Sprječavanje prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem u Europskoj uniji

KLJUČNE TOČKE

Gubitak života, kao i gospodarske i ekološke štete, najozbiljniji su učinci prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem, a čini se da su u porastu i u pogledu broja i ozbiljnosti. Sve veća osjetljivost na takve katastrofe uzrokovana je posebno učincima klimatskih promjena te urbanog i industrijskog razvoja.

Strategija koju predlaže Europska komisija dijelom je skupa instrumenata i s vanjskom i unutarnjom dimenzijom. Ne obuhvaća hitne slučajeve u vezi sa sukobima ili terorističkim djelima.

Glavne mjere

Ova strategija iz 2009. temelji se na trima glavnim temama:

• razvoju postojećeg znanja za poboljšanje učinkovitosti politika sprječavanja, što uključuje
  • prikupljanje usporedivih informacija o čimbenicima katastrofa;
  • najbolje prakse u postupcima upravljanja rizicima (prostorno planiranje, planovi u slučaju nužde itd.) i
  • mapiranje područja opasnosti EU-a;
• proširenju suradnje osoba uključenih u upravljanje katastrofama putem mreže stručnjaka za poboljšanje koordinacije mjera EU-a, nacionalnih i regionalnih mjera i poboljšanje informiranja građana o broju „112” za hitne slučajeve u EU-u;
• primjeni postojećih zakonodavnih i financijskih instrumenata za preventivno djelovanje, primjerice u područjima ruralnog razvoja, civilne zaštite, zaštite okoliša, istraživanja te informacijskih i komunikacijskih tehnologija.

Snažniji fokus na sprječavanju u zakonodavstvu o civilnoj zaštiti

U prosincu 2013. Vijeće i Europski parlament donijeli su odluku o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu. Na snazi od 1. siječnja 2014., ovom se odlukom, među ostalim, uvodi snažan fokus na sprječavanje katastrofa s pravilima povezanima s procjenom rizika i procjenom mogućnosti upravljanja rizicima te se uspostavlja ambiciozan niz inicijativa koje Komisija treba provesti (uključujući procjenu rizika, sposobnost upravljanja rizicima i dobrovoljnu stručnu provjeru).