Vraćanje ilegalnih imigranata – zajednički standardi i postupci

SAŽETAK DOKUMENTA:

Direktiva 2008/115/EZ – zajednički standardi i postupci za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom

ČEMU SLUŽI OVA DIREKTIVA?

Njome se nastoji osigurati da Europska unija (EU) ima učinkovitu i humanu politiku povratka kao nužan element dobro vođene migracijske politike.
Njome se utvrđuje zajednički niz pravila za vraćanje državljana trećih zemalja koji ne ispunjavaju ili koji više ne ispunjavaju uvjete za ulazak, boravak ili boravište na državnom području bilo koje države članice i povezane postupovne sigurnosne mjere, a da se pritom potiče dobrovoljni povratak ilegalnih imigranata.

KLJUČNE TOČKE

Prestanak nezakonitog boravka

Nezakoniti boravak prestaje postupkom od dva koraka:

1.
najprije se „odlukom o vraćanju” otvara vrijeme potrebno za „dobrovoljni odlazak”;
2.
zatim, prema potrebi „odluka o udaljavanju”, moguće sa zadržavanjem, koje završava „protjerivanjem”.

Odluka o vraćanju

Osim ako postoje razlozi suosjećanja, humanitarni ili drugi da se to ne učini ili ako se provodi postupak produljenja boravišne dozvole, država članica mora državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi na njihovom državnom području izdati odluku o vraćanju.
Ako državljanin treće zemlje ima valjanu dozvolu boravka ili drugo odobrenje koje je izdala druga država članica, taj se državljanin bez odgode mora vratiti u tu državu.
Ako druga država članica prema bilateralnom sporazumu preuzme državljanina treće zemlje tada je ta država članica odgovorna za izdavanje odluke o vraćanju.
Odlukom o vraćanju može se dopustiti razdoblje za dobrovoljni povratak u trajanju od 7 do 30 dana za državljanina treće zemlje s nezakonitim boravkom. U određenim okolnostima to razdoblje može se produljiti, ali i skratiti te uopće ne dodijeliti, konkretno kada postoji opasnost da državljanin treće zemlje s nezakonitim boravkom:
- pobjegne te ne bude dostupan za vraćanje,
- podnese lažan zahtjev, ili
- predstavlja opasnost za javnu ili nacionalnu sigurnost.
Tijekom razdoblja za dobrovoljni povratak, određene obveze mogu biti izrečene državljaninu treće zemlje radi sprječavanja njegova bijega.
Zabrana ulaska može se dati zajedno s odlukom o vraćanju kada nije dodijeljeno razdoblje za dobrovoljni povratak ili kada državljanin treće zemlje s nezakonitim boravkom nije djelovao u skladu s odlukom o vraćanju. Trajanje zabrane ulaska utvrđuje se prema pojedinačnim slučajevima i ne smije biti dulje od pet godina, osim ako državljanin treće zemlje predstavlja prijetnju za javnu ili nacionalnu sigurnost.

Vraćanje

Ako nije odobreno razdoblje ili ako državljanin treće zemlje nije djelovao u skladu s odlukom o vraćanju u roku odobrenom za dobrovoljno vraćanje, država članica ga mora prisilno vratiti, izuzev u posebnim okolnostima kada se vraćanje može odgoditi. Vraćanje državljana trećih zemalja mora se odgoditi ako ono dovodi u opasnost njihov život (načelo non-refoulement*) ili ako je odluka o vraćanju privremeno suspendirana.

Prisilne mjere koje su proporcionalne i ne prekoračuju razumnu silu smiju se koristiti samo kao krajnja mjera za udaljavanje državljana trećih zemalja.

Zadržavanje s ciljem udaljavanja

Pod određenim uvjetima i u pogledu određenih zakonskih jamstava uključujući sudsko ispitivanje, države članice mogu zadržati državljanina treće zemlje tijekom postupka vraćanja ako postoji opasnost da će ta osoba pobjeći ili ako ona izbjegava/ometa pripreme postupka za vraćanje ili udaljavanje.
Razdoblje zadržavanja ne smije biti dulje od šest mjeseci.
Zadržavanje je potrebno provoditi u posebnim ustanovama za zadržavanje ili, ako to nije izvedivo, u redovnom zatvoru, ali u odvojenim prostorijama.

Postupovni sigurnosni uvjeti

Direktivom se određuje više postupovnih sigurnosnih uvjeta, odnosno:

podatci za državljanina treće zemlje,
njihovo pravo na žalbu,
pravna pomoć i zastupanje,
pomoć prevođenja, ako je potrebna.

Države članice također moraju poštovati pravo na jedinstvo obitelji i pružiti maloljetnicima pristup osnovnom obrazovanju i hitnu medicinsku pomoć te obratiti pozornost na posebne potrebe ranjivih osoba koje čekaju dobrovoljno vraćanje ili udaljavanje.

Maloljetnici bez pratnje

Prije izdavanja odluke o vraćanju u pogledu maloljetnika bez pratnje, odgovarajuća tijela moraju dodijeliti pomoć, uzimajući u obzir najbolji interes djeteta. Prije nego država članica udalji maloljetnika bez pratnje sa svojeg državnog područja, mora se uvjeriti da će biti vraćen članu svoje obitelji, imenovanom skrbniku ili da su odgovarajuće prihvatne ustanove u državi povratka dostupne.
Direktivom se nastoji ograničiti zadržavanje maloljetnika bez pratnje i obitelji i utvrđuju se odgovarajući uvjeti zadržavanja.

Opća pravila

Neke kategorije državljana trećih zemalja mogu se izuzeti iz područja primjene Direktive, kao što su osobe uhićene zbog nezakonitog prelaska granice. Države članice moraju, međutim, osigurati da položaj i razina zaštite tih osoba odgovara minimalno barem pravilima EU-a o prisilnim mjerama, udaljavanju, zdravstvenoj zaštiti i zadržavanju. U svim slučajevima države članice moraju:

osigurati da svako vraćanje državljana trećih zemalja ne dovodi potonje u opasnost,
uzeti u obzir najbolji interes djece, obiteljski život i zdravlje predmetne osobe.

Na koje se države Direktiva primjenjuje?

Direktiva se primjenjuje na sve države članice, osim Irske, i sljedeće države izvan EU-a koje su dio schengenskog područja: Island, Lihtenštajn, Norvešku i Švicarsku.

Primjena i povezani akti

Europska komisija mora izvještavati svake tri godine o primjeni Direktive u državama članicama i, prema potrebi, predlagati izmjene.
Uredbom (EU) 2016/1953 uspostavlja se uniformirana europska putna isprava za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (europska putna isprava za vraćanje). Ova isprava vrijedi za jedno putovanje do dolaska u državu povratka državljanina treće zemlje kojemu je država članica izdala odluku o vraćanju.
Godine 2017. Komisija je objavila Preporuku (EU) 2017/432 državama članicama o učinkovitijoj provedbi vraćanja u okviru Direktive, kao i Preporuku (EU) 2017/2338 za uspostavu zajedničkog „priručnika o vraćanju” koji trebaju upotrebljavati države članice pri izvršavanju zadaća povezanih s vraćanjem. Predložene su i nove mjere o politici vraćanja u obliku obnovljenog akcijskog plana o vraćanju i niz preporuka državama članicama.
Godine 2023. Komisija je donijela:
- dokument o politikama naslova „Prema operativnoj strategiji za učinkovitija vraćanja” i njegov prilog, doprinos Komisije procesu razvoja operativne strategije za učinkovitija vraćanja utvrđena u novom paktu o migracijama i azilu;
- Preporuka (EU) 2023/682 o uzajamnom priznavanju odluka o vraćanju i ubrzavanju vraćanja radi ubrzavanja postupka vraćanja poticanjem države članice odgovorne za povratak državljanina treće zemlje s nezakonitim boravkom da uzajamno prizna svaku odluku o vraćanju koju je istoj osobi prethodno izdala druga država članica, osim ako je učinak te odluke o vraćanju suspendiran.

OTKAD SE PRIMJENJUJU TA PRAVILA?

Pravila u Direktivi trebala su se prenijeti u nacionalno pravo do 24. prosinca 2010., osim pravila o besplatnoj pravnoj pomoći i/ili zastupanju za koje je rok bio 24. prosinca 2011.

POZADINA

Za više informacija vidjeti:

Humana i učinkovita politika vraćanja i ponovnog prihvata (Europska komisija).

KLJUČNI POJMOVI

Refoulement (prisilno udaljenje). Čin prisiljavanja izbjeglica ili tražitelja azila da se vrate u zemlju u kojoj im po svoj prilici prijeti progon.

GLAVNI DOKUMENT

Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL L 348, 24.12.2008., str. 98.–107.).

VEZANI DOKUMENTI

Preporuka Komisije (EU) 2023/682 od 16. ožujka 2023. o uzajamnom priznavanju odluka o vraćanju i ubrzavanju vraćanja pri provedbi Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 86, 24.3.2023., str. 58.–64.).

Dokument o politikama: Prema operativnoj strategiji za učinkovitija vraćanja (COM(2023) 45 final, 24.1.2023).

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija o novom paktu o migracijama i azilu (COM(2020) 609 final, 23.9.2020.).

Preporuka Komisije (EU) 2017/2338 od 16. studenoga 2017. za uspostavu zajedničkog „Priručnika o vraćanju” koji trebaju upotrebljavati nadležna tijela država članica pri izvršavanju zadaća povezanih s vraćanjem (SL L 339, 19.12.2017., str. 83.–159.).

Preporuka Komisije (EU) 2017/432 od 7. ožujka 2017. o učinkovitijoj provedbi vraćanja u okviru Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 66, 11.3.2017., str. 15.–21.).

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o učinkovitijoj politici vraćanja u Europskoj uniji – Ažurirani akcijski plan (COM(2017) 200 final, 2.3.2017).

Uredba (EU) 2016/1953 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2016. o uspostavi europske putne isprave za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom i stavljanju izvan snage Preporuke Vijeća od 30. studenoga 1994. (SL L 311, 17.11.2016., str. 13.–19.).

Komunikacija Komisije Vijeću i Europskom parlamentu o politici vraćanja EU-a (COM(2014) 199 final, 28.3.2014.).

Posljednje ažuriranje 03.01.2024