Sporazum sa Sjedinjenim Američkim Državama o izručenju

SAŽETAK DOKUMENTA:

Sporazum o izručenju između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država

Odluka 2009/820/ZVSP o sklapanju Sporazuma o izručenju između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država

Odluka 2003/516/EC o potpisivanju sporazumâ između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država o izručivanju i uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima

ČEMU SLUŽE OVAJ SPORAZUM I ODLUKA?

Sporazum uspostavlja uvjete u pogledu izručivanja prekršitelja između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država s ciljem unaprjeđenja suradnje u okviru njihovih primjenjivih odnosa o izručivanju.

Odlukom se zaključuje u ime EU sporazum sa Sjedinjenim Američkim Državama o izručivanju.

KLJUČNE TOČKE

Sporazum dopunjuje bilateralne ugovore o izručivanju između zemalja EU i Sjedinjenih Američkih Država i jača suradnju u kontekstu primjenjivih odnosa o izručivanju.

Kaznena djela koja podliježu izručivanju

U kaznena djela koja podliježu izručivanju spadaju:

• djela koja podliježu kazni lišavanja slobode u maksimalnom trajanju (više od godine dana) ili oštrijim kaznama po zakonima kako zemlje koja upućuje zahtjev tako i zemlje kojoj se zahtjev upućuje;
• pokušaj izvršavanja ili sudjelovanja u naručivanju ovakvog kaznenog djela.

Ako zemlja kojoj se zahtjev upućuje jamči izručenje za kazneno djelo koje podliježe postupku izručenja, ona također mora jamčiti izručenje za bilo koje drugo kazneno djelo koje je sadržano u zahtjevu za izručenje, pod uvjetom da se za ta djela predviđa kazna lišavanja slobode do jedne godine i da su drugi uvjeti za izručenje ispunjeni.

Zahtjev za izručenje

• Zemlja koja zahtijeva izručenje upućuje zahtjev za izručenje i sve druge dokumente koji su potpora ovom zahtjevu diplomatskim putem. Ove dokumente nije potrebno dalje ovjeravati ako nose potvrdu ili pečat Ministarstva pravosuđa ili Ministarstva ili Odjela za vanjske poslove zemlje koja podnosi zahtjev.
• Zemlja koja traži izručenje može proslijediti zahtjeve za privremeno uhićenje putem Ministarstva pravosuđa, umjesto prosljeđivanja diplomatskim putem. Ovi se zahtjevi mogu slati i putem Međunarodne organizacije kriminalističke policije (Interpola). U slučaju kada zemlja koja traži izručenje osobe koja je već privremeno uhićena u zemlji kojoj se upućuje zahtjev, moguće je zahtjev podnijeti izravno ambasadi zemlje od koje se traži izručenje a koja se nalazi na teritoriju zemlje koja upućuje zahtjev.
• Ako zemlja kojoj se zahtjev upućuje ocijeni da su dostavljene informacije u zahtjevu koje se tiču izručenja nedovoljne za ispunjavanje zahtjeva, dopušteno je da ta zemlja traži dodatne informacije. Zahtjevi za dodatnim informacijama i slanje dodatnih informacija može se obaviti izravno između Ministarstava pravosuđa.

Postupak izručenja

• Zemlja od koje se traži izručenje može privremeno izručiti osobu protiv koje se vodi postupak ili koja je na izdržavanju kazne, zemlji koja podnosi zahtjev radi pokretanja postupka gonjenja.
• Ako nekoliko zemalja traži izručenje iste osobe za iste ili različite kaznene radnje, izvršna tijela zemlje od koje se traži izručenje odlučuju kojoj će se zemlji ta osoba izručiti. Na sličan način, ako Sjedinjene Američke Države podnesu zahtjev za izručenjem osobe čije izručenje se traži i po Europskom nalogu za uhićenje (EAW) za ista ili različita kaznena djela, nadležna tijela EU zemlje kojoj se zahtjev upućuje odlučuju kojoj će zemlji tu osobu izručiti.
• Međutim, ako zahtjev za izručenjem Sjedinjene Američke Države upućuju nekoj zemlji Europske Unije koja ima važeće propise koji njenim državljanima osiguravaju zaštitu protiv izručenja, i ako se taj zahtjev odnosi na državljanina treće zemlje Europske unije, izvršna pravosudna tijela moraju informirati treću zemlju Europske unije čiji je državljanin u pitanju, i kada je to primjenljivo, izručiti tu osobu ovoj zemlji po Europskom nalogu za uhićenje, u skladu s presudom Suda pravde u predmetu C-182/15 Petruhhin.
• Članak 18 UFEU-a i članak 21 UFEU-a moraju se interpretirati tako da zemlja u koju preseli građanin EU, inače državljanin treće zemlje EU, i koja primi zahtjev za izručenjem od zemlje koja nije članica EU, a s kojom je prva EU zemlja sklopila sporazum o izručivanju, mora informirati EU zemlju čiji je EU građanin državljanin, i, ako to ova zemlja zahtijeva, izručiti joj tog građanina, u skladu s Okvirnom odlukom Vijeća 2002/584/JHA, pod uvjetom da je ta EU zemlja nadležna za kazneni progon ove osobe za kaznene radnje počinjene van njenog državnog teritorija, u skladu s njenim nacionalnim zakonima.
• Kada neka EU zemlja primi zahtjev od zemlje koja nije članica EU kojim se traži izručenje državljanina treće EU zemlje, ova prva EU zemlja mora provjeriti da izručenje ne narušava prava koja se definiraju u Članku 19 Povelje o temeljnim pravima Europske unije. Shodno tome, Sud pravde je to pojasnio u svojoj presudi u predmetu C-191/16 Pisciotti: „U slučaju da je neki građanin EU koji je predmetom zahtjeva za izručenje prema Sjedinjenim Američkim Državama, prema sporazumu o izručenju između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država, uhićen u EU zemlji čiji on nije državljanin, u svrhu potencijalnog pristupa tom zahtjevu, Članak 18 i Članak 21 UFEU-a moraju se tumačiti tako da ne sprečavaju EU zemlju od koje se traži izručenje da pravi razliku, na temelju pravila ustavnog zakona, između svojih državljana i državljana drugih EU zemalja, i da omogući ovo izručenje i istodobno ne dozvoljava izručenje svojih državljana, pod uvjetom da je država EU kojoj je zahtjev upućen već dovela nadležna tijela EU zemlje čiji je građanin državljanin, u položaj da mogu zatražiti izručenje te osobe u skladu s EAW-om, a ova država EU nije poduzela ništa u tom pogledu.”
• Što više, Sud pravde je naglasio sljedeće u svojoj presudi u predmetu C-247/17 Raugevicius: „Članak 18 i Članak 21 UFEU-a moraju se tumačiti tako da znače da u slučaju kada zahtjev za izručenjem koji upućuje zemlja koja nije članica EU u vezi s nekim građaninom Unije koji je koristio svoje pravo na slobodno kretanje, ne u svrhu kaznenog progona nego izvršavanja kazne zatvora, zemlja Unije kojoj je zahtjev upućen, a čiji nacionalni zakoni zabranjuju izručenje vlastitih državljana izvan Unije u svrhu izdržavanja kazne, i koja predviđa mogućnost da se takva kazna izrečena u inozemstvu može služiti na njenom teritoriju, ima obavezu osigurati da se s tim građaninom Unije postupa na isti način kao i sa džavljanima ove EU zemlje, pod uvjetom da ta osoba ima stalni boravak na teritoriju te iste EU zemlje.”
• Zemlja od koje se traži izručenje može koristiti pojednostavljene postupke za izručenje, tj. izručiti osobu bez odgode i daljeg postupanja, kada se ta osoba slaže da bude izručena.
• Zemlje Unije i Sjedinjene Američke Države mogu dozvoliti prolaz preko svog teritorija osobi koja se izručuje nekoj ili od strane jedne, druge ili treće zemlje. Zahtjevi za prolaz mogu se uručiti diplomatskim putem, izravno između Ministarstva pravosuđa SAD i Ministarstva pravosuđa dotične zemlje Unije, ili putem Interpola. Nikakve dozvole nisu potrebne za prijevoz zrakom, pod uvjetom da se ne predviđa slijetanje na teritoriju tranzitne zemlje. U slučaju predviđenog slijetanja, zemlja u koju se slijeće može zahtijevati posebnu dozvolu za prolaz.
• Zemlja kojoj se zahtjev upućuje može osigurati izručenje u slučaju kaznenog djela koje je kažnjivo smrtnom kaznom po zakonima zemlje koja podnosi zahtjev ali ne i po vlastitim zakonima, pod uvjetom da:
  • smrtna kazna neće biti izrečena,
  • ako je izrečena smrtna kazna, ona se neće provesti.
• Odluka 2009/933/CFSP proširuje teritorijalno područje sporazuma o izručenju između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država na Nizozemske Antile i Arubu.

DATUM STUPANJA NA SNAGU

Sporazum je stupio na snagu 1. veljače 2010.

POZADINA

Za više informacija vidjeti:

• Međusobna pravna pomoć i izručivanje (Europska komisija).

GLAVNI DOKUMENTI

Sporazum o izručenju između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država (SL L 181, 19.7.2003., str. 27.–33.)

Odluka Vijeća 2009/820/ZVSP od 23. listopada 2009. o sklapanju, u ime Europske unije, Sporazuma o izručenju između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država te Sporazuma o uzajamnoj pravnoj pomoći između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država (SL L 291, 7.11.2009., str. 40.–41.)

Odluka Vijeća 2003/516/EZ od 6. lipnja 2003. o potpisivanju sporazumâ između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država o izručivanju i uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (SL L 181, 19.7.2003., str. 25.–26.)

POVEZANI DOKUMENTI

Odluka Vijeća 2009/933/CFSP od 30. studenoga 2009. o proširenju, u ime Europske unije, teritorijalnog područja primjene Sporazuma o izručenju između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država (SL L 325, 11.12.2009., str. 4.–5.)

Informacije o datumu stupanja na snagu Sporazuma o izručenju i Sporazuma o uzajamnoj pravnoj pomoći između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država (SL L 323, 10.12.2009., str. 11.)

Okvirna odluka Vijeća 2002/584/JHA od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica - Izjave nekih država članica o usvajanju Okvirne odluke (SL L 190, 18.7.2002., str. 1.–20.)

Sukcesivne izmjene i dopune Odluke 2002/584/JHA uključene su u izvorni tekst. Ovaj pročišćeni tekst namijenjen je isključivo dokumentiranju.

Posljednje ažuriranje 05.12.2019