Primarno pravo Europske unije

SAŽETAK DOKUMENTA:

Primarno pravo EU-a

ŠTO JE PRIMARNO PRAVO?

• To je najviši izvor prava u Europskoj uniji (EU). Uglavnom proizlazi iz osnivačkih ugovora, odnosno iz Ugovora iz Rima (koji se razvio u Ugovor o funkcioniranju Europske unije) i Ugovora iz Maastrichta (koji se naziva još i Ugovor o Europskoj uniji).
• Primarnim pravom propisuje se raspodjela ovlasti između EU-a i država članica EU-a. Njime se utvrđuje pravni kontekst u okviru kojega institucije EU-a izrađuju i provode politike.

KLJUČNE TOČKE

Primarno pravo, poznato i kao primarni izvor prava proizlazi iz sljedećih dokumenata EU-a:

• 1.

  osnivačkih ugovora;

• 2.

  izmjena ugovora;

• 3.

  ugovora o pristupanju;

• 4.

  protokola priloženih tim ugovorima;

• 5.

  dopunskih sporazuma kojima se izmjenjuju posebni odjeljci osnivačkih ugovora;

• 6.

  Povelje o temeljnim pravima (od Ugovora iz Lisabona).

• Osnivački ugovori su:
  • Ugovor iz Pariza kojim se osniva Europska zajednica za ugljen i čelik (1951.);
  • Ugovor iz Rima kojima se osniva Europska ekonomska zajednica (1957.);
  • Ugovor o Euratomu (1957.);
  • Ugovor iz Maastrichta (1992.).
• Izmjene ugovora su:
  • Jedinstveni europski akt (1986.);
  • Ugovor iz Amsterdama (1997.);
  • Ugovor iz Nice (2001.);
  • Ugovor iz Lisabona (2007.).
• Ugovori o pristupanju odnose se na sljedeće države članice:
  • Danska, Irska i Ujedinjena Kraljevina (1) (1972.);
  • Grčka (1979.);
  • Španjolska, Portugal (1985.);
  • Austrija, Finska, Švedska (1994.);
  • Češka Republika, Cipar, Estonija, Mađarska, Latvija, Litva, Malta, Poljska, Slovačka, Slovenija (2003.);
  • Rumunjska, Bugarska (2005.);
  • Hrvatska (2012.)
• Dopunski ugovori su:
  • Ugovor iz Bruxellesa (Ugovor o spajanju) (1965.);
  • Ugovor o izmjeni određenih proračunskih odredaba ugovorâ Zajednice (1970.);
  • Ugovor o izmjeni određenih financijskih odredaba ugovorâ kojima se osnivaju Europske ekonomske zajednice i Ugovora o osnivanju jedinstvenog Vijeća i jedinstvene Komisije Europskih zajednica (1975.);
  • Akt o izboru članova Europskog parlamenta neposrednim općim izborima (1976.).

Područje primjene primarnog prava

• Zemljopisno:
  • države članice;
  • najudaljenije regije EU-a.
• Vremensko: od trenutka stupanja ugovora na snagu.

POZADINA

Uz primarno pravo, pravo EU-a temelji se na sekundarnim i dopunskim izvorima.

• Sekundarni izvori uključuju pet vrsta pravnih akata: uredbe, direktive, odluke, mišljenja i preporuke.
• Dopunski izvori uključuju sudsku praksu Suda Europske unije (CJEU) i opća pravna načela.

Međunarodni sporazumi s trećim zemljama ili s međunarodnim organizacijama sastavni su dio prava EU-a. Ti sporazumi zasebni su od primarnog prava i sekundarnog zakonodavstva te čine kategoriju sui generis (to jest, vlastitu jedinstvenu kategoriju). U skladu s presudom Suda Europske unije u predmetu Demirel protiv Stadt Schwäbisch Gmünd, međunarodni sporazumi mogu imati izravan učinak i njihova je pravna snaga veća od sekundarnog zakonodavstva, koje ih stoga mora poštovati. Međunarodni sporazum izravno se primjenjuje ako sadržava jasnu i preciznu obvezu koja ne podliježe donošenju naknadne mjere.

GLAVNI DOKUMENT

Pročišćene verzije Ugovora o Europskoj uniji i Ugovora o funkcioniranju Europske unije Ugovor o Europskoj uniji – Pročišćena verzija Ugovora o Europskoj uniji – Pročišćena verzija Ugovora o funkcioniranju Europske unije – Protokoli – Prilozi Ugovoru o funkcioniranju Europske unije – Izjave priložene Završnom aktu Međuvladine konferencije na kojoj je donesen Ugovor iz Lisabona potpisan 13. prosinca 2007. – Tablice ekvivalenata (SL C 202, 7.6.2016., str. 1.–388.).

Posljednje ažuriranje 12.10.2022

(1) Ujedinjena Kraljevina povukla se iz Europske unije i od 1. veljače 2020. postala treća zemlja (zemlja koja nije članica EU-a).