Izbjeglice i osobe bez državljanstva – zajednički standardi za kvalifikaciju

SAŽETAK DOKUMENTA:

Direktiva 2011/95/EU – zajednički standardi za kvalifikaciju i međunarodnu zaštitu izbjeglica i osoba bez državljanstva

ČEMU SLUŽI OVA DIREKTIVA?

Njome se nastoje:

• utvrditi zajednički standardi za utvrđivanje državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva kojima je zaista potrebna međunarodna zaštita u EU-u, bilo kao izbjeglica ili korisnika supsidijarne zaštite*,
• osigurati da te osobe mogu upotrebljavati minimalnu razinu pogodnosti i prava u svim državama članicama.

Na ovaj način, nastoji se ograničiti kretanje predmetnih osoba između država članica zbog razlika u zakonodavstvu.

Ovom se Direktivom revidira i zamjenjuje Direktiva 2004/83/EZ, kako bi se osigurala dosljednost sudske prakse* Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava.

KLJUČNE TOČKE

Svrha i definicije

• Zajednički standardi utvrđeni su radi određivanja osoba koje ostvaruju status izbjeglice ili status osobe koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te radi određivanja sadržaja međunarodne zaštite. Međutim, države članice slobodno mogu uvesti ili zadržati povoljnija pravila za osobe kojima je potrebna zaštita.
• „Izbjeglice” i „osobe koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu” definirane su, kao i njihovi „članovi obitelji” – prošireno na oca, majku ili drugu odraslu osobu odgovornu za korisnika međunarodne zaštite ako je osoba mlađa od 18 (maloljetnik) i nije u braku.

Procjena zahtjevâ

• Države članice imaju zajedničku obvezu aktivne suradnje s podnositeljem zahtjeva pri utvrđivanju odgovarajućih elemenata zahtjeva.
• Kraći popis aspekata uključujući činjenice, izjave i okolnosti (primjerice, ako je osoba pretrpjela progon) koji se moraju uzeti u obzir pri pojedinačnoj, objektivnoj i nepristranoj procjeni.
• Nakon što ulože sav napor da podnesu i potkrijepe svoj zahtjev i nakon što je utvrđena opća vjerodostojnost njihova zahtjeva, tražiteljima azila mora se dati povlastica sumnje čak i ako zahtjevu nedostaje dokumentacija ili drugi dokazi.
• Moguće je utvrditi da podnositeljima zahtjeva nije potrebna međunarodna zaštita ako im je osigurana zaštita unutar države od progona ili ozbiljne nepravde u nekom dijelu zemlje podrijetla kojem imaju siguran i zakonit pristup i razumno je očekivati da mogu ostati tamo.
• Direktivom se pojašnjava i sljedeće:
  • zaštitu od progona ili ozbiljne nepravde mogu pružiti država, stranke ili organizacije, uključujući međunarodne organizacije, koje kontroliraju državu ili bitan dio njezina državnog područja,
  • te stranke moraju željeti i biti u mogućnosti pružiti učinkovitu i stalnu zaštitu,
  • podnositelji zahtjeva moraju imati pristup toj zaštiti.
• Države članice moraju upotrebljavati točne i najnovije informacije iz odgovarajućih izvora, kao što su visoki povjerenik za izbjeglice Ujedinjenih naroda i Europski potporni ured za azil.

Ispunjavanje uvjeta za dobivanje statusa izbjeglice

• „Djelo proganjanja” u smislu Ženevske konvencije objašnjeno je u pogledu statusa izbjeglica, kao i različiti oblici koje može poprimiti.
• Mora postojati razlog za proganjanje, a u tekstu se navode aspekti (rasa, vjera, nacionalnost, pripadnost određenoj društvenoj skupini ili političko uvjerenje) koji se moraju uzeti u obzir pri procjeni razloga za proganjanje.
• Izostanak zaštite od proganjanja zbog jednog od prethodno navedenih razloga također je razlog za ispunjavanje uvjeta za dobivanje statusa izbjeglice.

Ispunjavanje uvjeta za supsidijarnu zaštitu

„Ozbiljna nepravda” kojoj bi predmetni državljanin treće zemlje bio izložen kad bi se morao vratiti u svoju matičnu zemlju, ili, u slučaju osobe bez državljanstva, u državu prethodnog uobičajenog boravišta, uključuje:

• smrtnu kaznu ili smaknuće,
• mučenje ili nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje,
• ozbiljnu i individualnu prijetnju životu zbog općeg nasilja u situacijama oružanog sukoba.

Gubitak ili isključenje iz statusa izbjeglice ili supsidijarne zaštite

U direktivi se navode:

• okolnosti u kojima status izbjeglica ili supsidijarne zaštite prestaju (primjerice kada podnositelj zahtjeva stekne novo državljanstvo) ili su isključene (primjerice ako je podnositelj zahtjeva počinio ratni zločin ili zločin protiv čovječnosti),
• razlozi zbog kojih se ta prava mogu opozvati, poništiti ili odbiti obnoviti, uključujući kada postoje opravdani razlozi da podnositelj zahtjeva predstavlja opasnost za sigurnost ili društvo države članice domaćina.

Sadržaj međunarodne zaštite

Sadržaj statusa korisnika supsidijarne zaštite korak je bliže statusu izbjeglice te je znatno smanjena mogućnost država članica da ograniče pristup određenim pravima isključivo na izbjeglice.
Međunarodna zaštita koju zemlja domaćin dodjeljuje uključuje sljedeća prava.

• Zaštita od prisilnog udaljenja ili vraćanja*.
• Pristup izbjeglica i korisnika supsidijarne zaštite informacijama, na jeziku koji im je razumljiv ili za koji se može opravdano očekivati da im je razumljiv, o pravima i obvezama povezanim s tim statusom.
• Zaštita obiteljskog jedinstva.
• Osim ako neotklonjivi razlozi nacionalne sigurnosti ili javnog reda nalažu drukčije države članice izdaju:
  • dozvole boravka koje vrijede najmanje tri godine za izbjeglice, a najmanje jednu godinu (dvije u slučaju produljenja) za osobe sa statusom supsidijarne zaštite i
  • putne isprave u svrhu putovanja izvan državnog područja, a osobama sa statusom supsidijarne zaštite samo ako nisu u mogućnosti dobiti nacionalnu putovnicu.
• Pravo na zapošljavanje i mogućnosti obrazovanja i osposobljavanja odraslih povezane sa zaposlenjem, pod jednakim uvjetima zaposlenja.
• Pravo na obrazovanje – za maloljetnike pod istim uvjetima kao i za državljane, a za odrasle osobe pod istim uvjetima kao i za državljane trećih zemalja koji zakonito borave u zemlji.
• Jednako pravo na priznavanje stranih diploma i stručnih kvalifikacija.
• Jednako postupanje kao i s državljanima u pogledu socijalne skrbi (ona se može ograničiti na osnovne povlastice u slučaju supsidijarne zaštite).
• Zastupanje maloljetnika bez pratnje od strane zakonskog skrbnika ili, prema potrebi, tijela odgovornog za dobrobit maloljetnika, ili bilo kojeg drugog primjerenog zastupnika kako je propisano nacionalnim pravnim sustavom.
• Pravo na smještaj pod jednakim uvjetima kao i državljanima trećih zemalja koji zakonito borave na njihovim državnim područjima.
• Sloboda kretanja unutar državnog područja pod istim uvjetima i uz ista ograničenja koja vrijede za druge državljane trećih zemalja koji zakonito borave na njihovim državnim područjima.
• Pomoć pri uključivanju u društvo.
• Prema potrebi, pomoć pri repatrijaciji.

Države isključene iz područja primjene Direktive

Irska i Ujedinjena Kraljevina (1) izuzete su iz Direktive, što im je dopušteno na temelju Protokola br. 21 priloženog Lisabonskom ugovoru. Stoga ih i dalje obvezuje Direktiva 2004/83/EZ.
Dansku ne obvezuje ova ni prethodna direktiva s obzirom na Protokol br. 22 o njezinu položaju priložen Lisabonskom ugovoru.

OTKADA SE DIREKTIVA PRIMJENJUJE?

Direktivom 2011/95/EU revidira se i zamijenjuje Direktiva 2004/83/EZ. Većina članaka Direktive 2011/95/EU, koji se odnose na aspekte koji nisu obuhvaćeni Direktivom 2004/83/EZ, primjenjuju se od 22. prosinca 2013. Nova pravila sadržana u Direktivi 2011/95/EU trebala su stupiti na snagu u državama članicama do 21. prosinca 2013.

POZADINA

Poznata kao „Direktiva o kvalifikacijama”, ta je Direktiva jedan od glavnih instrumenata u okviru zajedničkog europskog sustava azila (CEAS) zajedno s Direktivom o postupcima azila, Direktivom o uvjetima prihvata, Dublinskom uredbom i Uredbom o Eurodacu. Jednako je važno i jačanje financijske solidarnosti s uredbom o uspostavi Fonda za azil, migracije i integraciju. U 2016. Europska komisija donijela je komunikaciju kojom se pokreće postupak reforme zajedničkog europskog sustava azila (CEAS).

KLJUČNI POJMOVI

GLAVNI DOKUMENT

Direktiva 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni statusa izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite (SL L 337, 20.12.2011., str. 9.–26.)

VEZANI DOKUMENTI

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu i Vijeću prema reformi zajedničkog europskog sustava azila i proširivanju zakonitih mogućnosti za dolazak u Europu (COM(2016) 197 final, 6.4.2016.)

Uredba (EU) br. 516/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o uspostavi Fonda za azil, migracije i integraciju, o izmjeni Odluke Vijeća 2008/381/EZ i o stavljanju izvan snage odluka br. 573/2007/EZ i br. 575/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te Odluke Vijeća 2007/435/EZ (SL L 150, 20.5.2014., str. 168.–194.)

Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (SL L 180, 29.6.2013., str. 60.–95.)

Direktiva 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (SL L 180, 29.6.2013., str. 96.–116.)

Uredba (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (SL L 180, 29.6.2013., str. 31.–59.)

Sukcesivne izmjene i dopune Uredbe (EU) br. 604/2013 uključene su u izvorni dokument. Ovaj pročišćeni tekst namijenjen je isključivo dokumentiranju.

Uredba (EU) br. 603/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o uspostavi sustava „Eurodac” za usporedbu otisaka prstiju za učinkovitu primjenu Uredbe (EU) br. 604/2013 o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva i o zahtjevima za usporedbu s podacima iz Eurodaca od strane tijela kaznenog progona država članica i Europola u svrhu kaznenog progona te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1077/2011 o osnivanju Europske agencije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde (SL L 180, 29.6.2013., str. 1.–30.)

Posljednje ažuriranje 29.01.2018

(1) Ujedinjena Kraljevina povlači se iz Europske unije i postaje treća zemlja (država koja nije članica EU-a) od 1. veljače 2020.