Javni pristup informacijama o okolišu

SAŽETAK DOKUMENTA:

Direktiva 2003/4/EZ o javnom pristupu informacijama o okolišu

ČEMU SLUŽI OVA DIREKTIVA?

• Njome se nacionalni zakoni zemalja Europske unije (EU) u potpunosti usklađuju s Aarhuškom konvencijom o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša iz 1998.
• Njome se jamči javni pristup informacijama o okolišu* koje su pohranjene kod ili za tijela javne vlasti*, i na zahtjev i aktivnim širenjem.
• Utvrđuju se osnovni pojmovi, uvjeti i praktična rješenja za ostvarivanje pristupa na zahtjev koja pripadnik javnosti mora poštivati kada mu se dodijeli pristup traženim informacijama o okolišu.

KLJUČNE TOČKE

Pristup na zahtjev

• Tijela javne vlasti moraju učiniti dostupnima informacije o okolišu koje posjeduju svakom podnositelju zahtjeva, bez obaveze iskazivanja interesa.
• Informacije mu se trebaju staviti na raspolaganje najkasnije mjesec dana nakon primitka zahtjeva. To se može produžiti na dva mjeseca za opsežne i složene zahtjeve.
• Tijela javne vlasti moraju učiniti svaki razuman napor kako bi osigurale da se informacije koje imaju mogu lako reproducirati i da im se može pristupiti elektroničkim putem.
• Informacije bi trebale biti dostavljene u obliku ili formatu koji podnositelj zahtjeva naznači, osim ako su već javno dostupne u drugom formatu.
• Zemlje EU-a moraju osigurati da državni službenici pomažu javnosti u traženju pristupa informacijama i održavaju dostupan popis tijela javnih vlasti.
• Praktična rješenja za obradu zahtjeva uključuju:
  • imenovanje službenika za informiranje;
  • ustanove za pregled informacija; i
  • registre ili popise posjedovanih informacija i detalja o informacijskim punktovima.
• Zahtjevi mogu biti odbijeni ako:
  • su očito nerazumni;
  • su previše općeniti;
  • se odnose na nedovršen materijal; ili
  • su u vezi s internom komunikacijom.
• Također mogu biti odbijeni, u cijelosti ili dijelom, ako bi objava negativno utjecala na jedan od predviđenih opsežnih razloga, primjerice:
  • međunarodne odnose;
  • sudske postupke u tijeku;
  • prava intelektualnog vlasništva; ili
  • povjerljivost trgovačkih ili industrijskih podataka.
• Pristup javnim registrima ili popisima treba biti besplatan. Tijela javne vlasti mogu tražiti naknadu za informacije o okolišu koje učine dostupnima na zahtjev, ali ta naknada ne smije prelaziti razuman iznos.
• Podnositelji zahtjeva koji smatraju da je njihov zahtjev za informacije bio ignoriran ili nepravedno odbijen mogu imati pristup pravnim lijekovima, uključujući pred sudom ili nekim drugim nezavisnim tijelom.

Aktivno pružanje informacija

• Informacije o okolišu kojima je moguće pristupiti elektroničkim putem moraju sadržavati najmanje:
  • tekstove međunarodnih ugovora, konvencija ili sporazuma, politika, planova i programa u vezi s okolišem;
  • izvješća o napretku u vezi s provedbom prethodno navedenih stavki;
  • izvješća o stanju okoliša;
  • podatke o aktivnostima koje bi mogle utjecati na okoliš dobivene praćenjem;
  • ovlaštenja koja bi mogla imati značajan utjecaj na okoliš;
  • studije o utjecaju i procjene rizika.
• Za bilo koje stavke osim prethodno navedenih, aktivno pružanje informacija može se provoditi postupno uzimajući u obzir potrebne ljudske, financijske i tehničke resurse.
• Zemlje EU-a moraju osigurati da bilo koji podatak koji su prikupile same ili je prikupljen u njihovo ime bude ažuran, točan i usporediv.

OTKAD SE DIREKTIVA PRIMJENJUJE?

Primjenjuje se od 14. veljače 2003. Zemlje EU-a trebale su je uključiti u svoje nacionalno pravo do 14. veljače 2005..

POZADINA

• Konvencija iz Aarhusa na snazi je od 2001. Temelji se na pretpostavci da će veća javna svijest o pitanjima okoliša kao i veća uključenost u te probleme poboljšati zaštitu okoliša. Osmišljena je kako bi pomogla zaštititi pravo svake osobe u sadašnjoj generaciji i budućim generacijama da živi u okolišu koji odgovara zdravlju i dobrobiti te osobe. U tom se smislu Konvencijom predviđa djelovanje u trima područjima:
  • osiguranje javnog pristupa informacijama o okolišu koje su pohranjene kod ili za tijela javne vlasti;
  • poticanje sudjelovanja javnosti u odlučivanju koje utječe na okoliš;
  • proširenje uvjeta za pristup pravosuđu u pitanjima okoliša.
• Za više informacija pogledajte:
  • „Aarhuška konvencija” na mrežnoj stranici Europske komisije.

* KLJUČNI POJMOVI

GLAVNI DOKUMENT

Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41, 14.2.2003., str. 26.–32.)

VEZANI DOKUMENTI

Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.–48.)

Odluka Vijeća 2005/370/EZ od 17. veljače 2005. o zaključivanju, u ime Europske zajednice, Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (SL L 124, 17.5.2005., str. 1.–3.)

Uredba (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice (SL L 264, 25.9.2006., str. 13.–19.)

Direktiva 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2007. o uspostavljanju infrastrukture za prostorne informacije u Europskoj zajednici (INSPIRE) (SL L 108, 25.4.2007., str. 1.–14.)

Posljednje ažuriranje 26.01.2017