranke

Tužitelj: Mogyi Kft. (Csávoly, Mađarska) (zastupnik: Zs. Klauber, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	naloži objavu prijave žiga, osim što se tiče „kruha, tijesta za kolače i žutog šećera” (razred 30) i „poljoprivrednih proizvoda, zrnja” (razred 31)

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Predmetni žig Zajednice: verbalni žig „Just crunch it…” za dobra i usluge iz razredâ 29, 30, 31 i 35 — prijava žiga Zajednice br. 10 713 485.

Odluka ispitivača: djelomično odbijanje prijave

Odluka žalbenog vijeća: djelomično poništenje pobijane odluke odlukom br. R 1921/2012-1.

Tužbeni razlozi: povreda članka 7. stavka 1. točaka (b) i (c) Uredbe br. 207/2009/EZ.

Tužba podnesena 7. siječnja 2014. — Mogyi protiv OHIM-a (Just crunch it…)

(Predmet T-9/14)

(2014/C 71/47)

Jezik na kojem je tužba podnesena: mađarski

Stranke

Tužitelj: Mogyi Kft. (Csávoly, Mađarska) (zastupnik: Zs. Klauber, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	naloži objavu prijave žiga, osim što se tiče „kruha, tijesta za kolače i žutog šećera” (razred 30) i „poljoprivrednih proizvoda, zrnja” (razred 31)

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Predmetni žig Zajednice: figurativni žig s verbalnim elementima „Just crunch it…” za dobra i usluge iz razredâ 29, 30, 31 i 35 — prijava žiga Zajednice br. 10 716 711.

Odluka ispitivača: djelomično odbijanje prijave

Odluka žalbenog vijeća: djelomično poništenje pobijane odluke odlukom br. R 1922/2012-1.

Tužbeni razlozi: povreda članka 7. stavka 1. točaka (b) i (c) Uredbe br. 207/2009/EZ.

Tužba podnesena 7. siječnja 2014. — Mađarska protiv Komisije

(Predmet T-13/14)

(2014/C 71/48)

Jezik postupka: mađarski

Stranke

Tužitelj: Mađarska (zastupnici: M.Z. Fehér i K. Szíjjártó, u svojstvu agenata)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Provedbenu odluku Komisije C(2013) 7136 final od 31. listopada 2013. o djelomičnom povratu nacionalne financijske potpore isplaćene proizvođačkim organizacijama za nacionalne operativne programe provedene u Mađarskoj 2011.;

—	naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj tužbi tužitelj navodi činjenicu da je Komisija prekoračila svoje ovlasti i prekršila relevantne odredbe prava Unije odredivši iznos koji pripada Mađarskoj na temelju djelomičnog povrata nacionalne potpore isplaćene 2011. proizvođačkim organizacijama u sektoru voća i povrća.

Prema mišljenju tužitelja pravo Unije ne predviđa da Komisija u svojoj odluci kojom određuje da Zajednica djelomično vrati nacionalnu potporu isplaćenu proizvođačkim organizacijama u sektoru voća i povrća sukladno članku 103. (e) Uredbe Vijeća br. 1234/2007 (1) odobri povrat samo onih iznosa koje je Mađarska u svojem zahtjevu za odobrenje isplate nacionalne potpore opisala kao „procijenjene” i „predviđene”.

Tužitelj smatra da se, sukladno članku 103. (e) Uredbe Vijeća br. 1234/2007, odobrenje isplate nacionalne potpore od strane Komisije odnosi samo na dodjeljivanje potpore i da Komisija ne može odrediti najviši iznos potpore koji je moguće dodijeliti. Prema mišljenju tužitelja taj najviši iznos jasno je utvrđen Uredbom br. 1234/2007 koja određuje da nacionalna potpora ne može prelaziti 80 % financijskih doprinosa članova ili proizvođačke organizacije u operativni fond. Pravila o djelomičnom povratu od strane Zajednice također ne omogućuju Komisiji da, prilikom odobrenja navedenog djelomičnog povrata, kao najviši iznos povrata potpore odredi onaj iznos koji joj je država članica u svojem zahtjevu za odobrenje priopćila kao ukupni iznos potpore ili kao iznos potpore predviđen za određene proizvođačke organizacije, tim više jer je mađarska vlada u navedenom priopćenju naznačila da je riječ samo o predviđenim ili procijenjenim iznosima.

Tužitelj također ističe da Komisija ima pravo provjeriti prelazi li iznos isplaćene potpore gore navedeni najviši iznos od 80 % i prelazi li zatraženi povrat 60 % isplaćene potpore, ali nema pravo kao najviši iznos povrata odrediti svote navedene u zahtjevu za odobrenje, osobito kada je u zahtjevu naglašeno da su u njemu navedeni podaci predviđeni ili procijenjeni. Ako se tijekom godine iz različitih razloga promijeni iznos nacionalne potpore koji se isplaćuje određenoj proizvođačkoj organizaciji, djelomični povrat od strane Zajednice odobrit će se u odnosu na stvarno isplaćen iznos nacionalne potpore ako su pritom ispunjeni uvjeti koje u tom smislu određuje pravo Unije.

---

(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1234/2007 o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode (Uredba o jedinstvenom ZOT-u) (SL L 299, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 9., str. 61.).

Tužba podnesena 6. siječnja 2014. — Islamic Republic of Iran Shipping Lines i drugi protiv Vijeća

(Predmet T-14/14)

(2014/C 71/49)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Islamic Republic of Iran Shipping Lines (Teheran, Iran), Hafize Darya Shipping Lines (HDSL) (Teheran), Khazar Shipping Lines (Anzali Free Zone, Iran), IRISL Europe GmbH (Hamburg, Njemačka), IRISL Marine Services and Engineering Co. (Qeshm Island, Iran), Irano — Misr Shipping Co. (Teheran), Safiran Payam Darya Shipping Lines (SAPID) (Teheran), Shipping Computer Services Co. (Teheran), Soroush Sarzamin Asatir Ship Management (Teheran), South Way Shipping Agency Co. Ltd (Teheran); i Valfajr 8th Shipping Line Co. (Teheran) (zastupnici: F. Randolph, QC, M. Lester, Barrister i M. Taher, Solicitor)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—

poništi Odluku Vijeća 2013/497/ZVSP od 10. listopada 2013. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL 2013 L 272, str. 46) i Uredbu Vijeća (EU) br. 971/2013 od 10. listopada 2013. o izmjeni Uredbe (EU) br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL 2013 L 272, str. 1);

—	tuženiku naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog — kojim se navodi da ne postoji primjerena pravna osnova za pobijane mjere, koje kao mjerila za stavljanje na popis uključuju vezu s prvim tužiteljem (IRISL) nedugo nakon što je potonji s uspjehom podnio tužbu za poništenje.

2.	Drugi tužbeni razlog — kojim se navodi da je Vijeće povrijedilo opravdana očekivanja tužiteljâ i načela konačnosti, pravne sigurnosti, načela non bis in idem i res judicata te načelo nediskriminacije.

3.	Treći tužbeni razlog — kojim se navodi da je Vijeće povrijedilo prava na obranu tužiteljâ time što IRISL ili druge tužitelje nije izvijestilo da namjerava donijeti pobijane mjere te ne dajući tužiteljima mogućnost da iznesu primjedbe.

4.	Četvrti tužbeni razlog — kojim se navodi da se pobijanim mjerama krše temeljna prava tužitelja, uključujući njihovo pravo na zaštitu ugleda i imovine.

5.	Peti tužbeni razlog — kojim se navodi da je Vijeće zloupotrijebilo svoje ovlasti donošenjem pobijanih mjera; ciljanje IRISL-a i povezanih društava protivno presudi Suda ne predstavlja pravilno korištenje njegovih ovlasti.

Tužba podnesena 20. siječnja 2014. — HTTS i Bateni protiv Vijeća

(Predmet T-45/14)

(2014/C 71/50)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelji: HTTS Hanseatic Trade Trust & Shipping GmbH (Hamburg, Njemačka); i Naser Bateni (Hamburg) (zastupnici: M. Schlingmann i F. Lautenschlager, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Prvi tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Vijeća 2013/661/ZVSP od 15. studenoga 2013. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana, u dijelu u kojem se odnosi na njega;

—	poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 1154/2013 od 15. studenoga 2013. o provedbi Uredbe (EU) br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana, u dijelu u kojem se odnosi na njega;

—	naloži Vijeću snošenje troškova postupka, posebice onih koje je izložio prvi tužitelj.

Drugi tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Vijeća 2013/661/ZVSP od 15. studenoga 2013. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana, u dijelu u kojem se odnosi na njega;

—	poništi Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 1154/2013 od 15. studenoga 2013. o provedbi Uredbe (EU) br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana, u dijelu u kojem se odnosi na njega;

—	naloži Vijeću snošenje troškova postupka, posebice onih koje je izložio drugi tužitelj.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe, tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na nezakonitosti i neprimjenjivosti izmijenjene verzije Odluke 2010/413/ZVSP i Uredbe (EU) br. 267/2012 (1) u skladu s člankom 277. UFEU-a. U tom pogledu, tužitelji između ostalog ističu da je Vijeće izmijenilo pravni temelj upisa tužitelja na popise osoba na koje se primjenjuju mjere ograničavanja kako bi im mogao nametnuti navedene mjere. Stoga je Vijeće izmijenivši pravni temelj očito zlorabilo svoju diskrecijsku ovlast.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na povredi prava na učinkovitu sudsku zaštitu i obvezu obrazlaganja. Tužitelji u biti smatraju da Vijeće nije dovoljno obrazložilo njihovo uvrštavanje na popise osoba na koje se primjenjuju mjere ograničavanja. Bitni elementi na kojima Vijeće temelji svoju odluku nisu ničime obrazloženi.

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na nepostojanju temelja za uvrštavanje tužitelja na popise osoba na koje se primjenjuju mjere ograničavanja. Ovim tužbenim razlogom tužitelji ističu da obrazloženje koje je dalo Vijeće u biti ne opravdava njihovo ponovno uvrštavanje na popise osoba na koje se primjenjuju mjere ograničavanja.

4.

Četvrti tužbeni razlog temelji se na povredi prava vlasništva, prava na poduzetničku slobodu, prava na poštivanje obiteljskog života kao i načela proporcionalnosti. Zaključno, tužitelji ističu da je njihovo ponovno uvrštavanje na popise osoba na koje se primjenjuju mjere ograničavanja povrijedilo njihovo pravo vlasništva i pravo na poduzetničku slobodu kao i pravo na poštivanje obiteljskog života drugog tužitelja. Smatraju da je njihovo uvrštavanje na popise osoba na koje se primjenjuju mjere ograničavanja neproporcionalno interveniranje očito neprikladno za ostvarenje ciljeva osporavanih akata i koje u svakom slučaju izlazi iz okvira onoga što je nužno za postizanje navedenih ciljeva.

---

(1)  Uredba Vijeća (EU) br. 267/2012 od 23. ožujka 2012. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanja izvan snage Uredbe (EU) br. 961/2010 (SL L 88, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 4., str. 194.).

Tužba podnesena 23. siječnja 2014. — Goldfish e.a. protiv Komisije

(Predmet T-54/14)

(2014/C 71/51)

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Tužitelji: Goldfish BV (Zoutkamp, Nizozemska), Heiploeg BV (Zoutkamp), Heiploeg Beheer BV (Zoutkamp) i Heiploeg Holding BV (Zoutkamp) (zastupnici: P. Glazener i B. Winters, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Zahtjevi

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju:

—	da u cijelosti ili djelomično poništi odluku koja im je upućena;

—	da ukine ili smanji novčanu kaznu koja je određena tužiteljima;

—	da odredi bilo koju drugu mjeru koju smatra prikladnom;

—	da Europskoj komisiji naloži snošenje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelji pobijaju odluku Komisije od 27. studenog 2013. u postupku na temelju članka 101. UFEU-a (AT.39633 — Garnalen).

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu tri tužbena razloga.

1.	Prvi tužbeni razlog, prema kojem je Komisija povrijedila članak 101. UFEU-a i članak 2. Uredbe 1/2003 (1) kada je kao dokaz povrede članka 101. UFEU-a upotrijebila potajno snimljene audio snimke.

2.	Drugi tužbeni razlog, prema kojem je Komisija povrijedila članak 101. UFEU-a i članak 2. Uredbe 1/2003 kada je kao dokaz povrede članka 101. UFEU-a upotrijebila transkripte potajno snimljenih audio snimki.

3.	Treći tužbeni razlog, prema kojem je protupropisno uskraćena primjena točke 35. Smjernice o kaznama (2) kada je Komisija odbila uzeti u obzir nesposobnost tužiteljâ za plaćanje novčane kazne.

---

(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002 o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (SL L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165.).

(2)  Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003 (SL 2006, C 210, str. 2.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 58.).

Rješenje Općeg suda od 14. siječnja 2014. — Hanwha SolarOne i dr. protiv Parlamenta i dr.

(Predmet T-136/13) (1)

(2014/C 71/52)

Jezik postupka: engleski

Predsjednik petog vijeća odredio je brisanje predmeta.

---

(1)  SL C 123, 27.4.2013.

Rješenje Općeg suda od 10. siječnja 2014. — MHCS protiv OHIM-a — Compañía Vinícola del Norte de España (ICE IMPERIAL)

(Predmet T-555/13) (1)

(2014/C 71/53)

Jezik postupka: engleski

Predsjednik drugog vijeća odredio je brisanje predmeta.

---

(1)  SL C 377, 21.12.2013.

Presuda Službeničkog suda (drugo vijeće) od 17. listopada 2013. — Birkhoff protiv Komisije

(Predmet F-60/09 RENV)

(Javna služba - Službenici - Vraćanje Općem sudu nakon poništenja - Naknada - Obiteljske potpore - Potpora za uzdržavano dijete - Dijete koje se zbog teške bolesti ili invalidnosti ne može samostalno uzdržavati - Zahtjev za nastavak isplate potpore)

(2014/C 71/54)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Gerhard Birkhoff (Weitnau, Njemačka) (zastupnik: C. Inzillo, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J. Currall i B. Eggers, agenti, uz asistenciju A. Dal Ferra, odvjetnika)

Predmet

Vraćanje nakon poništenja — Javna služba — Poništenje odluke kojom se odbija tužiteljev zahtjev za nastavak isplate potpore za uzdržavano dijete sukladno članku 2. podstavku 5. Priloga VII. Statuta.

Izreka presude

1.	Tužba se odbija.

2.	Europska komisija će, osim vlastitih, snositi i troškove G. Birkhoffa u predmetima F-60/09 i T-10/11 P.

3.	Svaka stranka snosit će vlastite troškove u predmetu F-60/09 RENV.

Presuda Službeničkog suda (drugo vijeće) od 11. prosinca 2013. — Andres i dr. protiv ESB-a

(Predmet F-15/10) (1)

(Javna služba - Osoblje ESB-a - Reforma sustava socijalnog osiguranja - Zamrzavanje mirovinskog plana - Provedba mirovinskog sustava - Mišljenje nadzornog odbora - Mišljenje odbora za osoblje - Mišljenje općeg vijeća - Mišljenje upravnog vijeća - Ocjena mirovinskog plana svake tri godine - Povreda uvjeta zapošljavanja - Očita pogreška u ocjeni - Načelo proporcionalnosti - Stečena prava - Načelo pravne sigurnosti i predvidljivosti - Obveza obavještavanja)

(2014/C 71/55)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: Carlos Andres i dr. (Frankfurt na Majni, Njemačka) (zastupnici: L. Levi i M. Vandenbussche, odvjetnici)

Tuženik: Europska središnja banka (ESB) (zastupnici: C. Kroppenstedt i F. Malfrère, agenti, uz asistenciju B. Wägenbaura, odvjetnika)

Predmet

Zahtjev za poništenje platnih lista tužitelja iz lipnja 2009., svih kasnijih platnih lista i svih budućih platnih lista s obzirom na to da te liste predstavljaju provedbu reforme mirovinskog sustava koja je stupila na snagu 4. svibnja 2009. i zahtjev za popravak štete koju su pretrpjeli tužitelji.

Izreka presude

1.	Tužba se odbija.

2.	C. Andres i ostalih 168 tužitelja čija se imena nalaze u prilogu će, osim vlastitih, snositi i troškove Europske središnje banke.

---

(1)  SL C 134, 22.5.2010., str. 54.

Presuda Službeničkog suda (drugo vijeće) od 16. rujna 2013 — Faita protiv CESE-a

(Predmet F-92/11) (1)

(Javna služba - Psihološko uznemiravanje - Zahtjev za pomoć - Razlozi za odluku)

(2014/C 71/56)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužiteljica: Carla Faita (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: D. Abreu Caldas, S. Orlandi, A. Coolen, J.-N. Louis i É. Marchal, odvjetnici)

Tuženik: Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) (zastupnici: M. Arsène i M. L. Camarena Januzec, agenti, uz asistenciju M. Troncoso Ferrera i F.-M. Hislairea, odvjetnika)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke Europskog gospodarskog i socijalnog odbora kojom se odbija zahtjev tužiteljice za priznavanje pogrešaka počinjenih naspram nje zbog izostanka pomoći i povrede dužnosti pažnje kao i za donošenje mjera kojima se javno utvrđuju njezine zasluge i sposobnosti i zahtjev za naknadu štete.

Izreka presude

1.	Tužba se odbija.

2.	C. Faita snosi vlastite troškove i nalaže joj se snošenje triju četvrtina troškova Europskog gospodarskog i socijalnog odbora.

3.	Europskom gospodarskom i socijalnom odboru se nalaže snošenje jedne četvrtine vlastitih troškova.

---

(1)  SL C 347 26.11.11 str. 46.

Presuda Službeničkog suda (drugo vijeće) od 30. rujna 2013. — Possanzini protiv Frontexa

(Predmet F-124/11) (1)

(Javna služba - Osoblje Frontexa - Član privremenog osoblja - Izvješće o razvoju karijere koje sadrži negativne ocjene ocjenjivača koje nisu bile priopćene zainteresiranoj osobi - Neproduljenje ugovora na određeno vrijeme - Odluka utemeljena na mišljenju ocjenjivača - Prava na obranu - Povreda - Spor novčane prirode - Neograničena nadležnost)

(2014/C 71/57)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Daniele Possanzini (Pisa, Italija) (zastupnik: S. Pappas, odvjetnik)

Tuženik: Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (Frontex) (zastupnici: S. Vuorensola i H. Caniard, agenti, uz asistenciju D. Waelbroecka i A. Durona, odvjetnika)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke o opozivu odluke o produljenju tužiteljevog ugovora člana privremenog osoblja.

Izreka presude

1.	Poništava se odluka od 28. ožujka 2011. o neproduljenju ugovora člana privremenog osoblja D. Possanzinija koju je donio izvršni direktor Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije.

2.	Nalaže se Europskoj agenciji za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije isplatiti D. Possanziniju iznos od 5 000 EUR na ime naknade štete.

3.	Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije snosi vlastite troškove i nalaže joj se snošenje troškova D. Possanzinija.

---

(1)  SL C 25 28.01.12 str. 72.

Presuda Službeničkog suda (drugo vijeće) od 16. rujna 2013. — Wurster protiv EIGE

(Spojeni predmeti F-20/12 i F-43/12) (1)

(Javna služba - Osoblje EIGE-a - Član ugovornog osoblja - Postupak ocjene rukovodećih sposobnosti djelatnika EIGE-a koji su nedavno premješteni na mjesto srednje rangiranog rukovodećeg osoblja - Premještaj na mjesto izvan rukovodećeg osoblja - Pravo na saslušanje - Polje primjene zakona - Utvrđivanje po službenoj dužnosti - Preinaka obrazloženja po službenoj dužnosti)

(2014/C 71/58)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužiteljica: Barbara Wurster (Vilnius, Litva) (zastupnici: prvotno T. Bontinck i S. Woog, odvjetnici, zatim T. Bontinck i S. Greco, odvjetnici)

Tuženik: Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE), (zastupnik: M. Velardo, odvjetnik)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke tuženika o premještaju tužiteljice s mjesta voditelja poslovanja na mjesto voditelja tima za koje nisu potrebne upravljačke vještine i zahtjev za poništenje odluke ravnateljice EIGE-a o odbijanju zahtjeva tužiteljice za isplatu naknade za upravljanje za razdoblje od 1. lipnja do 30. rujna 2011.

Izreka presude

1.	Poništava se odluka ravnateljice Europskog instituta za ravnopravnost spolova od 8. rujna 2011. o premještaju B. Wurster na mjesto voditelja tima centra za istraživanje i dokumentaciju.

2.	U ostalom dijelu tužbe se odbijaju.

3.	Europski institut za ravnopravnost spolova će, osim vlastitih, snositi i troškove B. Wurster.

---

(1)  SL C 138, 12.5.2012., str. 35; SL C 200, 7.7.2012., str. 21.

Presuda Službeničkog suda (drugo vijeće) od 16. rujna 2013. — Glantenay i dr. protiv Komisije

(Predmet F-23/12 i F-30/12) (1)

(Javna služba - Opći natječaj - Obavijest o natječaju EPSO/AD/204/10 - Odabir na temelju kvalifikacija - Isključenje kandidata bez stvarne provjere njihovih akademskih kvalifikacija i profesionalnog iskustva)

(2014/C 71/59)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: Jérôme Glantenay i dr. (Bruxelles, Belgija) (zastupnik: C. Mourato, odvjetnik)

Tužitelj: Marco Cecchetto (Rovigo, Italija) (zastupnik: C. Mourato, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J. Currall i G. Gattinara, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke odbora za odabir općeg natječaja EPSO/AD/204/10 kojom se tužiteljima nije dozvolio pristup sljedećem stadiju natječaja.

Izreka presude

1.

Poništavaju se odluke odbora za odabir općeg natječaja EPSO/AD/204/10 kojima se iz postupka natječaja isključuju kandidature D. Bonagurija, M. Cecchetta, A. Gecsea, J. Glantenaya, B. Gorgola, A. Kalameesa, K. Skrobicha, I. Venckunaite i M. Załęske bez provjere istih u okviru drugog stadija odabira na temelju kvalifikacija predviđenih u obavijesti o natječaju.

2.	U ostalom dijelu tužbe u predmetima F-23/12 i F-30/12 se odbijaju.

3.	Europska komisija snosit će devet desetina svojih troškova te troškove D. Bonagurija, M. Cecchetta, A. Gecsea, J. Glantenaya, B. Gorgola, A. Kalameesa, K. Skrobicha, I. Venckunaite i M. Załęske.

4.	I. Cruceru će, osim vlastitih, snositi i jednu desetinu troškova Europske komisije.

---

(1)  SL C 138, 12.5.2012., str. 35; SL C 138, 12.5.2012., str. 36.

Presuda Službeničkog suda (drugo vijeće) od 30. rujna 2013. — BP protiv FRA

(Predmet F-38/12) (1)

(Javna služba - Osoblje Agencije Europske unije za temeljna prava - Član ugovornog osoblja - Neproduljenje ugovora na određeno vrijeme na neodređeno vrijeme - Premještaj u drugu službu do isteka ugovora - Tužba za poništenje - Tužba za naknadu štete)

(2014/C 71/60)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: BP (Barcelona, Španjolska) (zastupnici: L. Levi i M. Vandenbussche, odvjetnici)

Tuženik: Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA) (zastupnici: M. Kjærum, agent, uz asistenciju B. Wägenbaura, odvjetnika)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke Agencije Europske unije za temeljna prava o neproduljenju ugovora ugovornog djelatnika tužitelja i odluke o premještanu potonjeg u drugi odjel unutar te agencije te zahtjev za naknadu pretrpljene imovinske i neimovinske štete.

Izreka presude

1.	Tužba se odbija.

2.	BP će, osim vlastitih, snositi i troškove Agencije Europske unije za temeljna prava.

---

(1)  SL C 138, 12.5.2012., str. 37.

Presuda Službeničkog suda (drugo vijeće) od 16. rujna 2013. — Höpcke protiv Komisije

(Predmet F-46/12) (1)

(Javna služba - Opći natječaj - Obavijest o natječaju EPSO/AST/111/10 - Neupisivanje na rezervnu listu - Upute o sastavljanju teksta minimalne duljine - Nepoštivanje)

(2014/C 71/61)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Dagmar Höpcke (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: S. Orlandi, A. Coolen, J.-N. Louis, É. Marchal i D. Abreu Caldas, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: B. Eggers i G. Gattinara, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke odbora za odabir natječaja EPSO/AST/111/10 o neupisivanju tužiteljevog imena na listu uspješnih kandidata na tom natječaju.

Izreka presude

1.	Tužba se odbija.

2.	D. Höpcke će, osim vlastitih, snositi i troškove Europske komisije.

---

(1)  SL C 184, 23.6.2012., str. 25.

Presuda Službeničkog suda (drugo vijeće) od 7. studenoga 2013. — Cortivo protiv Parlamenta

(Predmet F-52/12) (1)

(Javna služba - Službenici - Mirovine - Korektivni koeficijent - Država članica boravišta - Pojam - Stalno boravište - Boravište u dvjema državama članicama - Dokazna dokumentacija - Legitimno očekivanje)

(2014/C 71/62)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužiteljica: Maria Luisa Cortivo (Sagone, Francuska) (zastupnik: A. Salerno, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: M. Ecker i S. Alves, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke kojom se Luksemburg određuje kao glavno boravište tužiteljice i odluke koja sadrži obavijest o izmjeni prava tužiteljice na mirovinu te ukida korektivni koeficijent za Francusku počevši od 1. siječnja 2010.

Izreka presude

1.	Tužba se odbija.

2.	M. L. Cortivo će, osim vlastitih, snositi i troškove Europskog parlamenta.

---

(1)  SL C 200, 7.7.2012., str.22.

Presuda Službeničkog suda (drugo vijeće) od 21. studenog 2013. — Roulet protiv Komisije

(Predmet F-72/12 i F-10/13) (1)

(Javna služba - Primici od rada - Članak 66. Pravilnika o osoblju - Bivši član privremenog osoblja razreda AD 12 - Zapošljavanje u svojstvu dužnosnika razreda AD 6 - Isplata primitaka od rada jednakih onima dužnosnika razreda AD 12 - Očita pogreška - Povrat preplaćenih iznosa na temelju članka 85. Pravilnika o osoblju)

(2014/C 71/63)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužiteljica: Josiane Roulet (Ottignies, Belgija) (zastupnici: S. Orlandi, A. Coolen, J.-N. Louis, É. Marchal i D. Abreu Caldas, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: G. Gattinara i D. Martin, agenti)

Predmet

S jedne strane, zahtjev za poništenje odluke kojom se odbija zahtjev za naknadu štete koji je tužiteljica podnijela na osnovi članka 90. stavka 1. Pravilnika o osoblju zbog pogrešaka počinjenih kod utvrđivanja njezinih prava prilikom stupanja u službu i zbog kašnjenja u ispravljanju ovih pogrešaka. S druge strane, zahtjev za poništenje odluke Komisije o povratu iznosa primitaka od rada tužiteljice, prijašnjeg člana privremenog osoblja razreda A4 (AD12), potom dužnosnika razreda AD6, na temelju članka 85. Pravilnika o osoblju.

Izreka presude

1.	Tužbe u spojenim predmetima F-72/12 i F-10/13 odbijaju se.

2.	J. Roulet snosi vlastite troškove i nalaže joj se snošenje troškova Europske komisije.

---

(1)  SL C 258 25.08.12 str. 29; SL C 108 13.04.13 str.39.

Presuda Službeničkog suda (drugo vijeće) od 16. rujna 2013. — CN protiv Vijeća

(Predmet F-84/12) (1)

(Javna služba - Članak 78. Pravilnika o osoblju - Odbor za utvrđivanje invalidnosti - Liječnički nalaz - Medicinski podaci psihijatrijske ili psihološke naravi - Liječnička tajna - Pristup - Tužba za poništenje - Tužba za naknadu štete)

(2014/C 71/64)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: C.N. (Brumath, Francuska) (zastupnik: M. Velardo, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: J. Herrmann i M. Bauer, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke kojom se tužitelju odbija izravan pristup završnom izvješću zaključaka Odbora za utvrđivanje invalidnosti i pristup dijagnozi trećeg liječnika ovog Odbora.

Izreka presude

1.	Tužba se odbija.

2.	C.N. snosi svoje troškove i nalaže mu se snošenje troškova Vijeća Europske unije.

---

(1)  SL C 295 29.09.12 str. 35.

Presuda Službeničkog suda (drugo vijeće) od 11. prosinca 2013. — Balionyte-Merle protiv Komisije

(Predmet F-113/12) (1)

(Javna služba - Otvoreni natječaj - Obavijest o natječaju EPSO/AD/204/10 - Neupisivanje na rezervnu listu - Ocjena općih kompetencija kandidata - Ocjena na osnovi uspjeha kandidata na testovima u centru za procjenu - Dosljednost između brojčane ocjene i komentara u potvrdi o kompetencijama)

(2014/C 71/65)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj(i): Vilija Balionyte-Merle (Auderghem, Belgija) (zastupnici: L. Levi i A. Tymen, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: B. Eggers i M. G. Gattinara, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke odbora o neuključivanju na rezervnu listu natječaja EPSO/AD/204/10 i zahtjev za poništenje odluke o odbijanju prigovora.

Izreka presude

1.	Tužba se odbija.

2.	V. Balionyte-Merle snosi vlastite troškove i nalaže joj se snošenje troškova Europske komisije.

---

(1)  SL C 26 26.01.13 str. 710.

Presuda Službeničkog suda (drugo vijeće) od 21. studenog 2013. — Arguelles Arias protiv Vijeća

(Predmet F-122/12) (1)

(Javna služba - Član ugovornog osoblja - Ugovor na neodređeno vrijeme - Otkaz - Radno mjesto za koje je potrebna sigurnosna provjera - Negativno mišljenje nacionalnog sigurnosnog tijela povodom sigurnosne provjere - Odluka izmijenjena od strane nadležnog tijela - Zaključci nacionalnog sigurnosnog tijela i žalbenog tijela ne obvezuju tijelo nadležno za sklapanje ugovora o radu (AHCC))

(2014/C 71/66)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Bruno Arguelles Arias (Awans, Belgija) (zastupnik: J. Lecuyer, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: M. Bauer i A. Bisch, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke Vijeća o otpuštanju tužitelja i zahtjev za njegovo obeštećenje zbog pretrpljene materijalne i nematerijalne štete.

Izreka presude

1.	Tužba se odbija.

2.	B. Arguelles Arias snosi vlastite troškove i nalaže mu se snošenje troškova Vijeća Europske unije.

---

(1)  SL C 26 26.01.13 str. 72.

Rješenje Službeničkog suda (drugo vijeće) od 5. prosinca 2013. — Birkhoff protiv Komisije

(Predmet F-60/09 DEP)

(Javna služba - Postupak - Naknada troškova postupka - Obustava postupka)

(2014/C 71/67)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Gerhard Birkhoff (Isny, Njemačka) (zastupnik: C. Inzillo, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J. Currall i B. Eggers, agenti, uz asistenciju A. Dal Ferra, odvjetnika)

Izreka rješenja

1.	Obustavlja se postupak po zahtjevu za naknadu troškova postupka u predmetu F-60/09 DEP, Birkhoff protiv Komisije.

2.	Svaka stranka snosit će vlastite troškove nastale u predmetnom postupku o naknadi troškova postupka.

Rješenje Službeničkog suda (drugo vijeće) od 2. prosinca 2013. — Pachtitis protiv Komisije

(Predmet F-49/12)

(Javna služba - Otvoreni natječaj EPSO/AD/77/06 - Pristup dokumentima - Zahtjev za pristup odgovorima na pristupnim testovima - Poništenje rezultata testova - Nepostojanje pravnog interesa - Obustava postupka)

(2014/C 71/68)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Dimitrios Pachtitis (Atena, Grčka) (zastupnici: P. Giatagantzidis i K. Kyriazi, zatim P. Giatagantzidis i A. Féréti, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J. Currall i I. Chatzigiannis, zatim J. Currall i D. Triantafyllou, agenti)

Intervenijenti: Helenska Republika (zastupnici: E.-M. Mamouna i M. K. Boskovits, agenti)

Kraljevina Švedska (zastupnici: A. Falk i S. Johannesson, agenti)

Europski nadzornik za zaštitu podataka (ENZP) (zastupnik: H. Hijmans, agent)

Izreka rješenja

1.	Postupak se obustavlja.

2.	D. Pachtitis i Europska komisija snose vlastite troškove.

3.	Helenska Republika, Kraljevina Švedska i Europski nadzornik za zaštitu podataka, intervenijenti, snose vlastite troškove.

Rješenje Službeničkog suda (drugo vijeće) od 17. listopada 2013. — Marcuccio protiv Komisije

(Predmet F-127/12)

(Javna služba - Članak 34. stavci 1. i 6. Poslovnika - Tužba podnesena telefaksom u roku za podnošenje tužbe produljenom za rok zbog udaljenosti - Tužba podnesena poštom u sljedećih deset dana - Neistovjetnost jedne tužbe s drugom - Nepravodobnost tužbe)

(2014/C 71/69)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Luigi Marcuccio (Tricase, Italija) (zastupnik: G. Cipressa, avvocato)

Tuženik: Europska komisija

Predmet

Tužba radi ukidanja odluke kojom se odbija zahtjev za naknadu štete koju je tužitelj navodno pretrpio zbog zakašnjelog podnošenja dokumenta pod nazivom „bill of lading” u vezi s prijevozom njegovih predmeta za osobnu uporabu u Italiju iz Luande (Angola), gdje je bio raspoređen.

Izreka rješenja

1.	Tužba se odbacuje kao očito nedopuštena.

2.	Nalaže se L. Marcucciu snošenje vlastitih troškova.

Rješenje Službeničkog suda (drugo vijeće) od 12. prosinca 2013. — Marcuccio protiv Komisije

(Predmet F-133/12)

(Javna služba - Dužnosnici - Izvanugovorna odgovornost Unije - Naknada štete koja proizlazi iz činjenice da je institucija poslala odvjetniku tužitelja pismeno koje se odnosi na troškove čije snošenje je naloženo tužitelju - Tužba koja je djelomično očito nedopuštena i djelomično očito neosnovana - Članak 94. Poslovnika)

(2014/C 71/70)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Luigi Marcuccio (Tricase, Italija) (zastupnik: G. Cipressa, avvocato)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: C. Berardis-Kayser i G. Gattinara, agenti, uz asistenciju A. Dal Ferra, avvocato)

Predmet

Tužba radi ukidanja odluke o odbijanju zahtjeva tužitelja kojim je navedeni tražio naknadu štete na temelju činjenice da je tuženik odvjetniku tužitelja poslao pismeno, zajedno s odštetnim zahtjevom, koje se odnosi na tužitelja.

Izreka rješenja

1.	Tužba se u jednom dijelu odbacuje kao očito nedopuštena, a u drugom dijelu odbija kao očito neosnovana.

2.	Nalaže se L. Marcucciu snošenje vlastitih troškova i troškova Europske komisije.

3.	Nalaže se L. Marcucciu da Službeničkom sudu plati iznos od 2 000 eura.

Rješenje Službeničkog suda (drugo vijeće) od 17. listopada 2013. — Marcuccio protiv Komisije

(Predmet F-145/12)

(Javna služba - Članak 34. stavak 1. i 6. Poslovnika - Tužba podnesena putem telefaksa u roku za tužbu uvećanom za rok od deset dana zbog udaljenosti - Tužba dostavljena putem pošte u idućih deset dana - Nedostatak istovjetnosti između jednog i drugog - Nepravovremenost tužbe)

(2014/C 71/71)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Luigi Marcuccio (Tricase, Italija) (zastupnik: G. Cipressa, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke kojom se odbija zahtjev tužitelja za revalorizaciju njegove invalidske mirovine.

Izreka rješenja

1.	Tužba se odbija kao očito nedopuštena.

2.	L. Marcuccio snosi vlastite troškove.

Rješenje Službeničkog suda (drugo vijeće) od 12. prosinca 2013. —  JJ (*1) protiv Vijeća

(Predmet F-47/13) (1)

(Javna služba - Dužnosnici - Promaknuće - Postupak promaknuća 2012 - Odluka da se tužitelj ne promakne - Međuinstitucionalni premještaj tijekom postupka promaknuća koji prethodi onome tijekom kojega bi možebitna odluka o promaknuću stupila na snagu - Institucija nadležna za odluku o promaknuću premještenog dužnosnika)

(2014/C 71/72)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: JJ (*1) (zastupnik: M. Velardo, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: M. Bauer i A. Bisch, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke da se tužitelja ne uključi na popis dužnosnika funkcijske skupine AD predloženih za promaknuće u 2012.

Izreka rješenja

1.	Tužba se odbija kao očito pravno neosnovana.

2.	JJ (*1) snosi vlastite troškove i nalaže mu se snošenje troškova Vijeća Europske unije.

---

(*1)  Informacije su izbrisane ili zamijenjene u okviru zaštite osobnih podataka i/ili povjerljivosti.

(1)  SL C 207 20.07.13 str. 63.

Rješenje Službeničkog suda od 27. siječnja 2014. — Loescher protiv Vijeća

(Predmet F-134/12) (1)

(2014/C 71/73)

Jezik postupka: francuski

Predsjednik trećeg vijeća odredio je brisanje predmeta.

---

(1)  SL C 26, 26.1.2013., str. 74.

Rješenje Službeničkog suda od 27. siječnja 2014. — Carpenito protiv Vijeća

(Predmet F-136/12) (1)

(2014/C 71/74)

Jezik postupka: francuski

Predsjednik trećeg vijeća odredio je brisanje predmeta.

---

(1)  SL C 26, 26.1.2013., str. 75.

Rješenje Službeničkog suda od 23. listopada 2013. — Moragrega Arroyo protiv Vijeća

(Predmet F-49/13) (1)

(2014/C 71/75)

Jezik postupka: francuski

Predsjednik drugog vijeća odredio je brisanje predmeta.

---

(1)  SL C 215, 27.7.2013., str. 20.