Elektronička trgovina – standardna pravila EU-a

SAŽETAK DOKUMENTA:

Direktiva 2000/31/EZ – elektronička trgovina u EU-u

SAŽETAK

ČEMU SLUŽI OVA DIREKTIVA?

Uspostavlja standardna pravila u EU-u o raznim pitanjima vezanima uz elektroničku trgovinu.

KLJUČNE TOČKE

Internetske usluge obuhvaćene Direktivom uključuju:

vijesti (poput mrežnih stranica s vijestima);

prodaju (knjige, financijske usluge, usluge putovanja, itd.);

oglašavanje;

profesionalne usluge (odvjetnici, liječnici, agenti za nekretnine);

usluge zabave;

osnovne posredničke usluge (pristup internetu, prijenos i hosting informacija);

besplatne usluge koje se financiraju oglašavanjem, sponzorstvom itd.

Direktiva uspostavlja načelo da operatori tih usluga podliježu uredbi (vezano uz početak i pružanje usluga) samo u zemlji EU-a gdje imaju registrirano sjedište – ne u zemlji u kojoj se nalaze poslužitelji, adrese e-pošte ili poštanski pretinci koje koriste.

Nacionalne vlade moraju osigurati da operatori objave osnovne informacije o svojim aktivnostima (ime, adresu, registracijski broj, itd.) u trajnom i lako dostupnom obliku.

Oglašavanje

Nacionalne vlade moraju osigurati da oglašavanje slijedi određena pravila:

jasno je prepoznatljivo kao oglašavanje;

osoba ili tvrtka odgovorna za oglašavanje jasno je prepoznatljiva;

promotivne ponude, igre ili natjecanja su jasno prepoznatljivi, a uvjeti su lako dostupni i predstavljeni jasnim i jednostavnim jezikom.

Neželjena pošta

Neželjena pošta također mora biti jasno prepoznatljiva. Tvrtke koje šalju neželjenu poštu moraju redovno konzultirati i poštivati „registre za odjavu” gdje se ljudi koji ne žele primati takvu poštu mogu registrirati.

Ugovori putem interneta

U svakoj zemlji EU-a, elektronički ugovori moraju imati ekvivalentan pravni status papirnatim ugovorima.

Ti ugovori također moraju navoditi sljedeće, jasnim i razumljivim jezikom:

podatke o različitim tehničkim koracima koje potrošači trebaju slijediti za sklapanje ugovora;

hoće li davatelj usluga arhivirati sklopljeni ugovor i hoće li on potrošačima biti dostupan kasnije;

način na koji potrošači mogu otkriti i ispraviti greške prilikom tipkanja prije slanja narudžbe;

jezici na kojima se ugovori mogu sklopiti.

Potrošači moraju imati mogućnost spremiti i ispisati ugovore i opće uvjete.

Također pogledajte Direktivu 2011/83/EU o pravima potrošača.

Narudžbe putem interneta

One su obvezane sljedećim uvjetima:

davatelj usluga treba potvrditi prijem narudžbe primatelja bez nepotrebnog odlaganja elektroničkim putem (e-pošta, druge elektroničke poruke);

narudžba (ili potvrda prijema) se smatra primljenom kada im kupac (potrošač) može pristupiti.

Također pogledajte Uredbu (EU) 910/2014 o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja.

Provedba postojećeg zakonodavstva

Direktiva potiče i samoregulaciju operatera i zajedničku regulaciju s vladama. Primjeri uključuju:

kodeks ponašanja na razini EU-a;

sustave za izvansudsko rješavanje sporova putem interneta, posebno kada se trgovac i kupac nalaze u različitim zemljama.

Zemlje EU-a također moraju osigurati brza, učinkovita rješenja pravnih problema na internetu i osigurati da su sankcije učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Odgovornost davatelja usluga

Davatelji usluga putem interneta koji funkcioniraju samo kao prijenosnik, privremeno smještaju informacije ili pružaju usluge hostinga nisu odgovorni za informacije koje prenose ili za koje pružaju usluge hostinga ako zadovoljavaju određene uvjete. U slučaju davatelja usluga hostinga, oni su izuzeti iz odgovornosti, sve dok:

nemaju stvarno znanje o nezakonitim aktivnostima ili informacijama; i

ako steknu takvo znanje ili postanu svjesni istog, odmah reagiraju kako bi uklonili takve informacije ili onemogućili pristup informacijama

Nacionalne vlade ne mogu nametnuti opću obvezu nadzora tim „posrednicima” nad informacijama koje šalju ili pohranjuju, kako bi tražili i spriječili nezakonite aktivnosti.

POZADINA

Direktiva o elektroničkoj trgovini

DOKUMENT

Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (Direktiva o elektroničkoj trgovini)

REFERENCE

Dokument

Dan stupanja na snagu

Rok za transponiranje u državama članicama

Službeni list

Direktiva 2000/31/EZ

17.7.2000.

16.1.2002.

SL L 178, 17.7.2000., str. 1.–16.

VEZANI DOKUMENTI

Uredba (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. listopada 2004. o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za provedbu zakona o zaštiti potrošača (Uredba o suradnji u zaštiti potrošača) (SL L 364, 9.12.2004., str. 1.–11.)

Posljednje ažuriranje 13.10.2015