Uzajamna pravna pomoć u kaznenim stvarima među državama članicama EU-a

SAŽETAK DOKUMENATA:

Konvencija o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima među državama članicama EU-a

Akt Vijeća kojim se donosi Konvencija o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima među državama članicama EU-a

ČEMU SLUŽE OVA KONVENCIJA I AKT?

Konvencijom se nastoji potaknuti i olakšati međusobna pomoć pravosudnih, policijskih i carinskih vlasti u kaznenim pitanjima i poboljšati brzina i učinkovitost pravosudne suradnje. Ona dopunjava Konvenciju Vijeća Europe iz 1959. o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima i njezin Protokol iz 1978.

Aktom se odobrava konvencija uime EU-a.

KLJUČNE TOČKE

Zahtjevi za uzajamnu pravnu pomoć

• Zahtjevi se moraju obaviti u pisanom obliku, a dostavljaju ih i provode nacionalna pravosudna tijela.
• Zahtjevi za privremeni premještaj ili provoz zadržanih osoba i za slanje obavijesti s podatcima iz sudskih spisa moraju se slati putem središnjih tijela država članica EU-a.
• U hitnim slučajevima, zahtjevi se mogu poslati putem Interpola ili bilo kojeg tijela nadležnog na temelju odredaba usvojenih sukladno Ugovoru o Europskoj uniji.
• Država članica EU-a od koje se traži pružanje uzajamne pravne pomoći (država članica koja prima zahtjev) mora se pridržavati formalnosti i postupaka koje je odredila država članica EU koja je podnijela zahtjev (država članica koja je uputila zahtjev) i mora što prije provesti zahtjev, poštujući u najvećoj mogućoj mjeri navedene rokove.
• Države članice EU-a moraju slati podneske namijenjene osobama u drugoj državi članici EU-a izravno poštom, ali u nekim slučajevima, dokumenti se mogu slati putem nadležnih tijela države članice koja prima zahtjev.
• Pravosudno tijelo ili središnje tijelo u jednoj državi članici EU-a može stupiti u direktan kontakt s policijom ili carinskim tijelima druge države članice EU-a ili, u vezi sa zahtjevima za uzajamnu pravnu pomoć s obzirom na postupke, s upravnim tijelom druge države članice EU-a. Države mogu odbiti primijeniti ovu klauzulu ili je primijeniti samo pod određenim uvjetima.
• Države članice EU-a mogu spontano razmjenjivati informacije u vezi s kaznenim djelima i upravnim prekršajima za čije je kažnjavanje ili rješavanje odgovorno tijelo koje prima informacije.

Posebni oblici uzajamne pravne pomoći

• Ukradeni predmeti pronađeni u drugoj državi članici EU-a trebali bi se staviti na raspolaganje državi članici koja je uputila zahtjev kako bi bili vraćeni vlasnicima.
• Osoba zadržana na državnom području države članice koja je uputila zahtjev može se, uz sporazum nadležnih tijela, privremeno premjestiti u državu u kojoj se provodi istraga. Ako jedna od država to zahtijeva, prije premještaja potrebno je dostaviti pristanak od dotične osobe.
• Pravosudna tijela druge države članice mogu saslušati svjedoka ili vještaka videokonferencijskom vezom ako to nije u suprotnosti s temeljnim načelima države članice koja prima zahtjev, i ako se sve uključene stranke slože.
• Kontrolirana izručenja* mogu se dopustiti na državnom području druge države članice EU-a u kontekstu kaznenih istraga za koja je moguće izručenje. Nadležna tijela države članice koja prima zahtjev moraju ih provoditi i nadzirati.
• Dvije ili više država članica mogu uzajamnim sporazumom osnovati zajednički istražni tim za posebnu svrhu i na ograničeno vrijeme. Službenik iz države u kojoj tim djeluje koordinira i upravlja njegovim aktivnostima.
• Istrage mogu provoditi službenici koji djeluju pod tajnim ili lažnim identitetom, uz uvjet da poštuju relevantne nacionalne zakone i postupke.

Presretanja telekomunikacija

• Telekomunikacije se mogu presretati na zahtjev nadležnog tijela druge države članice EU-a, koja to može učiniti u toj državi članici.
• Komunikacije se mogu presretati i prenositi neposredno državi članici koja je uputila zahtjev ili snimiti za naknadan prijenos.
• Presretanje se može provesti i u državi članici EU-a u kojoj je smještena oprema zemaljskih satelitskih postaja. Ako tehnička pomoć te države nije potrebna, presretanje provodi pružatelj usluga u državi članici koja je uputila zahtjev. Kada se presretanje provodi u posebnoj državi zbog lokacije subjekta, ali nije potrebna tehnička pomoć, država koja provodi presretanje treba obavijestiti drugu državu o svojem djelovanju.

Posebna pravila za određene države članice EU-a

Posebna pravila primjenjuju se:

• na Irsku i Ujedinjenu Kraljevinu (1) (prijenos zahtjeva za pomoć);
• Luksemburg (zaštita osobnih podataka), i
• Norvešku i Island (pravila povezana sa schengenskim pravilima i stupanjem na snagu Konvencije).

OTKAD SE AKT I KONVENCIJA PRIMJENJUJU?

Konvencija je stupila na snagu 23. kolovoza 2005.

POZADINA

Za više informacija vidjeti:

• Pravosudna suradnja (Europska komisija).

KLJUČNI POJMOVI

GLAVNI DOKUMENTI

Konvencija utvrđena od strane Vijeća u skladu s člankom 34. Ugovora o Europskoj uniji o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima među državama članicama Europske unije – Izjava Vijeća o članku 10. stavku 9. – Izjava Ujedinjene Kraljevine (1) o članku 20. (SL C 197, 12.7.2000., str. 3.–23.)

Akt Vijeća od 29. svibnja 2000. kojim se u skladu s člankom 34. Ugovora o Europskoj uniji donosi Konvencija o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima među državama članicama Europske unije (SL C 197, 12.7.2000., str. 1.–2.)

VEZANI DOKUMENTI

Protokol donesen od strane Vijeća u skladu s člankom 34. Ugovora o Europskoj uniji uz Konvenciju o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima među državama članicama Europske unije (SL C 326, 21.11.2001., str. 2.–8.)

Komunikacija glavnog tajnika Europske unije u skladu s člankom 30. stavkom 2. Konvencije, utvrđene od stane Vijeća u skladu s člankom 34. Ugovora o Europskoj uniji o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima među državama članicama Europske unije (SL C 197, 12.7.2000., str. 24.)

Posljednje ažuriranje 10.09.2018

(1) Ujedinjena Kraljevina povlači se iz Europske unije i postaje treća zemlja (država koja nije članica EU-a) od 1. veljače 2020.