Državljani zemalja izvan EU-a – pravila o dugotrajnom boravištu
SAŽETAK DOKUMENTA:
Direktiva 2003/109/EZ – status državljana zemalja izvan EU-a s dugotrajnim boravištem
KOJI JE CILJ OVE DIREKTIVE?
-
Uspostavlja uvjete za dodjelu – i oduzimanje – statusa osoba s dugoročnim boravištem građanima zemalja izvan Europske unije (državljanima trećih zemalja*) koji zakonito žive u zemlji Europske unije (EU) najmanje pet godina.
-
Određuje njihova prava i područja gdje uživaju jednak tretman kao i građani EU-a.
-
Navodi uvjete koji se primjenjuju ako se žele preseliti u drugu zemlju EU-a.
KLJUČNE TOČKE
-
Kako bi dobili status osobe s dugotrajnim boravištem, građani zemalja izvan EU-a moraju živjeti zakonito i neprekidno u zemlji EU-a pet godina.
-
Razdoblja izbivanja kraća od šest uzastopnih mjeseci, a ne više od 10 mjeseci tijekom cijelog razdoblja, dozvoljena su prilikom izračuna tih pet godina.
-
Državljani zemalja izvan EU-a moraju dokazati da imaju sigurna i redovita gospodarska sredstva koja su dostatna za uzdržavanje njih samih i članova njihove obitelji i da imaju zdravstveno osiguranje.
-
Nacionalna tijela moraju donijeti odluku o zahtjevima, kojima su priloženi relevantni dokumenti, unutar šest mjeseci od njihovog primitka.
-
Tijela mogu odbiti dodijeliti status osobe s boravištem zbog javnog poretka ili javne sigurnosti.
-
Uspješni podnositelji zahtjeva dobivaju boravišnu dozvolu koja vrijedi najmanje pet godina i automatski se može obnoviti.
-
Osobe s dugotrajnim boravištem mogu izgubiti taj status ako:
-
je status stečen prijevarom;
-
izrečene su im mjere protjerivanja jer se smatraju ozbiljnom opasnošću javnom pokretu ili sigurnosti; ili
-
izbivaju iz EU-a 12 uzastopnih mjeseci.
-
Osobe s dugotrajnim boravištem uživaju jednak tretman kao i državljani zemlje u područjima kao što su zapošljavanje, obrazovanje, socijalno osiguranje, oporezivanje i sloboda udruživanja. Međutim, u određenim slučajevima zemlje EU-a mogu ograničiti taj jednak tretman.
-
Osobe s dugotrajnim boravištem mogu se preseliti kako bi živjele, radile ili studirale u drugoj zemlji EU-a više od tri mjeseca pod uvjetom da zadovoljavaju određene uvjete. Mogu im se pridružiti njihovi članovi obitelji.
-
Nacionalne kontaktne točke postoje za slanje i primanje relevantnih informacija između zemalja EU-a.
-
Zakonodavstvo se ne primjenjuje na određene kategorije državljana zemalja izvan EU-a kao što su studenti ili oni koji privremeno obavljaju poslove au paira ili sezonski radnici.
Zakonodavstvo se ne primjenjuje u Ujedinjenoj Kraljevini (1), Irskoj ili Danskoj koje politiku imigracije i azila uređuju na poseban način.
Direktiva je izmijenjena i dopunjena 2011. godine kako bi obuhvaćala državljane zemalja izvan EU-a, poput izbjeglica ili osoba bez državljanstva, koji uživaju međunarodnu zaštitu.
OTKAD SE DIREKTIVA PRIMJENJUJE?
Primjenjuje se od 23. siječnja 2004. Zemlje EU-a trebale su je uključiti u svoje nacionalno pravo do 23. siječnja 2006..
POZADINA
Za više informacija pogledajte:
* KLJUČNI POJMOVI
Državljanin treće zemlje: svatko tko nije državljanin zemlje EU-a.
GLAVNI DOKUMENT
Direktiva Vijeća 2003/109/EZ od 25. studenoga 2003. o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem (SL L 16, 23.1.2004., str. 44.–53.)
Sukcesivne izmjene, dopune i ispravci Direktive 2003/109/EZ uključeni su u osnovni tekst. Ovaj pročišćeni tekst ima samo dokumentarnu vrijednost.
VEZANI DOKUMENTI
Direktiva Vijeća 2004/114/EZ od 13. prosinca 2004. o uvjetima prihvata državljana trećih zemalja u svrhu studija, razmjene učenika, osposobljavanja bez naknade ili volonterstva (SL L 375, 23.12.2004., str. 12.–18.)
Direktiva (EU) 2016/801 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair (SL L 132, 21.5.2016., str. 21.–57.)
Posljednje ažuriranje 04.05.2020